BIBLIOTEKA KULTURNO NASLJEE

ALEKSANDAR GILJFERDING
PUTOVANJE PO
HERCEGOVINI,
BOSNI I STAROJ
SRBIJI IZDAVAKO PREDUZEE VESELIN MASLEA"

SARAJEVO, 1972. 2
SADRAJ
o Predgovor
o Predgovor redaktora Zapisa"
o Od Dubrovnika do manastira Dui. Manastir Dui. Pravoslavne crkve u trebinjskom kraju
o Od Trebinja do Stoca
o Mostar
o Blagaj i itomilji
o Put od Mostara do Sarajeva
o Sarajevo
o Put na jug Bosne. Od Sarajeva do Rogatice
o Rogatica Viegrad Dobrun
o Manastir Banja Nova Varo Sjenica
o Novi Pazar urevi stupovi Sopoani
o Od Novog Pazara do Pei
o Pe. Slavenosrpski patrijarijski manastir
o Deanski manastir
o Od Deana do Prizrena. akovica i Albanci
o Prizren
o Od Prizrena do Nerodimlje
o Kosovo polje od Nerodimlje do Pritine
o Mjesto kosovske bitke. Srpske legende o njoj
o Kosovo polje od Pritine do Mitrovice. Zvean
o Od Mitrovice do Pljevalja
o Pljevlja Kolain Drobnjak i Piva
o Manastir Piva. Povratak u Sarajevo
o Putovanje po centralnoj Bosni. Katoliki samostani Kreevo i Fojnica. Visoko
o Travnik. Jajce. Banja Luka. Livno. Povratak u Sarajevo
o Bosna poetkom 1858. godine
o Indeks imena, etnikih naziva i naziva nacionalnosti
o Indeks geografskih, topografskih i drugih naziva
PREDGOVOR
Na putu bi trebalo provjeriti svoja ubjeenja i predrasude. Kad je u maju 1857. poao u Bosnu,
ruski istoriar i slavjanofilski ideolog A. F. Giljferding je ve o njoj imao skovana miljenja.
Stvorio ih je po knjigama iz skorih minulih studentskih dana i u zapaenim poslovima ruskog
javnog mnjenja, u kome e kasnije igrati znaajnu ulogu. Istorijske okolnosti su ostavile traga u
ovim papirima vie nego to se na prvi pogled vidi. Godinu dana prije nego to su oni u
bosanskim vrletima zaeti, Rusija je parikim mirom (1856) izila iz jednog munog rata, u kome
je na strani njenog protivnika, Turske, bila gotovo itava Zapadna Evropa. Svaki je upueni Rus
osjeao da ratuje sa svijetom. Poraz je bio straan, jednako u saznanju da je trulu Tursku uvao
napredni dio ovjeanstva kao i u posljedicama koje su Rusiju snale. Mir je bio pustinja preko
koje se vie nije moglo olako na Balkan. Odredbom o neutralizaciji Crnog mora Rusija nije mogla
graditi vojna utvrenja na svojim obalama, niti drati ratne lae na tom moru. Umjesto Rusije,
hriane u Turskom Carstvu je titio jedan internacionalni sistem garantnih sila, u kome e
Francuska i Austrija voditi prvu rije. Kao da se zavrila jedna epoha u istoriji Rusije u kojoj je na
pogrean nain okonana njena istorijska tenja da se otisne drumovima na jug, gdje je od
vremena Petra Velikog vrila zaista predominantan uticaj. I krimski rat (1853 1856) i porazan
mir nakon njega stavili su na probu cijelu rusku kulturu. Pod Sevastopoljem e izrastati Tolstoj.
Rascjep na zapadnjake i slavjanofile e se produpsti. Jedno novo gledanje u sebe unutra i
preispitivanje due pokazali su se kao neminovna posljedica. Nije bilo jasno kuda e Rusija dalje
kad su je stari putovi doveli ve jednom na ivicu ambisa. Rusija je poslije rata ostala izolovana,
suoena sa Zapadom, u kome je zvijezda napoleonovske Francuske stala visoko da raste. Prsti
Francuske vidjeli su se u svakom evropskom i svjetskom pitanju. Kad bismo se sad nekako
mogli otresti svojih ranijih omaki i udruiti sa francuskom", veli Homjakov neposredno po miru
18561).
1) S. A. Nikitin: Slavnskie komitet v Rossii. Moskva, 1960, str. 29.

Zaista je iva ehovljeva dosjetka o mogunosti da ovjek ima dva koncepta ivota, pa jedan, kad
se pokae promaenim, odbaci. Francuski agenti su na Balkanu popunjavali praznine koje su za
sobom ostavljali ruski. NJihova rije se i u zvaninom Carigradu sve vie ula i u svim bitnim
odlukama turske vlade postojali su francuski prsti. S ovim zajedno ilo je i jaanje katolike
propagande. Od kada je 6. januara 1848. papa bio uputio Pismo pripadnicima istone crkve",
pokuavajui da ih privoli za uniju, ono nije prekidano, iako se nakon revolucije 1848. bitno
modifikovalo. Katoliki slovenski institut za pripremaie misionara", osnovan u Parizu 1850,
djelovao je na Balkanskom poluostrvu. Sve je to uzbuivalo ruske slovenofilske krugove, koji su,
ionako u sukobu sa katolianstvom jo odranije, stali da integriu svoju ideologiju zasnovanu na
pravoslavlju i dravnim interesima Rusije. Raao se jedini pravi ruski nacionalizam koji je
postojao. U njegovim spoljnopolitikim koncepcijama Bugarska je igrala prvu ulogu, a za njom
odmah Srbija i Grka. Jo pred krimski rat odailjali su Rusi emisare na Balkan da djeluju na
pravoslavii narod. Tada je u Crnu Goru bio poslan J. P. Kovalevski, prijatelj Giljferdingov2). U
Odesi je bio obrazovan jedan bugarski komitet za djelovanje meu Bugarima3). 2) Milorad
Ekmei: Mit o revoluciji i austrijska politika prema Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori za vrijeme
krimskog rata 18531856 godine (Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine", XIII,
Sarajevo, 1962. str. 125). 4
3) Odesskoe bolgarskoe nastotelstvo" (S. A. Nikitin: Russka politika na Balkanah v naale
Vostono voni. Vopros istorii", 1946. . 4). Homjakov je slao poruku Junim Slovenima
Ustajte, okovi su se raspali". Kada je krimski rat nepovratno izgubljen u beznadenom muenju
zbog starih omaki kojih se vie nije moglo otresti, Juni Sloveni su ponovo bili glavno duhovno
uporite i ruske zvanine politike i ruskog javnog miljenja, koje su uporno oblikovali slavjanofili.
Primaknuti se ponovo Balkanu kao mjestu svog svjetskog potvrenja, bila je nekazana deviza koja
se kao barjak pred svima vijorila. Ovdje je opet prva bila Bugarska. Neki Bugari (Gerov,
Palauzov) uticali su na ruske krugove da se osnuje u Rusiji jedno drutvo za pomo balkanskim
hrianima. Ruska vlada bi", veli Gerov u aprilu 1856, uinila vanu uslugu naim
istovjernicima u Turskoj ako bi dozvolila da se osnuje drutvo za pomo crkvi, razvitku prosvjete
i ispomo naim bijednim sunarodnicima"4). U debati oko formiranja ovog udruenja uestvovao
je i A. F. Giljferding, blizak slubenim i naunim krugovima Petrograda, a predan interesima
Bugara i drugih balkanskih hriana5). 4) S. A. Nikitin: Slavnskie komitet . . . str. 20. 5) Isto, str.
30. Rezultat svega toga bilo je stvaranje jednog Slovenskog blagotvornog odbora u Moskvi, koji
je bio javna i drutvena, a ne slubena dravna organizacija, iako je stalno bila povezana s
Azijskim odjeljenjem ministarstva inostranih poslova, koje je vodilo rauna i o odnosima sa svim
balkanskim zemljama. Otvoreni su novi konzulati u Plovdivu, Trnovu i Sarajevu i poelo je
odailjanje knjiga i druge pomoi. Zadatak je nekako bio ispunjen. Ostvarena je jedna slovenska
politika i za nju stvorena organizacija u sjenci dravne politike. NJen cilj je bila pomo
balkanskim Slovenima za jaanje njihove pravoslavne crkve i prosvjete i za njihovo
osamostaljenje od zapadnog katolikog i grkog patrijarijskog uticaja, kao i podizanje ugleda
Rusije meu njima6). Ta je organizacija imala oevidnu politiku usmjerenost i reakcionarnu
ideoloku boju"7). Vremenom, ona e izgraditi ogranke po cijeloj Rusiji, a na elu petrogradskog
slovenskog komiteta stajae A. F. Giljferding u vrijeme etiri najpunije godine svoga ivota,
18681872. 6) Isto, str. 3639. 7) Zakljuak Nikitina u pomenutom djelu o slavjanskim komitetima,
str. 39. Tako je upaljeno svjetlo nade, i na starim korjenovima od prije krimskog rata stala je da
nanovo buja slavjanofilska ideologija. Svijet je ve davno bio uo za rije panslavizam, ali je tek
tada poeo osjeati da to stvarno u Rusiji i postoji. U toj klimi izrastao je i A. F. Giljferding, i ona
e na njegovim nevelikim papirima ostaviti vie traga nego to na prvi pogled izgleda. Po
jednima, njegova porodica se poetkom XVIII vijeka doselila iz NJemake i tek je njegov otac
preao sa katolianstva na pravoslavlje. Po drugima, otac mu je bio luteranac holandskog
porijekla, a majka katolikinja roena na Cejlonu8). Neuspjeh na izborima za Akademiju nauka
godine 1869. jo se u intimnom krugu Giljferdingovu pripisivao potajnoj osveti njenih njemakih
lanova, koji nisu rado podnijeli ovo prebjegavanje. Ali ne mora da je sve tako bilo. 8) Michael
Boro Petrovich: The Emergence of Russian Panslavism 18561870. New York, 1956, str. 64.
Giljferding je roen u Varavi 1831, a Moskovski univerzitet je okonao sa velikim uspjehom
1852, kao uenik slaviste O. K. Boanskog i duhovni sljedbenik jednog od slavjanofilskih 5
oeva, Homjakova. NJegov rani nauni interes vrtio se oko osjetljivih podruja slovenske istorije,
lingvistike i etnografije. Sve oblasti koje i kod ozbiljnih imena, dok ne skliznu u pliinu, nuno
mogu postati instrumenti izgradnje nacionalnih ideologija, ili uopte ideologija vezanih za
nacionalizam. Ve 1853. on objavljuje studiju O srodnosti slovenskog jezika i sanskrita", a
neto poznije magistarsku disertaciju o Odnosu slovenskog jezika sa srodnim jezicima". Ve
se, dakle, na poetku svog naunog puta jasno opredijelio: slovenski jezik se kae u jednini, jer je
samo jedan. Ali i bez ovog ubjeenja Giljferding je svojim izvanrednim lingvistikim
sposobnostima, rijetkim i za njegove mlade godine i za njegovu sredinu, mogao poeti karijeru
profesora slovenske filologije9) da ga ivot i duhovni interes nisu odvukli drugim pravcem, u
kojem e dominirati istorija i politika. 9) (V. Klai): Aleks. Feodorovi Hilferding (.Vienac zabavi i
pouci", Zagreb, 20. maja 1872. Br. 29). Kada je kao sposoban mlad ovek 1852. postao slubenik
ruskog ministarstva spoljnih poslova, doao je u blii kontakt sa balkanskim Slovenstvom. Ali to
zvanje za njega nije raskid, nego podsticaj na nauku, tj. da se oda nauci. Svi su ruski slavjanofili
bili upueni na istoriju vjerujui da prolost ivi ako je s ljubavlju nosimo u sebi10). 10) V. V.
Zjenjkovski: Ruski mislioci i Evropa. Zagreb; 1922, str. 59. Misao vezana za N. F. Fjodorova. S druge
strane, nacionalna ideologija uvijek pretpostavlja sigurno snalaenje u istoriji bez sumnja i
stranputica, pa i tu, kao kod izmijeanih primitivnih plemena koja se bore za svoju plemensku
istotu, nema gore stvari na svijetu nego biti profesionalni istoriar. Svako je istoriar, jer sako
ivi sa prolou i od nje, i baviti se njome izgleda isto kao svoje potrebe za enom pretvarati u
profesiju. To je razlog da ovaj silni talenat nije u istoriografiji ostao veliko ime. Sukrivac tome su
i njegova nazadna politika ubjeenja. Kada je Giljferding od filologije nastavio s istorijom,
okrenuo se ka slovenskim podrujima kojima su usluge njegovog pera bile najvie potrebne: na
balkansko i baltiko Slovenstvo. Ve 1854. poinje objavljivati Pisma o istoriji Srba i Bugara", a
godinu dana kasnije (1855) Istoriju baltikih Slovena". Ovo e mu biti drage teme i na njih e se
kasnije stalno vraati, a jednu uspjelu studiju o borbi Slovena i Germana na Baltikom pomorju
objavie i b godina nakon prve studije iz te oblasti, 1861. Ta djela o baltikoj slovenskoj prolosti
imae trajnije vrijednosti11), svejedno da li zbog Giljferdingovih istaknutih naunih sposobnosti,
ili to je taj nacionalni sukob i kasnije trajao po istom obrascu kao i u njegovo vrijeme. 11)
Bola sovetska nciklopedi", pod Gilferding A. F. Godine 1856. dobio je dva velika
priznanja: na naunom polju postao je dopisni lan Ruske akademije nauka; na politikom
naimenovanie za ruskog konzula u Bosni i Hercegovini. U Sarajevo je doao u maju 185712), i bio
je rijedak diplomatski inovnik za kojeg je istorija znala kad je negdje doao. Ubrzo je, meutim,
otiao iz Bosne i ne zagrijavi konzulsku stolicu, za koju je, ili preve mlad ili preve obdaren,
pokazivao malo volje. Vrativi se u Petrograd, postao je funkcioner ministarstva spoljnih poslova
(Azijsko odjeljenje) drei se uvijek balkanskih pitanja. Utoku 1859. postae i ef toga odsjeka,
pa su u njegovoj sjenci djelovali ruski blagotvorni slavjanofilski komiteti. 12) Vladislav Skari:
Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije. Sarajevo, 1937, str.
220. 6
Kad polazi u Bosnu, Giljferding eli najprije da upozna zemlju u kojoj e kao konzul zastupati
svoga cara. Ali na taj put on se otiskuje sa bremenom gotovih ubjeenja i predrasuda, ije e opte
vrijednosti samo ponekad i uzgred provjeravati. Drugi mu je zadatak da na prostoru stare srpske
istorije obie manastire i pokupuje preostale dokumente o srpskoj istoriji knjievnosti. U tome je
bio vrlo spretan i uporan, pa je sa toga puta po Kosovu nekoliko tovara starih pisama sa sobom u
Rusiju odneo"13). 13) A. Hadi: Bosna" (Srbskij letopis" 1859. Izdaje Matica Srbska", knjiga 99).
Sam veli u ovim zapisima da su se pod tovarima kupljenih i nakupljenih starih knjiga ulegnule
njegove ivotinje. Negdje je hrpe rukopisa morao ostavljati, jer ih kroz zaostalu zemlju, koja jo
ne zna za koiju i koja jo ni blizu nije podlegla civilizaciji kolskog toka, nema ime prevoziti.
Kao istoriar i naunik mislio je da ovim skupljanjem prvi u ovim zemljama vri uslugu nauci.
Tim prije to elje i dara za skupljanje starih papira ne vidi dovoljno kod savremenih mu Srba, pa
u jednom pismu iz Beograda J. P. Kovalevskom veli da se ne moe ovek dosta nauditi
ovdanjim Srbima to su tako ravnoduni prema spomenicima svoje roene povesnice. Ako sudim
po saueu, kojim primie moja ,Pisma o istoriji Srba i Bugara', onda bih k'o rekao, da oni cene
tu nauku. Ali u Srbiji nije jo niko pomislio da je nuno skupiti i sauvati rukopise, kojih e po
svoj prilici za dosta biti po tamonjim crkvama i manastirima"14). 14) Isto Kad se ovaj rukopis
1859. pojavio u javnosti, odmah je zapaen kao vrijedno ostvarenje i putopisne literature i
naunog istraivanja. Na stranu negova ideoloka ubjeenja koja su sva u krugu slavjanofilske
filozofije. Putopis je, prije svega, istorijsko svjedoanstvo o jednom vremenu i jednom drutvu.
On je trebao da nagradi ruske slavjanofile, koji su na ovim stranicama mogli nai odslikana svoja
poimanja o balkanskim hrianskim narodima i Turskoj. U junoslovenskim javnim miljenjima
djelo e biti rado primljeno. Prije svega je posluilo kao inspiracija da Drutvo srpske
slovesnosti" pojaa napore u sistematskom skupljanju dokumenata srednjovjekovne srpske
istorije. Letopis" Matice srpske u Budimu (Serbski; letopis") odmah je poeo objavljivati
prevod ovog putopisa15), ali u tome do kraja nije uspio, i nastavci prevoda su ostali nedovreni. 15)
Brojevi 99107 (18591863). Izlaenje je, vjerovatno, prekinuo nepovoljan odjek guenja poljskog
ustanka kod Srba 186364. A i od tog posla nije bilo neke koristi, jer onaj ko je poeo prevode
itati u poetku morao je izgubiti kontinuitet za etiri godine praenja nastavaka. Zapravo, to i
nije bio pravi prevod, nego je urednik A. Hadi prepriavao Giljferdingovo putovanje u treem
licu, bez nekog naroitog napora da ostane vjeran originalu i njegovom redu. Najavio je
prevoenje djela u izvodima da vidi i na svet, kakvom analitinom otrinom uma,
diplomatinom tonou, dubokim politikim i istorikim znanjem, a nada sve kako pravoslavno
pa ba zato tako tono i podpuno shvaa i opisuje g. Gilferding i same najfinije crte duha i ivota
naroda naeg, i politikog, socialnog i veroispovednog stanja njegovog po Bosni, Staroj Srbiji i
Hercegovini, i da se po tome iz njegovog pera valjanoj kritinoj istoriji srpskoj pouzdano moemo
nadati"16). 16) A. Hadi: Bosna" (Srbskij letopis", 1859. Knj. 99). 17) Srbskij letopis". 1859. Knj.
100.
Srpska je publika sa Giljferdingom ve bila djelimino upoznata, jer je jo 1857. u Beogradu bio
objavljen prevod prvog dijela njegovih Pisama o istoriji Srba i Bugara" od 7
Milana . Milievia. Izvan srpskih granica taj prevod nije imao odjeka, jer se na njega iz celog
austrijskog carstva tek nekoliko njih predbroilo"17). 17) Srbskij letopis". 1859. Knj. 100. Za tu
publiku je Letopis" 1859. poeo da objavljuje prevod drugog dijela ovih pisama. Svojim
dvogubim svojstvom, kao putopis i istraivaki poduhvat o srednjovjekovnoj srpskoj istoriji, a
zatim slavjanofilskom ideologijom ogranieno, ovo djelo i nije moglo nai prave itaoce u irim
krugovima. Ono je do danas ostalo pomagalo za naunike, prije svega istoriare i istoriare
knjievnosti. Svi koji su se bavili opisom Bosne i stanja u njoj, od V. Jagia i F. Rakog 186518),
do Vasilja Popovia 194919), uzimali su Giljferdinga kao izvor. 18) V. Jagi: Najnoviji zemljo i
narodoopisni podatci o Bosni od godine 1863" (Knjievnik. asopis za jezik i poviest hrvatsku i
srbsku, i prirodne znanosti", 1865, str. 308309). Dr. Fr. Raki: Ocjena starijih izvora za
hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka" (Isto, str. 383). Dr. Nikola Radoji; Predgovor knjizi
Arhiepiskop Danilo: ivot kraljeva i arhiepiskopa srpskih. Beograd, 1935, str. XVI, veli da je
Raki (na str. 381) preuzeo neke Giljferdingove ocjene. Ipak se za prevoenjem ovog djela u cjelini
stalno alilo. Jo 1879. u Zagrebu je pisano da bi vriedno bilo, da se bar vanije partije
Hilferdingova djela priobe hrvatskomu obinstvu (pojedini odlomci prevedeni su ve na
njemaki i srbski jezik)"20). Ostaje, pored svega, injenica da putopis kod nas nije bio dovoljno
poznat, kao to je nametljiv utisak da ga ni naunici koji su ga poznavali nisu u cjelini razumjeli.
itan u odlomcima, na pare i u slabim provodima, ostao je neprisutan u sredini kojoj je
namijenjen bio. 19) Dr Vasilj Popovi: Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme
reformnog reima Abdul-Medida (18391861). Beograd, 1949, str. 23, 31, 34, 35. S ovim
putopisom A. F. Giljferding nije zauvijek zaklopio korice naunog i politikog interesovanja za
June Slovene. Poslije putopisa objavio je lanac rasprava o balkanskim problemima. Studiju
Slovenski narodi u Austriji i Turskoj" objavio je odmah 1860, a dvije godine kasnije djelo o
irilu i Metodiju21). Od 1859. do 1861. objavljuje seriju velikih rasprava o junoslovenskoj
politici i kulturi22), pa iako e taj intenzitet kasnije neto usporiti, do kraja njegovog ivota interes
za balkanska pitanja nee presahnuti. Ipak e to sve vie biti lanci politike i ideoloke prirode, a
manje nauni. Uopte, u njegovom cjelokupnom djelu (koje, kada se konano izda 18681872,
nee sadrati vie od 4 toma) dominiraju junoslovenske teme. Dodue, istraivao je on i
zapadnoslovensku problematiku i lingvistiku, ali ono ime je svoju javnu karijeru poeo pod
konac krimskog rata i nakon njega, ostae stalna osovina oko koje e se do kraja vrtiti. 20) lanak
Aleksandar Feodorovi Hilferding" u asopisu Vienac zabavi i pouci", br. 4. Zagreb, 25. I 1879:
21) O Kirille i Mefodii" (A. F. Gilferding: Sobranie soinenii", S. Peterburg, 1868. Tom I, str.
299). 22) Vengri i Slavne"; Istorieskoe pravo Horvatskogo naroda"; Gosudarstvennoe
pravo Serbskogo naroda v Turcim"; em podderivaets pravoslavna vera u nih
Slavn?"; Duh naroda Serbskago" (Sve u Sobr So." II tom).
Da bi se shvatio Giljferding na putu kroz Bosnu i Hercegovinu 1857, treba uzeti u obzir injenicu
da je on bio isto toliko politiki ideolog koliko i naunik. NJegovo ime se nalazi meu 8
estoricom glavnih ideologa panslavizma, odmah do Homjakovljeva, Pogodinova, Aksakovljeva,
Danilevskoga i Lamanskoga. Iako nije prvi, u ovom redu nije ni posljednji. Kao filolog i znalac
slovenskih jezika bio je prvi meu slavjanofilima, ali je u filozofiji slijedio druge. Nedostatak
smisla za mistiku, tako karakteristian za slavjanofilske filozofske napise, sklonost da svoje ideje
uvijek dovri ne ostavljajui nita nereeno i svoj stav jasno opredijeljen, kao i robovanje
istorijskoj shemi, gurali su ga vie ka politici i praktinim naukama nego filozofiji. Za nju je bio
previe ivotan i previe je vjerovao onome to je govorio. U istoriji je ostao poznatiji kao pisac
opteslovenske gramatike i glavni zagovornik ideja o jednom slovenskom jeziku i jedinstvenoj
azbuci. Tim idejama on e vriti snaan uticaj na savremeno mu pokoljenje ruske kulture
ezdesetih godina. Kada od 1868. do 1872. vri funkciju predsjednika petrogradske sekcije
Slavjanofilskog blagotvornog komiteta, u toj sekciji e kao najznaajniji pravoslavni zelot"23)
djelovati knjievnik Fjodor Dostojevski. Vodio je, dakle, gnijezdo u kome se duhovno podigao
najznaajniji ruski knjievni mislilac. To je injenica koja se malo uzima u obzir i bez koje je
teko shvatiti miljenje Dostojevskog o slovenstvu i posebno o Junim Slovenima24). Nije
neuzbudljivo susresti nekoga ko je ponekad sjedio pred Dostojevskim, iako se veliki pisac svojim
idejama vezanja slovenstva i Evrope razlikovao od svih onih koje je sluao, ili se barem samo u
jednome s njima slagao. 23) Michael Boro Petrovich: o. s., str. 141. 24) Dr Milosav Babovi:
Dostojevski kod Srba, Titograd, 1961, str. 105 107. i 224231. Slavjanofilska ideologija je
imala prvu istorijsku namjenu u odgajanju svijeta u ubjeenju da poslije izgubljenog krimskog
rata Rusija nije sama. Ona je i dalje ostala kao jedini pravi pokrovitelj slovenskih naroda. Turska
vlast u Evropi", pisao je K. S. Aksakov, mora ieznuti. A ta zatim? Slovenski narodi moraju
biti osloboeni i uspostaviti svoje kneevine prema svojoj narodnosti i moraju stajati pod
pokroviteljstvom Rusije, kao Srbija sada"25). S te visine oni gledaju na cijelo Slovenstvo i daju
mu sve mjere ruske, iako ih je bilo konsekventno dosljednih slavjanofilskim ubjeenjima da je
evropska civilizacija slovenskom svijetu tua, a ona je osvojila Rusiju vie nego neke druge
slovenske narode 26). Na stranu to da je u samoj Srbiji, na koju se Aksakov poziva kao obrazac
slovenstva, od 1844. sistematski izgraivana politika ideologija borbe za nacionalnu nezavisnost
protiv ruskog i austrijskog tutorstva nad njom. 25) S. A. Nikitin: o. s., str. 29. 26) Hans Kohn: Pan-
Slavism. Its History and Ideology. Notre Dame, 1953, str. 138. U slavjanofilskoj ideologiji, koju je
dijelom izgraivao i sam Giljferding, polazi se od toga da svi Sloveni imaju neki svoj socijalni
ideal ouvan u staroj seljakoj zadruzi. Objavljivanje knjige Haksthauzena o slovenskoj zadruzi i
agrarnoj demokratiji na ruskom selu 184752 27), unio je nov motiv u cijelu rusku kulturu. I
zapadnjaci i slavjanofili su na tom motivu gradili svoje filozofije. Giljferding je 1865. pisao
raspravu Seoska optina"28). U njoj je dijelio opte ubjeenje da je zadruga obrazac slovenske
socijalne demokratije, koju Rusija mora sauvati da je ne snae sudbina Srbije, gdje je unitenje te
institucije dovelo do obezemljenja seljaka i njihovog pretvaranja u moderni proletarijat29). Seoska
je optina izraz poimanja ruskog naroda o slobodi. Iznenaujua je upornost kojom Giljferding,
kao i svi ubijeeni slavjanofili, vidi Rusiju kao slobodnu zemlju, iako e itavo obrazovano
ovjeanstvo vidjeti u njoj krajnje dovren sistem politike neslobode. Giljferdingovo ubjeenje
se vidi i u ovom putopisu, kad bosanskom seljaku odgovara da u njegovoj otadbini nema zuluma.
Shvatanje o seoskoj optini je razlog to on u Bosni nalazi farmere i proletariat 1857. A ba
bosansko selo mu je davalo ansu (bosansko selo je teatar malih intriga") da tu istu zadrunu
idilu vidi realno. 9
27)Haxthausen A. P. M.: Studien ber die ihnnern Zustnde des Volkslebens und insbesondere die
lndlichen Einrichtungen Russlands, Hanover, 184752. 28) A. F. Gilferding: Selsko obina
(Sobr. So." 11, str. 449). 29) Isto, str. 451. Uenje o slovenskoj agrarnoj demokratiji je razlog to
su Giljferdinga kod nas dugo drali za pravog ruskog demokratu, jer je radio razjasniti tu misao,
da je Rusiji svagda samo prosti puk, ugnjeten od plemstva i boljarstva, pomagao izvaati povjesnu
joj zadau, a da je opet ona podupirala taj puk, pak je duna i u svojih pograninih pokrajinah
drati se iste politike, naime boljitku narodu rtvovati korist staliku"30). Dodue, zadruna
demokratija nije omaijala samo nejake junoslovenske inteligencije, oarane saznanjem da
svijetu imaju i sami neto dati, a ne samo od njega ivjeti, nego je i Marks u razvijenoj Engleskoj
imao posla dokazujui na indijskim primjerima, i zbog njih, da lokalne agrarne autonomije na
vegetarijanskom nivou za demokratiju ne znae nita jer ba one omoguuju solidan despotizam
na vrhu. 30) lanak (V. Klai): A. F. Hilferding". (Vienac zabavi i pouci", br. 30. Zagreb, 27. juna
1872). Ruski su slavjanofili ideje o zadrunoj demokratiji vezali za pravoslavlje, jer ta vjera nije
razorila prastaru slovensku idilu. Ba obratno, ona je nala utoite u pravoslavnoj crkvi"31).
Stoga je pravoslavlje za njih, za razliku od drugih hrianskih vjera, jedino izvorno hrianstvo
koje je sauvalo slovenski duh. Ono se ne oslanja na svjetovnu vlast kao rimski papa niti na
koga drugog, i u tom pogledu e Giljferding potezati odgovor etiri pravoslavna patrijarha na
papsku encikliku od 6. januara 1848: Mi meu sobom nemamo druge veze osim uzajamne
ljubavi i drugog vodstva u jedinstvu osim sinovske predanosti optoj naoj Materi. Kod nas se
uvanje crkve zavrava u samom tijelu crkve, tj. u samom narodu, koji eli da njegov religiozni
dogmat ostane vjeno nepoljuljan i saglasan sa predanjem njegovih otaca"32). Ali kakve to veze
ima s ovim bosanskim putopisom? Ima te veze to e u nekim bosanskim oblastima, kao u
Krajini, Giljferding otkrivati cijela pravoslavna sela u kojima seljaci od roenja do kraja ivota
nikada ne prisustvuju bogosluenju, jer nigdje u okolici crkve i nema. Da nije bio otprije
optereen jednom idejom, on bi u tome na licu mjesta traio neko istorijsko saznanje, a ne bi ga
uzimao samo kao argumenat svoje ideologije. 31) A. F. Gilferding: em podderivaets
pravoslavna vera u nih Slavn. (Sobr. So." II, str. 201202). 32) Isto, str. 203. U skladu sa
svojim ubjeenjem da je samo pravoslavlje izvorna slovenska vjera i duhovni okvir najpogodniji
Slovenstvu, slavjanofili su, a zajedno s njima i Giljferding u ovom rukopisu, sklanjali u stranu
katolianstvo, protestantizam i islam, pa ak i austrijsko pravoslavlje, koje je iznevjerilo i primilo
duh Zapada. Stoga na ovim stranicama onako opore ocjene Turaka i bosanskih begova, koji su mu
bili nesimpatini jer uopte ne istiu svoje slovenstvo, bez obzira na vjerska osjeanja. Upadljivo
je kako se Giljferding na ponekom mjestu ne trudi da zaobli svoje nepovoljne utiske, kao to radi
u susretu sa hrianima, kod kojih, bez obzira na uroeni mu dar za kritiko posmatranje,
pokazuje sklonost da neke od runih stvari previdi, ili ih pripie
turskom nasilju. Za oteenje crkava i ikona u njima uvijek su mu krivi Turci, a ne i hrianski
seljaci, koji su kopali po zidu dijelove fresaka da ih ponesu protiv uroka. Ta revnost da kod tue
vjere ne propusti neprijatne sitnice ideolokog je porijekla, a ne samo realnog vienja. Ali to
dolazi i zato to Giljferding, kao i svaki stranac u tuoj zemlji, pada u iskuenje da tue najgore
10
stvari mjeri sa svojim najboljim, ne slutei da ga jednog dana mogu pomno pratiti duhovi onih za
koje je mislio da im je istorija otkazala gostoprimstvo. U uskoj vezi s time je i njegovo drukije
gledanje na bosanske i hercegovake Srbe. Iako je to dolazilo iz slovenofilske ideologije, imao je i
praktinog razloga da ih na putu neto drukije posmatra, jer ga ve na prvom pragu oni s
oduevljenjem doekuju. Pred manastirom Dui podigli su mu bili triomfalna vrata" od prua i
zeleni sa pozdravima na objeenim hartijama. Mnogo kasnije objasnio je hercegovaki ustaniki
vojvoda Mio LJubibrati da je to uradio on sam, to sam elio da Ruse vema interesiram za na
ustanak koji je imao da bukne"32a). 32a) Dr Savo LJubibrati, Todor Kruevac: Prilozi za
prouavanje hercegovakih ustanaka 18571862 godine. Iz propiske vojvode Mia LJubibratia.
(Godinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine", VI, Sarajevo, 1954. str. 172). U prilogu je
naveden podui odlomak iz jednog pisma Mia LJubibratia iz godine 1883. Tu vojvoda LJubibrati
veli da je jo 1855. iao po Hercegovini i nagovarao narod na ustanak. 1856-godine dogovarao sam
se sa Lukom Vukaloviem, Jovom Vulovim Spaiem, Ristom Daniloviem knezom zubakim,
Jokom Vicom, Vasilijem Uljareviem, Ristom ilobadom i Vulom Pravicom, kako da se digne
ustanak. U proljee 1857-e godine ja sam sa mojim bratom Tomom podigao G. Gilferdingu na sred
puta, koji vodi iz Dubrovnika u Manastir Dui, triomfalna vrata na kojima su bile tri artije. Gornja u
sredini bila je u vijencu od poljskog cvijea i na njoj sam napisao: ivio Aleksandar drugi, veliki car
ruski, budui izbavitelj srpski; na jednoj strani bila je objeena druga artija sa rijeima: ustvuje li
zelena gorice, da kroz tebe ide rusko lice? Rusi idu da tvoje bijede vidu te da ih svome caru pripovidu.
Car e s Rusima zajedno znati, kako e te bjede izbaviti. Ovu je artiju skinuo i sa sobom odnio G.
Jonin, tadanji sekretar G. Gilferdinga; na treoj artiji stajalo je napisano: Osana, k nama Rusi grajdu,
koji o izbavljenju naem radu . . . To sam ja radio to sam elio da Ruse vema interesiram za na
ustanak koji je imao da bukne. ..... U poetku decembra te godine, buknuo je ustanak u Manastiru
Dui." Zaista je neto kasnije, ne dugo poslije obilaska Giljferdinga, izbio veliki ustanak naroda u
Bosni i Hercegovini, a uglavnom su ga nosili bosanski Srbi. I pored tradicije, imali su razloga da u
toj klimi uznemirenosti i iekivanja drukije gledaju na Ruse, kao i Rusi na njih. Interesantno je
da je Giljferdingov stav prema Muslimanima povoljniji to stranice knjige odmiu kraju, to jest
to je dobivao vremena da na putu svoja predubjeenja neto gasi i prilagoava stvarnosti. Bosna
je bila tako daleko od njegovog slovenskog ideala sa svojim turcizmima u jeziku, orijentalnim
stilom ivota i istim takvim doivljavanjem sudbine i svoje narodnosti. Neto kasnije je (1861)
povoljnije pisao o bosanskoj muslimanskoj aristokratiji alei to prije 1850, kada je od Bosne
stvorila muslimansku aristokratsku republiku u Turskoj", nije traila oslonac u svojoj hrianskoj
brai da se jo vie osamostali od sultana33). Zaudo je da tada Giljferding veli i za Srbe da treba
da im bude cilj osamostaljenje pod svojim knezom uz priznanje sultanovog suvereniteta.
Meutim, nisu sve nepovoljne ocjene u ovom putopisu stvar ideolokog predubjeenja. 33) A. F.
Gilferding: Gosudarstvennoe pravo Serbskago naroda v Turcii. (Sobr. So." II, str. 179).
U tijesnoj je vezi s time Giljferdingovo favorizovanje irilice kao izvornog slovenskog pisma. Tu
je Giljferding vie od ostalih slavjanofila uticao na njihovu optu ideologiju. Forsiranje ruskog,
kao jezgra opteg slovenskog jezika, bio je njihov cilj. Nije udo da je 60 posto finansijskih
sredstava slavjanofilskih komiteta odlazilo na tampanje knjiga. Jedno vrijeme su finansirali
izdavanje asopisa na ruskom jeziku Slovenska zora" (Slavnska zar), koji je izlazio u Beu.
Sam Giljferding je bio napisao jednu Opteslovensku azbuku" elei da staru irilicu proiri na
sve Slovene. U tome je imao dosta istomiljenika i izvan Rusije. Kod nas je Slovenac Matija
Majar u svom asopisu Slavjan" zastupao te ideje i bio u uskoj vezi sa ruskim 11
slavjanofilima. Nastojao je da se stvori.jedan opteslovenski jezik. Nekog odjeka je bilo i u
Dalmaciji i Hrvatskoj, kao to ga je podravalo konzervativno krilo u Srbiji, koje se opiralo
idejama Vuka Karadia. U Giljferdingovom konceptu opteslovenskog jezika, narjeja igraju
znaajnu ulogu. Meu njima je makedonski jezik, kao narjeje bugarskog. Ovim je Giljferding
uticao na razvoj makedonskog nacionalnog preporoda. Izmeu ostalih, ovih se ideja drao i pisac
makedonske statistike Verkovi, Giljferdingov prijatelj, ije se ime pominje i na stranicama ovog
putopisa. Nakon izvjesnog prividnog poleta, ovo slavjanofilsko zagrijavanje za jedan
opteslovenski jezik pokazalo se kao isti istorijski promaaj koji je iao nasuprot optem
progresu slovenskih naroda. Sam je Giljferding napravio politiku omaku i pisao poljsku
gramatiku irilicom, koju su ruske vlasti nakon ustanka 1863. pokuale uvesti u poljske kole.
Nastojanje oko zajednikog slovenskog jezika ima kod slavjanofila dublji smisao i on je znaajan
elemenat njihovog ideolokog sistema. S ruskim jezikom", veli Pogodin, mi emo u Evropi
stvoriti baterije i aneve pred kojima kamene i zemljane utvrde nita ne znae"34). Jezikom se
opasivalo kao baranim zidom. 34) S. A. Nikitin: o, s., str. 50. Slavjanofili su svog glavnog
protivnika vidjeli u germansko-romanskoj civilizaciji Zapada, sa njegovim katolianstvom i
protestantizmom. NJihovo traenje pravoga boga u pravoslavlju je traenje savrenoga35). Otrov
zapadne civilizacije vidjeli su i u samoj Rusiji, ali su bili najspremniji da ga tu previde. Za njega
su najvie optuivali Zapadne Slovene, a Poljake na prvom mjestu. S njima zajedno i sve Slovene
koji su primali taj duh. Sam Giljferding je u izgradnji tog djela slavjanofilske ideologije odigrao
izvjesnu ulogu, iako je ostalo pitanje da li ovjek koji kroz vrletnu Bosnu putuje sa takvim
izumom zapadnog duha kao to je gumirani vazduni jastuk ima na to moralno pravo. Zapadnim
Slovenima je prebacivao da su im vodee klase izgubile duh narodnosti. Gradovi su im
odnaroeni, govore njemakim i talijanskim jezikom, a samo donje klase naroda jo nose narodno
osjeanje. Od gornjih klasa uz narod osjea neto knjievnika i vei dio seoskih uitelja".36) Te
ocjene su pisane u Dubrovniku i Petrogradu 185758. godine i vremenski se podudaraju s ovim
bosanskim putovanjem. Shodno tome, on je i narodno preporode Junih Slovena smatrao
austrijskim djelom. Reformu srpskog knjievnog jezika i azbuke od strane Vuka Karadia
doivio je kao pobjedu zapadnjatva i latinice, koja je simbol katolianstva. Smatrao je da je
Vukov prevod biblije naruen od rimske propagande, jer je Vuk na jednom mjestu pripisao sv.
Petru vrhovnu vlast nad apostolima. Giljferding je dovodio u pitanje i sam Vukov princip
prostonarodnog govora kao osnove knjievnog jezika.37) Hrvatski ilirizam i djelatnost LJudevita
Gaja doivio je kao pokuaj Austrije da Hrvate i Srbe pridobije za sebe i odvoji ih od
Slovenstva.38) 35) Isidora Sekuli: Predgovor pomenutom djelu V. V. Zjenjkovskog. 36) A. F.
Gilferding: Razvitie narodnosti u zapadnih Slavn (Sobr. So." II, str. 61, 99). 37) Isto, str. 81. 38)
Isto, str. 8182. Bio je protivan idejama nacionalnosti kod Zapadnih Slovena, jer su one
oblikovane u uslovima Austrijskog Carstva i gospodarenja stranaca. Ideju narodnosti oni su
nagradili negativno, kao pravo na samostalan ivot, kao pravo da ne postanu Nijemci, a ne
pozitivno
kao pravo na izgradnju samostalnog drutva na slovenskoj osnovi. ta je to narodnost kako je
shvaaju Zapadni Sloveni? To je pravo svakog plemena na svoje individualno postojanje, pravo
da se 12
bude sam za sebe, tj. da se govori i pie svojim jezikom, sauvaju svoja predanja i bude upravljan
kao posebno pleme. Ideja narodnosti Zapadnim Slovenima ne znai nita vie, u njoj oni ne vide
nikakvog drugog naela. Ali shvaena u tom smislu, narodnost je, oevidno, neto spoljanje i
odricajue, forma bez odgovarajueg sadraja. Ona jednostavno znai to da se ne bude Nijemac,
Italijan ili Maar ako se ovek rodio kao Sloven, da ga vlada ne mijea sa drugim narodima ... Po
svojim drutvenim naelima, po svojim religioznim idejama, po cijeloj svojoj umnoj sferi, ti
Sloveni pripadaju tuem svijetu, protestantskom i katolikom Zapadu".39) 39) Isto, str. 8485. U
istom je krugu i njegovo uenje na putu kroz Bosnu to je tamo religiozna podjela stanovnitva u
isto vrijeme i nacionalna i to je tu zaista pobijedio islamski obiaj da se vjerske zajednice
doivljavaju kao posebni narodi. Pored svega, u ovim njegovim razmiljanjima ima otroumnosti
koja pomae da se odgovori na pitanje zato su svi slovenski nacionalni preporodi izvan Rusije
provedeni, tada i kasnije, pod nepisanom devizom dalje od Rusije". U ovom putopisu on je
nalazio dokaza za svoje ideje. Cijelu srednjovjekovnu srpsku knjievnostkoju je tada bolje
poznavao od uenih Srba iz Srbije osuivao je zbog duha puzavosti i negiranja svakog
moralnog shvatanja. U njoj se i ubice doivljavaju kao sveci. Farizejstvo i puzavost su bili osvojili
gornje srpske klase, kako nekada tako i sada, veli on. I moderna srpska knjievnost je nadojena
tim duhom puzavosti pie o narodnosti, a ne vidi prave narodne probleme. Ugleda se na Zapad
i elemente koji, odvojivi se od naroda i primivi tuinski sjaj ,civilizacije' ure da zvunim
frazama 'izraze svoju povrnu mudrost". Pravi slavjanofil zapadnu civiliciju stavlja pod
navodnike. Pored svih slabosti, ove su stranice ipak jedan izvaredan putopis kroz zemlju kroz koju
su inteligentni pisci rijetko prolazili, ili uopte nisu prolazili. Slabost u kompoziciji Giljferdingu ni
sama nije dozvoljavala da od ovog putopisa napravi ideoloki izlog: dugo zadravanje na
sitnicama i sporednim stvarima mu nije dozvoljavalo da se glavnijim pitanjima due bavi i
pretravao je preko onoga to mu je izgledalo politiki znaajno. Osjeti se mjesto na kome se
umori, ne od puta, nego od pisanja o njemu. Ideoloki je optereen u svom unaprijed odreenom
stavu prema pojedinim religijama i u svemu iz ega prirodno ne izvire slovenstvo. Zbog toga je
Giljferdingov putopis razliito priman kod nas. Dugo vremena je bio, a i danas je, prvorazredan
izvor istorijskih podataka i primjer istraivakog putopisa, izvjetaja sa naunog putovanja. Nai
su istoriari osjetljivi prema njegovim ocjenama.40) 40) Dr Nikola Radoji: o. s. Politiki se na
njega drukije gleda do 1863, a drukije poslije te godine, kada je izbio poljski narodni ustanak
protiv ruske vlasti u onom dijelu Poljske koji je bio pod ruskim carem. Nakon tog ustanka je
Svetozar Mileti pisao da je sudbina srpskog naroda vezana za Poljsku, a ne za Rusiju41). U
vrijeme Moskovske slovenske izlobe 1867. stanje se neto popravilo u rusku korist, ali ni tada ni
kasnije panslavizam kao ideologija nije kod Junih Slovena uhvatio korijena. U Hrvatskoj e
Giljferdingove ideje dvojako uticati pozitivno na jugoslovenski orijentisane ljude oko Narodne
stranke, a negativno na pravae, naroito otkada je odmah u poetku istorije pravatva Giljferding
1860. negativno ocijenio izlaenje nepotpisane Kvaternikove knjige u Parizu Hrvatska i
italijanska konfederacija"42). Boljeg sagovornika od Kvaternika Giljferding nije mogao ni
svijeom nai. Po pravolinijskom nainu miljenja i po rezonovanju u globalnim okvirima, oni su
jednog kova, iako je po savitljivosti uma, sposobnog za nijanse, i po obrazovanju Giljferding
neto drugo. Ta pretjerana sistematinost, netolerantnost prema slobodi istorije da ona sama uradi
to god uradi, ta tenja da se unaprijed globalno odredi korito istorijskog razvoja, bilo im je
zajedniko kod obojice neto neslovensko i teutonsko. 13
41) Jovan Skerli: Omladina i njena knjievnost. Beograd, 1925, str. 151. 42) A. F. Gilferding:
Istorieskoe pravo Horvatskogo naroda (Sobr. So." II, str. 153). Kvaternik je u tom djelu
nacrtao jednu protivruski i protivsrpski orijentisanu Veliku Hrvatsku, od zapadnog kraja
slovenakih Alpa do Drine. Umjesto pravoslavlja, interesa Rusije i irilice, stavite katolianstvo,
interes Zapada i latinicu i evo rukavice na ruci, Kvaternik odreen negacijom slavjanofilstva. Ali
je zaudo koliko je u ovom odgovoru Giljferding nastupio neslavjanofilski. Kae da su po
porijeklu Srbi i Hrvati jedan narod koji je razdvojila religija i da bi najbolje bilo da Hrvati vele:
Sastavimo opet savez, kao u poetku nae istorije, neka taj savez obuhvati sve zemlje srpske i
hrvatske i zemlje alpskih Slovenaca, ako nam se oni htjednu prisajediniti. Neka u tom savezu ne
bude gospodstva jednog naroda nad drugim, jedne vjere nad drugom, nego neka svaki lan saveza
raspolae kako hoe svojim sopstvenim djelima." Neka se i to ujedinjenje pokae kao utopija,
ostae od toga neke koristi, jer od utopije koju narod postavi sebi kao idealni cilj zavisi karakter
njegovih stremljenja i djelovanja".43) Ovim je sudbina pravatva ukleta na njegovom poetku. 43)
Isto, str. 165. O pravakom stanovitu prema ovoj slavjanofilskoj politici v. Aleksandar Flaker:
Pravatvo i Rusija. (Mjesto Rusije u pravakoj vanjsko-politiko) koncepciji.) Historijski zbornik",
XIXII, 19581959, str. 108109. Sve dok se vrti u krugu politike, djelo A. F. Giljferdinga
pripada mutnoj i zastraujuoj prolosti. Ostae da se ovo djelo doivi kao putopis ije je
prevoenje davni dug naoj nauci. Pisano je perom obrazovanog i umnog mladog ovjeka, koji je,
u 26. godini, kad pohodi Bosnu, ve za sobom imao ugled u javnosti i zvaninoj politici svoje
zemlje. Milorad Ekmei
PREDGOVOR REDAKTORA1) ZAPISA CARSKOG RUSKOG GEOGRAFSKOG
DRUTVA"
Poto se Carsko rusko geografsko drutvo2) zainteresovalo za Bosnu, Hercegovinu i Staru Srbiju,
posvetilo je tim zemljama cio tom svojih Zapisa". Ovim je Drutvo uinilo uslugu optoj
geografiji i etnografiji. Bosna, Hercegovina i Stara Srbija najmanje su poznate i najmanje
ispitivane od svih evropskih zemalja. Dugo su bile nepristupane strancima i tek u novije vrijeme
poneki putnik uspio je da tamo prodre i obavijesti svijet o najzapadnijim oblastima epropske
Turske. Znaajnijih radova o ovim zemljama nema u evropskoj literaturi. 1) Potpune biljeke sa
svoga putovanja po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji tampao je A. F. Giljferding u publikaciji:
Zapiski imperatorskogo russkogo geografieskogo obestva, u XIII knjizi, za 1859. godinu. U
ovom zborniku objavljen je, pored Putopisa, i lanak o Bosni poetkom 1858. godine, zatim prilozi
Janiija Pamuine, Stake Skenderove i Niifora Duia. Giljferding je ovu knjigu biljeaka pripremio
za tampu, i publikacija je objavljena pod njegovom redakcijom i sa njegovim predgovorom. Iz te, po
opsegu, velike knjige sa blizu 700 stranica teksta objavljuje se ovdje prevod putopisa i lanka o Bosni
poetkom 1858. godine, kao i predgovora itavoj knjizi jer on sadri plan ovoga zbornika.
2) Rusko geografsko drutvo, jedno od starijih svjetskih geografskih drutava, osnovano je 1845. u
Petrogradu. Izdavalo je veliki broj publikacija kao: Zapiski. . .", Vestnik . . .", Izvesti . . .", 14
iva starina" i dr. (Bert L. S. Vsesoznoe geografieskoe obestvo za sto let. Moskva
Leningrad, 1946). Oskudica u literaturi bila je povod Ruskom geografskom drutvu da svoje prvo
vee izdanje o evropskim zemljama van Rusije posveti Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji. Drugi
uzrok, po kome je Drutvo, izmeu mnogih evropskih zemalja koje treba detaljnije prouiti,
izabralo ba Bosnu, Hercegovinu i Staru Srbiju lei u injenici da ove zemlje naseljavaju Sloveni i
zato su one naroito bliske Rusiji i znaajne za nju. Materijal objavljen u ovom zborniku prikupio
je redaktor na terenu za vrijeme svoga boravka u ovim zemljama.3) Moda e itaoci koji se
interesuju za prirodne nauke biti nezadovoljni ovom knjigom. 3) A. F. Giljferding je, prema
podacima to ih prua Putopis, proveo u naoj zemlji vrijeme od maja 1857. pa do kraja marta 1858.
godine. U njoj nee nai podataka o geologiji, flori, fauni, meteorologiji pojedinih oblasti koje se
opisuju. Neka oproste redaktoru zbornika. Zbornik nije rezultat radova naune ekspedicije. NJega
je sastavio ovjek koji nije bio spreman za prouavanje u oblasti prirodnih nauka i koji, kada je
traio pomo domaih naunika da bi upotpunio svoje materijale, nije meu njima naao nikoga
ko bi mu pruio podatke o tim oblastima. Uostalom, onaj ko se za ovo interesuje nai e dovoljno
podataka iz te oblasti u poznatom djelu Amija Buea o evropskoj Turskoj .4) Istina, tamo nema
mnogo podataka o onoj materiji koju prvenstveno obrauje ovaj zbornik. A ovdje je rije o
naravima, obiajima, porodinom i o drutvenom ivotu, savremenoj istoriji i o starinama
pomenutih slovenskih zemalja. 4) Ami Boue (17941881) francuski geolog. Poslije medicinskih
studija posvetio se geologiji. Putovao je po Evropi, naroito po evropskoj Turskoj. NJegova knjiga
La Turquie d' Europe", tampana 1840. u Parizu, bila je do kraja XIX v. osnovno djelo za opte
poznavanje centralnog i istonog Balkana. (Enciklopedija Jugoslavije", 2, Zagreb.) U zborniku je
graa sreena po ovom planu: u poetku italac nalazi opis nekoliko putovanja koja je redaktor
preduzimao u raznim pravcima po Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji.5) Takav opis*, iznosei
utiske koje su te malo poznate zemlje i njihovo originalno, naim obrazovanjem netaknuto,
stanovnitvo uinili na Evropejca, uvodi itaoca u onaj svijet sa kojim treba da ga upozna zbornik.
Autor esto ini odstupanja da bi mogao, prilikom opisivanja mjesta, pruiti to vie podataka o
ivotu, istoriji i starinama kako bosanskim tako i susjednih turskih oblasti. Poslije putopisa
tampana je rasprava pod naslovom Bosna poetnom 1858. godine" **. U njoj je redaktor
pokuao da, uz pomo kratkih statistikih podataka, prui to potpuniji drutveni i moralni lik
Bosanaca domorodaca. Hercegovini i Staroj Srbiji nije posvetio toliko panje. Prvoj zato jer je
drutveni poloaj njenog stanovnitva istovetan s onim u Bosni, a njegove glavne karakteristike
opirno su opisane u Putopisu. 5) Iz Dubrovnika, odakle je krenuo na put, Giljferding je poao u
Sarajevo preko Trebinja, Stoca, Mostara i Konjica. Drugo putovanje usmjerio je na jugoistok, do
Prizrena, preko Rogatice, Viegrada, Dobruna, Nove Varoi, Sjenice, Novog Pazara, Pei i akovice i
u povratku preko Nerodimlja, Pritine, Kosovske Mitrovice, Pljevalja, Kolaina, Drobnjaka, Pive u
Sarajevo. Na tree putovanje krenuo je u pravdu sjeverozapada preko Kreeva, Fojnice, Visokog,
Travnika, Jajca i Banje Luke do Livna, a odatle ponovo u Sarajevo. Sarajevo je napustio, vjerovatno,
istim putem kojim je i doao. * Odlomci ovog putopisa tampani su u asopisu Russka beshda"6).
(Sve autorove napomene obiljeene su zvjezdicom.) 15
6) Russka beshda", asopis, organ moskovske grupe slovenofila, izlazio u Moskvi od 1856. do 1860.
godine. Ovdje je Giljferding 1858. i 1859. god. objavio fragmente svojih biljeaka sa puta od Sarajeva
do Prizrena. Ove biljeke tampane su u obliku pisama upuenih A. S. Homjakovu. Uz njih je
tampana i rasprava Bosna poetkom 1858. godine", zatim okorilov LJetopis Hercegovine
1831 1857" u Giljferdingovom prevodu (Bola sovetska nciklopedi, 37, II izd. Moskva). **
Prole godine, kada je, usljed politikih dogaaja, Bosna postala centar panje, Geografsko drutvo
izdaje ovu raspravicu zasebno u svome Vjesniku" (odatle je pretampana u Moskovskim
vjedomostima"). I pored toga smatramo potrebnim da je ovdje ponovo tampamo jer bi zbornik bez
nje izgubio svoj znaaj. Staroj Srbiji redaktor nije posvetio panju zbog toga to se tamo zadravao
samo u prolazu i o njoj nije ni mogao dati drugih podataka sem onih koji su ve objavljeni u prvoj
raspravi zbornika7). Ipak e italac na kraju knjige nai neke statistike podatke o Hercegovini.
Oni su kratki kad je rije o cijeloj ovoj zemlji, a detaljni samo o nekim njenim dijelovima8). 7)
Misli se na putopis. 8) Odnosi se na dva priloga Niifora Duia tampana na kraju zbornika. Poslije
ovoga tampane su dvije rasprave iz savremene istorije Hercegovine i Bosne. Pisali su ih
domoroci i u njima oni priaju o dogaajima koje pamte i koji su se odigrali pred njihovim oima.
Prva rasprava je u obliku biografije9) i govori o Ali-pai Rizvanbegoviu Stoeviu10), poznatoj
linosti u hercegovakoj istoriji. Iako je pisana u obliku biografije, ova rasprava mostarskog
arhimandrita Janiija Pamuine11) daje potpun pregled dogaaja u Hercegovini u drugoj etvrtini
ovoga vijeka. Ali-paa Rizvanbegovi, poznat u politikom ivotu svoje domovine dvadesetih
godina, upravlja Hercegovinom od 1832. do 1851. godine neogranieno, drei u svojim rukama
svu njenu sudbinu. Druga rasprava, ljetopisnog karaktera, posveena je istoriji Bosne, u kojoj
nijedan ovjek nije uspio da zagospodari onako kako je to polo za rukom Ali-pai
Rizvanbegoviu u Hercegovini. U nainu pisanja ovih dviju rasprava uoljive su bitne razlike.
Prvu pie svetenik, najnaitaniji i najobrazovaniji ovjek u cijeloj Hercegovini i Bosni. Pa, ipak,
on pie prosto i naivno, rijeima obinog hercegovakog ovjeka, s kojim je organski vezan
tegobni, besprijekorno isti i plodni ivot asnog arhimandrita. On zna kada misao treba izraziti
prosto, ali pri tome ne zaboravlja da je knjievno obrazovan ovjek. Zato u njegovom radu i nema
one organski cjelovite i prirodne prostote kojom se odlikuje Bosanski ljetopis"12). 9) ivot Ali-
pae Rizvanbegovia Stoevia, hercegovakog vezira." Na ruski ga je preveo D. Karjakin. 10)
Rizvanbegovi Stoevi Ali-paa (Stolac, oko 1783 Dobrina kod Banje Luke, krajem marta 1851),
jedan od najmonijih hercegovakih feudalaca i stolaki kapetan. Uestvovao u borbama 1831. i 1832.
protiv Gradaevia, i za zasluge imenovan hercegovakim vezirom 1833. g. (Enciklopedija
Jugoslavije, 7, Zagreb). 11) Pamuina Janiije (Zagradinje, kod Trebinja, 13. XII 1810. Mostar, 9.
IX 1870), arhimandrit i paroh mostarski. Stekao zasluge i na knjievnom polju biljeei narodne
umotvorine, poslovice i zagonetke i opisujui ivot i obiaje narodne (S. Stanojevi, Narodna
enciklopedija srp.-hrvat.-slovenaka", III knj., Zagreb). 16
12)A. F. Giljferding je preveo neke dijelove Bosanskog ljetopisa" na ruski, a neke objavio u
izvornom obliku uz komentare na ruskom. Objavljeni izvorni tekst tampan je u stihovima u
desetercu, narodnim jezikom, graanskom azbukom. Autor ovog ljetopisa je ena. NJeno se
obrazovanje svodi na poznavanje crkvene pismenosti*. Ali je ona, s druge strane, poznata po
svojoj prirodnoj inteligenciji i po drutvenoj djelatnosti poslu, neobinom u ovoj sredini, u
kojoj je ena predodreena na usamljen kuni ivot. Detaljnije podatke o toj originalnoj linosti
italac e nai u predgovoru njenog ljetopisa. Bosanski ljepopis" Stake Skenderove13) djelo je
prosto i naivno u najpozitivnijem smislu. Tu ne govori ona lino. Tu govori, a na mnogim
mjestima i pjeva, narod u ijoj sredini ona ivi. * Original ljetopisa pisan je crkvenoslovenskim
brzopisom, kojim se slui prost narod u Bosni. 13) Skenderova Staka (po nekima Skenderovi Staka,
Hadi Damjanovi Staka, Hadi Gospoja) (1828. ili 1831 26. V 1891). Prva ena uitelj, pisac i
javni radnik u Bosni. Osnovala )e 1858. godine kolu za ensku djecu (Mitar Papi, Staka
Skenderova". Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva", II/1966, str. 119136). Ko proita ova
dva rada upoznae se ne samo sa dogaajima koji su se posljednjih 30 godina odigrali u Bosni i
Hercegovini nego e, istovremeno, vidjeti pred sobom Bosance i Hercegovce u almama i
fesovima, Muslimane u crvenim, a hriane u crnim kratkim kaputima, u irokim alvarama, s
arsenalom oruja za pojasom. Vidjee ih kako se vano, dostojanstveno i tromo kreu namrtena
lica, sa naivnim pjesnikim akcentom u govoru, s religioznik fanatizmom i bezazlenom
dobrodunou. Jednom rijeju, vidjee ive ljude i opipljivo shvatiti njihovu narav, ideje i strasti.
I biografija Ali-pae Rizvanbegovia i Bosanski ljetopis" napisaii su specijalno za ovaj zbornik.
Srpski originali obaju ovih lanaka nisu izdani14). 14) Do danas se nije moglo nita saznati o sudbini
originala ovih rukopisa. Na kraju su tampana dva rada hercegovakog jeromonaha Nnnfora
Duia:15) Opis manastira Dui i Tvrdoa"16) i Pokuaj statistikog opisa trebinjskog,
prijepoljskog, pljevaljskog i nevesinjskog okruga u Hercegovini". Oba rada su specijalni
ogledi, prvi prilog istoriji pravoslavie crkve u srpskim dijelovima zapadne Turske, a drugi o
potpunoj topografiji i statistici pomenutih okruga. Oni imaju svoju vrijednost i kao prvi ogledi i
mogu posluiti kao osnove za studiozniji rad o tim pitanjima. 15) Dui Niifor (Lug na Trebinjici,
21. XI 1832 Beograd, 21. II 1900). Svrio bogosloviju u Beogradu, zatim sluao filozofiju u
Beogradu i na Sorboni studirajui i jevrejski jezik kod Ernesta Renana. Zakaluerio se u manastiru
Dui. Uestvovao u hercegovakom ustanku Luke Vukalovia 18611862. Poslije prebjegao u Crnu
Goru, a odatle preao u Srbiju. Uestvovao i u srpsko-turskom ratu 18761878. Poslije ratova
bibliotekar Narodne biblioteke i uvar Narodnog muzeja u Beogradu. Zatim funkcioner u Srpskom
naunom drutvu. Imovinu zavjetao u dobrotvorne svrhe (S. Stanojevi, Narodna enciklopedija
srp.-hrvat.--slovenaka", I knj. Zagreb). 16) Dui je ovu monografiju, preraenu i dopunjenu,
ponovo izdao 1891. godine u prvoj knjizi svojih Knjievnih radova".
Redaktor je namjeravao da tampa i Prie iz ivota hercegovakog naroda"17), sastavljene
prema rukopisnim biljekama mostarskog jeromonaha Prokopija okorila18), kao i Popis starih
rukopisa koji se nalaze po manastirima u Bosni, Hercegovini i Staroj 17
Srbiji"19), ali je knjiga po obimu dostigla tolike razmjere da se moralo odustati od njihovog
tampanja. 17) Nepoznata je sudbina ovog okorilovog djela. V. orovi (Mostar i njegova srpska
pravoslavna optina". Beograd, 1933, str. 77) pretpostavlja da je nestalo; naime, nije ga naao meu
okorilovim rukopisima. Osvrui se na Giljferdingov predgovor u XIII knjizi Zapisa", S.
Stanojevi zamjenjuje ovo okorilovo djelo sa njegovim LJetopisom Hercegovine 18311857" (S.
Stanojevi, Istorija srpskog naroda u sredaem veku". I. Izvori i istoriografija". Beogoad, 1937,
str. 148). 18) okorilo Prokopije (Plana kod Bilea, 1802Mostar, 1866), pravoslavni svetenik.
Putovao po Rusiji i skupljao priloge za srpske kole i crkve po Hercegovini. Uz Giljferdingovu pomo
otpremio nekoliko mladih Hercegovaca na kolovanje u Rusiju. U asopisu Russka beseda" za
1858. godinu tampan mu je LJetopis Hercegovine 18311857", koji je ponovo objavljen 1873.
god. u treoj knjizi Giljferdingovih sabranih djela (Enciklopedija Jugoslavije, 2, Zagreb). 19) Nije se
moglo utvrditi da li je Giljferding objavio ovaj popis starih rukopisa to ih je pokupio po Bosni,
Hercegovini i Staroj Srbiji. Zna se samo da je jo za ivota poklonio jedan dio rukopisa
Gosudarstvenoj publjinoj biblioteci u Petrogradu, dok je vei dio tih rukopisa kupio poslije njegove
smrti bogati moskovski trgovac A. I. Hludov i poklonio Preobraenskom manastiru kod Moskve (S.
Stanojevi: or. sit., str. 1213). U Rukopisnom odjeljenju lenjingradske Dravne biblioteke
Saltikov-edrin" u Giljferdingovom fondu" danas se uva jedan dio zbirke njegovih rukopisa
(M. Papi, Rasuto kulturno nasljee. Mostovi, Pljevlja, 1/1969, str. 7980). A. F. Giljferding
I
OD DUBROVNIKA1) DO MANASTIRA DUI. MANASTIR DUI. PRAVOSLAVNE
CRKVE U TREBINJSKOM KRAJU
Krenuo sam iz Dubrovnika u Sarajevo 11. maja 1857. godine2). Ne namjeravam opisati
Dubrovnik biser Dalmacije. Stajala su mi na izboru dva pravca za putovanje u Bosnu, tu, za
mene jo nepoznatu zemlju. Ne znam zbog ega je srpski narod dao ovoj zemlji epitet hvaljena",
dina" ili Bosna ponosna" kako je neprestano naziva srpska pjesma. Ja sam se, naime, ubrzo
lino uvjerio da je ovjek ne moe ni pohvaliti niti se njom ponositi. Jedan put, laki, vodi
dalmatinskom obalom do pograninog gradia Metkovia, blizu ua Neretve (talijanski Narenta).
Putujete iz Dubrovnika laom do mjestaca Stona (Stagno)3, koje lei na prevlaci dugakog a
uskog poluostrva Peljeca4). Prepjeaite prevlaku za pola sata, na suprotnoj strani iznajmljujete
drugu lau, vozite se zalivom izmeu poluostrva i obale, a zatim donjim tokom Neretve do
Metkovia. Do Metkovia moete putovati i dobrim drumom to su ga onomad izgradili
Austrijanci du itave dalmatinske obale samo ako naete koije veoma rijetku stvar u ovome
kraju. U Metkoviu prelazite tursku granicu, uzjaete na konja i za osam asova ste u Mostaru,
glavnom gradu Hercegovine. 1) Ime Raguza", kojim se Giljferding gotovo iskluivo sluio,
zamijenjeno je u prevodu slovenskim nazivom Dubrovnik.
2) Kao dobar poznavalac Balkana, Giljferding je, poslije mira zakljuenog na Pariskom kongresu
1856. godine, postavljen za konzula u Sarajevu. Na putu ka Sarajevu proveo je neko vrijeme u
Beogradu. 18
Tom prilikom obiao je frukogorske manastire. O njegovom boravku u Beogradu obavjetavaju nas
Srpske novine" od 26. I 1857, biljekom Mladi knjievnik ruski i poznati pisac 'Pisama o istoriji
Srba i Bugara' Aleksandar Feodorovi Giljferding, koji se od nekoga vremena knjievnim ispitivanjem
bavi kod nas, postavljen je za carsko-ruskog konzula u Sarajevu..." Iste novine, od 5. II 1857, javljaju
da je 1. februara Giljferding krenuo za Be pa e posle u Dubrovnik da tamo u starim arhivama
potrai grae za pisanje nae narodne istorije od koje e i drugi deo skoro u peatnju doi, pa e tek
onda na svoje mesto u Sarajevo otii. . ." Iz Bea je za Dubrovnik putovao preko Trsta. U Dubrovniku
se, kako sam kae u putopisu, zadrao dva mjeseca. 3) Giljferding navodi i italijanski naziv Stagno. 4)
Za poluostrvo Peljeac Giljferding upotrebljava italijansko ime Sabioncello. Hercegovina lei, kao
to je poznato, izmeu Dalmacije i Bosne i s juga se granii sa Crnom Gorom. Drugi, naporniji
put vodi iz Dubrovnika ka turskoj granici, a odatle u unutraaost Hercegovine, pravo za Mostar.
Direktna linija ovog drugog puta mnogo je dua od one izlomljene. Tom linijom se, naime, do
Mostara putuje etiri dana. Eto kakvi su turski putevi! Meutim, ovdje se putnik odmah rastaje od
austrijske uniforme i ulazi de plein pied"5) u slovensko-tursku pustinju. Kako su mi austrijski
mundiri ve dodijali, elio sam da to prije vidim slovensko-tursku pustinju. Stoga sam radije
odabrao dugotrajniji i tei put preko Hercegovine6). 5) Bez tekoa, bez prepreka 6) Pravac kojim je
Giljferding krenuo iz Dubrovnika ka Sarajevu usmjeren je do Trebinja trasom dubrovakog puta za
gornje Podrinje poznatog iz srednjeg vijeka pod imenom Via Drine ili, rjee, Via Bosne (M, J. Dini,
Dubrovaka srednjevjekovna karavanska trgovina". Jugoslov. istor. asopis", III/1937, str. 125). Od
Dubrovnika do najblie turske carinarnice nema ni dva sata puta. Kad govorim o putovanju,
mislim iskljuivo na jahanje, jer se u zemlji kroz koju sada vodim itaoca ne zna za drugi nain
putovanja. Poav od Dubrovnika, put se naglo penje uz brdo. Lijevo na uzviici ostaje siromano
seoce Bosanka, po svoj prilici kolonija Bosanaca. Zatim prolazite kroz vee selo Brgat7) (ije je
ime nastalo, vjerovatno, od srpske rijei brijeg", tj. brdo, uzviica). Put je prekrasan. Sa strana
pogled mame arobne doline, za nama divna panorama: plavo more i u njemu, kao smaragd,
zeleno ostrvo Lokrum8), obrastao maslinom i mirtom. Desno, kao na dlanu, svijetli i isti
Dubrovnik (Ragusa) sa monim bedemima i kulama, lijevo jo manji gradi Cavtat (Ragusa
vecchia9). U skoro nam brda zaklonie taj vidik. itavo vrijeme jaete po ravnom drumu, koji su
proveli austrijski inenjeri kroz stjenovita brda. U skoro nailazite na malu kasarnu ili pograninu
strau. Posljednji austrijski straar ravnoduno posmatra putnike, posmatra i, za divno udo, ne
zaustavlja i ne trai putne isprave. Hvala bogu, napustismo Austriju", rekoh pratiocu, iako sam iz
Austrije poao u Tursku. 7) Danas Brgat Donji i Brgat Gornji, sela istono od Dubrovnika, smjetena
na grebenu preko koga vode putevi koji veu Dubrovnik sa zaleem (Enciklopedija Jugoslavije, 2,
Zagreb). Prema V. oroviu (Historija Bosne". I, Beograd, 1940, str. 102) ime Brgat je sloveniziran
oblik romanskog naziva Virgatum. P. Skok vidi u ovom imenu lat. virgatus aren (P. Skok, Prilozi
k ispitivanju hrvatskih imena mjesta". VI, Nastavni vjesnik. Zagreb, knj. HH1H/1921, str. 228229).
8) U originalu, po italijanskom, Lakroma. 9) Cavtat, kroatiziran (tj. sloveniziran) oblik od Civitas
vetus, kako su bjegunci u novoosnovanom Dubrovniku nazvali svoje matino naselje Epidaurum.
Italijansko ime: Ragusa vecchia (Enciklopedija Jugoslavije, 2, Zagreb). 19
Ulaz u Tursku nije tako jednostavan, pogotovo ne za slabe konje. Austrijski drum vodi do same
granine linije. Nekoliko hvati od nje uzdie se breuljak i na njemu straara turska
carinarnica. Breuljak je pokriven gomilama kamenja raznih veliina i oblika. Ima ga okruglog i
otrog. Onakav kakvog ga je stvorila priroda i izlokale kie, lei taj kamen nadohvat turskim
carinicima. NJima nije ni na um palo da iskre stazu bar za jednog konja, a stalno im je pred
oima solidan i ravan austrijski drum.-Nije na posao da pravimo puteve", zakljuuju oni. Kad
su tuda mogli da prolaze nai oevi i djedovi, zato mi ne moemo? Iskrimo li put, odmah e
kauri* po njemu dovui svoje topove protiv nas!" Na ovakva shvatanja ovjek neprestano nailazi
u Bosni i Hercegovini. Treba rei da se ovako ne rasuuje samo u Turskoj. Koliko ima ljudi u
svijetu koji se plae progresa ma koliko on bio koristan i neophodan, jer moe, u izvjesnim
okolnostima, da se preobrati u svoju suprotnost! Zbog toga se neemo ni smijati siromanim
turskim carinicima. * Slovenski izgovor rijei aur.10) 10) aur, aurin (pers.) nemusliman,
nevjernik, hrianin (A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku". Sarajevo, 1965). Carinici su
bili vrlo gostoljubivi. Uvjeravali su nas da tako uvaeni gosti nisu jo proli pored njihove
carine". Mnoge carinarnice i troarinske stanice zovu se ovde jednostavno carine", jer se tu
ubiraju carske dabine, tj. vri carinjenje. Uvedoe nas u aavu izbu zastrtu prljavim ilimima.
Smjestie nas na te ilime i ponudie kafom i duvanom. Razgledali smo prostoriju sa zebnjom i
odvratnou. Ovo je jo dobar konak", ree, tjeei me, glavni carinik, kako li e tek biti dalje."
E ba je lijepa Hercegovina", pomislio sam. Carinici nisu ni dirnuli nae stvari i prema nama su
bili veoma utivi. Nikako nisu mogli sakriti radoznalost izazvanu prvim susretom sa
Moskovima"11). 11) Moskov, ovjek iz moskovske zemlje. Rus (Rjenik hrvatskog ili srpskog
jezika". Dio VII, Zagreb, 19111916). Moskov je u oima Bosanca Muslimana nekakvo strano,
legedarno bie. Svi su auri zli", kau oni, a najgori je Moskov." Kada Musliman u najjaem
stepenu izraava svoju mrnju prema vlahu" (hrianinu), naziva ga Moskovom". Rije
Moskov" poprimila je znaenje neeg nepoznatog i surovog ak i kod hriana priprostih ljudi
u Bosni i Hercegovini. Jedan hercegovaki seljak pravoslavac iz moje pratnje ispoljio je mrnju
prema ovjeku koji mu je bio odvratan na taj nain to je poeleo da roditelji toga omraenog
oveka padnu u ruke stotini Mosskova. Pri tome hercegovaki seljak nije imao namjeru da me
uvrijedi, naprotiv, bio mi je neobino privren. Budui da je rije Moskov" izgubila svoje
odreeno znaenje u shvatanju irokih hrianskih masa, ljudi se postepeno upoznaju s imenom
Rus" i Rusija", navikavaju se na njega i izgovaraju ga sa ljubavlju.
Poznato je da se u Turskoj naplaivanje carinskih dabina izdaje pod zakup. Prema tome, svake
godine carinarnice mijenjaju vlasnike. Bosnu i Hercegovinu zakupila je nekakva kompanija iz
Carigrada. Glavni zakupac ili udruenje zakupaca rukovode pojedinim carinarnicama putem
svojih pomonika ili ih preprodaju drugim, sitnim zakupcima. Siromanim ljudima, bez sumnje,
pripadne jedan dio naplaene carinske dabine. Ali se od uvoznih carina ovjek u Turskoj ne
moe obogatiti. Trgovina je nerazvijena i nju svake godine remete stalni nemiri. Osim toga,
osiromaenje naroda paralie njen napredak. Uz to vei dio robe koja podlijee carinjenju
vlasnitvo je austrijskih podanika ili se prevozi preko granice pod njihovom firmom. A od
Austrijanaca se ne smiju naplaivati maksimalne carinske stope. Prije nekoliko godina njima je
polo za rukom da u Carigradu snize tarifu za uvoz neke vrete robe preko bosanskohercegovake
granice. Kako ta nova tarifa nije bila na vrijeme objavljena, Turci su i dalje naplaivali dabinu 20
po starim taksama. Na to su se austrijski podanici alili i podnijeli raun gubitaka, koji je
prevaziao svotu od 100.000 forinti12). Turski zakupci morali su zajedno sa vladom isplatiti tu
svotu. Zakupcima su potpuno odrijeene ruke u naplaivanju dabina na carinarnicama u
unutranjosti zemlje i izmeu pojedinih turskih oblasti i pri ulazu u gradove. 12) U originalu
gulden. Od 1857. austrijski gulden od 100 krajcara upotrebljavan je kod nas pod nazivom forinta
(Enciklopedija Leksikografskog zavoda", 3, Zagreb, 1958). Na carinarnici sam se rastao od prijatelja
koji su me pratili iz Dubrovnika, pozdravio se sa gostoljubivim carinicima, udario konja i spustio
se po kamenju sa pograninog breuljka. Neto me je stezalo oko srca: zar ovo putovanje u
neobinu i nepoznatu zemlju nije besposlica? ta li me sve na putu ne oekuje? Ali sam
istovremeno osjetio i radost. Evo me, napokon, iza nepristupane turske granice. Konano sam na
tlu tajanstvene zemlje, o kojoj sam toliko puta sluao prie, a u koju se nijedan od pripovjedaa
nije usudio ni proviriti. Zaista, ja sam odavno poeo krstariti oko Bosne i o njoj su mi uvijek
govorili sa nekakvim neobjanjivim strahom. Kada sam bio u Sremu i obilazio frukogorske
manastire, monasi mi esto pokazivahu tamne linije bosanskih planina na horizontu. Da li ste
kada bili u Bosni?" upitao sam ih. Ne, boe sauvaj!" A zato?" Kako moe ovjek ii u Bosnu
kad su tamo Turci, to bi bilo strano." Posmatrajui Bosnu izdaleka sa sjeveroistoka, obiao sam
tu zemlju skoro do krajnje jugozapadne take i, ivei puna dva mjeseca u Dubrovniku,
neprestano posmatrao sivu masu krevitog hercegovakog pobra. I ovdje je turska zemlja
ostavila na mene isti utisak. Iako u Dubrovniku ivi mnogo porodica (naroito pravoslavnih)
doseljenih odozgor" ili di sopra" (tj. odozgo, s vrha, jer je izraz vrh", za stanovnike
dalmatinske obale, tehniki naziv za brdovitu tursku zemlju), nemaju ni one ni njihovo potomstvo
volje za obilazak svoga surovog zaviaja. O zaviaju govore te porodice isto onako kao i Sremci.
Neke odreenije podatke o tim krajevima mogli bi dati trgovci koji iz Bosne i Hercegovine dolaze
po robu u Dubrovnik. Meutim, ni oni nisu u stanju da skinu koprenu tajanstvenosti koja lei na
zapadnom dijelu Turske Imperije. Na sva vaa pitanja trgovci lakonski odgovaraju: Eto, turska
zemlja, divlji ljudi", optepoznata i ve otrcana fraza. Razumljivo, ovakav odgovor vas ne
zadovoljava. Sada se i ja nalazim u turskoj zemlji, meu neobinim ljudima. Ali na prvim
koracima ljude ne susreem, nego samo goli kr i kamen. Neko vrijeme smo putovali monotonim
i sumornim predjelom. Cio put je u kamenu, bilo da se uspinje na brdo ili se sputa niz njega.
Okolo sam kr sivi kameni masivi, dijelom goli, a dijelom obrasli rijetkim iprajem ili
brljenom. Uspevi se na jednu uzviicu, posljednji put ugledasmo krajiak Jadrana komadi
prekrasnog upskog zaliva13). Ali nam masivi ubrzo zaklonie prijatan vidik. Nadali smo se bilo
kakvom ljudskom naselju i oekivali ravniji teren. Nita od toga. Sve greben za grebenom i
kamen za kamenom. Svaki Evropejac, ma koliko iskusan jaha, zgrozio bi se kad bi ga prisilili da
proe ovim bespuem. Nigdje ni stazice. Kamenje lei u gomilama jo od potopa. Po tim
gomilama morate se uspinjati na brdo koristei se pri tom i stepenitem koje je priroda izgradila u
liticama. Niz brdo se opet morate sputati po takvim istim gomilama kamenja ili po prirodnim
stepenicama da biste pred sobom ponovo vidjeli nove gomile i nova brda. Ako se konj spotakne,
zlo! Ali domai konji, maleni i neugledni, znaju svoje obaveze. Oni su svjesni da se u sluaju
posrtanja nee osloboditi jahaa, nego da e i sami slomiti vrat. Opreznost s kojom se konji kreu
po ovome kamenom terenu izvanredna je. Ne vue jedna noga za sobom drugu, nego svaka od
njih izabire sebi pogodno mjesto, kao da to svjesno rade. Zato je i kretanje ove pametne ivotinje
praeno nekakvom neobinom neravnomjernou, trzanjem i ljuljanjem, na koje se treba
priviknuti. Od tih pokreta mi se zavrtjelo u glavi, kao da imam morsku boleet. Otupjela je panja
prema svemu to me je okruivalo. Promicala su brda za brdima, kameni kompleksi za
kompleksima, a ja nisam bio sposoban uzeti olovku da im zabiljeim imena. 13) U originalu
Brenski zaliv (prena italijanskom Valle di Breno). 21
I sada mi itavo to prostranstvo iskrsava u sjeanju kao siva bezoblina masa kamena. Vrlo rijetko
nailazimo na njivicu, vlasnitvo nekog Muslimana, Trebinjca, koju za njega obrauju kmetovi14)
(arendatori, farmeri), veinom hriani, koji ive po seocima razbacanim meu brdima. Sa puta se
ta seoca ne vide. Ona su skrivena na nepristupanim mjestima, kao i svuda po Hercegovini.
Nemojte misliti da njiva ili polje oznaava ovdje ono to mi podrazumijevamo pod tim
pojmovima. Predstavite sebi zemljite manjih dimenzija od 10 do 20 hvati duine i irine na
padini breuljka ili u kotlini izmeu dva uzvienja. Taj prostor iskrio je seljak uz ogroman napor,
a zatim ga je iskrenim kamenjem ogradio. Eto, to se zove njivom u ovom dijelu Hercegovine. Ali
i te njive, ije je kultivisanje vezano za tolike zemljoradnikove napore, postaju puste. Meu njima
su mnoge ve naputene, zarasle u ikaru i divlju travu. Zato se ne obrauju njive?" pitao sam
pokazujui na jednu parcelu zaputene oranice. Aga" (spahija Musliman) vrlo je opak ovjek",
odgovaraju mi, pljaka i tue kmetove i nee niko da ivi kod njega." 14) Pojam kmet"
Giljferding pogreno objanjava izrazima arendator" i farmer". Kmet je ekonomska kagegorija
vezana za feudalizam, dok su arendator" i farmer" kategorije kapitalistikog sistema. Poslije
etvoroasovnog ili petoasovnog putovanja ovim sumornim predjelima pobre postepeno prelazi
u breuljkasto zemljite, kamenito i izrazito zatalasano, bez onih neprekidnih uzbrdica i sputanja
od kojih se ovjeku vrti u glavi. itav kraj je obrastao iprajem i niskom umom. Ova niska
uma pokriva dosta irok prostor tako da se itav predio kroz koji prolazimo naziva umom".
Tako smo putovali jo jedan sat. Iznenada kamen ieznu, i mi se naosmo u prekrasnoj hrastovoj
umici. S kakvim smo uivanjem jahali po ravnom, mekom putu! umica pripada manastiru
Dui15). Tamo su nas ve oekivali. Pri ulazu u manastirski posjed iznenadie nas dva lista hartije
objeena o stabla s obje strane puta. Moj pratilac skide, iz znatielje, jedan od listova i proita
toplu dobrodolicu u stihu, upuenu prvim ruskim putnicima koji su preli prag Hercegovine.
Malo dalje nas pozdravi, srpskim gostoljubivim pozdravom dobro doli", jedan kaluer koji nam
je izaao u susret. Na alost, ovu divnu hrastovu umu posjekli su Turci. Zatim su rastjerali
gostoljubive i umne kaluere, a manastir pretvorili u kasarnu. Kao to je poznato, u decembru
prole godine podigli su nesretni hercegovaki hriani ustanak u umi i okolici16). Ustanici su
neko vrijeme boravili u manastiru, a zatim su ga zauzeli Turci i pretvorili u centar svojih
rezervi17). Ubogi manastir! U cijeloj Bosni i Hercegovini nije bilo boljeg manastira niti
marljivijvh i revnosnijih kaluera na polju prosvjeivanja naroda od ove manastirske obitelji.
Sretan sam to sam vidio manastir prije njegovog pljakanja. 15) Dui, manastir kod Trebinja sa
crkvom Uspenja Bogorodice, osnovan je poslije propasti manastira Tvrdoa 1694. Hercegovaki
mitropolita su imali ovdje svoje sjedite do 1777, kada je ono proneseno u Mostar (V. R. Petkovi,
Pregled crkvenih spomenika kroz povesnicu srpskog naroda". Beograd, 1950, str. 109). 16) Decembra
1857. trebinjski Muslimani, u namjeri da sprijee pobunu, napadnu sakupljene ustanike, na ijem je
elu bio Luka Vukalovi, koji primi borbu kod sela Orahovca. Gubici s obje strane iznosili su po
dvaestak ljudi. Muslimani su tom prilikom popalili umu. (V. orovi, Luka Vukalovi i
hercegovaki ustanci od 18521862. godine". Beograd, 1923, str. 3536.) 17) U februaru 1858.
trebinjski Muslimani osvoje manastir i opljakaju ga (N. Dui, Knjievni radovi". Kn.. I. Beograd,
1891, str. 46).
Manastir se nalazi usred pomenute hrastove umice. Ograen je niskom ogradom. NJegove
stambene zgrade ostavile bi na Evropejca teak utisak, ali su one za Hercegovca velianstvene.
Manastir ima stolove i stolice, viljuke i noeve, to svjedoi o uticaju Evrope. Meutim, 22
kalueri radije sjede na ilimima prostrtim po podu. U prvi momenat su nas najvie iznenadili
neobino mali prozori i vrata: morate se paljivo sagnuti da biste uli u eliju. Ovo je posljedica
straha od Turaka. U velikim prozorima i vratima Turci vide obiljeje ponosa i nezavisnosti, stoga
hriani izbjegavaju ovu arhitektonsku udobnost. LJudi su potpuno navikli na niska vrata i uvijek
kad prelaze prag kue, oni se esto i bez potrebe, nesvjesno saginju. U Duima je crkva velika i
visoka. Ona je sainjena od dobrog bijelog kamena. Prije je ovdje crkva bila mala i tamna.
Decenijama je uvaeni starac iguman Jevstatije18) sakupljao priloge po cijeloj Hercegovini i
uvao novac da bi 1855. godine poduzeo veliku akciju: rekonstrukciju hrama19) akciju koju je
planirao cijelog ivota. Kada je zgrada dovedena pod krov i postavljen drveni ikonostas, crkva je
osveena (u ime Uspenja Bogorodice). Nije bilo sredstava da se nastavi sa radom na unutranjosti
graevine. Ipak je iguman angaovao ikonopisca iz Beograda20) za izradu dviju lokalnih ikona. U
njima nema mnogo umjetnikog. Umjetnikih ikona i nema u Bosni i Hercegovini (govorim o
novim ikonama, a ne o starim, koje su ostale iz vremena srpskih vladara). Sem tih ikona, crkva je
u svom unutranjem dijelu gola i na ovjeka ostavlja nekakav teak utisak siromatva i bijede.
Kakva li e biti kada je napuste Turci! 18) Dui Jevstatije, iguman manastira od 1849. pa do smrti
1864. godine. (N. Dui: or. cit., str. 44i 51). 19) Crkva je podignuta 1855. godine (V. orovi, Die
Herzegowinischen Klstern. Wissenschaftlichen Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina",
XIII /1916, S. 15). 20) Nije se moglo ustanovim koji je to ikonopisac bio. Zaboravio sam neto rei i o
spoljanjosti graevine. To je prilino visoko zdanje, pokriveno obinim krovom, bez kubeta, kao
i sve novopodignute crkve u ovim krajevima Turske. Uz crkvu visi, okaeno o kolac, malo
zvonce, sauvano, ne zna se kako, od starine u manastiru. Turci su privikli da ga tamo vide. Istina,
oni su i negodovali i poprijeko gledali na njega, ali ga nisu smjeli skinuti. Treba rei i to da se ovo
zvono prije uvalo u samoj crkvi. Napolje je izneseno tek nedavno. Svojim opsegom ono nije
mnogo ire od obine kape. Ali veeg zvona nema u Hercegovini, niti bi se koje drugo smjelo
iznijeti na vidjelo. Zbog toga se ono veoma cijeni i narod se njime ponosi. Ponekad se kalueri
osmjele i tiho zazvone na svoje zvono! Neu iznositi detaljnije podatke o manastiru i njegovoj
istoriji, jer e to italac nai u ovome zborniku, i to u lanku to ga je napisao jedan od tamonjih
kaluera21). 21) Giljferding misli na lanak Niifora Duia Opis manastira Dui i Tvrdoa". U
Duima nema mnogo rukopisa. Ono to postoji novijeg je datuma. To su mahom rukopisi
bogoslubenih knjiga. Istorijski je zanimljiv jedino fragment iz itija sv. Petke trnovskog
patrijarha Jevtimija22). Fragment je bugarske recenzije, kako izgleda, vrlo blizak vremenu u kome
je ivio autor. U Duima se takoe uva i jedan krasan primjerak tampane srbulje 23). To je, ako
se dobro sjeam, Boidarov oktoih24), tampan na pergamentu s incijalima izraenim u bojama.
22) Bugarski patrijarh Jevtimije (izmeu 1325. i 13301401. ili 1402) plodan knjievnik i darovit
propovjednik. Stvorio je knjievnu kolu koja se starala o ispravljanju bugarskih rukopisa. Napisao je,
izmeu ostalog, i itije sv. Petke" (Paraskeve). (Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb). Nije nam
poznata sudbina ovoga rukopisa. 23) Srbulje su bogoslubene knjige pisane i tampane na
srpskoslovenskom jeziku. NJihova tampa izgleda kao rukopis, tj. slova su tako rezana kao da su
rukom pisana (L. Mirkovi, Pravoslavna liturgika". II izd. Beograd, 1965, str. 165). 23
24)Boidar Vukovi Podgorianin (umro 1540) tampao je 15361537. oktoih petoglasnik u folio
formatu, sa tekstom u dva stupca. Knjiga je ilustrovana likovima svetitelja (LJ. Stojanovi, Stare
srpske tamparije". Srpski knjievni glasnik, knj. VII/1902) str. 287). Manastir Dui ostavio je na nas
vrlo prijatan utisak. Tu smo neposredno osjetili da se gaji nada u bolju budunost, vidjeli kako se
radi, kako se njeguje ljubav prema narodu i usmjerava njegovo prosvjeivanje. Iguman estit i
ivahan starac neumorno se trudi itavog svog ivota. Nije imao obrazovanja, ali je pravilno
shvatio znaaj prosvjete i poslao na kolovanje, u Beogradsku bogosloviju, dva mlada ovjeka25),
koji su od djetinjstva vaspitavani u manastiru. im se vratie natrag, ti kalueri, otac Serafim i
Niifor26), otvorie u manastiru osnovnu kolu27), koju je, u momentu naeg dolaska, posjeivalo
osam maliana. Broj mali, ali se vie nije moglo ni zahtijevati. Okolna sela, pa i samo Trebinje,
suvie su daleko od manastira da bi uenici mogli svakodnevno dolaziti u kolu. Zbog toga aci
moraju da ive u manastiru, a roditelji nisu u stanju plaati njihovo izdravanje: s velikom mukom
ishranjuju sebe i porodicu. Manastir, pak, nije u stanju da, svojim oskudnim sredstvima, izdrava
vei broj djece. A kakvu bi stvarnu korist mogla da prui ova kola! Istina, narod koji ivi oko
manastira najsiromaniji je, ali zato najbolji, najilaviji i najmarljiviji u cijeloj Hercegovini. Tei
za prosvjetom i bogato je obdaren prirodnim sposobnostima. Karakteristino je da se veliki broj
bosanskohercegovakih hriana koji vode porijeklo iz trebinjskog kraja raa sa neobino
razvijenim smislom za trgovinu i ima sklonosti za intelektualni rad. Kakav bi tek tu bio snaan
izvor energije kada bi se ovome svijetu pruila mogunost osnovnog obrazovanja! 25) Serafim
Perovi i Niifor Dui upueni su u Beogradsku bogosloviju 1853. godine. (S. Stanojevi, Narodna
enciklopedija srp.-hrvat.-slovenaka". III knj., Zagreb.) 26) Serafim Perovi (Gorica kod Trebinja, 22.
VI 1827 Mostar, 17. II 1903), kasnije hercegovako-zahumski mitropolit, i Niifor Dui. 27)
Osnovana 1856. godine (V. R. Petkovi. Pregled....", str. 110). 28) U originalu: s ih krasnmi
almami v rukah.
U Duima sam, prvi put na turskoj teritoriji, prisustvovao bogosluenju i moram priznati da sam
se, po izlasku iz crkve, osjeao vrlo prijatno. Vjerovatno zbog toga to sam u Tursku doao pravo
iz Austrije. U Austriji vas neto ak i u pravoslavnoj crkvi stalno opominje da se nalazite ba u
Austriji, da se i pravoslavna crkva nalazi u rukama austrijske uprave. Takva saznanja ostavljaju na
ovjeka vrlo teak utisak. Kad u Turskoj uete u pravoslavnu crkvu, nita vas za vrijeme molitve
ne podsjea na spoljni svijet i na vlast tuina i inovjerca. Tu, u hramu, osjeti se unutranji ivot i
snaga crkve, ugnjetavane, ali po svom duhovnom ivotu snane zajednice, koja ivi van
svjetovnih uslova, povezana s ostalom pravoslavnom crkvom snagom unutranjeg jedinstva i
ljubavi. Zbog toga ovjek u Turskoj tako jasno osjea duhovnu slobodu i unutranji ivot crkve!
Stojei u hramu manastira Dui i sluajui bogosluenje i molitve kao i kod nas, okruen gomilom
priprostog svijeta, udnovato odjevenog, obrijanih glava, sa crvenim kapama u rukama28);
sumorno sjetnog izraza lica svijeta koji na mene, tuina, gleda kao na roenog brata jer u meni
vidi ovjeka iste vjere, nehotice sam se pitao: Kako se ovaj narod u udaljenom i nepoznatom
kraju Hercegovine, usred neznanja, proganjanja i iskuenja odrao u krilu pravoslavne crkve?." Ta
svako mu je mogao prii i propagirati ta god hoe! Koliko je lai i zabluda moglo ovdje
prodrijeti tokom etiristogodinjeg mraka! ta je sauvalo narod u istoti vjere i u krilu crkve za
itavo to vrijeme? Via hijerarhija? Ali ona u ovim udaljenim krajevima nema gotovo nikakve
vlasti. Kad bi se pojavilo kakvo lano uenje, kome bi se hijerarhija mogla obratiti u borbi za
njegovo iskorjenjivalje? Turskoj upravi svakako ne! Domaem svetenstvu? Ono je tako
neobrazovano da bi se vrlo lako moglo, iz neznanja, zaraziti lanom naukom. Prema tome, jedina
garancija za uvanje 24
vjere i crkvenog jedinstva u ovoj sredini izraavala se u unutranjoj snazi hrianske ljubavi, koja
ivi u narodu. Luka u Gruu sredinom XIX vijeka Nekropola steaka u Hercegovini
Svaki Rus koji posjeti Hercegovinu moe lino provjeriti ovo osjeanje. Ja nisam u stanju da
izrazim srdanost s kojom su nas promatrali ovi jednostavni ljudi. Oni su doli iz udaljenijih
mjesta samo da bi vidjeli Ruse. Da li ih je vukla znatielja s kojom su nas gledali i Muslimani?
Ne! To se lijepo vidi i po izrazu lica i po razgovoru. Da li je ta masa oekivala neto od nas? Ne.
Da li su ljudi pripovijedali o svojim patnjama? Vrlo rijetko. Naprotiv, trebalo je uloiti mnogo
napora i vremena da bi se od njih izvukla poneka rije o njihovom ivotu i poloaju. Ne. Oni su
prosto eljeli da se nauivaju posmatrajui pravoslavnog ovjeka koji je doao meu njih iz
dalekog Carstva. Neko e primijetiti da su se oni rukovodili sebinim motivima: vjerovali su,
naime, da e skrenuti panju Rusije na sebe. Nije ni to. Oni o Rusiji imaju vrlo nejasne predstave,
a o politikim odnosima i planovima nemaju uopte ni pojma. Cjelokupno njihovo politiko 25
znanje svodi se na ubjeenje da negdje daleko na sjeveru ivi pravoslavni car koji se brine za
sudbinu svih pravoslavnih naroda. NJih je prosto vukla ljubav prema brai iste vjere. I dan-danas
Hercegovina je zemlja nepokvarena i edna. O njoj, sem Austrije, niko dosad nije vodio rauna.
Ali ni Austrija nije uspjela da se izbori za uticaj na pravoslavni ivalj. istota uvjerenja kod
seoskog stanovnitva, zasnovana na osjeanju hrianske ljubavi, jo nije uprljana nikakvim
egoistikim planovima i nedoumicama. Ali i za Hercegovinu je proao period djetinje naivnosti.
Nedavni dogaaji29) uvui e je u vrtlog interesa i uticajnih sfera od kojih je dosada bila
poteena. Samo ne bih elio da nehat naeg drutva bude razlog sumnjama kod ovog naroda
sumnjama koje bi uguile sjeme ljubavi u njegovoj dui. Neka nae angaovanje i prijateljska
podrka omogue da sjeme ljubavi urodi plodom i da se iz nesvjesnog nagona razvije u praktino
saznanje! 29) Giljferding ovdje vjerovatno misli na hercegovake ustanke pod Lukom Vukaloviem,
koji su poeli 1852. i trajali do 1862. godine. U Duima smo prenoili i sutradan, poslije podne,
krenuli u Trebinje. Trebinje nije daleko svega sat i po do dva. U poetku smo jahali
uzvienjem izmeu polja i vinograda, a zatim se spustili na Trebinjicu. Ova rijeka, iroka kao
Moskva, tee vrlo brzo, iz vira u vir", kako to kae narod. Izvire iz peine (kod Bilee) blizu
Grahova i ponire u drugu peinu (u donjem dijelu Popova polja, blizu sela Hutova)30). Ovakve
ponornice su jedna od specifinosti hercegovakog kraja. Kada u svom toku naiu na kamenit
teren planinskog grebena, protiu ispod njega i mnoge ponovo izbijaju na povrinu s druge strane
grebena. Narod tvrdi da je rijeka Ombla, koja kao bujica izvire iz velike peine blizu Dubrovnika i
ulijeva se u more poslije toka u duini od tri vrete, u stvari ta ista Trebinjica. Kako ne znam
geoloki sastav toga kraja, ne mogu pouzdano tvrditi da je ono tano. 30) U originalu: Utovo. Na
putu smo tu i tamo nailazili na skupine seoskih kuica, koje ovdje nazivaju selima. Neke od njih
su na manastirskom zemljitu, a druge na turskom. U Drain-Dolu31), jednom od takvih sela,
vidjeli smo ono to se u Hercegovini naziva seoskom crkvom. To je mala prostorija od kamena
koja bi se kod nas, bez tekoa, mogla smjestiti u obinu sobu ma koje kue. Gola daana
pregrada zamjenjuje ikonostas. Carskih dveri nema. Obina kamena ploa na malom stupcu slui
umjesto oltara. U crkvi nema ni krsta, ni ikona, ni knjiga, ni bogoslubenih predmeta. Sve to
uvaju po svojim kolibama seljaci iz okoline. Stvari se donose u crkvu samo onda kada se odrava
bogosluenje. Kad bi neki predmet ostao u crkvi, Muslimani bi ga sigurno odnijeli. U novije
vrijeme vlast je dozvolila da se crkve zakljuavaju. Prije su one morale biti stalno otvorene, bez
vrata, pa su hriani, dolazei na bogosluenje, esto nalazili u njima mnogo neistoe. U
jugoistonom dijelu Hercegovine ima vrlo mnogo ovakvih malih crkava. Sve su one, izgleda,
zidane u poetku turske vladavine. Ma koliko neugledne i bijedne, one svjedoe o revnosti
trebinjskih hriana kada je u pitanju bogosluenje. U Bosni i sjeverozapadnoj Hercegovini
gotovo i nema seoskih crkava. Mnoge od ovih crkava poruili su nedavno Turci. U nekima je
sruen oltar. Uz one u kojima se vri bogosluenje ili, kako to Srbi udno kau, koje poje", nema
svetenika. O njima vode brigu seljaci. Kako je veina seljaka u takvoj bijedi da se ovim poslom
ne moe baviti, iako za to ne treba mnogo vremena, ovu obavezu prima imuniji ovjek i tim se
bavi radi spasavanja due". 31) U originalu: Drainom-dolh.
U Duima sam sreo jednog takvog seljaka iz Popova32) koji je vodio brigu o etiri crkve. O veim
praznicima, etiri do est puta godinje, dolaze u ove seoske crkve naizmjenino kalueri 26
iz jednog od okolnih manastira, tj. iz manastira Dui, iz Zavale33), u Popovu, ili iz Dobrieva34), u
Zarjeju35). Ako monasi ne ponesu jevanelje, sluabnik i druge potrebne bogoslubene knjige,
tada se koriste nekakvim pocijepanim komadiima rukopisa iz XVI i XVII vijeka ili tampanom
srbuljom, koje uvaju seljaci. Pa i takvo bogosluenje, koje se odrava 46 puta godinje, od
velike je pomoi stanovnitvu. Na ovaj nain svaki trebinjski hrianin moe, mada rijetko, da
slua rije boju, to bi bilo nemogue kad bi se vrenje bogosluelja ograniilo samo na
manastire. Zbog neprohodnih planinskih puteva i bijede u kojoj hriani ive (umrli bi od gladi
kad bi samo nekoliko dana napustili posao), manastirima dolazi vrlo mali broj ljudi, i to mahom
seljaka. Pozitivan uticaj ovih siromanih seoskih crkvica ogleda se u sklonosti trebinjskih hriana
ka prosvjeti, u njihovoj vanrednoj bistrini i svjesnom osjeanju vjere, osobinama po kojima se oni
odvajaju od seljaka sjeverozapadne Hercegovine i Bosne, gdje seljak raste, ostari i umre ne
prisustvujui nikada bogosluenju. 32) Misli se na Popovo polje. 33) Zavala, manastir u Popovom
polju sa crkvom Vavedenja Bogorodiinog, osnovan vjerovatno u XIV ili XV v. Najstariji spomen je
iz 1514. godine. 1587. dobio je ferman kojim se doputa opravka crkve. Crkva je svojom
sjeveroistonom polovinom uzidana u jednu peinu dugaku 12,5m (V. R. Petkovi. Pregled... ", str.
124125). U blizini manastira je velika peina Vjetrenica. 34) Dobrievo, manastir na desnoj obali
Trebinjice sa crkvom Vavedenja. Podignut, po prilili, u XVI v. ivopis u crkvi je iz XVIII v. Vie
puta stradao. (Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb). Kada je poela izgradnja hidrocentrale
Trebinjica", prenesen je, 1965. god., u selo Orah, udaljeno 8 km od stare lokacije (3. Kajmakovi,
Prenos manastira Dobrieva". Nae starine, Sarajevo, HI/1967, str. 6786). 35) U originalu,
pogreno: Zarh. J. Pamuina naziva ovaj predio Zarjeje (Letopis pravosl. crkve u Dalmaciji i
Hercegovini". Srpsko-dalmatinski magazin za 1849. god., str. 125143). Na topografskoj karti
bekog Vojno-geografskog instituta iz 1914. god., razmjera 1 : 75.000, ubiljeeno je: Zarijeje.
Pretpostavljam da e ove bijedne kolibice, posveene Bogu u zemlji gdje je hrianstvo surovo
ugnjetavano, da e te uderice, koje pozitivno djeluju na pravoslavni ivalj, i na kraju, da e ova
zdanja, Bogu isto tako ugodna kao i veleljepni hramovi u kojima smo se navikli moliti, izazvati
sauee mnogih mojih italaca i itateljki, pa e se neko i sjetiti da ih pomogne poiljkom kakvih
jednostavnih bogoslubenih predmeta, odedi ili knjiga. Zbog toga dodajem ovdje popis seoskih
crkava sa podruja trebinjskog okruga, koji zahvata jugoistoni dio Hercegovine. 1) Optina
Trebinje (pravoslavnih kua 294, muslimanskih 356): selo Hrupjela36), crkva Blagovjetenja; selo
Gorica, crkva Sv. ora; selo Mostai, dvije crkve: Sv. Klimenta i Sv. Paraskeve (Petke)37); selo
Drain Do, crkva Sv. Klimenta38); selo Kutli, crkva Sv. Kuzmana i Damjana; selo Gomiljani39),
crkva Sv. ora; selo Volujac, crkva Sv. Trojice; selo ievo, crkva Sv. Pantelejmona. 2) Optina
uma (pravoslavnih kua 192, muslimanskih 19, katolikih 4): selo Talea, crkva Sv. Stevana
Prvomuenika; 27
selo Gola Glavica40), crkva Sv. Ilije; selo edii, crkva Sv. Varvare; selo Hum, crkva Roenja
presv. Bogorodice; selo Zaplanik, crkva Sv. Pantelejmopa; selo Lug41), crkva Roenja presv.
Bogorodice; selo Mesari, crkva Sv. Ilije. 3) Optina Tretica (pravoslaviih kua 32, muslimanskih
16): selo Poljice, crkva Sv. Andrije Prvozvanog. 4) Optina Povr (pravoslavnih kua 85,
muslimanska 1): selo Glavska, crkva Blagovjetenja; selo Slimnica42), crkva Sv. Klimenta; selo
LJekova, crkva Sv. Paraskeve (Petke); selo Mrnjii, crkva Roenja Jovana Krstitelja. 5) Optina
Zupci (pravoslavnih kua 185, muslimanskih nema): selo Grab, crkva Sv. Paraskeve (Petke); selo
Bogojevi Selo43), crkva Proroka Ilije; selo Konjsko, crkva Vaznesenja; selo Turmenti44), crkva
Uspenja presv. Bogorodice. 6) Optina Draevica (pravoslavnih kua 90, muslimanskih nema):
selo vinje, dvije crkve: Proroka Ilije i Sv. Stevana Prvomuenika; selo Luii, dvije crkve: Sv.
Nikole udotvorca i Roenja Jovana Krstitelja; selo Mokrine45), crkva Sv. Paraskeve (Petke). 7)
Optina Kruevice46) (pravoslavnih kua 90, muslimanskih nema): selo Kruevica, crkva Roenja
Jovana Krstitelja. 8) Optina Korjenii (pravoslavnih kua 72, muslimanskih 160): u selima
Klobuku, Granarevu47), Lastvi i Orahovcu postojale su crkve, ali su poruene. 9) Optina
Zarjeje48) (pravoslavnih kua 93, muslimanskih 23): selo Mosko, crkva Sv. Lazara; postoje crkve
i u selima: Mirue i Pilatovci. 10) Optina LJubomir (pravoslavnih kua 102, muslimanskih
nema): selo Domaevo, crkva Sv. Nikole; selo Ugarci, crkva Sv. arhanela Mihaila i Gavrila; selo
Vrpolje, crkva Sv. Joakima i Ane. 28
11) Optina Trebijovi (pravoslavnih kua 52, muslimanskih 13): selo Trebijovi, crkva Sv. Stevana
Prvomuenika. 12) Optina Zagora (pravoslavnih kua 35, muslimanskih nema): selo Zagora,
crkva Sv. Paraskeve (Petke). 13) Optina LJubinje (pravoslavnih kua 163, muslimanskih 170):
selo Gradac, crkva Blagovjetenja. 14) Optina Bobani (pravoslavnih kua 104, katolikih 26,
muslimanskih nema): selo Prosjek, crkva Sv. Jovana Krstitelja. 15) Optina Popovo (pravoslavnih
kua 250, katolikih 113, muslimanskih 14): selo Poljice, dvije crkve: Sv. Nikole i Roenja
Jovana Krstitelja; selo Sedlari49), crkva Proroka Ilije; selo Grmljani50), crkva Roenja Jovana
Krstitelja; selo Oraje, crkva Blagovjetenja; selo Strujii51), crkva Sv. Varvare; selo Veliani52),
crkva Sv. arhanela Mihaila i Gavrila; selo Dubljani53), crkva Sv. ora; selo Draevo, crkva Sv.
Kuzmana i Damjana; selo Drijenjani54), crkva Sv. Nikole; selo Mrkonjii, crkva Sv. Nikole; selo
Tulje, crkva Sv. apostola Pavla; selo akovo, crkva Sv. Jovana Bogoslova.* 36) U orginalu:
Rupela. 37) Prva je posveena Klimentu Ohridskom (L. Pavlovi, Kultovi lica kod Srba i
Makedonaca". Smederevo, 1965, str. 14). Narod je zove Klimentica (N. Mileti, Crkva Sv. Klimenta
u Mostaima". Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu. Arheologija. Nova serija. Sv. IX, 1954, str. 281).
Crkva Sv. Paraskeve (Petke) naziva se i Petkovica (V. Kora V. J. uri, Crkve sa prislonjenim
lukovima u staroj Hercegovini i dubrovako graditeljstvo". Zbornik Filozofskog fakulteta, Beograd,
knj. VIII/19b4, str. 576). 38) I ova crkva posveena je Klimentu Ohridskom (L. Pavlovi: or. cit. str.
14). 39) U originalu: Gomilne. 40) U originalu: Gologlavica. 41) Po Korau i V. J. uriu (or. cit., str.
565), u Lugu se nalazi crkva Uspenja Bogorodice. 42) U originalu: Slivnica. Crkva je posveena
Klimentu Ohridskom (L. Pavlovi: or. SI., str. 14). Selo Slimnica se kod Pavlovia pogreno zove
Slavnica. 43) U originalu: Bugoevo selo. 44) U originalu: Turmenta. 45) U originalu: Mokrin. 46) U
originalu: Kruevica. 47) U originalu: Grnarevo. 48) U originalu: Zarh. 49) U originalu: Sedlare. 50) U
originalu: Grmlne. 29
51) Selo Strujii zabiljeeno je u Rjeniku mjesta Bosne i Hercegovine" (Prema popisu stanovnitva
godine 1910), Sarajevo, 1918. kao Strnii", dok se u Imeniku naseljenih mjesta NRB i X" (Sarajevo,
decembra 1955) ono zove Strujii". 52) U originalu: Veliane. 53) U originalu: Dubne. 54) U
originalu: Drhnne. * Za ovaj pregled crkava trebinjskog okruga zahvalan sam Niiforu Duiu,
jeromonahu manastira Dui.
II
OD TREBINJA DO STOCA
Preosmo Trebinjicu* primitivnim irokim amcem; prvo prevezoe nas, a zatim konje. Put je i
ovdje bio vrlo lo. Neoekivano i na nae veliko iznenaenje, ukaza se i komadi kaldrme.
Zainteresovan njenim porijeklom, dobih ovakav naivan odgovor: Put je i ranije ovdje bio do te
mjere lo da je jedan Turin slomio vrat na njemu. Poslije toga sluaja njegovi sinovi, po zavjetu,
kaldrmisae ovaj komad." Ipak mi je bilo neobjanjivo zato su na nekoliko mjesta du ovog puta
namjerno razbacane gomile kamenja tako da se ovjek i ovdje moe spotai i slomiti vrat kao i
onaj Turin o kome su mi priali. Kad se pribliismo Trebinju, kaldrma se zavri. Na mnogim
mjestima ispred grada stajale su grupe hriana oekujui na dolazak. Na ulasku u grad doekao
nas je trebinjski mudir (okruni naelnik) Hadi-beg Resulbegovi1). Na divnom arapskom
pastuvu, praen mnogobrojnom ali vrlo odrpanom svitom, mudir nam je ponudio smjetaj u
svome ljetnikovcu2). * Nazivaju je, izgleda pravilnije, i Trebinjicom, Trebinjticom (Trebinjicom).
1) Hadi Haki-beg Resulbegovi, potomak Arslanbegov, od koga se grana trea loza Resulbegovia.
Otac mu je bio Mehmed Alija, Arslanbegov sin, a majka sestra Ali-pae Rizvanbegovia. Proveo je
djetinjstvo u Mostaru, gdje je zavrio medresu (M. Busuladi, Resulbegovii". Novi behar, Sarajevo,
HI/193738, str. 183). 2) Tj. ardaku lijepoj kui okrueno) baama (A. kalji: or. cit., str. 164).
Ne namjeravam detaljno opisivati tursku kuu. U ovom tipu zgrada nailazimo uvijek na dva
potpuno odvojena odjeljenja: muko3) i ensko4). Muko odjeljenje sastoji se od praznog, prljavog
predsoblja5) i vee, ilimima zastrte sobe. U sobi, uz njena tri zida, postavljeno je uzvienje od
dasaka (obino do 1/4 arina), sa razmjetenim jastucima, na kojima se sjedi6). Uza etvrti zid,
onaj na kome se nalaze vrata, privren je poirok zagraen prostor7), nainjen takoe od dasaka,
koji visinom ne dopire do tavanice. U tom prostoru su ugraeni ormanii, koji imaju vrataca i
police za kaveno posue i oljice, pokatkad ak i kupatila, i druge kune prostorije8). Ovaj
zagraeni prostor protee se du cijelog zida, s ispustom u obliku svoda vie vrata. Ovo je
neophodan inventar turske sobe. 3) Tzv. selamluk. 4) Tzv. haremluk. 5) Kada je to predsoblje (ili
hodnik) u prizemlju, zove se hajat'' , a ako je na spratu, onda je to divanhana". 6) Minder ili
minderluk. 7) Musanderluk. 8) Musanderluk je po itavoj svojoj duini podijeljen na nekoliko zasebnih
dijelova: duekluk, banjica, pe, zapeak i sl. 30
Druga je njena karakteristika, ukoliko se pretenduje na eleganciju, tavanica obojena svijetlim
bojama: utom, zelenom, crvenom i dr9). Turska soba ima, po pravilu, samo jedna vrata.
Unutranji saobraaj u kui ne postoji. Iz sobe se izlazi ili na divanhanu, koja okruuje gornji
sprat kue gledano iz dvorita, ili na verandu10). Sve druge sobe nalik su na ovu opisanu. One su
samo manje, ilimi u njima loiji i prljaviji, a na tavanicama nema slikarija. Hrianske kue po
gradovima do detalja su ureene na isti nain. 9) Tavanicu zovu ie. U bogatijim kuama njegova
konstrukcija je vanredna. Sredina (rozeta ili orta) bogato je ukraena rezbarijama. 10) Divanhana je
zatvorena sa tri strane zidovima, dok je veranda, u stvari, drveni natkriveni balkon ili trijem, koji se
slobodno istie van, iz same mase kue, ali ga prekriva zajedniki krov. Trebinjski mudir Hadi-beg
Resulbegovi neobian je ovjek i njega poznaje cijela Hercegovina. Potomak jedne od vodeih
porodica domae muslimanske aristokratije, on je, zajedno sa stolakim mudirom Hamza-begom
Rizvanbegoviem11), koga u uskoro predstaviti potovanom itaocu, danas jedini potomak onog
sloja domaeg plemstva koje je stoljeima nasljedno upravljalo Hercegovinom i Bosnom. Poto je
uguila bunu bosanskohercegovakih Muslimana 1851. godine, centralna turska uprava sruila je
vlast te aristokratije i, umjesto nasljednih domaih upravitelja, postavila za okrune naelnike
carigradske inovnike. Hadi-beg Resulbegovi, u Trebinju, i Hamza-beg Rizvanbegovi, u
Stocu, uspjeli su da se prilagode novonastaloj situaciji i postadoe inovnici tamo gdje su njihovi
oevi i djedovi vladali poput polunezavisnih srednjovjekovnih barona. tavie, Hamza-beg je
obukao i mundir, stvar omrznutu kod Slovena Muslimana, dok je trebinjski starjeina sauvao
pradjedovsku almu12) i kaftan13) sa dugim skutima, obiljeja uenjaka uleme"14). On je, naime,
iao u Meku, nauio napamet Kuran i uiva glas takvog mudraca kome nema ravna u cijeloj
Hercegovini. Pruila mi se prilika da u ovoj dvojici plemia upoznam dva specifina tipa
nekadanje hercegovake muslimanske aristokrataje. 11) U originalu: Hanzi-beg Rizvanbegovi. N.
Buconji (Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca". Mostar, 1911, str. 156) i X. Kapidi
(Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine u XIX vijeku". Sarajevo, 1956, str. 83) zovu ga Hamzibeg
Rizvanbegovi. V. orovi (Luka Vukalovi....", str. 34. i 38) pogreno ga navodi kao Hamza-bega
Resulbegovia (trebalo bi Rizvanbegovia). 12) alma (tur.) platno omotano oko fesa ili koje druge
sline kape (A. kalji: or. cit., str. 161). 13) Kaftan (perz.) vrsta duge gornje haljine bez postave,
obnno od ohe (A. kalji: or. cit., str. 380). 14) Ulema (tur.) muslimanski vjerski uenjaci (A.
kalji: or. cit., str. 631). Stolaki mudir Hamza-beg predstavnik je njene plemenite strane, pored
one surove:
njene hrabrosti, iskrenosti i dobrodunosti (kojoj, uostalom, nije smetala povremena svirepost).
Trebinjski mudir je primjer njenog fanatizma i sistematske surovosti. ak mu je i lik grub i
neprijatan. Meutim, primio nas je vrlo ljubazno upuujui nam obilje sladunjavih rijei. Govorio
nam je o svojoj pravednosti prema hrianima, vlasima" (kako Sloveni Muslimani nazivaju svoje
podanike hriane) i isticao prijateljstvo sa kaluerima manastira Dui. Kasnije smo doznali da ga
svi hriani trebinjskog kraja jednoglasno nazivaju svojom krvopijom. On je organizator
sistematske pljake u svome okrugu. Autoritetom svoga zvaninog poloaja zatakava najtee
surovosti Muslimana spahija i nastoji da sprijei svaku mogunost upuivanja hrianskih albi
pai ili vladi. Ako je, mimo njega, doprla kakva tuba do Mostara, paralizovao je svaku
intervenciju pod izgovorom da se prikupljaju podaci na licu mjesta i da se vodi istraga. On 31
podstie Muslimane u fanatizmu protiv hriana odobravajui njihovo proganjanje. Ovaj isti
Hadi-beg je, na koncu, toliko izazvao hriane da su se oni, na zajednikom sastanku prolog
decembra15), odluili da kolektivno mole vladu za zatitu. Hadi-beg je tada dao trebinjskim
Muslimanima znak za podmukao napad na ovaj hrianski skup i tako postao jedan od uzronika
ustanka, koji je opustoio ovaj nesretni kraj i prekrio ga pepelom i krvlju. Govorilo se da je vlada
odluila da ovoga fanatika smijeni. Ali, ako ga i ne udalji iz Trebinja, hrianima nee biti lake,
jer on, i bez zvanine funkcije, po svome aristokratskom poloaju i bogatstvu ostaje i dalje
muslimanski glavar u cijelom trebinjskom kraju. 15) Decembra 1857. godine. O ovome dogaaju
vidi gl. I, bilj. 16. Zainteresovan Hadi-begovom linou, ne pomenuh lica koja smo zatekli u
njegovoj kui. Ona su nam se uinila vrlo karakteristinim; ali ih neu opirno opisivati. Tu je bio
sutorinski mudir (Sutorina mala tvravica na onom uskom pojasu turske zemlje koji klinasto
zalazi u austrijski posjed i izbija do obala Kotorskog zaliva), sutorinski mudir, kaem, tipini
inovnik Osmanlija, - kome su pruili jednu jedinu stolicu u Hadi-begovom domu i koji nam je
na poetku razgovora stavio do znanja da ne jede prstima, jer u Sutorini ima viljuku. Obina
kukavica, kao i svaki inovnik Osmanlija. Na prvu vjest o hrianskom ustanku u Hercegovini, on
se do te mjere prepao da je napustio svoju tvravu i pobjegao u Crnu Goru, uvjeren da e jedino
pod zatitom crnogorskog kneza biti van opasnosti od proganjanja pobunjene raje. Ovdje je sjedio
i natmureni, utljivi Albanac16) orlovskog nosa, ute koe i jastrebovih oiju. Bio je to bimbaa
(major), starjeina baibozuka (neredovne milicije) Toska, koji dre karaule prema crnogorskoj
granici. 16) Giljferding se u putopisu posluio terminima Albanac", Arbanas", Arnaut", zatim
albanski", arbanaki" i arnautski". U prevodu je upotrijebljen jedinstven izraz Albanac" i
albanski". Kada u razgovoru pomenuh ime Gege", on se odjednom trgao iz apatije kao pod
djejstvom arobne rijei. Gege!" uzviknu on, a oi mu sijevnue i neobino se nasmija. Gege,
pa to je najpodliji narod na svijetu: nemaju mozga u glavi ni vjere ni pravde u srcu. Stalno
razmiljaju o tome kako bi ubili ili opljakali ovjeka." Mnogi moda ne znaju da je albansko
stanovnitvo podijeljeno na dvije osnovne plemenske grupe: na sjeveru ive Gege, a na jugu
Toske. Oni govore neto malo modificiranim dijalektima. Po miljenju ovoga moga bimbae
moete zakljuiti koliko Toske vole Gege. Ako, pak, upitate Gege za Toske, uete gotovo isti
takav prijateljski" sud. Ostala lica ovoga drutva neu vam ni predstavljati. U elji da vide
Moskove, dolo ih je toliko da na divanu nije bilo dovoljno mjesta za Muhamedove sledbenike.
Moskovi su se, pak, skrivali od njihovih radoznalih pogleda u neprobojnim oblacima duvanskog
dima. U sobi je bio neprekidan pokret: svakog asa ulazio bi poneki Musliman sa almom i u
irokom odijelu", uinio bi selam" (tj. pozdrav) domainu prinosei ruku grudima, ustima i
elu, zbacio s nogu obuu, prikupio skute odjee i, skaui vjeto na divan, spustio se pa njega
prekrtenih nogu pod sobom. Poslije ovih radnji, koje se obave u tren oka, obnavljaju se selami",
i to ne samo domainu nego i cijelom drutvu po redu. Na koncu se obraa i meni pitanjem:
Kako si?" Jesi li dobro putovao?" Jesi li rahat?"17) Je li ti neobino u naoj zemlji?" i slino.
Zatim bi u miru zapalio lulu i u tiini, rijetko prekidanoj novim pitanjima, popuio duvan, skoio,
vjeto navukao obuu i, ne govorei nita, bez ikakvih selama", napustio prostoriju ostavljajui
svoje mjesto novim posjetiocima. 17) Rahat (arap.) zadovoljan, spokojan, miran (A. kalji: or.
cit., str. 528). 32
Zaista je neprijatna stvar sjediti tri sata u oblacima duvanskog dima i biti predmet panje s kojom
se promatraju prekomorske rijetkosti, a istovremeno odgovarati na beskonana glupa pitanja.
Naroito ako ovjek nije naviknut na ovakve situacije. Od te gozbe je moga saputnika uasno
zaboljela glava i nervi mu popustili, dok sam ja pokazivao, ni sam to ne oekujui, djeli one
stoike hladnokrvnosti kojom se u vjelikoj mjeri odlikuju ivotinje navikle na menaeriju. No,
pred vee domain odlui da prekine ovu predstavu. On se povue, i time je dat znak da se moe
veerati. Turci smatraju da je neuljudno sjediti sa gostom za stolom dok on rua ili veera. Po
njihovom shvatanju, nekulturno je ak i prisustvovati takvom objedu. Ako to moraju uiniti, onda
se obavezno prethodno izvinjavaju za svoju neuljudnost. Prvo su nam donijeli umivaonik i kad
oprasmo ruke, prostrijee nam po koljenima dug zajedniki pekir18) umjesto salveta. Zatim
prinesoe nizak estougaoni stoi (do pola arina visine 19) i smjestie ga izmeu nas. Na stoi
postavie kalajni posluavnik sa zdjelom vodnjikave orbe i komadima plosnatog, sipkavog,
sivkastog (ali peninog) hljeba, koji zovu pogaom", i sa drvenim kaikama, poput naih
seljakih kaika. Tanjira nema, nego se jede iz zajednike inije, uvijek male, okrugle, nainjene
od kalaja, sa kalajisanim poklopcem. Takvih inija iznosilo se mnogo, ponekad dvije do tri
istovremeno. Tu se servirala govedina sitno isjeena i prena na maslu u tiganju i jelo od mlijeka.
Zatim opet sitno izrezana govedina peena na rotilju i gusto kiselo mlijeko, pa ponovo jelo od
mlijeka i slatkii, i opet nove poslastice, pa bravetina i obavezan zavretak turskog objeda
pilav. 18) Ovaj pekir zove se sofrabez ili sofraluk. 19) To je sofra ili sovra. Poslije ovakvog
gurmanskog bilansa, ta mi jo ostaje da kaem o naem boravku u Trebinju? Zaista, potrebno je
opisati sam grad, toliko poznat u cijeloj Hercegovini. NJega pominje i vizantijski car Konstantin
Porfirogenit u H stoljeu. Trebinje je bilo prijestonica zasebne srpske kneevine20). Posmatrano iz
daljine, Trebinje ima izgled dugakog naselja smjetenog u podnoju planinskog grebena Gljiva i
na ivici bogatog polja, koje natapa Trebinjica. Odvojene skupine kua nose posebne nazive i
tretiraju se kao naselja van grada21). U stvari, Trebinje ili trebinjski Grad (tvrava)22), obuhvata
svega 50 prljavih i polurazruenih muslimanskih kua, iji kamen (Jedini graevinski materijal u
Hercegovini), kao dopuna, svojom sivom bojom daje ovim kuama naroito tuan ton. Grad
opasuje razruen bedem i anac (hendek)23). Ulice su tako uske da lie na dvorita. Na mnogim
mjestima kue su povezane prelazima podignutim iznad ulica. Van gradskog bedema smjetena je
prljava arija sa oko 70 duana i tu, u predgrau, ivi nekoliko hriana trgovaca (svega 5
porodica) i 12 porodica Cigana muslimana. Po okolnim naseljima ima prilian broj hriana, ali ih
pored Trebinja ima manje nego Muslimana. Trebinje je, sa svojom bliom okolinom, glavni
bedem islama u istonoj Hercegovini. Ali istono od Trebinja i njegove najblie okoline prostiru
se oblasti u kojima ive pravoslavci bez ikakve tue primjese. To su: Zupci, Kruevice,
Draevica, LJubomir i u njima je narod svje; zdrav i ratoboran. Iako malobrojan, ovaj narod
naao je naina da do dananjeg dana ne primi Muslimane u svoja naselja. 20) To je bila arhontija
Trebunija ili Travunija. Prema K. Porfirogenitu, trebinjski vladari bili su vazali arhonta Srbije. Tek u
drugoj polovini IX v. Krajina, sin trebinjskog upana Bele, dobio je arhontski in. Tada je raki veliki
upan Vlastimir udao svoju ker za Krajinu, imenovao ga knezom i uinio samostalnim (V. orovi,
Historija Bosne...." , str. 113114, 119). 21) Poetkom ovoga vijeka u Trebinju su postojale ove
mahale: Bregovi, Carina, Gorica, Grad, Hrupjela, Kr, Mostai, Police, Varo i Zasad (Rjenik
mjesta....", str. 289).
22) Trebinjski Grad, onakav kakav je danas, nastao je poetkom XVIII v. Sagraen je na desnoj obali
Trebinjice, vie najdubljeg mjesta u rijeci, koje se zove Ban-vir. Za njegov razvitak ima zasluga 33
osniva porodice Resulbegovia, Osman-paa (X. Kreevljakovi i X. Kapidi, Stari hercegovaki
gradovi". Nae starine, Sarajevo, II/1954, str. 1617). 23) Hendek je postojao do 1910, kada je
djelimino zasut, i konano je nestao 1932. g. (X. Kreevljakovi i X. Kapidi: or. cit str. 17). Od
Trebinja smo krenuli na sjever i sjeverozapad. Kako se rauna, do LJubinja ima 8 lijepih" (ruski
doslovno prekrasnh" u znaenju dobrh") sati, tj. koliko se god urio, nee stii prije
desetoasovnog hoda. Loim drumom moramo se popeti vrlo visoko na greben Gljivu, a zatim na
Klianje24). Kada se sa Klianja osvrne i pogleda nazad, sam prizor ti prua naknadu za svu
muku podnesenu uspinjanjem na toliku visinu, na kojoj je i toga toplog ljetnog dana (u
Hercegovini je maj ljeto) bilo hladno. O, kad bi ovo bilo u NJemakoj, pomislismo. Kakav bi
se krasan hotel Bellevue mogao tu podii! Pred nama se protee planinski lanac koji odvaja
Hercegovinu od Dalmacije. Desno i lijevo naziru se u daljini mrani i tmurni planinski masivi, a
pod nama zeleno Trebinjsko polje, kojim se vijuga plava traka rijeka Trebinjica. Malo nie
planine oko Trebinjskog polja izgledaju s ove visine kao breuljci, a iza njih naziru se doline. Pod
naim nogama, ba tamo gdje rijeka ini okuku, vidi se naselje sa veom ruevinom. To su ostaci
nekad uvenog manastira Tvrdoa25). Penjemo se jo vie i vidik nam zaklonie nepravilni oblaci
planinskih prevoja. Izlazimo na visoravan na vrhu Klianja. Na ovom neprivlanom predjelu, koji
se zove Trebijovi26), nailazimo samo na kamen. Krevite rudine oiviavaju skoro potpuno
neobraene vrtae i obrazuju, sa lijeve strane, dug i po svojoj nepristupanosti straan planinski
splet (Siljevac, malo dalje Radovina i Bjelanica), koji dijeli plodno Popovo polje od ljubinskog
kraja. 24) Giljferding upotrebljava ovo ime u mnoini: Kliane-Kliana-Klianima. Meutim, pravilna
je jednina: Klianje-Klianju-Klianjem itd. 25) Manastir Tvrdo zvao se Trebinje, ali je poznat pod
imenom Tvrdo, jer se nalazio prema selima Tvrdoi. Osnovan je poetkom XVI v. sa crkvom
posveenom Uspenju Bogorodice. Poslije obnavljanja Peke patrijarije 1557. g. u Tvrdou je
osnovana nova episkopija. Ovdje je bilo sjedite hercegovake mitropolije sve do 1690 g. Godine
1694. bacili su ga Mleani u vazduh prilikom povlaenja ispred Turaka (V. R. Petkovi. Pregled...",
str. 325327). 26) U originalu: Trebihov. U jednoj od mnogih dolina pod tim vijencem nailazimo
na siromano hriansko seoce Grbei. Iznenadili smo se neobinom kamenom stubu pored puta.
Na njemu je grubo isklesan oblik ljudske glave, ali bez fiksiranih crta lica, neto poput kamenih
baba", kipova obilno razbacanih po junoj Rusiji. Jo vie smo se iznenadili prii naih pratilaca
o tome kako su ti stubovi (ili biljezi", kako ih oni zovu) udareni u neprekidnom redu sve do
mora, kao i tome da su te biljege postanili Grci, koji su ovdje ivjeli u stara vremena. Jo nije kraj
naem putovanju po ovim rudinama. Na redu je opet penjanje, a iza novog planinskog grebena
pokaza nam se mala optina Zagora, koncentrisana u hrianskom selu istoga imena, koje se vidi
u dolini. Pored puta vidimo samo kolibe u kojima ljeti ive (ili su obavezni da ive) panduri,
uvari bezbjednosti puteva. Poto su uli za na prolazak, svi su bili na svojim mjestima.
Nai tjelohranitelji pjeaci, koji su nas pratili iz Trebinja, oprostie se ovdje s nama zahvalivi
se na bakiu, a kao njihova smjena prie nam 6 pandura. Izvanredno uvanje bezbjednosti
putnika! Dva pandura idu pjeke ispred vaeg konja prebacujui se ili skaui s kamena na kamen
i na ramenu nose napunjenu puku okreui, sa neshvatljivom ravnodunou, cijevi pravo na
vae elo. U poetku nenaviknut, im pogleda cijev, osjeti se vrlo neprijatno: ta bi bilo da
iznenada, pri nevjetom pandurovom skoku, odapne oroz na puci? Kasnije putuje 34
po nekoliko asova ne obraajui uopte panju na hladnokrvne liktore. U Turskoj je vazduh
takav da ovjek, htio-ne htio, mora postati fatalista. U Zagori moe arheolog nai zanimljivih
detalja: na dva mjesta na uzvienju razbacano je mnotvo ogromnih kamenih ploa, pravilno i
briljivo otesanih27). One su dijelom poloene, a dijelom, osobito one krupnije, stavljene su
neposredno na zemlju. Oekivali smo na njima natpise, ali nismo nali nijedan. Pratioci nam
rekoe da je i ovo groblje ostalo od Grka, ranijih stanovnika zemlje. Ovakvih nekropola ima vrlo
mnogo po cijeloj Hercegovini, a naroito na Popovom polju, gdje, izgleda, ima i spomenika sa
natpisima. 27) Ovo su, vjerovatno, srednjovjekovni nadgrobii spomenici steci. Predanje o Grcima,
narodu koji je ranije ivio u Hercegovini, sve dok nisu doli Srbi i oduzeli im zemlju, vrlo je ivo
u ovom kraju. Ovo predanje su mi neprestano ponavljali i Muslimani i hriani du cijelog
pograninog hercegovako-dalmatinskog rejona: u trebinjskom okrugu, oko Mostara i u livanjskoj
i glamokoj nahiji, koje pripadaju Bosni, ali su po svome poloaju i prirodi produenje
Hercegovine. Te su prie uvijek iste. O tim starim Grcima nisam uo nikakvih detalja, a ni o tome
kuda su se oni sklonili kada su doli Srbi. Pria se samo da su bili ogromnog rasta i neobino
snani28). 28) O tome vidi: V. Palavestra, Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim
krajevima". Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Etnologija. Nova serija. Sv.
HH/HHI, 196566, str. 586. U istonom dijelu Hercegovine, koji granii sa Bosnom, i u Bosni
(izuzev pomenute dvije nahije) nisam uo ta predanja. Tamo, koliko mi je poznato, nema takvih
spomenika. Ove spomenike starih stanovnika zapadne Hercegovine treba obavezno detaljno
prouiti, jer se oni, izgleda, nalaze u krajevima u kojima je ivjelo ilirsko pleme Dalmati.
Potrebno je izvriti iskopavanja na onim mjestima koja narod naziva njihovim grobljima. Takvih
ploa i stubova vidjeli smo stotinama na putu od Trebinja do Mostara, a onaj ko ih bude traio van
puta, nabrojae ih hiljadama. Nisu svi ovi spomenici bez ukrasnih znakova. Na nekima smo
vidjeli grubo skicirane figure ljudi, konja, strijela i nekakvih fantastinih uoblienja. Na mei
Uzinovii29), kod Stoca, stoje kraj puta dva velika krsta isklesana od kamena, rad kudikamo
novijeg datuma u odnosu na ploe i stubove o kojima sam govorio, ali i oni, izgleda, pripadaju
starijoj epohi, mada ih narod pripisuje Grcima. 29) U originalu: Uzenoviah. Imenom Uzinovii
zvala se, poetkom ovoga vijeka, jedna mahala u Stocu (Rjenik mjesta", str. 269; Stolac). Poslije
napornog putovanja, koje nam je izgledalo beskonano, opustismo se u lijepo, dobro obraeno
polje, u kome su nas oekivali na okuki pod umom. Tu je, naime, iziao ljubinski mudir-vekil, tj.
namjesnik okrunog naelnika (zaboravio sam mu ime). To je ovjek snanog izgleda, ukusno
obuen u elegantno domae muslimansko odjelo. Nosio je iroke crvene alvare, bijelu koulju sa
irokim rukavima, vrsto skupljenu uza stas jelekom (prsluk opiven uskim gajtanom i zakopan
kopama) i crvenu dolamu sa crnim ukrasima i razrezanim rukavima, koji se dre samo na leima
i padaju vie lakata, te se slobodno izvijaju oko bijelih rukava koulje. Oko pasa mu je bio irok
konat pojas30), za koji su zadjenuti dugi pitolji i jatagan, a na glavi crveni fee sa modrom
kiankom. Obradovali smo se susretu pretpostavljajui da je i LJubinje blizu, ali je grad bio jo
daleko i u njega smo stigli tek poslije sat i po putovanja. 30) To je tzv. bensilah (A. kalji: or. cit.,
str. 137). 35
LJubinje je ubogo mjestace kako se samo moe zamisliti, ali je, poput drugih hercegovakih
gradova, planski smjeteno u podnoje planinskog zemljita, na sredini uskog a dugog karsnog
polja, ija se jugoistona polovina, koju smo tek proputovali, zove Kraj-polje (u daljini se nazire
istoimeno hriansko selo), a sjeverozapadna Konac-polje31). Veina stanovnitva su Muslimani.
U gradu ima 120 muslimanskih kua (sa 987 stanovnika) i samo 12 hrianskih, sa 92 stanovnika.
Muslimanske kue nainjene su od onog istog sivog kamena kao i sve kue u Hercegovini. U
veoj su mjeri oteene nego kue u Trebinju. Mnoge od njih zjape prazne. Opustjela je i drevna
kula, utvreni punkt nekadanjih ljubinjskih begova32). 31) Ovaj lokalitet nije se mogao
identifikovati. 32) Tvravu u LJubinju gradio je, u prvoj polovini XVIII v., trebinjski kapetan Osman-
paa Resulbegovi (. Belagi, LJubinje. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici". Nae starine,
Sarajevo, H/1965, str. 115). udnovato je kako u Bosni i Hercegovini opusti i porui se sve to
pripada Muslimanima. Prolazite kroz selo i u njemu zapazite poruenu p zaputenu kuu. Na
pitanje ije je to vlasnitvo, sigurno e vam odgovoriti da je u njoj ivio Musliman. Ko je drao
ovaj han33), koji sada stoji naputen na putu?" Musliman." Zato je poruena ona masivna
kula?" Eto, beg u njoj sjedio, pa se obatalila.34)" Koja je to gradska etvrt u Stocu, Mostaru,
Visokom, Fojnici, D. Vakufu35), Travniku, Jajcu, Banjoj Luci, Livnu, Novoj Varoi, Foi,
Pljevljima36), Prijepolju, drugim rijeima, u kojem god bosansko-hercegovakom gradu u koji
svratite koja je to gradska etvrt u kojoj ima najvie naputenih kua, bez krova, vrata i
prozora, kua sa kojih je otpao malter? Turska mahala", odgovaraju vam. U onim gradovima u
kojima ive sami, ili gotovo sami; Muslimani, kao, na primjer, u Trebinju i LJubinju ili u
Glamou, Rogatici, Viegradu, Prijedoru i Sjennci, s kojima e se italac kasnije upoznati,
ruevina ima svuda. 33) Han (perz.) zgrada koja slui za svratite i prenoite putnika (A. kalji:
or. cit., str. 309). 34) Pokvariti se, zapustiti se (A. kalji: or.cit., str. 125). 35) U originalu: Skoplh.
Imenom Gornje i Donje Skoplje ranije se nazivao Gornji i Donji Vakuf (V. Klai, Bosna. Podatci o
zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine". Zagreb, 1878, str. 162163. Vidi i: Evlija elebija,
Putopis". I, Sarajevo, 1957, str. 145146). Ovdje Giljferding vjerovatno misli na Donji Vakuf. 36) U
originalu: Taslidh (tur. bukvalno: kamenica). U prevodu je ovo tursko ime svagdje zamijenjeno
imenom Pljevlja". Oblik imena je u mnoini u ijekavskom govoru, mada se ono upotrebljava i u
jednini (Pljevlje"). Naprotiv, tamo gdje ive hriani, tamo ruevina ne smije biti. U LJubinju se
hriani mnogo ugnjetavaju. Nije im bilo dozvoljeno ni da nas vide. Na bogosluenje idu u jedno
od oblinjih sela: u Gradac ili u Duboicu. LJubinjski mudir-vekil nije takav gospodin kao
trebinjski mudir. On je, istina, spahija, ali je spao na to da je od svoga konaka37) nainio svratite
za putnike. Tamo nas je i uveo. Uvjeravao nas je da ne prima sve putnike bez razlike. Prima samo
svoje prijatelje. Jedan od takvih prijatelja, njegov tadanji stanar, Musliman sijede brade, trgovac iz
Mostara, smatrao je za potrebno da nas posjeti i priini nam zadovoljstvo svojim pitanjima i
razgovorom. Meutim, razgovor sa njim trajao je due vremena na nezadovoljstvo umornih
putnika, eljnih odmora. Pa ipak smo na osnovu toga razgovora upoznali nekoliko karakteristinih
oblika muslimanskih shvatanja. 37) Konak, ovdje kao rezidencija turskog funkcionera iz upravnog
aparata. 36
Pomenuu jedno ili dva takva shvatanja. Na sagovornik nam je priao da je ranije, kao trgovac,
mnogo putovao. A zato sada ne putujete?" Sada putujemo ovamo, na blie ture, da pogledamo
itluk (imanje), koje smo ovdje kupili. Ne uputamo se na vee daljine. Ostarjelo se, a sem toga,
imamo veliku familiju." (Muslimani stalno upotrebljavaju izraz familija"; kao strana rije, ona
im izgleda ponajmanje indiskretna. Vrlo esto rije familija" oznaava kod njih upravo enu.)
Imate li veliku familiju?", upitah da bih produio razgovor. Nije mala. Tri sina i, da oprostite,
dvije keri." Da li ste ranije bili u Sarajevu?" Bili smo." (Muslimani, Hercegovci i Bosanci,
govore o sebi u mnoini: Mi smo bili", dok se drugima obraaju sa ,,ti".) No, pa kakvo je
Sarajevo?" Mjesto je lijepo, zdravo i ima dobru vodu." Da li ste bili u NJemakoj?" (Na
njemakom zemljitu, tj. u Austriji.) Dolazili smo i tamo, u Mletke." .Kakav je utisak ostavila
na vas Venecija?" Lo grad, voda im je slaba." Po tome odgovoru smo zakljuili da Muslimani
ocjenjuju grad kao dobar ili rav prema tome da li ima ukusnu ili lou vodu. Slino miljenje o
nekom gradu uli smo od njih bezbroj puta. Nemamo ta vie da kaemo o LJubinju i ljubinjskom
gradonaelniku. Ali jedan dogaaj zasluuje da se zabiljei. Izjutra, pred polazak u Stolac, izaao
sam da se proetam po varoi, dok je moj saputnik, umoran od puta, ostao leei i oekivao da se
posluga pripremi za put i osedla konje. Tada je u sobu uao na domain, gradonaelnik i vlasnik
svratita, i stupio u razgovor sa momkom koji je spremao prtljag. Moj saputnik se pretvarao da
spava kako ne bi omeo domaina razgovoru, ta ti je to u rukama, danum?"38) upita
gradonaelnik momka, koji je ba tada zamotavao nekakvu flau. Ovo ti je odlina stvar moga
bega, evo ti, probaj", odgovori posluitelj Risto39), koji, kao otresit Hercegovac pravoslavac,
bijae veliki majstor u zbijanju ala sa Muslimanima. Daj", ree Prorokov sljedbenik i, prinijevi
ustima grli, poe tegliti i gutati, dok ne iskapi treinu flae. O-o-o-h, dobro, ali estoko, u tvoga
bega ljuta rakija." Ova ljuta rakija" bijae, u stvari, piritus koji smo ponijeli da bismo mogli
uskuvati vodu za aj. Na osnovu ovoga sluaja zakljuili smo da hercegovaki Muslimani na svoj
nain tumae Muhamedovu zapovjed o tome da se ne pije lozin sok". Meutim, kasnije smo se
uvjerili da se ovakvog tumaenja podjednako pridravaju kako Muslimani Sloveni tako isto i
Turci Osmanlije. 38) Danum (perz.-tur.) uzreica: duo moja, duo si mi draga (A. kalji: or. cit.,
str. 234). 39) Ovo je Risto Perunovi, koji e pratiti Giljferdinga na putovanjima, a preporuio ga je
njegov brat Jevto, trgovac u Trstu. Risto se pobrinuo za Giljferdingov smjetaj u Sarajevu. Iznajmio je
kuu od ora Terzibae (Vukievia) u Talihanskoj ulici, prema Sabornoj crkvi. Kirija za zgradu
iznosila je godinje 100 zlatnih dukata. Risto je naao i kunog uvara nekog Petra sa enom, a za
tjelohranitelja (kavaza) nekog Albanca (P. Budimli, Kako je u Sarajevo doao prvi ruski konzul
Giljferding". Jugoslovenska pota, Sarajevo, 1931, br. 488).
Neu dosaivati itaocu opisom puta od LJubinja do Stoca, tim prije to priroda na ovoj
etvoroasovnoj turi ne predstavlja nita specifino. Pred oima je stalno isti hercegovaki pejza:
desno i lijevo, naprijed i pozadi goli kr, ponegdje obrastao bunjem. Na vrhovima kra stotine
orlova viju gnijezda, dok ti putem gazi samo po kamenu. Nije stoga nikakvo udo to se ove
specifinosti ogledaju i u jeziku. Glagol hat" u naem znaenju kod Srba uopte ne postoji
poto u njihovoj zemlji nema puteva po kojima bi ovjek mogao hat". Jahati", jaiti" znai
ehat verhom", ali Srbi radije upotrebljavaju izraze on ide na konju" (tj. putuje), on je doao u
Sarajevo, u Bsograd" (tj. doputovao). Ne samo to. U Hercegovini je glagol idti" (ii pjeke)
gotovo iezao iz upotrebe. Zamjenjuje ga izraz lazit" (tj. verati se, penjati se) poto se tamo
ovjek, iao pjeke ili na konju, ne moe kretati normalno, bez veranja s brda na brdo i pentranja s
kamena na kamen. Hercegovci su u tolikoj mjeri navikli na takav nain kretanja da rije lazit"
upotrebljavaju i za ono to ne moe lazit". Oni, na primjer, govore da vjetar dolazi sa sjevera
37
ili juga", da rijeka izlazi ispod te i te planine", da su tome i tome dolazile knjige (tj. pisma) iz
Crne Gore" i sl. Tako je veliki uticaj prirode na jezik. Grad Stolec" ili, kako ga Srbi zovu,
Stolac, ima neobino zgodan poloaj. Prostire se uz usku dolinu rijeke Bregave, koja je ovdje
otvorila krasan vodopad. Stari grad, za koji kau da je glavno utvrenje u Hercegovini, lei na
brdu oko koga su se, sa svih strana, naikali planinski vrhovi tako da ti ovo brdo, gledano sa
Vidue40), putem od LJubinja, izgleda kao breuljak. Vanredno je lijep Stolac kada ga posmatra
sa terase dvorca41) Ali-pae Rizvanbegovia Stoevia, poznatog hercegovakog vezira. Odavde
se vidi cijela dolina Bregave i niz kua i damija sa bijelim minaretima. Vidi i vodopad. Pogled ti
se zadrava i na nagomilanim brdima u njihovim raznobojnim prelivima, a ispred njih se isturio
divan zeleni breuljak. Napokon, s lijeve strane otkriva pare zelenog polja. Ali za ovakvu sliku
potrebna je boja i kist, a ne pero i mastilo. 40) Gledano sa Vidue" znailo bi da je Giljferding
skrenuo sa puta LJubinje Stolac udesno i popeo se na jedan od vrhova planine, odakle je,
pretpostavljamo, mogue nazrijeti uzvienje na kome se die stolaki Grad. Naime, Vidua (ili
Viduka planina) prostire se desetak kilometara jugoistono i istono od LJubinja, a Giljferding se, na
putu ka Stocu, kretao ka sjeverozapadu. 41) U originalu: s terras dvorca, tj. iz kamarije Ali-paina
konaka. Stolaka tvrava, Grad stolaki"42), kako je zovu Srbi, igrala je vanu ulogu u
hercegovakoj istoriji, naroito u novijem periodu. Bila je batinski posjed Rizvanbegovia (ili
Stoevia) i sluila im kao zatita i sklonite u njihovim stalnim meusobnim sukobima sa drugim
porodicama muslimanskog feudalnog plemstva. Na domain Hamza-beg, mudir, uvjeravao nas je
da su tvravu podigli njegovi preci prije 400 godina, kada su doli ovamo i osvojili zemlju" u
Hercegovini. On misli, ili ima namjeru da nas uvjeri, da su njegovi preci bili pravi Turci, saradnici
Mehmeda II Osvajaa. Oni su, meutim, bili domai potureni Sloveni. Od toga doba", nastavio
je Hamza-beg, moji su preci stalno probivali u Stocu. Svaki je od njih poneto dobavljao za
graevinu na tvravi, a i u gradu, koji je takoe bio njihovo vlasnitvo. No najvie je u tom
pogledu uinio Ali-paa, koji, ivei za vrijeme svoga vezirstva u Mostaru ili u sarajima43) blizu
Mostara, nije nikada zaboravljao Stolac, ,starinu' (tj. staro nasljee) svoga roda. Tu je on sebi
podigao i konak. Oko grada poeo je podizati novi vrsti bedem, ali ga nije zavrio. Tu je smjestio
topove, pokupljene sa svih starih hercegovakih tvrava. Ali od momenta kada nestade Ali-pae i
kad Stolac zajedno sa tvravom uze drava, sve se kod nas obatali...." 42) Ovaj utvreni grad zvao
se, sve do prvih decenija prolog vijeka, Vidoki, po rijeci Vidotici, danas zvanoj Bregava. Pominje
se u srednjem vijeku kao grad u zemlji hercega Stjepana. Poslije eksplozije baruta 1840. godine
popravio ga je Ali-paa Rizvanbegovi. U Gradu je bila i jedna damija, vie atrnja, kula za municiju
i nekoliko stambenih zgrada (X. Kreevljakovi - H. Kapidi: or. cit., str. 1415). 43) Ali-paa je na
Buni sagradio saraje, koji su mu sluili za ljetovanje (X. uri, Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi,
hercegovaki vezir". Godinjica Nikole upia. Beograd, knj. XLVI 1937, str. 264).
Naroito upotrebljavam ovaj srpski, upravo hercegovaki i bosanski, izraz: obatali se", batal".
Ova se rije mnogo upotrebljava u Bosni i Hercegovini. Ona je ovdje u istoj mjeri karakteristina
kao i glagol lazit", o kome sam ve govorio. Rije batal" arapskog je porijekla i Srbi su je uzeli
od Turaka. Turci je rijetko upotrebljavaju. Bosancima i Hercegovcima ona je u tolikoj mjeri
prirasla, prema ukusu i mjesnim prilikama, da bez nje ne mogu. O emu god tamo upita: o kui,
kuli, hanu, crkvi, mostu, tvravi, kaldrmi, o svemu dobija jedan te isti odgovor. Kua je bila
dobra, ali je sada batal." Postojala je kula, ali se obatalila." uvena bi to bila 38
krma da se nije obatalila." Bila je tu crkva, ali su je Turci obatalili." Kaldrmom ili preko mosta
ne moe se prei jer je sada ,batal'." Jednom rijeju, o kakvoj god ovjejoj rukotvorini trai
obavjetenja u Bosni i Hercegovini naroito ako ona pripada Turcima, tj. dravi ili privatnim
licima Muslimanima dobija za sve samo jedan odgovor: batal i batal. Tamonji svijet je do te
mjere navikao na ovaj alosni izraz da ga primjenjuje za sve. Iako rije batal" izraava pojam
razaranja nekog graevinskog objekta, ipak e vam Bosanci i Hercegovci svakoga asa kazati da
im se odijelo ili sedlo obatalilo, da imaju asovnik koji je sada batal i sl. Kod nas ima rukopisa,
ali su svi obataljeni." Toliko sam puta uo ovu izjavu po bosanskim i hercegovakim
manastirima! Stolac Hrianski tipovi iz Hercegovine Ova karakteristina rije me udalji od
stolake tvrave, mada joj ona potpuno odgovara. O ovoj tvravi neu detaljno govoriti poto e u
ovoj knjizi italac nai mnogo podataka o tom gnijezdu Rizvanbegovia, i to u biografiji
mostarskog vezira Ali-pae, najznaajnijeg predstavnika slovenskog muslimanskog plemstva u
ovom vijeku44). Sada se to plemstvo izrodilo. Izrodila se i mona porodica Stoevia, pa ipak u
Hadza-begu Rizvanbegoviu naosmo interesantan tip plahovitog hercegovakog aristokrate. Ve
sam ga ranije pomenuo. Kada smo se pribliili Stocu, izae nam u susret lijepo razvijen, visok
ovjek u turskoj uniformi. Evo Hamza-bega", rekoe mi. Hamza-beg se klatio na konju.
Pozdravio nas je grubo promuklim glasom. ovjek je lijen poslije podne", ree poslije prvih
izmjena utivosti. Brzo smo shvatili smisao tih njegovih rijei. Jaui na konju, uspentrasmo se na
ravo kaldrmisanu strminu, koja je vodila do vrata stolake tvrave. Stenjui i jeei, dozvolivi
sebi ono to je protivno evropskoj, ali ne i turskoj utivosti, Hamza-beg nas povede strmim
drvenim stepenitem u uveni Ali-pain konak. LJubaznost kojom nas je pozvao da sjednemo bila
je, vjerovatno, pojaana stanjem u kome se nalazio poslije ruka. Poto nas je smjestio, neutivo
skide mundir i ostade samo u jeleku. Potom sjede s nama na balkon, zapali lulu i predade se
osjeanju koje je u svih nas pobudila izvanredna slika. Hamza-beg je na ovu sliku ve navikao, a
mi smo u njoj uivali. Donesoe mu nekakvo pismo pisano, vjerovatno, na turskom jeziku. On ga
poe razgledati paljivo, po slogovima, zatim uze hartiju, izvue iza pasa mastionicu i kalem45),
metnu hartiju na koljeno, napisa s mukom neto kao odgovor, skide s ruke prsten, umoi ga u
mastilo i tako potpisa pismo i otpremi poruku. 44) Giljferding misli na memoarski spis Janiija
Pamuine objavljen u XIII knjizi Zapisa". 39
45) Tzv. divit (arap.) pernica sa mastionicom, koja se zadijevala za pas ili bensilah (A. kalji: or.
cit., str. 220). Poslije ovoga zametnu se izmeu njega i mojih pratilaca razgovor o turskom jeziku.
O toj temi pokazao je plemeniti Hamza-beg potpuno neznanje. Zamren jezik", ree zakljuujui
razgovor, a nije ni jednostavan. U njemu su sloena tri jezika: turski, arapski i furski (tj.
perzijski), i ovjek mora uiti sva tri ova jezika." Hamza-begova linost nam se svidjela. U njemu
je bilo neto simpatino, iskreno. Jedino je u razgovoru s nama, inostrancima, aurima i
Moskovima, izbjegavao neka delikatna pitanja i nerado se uputao u razgovor. Tako je
najopreznije zaobiao pitanje o Ali-pai, svome velikom stricu, mada smo vjerovali da e to biti
njegova omiljena tema. Kasnije smo doznali zato se ustruavao da dadne svoj sud o Ali-pai;
Ali-paa je, naime, ubio svoga brata, roenog oca Hamza-begovog46). No, bez obzira na to,
Hamza-beg je bio prisiljen, par principe, da njeguje uspomenu na Ali-pau kao na ovjeka koji je
bio glavni borac za nezavisnost domae aristokratije, a protiv nastojanja carigradske vlade za
centralizacijom. Osobito je Hamza-beg bio interesantan i simpatian kada je govorio o svome
oinskom" odnosu prema narodu nad kojim je upravljao; prema vlasima", isto onako kao i
prema Turcima. Naroito je bio zanimljiv kada se pred nama hvalio svojom snagom. Pohvalno se
izraavajui o hrabrosti moskovskih junaka, ije se junatvo slavi i u Turskoj, vjeto je dao izraza
svome uenju zbog injenice da ti Moskovi" koje pred sobom vidi, uporeeni sa pravim
junacima, izgledaju tako slabaki. 46) Prema N. Buconjiu (or. cit., str. 149150), Hamza-begoa otac
Hadi-Halil-aga umro je u Carigradu, na povratku s abe. No tek uvee nae je interesovanje za
njega dostiglo vrhunac. Kada se smrklo, doao mi je on zagonetna izraza i zapitao me da li se
moemo nas dvojica iskreno razgovarati. Zauen, ne shvatajui to bi mogao znaiti ovakav
povjerljiv ton, zamolih ga da mi kae ta mu je na dui, obeavi da neu pred prijateljem skrivati
svojih misli. Zaista, vidimo da si dobar ovjek", produi Hamza-beg, maloprije smo se upoznali
i ve smo prijatelji. Pa, eto, u ime tog prijateljstva iskreno te pitam da li e ti biti mrsko ako
sjednem s vama za sto da zajedno veeramo." Na odgovor bio je istovremeno i iskreni poziv.
Ohrabren takvim obrtom stvari, Hamza-beg nas uvede u sobu spremljenu na uobiajen, itaocu
ve poznat nain. To bijae velika prostorija, slabo osvijetljena lojanom svijeom uglavljenom u
visoki svijenjak. Zatim sjede u tamni ugao, zaklonjen sprijeda isturenim kaminom (odakom).
Dadoe mu dvije ae, koje on ispi naduak: prvo rakiju, a zatim vodu. Pri tome je neto
promrmljao kao opravdanje, ali mi nismo mogli shvatiti zbog ega se na domain pravda. Ovo se
ponavljalo nekoliko puta. Mi, umorni i gladni, a Hamza-beg, zauzet vanim poslom ispijanja
rakije, utasmo.
Napokon postavie eljno oekivanu sofru, donesoe vodu za pranje ruku, a zatim posluavnike sa
jelom. Hamza-beg se razveseli i postade ljubazniji. On se alio pretjerano se hvalei snagom,
mladalatvom, apetitom. Nudio je jelo i pie, tapkao nas po ramenu da bi se, poto se najeo, naglo
smirio i, opravi ruke, mrzovoljno sjeo u svoj ugao do kamina (odaka). Dolaskom starog
Muslimana s tamburom otpoeo je koncert. Tambura (neto poput nae balalajke) obljubljen je
instrumenat bosanskohercegovakih Muslimana. Stolaki umjetnik udarae neobino revnosno
treicom po etiri njene piskave metalne ice. To je proizvodilo jednolik i, istinu da kaem, za
na sluh neharmonian zvuk. Ali je Hamza-beg sluao s uivanjem. Na momente bi se zanosio
kakvom osjeajnom ljubavnom pjesmom, ponekad bi se i smijao uzvikujui: Aferim! Aferim!
kada bi se u pjesmi kazivalo neto smijeno. Zapitali smo Hamza-bega da li esto slua pjesme.
Svaku vee to mi je razonoda." A da li kada igraju pred vama?" Deava se i to." Kakve se
pjesme pjevaju kod vas?" Najvie ljubavne." Pjevaju li o Kraljeviu Marku?" Pjevaju, ali vrlo
rijetko." Muslimani ne vole ovoga junaka, koji se hrabro borio sa njihovim precima. Oni ak
zabranjuju hrianima da ga slave u pjesmi. Deavalo se da su hriani dobijali i batine kada 40
bi ih Muslimani zatekli da pjevaju pjesme o Marku. Ali batine nisu uspjele istisnuti Marka iz
sjeanja. Naprotiv, batine su ga zadrale u sjeanju hriana. I Muslimani imaju svoje heroje. Ali
su oni daleko ispod hrianskih po popularnosti i potovanju koje im se ukazuje. Muslimani
pjevaju veinom lirske pjesme, a hriani junake. Poto nam je Hamza-begov koncert dotuio,
otili smo brzo na poinak. O naem dobroudnom domainu i ljubitelju pjesme dobili smo tada
od ljudi ne ba tako povoljne izvjetaje. Ve smo u toku dana bili iznenaeni to nismo vidjeli
nijednog hrianina, izuzev zvaninih lica: pravoslavnog i katolikog kodabae47) (kodabaa je
predstavnik hrianskog ili jevrejskog stanovnitva i zasjeda u gradskom savjetu medlisu). Jo
vie smo se iznenadili to je, kada smo izali da se, uz poasnu pratnju, proetamo po gradu,
katoliki kodabaa stalno iao pored nas u ulozi tumaa i vodia, dok je predstavnik pravoslaviog
stanovnitva za to vrijeme bio pozadi, sa slugama, mada sam nastojao da ga pozovem naprijed.
Tako doznadosmo da Hamza-beg u velikoj mjeri zapostavlja hriane, naroito pravoslavne. On
im je grdnjom i prijetnjom zabranio da izlaze Moskovima" pred oi. Nekoliko dana ranije bacio
je u tamnicu oko 40 pravoslavaca okrivivi ih kao sauesnike sa nekim Crnogorcima u akciji u
kojoj su, toboe, opljakali neiju kuu pod Stocem. Crnogorci nisu uopte ni mogli tamo doi, a
kuu su, kako se pokazalo, faktiki opljakali stolaki Muslimani. I mnoge takve stvari priali su
nam o Hamza-begu. 47) Kodabaa, kodobaa (tur.) prvak, starjeina, seoski knez (A. kalji-or.
cit., str. 441). Zaista je udno i teko objasniti ta znai otvorenost karaktera i istinoljubivost!
Hriani vole Hamza-bega i smatraju ga jednim od najboljih turskih starjeina u Hercegovini.
Kada je planuo ustanak u jugoistonim oblastima i pae poele davati hrianima obeanja i
prijedloge u cilju guenja ustanka i smirivanja, hriani su na sve ove akcije neprestano govorili:
Ne vjerujemo nikome, ni paama ni drugim predstavnicima s vae strane. Neka doe Hamza-beg
da ispita nae albe. Neka nam on predloi uslove za izmirelje, njemu emo povjerovati."48) Po
cijeloj Hercegovini su i Muslimani i hriani: govorili da je samo Hamza-beg u stanju da umiri
pobunjenu raju prijateljskim sporazumom. 48) U pismu to ga je Luka Vukalovi 29. XII 1857. god.
uputio Hamza-begu Rizvanbegoviu stoji: A ti odi, ako e amo k nama da uredimo za svato, jerbo
si erbab (tj. sposoban) vazda bio da smiri e je nemirno; a ova sva okolina tebe eli da doe meu
nama, koji more sve umirit." Pismo se uvalo u Arhivu mostarske optine. (V. orovi: Luka
Vukalovi....", str. 39.)
III
MOSTAR
Iza Stoca je pejza u manjoj mjeri monoton i tuan. U poetku smo putovali dolinom rijeke
Bregave, a zatim smo se popeli na brda obrasla gustom hrastovom umom. Pred nama se naziru
vrhovi Velea pokriveni snijegom koji ne kopni. Poto smo tako ili tri sata, poesmo se sputati u
prostranu dolinu. Ova divna dolina, po imenu Hodbina, sva je pod vinogradima, pod poljima
zasaenim kukuruzom i sa mnotvom treanja i oraha, ija stabla rastu pored puta, po meama.
Kod nekog seljaka kupie nam jeftino nekoliko oka vrlo ukusnih krupnih i zrelih bijelih treanja.
Ovim poljem smo ili sve do Bune, ljetnikovca Ali-pae Rizvanbegovia, udaljenog dva sata od
Mostara. Tu nas doekae i pozdravie, a potom nas uvedoe u nenastanjen saraj, u kome se
nekada zabavljao hercegovaki despot. Kroz prostorije, u kojima su donedavno lebdjele gruzinske
hurije1), kako ih je Ali-paa zamiljao, duvao je vjetar. Prozori veim dijelom razbijeni, a ograda,
na koju su se naticale odrubljene glave onih hriana koji naljutie pau, bila je razvaljena,
obatalila se", kao i svaka druga hercegovaka drvena ograda. Vodovodne cijevi, koje Ali-paa 41
sprovede od cisterne usred vrta, ne putahu vie zamrene vodoskoke. I vrt je odavao sliku
zaputenosti kao i dvorac. Nemojte misliti da ja, upotrebljavajui rije dvorac, govorim o nekoj
velianstvenoj graevini, poput naih dvoraca. Ovu rije shvatam u lokalnom, hercegovakom
smislu. Ali-pain dvorac, van grada, veoma je slian nekom od naih ljetnikovaca, samo je bez
namjetaja i bez vrata meu sobama. Ispod njega tee Buna sa ivopisnim obalama obraslim
gustim drveem. Iznad same vode, kako to Turci neobino vole, podignut je na direcima
hladnjak2), iji su bijelo okreeni zidovi vrlo udno dekorisani slikama zelenih vodoskoka u
obliku palme i drvea plave boje. Ovdje se esto odmarao silni Ali-paa sluajui ubor vode i
gledajui raskone freske po zidovima ili su mu pogled mamili udaljeni planinski masivi. Ovo
mjesto, Bunu, Ali-paa je neobino volio. Tu je podigao i damiju sa divnim kubetom i
minaretom, zatim han i muslimansku osnovnu vjersku kolu3). 1) Tj, urijanske ljepotice. Hurija
(arap.) ljepotica (A. kalji: or. cit:., str. 336). 2) Prema X. uriu (or. cit., str. 264) hladnjak
(londa) nalazio se u blizini saraja uza samu rijeku. Po Giljferdingu, izgleda da je hladnjak bio
sastavni dio saraja, podignut na direcima iznad same Bune. 3) Tj. mekteb ili mejtef (arap.) (A. kalji:
or. cit., str. 455). Od Bune do Mostara pruilo se ravno polje, po kome su jahai i teglei konji utrli
bezbrojne staze. Lijevo od puta tee brza Neretva, u koju se, nedaleko od Ali-painih saraja,
ulijeva Buna. Ako se okrenete nazad, zapaziete klanac kroz koji prodire Neretva prihvativi
Bunu i njime tee puna etiri sata na jug, zavijajui malo na zapad. Bacite li pogled lijevo, preko
Neretve, vidjeete golo brdo Hum, a sa desne strane isto takvo brdo Stolac, kao ogranak velikog
planinskog masiva Velea. Na nekim mjestima na padinama Stoca posaeni su vinogradi. Na dva
sata hoda od Bune, na mjestu gdje su se ova dva brda tako pribliila jedno drugome da je za
Neretvine obale ostao vrlo ogranien ravan prostor, podignut je grad Mostar, koji istie jo
izdaleka svoja bijela minareta radoznalom putniku. Izgleda da je ovdje postojala naseobina jo u
rimsko doba, moda ak i vojni logor4). vrst i visok kameni most, smjelo prebaen jednim
svodom preko iroke rijeke sa strmim obalama, nosi peat rimske arhitekture5). 4) Grad Mostar
nema duge tradicije. NJegov najraniji i jo neodreen pomen potie tek iz sredine XV vijeka, a sam
grad je, uglavnom, tvorevina Turaka (V. orovi. Mostar...", str. 5).
5) Stari most je djelo turskog graevinarstva XVI vijeka (15571566. god.). Natpis uklesan u kamenu
ispod mosta glasi: Disri bina sene 974. . . ", to u prevodu ziai: Gradnja mosta 1566." Sagraen je
sopstvenim sredstvima sultana Sulejmana Velianstvenog, a na pismenu molbu samih Mostaraca (I.
Zdravkovi. Opravka kula kod Starog mosta u Mostaru". Nae starine, Sarajevo, I/1953, str. 141).
Graditelj mosta ne moe se sa sigurnou utvrditi. Prema Hadi Kalfi (Katibu elebiji), sultan
Sulejman je poslao graevinara Sinana, ali je on izjavio da se most na svod ne moe nainiti. Kasnije
je most izgradio jedan mostarski stolar (S. Novakovi. Hadi Kalfa ili atib elebija, turski geograf
XVII v. o Balkanskom poluostrvu". Spomenik SAN. Beograd, knj. HVIII/1892, str. 91). Poznati turski
putopisac Evlija elebija tvrdi da je most sagradio stari neimar (koda-mimar) Sinan, sin
Abdulmennan-agin (E. elebija. Putopis...", str. 243). Moderni turski istoriar Ahmed Refik u
monografiji o Mimaru Sinanu navodi dokumenat iz 1568. g., po kome je most gradio Sinanov uenik
Hajruddin (A. Nametak. Mostarski stari most". Sarajevo, 1933, str. 10). O mostu postoji i velika
tradicija. Narodna pjesma, govorei o zidanju ovog mosta, pominje Rada Neimara, i Stoju i Stojana i
druge legende (J. Najdhardt D. eli. Stari most u Mostaru". Nae starine, Sarajevo, I/1953, str.
135). Prvi obziljniji komentar miljenja o rimskom porijeklu Starog mosta dao je dr Oto Blau, koji
konstatuje da na mostu nema nita to bi podsjealo na Rimljane, njihov stil i ukus (O. Blau. Reisen
in Bosnien und Herzegowina". Berlin, 1877, 5. 36). O Starom mostu V. orovi kae: Sav od
kamena idani luk, izveden kao slobodan geometrijski zamah, hvata u promjeru 27,34 metra iznad
modro-zelene Neretve i kao saliven, niim ne poduprt, vee dve obale. Visina od vrha luka do 42
normalnog stanja vode iznosi 1820 m a irina mu je 4,55 m. Most je impozantna graevina koja
daje utisak o velikoj sigurnosti neimarovoj i koji ujedno lepo pretstavlja Tursku u doba njene snage i
poleta" (Mostar...", str. 13). NJega na obje strane zatiuju starinske kule6), pod kojima su
nainjene kapije i smjetena straara. Mostarci su neobino ponosni na svoj most i uvjereni da
takvog objekta nema na cijelom svijetu. Oni tvrde da i samo ime grada nije nita drugo nego
skraeno Most Star". Meni se, pak, ini da ovakvo sastavljanje nije u duhu slovenskog jezika.
Pretpostavljam da se kod Starog mosta otvorilo naselje, iji su se itelji poeli nazivati Mostari7),
kao na primjer Blatari" od Blato", Drvari" od Drvo", i to se naselje poslije razvilo u grad. 6)
Na natpisu uklesanom u kamenu ispod mosta stoji da je kula sagraena 1676. g. Prema nekim
istoriarima, te godine sagraena je lijeva kula, dok je desna morala nastati jo kasnije. Ovo rui
neprovjerenu tezu da su kule podignute i iz statikih razloga. I nain obrade kamena upuuje na razne
vremenske periode postanka. Dok je most od pomno klesanog kamena, kao i veina objekata
esnaestog vijeka, kule su od lomljenjaka ili poluobraena vapnenca. Lijeva kula, koja se kasnije
nazvala Hercegua, sluila je do okupacije 1878. kao baruthana. Ima est staa i preko tri metra debele
zidove. U osnovi je polovica kruga. Desna kula, zvana Halebinovka, sluila je donjim dijelom kao
tamnica, a u gornjim katovima kao straara (J. NajdhardtD. eli: or. cit:., str. 135). Ova desna
kula imala je i naziv elovina, pa bi moglo biti da ju je sagradio Sari Mustafa-paa, Mostarac, koga
zovu i eli. Kako je ova kula bila i tamnica, to se naziv elovina" poslije okupacije prenio i na
zatvor Okrunog suda u Mostaru (A. Nametak: or. cit., str. 19). 7) V. orovi tvrdi da je Giljferding
prilino tano prokomentarisao postanak i znaenje imena Mostar (Mostar....", str. 910). X.
abanovi, oslanjajui se na Kreevljakovia, smatra da se grad nazvao po mostarima", uvarima
mosta koji su stajali u dvije kule s obe strane mosta (E. elebija: or. cit., II, str. 242). Po K. Jireeku,
prvobitno ime grada bilo je Mostari od rijei uvari mosta (K. Jireek. Istorija Srba". I. Beograd,
1952, str. 397). Mostar kao grad postaje znaajan tek od turske vladavine8), od onoga momenta
kada je opustio Blagaj, stara prijestonica hercegovakih vladalaca, dva sata istono od Mostara.
Kao to sam ve rekao, Mostar je smjeten u usku i tijesnu dolinu izmeu Huma i Stoca. Poput
irokog Mostarskog polja9), juno od grada, i na sjeveru se brda razmiu inei ravnicu kojom se
protee Bijelo polje, dugo tri sata hoda. Ovo Bijelo polje zatvara vanredno lijep polukrug, koji
ine brda Cim i Orlac (produenje Huma) i Liva (produenje Stoca) oslanjajui se na popreni
visoki greben Porim. 8) Mostar ima mnogo povoljniji poloaj od Blagaja. Iznad njega, na zapadu i na
istoku, diu se brda koja su davala mogunost za dobar pregled situacije i za laku odbranu jer
dominiraju nad itavom dolinom (V. orovi. Mostar....". sur. 1112). 9) Naziva se i Bie-polje (L.
Gri - Bjelokosi. Mostar nekad i sad". Beograd, 1901, str. 4). Grad je prilino velik, ali ni u
njemu, kao ni u svim turskim naseljima, broj stanovnitva ne odgovara prostoru. Rauna se da ima
oko 1500 muslimanskih kua, 300 katolikih* i 500 pravoslaviih. Po okolnim selima, koja ulaze u
sastav mostarske Crkvene optine, ima 266 pravoslavnih kua. Meu ovim kuama ima mnogo
siunih graevina, sa dva prozora, okruenih vrtovima i neobraenim zemljitem. Katolici ive u
posebnom kvartu na desnoj obali Neretve10). Nedavno su oni sazidali na ivopisnom uzvienju
biskupski dvor sa kapelom i kolom11). Ove zgrade su prilino daleko, gotovo iza grada. Druga
katolika kapela smjetena je u kui austrijskog konzula, na lijevoj obali rijeke, u kvartu koji se
zove Bjeluine, na padinama Stoca. 43
* Ne znam pouzdano koliko katolika ivi u Mostaru. U mostarskom katolikom upnom uredu
smatraju da je 1851. godine bilo 2504 katolika. Meutim, veina katolika ivi po selima na zapadnoj
obali Neretve. 10) Mostarske mahale na desnoj obali Neretve su: Pothum, Zahum, Cernica i Riina (L.
Gri - Bjelokosi: or. cit., str. 6). 11) Biskupska rezidencija podignuta je 1847. g. u Vukodolu i uz nju
jedna kapela. kolu za djeake osnovali su franjevci i ona se od 1852 do 1870. g. nalazila uz
biskupsku rezidencu u Vukodolu (X. Hasandedi. Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz
turskog doba". Prilozi za orijentalnu filoloipju, Sarajevo, HHI/19601961, str. 160 i 163). Ovaj
kvart naseljen je preteno pravoslavnim ivljem. Pravoslavna crkva, podignuta 1835. godine12),
stoji usamljena na strmoj uzviici blizu ovoga kvarta. Uz njenu ogradu smjeten je i mitropolitov
dom, mala i neugledna graevina, zatim jo jedna kuica za svetenike i monahe koji opsluuju u
crkvi i, na kraju, kola, nova lijepa graevina, zavrena prije dvije godine13), koja se, s obzirom na
Mostar, moe nazvati veleljepnom. Crkvena graevina nosi znake straha u kome su ivjeli
hriani kada su je zidali. NJen krov se jedva vidi iza ograde i niim se ne razlikuje od krova
obine kue. Da bi se unutranji dio hrama malo podigao, hriani su morali da ukopaju graevinu
u zemlju14) tako da u nju vodi stubite sa dvadesetak stepenica. Prozori su neobino mali. Vrlo je
bijedna. Ikona gotovo i nema15). Toliko je tijesna da, o velikim pranicima, a naroito kad u
Mostar dou ljudi iz oblinjih sela (ni u jednom od tih sela nema ni crkve ni svetenika), vrlo mali
broj vjernika moe ui u nju. 12) Tzv. Stara crkva, koja je podignuta u mahali Brankovcu, u mahalici
Suvodolini (tj. Suhodolini) (L. Gri - Bjelokosi: or. cit:., str.89). Nakon likvidacije Husein-
kapetana Gradaevia zatraili su mostarski Srbi, koji su uestvovali na sultanovoj strani, dozvolu da
podignu crkvu. Na to je sultan 1833. g. izdao ondanjem vladici Josifu fermam za gradnju crkve, koja
je podignuta 1835 (X. Hasandedi: or. cit. str. 160). O ovome detaljnije kod V. orovia (Mostar...",
str. 4752). 13) Nova Srpska kola, graena 18551856. g., podignuta je na Suhodolini ispod Stare
crkve, a spadala je meu najlepe graevine ondanjeg Mostara. Danas slui za privatne stanove (X.
Hasandedi: or. cit., str. 163). 14) Crkva je gotovo polovinom ula u zemlju (V. orovi. Mostar...",
str. 49). 15)Prema V. oroviu (Mostar....," str. 49), sa naroitim potovanjem uvala se tu ikona
srpskog kneza Lazara, koju je naruio Josif Jovanovi akabent 1773. g. za manastir Vrdnik, a koja je,
ne zna se kojim sluajem, dospjela u Mostar.
Zadesio sam se u Mostaru na Uskrs. iroka porta oko crkve bila je puna naroda. Do njega
bogosluenje nije ni dopiralo. Naroito mi je bilo ao ena. Siromane seljanke i vei dio graanki
stajale su malo dalje, uza samu ogradu. Po srpskim crkvama ene na bogosluenju stoje odvojeno
od mukaraca, na horu"16), skrivene od mukih pogleda drvenim reetkama. Kako je mostarska
crkva mala i tijesna, na horu ima vrlo malo prostora. Tako je veina parohijana i gotovo sve
parohijanke na ovaj najvelianstveniji praznik mogla da prati bogosluenje samo u toku litije na
jutrenji. Srbi obini ljudi iskrenom molitvom nadoknauju nemogunost sluanja rijei
boije. Ovu molitvu oni neprestano izgovaraju u sebi, esto i poluglasno, prilikom stajanja u crkvi
ili oko nje. Bogosluenje prate veoma dostojanstveno i pobono. Krste se svaki put kad uju ime
oca i sina i svetoga duha", a i pri sveanijim trenucima bogosluenja. Za vrijeme proiznoenja
jektenija17) ne krste se. Za vrijeme molitava koje se itaju povodom nekog naroitog dogaaja, na
blagodarenjima, odgovaraju, na svaku svetenikovu molbu, otegnutim amin" i ovaj odziv,
istrgnut iz grudi cijelog skupa, ima u sebi neto velianstveno. Karakteristino je da se 44
pravoslavni Srbin, ma u kakvoj god divljini i pustoi odrastao, smatra ivim lanom crkve, prati
bogosluenje i razumije ga. Ova vrlo utjena pojava neobino je znaajna, osobito kad imamo u
vidu poloaj u kome se pravoslavna crkva i njena pastva nalaze pod turskom i grkom vlau. 16)
Tj. u unutranjem pronaosu, priprati ili pritvoru, i taj se dio hrama obino zove enska crkva (L.
Mirkovi: or. cit., str. 110). Stari most u Mostaru Kad govorim o mostarskoj crkvi, ne mogu a da ne
pomenem i njeno agilno svetenstvo, a i kolu, koja je uz crkvu osnovana. Mostarska crkva nema
mirskog svetenika i nju opsluuju etiri monaha*. Jedan od njih, arhimandrit Janiije Pamuina,
uinio je velike usluge pravoslavnom ivlju u Hercegovini. Rodom iz trebinjskog kraja, nije se
mogao redovno kolovati, nego se obrazovao sam. Kao samouk, savladao je grki jezik i stekao,
za ovu sredinu, veliku erudiciju. Pokazuje naroitu sklonost ka etimologiji i filolokim
objanjenjima srpskih i uopte slovenskih rijei. Proniknuvi u sutinu srpske rijei, a dobar
poznavalac svoga naroda, on u tolikoj mjeri vlada srpskim jezikom da se u toj oblasti sa njim
moe uporediti samo uveni Vuk Stefanovi Karadi. Na alost, njegovi radovi, objavljeni u
Srpsko-dalmatinskom magazinu"18), nisu dobili iri publicitet jer je ovaj asopis malo
rasprostranjen. Jedan od njegovih radova, veoma vaan za izuavanjeHercegovine**, Austrija je
mnogo napadala i jako progonila. Na Zbornik" obogatie se neobjavljenim ivotopisom Ali-
pae Stoevia" to ga je za nas napisao arhimandrit Janiije. Uvaeni monah bavi se literarnim
radom samo u slobodno vrijeme. Cio svoj ivot posvetio je slubi crkvi i narodnim potrebama.
NJemu se stalno obraaju za savjet. Cijela ga Hercegovina zna i potuje nazivajui ga narodskim
ovjekom". NJegov uticaj u zemlji veliki je i pozitivan. I Turci ga neobino cijene tako da ga,
prilikom obilaska hercegovakih sela, salijeu balije (Muslimani zemljoradnici) ne bi li to
doznali o Muhamedovom zakonu i denetu (raju) uvjereni da e im on sve to mnogo bolje i
jasnije kazati no ma koji hoda***. 17) Molitva koju recituje akon (L. Mirkovi: or. cit., str. 206). *
Dva mirska svetenika, koja su je opsluivala, nedavno su ostali udovci i zamonaili se.
18) Almanah je izlazio, sa prekidima, od 1836. pa do 1873. godine u Karlovcu i u Zadru. Pokrenuo ga
je Boidar (Teodor) Petranovi prvobitno pod naslovom LJubitelj prosvjetenija", a zatim kao 45
Magazin srpsko-dalmatinski", Magazin dalmatinski" i Srpsko-dalmatinski magazin". Pisan
etimolo pravopisom i starom crkvenom irilicom, bio je popularan meu pravoslavcima i imao
dosta uticaja na itaoce u Bosni i Hercegovini. Ureivali su ga ore Nikolajevi i Gerasim
Petranovi, u njemu sarauju i drugi, meu njima i Frano Juki (R. Petrovi. Nacionalno pitanje u
Dalmaciji u XIX stoljeu...", Sarajevo, 1968, str. 113, 123). ** Tri vjerozakonja u Hercegovini" u
Magazinu" od 1851. godine. *** Muslimanski vjerouitelj. Kua u Mostaru Stari grad Blagaj Selo
Buna sa starim mostom
Drugi svetenik mostarske crkve, jeromonah Prokopije okorilo, takoe se odlikuje neobino
irokim i stvarnim poznavanjem zemlje i naroda, ljubavlju za svoju pastvu i izotrenou prirodne
inteligencije. Svjeina i iskrena sigurnost izbijaju iz njegovog za posljednjih 25 godina
Hercegovakog ljetopisa", napisanog na nau molbu*, i iz njegovih Pria iz hercegovakog
ivota"19), koje e se objaviti u naem zborniku. Na alost, strahujemo od 46
pomisli da bi srpski originali ovih radova mogli ostati neobjavljeni. Prilikom moga boravka u
Mostaru, otac Prokopije izrazio je elju da posjeti Rusiju. elio je da stupi na slobodno hriansko
tlo i pokloni se svetinji ruskih manastira i od dobrih ljudi izmoli milostinju za siromane
hercegovake crkve i manastire. Na nae veliko zadovoljstvo, doznadosmo tek sada da mu se
elja, na koncu, ispunila. * tampan u prevodu u drugoj knjizi asopisa Russka beshda" za 1858.
godinu. 19) Vidi biljeku pod brojem 17 na 23. str. Pravoslavna kola u Mostaru osnovana je 1854.
godine20) blagodarei dobrovoljnim prilozima kupljenim u crkvi dug niz godina. I ranije je tamo
postojala nekakva kola, vrlo bijedna, smjetena u crkvenoj porti u graevini koja danas slui kao
pojata za sijeno21). Vodili su je ljudi koji ni sami nisu imali nikakvog obrazovanja. Dananja kola
ima etiri odjeljenja i nju posjeuje oko 200 eksternih uenika22). Jedanput godinje odrava se u
njenim prostorijama zbor cijele Crkvene optine da bi se sakupio potreban novac za izdravanje
ustanove. Svaki pojedinac odreuje pred zborom sumu koju namjerava dati za kolovanje svoje
djece, a optina ocjenjuje da li je visina priloga srazmjerna njegovom imetku. Ako se utvrdi da
dotini krtari, trai se jo. Ko nema djece u koli, prilae koliko hoe, i optina mu ne moe
prigovarati. Od potpuno siromanog ovjeka ne uzima se nita, pa makar on imao vei broj djece
u koli. Od novca skupljenog ovdje, kao i od onoga koji se polae na tas u crkvi za potrebe kole
plaaju se uitelji i pokrivaju drugi rashoda. 20) kolska zgrada graena je od maja 1855. do aprila
1866. godine a nastava je poela 25. juna iste godine (V. orovi. Mostar....", str. 63). Nije se moglo
utvrditi zato je Giljferding uzeo 1854. kao godinu osnivanja kole. 21) Prema L. Griu - Bjelokosiu
(or. cit., str. 10), prije nego to je nainjena nova kolska zgrada, uilo se u jednoj sobetini u kui
Pojatinoj, vie dananje (tj. nove) kole. V. orovi tvrdi da je stara kola imala svega dvije sobe jo
1850. god. (Mostar.....", str. 60). 22) kola je poela rad sa oko 150 djece, koja su bila podijeljena u tri
kole" (V. orovi. Mostar....", str. 63). U koli se predaje: itanje, pisanje, osnovni pojmovi
aritmetike, katihizis, crkveno pjevanje, osnovi gramatike i kratka istorija srpskog naroda. Ovo je,
koliko mi je poznato, jedna od najboljih pravoslavnih kola u Bosni i Hercegovini. Trojica uitelja
(ima ih svega etvorica), gosp. Srbi i, nedavno pozvani u Mostar, jeromonasi manastira Dui o.o.
Niifor Dui i Serafim Perovi a o njima sam ve govorio obrazovali su se u beogradskoj
bogosloviji23). Oni visoko cijene svoj poziv svjesni njegovog znaaja i uzvienosti i meu
uenicima su obljubljeni. Sada Mostarci namjeravaju da proire kolu i osnuju vie razrede za one
uenike koji se pripremaju za duhovna zvanja. To bi bila prva pravoslavna bogoslovija u zapadnoj
Turskoj24). 23) Nepunu godinu prije Giljferdingovog dolaska u Mostar nastavu su odravali: Mostarac
Jovan ui, predavao privatne nauke", Popovac Petar Srbi, bogoslov uitelj, ostale predmete, a
Mihailo ukovi ili urkovi, iz Vojvodine, bio je uitelj od vie jezika" (V. orovi. Mostar....",
str. 63).
24) Do osnivanja ove bogoslovije dolo je u momentu kada je sarajevska optina pozvala Niifora
Duia i Serafima Perovia za uitelje. Na putu za Sarajevo oni su svratili u Mostar, ali im je vladika
zabranio naputanje eparhije i odlazak u Sarajevo. Posao oko osnivanja ove duhovne kole povjeren je
ovoj dvojici dok su kao uitelji radili na mostarskoj koli. U tom svojstvu ih je u Mostaru i zatekao
Giljferding. Bogoslovija, otvorena 15. oktobra 1858. g., nije ostala u Mostaru 47
nego je preseljena u manastir itomilji i nije bila duga vijeka (V. orovi. Mostar....", str. 6364).
italac vidi da u glavnom gradu Hercegovine nema ustezanja meu pravoslavnim stanovnitvom
kada je u pitanju umni razvitak i tenja za prosvjeivanjem. U ovom pogledu Mostar daleko
odskae od svih drugih srpskih mjesta u Turskoj iako je njegova pravoslavna optina daleko
manja od one u Sarajevu, pa ak i od optina u drugorazrednim gradovima Banjoj Luci i Livnu. I
u Mostaru ima nekoliko pravoslavaca trgovaca koje smatraju bogataima, ali po naim
shvatanjima trgovakog bogatstva njih bismo prije svrstali u kategoriju duandija. Vrlo mali broj
njih putuje po robu u Trst. Veina ih kupuje robu u Sarajevu. Pored turske robe uzimaju i
manufakturu austrijske izrade. Velikog robnog prometa nema. Trgovac ide sam u Sarajevo ili se
preko Dalmacije prebaci do Trsta, tu kupuje, a esto uzima i na kredit, pomalo svakovrsne robe,
prevozi je tovarima iz Bosne ili s austrijske granice i potom je preprodaje na malo. Trgovci drugih
hercegovakih gradova ne snabdijevaju se robom u Mostaru, nego po dalmatinskim lukama ili u
Sarajevu, prema tome gdje im je blie. U Sarajevu je trgovina mnogo razvijenija, ali se i tamo
vodi na isti nain. Ne postoji domaa trgovina na veliko. Ti isti trgovci koji kupuju vee zalihe
robe u Austriji ili Rumeliji25) preprodaju jedan njen dio sitnim trgovcima, a i sami dre trgovine
za prodaju na malo. Sva se trgovina vodi na dug. Mostarski ili sarajevski trgovci uzimaju, u
dalmatinskim gradovima ili u Trstu, vei dio robe na kredit. Oni, pak, trgovci koji iz manjih
gradova dou u Sarajevo ili u Dalmaciju uzimaju robu iskljuivo na kredit. Neke dubrovake i
sarajevske trgovinske kue imaju svoje agente koji svake godine obilaze teren da bi sakupili
novac za robu datu na kredit u proloj godini. Nije mi poznato koliki se procenat uzima od
trgovaca za kreditiranu robu, ali je injenica da novac dat na kredit vue u Bosni i Hercegovini
ogromne kamate (po 3, 4, 5 pa i vie procenata mjeseno). I pored ovako visoke kamate, nije se
nikad ulo o kakvom nepotenju ili zlonamjernosti pri plaanju. 25) Rumelija evropski dio
Turske. (Mala enciklopedpja Prosveta, 2, Beograd, 1959, str. 452). Interesantno je primijetiti da se
sva trgovina nalazi gotovo iskljuivo u pravoslavnim rukama. Domai Muslimani uestvuju u njoj
vrlo malo. Oni potpuno izbjegavaju voenje trgovine s Austrijom i trguju samo carigradskom
robom ili domaim proizvodima (ivotnim namirnicama i malobrojnim primitivnim produktima
domaeg zanatstva). Katolici se uopte ne bave trgovinom. Pravoslavii bosanskohercegovaki
trgovci ne samo da vode trgovinu u svojoj uoj domovini nego i uspostavljaju veze sa trgovcima
pravoslavcima po austrijskim lukama. U Dubrovniku, ibeniku, Zadru i Trstu ive kolonije
trgovaca pravoslavaca, veinom doseljenika iz Bosne i Hercegovine. U njihovim rukama nalazi se
sva trgovina sa tim zemljama. Bosanskohercegovaki trgovac pravoslavac nee ni po koju cijenu
uzeti robu od katolika u ovim gradovima. Tako, na primjer, u Splitu postoji jedna jedina
pravoslavna kua, vrlo bogata, i ona odrava gotovo sve trgovinske veze sa Bosnom. Kada bi se
to jedinstvo i meusobna pomo ispoljavali u pomaganju jednovjerne brae seljaka i na korist
crkve onako kako se ona meu trgovcima manifestuje u voenju trgovinskih poslova, poloaj
pravoslavnog ivlja u Bosni i Hercegovini bio bi, bez sumnje, sasvim drukiji.
U Mostaru sam boravio dva puta: putujui u Bosnu i vraajui se iz nje. Potrebno je kazati
nekoliko rijei o tome kako sam u ovom mjestu proveo pet dana za vrijeme putovanja koje sada
opisujem. Tada sam bio gost hercegovakog namjesnika Ishak-pae26). Da bi mi ukazao poast,
poslao je preda me, na Bunu, svoga haznadara (autanta)27) s oruanom pratnjom i konjem, na
kome sam trebao ui u Mostar. Na ovom konju, lijepih oblika, bilo je paradno tursko sedlo vrlo
visokog prednjeg i zadnjeg obluja i kratkih uzengija. Na pokrivau od plavog sukna28),
opivenom po rubu zlatnim gajtanom, blistala je u uglovima zvijezda sa polumjesecom.
Posadie me u procijep, tj. u sedlo. Pored konja iao je, po ceremonijalu, konjovodac drei desnu
ruku konju na bedrima. I 48
konj se kretao po ceremonijalu, ni korakom, ni kasom, ni galopom, nego nekakvim srednjim
hodom, kao da igra, hodom koji Turci smatraju jednom od osobina pametnog konja. Ovakvo
kretanje Turci vole vjerovatno zato to je ono vrlo neugodno i nepraktino. Jadna ivotinja podie
noge vrlo visoko i pri tome vas nemilosrdno prodrmusa, a sa mjesta se ne pomie. Proosmo
Hadinsku sofu"29) (upravo sto potovalaca), velik etvorougaoni kamen koji lei na ulazu u
grad (ovdje Mostarci ispraaju hadije koji svake godine masovno odlaze u Meku, a ovdje ih i
doekuju na povratku sa njihovog pobonog putovanja po svetim mjestima). Proosmo i tursko
groblje, u kome primijetih vanredno lijep empres i jedan neobian nadgrobii spomenik, neto
poput mauzoleja, to ga je podigao Ali-paa*. 26) U originalu: Isaak-paa. 27) Haznadar (arap.-tur.)
uvar riznice, blagajnik (A. kalji: or. cit., str. 323324). 28) Tj, abajliji koja se stavlja preko
sedla (A. kalji: or. cit., str. 65). 29) U originalu, netano, hadinsku sofru. Sofom se naziva i
uzdignuti prostor pred damijom uza sam zid na kome se klanja ako nema dovoljno mjesta u damiji
(A. kalji: or. cit., str. 568). * Evo ta kae otac Prokopije okorilo u svome Hercegovakom
ljetopisu" (Russka beseda, II, 1858) o postanku ovoga spomenika. Kada je voen rat kod Azovskog
mora (tj. za Petra Velikog), ivio je u Mostaru nekakav Turin (Musliman) po imenu evija
(okorilov evija je Mustafa Ejubovi, eh Jujo". NJemu je Ali-paa podigao turbe u prvoj polovini
prolog vijeka. Na est kamenih stupova s polukrunim lukovima nastavlja se poetak kamene
eliptine kupole, od koje je ozidan samo jedan odsjeak, red klesanih kamenova, na kojima je
markirana kupola od eljezne mree.... /A. Nametak. Islamski kulturni spomenici turskoga perioda u
Bosni i Hercegovini". Sarajevo, 1939, str. 32./Primj. prev.). Jednom se on brijao kod berberina.
Taman kad mu je pola glave bilo obrijano, iznenada skoi na noge (Turci se briju sjedei na podu, i to
je vrlo komina operacija), istri na pijacu i, udarajui rukom o ruku, povika: ,Alah! Alah! Alah! auri
razbie i posjekoe nau brau Turke pod Azovom!' Kada su se Turci vratili iz rata, priali su kako su
se borili pod Azovom i sigurno bi svi izginuli da se iznenada nije pojavio ovjek na bijelom konju s
isukanom sabljom, pola mu glave obrijano a pola neobrijano, i rastjerao aure. ,On nas je spasao od
neprijatelja.' Tako su tada priali mostarski Turci koji se vratie s Azova. Kada su ih u brijanici pitali
u koji je to dan i sat bilo, konstatovalo se da se upravo onoga dana i asa brijao evija, koji je istrao
sa poluobrijanom glavom na pijacu, a istovremeno se pokazao i pod Azovom. Ovo kazae mostarski
Turci Ali-pai. On upita gdje je evija sahranjen. Rekoe mu, kod arieve damije, na raskrsnici'. Tu
mu Ali paa podie spomenik, koji je stajao oko 200 dukata" (ervonaca; ruski zlatni novac, obino od
5 ili 10 rubalja. Primj. prev.).
Proosmo i red duana i popesmo se na uzvienje na kome lei mostarski grad", okruen
povisokim bedemom sa painim dvorcem" unutra30). Po neistim drvenim stepenicama, kroz
palir dronjave posluge, provedoe nas kroz prljavo predsoblje, podigoe teku suknenu zavjesu,
koja slui kao vrata u otmenijim turskim kuama, i uvedoe u gostinsku sobu, u kojoj su, u ast
Evropejaca, postavili dvije fotelje. Tog momenta ue i domain i pozdravi se sa gostima. Ishak-
paa, rodom Arabljanin, iz Gazi Antepa31), ovjek pedesetih godina, sijede potkresane brade,
ostavio je na nas utisak Turina, tako rei, srednje epohe. Nije nosio almu ni iroko odijelo
smatrajui se evropski obrazovanim ovjekom. Ali se cijela njegova obrazovanost ogledala u
uniformisanom kaftanu, u sjedenju u foteljama i u upotrebi viljuke i noa. S ovim posljednjim
nije se jo u potpunosti srodio: kada jede s Evropejcima, njegovo ponaanje je besprijekorno. Ali
im se za stolom nae sam ili sa bliskim prijateljima, ne moe se liiti zadovoljstva da ne metne
ruku u iniju. Ali, da ne bi pred samim sobom ispao nekulturan ovjek, on tada, uzevi prstima
komad peenja ili kolaa, natie to na viljuku, pa ga, uz pomo ovog orua, simvola kulture,
prinosi ustima. Prvoga dana naeg boravka u Mostaru Ishak-paa je vjerovatno tako ruao i 49
veerao jer je utivost nalagala da nas poslije dugog i tekog putovanja ostavi da budemo rahat",
tj. da se odmorimo. Zato nam je i poslao jelo u nau sobu. Drugoga dana bijae praznik. 30) Kako
nije imao svoje kue u Mostaru, Ali-paa Rizvanbegovi sagradio je na Suhodolini za se i za svoje
ene i robinje tzv. muke i enske saraje". Da ih bolje utvrdi, podigao je nov bedem, dvije kule i
tabiju, na kojoj su bili smjeteni topovi, okrenuti prema junoj strani Mostara..... Saraji s okolinom
zauzimali su veliki prostor na kome su zasaeni vinogradi, cvee i razliite juno voe (X. uri: or.
cit., str. 263). L. Gri - Bjelokosi, opisujui mostarsku mahalu Grad, kae: Mahala Grad je u sred
Mostara. Od sjevera je dijeli potok Suvodolina (Suhodolina!) od mahale Brankovac, od istoka i juga
obzidan je bedem, a od zapada Neretva. Ovdje su saraji uvenog Ali-pae Rizvanbegovia." (Or. cit.,
str. 7.) 31) U originalu: iz Antipa. Gazi-Antep je glavni grad turske provincije Gazi-Antep, plodnog
kraja izmeu Sirije i Male Azije. Izrazili smo elju da odemo na bogosluenje i zamolili pau da se
to objavi u crkvi. U Mostaru se, kao i inae u tim pokrajinama Turske, bogosluenje obavlja u
ranim jutarnjim asovima, gotovo u svanue. Sluio je arhimandrit Janiije32), koji nas je
oduevio divnim glasom i pobonim vrenjem obreda. kolska djeca pjevala su u harmoninom i
vrlo prijatnom horu, srpskim napjevom, istim olain-chant"33), bez nota, koje se razlikuje kako
od naeg tako i od grkog crkvenog pojanja. Crkveno pojanje, koje aci ue u svim srpskim
kolama, vrlo je korisno. Djeca ga ue marljivo. Uz najsiromaniju crkvu, samo ako uz nju ima i
kola, stvara se, bez izdataka za pojca, dobar hor, koji osjetno uveliava bogosluenje u crkvi, za
razliku od bogosluenja u crkvama pri kojima nema kola i u kojima nekakvi starci pjevaju kroz
nos u disharmoniji, prenosei pojanje grkog vladike ili akona. Vjebajui pojanje, djeaci se
upoznaju i sa bogosluenjem razvijajui ljubav prema njemu. Tamo gdje je to obuavanje trajalo
godinama vrlo esto ete uti odraslog Srbina gdje, uz svoj rad, vanrednim glasom pjeva
svetiteljski tropar34) ili neku drugu crkvenu pjesmu. Za vrijeme bogosluenja ti ljudi pjevaju u
horu i, malo-pomalo, pa e svi vjernici uzeti uea u bogosluenju. 32) Pamuina Janiije. 33)
Plain-chant" crkveno pjevalje. 34) Kratka crkvena pjesma, od nekoliko redova (L. Mirkovi: or.
cit., str. 228). Poslije slube poveli su nas u gostinsku sobu u koli i tu smo se upoznali s ocem
arhimandritom, sa svetenicima i starjeinama pravoslavne optine. Nama su ponudili stolice, a
oni su u zbijenom krugu posjedali oko nas na pod. Arhimandrit Janiije pozdravio nas je
govorom. Izrazio je radost pravoslavne mostarske optine to u svojoj sredini vidi Ruse. Zatim je
govorio o srei i uspjesima pravoslavnog naroda u Hercegovini od onog momenta od kada su
prestala ugnjetavanja i nasilja i od kada se sultanova raja" naslauje darovima slobode"
deklarisanim u hatihumajunu35). Nesretni narod! On mora da hvali svoje upravljae za obeanja
koja se ne ispunjavaju i da se zahvaljuje za dobroinstva koja nije osjetio na djelu. Ako neko
pokua drukije jasno govoriti, proglaavaju ga buntovnikom i bacaju u tamnicu. 35) Hatihumajun
(arap.-tur.) sveana povelja (ferman) sultanova. Ovdje Giljferding misli na hatihumajun sultana
Abdul Medida od 18. II 1856. g., kojim se garantuju vjerske slobode hriana u Turskoj carevini (A.
kalji: or. cit., str. 320).
Kada smo se vratili iz crkve, morali smo uiniti prvu zvaninu posjetu pai. Ishak-paa, kao utiv
domain Turin, smatrao se obaveznim da pokua (moda i neiskreno) da nas u tome sprijei
poruujui da e on prvi doi nama. Moda se tu radilo ne samo o utivosti nego i o pokuaju
moralne diskvalifikacije: neemo li mi prihvatiti njegov prijedlog i nee li se time 50
auri" osramotiti dozvoljavajui da se narui utvreni ceremonijalni poredak. Ali se mi nismo
dali. Poeli smo se s paom formalno cjenkati. NJegov autant je neprestano trao iz nae sobe u
njegovu i obratno. Po sebi se razumije da je paa popustio, ali ne ba tako brzo. Kroz nekoliko
trenutaka uzvratio nam je posjetu i time su se ceremonije zavrile. Poslije svega to se dogodilo
on je, uvee, smatrao moguim da nas bez okoliavanja pozove da veeramo s njim. Boe moj!
Bez obzira na to to su opisane ceremonije bile dosadne, ipak bi za nas bila velika srea da su se
one produile ne pola dana, nego svih pet dana naeg boravka u Mostaru, jer bi nas spaslo od
veere sa paom. Opisau jednu takvu veeru, uvjeren da e i itaocu biti zlo. A kako li je tek bilo
nama, koji smo izdrali etiri veere! Tek to je mujezin prouio akam (dio veeri poslije zalaska
sunca), pozvae nas pai. On nas pozdravi i meni ustupi svoje mjesto (to je izraz uglaenosti kod
Turaka). Trpeza je bila sjajno spremljena: srebro i bogat servis, nasred stola vaza sa cvijeem,
evropski svijenjak. Oprasmo ruke i pai donesoe nargile36), a svakome od nas dugaak ibuk sa
privlanim ilibarom mlijene bjeline. Sluga servira malu bocu sa mastikom (veoma jakom
mirisnom rakijom). Mi se zahvalismo. Tada paa uze istu takvu bocu, koja je bila pored njega, i
umoli nas zamrenim frazama da ga ne prisiljavamo da pije sam. Bili smo pobijeeni. Nalivaju
nam mastiku i mi otpijamo nekoliko kapi. Tada paa naliva sebi aicu, uzima je u jednu, a au
vode u drugu ruku i poinje govoriti o svome prijateljstvu i ljubavi prema nama. Potom ispija i
rakiju i vodu, zamezeti ukiseljeno povre ili komad mladog sira sa jednog od tanjira, kojih je bilo
mnogo pred svakim od nas za trpezom. Sada stade estoko vui svoju nargilu. NJegovi gosti Turci
(svaki put je kod njega veeralo po nekoliko povjerljivih ljudi ili odgovornijih inovnika) slijede
njegov primjer: piju, mezete i putaju oblake dima. Posluga mijenja ibuke. Zamee se i razgovor.
Govori se i o ranijoj slubi naeg domaina. On sam osjea potrebu da nam ispria kako je bio
sretan to mu se pruila prilika da vidi Rusiju. Bio je, naime, po nekom zadatku u Tiflisu i
nauivao se ruskog gostoprimstva. Razgovor se vodio i o posljednjim promjenama u turskom
ministarstvu, a i o premjetanju paa iz jednog grada u drugi. 36) Nargila (arap.) vrsta istonjake
naprave za puenje posebne vrete duhana. To je staklena boca napunjena vodom i krivudava cijev,
dugaka oko 12 m, koja jednim dijelom ulazi u bocu, a na drugom dijelu je pipa za puenje. Na vrhu
boce je lula napunjena duhanom. Pua uvlai rashlaen dim (A. kalji: or. cit., str. 488). Poslije
ovih prijatnih razgovora paa opet pada u sentimentalnost i opet pije rakiju ne primoravajui nas,
na sreu, da ga slijedimo. Ponovo se daju nove lule. Paina sentimentalnost raste sve vie i vie i
dostie vrhunac. On se hitro die s mjesta, mee ruku na srce, citira perzijske stihove o slasti
prijateljstva, uvjerava da je nae drutvo za njega velika srea na zemlji, da ljudi mogu biti iz
raznih krajeva svijeta, ali ih prijateljstvo zbliuje kao brau, i tome slino. Sve ovo paa vjeto
izlae u dugim frazama, proetim, kako su mi govorili, ljepotama arapske retorike. Za itavo to
vrijeme aica za aicom, meze za mezetom, nargila za nargilom idu jedno za drugim svojim
redom. I kada je mastika u boci spala do polovine, fraze se prekidaju minutima turobnog utanja,
koje postaje sve due i due. Ova priprema pred veeru traje puna dva sata. Meni se drijema od
dosade i gustoga dima i sjedim u polusnu na svojoj fotelji. Na sreu, razgovor se ne nastavlja.
Hvala bogu! Paa je ispio do dna bocu, navrio je odreenu mjeru, od koje nikad ne odstupa.
Posue i lule se sklanjaju i, ako je veera poela, recimo, u 8 sati uvee, orba se servira tek oko
10 asova. Apetit nam je, poslije pretrpljenih muka, pojaan i jedemo sa slau zalijevajui jelo
gustim, prilino oporim hercegovakim vinom, naroito serviranim za inovjerce. Paa i ostali
Turci ne piju uz jelo nita sem vode. Poslije orbe interval: opet se donosi nargila i dodaju lule,
razgovor oivljuje, ali paa nije vie sentimentalan. Sada je raspoloen za alu i tu je esto
nepristojan i prelazi granice u izrazu. Poto sam ranije opisao tursku trpezu, to sada neu nabrajati
jela. Naglaavam samo jedno: kod Ishak-pae, koji ima odlinog kuvara, serviralo se za 51
veeru oko 15 jela. Izmeu jela puio se duvan, po emu moete ocijeniti koliko je ovo djelovalo
na ukus i koliko je trajala gozba. Prije pola noi ona se nikad nije mogla zavriti. Poslije veere
paa se pope na divan i tu se ponovo predade razmiljanju i puenju, a mi, posjedivi jo 5 minuta,
ustasmo i poosmo na spavanje. Domain nas isprati do vrata ljuljajui se. Eto kako ive
obrazovali Turci! Nije nita udnovato to se kod njih dan zavrava zalaskom sunca. Kako se ne
bave umnim radom niti znaju za kakvu drutvenu razonodu, moraju na neki nain ubijati vrijeme
uvee. Vrijeme ubijaju veerama, koje traju etiri do pet asova, poslije ega zaspe mrtvakim
snom. U toku dana, za rukom, koji se servira oko podne, jedu vrlo malo i kratko i piju samo
vodu.
IV
BLAGAJ1) I ITOMILJI2)
U Mostaru nam je vrijeme prolazilo ovako: vee smo rtvovali pai, a dan smo provodili u
posjetama, koje smo inili vlastima i uglednim hrianima, i oni su nam to uzvraali. Ali jednoga
dana smo odluili da obiemo znamenitosti u okolini Mostara. Poli smo da pregledamo ruevine
Blagaja, stare tvrave hercegovakog vlastodrca Hercega Stjepana"3), po ijoj je neobinoj
polunjemakoj tituli* Hercegovina dobila svoje ime. 1) Blagaj, selo oko 10 km jugoistono od
Mostara, na izvoru rijeke Bune. Iznad njega vide se, na otroj i teko pristupanoj litici, ruevine
Blagaja, srednjovjekovnog grada. Sagraen je vjerovatno u XIV v. U narodu je poznat kao Stjepan-
grad ili epan-grad. To je ime dobio po hercegu Stjepanu. U ovom gradu su boravili gospodari
humske zemlje Sandalj Hrani i njegov sinovac i nasljednik Stjepan Vuki, herceg sv. Save. U borbi
hercega Stjepana sa sinovima Blagaj je bio zauzeo 1452. Vladislav Hercegovi, a Turcima je pao u
ruke 1465 (X. KreevljakoviX. Kapidi: or. si., str. 910). 2) U originalu: itomslii.
Giljferding je upotrijebio oblik imena u mnoini. V. R. Petkovi, V. orovi i N. Dui upotrebljavaju
ime u jednini: itomilji. esto se nailazi i na oblik itomisli. 3) Herceg Stjepan Vuki Kosaa
(14351466), najmoniji dinasta. Oktobra 1448. proglasio se hercegom od sv. Save (ime je dao
osnovu za kasniji pojam i ime Hercegovine) elei da pojaa svoj uticaj u istonom dijelu humske
drave i da zadovolji pravoslavii elemenat. NJegova teritorija prostirala se od Lima do Cetine i od
Rame do Kotorskog primorja. Nastojao je da razvije Novi (Herceg-Novi), gde je i umro 21. V 1466
(Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb). * Jedan dio srpskih vojnih dostojanstvenika, vojvoda, prihvatio
je u XV vijeku titulu hercoga ili hercega kada je u ovim krajevima bio neobino jak uticaj Zapada. Ali
je ova titula ponajvie vezana za poznatu linost toga vremena, za Stjepana Vukia, bratia Sandalja
Hrania, vojvodu zaholmskago i naslhDX Sv. Sav" (tako se nazivala oblast koja je u to doba
prozvana Hercegovinom). Postoje i stare isprave na kojima se Stjepan Vuki jednostavno titulie sa
gospodin Herceg". Puna titula, koju je on za vrijeme svoje vladavine nosio, glasi: Sthpan Herceg
d Svetoga Save gospodar humski i primorski veliki voevoda r$saga (tj. oblasti, maarska rije)
bosnskoga knez drinski i vee" (tj. i tako dalje....). (U ispravi iz 1453. god. invokacija i intitulacija
glase: V ime tca i sina i duha sveta amin. Milosti Boim mi gospodin Sthpan Herceg d
Svetoga Save gospodar humski i primorski veliki voevoda rusaga bosnskoga knez drinski i vee.
. . (F. Mikloi: Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii". Viennae, 1858,
str. 457), gdje rusag znai: drava, pokrajina, podruje, strana, zemlja, a postala od maarske rijei
orszg (Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika". Sv. 59. Zagreb, 1953.) (Primj. prev.).
Posjetili smo i manastir itomilji, zadubinu** Miloradovia4). Od Mostara do Blagaja putuje
se tri sata. Moramo se vratiti do Bune, a odatle krenuti nalijevo, uzvodno, dolinom 52
istoimene rijeke. Putujui tako, prilazi velikom krevitom brijegu. Izdaleka se uje um kao od
vodopada. Kada pree jednu uzvisinu, vidi rijeku koja sa hujanjem i pjenom potiskuje svoju
svjeu vodu i pokree nekoliko vodenica. Na njenoj obali, gotovo uz podnoje brijega, usamila se
grupa neuglednih kuica sa jednom malom damijom bez minareta. To je dananji grad Blagaj.
Broji svega 30 muslimanskih kua i jednu do dvije pravoslavie. U tom mjestacu ivi au5)
(podnarednik), vrilac dunosti blagajskog mudira. ** Zadubinom zovu Srbi hram ili crkvu koju je
neko po zavjetu podigao za svoju duu i pomen. 4) Miloradovii - Hrabreni imali su posjede oko Stoca
i Mostara i bili su u slubi Pavlovia (Radenovia). Turci su im kao saveznicima ostavili privilegije i
posjede, na kojima su Miloradovii izgradili zadubine. Krajem XVI i poetkom XVII v. emigrirali su
u Rusiju ili Austriju ostavivi svojim zadubinama velika zavjetanja. U Rusiji su se istakli kao
vojnici. Sve do XIX v. navraali su u Hercegovinu i posjeivali zadubine, naroito itomilji, dajui
poklone u knjigama i crkvenim utvarima (V. Bogievi. Vlasteoska porodica Miloradovia -
Hrabrenih u Hercegovini". Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nova serija. Sv. VII/1952, str.
159). 5) au (tur.) u janiarskoj vojsci nii zapovjednici, podnarednici (A. kalji: or. cit., str.
166). Neto dalje od naselja nailazi na takav prizor pred kojim se mora dugo zadrati, ali mu se
ipak ne moe dovoljno nadiviti. Brijeg se zavrava ogromnom okomitom granitnom liticom, pod
kojom je priroda nzgradila veliku prostranu peinu. Iz peine bujicom izbija voda i, kovitlajui se
u mnogim manjim slapovima, pada u dolinu. U peini i na liticama mirno ive golubovi i
spokojno savijaju gnijezda nad vodom, koja bjesni. um i buka vode ne plae ih jer su na to
navikli. Ali kada su u momentu naeg dolaska uli ljudske glasove, stotinama ih je izletjelo iz
svoga tamnog i vlanog naselja. Da bi se vidjele ruevine staroga grada; potrebno je zaobii brijeg
s donje strane, a zatim se penjati po krapama punim bodljikavog iblja drei se krivudave i vrlo
strme stazice. Vrh brijega zatvara visok vrst bedem, zidan od ogromnih kamenih blokova. Na
njemu su ugraene kule sa zupcima. Bedem stoji gotovo neoteen. U samom gradu su svi objekti
skoro potpuno porueni. Na uzan i jedini ulaz u tvravu navaljana je gomila kamenja tako da se u
grad vrlo teko ulazi, a konja je nemogue provesti. To je stari grad" Blagaj, koji je, poslije
hercega Stjepana, dugo vremena sluio Turcima kao uporite, ali se i on kasnije, kako oni kau,
obatalio", tj. opustio. Na njemu se do danas zadrao jedan jedini top6), dok su svi ostali, po Ali-
painoj naredbi, preneseni u njegov omiljeni Stolac. 6) Evlija elebija je, prilikom obilaska
blagajskog grada 1664. g., zatekao na zidinama dva topa (E. elebija: or. cit., II, str. 230).
Kao i svi stari bosanskohercegovaki gradovi, i ova je tvrava po svome obimu manjih dimenzija.
Graena je na samom vrhu brijega. Turci dre da je Blagaj nepristupaan. On je zaista mogao biti
takav u staro vrijeme. Sa tri strane brijeg je potpuno odsjeen. Sa etvrte, sjeverozapadne strane,
po kojoj smo se popeli, staza je tako uska i strma da bi tu bilo dovoljno nskoliko ljudi da
kamenjem zatrpa cijelu vojsku. Na ovoj strmini iv j eli su gospodari okolnog kraja, dok je dolje,
uz izvor Bune, u divnoj dolini, niklo trgovako naselje, koje je u doba hrianske vladavine imalo,
bez sumnje, vei znaaj nego to ga ima dananja turska kasaba. Inae, sem drevnih zidina i
arobnog pogleda na okolinu na dolinu rijeke Bune i na mnotvo brda i uzvienja nad kojima
se uzdie tzv. Her-cegovaka glavica"7) Blagaj ne predstavlja nita naroito. Nedaleko od
tvrave, na susjednom uzvienju, stoje ruevine druge kule8). Prema predanju, ovu drugu
usamljenu kulu sazidao je za jednu no Grujica, sin hercega Stjepana, koga su Turci pridobili,
obratili na svoju vjeru i naoruali protiv oca. Iz te kule Grujica je gaao nesavladljivu tvravu, u
kojoj je Stjepan mnogo godina branio hercegovaku slobodu od sultana. 53
Nikakva ga turska vojska nije mogla savladati, ali je prema sinovljevoj paljbi bio nemoan.
Stjepan pogibe, a Turci zauzee Blagaj. Grujica, u muhamedanstvu Ahmed, imenovan je paom
za uinjene usluge. Tako glasi predanje vezano za ime Blagaja. Meutim, u istorijskim izvorima
nema ni govora o ovome. Naprotiv, tamo se kae da je herceg Stjepan Vuki Kosaa,
izdravajui neko vrijeme opsadu Blagaja, predao Turcima tvravu i umro 1466. godine, ali ne
kao nezavisni vladar Hercegovine, nego kao vazal koji je plaao danak sultanu. O njegovom sinu
Grujici nema nekakvih podataka9). 7) Ovo geografsko ime nije se moglo idetifikovati. 8) Na maloj
gradini kilometar od Blagaja, vide se ruevine za koje Truhelka pretpostavlja da bi mogla bita stara
Bona (. Truhelka. Nai gradovi". Sarajevo, 1904, str. 65). Za te ruevine vjerovatno je vezano
predanje o hercegovom sinu Grujici to ga je zabiljeio Giljferding. 9) Najmlai hercegov sin, Stjepan
Hercegovi zaista je preao u islam. Kao Ahmed Hercegovi postao je slavna linost. Oenjen
kerkom Muhameda II, odlikovao se u bojevima protiv mamelukih sultana u Egiptu i bio etiri puta
veliki vezir. Umro je 1518. godine (K. Jireek: or. cit., str. 398). Moji pratioci Turci priali su mi i o
tome kako je iznad vrata blagajskog grada postojao natpis koji niko nije mogao proitati. Natpis je
sadravao podatke o tome ko je sagradio Blagaj i ko je u njemu stolovao, kome je pripadao ovaj
kraj i kome bi trebao da pripadne. Oni su me uvjeravali da su prije tri godine ovamo dolazili
nekakvi Nijemci" (tj. Austrijanci) iz Trsta. Oni su se nou prikrali do Blagaja i sastrugali natpis.
Upitao sam Turke zato su to Austrijanci uinili. A, Bog e ih znati. Valjda zato da se ne bi
doznalo ko treba da upravlja ovim krajem." O ovome sam kasnije priao i hrianima. Oni
potvrdie istinitost turskih rijei o postojanju natpisa i o njegovom tajanstvenom znaenju. Po
njihovom miljenju, natpis su sastrugali sami Turci da se ne bi doznalo kako su hriani zakoniti
posjednici Hercegovine. Manastir itomilji udaljen je od Mostara etiri sata. Od Blagaja smo se
ponovo vratili na Bunu. Sa Bune smo okrenuli lijevo, na jug, popeli se po grebenu na Gradinu, a
zatim uli u klanac kojim Neretva tee izmeu Gradine i Crnice10). Dolje, na obali rijeke, vidimo
pilanu, vlasnitvo neke austrijske kompanije, koja je od Turaka dobila dozvolu za eksploataciju
hercegovake ume i za njen izvoz u inostranstvo11). Ova pilana je prva i jedina fabrika u Bosni i
Hercegovini u kojoj rade evropske maine. 10) u originalu: Chrnice. Crnica se nalazi na lijevoj
obali Neretve. 11) Ali-paa Rizvanbegovi dao je 1845. takvu dozvolu (bujruldiju) za 20-godinju
eksploataciju hercegovakih uma Ernestu enefeldu, koji je podigao pilanu u Zatonu, nie ua Bune,
i rezanu grau izvozio Neretvom. enefeld je, sa vie trgovinskih kua iz Trsta, Ofenbarta i
Frankfurta, osnovao i preduzee za eksploataciju uma, za koje je pridobio i Leona Klukija, koji je
takoe 1847. g. dobio od Ali-pae dozvolu za sjeu hrastovine. U dogaajima 1850. i 1851. g. unitena
su mnoga enefeldova postrojenja i on je, kao austrijski podanik, traio odtetu od Porte preko Bea.
Ne zna se da li je u tome uspio, ali su ugovori izmeu Ali-pae i stranih preduzea o eksploataciji
uma po svoj prilici ostali na snazi (Vidi: X. Kapidi. Iskoriavanje uma u doba Ali-pae
Rizvanbegovia u Hercegovini". Gajret, Sarajevo, HVI/935, br. 36, 1113). Giljferding je,
vjerovatno, naiao na enefeldovu pilanu na svom putu u itomilji.
Idui dalje padinom grebena koji se nadnio nad Neretvu, spustili smo se u privlanu, dobro
obraenu dolinu, koja se prostore du lijeve obale Neretve sat i po hoda. Predio je aroban. Kako
je samo raznolik pejza! Na suprotnoj, desnoj, obali Neretva tee strmom urvinom Crnice. Nad
vodom stre glomazne hridine, as gole, sive, ukaste pa i crvene, as pokrivene gustim
tamnozelenim brljanom. Na rubovima tih velikih kamenih kompleksa fantastino se razgranalo
54
grmlje i bokori. Dolje plava rijeka, koja neprestano nailazi na podvodne stijene, umiva ih bijelom
pjenom, ili stvara bune brzake, dok se na drugoj, lijevoj njenoj obali prostiru livade, koje
osvjeavaju zelenilom trave, i polja, zasijana penicom ili pokrivena visokim kukuruzom. Pored
puta i uz mee mnogo grmova ipka, trenjevih stabala, lijeske, hrastovog drvea, maslina i
smokava. Uz podnoje grebena zelene se vinogradi oiviavajui tu divnu dolinu i pruajui se i do
obale rijeke. Malo dalje od puta, a blie grebenu, tuno ame tri polurazruene kule, nekadanje
boravite hriana spahija* Miloradovia. Sada u njima ive manastirski kmetovi. Sem ovih,
manastir ima jo nekoliko kmetova u oblinjim selima Sjeranima12) i Draevu. * Spahijama se
nazivaju plemii (veleposjednici, feudalci) koji su od sultana dobili pravo da, u njegovo ime, ubiru
desetinu od zemljoradnika. 12) Selo Sjerani nije se moglo identifikovati. Manastir je podignut na
kraju doline pod Vrh-dolom, tamo gdje Neretva opet ulazi u klanac. Arhitektonski, on ne
predstavlja nita osobito. Crkva je niska i neizgledna: njene linije nose na sebi peat vremena u
kome je zidana. To nije doba slobode i procvata, nego vijek turskog ropstva. Miloradovii,
posljednja hrianska plemika porodica u Hercegovini, sauvala je, ne znam na koji nain, svoj
poloaj i posjed jo za itavo stoljee po dolasku Turaka, koji su, inae, u ovim krajevima
istrijebili i poturili svu domau aristokratiju. Ta porodica uloila je sva svoja dobra na podizanje
crkava u rodnom kraju, a zatim se preselila u Rusiju. Od trojice brae13) Miloradovia, najstariji,
Milisav14) podie, 158515), manastir itomilji, posveen Blagovjetenju. Drugi, Radoje16),
sazida crkvu Sv. Nikoli udotvorcu u selu Trijebnju, dva sata daleko odavde17). Crkva je sada
opustjela, a zemlju koja joj je zavjetana oporukom oduzeli su Muslimani. Trei brat,
LJubosav18), podie crkvu Sv. Petru i Pavlu u selu Oaniima, tri sata od itomiljia. I ona je
kasnije opustjela, ali je 1832. godine obnovljena. Najzad, Mihailo Miloradovi, sin Milisava19),
sazida crkvu Sv. Luke u selu Klepcima kod Gabele (Juno od itomiljia, u donjem toku
Neretve)*. 13) Prema N. Duiu (or. cit., str. 62), ne moe se potvrditi da su ova tri Miloradovia bili
braa. 14) U originalu: Miloslav. 15) Ne zna se pouzdano kada je podignut itomilji. Giljferding
navodi, po S. olaji, 1585. kao godinu podizanja manastira. N. Dui (or. cit. str. 5455. i 5860)
ispravlja olaju i utvruje da je manastir sagraen prije kosovske bitke. Sultan Mehmed II Osvaja
darovao je spahiji Milou pravo na 6 kua u selu itomiljiu, a prihod od tih kua Milo je odredio
manastiru. Docnije je manastir sruen pa je vojvoda Petar po svoj prilici Miloev potomak dobio
1556. g. dozvolu da ga obnovi. U zapisu, uklesanom na kamenom stupcu u samoj crkvi, navodi se i
1563. godina kao vrijeme postavljanja tog stupca u hram, pa Dui izvodi zakljuak da je crkva
obnovljena 1563. g. 16) U originalu: Radoslav. 17) Po Duiu (or. cit. str. 62), vojvoda Radoje
sagradio je crkvu na Trijebnju 27 godina prije itomiljike. 18) U originalu: Lboslav. 19) U
originalu: Miloslava. * Detaljniji podaci o ovim crkvama objavljeni su u Srpsko-dalmatinskom
magazinu" za 1846. godinu.
Ova religiozna porodica ostavila je manastiru veliko imanje i uspjela da se ovaj poklon
sankcionie fermanom dobijenim od sultana. No, i pored toga, vei dio ovoga posjeda prisvojie
susjedni begovi Muslimani tako da je manastiru ostala samo dolina u kojoj se on nalazi. Pa ipak je
itomilji najbogatiji manastir u Hercegovini. NJegovi kalueri odravali su vezu sa potomcima
osnivaa manastira i poslije seobe Miloradovia u Rusiju. Monasi i danas ponosno 55
pokazuju zapis na naslovnom listu opteg mineja: Godine 1717 od roenja Hristova Petar ruski
car pokloni ovu svetu knjigu u srpsku zelmlju manastiru itomiljiu a donesoe je Gavro i
Mihailo sinovi Ilije Miloradovia". Pa i 1802. godine dobijao je manastir milostinju od
Miloradovia iz Rusije. Kakav je plemenit gest uinila ova posljednja hrianska aristokratska
porodica hercegovaka! Kako je uzvien podvig Miloradovia u atmosferi opte malodunosti
aristokratije, koja se tako spremno, na sultanov mig, odrekla vjere samo da bi sauvala posjede i
privilegije! Okrueni fanatizmom svoje bive brae, koji od hrianske vlastele** postadoe
begovi Muslimani, Miloradovii osjeaju da nee moi dugo ostati u svom zaviaju. Pa ta sad?
Oni poklanjaju crkvi imanje i koriste se ostacima svoga uticaja da bi sultanovim fermanom
zatitili manastir. Kada su zavrili to djelo i podigli u Hercegovini boje hramove zalogu
uvanja vjere i narodnog preporoda krenue u tuu zemlju da bi nali novu pravoslavnu
domovinu. Ne izgovara uzalud i dan-danas sav pravoslavni ivalj hercegovaki ime Miloradovia
kao ime svojih dobrotvora s osobitom njenou i privrenou! Do danas nije proao nijedan dan
a da se u itomiljiu ne oglasi molitva za Milisava Miloradovia i njegovu brau. Sada je
organizacija manastirskog gazdinstva zadovoljavajua. NJegov iguman, otac Simeon20),
porijeklom Dalmatinac, bivi pomorski kapetan, doveo je u red manastirski posjed i savjesno ga
brani od susjeda Muslimana. ** Vlastela tako su se zvali lanovi vladajueg, povlatenog stalea
u srpskim zemljama. 20) Simeon Miljkovi, iguman od 1853. do 1858. g.; i o njemu se N. Dui (or.
cit., str. 88) ne izraava najpohvalnije. Da bi mu se osvetili, Muslimani su jednom prilikom (to nije
bilo davno, desilo se lanjske godine) otisnuli sa brda ogroman kamen na staricu koja je napasala
manastirsko stado i na mjestu je usmrtili. Usput napominjem da se ovaj zloin desio u po bjela
dana, dva sata daleko od Mostara. Izvrili su ga poznati ljudi. Sve su to vidjeli i svjedoci. Pa ipak
je zloinac ostao nekanjen. Crkva se odrava isto i uredno. Bogosluenje se vri svakodnevno
(po drugim crkvama i manastirima u Bosni i Hercegovini sluba se obavlja samo o praznicima
izuzimajui prvu, tj. istu, i Strasnu, tj. posljednu sedmicu Velikoga posta21), kada se ona obavlja
svakodnevno. Osim u itomiljiu, bogosluenje se vri svakodnevno tokom itave godine jo
samo u sarajevskoj crkvi, vjerovatno i u manastiru Sv. Trojice, kod Pljevalja, i u najvanijim
manastirima u Staroj Srbiji, u Pei i Deanima). Manastirske elije meblirane22) su evropski:
svaki posjetilac e tamo naii na srdaan i pristojan doek. 21) Tzv. Uskrnji post, koji traje 40 dana
(L. Mirkovi. Heortologija ili istorijski razvitak i bogosluenje Pravoslavne istone crkve". Beograd,
1961, str. 258). 22) Tj. namjetene. No, ovjek ne moe a da ne izrazi aljenje to se itomiljiki
monasi, i pored svojih prihoda, malo brinu o izvrenju onih zadataka radi kojih je manastir
osnovala plemenita porodica Miloradovia. Kalueri bi mogli otvoriti kolu za stanovnitvo
oblinjih naselja, pa ak i za Mostar. Mogli bi poslati mlade monahe na kolovanje u Beogradsku
bogosloviju. Kada su siromani kalueri manastira Dui bili u stanju da uine tolike napore u
podizanju prosvjete, mada ive u najsurovijem dijelu Hercegovine, stalno proganjani od
trebinjskih Muslimana, zato to ne bi mogli uiniti i monasi bogatog manastira itomiljia
oslanjajui se, pri tome, na hriansku optinu glavnog grada Hercegovine, u ijem se susjedstvu
nalaze? Meutim, oni do danas, izgleda, nisu ni razmiljali o svojim obavezama i dunostima oko
podizanja narodnog prosvjeivanja. Zbog toga i narod slabo mari za njih. 56
V
PUT OD MOSTARA DO SARAJEVA
Put od Mostara do Sarajeva1) (24 sata jahanja, tj. 3 dana pjeice) neu detaljno opisivati jer on ne
predstavlja nita naroito, a i drugi su ga putopisci podrobno i svestrano opisivali*. Zadrau se
samo na glavnijim momentima ove nae marrute. Treba poi iz Mostara na sjever, isprva
putovati tri sata Bijelim poljem, koje postepeno prelazi u uzvienje blagih padina ukoliko se
ovjek udaljuje od obala Neretve. Na kraju Polja, na mjestu koje se zove Potporim, podignuto je
nekoliko hanova, mnogo urednijih u poreenju sa turskim hanovima, i nekoliko pravoslavnih
seoskih kuica. To je selo Bijelo Polje2). 1) Tzv. Mostarska dada", jedan od najvanijih drumova u
Bosni i Hercegovini u turskom periodu, spajao je Sarajevo sa Mostarom i dalje sa Crnom Gorom i
Dubrovnikom. (M. Muji. Velike poplave oko donjeg toka Neretve 1633. godine". Sloboda, Mostar,
1H/1953, br. 910.) Naziva se i Veliki mostarski put", a na sekciji MostarBjelemi bekog
Vojno-geografskog instituta ubiljeen je kao Stari mostarski put", odn. Alter Trkenweg". Kada je
1868. g. putena u promet moderna cesta SarajevoMostar, koja od Konjica skree prema zapadu i
dolinom Neretve stie u Mostar, stari put od Konjica preko Borakog jezera i Porima izgubio je znaaj
za veliki moderni saobraaj (P. Aneli, Turski put od Ivan-planine do Porima". Nae starine,
Sarajevo, IV/1957, str. 169178). * Ami Bou, Recueil d'Itineraries dans la Turquie (Vienne, 1854),
II, 215224. 2) Selo Bijelo Polje nije se moglo ubicirati. U Rjeniku mjesta Bosne i Hercegovine pod
imenom Bijelo Polje - Potoci" naveden je rimokatoliki upski ured sa sjeditem u Potocima,
centralnom naselju u Bijelom polju. Ovdje sam vidio Ristu Rajkovi3), muenicu za hriansku
vjeru, osobu koju dobro poznaje cijela Hercegovina. Nikakve prijetnje ni muke nisu pokolebale
ovu enu niti su je prinudile da se odrekne svoje vjere; sretnim sluajem ona je spasena od
muenike smrti**. Sada je udata za naoitog i krnog seljaka Mirka Akimovia. ini mi se da je
zadovoljna svojom sudbinom. Tek je navrila 35 godina, a izgleda kao starica. Naglo je postala
boleljiva i ostarila je od gladi i od muka koje je pretrpjela u turskim rukama. O tim mukama ona
sada govori sa smjernou kao o velikoj milosti bojoj. Velika je milost boja", kae mi ona, to
se desilo za vrijeme Omer-paine ekspedicije u Hercegovinu4). Na nae selo navalila je carska
(sultanova) vojska i sruila nam kuu do temelja. Morala sam krenuti po Hercegovini da kupim
milostinju. Svako selo u koje sam dola znalo je o meni. LJudi su sluali o tome kako mi je Bog
dao da postradam za vjeru hriansku. Davali su mi koliko je ko mogao i brzo smo popravili nau
kuu. Eto, i sada: kako sam mogla i pomisliti da e ljudi o meni znati i sluati tako daleko u samoj
Rusiji!" Naknadno sam doznao da je ona, drugi dan po naem vienju, poto sam joj rekao da se
za njeno junatvo zna i u Rusiji, obukla prazniko odijelo i otila u Mostar da joj se odslui
sveano blagodarenje. 3) Hristina-Rista Rajkovi ivjela je kao djevojka s majkom u selu Jasenjani, u
Bijelom polju. Tada joj se desio sluaj to ga je opisao J. Pamuina(Pobjedonosno muenje Hristine
Rajkovi djevojice u Mostaru 1841". LJubitelj prosvjetenja Srbsko dalmatinskij magazin za ljeto
1850. God. XV, str. 5186). ** Priu o njenom muenju i spasavanju napisao je arhimandrit Janiije,
a ja sam je preveo na ruski i tampao u asopisu Russka bhseda", knjiga II, za 1856. godinu. Sve
ono to sam o tom dogaaju uo u Hercegovini uvjerilo me je da u ovoj prii nije bilo ni rijei
izmiljanja i uljepavanja.
4) Omer-paa Latas uputio je 1850. g. Skender-bega (nekadanjeg grofa Frica Iljinskog) sa 1000
vojnika protiv Ali-painog kavaz-bae Ibrahim-age, koji se stavio na elo nezadovoljnika u 57
Hercegovini i Mostaru. Skender-beg je itavu zimu 1850. g. proveo u Konjicu. S ustanicima se
sukobio na Borcima, a u Mostar je stigao tek 1851. g. (M. Prelog. Povijest Bosne u doba osmanlijske
vlade". II dio /17391878/. Sarajevo. B. g. str. 7173). Vjerovatno je kua Hristine Rajkovi
poruena za vrijeme ovoga Skender-begovog pohoda na Hercegovinu. Krenuli smo od hana
Potporima i put nas je vodio na planinu Porim5), obraslu borovom umom, na ijem vrhu prljav i
aav han Zimlje6) prua putnicima koje na ovoj visini uhvati meava nevjerovatno gadno i
odvratno sklonite. ak i krajem maja ovdje ima snijega na mnogim mjestima. Poslije Zimlja
golo i ravno uzvienje, a vie njega nova planina Bahtijevica, izuzetno stravina za one nesretnike
koji moraju ovuda prolaziti zimi. Iza Bahtijevice se sputamo da bismo se opet uspinjali na
Lipeta, a zatim na Vlah-planinu. Ponovo se sputamo u dolinu u kojoj se nalazi divno jezero7), a
zatim se uspinjemo na Borke8), sa seocetom i hanom. Sva ova mjesta prava pustinja. Po
planinskim padinama bor do bora, a na zaravnjenim vijencima niska trava. Poslije Boraka
sputamo se ka dolini Neretve, koja opasuje ovu planinsku masu ogromnim polukrugom i tee sa
jugoistoka na sjeverozapad, mada smo u Mostaru vidjeli da tee pravo sa sjevera na jug. U njenoj
dolini, u koju smo se sada spustili, lei ubogi muslimanski gradi Konjic, na pola puta izmeu
Mostara i Sarajeva. 5) Porim je, u stvari, planinsko sedlo izmeu masiva Prenja i Velea (P. Aneli:
or. cit., str. 169). 6) U originalu: Zimne. Gornje i Donje Zimlje je krako polje. Nazivaju ga i Zijemlje.
Kod V. Klaia (or. cit., str. 24) to je Zimsko polje". Jednim svojim dijelom mostarska dada ide
preko Gornjeg Zimlja i tu je Giljferding naiao na han i zabiljeio ga kao han Zimlje". 7) To je
Borako jezero. 8) Borci (upravo Borke) predio du visoravni Borakog polja, sa nekoliko naselja
(Borke, Popratine, Lonari i dr.). Ovdje je Neretva granica izmeu Hercegovine i Bosne. Most
preko rijeke, koji spaja ove dvije oblasti, podigao je, kako se pria, Ahmet-paa Sokolovi9)
upotrijebivi za to ruevine nekadanje crkve. Gradi se nalazi na junoj, hercegovakoj strani
rijeke. Tu ivi mudir potinjen mostarskom pai. Drugi mudir, koji zavisi od sarajevskog pae,
nastanjen je s one strane mosta, u naselju koje se sastoji od njegove kue i jedne potleuice za
smjetaj pandura. On upravlja tzv. nahijom Neretva10). Ovaj grad je novijeg porijekla. Podignut je
u vrijeme kada je u Bosni zaveden regularni turski sistem administracije11).
9) Giljferdingov podatak o Ahmet-pai Sokoloviu kao graditelju mosta u Konjicu ne bi se mogao
prihvatiti. Na osnovu sultanovog fermana od aprila 1685. g. utvreno je da je most gradio 168283.
g. Alijaga Huski, koji je, kako kae narodno predanje, bio dravni funkcioner u Istanbulu (M. Muji:
or. cit.). Neki autori pogreno navode 1715. g. kao vrijeme graenja mosta zbog bukvalnog zbrajanja
prethidretskih i hidretskih godina. Meutim, na sredini mosta bila je postavljena ploa na kojoj je
stajao turski natpis sene 1093", to odgovara 1682. godini (K. Guji. Najljepi turski mostovi u
Bosni i Hercegovini". Gajret, Sarajevo, XV/ /1934, br. 34, 11; HVI/1935, br. 11). Husein ogo
zabiljeio je predanje po kome je konjiki most sagradio Hasei Alaga, porijeklom Kolakovi, iz
Blagaja (X. ogo. Prilozi za povijest Konjica i gornje Hercegovine". Novi behar, Sarajevo,
VIII/193435, br. 1113). Vjerovatno da je ovaj Hasei Alaga identian s Alijagom Huskiem. (P.
Aneli: or. cit., str. 172.) U lanku Karaozbeg i njegovo doba" (Novi behar, Sarajevo, VII/1933
34, br. 34) A. Nametak navodi predanje da je Mehmed-paa Sokolovi sagradio most kada je poao
da pokori epana Kosau. Kosaini ljudi su, naime, poruili drveni most, a Neretva nabujala, pa se
morao graditi novi most. Ovo predanje ne odgovara istini. Sokolovii su ivjeli itav vijek poslije
Kosaa. Preko toga kamenog mosta odvijao se sav cestovni saobraaj do marta 1945. Tada je
njemaka vojska prilikom povlaea eksplozijom razorila itav most tako da su ostale samo kule. 58
Godine 1946. napravljen je novi betonski most neto nie i on slui za teretni i kolski promet. Na
kamene kule staroga mosta navuena je privremena drvena konstrukcija i sada slui samo za pjeaki
promet (P. Aneli: or. cit., str. 172). 10) Nahija (arap.)upa, upravna jedinica manja od kadiluka
(sreza) (A. kalji: or. cit., str. 483). Po upravnoj reformi iz 1834. g., vilajeti su se dijelili na
sandake, sandaci na kadiluke, kadiluci na nahije, nahije pa sela, a sela na mahale. Bosanski vilajet
imao je tada est sandaka: sarajevski, travniki, baljaluki, bihaki, zvorniki (sa sjeditem u Tuzli) i
novopazarski, n 24 nahije (V. Popovi. Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog
reima Abdul-Medida /18391861/". Beograd, 1949, str. 34). Neretva je bila jedna od nahija
sarajevskog sancaka. 11) Konjic se spominje i u srednjem vijeku kao pogranino mjesto izmeu
Zahumlja i Bosne na putu iz Dubrovnika u Podvisoko (Enciklopedija Jugoslavije, 5, Zagreb). Iza
Konjica se potpuno mijenjaju karakteristike terena: turobnu hercegovaku prirodu smjenjuju
prijatni bosanski predjeli. I ovdje se na sve strane vide planine, samo su im konture zaobljene. Kr
iezava, a uma raste svuda: u nizini hrast, javor, bukva, lijeska, a na visini breza i bor. Izmeu
planina pruaju se svuda divne, veinom uske doline i one se izvijaju po toku rjeica i potoka,
ijim se vodama natapa svaki, umom bogat, bosanski kutak. Ali po klimi Bosna daleko zaostaje
za Hercegovinom. U Hercegovini je klima juna primorska, snijeg se po dolinama nikad ne
zadrava, a zimu karakteriu kie i vjettrovi. U Bosni, pak, snijeg pokriva zemlju od novembra
ponekad i od oktobra, pa do marta. U Konjicu, u dolini Neretve, oprostili smo se sa junom
mediteranskom florom, sa vinogradima, smokvama i ipkom. U bosanskim vonjacima njeguje
se, naime, nae sjeverno voe: jabuka, kruka i ljiva. Konjic krajem XIX vijeka Muslimanske
ene iz Hercegovine
Putovali smo sedam sati uzanim zelenim dolinama12) prelazei vrlo esto s jedne planine na
drugu, ali nigdje ne naiosmo na one strmine i nagle, stravine padine kojima Hercegovina
uasava nenaviknutog putnika. Zbog toga nam je, vjerovatno, i rekao mudir iz bosanskog Konjica
pozdravljajui nas poto smo preli Porim, Bahtijevicu i Vlah-planinu: E, sada ete biti rahat.
Odavde do Sarajeva nema ni breuljka. Drum je ravan kao moj dlan." Pa, ipak, po ovome drumu
ravnom kao dlan deavalo se da smo se desetak puta uspinjali na visinu od hiljadu do hiljadu i po
stopa iznad prosjeka normalne visine terena, a morali smo se isto toliko puta i sputati. Pejza 59
je aroban, ali nigdje ive due! Ako i ima naselja, ona su se skrila negdje po planinama. Izgleda
da naselja i nema mnogo jer uz put gotovo nigdje nismo vidjeli obraenih polja. Konano smo
dojahali do hana Tarina13), oko koga je razbacano nekoliko koliba. 12) Jedna od tih je dolina
Treanice, desne pritoke Neretvine, kojom ide put do Podoroca. 13) Prema X. Kreevljakoviu, u
Tarinu je i 1871. g. bio jedan veliki han, a u posljednje doba dva.... (Hanovi i karavansaraji u Bosni i
Hercegovini". Sarajevo, 1957, str. 143). U Rjeniku mjesta Bosne i Hercegovine", Tarin je
registrovan kao mjesto. Odavde se dolina postepeno proiruje i poinju obraena polja. Preli smo
po pliaku rjeicu Lepenicu14), skrenuli desno, na istok, i naili na Raskre15), u kome se ukrtaju
putevi koji iz Sarajeva idu na sjeverozapad, u Travnik, i na jugozapad, u Mostar. Pregazili smo
eljeznicu16) i kamenim mostom17) preli preko Bosne blizu njenog izvora, koji se vidi nedaleko
odavde, u podnoju strmih padina Igman-planine. Proli smo pored tog ivopisnog predjela, koji
se zove Vrelo Bosne. Tu je, kako kau, prvobitno osnovan grad18), ali je on kasnije odatle
pomjeren u Sarajevo, na daljinu od dva i po sata (sada se na tom mjestu nalazi hriansko seoce19)
i vei ljetnikovac, upravo dvorac Mustafa-pae Babia20), koji je donedavno zapovijedao
Bosnom*). 14) Giljferding je, vjerovatno, pregazio potok Koru, pritoku Lepenice. 15) U Rjeniku
mjesta Bosne i Hercegovine" i na sekcijama bekog Vojno-geografskog instituta, zaselak Raskre
ubiljeen je pod imenom Krianje. 16) Ovdje je pregazio Zujevinu, a ne eljeznicu. 17) Kameni most"
na Bosni nie Plandia, poznat pod imenom Bosanska uprija", podignut je, izgleda, u poetku
turske uprave. Meu ploama od kojih je nainjena ograda na upriji ima i jedna rimska nadgrobna
ploa s istesanim genijem smrti, dignuta s kakvog oblinjeg rimskog groblja (S. i V. Trifkovi.
Sarajevska okolina. Naselja srpskih zemalja". Knj. V. Beograd, 1908, str. 170171). 18) Giljferding
se, po svoj prilici, poveo za fra Jukiem, po kome je srednjovjekovna Vrhbosna leala pod Igmanom
2 i po sata od Sarajeva daleko, kod vriela Bosne" (Zemljopis i poviestnica Bosne". Zagreb, 1851, str.
32). Pitanjem postanka Sarajeva bavilo se nekoliko naih istoriara. Jedni su polazili sa stanovita da
su Sarajevo i Vrhbosna vremenski i teritorijalno dvije razliite varoi". Ovo miljenje zastupa i Juki,
a u novije vrijeme M. Mandi, koji je srednjovjekovnu Vrhbosnu traio u Sarajevskom polju, u
trouglu: Gradac, kod Kotorca Lukavica Toplik (M. Mandi. Postanak Sarajeva". Narodna
starina, Zagreb, VI, sv. 14, br. 1, 1. XII 1927 dotampano 1929). Druga grupa istoriara lokalizuje
Vrhbosnu na istonom dijelu Sarajeva i vee je za dananju Bijelu tabiju sarajevskog grada. U
podgrau Vrhbosne razvila se jo u sredljem vijeku varo Vrhbosna, a iz ove dananje Sarajevo.
Ovo gledite brane X. Kreevljakovi i V. Skari (Vidi: V. Skari. Postanak Sarajeva i njegov
teritorijalni razvitak u 15. i 16. vijeku". Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo, HLI/1929, II sv.,
str. 4155). Tezu Kreevljakovia i Skaria dopunjuju novim rezultatima X. abanovi (Postanak i
razvoj Sarajeva". Sarajevo. Nauno drutvo BiH. 1960. Radovi, knj. XIII, str. 71115, zatim:
Teritorijalno irenje i graevni razvoj Sarajeva u XVI stoljeu". Sarajevo. Nauno drutvo BiH. 1965.
Radovi, knj. XXVI, str. 2953) i M. Hadijahi (M. Hj. Vrhbosanje i Sarajevo". Dobri pastir,
Sarajevo, IH/1959). 19) To su vjerovatno Vrutci, seoce koje se spominje u jednoj listini iz 1244. g. (S. i
V. Trifkovi: or. cit., str. 63).
20) Nije se mogla utvrditi tana lokacija ljetnikovca, odn. dvorca Mustafa-pae (ili Mustaj-pae) Babia
u rejonu Vrela Bosne. Poznati su Mustafa-paini konaci na Grbavici, jednom od sarajevskih 60
naselja (V. Skari. Sarajevo i njegova okolina...." Sarajevo, 1937, str. 198. i 209). Inae, svoj
ljetnikovac u selu Konacima, kod Ilide, imao je Fazli-paa erifovi (S. i V. Trifkovi: or.cit., str.
163). I Mustafa-paina ena, Fatma-Kanite, ki bogatog kadije Homarije, posjedovala je kulu, poznatu
pod imenom Kula Mustaj-painice, na mjestu zvanom Painice konaci" kod Slatine, sjeveroistono
od Blauja (S. i V. Trifkovi: or. cit., str. 174). * On je 1851. godine svrgnut. Umro je u zatoenju.
Najzad smo dospjeli na mineralno vrelo Banju ili, po turski, Ilidu. Tamo nam je pripremljeno
prenoite u elegantnom hanu, koji pretenduje na evropsku otmenost. Blizu toga hana (a njih
ovdje ima nekoliko poto u Banju dolazi mnogo svijeta radi lijeenja, dok Sarajlije svraaju
ovamo na izlet) nalazi se pristojno kupatilo nainjeno od drveta, podignuto Omer-painim
nastojanjem. Pored sumpora, ivor sadri, kako su mi govorili, i druge mineralke sastojke, no ja
sam ih zaboravio. Voda je vrela, modra i daje zamaan mineralni talog. Hladi se u specijalnom
bazenu, iz koga se provodi u kupatilo, i tu se mijea sa prevrelom vodom, koja dolazi direktno iz
izvora. Kabine su dovoljno prostrane i pred svakom se nalazi soba za svlaenje. Plaa se
malenkost. Kupanjem se lijee sve vrste reumatizma. Pria se da izvor ima odlino djejstvo protiv
tih oboljenja. Kupanjem se lijee i kona oboljenja. Meutim, mnogi se kupaju prosto iz
zadovoljstva ili da preduprede oboljenja. Uz kupatilo podignut je park sa pravim evropskim
cvijetnjakom. Uopte uzevi, Banja je divno mjesto i Turska se ovdje pokazuje sa razvijenim
smislom za eleganciju. Vidi se da je ovo mjesto ureivao Evropejac. Drugi znak Omer-painog
djelovanja koji je ostao poslije njega jeste drum od Sarajeva do Banje21) (dug 10 vrsta). Drum nije
bio zavren kada su Omer-pau opozvali iz Bosne. Objekat i danas stoji u ovom stanju: na pet
vrsta pred Sarajevom silazi sa njega na prvobitni put, koji se, poslije kie, pretvara u duboku
kaljugu i blato. Ako hoe da ga zaobie, onda prelazi na kaldrmu, koja je, poslije
mnogovjekovne upotrebe bez popravke, gora od svake kaljuge i blata22). 21) U proljee 1851. g.
izdao je Omer-paa vrlo stroge naredbe za gradnju druma SarajevoTravnik i od Busovae prema
Brodu. (X. Kapidi. Omer-paina naredba za gradnju druma SarajevoTravnik". Gajret, Sarajevo,
HIH/1938, br. 2, str. 27.) U vezi s tom naredbom bosanski valija Hajruddin-paa pozvao je sarajevsko
graanstvo na angariju. Radilo se naizmjenice dva mjeseca pa je sagraen drum od Carine do
Alipaine uprije u Polju (V. Skari. Sarajevo....", str. 206). O ovome putu izvjestili su svoju vladu
austrijski konzul u Sarajevu dr Dimitrije Atanackovi 7. marta 1851. g., a zatim, godinu dana kasnije,
kancelar austrijskog konzulata A. Vranicani. 22) Prema izvjetaju Vranicanija, nadzor nad izgradnjom
druma vodio je inenjer Eminaga, porijeklom Maar. Du druma s jedne i druge strane u irini od dva
hvata udareno je kolje, koje je popleteno pruem. Po drumu je nabacan ljunak iz Miljacke. No, kako
kolje i prue nije moglo izdrati pritisak od ljunka, poeo se pleter naginjati i pucati, pa se ljunak
stao osipati. Sa strane nisu iskopani jarci. Od Alipaine uprije dalje drum je bio nasut zemljom, pa je
na njemu za kiovita vremena bilo veliko blato. Ve u proljee 1852. g., kada je Vranicani putovao,
drum je bio potpuno upropaen, pa su konji i pjeaci silazili sa druma i ili po njivama i livadama (V.
Skari. Sarajevo....", str. 206207). Rastojanje od Banje do Sarajeva preli smo istim onakvim
cerelmnijalnim marem kao put izmeu Bune i Mostara. Bez obzira na gomilu koja nas je pratila i
u ijoj sredini naa uloga nije bila sasvim prijatna i vesela, uivali smo u pejzaima. To je plodna,
kultivisana dolina, oiviena s desne strane manjim uzvienjima23), koja se zavravaju ogromnom
masom Trebevia sa njegovim kupastim vrhom. S lijeve strane proteu se ista takva uzvienja24),
pokrivena iprajem ili umom, a malo dalje iza njih istiu se zaobljena brda25). Pod tim
uzvienjima i brdima bijele se, usred vrtova, periferijski turski domovi, a dolina se sprijeda
zatvara polukrugom breuljaka ije su strane i podnoja naikana mnotvom bijelih sarajevskih
minareta. 61
23)To su ogranci Trebevia: Mojmilo, zatim Vraca i Debelo brdo. 24) Meu njima su visovi Arnautka,
u, Orli i Hum. 25) Bukovik (1532 m), Crepoljsko (1525 m) i Crni Vrh (1503 m).
VI
SARAJEVO
Sarajevo (preraena turska rije saraj* ili, odreenije, Bosna-Saraj)1) lei u ivopisnoj dolini
Miljacke, rijeice sentimentalnog imena2). Nekoliko sati Miljacka tee uskim koritom-kanjonom
izmeu strmih, odsjeenih i krevitih brda. Brda se zatim razmiu i otvaraju pa se stvara polje,
koje se prema sjeveru znatno proiruje. Jedan dio toga polja ve smo preli putujui od Tarina.
Polje se protee pravcem sjeverozapad u duini od 16 sati putovanja sve do Travnika, a
presjeeno je po sredini samo jednim manjim uzvienjem3). Tamo gdje Miljacka ulazi u polje
smjeten je grad. Jedan dio stambenih objekata utisnut je u klanac, a drugi dio, onaj na lijevoj
obali Miljacke, amfiteatralno je rasporeen meu batama na padinama Trebevia. Vrh ove
planine, koji se uzdie nad Sarajevom i nad ostalim okolnim brdima, narod je odavno opjevao kao
boravite vila. Na desnoj obali rijeke - isti takav amfiteatar vrtova i kua na padinama Bjelavskog
brda. Osim toga, na osamljenom uzvienju stara razorena tvravica (sarajevski grad)4). * Tj.
dvorac, palaa. 1) Prema kaljiu, rije Sarajevo" sloena je od turske rijei saray" (tako se zvao
namjesnikov dvor, koji se, sve do 1853, nalazio u kraju zvanom Begluk" - danas Trg 6. aprila) i naeg
nastavka evo". Turski naziv za Sarajevo je Saray-Bosna".U vakufnami Mustajbega Skenderpaia iz
1517. g. nailazimo i na ime Saray-ovasi" bukvalno: Sarajevsko polje (A. kalji: or. cit., str. 550).
O postanku imena Sarajevo" vidi i X. abanovia (Postanak.....", str. 8384). 2) U originalu:
Milki. Ova rijeica sentimentalnog imena" spada u red divljih vodotoka s vrlo razvijenim
erozivnim i bujinim pojavama. Prvi radovi na njenoj regulaciji otpoeli su 1879. g. i izvoeni su sve
do 1898, kada je regulacija izvedena na duini oko 1,8 km. (A. Bievi. Erozija u slivu rijeke
Miljacke". Narodni umar, Sarajevo, HHIII/1969, br. 57, str. 273281). 3) Bie to, vjerovatno,
sedlo Kobilja glava, preko koga prelazi put Sarajevo-Kiseljak. 4) Jo u periodu velikih ratova (1683
1739) osjetila se potreba da se sarajevski grad povea i utvrdi. Ovaj posao poeo je 1729. g. vezir
Ahmed-paa Rustem-pai Skopljak. On odlui da u istonim sarajevskim mahalama opae zidom 450
kua. Zid da bude dug jedan sahat hoda, debeo dva arina a visok deset arina. U zidovima da budu 4
tabije. Za graenje tvrave uzimano je mnogo grobno kamenje iz muslimanskih grobalja i iz
hrianskog. Zidanje tvrave dovri Ali-paa Heimovi 1739. Kako tvrava nije solidno graena
morala se vie puta popravljati (1777, 1782. i 1786. g.). Na popravljanje je narod dizan kulukom" (V.
Skari. Sarajevo....", str. 117118, 120, 150151).
Konano, sredinom rjene doline, tamo gdje poinje ravnica, niu se kue sa duanima (neto
poput naeg bazara, samo na turski nain). Tu je pravoslavna5) i katolika crkva6) i 62
nekoliko prilino irokih i pravih ulica sa hrianskim, djelimino i jevrejskim kuama. Tu se
lepra ruska7), francuska8) i engleska9) zastava, dok se austrijska10) vije nad turskim dijelom
grada, na padinama Trebevia. Cio ovaj donji gradski blok protee se putem koji vodi u Travnik,
a zavrava se nizom koarskih stovarita11), od kojih se iri straan smrad. 5) Ovdje se misli na
crkvu Sv. arhistratiga Mihaila i Gavrila na Varoi, u narodu poznatu pod imenem Stara crkva". 6)
Ovo je crkva Sv. Ante Padovanskog, podignuta ezdesetih godina XIX vijeka u Latinluku na Crkvini,
tj. na prostoru izmeu Miljacke i ulica Milutinovieve i Despieve. Crkva je izgorjela u avgustu 1879.
g. (X. Kreevljakovi. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave /18781918/". Sarajevo, 1969, str.
42). 7) Ruski konzulat osnovan je 1857. Prvi konzul bio je A. F. Giljferding. Prema Skariu
(Sarajevo....", str. 220), Giljferding je stigao u Sarajevo u maju 1857. V. Popovi navodi 4. jun 1857.
g. kao datum Giljferdingovog dolaska u Sarajevo (V. Popovi: or. cit., str. 154). 8) Francuski konzul
Eduard de Viette doao je u Sarajevo januara 1853 (V. Skari. Sarajevo....", str. 213). 9) I engleski
konzulat osnovan je 1857. g. Po Skariu i V. Popoviu, prvi konzul bio je G. Churchil. 10) Austrijski
konzulat osnovan je 1807. g. Poslije zaotravanja odnosa izmeu Austrije i Turske konzulat je 1820. g.
zatvoren. (R. Zaplata. Strani konzuli u Bosni i Hercegovini za turske vlade". Gajret, kalendar za god.
1937. Sarajevo, 1936, str. 116147.) Ponovo je osnovan u januaru 1850, a konzul je bio dr Dimitrije
Atanackovi. Kad je Giljferding stigao u Sarajevo, konzulat je bio smjeten u kui Alibega Denetia
na oku Bistrika i Bakarevia ulice (V. Skari. Sarajevo...", str. 200, 208209). Konzul
Atanackovi navodi se u literaturi i kao Atanaskovi. 11) Na ovom terenu e se, 1879. g., podii
moderna klaonica (X. Kreevljakovi. Sarajevo....", str. 30). Izgled grada je vrlo lijep: bijele
okreene kue u zelenilu na padinama uzvienja, a vie njih bezbrojno mnotvo minareta. Ali je
ipak tuno pogledati ovaj pejza kada je grad u toku etiri ili pet mjeseci pokriven snijegom.
Uostalom, i ljeti se skupo plaa uivanje u posmatranju sarajevske panorame. Po gradu se, naime,
ovjek vrlo teko kree: kaldrma, najee postavljena po strmim ulicama, nevjerovatno je loa.
Hriansko stanovnitvo u Sarajevu je malobrojno: neto oko 5000 pravoslavnih i 20012) katolika.
Muslimana ima desetostruko vei broj. Oni imaju vie od 100 damija13). 12) Prema tabeli koju je,
na osnovu zvaninih popisa stanovnitva, izradio X. Kreevljakovi, broj stanovnitva pomenutih
konfesija u Sarajevu kretao se u ovim razmjerama: 1851. god. 3575 pravoslavnih 230 katolika 1879. "
3747 " 678 1885. " 4431 " 3326 1895. " 5858 " 10 672 (X. Kreevljakovi. Sarajevo....", str. 38).
13) Sarajevo je prvih decenija 17. stoljea postiglo svoj vrhunac u razvoju i u to doba bilo je i najvie
damija. Tada su bile 104 damije. Na desnoj obali Miljacke bilo ih je 67, a na lijevoj 37. Jedna
damija (tabaka) bila je bez munare, 45 ih je bilo s kamenom, a ostale s drvenom munarom. U tri
damije bila je kamena munara s lijeve strane. Kada je 1697. g. princ Eugen Savojski porobio i
popalio Sarajevo, tada su, to djelimino to potpuno, propale 92 damije, ali ih dobri ljudi obnovie.
Izgleda da samo tri damije nisu potpuno obnovljene, i to: Bostaria, na eki, Demina, 63
pod Hamzaninim grobljem, i Kartalova, na Budakoviima. Prvih godina XIX stoljea propade damija
kadije Ahmeda, na Krilovcu, usljed eksplozije baruta u tvravi. Tako u Sarajevu ostade ravno stotinu
damija. Neto prije okupacije sagradio je Odobaa jedan mesdid kraj dananje elektrine centrale.
Tako se u ovom eheru 1878. uio ezan na 101 damiji" (H. Kreevljakovi. Damija Hode-
Kemaludina u Sarajevu". El-Hidaje, Sarajevo, III/193940, 1940, str. 149155). Pravoslavna crkva
(posveena sv. arhanelima Mihailu i Gavrilu), tamna i tijesna, duboko je ukopana u zemlju,
poput mostarske, pa joj se krov i ne vidi iza ograde. Kako je hram prilino star14) a grad bogat,
solidno je, mada neukusno, unutra ukraena. U crkvi ima mnogo ikona, veinom starinskih,
grkog porijekla, donesenih iz svetih mjesta ili iz manastira sa poluostrva Atosa15). Ikone su
nesimetrino razmjetene po zidovima. Neke su od njih u srebrnim okovima. Sarajevska optina
je ponosna i na somotni pokrov bogato ukraen vezom u zlatu16). Ovaj pokrov iznosi se iz riznice
samo o velikim praznicima. Kao to svjedoi stari crkveni ljetopis, sarajevska crkva postojala je u
XVII vijeku17). 1644. godine izgorjela je zajedno sa gradom i ponovo obnovljena. Dvanaest
godina docnije novi poar zahvatio je Sarajevo: opet je izgorjela i pravoslavna i latinska crkva18).
Pravoslavna crkva se ponovo obnovila 1658. godine i od tog vremena sauvana je u cjelini.
LJetopis biljei da su sarajevski pravoslavci utroili 106.700 aspri* za izgradnju svoje crkve. Od
toga je dato 64.700 aspri turskoj gospodi, a 42.000 za graevinu19). 14) Prema miljelju .
Mazalia, Stara crkva je iz starohrianske epohe jer ima neobinu osnovu (. Mazali. Stara crkva u
Sarajevu". Glasnik Hrvat. zemalj. muzeja u Sarajevu, LIV/1942. Sarajevo, 1943, str. 241269). 15)
Velik broj ikona u Staroj crkvi raen je i u Sarajevu. Radili su ih anonimni majstori. Neki od njih
ostavili su na ikonama i zapise. Tako su identifikovani: Todor Vukovi-Desisali (XVI v.), Maksim
Tujkovi (XVIII v.), Simeun Lazovi (XIX v.). Meu njima je bilo i roenih Sarajlija (Nenko Solak iz
XVII v. i Sanko Daskal, s kraja XVIII v.) (LJ. Mladenovi. Sarajevo u doba turskog feudalizma".
Sarajevo od najstarijih vremena do danas". I, Sarajevo, 1954, str. 88 89). Studiju o ikonama i
drugim starinama Stare crkve dao je L. Mirkovi (Starine Stare crkve u Sarajevu". Spomenik SAN,
LHHHIII, Beograd, 1936). Pri opisu ikona Mirkovi se uglavnom osvrnuo na tzv. kritsku kolu
previajui nastojanja domaih slikara koji su za povijest naeg slikarstva i ove crkve od najveeg
znaaja (. Mazali: or. cit., str. 242). 16) 1776. g. dobila je crkva skupocjene darove od bogatog
trgovca Jove Miletia iz Trsta. Najljepi su komadi dvije velike teke zavjese od kadife, izvezene
istim zlatom. Zavjese su i sada u dobrom stanju i vjeaju se samo o velikim praznicima sa obadviju
strana Carskih dveri ispod donjih ikona. Narod ih i danas zove Skuti Miletia" (V. Skari. Srpski
pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku". Sarajevo, 1928, str. 4748). 17) U jednom
popisu isprava na turskom jeziku (iz 1616. godine), koje su se uvale u crkvi, a danas ih veinom
nema vie, navodi se pod tom godinom ferman da se ogradi crkva, to je izgorjela" (V. Skari.
Srpski pravoslavni narod....", str. 10). 18) Vatra je bila vrlo velika, jer jedan napis od 7. (17) juna
1656. g. navodi da se zna kako pogore Sarajevo i varo i crkov i Latinska Mahala" (V. Skari.
Srpski pravoslavni narod....", str. 12). * LJetopis na tom mjestu govori da je u to vrijeme arslanija
(holandski talir sa likom lavaprimj. prev.) predstavljala vrijednost od 100 aspri. Koristei se ovim
podatkom, mogao bi kakav poznavalac turske numizmatike izraziti naim novcem vrijednost sume
potroene za izgradnju sarajevske crkve.
19) Radi fermana, kojim se dobila dozvola za popravku crkve, iao je u Carigrad neki Radojica sin
Novakov sa Varoi i oko ovoga potroeno je 64.500 aspri. Narod je izabrao za graenje naroiti 64
odbor od 11 ljudi. Graenje je stalo 42.000 aspri, a otpoelo je u aprilu 1658. g. (V. Skari. Srpski
pravoslavni narod.....", str. 12). Za podizanje, bolje rei obnavljanje sarajevske crkve vezana je ova
neobina pria. To se desilo u prolom vijeku. Crkvena zgrada bila je dotrajala, krov
prokinjavao, a i svodovi su bili skloni padu. Potroivi mnogo novaca za pridobijanje vlasti,
hriani konano izdjejstvovae ferman za opravku hrama. Po fermanu, crkva se morala popraviti
za 40 dana. O svojim namjerama Sarajlije su u meuvremenu obavijestile sve crkvene optine u
Bosni. Nekoliko hiljada dobrovoljnih radnika iz blie i dalje okoline dolo im je u pomo.
Odreenog dana poelo se raditi punom parom. Skinut je krov i pretresen svod. Od mukaraca
jedni su vozili kamen, drugi tesali, a trei zidali. ene su pripremale kre gasei ga bjelancima od
ogromne koliine jaja prikupljenih ranije iz svih krajeva. Od bjelanaca se kre brzo suio, pa se
moralo odmah malterisati i bojadisati. U toku ovih 40 dana ni u jednoj pravoslavnoj sarajevskoj
kui nije ostalo nijedno dijete koje nije pridonijelo optem naporu. Stanovnitvo je radilo dan i
no bez odmora. Turci su sve ovo gledali i divili se, ali nisu pogazili rije, nisu ometali. etrdeseti
dan bio je gotov novi svod i krov. Tako kae sarajevsko predanje. Ono je toliko ivo i
optepoznato i u njemu, bez sumnje, ima djeli istine. Sarajevska crkva poznata je i po tome to je
to jedina pravoslavna bogomolja u Bosni u kojoj se bogosluenje vri bez prekida u toku 200
godina. Ono se obavlja svaki dan. Ova posljednja okolnost uliva narodu osobito potovanje prema
njoj. Crkveni novac, sakupljan tokom godina, predstavlja danas, kako govore, prilino veliki
kapital. Ne znam kako se taj novac uva. Poto pravoslavno stanovnitvo u gradu brojno raste,
stara crkva ne moe da primi sve parohijane, pa su Sarajlije odluile da zidaju novi hram20). 20) Za
vezirovanja Osman-Mazharpae zamoli pravoslavna optina 1859. da pribavi ferman za graenje Nove
crkve u Ajaspainoj mahali. Temelj crkvi poloen je 25. juna 1863. g., a graevina je dovrena 1872.
Prvi neimar bio je neki Andrija. Crkva je graena u vizantijskom stilu, sa lijepo izvedenim kubetima:
jedno centralno i etiri manja na uglovima. Graenje je stajalo 36.000 dukata. Imune Sarajlije su se
tri puta oporezivale, a siromani svijet radio je besplatno nadniarske poslove. Prilozi su dolazili i sa
strane. Sultan i knez Mihailo Obrenovi. darovali su po 500 dukata (V. Skari, Sarajevo....", str. 221,
245). Do Nove crkve sagraena je 1899. g. zgrada rezidencija mitropolitova (X. Kreevljakovi.
Sarajevo.....", str. 41). Crkvu opsluuju: protojerej21), starac dostojan potovanja, i tri jereja22).
Sem njih, u Sarajevu ive jo dva svetenika, koji imaju parohije po oblinjim selima (oko
Sarajeva i uopte u cijeloj srednjoj Bosni nema nijedne seoske pravoslavie crkve). Sa aljenjem se
mora konstatovati da je aktivnost sarajevskog svetenstva na polju narodnog prosvjeivanja
daleko ispod aktivnosti mostarskih svetenika. U crkvenoj porti nalazi se mitropolitova
rezidencija23), podignuta na turski nain, ali mnogo bogatija od one u Mostaru. Pokraj crkve
smjetena je i kola34). NJeno ureenje, kao i nastavni program isti su kao i u Mostaru. Ovdje ima
mnogo vie sredstava, ali, koliko ja mogu procijeniti, mostarska kola je kvalitetnija od
sarajevske. Glavni uzrok ovome lei u injenici to u Mostaru nastavu vode ljudi roeni u tom
kraju, mjetani. Oni su iskreno odani svome pozivu i angaovani na polju prosvjeivanja svoga
naroda. Radi toga ele i nastoje da se obrazuju na strani. Sarajlije nisu bile u stanju poslati na
kolovanje nekoga iz svoje sredine, nego uzimaju u slubu uitelje iz Ugarske i Srbije.
Razumljivo je da u Bosnu dolazi najslabiji kadar bogoslova ili gimnazista, koji se kod kue nisu
mogli namjestiti, a i ovdje vode nastavu ne sa revnou ovjeka koji eli pridonijeti napretku
mlaeg pokoljenja, nego kako-tako, samo da bi ugodili roditeljima i dobili platu25). 21) To je bio
Stevan Bakovi (17971893). 22) Gerasim Lali (18171891) i Vasilije Staji (po Skariu, umro
1887. g.). Nisu se mogli nai podaci o treem. 65
23) Poetkom XVIII vijeka mitropolit Melentije Milenkovi prenio je stolicu bosanskih mitropolita u
Sarajevo (M. Prelog. Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade". I dio /14631739/. Sarajevo, b. g.
str. 153). Za njegovo stanovanje sagradi mu crkvena optina kuu na Varoi, na istonoj strani od
crkve" (V. Skari. Sarajevo....", str. 116). 24) Prva vijest o Srpskoj koli u Sarajevu datira iz 1539/40.
godine. Tada je Pava, ki popa Rake, zavjetala na Varoi zemljite da na njemu, poto se napravi
kua, stanuju svetenici i da pouavaju u jevanelju hriansku djecu, Februara 1727. g. zabiljeeno je
da je kraj crkve sagraena naroita kua poradi skule za decu" (V. Skari. Srpski pravoslavni
narod...", str. 127128). Novu kolsku zgradu sagradila je Crkvena optina polovinom XIX v. Skari
pretpostavlja da bi to bila jedna od onih prizemnih zgrada iznad stare crkve (V. Skari. Sarajevo....",
str. 205206). 25) Ne bi se u potpunosti mogla prihvatiti ova Giljferdingova ocjena kvaliteta
uiteljskog kadra zaposlenog u Srpskoj koli u Sarajevu. V. orovi biljei sjeanja Vladana
orevia o svome uitelju Aleksandru ukaloviu, koji je iz beogradskog liceja doao da uiteljuje
u Sarajevo poetkom pedesetih godina prolog vijeka. Prema oreviu, ukalovi je u koli
predavao mnogo tota to se ui u nioj gimnaziji... (V. orovi. Bosna i Hercegovina". Beograd,
1925, str. 130.) I Skari istie zaslunog Dubrovanina piru Rajkovia, koji je nastojao da kolu u
Sarajevu reformie i modernizuje, zatim Dalmatinca ora Margetia i dr. (V. Skari. Sarajevo.....",
str. 205). Rimokatolika upa je, kao to sam kazao, malena, a uz to i vrlo siromana26). Sarajevski
katolici su gotovo svi zanatlije. Meu njima nema trgovaca. Poslije poara koji je, 1656, unitio
latinsku crkvu27), ona se, izgleda, nije ni obnavljala28). Donedavno katolici u Sarajevu nisu imali
crkve. Vjernici su se sastajali na molitvu u domu svoga svetenika, franjevakog fratra29). Tek
1853. godine, uz pomo Austrije, sazidae vrlo prostranu i lijepu crkvu30). Podignut je i skroman
zvonik. Zvono su donijeli iz Austrije, ali ga jo ne smiju instalirati bojei se eksplozije
muslimanskog fanatizma. Jedino se maleni krst sija nad ovim hramom. Na pravoslavnoj crkvi
nema nikakvog spoljanjeg znaka. 26) Pominje se prvi put 1521, a crkva Bezgrenog zaea 1627. g.
(A. Benkovi. Katolike upe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII v. do danas". U akovu,
1966, str. 96). 27) Katolici su stanovali u Frenk-mahali (Latinluku). Uz mahalu su imali i svoju ariju i
kapelu posveenu Bogorodici. U poaru od 1656. izgorio je Latinluk sa kapelom (V. Skari.
Sarajevo.....", str. 63, 93). Crkva Bezgrenog zaea izgorjela je 1642. godine (A. Benkovi: or. cit.,
str. 96). 28) Ovaj Giljferdingov podatak treba korigovati. Poslije poara od 1656 (odn. 1642. g.)
katolika bogomolja bila je obnovljena i pominje se ve 1672. g. (A. Benkovi: or. cit,, str. 96). God.
1697. crkva je ponovo izgorjela i nije se popravljala sve do ezdesetih godina XIX v. Na praznom
zemljitu, zvanom Crkvina, gdje je do 1697. bio hram, sazidae 1727. Franjo, Mijat i Manduka o
svom troku kuu da u njoj bude kola gdje e fratri uiti djecu i gdje e stanovati katolika sirotinja.
Da bi imali gdje odsjesti kada dou u Sarajevo, sutjeki fratri kupili su jednu kuu u neposrednoj
blizini ove zgrade (V. Skari. Sarajevo.... ", str. 113,117,121). 29) U kui, vlasnitvu kreevskog
samostana, stanovao je 1852. g. novi sarajevski upiik fra Grgo Marti, a u jednoj sobi u prizemlju
bila je kapela Sarajevske upe. Ova je kua bila na istonom oku Ulice Sime Milutinovia i Obale
vojvode Stepe Stepanovia. Soba u prizemlju to je sluila za kapelu, mogla je da primi vie od 40
ljudi (V. Skari. Sarajevo....", str. 208, 217).
30) Uoi 25. maja 1852. g. izgorjele su i kue franjevakih samostana Fojnice, Sutjeske i Kreeva, a sa
njima i kapela. Nova crkva je dovrena 1854. g. i posveena sv. Anti Padovanskom. Za njenu gradnju
dali su priloge kancelar austrijskog poslanstva A. Vranicani u dva maha po 900 forinti i vezir 66
Hurid-paa 20 dukata. Austrijska vlada poklonila je 1857. dva velika srebrna svijenjaka i jednu
pozlaenu monstrancu (V. Skari. Sarajevo....", str. 217). Prema Benkoviu, nova crkva Sv. Ante
Padovanskog graena je od 1853. do 1856 (A. Benkovi: or. cit., strana 96). Jevreja u Sarajevu ima
prilian broj, oko 200 porodica. Imaju dvije sinagoge31). To je narod siromaan i malo znai u
gradu. Da bih upotpunio optu karakteristiku Sarajeva, naveu ta se jo ovdje nalazi: turski vali-
paa, valija32) (generalni guverner), okruen savjetom i inovnicima; ferik-paa33) (divizijski
general) sa tabom i nekoliko eta regularne vojske, smjetene u neurednoj kasarni, nedavno
podignutoj34), inae najsolidnijoj graevini u Sarajevu*; hakim ili vrhovni sudija u Bosni, koji se
svake godine smjenjuje; muftija i mnogi drugi turski velikodostojnici; pravoslavni mitropolit
bosanski (Grk, poslat iz Carigrada35); protojerej i nekoliko svetenika; jedan franjevac36) i, na
kraju, jevrejski haham-baa ili veliki, vrhovni rabin37). 31) Izmeu dananjih ulica Titove i Vase
Miskina nalazio se kompleks zgrada koji je devedesetih godina XVI v. za doseljene Jevreje sagradio
neki Sijavu-paa i koji se po njemu prozvao Sijavu-paina daira (X. abanovi. Teritorijalno
irenje....", str. 48). Sami Jevreji zvali su ga Korti ili Kortiiko, a ostali sugraani Velika avlija"
(tako se i danas zove tamonja uliica) ili ifuthana" (A. Bejti. Jevrejske nastambe u Sarajevu.
Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 15661966". Sarajevo, 1966, str. 25).
U tom kompleksu podignut je, poslije 1581. g.. Veliki hram Il Kal Grandi (I. Taubman. Spomenici
kulture. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja....", str. 125126). Jedna od pomenutih dviju
sinagoga bila je Veliki hram. 32) U to vrijeme bio je valija Reid Mehmed-paa. 33) Vojni komandant
ferik bio je Avni-paa. 34) U mjesecu martu 1854. g. poela se na zemljitu starih vezirskih
konaka koje je svijet zvao Beglukom graditi velika kasarna. Od naroda su traeni dobrovoljni
prilozi za to. Graenje je trajalo do 1856. To je bila kasarna na At-mejdanu (V. Skari. Sarajevo....",
str. 216). * Da bi se ova kasarna podigla, skupljao se novac od cjelokupnog bosanskog stanovnitva
prvenstveno i iskljuivo od hriana. Pria se da su se graditelji (turski inenjeri) tom prilikom
okoristili ogromnom svotom novca. 35) To je bio Dionisije I (18561860). (Vidi: S. Davidovi.
Srpska pravoslavna crkva u Bosni". Sarajevo, 1931, str. 48). 36) Nije se moglo utvrditi koji je
franjevac u to vrijeme bio upnik u Sarajevu. Teko je vjerovati da bi to mogao biti fra Grgo Marti,
koji se, kao agent Franjevake provincije, nalazio u Sarajevu 1856. i u poetku 1857. g. Prvi zapisnik
Agencije obuhvata vrijeme od konca travnja 1856. god. do konca travnja 1857 (J. Jeleni. Kultura i
bosanski franjevci". II. Sarajevo, 1915, str. 289290). 37) Rav imon Hason iz Monastira (Bitolja),
nadrabin od 1856. do 1858. g. (X. Kamhi. Sarajevski rabini. Spomenica 400 godina dolaska Jevreja u
Bosnu i Hercegovinu 15661966". Sarajevo, 1966, str. 275).
Sarajevo je tvorevina turske epohe. U periodu srpske nezavisnosti ovdje su bila samo sela, koja su
se, po prianju, zvala: Bistrik, Bjelave i Vratnik38). Ova su se imena sauvala do danas u nazivima
gradskih kvartova. Malo dalje, u brdima, postojala je i nekakva tvrava od koje su ostale ruevine.
To je Stari grad"39). Glavno naselje iz toga doba nalazilo se, kao to sam ve rekao, tri sata na
sjever, uz izvor rijeke Bosne40). Tamo se i danas vide temelji velike graevine, koju narodno
predanje zove starom sarajevskom crkvom41). Pod turskom upravom obrazovao se, na raskrsnici
komunikacija, trgovinski centar novo Sarajevo, koje se od starina koristilo osobitom turskom 67
naklonou. Trgovina je bila u muslimanskim rukama. Kada je 1697. godine austrijska vojska
zauzela i spalila Sarajevo, svi hriani koji su se tu nali bili su preseljeni u Austriju, a Muslimani
su ostali u gradu.* Ali malo-pomalo, Muslimanima su se opet pridruili pravoslavii i tako se u
Sarajevu obrazovala itava kolonija prilino bogatih hriana trgovaca. 38) Lokalitet Bistrik datira
iz srednjeg vijeka (X. abanovi. Postanak i razvoj Sarajeva....", str. 79). U Rjeniku mjesta Bosne i
Hercegovine ubiljeen je Bistrik-obanija kao sedmi sarajevski kvart. U polisu iz 1540. stara mahala
Bilave zove se i Mahala Hadi-Alijina mesdida (dananje Bjelave) (X. abanovi. Postanak i razvoj
Sarajeva....", str. 114). Vratnik se prvi put spominje 1528. g. kao Bratnik. Taj naziv do XVIII v.
oznaavao je prostor od Vratnikog mejdana do Viegradske kapije, a kasnije obuhvatio i prostor koji
je u XVIII v. opasan bedemima (X. abanovi. Teritorijalno irenje....", str. 41). 39) Giljferding
vjerovatno misli na ruevine Hodidjeda, istono od Sarajeva, koji je po nekima lociran kod sela
Buloga, a po drugima kod sastavka Paljanske i Mokranjske Miljacke. Po abanoviu, identian je sa
gradom pod kojim se nalazi selo Hodidjed (X. abanovi. Postanak i razvoj....", str. 74). 40) O
postanku Sarajeva vidi gl. V, bilj. 18. 41) Ovo predanje vezano je, po svoj prilici, za crkvu Sv.
Prvomuenika Stefana, koja se u XIII v. pominje u selu Vrutcima. V. Skari pretpostavlja da se ova
Crkva nalazila kod Crkvine u dananjim Vrutcima (V Skari. Sarajevo....", str. 32). ** U ljetopisu
sarajevske crkve nalazi se i ova biljeka: h z (1697) . 13.
g h, i ugig hg
g g gg ih
h (okci katolici) h g, hg g g
zg . g , g
g g h, i ig
zgig . hg h,
g hg, hg . g
. ghi
g. gi. g
gi gh g ,
hg hig. i, i
ih h"g gg"g uu g.
hgi g i i
gg . g oe
. Na drugom mjestu zabiljeeno je: ,, h . 15 .
g h hg g g.
ghg h . g ig,
g " hg .
i g g g gg ".
(Godina 1697, oktobar 13. Dooe Nijemci i Bojom kaznom opljakae Sarajevo i zapalie cio grad,
a hriane i katolike protjerae preko Save. U ropstvo odvedoe sve Jevreje i malo Turaka. Naa crkva
Sv. Arhanela ostade i ne izgori Bojom milou i zatitom bestjelesnih sila, ali je opljakae Nijemci.
Ono to ostade iza Nijemaca razgrabie Turci. ta jo da kaem! Ko da opie alost i brigu i pla
neutjeni! Gore i breuljci plakali su popaljeni, ta moemo uraditi mi, odvojeni od majke nae crkve i
od svojih domova, gledajui zgarita. Jao! Jao! i bolnije 68
su naricali oni koji su bili zarobljeni i odvedeni u tuu zemlju. Po zavrenom pljakanju i poslije naeg
odvoenja u ropstvo, preostala braa hriani sakupie se u crkvi i po obiaju postavie klisare." ..........
Godina 1697, oktobar 16. Dooe Nijemci i opljakae nas, zapalie Sarajevo i odvedoe nas u Srem
i Baku. Bojom voljom vratismo se kui, a neki su tamo i pomrli. Drugi se visu vratili u rodni kraj
nego ostadoe tamo." Prev. B. .) Naroito za posljednjih 50 godina doselilo se mnogo tih ljudi
u Sarajevo. Dolazili su iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. U Sarajevu nema hriana koji,
svojom starinom kako se ovdje izraavaju tj. porijeklom, rodom, nisu doseljeni iz nekog
drugog kraja. Prirodna je pojava da su ti obogaeni doljaci uspostavili u svome krugu neto poput
kaste. Time su se oni, kao zatvoren sloj ljudi, otro izdvojili od prostih seljaka-raje, iz ije su
sredine i potekli bilo oni ili njihovi oevi, a pred turskim zakonom potpuno su izjednaeni sa tom
rajom. Ti doljaci obavljaju znaajnu trgovinsku djelatnost s Austrijom i tamo stalno putuju.
Poznaju manje-vie njemaki ili talijanski jezik, ali ni za dlaku ne odstupaju od svojih drevnih
obiaja. Pojam obiaja izraavaju turskom rijeju adet", koja za Bosanca ima znaaj nekakve
neodoljive i arobne sile. Poneki Sarajlija bio je dvadesetak puta u Evropi pa je, moda, u Beu i
studirao komercijalne nauke, ali sve to nije bilo u stanju da izmijeni ni njegovu vanjtinu ni
njegovu psihu. Kad sebi podie novi dom, ureuje ga po starom bosanskom uzorku. Sprat mora
biti isturen na ulicu u odnosu na prizemlje. Iz avlije mora u sobe voditi vanjsko stepenite preko
otvorenog trijema verande, koja kao da je naroito podeena za to da bi je zimi zasuo snijeg.
Preko te otvorene verande mora se kretati kad hoe da iz jedne sobe pree u drugu samo zato jer
Bosanac ne zna za unutranju komunikaciju izmeu soba (udnovato je kako se ovo moe
saobraziti sa surovom bosanskom klimom i njenim dugim i hladnim zimama). Svaka e soba biti
natrpana mnotvom nepotrebnih pregrada. Dvije-tri stolice i jedan sto u kui znak su
prosvijeenosti jer su Bosanci zadovoljni turskim minderlucima i seijama i odsustvom
namjetaja. U takvom domu provodi ivot sarajevski trgovac hrianin u duhu starinskog adeta.
On ne osjea potrebe za intelektualnim radom. NJemu su esto potpuno strane nacionalne ideje i
osjeanje narodnosti. Ono osjeanje se kod njega a takav je sluaj i kod Bosanaca iz naroda
manifestuje iskljuivo u saznanju da je on pravoslavac. Kada sarajevski trgovac* sjedi, ena i
kerka su dune da stoje pred njim. Kad mu doe gost, ena i kerka prilaze ruci, posluuju
slatko, rakiju i kafu. * Tj. Torgovec". Uovoj rijei sadrana su ne samo saznanja o trgovini kao
zanimanju nego i ideje o trgovcu kao lanu vie kaste meu pravoslavnom rajom. Po linom shvatanju
samih trgovaca, a i u oima naroda, trgovcu pripada vei rang nego predstavniku svetenikog reda. U
hrani se sprovodi ekonomija koja prelazi sve granice naih predstava. Samo jednom godinje
Sarajlija se razulari: na svoje krsno ime, tj. na dan kada se, po srpskom obiaju, praznuje svetitelj
zatitnik roda i doma. Na slavu se poziva cio svijet. Gosti po turski prekrste noge uz niske stolove
ili daske koje svojom visinom ne prelaze seiju. Ovetina i pita (tijesto sloeno u listove) igraju
glavnu ulogu u gozbi. Pije se u zdravlje svakog ili gotovo svakog gosta. Zdravice se propraaju
pozdravima i eljama izraenim redovno u epskom, esto vrlo lijepom obliku. Pije se do
iznemoglosti. ene jedu odvojeno. Poslije bogate gozbe mukarci, zanosei se pri hodu, odlaze da
vide kolo koje vode djevojke i mlade ene, a njima ponekad ine drutvo mlai ljudi.
Lijepi pol (ene u Sarajevu zaista zasluuju ovaj epitet. Tu je mnogo slovenske ljepote. Lica su
im: krv i mlijeko) provodi osamljeniki ivot, ali ne u potpunosti. Hrianske dame i djevojke
trgovake ene i njihove keri (tip koji nimalo nije slian ruskim trgovakim enama) radnim
danom vode kuanstvo ili iju, a nedjeljom ili praznikom (praznika je ovdje bezbroj gotovo
svaki trei dan) kinure se i gizdaju. Svakidanje iroke turske alvare (dimije) i kratki krzneni
haljetak42) (koji se nosi i za ljetnih vruina) praznikom zamjenjuje duga, uska odjea od svijetle,
esto prugaste, arene materije, obrubljena iritom ili gajtanom, na grudima malo 69
otvorena43). Na njoj se istiu nizovi dukata i imperijala44), nanizanih na gajtan i objeenih o vrat.
Nije lako opisati ensko pokrivalo za glavu: izgleda kao da se sastoji od etiri dijela. Glavu
pokriva obini crveni fes sa plavom kiankom. Oko fesa vee se marama, a iznad nje uzdie se
neto poput ubradnjae od votanog platna, veoma kitnjasto. Napokon, ovu graevinu pokriva
druga marama sa raznim ukrasima, zlatnicima i trakama. U alosti marama je bijela. Kod
starijih ena ubradnjaa se zavrava dugakim iljkom koji stri naprijed. Ali je zato graciozan
crveni fes obavijen pletenicama, sa irokom plavom kiankom, to ga nose djevojke. Uopte
uzevi, bosanske ene i djevojke pokretni su kovezi, ivi kapitali svojih mueva i oeva.
Ponekad se na njihovim grudima i na glavi nae toliko dukata, imperijala i mededija45) da
ljepotica lii na uramljenu ikonu. Posao mi ide vrlo ravo", tui se jedan trgovac uzdiui.
Moram naeti kapital. Valja troiti enine dukate!" Kako mu je lijepa kerka'", oduevljava se
preda mnom Bosanac. ta si na njoj naao lijepo? Razroka je i ima sploten nos." Ali, molim te,
sva sila dukata", izraava se on lakonski, pokazujui rukom na pojas. 42) Tzv. enska urdija. 43)
enska anterija. 44) Imperijal je stari ruski zlatnik od 10 rubalja. 45) Mededija (medidija) (arap.)
turski novac kovan od srebra u vrijednosti od 20 groa u doba sultana Abdul-Medida. Ipak treba rei
na ast Bosancima sami dukati nisu odluujui faktor koji daje preporuku djevojci. I drugi
momenti utiu na dobijalje titule ljepotice. Na primjer: debljina. Pretila djevojka" znai isto
to i lijepa djevojka". Tako su nedavno pitali jednog Sarajliju za miljenje o nekoj ljepotici.
Kako ti se ona svia?" ,.Nije loa", odgovori on s omalovaavanjem. Kako to, zar nije lijepa?"
Mrava je", bio je njegov kratki odgovor. I tako, hrianske ene i djevojke, nakiene zlatom i
srebrom, stoje o praznicima na otvorenim vratima svojih kua i tu aikuju s momcima. Pred vee,
kad je lijepo vrijeme, odlaze u grupama u etnju van grada, a pred njima se koopere, na konjima,
trgovaki sinovi. NJihovi konji su naroito priueni da poigravaju ne miui se s mjesta. Ovo je
sav drutveni ivot sarajevskih hriana. Ali se on moe, u odnosu na muslimanski drutveni
ivot, smatrati razvijenim. Muslimani se dijele na dvije grupe, koje izmeu sebe nemaju nita
zajedniko, izuzev odnosa koji se uspostavlja izmeu upravne i izvrne vlasti. U prvu, vladajuu,
grupu ulaze Osmanlije inovnici, koji dolaze u Bosnu otkako je ovu zemlju umirio Omer-paa
(18501851). Ali njih i nema toliko koliko bi ih, po naim predstavama o administracii i sudstvu,
trebalo biti. Drugu grupu, predstavnike izvrne vlasti, ine Bosanci privreni vjeri, to je
karakteristino za Slovene. Oni se vrsto dre islama i energino ga brane zazirui od sinova
Rumelije i Anadolije kao od nevjernika i aura. Ne namjeravam sada ispitivati unutarnju strukturu
bosanskog muslimanskog drutva. Zato u se vratiti na temu o kojoj sam ve poeo govoriti. Rije
je o drutvenom ivotu sarajevskih Muslimana. NJega je vrlo lako okarakterisati upravo potpunim
negiranjem: toga ivota uopte nema. Kako ive Muslimani Bosanci i ta rade? Postavite ovo
pitane Bosancu, i on e vam odgovoriti sa tri rijei: Pa eto**, sjedimo." Sjedenje (naravno, uz
karte i sa ibukom) ponekad se prenosi" iz kue i nastavlja u duanu, a ljeti, pred vee, i u kafani
van grada. Ako je Musliman trgovac, on sjedi u svom duaniu, koji, u dugom nizu potpuno istih
objekata, podsjea na kaveze za lavove i medvjede montirane u inostranim zoolokim vrtovima.
Nedostaju im samo reetke. U tom kavezu on sjedi, a napornije trgovake poslove i odlazak u
inostranstvo radi kupovine robe preputa hrianima. Pred vee gotovo svaki vjerni Prorokov
privrenik u Bosni smatra svojom obavezom da se za uinom, koja odgovara naem ruku, napije
ljivovice (rakije dobijene destilacijom ljiva), najuvenijeg proizvoda svoje domovine, a potom
se povlai u harem. 70
** Izraz pa eto", koji se ne moe prevesti na drugi jezik, stalno se upotrebljava u govoru Bosanaca.
On je, da tako kaemo, suprotnost ruskom izrazu avos", koji se takoe ne moe prevesti. U prvom
od ova dva izraza osjea se bezbrinost spojena s apatinom ravnodunou i neaktivnou, dok drugi
izraava bezbrinost proetu smjelou i radom, Porodini ivot u bosanskom haremu izgleda
razvijeniji nego u drugim muslimanskim zemljama jer Prorokov zakon ovdje nije uspio da savlada
slovensku familijarnost", i monogamija, po sili obiaja, dominira kod Muslimana Bosanaca, pa
ak i kod onih najbogatijih. Sva je Bosna reagirala kada je, prije nekoliko godina, Ali-beg
Dini46), jedan od najbogatijih spahija, uzeo drugu enu za ivota prve. Pa ipak Bosanka
Muslimanka nije bila u stanju da sa sebe zbaci ig prezrenja koji je na nju stavio Muhamed liivi
je besmrtne due, oduzevi joj pravo da se moli u bojem hramu i uskrativi joj mjesto u raju.
Istina, djevojke se koriste nekim slobodama i, uprkos svim Muhamedovim propisima, a po sili
slovenskog obiaja, praznikom (tj. petkom) stoje otkrivena lica na poluzatvorenim vratima svoga
doma ili pored jedne od mnogobrojnih gradskih esama i aikuju sa mladim ljudima isto onako
kao i hrianke. Ali kada se ona, nesretna, uda, pokriju joj glavu neprovidnom bijelom plahtom,
sakriju je i odvoje od mukog drutva. Ona se moe sastajati i viati samo sa drugim enama,
osamljenicama, sa kojima e ponekad, pod kljuem, igrati samotno kolo" i pjevati tune pjesme.
U takvim okolnostima e ogovaranja i potajne intimne spletke postati njeno glavno zanimanje i
jedina dra itavog ivota. Zbog toga, kako su me uvjeravali, nigdje u Bosni nema takvog
spletkarenja kao meu Muslimankama. 46) Potomak Dine, ovjeka iz svite vezira Ali-pae Hekim-
oglua, koga je vezir odmah poslije bitke pod Banjalukom (1737) postavio za kapetana u Gradikoj (X,
Kreevljakovi. Kapetanije u Bosni i Hercegovini". Sarajevo, 1954, str. 7778). Moda ete
pomisliti da se nad domorocima Muslimanima mnogo uzdigla inovnika kasta Turci novoga
kova poslati iz Carigrada da upravljaju zemljom i tite poredak: ti guverneri, kajmakami
(viceguverneri), defterdari (dr. blagajnici), mudiri (sreski naelnici), kadije (sudije), kjatibi
(pisari) po graanskoj liniji; generali, miralaji (pukovnici), bimbae (majori), juzbae
(kapetani) i tako dalje po vojnoj liniji. Oni itaju ili su nekada itali carigradsku tampu,
izgradili su, prema turskim geografijama, svoja znanja o Evropi, upoznali se s evropskom
civilizacijom u Carigradu, nauili jesti viljukama, piju, pored rakije, i vino, jednom rijeju, to su
ljudi nove civilizovane" ere. Ponaaju se uglaenije od Bosanaca. Meu njima ima i kicoa koji
spretno nose svoj moskovski"* mundir. Rado se drue sa naom braom aurima. Do damije im
nije stalo. No, bez obzira na to to e sud o ovoj kasti civilizovanih biti grub, u sutini je taj svijet
neuporedivo gori od grubih Bosanaca. Neu govoriti o podmiivanju, varanju i kopanju jame
jednog drugome ni o drugim intrigama. Sve bi se to moglo objasniti i uslovima turskog upravnog
sistema. * Ovim imenom nazivaju Muslimani Bosanci novu tursku uniformu, skrojenu na evropski
nain. Ona im je mrska.
Zapravo u cijelom svom ivotu inovnik Osmanlija u Bosni, potomak osvajake horde Mehmeda
II, takav je ovjeji stvor koji je meu svima meni poznatim ivim biima najblii ivotinjskoj
vrsti. On zna mnogo i obrazovan je. Stoga porazno djeluje potpuno odsustvo svih njegovih
duhovnih stremljenja. Cijelo svoje slobodno vrijeme provodi on u apsolutnoj neaktivnosti. Nikad
nita ne ita, pa ak (kako su me uvjeravali dobri poznavaoci Turaka, uz to i turkofili) i ne misli
ako nema potrebe za tim.* Svu njegovu razonodu ine posve niska uivanja: na dva sata prije
veere sjeda za stoi, na koji su postavljene boce mastike i pije puna dva sata. aica za aicom
ili aa za aom, ve prema izdrljivosti glave i eluca, sve dok se potpuno ne opije (razlika
izmeu Bosanca i inovnika Osmanlije ogleda se u tome to prvi pije 71
strano, ali se vrlo esto deava da poslije nekoliko godina pijanstva naglo baci alkohol i ne uzima
ga u usta do smrti. inovnik Osmanlija to nikada ne ini). Poto se opio, baca se, s nekakvim
gadnim apetitom, na hranu i, potamanivi ogromnu koliinu jela, predaje se tekom snu. * Da bih
ovo potvrdio, slobodan sam citirati rijei jednog engleskog putnika koji je prouavao Turke i bio
im naklonjen (William Kennen Loftus, Travels and Researches in Chaldaea and Susiana etc.
under the Orders of Major-General Sir W. F. Williams of Kars. London 1857. str. 109). We
found the Pasha of Baghdad sitting on the edge of a high bank overlooking the river, with that
expression of utter stolidity which characterizes the Turkish features. Ask a grave old Turkish
gentleman what he is thinking about, and his answer will invariably be: By Allah! what should I
thing of? Nothing." So, doubtless, Abdi Pasha thought of nothing as our approach woke him from
the slumber into which his cogitations had fallen." Nali smo bagdadskog pau gdje sjedi na ivici
visoke obale gledajui preko rijeke s izrazom krajnje ravnodunosti koja karakterie Turke.
Upitajte starog ozbiljnog Turina o emu misli. NJegov odgovor e neizostavno biti: ,3a ime
Alaha, o emu bih mislio? Ni o emu. Tako, bez sumnje, Abdi-paa nije mislio ni o emu kad ga
je na dolazak probudio iz dremea u koji su zapale njegove misli." Najotmeniji oblik u kome se
moe servirati turska veera ve sam opisao iznosei detalje o gostoljublju na prijemu kod
mostarskog pae. Ali sam imao prilike da, kod veoma otmene turske gospode, prisustvujem
takvim veerama ija se odvratnost ne moe ni opisati. Na ovim veerama ponekad se sakupljaju
Osmanlije jedan kod drugog, i to je jedini znak drutvenog ivota koji postoji kod njih. O
porodinom ivotu nema ni govora. Svi su oni, s rijetkim izuzetkom, ostavili hareme u Carigradu
pod nadzorom posluge. Doavi na slubu u zabaeno mjesto, nedostatak porodice ti ljudi ne
nadoknauju vezama u kojima bi se nazrelo osjeanje ljubavi, nego se obino odaju
najodvratnijim gadostima. To su plodovi civilizacije" to ih je Evropa tako briljivo presadila na
tue tlo i koji su tako njeno odnjegovani na njemu. Ali je sada dosta o toj neprijatnoj temi. Mora
se jo mnogo tota ravoga rei prije nego to upotpunimo ovu karakteristiku Sarajeva. Kada
vam kaem da u glavnom gradu Bosne, prema podacima, ivi oko 60047) pravoslavnih porodica
istina pod turskom vlau, ali u potpunom miru i van opasnosti da one imaju i svoga
predstavnika u oblasnom administrativnom savjetu i da meu tim porodicama ima mnogo
bogataa koji se bave i trgovinom na veliko, vi ete se obradovati i pomisliti: Evo klice
duhovnog preporoda bosanskih hriana! Sarajevski pravoslavci sigurno se slue prednou svoga
poloaja i iskoriavaju naklonost vlasti da bi uzeli u zatitu nesretnu raju. Oni upotrebljavaju i
svoje bogatstvo pomaui narod u njegovim materijalnim nevoljama i moralnim tekoama." 47)
Po statistikim podacima Mehmeda Mestvice iz hicretske godine 1257 (23. II 184111. II 1842), bilo
je tada u Sarajevu pravoslavnih i katolikih porodica 552 kue i 103 sobe (tj. stana sarajevske
sirotinje) (V. Skari. Sarajevo i njegova okolica...", str. 193).
Nita od svega toga. Kao to sam ve rekao, pravoslavni graani trgovci stvorili su kastu, i njih
pokree samo lini i kastinski egoizam. Razumije se da ima i izuzetaka. Ali su oni rijetki i sve u
svemu ne predstavljaju nita naroito. Najbogatiji sarajevski kapitalista, bosanski Rotild, arbiter
itavog sarajevskog pravoslavnog drutva (tako je veliko potovanje prema njegovoj kesi) misli
da je veliki drutveni dobrotvor ako svake godine rtvuje 50 rubalja za crkvenu kasu i isto toliko
za osnovnu kolu. Ni on ni ostali njegovi drugovi ne razmiljaju o injenici da u Bosni nije
dovoljna samo jedna osnovna kola. Bez gimnazije bi se, recimo, moglo i 72
biti jer djeca bogatijih trgovaca odlaze na kolovanje u inostranstvo, dok zanatlijska i seoska djeca
nemaju kad da neto drugo ue sem elementarne pismenosti. Ali bogoslovija, za obrazovanje
svetenika, najprea je i najelementarnija potreba zemlje, jer su bosanski pravoslavni svetenici i
monasi neuki i neobrazovani preko svakog oekivanja. Ta bogata gospoda nee da shvate da
ovakvu ustanovu ne treba oekivati od turske uprave ili od grkih episkopa poslatih iz Carigrada.
Bogoslovija treba da bude njihovo vlastito djelo. Ne, oni se nimalo ne uzbuuju to svetenstvo
po itavoj Bosni sramoti svoje dostojanstvo neobrazovanou i to se pravoslavna vjera u zemlji,
pored svih sablazni oko sebe, uva blagodarei jedino osjeanju konzervatizma uroenog prostom
slovenskom svijetu. Kod te gospode trgovaca savjest je ista: jedan je dao za kolu 50 rubalja,
drugi 40, trei 30 itd., itd. Umjesto da dijelom svoga kapitala uestvuju u osnivanju bogoslovije,
oni ga mnogo korisnije plasiraju dajui novac na zajam po tri procenta mjeseno sigurnim i
pouzdanim dunicima, a po est ili osam procenata nepouzdanoj klijenteli. Gravura Sarajeva iz
XVI vijeka Stara Pravoslavna crkva u Sarajevu (Crte . Mazalia) 73
Iz sarajevske arije Gazi-Husrevbegova damija u Sarajevu Eto tako rasuuju prvi sarajevski
bogatai, a svi ostali, naravno, dre da su obavezni ii za njima i ugledati se na njih. Dobijaju li od
ovih bogataa bar kakvu pomo ili zatitu siromani seljaci, koji grcaju pod teretom tekih
obaveza turskim spahijama, pritisnuti, istovremeno, bezbrojnim dravnim porezima? Da li se ti
ljudi zauzimaju pred turskim vlastima za brau koja pate kada se zna da njih trgovce Turci
cijene i esto ih sluaju? Ne, nikada. Gradska trgovaka kasta tretira seosku brau kao opasne
ljude od kojih se treba sklanjati to je mogue dalje, prema njima biti odluan i kategorian onako
kako se to radi s obespravljenim slojevima i neprijateljskim elementima. Trgovci ne samo to ne
pomau seljacima nego im, pred Turcima, nanose tetu na svakom koraku. Ne samo to ih ne
uzimaju u odbranu nego, u sluajevima kada seljaci naume da se potue na neizdrivo i tegobno
svoje stanje, trgovci ubjeuju vlast da je sve to la i besmislica i da su seljaci buntovnici. Stvar je
potpuno jasna: itava ova trgovaka kasta u sutini je samo ifta i sitniar. Seljacima oni ne
prodaju gotovo nita jer se seljaci sami hrane i odijevaju. Ali od seljaka kupuju mnoge sirovine i
preprodaju ih u Austriju. Ukoliko seljak vie osiromai, utoliko e se od njega moi povoljnije
kupiti ito, koa, vuna i slino. Ti sitniari uvoze iz Austrije svakojaku manufakturnu i kolonijalu
robu i prodaju je Muslimanima. I ovdje se opet pojavljuje tenja za profitom: kada Muslimani
saberu od seljaka mnogo prinosa, oni postaju bogatiji i sa zadovoljstvom kupuju svata. Prema
tome, kasta bogatih pravoslavnih graana jedini sloj koji bi bio u stanju da se brine o optem
dobru, o drutvenom napretku i o prosvjeivanju naroda u Bosni stoji na strani zavojevaa i
pomae mu svim silama u pljakanju siromanih, napaenih i zastraenih seljaka. Na svakom
koraku, i u sitnim akcijama i u krupnim potezima, ova kasta samouvjereno istie svoje odvratno i
pohlepno turkofilstvo. Eto do ega dovodi psihologija kaste i tenja za profitom48). 48) Giljferding
ovdje ne navodi poimenice nijednog sarajevskog trgovca. Meutim, Staka Skenderova u svom
Bosanskom ljetopisu" imenuje estoricu vodeih Srba trgovaca. To su: Manojlo Jeftanovi, Risto
Savi, Simo Samoukovi, Risto Tripkovi, Hadi Jovo Despi, Jovo Besara (Zapiski Imperatorskago
russkago geografieskago obestva. Knika XIII. S. Peterburg, 1859, str. 674). 74
VII
PUT NA JUG BOSNE. OD SARAJEVA DO ROGATICE
Nastojao sam da se to krae zadrim u Sarajevu1). Kako me interesovala Bosna, imao sam elju
da upoznam tu zemlju ne samo po glavnom gradu nego i po ostalim njenim krajevima. U tom cilju
preduzeo sam tri putovanja. Najprije sam boravio u dva katolika samostana, u Kreevu i Fojnici,
i u varoici Visokom, tj. u najblioj sarajevskoj okolini na zapadu i sjeveru. Zatim sam krenuo na
dui put, na jug, do Prizrena i Kosova polja, u Staroj Srbiji, da bih, napokon, s jeseni, upotpunio
sliku sjeverne i zapadne Bosne putovanjem u Banju Luku i Livno. Drugo od ovih putovanja bilo
je za mene najinteresantnije jer je put prolazio kroz krajeve pune istorijskih spomenika n predanja.
Ovi krajevi su izvanredni i ljepotom prirode i u etnografskom pogledu zbog sudara dvaju
elemenata: slovenskog i albanskog. 1) Ovom prilikom Giljferding je boravio u Sarajevu od maja (po
V. Skariu), odnosno od 4. juna (po V. Popoviu) pa do 16. jula 1857. g., kada je krenuo na jug, ka
Prizrenu. Srednja i sjeverozapadna Bosna nema tih zanimljivosti. Stari srpski ivot ostavio je
ovdje malo tragova, a sadanje stanje u tim krajevima redovno se manifestuje u podjednakim
pojavama. Tako su ovdje slike prirode jednoobrazne mada su, same po sebi, divne. Stoga sam
odluio da put na jug Bosne i u Staru Srbiju opiem u svim pojedinostima, dok sam opis srednje i
sjeverozapadne Bosne ograniio na povrnu skicu najvanijih predjela. Sve ono to nisam u ovim
biljekama rekao a to se odnosi prvenstveno na srednju i sjeverozapadnu Bosnu nai e
italac sistematski sreeno u drugom lanku posveenom, prije snega, pitanju graanskog i
moralnog stanja bosanskog stanovnitva. Samo mi ne treba zamjeriti ako u tom lanku naie na
neka zapaalja koja sam, opisujui izvjesne predjele, ve unio u putopisne biljeke. Iz Sarajeva
sam krenuo na put 16. jula2) Carigradskim drumom3). Pozivam itaoca da o tom putovanju
saslua ovu dugaku pripovijetku. Na putu e nas pratiti nai bijedni konji, koji, naputajui svoja
prebivalita, nisu mogli ni slutiti da se nee itavih pet nedelja odvajati od sedla i da e prevaliti
vie od 1200 vrsta. Ve sam naglasio da u Bosni ljudi ne poznaju drugi nain putovanja izuzev
jahanja. Istina, u Sarajevu postoje dvije koije (jedna pripada generalnom guverneru, a druga
austrijskom generalnom konzulu). No, one se dre samo radi podizanja autoriteta i uvanja ugleda
njihovih vlasnika. Vozei se koijama tamo-amo po gradu, vlasnici moraju izai iz njih i ii
pjeke prilikom skretanja iz ulice u ulicu. Van grada se ovjek moe koijama voziti samo u
jednom pravcu, jedan sat udaljenosti, drumom koji je podigao prosvjetitelj zemlje Omer-paa4). 2)
1857. godine. 3) U originalu:... po Konstantinopolskomu traktu. Od dolaska Turaka u Bosnu i
Hercegovinu Sarajevo je vezano sa Carigradom tzv. Stambolskom dadom, koja je od Sarajeva
polazila u dva kraka i izlazila u Pljevljima i Novoj Varoi na Dubrovaki drum. Jedan od njih udarao
je preko Prae, Gorada i ajnia, a drugi preko Rogatice i Viegrada (X, Kreevljakovi. Hanovi...",
str. 79). Ovaj Carigradski drum, ili Stambolsku dadu, treba razlikovati od Carskog puta
(Carigradskog druma, Stambolskog puta), najvanije dijagonalne prometne linije Balkanskog
poluostrva, koja je vodila od Beograda do Carigrada uglavnom dolinom Morave, Niave i Marice
(vidi: S. Jireek. Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel..." Prag, 1877). 4) Ovdje
Giljferding misli na Omer-pau Latasa, koji je, u proljee 1851. g., poeo izgradnju puta Sarajevo
Travnik. Vidi gl. V, bilj. 21. 75
Zatita moje linosti povjerena je pratnji koju sainjavaju tri konjanika naoruana pitoljima i
jataganima (mada u Bosni sada uopte nema hajduka). Cio prtljag natovaren je na jednog konja,
koji se kasnije, na moju veliku radost, poeo savijati pod teretom masivnih slovenskih rukopisa5).
Za rukopise bio mi je u poetku potreban jo jedan konj, a kasnije i drugi. Tovarni konji kao
prevozno sredstvo predstavljaju za putnika u Turskoj teak problem. Vlastite konje za teret ovjek
ne moe imati, a ne moe ih nigdje ni iznajmiti po slobodnim cijenama. Radi toga se pribjegava
prinudnim mjerama u vidu dravnih obaveza: svaki seljak, prvenstveno raja, duan je pruiti
prevozno sredstvo od jednog mjesta do drugog svakome ko putuje sa putnim nalogom. Tom
prilikom seljak mora ii sa svojim konjima. Tako on izgubi dva ili tri dana za nitavnu platu
dobijenu za konje (jedan i po pjaster, tj. sedam i po srebrnih kopjejki za sat putovanja. Povratak
mu se uope ne plaa). Siromani seljaci istjeruju svoje konje u planinu i sklanjaju se da bi
izbjegli ovu obavezu. Zato turski gradski naelnici moraju slati ljude da hvataju konje i dovode ih
silom. 5) Giljferding je na svome putu uzimao, gdje god je mogao, stare rukopise. Vuk Karadi je
pisao 1859. g. Vuku Popoviu da mu je Giljferding priao kako je u jednom pustom manastiru na Tari
od srbulja uzeo to je mogao ponijeti (osobito pisane na koi), ali jo mnogo da ih je ostalo" (S.
Stanojevi. - Istorija srpskog naroda.....", Beograd, 1937, str. 114). Na karavan krenuo je na
jugoistok. Obiavi Bjelavsko brdo6), za pola sata smo se popeli, po glinenoj padini, do Hree7),
mjesta sa usamljenim hanom, u kome, i pored blizine Sarajeva, nismo za hranu nali nita sem
kukuruze i mlijeka. Iza hana ponovo se javlja zelenilo, ali zemljite nije obraeno. Jedini znaci
ivota na koje nailazimo jesu: zadimljena kolibica pletena od prua, koju nazivaju kafanom, i
nekoliko hanova8), u kojima nalaze sklonite putnici zadocnjeli pri povratku u Sarajevo. Poslije
etvoroasovnog putovanja stigli smo napokon do Romanije, jednog od najveih planinskih
masiva u Bosni. Ova planina ima nekakav straan, sumoran izgled. I samo njeno ime kao da uliva
potovanje jer nas podsjea na Marsov narod9), koji je nekada vladao ovim krajevima10). 6) Jedan
od sarajevskih kvartova. 7) U originalu: do uroia Rea. Kreevljakovi kae da su u Hrei bila dva
hana: jedan pri poetku puta u Vuju Luku, vlasnitvo pravoslavne porodice Zukia, a drugi vlasnitvo
Luia (X. Kreevljakovi. Hanovi....", str. 102). 8) To su: han u Brezicama, han u Sumbulovcu i u
Mokrom (X. Kreevljakovi. Hanovi....", str. 102). 9) Meu Rimljanima vladalo je uvjerenje da vode
porijeklo od Marsa, jednog od glavnih boanstava rimske dravne religije i zatitnika rimske vojne
sile. Zato ih Giljferding i naziva Marsovim narodom. 10) Ovo ime planini dali su romanski Vlasi i
naziv Romanija" nastao je po narodnom imenu Romana (M. Filipovi: Glasinac", Beograd. 1950,
str. 76, 80). Dananje generacije Srba ne znaju mnogo o Rimljanima, davno izumrlim gospodarima
Bosne. Po njihovom, ime Romanija vezano je za podvige uvenih hajduka, junaka koji su dugo
vremena bili ivi protest potlaenog naroda protiv turskog gospodstva. Meu liticama Romanije
skrivali su esto, pa ak i nedavno11), nepokorni Muslimani Sarajlije svoje blago od sultanove
vojske i njegovih inovnika. Masiv se protee u pravcu jugoistok-sjeverozapad. 11) Nije se moglo
utvrditi kada i kojom prilikom. 76
Penjui se na njega, u poetku nailazi na zakrljale i rijetke borove, a zatim na ogolio bijeli
kamen. Neobian izgled imaju hridine koje ukraavaju masiv lijevo od puta. To je, u stvari,
ogroman zupast kompleks kamena iji vrci izgledaju iste visine, ali svaki od njih ima osobit
oblik i predstavlja as piramidu, as pravu debelu gredu, as tanko stablo i neto poput
rascijepljenog kopita. Ovaj kompleks narod naziva Romanijskim stijenama"12). Desno se protee
neprekidan, ravan i ukast lanac litica, koji je, kako priaju, dug pet sati putovanja13). 12) Jedan od
vrhova Romanije poznat i pod imenom Crvene stijene" i Crvena stijena". 13) Desno od puta uzdiu
se vrhovi: Orlovac, Popova kula, Lupoglav, Orlovina, Dijeva, Velika stijena. Popevi se na vrh
planine, naiosmo na neobinu kuicu: to vam je aav kuerak, tako nizak da se ovjek u njemu
ne moe uspraviti. Zidovi su jedva jedvice sklepani od nekoliko brvana, a krov sainjavaju
komadi jelove kore. Ovdje ljeti ive panduri, tj. policijska straa, ija je dunost osiguranje
bezbjednosti druma14). Ali oni obino naputaju svoje planinsko prebivalite i preputaju putnike
sudbini. Smatrajui da je potpuno nerazumno troiti vlastitu platu za kupovinu hrane, razilaze se
po oblinjim selima i tamo jedu i piju o troku seljaka. Zimi ih povlae u grad uvjereni da zimsko
doba i snijeg istjeruju hajduke iz planina i uma primoravajui ih da se skrivaju po selima. Zimi
zaista nema opasnosti od razbojnika, ali zato koliko li putnika izgubi ivot u planinama od
meave! Proavi panduricu (tako se nazivaju karaule pored puta), spustili smo se istonom
padinom Romanije i pred nama se ukaza aroban, ravan i gladak plato obrastao niskom travom
visoravan koju ovjek u Bosni via iskljuivo na povrinama planinskih vijenaca. Prorijeeni
sagorjeli borovi dokazuju da je ovdje ranije bila uma i da je ona, po navici, iskrena poarom.
ija je ovo zemlja?" upitah. Niija, tj. carska", odgovorili su mi. Ovdje sarajevske gazde
istjeruju ljeti stoku i napasaju je besplatno." Iza polja ponovo se ulazi u umu sve bor, jela i
lijeska. 14) U periodu austrougarske uprave locirana je na ovom prostoru andarmerijska kasarna. U
umi se nalaze dvije kolibe, najprimitivnije izgraene: zidovi su im podignuti od tri borova brvna
poloena jedno na drugo tako da visinom ovjeku, kada stoji, dopiru do grudi. Za ove niske
zidove privren je visok i strm krov s otvorom na vrhu radi dima15) tipina bosanska
arhitektura. U jednoj od njih ivi Turin (tj. Musliman), a u drugoj hrianin (tj. pravoslavac).
Ponekad ispeku putnicima kafu i prodaju im putnike posude za vodu. Posude prave od kore ili od
drveta i od toga ive16). Kada ve ive u umi, zato ovi ljudi ne naine sebi ire i prostranije
kolibe koje se nee sruiti prvom zgodom?" upitao sam. Eto, planine ima dosta, a oni ipak ne
podiu." ,,Zato ne iskre komad zemlje i ne posiju ito?" Pa, eto, ne siju." Kad se ide dalje,
uma je sve rjea. 15) Otvor za odvoenje dima pravio se na krovnim ravninama ili na sljemenu i zvao
se krovna bada. 16) U literaturi se nije moglo nai kako se nazivaju ove posude za vodu.
Opaaju se tragovi nedavnog pustoenja: po putu i pored njega lei nagorjelo drvo. Poneko
opaljeno stablo stoji uspravno. umu su upalili pastiri da bi proirili livade. Odlino drvo,
graevno i ogrevno, trune neupotrebljivo 6 asova (30 vrsta) daleko od grada u kome ivi pedeset
hiljada stanovnika i u kome je vrlo skup i graevni materijal i ogrev. Kada sam povodom ovoga
izrazio svoje uenje, Bosanci, moji saputnici, jo vie se iznenadie na moju zamisao po kojoj bi
se ovo drvo moglo voziti u Sarajevo est sati puta. Zaboga, zar je mogue na takvu udaljenost?"
Eto 77
kako potpuno nepostojanje puteva utie na ljude i stvara kod njih predstavu o prekoj potrebi
prenoenja svega konjskim tovarima. Ilustrujui bosansku bezbrinost, navodim jo i to da su ove
ume na Romaniji pune divnih divljih jagoda kakve sam rijetko kada jeo u ivotu, a o njima se
savreno nita ne zna na sarajevskoj pijaci. Kada smo se jo malo spustili sa planine, moji
saputnici uzviknue sa zadovoljstvom: Nema vie Romanije. Izali smo iz puste planine u polje."
(Planinom Srbi nazivaju prostrane nenastanjene visinske povrine. Rije je, vjerovatno, potekla od
starog slovenskog pridjeva plan", tj.,,divlji. No, kako su te povrine obrasle i umom, rije
planina" esto se upotrebljava i u smislu ume. I rije ,,gora" kod Srba oznaava obino umu.)
Polje Glasinac17), koje nam se ukaza pred oima, jedno je od veih ravnih uzvienja u Bosni.
Dugako je oko dva sata hoda (blizu 10 vrsta), a isto toliko i iroko. Tu i tamo vide se obraene
njive pokrivene prekrasnim itom. Ali je ipak vei dio polja neobraen i prua obilatu pau
svakome ko moe ovdje istjerati stoku. U polju nema nijednog sela. Ali zato uma, koja ga sa
sve etiri strane okruuje, slui kao zaklon velikom broju razbacanih koliba. Sla, u ruskom
znaenju te rijei, nema u planinskim predjelima u kojima je nastanjen srpski narod. Na jednom
mjestu, u podnoju planine, veinom u kakvoj dolini, vidjeete dvije-tri kuice, na drugom mjestu
etiri ili pet. To se, eto, naziva selom. Istina, deset ili vie takvih naselja vrlo esto nosi jedno ime,
sainjava jednu optinu i ima svoga kneza. Ima mnogo i takvih sela koja se rasprostiru na itav sat
hoda pa i vie. 17) U svojoj studiji o Glasincu M. Filipovi je utvrdio da se pod imenom Glasinac"
podrazumijeva karsno polje neposredno pod Romanijom o kome ovdje govori Giljferding. Uslovi
planinskog podneblja priuili su Srbe na krajnje izolirano i neekonomino ureenje naselja.
Moda su se u ovome Srbi rukovodili i tenjom da se sakriju od Turaka i da budu to dalje od
saobraajnica, drumova i puteva. No, kako god bilo, izoliranost u ivotu potpuno je ovladala
njihovom prirodom i ona je, u to sam ubijeen, umnogome podgrijavala sklonost ka
nesuglasicama i svaama u njihovom karakteru. Na nesreu, ove sklonosti ine jednu od
specifinih karakteristika srpskog naroda. Zato ne podiete svoja sela na jednom mjestu, u
plodnom polju, nego se naseljavate po umama, udaljeni vrstama jedan od drugog?" pitao sam
esto i na Glasincu i u drugim mjestima kad god bih primijetio nenaseljeno polje, a kolibice
ratrkane po umi oko tog polja. Kako se moemo naseliti u polju kada se bojimo fortune18) (tj.
meave)", odgovarali su mi. ta bi ti ljudi rekli kada bi vidjeli ruske meave! Izgleda mi da se
Srbin, koliko sam mogao primijetiti, boji snijega. On mu smeta i paralie svu njegovu aktivnost.
Srbi nemaju ni pojma o vonji saonicama. 18) A. kalji (or. cit., str. 285) zabiljeio je ovaj izraz u
znaenju meave. Frtuna ili furtuna izvedena je od italijanske rijei fortuna (bura). I turski firtina
oznaava buru. Kod V. Mihajlovia (Srpskohrvatski nazivi vetrova". Prilozi prouavanju jezika. N.
Sad, 1966, 2, str. 97122) u Bosni frtuna kad pada snnjeg u kovitlac". Stanovnici glasinakih
sela veim dijelom su pravoslavci, ali ima i nekoliko muslimanskih porodica. A Latina (katolika)
nema?" pitao sam. Nema, kako bi ih i bilo?" odgovori moj kavaz, Musliman. A zato kae:
kako bi ih i bilo?" Ovdje su samo riani* (tj. pravoslavci) i meu njih se ne bi smio naseliti
nijedan Latin."19) Nasred Glasinca usamila se damija, a iza nje han20), sklonite putnicima.
Ovdje smo odluili da noimo. * Tj. hriani. 78
19) I prema popisu glasinakog stanovnitva iz 1910. g., na Glasincu je bilo 517 kua (550
domainstava) sa 3832 stanovnika, od kojih 3220 pravoslavnih (84%), 604 Muslimana (15,8%), 5
katolika i 3 ostalih" (M. Filipovi: or. cit., str. 126). 20) Ovo e, vjerovatno, biti han u Podromaniji jer
je ovdje bila damija koja se pominje u 17. vijeku. NJu je gradio i snabdio velikim vakufom Ibrahim
alajbeg Tankovi. Bogomolja je pronesena 1928. g. u muslimansko selo Novoseoce (M. Filipovi: or.
cit., str. 110, 206). Han u Podromaniji pripadao je Odobaiima (X. Kreevljakovi. Hanovi.....", str.
104). Poto hanovi primitivne gostionice koje, po svoj prilici, nisu nimalo ljepe ni ugodnije od
onih koje je sretao Avraam na svom putu za Hanaan predstavljaju jedan od najdelikatnijih
problema za ljude koji putuju po Turskoj, duan sam da ih specijalno opiem, da im posvetim
zaseban ekskurs da se izrazim terminom njemakih udbenika. Ne prigovarajte mi, itaoe, za
ovo odstupanje. Unaprijed obeavam da se neu vie doticati tih hanova, mada bih morao, s
obzirom na surovu stvarnost, svako vee da ih pominjem jer se iz dana u dan uvjeravam u to da su
oni podesni samo za buhe. Han se, po pravilu, gradi kao i bosanska koliba, koju sam ve opisao,
samo je on veih razmjera. Ima oblik kvadrata ili, ee, paralelograma, ija je dua strana
postavljena na ulicu. Mada zgrada zauzima relativno dosta prostora, ipak nenaviknutom oku
izgledaju njeni zidovi udnovati jer su tako niski da im se ovjek ne moe primaknuti a da ne
dodirne glavom krov. Krov je tako visok i strm da iz daljine izgleda vertikalan. On lei na
direcima (tj. grubo otesanim deblima) i na ukrtenim brvnima. Pri samom vrhu izlazi, na jedan ili
dva otvora, dim. Direci, brvna i itav unutranji dio krova pocrnio je od dima. Na sredini fasade
uglavljena su povea, vrata. Prozora nema. Cio han je, u stvari, zajedniko boravite. Unaokolo je
izgraeno nisko drveno uzvienje i jasle. Tu veu konje. U sredini je tlo dobro nabijeno i ovdje
ljudi lijeu oko vatre, koja se loi na tlu ili na kamenoj ploi. U mnogim hanovima su, pod
uticajem prosvijeenosti, uvedene i neke novine. Naime, katkad se pored vrata nalazi pregraen
mali prostor i tu je nainjeno neto poput kaveza sa drvenim podom i tavanicom. Tu su esto na
glavnom zidu probijeni i mali prozori sa reetkom (uz reetku se, kao njena dopuna, rijetko
upotrebljava staklo, a mnogo ee hartija, koja zamjenjuje staklo). Ponekad se ti kavezi, tj. sobe,
ograuju ne na zemljanom podu, nego u prednjem dijelu krova i tako ine, na gredama podignut,
gornji sprat, koji nikada ne zauzima cio gornji prostor hana, nego samo njegovu prednju treinu ili
etvrtinu21). Tada se krov prosijeca i izgrauje se neto poput balkona, i to se naziva divanhana22).
Cio ovaj opis odnosi se na hanove podignute uz drumove i u manjim mjestima. 21) To je tzv.
ardak meu rogovima krova kue (M. Kadi. Starinska seoska kua u Bosni i Hercegovini",
Sarajevo, 1967, str. 5056). 22) ardak meu rogovima se uvijek nalazi na uoj, eonoj strani kue jer
je taj poloaj povoljniji.... (M. Kadi: or. cit., str. 51). U veim mjestima, osobito u trgovinskim
centrima i gradovima, pod uticajem evropskog obrazovanja podignuti su moderni hanovi sa
hodnicima i sobama, ali su i oni veoma primitivni. Poto sam opisao kako su ureeni i opremljeni
hanovi, prikazau kako putnik u njima nalazi prenoite i ishranu. Najbolje je da ovdje doslovno
iznesem scenu koja se, sa malim varijantama, ponavljala svako vee na mome putovanju i u kojoj
sam ja lino pars magna fui.
Naa grupa konjanika prilazi hanu. Moj kavaz vie koliko ga grlo nosi, oteui uzvik koliko mu
traje daha: O handija!" (Poslije kratkog ekanja izlazi handija vlasnik hana i, hvatajui
moga konja za uzdu, pozdravlja: Ho geldiniz (dobro doli)! Zatim zove djeake i predaje im
konje da ih smjeste. Djeaci se prihvaaju posla gunajui. Ako se desi da se neki od konja
zaustavi i zagleda u neto ili pokua da otkine struak trave, malian ga trgne za uzdu 79
ponaajui se prema njemu kao prema razumnom stvoru koji ima vlastiti zakon" i post". Pri
tome pominje zakon" i post" i upotrebljava sone rijei ne zaboravljajui ak ni konjske
roditelje. U meuvremenu mi ulazimo u han. Pitam handiju: Ima li soba za prenoite?"
Handija: Ima." Prilazim vratima ograenog kaveza i sa strahom razgledam prostrt ilim i
jastuke, koji se nisu pretresli 10 godina i obraam se handiji: Ima li buha?" Handija: Ako
hoe buha, hajde u sobu." Poslije ovakvog odgovora ne preostaje ti nita drugo nego da naredi
da ti se spremi postelja pod vedrim nebom, pored hana ili, ako je nevrijeme, pod krovom uz konje.
Handija poisti mjesto i naloi vatru, a moji ljudi napune vazduhom putni duek od gumilastike.
Handija paljivo posmatra sve to se radi i na kraju konstatuje: Bogami*, vidio sam svata, ama
toga uda nijesam vidio, da more ovjek na vjetru leati." Poto sam pripremio prenoite, pitam
handiju: ta ima jesti?" Handija: ta oe, svata ima." Ja: Ima li mlijeka?" Handija:
Bogami, nema." Ja: ,,Pa ta ima?" Handija: Bogme, svata ima, pitaj ta oe!" Ja: Ima li
kajmaka?" (Kajmak pavlaka, skorup koji se skida sa kuhanog mlijeka. Omiljeno bosansko
jelo.) Handija: Pa eto, sino smo imali, ama sad nema." Ja: Ima li mesa?" Handija: Jok, mesa
ne drimo." Ja: Dakle, ta ima?" Handija: Bogme, ima ljeba, rakije ima." Ja: Ali eno vidim
kravu, poalji neka je dovedu i pomuzu." Handija: Bogme, daleko su krave u polju." Ja: Hajde,
zovni." Handija: Bogami, kako u zvati, daleko su." U razgovor se umijea kavaz i obraa se
handiji zapovjednikim tonom: Ajde, more**, kako nee! Vidi, bolan, kakvi su ljudi doli!"
Handija: Pa eto, danum, ne more, u polju su." Kavaz, prijeteim tonom: Ajde, ajde!" Handija
se konano odluuje i nareuje da se dotjera krava. Meutim, on lino nee poi po nju, nego e
stati pred han i poeti na sav glas dozivati svoga sina koji uva stado, vrstu daleko. On zove,
neobino rasteui prvi slog imena, a ostalo izgovara ubrzano tako da sin nema mogunosti da
shvati ta otac hoe: O-o-o-o-o-o-smane, doeraj bijelu kravu, doeraj, bre, bijelu kravu, O-o-o-
o-o-o-o-o-o-smane!" To se ponavlja desetak puta dok mu se sin na koncu ne javi sa drugog kraja
livade. Poslije dugog ekanja pitam: Kamo mlijeko?" Handija ljutito odgovara: E, bog ga ubio,
doerao jalovicu." Kavaz mu zapovijeda da ponovo zove kako bi se dotjerala druga krava.
Handija zlovoljno zove drugoga sina: O-o-o-o-o-o-o-mere, bre, doeraj bijelu kravu, objeen
bio, k...vin sine!" Krava se poslije izvjesnog vremena pojavljuje i muzu je. 80
Ja opet pitam: Dakle, mesa nema?" Handija: Jok." Ja: Moglo bi se donijeti janje, platiemo."
Handija: Aja, ne more." Ja: Zato ne more?" Handija: Pa eto, akam je." (Akamom se
naziva prvi dio veeri neposredno poslije zalaska sunca i njega objavljuje mujezin pozivom na
molitvu. Bosanac smatra da je poslije akama nemogue ma kuda ii ili ma ta raditi van kue.)
Kavaz, kategorino: Ajde, bre, donesi brzo janje! Vidi, veliki su ljudi doli. Ako ne donese,
uzeemo zorom (silom)." Handija: Donijeemo, dragi moj, donijeemo, ama se ne more sve
zajedno." Jagnje ve vuku. Kavazi, obraunavi se sa handijom [cijena za dobro jagnje je
odreena: 20 do 25 groa, odnosno rublja do rublja i 25 kopjejki srebrnih), vjeto otpravljaju na
druga svijet nevinu duu i, odravi kou i povadivi iznutricu, natiu jagnje na raanj. Scena se
zavrava ukusnom veerom i okrepljujuim snom23). * Bogami" i Bogme" uzvici su kojima se
svakog asa slue Srbi bez obzira koje vjere oni bili. ** Razgovor kod Srba, naroito debata i prepirka,
proaran je uzvicima: more", bre" i bolan". Sva tri ova uzvika izraavaju nijanse omalovaavanja.
More" manje, bre" neto vie, a bolan" jo vie. 23) Uz ovaj Giljferdingov doivljaj u hanu
u Podromaniji treba, radi objektivnosti u prikazu odnosa handija prema gostima, istai i doivljaje
Matije Maurania, opisane u njegovom putopisu Pogled u Bosnu....", Zagreb, 1842, gdje on govori o
panji koju mu je handija kao bolesniku posvetio. Poto smo se na Glasincu naspavali, drugoga
dana, po jutarnjoj rosi koja na ovim visoravnima vlai zemlju isto kao i kia, brzo prevalismo
polje i naosmo se usred takve prirode i terena koji su nas podsjetili na ruski pejza. Omanji
visovi zaklonili su od naeg oka vrhove planinskih lanaca koji sa svih strana okruuju Glasinac.
Ovi visovi pokriveni su gustom ljeskovinom i jovom ili su mjestimino iskreni, a na krevinama
posijana ra i jeam. Ove itarice izvanredno rastu na hladnom planinskom vazduhu. Izmeu
visova vijuga irok i ravan put, desno od njega livada sa stogovima svjeeg sijena, a lijevo
nepokoena trava, u kojoj je posijana bijela djetelina. Na visini od 2700 stopa nad morem* naiao
sam na nau moskovsku prirodu sa svom njenom sjevernjakom neizvjetaenou i ljepotom.
No, uskoro me razoaralo prljavo i razbacano selo Vragolovi24), a uzvienja koja sam nazirao u
daljini desno: planinski greben Crnu rijeku25) i Jabuku s istaknutom grbom na sredini26), a
lijevo Visoku planinu27) izgledala su kao potpuno ravna linija. Dok smo prolazili kroz
pomenuta mjesta, pokazae mi vei kompleks ograenog zemljita. Jedan dio zemlje bio je
pooran, ostalo livada. Ova zemlja pripada jednom ovjeku, kmetu, rianinu (tj. pravoslavcu)
Vukoviu"28), rekoe mi. Teko ete u Bosni naii na tako bogatog kmeta." Ako je on kmet, ova
zemlja ne moe pripadati njemu", odgovorio sam. Ne, Vukovi ima agu (spahiju Turina) i
njemu daje treinu od ljetine i polovinu od pokosa29), onako kako to rade i drugi kmetovi. Age su
bili dobri ljudi. Vukoviev otac drao je tu istu zemlju kod oca dananjeg age, a djed kod
njegovog djeda. Age nijesu spreavale bogaenje kmetova. Tako danas Vukovi ima 40 konja i
mnogo krava i ovaca." * Sarajevo lei na visini od 16501700 stopa nad morem. Visoravan koju
sada opisujem ima nadmorsku visinu najmanje za 1000 stopa viu nego Sarajevo. 24) U originalu
pogreno: Dragolovo. 81
25) Crna rijeka se nije mogla identifikovati. Moda je Giljferding mislio na Crnu stijenu (odn. Crni
vrh), uzvienje juno od Vragolova, uz eljezniku prugu SarajevoViegrad i uz rijeku Prau. 26)
Jabuka, sa sedlom koje se zove Jabuko sedlo, na putu RogaticaGorade. 27) Visoka planina nije se
mogla identifikovati. Moda se ovdje radi o Vievini, jednom od vrhova Devetaka. 28) M. Filipovi
pominje rod Furdilovia, koji su tvrdili da im je staro prezime Vukovii ili Kablari (M. Filipovi: or.
cit., str. 82). 29) Tahir-painom uredbom od 1848. g. ukinugo je u Bosni begluenje (kuluenje,
robota), a davanje itluka normirano je uglavnom na treinu (tretinu") od ita (tj. od ljetine) i na
polovinu od sijena (tj. od pokosa) (V. Popovi: or. cit:., str. 75). Ovo navodim kao jedinstven primjer
bogatog kmeta na koga sam naiao u Bosni. Upitaete me ta je to kmet i kako su u Bosni
regulisani agrarii odnosi. Potrudiu se da to objasnim dok e se na karavan, preavi ravno
uzvienje na koje se bio popeo, za koji as spustiti u dolinu varoice Rogatice, uivajui u
panorami planinskih lanaca koji se pred nama diu jedan za drugim: Rudine30), za njima
Zmijnica31) i Svijetlo Borje32), a u daljini, iza srpske granice, Stolac i Jajaa33). 30) Rudine, koje se
proteu paralelno sa putem ka Rogatici, ostale su, poslije Vragolova, Giljferdingu za leima. 31) U
originalu: Zmionic. 32) Svijetlo Borje (Metaljka) jugoistono od ajnia. Teko je pretpostaviti da ga
je Giljferding mogao vidjeti. Vjerovatno se ovdje radi o uzvienju Borovac, sjeverno od puta ka
Rogatici. 33) Tj. Veliki Stolac. Jajaa se nije mogla identifikovati. Pretpostavlja se da je Giljferding
pogreno zabiljeio uzvienje Janjac, koje se, kao i Veliki Stolac, nalazi sjeverno od Viegrada, sa
srbijanske strane. Kada je, 1463. godine, sultan Mehmed II osvojio najvaniju bosansku tvravu
Jajce na Vrbasu (kako je divno to mjesto! Opisau ga kasnije) i zavladao cijelom zemljom,
pozvao je tamo svu bosansku vlastelu i zemljoposjednike. Sabralo se oko 10.000 ljudi. Mehmed
im predloi dvoje: ili da preu na islam i da dalje upravljaju spahilucima kao svojim vlasnitvom,
ili da budu pogubljeni. Vei dio vlastele rado prihvati prvi uslov. Ali su mnogi pretpostavili smrt
renegatstvu. Oni su izgubili ivote, a njihovi spahiluci bili su podijeljeni Mehmedovim
saradnicima ili onim Bosancima koji su mu, za vrijeme borbe, uinili izvjesne usluge. Tako kae
bosansko predanje. Ne jamim za njegovu istinitost34), ali, u svakom sluaju, bilo da se ovo desilo
odjednom ili postepeno, rezultat je isti: sva bosanska zemlja prela je u posjed Muslimana,
veinom domorodaca. 34) Danas je, blagodarei sistematskom prouavanju izvorne grae, zapoetom
u novije vrijeme, uneseno mnogo vie svjetla u istoriju ovih procesa na naem tlu (Enciklopedija
Jugoslavije, 2. Zagreb, 1956, str. 4749).
Kreposnog prava, u pravom smislu rijei, nije tada bilo u Bosni, kao to ga nema ni danas. Seljaci
nisu bili vezani za spahiluk. Oni su od spahije dobijali dio sa pravima poput 82
doivotnih i nasljednih farmera i mogli su da prelaze od jednog spahije drugom, ali ih je i spahija
mogao otjerati sa svoga posjeda. Posljednji sluaj deavao se rijetko jer obiaj i lina korist nisu
dozvoljavali agi da zemljoradnika lii ishrane, a prelaz od jednog spahije drugom nije ni
kmetovima donosio koristi. Ovaj prelaz ograniavao se i zajednikim sporazumom meu
zemljoposjednicima da ne primaju nezadovoljne kmetove. Kmetu hrianinu nije bilo izlaza iz te
situacije, jer je raji najstroe zabranjeno, prisvajati zemlju kupovinom, krenjem i obraivanjem
pustara. Ako se desi da se hrianin naseli na niiju" zemlju i iskri sebi njivu negdje u umi,
najblii aga (Musliman-spahija) odmah prisvaja tu zemlju, a njenog vlasnika ubraja u svoje
kmetove. Za svoju parcelu spahijske zemlje kmet je davao malo: samo jednu devetinu ljetine35).
Za livadu davao je jungu36) (4 i po funte) masla na godinu. Sem toga, bio je obavezan da kului37)
agi kada je to bilo potrebno. Ovaj kuluk rijetko je kad bio pretjerano teak. Takav reim konano
se pokazao kao tetan za spahije, te je, 1848. godine, pod rukovodstvom tadanjeg bosanskog
vezira Mehmeda Tahir-pae38) (o ijim se djelima ve danas pjevaju mnoge narodne pjesme)
zaveden novi poredak. Ukinut je kuluk (na papiru, a u stvarnosti njegovo ukidanje nije svuda i
zauvjek realizovano) i umjesto njega utrostruene su seljake obaveze. Sada seljaci daju slahiji
treinu ljetine i, to je za njih neobino teko, polovinu pokoenog sijena. Meutim, kmetovska
prava ostala su nepromijenjena. Mislim da je ovo jedinstven sluaj u Evropi gdje su odnosi
izmeu seljaka i spahija tako podeeni da budu to tei, umjesto da se oni, intervencijom zakona,
poboljavaju. Osim toga, ne treba smetnuti sa uma ni injenicu da na zemljoradnicima hrianima
lei i cjelokupan teret dravnih dabina. 35) Po rukopisnoj hronici Bosne koju je napisao Salih Sidki
ef. Hadihusejnovi, u jednoj kategoriji zavisnih itluka ifije obrauju svoju zemlju sami. Kada se
digne ljetina i izvadi dravna desetina, od ostatka dobije itluk-sahibija petinu, estinu, pa ak i
devetinu.... (V. Skari. Postanak i razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini". Pregled, Sarajevo,
HI/1937, str. 481489). 36) U originalu: mgu. Junga (tur.) mjera za teinu, naroito za maslo i
vunu (A kalji: or. cit., str. 374). Poslije mira 1739. g. bosanska raja morala je, pored desetka, davati
agama i begovima za ispau stoke i po jungu masla.... (M. Vlajinac. Renik naih starih mera u toku
vekova". I. Beograd, 1961, str. 317 318). 37) Kuluk (tur.) (robota, begluenje) vrsta besplatnog
prisilnog rada. 38) Tahir-paa (enkel-zade Mehmedi Tahir-paa), nekada kapudin paa (ministar
mornarice), jedrenski namjesnik (vezir), bosanski valija od 4. jula 1847. g. do 1850 (V. Popovi: or.
cit., str. 67, 90).
VIII
ROGATICA VIEGRAD DOBRUN
Ho-geldiniz, sefa-geldiniz, nasil-siniz, kejfiniz eimi" (dobro doli, dobro doli! Kako ste? Jeste
li zdravo?)1) ovom konvencijalnom frazom pozdravi me rogatiki mudir tek to sam se opruio
na sijeno koje su, na moj zahtjev, prostrli po verandi gradskog hana2). Kao to je to sluaj i po
drugim mjestima, han se nalazi usred arije, prema adrvanu. Ovaj ugledni naelnik grada
Rogatice poklonio mi je dvanaest krastavaca proizvod iz vlastitog vrta inae veliku rijetkost
u gradu. Uz pomo jednog trgovca Muslimana izmeu mene i mudira razvio se zanimljiv i iv
razgovor. Taj trgovac bijae lan gradskog vijea i jedan od glavnih poslovnih ljudi u Rogatici.
Nosio je utu almu i crveno odijelo, ija je boja, uticajem vremena, dobila neobino raznolike
nijanse. Mudira je naroito interesovalo da li je u Rusiji hladno i da li na car ivi 83
u Moskvi ili u Petrogradu. Zanimalo ga je koliko se putuje izmeu ove dvije prijestonice i da li se
u naoj zemlji zimi sunce ponekad ne raa cijeloga dana, a ljeti, pak, ne zalazi. 1) Izrazi ho-
geldiniz" i sefa-geldiniz" znae jedno te isto: dobro doli" i obino se izgovaraju istovremeno radi
pojaanja sadraja (A. kalji: or. cit., str. 554). 2) A. Bejti pretpostavlja da bi to bio han u sastavu
vakufa udaidinove damije (Rogatica". Sarajevo, 1966, str. 53). Vrlo esto sam morao davati
turskim mudirima najdetaljnije podatke o ovim pitanjima. Pa ipak me sudbina nagradila za
samoportvovanje potrebno ovjeku da bi, poslije napornog osmoasovnog ili desetoasovnog
jahanja, mogao voditi razgovore sa tim mudrim upraviteljima (ja izvodim rije mudir" od
pridjeva mudr", ut lucus a non lucendo3). Pri takvim razgovorima morao sam se stalno
savlaivati da, umoran, ne zaspim ili ne izgubim strpljenje. Zapravo, nagrada za ovo moje
portvovanje sastojala se u tome to sam prostudirao osobine mudira tako svestrano kako je to,
mislim, rijetko ko uinio. Kad bih imao vie vremena, napisao bih o tom soju ljudi specijalnu
disertaciju. Zasad sam primoran da se ograniim samo na blijedu skicu svega onoga to bi se u toj
disertaciji moglo razraditi u skladu sa svim zahtjevima prirodnih nauka. Soj mudira
karakteristian je ne samo po svojim osobinama nego i po tome to upravo od njega zavisi
sudbina ogromnog carstva. Jer, pored vladajueg sistema uprave, u viem stepenu
decentralizovane, i pored svih nastojanja da se ona centralizuje, vlast paa i kajmakama4) ne
protee se ni na najbliu okolinu glavnih gradova u kojima oni sjede (sjediti je zvanini izraz ideje
boravka u odnosu na upravni aparat u Turskoj uopte, a specijalno u Bosni). Svi ostali gradovi i
okruzi, drugim rijeima, cijela oblast, nalaze se pod upravom mudira. 3) Slobodno prevedena na na
jezik ona sentenca glasi: Kao gaj to nema svjetla. 4) Kajmakam (kajmakam) (arap.) zastupnik
vezira ili valije u jednom upravnom podruju ili na nekoj dunosti; sreski naelnik (A. kalji: or. cit.,
str. 384). Mudiri su ili domroci ili Osmanlije. Prvi su danas rijedak izuzetak jer ih sistematski
potiskuju. Mudir Osmanlija stvarno pripada onom sloju ljudi koje Francuzi karakteriu izrazom
parvenu"5) i kojem ruska rije vskoka" (skorojevi) ne odgovara potpuno. Najprije je mudir
sluio kod nekog pae: dodavao mu ibuk ili upravljao administrativnim dijelom njegova harema.
Za vrijeme svoje uprave paa bi postavljao takvog ovjeka za okrunog naelnika nagraujui ga
time za slubu i elei da u ovom ili onom mjestu ima svog ovjeka. A kako se pae stalno
mijenjaju i svaki od njih ima svoje ljude, razumljivo je to se nijedan grad ne moe spasti od njih.
Zato mudiri i gube svoja mjesta svakog asa. Ovo to sam rekao daje vam jasnu sliku o karakteru
mudira Osmanlije. 5) Parvenu skorojevi (osoba koja se od niega podigla do imetka, uspjela do
asti, pa se onda obino razmee...) (J. Adamovi. francusko-hrvatski rjenik. Zagreb, 1937, str. 363).
To vam je mjeavina lakejstva, servilnosti i smisla za zapovijedanje. Naravne, mudir je
podmitljivac u punom smislu rijei. On, kao Osmanlija, ne poznaje maternji jezik Bosanaca niti se
trudi da ga naui. Zato mu je potreban poduzetan ovjek, koga on pronalazi u osobi nekog
domoroca (obino vlasnika malog posjeda ili trgovca Muslimana), koji zasjeda u gradskom
savjetu i dijeli s mudirom dobit. Mudir je gotovo potpuno zamiljeni predstavnik vlasti u svome
gradu i okrugu. On se vano eta gore-dolje, okruen kavazima6) i zaptijama7), kao visoki
inovnici staroga Rima liktorima8). Ali sa narodom nema nita zajedniko. Pa ipak se sva upravna
vlast nalazi u njegovim 84
rukama. Kao glavnog mjesnog starjeinu, njega okruuje skup sporednih lica koja zajedno sa njim
,,misle" i brinu se" o napretku okruga i koja se u vanrednim prilikama pojavljuju u njegovoj
pratnji. Ta lica su: kadija, tj. sudija, u veini sluajeva Osmanlija, i on ne poznaje jezika onih
kojima treba da izrie pravdu po Kuranu. Nosi almu i starinsko iroko tursko odijelo i gotovo
uvijek je veoma debeo. Zatim lanovi savjeta (medlisa)9), vieniji mjetani Muslimani, koji se
angauju samo zato da bi, zajedno sa mudirom, ubirali novac ukoliko ga on hoe da podjeli s
njima, ili da mu slome vrat ako naumi da ne uzima novac ili da ga uzima samo za sebe. (Pri
takvim okolnostima, ova dva posljednja sluaja su vrlo rijetka, a ako se i pojave, brzo iezavaju.)
I, na kraju, deveta rupa na svirali, zastupnik hriana u medlisu, kodobaa, iji se rad sastoji u
tome da kae evet" (tj. da"), da udari svoj peat tamo gdje mu narede i da velia mudirove
vrline pred vienijem putnicima. 6) Kavaz (gavaz) (arap.) straar, tjelohranitelj kod
velikodostojnika, a naroito kod stranih diplomatsk predstavnika u Turskoj Carevini (A. kalji: or.
cit., str. 402). 7) Zaptija (zavtija) (arap.) redar, policajac (A. kalji: or. cit., str. 647). 8) Liktori (lat.
lictores) u antino doba sluitelji i pratioci dodijeljeni viim rimskim magistratima i svetenicima. 9)
Medlis (meljdis, meljduz) (arap.) vijee, savjet, odbor (A. kalji: or. cit, str. 452). Takve su,
izraavajui se istonim stilom, zvijezde meu kojima sija mjesec mudir. Mudir je gotovo
uvijek tup, bez izuzetka sklon mastiki, nosi potkresanu bradu. Malo koji od njih brije bradu. On
obino ima dobrog konja. Kod kue nosi krznenu odjeu, a u vanrednim prilikama oblai
uniformisani, tamnozeleni, jednoredni mundir, zakopan na kope. ivi u nevjerovatno prljavim
sobama u polurazruenom drvenom konaku, ima mnogobrojnu poslugu, koja je bosa i u
dronjcima. On ne ita ni knjige ni novine. Ima i obrazovanih mudira koji dre turski kalendar i
sjede sputenih nogu sa divana. Oni grde Bosance nazivajui ih kaba", tj. divljak, neotesan, sirov
ovjek. Prema putniku strancu, ako je to kakva zvanina linost, mudir je do krajnosti
predusretljiv i dosadan. U odnosu na narod nad kojim upravlja, ne uzimajui u obzir stalno
primanje mita, mudir moe biti ili dobar, ili rav ili vrlo rav, to zavisi od njegovog porijekla.
Ako je rodom sa bugarskog podruja (Bugarska, Rumelija, Makedonija)10), on naui jezik
domorodaca i obino je dobar i umjeren. Ako je porijeklom Albanac, onda je pametan i zao. Onaj
iz Stambola gotov je na gluposti i slabosti, a mudira rodom iz Male Azije, pored umne
ogranienosti, karakterie najekstremniji fanatizam i neprijateljstvo prema hrianima. Osim ovih
karakternih osobina, svi su mudiri Osmanlije, svojom spoljanou, manirom i govorom,
neobino slini jedan drugom. 10) Giljferdingovo ubrajanje Makedonije u bugarsko podruje je
posljedica nepravilnog shvatanja nacionalnog karaktera Makedonaca i ne bi se moglo nikako
prihvatiti. NJihovom broju pripada, meu ostalima, i ovaj rogatiki primjerak. On mi je dao
povoda da ponem razgovor o ovom soju ljudi. Pravi Stambolija, maloga rasta, u godinama,
njean ovjeuljak, precizno potkresane sijede brade, ne zna ni rijei srpski i sa naroitim
zadovoljstvom stalno ponavlja kako mu je zet veliki ovjek kajmakam (potpukovnik) u
sarajevskom garnizonu. Sa drugom kategorijom mudira mudirima domorocima, koji su u
Bosni gotovo iskorijenjeni upoznao sam itaoca prilikom putovanja kroz Hercegovinu. NJih
emo opet sresti u Staroj Srbiji. 85
Rogatica lei u uskoj, dobro obraenoj dolini rjeice Rakitnice. Zdesna grad zatvara planina Lunj.
Na lijevoj strani protee se ne tako iroko polje i za njim se uzdiu visoki, veoma ivopisni
obronci Pljeevice11), zatim vrhovi Tmora i Semea koji, u daljini, nadvisuju Pljeevicu. Grad je
mali jedna ira, ne suvie prava ulica naikana duanima, nekoliko pobonih, sporednih
sokaka, drvena damija12) sa niskim minaretom. U Rogatici ivi 120 muslimanskih, 6
pravoslavnih i 30 ciganskih porodica. Svi su Cigani kovai. Ipak u takvom gradiu ima 60 duana
pa su njihovi vlasnici svjesni da nee prodati nita. Uopte uzev, kod svakog graanina
Muslimana postoji specijalna strast da dri duan. U njemu ima tako malo robe da se ne isplati
razvijati posao. Roba mu ne donosi gotovo nikakvog prihoda i on ivi ne od trgovine, nego od
zemlje, na kojoj ima nekoliko kmetova. Duan dri samo zato jer mu je zadovoljstvo sjediti u
ariji* i puiti gledajui na ulicu, kojom se stalno neko kree ili prolazi. Rogatica se turski zove
elebi-bazar (tj. gospodski trg, pijaca)13). Na geografskim kartama, ak i na onim boljim,
Kipertovim14), Rogatica i elebi-bazar oznaeni su kao dva razliita mjesta, jedno drugom u
neposrednoj blizini. Iz ovoga moete izvesti zakljuak o tanosti tih karata. 11) Na nekim kartama
ubiljeeno Pleevica, 12) Ovo je vjerovatno bila Oru-agina damija (A. Bejti. Rogatica....", str. 53).
* arija trgovaka etvrt, trite, pijaca. 13) Rogatica je dobila ime elebi-pazar po Mehmedu
elebiji, Isabegovom sinu, prvom vilajetskom vojvodi nahije Bora, u koju je spadala i Rogatica. Ovaj
Mehmed-elebi zasluan je a razvoj varoice. elebi-pazar znai elebijin trg (Rogatica....", str.
38). 14) Heinrich Kiepert (18181899), njemaki geograf i kartograf. Rogatika nahija (okrug)
naseljena je mahom muslimanskim ivljem. U njoj, od 2500 kua i 6500 mukih glava, otpada
1000 kua i 4500 mukaraca na Muslimane. Ostalo stanovnitvo je pravoslavno. U rogatikoj
nahiji pravoslavii nemaju nijedne crkve. U Rogatici nisam imao ta da radim i odmah sam krenuo
dalje. Put je vodio klancem kroz ume bogate drvetom. Kada smo se popeli na uzvienje, oarao
nas je pogled na klanac iza nas, u kome se tok Rakitnice poznavao po modrom zelenilu rakita,
otro izdvojenom od svijetlog zelenila ljeskove ume i tamnog lia jova koje su rasle na padini
brda. Poslije dvoasovnog jahanja kroz potpuno pust kraj ukaza se veliko polje s usamljenom
kolibom i nad poljem ogromna, gola masa Tmora. Ovo ime vjerovatno je ostatak davnih vremena
i, po svoj prilici, pripada starim plemenima Pelazga koja su nekada ivjela u Iliriku, zajedno sa
Slovenima ili prije njih. O tome sada neu raspravljati. Ovo ime, koje po glasu nije slovenskog
porijekla, susreemo i u srednjoj Albaniji Tomor15), najvia planina u tom predjelu, a javlja se i
u Maloj Aziji (Tmolus kod starih pisaca16)). Ne sjeam se gdje se ono jo pominje. 15) Planina
Tomor sjeveroistono od grada Berata, sa vrhom Tomoricom. 16) Tmolos, planina u Lidiji, iznad grada
Sarda (Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart, 1937, S. 1627).
Tmor nam je ostao s lijeve strane, a mi smo uskoro dojahali do podnoja druge, kudikamo vie
planine, do Semea, pokrivenog gustom borovinom. Moji mi kavazi rekoe da je Seme najvia
planina u Bosni miljenje za iju istinitost ne jamim. Deavalo mi se, naime, da o mnogoj
planini ujem da sem nje nema vie u tom kraju. Bilo kako bilo, uspinjanje na Seme uinilo mi
se beskonanim. Jo beskonanijim izgledalo je sputanje na suprotnoj strani masiva, gdje smo
morali, usljed pomrine i iz saaljenja prema iscrpljenim konjima, due od sata silaziti pjeke niz
brdo spotiui se na svakom koraku o kamenje nabacano po putu, ba kao za pakost. Konano
stigosmo na visoravan slinu onoj ranije opisano). Na ovoj visoravni je semeki han17). 86
17)Han Seme bio je vlasnitvo begovske porodice Tvrtkovia iz Viegrada (X. Kreevljakovi.
Hanovi.....", str. 105). O njemu moram neto progovoriti, mada sam obeao da se vie neu
zadravati na turskim gostionicama, koje sam skoro potpuno i iscrpno opisao. Semeki han
zasluuje da se specijalno pomene poto je to najravije svratite u cijeloj Bosni, a vjerovatno i na
svijetu. U njemu nema vode, a nema je ni oko njega. Umorni konji morali su svu no ostati edni.
Nema ni zobi ni jema za konje, ni hljeba za ljude. Sve to se u njemu moglo nai bilo je: sijeno i
mlijeko. Mlijeko su mi servirali u plitkoj zdjeli, koju su, poto u Turskoj nema stolova, postavili
na pod. ta se desilo? Kroz pet minuta, dok sam sjedio uza zdjelu, mlijeko je bilo puno
bezobraznik malih crnih skakaa! Ne moete ni zamisliti moje zaprepaelje. Pobjegao sam iz tog
legla buha i smjestio se, sa cjelokupnom svojom imovinom, nasred prljavog dvorita. Do danas
nisam mogao objasniti od ega ivi vlasnik ove gostionice. Od semekog hana treba se ponovo
sputati i silaziti da bi se, poslije troasovnog jahanja, konano stiglo u Viegrad18). Viegrad se
nalazi u neobino ivopisnom predjelu. Smjeten je na rijeci Drini, koju srpska narodna pjesma
naziva hladnom i brzom Drinom. Rijeka izvire u sjevernoj Albaniji, uz crnogorsku granicu, iz
ogromnog kompleksa krevitih planina, koje se svojom najviom uzvisinom zovu Komovi i
Vizitor* i odatle tee, gotovo pravom linijom, na sjeverozapad, kroz Hercegovinu. U svom
gornjem toku rijeka se zove Tara i nju u jo opisivati. Gotovo nasred Hercegovine, nedaleko od
poznatog grada Foe, sastaje se sa Pivom i odatle, okreui na istok, dobija ime Drina. Zatim
prima jo jednu veu planinsku rijeku, Lim, i, proavi Viegrad, ponovo okree na sjever. Odatle
ini granicu izmeu Bosne i Kneevine Srbije. Zodeni pad Drine je vrlo veliki i ona je stoga tako
brza da se nikad ne smrzava i tako je hladna da se i u ljetno doba ne zagrijava. NJena boja je
tamnozelena, sa modrim prelivima. Kod Viegrada je prilino iroka, 18) Viegrad, na uu Rzava u
Drizu pominje se, 1358. g., kada Ludovik I (13421382) ovdje izdaje ispravu Dubrovniku. Leao je
na vanom putu koji je vodio iz Dubrovnika u Ni (A. najder; ''Najstarije slike hrvatskih utvrenih
gradova uBosni". -Hrvatsko kolo, Zagreb, HHIV/1943, str. 122). * Ja mislim pravilnije Visitor. U
starim srpskim zapisima ova se planina zove Viator. (Po Jireeku, to je romanski naziv, od videre.
Primj. prev.) Romanija Han u Bosni 87
Detalj Viegradske uprije Mehmed paa Sokolovi Tu je sagraen lijep kameni most19), ali bez
ograde20). Govori se da je to najbolji most u Bosni. Sagradio ga je, kako kae predanje, Mehmed-
paa Sokolovi, veliki vezir sultana Sulejmana I (poginuo 1579. godine)21). Ovaj prekrasni most
unakaen je dvjema polurazruenim drvenim straarnicama, postavljenim na sredini, ija se vrata
nikad ne zatvaraju22). 19) Djelo glasovitog osmanlijskog graditelja Mimara Sinana, dvorskog
nadarhitekta sultana Sulejmana Velianstvenog. Glavnu konstrukciju nosi 10 velikih i vrstih kameih
pilera utemeljenih u korito rijeke. Sredina mosta, visoka 13,80 m, ukraena je sa dva kamena
izduenja. Na jednome je visoki kameni portal sastavljen od veih ploa, sa hronogramom mosta. Oko
drugog izduenja, nazvanog sofa, poreana su naokolo kamena sjedala. Most je zidan posebnim
kamenim tesanikom sedrom, dobavljanom iz mjesta Banje, pet kilometara nizvodno, s desne obale
Drine (A, Bejti. Sokoloviev most ra Drini u Viegradu"- Narodna uzdanica za godinu 1945.
Sarajevo, 1944, str. 148169). 20)) Most je 1896. g. s obje strane oivien 1 m visokim i 60 cm debelim
kamenim zidom (A. Bejti. Sokoloviev most na Drini....", str. 154). 21) Mehmed-paa Sokolovi,
roen u XVI v. u hrianskoj porodici u selu Sokodoviima u rogatikom kadiluku, ili u selu Sokoline,
u viegradskom kadiluku. Uzdigao se do najvieg stepena moi u Turskom Carstvu; mada izrazit
sljedbenik islama, uzeo velikog udjela pri obnavljanju srpske Patrijarije u Pei. Ubio ga je neki dervi
iz Vuitrna, ne zna se zato. Sahranjen u kamenom turbetu u carigradskoj stvrti Ejub Eusari. Turbe
mu je nainio carski neimar Sunan. NJegovi izravni potomci i danas ive u Carigradu (A. Bejti.
Sokoloviev most na Drini.....", str. 148149). 22) Povrh oba kamena izduenja stajala je nekada
kula kuica od hrastova drveta na sprat, zvana Kapija, sa dvoja velika i teka vrata, koja su se preko
noi zatvarala i prijeila prelaz preko mosta. Tu je stajala vojnika straa i carinski slubenici.
Podignuta je u doba prvog srpskog ustanka, kada je imala veliki strategijski znaaj. Sruena je 1886. g.
(A. Bejti. Sokoloviev most na Drini.....", str. 155156).
Viegrad lei na desnoj obali Drine (prema Srbiji). Rijeka ovdje opisuje polukrug opasujui
visoke, glatke, gotovo vertikalne litice koje se nazivaju Butkove stijene. Grad je smjeten u polju.
Na desnoj obali rijeke horizonat zaklanjaju brda. Za njima se uzdie planinski 88
vijenac koji dijeli tursku zemlju od hrianske. Ranije sam ve pomenuo ime tog planinskog
grebena Stolac. U Viegradu sam traio neto to bi odgovaralo tom imenu, neto to bi
prevazilo predstavu o alosnoj turskoj palanci koja se pruila u polje zauzimajui veliki prostor.
Poveli su me van grada i za pola sata doli smo do brda koje je stajalo potpuno usamljeno, usred
doline blizu rijeke. Sa Semea je ovo brdo izgledalo kao breuljak, ali je, u stvari, vrlo strmo i
lako bi se moglo uiniti nepristupanim. Mnoga brda slina ovome, koja stre u dolini usamljena i
strma i u ijim se podnojima mogla razviti trgovina, izabirali su Srbi gotovo uvijek za utvrenja,
kako sam to esto vidio na svojim putovanjima. Naporan uspon na ovaj Viegrad bio je nagraen
divnim pogledom na okolinu i razgledanjem poruenih zidina od kamena, koje su, kako izgleda,
opasivale vrh brda u nekoliko vrstih bedema. O tome kakve su bile graevine na vrhu ovoga brda
nnje mogue donijeti zakljuak na osnovu tu i tamo razbacanog kamenja. Podno Viegrada
pokazae mi polurazruenu malu kamenu kulu. ,,Tu je", rekoe mi, u staro doba bila tamnica
koju je poruio i zatrpao Kraljevi Marko"23). 23) Ruevine tvrave zvane ''Starigrad" ili
Pavlovina", po vojvodi Pavlu Radenoviu i njegovom sinu Radoslavu Pavloviu. Podijeljena je na
Gornji i Donji grad, a najzanimljiviji i najbolje ouvani dio je kula zvana Tamnica. Narod je naziva i
kulom Kraljevia Marka. Za vrijeme Turaka u njoj je bila tamnica, po emu je zadrala ovo ime....
(Politika, Beograd, 1968, 8. IV) rubrika: Da li znate?" Vidi i: A. Resulbegovi-Deftedarevi. Grad
Viegrad i okolica....", Sarajevo, 1934, str. 78). Viegrad bi mogao biti vana strategijska taka.
On zatvara prelaz preko Drine na glavnom drumu, koji iz centralne Srbije vodi pravo na Sarajevo.
Ali u Bosni nema mjesta koje bi svojim izgledom prualo takvu sliku mrtvila i razaranja kao to je
Viegrad. Slabe i stare kue i mnotvo ruevina u samom centru grada. Ove ruevine bile su
nekada stambene zgrade. Izgled polurazruenog gradia smje-tenog na tako divnom terenu
izaziva alosna osjealja. Tu alost po-tencira misao koja nehotice izvire pri pogledu na planine
koje se uzdiu nad Viegradom. Zato po tim planinama, tako blizu, prolazi nemilosrdna granica i
dijeli dvije oblasti koje pripadaju jednom narodu i u kojima se govori jednim jezikom? Dvije
oblasti, od kojih je jednoj dozvoljeno da cvjeta i da se razvija, dok je druga osuena na stalnu
ukoenost i tamu? Sam Viegrad daje odgovor na ovo tuno pitanje. U njemu ima vie od sto
muslimanskih kua, a samo 15 hrianskih (pravoslavnih). Domae muslimansko-stanovnitvo
to su okovi koji pritisnu ju prekrasnu, plodnu i nesretnu Bosnu. Viegrad je krajnja istona taka
nadmonog muslimanskog pojasa, koji zaprema srednji dio Bosne zahvatajui i sjeveroistoni
ugao Hercegovine i koji svojom ubistvenom teinom opasuje cio ovaj kraj. Ovaj pojas obrazuju
idui od istoka na zapad sjeverna polovina viegradske nahije, zatim rogatika, foanska,
konjika (ove dvije u Hercegovini), sarajevska, kladanjska, visoka, zenika, travnika*, fojnika,
skopljanska** nahija. Neu sada govoriti o ovim pitanjima jer su suvie opta i teka za putnike
biljeke. * Od imenice Travnik izvode Srbi pridjev travanjski" a ne travniki". Mi Rusi morali
bismo pisati travenski", a ne travnicki". ** Skoplje (gornje i donje) turski Vakuf
Opet sam sjeo na svog vjernog konja i nastavio putovanje. Do Viegrada put je vodio na istok. Od
ovog grada skreemo na jug. Prije Viegrada vei dio naselja je muslimanski. Odavde poinje
pravoslavni kraj, gdje nema mnogo Turaka. Dugo smo ili irokim klancem rjeice Rzava, preko
brda pokrivenih gustim zelenilom. Zatim se klanac proirio, i mi smo se nali u poljima preko
kojih smo putovali dva i po sata. Ta polja su na mnogim mjestima bila dobro obraena. Poslije
polja brda se opet sastavie i tu, gdje se brda ponovo uzdiu, lei siromano selo Dobrun, 89
poznato cijeloj okolini po svome velikom starom gradu i maloj pravoslavnoj crkvi, jedinstvenoj
na itavom tridesetoasovnom putu, koliko se rauna da ima od Sarajeva do manastira Banje.
Dobrunski grad je najvelianstveniji od svih na koje sam dosad . naiao. Na istonoj strani rjeice
Rzava uzdiu se dva krevita brda, potpuno vertikalna tako da, kad ih pogleda odozdo, ima
utisak da se nad tobom nagomilavaju, spremni da ti se srue na glavu. Neto dalje od rijeke, u
kotlini izmeu ova dva brda i polukruga to ga obrazuju planinski grebeni, stoje dvije nevisoke,
uske i vertikalne hridine, na ijim se vrhovima vide polurazruene tvrave. Na jednoj od tih
hridina priroda je izgradila peinu koja, prema prianju, prodire duboko pod zemlju. Grad Dobrun
smjeten je na jednom od dva krevita brda o kojima sam govorio. Lei na junom24). Do njega
treba pola sata najnapornijeg hoda. Padina je tako strma da mora brdo obilaziti u krugovima
drei se za travu i za razbacano kamenje. Cijelo brdo, gotovo od svoga podnoja, opasano je
bedemom od koga se sauvao samo donji dio. Polurazruena uska kamena kapija obnovljena je sa
nekoliko greda. Ovdje se zatvaraju dobrunska stada, koja pasu u starom gradu kao u toru. Na vrhu
brda jasno se primjeuju temelji zaobljene kule sa promjerom od 25 koraka i nekakvog
etvorougaonog zdanja nedaleko od kule25). 24) itav grad, u stvari, lei na dvije okuke rijeke.
NJegov istoni dio, sa dvije kule, podignut je na stjenovitom izdanku brda Rogova. To je na lijevoj
obali Rzava. Na desnoj obali, na vrlo strmom ogranku Orline, podignut je dvorac, koji, sa donjom
kapijom i zidom to se od sjevernog dijela dvorca sputa do rijeke, ini istostranian trougao, iji je
vrh na pomenutoj kapiji (vidi: . Mazali. Starine u Dobrunu". Glasnik Hrvatskih muzeja u Sarajevu,
LIII/1941. Sarajevo, 1942, str. 101123). 25) Vjerovatno je u pitanju cisterna. Jedan dio zidina ostao
je itav. S ovoga vrha pogled se gubi u mnoini planinskih grebena koji svojim raznolikim
oblicima zaklanjaju horizont sa svih strana. Na istoku se uzdie Stolac, zaklanjajui od naeg
pogleda Srbiju. Izmeu Dobruna i Stoca stre jo dva udnovata konusa po imenu Orlina26).
Nedaleko od Orline nagomilali su se Sokoli, ogromni kompleksi hridina. Na jugu Rogovi27),
na zapadu Bijelo brdo28) i mnogo drugih uzvienja ije bi nabrajanje dodijalo itaocu. 26) U
originalu: Orlovin. Na austrougarskim specijalkama ubiljeeno je Orlinja", a kod . Mazalia
Orlina". 27) U originalu: Rogova. 28) Bijelo brdo nalazi se jugoistono od Dobruna. Kada sam sa
grada pogledao dolje, na dolinu Rzava, iznenadio me udnovat izgled nekakvih vjetakih
ogradica od sivog kamena. ta je to?" upitao sam pratioca. Tu je bio eher"* (grad), ree on,
ali je ve odavno batal, tj. razoren." I, zaista, pokazalo se da je cijelo podnoje brda, proireno na
prostoru od gradskog bedema do Rzava, pokriveno temeljima graevina. Na nekim mjestima su ti
temelji tako dobro sauvani da bi se mogao pratiti i pravac ulica. Neke graevine bile su velike.
Dakle, tu je bio itav kameni grad (kolika razlika prema dananjim bosanskim gradovima, sa
kuama od drveta i gline!), a nad njim se uzdizala nepristupana tvrava29). * Gradom" Srbi
nazivaju jedino tvrave, utvrena naselja. Za na pojam gorod" oni upotrebljavaju turske izraze
eher" (veliki grad), kasaba" (manji provincijski grad) i maarsku rije varo" (prvenstveno
trgovaki dio grada) 29) Ispod grada razvilo se podgrae (Sotto-Dobrun), u koje su zalazili i
dubrovaki trgovci (vidi: 90
Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb.) Nema takvog grada (tj. tvrave) u itavoj Bosni i
Hercegovini", s ponosom mi kae moj pratilac, handija**, Musliman s ogromnom guom (bolest
koja je esta u ovim krajevima). Kad bi ponovo sazidali Dobrun, niko ga ne bi mogao zauzeti."
(Moj handija, naravno, nije imao ni pojma o tome da tvrava, koja je bila nepristupana prije
uvoenja vatrenog oruja, danas moe biti razruena sa dva topa postavljena na oblinje vrhove.)
Ko je sazidao ovu tvravu i kako je ona pala Turcima u ruke?" Grad je podignut davno,
vavijek stoji", od poetna. Sazidali su ga, po svoj prilici, banovi30). Eno vidi", produi moj
dobrunski vodi, one tri kuice u daljini. To mjesto naziva se Banovac, po banovima koji su
podigli grad. Kada su Turci zauzeli svu Bosnu, u Dobrunu se jo drala kraljica Jerina (ena
despota ura Brankovia, u prvoj polovini XV vijeka. Srpski narod je pamti zbog njenog
vlastoljublja i okrutnosti31). ** Vlasnik hana. 30) Najstariji podaci o Dobrunu datiraju iz prve
polovine XV vijeka, kada je pripadao bosanskoj vlasteoskoj porodici Pavlovia (Enciklopedija
Jugoslavije,3, Zagreb) 31) Tako je narod zvao despoticu Irinu, Grkinju, iz porodice Kantakuzena.
Udala se za ura 1414. g., a umrla 1457. g. Bila je nepopularna i nazvana je Prokleta zbog tekoa
vremena u kome je ivjela, napada Turaka, velikih nameta, a naroito zbog nametnutog kuluka pri
zidanju Smedereva. Turci opkole silnom vojskom Dobrun i porue podgrae, ali ne mogoe zauzeti
tvrave. Ali je izmeu Jerine i komandanta turske vojske dolo do ljubavnih odnosa: on se
pretvarao da je zaljubljen u nju, a Jerina se ve bila zagledala u njega i nije mogla izdrati, pa ga
je poela tajno putati u svoj neosvojivi stan. Turin je obeao Jerini da e prei na njenu stranu,
da e izdati svoju vojsku i njom se oeniti. Jednom prilikom on se u gradu zadrao due nego
obino. Tu no je trebalo tajno dotjerati u tvravu njegovo blago spremljeno u sanduke i
natovareno na 200 konja sve kao svadbeni poklon Jerini. Kada su konji s tovarima uli u grad,
sanduci se naglo otvorie i iz njih, u pomrini, iskoe naoruani Turci. Poubijae hriane, Jerinu
zarobie, a Dobrun poruie." Tako glasi narodno predanje. Mnoge se ovakve prie mogu uti o
Dobrunu, iji velianstveni izgled, hridine, tvrave i usamljene peine nehotice izazivaju narodnu
matu. Blizu poruenog grada postoji velika peina, koju seljaci nazivaju Kraljica" i povezuju je
za ime Jerine. Kazivali su mi da se u njoj nalaze zapisana nekakva pismena koja niko nije bio u
stanju da razabere. Nisam imao vremena da tamo odem, ali sam neto slino vidio na litici Orlina,
vie dobrunske crkve. Moj pratilac me tamo namami svojom priom o nekakvim neobinim
natpisima na kamenu. Zaista, na glatkoj povrini granita uklesane su grube figure sline skicama
ovjejih glava i ruku. Oko ovih figura primjeivali su se nekakvi znaci. Da li su to bila pismena
ili sluajne linije i are, nisam mogao rijeiti32). 32) S. Trifkovi pominje glatku kosu stijenu vie
manastira na kojoj su nekakvi crtei na prostoru od 6,5 m duine i 3 m visine. Tu se vidi ljudska slika
s izdubenim licem koja jednom rukom pokazuje nanie. Druga ruka pokazuje navie. Tu ima i
nekakvih kolutova i krstova sa inicijalima I. X. itd. (S. Trifkovi. Viegradski Stari Vlah". Naselja
srpskih zemalja. Knj. II. Beograd, 1903, str. 632).
Dobrunska crkva lei na maloj poljani. Predanje kae da je ona sruena istovremeno kad i grad.
Zidovi su sauvani i na njima su ostali stari natpisi i ikone izraene al fresco. Stanovnitvo
okolnih sela obnovilo je crkvu 1822. godine33). Na vrhu je namjeten mali eljezni krst velika
rijetkost u Bosni. Crkva je veoma mala sva bi mogla stati u jednu od sala naih kua. Ulogu
prozora igraju otvori uski poput pukarnica znak veoma stare arhitekture. Na alost, nisam
vidio unutranjost hrama: svetenik ne ivi u Dobrunu, u kome imaju samo dvije 91
srpske (pravoslavne) kue, a muslimanskih 20, nego daleko odavde, u selu Bijelom Brdu, u kome
ima 65 pravoslavnih kua. U Dobrun dolazi tri puta godinje da vri bogosluenje (na Boi,
Uskrs i Trojiindan). U te dane se u Dobrun slegne ogromna masa svijeta iz itave okoline. Uz
crkvu sam vidio naroite drvene kuice na niskim tokovima. Kuice su bez zidova. Krov im lei
na etiri motke, uglavljene u pod ovog pokretnog zdanja, na kome je samo donji dio ograen
daskama sa sve etiri strane. U ove pokretne paviljone (kuice su zaista svojim oblikom sline
turskim kioscima) originalne proizvode bosanskog stvaralatva nastanjuju se i noivaju
porodice koje o praznicima dou u Dobrun. 33) Crkvu je ponovo obnovila, 1884. g., baronica
Nikoli. Tom prilikom porueni su eksonarteks i riznica, a nainjen zvonik. Arhitekt Vanca snimio je,
prije toga, osnovu (. Stratimirovi. Dobrun". Glasnik Zemaljskog muzeja.... III/1891, str. 291
292). God. 1921. crkva je ponovo prepravljana. Tada je zakreen natpis iznad nadvratnika na ulazu u
narteks, a stare freske u zasvedenom trijemu pokrivene su novim slikama (M. Kaanin. Manastir
Dobrun". Starinar, Beograd, III, knj. IV, 19267, str. 71). U januaru 1945. g. Nijemci su crkvu bacili
u vazduh. Septembra 1945. prilikom obnavljanja malterom su zamazane dragocene ktitorske freske
koje su sauvane na zidovima priprate (. Bokovi. Stanje srednjevekovnih spomenika u
jugozapadnoj Srbiji, Kosmetu i severoistonom delu Crne Gore". Muzeji, Beograd, 1948, 1, str. 96
97). Ni u jednom mjestu u Bosni i Hercegovini nisam vidio ovakvu panju i obazrivost prema
vjernima. Ima mnogo crkava i manastira gdje se o velikim praznicima sakupi stotinama
hodoasnika. Oni se bez uzbuivanja sami razmjetaju za spavanje pod vedrim nebom ili podiu
sebi kolibe od prua i granja. Rekao sam da se sluba boja u Dobrunu obavlja tri puta godinje.
U preostalo vrijeme oblinji svijet nema mogunosti da prisustvuje bogosluenju. Hvala Bogu kad
se bogosluenje moe sluati i tri puta godinje! Koliko li tek u Bosni ima okruga sa hiljadama
pravoslavnih hriana gdje seljak proivi cio svoj vijek a nijedanput ne vidi crkvu. Na spoljanjem
zidu dobrunske crkve naslikan je lik Bogorodice, restauriran u posljednje vrijeme. Ispod ikone
sauvan je natpis () ()h.34 Oblik slova, naroito pisanje i mjesto i i
upotreba h mjesto dokazuju da je natpis vrlo starog datuma. Moete shvatiti kako je velika
bila moja elja da poslije ovoga otkria proitam natpis koji se nalazi iznad vrata crkve35) i koji se
jo jasno vidi, mada su ga radnici mnogo poprskali prilikom kreenja crkve. Na alost, natpis je
bio visoko i, ma koliko da smo traili ljestve i dovijali se da mjesto njih naemo neko drugo
sredstvo, sav napor ostao je uzaludan. Morao bih cio dan sjediti u Dobrunu i ekati dok se, iz
drugog sela, donesu ljestve. Kako se nisam mogao odluiti na to, zamolio sam, kasnije, monahe
manastira Banje da mi u zgodnoj prilici prepiu natpis. Oni su mi ga poslali. Meutim, ne samo
to ovdje ne moe biti govora o arheolokoj vjernosti nego je i moj Bosanac dopisnik nainio ne
kopiju, nego samo izvod iz natpisa. U izvodu, po njegovom iskazu, stoji da je
,,gig hgig
gig < u ovaj sveti i boanski hram svetog Vaznesenja
Gospodnjeg sagraen naporima i trokom Stefana Nemanje, prvog velikog upana 1170.
godine."36) Sudei po ovome, dobrunska crkva bila bi jedna od najstarijih crkava u srpskoj zemlji.
Nadam se da e drugi putnik biti sretniji od mene i da e moi izraditi potpunu, preciznu kopiju
ovoga zanimljivog natpisa iz Dobruna. 34) Prema M. Kaaninu, Bogorodica je u narteksu
predstavljena tri puta. U timpanonu vrata koja vode u naos naslikana je u bisti i en face, u stavu
moljenja, rairenih ruku. Na istonom zidu, izmeu sjevernog zida i vrata koja vode u naos, naslikana
je izmeu dva arhanela, u sredini sjedi drei u krilu malog Hrista. Najposlije, na zapadnoj strani
junog pilastra predstavljena je sa djetetom kako prima crkvu od ktitora (M. Kaanin: or. cit., str. 77).
35) Tj. iznad nadvratnika na ulazu u narteks. 92
36) Podaci su netani. Natpis je prvi i posljednji put proitao mitropolit S. Kosanovi, a objavio ga LJ.
Kovaevi po faksimilu to ga je Kosanovi uputio Srpskom uenom drutvu (LJ. Kovaevi.
Manastir Dobrun". Starinar, Beograd, II/1885, 1, str. 1823). Crkva je posveena Blagovijestima, a
ne Vaznesenju (Spasovdanu), kako to biljei Giljferding. Manastir se zvao Kruevo, pa je po gradu na
Rzavu vie njega dobio isto ime. Podigao ga je upan Pribil sa sinovima Stefanom i Petrom, sa
suprugom Boleslavom i sa enama i djecom svojih sinova, prije 1383. g. Te godine je Pribilov sin
upan Petar, kao monah Jovan, sazidao i dao islikati spoljanju pripratu (V. R. Petkovi. Pregled....",
str. 102103).
IX
MANASTIR BANJA1)NOVA VAROSJENICA
Iza Dobruna protee se, u duini od tri sata hoda, jednolika borova uma, koja pokriva Bijelo
brdo2) i Budimliju3). Beskrajnim sputanjem dolazimo u dolinu rjeice Bukovice, pritoke Uvca,
rijeke koja svojim veim dijelom ini granicu izmeu Bosne i Srbije i uliva se u Lim, blizu
mjestaca Priboja. U dolini Bukovice lee trpci, prvo hriansko selo na koje smo naili na putu
od Sarajeva. U njemu ima 80 kua, sve pravoslavnih. Prenoili smo u hrianskom hanu4), koji se,
za razliku od muslimanskog, odlikovao istoom, uslunou i okretnou handije. 1) U originalu:
Banski monastr. 2) Kod P. Mrkonjia to su Bijela brda (P. Mrkonji. Srednje Polimlje i Potarje u
Novopazarskom sandaku". Naselje i poreklo stanovnitva. Knj. 1. Beograd, 1902, str. 303). 3) U
originalu: Budimi. 4) Ovaj han u trpcima ne pominje X. Kreevljakovi u svom djelu Hanovi i
karavansaraji u Bosni i Hercegovini". Od trbaca poinje tzv. Banja-nahija5). Ovaj okrug je pod
upravom novovarokog mudira. Rauna se da ima 12 sela sa 380 pravoslavnih i 18 muslimanskih
kua. Sem toga, u ovoj nahiji nalazi se i Priboj6) najmanji bosanski grad sa 30 turskih i 4
pravoslavne kue. Put do Priboja vodi ivopisnom, najveim dijelom uskom dolinom Uvca i
Lima. Lim je vrlo lijep i irok. Voda mu je ista i modrikasta. Priboj je na karti ubiljeen veim
krugom i krupnijim slovima. Oekivao sam vei grad. Kakvo je bilo moje iznenaenje kad sam
vidio nekoliko aavih kuica izgubljenih u poljima kukuruza. 5) Od trbaca poinje, u stvari,
nahija Nova Varo, koju Giljferding naziva Banja-nahija" vjerovatno zbog ugleda manastira Banje
kod pravoslavnog ivlja u Bosni. U Bosni su u XIII i XIV v. tim imenom nazivali upu Dabar zbog
znaaja manastira Banje (S. Stanojevi. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka", I knj.
Zagreb, str. 137). 6) U originalu: Prebo. Varoica Priboj pominje se u XV v. kao tvrava i podgrae
(Enciklopedija Jugoslavije, b).
U toku naeg jahanja put je neobino oivio. Na svakom koraku prestizali smo masu lijepo
obuenih seljaka: u kratkim gornjim kaputima, iji su rukavi visili na erkeski nain, dok su im
oko glave smotani grubi crveni alovi, poput almi. Susretali smo seljanke sa bijelim maramama
na glavi koje su visile do ramena, u uskoj odjei saivenoj veinom od mrkog, a ponekad i od
crvenog domaeg sukna, ukraenoj srebrnim ploicama i zvekama. Takve ukrasne privjeske i 93
srebrne novce nose i na grudima i na glavi. Izmeu pjeaka vano su se, tu i tamo, epurili na
konjima debeli trgovci sa svojim enama. ene su jahale kao i muevi. Ali su stremeni na sedlima
bili tako kratki da su im se koljena nalazila u poloaju kao kad sjede na niskoj stolici. Bilo je to
uoi praznika proroka Ilije. Sve se urilo manastiru Banji da se na taj dan pomoli i proveseli.
Manastir Banja lei vrlo visoko na grebenu koji se protee izmeu Lima i njemu paralelnog Uvca.
Greben se zove Borje7). Desno se vidi drugi greben, Bi ili Biha, na ijem su se vrhu sauvale,
kako kau, ruevine stare tvrave Jagad8). S lijeve strane, preko Uvca, pogled se zaustavlja na
planinama koje pripadaju Srbiji, na LJeskovcu i Banjskoj9). Blizu manastira, gotovo uza sam vrh
grebena, izvire izvor iste, providne, tople vode, modre boje, temperature od 25 R. Kupanje u
izvoru, kako su me uvjeravali, vrlo je ljekovito za kone bolesti, i postojanje manastira vezano je
za taj izvor. Predanje tvrdi da je srpski kralj Uro I (umro 1270) naao ovdje lijeka bolesti, po
kojoj je dobio nadimak hrapavi" (tj. pokriven ospama)10) i da je on, u znak zahvalnosti, pored
izvora podigao manastir posveen sv. Nikoli11). Po tom predanju, i ovo mjesto se u stara vremena
zvalo Toplica, a tek kasnije dobilo ime Banja12). Ako je ovo tano, onda je manastir Banja mnogo
stariji nego to pretpostavljaju njegovi sadanji domaini. U srpskim ljetopisima ne govori se nita
o graenju manastira za vrijeme kralja Uroa I. Ali zato ljetopisi kau da je tvorac srpske drave
veliki Stefan Nemanja (krajem XII vijeka) podigao hram Sv. Nikole udotvorca u Toplici13). 7)
Ime ovog grebena nije se moglo identifikovati. 8) Na lijevoj obali Lima bio je pod planinom Biem
grad Jagad. Poslije I ustanka ova tvrava imala je jo vei strategijski znaaj jer su iz nje Turci branili
granice Bosne i Hercegovine od Srba. U jednom fermanu manastira Sv. Trojice ovaj se grad naziva
Bianski grad (P. Mrkonji: or. cit., str. 304). Na specijalnim austrijskim kartama ova tvrava
ubiljeena je pod imenom Jagod. 9) Giljferding ovdje vjerovatno misli na Banjsku stijenu, uzvienje
jugoistono od banje. 10) Uro je umro 1280. g., a zvao se hrapavi" po promuklom glasu (K. Jireek.
Istorija Srba". Knj. I, Beograd, 1952, str. 177). 11) Manastir Sv. Nikole u Dabru, dananji manastir
Banja, postojao je u vrijeme Nemanjino. Prvobitna crkva stradala je od bogomila i obnovljena je za
vlade Stefana Uroa III Deanskog, pri episkopu dabarskom Nikoli 1329. g. (Vidi: V. Markovi.
Pravoslavno monatvo i manastiri u srednjevekovnoj Srbiji". S. Karlovci, 1920, str. 6667, i V.
orovi. Obnova manastira Banje". Starinar, III ser., IV/192b27, Beograd, 1928, str. 2234). 12)
Toplicom se zvala (a i danas se zove) oblast u slivu rijeke Toplice, sa glavnim gradom Prokupljem. 13)
Giljferding zamjenjuje manastir Sv. Nikole to ga je Stefan Nemanja podigao 116872. g. na desnoj
obali Toplice sa crkvom Sv. Nikole u Dabru, dananjim manastirom Banjom. 94
Manastir Banja U periodu turske uprave manastir je bio razruen. Ostali su samo goli zidovi dviju
crkava14). Mjesto je bilo zaraslo umom, a ljekoviti izvor razlijevao se neiskorien. Na vrelo bi
rijetko doao poneki seljak iz okoline da se okupa ili da u toploj vodi kupa oboljele ovce i koze.
Na cijelom prostoru od Sarajeva do Novog Pazara (250 vrsta ili 6 dana hoda) nije ostala nijedna
pravoslavna crkva. Na teritoriji june Bosne sluba boja obavljala se samo u Novom Pazaru, gdje
se crkva Sv. Petra i Pavla prva poznata u istoriji pravoslavna crkva kod Srba sauvala od
razaranja kojima su bili izvrgnuti bezbrojni hramovi to su ih u ovom kraju podigli Nemanjii
tokom vremena. Pomenuo sam obnavljanje dobrunske crkve 1822. godine. Obnavljanje manastira
Banje, izvreno etiri godine kasnije15), bilo je mnogo vanije i korisnije, jer se tu sluba
obavljala neprestano. 14) U literaturi se ne pominje ovo razaranje. Poslije 1690. g. manastirska imanja
stajala su 12 godina pusta i na osnovu carskog fermana uzeo ih je pljevaljski stanovnik Mustafa
efendija. Ali ubrzo poslije toga je narod Staroga Vlaha, od Sjenice i od Novog Pazara povratio njegova
dobra (V. Skari. Manastir Banja /kod Priboja/ poslije 1690. g." Bratstvo, Sarajevo, 1925, br. 1, str.
1316). 15) O ovome obnavljanju manastira nije se moglo nai podataka u literaturi.

ponoviti kartu otrije 95

Karta Dobruna s okolinom (Crte . Mazalia) Posao obnavljanja manastira preuzeli su na sebe
kalueri koji su ranije ivjeli u manastiru Sv. Trojice kod Pljevalja ili Taslide (Hercegovina). Oni
su iskrili umu u manastirskom krugu i obnovili jednu od starih crkava. Drugu, na alost, nisu
potedjeli, nego su njene zidove poruili da bi mogli upotrijebiti kamen za dovravanje prve
crkve. Nisu potedjeli ni stare spomenike nemilosrdno su zamazali kreom stare ikone (freske)
i natpise, a njih je bilo na zidovima obnovljene crkve. Hram je prostran i visok. Nad oltarom je
podignuto kube sa iljastim krovom i malim eljeznim krstom na vrhu16). Unutranjost jo nije
dovrena jer nema sredstava. Umjesto ikonostasa stoje gole daske. Podignute su i skromne elije
za kaluere. Izgraen je i han za goste koji dolaze na kupanje. Izvor privlai manastiru mnogo
svijeta i sada ga posjeuju ne samo seljaci nego i ljudi ,,vie klase", inovnici i trgovci iz oblinjih
srbijanskih okruga. Iz zahvalnosti, kalueri su, uz izvor, podigli drveni bazen i ogradili ga
ogradom kako bi se posjetioci zatitili od indiskretnih pogleda. Ali je to, kako mi izgleda, slaba
zatita. Pokraj izvora, naime, ima uzvienje sa koga se, kao na dlanu, moe vidjeti sve ta se
deava u bazenu. 16) Crkva ima osnovu u obliku krsta upisanoga u pravougaonik. (V. R. Petkovi: or.
cit., str. 13). Kada sam stigao u Banju, masa mukaraca, ena i djeice tiskala se oko kupalita.
Svako lice koje doe manastiru, pa bilo ono i zdravo, smatra za dunost da se pokvasi u ljekovitoj
vodi. Svuda naokolo uz manastirsku ogradu (djelimino drvena ograda, a djelimino zidovi)
nalazili su se redovi jadne kljusadi na kojoj su seljaci dojahali ili su na njoj dotjerali ivotne
namirnice: hljeb, rakiju i tome slino. Na jednoj strani podignut je red niskih koliba od prua i
granja u koje se sa tekom mukom smjestio nekakav prodava nudei lijepom polu staklene bisere
i druge ukrase i nakite. U neke kolibe sklonili su se bogomoljci, ali se veina hodoasnika, bez
obzira na kiu, koja je nekoliko puta poela padati, ravnoduno razmjestila pod otvorenim nebom.
Oni su zauzeli gotovo cijelo manastirsko dvorite, ostavivi dovoljno mjesta samo za igranje
narodnog kola. Najgue je bio naseljen omanji breuljak uz manastir, podignut od kamena i
smea. Uvjeravali su me da je na tom mjestu bila zvonara, koja je davno sruena, i da se pod
breuljkom nalazi podrum, u koji su kalueri, za vrijeme proganjanja, sklonili zvona, a moe biti i
jo neke druge stvari. Poslije toga podrum su zazidali. Upitao sam zato ne otvore podrum i ne
vide ta u njemu ima. Ne smije se", odgovorie mi, bojimo se Turaka. Kada bismo otvorili
podrum, Turci bi kazali da smo nali blago, pa bi i kou zderali sa nas." Uvee, uoi Ilindana,
masa je bila jo trijezna i pristojna. Tu i tamo ula se samo pjesma. Veernju slubu ljudi su
odstojali tiho i smjerno. A poslije veernje nastala je pijanka. S kraja na kraj manastirskog
dvorita povela su se kola i nikle igre. U kolu se mukarci i ene (preteno ene) ravnomjerno
kreu naokolo, kolaju", drei se za ruke i pri tome stegnuto i razvueno pjevaju. U igranju"
uestvuju iskljuivo mukarci. Oni takoe obrazuju krug i, drei se za ruke, igraju naginjui se
naprijed i tupkaju nogama uz zvuke piskavih dipli. 96
U ovim igrama najvie se istiu srbijanski panduri (vojnici pogranino strae), koji o praznicima
dou iz najbliih pograninik straarskih odreda Kneevine Srbije. Panduri predstavljaju neobian
kontrast gomili Bosanaca i Hercegovaca koja ih okruuje. Kakva sranost, hitrost, umjenost i
vedrina u pokretima Srbijanaca* u poreenju sa nevjetom i malodunom bojaljivou turskih
podanika! Eto kako na ljude utie svijest o nezavisnosti i samostalnosti. ak se i jezik oplemenio.
* Stanovnike Kneevine Srbije narod naziva Srbijancima" pravei tako razliku izmeu stanovnika
Srbije i ostalih Srba. Kod Srba je govor mnogo istiji i u njemu se tako esto ne uju neslikoviti
turski izrazi, koji ine skoro svaku treu rije u konverzaciji Bosanaca. U itavoj ovoj gomili koja
se slegla kod manastira Banje niko nije mogao da se u igranju takmii sa srpskim pandurima.
Podstaknuti njihovim.primjerom, i bosanski seljaci obrazovali su tu i tamo grupice i poeli igrati,
ali stvar nije napredovala, te su se igrai brzo rasipali. Bosanci su zaboravili igrati. Narodna kola
ila su im bolje, ali ta kola, kako su mi govorili, nisu ni izdaleka tako dobra kao ona u Srbiji.
Slovensko kolo u Bosni tek sada ponovo oivljava. Narod ga jo nije zaboravio kao svoju igru.
Ranije nije bilo manastira ni zbornih mjesta gdje bi se narod mogao najbolje veseliti i zabavljati.
Po selima se vrlo rijetko smjelo povesti kolo, izuzimajui polunezavisne nahije na crnogorskoj
granici. Pjevale su se pjesme, ali pojedinano i bez spoljanjih znakova veselja. Izgled mnotva
naroda koji se veseli u manastirskom dvoritu bio je nou neobino originalan. Sva je okolina
odjekivala od otegnutih srpskih pjesama. NJihova jednolina melodija, kad je pjeva jedan ovjek,
veoma je neprijatna uhu stranca, ali u masi, te melodije izazivaju snaan, pa ak i velianstven
efekat. Na svakom koraku nailazi na kolo koje se lagano kree. esto neko u kolu zapone
pjevati, pa se cijelo kolo snano i dugo smije. Ponegdje momci stoje u parovima sa djevojkama i,
po svoj prilici, otkrivaju, u ovoj optoj larmi, jedno drugom tajne. Lomae i zublje pridavale su
itavoj sceni najfantastiniji izgled. Vrijeme je bilo vlano i da se ne bi ometalo veselje, prizivala
se u pomo rakija. Pod njenim uticajem narod se sve vie i vie razigravao. ak je i enski pol
ispoljavao veliku sklonost prema rakiji. Meu mukarcima bilo je mnogo i takvih junaka koji su,
kako sam sluao, popili te noi po tri oke (oko 9 funti) rakije. Seljaci nisu alili novac koji su za
rakiju troili. Poneki od njih zasjedne pored bureta i u poetku pije nudei priju ili sestru i
izmjenjuje s njima zdravice. Uskoro, kada mu rakija udari u glavu, poziva sve odreda i nudi ih da
piju na njegov raun i u njegovo zdravlje, bez obzira da li su to poznanici ili nepoznati ljudi. Tako
su se Bosanci veselili cijelu no i niko nije oka sklopio. U svitanje je poelo jutarnje
bogosluenje, a za njim odmah i liturgija. Masa je nagrnula u crkvu. Moete zamisliti kako je
moglo biti ovo hodoae. Crkva je bila tako puna da je svetenik s tekom mukom uspio da izae
pred carske dveri. Gomila se, poput valova, gibala: sad navali naprijed, sad se povrati natrag.
Buka je bila neopisiva. Usred opteg amora izdvajala se as grdnja i psovka, as jauk priguenog
djeteta, as vrisak nekakve lude ene koju su silom vodili, primoravajui je da se sagne pod
jevanelje dok svetenik iz njega ita (to je ovdje uobiajen nain lijeenja ove strane bolesti,
neobino rairene meu bosanskim seljacima. ak i Muslimani tako lijee umobolne pozivajui
pravoslavnog svetenika da nad njima ita jevanelje).
Ne osuujte prestrogo siromane Bosance! NJihov ivot je tako teak da oni, samo jednom u
godini, kada se skupe o prazniku kod manastira, trae ne skromnu zabavu, nego samozaborav. ta
oni znaju o crkvi i o bogosluenju? Nekoliko pokoljenja ivjelo je i umiralo ne vidjevi nikada
crkvu niti je, cijelog svog ivota, slualo liturgiju. I sada, kada su u nekim mjestima obnovljene
crkve i manastiri, koliko li jo u Bosni ima takvih seljaka koji ne mogu da posjete bogomolje! To
je za stanovnike udaljenih sela itavo puteestvije, podvig! Koliko li je meu ilindanskim
posjetiocima manastira Banje bilo takvih koji su tek tada, prvi put u ivotu, uli u crkvu. Prema 97
mome zapaanju, kalueri ne samo to nisu spreavali narod da se buno zabavlja i veseli nego su
sa razumijevanjem i simpatijom posmatrali kopanje kola i sluali pjesme seljaka. U svemu tome
oni su se, bez sumnje, rukovodili ne samo razmiljanjem nego, svakako, i pouzdanim uroenim
instinktom. Jer to se u narodu sauvalo pravoslavlje usred svih moguih ugnjetavanja i gonjenja,
u narodu, to nije imao crkava i bio preputen u ruke takvoj hijerarhiji koja je ljude mogla prije
odvratiti od vjere nego je podgrijavati, samim tim pravoslavlje pored svoje izvanredne moi
kojom je prodrlo u narodnu duu i s njom se srodilo duguje i uticaju narodne poezije. Narodna
pjesma, koju poznaje i pjeva energino svaki pravoslavni Srbin u Turskoj, to je ono usmeno
predanje koje Srbina, usred alosne sadanjice, vee sa slavnom prolou i pothranjuje u njemu
nadu na budunost. Opisao sam nona veselja hodoasnika u manastiru Banji. Sve te pjesme, igre
i pijanke ponovie su se drugoga dana poslije slube boije, samo u mnogo veem stepenu.
Veselje je dostiglo vrhunac na panauru (tako Srbi nazivaju, po grkoj rijei ,
zbor, vaar kod manastira o praznicima). Ja sam poao dalje. Pored turskog sela Kratovo i srpskih
(tj. pravoslavnih) sela elice i Rutoe17), put nas je vodio ka visokom planinskom predjelu
Starome Vlahu18). Na Starom Vlahu nema kamenjara ni hridina, ali se taj predio odlikuje
masivnou i velianstvenim izgledom. Na njemu se formiralo nekoliko zaravni, terasa. Naglo se
penjete na visinu, a zatim idete poljem pokrivenim travom i ravnim kao ilim, pa se ponovo
uspinjete i opet nailazite na polje. Visoki dio Starog Vlaha, takozvani Crni vrh, obrastao je u gustu
borovu umu i neobino je mraan. Na samom vrhu vegetacija je slaba. Put koji vodi preko Starog
Vlaha slui kao granica izmeu Bosne i Hercegovine. S lijeve strane puta vidi se lanac srpskih
karaula tako da ovdje bosanska teritorija na velikom prostoru obrazuje pogranini pojas od pola
do jedne vrste. udnovato je zato je turska uprava pripojila novopazarsku oblast Bosni jer ona s
Bosnom nema nita zajedniko. U stvari, Bosna se zavrava na Starom Vlahu. Iza ovoga masiva
poinje Stara Srbija. Narod pamti ovu prirodnu podjelu, a i crkva je tu granicu sauvala: potoi u
podnoju Staroga Vlaha ini granicu bosanske dijeceze. Do potoka je bosanska, a odavde poinje
prizrenska mitropolija. U etnografskom pogledu, sjeverno od Staroga Vlaha dominira slovenski
elemenat, a juno od ovog masiva, slovenski elemenat mijea se i bori s albanskim. 17) U originalu:
elici i Ruto. U Imeniku mesta u NR Srbiji..." Beograd, 1960, stoji: Rutoi. 18 Stari Vlah, planinska
oblast u jugozapadnom dijelu Srbije, pominje se prvi put 1169. g., u povelji Stefana Nemanje
manastiru Studenici (Mala enciklopedija, Prosveta, 2, Beograd). Iza Crnoga vrha, na malom
proplanku okruenom sa svih strana grebenima uzvienja koja obrazuju vrhove lomnoga Staroga
Vlaha (lomni tj. koji lomi noge, kako ga naziva narodna pjesma), smjetena je Nova Varo.
Ovo je jedini grad podignut na planini na koji sam naiao u srpskim krajevima. Ostali bosanski,
hercegovaki i starosrbijanski gradovi podizani su po dolinama ili poljima, ponekad vrlo visokim,
ali ipak u podnoju planina. Visovi koji okruuju Novu Varo slabo tite grad od vjetra.
Vegetacija je ovdje siromana, a hladnoa je takva da je novovaroki mudir prozvao svoje sjedite
bosanskim Sibirom (Sibir je poznat ak i novovarokom mudiru!). Snijeg ovdje lei od Dmitrova
do Jurjeva19) dana" kako mi to ree lan novovarokog medlisa, ozbiljan Musliman s kojim
sam obilazio grad. Bosanci Muslimani raunaju vrijeme po pravoslavnim praznicima.* 19) Tj. od
Mitrovdana (8. novembra) do urevdana (6. maja).
* Osim ramazana i Bajrama, bosanski Muslimani ne poznaju drugih islamskih datuma po kojima bi
obiljeili vremenska razdoblja u godinjem krugu. Oni gotovo nikad ne upotrebljavaju arapska imena
za mjesece. Najee ih ujete da ovako govore: O Boiu", O Uskrsu", O Duhovu", O Velikoj
Gospojini" (Uspenje Bogorodice), O Maloj Gospojini" (Roenje Bogorodice), O Mitrovu-dne", Na
Nikolu" i tome slino. (Muslimani se i danas pomau hrianskim praznicima pri 98
raunanju vremena, ali za neke imaju narodna i arapska imena: urevdan zovu Jurjevo ili Jurjevdan,
Ilindan Alidun, Mitrovdan Kasum i sl. Prvi period zime, koji traje 40 dana nazivaju erbein", a
drugi hamsin". Najhladnije zimsko doba, od 6. do 30. januara, je zemherije" itd. itd. /S. M. Tralji.
Stari i novi kalendar. Narodna uzdanica, 1939, str. 117119, i A. kalji: or. cit. str. 269, 309, 65]./
Primj. prev.). Nova Varo ponikla je za turske vladavine. Grad je sagraen solidnije od veine
manjih bosanskih kasaba. Sastoji se od gornje etvrti, u kojoj se rauna da ima oko 100
muslimanskih kua, i donjeg kvarta, sa 200 pravoslavnih domova. Glavno zanimanje hriana je
trgovina stokom, koja se dotjeruje iz Bosne, ishranjuje na Starom Vlahu, a zatim prodaje u june
oblasti. U gradu nema crkve. Pravoslavci se skupljaju na veernje bogosluenje u niskoj drvenoj
seoskoj kuici. Liturgija se kod njih ne slui. Pria se da su sada dobili dozvolu za zidanje crkve i
da e uskoro pristupiti poslu20). 20) Nova Varo pominje se u XVI v. kao Skender-paina varoica ili
Palanka. Dananje ime dobila je u XVII v. (K. N. Kosti. Nai novi gradovi na jugu". Beograd, 1922,
str. 72). Dijeli se na dva potpuno odvojena dijela: srpski (sa mahalama Zebinovac, Novo i Staro Polje,
Obala i Strana) i turski (sa mahalama Ciganski Vignjevi i Branoevac). Ima po spoljanosti lepu
crkvu" (J. Dedijer. Nova Srbija". Beograd, 1913, str. 297298). Kako sam se na putu sreo sa
mudirom, morao sam mu svratiti kui. Zamislite situaciju u kojoj sam se naao provodei cijelo
vee sa Turinom koji zamilja da zna govoriti bosanski i ne zove u pomo tumaa. A kad
progovori bosanski, razumijem ga toliko koliko bih ga razumio da govori turski. Malo razonode u
ovo neizdrljivo vee unijela je pojava osmogodinje mudirove kerke, pametne i ivahne
djevojice, koja je, ne ugledajui se na svoga oca, nauila bosanski meu Bosankama. Sa puno
otmenosti nosila je svoje jednostavno odijelo kratak gornji zeleni kaput, uske bijele dimije21) i
crveni fes. Gospoica Fatma slobodno je razgovarala sa strancem i pri tome je ispoljavala elju za
dopadanjem. Turci rado vode svoje keri u muko drutvo dok su one jo male. ak ih i oblae u
muko odijelo i zabavljaju se posmatrajui djevojice kako duhovito priaju sa mukarcima. A
zatim, naglo, ta se sloboda uskrauje hermetikim zatvorom. 21) Dimije (plur. tantum) (gr.)
enske iroke alvare, koje se nose mjesto suknje (A. kalji: or. cit., str. 218). Iz Nove Varoi
uspinje se na vrh Staroga Vlaha, zvani Kamalj22), zatim preko drugog vrha, Javora23), prelazi na
umovit planinski greben Zlatar24), paralelan sa Starim Vlahom. Ovdje su mi pokazali ruevine
kule nekakvog kneza Akmaia, ije ime nosi i najblie selo Akmaii25). Na cijelom ovom
uzvienju vladala je velika hladnoa, mada je bio divan ljetni dan. Na ovom dijelu Zlatara
formirala se zaravnjena visoravan prekrasna ravnica pokrivena njenozelenom, svjeom,
kratkom travom, proaranom bezbrojnim divljim cvijeem, koje je na istom i laganom
planinskom vazduhu ugodno mirisalo. Sva ova polja na Starom Vlahu i Zlataru slobodni su
panjaci. Rijetko ete gdje naii na neznatan ograen dio zemljita zasijan jemom ili zoblju.
Strmi pad vodi rijeci Uvcu i klancu koji Srbi jednostavno zovu turskim imenom Dervent*26).
Odavde nastaje nova zaravnjena visoravan, nia od prethodne, ali jo uvijek toliko visoka da na
njoj ne raste drvo, a snijegom je pokrivena skoro pola godine. To je Sjeniko polje. Dugo je 6 sati
hoda (30 vrsta). 22) U originalu: Kaman. Kamalj je, vjerovatno, sastavni dio predjela Komarani. 23)
Planina izmeu Ivanjice i Sjenikog polja, istono od puta kojim se kretao Giljferding. 99
24) Giljferding se, na putu ka Sjenici, kretao istonim obroncima planine Zlatara. 25) U originalu:
Atmaii. * Dervent znai klanac, tjesnac, klisura. 28) Tj. Derventa. Na Sjenikom polju poinju
albanska naselja. Ako iza Staroga Vlaha sretnete muslimana, budite sigurni da je to Albanac ili
potomak Albanca. Ako vam pokau pravoslavca, znajte da je on Sloven. Iza Staroga Vlaha, tj.
preko bosanske granice, nema Slovena koji su primili islam, izuzev malog broja graana u Novom
Pazaru. Isti je sluaj u Staroj Srbiji (tj. u prizrenskom paaluku) i u Kneevini Srbiji. Izuzeci su
tako malobrojni da oni, u odnosu na ogroman broj Slovena Muslimana u Bosni, ne znae nita.
Zato je Bosna tako slabo ouvala svoju vjeru? Zato danas u njoj stoji skoro 200.000 mukaraca
pod Muhamedovom zastavom, dok je, istovremeno, u drugim krajevima koje naseljavaju Srbi
narod pretpostavio ropstvo i smrt otpadnitvu od vjere? Na ovo nam pitanje daje odgovor istorija.
Bosna je (govorim o pravoj Bosni, onoj sjeverno od Starog Vlaha) uvijek bila odvojena od drugih
srpskih zemalja. Iz mrnje prema srpskim vladarima zatitnicima pravoslavne crkve, bosanski
vlastodrci bili su veinom protivnici pravoslavlja. Mnogi od njih titili su bogomilsku jeres, a
drugi su postali pristalice Rima. Pravoslavlje se sauvalo u prostom narodu na periferiji Bosne. U
njenom centralnom dijelu, oko prijestonica bosanskih banova i kraljeva, oko Sutjeske, Travnika i
Jajca, utvrdilo se bogomilstvo. Ti isti bogomili obraeni su u katolicizam djelimino silom, a
dijelom blagodarei franjevakoj misiji. Zatim su navalili Turci. Jueranji prozeliti Rima
pourie da jo jednom okrenu vjerom kako bi se dodvorili novom gospodaru. Zbog toga i danas
poslije tolikih seoba iz jednog dijela Bosne u drugi, koje su u toku 400 godina bile neminovne
nalazite ogromnu masu muslimana u onim mjestima gdje su hriani pripadali rimskoj crkvi, a
neuporedivo manje tamo gdje ive pravoslavni. Na iskljuivo srpskoj teritoriji cjelokupno
stanovnitvo bilo je pravoslavno do turskog osvajanja, a takvo je ostalo i do dananjeg dana.
Pomenuo sam odnose izmeu rimokatolikog i pravoslavnog elementa u Bosni. Ovo je jedno od
najinteresantnijih pitanja na koje sam naiao u Bosni. Odnos izmeu ovih dviju konfesija na
slovenskom terenu ispoljava se ovdje potpuno jasno i otro. U drugim slovenskim zemljama jedno
pleme obino ispovijeda jednu vjeru, a drugo drugu. U tim sredinama religijske odnose potiskuju
nacionalni problemi. Istina, u junoj Ugarskoj jedna te ista srpska narodnost podijeljena je izmeu
rimokatolika i pravoslavaca, ali se ovdje u konfesionalne odnose mijea vlada ugnjetavajui
jednu, a istiui drugu vjeroispovijest. U Bosni, pak, jedan te isti slovenski narod ispovijeda
dijelom katolicizam a dijelom pravoslavlje. Obje ove konfesije podjednako su strane dravnoj
upravi i bile su, tokom 400 godina, potpuno preputene same sebi. Kakav je bio rezultat takve
situacije?
Prvi i najvaniji rezultat ogleda se u tome to su se katolici i pravoslavni poeli tuiti jedni od
drugih tako da su, u pravom smislu, formirali dva zasebna naroda. Grdno se varaju oni koji meu
turskim Slovenima propagiraju ideju narodnosti po uzoru na onu formiranu meu katolikim i
protestantskim Slovenima pod njemakom vlau. Za turske Slovene narodnost je, ako se tako
moe rei, ne u naciji, nego u religiji. Istina, obian Srbin zna da odvoji sebe od Grka i Bugarina,
ali osjeanje kojim je on proet i koje ga ini lanom ljudskog drutva nije osjeanje narodnosti,
nego religiozna svijest. Prema tome da li ispovjeda pravoslavnu ili katoliku konfesiju ili islam,
on se smatra pripadnikom pravoslavnog, latinskog ili turskog naroda. Istovetnost jezika, porijekla
i obiaja nita ne znai pred razlikom konfesije. Ja ne iznosim hipoteze. Porazgovarajte s kojim
god hoete Srbinom u Turskoj, ne samo sa prostim ovjekom nego i s obrazovanim svijetom, i
brzo ete se uvjeriti u sljedee: pravoslavni gledaju na latine i latini na pravoslavne kao na dvije
zasebne drutvene cjeline ne samo u religioznom 100
pogledu nego i u laikom, nacionalnom smislu. Upitajte koga mu drago Bosanca, Srbina, ili
Hercegovca kojoj naciji pripada, i on e vam odgovoriti koje je vjeroispovijesti. Velika zasluga
pravoslavne crkve u srpskim zemljama je u tome to je umjela da se srodi sa narodnou, dok je,
istovremeno, katolicizam i islam, svaki sa svoje strane, iskorjenjivao narodnost. Srbin znai
pravoslavac, a pravoslavac za prosti svijet znai Srbin. Jeste li vi Srbin?" stalno su me
pitali za vrijeme moga putovanja i muslimani i pravoslavii, iako su znali da sam Moskov", a
mogli su, i po prvoj rijei koju izgovorim, primijetiti da sam stranac. Ali oni su pitali ne o
narodnosti, nego o religiji. Ja se udim", govorio mi je jedan bosanski beg* Musliman, po imenu
Muharem Sitnica, ja se udim da je va car pomogo Nijemcu na Maara. Va car je Srbin**, a
Nijemac je okac" (okac nadimak koji se u Bosni daje katolicima). Kod nas nema nijednog
Srbina", govorili su mi u Jajcu, svi smo mi latini." Ako se u svijesti muslimana i katolika
shvatanje o srpskoj narodnosti do te mjere identifikovalo sa shvatanjem o pravoslavnoj
vjeroispovijesti, jo vie su se ove dvije ideje poistovetile u svijesti pravoslavnog srpskog ivlja.
Za pravoslavnog Srbina one ine jednu nedjeljivu cjelinu: odrei se svoje vjere znailo bi, za
njega, odrei se svoje narodnosti. * Begovima se nazivaju spahije Muslimani potomci uglednih
porodica. ** Tj. pravoslavac. Primivi islam, pripadnici srpskog plemena uvrstili su se u redove
strane zavojevake nacije. Primivi katolicizam, oni su potpuno izgubili narodnost. Ovdje neu
govoriti o prvima. Pokuau da okarakteriem ove posljednje u poreenju sa pravoslavnima.
Pravoslavni Srbin, ma gdje on ivio u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Ugarskoj, Kneevini
Srbiji ima, sem crkve, jednu veliku domovinu, srpsku zemlju, istina podijeljenu izmeu
mnogih gospodara, ali ona postoji idealno, kao zemlja jednog pravoslavnog srpskog naroda. On
ima svoje usmeno predanje, tradiciju: zna za srpskog svetitelja Savu, za srpskog cara Duana, za
srpskog muenika Lazara, za Junaka Kraljevia Marka. NJegov sadanji ivot poiva na narodnim
temeljima i protkan je preanjim istorijskim ivotom nacije. Srbin katolik odbacuje sve srpsko
kao pravoslavno. On ne poznaje srpske domovine ni srpske prolosti. On zna samo za usku,
regionalnu domovinu: naziva se Bosancem, Hercegovcem, Dalmatincem, Slavoncem, prema
pokrajini gdje se rodio. Svoj jezik ne naziva srpskim, nego bosanskim, dalmatinskim, slavonskim
i sl. Kad uoptava pojam jezika, koji je u stvari jedan te isti u Bosni, Dalmaciji i Slavoniji, naziva
ga nakim" jezikom. On ovako pita stranca: Umjete li vi naki?" Ali ta znai naki" jezik, on
ne zna. On ne zna ime toga jezika, jer ni sam nema zajednike domovine niti zajednikog
narodnog imena. Sem ue pokrajine, za njega postoji samo jedna otadbina rimokatolika
crkva. Zato Srbin katolik naziva sebe ''kraninom" isto onako kao to se pravoslavac naziva
rianinom". Oba ova izraza oznaavaju, u stvari, jednu te istu rije hrianin", samo razliito
izgovorenu. Srbina katolika povezuje s ovom internacionalnom domovinom svetenstvo
hijerarhija, koja, prema organizaciji zapadne crkve, ima na vjernike mnogo vei uticaj nego to je
to sluaj u pravoslavnoj crkvi. Pravoslavni bosanski klir sainjava: mirsko svjetovno
svetenstvo, mali broj kaluera, koji usljed opte zaostalosti u zemlji ne mogu da dobiju potrebno
obrazovanje, grki episkopi poslati iz Carigrada mahom ne znaju ni rijei srpski i iskljuivo su
zauzeti poslom oko pribiranja mirije i parusije (dabina koje se uzimaju od parohijskih svetenika
i od naroda27). U takvom sastavu svetenstvo, a naroito njegovi vrhovi, ne predstavlja za crkvu
solidan oslonac. Pravoslavna crkva odrala se meu Srbima u Turskoj u toku 400 godina i jo e
se odravati jedino svojom unutranjom snagom i vezom sa narodom. To je nesavladljiva sila. 27)
Mirija na grkom oznaava najslai dio ivotinje polagan na rtvenike i spaljivan u ast bogova.
Parusija" (grki) znai dolazak, napose: u pomo, stoga: pomo. U hrianstvu: drugi, oekivani
dolazak Hristov na sudnji dan (S. Senc. Grko-hrvatski rjenik.....", Zagreb, 1910, str. 611, 717). 101
Latinsko svetenstvo je na mnogo veem stepenu obrazovanja. Parohijski su svetenici (svi oni
pripadaju franjevakom redu) ljudi koji su po austrijskim i italijanskim seminarijama zavrili
teajeve i prema tome su do izvjesnog stepena obrazovani. Preosveeni gospodin biskup Marijan
unji28) bio bi, svojom uenou i moralnim dostojanstvom, ponos svetenstva ma koje zemlje.
Jedini ozbiljan prigovor koji se moe uputiti rimokatolikom svetenstvu u Bosni je u injenici da
je ono, usljed celibata, esto izazivalo sablazan u narodu potpomaui time ruenje brane veze,
koja je, kako se to primjeuje, mnogo labavija kod Bosanaca katolika nego kod pravoslavaca. Ovo
obrazovano i odano svojoj crkvi svetenstvo dri narod pod tutorstvom. Narod ne razumije
bogoslubeni jezik crkve i vjeruje svome fratru" kao nepogreivom autoritetu. Oni malobrojni
franjevci koji su u zadnje vrijeme pokuali da uine religiju pristupanijom prostom ovjeku
borei se za razvitak nacionalnog slovenskog elementa u njoj, postali su rtve zavisti svoje
sabrae i pakosti Rimske propagande29), od koje zavisi bosanska katolika biskupija. Zato? 28)
Marijan unji (17981860), bosanski franjevac, imenovan za biskupa 1854. g. 29) Na tlu
Otomanskog Carstva odravala se minimalna katolika hijerarhija, za koju se od 1622. g. brinula
Rimska propaganda, dok su joj diplomatsku zatitu pruali Dubrovnik, Mletaka Republika,
Habzburgovci i Francuska. Zvanian naziv Propagande je Congregatio de Propaganda Fidei, a
osnovao je papa Grgur XV. (Enciklopedija Jugoslavije, 5. Zagreb), Katolici su u Bosni mnogo
disciplinovaniji od pravoslavaca u crkvenom pogledu. Rije disciplina" je ovdje uobiajena.
Katolik redovnije ide u crkvu i izvrava sve obrede. U svemu se rukovodi savjetima koje mu daje
fratar. Fratar treba samo da kae rije, pa da itava parohija do posljednjeg ovjeka bude gotova
da ispuni njegovo nareenje. Ali su seljaci katolici znatno manjeg stepena inteligencije nego
pravoslavni, manje okretni i preduzimljivi, manje cijene religiju, pa se bre i lake i odriu svoje
vjere nego pravoslavni. Za ovu tvrdnju navodim svjedoanstva ljudi koji poznaju sredinu, meu
njima i turskih* begova koji imaju kmetove obiju konfesija i podjednako su ravnoduni i
nepristrasni prema objema stranama. Stoga je slovenski islam u Bosni i nikao, kao to sam kazao,
prvenstveno na nekadanjem katolikom tlu. Zato se Muslimani manje plae svoje katolike raje i
nju preziru vie nego pravoslavne mada, u stvari, pravoslavnima ine mnogo vie nepravde nego
katolicima. Ovo poreenje zavravam optim zakljukom: katolicizam se kod bosanskih Slovena
odrava, prije svega, uz pomo svetenstva, koje je, prema optem stanju u zemlji, vrlo
obrazovano. Za narod je svetenstvo spoljanji autoritet. Ono odvaja narod od zajednike srpske
domovine i gui njegov lini razvoj. Jedino se pravoslavna crkva oslanja na sam narod i za njega
stvara temelj nacionalnog ivota. Ona odrava glavnu vezu sa njegovom srpskom domovinom i
prijateljski je naklonjena njegovoj umnoj djelatnosti. * Tj. muslimanskih, ali uza sve to ipak
slovenskih. Oprostite mi, suvie sam se udaljio od svoje marrute. Doao sam s vama, dragi
itaoci, ako se ne varam, do Sjenikog polja, gdje jednu polovinu stanovnitva ine Albanci
muslimani, a drugu pravoslavni Srbi. U jednoj maloj jaruzi lei selo Lopie30) a jedan i po sat
jahanja od njega, u drugoj dolini, grad Sjenica31). Selo Lopie, sa 30 pravoslavnih kua, platilo je
lanjske godine 47.000 pjastera (2.350 srebrnih rubalja) dravnih dabina. uveno je po svojoj
novoj crkvi. 30) Danas: Gornje i Donje Lopie.
31) Kao naselje sa carinarnicom pominje se 1253. g. Lei na starom dubrovako-nikom putu, kojim je
u srednjem vijeku tekao iv karavanski saobraaj. Tu je ''na Senicah'' car Uro izdao 1360. g. povelju
102
Dubrovanima o oslobaanju njihovih trgovaca nekih carina. Vjerovatno je u istom dvorcu na
Sinicah" i sultan Mehmed II Osvaja izdao Dubrovanima povelju 1463. g. Od XVII v. dobija
strateki znaaj i u njoj se podie etvorougaona tvrava (Enciklopedija Jugoslavije, 7. Zagreb). To je
omanja graevina solidno zidana od vrstog bijelog kamena. Unutra jo nije dovrena, iako se u
crkvi ve obavlja sluba. Drvena pregrada eka ikone da bi se mogla nazvati ikonostasom. Zasada
su na nju prilijepljeni kojekakvi ksilografi grke proizvodnje, neto poput naih neukusnih slika.
Dakako, ova crkva, pored sve svoje sirotinje, ugodnija je Bogu nego mnogi raskoni hramovi. U
Sjenici nema pravoslavnih graana. U itavoj sjenikoj nahiji nema nijednog bogatijeg
pravoslavca. Ovdje su hrianski stanovnici kmetovi, koji su, kada podmire agu i dravne
skupljae svih kategorija, zadovoljni ako im ostane komad hljeba za zimu. Ti seljaci davali su i
posljednji zaraeni gro za izgradnju crkve. Skupljenim novcem isplaivali su zidare i druge
majstore, a drvo i kamen nabavljao je i besplatno dopremao sam narod. Sreom, za ovaj posao
naao se ovjek koji je znao odueviti narod i rukovoditi ovom akcijom. U cijeloj Bosni neete
nai obljubljenijeg i potovanijeg svetenika od sjenikog popa* Ilije. U kraju gdje, zajedno s
albanskim stanovnitvom, poinje da gospodari pravo jaega, Ilija ne ustupa nikome po junatvu.
Sa svojim crvenim fesom, sa pitoljima za pojasom, obrijane brade, on po spoljanosti malo lii
na svetenika. U crkvi uva epitrahilj probijen metkom u momentu kada je, sa tom
bogoslubenom odedom oko vrata, vjenavao jednu djevojku koji su htjeli oteti muslimani.
Mada mu znanje ne prelazi elementarnu pismenost, narod mu je tako privren da je njegova rije
zakon. Svoj uticaj upotrijebio je na to da podstakne narod na podizanje crkve i osnivanje kole32).
Ovu akciju pomogao je i sam vlastitim sredstima. Kako rijedak i uzvien primjer pruaju nam ovi
siromani nepismeni sjeniki seljaci koji, zajedno sa svojim mudrim svetenikom samoukom,
rtvuju dio od svojih oskudnih sredstava da bi angaovali uitelja iz Srbije. * U Bosni rije pop"
nema nikakvog prezrivog znaenja. Tamo se rije svetenik" gotovo ne upotrebljava. I sami
svetenici tako zovu jedan drugoga. Na primjer: pop Stevo, pop-Jovin sin, pop-Lazin brat. 32) U
Sjenici je srpska osnovna kola i crkva podignuta 1901, a do tada su se Sjeniani sluili kapelom (J.
Dedijer. Nova Srbija", str. 296). Sjenica je veoma bijedan grad. U centru naselja nalazi se trona
tvravica sa poruenim zidovima i kulama33). U gradu imaju samo 4 hrianske i oko 300
muslimanskih kua. Svi muslimani Albanci govore srpski i mnogi su moda ve i zaboravili
albanski. Bio je pazarni dan kada smo proli kroz Sjenicu. Ovdje je masa mnogo drukije
izgledala nego ona u Bosni. Mrka lica, opaljena od sunca, orlovski nosevi, crne vlasi i mraan,
namrgoen pogled. 33) Ostatak etvorougaone tvrave podignute u XVII vijeku.
Pored odijela bosanskih Muslimana (iroke, obino crvene alvare i kratki haljeci sa razrezanim
rukavima), vidjelo se mnogo sjeveroalbanske nonje uskih tijesnih akira i istih takvih uskih
kaftana s dugim skutovima, itavih rukava skrojene od obinog sivoukastog sukna sa mrkim
arama po avovima. Bogatiji ljudi su se razmetali u junoalbanskim fustanelama34), tj. bijelim
plisiranim suknjama, vie puta obavijenim oko tijela. Uz fustanelu, opet, ide haljetak sa
razrezanim rukavima i irok pojas izvezen, ako to mogunosti dozvoljavaju, srebrom ili zlatom, a
na njemu cijeli arsenal pitolja, handara (jatagana35) i noeva. Uz fustanelu se nosi i crveni fes sa
modrom kiankom, dok uz sjeveroalbansku nonju pristaje crvena kapica bez kianke. Usljed
nenaviknutosti, ovjek se nekako neugodno osjea okruen tim Albancima. Kod njih ima neega
divljeg i ljutitog u oima i u izrazu, to se ne vidi kod Bosanca Muslimana, po prirodi
dobrodunog, ak ni onda kad nastoji da ispolji najsuroviju odvranost prema kauru*. 103
Interesantno je primijetiti da su Albanci, koliko sam ih god vidio, svi bez izuzetaka mnogo manji
rastem, mraviji i ilaviji od Slovena. 34) Fustan, fistan, vistan (gr.) muka narodna nonja u
obliku suknje (A. kalji: or. cit, str. 284). 35) U originalu: kinalov. Handar (arap.)dug iljat no
s otricom s obadvije strane. Jatagan (tur.) dug kriv no, poput sablje, koji se nosi za bensilahom
(A. kalji: or. cit., str. 310, odn. 364). * Tj. auru nemuslimanu, nevjerniku. Sjeniki mudir,
mimo obiaja svojih kolega, bio je vrlo neljubazan. Naredih da ga zamole da mi u han poalje
tovarne konje. On to nije uinio i morao sam lino bez njegove pomoi traiti konje. ,,ta radi
mudir?" pitao sam jednog muslimana. E, sjedi i globi svijet", bijae njegov iskren odgovor. Od
Sjenice se visoravan protee jo za etiri sata hoda. Tu, na putu, stoji han kakvog nisam vidio od
Sarajeva: kua je sazidana od kamena i pokrivena crijepom. Izdaleka sam pomislio da stiem do
evropskog hotela. Ali svojim unutranjim rasporedom ova se raskona graevina ni po emu nije
razlikovala od obinih hanova. Samo je malo istija i posluga bolja i okretnija. Valjda zato to mu
je vlasnik hrianin. Ova visoravan omeena je s juga visokim planinskim grebenom Golijom,
zatim Peterom, a sa sjevera je zatvara planina Giljeva36). Prema istoku visoravan se zavrava
dugakim nagibom, koji se, po svojoj strmini, naziva Strmac. Odavde putujete jo 6 sati uskom
dolinom rjeice LJudske, usjeenom izmeu brda. LJudska se ulijeva u drugu rijeicu Raku, koja
nosi ime po Rasu (nominativ Ras)37), nekada uvenom u srpskoj istoriji. Uz korito Rake brda se
razmiu i pred vama se u daljini pojavljuje vei grad Novi Pazar. 36) Giljeva i Peter zatvaraju
visoravan s juga, a Golija sa sjevera. Planinu Giljevu Giljferding pogreno naziva Dileva. 37)
Giljferding nije dosljedan: u sljedeoj glavi tvrdi suprotno. Vidi gl. H, bilj. 6.
H
NOVI PAZARUREVI STUPOVISOPOANI
Poloaj Novoga Pazara je vrlo zgodan. Sa svih strana naziru se slikovite konture visokih tamnih
planina i svijetlih, dobro obraenih breuljaka, a dolina u kojoj je smjeteno naselje omoguila je
gradu da se proiri na obje obale Rake. Ulice su iroko i prave, ali djeluju vrlo tuno i sumorno.
U Novom Pazaru nema okreenih bosanskih kua sa drvenim krovovima. Nema ni kamenih sivih
ili bijelih hercegovakih domova. Novi Pazar je, kao i ostali gradovi u Staroj Srbiji, izgraen od
ilovae, koja bezobzirno javno istie svoju neprivlanu boju. Zidovi su pravljeni od nepeene
cigle erpia, oblijepljeni glinom, a umjesto plotova dugake ograde nainjene od ilovae.
Iznad sivoutog pojasa zidova pruaju se crvenomrke povrine krovova pokrivenih crijepom za
oko najodvratnija kombinacija boja koju je mogla udesiti ovjeja ruka. Kue su male, niske,
ograde uz njih beskonane i, kako izgleda, oko neobraenog zemljita ili povrtnjaka, jer drvea i
vonjaka, vidi se, ima vrlo malo.
Uz ovo treba dodati da su sve kue (izuzimajui vrlo mali broj novogradnji) zidane po naelima
islamske strogosti: ni jednoga prozora na ulicu, ni najmanje pukotine kroz koju bi radoznalo oko
prolaznika moglo prodrijeti u porodinu svetinju. Svi prozori pravljeni su prema 104
dvoritu, a ono je, kao to sam rekao, zatvoreno visokim zidom sa vjeito zakljuanim vratima.
Moete ii ulicom itavu vrstu izmeu dva reda slijepih zidova da ne naiete ni na jedan prozor.
Onaj ko sve to nije vidio ne moe sebi predstaviti kakav teak utisak izazivaju ovi prizori. I
ukoliko od Novog Pazara idete dalje na jug, u dubinu albanskog elementa, sve se izrazitije istie
ta zatvorenost kua redovan znak nedrutvenosti i fanatizma. U Novom Pazaru ima jedna ili
dvije ulice pored arije sa novim kuama na kojima su prozori nainjeni spolja. U Pei ih uopte
nema, dok sam u akovici vidio prozore s ulice samo na jednoj kui u kojoj ivi mudir. Iako
prostran, Novi Pazar ima samo 1500 muslimanskih i 100 hrianskih kua, tj. neto oko 12.000
stanovnika. U njemu je bilo mnogo vie hriana i oni su se, veim dijelom, preselili u Srbiju kada
je Karaore zauzeo Novi Pazar i bio prinuen da se povue. Mnogi su se preselili u Srbiju u
zadnje vrijeme jer im je poloaj u Novom Pazaru bio suvie teak1). Hriane pljakaju
nemilosrdno. Gotovo svake godine poveavaju dabine, koje je obavezna da plaa hrianska
optina, i ne prestaju da ljude broje po starim popisima kua (tj. porodica), iako se u
meuvremenu stvaran broj stanovnika smanjio, po svoj prilici, na pola. Pored toga, teko bi se u
Bosni naao pohlepniji i okrutniji upravitelj kao ovaj koji je u posljednje vrijeme upravljao
novopazarskom oblau. Ba kada sam ja prolazio, on se spremao da napusti kraj, koji je, kako mi
je govorio, uspio da usrei. Taj Jusuf-bej (ako se ne varam, rodom iz Egipta) mali je ovjek,
ivahnih oica, okrugla lica i kratko postriene i prosjede bradice. Istu slabost koju je imao prema
novcu ispoljavao je i prema rakiji. Izgleda da je u Novom Pazaru proveo pet godina i za to
vrijeme nije nauno nijedne rijei srpski. 1) Karaore je 1809. g. napustio grad, a s njim se povukao
i izvjestan broj srpskih stanovnika da bi se spasao od turske odmazde. Ovo iseljavanje bilo je
intenzivno do 1844. g. Za to su postojali mnogostruki uzroci: gladne godine, epidemije kuge i kolere i
nesreeni agrarni odnosi (Novi Pazar i okolina". Beograd, 1969, str. 246247, 252253). U
svakom opisu Turske nailazite na raspravljanja o stratekom znaaju Novog Pazara. ovjek treba
samo da baci pogled na kartu da bi se uvjerio u njegov znaaj u tom pogledu. Novi Pazar nalazi se
na jedinom putu koji vee Bosnu i Hercegovinu s ostalom Turskom2). Lei na uskom pojasu koji
odvaja Srbiju od Crne Gore. Ovdje ima samo nekoliko sati putovanja izmeu ove dvije zemlje.
Novi Pazar je u turskim rukama klju koji Turskoj otvara njene sjeverozapadne slovenske oblasti i
kojim ona zatvara veze meu srpskim kneevinama, nezavisnim i poluzavisnim. Ali da bi se
shvatila vanost Novog Pazara, treba pogledati kartu. U samom gradu nas nita na to ne
upozorava. Svi vojni objekti kojima se ovdje raspolae sastoje se od stare tvravice, turske
graevine, sa zatrpanim ancem, poruenim zidinama i nekoliko topova najnaivnijeg karaktera3).
Naivnog zato to mogu pucati samo orcima uz ramazan. Zato ih narod i naziva ramazanskim
topovima". Mnogo su straniji od topova pitolji i handari, neodoljiv ukras svakog Albanca. Ovo
se oruje vrlo esto upotrebljava na djelu. U ostalom. Novi Pazar je najmirniji grad. U njemu ne
moemo oekivati ivu trgovinsku djelatnost uz ovako ogranien broj hriana i uz njihovo
tlaenje. Pa, ipak, kroz grad prolaze sve komunikacije koje veu Bosnu sa jugom. Zato i njegovi
stanovnici, dobri muslimani, ne mogu da se nesmetano predaju potpunom eifu. 2) Po svom
geografskom poloaju, Novi Pazar je postao tranzitna zona izmeu centralnih dijelova Evrope i Male
Azije (Novi Pazar....", str. 5). 3) Smatra se da je osniva Novog Pazara Isa-beg Ishakovi podigao
prvu laku tvravicu u estoj deceniji XV v. irenjem Carstva prema sjeveru to malo utvrenje bilo je,
izgleda, zaputeno, da bi zatim, nakon velikog turskog poraza pred Beom (1683. g.) i austrijskog
prodora do Skoplja (1689), turske vlasti preduzele obimne radove na boljem utvrenju ove znaajne
varoi. Tokom XIX vijeka novopazarskoj tvravi Turci pridaju poseban znaaj. Uporno je dograuju,
naoruavaju i 1809. grevito brane od juria Karaorevih ustanika (Novi Pazar....", str. 208212).
105
Novi Pazar, kao to mu i ime kae, novi je grad. Ali teren na kome je on podignut spada meu
najstarije istorijske terene srpskog podruja. Ovaj kraj nazivao se Ras. Ovako se zapravo zvala
rjeica koja protie kroz Novi Pazar. Ras je ona ista rije, izgovorena na srpski nain, kao to je
ros (upravo , u genitivu rsi), poznato u staroj ruskoj istoriji ime rijeke u Ukrajini.
Od Rasa je dobila ime i cijela okolna oblast (Ras, Rasa ili Raka zemlja4), koja je, zajedno sa
Zetom*, bila kolijevka srpske drave. Vizantijski hroniari pominju Ras ve u IX vijeku. Srpski
vladari nosili su titule kraljeva svih srpskih i rakih zemalja". Kod zapadnih naroda, Italijana i
Maara, Srbija je bila poznata preteno po imenu Rasija, Rascija, Rassia, Rascia, a Srbe su
prozvali Rasciani. I do danas Maar ne zove Srbina drukije nego Rac5). Ovom imenu dodaje
pokatkad, kao komplimenat, i rije vad", pa ga naziva Vad-Rac, tj. divlji Rac. Interesantna je igra
sluaja po kome su dva naroda, roena braa, primila imena koja se razlikuju samo jednom
glasovnom nijansom: Ras, Rus, Rassija, Rossija. Pa, ipak, kako su ta dva imena razliito zvuala
u istoriji. 4) Giljferding u prethodnoj glavi tvrdi suprotno. O porijeklu imena Ras" i Raka" postoje i
danas razliita miljenja. Npr., M. Dini iskljuuje mogunost da je naziv doao od grada Rasa jer je
neobjanjivo kako je ime itave zemlje ulo u upotrebu prije nego to je Ras postao sredite drave. Po
njemu, ni rijeka Raka nije mogla dati ime itavoj zemlji jer je suvie mala. Karakteristino je i
svjedoenje jednog anonimnog opisa ovih krajeva iz 1308. g., u kome se odreeno navodi da je rijeka
dala ime zemlji (M. Dini. O nazivima srednjovekovne srpske drave". Priloi za knjievnost, jezik,
istoriju i folklor. Beograd, XXXII/ 11966, sv. 12, str. 2634). * Zetom se zove rijeka koja tee
kroz Crnu Goru i uliva se u Skadarsko jezero, a i dio Crne Gore i Albanije uz rijeku. 5) Rac (po
maarskoj rijei Racz) ovjek porijeklom iz Rascije ili Srbije, upravo Raanin. U samom Novom
Pazaru ne treba traiti antikvitete. Tvrava, koju sam ve opisao, jedina je njegova starina. Ali na
jednu vrstu od grada nalazi se mala crkva, zasluna pred istorijom. To je crkva Sv. apostola Petra i
Pavla6). U njoj je velikog upana Stefana Nemanju, krtenog u djetinjstvu od rimskog svetenika,
ponovo krstio po pravoslavnom obredu raki episkop Leontije7) 1143. godine. Tada je Nemanji
bilo 40 godina8). Ovim je Nemanja udario temelj novom periodu u ivotu srpskog naroda i rijeio
njegovu sudbinu. Jo ni do danas istorija nije ocijenila posljedice ovoga Nemanjinog koraka.
Neobino je to Srbi raunaju svoje istorijsko postojanje tako rei od dana Nemanjinog krtenja u
rakoj crkvi Sv. Petra i Pavla. Sva njihova prethodna, petstogodinja, aktivna i poznata istorija
njima je do te mjere strana i tua da se o njoj nijednom rijeju ne govori u starim ljetopisima i
predanjima. Ti ljetopisi i legende poinju od velikog Nemanje, koga nazivaju unukom sestre cara
Konstantina. Izmeu Konstantina Velikog, koji je umro 337. godine, i Nemanje, koji se rodio
11039), srpski su ljetopisci stavili dva pokoljenja. Ovaj besmisleni anahronizam, opta odlika svih
srpskih ljetopisa, ipak ima svoj znaaj. On je, moe se rei, izraz istorijskog fakta. Naime, on
znai da je dugi period vremena koji su Srbi proivjeli od pada Rimske Imperije pa do krtenja
Nemanjinog, da je sav taj period, u kome su oni bili potinjeni rimskoj crkvi, iezao iz narodne
svjesti kao neto to nije postojalo. Tako veliki znaaj ima vjera u ovom narodu! 6) Naziva se i
Petrova crkva", Sveti Apostoli", crkva Sv. Apostola kod N. Pazara" i sl. 7) Nemanjini biografa
Stefan Prvovjenani i sv. Sava ne pominju ime episkopa koji je Nemanju krstio po drugi put, po
istonom obredu. Tek kasnije rodoslovci i ljetopisci znaju da se on zvao Leontije (I. Ruvarac. Raki
episkopi i mitropolita". Glas SAN, LHHII, Beograd, 1901, str. 13). 106
8) Nemanja je bio jo mladenac" kad se njegov otac vratio u Raku i krstio ga po drugi put (B. M.
Radojkovi. Hronologija ivota i vladanja Stevana Nemanje". Glas SAN, SSIII Beograd, 1951, str.
128). 9) Po Radojkoviu, Nemanja se rodio u prvoj polovini 1114, a umro 13. II 1200. godine (B. M.
Radojkovi: or. cit., str. 148). Ove su mi se misli nehotice rojile u glavi kada sam posmatrao
novopazarsku crkvu, koja se od dananjeg dana zove Mitropolija Sveto-Raka"10). Crkva je niska
i tamna. Ima starinski nzgled, mada su je ponovo prekrili i obnovili 1728. godine11). Nad oltarom
se uzdie nisko i nezgrapno zdanje bez kubeta12). Desna* strana crkve je mnogo ira od lijeve. Po
priblinom mjerenju, graevina je duga 19 a iroka 20 koraka. Prozora nema, izuzev nekoliko
dugih, vrlo uskih otvora, nainjenih poput pukarnica tako da je u unutranjosti potpuna tama.
Nije sauvano starih knjiga. Ikone su restaurirane. Na jevanelju, koji stoji na asnom prijestolu i
ruske je tampe, ima zapis niz biljeaka o lokalnim dogaajima kakve smo navikli da nalazimo
na starim rukopisima. Zapis glasi da su 1853. godine, 3. marta, Turci razvalili crkvena vrata, uzeli
ovo jevanelje, kadionicu i dva epitrahilja i sve to zakopali na putu koji vodi u selo Prljinu13).
Jedan pastir sluajno je primijetio kraj epitrahilja14) kako viri iz zemlje, otkopao svete otvari i
vratio u crkvu. Imena muslimana koji su uinili ovo svetogre poznata su. Ali, naravne,
kajmakam Jusuf-bej nije ih ni prstom dirnuo. 10) Do osnivanja samostalne srpske crkve 1219. g.,
episkopska stolica u crkvi Sv. Apostola bila je potinjena ohridskoj arhiepiskopiji. Turska najezda
1455. g. zatekla je crkvu Sv. Apostola u rangu mitropolije, a za vrijeme mitropolita Janiija raka
eparhija prisajedinjena je prizrenskoj 1784. g. (Novi Pazar....", str. 120122). 11) Za mitropolita
rakog, kasnije patrijarha, Mojsija Rajovia vezana je jedna obnova hrama 1728. g. (Novi Pazar i
okolina", str. 122). V. R. Petkovi navodi 1718. kao godinu obnavljanja crkve (V. R. Petkovi: or. cit.,
str. 244). 12) U originalu: Nad altarem stoit nizka i tela ban bez kupola. Kada kae da na
Petrovoj crkvi nema kupole, Giljferding misli na krovnu konstrukciju kubeta. Gledano spolja, ovo
kube zaista nije izrazito ispupeno i nema oblik polulopte. A izraz kupola" oznaava svod u obliku
polulopte. * Stojei licem prema oltaru. 13) Ovo selo nije se moglo identifikovati. 14) Epitrahilj (gr.)
bogoslubena odeda koju svetenik pravoslavne crkve mee oko vrata i koja se sputa do nogu.
Nedaleko od crkve Sv. Petra i Pavla uzdie se brdo i na njemu velika graevina. To je manastir
Sv. ura ot dva stlpa",15) to ga je podigao Stefan Nemanja zavjetovavi se svetitelju u trenutku
kada su ga braa bacila u tamnicu, u peinu kamenitu".16) Ovaj manastir narod zove urevi
stupovi" i, pokazujui pod crkvom na neto slino podrumu ili peini, uvjerava da je na tom istom
mjestu prebivao, kao zatvorenik, tvorac srpske drave17). Iz daljine vam se ini da su crkva i
zvonik itavi i neokrnjeni, tako su se dobro sauvale opte konture graevine18). Ali kad priete
blie, vidite oboren krov, korov izrastao iz zidova, izgrebane ikone iskopanih oiju!9). 15) Manastir
je dobio ime po svetitelju kome je hram posveen i po zvonicima (stupovima), podignutim na
zapadnoj fasada crkve. Prvobitno se zvao Manastir sv. ora u Rasu". 107
16) Ovaj podatak o razlozima podizanja urevih stupova uzet je iz biografije Stefana Nemanje od
Stefana Prvovjenanog (Vidi: Novi Pazar....", str. 125 126). 17) Peina u koju su braa bacila
Nemanju nalazila se, po legendi, uz ureve stupove. To kae i Giljferding. Meutim, prema D.
Tasiu, peina nije kod urevih stupova, nego uza zidine Rasa i to pod liticama istone strane
tvrave, prema Sebeevskoj rijeci (Novi Pazar....", str. 151153). 18) Podignut na brdu, manastir je
dominirao cijelim krajem i izgledao iz daljine kao trijumfalni spomenik. Utvren sa dva pojasa zidova,
imao je na najvioj taki crkvu, kojoj se prilazilo stepenitem irokim 12 metara. I po osnovi i po
konstrukciji, crkva je bila jedna od najoriginalnijih vjerskih graevina u srednjovjekovnoj Srbiji
(Enciklopedija likovnih umjetnosti, 2. Zagreb). 19) Sv. Sava navodi da je manastir Sv. ora podigao
Nemanja kao svoju treu zadubinu. Drugi ktitor urevih stupova bio je kralj Dragutin. U burnim
vremenima pred seobu 1689. g. stradao. Turci su poeli unitavati manastir odnosei kamen za
podizanje tvrave u Novom Pazaru. Intervencija patrijarha Mojsija 1722. g. privremeno je odloila
raznoenje grae. U XIX v. svi putopisci zatiu ureve stupove u ruevinama. U ratu od 1912. g.
Turci su od manastira stvorili utvrenje, zbog ega je od srpske artiljerije crkva jo vie stradala. U
drugom svjetskom ratu urevi stupovi doivjeli su jo jedno razaranje, kada su uniteni boni
vestibili i juna kula (Novi Pazar...", str. 125128). Crkva je mnogo prostranija i svetlija od hrama
Sv. Petra i Pavla. Vidi se da je srpska arhitektura Nemanjinog doba laka i slobodnija nego ona iz
ranijeg perioda. Ispred crkve je zvonik, visoka etvorouglasta kula, ispod koje se ulazi u hram20).
Osnova hrama je u obliku krsta* sa dva unutranja pregradna zida21). Na prvom zidu nainjen je
svod radi prolaza, a drugi slui kao ikonostas. Ovo je opta arhitektura starih srpskih crkava.
Stupova nema. Oni se javljaju u graevinama kasnijeg vremena (izgleda samo u XIV vijeku, bar u
ovim crkvama koje sam ja vidio). Cjelokupna povrina zidova u unutranjosti graevine
pokrivena je ivopisom. Nisam poznavalac zidnog slikarstva niti sam prouavao njegovu istoriju,
ali je na mene ovo srpsko slikarstvo iz doba Nemanjia svojom interesantnou ostavilo vanredan
utisak. Uvjeren sam da ono ni u emu ne zaostaje od savremenog zidnog slikarstva ma koga
naroda. Sem ikona, na kojima je, po pravilu, sauvan manje-vie tipini vizantijski stil, po
srpskim crkvama toga vremena mogu se vidjeti stvarne istorijske slike, gdje se umjetnost
slobodnije ispoljavala. 20) u otvari, zapadnu fasadu crkve ini portikus flankiran na objema stranama
(sjevernom i junom) sa po jednom snanom etvorouglom kulom (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika....", str. 114). * Duina graevine, od vrata do ikonostasa, 40 stopa, duina oltara 12, a
irina 23 stope. 21) Zbog terena na kome je podignuta, crkva ima dosta neobinu osnovu ije su ukupna
duina i irina (zajedno sa flankiranim etvorougaonim kulama) gotovo identine. Po shemi plana i
prostora ona je jednokupolna crkva (Novi Pazar.....", str. 128). 108
Manastir Sopoani Peka patrijarija Na nesreu, slike koje se nalaze na niim povrinama zidova
teko su stradale od turskog varvarstva. Sastrugali su ih noevima, a oi iskopali ekserima. One
ferske koje su raene visoko, gotovo nepristupane mome pogledu, esto su sluile kao meta
turskim pukama i pitoljima. U svakom sluaju, poznavalac zidnog slikarstva, snabdjeven
potrebnim sredstvima za njegovo izuavanje, naao bi u ovim crkvama bogat i nenaet izvor za
istoriju slovenske umjetnosti i ispunio svoj album blagom iz urevih stupova", Sopoana,
Mileeve, Graanice, Peke patrijarije, Deana i drugih zadubina* koje podigoe Nemanjii. *
Zadubinom Srbi nazivaju crkvu ili manasgir podignut, po zavjetu, za duu. Na ulazu u ureve
Stupove", na zidu pod zvonikom22), naslikane su, sa likom Spasitelja, slike Nemanjia u dugim
odedama, ukraenim zlatnim obrubima, sa dragim kamenjem i oreolima nad glavom. Red ovih
slika produuje se i na spoljanji zid crkve. Nad svakom slikom oznaeno je ime. Tu sam
proitao: (g) g** " () (gospodin)
h () g; g h
() () (Simon monah, tj. u
kaluerstvu Simon); g q g ;
~h g ; g ()
() g " q
() *** (dri u rukama maketu hrama);
g " u g
(dri u rukama dijete); g q ()
(g) g " q; ~h
; 23) (Sveti Simeon Nemanja gospodin svih srpskih zemalja; 109
Stefan Prvovjenani kralj srpski, Simon monah; Stefan kralj Uro, Simeon (tj. Simon) monah;
Jelena velika kraljica; Stefan kralj sin svetoga i velikog kralja Uroa i ktitora ovog svetog hrama;
Katelina (Katarina) kraljica ki velikog ugarskog kralja Stefana; Stefan Uro kralj i sin svetog
velikog kralja Uroa; Jelena kraljica srpska. Preveo B. .) ** Stefan Nemanja dobio je u
kaluerstvu ime Simeon. *** Kuevno ime Dragutin (vladao od 1270. do 1274). On je obnovio
ureve Stupove" i bio drugi ktitor ovoga manastira. Ovdje su dugo vremena leale njegove moti
(zemni ostaci). Dragutinova slika izraena je, bez sumnje, Jo za njegova ivota poto uz nju nije
oznaeno njegovo ime u kaluerstvu Teoktist kao to je to sluaj kod njegovih prethodnika koji
su, kao i on, zavrili svoj ivot u monatvu. (Stefan Dragutin vladao je od 1276. do 1282., kada je
ustupio prijesto bratu Milutinu, a za sebe zadrao sjeverne krajeve Srbije i tamo vladao do svoje smrti,
1316. g. Prim), prev.) 22) Giljferding poinje s opisom fresaka u kapeli kralja Dragutina, nainjenoj
u ulaznoj sjeverozapadnoj kuli. Ovu kapelu A. Deroko zove crkvicom Sv. ora (A. Deroko.
Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjevekovnoj Srbiji". Beograd, 1953, str. 70). 23) Ova
ktitorska kompozicija prikazana je na junom i zapadnom zidu kapele. Hristovom liku, u zapadnom
uglu junog zida, priklanjaju se, lijevo od njega, Stefan (Simeon) Nemanja, Stefan Prvovjenani,
Stefan Uro I (u kaluerstvu Simon) i njegova ena Jelena Anujska. Desno od Hrista, na zapadnom
zidu, priklanjaju se figure kralja Dragutina (s modelom kapele u ruci), mali Vladislav (sin Dragutinov)
i Katelina (Katarina), ena Dragutinova. Iza Kateline, ali ne ponizno priklonjen prema Hristu, ve
okrenut posmatrau, stoji kralj Milutin (Stefan Uro II Milutin) i njegova prva ena Jelena. Upravo
ovaj stav Milutina i Jelene u ktitorskoj povorci Dragutinove kapele oznaava prekretnicu u
ikonografiji srednjovjekovnih srpskih vladarskih portreta. Ranije pobono obraanje Hristu
zamijenie, od ovih godina, trijumfalno obraanje gledaocu (Novi Pazar....", str. 134). Iznad ovih
portreta" nie se red slika duhovnog sadraja: Tajna veera; sv. Pantelejmon, sv. Kuzman i
Damjan, prorok Danilo i dr.24). Na ulazu u crkvu25), pored onog mjesta gdje je, kako kau,
Nemanja bio zatvoren u peini, izraena je ogromna slika njegovog oslobodioca sv. ora na
bijelom konju26). Na zidovima u crkvi, pored bezbrojnih slika, izraen je i lik Nemanjin (sv.
Simeona) i njegovog sina sv. Save sa natpisima: (g) g "
h (g) (g)
. 27) (Sveti Simeon Nemanja i ktitor ovoga svetog mjesta; Sveti Sava srpski.
Preveo B. .) Posljednji je naslikan sa dugom svijetlosmeom bradom. Slike na plafonu
prikazuju, kako su me uvjeravali pratioci, momente iz ivota Nemanjia28). 24) U timpanu junog
zida predstavljena je kompozicija Gostoljublja Avramovog i tri medaljona sa likovima sv. Damjana,
sv. Pantelejmona i sv. Kuzmana, a u sjevernom timpanu medaljon sv. vraa Kira i Jovana i drugih
svetitelja (Novi Pazar....", str. 134). 25) Tj. u priprati iznad ulaza u crkvu na istonom zidu..... (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika.....", str. 115). 110
26) D. Tasi navodi da je velika figura sv. ora predstavljena na zelenom konju u plavoj tunici, utom
panciru, i da je ogrnuta crvenim platom (boje prema starom opisu Okunjeva) (Novi Pazar.....",
str. 133). 27) Sjeverno od vrata koja vode u naos bio je naslikan Stefan Nemanja, a istono od ulaza u
sjevernu kulu jedan mlad kralj sa dugom crnom kosom, po svoj prilici kralj Dragutin (V. R. Petkovi.
Pregled crkvenih spomenika....", str. 115). 28) U poljima rebrastog svoda kapele prikazane su etiri
izuzetno zanimljive istorijske kompozicije srpskih dravnih sabora (Novi Pazar....", str. 134). Na
alost, nisam ih mogao razgledati. U unutranjosti crkve, desno od vrata, nalazi se grobnica sa
motima kralja Dragutina29), u monatvu Teoktista, obnovitelja urevih stupova". Dugo
vremena moti su leale neoteene poto je manastir opustio, dok ih nije ukrao jedan od
novopazarskih hriana, po imenu Znobi. Znobi je moti ukrao da bi ih u dijelovima rasprodao.
Novopazarci s uasom priaju o kazni koja je stigla izvrioce ovog bezbonog djela. Ne samo to
su kradljivci umrli groznom smru nego se i sav mnogobrojni rod Znobia zatro stradavi u ludilu
ili tekim bolestima. Onomad je umro i posljednji potomak ove porodice poto je nesretno
proivio svoj vijek iskrivljenih ruku30). 29) Kralj Dragutin je poslije smrti prenijet iz Srema i
sahranjen vjerovatno u svojoj kapeli. Grob mu se spominje 1597. g., a otvoren je 1745. g. (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....", str. 114). 30) Ovaj dogaaj pominje kao zanimljivu
tradiciju iz Novog Pazara i R. Gruji (Grob cara Duana". Glasnik Skopskog naunog drutva.
Skoplje, 1/1926, sv. 2, str. 488489). Proputovao sam Bosnom od Sarajeva do Novog Pazara, a
prije toga i svu Hercegovinu od Trebinja do Mostara i Konjica, i na tom putu nisam naiao na
ostatke starih spomenika ni na tragove nekadanje srpske slave i ugleda. Zato je i izgled ovih
uvaenih likova Nemanje i njegovih potomaka, njihova imena ispisana na zidu rukom
savremenog umjetnika, ta starina koja je pred oima iskrsavala kao da je iva uinila na mene
izvanredan utisak. Konano sam stupio na istorijsko tlo! Moj pratilac, novopazarski protoprezviter
Rako, pojaao je taj utisak. Izveo me iz crkve i rekao mi pokazujui na iroku dolinu koja se,
sa breuljka na kome smo se nalazili, vidjela sva kao na dlanu: Pogledajte ovo polje to se
protee do brda kuda ide srpska granica. To je Deevsko polje. One bijele kuice u kojima sada
ive Turci, to je selo Deevo.31) Nekada je tu bio grad i u njemu su rado boravili Nemanja i
njegovi potomci. Put, koji od tih kuica vodi na sjever, prema uzvienju Sokolovici, zove se, do
dananjeg dana, Carska ulica. Tamo je bio zamak cara Duana. Razbacano kamenje svjedoi o
drevnim graevinama. Ako poete tom ulicom etvrt sata, nailazite na Sudsko Selo, koje se nalazi
na prostoru gdje je ranije bio sud srpskih vladara. U svim tim mjestima sada ive muslimani." 31)
Jo od Nemanjinog vremena oblast Deeva predstavljala je jedno od najvanijih srednjovjekovnih
naselja i uporita u kome su se odigravali znaajni dogaaji (Deevski sabor). Taj ivot zamire
dolaskom Turaka (Novi Pazar....") str. 224). Prema Jireeku, u Deevu je bio kraljev zamak. U
literaturi i na kartama ovo naselje zabiljeeno je kao Deeva. Jireek ga zove Deevo. Tri sata od
Novog Pazara nalaze se ruevine druge Nemanjike zadubine, manastira Sopoana. Tamo sam
poao sa itavom kavalkadom. Pored moje uobiajene pratnje i novopazarskog vodia, protopopa
Rake, pridruio mi se i kajmakamov juzbaa (kapetan) sa pet do est straara. Sopoani lee usred
albanskih naselja, te je Jusuf-bej smatrao za potrebno da moju linost zatiti pitoljima i pukama
svojih slubenika. Iz ovoga vidite kakva je bezbjednost u najblioj okolini tako znaajnog grada
kao to je Novi Pazar. 111
Put do Sopoana veoma je lijep. Prolazi uskim klancem rjeice Rake. Stari manastir podignut je
pored samog njenog izvora. Istorijske uspomene oivljavaju se na svakom koraku. Pored Novog
Pazara pokazali su nam muslimansko groblje32). Tu sam vidio jedan veliki nadgrobni spomenik
nian (kameni stub koji se na vrhu zavrava almom i u njemu je isklesana sablja). Ovo je
nadgrobni kamen Crnog Arapina", poznatog junaka i despota iz davnih vremena. NJega je ubio
hajduk* Grujica Novakovi, opjevani junak narodnih pjesama. U blizini ovoga spomenika, drugi
nian sa kamenom almom oznaava grob drugog Arapina, tiranina novijeg vremena, koji je
naliio na svoga starijeg sabrata; Neobino snaan ovjek i junak, Crni Ahmet odlikovao se u ratu
protiv Mehmed-Alije, namjesnika u Egiptu, i bio imenovan za naelnika novopazarskog
garnizona. Tu je zaveo neogranienu vlast. Odmetnuvi se od bosanskog vezira, uzeo je u svoje
ruke potu izmeu Travnika i Carigrada, sam odravao vezu sa Portom, tukao i volio koga je htio.
Ovo je dosadilo bosanskom veziru te je naredio da ga ubiju: Ahmet-bej je pao, pogoen sa 42
metka, 1843. godine33). 32) Tzv. Gazilar na turskom jeziku groblje junaka. (Novi Pazar....", str.
212). * Razbojnik ili, bolje rei, neto poput engleskog outlaw-a iz prvih stoljea normanske uprave.
(injenica je da se u ovoj drutvenoj pojavi prepliu elementi drumskog razbojnitva i pljakake
privrede, socijalnog otpora i nacionalno-politike borbe. Primj, prev.) 33) Nije se moglo utvrditi da
li je djelovanje Crnog Ahmet-beja padalo u doba novopazarskog feudalca Ejub-pae Ferhatagia, koji
je tridesetih godina XIX vijeka bio na elu Novopazarskog sandaka (Novi Pazar.....", str. 251252).
Dok smo prolazili iz novopazarske doline u klanac, pokazae se na brdu ruevine nekakve
graevine. Ovdje je ivio Hrelja (izgleda, za vrijeme cara Duana), u narodnim pjesmama
opjevani Relja od Pazara ili Relja Krilatica34). Ruevine se i danas zovu Reljinom kulom. Sauvao
se jedan dio vrstog debelog kamenog zida. Takoe se vide dva ostatka nekakve graevine od
bijelog kamena, vjerovatno porodina crkva Hreljina. Na jednoj od tih ruevina vide se niska
vrata, dok druga, svojim okruglim oblikom, podsjeaju na oltar. Na jednom mjestu, s unutranje
strane zida, koji je, po prilici, pripadao crkvi; dobro se sauvao ivopis. Na svijetloutoj podlozi
nacrtani su, uzdunim crnim linijama, kvadrati i u svakom kvadratu izraen, sivkastom (tj.
prvobitno, vjerovatno, plavom) bojom, crte slian onim crteima ljiljana kakvi se nalaze na
mnogim starim srpskim grbovima. Narodna pjesma opjeva krilatog Hrelju** i o njegovoj snazi
priaju se uda. 34) Poznati junak narodnih pjesama Relja od Pazara (Relja Krilatica, Relja Bonjanin)
dovodi se u vezu s istorijskim Hreljom, jednim od najslavnijih srpskih vojskovoa ija je oblast bila u
istonoj Makedoniji (LJ. Stojanovi. Relja od Pazara". Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor.
Beograd, II/1922, sv. 1, str. 88). ** Vidi zbirku Vuka Karadia, II, 227. (Ovo je tree izdanje
Vukovih narodnih pjesama, objavljeno u Beu od 1841. do 1866. g., u est knjiga. U pjesmi Sestra
Leke kapetana" pominje se Relja od Pazara u stihovima: .....Mi imamo treeg pobratima Krilatoga
Relju od Pazara Vie Rake, vie vode ladne..... Prim), prev.)
Daleko u polju, s one strane Rake, koja protie ispod Hreljinog brda, pokazae mi jedno drvo. Do
njega je, kau, Hrelja dobacivao svoj buzdovan. Jedanput je poelio da se oeni. Naao je mladu,
divnu djevojku. Dva dana poslije svadbe izae na svoju kulu da gostima pokae snagu. Podie
buzdovan i ne dobaci ga ni za polovinu ranije daljine. ''Priekaj'', rekoe mu gosti smijui se, ''dok
jo poivi sa enom, nee buzdovan dobaciti ni do Rake.'' Hrelja ne odgovori nita. Sie dolje,
uze enu u naruje, izae na kulu i, zamahnuvi, baci babu" u rijeku. Jo su mi mnogo pria 112
ispriali dok smo sjedili na tim ruevinama. Protopop Rako i moj lini uvar, juzbaa, takmiili su
se u prianju, U daljini, pored puta, vidio se ogroman kamen. Odvalili su ga iz kompleksa, i
nekoliko ljudi (u to doba ljudi su bili snaniji nego danas) ponijelo ga je za zidanje Hreljine kule.
Kad su doli do Rake, izdaleka su im doviknuli: Stoj, kula je gotova!" LJudi tu bacie kamen i
do danas ga niko nije mogao pomaknuti. Priali su mi i o mladosti Duanovoj i o tome zato je
Duan ubio svoga oca, svetoga kralja Stevana. Stevan mu je dao kneevstvo u Skadru (Skutari).
Mladi knez sluajno je vidio kerku staroga vojvode Grebostreka, koji je ivio u selu Zerzevu kod
Prilepa, i zaljubio se u nju. Mladenci se vjenae u zerzevskoj crkvi, koja, kako priaju, i danas
postoji. Kraljica, maeha Duanova, doznavi za ovo, pomisli: Eto, moj pastorak namjerava da se
eni. Ja u, pored njegove ene, biti niko i nita. Moda Duan hoe i sam da vlada." Odmah je
poslala nekog Francuza Balduina da ubije Duana. Mladenci tek to su izali iz hrama i sjeli u
papertu, kada se Balduin priblii i odape pa njih luk. Strijela ne pogodi kraljevia, nego njegovu
mladu enu i ona odmah ispusti duu. Izbezumljen od gnjeva, Duan je poao na svoga oca, koji o
svemu ovome nije nita znao, zbacio ga sa prijestola i ubio35). 35) Ovaj motiv obradio je knjievnik
Jovan Suboti u epu Kralj Deanski", tampanom 1846. g. u Budimu. Knjiga je ila od ruke do ruke i
dola, moe biti, bez korica i naslovnog lista, u ruke nekoga ko ju je prepriao novopazarskom
protopopu Raki, a on ju je ispriao Giljferdingu (I. Ruvarac. O nekom narodnom predanju'". Letopis
Matice srpske. Novi Sad, 1901, 210, str. 111). Priali su mi i interesantnu priu o smrti Kraljevia
Marka. Jedanput je nepobjedivi junak spokojno jahao putem i u polju vidio maliana koji je uvao
koze i zabavljao se nekakvom neobinom igrakom. Kakva ti je to frula u rukama?" upita
Marko. To je frula kojoj ne smije blizu prii: puca i ubija!" Besmislica", ree Marko. Ako ne
vjeruje", odgovori malian, podmetni ruku pa e vidjeti." Marko prui ruku, a obane opali iz
pitolja i probi mu metkom dlan. Nesrea", uzviknu stari vitez, vie ne pomae junatvo!"
Potom ode i nestade ga bez traga. Kada smo se spustili sa Hreljina brda, nastavili smo put uz
Raku. Na dva sata od Novog Pazara naili smo na mjesto gdje se breuljci ire i stvaraju manju,
gotovo zaobljenu dolinu zaklonjenu sa svih strana. Dolina je prepuna kamenih zidina i komada
tesanog kamena razbacanog pojedinano ili u gomilama. Ovdje je, vjerovatno, nekada postojao
veliki grad. Taj grad narod naziva Pazaritem ili Starim Pazarom36) i pria kako je on pripadao
Hrelji i kako je davno, jo prije dolaska Turaka, razruen na udesan nain. Naime, Raka se
iznenada zaustavila u klisuri Sutjesci pri ulazu u kotlinu Pazarita, stala poput zida koji se sve vie
i vie podizao, a zatim naglo pokuljavi naprijed odnijela grad sa lica zemlje. Ime Pazarite
ili Stari Pazar kasnijeg je porijekla i ono je, u turskoj epohi, zamijenilo zaboravljeno prvobitno
ime grada. Ne sumnjam da je ovo porueno naselje, u stvari, stari Ras37), o kome se mnogo govori
u drevnoj srpskoj istoriji. 36) Pazarite ili Stari Pazar je podgrae srednjovjekovnog Rasa. Podgrae je
formirano na padinama brda Gradine, na desnoj obali Rake i iznad lijeve obale Sebeevske rijeke. Tu
je, vjerovatno, i nikao trg naselje Trgovite. Ovaj trg Turci su nazvali Bazar". Po zakonu naeg
jezika B" je prelo u P" pa se ubrzo i Trgovite poelo nazivati Pazarite iz slinosti sa starim
imenom. Kada je osnovan Novi Pazar (na turskom Jeni Bazar), Trgovite se prozvalo Stari Pazar (Eski
Bazar) (Vidi; Novi Pazar.....", str. 152, 162). 37) Giljferding ovdje pogreno identifikuje podgrae
Rasa sa samom tvravom Rasom, to su uinili i mnogi drugi istraivai. Tek u novije vrijeme B.
Vulovi i J. Nekovi prvi obilaze greben Gradinu iznad Pazarita i utvruju na njegovom platou
postojanje zidina i odbrambenih kula staroga Rasa (Novi Pazar....", str. 147148). 113
Pri ulazu u klisuru Sutjesku stri uz rjeicu usamljena stijena. Nazivaju je Djevojaki stojelac" i
priaju kako je jedna djevojka, obanica, svaki dan dotjerivala ovdje svoje stado, pela se na liticu
i, sjedei na vrhu grebena, ila i pjevala od jutra do mraka. Ostao sam zadivljen sluajui ovu
priu jedinstvenu meu priama kod Srba u kojoj se pojavljuje svijetli enski lik. Manastir
Sopoani podignut je pa breuljku usred prostrane doline koja, okruena stjenovitim i tmurnim
brdima, ima izgled kotline. Od Pazarita pa do Sopoana naziru se ostaci stare kaldrmisane ulice.
Na etvrt sata od manastira buno izvire Raka, iz dva izvora, iz stjenovitog brda Kaelja38)
stvarajui tu male vodopade. Ovo brdo vezano je sa planinskim predjelom Peterom, koji dijeli
novopazarsku nahiju od bihorske. S one strane Petera tee rjeica Uvor39), koja ponire kod sela
Delimee i, kako kau, ponovo izbija na povrinu kao Raka s ove strane grebena. Jednom su
stanovnici Delimee zaklali ovna i bacili ga u jamu u koju ponire Uvor. Ovan je zaista isplivao u
Rakoj. 38) Brdo Kaelj nije se moglo identifikovati. 39) Na geografskim kartama ime Uvor ne nosi
rjeica, nego je njime oznaen jedan ponor na Peteru. Peter je, kao i druga mjesta u ovim
predjelima pun uspomena i ruevina starih spomenika. Na njegovom glavnom vrhu, koji iz daljine
ima izgled tamne kupe, nalaze se zidine srednjovjekovnog gradautvrenjaJelea, poznatog u
istoriji Nemanjia40). Dolje, pak, u takozvanoj Jele-nahiji41), nailazimo na dobro ouvane
ruevine manastira Sv. Kuzmana i Damjana42). Ali od svega ovoga najinteresantnije je to to
jednu ruevinu na Peteru narod naziva Trojan-gradom43). S ovim Trojan-gradom narod je vezao
legendu o sv. uru. Pod gradom se nalazi malo jezero, iz koga je izlazila adaja i prodirala
djevojke iz cijele okoline dok nije doao red i na kerku trojangradskog bana. Tada je pritekao u
pomo sv. ure, ubio adaju i oslobodio djevojku. Zatim je uzeo ubijenu neman i dovukao je do
sela Vuinia (pet sati od Trojan-grada) namjeravajui da je tu zakopa. Ali se stanovnitvo
poplailo i povikalo Vuci dalje, vuci dalje". Zato se, kae narod, ovo selo nazvalo Vuinii (od
glagola vui). asni vitez povue adaju u drugo selo i poe kopati jamu kad odjednom: udovite
uini pokret repom. Jao, Jao", zavapi svijet koji je to posmatrao, oivje, oivje." Stoga se to selo
do danas zove ivalii44). Ali adaja nije oivjela i bila je tu zakopana u zemlju. Svake godine o
Jurjevdanu na Jezero pod Trojan-grad dolaze Albanci, muslimani iz itave okoline, a i mnogi Srbi
hriani i prinose rtve sv. uru: kolju ovna i krv mu proliju u jezero. Zatim ovna pojedu i vesele
se. 40) Grad Jele, kao izrazito strateko utvrenje, prvi put se pominje 1282. g., kada je kralj Dragutin
predao vlast bratu Milutinu. Ovaj objekat je tipian primjer utvrenog vladalakog dvora, bez
podgraa. Ouvani su dijelovi kula, gradskog zida i kapije (Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb). 41)
Jele-nahija pominje se kao upravna jedinica u vrijeme kada je Novi Pazar bio vilajet (Novi
Pazar.....", str. 163). 42) O ovome manastiru nije se moglo nai bliih podataka. 43) Na geografskim
kartama ubiljeena je samo kota Trojan (Novi Pazar....", str. 9192). 44) U originalu: ivalovii. Sve
ove legende i prie udaljie me od opisa Sopoana45) o kojima imam namjeru da govorim
detaljnije jer je to jedan od najznamenitijih spomenika drevne Srbije.
45) Sopoani, manastir u oblasti Novog Pazara, na izvoru Rake, sa crkvom posveenom sv. Trojici,
zidao kralj Uro I oko 1265. g. Tu je prenio moti svoga oca Stefana Prvovjenanog da poivaju pored
tijela Uroeve majke, kraljice Ane, koja je tu ve bila sahranjena. Kad je kralj Uro umro 114
negdje u Humu, i njegovo je tijelo ovdje doneseno i poloeno u crkvu (V. R. Petkovi Pregled
crkvenih spomenika.....", str. 303). Plan crkve je potpuno slian planu urevih stupova, samo je
ova graevina mnogo vea i velianstvenija. Vrlo dobro je sauvana. ak je i kube, izuzev
gornjeg krova, ostalo itavo. Kula je takoe skoro neokrnjena46). Ovaj bi se lijepi hram mogao
vrlo lako obnoviti, ali kada e to biti47)? Oko Sopoana ive surovi muslimaniAlbanci.
Hriana ima vrlo malo. Mjesto je zabaeno, daleko od puta, tako da je malo ko od novopazarskih
hriana vidio Sopoane. Blagodarei toj zabaenosti, ovaj spomenik sauvao je svoju relativnu
cjelinu. Hram je dug 80 stopa. S osnovom u obliku krsta, crkva je, kao i urevi stupovi,
razdijeljena sa dva poprijena zida. Ulaz je sa zapada, ispod kule. Prozori su mali, obloeni
mermerom, otprilike istog oblika kao prozori na dvoru u Kremlju48). Vrata su takoe obloena
mermerom. Spoljanja ulazna vrata su mala, kao i luni svod na prvom poprenom zidu crkve.
Carska vrata na drugom zidu, koji odvaja oltar od naosa, mnogo su vea. Svi zidovi u
unutranjosti crkve, a i donji djelovi spoljanjeg zapadnog zida pokriveni su fresko-ivopisom. Na
spoljanjem zidu kule, onome prema crkvi; iznad svoda ispod koga se ulazi u hram, ima jedna
interesantna slika koja predstavlja graevinske radnike pri podizanju hrama. Jedni teu kamen,
drugi mijeaju kre, trei nose vodu. Iznad jednog ovjeka koji stoji i, po svoj prilici, upravlja
radom, napisano je (vjerovatno ime arhitekte). Na drugom dijelu slike itamo natpis
()g 49) Ovu bi sliku trebalo kopirati. Ona bi nam pokazala srpsku narodnu
nonju u XIII vjeku. Koliko sam ja mogao razabrati, u toj nonji dominira duga koulja i uske
akire (dok sada Srbi nose mahom kratke gornje kapute i iroke akire, po ugledu na istone
narode). 46) Arhitektura sopoanske crkve pripada klasinim oblicima rake graditeljske kole. Sa
zapadne strane crkve podignuta je velika priprata kvadratnog oblika s dvije bone kapele
pravougaonog oblika. U vrijeme kralja Duana podignuta je velika otvorena spoljna priprata s
trospratnim zvonikom (kulom) u proelju. Priprata je imala oblik pravougaonika iju su svodnu
konstrukciju nosili stupci, pilastri i dva slobodna stuba svi meusobno povezani lukovima (Novi
Pazar...." str. 137139). 47) Krajem XVII v. u dogaajima pred veliku seobu stradaju i Sopoani. S
crkve naputenog manastira Turci skidaju olovni krov (Novi Pazar....", str. 48) Prozori su izvedeni od
bijelog mermera, u istim romanskim oblicima, bez ikakve plastine dekoracije (Novi Pazar....", str.
139). 49) Freska ne predstavlja zidanje Sopoana, nego Hristovu priu o lakomom bogatau" (Luka,
XII, 1620). Radnici, koje je na slici zapazio Giljferding, nisu zauzeti zidanjem hrama, ve gradnjom
itnica. Na slici se lijepo vidi i pribiranje plodova sa njive na lijevoj polovini slike i njihovo
izruivanje u itnicu na desnoj strani. Natpisi VASTA", lijevo, i AGONISANTE", desno, pouzdano
je, transkripcija italijanskih rijei vastita" i agonisante". Prvim se oznaava obilje plodova koji
bijahu urodili na njivi bogataa, a drugi obiljeava scenu sa bogataem na samrti. Ova se scena sada
vie ne vidi jer je unitena (V. R. Petkovi. Pria o ,prekrasnom Josifu' u Sopoanima". Glasnik
Skopskog naunog drutva. Skoplje, I/1925, sv. 1, str. 3543).
Na zapadnom, spoljanjem zidu hrama naslikani su srpski vladari50). Slike su ovdje mnogo bolje
sauvane nego u urevim stupovima. Red poinje s desne strane. Prvi natpis sa te strane glasi:
(g) gw g . (Sveti
Simeon Nemanja novi mirotoac srpski. Preveo B. .). Nemanja je nacrtan u monakoj rizi sa
crnom iljatom svetenikom kapicom na glavi, ukraenom sa tri zlatna krsta, i sa velikom
sijedom bradom. NJega slijedi, u istom odijelu i s ogromnom sijedom bradom, (g)
(g) h g (ovo je sin
Nemanjin Stevan 115
Prvovjenani51). (Sveti Simon monah ktitor ovoga svetoga mjesta. - Preveo B. .) Poslije njih
(g) ~h h, (sveta Jelena monahinja. Preveo B. .), takoe u
monakom odijelu, s crnom maramom vezanom pod bradom i crnom panakamilavkom,
oteenom na vrhu52). 50) Freske srpskih vladara nisu locirane na zapadnom zidu hrama, nego
pokrivaju juni i zapadni zid naosa, zatim juni i istoni zid priprate i trijem (V. R. Petkovi. Pregled
crkvenih spomenika....", str. 304). 51) Monah Simeon Nemanja vodi za ruku monaha Simona (Stefana
Prvovjenanog), a ovaj kralja Uroa I. Simeon Nemanja ih privodi, posrednitvom Bogorodice, Hristu.
Ove tri freske naslikane su na junom zidu naosa (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....",
str. 304). 52) Uro I sa enom Jelenom u monakom odijelu, naslikani su u trijemu (V. R. Petkovi.
Pregled crkvenih spomenika....", str. 304). Red se nastavlja na lijevoj strani od crkvenih vrata. Na
poetku itamo: g () ()
g h() () (g)()
())~ (Veliki kralj Stefan Hristu bogu vjerni samodrac svih srpskih i
pomorskih zemalja. Preveo B. .) On ima kratku svijetlosmeu bradu i dugu kosu. Na glavi
mu je kruna nainjena od jednog komada. Odjea mu pada do zemlje i nju pridrava neto poput
omofora posutog dijamantima i biserom. Ovaj dio odjee ukrta se na gornjem dijelu tijela s lea.
U jednoj ruci dri trostruki krst sa est krakova53), a u drugoj svitak. Pored njega stoji djeak sa
dijademom, u istoj takvoj odjei i s istim krstom i svitkom. Ispod njega pie: u
h (Uro kralj sin previsokoga kralja
Stefana. Prev. B..). I najzad: ~g ()()()
()h() g (Jelena pobona kraljica svih
srpskih i pomorskih zemalja. Prev. B. .). I ona ima na glavi pokrivalo u obliku klobuka,
slino panakamilavci kod Jelene monahinje, samo u boji. U uima joj se vide ogromne okrugle
naunice. iroka brokatna odeda sprijeda je otvorena i otkriva drugu, zlatom tkanu haljinu. U
rukama dri ezlo. Svi ovi portreti su s oreolima oko glave54). 53) To je specifino grki krst, tzv.
patrijaraki krst (L. Mirkovi. Pravoslavna liturgika.....", Prvi opti dio, Beograd, 1965, str. 172
173). 54) Duan kao kralj sa enom Jelenom i sinom Uroem naslikan je takoe u trijemu (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....", str. 304). Najzanimljivije slike izraene su na zapadnom
zidu priprate. Ovdje je predstavljen ivot sv. kralja Stefana Deanskog (13211331)55), tako bar
ovdanji hriani objanjavaju sadrinu fresaka i to tumaenje izgleda mi saglasno s istorijom. 55)
Stefan Deanski krunisan je 6. I 1322. g., a umro je nakon dva mjeseca poto je svrgnut s prijestola, tj.
11. XI 1331. g. (K. Jireek. Istorija Srba". Knj. I, Beograd, 1952, str. 202203, 209)
Najprije vidite djeaka, koga sa stolice vue ena u bijeloj odjei. Djeak ostavlja svoj ogrta u
njenim rukama i hoe da ode. Ova ena je, bez sumnje, svirepa Grkinja Simonida, Stevanova
maeha, koja namjerava da sablazni djeaka kako bi ga, poslije toga, mogla oklevetati pred
svojim muem, kraljem Milutinom. Na narednoj freski predstavljeno je krupisanje ovoga mladia.
Dalje se vidi kako sjedi na prijestolu pred svojim dvorom i izrie presude optuenicima koji pred
njim stoje. Na kraju ga sahranjuju na seoskim kolima u koja su upregnuti volovi, a narod ga
oplakuje56). Ima i drugih fresaka koje se, kako mi se ini, odnose na djelatnost srpskih vladara.
Daj Boe da se 116
one to prije kopiraju i sauvaju za istoriju slovenskog ivopisa prije nego to ih potpuno ne
unakaze albanska zrna. Fresaka i slika iz Biblije ima mnogo od poda pa sve do kubeta. 56) Ciklus
ovih fresaka ilustruje jednu od najzanimljivijih pria iz Starog zavjeta. Ova pria uivala je veliku
popularnost i nala odjeka u profanoj literaturi mnogih naroda. To je pria o prekrasnom Josifu"
(Knjiga Postanja, gl. 3750). U sceni u kojoj je naslikano kako Petefrijeva ena hvata prekrasnog
Josifa" za haljinu u namjeri da ga navede na grijeh, Giljferding vidi zlu Grkinju Simonidu, maehu
kralja Stefana Deanskog, koja je htjela sablazniti Stefana, a zatim ga je oklevetala pred svojim
muem Milutinom. I scene koje slijede za ovom tumai on kao izvjesne scene iz ivota Stefana
Deanskog (V. R. Petkovi. Pria o prekrasnom Josifu' u Sopoanima", str. 3536). U pandantifima
kubeta predstavljena su na velikim povrinama etiri jevanelista57). Tu se okolo, na karnii, vide
natpisi zlatnim slovima. Nad svodom koji spaja pronaos sa sredinom hrama opaaju se ostaci slike
raene u mozaiku. U oltaru lei mermerna ploa koja je sluila kao asni prijesto. Na sjevernoj
strani oltara postoje dva manja sporedna oltara sa dobro ouvanim freskama. U jednom od njih
sauvana je drvena pregrada koja je sluila kao ikonostas, a u drugom su, kako priaju, dugo
vremena leale moti sv. Simona (kralja Stefana Prvovjenanog). Tu je na zidu naslikan njegov
portret58). Po uglovima i pukotinama nae se pokoje zrno penice, ime se dokumentuju prianja
o tome kako je crkva dugo vremena sluila kao turski hambar. Pada u oi da je prekrasna kamena
krstionica ostala itava59). Sauvala se i velika, duga grobnica nainjena od odlinog ruiastog
mermera*, samo joj je poklopac pomeren i tijelo, vjerovatno, izvueno. Na grobnici nema natpisa.
Na podu se vidi mnogo kamenih nadgrobnih ploa. Na nekim ploama razabiru se i natpisi. Na
primjer: h() sw (1346) (hg) ~ .
(30) hg ()i i" g
g g h u g Godine 1346.,
mjeseca novembra, 30. dan umrije sluga boji Isaija Simon. Ovo je njegov grob. Vjeni mu
pomen. Amin. ili: sw (1362) (hg) i .....
hg ...................
~i g g ~ ~ h u g
(). 1362. mjeseca aprila .... dan umrije sluga .... pop Radojevi. Ovo je njegov grob.
Vjeni mu pomen. Amin. (Preveo B. .) 117
Pokraj crkve nalaze se ruevine velike etvorougaone zgrade na dva sprata. To je, po svoj prilici,
bila manastirska trpeza. Ovu graevinu narod i danas zove Carska trapeznica". Na jednom zidu
vidi se lik Bogorodice. Svuda naokolo po itavom breuljku stre temelji zidina koji svjedoe o
velikom prostoru to su ga zauzele manastirske graevine. Ali su sve zgrade poruene. Samo je
crkva ostala itava strpljivo oekujui da se iz nje iznese smetlje, da se popravi oboreni krov
po kome je izraslo drvee obnovi ikonostas i podigne sruena mermerna ploa asnog
prijestola. Strpljivo oekuje vrijeme kada e se, poslije tristogodinjeg utanja, ponovo oglasiti
molitvom i pojanjem60). 57) Matija i Jovan na istonoj, a Marko i Luka na zapadnoj strani. Izmeu
jevanelista su medaljoni sa poprsjima starozavjetnih svetitelja (V. R. Petkovi, Pregled crkvenih
spomenika....", str. 305). 58) Simonove moti su zbog ratova odnesene 1687 (po V. R. Petkoviu 1587)
iz Sopoana u Crnu Rijeku, a odavde, 1701. g., u Studenicu (L. Pavlovi: or. cit., str. 54). Nije se
moglo provjeriti Giljferdingovo kazivanje o ovoj fresci Prvovjenanog. 59) Ova krstionica, nainjena
od bijelog mermera, nalazi se i danas u predvorju manastira. * Duine 11 pedalja, a irine 4. Grobnica
lei na nogarima visokim pet palaca. 60) Graevina je bila u ruevinama do 1925. g., kada je ponovo
presvedena i pokrivena mada ne stilski potpuno ispravno.... (A. Deroko. Monumentalna i
dekorativna arhitektura....", str. 83). Polo mi je za rukom da naem Pomenik sopoanskog
manastira**, pisan na hartiji lijepim ustavom, krajem XV ili poetkom XVI vijeka61). Kada su
Sopoani opustjeli, Pomenik je prenesen u manastir Crnu Rijeku62) i tamo je sluio za razne
biljeke. Ovi kasniji dodaci odudaraju od prvobitnog teksta loim rukopisom i nepismenou.
Poslije imena vladara, arhijereja i monaha, navodi se ogromna nomenklatura svetovnjaka koji su
se povjeravali manastirskim molitvama. Ovo je najbogatija zbirka slovenskih linih imena na koju
sam naiao. Namjeravam da ih sredim i tampam u dodatku63). ** Naslov mu glasi:
()w() g g q (g)g g
(g)g gig
g ()w()
() w (g) g g.
(Poinjemo s Bogom pomenik doma sv. Trojice manastira Sopoana. Hram sv. Trojice, uzronika
ivota, na pomen pravoslavnima hrianima pobonoj gospodi i ktitorima ovoga svetoga mjesta.
Preveo B. .) Zatim slijedi predgovor. 61) Ovaj Pomenik spominje i S. Novakovi (Srpski pomenici
XVXVIII veka". Glasnik Srp. uenog drutva. Knj. HLII, Beograd, 1875, str. 2) i konstatuje da je
Giljferding u svome putopisu tampao ispise iz njega. Iz Sopoanskog pomenika ispisao je i LJ.
Stojanovi dijelove s imenima vladara, arhiepiskopa i arhijereja, a zatim i zapise sluei se, kako to
sam kae, primjerkom pomenika iz Giljferdingove kolekcije. Uporeujui Stojanovieve ispise sa
Giljferdingovim, utvrdile su se neznatne razlike u grafiji. Stojanovi biljei i nekoliko imena kojih
nema kod Giljferdinga (LJ. Stojanovi. Stari srpski hrisovulji, akti, biografije, letopisi, tipici,
pomenici, zapisi i dr." Spomenik SAN III Beograd, 1890, str. 176177), 62) U originalu: monastr
ernorhcki. Ime ovoga manastira u Karadievom Rjeniku i u Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga
jezika JAZIU jeste Crna Rijeka. Neki autori biljee ovo ime ekavtinom Crna Reka. Ime
zabiljeeno ekavtinom nalazimo i na nekim kartama. 118
63)
S. Novakovi tvrdi da, koliko je njemu poznato, Giljferding nije izvrpo ovu svoju namjeru (S.
Novakovi. Srpski pomenici XVXVIII veka", str. 23). Radi kompletnosti opisa sopoanskog
manastira naveu imena srpskih vladara koja su se pominjala u molitvama: g
g () g () ()g
() ()() g ()
g g ()g g () h
g ()g g ()
hg g g () g
g vgw v i
g () g "
h () i q
()() g () w
() " g i q
g () g-*** "
()() g ()
g " - q**** vgw
() i ggq
() dgw g "
g () , g
() " g***** g q
" g q g
g () " q g g
() ()g [tako] () g()
g (), () q g
() h q
()i gvgi, g ()
() g g. u
" g , g ()
g () 119
- g. g ()
() iw g. g
() q (g) g ()
g g g q
g () iw g gu g~
h ()u ggq g ()
q ~u q g g g
() w() g gq ()u
ggq *** Sa strane dodato sitnim slovima ,,gg(). **** Sa strane
dodato ,,. ***** Ovaj izraz kralja naego" pokazuje da je stari tekst
pomenika, sa koga je kasnije prepisan ovaj na rukopis, sastavljen za ivota Stefana Uroa Milutina
(12741317) i da su imena navedena poslije njega, postepeno dodavana. (Giljferding pogreno
navodi godine Milutinove vladavine. Dragutin je ustupno prijesto Milutinu 1282. i Milutin vlada do
svoje smrti 1321. g./ (K. Jireek. Istorija Srba. Knj. I. str. 189, 202; - Primj. prev.) (ova poslednja dva
imena napisana su drugom, manje pouzdanom rukom). (Poetak pomenika careva Pomeni,
Gospode, due sluga svojih u carstvu svome Pomeni, Gospode, sve pravoslavne Careve nae
Pomeni, Gospode, sve pravoslavne hriane koji pomrijee u vjeri i pobonosti Pomeni, Gospode,
ktitore nae Simeona srpskog mirotoca i monahinju Anastasiju Pomeni, Gospode, Stefana kralja
Prvovjenanog monaha Simona i monahinju Anu u carstvu svome Pomeni, Gospode, monaha
Jovana kralja Stefana Radoslava i monahinju Anu Pomeni, Gospode, Stefana kralja Vladislava u
carstvu svome Pomeni, Gospode, Stefana kralja Uroa Prvog monaha Simeona prvog ktitora i
monahinju Jelenu Pomeni, Gospod;, monaha Teoktista Stefana kralja i monaha Stefana i
Vladisavu Pomeni, Gospode, kralja naega Stefana Uroa i kralja Stefana Uroa i Stefana
Konstantina Pomeni, Gospode, kralja Uroa Treeg Pomeni, Gospode, prvovjenanog cara
Stefana Pomeni, Gospode, drugoga cara Uroa Pomeni, Gospode, samostalnog vladara kneza
Lazara i slukinju boju monahinju Jevgeniju Pomeni, Gospode, pobonog despota Stefana i brata
mu Dobrovoja i slugu svoga Vuka Pomeni, Gospode, pobonog despota Stefana Pomeni,
Gospode, pobonog despota Jovana Pomeni, Gospode, slukinju svoju Angelinu Pomeni,
Gospode, slugu svoga Vuka i djecu njegovu Grgura i Lazara Pomeni, Gospode, Jovana Petra
vojvodu moldavske zemlje i gospou Jelenu Pomeni, Gospode, Radula vojvodu ugro-vlake
zemlje 120
Pomeni, Gospode, Jovana Mateja i gospou Jelenu. Prev. B. .) Imena srpskih arhiepiskopa
niu se ovim redom: g()() q
qg" ; g; u;
iw; gv; i; g; g
u; ; ; dgw; dgw;
; ; ; iw; g;
vgw; vg (ovo poslednje ime napisano je kasnije). (Prvoga arhiepiskopa
Savu i uitelja srpskog, Arsenija, Savu drugoga, Joanikija, Jevstatija, Jakova, Jevstatija, Savu
treega, Nikodima, Pavla, Teodosija, Teofana, Makarija, Savatija, Filipa, Jovana, Gerasima,
Simeona, Pajsija. Preveo B. .) U spisku episkopa oznaena je, pored nekih imena, i njphova
eparhija, kao na primjer: iw g(g) g; Joanikija Bela
crkva gw (); Georgija Zvornik g
; Silvestra rakog iwv h; Joakima sremskog
dgw ()();* Teodosija Zvornik iw
ug; Joasafa vuitrnskog ();
Vasilija Novo Brdo dg ; Timoteja rakog
(); Viktora Novo Brdo g(g);
Zahariju Smederevo i u(); Pahomija rudnikog
g; Sofronija Poega g ;
Petronija bosanskog qq (); Luku Zvornik w
gg; Diomidija hercegovakog ig; Ananiju
Skopje " (); Avramija Branievo w
; Visariona rakog g; Nikanora
Temivar w gg; Dionisija hercegovakog
iw g(); Josifa Temivar vgw
; Simeona vrakog iw u(); Joasafa
rudnikog 121
g ; Silvestra rakog g
g; Gerasima petrukog dg() ;
Teodora bosanskog * itaj Zvornik.
XI
OD NOVOG PAZARA DO PEI
Pretpostavljam da su itaocima ve dosadili ovi opisi ruevina, crkava i manastira. Ali se sada
nema kuda. Ako su spremni da me prate po Staroj Srbiji onako kako su me pratili po Hercegovini
i Bosni, onda neka strpljivo sluaju opise starih spomenika i ruina. Danas u Staroj Srbiji i nema
nita sem starina. Ovdje je slovenski ivot skoro ugaen. NJega je potisnula albanska bujica i u
ovoj sredini, preplavljenoj muslimanskim varvarstvom, jo samo crkveni spomenici zadubine
Nemanjia stoje kao svjedoci hrianskog i slovenskog ivota to je nekada ovdje bujao.
Izmeu Bosne, Stare Srbije*) i Hercegovine triju pokrajina o kojima sam duan pruiti
itaocima informacije postoje udne razlike. * Ja uzimam Staru Srbiju u onom opsegu u kome je
tretira narod i crkva, tj. ukljuujui novopazarsku oblast. U Bosni je slovenski i pravoslavni
elemenat snaan i iv, ali bez prolosti, bez tradicija. Cijela drevna istorija Bosne ispoljavala je
neprijateljstvo prema pravoslavlju. Neprijateljsko obiljeje nosilo je i bogomilstvo i
rimokatolicizam. Zbog toga ta istorija nije ni ostavila traga u sjeanju i u ivotu bosanskog
pravoslavnog stanovnitva. Stara Bosna prua mu dva tamna lika: Vuka Brankovia, bosanskog
vladara sa sjeditem u Travniku1), izdajicu Buka", koji je izdao Srpsko carstvo na Kosovu" i
ije se ime s prokletstvom predaje s koljena na koljeno. Zatim bezbonu kraljicu Jerinu"2), ijim
se imenem zastrauju danas mala djeca. Na svu sreu, pravoslavni Bosanci prihvatili su ciklus
pjesama o knezu Lazaru, Kraljeviu Marku i Karaoru i u njima nalaze duevnu hranu i izvor
nadanjima. Ali, ponavljam, pravoslavne starine, spomenike i tradiciju Bosna ne posjeduje. Sva ta
starodrevnost, spomenici i predanja koncentrisana su u Staroj Srbiji. 1) Narodno predanje pominje u
jednoj pjesmi da je Vuk Brankovi porijeklom iz Hercegovine (V. orovi. Historija Bosne",
Beograd, 1940, str. 328). 2) O Jerini vidi biljeku 31 u gl. VIII. No u njoj, kako rekoh, gotovo nema
nieg savremenog i ivog, sem surovih muslimana Albanaca. U tom pogledu Hercegovina je u
boljem poloaju i od Bosne i Stare Srbije. Tu je pravoslavno stanovnitvo snano u njegovanju
tradicije i postojano u savremenom ivljenju. Meutim, ono, izolovano nerodnom masom
kamena, zaostaje, na alost, za Bosancima po mogunostima materijalnog razvitka i blagostanja.
(Govorim po mogunostima" jer je u dananjoj stvarnosti hriansko seljatvo podjednako
upropaeno i u Bosni i u Hercegovini. U Bosni moda i vie poto njena plodna i bogata zemlja
slui kao mamac pljakaima svih kategorija, koji ne obraaju veliku panju na siromanu
Hercegovinu.) Ipak ovdje nije mjesto da govorim o Hercegovini i njenim divnim ljudima. Vraam
se Staroj Srbiji.
Srpski narod shvatio je znaaj spomenika, kojima obiluje predio od Novog Pazara do Prizrena, taj
prastari, sada opustjeli centar njegove drave. Kao dokaz jasnoe tog shvatanja 122
navodim jednu narodnu pjesmu koju sam zabiljeio u Deanima3), najimpozantnijem i
najuvenijem od svih spomenika prolosti u Staroj Srbiji. O samom manastiru, ija je bratija
danas glavni oslonac ostacima pravoslavlja u cijelome ovome kraju, govoriemo docnije.
Navodim ovdje tu pjesmu, koju mi je ispjevao jedan od malobrojnih pravoslavnih seljaka to su se
zadrali blizu manastira, u njegovoj okolini4): 3) Za ovu pjesmu S. Novakovi pretpostavlja da je
spjevana po narudbini deanskih kaluera, da nije starija od prologa vijeka i da je to za Deane
prepjevana narodna pjesma o zidanju Ravanice (S. Novakovi. Srpske narodne pesme o boju na
Kosovu". Godinjica Nikole upia. Beograd, II/1878, str. 109110). Pored Giljferdingove,
tampano je jo nekoliko varijanti ove pjesme. Jednu nalazimo kod S. Ristia (Deanski spomenici".
Beograd, 1864, na 6771 str.), drugu je tampao B. Petranovi (Srpske narodne pjesme iz Bosne i
Hercegovine". Beograd, 1867, str. 9496), a trea varijanta, pod naslovom Deanski manastir",
objavljena je u zborniku makedonskih narodnih pjesama brae Miladinova (Miladnnovci. Zbornik
18611961". Skopje, 1962, str. 5556. Vidi i: D. Kosti. Narodna pesma o zidanju Visokih
Deana". Prilozi za prouavanje narodne poezije. Beograd, knj. V/1938, str. 205216). 4) Giljferding
je ovu pjesmu zabiljeio onako kako je uo, po narodnom govoru, ruskom graanskom azbukom i
djelimino Vukovom irilicom (slova " i "). U prevodu je izvorna ortografija teksta zamijenjena
savremenom irilicom.
Vino pije srpski car Stefane U Prizrenu, svome Carigradu, A sa sinom svojim, car-epanom.A
Vino pie, slavno govorie Sve o carstvu i njinu gospodstvu, A kako e bolje carovati, Carovati i
gospodovati. No to veli silni car epane: A moj babo, srpski car Stefane, Odi, babo, da se
dijelimo: Ne moemo oba carovati,B Carovati i gospodovati! Razdvojimo na Prizrenu carstvo,
Podvojimo carstvo i gospodstvo, Podvojimo sedam tarapana,V Podvojimo sedam kula blaga,
Podvojimo zemlje i gradove, Podvodimo lafe i timare." No to veli srpski car Stefane: Zato,
sine, da se dijelimo? ta si u carstvu poelio? U estitu domu Nemanjia Dosta carstva, dosta
gospodstva, Dosta piva, dosta jediva! Ako si se slakomio, sine, Ti da uzme na Prizrenu carstvo,
Na poklon ti carstvo i gospodstvo, I na poklon zemlje i gradove, I na poklon sedam kula blaga, I
na poklon sedam tarapana, I na poklon narod Srbadija! Od toga ti trait nita neu. No ti boji
amanet ja dajem, uvaj narod ko i svoju glavu! e e crkve obaljene nai, Svud ostavi od careva
blaga Da se grade prebijele crkve; e e nai vodu u planinu, Svud ostavi od svojega blaga Da se
voda vodi iz planine, Dovodi se, sine, u ehere, Da je pije voljni i nevoljni, Da te mnogi narod
blagosilja. Sve namjenjuj za svojega zdravlja. I za zdravlje i za svoju duu, Ko to jesu prvi
Nemanjii! Od toga ti trait nita neu, Tek poklon mi to selo Deane, Deane vie Istinice5), Kod
studene kod vode Bistrice, Meu Peu, meu akovicom: Hou, care, monastira gradit, I poklon
mi sedmu tarapanu, I poklon mi sedmu kulu blaga." Kad to zau silni car epane, Od zemlje je
na noge skoio,G Kapu skida, do zemlje se svija, I pred carom zemlju poljubio, Poljubi ga u skut i
u ruku: Gradi, babo, estito ti bilo! Gradi crkvu kakvu ti je drago, Nemoj nae zaaliti blago."
123
No to veli srpski car Stefane: Ou gradit bila monastira, Temelj u juD od srme graditi, A direke
od b'jela karlovca, A pokrit ju eenijem zlatom; Da ju viim, da visoje nema, Da ju arim, da ju
ljepe nema, Da ju nigdje u svijetu nema! Nek se znadne carska zadubina, Nek se znadne: jesmo
carovali!" No mu veli sestrica Jelena: A moj brate, srpski car Stefane, Nemoj takvog monastira
gradit, Nelj kauju knjige starostojne,E Hoe Turci preuzeti carstvo, Nee ni se odrati crkva,
Odrati u turskomu carstvu: Hoe Turci razvaliti crkvu, Pokupiti srmu i pozlatu, Od srme e
rahtove graditi, Te kititi konje sedlenike A od zlata bulama erdane,
Ter kititi svoje vjerne ljube.
No ti gradi b'jela monastira, Temelj gradi od studen' kamena, A direke od mermer' kamena, A
pokrij ju tekijem olovom: Za to Turci ni gledati nee, Tako e se odrati crkva, Odrati u
turskome carstvu, I u nju e pjevat leturija I kupit se narod Srbadija." Tako care gradi monastira,
Te sakupi hiljadu majstora, On ju gradi za sedam godina, Temelj gradi od studen' kamena, A
direke od mermer' kamena, I pokri je tekijem olovom, Te ju vii, da visoje nema, Naara ju, da
je ljepe nema. U nju pjeva asna leturija, I kupi se narod Srbadija, Kako tadar, tako i danaske: I
pjevala dugo i za mnogo!
Amin, Boe, hoe ako Bog da! A) Car Stefan je sv. Stevan Uro III (umro 1336), osniva Deanskog
manastira. Car epan je njegov sin, uveni car Stevan Duan Silni (umro 1356): Pjesma daje ocu,
svetome kralju, crkveni oblik imena (Stefan), dok sin, vojnik i narodni heroj, nosi narodni oblik
(epan, tj. Stjepan). (Uro III umro je 11. XI 1331. god., a car Duan 20. XII 1355. god. Primj.
prev.) B) U ovom stihu ispoljavaju se istorijske osobine Duanove. V) Rije tarapan" ili tarapana" je
nepoznata. Pjeva mi nije mogao objasniti njeno znaena. (Tarapana kovnica novca. Primj.
prev.) 5) Danas postoji selo Istini, sjeveroistono od Deana. G) Pjeva ih zamilja da su sjedili na
zemlji, onako kako to ine Turci. D) Upotreba zamjenice ju" na ovom mjestu pogrena je, ali sam je
zapisao tano onako kako je pjeva izgovorio. E) Karlovac je, u otvari, srebrni talir. ) Starostojne ili
starostavne knjige (pogreno carostavne) jesu stare knjige u kojima je, po uvjerenju srpskog naroda,
izloena njegova prolost i predskazana budunost. (Po I. Ruvarcu, izraz starostavan, staroslavan i
starostavnik" izopaen je od carostavan i carostavnik" i znai carstvenu knjigu ili knjigu o carstvima.
Kod F. Mikloia staroslavne knjige su libri antiqui", upravo antiquae gloriae". Za Jagia
starostavne kljige su knjige koje lang bestehend". Primj. prevod.)
Iz Novog Pazara poao sam u Pe, ali ne pravim putem, nego sam skrenuo na jugozapad,
namjeravajui da posjetim manastir Crnu Rijeku. Put je vrlo interesantan, ali i zamoran. Sa
Novopazarskog polja okrenuli smo klancem rjeice Joanice, to se uliva u Raku. Klanac je 124
obrastao gustom umom i grmljem. Tu i tamo nailazimo na omanja polja, vlasnitva albanskih
naselja Lukare6) i Kruevo7), ije su kue rasturene po povri. Poslije dva sata hoda naili smo na
albanski han. Ova graevina je veoma originalna. Zamislite irok plast sijena, s obje strane
pojaan proem i ograen niskim plotom. Ako dalje zamislite da je taj plast iznutra prazan i da
ima dva otvora jedan dolje, umjesto vrata, a drugi gore, da bi mogao izlaziti dim dobijate
vjernu sliku ovog gostoljubivog utoita8). 6) U originalu: Lukara. 7) U originalu, pogreno: Kreevo.
8) Ovo je, vjerovatno, tzv. krivaa ili grbaa, najstariji i najprimitivniji tip kue (M. Lutovac. Ibarski
Kolain". Naselja i poreklo stanovnitva. Knj. 34. Beograd, 1954, str. 97). U blizini hana vidjeli smo
nekoliko koliba nainjenih po istom planu, samo manjih razmjera. Ostale kolibe ovjek iz daljine
ne moe razlikovati od plastia sijena. Vi i ne slutite", govorili su mi, da ovdje ive imuni
ljudi. Ovi Albanci imaju zemlju, stoku, ne plaaju ni groa poreza, pa ipak ne podiu pristojne
stambene zgrade jer pri najnevinijoj svai stalno potpaljuju kue jedan drugom." Ovakve su
gotovo sve albanske kolibice u ovom kraju. Ali dalje, u Dukainu, vidio sam uredne drvene, a
ponekad i kamene kuice. Od hana kreemo desno, tokom Joanice, i penjemo se na uzvienje
Cvrnje, do izvora rjeice. Jedva primjetan puteljak vodi nas kroz gustu, gotovo neprohodnu umu.
Sjedei na konju, ovjek mora upotrijebiti sve svoje gimnastike sposobnosti kako bi ispred sebe
raspleo i razgrnuo isprepleteno granje. Proavi izvor Joanice, peli smo se uz brdo jo itav sat da
bismo se dohvatili grebena koji se zove Kozji vrh9). Kada smo se s grebena okrenuli nazad, pred
oima nam je pukla tamna masa brda koja od nas zaklanjaju novopazarsku dolinu. Nad njima se
nadnio tamni konus na kome lee ruevine Jelea. 9) Jedan kraj sela Orae naziva se Kozji Do (M.
Lutovac: or. cit., str. 156). Nakon kraeg kretanja po ikari i ibljaku, nali smo se na drugoj strani
grebena. Odavde nam se otkrie, u arobnoj panorami, mjesta u koja smo krenuli. Padina je na
ovoj strani grebena obraena. Vide se uzorane njive i razbacana naselja s albanskim kuicama. To
su sela: Ribarie10) i manjke11). Dolje protie Ibar izlazei, otrom okukom, iz krevite klisure.
Ova se klisura, sa svojim liticama udnih oblika, vidjela, en face, sa grebena na kome sam stajao
izazivajui izvanredan efekat. Lijevo od nje uzdie se visoka stjenovita masa Crna Rijeka, a iza
nje, kao na drugom spratu, uzvienje Roaje12). Desno je planina urevica, a pravo iznad klisure
u daljini, nadvisujui sve planinske lance, pokriven snijegom stoji ljeb, u ijem emo podnoju
ugledati grad Pe. U selu manjke moj je kavaz, iako znalac albanskog jezika, jedva jedvice
nagovorio stanovnitvo da nam za doruak proda hljeba i mlijeka. Seljaci kao da nisu vjerovali da
emo im platiti. Ali kada je ta, za njih udnovata, novost ubrzo postala stvarnost, iz svih kolibica
poee iznositi obilje ivotnih namirnica. 10) U originalu, pogreno: Rbarica. Kod Lutovca (or. cit.,
str. 181) ovo selo zove se Ribarie. U Imeniku mesta u NR Srbiji (Beograd, 1960) selo je zabiljeeno
kao Ribarii, a na nekim tipografskim kartama i Ribari. 11) U originalu: manke. 12) U originalu:
Roa. Roaje oblast i varoica u izvoritu rijeke Ibra. Danas se upotrebljavaju dva oblika imena:
Roaj i Roaje. 125
Spustili smo se na Ibar, preli pliakom na drugu obalu i dohvatili se guste ume. Poslije pola sata
naili smo na tako impozantnu gomilu stijenja kakva se rijetko moe vidjeti ak i u Hercegovini,
toj postojbini kamena. Ovo mjesto zove se Crna Rijeka. Crvenkasta masa granita uzdie se gotovo
vertikalno, zavravajui se na vrhu as pravilno zaokruenim oblicima, as zupcima i otricama.
Na ovom granitu nalazi se crkva13). Uza samo stijenje priljepljen je red elija, iji spoljanji
okreeni zidovi od kamena, sa est malih prozoria, isturenih na ravnoj povrini litice, podsjeaju
na lastaviina gnijezda. Nedostaje samo karnia za pridravanje ovog ovjeijeg gnijezda, koje se
naslanja na neprimjetni ispust u granitu. Pored ove gomile stijenja uzdie se breuljak koji sa
gomilom obrazuje gotovo pravi ugao, ali se ne dodiruje s njom14). Breuljak je obrastao umom
kroz koju vodi staza. Na njemu se, nasuprot crkvi, formirala zaravan. Uzak drven most spaja
zaravan sa elijama. On vodi drvenoj galeriji kojom je ograen red elija. Razruite mosti, i
elije e, sa svojom crkvom, biti provalijom odvojene od ostalog svijeta. 13) Crkva i cio manastirski
kompleks ukomponovan je u prirodnu upljinu stijene koja se okomito die obrazujui lijevu stranu
kanjona ponornice Crna Rijeka (M. Vulovi. Manastir Sv. Arhanela u Crnoj Reci". Zbornik za
likovne umetnosti 4, Novi Sad, 1968., str. 149151). 14) Breuljak koji se uzdie uporedo sa stijenom
na kojoj je sagraena crkva u stvari je desna obala rjeice. Giljferding to nije primijetio, po svoj prilici,
zbog toga to je rjeno korito, tamo gdje prolazi kraj manastira, suho poto rjeica ponire vie
manastira. Crkva se, kako rekoh, skriva u stijenju. Jedino se vidi polukruni zid oltara, koji stoji u
redu s elijama i na kome je uglavljen mali krst. Na oltarskom zidu izraene su dvije freske: sv.
arhanela Mihaila i sv. Petra Korikog15). Uskim, potpuno tamnim prolazom to ga je, izgleda,
otvorila sama priroda vode vas u peinu, dovoljno prostranu i na jednom mjestu veoma visoku. 15)
fresku sv. Petra Korikog u manastiru Crnoj Rijeci pominje i L. Pavlovi (or. cit., str. 84). U jednom
zidu pokazuju vam malo uljebljenje: tu je povremeno sjedio sveti pustinjak Janiije16). Pod
uljebljenjem vidi se ulegnue na koje je svetitelj sputao noge. Na drugo ulegnue, pokraj
uljebljenja, naslanjao je lakat. U uljebljenju se moe sjediti uz najtee napore: mora da se
sagne isturajui glavu naprijed. U ovoj peini, na ovom sjeditu, Janiije je proveo 70 godina. 16)
Ovdje se misli na Janiija Devikog. Pokuao sam, samo za trenutak, da sjednem i ve mi je odijelo
bilo mokro. Iz kamena stalno kaplje voda i povrina peine se nikako ne sui. Na drugom kraju
peine pokazuju mi jo jedno udubljenje u koje se skuplja voda i odatle otie mlazom. Ovo
udubljenje iskopao je, kau, pustinjak svojim noktima da bi imao vode. Iz ove peine ulazite u
drugu, veu, u kojoj je sveti Janiije podigao crkvu sv. arhanelu Mihailu. Crkva je potpuno
mrana i vlana, kao i peina. Od vlage su teko oteene freske. Na jednom mjestu na crnoj
podlozi bio je lijepom bijelom bojom ispisan dugaak natpis, ali se on gotovo sasvim izbrisao od
vlage i od lea bogomoljaca, koji su se na njega naslanjali. Oblik slova kazuje da natpis nije stariji
od XV vijeka. U prvoj polovini toga stoljea osnovana je i crnorjeka pustinja17). 17) Zasad
nemamo pouzdanih podataka o postanku manastira Crne Rijeke. Postavljen u teko pristupanoj i
besputnoj klisuri, s nizom detalja koji upuuju na zakljuak da je objekat prilagoen odbrani, manastir
je mogao nastati u vrijeme nestabilnih prilika, tj. u doba turske okupacije (Novi Pazar i okolina", str.
220). 126
Sv. Janiije bio je savremenik srpskog despota ura Brankovia (14271456). To je doba
silovitih turskih najezdi, doba krvavih ratova voenih na srpskoj teritoriji, doba sramote i izdaja.
Razumljivo je zato su u to vrijeme pojedini hriani traili utoite u najzabaenijim i
neprolaznim umama i peinama. Sveti Janiije nije sahranjen meu hridima, gdje je proveo skoro
cio ivot. NJegove moti poivaju nedaleko od crnorjeke crkve, u manastiru Deviu18), zadubini
ura Brankovia, na mjestu gdje je ovaj pustinjak otpoeo svoj podvig i gdje je, po predanju, na
udesan nain izlijeio urevu kerku19). 18) Prema rimnikom i moskovskom srbljaku, Janiije
Deviki bio je rodom iz Crnogorskog primorja i ivio je u doba despota ura. U mladosti je otiao
radi podviga u Crnu Rijeku i kada je sakupio dovoljno bratstvo, podigao je crkvu, posveenu
arhanelima Mihailu i Gavrilu. Kasnije je ivio u jednoj peini u devikoj pustinji, gdje je, zajedno sa
despotom urem, podigao crkvu, manastir Devi, posveen Vavedenju. Tu je Janiije i umro 1430.
g. (L. Pavlovi: or. cit., str. 129). 19) ura je, prema beogradskom srbljaku, u znak zahvalnosti za
lijeenje kerke, podigao crkvu na mjestu gdje se Janiije podvizavao (. Sp. Radojii. Janiije
Deviki". Glasnik Etnografskog instituta SAN. Beograd, I/1952, 12, str. 173 178). U
crnorjekoj crkvi nalazi se koveg sa motima mladia, sv. Petra Korikog20), koji je (po svoj
prilici, u doba Duanovo) ivio kao isposnik u planinama oko Prizrena. Kada je poruen hram to
ga je on tamo podigao (kasnije u opisati te ruevine), stanovnici kolainskog sela Brnjaka, iz
roda Kosaa21), prenesoe njegove moti u oblinju crkvu Sv. Arhanela, zadubinu sv. Janiija, i
tu ih sahranie22). U kovegu se uvala i jedna knjiga, koju je, kako priaju, uvijek nosio sv. Petar
Koriki. Knjiga se nalazila u kovegu i prole godine, ali, kad sam ja tamo doao, nisam je vidio.
Jedini stanovnik ovoga manastira bio je pop Stevan, starac na izmaku snaga. 20) Jedini pustinjak
poznat po imenu za sve vrijeme nemanjikog perioda. ivio je, po svoj prilici, u XIII vijeku.
Provodei pustinjaki ivot, nastanio se u jednoj peini kod sela Korie i oko sebe okupljao uenike.
Poslije njegove smrti proirilo se miljenje da njegove moti lijee, pa je peina u kojoj se Petar
podvizavao pretvorena u crkvu i u njoj su leale njegove moti (L. Pavlovi: or. cit., str. 8185, i K.
Jireek. Istorija Srba. Knj. II,Beograd, 1952, str. 275276). 21) Po S. Vuloviu, ovi Brnjaani nisu bili
od roda Kosaa. To su bili kosci kojima se, prilikom koenja livada u selu Korii, nou javio sv. Petar.
Oni su uspjeli da nau ivot sa sveevim motima i da ga donesu u Crnu Rijeku. Giljferding je
pomenuo rod Kosaa jer nije znao da je srpskohrvatski kosac" isto to i ruski kosec" (S. Vulovi:
Crna Rijeka i crnoreki manastir sv. Petra Korikog. Godinjica Nikole upia. Knj. XIV, Beograd,
1894, str. 287). Iz nekih zapisa saznaje se da su moti Petra Korikog prenijete u Crnu Rijeku 1840. g.
Po L. Pavloviu, to je pogreno jer su one u XVIII v. ve bile u Crnoj Rijeci. Petrove moti poslali su
monasi Korikog manastira po sigurnim ljudima u peinsku crkvu Crnorjekog manastira jer nisu
mogli da podnose zulum poturica (L. Pavlovi: or. cit., str. 83). I P. Kosti smatra da se to nije desilo
1840. g. jer bi tu godinu tano zabiljeio Giljferding, koji je posjetio Crnu Rijeku 1857. g. (P. Kosti.
Manastir Sv. Marka". Godinjica Nikole upia. Knj. XXX. Beograd, 1911, str. 231). 22) Od
momenta kada su u Crnu Rijeku prenijete moti Petra Korikog, manastirska crkva, koja je bila
posveena arhanelima Mihailu i Gavrilu, poinje da slavi Petrovdan.
Kada smo doli, starac se uplaio mislei da smo Albanci i da namjeravamo jesti i piti o njegovom
troku. Moji su ga ljudi s velikom mukom nagovorili da sie do mene. Dugo se pretvarao da nita
ne zna i tek mu je zveket zlatnika rasvijetlio razum. Nesretni stari! U bijeloj albanskoj koulji, s
crvenim pojasom i opancima, on niim, sem sijedom bradom, nije podsjeao na svetenika. Ali je
on ipak o velikim praznicima sluio liturgiju i tada bi ak iz udaljenijih sela dolazili seljaci na
Crnu Rijeku, jer u okolini nema druge bogomolje. Veliko je pitanje da li 127
e se, poslije smrti ovoga jadnika, nai dobrovoljac koji bi se naselio u ovu pusto i ivio u ovoj
vlanoj peini, meu neobuzdanim Albancima. Sem bogoslubenih knjiga ruske redakcije, teko
postradalih od vlage, u crkvi se nalazi tridesetak rukopisa i oni su, u procesu truljenja, leglo
mievima. Veina tih rukopisa su mineji, sluabnici, oktoisi23) i slino svi kasnije srpske
redakcije. Meu njima naao sam Pomenik sopoanskog manastira", zatim dvije knjige bugarske
redakcije novijeg vremena. 23) Mineji, sluabnici i oktoisi bogoslubene knjige u pravoslavnoj
crkvi. Opratamo se sada sa crnorjekim stijenjem i kreemo dalje. Neu detaljno opisivati put
onako kako sam to do sada inio. itaocima e brzo dosaditi nabrajanje visokih uspinjanja i
dubokih sputanja, koja se naizmjenino smjenjuju i od kojih su se napatili nai konji. Ti usponi i
sputanja su, konano, tako izmrcvarili jahaa da ponekad odahne s osjeanjem zadovoljstva i
slobode, i to u momentu kada se negdje dokopa ravnice. Teko je naii na takvu pusto na kakvu
smo nailazili u planinama to dijele novopazarsku oblast od Albanije. Po tim planinama, veim
dijelom pokrivenim gustom bukovom umom, sa mnogo mladih stabala oglodane kore posao
medvjeda jahali smo od podne do suneva zalaska. Zatim smo se spustili u iroku i vrlo lijepu
dolinu. Od ove doline poinje kolainska nahija24). Nedaleko od ovoga ima jo jedan Kolain, u
junom uglu Hercegovine, pokraj Crne Gore25). 24) Tj. oblast Kolain, izmeu doline Rake,
Metohije i Kosova, gornjeg Polimlja i Peteri, u literaturi zabiljeena pod imenom Stari Kolain,
Kolain, Mali Kolain, Ibarski Kolain, a na mnogim geografskim kartama Stari Kolain (M. Lutovac:
or. cit, str. 6166). 25) Kolainom se u Crnoj Gori zove oblast u slivu rijeke Tare. Dijeli se na Gornji i
Donji Kolain. Iz ovoga hercegovakog Kolaina iselila se, kako priaju, u davna vremena, masa
hriana progonjena od Muslimana i nastanila na albanskoj teritoriji, u dolini pod Mokrom gorom.
U novoj naseobini ima sada, kako raunaju, do 300 kua pravoslavnog ivlja. Nema nijednog
muslimana. Kolainci nisu od roenja vidjeli putnika u svojoj sredini. Jedini njihovi gosti su
skupljai dabina i multezimi (zakupnici desetine) sa svojim kavazima. Naa ih je posjeta
iznenadila i nisu joj se mnogo obradovali. Osuli su se prijekori vodiu: Zato si ih doveo ovamo?
Zna da smo siromasi i da nemamo nita. Bolje bi bilo da ih vodi u han. Ta on je blizu."
(Meutim, do hana ne bismo stigli ni do ponoi.) Pitali smo ih: Ima li mlijeka?" Nema!
Donesite hljeba" Nema! Zakoljite jagnje, dobro emo platiti!" Odakle nam jagnje?
Pa ipak smo se mirno smjestili pod nadstrenicu jedne iste seljake kue. Uvidjevi da smo mirni
ljudi, da ne pretresamo kolibe i ne pljakamo, Kolainci se malo otkravie. Tada su im apnuli da
je, navodno, doao jedan gospodin, da je on rianin (tj. hrianin-pravoslavac), a uz to i
Moskov". NJihovo iznenaenje ne samo da nije iezlo nego se i pojaalo poprimivi karakter
radosnog uenja i znatielje. Prvo, oni nikad nisu vidjeli Moskova, mada su o njemu sluali, i,
drugo, inilo im se nevjerovatno da ovjek moe u isto vrijeme biti i hrianin i gospodin i
nareivati naoruanim Turcima kavazima kao svojim slugama. Cijelo selo sleglo se da me
vidi. Mada sam se ve privikao na to da u Turskoj moja linost bude predmet panje poput
prekomorske zvijeri u kavezu ipak mi sve ovo nije bilo prijatno. Radoznalost nije ometala
moje Kolaince da se pobrinu o naem smjetaju i ishrani. Jedan je poslao domaicu po mlijeko i
kajmak, drugi je otrao po hljeb, trei se postarao oko spremanja cicvare, dok je etvrti sveano
dovukao jagnje i predao ga na klanje i peenje.
Dok se pripremala veera, polo mi je za rukom da se upoznam sa ljudima koji su se oko mene
okupili. Narod mi je poeo priati o svome ivotu i ta se pria kao i uvijek u Turskoj kad
govore seljaci hriani sastojala od jadanja na ugnjetavanja. Mi smo ranije ivjeli mirno",
priali su mi Kolainci. Nisu nas uznemiravali. Mnogi nai ljudi imaju svoju zemlju, ali vei 128
dio zemljita pripada agama iz Vuitrna. Vuitrn je daleko, pa su nam age rijetko navraale.
Uredno smo im plaali etvrtinu, davali hara i desetinu. Sada je zaveden novi poredak: desetinu
daju pod zakup i zakupnici nas odrae do koe. Evo, na primjer, ovaj domain. On je prvi ovjek
u naem selu, u Oklacu26). Ima zemlje toliko da dri 30 najamnika. Od njega je prole godine aga
uzeo 1500 pjastera na ime etvrtine od etvenog prinosa. ta mislite kolika je bila desetina od te
iste etve kada je nju izraunao i uzeo zakupnik? 1000 pjastera. Ovo bi se jo moglo podnijeti,
ali su jadi u tome to su se age na koje se ranije bio grijeh potuiti sada udruile sa
zakupnicima. Zakupnik izrauna ljetinu kako hoe i uzima, ne deseti, nego peti dio naeg stvarnog
prinosa. Za njim dolazi aga i ne gleda koliko smo ita sabrali, nego ga interesuje koliko je
zakupnik napisao u svoj tefter. Prema tome aga uzima, ne etvrtinu, nego polovinu etve. ta
nama preostaje? Sretna su bila stara vremena!" Tako Kolainci opisuju svoju sudbinu. 26) U
originalu, pogreno: Oklapch. Ali pri svemu tome moram primijetiti da oni ive mnogo bezbrinije
od svih bosanskih i hercegovakih seljaka koje sam vidio. Presudite sada sami o poloaju drugih!
Poslije veere razgovori prestadoe. Savladao me san, ali je nekolicina Kolainaca, naroito
mlade, i dalje stajala oko nadstrenice i gledala Moskova. Na jednog od njih sam naroito obratio
panju. Stajao je otprilike itav sat ne miui se s mjesta, stalno utao i posmatrao me. Iznenada
provali iz njega pitanje koje je, rekao bi ovjek, dolazilo iz dubine due. Gospodaru, ima li
zuluma u vaoj zemlji?" Nema!" odgovorio sam i zaspao. Poslije kolainskog sela Oklace27)
penjali smo se na Mokru goru28). Preavi preko ovoga visokog grebena (ije ime potpuno
odgovara nazivu uzvienja, Jer je na njemu, pri najsuvljem vremenu, postojala velika vlaga
nastala od debelog hlada umskog pokrivaa i estih izvora), spustili smo se u Vojin Do. Sada
smo u Albaniji", ree moj vodi. Opet smo se penjali na uzvienje Javorinu29). Kad smo doli do
prevoja, pod naim nogama pruilo se iroko polje. Pola sata sputali smo se jelovom i hrastovom
umom, divnim prirodnim putem. Ispoetka put je pjeskovit, a zatim pokriven nekakvim
crvenkasto-ruiastim slojem zemlje. Polje pred nama zove se Dukain30). Poto smo sili u
ravnicu, nismo vie imali, sve do Prizrena, nijednog brda ni breuljka. I konji i ljudi odahnue na
ravnom terenu. 27) U originalu, pogreno: Oklapcev. 28) Ovdje se radi o Mokroj planini. 29) Ovo se
uzvienje nije moglo identifikovati. 30) Dukain Dukadin (alb. Dukagjini) jugoslovensko-albanska
pogranina oblast prozvana po albanskoj porodici Dukadin, koja je njom vladala. Poslije pada itave
oblasti pod Turke ime Dukadin dato je jednoj turskoj administrativnoj jedinici koja je prevazilazila
granice posjeda porodice Dukadin i proirila se i na kadiluke Pei i akovice. U tom se obimu kao
geografski pojam sauvao i do danas. Dukadin je inio zaseban sandak u koji Hadi Kalfa, u drugoj
polovini XVII v., upisuje i Pe, Plav, akovicu, LJe i oblast Zadrimlje.... Zbog znatnog prirataja
stanovnitva, siromatine i krvne osvete mnogi Dukadinci su se u tursko doba iselili u nau zemlju, u
arplaninske upe i okolinu Prizrena, u Metohiju i Kosovo (Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb,
1958). Poljem smo dugo jahali kroz sasvim pust kraj. Napokon smo naili na albansko selo
Suicu31). Stanovnitvo nije znalo ni rijei srpski i poelo nas je pitati prilino grubo, svojim
jezikom, ko smo, kuda idemo, radi ega i slino. Imaju dobre drvene kolibe, nose bijele platnene
uske koulje, bez pojasa, i bijele, uske hlae. U hladno doba godine navlae bijelo sukneno odijelo
sa crnim porubom. Ovo sam odijelo ve opisao. Na glavi nose crveni fes, koji je, kako kau,
albanska narodna tvorevina i koji se postepeno rairio po cijeloj Turskoj32). Svi su, po spoljanjem
izgledu, ratoborni i grubi. 129
31)U originalu: uicu. 32) Ovaj podatak o fesu kao narodnoj tvorevini Albanaca treba prihvatiti s
rezervom. Ova narodna kapa dobila je ime po marokanskom gradu Fesu (Fezu). Preli smo preacem
jedan dio Dukainskog polja i izbili na dobar drum to od Novog Pazara vodi pravo u Pe. S
desne nam je strane neprekidan lanac planina. Uskoro smo doli do male crkve po imenu
Gorioa33), jedinog pravoslavnog hrama u Dukainu. Ranije su Dukain naseljavali samo Srbi.
Koncem XVII i poetkom prolog vijeka preplavie ga Albanci, kao i druge dijelove Stare Srbije.
Albanci su ovdje doli s juga, sa planinskih masiva oko Crnog Drima, gdje se jedan prostran
predio naziva Dukainom*. Ovo ime prenijeli su na novo naselje. Ali je dio sjevernog Dukaina
ostao slovenski i pravoslavni. Srbi ive na jugu i istoku, Albanci na sjeveru i zapadu. Rauna se
da pravoslavnih ima 1200 porodica. Imaju etiri svetenika i, kako rekoh, samo jednu crkvu.
Albanaca ima vie nego Srba, ali im broja niko ne zna. 33) U Metohiji, jednobrodna crkvica Sv.
Nikole. Bila je metoh manastira Deana (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....", str. 69,
88). * Zapravo, ovo ime izgovara se, izgleda, kao Dukahin ili Dukajin. Dukain je srpski izgovor.
Gorioka crkva pripada Deanskom manastiru. To je mala i uboga graevina. Dugo je, izgleda,
bila zaputena. Sada je nadzire jedan deanski monah, Isakije. On se trudi da graevinu popravi i
da podigne elije za budue monahe koji bi se ovdje nastanili. Kako bijedno izgleda ovo mjesto!
Parohijana vrlo malo, i to sve siromani ljudi, koje Albanci strahovito ugnjetavaju. ak i gorioki
monah moe doivjeti svakog dana da mu Albanci kao nezvani gosti dou, pojedu i popiju sve
zalihe na koje naiu i da, u znak zahvalnosti, jo i njegove elije opljakaju. U Goriokoj crkvi
nema ak ni takve bogoslubene odede koju bi kod nas upotrijebio svetenik u najsiromanijem
selu. Nema gotovo ni bogoslubenih knjiga. U samoj crkvi, na jednom ormanu, naao sam gomilu
tampanih i rukopisnih listova i raskupusanih knjiga. Iz te starudije, pokrivene dugogodinjom
prainom, izvukao sam podebelu svesku na pergamentu (104 lista) u etvrtini, pisanu srpskom
redakcijom XIV vijeka. Sveska je sadravala obred postrienja (bez poetka), zatim
()"g~, apostol i jevanelje sa tekstom podijeljenim na zaala za
dnevnu bogoslubenu upotrebu34) (bez kraja). 34) Svetena bogoslubena knjiga jevanelje, u kojoj
su tekstovi sva etiri jevanelista rasporeeni po praznicima i redu crkvene godine, naziva se
jevanelistar. Ovakva su bila prvobitna jevanelja srpskoslovenske redakcije (L. Mirkovi.
Pravoslavna liturgika....", str. 137). Druga, vea, sveska na pergamentu u tabacima (110 lista)
fragmenat je srpskog oktoiha s kraja XIV ili poetka XV vijeka. Naao sam jo jedan oktoih
srpske redakcije, pisan, oevidno, u XV vijeku na pomijeanim listovima pergamenta i hartije i na
mnogim mjestima dopunjavan drugom rukom**. Konano, naao sam i odjeljak jevanelja
aprakos35), pisan na hartiji, bugarskom redakcijom XV vijeka, sa nosnim vokalima (@-ovima) i
mnogim starim oblicima jezika. ** Na tom oktoihu upisano je drugim, manje poznatim
rukopisom:
(q) gu () g q
g u (g)() g(ug)u gw()
q() () u. q() h
()()'(g) h q() ()
q 130
u (ovako). g ()() () h(g) vg
g()() g() (tj. peki) h() g
(1646) (hg) u() . u u
(h). (Ovu knjigu malo potrebnu dadoh u selo Veliki Lukavac hramu svetog
velikomuenika ora, da slui u tom hramu. I nigdje da ne bude blagosloveno, nego ovdje da slui
dok ne da bog bolje. Ovo upisah ja smjerni Pajsije, koji sam u to vrijeme bio peki arhiepiskop, godine
7154 (1646), mjeseca avgusta, 30. (dan). Tu je bio prisutan pop Nikola. Preveo Br. uli.) 35)
Svetena bogoslubena knjiga u kojoj je tekst jevanelista rasporeen po itanjima u praznine dane.
Ravan put od Gorioe do Pei ne prua nita izuzetno interesantno osim straha, koji ovjeka prati
na ovoj relaciji. Mjetani seljaci ne ine nijednog koraka bez svoje duge puke i pitolja. ak ne
oru niti napasaju stoku nenaoruani. Putnici se, pak, ne odluuju putovati ovim putem drukije
nego u gomilama i uz pratnju kakvih bilo kavaza ili domorodaca Albanaca, koji preuzimaju na
sebe brigu da ih uvaju od svojih suplemenika. Prije tri-etiri godine bilo je opasno putovati preko
Dukaina i Metohije (tako se nazivaju nahije Pe i akovica) ako ovjek nije iao u grupi od 30
do 40 ljudi, tako su mi bar priali. Sada ovjek moe krenuti i sa manjom pratnjom. Nas je bilo
desetorica: monah Isakije iz Gorioe sa svojim pukonoom, moja tri stalna tjelohranitelja i etiri
kavaza, dodijeljena sa zadatkom da me provedu od Novog Pazara do Pei. Kao to vidite, to je bio
cio odred. Putovati s takvom pratnjom neizmjerno je neugodno i tegobno. Imam utisak kao da
sam uhapen i sada me nekuda straarno sprovode. Proli smo selo Istok, nazvano tako po rjeici,
neobino hladnoj i brzoj, koja izvire tu blizu, iz brda aenac36). Ovdje se putnici redovno
odmaraju, ali za moga putovanja sva etiri hana, koliko ih u selu ima, bila su pusta, predana na
milost i nemilost sudbini ili, kako Srbi kau, batal". Iza Istoka proli smo pored albanskog sela
Studenice, sa divnom kamenom damijom, koja je ranije bila crkva37). 36) Sjeveroistono od Istoka.
37) Nije se moglo provjeriti ovo Giljferdingovo kazivanje. Nadesno, uz podnoje visoke planine
ljeba, pokazali su mi selo Jablanicu38) (takoe albansko), poznato kao jazbina harambaa. Priali
su mi da je nedavno, dva dana prije mog prolaska, jedan od tih razbojnikih voa siao u susjedno
srpsko selo, proveselio se na raun stanovnitva i naredio da mu se u odreeno vrijeme sakupi i
donese pet kesa novaca (125 srebrnih rubalja), u protivnom e svaki ovjek koji izae iz sela biti
ubijen. 38) Danas Velika Jablanica i Mala Jablanica. Preli smo Drim, iroku rijeku koja dijeli
Dukain od peke nahije. Rijeka izvire nedaleko odavde i pod imenom Bijelog Drima tee sa
sjevera na jug. Jugozapadno od Prizrena sastaje se sa Crnim Drimom, koji, opet, istie iz
Ohridskog jezera i tee sa juga na sjever, zatim zaokree na zapad i utie u Jadransko more pored
LJea (ili Alessio), malo junije od Skadra (Skutari).
Pred nama se nalazio nestrpljivo oekivani grad Pe, ili Ipek39), prijestonica starih srpskih
patrijaraha. Putujemo ve 11 asova i do grada nam treba jo 2 sata. Umor nije dozvoljavao da se
uiva u velianstvenom amfiteatru uzvienja koja sa sjevera i zapada zatvaraju Peko polje s
desne strane ljeba40), sa njegovim udesnim zupcima i konusima, pravo ispred nas tedina41), sa
ravnim konturama, i lijevo Koprivnika42), s usamljenim tjemenom. I ja i moji konji htjeli smo to
prije doi do cilja. Konji, da bi konano stigli do tala i jasala, a ja, da prije mraka prispijem u
manastir kako bih izbjegao noivanje u odvratnom hanu. Moj konj je sa voljom pojurio osjeajui
da se pribliuje konjunica tako da me od itave pratnje mogao slijediti samo jedan 131
odani kavaz. Ja sam bio uvjeren da Albanci nee dirati franka"43) s koga nemaju ta da
opljakaju. Ova escapade" izazvala je kod pekih stanovnika najpovoljniji utisak. Moskov se
niega ne boji", tvrdili su oni. 39) Ipek (tur.) tursko ime za grad Pe (A. kalji: or. cit., str. 348).
40) ljeb, planina sjeverno od Pei, izvorite Bijelog Drima. 41) tedin, juno od Roaja. 42) Koprivnik
jugozapadno od Pei, sastavni dio Prokletija. 43) Tj. frenk, firenk (od franc. Franc), kako su Turci
nazivali Evropejca (A. kalji: or. cit., str. 285). Moj kavaz raspitivao se za put do pekog hana,
neiskazano prljave zgrade. Hvala Bogu, ve je pao mrak i, blagodarei tome, nije dolo mnogo
Albanaca da blene u Moskova. U meuvremenu moj pratilac kavaz otiao je do mudira i
obavijestio ga o mom dolasku molei ga da mi odredi stan u manastiru. Neznatna politina
opreznost, ali vrlo korisna u ovim krajevima. Naredio sam, takoe iz obazrivosti, da se zamoli
mudir ne bi li mi dodijelio dva kavaza radi pratnje kroz grad i do manastira. Umjesto toga, on mi
je poslao svoga atiba (sekretara) sa deset ljudi. Sa takvom pratnjom kretao sam se pekim
ulicama i za pola sata doao do manastira. atib me uveo u Patrijariju i uz razne fraze povjerio
gostoprimstvu manastirske brae. Ova preporuka, naravno, nije bila potrebna, pa ipak sam njom
bio vrlo zadovoljan. Ona je zatitila monahe od eventualnih prigovora i prijekora to bi im se
docnije mogli uputiti zbog moga boravka u manastiru. Uznemireni naom nonom posjetom,
kalueri srpskog patrijarijskog manastira nisu skrivali iskrenu radost povodom posjete prvog
gosta koji im dolazi iz Rusije.
XII
PE. SLAVENOSRPSKI PATRIJARIJSKI MANASTIR1)
Pe (albanski i turski Ipek) prilino je veliki grad. Rauna se da u njemu ivi oko 4000
muslimanskih i 800 hrianskih porodica. Od ovih posljednjih nekoliko desetina pripada
rimokatolikoj crkvi. Muslimani i katolici su Albanci, a pravoslavii Srbi. Srbi veinom znaju
albanski jezik. Grad je smjeten u uglu to ga zatvaraju dvije velike planine: Koprivnik i Peklen2),
na prostoru gdje se iz klisure ulazi u polje. Na sjeverozapadnoj njegovoj strani, uza samu klisuru,
podignut je patrijarijski manastir, ograen visokim zidom i okruen vrtovima i vinogradima.
Pored njega protie rjeica Bistrica3), koja se razlijeva po gradskim ulicama kao po kanalima.
Kada jaete po gradu, va konj veim dijelom gazi pliakom po kaldrmi. U proljee i s jeseni ovaj
se grad pretvara, kako mi se ini, u malu Veneciju, samo bez mostova i amaca. ta li u to doba
preduzimaju ljudi koji su prisiljeni da se vlastitim nogama kreu po takvom terenu, nikako ne
znam. 1) Srednjovjekovni manastir kod Pei, sjedite poglavara srpske pravoslavne crkve, Giljferding
zove: Slavno-serbska patriara obitel. Sjedite srpskih arhiepiskopa, docnije i patrijarha,
premjeteno je u XIII v. iz ie u manastir kod Pei. U jednoj hrisovulji kralja Milutina, pri kraju XIII
v., ovo sjedite pominje se pod imenom: pek arhipnskoupova" (F. Mikloi. Monumenta serbica....
Viennae, 1858, str. 58). Kada je 1346. god. peki arhiepiskop proglaen za patrijarha, stolica je
nazvana: g" """ (K. Jireek. Istorija Srba. Knj. II,
Beograd, 1952, str. 64). Danas taj manastir zovu Peka patrijarija", sv. Patrijarija", manastir
Patrijarije kod Pei" itd. Srpskopravoslavna patrijarija postojala je od 1346. do 1459, zatim je
obnovljena 1557. i trajala do 1766. Ponovo je uspostavljena 1920. g. sa sjeditem u Beogradu. 132
2) U originalu: Pakleno. 3) Peka Bistrica, lijeva pritoka Bijelog Drima. Ve sam govorio o
arhitekturi pekih kua: nepeena cigla oblijepljena ilovaom, krovovi pokriveni crijepom i slijepi
zidovi prema ulici. Na ulici, naroito u ariji, promet je vrlo iv. Muslimani se neprestano kreu
naoruani, dok je hrianima zabranjeno nositi oruje po gradu. Oni su i inae izloeni
svakojakim uvredama i ugnjetavanjima. Peki kalueri danju nerado izlaze u ariju, naroito
onda kada je pazarni dan i kad ima mnogo svijeta. Ako u te dane treba da prou kroz grad, monasi
izbjegavaju prometne ulice, a ponekad krenu i poljem oko naselja. Hrianske ene zabrauju se
bijelim pokrivaima kao i Turkinje. Kada to ne bi inile, bile bi na ulici izloene ponienjima i
uvredama. Bilo je zaista neobino posmatrati takvu jednu grupu tobonjih Turkinja, pokrivenih
glava, kako ulaze u crkvu i krste se. Ali se zato Albanke po selima ne pokrivaju, nego hodaju
otkrivena lica, iako su muslimanke. Patrijarijska crkva je veliko zdanje, ali nisko i glomaznih
kontura. NJena arhitektura je iz vremena opadanja srpske umjetnosti. Prvobitnu graevinu
podigao je u XIII v. sv. Arsenije4), uenik sv. Save i drugi po redu srpski arhiepiskop. Ali su se
oblici staroga hrama izgubili u prepravkama i doziivanjima to su se preduzimala nekoliko puta
tokom XVI i XVII vijeka5), i cio kompleks, tako prepravljen, sauvao se do danas. I ivopis, isto
tako, najveim dijelom, pripada kasnijem vremenu. 4) Sv. Arsenije Sremac", arhiepiskop od 1233.
do 1263. g. Umro 1266. g. 5) Najznaajnije prepravke u XVI i XVII vijeku bile su za patrijaraha:
Maksima (15571571), Jovana (15921614) i Pajsija (16141648). (V. R. Petkovi. Pregled
crkvenih spomenika.... Beograd, 1950, str. 284). Hram ima oblik etvorougaonika sa malim
krstoobraznim izboinama i sastoji se od etiri graevine: od velike trpeze ili kako Srbi kau
priprate, od srednje crkve Sv. Spasa6), june zasebne crkvice Uspenja Bogorodice i od sjeverne
zasebne crkvice Sv. Dimitrija. Iznad oltara velike crkve i iznad obje zasebne crkvice stoji po
jedno iroko kube, pokriveno olovom. Ova tri kubeta, nainjena jedno uz drugo bez pogrebnog
razmaka, ostavljaju, kad se spolja gledaju, utisak neeg tekog i nespretnog. Unutra, pak, kubeta
ine vanredan efekat osvjetljavajui crkvu kroz proreze svojih osam oveih prozora, koji
zauzimaju gotovo sav prostor na stranama postolja. Na svakom kubetu uzdie se krst. 6) Sredinju
crkvu Giljferding zove: Crkva Vaznesenja Gospodnjeg. Praznik Vaznesenja Srbi zovu: Spasovo,
Spasovdan, sv. Spas. Ova crkva posveena je sv. apostolima, a docnije je, za uspomenu na iu,
nazvana: Crkva Sv. Spasa". Trpeza obuhvata sve tri crkve, glavnu i dvije bone. iroka je 84
stepena veeg razmjera, a dugaka 30 stepeni. NJu dre tri osmougaona stupa od bijelog
mermera i tri omalterisana. Iznad vrata stoji ispisan natpis, po kome je ova priprata podignuta7)
radom i marljivou preosveenog i najblagoslovenijeg arhiepiskopa kir Makarija, prvog
patrijarha, po drugom obnavljanju asnog i svetog ovoga prijestola cijele srpske zemlje, zapadnog
Primorja i sjevernih strana, godine 7070" (1562)*. U priprati se nalazi grobnica sv. Jevstatija8),
partijarha srpskog, i u kovegu lee moti partrijarha sv. Makarija.
7) Pripratu je zidao arhiepiskop Danilo II (13241337). Kada je manastir, prilikom propasti srpske
drave, postradao, obnovio ga je patrijarh Makarije (15571571), koji iz osnova restaurira pripratu
(V. K. Petkovi, Pregled crkvenih spomenika...., str. 248). Natpis iznad vrata o kome govori
Giljferding odnosi se na Makarijevu restauraciju i glasi: gig 133
ggig ggig g w
g g i# g gg ghg
iig q ig
g#gh gg ig v
i g i h gi
g # g h ggig g,
i" hg , h 30
.. g .g. i d
.. dggig ... hg ggi .. (Voljom oca i uz pomo
sina i izvrenjem sv. duha sazida se i naslika ova priprata svete velike crkve patrijarije srpske trudom
i marljivou preosveenog i najblagoslovenijeg arhiepiskopa gospodina Makarija, prvog patrijarha po
drugom obnavljanju ovoga asnog i svetog prijestola cijele srpske zemlje, zapadnog Primorja i
sjevernih strana, godine 7070, krug sunca 28, epakta 5, indikta 9, zlatno slovo 8, temelije 28, mjeseca
septembra, dan 8. Prev. Br. uli.) (LJ. Stojanovi, Stari srpski zapisi i natpisi. Knj. III, br. 5609,
str. 158). * Cio ovaj natpis prepisan je u interesantnoj knjizi jeromonaha Gedeona Deanski prvenac"
(tampana u Novom Sadu 1852. godine). (Gedeon Josip Jurii 18091872. Primj. prev.) 8) U
originalu pogreno Evstrati. Jevstatije nije bio patrijarh, nego arhiepiskop. Nije se moglo utvrditi da li
su ovo moti Jevstatija I (12791286) ili Jevstatija II (12921309). Velika srednja crkva
obnovljena je 1634. g. NJena duina od zapadnih vrata od ikonostasa iznosi 72 stepena, duina
oltara 20 stepeni, a irina graevine 41 stepen. Izgled joj je masivan i mraan. Veliki ikonostas
sav je okien ikonama. S desne strane carskih dveri lei koveg sa glavama svetih petozarnih"
muenika Jevstratija, Avksentija, Mardarija, Jevgenija i Oresta. Po predanju, njihove glave je iz
bugarske prijestonice Trnova donio u Srbiju Arsenije, uenik sv. Save. S lijeve strane je koveg sa
motima sv. Nikodima9), arhiepiskopa srpskog, koji je ivio poetkom XIV vijeka. Na desnoj
strani, pored stuba, uglavljen je prijesto bivih srpskih patrijaraha nainjen od sivog mermera.
Dalje, nadesno, vidite sarkofag od bijelog mermera u kome je sahranjen sv. Arsenije, osniva
pekog manastira. Malo dalje lei sv. Sava II10), arhiepiskop srpski sin kralja Stefana
Prvovjenanog (sv. Simona). U kovegu je i tijelo sv. Jevstatija11). arhiepiskopa. Najzad, kod
vrata, s desne strane, poiva u divnom sarkofagu sv. Joanikije II12), srpski patrijarh. 9) Arhiepiskop
od 13171324. g. 10) Arhiepiskop od 12631271. 11) Ni ovdje se nije moglo utvrditi da je ovo grob
Jevstatija I ili Jevstatija II. 12) Arhiepiskop od 13381346, patrijarh od 1346 do 1354. Na zidu oltara
nalazi se natpis koji je, kako mi se ini, napisan kada je sv. Arsenije podigao prvo zdanje. On
poinje rijeima: ,,() ()g h
() ...., a zavrava se:
ghg g gg h g".13)
13) Po Stojanoviu, potpun natpis glasi:
g ,
h g
" 134
(g)u g u g h
, g g
g(g) . ghg g
gg h g" (Gospode, Boe na, posluaj, pohodi i blagoslovi ovaj hram
i sveti oltar i uini ih asnnm pred Nebeskim. Uini da i molitve onih koji dolaze da se mole s verom i
strahom budu primljene pred tvoj sveti, misleni i nadnebesni oltar. Sjetite se i mene, grenog Arsenija.
Prev. Br. uli.) (LJ. Stojanovi. Stari srpski zapisi i natpisi. Knj. I, Bgd., 1902, br. 15, str. 6).
Uimo sada u junu zasebnu crkvicu14). Ona prijatno iznenauje efektom raznobojnog stakla na
prozorima kubeta: ukras koji nisam vidio u drugim srpskim crkvama. NJen ikonostas je veoma
bogato pozlaen. Ovdje se uva ikona Bogorodice koju osobito potuju stanovnici Pei i koju, u
sluaju bolesti, nose svojim kuama i slue pred njom molepstvija. Na njoj ima natpis kasnije
rusko-slovenske redakcije. On glasi: ,,#
(g#)#
() (#)
gg () #g g# h
gi hg #g (g#)#
() h # gk ggg
ig g
(g#)# () g
gu (ovako) h # ss
g# gg# u gg
g g i# () # g
g g gg h #
ss # (#) g
gg gd. (#)
g g(#) g gg
gg g #g g
wg gg . (Ovu ikonu presvete Bogorodice naslikali su
sveti apostoli po vaznesenju gospodnjem pedesete godine u Getsimaniji, gdje je bio grob presvete
Bogorodice. Car Lav Veliki prenio je, godine 5961 (453), ikonu iz Jerusalima u Carigrad. Zbog
toga je udo uz pomo najmudrijeg.... Godine 6406 (898), radi najezde i nastojanja Rusa,
prenesena je u Herson. Kada je u Herson dolazio ruski knez Vladimir i ovdje se krstio, tada je,
godine 6496 (988) uzeo moti sv. Klimenta, rimskog pape, i odnio ih u Kijev, a ovu svetu ikonu
presvete Bogomajke donese po krtenju u veliki Novgorod, kao to je na toj ikoni davno pisano".
(Preveo Br. uli.) 14) Bonu crkvu Uspenja Bogorodice (Bogorodice Hodigitrije) koja je s june
strane prizidana sredinjoj crkvi Sv. apostola, kao i crkvu Sv. Dimitrija prizidanu sa sjeverne strane
sredinje crkve, Giljferding naziva: n", odn. shvern pridhl". Crkvu Uspenja Bogorodice
prizidao je sredinjoj crkvi arhiepiskop Danilo II oko 1330. g. (Vidi: V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika... Beograd. 1950, str. 248). U ovoj crkvici uva se, pod staklom, skupocjena mitra
arhiepiskopa Nikodima i neke druge crkvene odede dobijene iz Rusije u stara vremena. Meu
njima se nalazi i jedan ezal, po svoj prilici, vrlo star, sa sljedeim, dijelom grkim a dijelom
nerazumljivim, natpisom: 135
igiu gig ig iw u~ u u
i :: iu U ovoj junoj crkvici poivaju posmrtni ostaci patrijarha sv. Save
III15), a u velikoj kamenoj grobnici lei patrijarh sv. Danilo16). Na zidovima su naslikani likovi
srpskih patrijaraha, rad savremenog domaeg umjetnika samouka, pekog kaluera Antima17).
teta je to ovaj tako pametan i darovit ovjek nije imao prilike da razvije svoje sposobnosti
redovnim kolovanjem. 15) Patrijarh od 1309. do 1316. 16) Ovo nije grobnica patrijarha Danila, nego
arhiepiskopa Danila II (1324 1337). 17) Nisu se mogli nai blii podaci o ovom kalueru Antimu.
Sjeverna crkvica, posveena sv. Dimitriju18), takoe je osvetljena kroz raznobojna stakla na
prozorima kubeta. NJen ikonostas odlikuje se rezbarijom i pozlaenim ukrasima. Ovdje poivaju
moti patrijarha sv. Spiridona19) i sv. Save IV20). Imena ovih srpskih svetitelja nepoznata su
ruskoj crkvi. Ali ih srpski pravoslavni narod, osobito stanovnici Pei, potuju kao svece i slue im
molepstvija. NJihove kratke biografije zajedno s uputstvima za vrenje slubi21) uvaju se u
Patrijariji. NJih je za tampu sredio otac Antim. Po svoj prilici e se uskoro tampati u Beogradu.
Radi potpunosti opisa dodajem da ispred priprate stoji trijem od kamena s grobnicom patrijarha
sv. Maksima23). Na junom kraju trijema nalazi se mala kapelica posveena sv. Nikoli
udotvorcu. NJu je nainio patrijarh Maksim23). Na zidovima kapelice naslikani su: sv. Nikola,
sv. Simeon Nemanja, sv. Sava, prosvjetitelj srpski, arhiepiskop sv. Arsenije i patrijarsi sv. Danilo
i sv. Maksim24). 18) Crkvu Sv. Dimitrija sa strane sredinjeg hrama prizidao je arhiepiskop Nikodim.
19) Patrijarh od 1379. do 1389. 20) Patrijarh od 1354. do 1375. 21) Ovdje Giljferding misli na srbljak.
Srbljak je crkvena knjiga u kojoj su sakupljene slube a donekle i kratka itija srpskih svetitelja.
Sauvano je nekoliko rukopisa srbljaka iz 16-18 v. Prvi srbljak tampan je u Rimniku 1761. g., drugo
izdanje u Moskvi 1765. g., a tree u Beogradu 1861. g. 22) Sarkofag patrijarha Maksima izbaen je iz
crkve i nalazi se ispred crkvice Sv. Nikole (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 248).
23) Kapelicu sv. Nikole, juno uz crkvu Uspenja Bogorodice, prizidao je, u stvari, arhiepiskop Danilo
II. 24) Nisu se mogli provjeriti Giljferdingovi podaci o ovim freskama. U srpskoj Patrijariji ima dosta
rukopisa. Oni se uvaju u ormanima smjetenim u priprati. Mnogi rukopisi su razbacani i po
raznim mjestima u crkvi25). Nema nijedne stare povelje. Tvrde da su svi dokumenta odnijeti u
Carigrad kada je, 1775. g., bila ukinuta Peka patrijarija i peki manastir pao pod vlast grke
jerarhije. Ne dozvoljava mi vrijeme da opiem rukopise Peke patrijarije, ali sam sve pregledao
letimino. Ono to je, po mom miljenju, najinteresantnije, bie opisano u dodacima26). 136
25) Danas je manastirska riznica smjetena u crkvi Sv. Dimitrija. Ona se uglavnom sastoji od ikona,
rukopisnih knjiga i zlatarskih izraevina nastalih izmeu XVI i XVII v. 26) Giljferding po drugi put
najavljuje popis rukopisa skupljenih na putu po naim krajevima. Nije se moglo utvrditi da li je on
objavio taj popis. Jedino je u putopisu i u pismu akademiku J. J. Sreznjevskom od 1857. g. registrovao
jedan dio tih rukopisa. Meutim, poznata su dva popisa rukopisa iz njegove zbirke. Jedan je objavljen
u izvjetaju petrogradske Publine biblioteke za 1868. g. On sadri opis oko 100 rukopisa. Drugi popis
vrio je A. Popov 1872. g. U knjizi: Line arhivne fond v gosudarstvennh hraniliah SSSR, u
prvom tomu (Moskva, 1962) naveden je Centralni dravni arhiv literature i umjetnosti SSSR u Moskvi
i Dravna javna biblioteka Saltikova-edrina u Lenjingradu kao institucije u kojima se uvaju
rukopisi iz Giljferdingove zbirke. Poslije ovoga opisa vanjskog izgleda Peke patrijarije, moram
upozoriti itaoca i na njenu duhovnu ulogu. Znaaj patrijarijskog manastira je veliki, mada u
njemu danas nema patrijarha, te je uvrten u kategoriju obinih manastira. Ovim starim
manastirom slavenosrpskih patrijaraha upravlja prizrenski arhiepiskop, Grk, poslat iz Carigrada.
On imenuje, po svome nahoenju, za igumana koga bilo od manastirskih kaluera. Nasljednik
pekih patrijaraha ivi danas daleko u Austriji27), poaen titulom eines wirklichen Geheimraths
seiner k.k. apostolischen Majestt" i pod stadnom je prismotrom budnog oka vlade. U
patrijarijskom se manastiru, u isto vrijeme, u jektenijama pominje ime grkog vladike. 27) Poslije
ukidanja Peke patrijarije (1766. g.) karlovaki mitropolit dobio je titulu srpskog patrijarha. Car
Franjo Josip I potvrdio je taj akt i ostavio titulu patrijarha i ostalim karlovakim mitropolitima
(Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb). Srpski narod doivio je mnogo vie alosti nego radosti.
NJegova istorija puna je patnji. Ali poslije kosovske bitke za njega nije bilo vee katastrofe od
seobe 37.000 srpskih porodica u Austriju pod patrijarhom Arsenijem Crnojeviem 1690. g. Istina,
ne moemo za to kriviti Arsenija. NJegova je pastva trpjela pod jarmom koji se nije mogao dalje
podnositi. Preko Dunava Srbima je obeana nova domovina, koja je trebala biti centar preporoda
za sve srpske zemlje. U toj novoj domovini obeana je sloboda i zatita vjeroispovijedanja,
autonomija u unutranjoj upravi pod rukovodstvom vojvode, koga bi birao narod, i, na koncu,
osloboenje od svih poreza pod uslovom da slue u vojsci. Ova obeanja data su i potvrena
asnom rijeju i sveanom poveljom bekog cesara! Ali, desilo se ono to Arsenije nije predviao.
Nova domovina, koju Srbi dobie na sjevernoj obali Dunava, plodne ravnice Banata, Bake i
june Ugarske, postadoe uskoro mamac za vlake, maarske i njemake koloniste. Srpski
elemenat poeo je uzmicati pred tuom navalom. U mnogim naseljima potpuno je iezao srpski
ivalj. U drugim, pak, sredinama Srbi se s mukom odupiru veini tueg elementa i tako e, malo-
pomalo, morati i uzumrijeti. Mjesto slobode i zatite vjeroispovijesti, religija se progoni, u
poetku nasilno (poznato je da je ve 1751. g. napustilo Austriju sto hiljada Srba i, zbog nasilnog
unijaenja, prelo u Rusiju28), a zatim i potajno tako da je ak i dostojanstvo srpskog patrijarha
austrijska vlast ukinula*. Mjesto autonomne uprave pod rukovodstvom izabranog vojvode i
mjesto osloboenja od poreskih obaveza, prvog izabranog vojvodu bacaju u tamnicu, u kojoj je,
poslije 22 godine tamnovanja, i umro29). Oblasti naseljene srpskim ivljem, pod maarskom a
zatim i njemakom upravom, bile su pritisnute takvim porezom kakav se mogao izmisliti samo u
Beu. Nita od ovoga nije mogao predvidjeti nesretni Arsenije Crnojevi. 28) Tokom 17511753.
g., oko 3000 ljudi odselilo se u junu Rusiju na obale rijeke Dnjepra i tamo osnovalo dvije naseobine:
Slavenosrbiju i Novu Srbiju (Enciklopedija Jugoslavije 7, Zagreb). 137
* Kao to je poznato, patrijarijska titula ponovo je uspostavljena na saboru u Karlovcima 1. maja
1848. g. Austrijska uprava preko volje je potvrdila izbor mitropolita Josifa Rajaia za patrijarha. 29)
Rije je o oru Brankoviu (16451711), diplomati i hroniaru, koga su Austrijanci zatvorili 1689.
g., a Srbi u Ugarskoj izabrali za vojvodu 1691. Be ga nije pustio na slobodu, pa je u zatvoru pisao
svoje Slaveno-serbske hronike" u 5 knjiga (Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb). Ali on je morao da
predvidi ono to e se desiti sa zemljom koju je napustio. Cijela Stara Srbija je opustjela jer su u
seobu krenula naselja oko Peke patrijarije. Okolinu Prizrena, akovice, Pei, Kosovo polje,
Novo Brdo*, Novi Pazar, Sjenicu i cio ovaj divni predio, srce Stare Srbije, zauzee Albanci, koji
se spustie sa siromanih i hladnih brda Dukaina i Malesije u plodne i tople ravnice to ih
napustie Sloveni. Upravo od tada, moe se rei, turska uprava i islam uvrstili su se u srpskim
zemljama. ta je nekada predstavljalo mnotvo renegata u Bosni kada ga je zaokruivala ogromna
homogena masa hriana i odvajala od drugih krajeva Carevine naseljenih muslimanskim
elementom? Ali, poslije seobe pravoslavnog ivlja iz Stare Srbije u Austriju, ova je pregrada
nestala. Albanci, koji su u momentu silaska sa planine ispovijedali rimokatoliku vjeru, nisu se
mogli, u ravnici, oduprijeti turskom uticaju. * Pravoslavno stanovnitvo na Kosovu polju i Novom
Brdu bilo je nekada tako brojno da su tamo postojale tri mitropolije: vuitrnska, lipljanska i
novobrdska. Danas tamo ima samo nekoliko hiljada hriana. Uz ovo treba znati da od Albanaca
nema ravnodunijeg naroda prema religiji i nepodlonijeg bogobojaljivosti. Jedan njemaki
pisac, dobar poznavalac Albanaca, pravilno je rekao za narode koji se nalaze pod turskom vlau
da Sloven, Grk, Vlah pretpostavljaju svoju vjeru slobodi. Albanac, pak, pretpostavlja slobodu**
svemu, pa ak i vjeri"30). U toku XVIII vijeka sve albansko stanovnitvo koje se naselilo u Staru
Srbiju neosjetno je prelo na islam***. ** Naravno, onakvu slobodu kako je shvata Albanac. Kakva
su njegova shvatanja slobode, italac e uskoro vidjeti. 30) Nije se moglo utvrditi o kome je
njemakom piscu rije. *** Broj katolika koji nije primio islam vrlo je mali. U to isto vrijeme, a
djelimino jo i ranije, islam prodire i u pravu planinsku Albaniju i osvaja vei dio njenog
stanovnitva, naroito onog na sjevernom dijelu zemlje. Na taj nain slovenski muslimanski
elemenat, koji su u Bosni formirali aristokratski duh i elja za uvanjem privilegija i dobara,
dolazi u XVIII vijeku, oko Sjenice i Novog Pazara, u dodir s albanskim muslimanskim
elementom, formiranim iz elja za ouvanjem prava na niim nesputavanu slobodu i ratniki
zanat, i tako je cijela zapadna strana evropske Turske, od Bihaa i Tuzle do Janjine, bila
pokrivena neprekidnom masom Muslimana starosjedilaca. Eto, to je, ako se ne varam,
najpouzdanija garancija" kakvu ima turska drava u Evropi. Upravo u najudaljenijim oblastima
od centra, na periferiji Carstva, hrianska naela se najuspjenije suzbijaju. Zapravo, u onim
oblastima koje granie sa zapadnom Evropom planski se ometa napredak hrianskog ivlja. I ta
se desilo?
Tamo gdje je srpski pravoslavii elemenat ostao nepomijean sa muslimanima, Srbi su se digli na
ustanak. Karaore dopire do Viegrada i Novog Pazara, ali dalje nije mogao jer su ga u Bosni
zadrali Srbi Muslimani, a u Staroj Srbiji Albanci. Bosanci i Albanci, a ne Osmanlije, bili su
razlog to je osloboenje Srpske Kneevine bilo onako teko i krvavo. ta bi bilo da je Arsenije
Crnojevi ostao u svojoj staroj patrijariji i da nije preseljavao pravoslavni ivalj iz Stare Srbije?
Karaoreva zastava bi se u tom sluaju istakla i u Pritini, Prizrenu i Sjenici. On bi tada pruio
ruku Crnoj Gori, a bosanski Muslimani bili bi savladani isto onako kako je 138
bio savladan muslimanski ivalj po gradovima Srpske Kneevine. Danas ne bismo imali malu
Kneevinu Srbiju, nego veliko srpsko kraljevstvo. Eto, to su (ako se smije nagaati: ta bi bilo
da....) posljedice koraka koji je uinio peki patrijarh 1690. godine. Istina, Austrija bi, vjerovatno,
prola mnogo loije da se patrijarh Arsenije Crnojevi nije odluio na ovaj korak. Turska vojska
dovela je Austriju u kritian poloaj, ali ba tada neoekivana pojava nekoliko desetina hiljada
naoruanih hrabrih Srba na Dunavu i u junoj Ugarskoj obrnu sreu na njenu stranu31). Uskoro
poslije toga (1705 1710. g.) Maarska, koju die na ustanak Rakoci32), umalo ne bi potpuno
izgubljena za Austriju, ali je Srbi odrae uz habsburki dom ba u onom momentu kada je sva
careva vojska bila angaovana u ratu sa Lujem XIV33). Na kraju, ta bi mogla uiniti Austrija
protiv Maara poetnom 1848. g. da srpski patrijarh, zajedno sa hrvatskim banom34), nije razvio
austrijsku zastavu u Maarskoj? 31) Kod Slankamena je 19. avgusta 1691. g. dolo do odlune bitke u
kojoj Turci pretrpjee strahovit poraz. Meu poginulim nalazio se i sam veliki vezir uprili (A. Ivi.
Istorija Srba u Vojvodini. N. Sad, 1929, str. 311). 32) Rakoci Franjo II (16761735) digao je protiv
Habsburgovaca tzv. Rakocijevu bunu (17031711) i proglasio se za maarskog kralja. Buna je imala
donekle i antifeudalni karakter jer su njenu glavnu snagu inili seljaci koji su se digli s nadom da e
dobiti zemlju (Mala enciklopedija Prosveta, 2, Beograd). 33) Giljferding vjerovatno misli na rat za
pansko nasljee (17011714) u kome se Francuska pod Lujem XIV sudarila sa tzv. Velikom
alijansom. 34) Srpski patrijarh Josif Rajai i hrvatski ban Josip Jelai (18011859). Najrevnosniji
zatitnik i sluga svoje vjere i naroda, Arsenije Crnojevi, koga je srce boljelo gledajui srpska
stradanja i patnje pod jarmom muslimana, donese odluku, gotovo neuvenu u novijoj istoriji:
preseliti u tuinu stanovnitvo cijele jedne oblasti. Ova Crnojevieva odluka znaila je u neku
ruku omalovaavanje vlastitog naroda i vjere, a uzdizanje i velianje najeeg protivnika
slovenstva i pravoslavlja35). 35) Giljferding neopravdano okrivljuje Arsenija III jer on nije odveo
parod i opustio itave oblasti, nego se samo starao o bjeguncima, koji su se skupili kod Beograda i
Save, pa ih i docnije zatiivao od maarskih feudalaca i upanijskih vlasti. (Enciklopedija Jugoslavije
1, Zagreb.) Ali su putevi promisla neshvatljivi" i ovom konstatacijom zavravam razmiljanja,
suvie ozbiljna za putopisne biljeke, kojima nisam ni mislio prii, a koja su se sama od sebe
nametnula kada sam poeo govoriti o pekom patrijarijskom manastiru. Ovaj naputeni,
obudovljeni manastir sjea se svoje nekadanje slave i podsjea narod na nju. Manastirska bratija
s ponosom uvia da je ona uvar staroga prijestola slavenosrpske" crkve. Rije slavenosrpski"
izgovara se u Pei s osobitim potovanjem. Svaki predmet koji podsjea na slavenosrpske"
svetitelje uva se u Pei kao svetinja. Kako je sva okolina opustjela, srea je to je u samom gradu
Pei ostao izvjestan broj hriana koji, mada nema nikakvog politikog znaaja u ogromnoj masi
Albanaca, ipak odrava patrijarijski manastir i uva ga od siromatva i zaputenosti. 800
pravoslavnih porodica u Pei ine patrijarijsku parohiju. Nemaju mirskog svetenika, nego im
kalueri patrijarijskog manastira (kojih obino ima 10; 12 ili 15 ljudi) obavljaju obrede i tako
parohijani potpomau Patrijariju.
Ve sam govorio o tekom poloaju hriana u Pei. Svakodnevno oni trpe razne uvrede i
ugnjetavanja, pa ak i nasilja od razuzdanih i plahovitih Albanaca. Moram odati priznanje novom
pekom mudiru Hurid-agi (gojaznom veseljaku, koji je ranije sluio u vojsci pa je veoma slian
kakvom naem armijskom majoru, iskusnom starom vojniku i bon vivant-y), koji nastoji da
obuzda i 139
kazni albansku samovolju, te zasluuje da ga i hriani pohvale. Ali ta moe uiniti jedan ovjek
sa najboljim namjerama usred naoruane mase koja nema pojma o zakonu i sudu i koja je navikla
na neogranienu samovolju i tiraniju, jednom rijeju, koja se, po lokalnoj narodnoj uzreici, boji
boga malo a cara nimalo"? Situacija bi bila drugaija kada bi peki mudir imao bar jednu etu
vojnika. Ali u itavoj Staroj Srbiji Turci ne dre nijednog vojnika i sva izvrna vlast pekog
mudira sastoji se od dvije ili tri desetine kavaza i zaptija*, regrutovanih iz redova tih istih
Albanaca koje treba stalno obuzdavati. * Zaptije policijski slubenici. Proganjanje moe nainiti
od ovjeka podlaca ropski poniznog, ali ga moe i oplemeniti i odueviti za samoportvovanje.
Prvi sluaj biva obino onda kada ovjek doe u takvu situaciju u kojoj moe izvui koristi od
proganjanja koja se odigravaju u njegovoj sredini i tako prei iz reda gonjenih u tabor
progonilaca. Primjer fanariota, naroito u ulozi koju igraju u slovenskim zemljama Turskog
Carstva, suvie je poznat da bi se o njemu moralo opirnije govoriti. Kao drugi primjer mogu nam
posluiti osobine i mentalitet veine pravoslavnih trgovaca u Bosni. Ali je mogue, nadam se, rei
na ast ljudskog roda da gonjenje i patnja mnogo ee uzdiu i krijepe duu.
Porazgovarajte s kojim bilo Srbinom seljakom ili sa pravoslavnom enom iz naroda, turskim
podanicima. Ma koliko god oni bili sirovi, tupi i neprivlani, osjetiete u njihovom govoru icu
visoke, iskrene plemenitosti. Taj sirovi i grubi ovjek i ta prosta ena znaju da stradaju za istinu
ili, kako se oni izraavaju, za asni krst". Oni ive i vaspitavaju svoje potomstvo u stalnoj
spremnosti na rtvovanje svega, ak i ivota, za svoju vjeru. Ta prirodna plemenitost vas osobito
zadivljuje kada naiete na ljude koji u sebi sjedinjuju bezazlenost i nesebinost seljatva* sa
solidnim duhovnim napretkom gradskog stanovnitva. Takav je, u veem dijelu turskih gradova,
sloj hriana zanatlija koji ne pekulie, poput iftinskih dua, u namjeri da opljaka narod, nego
ivi od vlastitog rada isto kao i seljaci. * Ja ne prikazujem bosanske i starosrbijanske seljake kao
idiline heroje nekoristoljubivosti, nego upotrebljavam tu rije da bih istakao kako seljaci ive od
vlastitog rada i znoja ne varajui druge i ne koristei se nezgodama svoga blinjeg u sebine svrhe.
Pravoslavne zanatlije u srpskim gradovima Turske imperije predstavljaju najsretnije odabran
primjer stalea punog plemenitosti i jednomiljenosti, koji je spreman da sve rtvuje za optu
stvar. (Opta stvar" u ovim krajevima svodi se na odbranu vjere i napredak crkve.) Moram
priznati da trgovaka kasta, sa svojim egoizmom, nije uvijek prela na stranu ugnjetaa i pljakaa
naroda. Ima gradova u Bosni, jo vie u Hercegovini a meu njih ubrajam i Pe u Staroj Srbiji
gdje se pravoslavii trgovci svojim osobinama ne razlikuju od potenih zanatlija i ne rtvuju
svoju savjest novanim profitima. Istina, oni su siromaniji, te ih kapitalisti Sarajeva, Banjaluke i
Livna preziru. Ipak pogledajte kakve razlike postoje izmeu pravoslavne optine u kojoj
preovlauju kapitalisti i one optine koju ine siromane zanatlije i sitni trgovci. U prvoj optini
jedan intrigira protiv drugoga, svi su meusobno zavaeni, ne zidaju niti popravljaju crkve** i ne
samo to ne rtvuju novac za opte dobro nego i onaj novac koji je namijenjen za crkvu ili kolu, a
koji je predat kalitalistima na uvanje esto propada u njihovim depovima. U drugoj optini ljudi
su jednoduni pa se drutveni poslovi rjeavaju ne intrigama, nego dogovorom svih lanova
optine. Siromane zanatlije i mali trgovci odvajaju dio od svojih skromnih sredstava za
podmirenje optih potreba i kod njih se zidaju crkve i podiu kole kakvih nema ni u bogatijim
varoima. 140
** Tako u dva najbogatija trgovaka grada u Bosni gdje meu pravoslavnima ima i jaih kapitalista
u Banjoj Luci i Livnu nema do danas crkve. NJeno podizanje ne ometaju Turci nego svaa i
nesloga u samoj pravoslavnoj optini. Takav primjer sloge i ljubavi prema optoj stvari moe se
vidjeti meu pekim hrianima. Kalueri patrijarijskog manastira priali su mi o dareljivosti
pekih hriana prema manastiru. Nijedan stanovnik nee praznikom izai iz crkve to nee dati
manastiru ma ta od svoje nedjeljne zarade. Optina izdrava kolu, veoma uglednu instituciju za
ovo podruje. kola postoji ve 70 godina36). Mislim da je to jedna od najstarijih slovenskih kola
u Turskoj. Moram pomenuti ime Josifa ukia, osnivaa kole, koji udari temelj ovoj instituciji
svojim linim radom i zalaganjem37). 36) God. 1754. obnovila je rad stara manastirska kola u
Patrijariji, a ezdesetih godina XIX v. u Pei poela je da radi i svjetovna kola. Poslije otvaranja
Bogoslovije u Prizrenu ugasio se i rad ove stare manastirske kole (J. K. ilas. Srpske kole na
Kosovu od 1856. do 1912. godine. Pritina, 1969, str. 1617). 37) Ivani navodi da je gradska srpska
kola u Pei otvorena 1840. g., ali ne pominje Josifa ukia (I. Ivani. Srpske manastirske, seoske i
varoke kole u Turskoj. Godinjica Nikole upia, knj. XXXII, Beograd, 1913, str. 288289).
Uticaj kole na peke hriane veoma je pozitivan. Ne samo to su oni pismeni nego ih veina
ioznaje i crkvene knjige i nose obiljeja izvjesnog obrazovanja, svakako ne evropskog, ali ipak
takvog po kome se razlikuju od neobrazovanih Bosanaca. Isto tako i kalueri Peke patrijarije i
oblinjeg manastira Deana stoje, po obrazovanju, na mnogo viem nivou od svetenstva Bosne i
Hercegovine, mada se ni oni ne mogu ni izdaleka mjeriti s uenicima naih seminarija i
akademija. Jo neto moram dodati u prilog pekih hriana. Oni su osnovali i ensku kolu,
zavod koji ne postoji u cijeloj Bosni i Hercegovini. Prije nekoliko godina jedna Srpkinja, doavi
iz Austrije, pokuala je otvoriti ensku kolu u Sarajevu. Meutim, ona nije mogla ivjeti i
obuavati djevojice besplatno, jer niko, pa ak ni sami bogatai ne htjedoe plaati za kolovanje
svojih keri38). Ovako su razmiljali bosanski trgovci (ne zaboravite da su to ljudi koji su po
nekoliko puta bili u Trstu, Beu i Lajpcigu): Zato djevojka treba da ide u kolu? im naui itati
i pisati, prvo e momcima slati ljubavna pisma." Ja ne izmiljam, nego navodim originalne rijei
Sarajlija. Kad tako misle bogati sarajevski trgovci, onda nije udo to se kod njih ne moe odrati
enska kola. Zato je i teko u cijelom Sarajevu meu pravoslavkama nai desetak ena koje znaju
itati. 38) U osnovnoj koli za ensku djecu, koju je otvorila sarajevska Srpsko-pravoslavna crkvena
optina 1854. g., prva uiteljica bila je Mara Kredinac (M. Papi. Staka Skenderova. Prilozi za
prouavanje istorije Sarajeva. God. II, 1966, str. 122). A u Pei je enska kola osnovana prije dvije
godine i nju sada pohaa oko 40 djevojica. Jedna siromana udovica, popadija Katarina Simi39),
posvetila je cio svoj ivot tome pozivu. Ona je od svoje kue nainila kolu i besplatno ui
djevojice itati crkvene knjige. Ona ih ui i pisanju i enskom runom radu. Cjelokupni honorar
koji ona zahtijeva od peke optine toliki je da njime moe podmiriti dnevnu prehranu.
39) enska kola u Pei otvorena je 1854. g. Prva uiteljica u njoj bila je Katarina Simi (18191883).
NJenim radom bio je oduevljen Giljferding i on joj je, po povratku u Petrograd, poslao 141
nekoliko knjiga koje su Makenzijeva i Irbijeva zatekle kada su nekoliko godina kasnije posjetile ovu
kolu (J. K. ilas: or. cit., str. 9192).
XIII
DEANSKI MANASTIR
Na tri sata od Patrijarije lee Visoki Deani, najljepi i najuveniji srpski manastir, najznaajniji
spomenik stare srpske slave i pobonosti. Pe i Deani su za srpski narod nerazdvojna cjelina.
Dok je peka crkva masivna i glomazna, Deani su objekat neobino lagan i svijetao. elio bih da
ovu bogomolju posjeti umjetnik koji bi, uvjeren sam, potvrdio moje miljenje da je ovaj hram
jedna od najsavrenijih tvorevina vizantijske sakralne arhitekture. Kada uete u tu crkvu, obuzima
vas nekakvo uvstvo radosnog uivanja. Vi ste tu bezbrini, spokojni i veseli i ta vaa radost je
nekako uzviena. To je zaista carska zadubina", kako srpski narod uglavnom naziva Deane.
Zaista je sveti kralj pri podizanju ove crkve mogao kazati, rijeima guslara: Da ju nigdje na
svijetu nema, Nek se znadne carska zadubina, Nek se znadne: jesmo carovali!" Prvo u opisati
graevinu. Crkva je velika i visoka, podignuti u obliku krsta, sa jednim zaobljenim i visokim
kubetom. Ve njeni spoljni zidovi iznenauju svojom ljepotom. Oni su od postolja pa do vrha
zidani od mermernih ploa, pravilno sloenih u naizmjeninim horizontalnim redovima. Donji red
je od bijelog mermera, drugi od ruiastog, trei opet od bijelog, a etvrti od sivog. Tako se ovaj
redoslijed stalno ponavlja. Valja primijetiti da je svaki nii red iri, onaj sljedei ui, a trei i
etvrti jo ui1). Crkva je pokrivena olovom. Sloj olova na kubetu tako je masivan da se krov
kubeta nije nijedanput opravljao otkako je crkva sagraena, 1335. godine2). Olovo na kubetu je,
usljed djelovanja vremena, dobilo nekakav udan sjaj, slian sjaju bakra. Na kubetu stoji nedirnut
stari veliki krst, koji je, kako priaju, od masivnog srebra. 1) To su, u stvari, naizmjenini redovi
svijetloutog banjikog i crvenkasto-ljubiastog bistrikog mermera. Do suavava mermernih ploa
dolazi stoga to je vee blokove bilo tee nositi uza skele (Manastir Deani. Beograd, 1941, I, str. 39).
2) Olovni pokriva krova mijenjan je, bar djelimino, u vie mahova, naroito 1857. god., to se daje
utvrditi prema peatima i zapisima na njemu (Manastir Deani. I, str. 3738).
Na istonoj strani crkve istie se polukruna apsida velikog oltara i s obje njene strane po dvije
manje apside, kojima se zavravaju kapele Sv. Nikole i Sv. Dimitrija, proskomidijarion i akonik.
Ovih pet sastavljenih apsida predstavljaju neobino lijepu koordinaciju linija. Na sredini oltarske
apside ugraen je zaobljen prozor ukraen s obje strane dvjema mermernim kolonetama, na koje
se opire ovalni ojaani luk pokriven olovom. Ove osmougaone kolonete oslanjaju se sa svake
strane prozora na male mramorne karijatide u obliku pogrbljenog ovjeka koji je podmetnuo svoja
lea pod kolonetu. Kapiteli koloneta ukraeni su u jonskom stilu. Pod ojaanim ispustom nad
sredinom prozora izvajana je glava ovjeka iz ijih usta izlazi vinova loza koja se dijeli na dvije
grane, zdesna i slijeva obavijaju periferiju prozora, i sastaju se ispod njega. U liu ove loze
skrivaju se ptice i fantastine ivotinje, majstorski isklesane. Po opisu ovog prozora na oltarskoj
apsidi moete pretpostaviti kako su raskoni spoljanji ukrasi deanskog hrama. Tvorevine
rezakog dlijeta ukraavaju sve prozore i vrata. NJihova izrada je temeljito 142
izvedena, raznorodnost velika, a konture graciozne. Na alost, mnoge od ovih skulptura, osobito
one koje su malo nie, kraj vrata, teko su oteene. Neu nabrajati sve te ukrase jer bi to
dosadilo. NJihovi oblici opisani su u poznatoj knjizi jeromonaha Gedeona Deanski prvenac", u
kojoj zainteresovani italac moe nai sve pojedinosti o deanskom hramu. Ali nikakav opis ne
moe dati stvarnu predstavu o tim predmetima. Potrebno bi bilo da umjetnik provede nekoliko
nedjelja u izuavanju ove divne graevine kako bi mogao slovenskoj publici pruiti crtee njene
plastike. Napomenuu o prozorima jo samo to da su svi oni, sem gore opisanog, dvokrilni. Imaju
po dva zaobljena okna, razdijeljena osmougaonim mermernim stupiem, nad ijim su kapitelima
isklesani svi ti ukrasi koji zadivljuju svojom raznovrsnou. Prozori su veliki i mnogobrojni pa je
u crkvi vidno i zrano. Na kubetu ima osam takvih prozora na dva otvora. U crkvu se ulazi na
troja vrata: jedna se nalaze na zapadnoj strani, u fasadi priprate. Druga dvoja su bona, sa sjeverne
i june strane priprate. Iznad svakih vrata stri iz zida ojaan polukruni luk, koji se stepenasto
uvlai i suava u vidu zaobljenih ispusta. Svaki ispust oslanja se na mermerne kolonete s obje
strane vrata. Ispusti nad vratima ukraeni su, svaki za se, neobinim reljefima. Na njima vidite as
vinovu lozu, as lie sa cvijeem, as spiralu, as sitan lijeb. Neki ispusti su potpuno glatki3). U
prostoru pod ovim lukom, a iznad vrata, smjeteni su bareljefni kipovi, koji, po mom dubokom
uvjerenju, zasluuju da ih umjetnici prouavaju. Iznad zapadnih vrata predstavljen je Svedritelj
( kome je posveen hram) kako sjedi na prijestolu drei u jednoj ruci knjigu
zapeaenu sa sedam peata, dok drugom rukom blagosilja. 3) Svi portali ispadaju reljefno iz ravnih
zidova na kojima se nalaze (Manastir Deani. I, str. 4415). Nad sjevernim vratima isklesan je krst
obavijen ljiljanima (simbol kue Nemanjia)4 i nad njim natpis (u)
() () , dok je nad junim vratima predstavljeno
krtenje Gospodnje, a pod ovim bareljefom urezan natpis:
* ~
g
g u ~ ~
h hg h
g g (8)
h ~ () h # sw (6843
1335).** 4) U timpanu sjevernog portala predstavljen je rascvjetani krst sa Golgote. (V.
R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 90). * Mali brat prevod latinskog frater minor,
kako su sebe nazivali kalueri franjevakog reda. ** Pravopis ovoga natpisa restauriran je. To je
uinjeno i s ostalim natpisima koje ovdje navodim. Natpise navodim onako kako su tampani u
Deanskom prvencu". Za vrijeme boravka u Deanima posvetio sam svu panju pregledu rukopisa pa
sam zaboravio uporediti natpise tampane u toj knjizi s originalima. Sada mi je vrlo ao to to nisam
uinio. (U slobodnom prevodu ovaj natpis glasi: Fra Vita, mali brat, protomajstor iz Kotora grada
kraljeva sazida ovu crkvu svetoga Pantokratora, gospodinu kralju Stefanu Urou III i njegovom
sinu svijetlom i prevelikom i preslavnom gospodinu kralju Stefanu. Sazida je za osam godina, a
sasvim je dovrena bila 1335. god. Preveo Br. uli.) 143
Mermerne kolonete na koje se oslanjaju ispusti nad vratima izraene su takoe s majstorskom
raznolikou. Tako, na primjer, prvi par tih malih stubova na sjevernoj strani obavijen je
vinovom lozom, drugi par je valjkast, trei spiralan, etvrti etvorougaoni, peti osmougaon.
Kapiteli ovih stubova graeni su u korintskom stilu. Nad kapitelima krajnjeg pobonog para
isklesani su, s jedne strane, jednoglavi orao, a s druge ovjeja glava. Na bone stubove
zapadnih vrata stavljeni su lavovi. Uimo sada u crkvu. Priprata je duga 40, a iroka 50 stopa.
Svod nad njom oslanja se na etiri lagana, vitka i prekrasna osmougaona mermerna stuba. Stopa
srednjeg para stubova ukraena je na uglovima: s desne strane sa etiri lavlje glave, a s lijeve
dvjema vujim, jednom pseom i jednom ovnujskom glavom. Nad kapitelima stubova isklesani su
na uglovima, na prvom paru, po etiri lava, a na drugom, po etiri orla sa polurairenim krilima.
Nad svodom priprate nainjena je, kao i po svim srpskim crkvama, takozvana enska crkva, poto
kod Srba od pamtivijeka vlada obiaj da ene u crkvi stoje odvojeno, u gornjim, specijalno za njih
izraenim prostorijama. Ova enska crkva esto je zatiena drvenom reetkom od pogleda
mukaraca, koji stoje dolje. Ali u Deanima nema ove reetke. Iznutra nad zapadnim vratima
priprate, vidi se zapis: h .... .....
g g ( )*
g g g "
g ( h) " g
g gig ig.... g
(g).... g g ~.
h # sw (68581350). * Rijei u zagradama su izbrisane te smo
ih sami dopunili. (... crkva... Pantokratorova sazida se i naslika i zavri u dane previsokog,
pravovjernog i svetoga prvoga cara Stefana, sina previsokog Uroa, kralja cijele srpske zemlje i
primorske ... na sjeanje i spomen Stefanu, svetome kralju Urou treem, godine 6858. Preveo
Br. uli.) U priprati se nalaze tri grobnice sa natpisima koji glase: (hg)
g . . gg g
wq.... ** g. g
g h # sw (68871379) i
g5 , g
gg g g g. ** Navedeno
itanje u Deanskom prvencu" bez sumnje je netano: Wq g
i dr. 5) Kod LJ. Stojanovia (Stari srpski zapisi.... knj. I, Beograd, 1902, broj 174, str. 55)
stoji: g.... . (Mjeseca septembra, trei dan, umrije sluga boji
Jefrem, zvani ure Ostua.... Ovo je grob njegov. Vjeni mu spomen. Godine 6887. Ovo je grob
Ivania Altomanovia, unuka despota Ivania, sestria kneza Lazara. Vjeni mu spomen. Prev.
Br. uli.) 144
 h # sw (68821374) (hg) "
gg i
gg g". g gg
g g g(?)6 g g g
g gg ()
h . 6) Kod LJ. Stojanovia (Stari srpski zapisi.... knj. 1, broj 143, str. 47 stoji.
(Godine 6882, mjeseca januara, 31. dan umrije slukinja boja Draginja, zvana
Vitosava, ki Ugljee Nenadia i sestriina despota Olivera, a ena Branka Pepkala. Ovdje je njen
grob i onaj ko ovo proita da kae Bog da joj oprosti na vijeke. Amin. Prev. Br. uli.) iroki
portal izmeu priprate i glavne crkve ukraen je, s obje strane, idui iz priprate, sa est koloneta
sastavljenih jedna uz drugu i jednom odvojenom kolonetom od arenog mermera. Pored stope ove
odvojene kolonete, sa svake njene strane lei po jedna lav. Iznad kapitela su orlovi, a iznad Orlova
isklesani lavovi, samo mnogo manji od onih donjih. Pod polukrunim lukom to ga obrazuje est
ispusta, a iznad portala podupiru kolonete, naslikan je lik Spasiteljev. Desno od ovog lika
smjetena je na zidu slika sv. kralja Stefana Uroa Deanskog, a lijevo lik njegovog sina, cara
Stefana Duana. Kod prve slike napisano je sa strane: g q .
g i~ g i~ h
g g, a kod druge: g
h g i~ g
i~ h g g.7) 7) U timpanonu
carskih vrata naslikan je Isus Hristos Emanuel: ~u, mlad i gologlav i u
bisti i rukama blagosilja. Vie carskih vrata naslikan je lijevo car Duan (kao kralj), krupna figura
kratke brade i kratkih brkova, s uzdignutom glavom, ruku pruenih da primi svitak, koji mu podnosi
jedan serafim. Kralj Deanski stoji desno vie vrata, sa picastom bradom. I njemu serafim podnosi
svitak. Duan i Stefan uzdigli su glave put Hrista Pantokratora: w
, koji je naslikan vie njih u figuri do pojasa i natprirodne je veliine
(Manastir Deani. II, str. 3). (Sveti Uro III kralj cijele srpske zemlje i pomorske i osniva ovoga
svetoga mjesta. Hristu Bogu vjerni Stefan car grki i kralj cijele srpske zemlje i pomorske i
osniva ovoga svetoga mjesta. Preveo Br. uli.) Glavna crkva (naos) dugaka je, od vrata do
ikonostasa, 50 stopa (s oltarom 80), a iroka 74 stope. Kube se opire o etiri stuba, prekrivena
ivopisom. Svakome od tih stubova odgovara po jedna prekrasna mermerna osmougaona kolona,
namjetena na sredini izmeu stuba i crkvenog zida. Ikonostas je od drveta. Na njemu su stare
ikone. Sav je pozlaen i ostavlja velianstven utisak. Meu ikonama nalaze se likovi sv. Simeona
Nemanje, sv. Save, sv. Stefana Deanskog. S desne strane carskih dveri nalazi se koveg sa
krstom nainjenim od asnog drveta. Po predanju, ovaj krst donio je iz Jerusalima sv. Sava, a
okovao ga kako se to kae u zapisu na njegovom postolju 1332. g. sv Stefan Deanski i
priloio Deanima. Drugi skupocjen krst, koji se uva na sv. prijestolu u oltaru, nainio je i
darovao manastiru car Duan 1348. god. * U sarkofagu s lijeve strane carskih dveri poivaju
moti sv. kralja Stefana Uroa III, kome je narod nadjenuo ime po manastiru. Na desnoj strani lei
sarkofag sa motima sv. Jelene, sestre Deanskog kralja, supruge bugarskog cara Mihaila8). Cijelo
kube je u freskama i u pozlati. 145
* Ovaj krst je detaljno opisan u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku", II, 2. (L. Mirkovi sumnja da
je to originalni Duanov krst. Primj. prev.) 8) Deanski nije imao sestru Jelenu, a bugarska carica
bila je Ana. Teko da je u Deanima mogao biti grob carice Ane, jer se ona pred kraj ivota nalazila,
kao izgnanica, u Dubrovniku (Manastir Deani. I, str. 104). Unutranjost crkve obloena je bijelim
mermerom. Na sredini visi veliki polijelej (horos), na ijem su lancu salivene rijei: Stefan
kralj**, zatim srpski grb (krst sa po jednim polumjesecom u svakom od etiri njegova ugla) i nad
grbom dvoglavi srpski orao9). Kraj stuba, s desne strane, postavljen je stari kraljevski sto od
bijelog mermera10). On je sad zaklonjen daskom, na koju je metnuta ikona sv. Stefana. Krajnji
boni prostori, paraklisi sv. Nikole i sv. Dimitrija, odvojeni su od glavne crkve sprijeda samo
niskom mermernom pregradom11) tako da, stojei na sredini glavne crkve, vidite sva tri
ikonostasa. Ovim se poveava ljepota i svijetli izgled crkve. Pod u unutranjosti graevine
poploan je raznobojnim mermernim ploama. ** Neke lance dodali su novi ktitori" manastirski,
Evgenija (Milica), udova kneza Lazara, sa svoja dva sina, Stevanom i Vukom. 9) Kneginja Milica kao
monahinja Evgenija obnovila je polijelej zamijenivi propale dijelove novima. Polijelej visi o osam
lanaca, od kojih svaki ima po jedan medaljon s izrezanim natpisom (Manastir Deani. I, str. 102). 10)
Ovaj sto prislonjen je uz istonu stranu jugozapadnog stupca pod kubetom (Manastir Deani. I, str.
102). 11) Krajnji boni brodovi naosa odvojeni su u svojoj istonoj polovini od susjednih brodova
parapetnim ploama, obrazujui tako paraklise sv. Dimitrija i sv. Nikole (Manastir Deani. I, str. 100).
Teren na kome je podignut deanski hram Svedritelja je vanredan. To je omanja dolina koju s
istoka zaklanja visoka, tamna i krevita planina Ple, sastavni dio planinskog vijenca koji se
protee od Pei do Prizrena i dijeli Staru Srbiju od Albanije. S ostalih strana manastir okruuju
pitomi breuljci, pokriveni ivopisnim zelenilom pitomog kestena. Nedaleko od manastirskog
zida tee hladan planinski potok Bistrica. Crkva se nalazi malo po strani od glavnog druma, ali je
ipak blizu njega***. *** Udaljen dva sata od Pei i sat od manastira, nalazi se jedan izvor na
vanredno lijepom mjestu. On se i sada zove Kraljska voda" i pria se da se ovdje vrlo rado odmarao
sv. kralj Deanski. Moda je ba ova udaljenost od glavnog druma jedan od razloga to manastir i
danas postoji. Ali je on, pored svega toga, bio vie od 450 godina u stalnoj opasnosti i ovjek ne
moe a da ne kae, zajedno sa srpskim narodom, da ga je sam Bog udesno sauvao. Jo krajem
XIV vijeka, poslije kosovske bitke, manastir su opljakali Turci. Kada ga je posjetila pobona
udovica sv. Lazara, Milica koja se ve bila zakaluerila i dobila ime Evgenija i koja je
vaspitavala i upuivala svoja dva mlada sina za upravu nad nesretnom srpskom zemljom ona je
nala:
g h, g # # g
, gig gig
# , gig i,
h, g #
gg 146
gg, g (posjedi) #
hi# ****..... **** Vidi povelju sv. Evgenije i
njenih sinova u Deanskom prvencu", na 41. strani. (da su manastir Svetoga kralja Stefana Uroa
III lijepo mjesto, podignuto velikim zalaganjem i marljivou svetoga osnivaa bojim
doputenjem radi naih grijehova popalili i oborili bezboii narodi izmailjski, da su mu oduzeli
metohe, i tako je bogomolja gotovo opustjela." Prev. Br. uli.) Evgenija je obnovila manastir
pa se i danas pominje kao njegov drugi osniva. ta su zapravo spalili i oborili" Turci u
Deanima? Hram stoji i danas netaknut, gotovo isti onakav kakav je nainila umjetnika ruka
kotorskog franjevca Vita. Ali je zvonik iznad manastirskih, tj. gradskih vrata bio tada, vjerovatno,
poruen. (Danas se vidi samo njegov donji dio.) Sruene su, zatim, kaluerske elije* i
trpezarija12), to ih je, kako kae predanje, uz manastir sazidao sv. kralj i njegov sin Duan13). *
Dananje elije su bijedne i loe graevine kasnijeg perioda. 12) Trpezariju Giljferding zove carski
palat", prema arhiepiskopu Danilu, koji u biografnji Deanskog trpezariju zove palati kralevski". 13)
U ivotu Stefana Deanskog" od G. Camblaka kae se da je Deanski prvo sazidao grad unaokolo
utvren kulama, postavio vrata prema licu crkve, vie na junoj strani, a vie njih kulu visoku kao i
sama crkva. Uza zidove grada prilijepio je kao ptiija gnijezda naokolo elije za monahe i podigao
veliku trpezariju. Sve je ovo pokrio olovom. U sredini je podigao veleljepni hram tako visok da je to
bio napor za oi sagledati njegovu visinu. Kako je ostala itava crkva i kako su se sauvale njene
riznice, to ne znamo. Srpsko predanje pripisuje pljakanje i unitavanje manastira nekakvom caru
Tatarhanu", koji je namjeravao da od crkve Svedritelja naini damiju. Turci su poeli namaz.
Hoda je ispruio svoj ilim uz crkvene dveri u namjeri da klanja. Iznenada pade kameni lav koji
je ukraavao poboni dio prozora nad tim dverima i na mjestu ubije muslimana. Tatarhan" se
toliko uplai da odmah napusti manastir i od tog doba Turci se boje dirnuti u ovu bogomolju. Ali
opasnost za Deane nije prestajala. NJegovi kalueri s pravom govore da se manastir nalazi u
vujoj eljusti. Povelje Stefana Uroa III i Evgenije nabrajaju nekoliko desetina hrianskih sela u
manastirskoj okolini ije je prihode pobirao manastir. Zato se i cio kraj od Pei do okoline
Prizrena prozvao, a i danas zove, Metohija, tj. crkveni posjed, imanje (od grke rijei
, koja je prela u starosrpski jezik). Gotovo sva sela oko Deana koja se pominju u
tim poveljama XIV vijeka postoje i danas. Ona su zadrala i svoja stara imena, ali su sada sva
albanska, muslimanska. tavie, u selu Deanima odrale su se samo dvije hrianske kue. U
selu LJubeniu14) imamo samo tri, a u Loanima est hrianskih porodica. A muslimanskih
albanskih kua u manastirskoj okolini ima, kako kau, preko tri hiljade. Ovo su posljedice velike
seobe Srba u Austriju 1690. godine. Kada bi Albanci bili fanatici, davno bi ovaj krasni spomenik
sv. srpskog kralja muenika bio damija, poput saborne crkve u Prizrenu, koju podie car
Duan15). Ali, ako Albanci nisu fanatici, oni su pljakai. Potujui deansku svetinju i molei se
esto motima sv. kralja za ozdravljenje, oni ugnjetavaju i pljakaju kaluere to vie mogu i ive
na njihov raun. Danas ukradu manastirsku kravu ili ovcu, sutra podignu i odnesu stog sijena to
ga manastiru plaste nadniari. 14) U originalu: Lbonii. 147
15) Giljferding misli na Bogorodicu Leviku, posveenu Uspenju Bogorodice, koju narod zove sv.
Petka. Ovu crkvu nije podigao car Duan, nego kralj Milutin poetkom XIV v. G. 1756. zabiljeeno je
da Turci klanjaju u ovoj crkvi", to znai da je pretvorena u damiju. Poslije I svjetskog rata ponovo
je preobraena u crkvu (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika.... Beograd, 1950, str. 264). Evo
ta se desilo dok sam ja bio u Deanima. Bio sam svjedok iznuenog gostoprimstva to ga
kalueri moradoe ukazati ovim divljacima. Uvee sam mirno sjedio u manastiru i razgovarao sa
domainima kad odjednom ujem: lup! lup! na vratima. Nita, nita", odgovorie mi kalueri na
pitanje ta je to, ,,doli su Albanci da noe. Cio dan su radili u polju i nee da idu kuama, ili im
se to ini daleko. Zato su svratili nama. Oni e se smjestiti dolje s vaim kavazima. Ovdje e i
veerati i piti rakiju, naravski, besplatno." Koliko ih je dolo?" Sada ih ima 20, ali se deava da
ih nagrne i po stotinu i vie." A zato ih putate?" Kako moemo drukije! Oni bi ubili prvoga
na koga bi naili s one strane manastirske ograde." Poslije ovih rijei pokazali su mi na tavanici
arhimandritove sobe tragove od kuruma kojima su Albanci poastili arhimandrita samo zato to
im neto nije uinio po volji. Kada je u nekom od susjednih sela svadba, Albanci dolaze u
manastir i uzimaju konje za jahanje i satiru ih jurei. Oni pokupe kaike i posue, a esto se
deava da trae i brokatnu odedu, protkanu zlatom, da obuku nevjestu dok traje veselje. Valja
ovim divljacima ipak priznati da sve vrate poto se poslue. Ali se ne vraa niti se naplauje jedno
ili dva vedra rakije koje manastir mora poslati na veselje svojim dobrim susjedima. Na ovakve
gozbe ode vei dio manastirskog prihoda. Osim toga, manastir mora svake godine plaati
mitropolitu 50 dukata, a da ne govorim o nametima koji se moraju davati turskim vlastima.
Meutim, prihodi Visokih Deana manastir je ranije imao ogromne po-sjede vrlo su
oskudni. Jo prije nekoliko godina imao je u vlasnitvu oblinju kestenovu umu i neto polja, ali
Albanci sada prisvojie i to i prijete pukom kad kalueri pomenu svoja prava. Jedino je u
prizrenskoj okolini manastir sauvao neto zemlje i vinograda to ga je, kako kau, posadio jo sv.
kralj Stefan. No ovo imanje ne donosi veliku korist a drugog prihoda i nema. itava deanska
parohija sastoji se, kako rekoh, od 11 seoskih kua. Bogomoljci dolaze manastiru o Velikoj
Gospojini16), ali je njihov broj daleko manji nego to bi se moglo oekivati s obzirom na svetinju i
znaaj mjesta, jer je put opasan. esto ga smatraju opasnijim nego to je u stvari. Manastir se
izdrava preteno od milostinje koju kalueri prikupljaju u razliitim srpskim pokrajinama, a
naroito u Kneevini Srbiji. Treba odati priznanje stanovnitvu srpske Kneevine i njenoj upravi
to ne zaboravljaju siromane kaluere kojima je povjeren najljepi spomenik drevne srpske slave.
16) Praznuje se 28. avgusta. No i pored svega toga, ne moe se predstaviti tei poloaj od onoga u
kome se nalaze deanski kalueri. Siromatvo, zatim teki uslovi ivota meu divljim Albancima,
kojima treba ugaati i stalno se otkupljivati, i, povrh svega, neprekidna opasnost da te jednog dana
ti isti Albanci ne strijeljaju. Nije, dakle, nikakvo udo to se kalueri koriste svakom prilikom i
prelaze u drugi manastir i to je meu mlaim generacijama vrlo malo onih koji bi eljeli stupiti u
deanski manastir. udnovato je samo to danas u Deanima ivi oko petnaestak kaluera.
Ovim tekim poloajem deanskog manastira htjela se koristiti Rimska propaganda. Za nju bi bila
velika pobjeda ako bi joj polo za rukom da pridobije za Rim prvu svetinju srpskog pravoslavlja.
Ovaj posao organizovan je vrlo obazrivo. Za vrijeme prolog rata17) doao je u Deane zvanini
agent jedne od zapadnih drava18) i ponudio kaluerima pomo. Ova pomo i patronat, govorio je
on, nema nieg zajednikog s otpadnitvom od vjere. Od kaluera se ne trai odricanje 148
vjere niti kakva izmjena u bogosluenju. Meutim, im kalueri priznaju taj patronat, njihov e
manastir poeti dobijati stalnu materijalnu pomo i oni e imati iskrenog i monog zatitnika pred
Turcima. Neobrazovani i meu Albancima ogrubjeli, deanski kalueri odgovorili su na ovu
ponudu rijeima punim uzvienog smisla a da ni sami nisu bili toga svjesni. Odgovor je glasno
da ovaj manastir ne pripada njima i da oni njime ne mogu raspolagati ak ni uz pristanak svoga
mitropolita (ovakav prijedlog bio je istovremeno upuen i mitropolitu i on ga je, zajedno sa
manastirskom bratijom, odbacio). Poto je manastir zajednika svetinja itavog pravoslavnog
svijeta i njegovo vlasnitvo, on se moe otuiti jedino u sluaju ako sav pravoslavni svijet na to
pristane". 17) Giljferding vjerovatno misli na krimski rat 18531856, voen izmeu Rusije i Turske.
18) Rije je vjerovatno o austrijskom agentu. Tako su odgovorili kalueri. Oni su vie voljeli ostati u
sirotinji i bez te zatite, uzdajui se u milostinju koju su prikupljali po pravoslavnim selima i
gradovima. Na alost, ova milostinja je iz godine u godinu sve skromnija. Pravoslavno
stanovnitvo u Bosni i Hercegovini postaje sve siromanije. Osim toga, ono mora podizati i
odravati i svoje crkve. Crna Gora je takoe opustoena. A u Kneevini Srbiji, gdje se iz svih
susjednih turskih oblasti stjeu kalueri kupei milostinju, narodu je sve tee i tee davati. Ako
igdje na svijetu postoji pravoslavni manastir kome prijeti opasnost da opusti, ako igdje ima
svetinje za ije se odravanje treba da brine svaki pravoslavni hrianin, onda je to svakako
manastir Visoki Deani. U priprati deanske crkve lei jedan glomazan koveg visinom i irinom
slian velikom ormanu. To je spremite, mjesto za uvanje starih knjiga i rukopisa. Na nesreu,
ovaj koveg ne titi knjige i rukopise od mieva. Ima dosta starih bogoslubenih rukopisa na
pergamentu i na hartiji pisanih u Srbiji u XIII, XIV i XV vijeku. Jo vie ih ima novijeg datuma.
Da ne bih itaocu dosadio, neu ovdje zadravati njegovu panju na tim rukopisima, nego u, u
Dodatku, donijeti najzanimljivije ispise (izvode) iz njih, zajedno s ispisima iz materijala koje sam
naao u drugim manastirskim bibliotekama pregledanim po zapadnoj Turskoj. Manastir Deani
Bogorodica LJevika
XIV
OD DEANA DO PRIZRENA. AKOVICA I ALBANCI 149
Od Deana do albanskog grada akovice ima 4 sata putovanja bogatom ravnicom. U prolazu ili
izdaleka vidite sela: Crnobreg, Voku1), Junik, Prilep, Rastavicu2), Babajlo3), Gramoelj4),
Dujak, Skivjan,5), Osek6), naselja koja su ranije sainjavala metohiju deanskog manastira. Sada
tu nema nijednog hrianina. Kau da su Albanci u akovikoj nahiji najei u cijeloj Staroj
Srbiji. Ve pet godina ne plaaju ni groa dravnoj blagajni: skupljai desetine i poreze ne smiju
se ni pojaviti u njihovim selima. Kod ovih Albanaca vlada potpuna tiranija. Sve je osnovano na
krvnoj osveti. Savjetujemo potovaocima plemenskog naina ivota da dou u akovicu. Tamo
e vidjeti rodovski ivot u prirodi, a ne u fantaziji. Oni e ga vidjeti u takvom obliku u kakvom je
on postojao kod Albanaca vjerovatno prije nekoliko hiljada godina, jer tamo gdje je vladao
plemenski oblik ivota on se ne gubi tako brzo. 1) U originalu: Voke. 2) U originalu: Rastovica. 3) U
originalu: Babe. 4) U originalu: Grmuel. Na nekim kartama Gramoel. 5) Na nekim kartama i:
Skivljane i Skivijani. 6) Danas postoje dva naselja: Osek Hila (ili Hilja) i Osek Paa. Osnovu
albanskog naina ivota ini fis, tj. rod. Svaki fis ima zajednikog pretka, koji se obino gubi u
dalekom, davnom vremenu. lanovi jednog fisa esto broje po deset i vie generacija od svoga
praroditelja. Zbog toga ima mnogobrojnih rodova. Fis od 30 ili 50 porodica smatra se prosjenim,
a ima fisova od 200, 300 i vie familija. Ponekad je selo podijeljeno meu dva ili tri fisa. Ali vrlo
esto nekoliko sela sainjava jedan fis. Uz sve to, osjeanje roda tako je snano da se meu
lanovima jednog fisa, ma koliko on bio mnogobrojan, zabranjuje brana veza. Postojanje ove
zabrane naroito je izrazito kod Albanaca muslimana kojima islam doputa, kao to je poznato,
brak meu najbliim stepenima srodstva, na primjer, izmeu bratia i sestrine, izmeu strica
(odn. ujaka) i sinovice (odn, sestrine) i slino*. * Ima, uostalom, mjesta, naroito onih blie
gradovima, gdje se dozvoljava brak meu lanovima jednog fisa, pod uslovom da brane partnere
mora rastavljati deseto, dvanaesto ili koje dalje koljeno. Albanac uzima sebi enu iz tueg fisa. Na
uzajamnu naklonost mladih ljudi uopte se ne obraa panja pri sklapanju braka. Ne moe biti ak
ni prethodnog poznanstva meu njima. Ako bi se momak usudio da udvara djevojci iz tueg fisa,
njeni bi ga roaci sigurno ubili. Prosidbu i svadbu organizuju roditelji ili stariji. Ali brak ni
najmanje ne labavi stroge rodovske odnose Albanca prema svome fisu, niti on ulazi u ma kakvu
vezu sa fisom svoje ene. Istina, dok oba fisa meusobno ive u miru, mu se potuje kao prijatelj
u eninom rodu. Ali ako izbije svaa, mu postaje isti takav neprijatelj roacima svoje ene kakav
je i itav njegov fis. ena u albanskom rodovskom ureenju nema nikakvog uticaja. Ali je ona
zatiena time to, poslije smrti svoga mua, ostaje lan fisa u kome se rodila. Ako je mu tue ili
vrijea, onda je njen fis mora uzeti u odbranu, pa se ak i svetiti za nju. U planinskim mjestima
oko Skadra, gdje se drevni nain ivota sauvao, izgleda, u osobitoj istoti, kerka ne dobija nita
od oeva nasljea sem ako nema brae. Mladoenja je kupuje plaajui za nju otkup ocu ili brai.
Ali u drugim mjestima ona donosi miraz muu i ima pravo na podjednak dio u oevom
nasljedstvu. Ovim se pravom albanska ena nikad ne koristi. Udajui se u tui fis, ona se odrie
svoga dijela nepokretnog oinskog imanja u korist brae ili najbliih roaka, jer bi joj mu mogao
platiti glavom ako bi se usudio upravljati tim dijelom imanja u fisu koji mu je tui. Ako ena
ostane udovica a nema djece, daje joj se osmi dio ili vrijednost osmog dijela muevljevog imanja i
ona se vraa u svoj fis, dok ostalo imanje prelazi muevljevim bliim roacima. Ako ima djece,
ona ivi s njima i koristi se djejim nasljedstvom. 150
Cjelokupna drutvena organizacija Albanaca poiva na tom udruivanju i zajednici fisa. NJegovi
lanovi obavezni su osveivati jedan drugog do posljednjeg ovjeka po principu: krv za krv. Zato
se i razmirice meu fisovima uvijek zavravaju krvoproliem. Jer ako lan uvrijeenog fisa iz
osvete ubije onoga koji je nanio uvredu, ta smrt izaziva novu osvetu i tako dalje. Tako je nedavno
u selima nedaleko od deanskog manastira izbilo neprijateljstvo meu fisovima Ga i alja i tom
prilikom poginulo je oko 30 ljudi. Postoji obiaj otkupa krvi novcem, ali se on rijetko primjenjuje,
naroito u mjestima koja su daleko od uticaja turske vlasti, i narod ga uopte ne odobrava. Ima i
drugih metoda da se prekinu neprijateljstva meu fisovima i njih Albanci vie cijene. Ako je
ubistvo osveeno smru ubice, onda fisovi ponekad zapoinju prigovore sami meu sobom ili
posrednitvom treeg fisa. Tada se svi lanovi zavaenih fisova sastanu na ugovorenom mjestu i
tu se meusobno poljube i potvrde izmirenje. Ponekad sam ubica doe u kuu najblieg roaka
ubijenog ovjeka i, dajui mu svoju puku, pitolje i handar, kae: ,,Ja sam prolio krv tvoga
roaka, ubij me." U takvim sluajevima uvreda se prata i fisovi se izmire. Najzad, kad se dvojica
posvade ili zbog neega zamrze jedan drugoga, tada se oni uhvate za ruke i odrede mjesto
dvoboja. Dvoboj na ivot i smrt odigrava se u prisustvu oba fisa i krv, koja tu padne, ne trai
osvete. Ako Albanac ubije svoga roaka, tj. lana svoga fisa, obino se bjekstvom spasava od
osvete najbliih roaka poginulog i nastanjuje u nekom udaljenom kraju ili se u to umijea itav
fis i otklanja osvetu izmirenjem. Ako se fis osjeti uvrijeenim i priprema se na osvetu (pa primjer,
ako mu je pokradena stoka ili ga je opljakao drugi fis) ili kad hoe da ide negdje u pljaku ili u
rat, tada svi njegovi lanovi stanu u krug i starjeina zapita: Hoete li svi ii tamo?" Oni
odgovaraju: Hoemo." Ovo pitanje ponavlja se tri puta. Zatim neko od njih uzima svoju dugu
puku i dri je po sredini, a oni koji ga okruuju hvataju se rukom za nju i kunu se da e ii
zajedno s braom, da nee iznevjeriti, da e poginuti tamo gdje i drugi poloe svoje ivote. U
protivnom sluaju, neka me ta puka ubije." Zatim ovi odlaze, a prilaze drugi. Tako se zaklinju
svi, redom jedan za drugim, i teko onome ko izostane ili iznevjeri. NJegov e ga fis sigurno ubiti.
Do sada su se nai ljudi", govorili su mi Albanci, znali zaklinjati samo svojom pukom ili
noem. Tek nedavno nauili su se ponekad kleti bogom ili Kuranom." Da bi opis albanskog
naina ivota bio potpun, navodim jo nekoliko detalja. Svaki fis ima svoga starjeinu (albanski:
ipare7). Starjeina se bira na zboru (meljede* ili kuvend8), na kome uestvuju starjeine iz svake
porodice. Ako se zbor pri izboru starjeine ne sloi u miljenju, fis se moe podijeliti. I jedna i
druga strana izabere sebi starjeinu i osniva svoj fis. Meu tako podijeljenim fisovima prestaje
srodstvo. Starjeina predstavlja fis pred vlastima. Turska uprava ima posla samo s njim. ta god
vlast zapovjedi, fis je nee posluati ako ne uje nareenje iz usta svoga starjeine. Starjeina
predlae zboru sve opte i zajednike poslove. Zboru, kako rekoh, ne prisustvuju svi lanovi, nego
samo starjeine iz svake porodice. Ako lan zbora ne doe na sastanak bez opravdanog razloga,
fis ga obino kanjava pustoenjem njiva ili otimanjem stoke. 7) U originalu: ipar. * D" se
izgovara kao novogrko " ili kao th" u engleskim rijeima this, that. 8) Nije se moglo ustanoviti
izvorno pisanje rijei meljede", niti njeno znaenje. Rije kuvend" Giljferding pie: kuveni".
Starjeina u porodici (plaku i shtpis9) ili je otac ili jedan od brae kome se prvenstvo priznaje ne
po starjeinstvu, nego uzajamnim dogovorom meu braom. Poslije oeve smrti braa mogu
upravljati imanjem zajedniki ili se mogu podijeliti. Dioba se vri na ravne dijelove u prisustvu
zbora cijelog fisa, pred kojim se baca kocka kome e koji dio pripasti. Zemlja je puna i neotuiva
vlasnikova svojina. Gotovo svi lanovi fisa imaju svoj nasljedni dio, nad kojim zbor i fis nemaju
nikakvog prava. Vlasnik moe prodati svoju zemlju drugom lanu fisa, a uz saglasnost 151
fisa i svakom tuincu. Da bi strani kupac mogao upravljati zemljom usred tueg fisa, potrebno je
da stekne naklonost fisa i da ga fis na zboru primi za svoga lana, tj. u rodovsku zajednicu. 9) U
originalu: plku e tepise". Ja sam detaljno govorio o Albancima povodom akovice10). Od svih
albanskih naselja na slovenskom terenu, u akovici je albanski elemenat najsnaniji. Prema 3500
albanskih muslimanskih porodica u akovici ima samo 120 hrianskih kua, a od ovoga broja
polovina su Albanci katolici. Prema tome, u ovom gradu ima samo 60 porodica Slovena
pravoslavaca. Svi su hriani u akovici zanatlije: katolici su skoro iskljuivo zlatari, a
pravoslavni samardije, vunovlaari i moleri. Pravoslavni imaju malu crkvu, nedavno podignutu i
neobino siromanu. Mjesto ikona, na ikonostas su nalijepljene neukusne i primitivne slike grke
proizvodnje. 10) Varo su Turci i Albanci zvali akova, a Srbi akovica. Najstariji pomen o gradu je
iz XVII v. Poslije seobe Srba u Austriju s kraja XVII v. nastalo je jae naseljavanje Albanaca i u
akovicu. Zbog toga je, vjerovatno, i narodni pjesnik nazvao akovicu i Arnaut-Pazarom (K. N.
Kosti. Nai novi gradovi na jugu. Beograd, 1922, str. 8283). akovaki mudir, Albanac vanredne
spoljanosti, ogromnog orlovskog nosa, neobino utljiv, odjeven u iroku fustanelu besprijekorno
bijelu i crveni kratki kaput opiven zlatom, bosonog, odvede me na konak sveteniku. Pop Stefan,
koji je govorio albanskim jezikom radije nego srpskim, ostavio je na mene utisak najmirnijeg i
najlojalnijeg ovjeka na svijetu. Utoliko me vie iznenadio namjetaj sobe u kojoj je ivio ovaj
dobroudni sluga oltara. etiri para pitolja, tri duge albanske puke i nekoliko handara visili su
na zidu jedan do drugog. Na moju primjedbu o ovoj dekoraciji odgovorio mi je on poslovicom iji
se smisao sastojao u ovome: Kad s vucima ivi, s vucima i zavijaj". Uostalom, uz puke i
pitolje kod njega je, pod ikonom, lealo dvadesetak psaltira, trebnika i drugih bogoslubenih
knjiga ruske tampe, pa ak i nekakva Istorija" na ruskom jeziku Katarininog vremena. Vraajui
drugoga jutra posjetu utljivom mudiru u fustaneli, iskoristio sam priliku i proao skoro kroz itav
grad. Albanci su sa neprijaznom radoznalou promatrali Moskova". To je za njih bila neviena
stvar. Bilo bi zaista veselo ivjeti u akovici! 3500 kua bez vrata i prozora. Ovdje se, naime, ne
vide ni vrata ni prozori. Grad se pruio na ogromnom prostoru. Mudirova kua nalazi se na
breuljku. S jedne strane se u daljini naziru planinski lanci, s druge iroka ravnica Metohije, a
naokolo bezbrojno mnotvo koliba oblijepljenih glinom. est asova putovanja, koliko ima od
akovice do Prizrena, ne prua nita naroito znaajno. Stalno idete kroz albansku oblast. Jedino
izmeu akovice i rijeke Drima koji se ovdje mora prei ima nekoliko sela u kojima ive
samo katolici. Ovi Albanci katolici razlikuju se od muslimana po tome to, bez izuzetka, nose
kratak gunj mrke boje, dok je muslimansko odijelo veinom skrojeno od bijelog sukna sa crnim
iritima. Kod bogatijeg svijeta iriti su crvene boje. Rauna se da ovdje ima oko 400 porodica
Albanaca katolika. Poznati su po hrabrosti i vjernosti pa ih zato pae rado uzimaju u svoju slubu.
Oni se isto tako dijele na fisove kao i muslimani, s kojima se, kao i meusobno, bore krv za krv.
Prelazite rijeku Drim11) preko neobino visokog kamenog mosta sagraenog na jedan luk12).
Predanje pripisuje izgradnju mosta kralju Urou I Hrapavom. S onu stranu Drima nema vie
katolikih sela. Zamjenjuju ih muslimanska. Pred vama se otvara vanredan pogled na planine koje
se uzdiu nad Prizrenom. Nad samim gradom nadvio se Cviljen sa starom srpskom gradinom. S
obje strane nadvila su se dva konusa: Patrik i Koritnik, a cijelu sliku zatvara ogromna masa ar-
planine (ar-dag) pokrivena snijegom. Prizren je smjeten u ravnici, u podnoju ovih planina. 11)
Bijeli Drim. 152
12) Dananji most Svanj (Faj) u srpskim srednjovjekovnim spomenicima zvao se Ovanja i pripadao
je vlastelinstvu manastira Sv. Arhanela kod Prizrena (S. Stanojevi. Narodna enciklopedija...., III knj,
str. 513).
XV
PRIZREN
Narodna pjesma naziva Prizren srpskim Carigradom. Ovo ime nije hiperbola kojom se sluajno
posluio neki narodni pjeva guslar. Prizren nije bio srpska prijestonica sve dok je srpski narod
nvio iskljuivo na vlastitom ogranienom i skuenom podruju. Prijestonica je postao tek onda
kada su Srbi, pod monom upravom Nemanjinih nasljednika, pokuali da preu svoju granicu i
pod svojom vlau ujedine sve zemlje Balkanskog poluostrva. To se desilo onog momenta kada je
proirena srpska kraljevina poela primati karakter obnovljene poluslovenske i poluvizantijske
imperije. U toj osvajakoj epohi Nemanjii nisu mogli nai od Prizrena boljeg centra za svoju
prostranu dravu. Prizren se nalazi na srpskom terenu, na samoj njegovoj periferiji, u podnoju
ogromnog planinskog lanca koji je zaustavio kretanje srpskog naroda na jug i slui kao granica
izmeu Srba i Bugara. Bugari su, naime, zaobili ovaj planinski lanac i zauzeli Makedoniju i
istoni dio Albanije. U Prizrenu se ukrtaju putevi koji vode na zapad, koritom Drima prema
Skadru (Skutari) i Jadranskom moru, i na istok, klancem Kaanika za kojim se prostiru polja
Makedonije. Na sjever se proteu ravnice Podrima1), Metohija i Kosovo polje, gdje se pak
ukrtaju putevi za Bosnu i zapadni dio Bugarske. 1) U originalu pogreno Podrin. To je niska
ravan na lijevoj strani Bijelog Drima, koja se u srpskim srednjovjekovnim spomenicima pominje kao
Podrimlje (S. Stanojevi. Narodna enciklopedija.... III, str. 513). Prizrenski Gornji grad2), izgraen
na nepristupanom terenu na ogranku ar-daga, konano, dominira nad uskim klancem rjeice
Bistrice kojom se moe u ljetno doba ispeti na aru i ovladati tzv. Pologom, tj. gornjim tokom
rijeke Vardara, i na taj nain prekoraiti iz bazena Jadranskog u bazen Egejskog mora. Takve su
prednosti poloaja grada Prizrena. 2) Prizrenski Gornji grad, utvrenje manastira Sv. Arhanela,
sastoji se od dva dijela: Gornjeg grada" (Viegrada", Prizrenca") koji se nalazi na stjenovitom brdu
iznad manastira i donjih zidova uz rjeicu oko samog manastira. Oba dijela spojena su zidovima niz
litice. Danas je cio kompleks u ruevinama (A. Deroko. Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i
Makedoniji. Beograd, 1950, str. 165168). Pa i danas je Prizren, blagodarei svome poloaju, grad
dobro naseljen i iv. Rauna se da u njemu ima oko 3000 muslimanskih, 900 pravoslavnih i 100
katolikih porodica sa oko 12.000 stanovnika mukaraca. Vei dio muslimana i svi katolici su
Albanci, meu pravoslavnima veinu ine Srbi, ali ima prilian broj makedonskih Vlaha ili
Cincara, Bugara i Grka. U govoru prizrenskih Srba osjea se uticaj bugarskog narjeja. esto se
izostavljaju nastavci pojedinih padea, naroito u vezi sa prijedlozima. Tako sam, na primjer,
esto uo od Prizrenaca ovakve obrte: on ga udario sos no, sos ruka" mjesto: s noem, s
rukom. On je bio u Prizren tri godita" mjesto: u Prizrenu. Udvajanje prijedloga s", kojim se
stvara oblik sos", takoe je ist bugarizam, koji Prizrenci stalno upotrebljavaju, kao i rije
rabota", kojom se oni slue umjesto srpske rijei posao". Interesantno bi bilo pratiti ovo
mijeanje srpskog jezika sa makedonsko-bugarskim u naseljima po dolinama ar-planine i
tetovskog kraja ili Pologa. Na alost, ja sam morao zavriti svoj put u Prizrenu i odatle se vratiti
na sjever. 153
Drevni prizrenski Gornji grad, omiljeno prebivalite Duanovo po rijeima naroda nalazi se
na brdu udaljenom pola sata, u klisuri iz koje izvire rjeica Bistrica. Moji me vodii odvratie od
namjere da se penjem na tu strminu uvjeravajui me da se u Gradu mogu vidjeti samo gomile
kamenja, ostatak biveg Duanovog dvorca. Malo nie, pod Gradom, takve iste gomile kamenja
svjedoe o mjestu gdje se nekada nalazila velika crkva Sv. Arhanela3), koju je takoe podigao
Duan, a Turci razruili da bi njenim materijalom podigli damiju4). U ovoj crkvi bilo je
sahranjeno tijelo istaknutog srpskog vladara. Poto su spalili moti duhovnog trudbenika srpskog
sv. Save, Turci nisu potedjeli ni ostatke najmonijeg politikog radnika srpskog, i vjetar je na sve
etiri strane raznio Duanov prah5). 3) Zadubina cara Duana, zidana od 1348. do 1352. g. Imala je
mozaiki patos za koji se u karlovakom rodoslovu kae da mu nema ravna po ljepoti u svijetu (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 89). 4) Vjerovatno Sinan-painu damiju, remek-djelo
islamskog graevinarstva. O zidanju ove damije postoje itave legende u narodnim predanjima,
mahom netane. U literaturi o manastiru Sv. Arhanela navodi se da je za podizanje damije
upotrebljena manastirska graa (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika..., str. 8. Deroko.
Monumentalna i dekorativna arhitektura...., str. 91). Ali ima i miljenja da za ovu tvrdnju nema
nikakvih dokaza (H. M. Handi. Poloaj nemuslimana u muslimanskoj dravi. El-Hidaje Sarajevo,
IV/194041, str. 245). 5) Duanovo tijelo nije spaljeno. Poslije pada Prizrena sa Viegradom 1455. g.
razbijen je i opljakan i grob cara Duana i rasute njegove kosti. Prilikom otkopavanja manastira 1927.
g. R. M. Gruji je pronaao u Duanovoj grobnici mermernu plou i pod njom neto kostiju, a ostalo
je, po Grujievim rijeima, raznijela sujevjerica i pobonost na razne strane (R. M. Gruji. Grob cara
Duana. Glasnik Skopskog naunog drutva, Skoplje, I/1926, str. 488489; i: Otkopavanje sv.
Arhanela kod Prizrena. Glasnik Skopskog naunog drutva, Skoplje, III/1928, str. 252). Crkva Sv.
Arhanela poznata je i po tome to je u njoj odran dravni sabor koji je trebao da rijei sudbinu
Srpskog Carstva poslije umorstva posljednjeg Nemanjia, Duanovog sina Uroa (1371. g.) i koji
se zavrio sudbonosnom diobom Carstva glavnim uzrokom njegove propasti. Uzgred navodim
interesantan izvjetaj o tom saboru, crpljen iz neobjavljenog izvora*...
(poslije ubistva mladoga cara)
g h .... g
g hh h , g h
g, g ....
g, h g h h;
g g, ig v
g
g
g, g gi g
i h. g hg (Uroev staratelj
i ubica), g, : h g
g (tj. carstvo) ig
h : h, g g gh
g (tj. kao staratelju) ..... g,
g, i. g g
h..... g
g. 154
 i g:
gh, g, ghg
g, h g
gig g , gg
, gg ig !
i . g
hg (carstvo) g g
gg g g gg,
g ..... g*, g
g gg. (I tada je bio sabor u gradu Prizrenu u hramu arhistratiga
Mihaila ... to je na rijeci Bistrici pod gradom vie mjesta Prizrena koji naini od osnova..... car
Stefan i gdje je bila grobnica sa njegovim tijelom. Kada se sabrao nemali sabor od tadanjeg
arhiepiskopa kir Danila i mitropolita i episkopa i igumana i mnogih inoka i od ostalog reda
blagoastivih i cio skup srpski koji je pod njihovom oblau. I Vukain bijae suen, ne
pokoravae se, govorei: Meni je predano (carstvo)." A sabor sa arhiepiskopom i sa cijelim
narodom (odgovori): Znamo da je tebi privremeno povjereno.... Prestani, Vukaine, da ini
nasilje." I tada je bio veliki mete i uzbuna .... i nikako se ne htjede pokoriti. Tada je patrijarh sa
saborom rekao: Slava tebi, Gospode, dugotrpeljivi i mnogomilostivi, pogledaj sa visine svoje
svete na ozlojeeni narod svoj i vidi nepravedni sud koji nasiljem uzimaju!" Poslije se razioe
svako na svoju stranu. Vukain razdijeli (carstvo) na tri dijela: Ugljei dade Serez i nazva ga
kesarem, Gojka prozva despotom u.... Trnovu, a sam ostade u srpskoj zemlji." Preveo Br.
uli.) * ggi g
u , g g (po rukopisu pisanom
nedavnoizgleda krajem prolog vijeka. Rukopis se uva u manastiru iatovcu, u Frukoj gori. Iz
itija se vidi da se njegov sastavlja sluio dobrim izvorima i da ga je pisao poslije 1595. godine). (Po
Ruvarcu, ovaj iatovaki prepis potie, po svoj prilici, od velikoremetskog rukopisa koji se uvao u
manastiru Jasku u Frukoj gori. Primj. prev.) ** U originalu: g
h g. Iz prolosti vraam se opet u sadanjost. Drugi, novi prizrenski
grad tvrava zauzima gornji dio naselja na padini brda, tj. na terasi i u njemu prebiva paa i
manji turski garnizon. Ovaj dio grada podignut je za vrijeme Turaka6). Naselje se iri
amfiteatralno, dijelom po padini uza strmu stranu gornje jezerske terase, koja oznaava
poetak arplaninskog masiva a dijelom u ravnici. Kue su iste onakve kakve sam opisao u
Pei: malene, slijepljene od nepeene cigle, pokrivene crijepom. Prozori su uvijek okrenuti u
dvorite. U Prizrenu ne znaju za staklo. Tekom sam mukom uspio nai prenoite u takvom
velikom gradu. Doli smo u han. On je, istina, izgledao velik, ali je odvratan: oko dvorita niz
malih sobica, gotovo potpuno mranih, jer se prozori na ulicu nisu smjeli probiti. Mali otvori
nainjeni su u svakoj sobici samo s unutranje strane, prema pokrivenom drvenom trijemu, koji
slui kao komunikacija izmeu sobica oko dvorita graevine. 6) Ovaj Prizrenski grad (Kaljaja)
pominje se ve u XI v., u vrijeme ustanka makedonskih Slovena i borbe Bodinove sa Vizantincima. U
XIII v. izgleda da ga je drao Prvovjenani. Od vremena Milutinova, a naroito za vrijeme Duana,
Prizren je znaajno mjesto drave. Turci su ga uzeli 1455. g. 155
Na sreu, poslije mnogo traganja nae se gostoljubiv hrianski dom sa jednom prostranom,
istom i svijetlom sobom. Ovaj dom, izgleda, dri neku vrstu monopola za smjetaj svih
Evropljana koji posjete Prizren7). NJih i nije bilo mnogo. Tu je dugo vremena ivio zvanini agent
koga je francuska vlada poslala u Prizren za vrijeme prolog rata. Nedavno je u njemu stanovao i
nekakav Frank", ali mi niko nije znao kazati ko je bio taj ovjek. 7) Nije se moglo utvrditi koja je
to prizrenska porodica iznajmljivala strancima prenoite i stan. Kada sam se smjestio u Prizrenu,
osjeao sam se obaveznim da se upoznam sa vlastima i znamenitostima grada. Da bismo doli do
tvrave, morali smo se penjati uza strmu padinu uskim, krivudavim i nevieno gadno pokvaenim
ulicama. Posjetili smo pau. Prizrenski namjesnik Akif-paa8) primio me veoma ljubazno. To je
mlad ovjek s izvjesnim lifom carigradske civilizacije. On ne poznaje evropske jezike. NJegovi
otmeni maniri i sladunjave rijei zbog neega ne privlae, kao ni njegovo punako rumeno i
nasmijano lice, oivieno riom potkresanom bradom. Narod ga ne voli, mada mu se ne moe nita
prebaciti u pogledu tiranisanja. On ga ne voli zbog neoprostive popustljivosti vlasti, koja daje
neogranienu slobodu divljim Albancima. Ne voli ga zbog podmiivanja suda i njegove sklonosti
ka lumpovanju sa Cigankama.... 8) Pominje ga i P. Kosti, pod imenom Aif-paa, u periodu od
1852. do 1858. g. (P. Kosti. Prizrenski mutesafiri i valije u XVIII i XIX v. Glasnik Skopskog
naunog drutva, Skoplje, V/1929 str. 158). Blizu painog konaka, u gornjem dijelu grada, nalazi se
i Mitropolija, neugledna po spoljanosti9). Sadanji mitropolit vladika svetoraki, prizrenski i
skadarski (tj. skutarski)" mlad je ovjek. On je 1849. godine zavrio bogosloviju u carigradskoj
seminariji. Ime mu je Meletije10). Teko je zamisliti ovjeka prijatnije spoljanosti. Visokog
naoitog stasa, mravog i blijedog, neto ukastog lica sa lijepim crtama i velikim crnim oima,
duge, guste kose crne kao gar i velike, guste, lepezaste crne brade. Ovoj spoljanosti odgovaraju i
simpatini maniri, puni nekakve nervne isprekidanosti i brzine. Svemu ovome odgovara razumna i
prijatna rije. Mitropolit me prosto oarao. Obradovao sam se kad sam napokon uo vladiku, koji
meu turskim Slovenima govori slovenski. 9) Mitropolija je do dolaska mitropolita Meletija bila
smjetena u privatnim zgradama (P. Kosti. Crkveni ivot pravoslavnih Srba u Prizrenu.... Beograd,
1928, str. 13). 10) Mitropolit Meletije doao je u Prizren poslije mitropolita Partenija, u martu 1854. g.,
i tu ivio do smrti, u avgustu 1895. g. (M. Veselinovi. Mitropolit Meletije. Godinjica Nikole upia,
knj. XXII, Beograd 1903, str. 274). Meletije je rodom iz Sereza (blizu Soluna), grkog grada u
kome ivi mnogo Bugara. On govori makedonsko-bugarskim dijalektom i Srbi ga potpuno
razumiju. Slovenske rijei izgovara tako pravilno da sam ja, moram priznati, mislio da je Bugarin,
iako on sam sebe smatra Grkom. Takoe sam se obradovao kada sam u njegovim rijeima osjetio
razumijevanje prema slovenskom narodu i njegovim duhovnim potrebama. No, zato mi je teko
pala protivrjenost izmeu moga linog utiska i opteg narodnog miljenja o njemu, miljenja u
kome se nazirala nenaklonost prema njegovoj linosti. Narod ga zapravo smatra jednim od
takozvanih grkomana", tj. pristalica iskljuive nadmoi grkog elementa nad slovenskim.
Mitropolit Meletije me ljubazno i predusretljivo primio nastojei da mi olaka traganje i napor
oko pronalaenja slovenskih rukopisa. Bio je isto tako paljiv i prema srpskom arheologu i
numizmatiaru gospodinu Verkoviu, koji mnogo godina putuje po turskim pokrajinama. S 156
Verkoviem sam se naao u Pei. Poao je sa mnom u Prizren i pratio me preko Kosova polja do
Novog Pazara. Uz Mitropoliju se nalazi crkva Sv. ora11), uska i tamna graevina, premda su je
nedavno dograivali. Sagraena je za turske uprave, o emu svjedoi njen nezgrapan izgled, mala
visina i ravan krov. Ali pored nje Prizrenci sada zidaju prostraniju crkvu od bijeloga kamena12):
temelj i donji dijelovi zgrade ve su gotovi. Teko je rei za ovu graevinu da e se brzo zavriti.
Novac sakupljen za zidanje sav je potroen, a nema se otkuda vie nabaviti. Meu pravoslavnim
trgovcima u Prizrenu ima dosta bogataa, no oni, izgleda, uopte nisu dareljivi. 11) Zovu je i
crkva Runovia". Pri njoj bila je stolica prizrenske mitropolije kad je zapustjela crkva Sv.
Bogorodice. 12) Ferman za gradnju ove crkve dobijen je 1855, kopanje temelja poelo jula 1856, a
dovrena je oktobra 1887. g. (P. Kosti. Crkveni ivot pravoslavnih Srba u Prizrenu...., str. 8387). U
crkvi Sv. ora nalo se oko dvadesetak rukopisa, zabaenih u nekakvom tamnom uglu u
gornjem enskom dijelu crkve i pokrivenih slojem praine. Ovi rukopisi nisu stradali samo od
praine. NJih unitava i vlaga, a davno su bili, u nedostatku boljih poslastica, hrana mievima.
Pergamenti su, oigledno, tim ivotinjama bili ukusniji od hartije, pa su se najvie i zabavile oko
jevanelja na pergamentu, pisanog vanrednim srpskim ustavom, po svoj prilici, iz XIII vijeka.
Ovo jevanelje znaajno je po mnogim starim jezikim oblicima. Kao najinteresantniji od svih tih
rukopisa uinio mi se minej (mjesec decembar), pisan pola na pergamentu, a pola na hartiji u doba
velikog kneza" srpskog Lazara (1372. do 1389)* i dva zbornika pouka i itija, od kojih jedan
(arak na hartiji pisan rukopisom XVI vijeka) sadri kratko itije sv. Kirila Filozofa**, itije sv.
Romila udotvorca, to ga je napisao njegov uenik otelnik i dobropisac" Grigorije, ,,
g , hh,
gh g i pohvalu
hg g gh,
g. Drugi zbornik (bugarske redakcije, na hartiji,
kvart formata, rukopis XV vijeka) sastavljen je specijalno, kako izgleda, za enski manastir ili za
neku pobonu enu i sadri itija nekoliko muenica i mnotvo asketskih pria o podvizima raznih
monaha. On je krcat veoma rijetkim i interesantnim drevnim rijeima i izrazima. * Sa dodatkom:
g g () (g)~ ()g
()g g~~ h" h()
q qg ()q g() h
() g() g ~ ()
"~ g(g): () . (Malo nie istim
rukopisom:) i g(g)() g~()g
u u (g)() w()
hu g(). (A napisa se za crkvu Sv. Bogorodice gradake po nalogu posljednjeg
meu monasima, tadanjeg igumana gradakog, jeromonaha grenog Varlama, u doba velikog kneza
Lazara. Onaj koji je od Boga voen, kad proita, neka kae: Bog da prosti! Ovaj mjesenik za
decembar priloi Simo upan manastiru Sv. Nikole Grigorijatima (?) na vjeni spomen. Preveo Br.
uli.) ** Ja sam ga izdao u Izvjestijama" (II odjeljenje) Imperatorske akademije nauka. 157
Crkva Sv. ora nije jedina u Prizrenu. Kako se vidi, muslimanski fanatizam nije ovdje bio tako
plahovit kao u gradovima Bosne i Hercegovine, gdje su pravoslavni s mukom uspijevali da
sauvaju bilo kakvu crkvu. Osim crkve Sv. ora, u gornjem dijelu grada nalazi se i hram Sv.
arhanela Mihaila, to ga je, po predanju, sagradio Stevan tiljanovi, srpski vojvoda koji je ivio
u prvoj polovini XVI vijeka13). Ona nije velika niti je po arhitekturi elegantna kao ostale srpske
graevine toga vremena. Ali sa visoke terase na kojoj je sagraena, izvanredan je pogled na grad i
njegovu okolinu, pogled na brda s jedne i na ravnicu s druge strane. Uz crkvu Sv. Mihaila nalazi
se jo jedna, isto tako mala, crkva Vaznesenja Gospodnjeg (Spasovdan14), koja se ne odlikuje
niim naroitim. 13) U dostupnoj literaturi nije se moglo nita odreeno nai o ovoj crkvi. 14) Ova
crkva Sv. Spasa, posveena Vaznesenju, spomenuta je u povelji Duanovoj manastiru Sv. Arhanela
g. 1348. kao svojina vlastelina Mladena Vladojevia, koji ju je, vjerovatno, i sazidao. Uz nju je,
docnije, dozidana nova crkva (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....., str. 264). Napokon, u
mitropolitovom dvoru nedavno je, inicijativom mitropolita Meletija, iskopana ispod gomile smea
i otpadaka i ponovo osveena kapelica Sv. Nikole15). 15) P. Kosti je naziva Rankova crkva Sv.
Nikole" i kae da ju je Duan priloio manastiru Sv. Arhanela. God. 1795, pri jakoj provali oblaka,
zatrpana. Obnovljena je i proirena 1857 (P. Kosti. Crkveni ivot pravoslavnih Srba u Prizrenu....) str.
8081). Kod Stanojevia i V. R. Petkovia crkva se zove Rajkova i za nju se kae da se u XVIII v.
zvala i Koraeva. U priruniku Prizren grad muzej", Prizren, b. g. na 19. str. navodi se da je ovu
crkvicu podigao neki Dragoslav Tuti sa enom Belom. Prizrenskim hrianima ostavljene su samo
male, tamne i neugledne crkve, dok su veleljepni hramovi, koji su uljepavali prijestonicu Srpskog
Carstva, oduzeti od njih. Ve sam rekao da su veliki manastir Sv. Arhanela pod Duanovim
gradom poruili Turci da bi sazidali damiju. Prostrana i lijepa saborna crkva Sv. Petke
(Paraskeve)16), u donjem dijelu grada, koju je, kako se pria, podigao Duan17), jednostavno je
pretvorena u damiju. Muslimani se, tavie, nisu ni potrudili da na graevini sakriju tragove
njene ranije hrianske namjene. Nad crkvom se uzdie zvonik kao i prije18). Na sjevernom
njenom zidu vidi se, kao i prije, tekst 19), u kome su slova ispisana
umjetnikim slaganjem cigli. U unutranjosti graevine jasno se vidi, kao i ranije, mjesto oltara.
Samo je uklonjen ikonostas. Na gornjoj galeriji gdje je ranije bila enska crkva vide se i
danas fragmenti ikona na zidu naslikanih al fresco i dobro neostruganih. 16) Crkvu Bogorodice
Levike, posveenu Uspenju Bogorodice, narod zove Sv. Petka. Pri njoj je bila stolica prizrenske
episkopije, a docnije mitropolije. Izgleda da je opustjela prilikom bjekstva Arsenija arnojevia. G.
1756 Turci klanjaju" u ovoj crkvi, zabiljeeno je u prizrenskom pomeniku, to znai da je pretvorena
u damiju. Poslije svjetskog rata ponovo je preobraena u crkvu (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika...., str. 263264). Vidi i: X. Kalei. Kada je crkva Svete Bogorodice Levike u Prizrenu
pretvorena u damiju. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, knj. HHVIII/19b2.,
sv. 34, str. 253261. Po Kaleiju, crkva je pretvorena u damiju jo za vrijeme turskog osvajanja
Prizrena, 1455. g. 17) Bogorodicu Leviku nije sagradio car Duan, nego kralj Milutin. 18) Po
Giljferdingovom odlasku iz Prizrena biva crkva je spolja malterisana i podignut minaret (P. Kosti.
Crkveni ivot pravoslavnih Srba.... Beograd, 1928; str. 77). 158
19) U priruniku Prizren grad muzej", Prizren, b. g., na str. 9 navodi se da je to ime arhiepiskopa Save
III, koji je bio episkop u Prizrenu u vrijeme graenja Bogorodice Levike. P. Kosti se dvoumi izmeu
Save I i Save III (Crkveni ivot pravoslavnih Srba.... , str. 74). Taj hrianski karakter Duma-
damije" (tj. damije u kojoj se petkom obavlja molitva; tako Turci zovu bivu sabornu crkvu Sv.
Petke) toliko je frapantan i neprijatan samim muslimanima da vrlo rijetko i nerado ulaze u nju.
Ona stoji bez ikakvog nadzora i postepeno se rui. Na gornju galeriju smo se morali penjati
oteenim stepenicama. Priaju da su jednom prilikom, u petak, doveli u duma-damiju etu
nizama (regularne vojske) koja je prolazila kroz Prizren. Vojnici se poee ljutiti i kuditi Prizrence
tvrdei kako ih oni hoe da poaure" poto ih vode ne u damiju, nego u crkvu. Pa to je
damija", odgovorie im Prizrenci. A ta je ovo?" upita jedan od vojnika prilikom izlaska iz
damije po zavretku molitve pokazujui na zvonik. To je zvonik", odgovori neko od mjetana,
tu su u staro vrijeme zvonila zvona." Zvonila su pa e i zvoniti", hladnokrvno odgovori vojnik.
Htio sam da vidim da nije sluajno u damiji sauvan koji stari natpis. Ako su natpisi postojali po
zidovima, sigurno su ih izbrisali ili sastrugali. Ipak sam se koristio ljubaznou turskog inovnika
koji mi je, po painom nareenju, pokazivao grad. Zamolio sam ga da se podignu asure kojima
muslimani zastiru podove prostorija gdje se mole Bogu. Traganja su urodila plodom. Ispod asure
ukazalo se nekoliko nadgrobnih ploa. Na jednoj se jo vidjelo nekoliko slova. Kada je sa ploe
skinut sloj praine i prljavtine i kada se oprala, proitao sam:
g g w
()(h) gg gg ()" h gg
uhg " h gg "g
()"* w() " hgg g
()() () hg: h g
hg() u. ... (())** h g
() () *** g g
g u g h() # swg (68951383)
(Zato se udite, o ljudi, gledajui mene koja sada leim u grobu? Shvatite da ste i vi smrtni kao i
ja. I sada vas molim, oevi i brao, pomenite me u svojim molitvama i recite: vjeni ti spomen!
Mjeseca avgusta u 27. dan umrije Todor sin granomika (?). I ovo je grob njegov. I vjeni mu
spomen. Godine 6895 1383. Preveo Br. uli.) * Ova etiri slova su tako neitka da ne mogu
jamlti za njihovu tanost. ** Ova je rije izbrisana. *** Tako sam proitao to ime analizom natpisa,
ali je, po svoj prilici, vjernije: @
Imao sam muno osjeanje dok sam itao u turskoj damiji ovaj nadgrobni natpis, koji,
vjerovatno, ve 400 godina ne vidi boje svjetlosti. Moji vodii muslimani pratili su sa naroitim
interesovanjem ovaj posao posmatrajui me dok sam razabirao, analizirao i zapisivao 159
slovo po slovo. A kad je posao bio gotov, oni su poto-poto eljeli da doznaju ta sam proitao.
Objasnio sam im natpis. Ali je njih bilo teko uvjeriti da je sadraj natpisa tako jednostavan.
Pravoslavni u Prizrenu odravaju javnu osnovnu kolu, koju posjeuje 200 muke djece20). Sem
toga, oni su nedavno podigli istu takvu kolu za ensku djecu21). Jedan austrijski dravljanin,
pitomac Karlovake bogoslovije, g. Nikola Musulin22), pokuao je nedavno otvoriti privatnu
kolu u Prizrenu namjeravajui da u njoj proiri opseg nastave, koji se u osnovnoj koli
ograniavao na pismenost, katihizis i etiri raunske radnje. Skupio je ak i oko 20 uenika. Ali
nije mogao uspjeti poto mu je mitropolit, ne zna se iz kojih razloga, stajao na putu.
Rimokatolika upa ima u Prizrenu svoga episkopa23), ovjeka u godinama, obrazovanog, ak i
uenog. On govori italijanski, albanski i turski jezik (srpski s mukom natee). To je veoma
ugledna linost sudei po potovanju koje mu ukazuju ne samo rimokatolici nego i pravoslavni. U
Prizrenu postoji i mala rimokatolika crkva I uz nju kola24). 20) U Prizrenu je 1836. g. poela da
radi prva optinska osnovna kola za muku djecu. Tada je podignuta i kolska zgrada. Prvi optinski
uitelj bio je Stoa Pribiko, rodom iz Prizrena (P. Kosti. Prosvetno-kulturni ivot pravoslavnih Srba
u Prizrenu i njegovoj okolini u XIX i poetkom XX veka. Skoplje, 1933 str. 6). 21) Prvu ensku
privatnu kolu otvorila je 1836. g. Anastasija Ajnadina, rodom iz Prizrena. Ova kola je prestala kada
se Anastasija preselila u Ni. Pedesetih godina prolog vijeka otvorila je ensku privatnu kolu
Aleksandra Mici roena Filotijevi, u kui svoga oca. kola je radila do 1860. g. (P. Kosti.
Prosvetno-kulturni ivot pravoslavnih Srba.... str. 6). Po J. K. ilasu, druga enska kola otvorena je
1850. g. (J. K. ilas: or. cit., str. 91). 22) Za Musulinovu kolu, koju Giljferding naziva privatnom" J.
K. ilas kae da je to prva svjetovna kola i da je nju Musulin otvorio 1856. g. (J. K. ilas: or. cit., str.
71). 23) Bie to, vjerovatno, biskup Urban Bogdanovi, koga pominje P. Kosti. (Crkveni ivot
pravoslavnih Srba..., str. 77). M. Premrou kae da je Urban Bogdanovi 1848. g. dobio naziv
episcopus europensis" te je upravljao nadbiskupijom skopskom do svoje smrti 2. VII 1863. Stanovao
je u Prizrenu, gdje je i umro (M. Premrou. Katoliki nadbiskupi u Skoplju. Glasnik Skopskog naunog
drutva, knj. I, sv. 2, Skoplje, 1925, str. 333). 24) Nisu se mogli provjeriti podaci ni o crkvi ni o koli.
ta treba jo da kaem o Prizrenu? U njemu sam se zadrao etiri dana i nisam ga, naravski,
mogao upoznati drukije nego povrno. Ali mi se inilo da je ivot u njemu nekako mirniji i
ovjeniji nego to je to sluaj u drugim gradovima sjeverozapadne Turske, koje sam vidio. Istina,
u okolnim naseljima gospodari albansko nasilje u svoj svojoj divljoj neobuzdanosti. Ali u samom
gradu odrava se izvjesna zakonitost. Domai muslimanski ivalj ne tlai Prizren onakvom
ugnjetavajuom snagom kao to se to deava u gradovima Bosne i Hercegovine. Stvar je u tome
to su prizrenski domoroci muslimani veim dijelom Albanci, a u Bosni i Hercegovini su to
Sloveni. Albanci nisu; kako sam rekao, fanatici, meutim, Sloveni poturice* proeti su
fanatizmom do sri. Izmeu ova dva elementa oigledan je udan kontrast. * Poturice tako se
zovu renegati mahom Bosanci i Hercegovci koji su primili islam. Ako je Sloven musliman tih i blag
prema raji i hrianima, to nije rezultat njegove ravnodunosti prema islamu, nego je to posljedica
uroene dobroudnosti. Ako se on ponaa prema hrianima zvjerski surovo, motive njegove
surovosti ne treba traiti u njegovom karakteru, nego u religioznim predstavama, koje u njemu
podstrekavaju mrnju prema nevjernicima". 160
Nasuprot ovome, kod Albanca muslimana vi ne nalazite nijedne crte patrijarhalne dobroudnosti
prema hrianima. Ako on sa hrianima ivi u prijateljstvu, to je, budite uvjereni, posljedica
njegove line ravnodunosti i prema hrianstvu i prema islamu. Kad vam budu govorili o
sluajevima neuvene svireposti Albanaca muslimana prema nezatienoj raji, to pripisujte ne
njihovom religioznom fanatizmu, nego prirodnoj neobuzdanosti njihovoj i krvolonom karakteru.
Ovo sam miljenje formirao na osnovu stalnih posmatranja karakternih osobina obaju naroda za
vrijeme putovanja koje sada opisujem. Tada sam bio stalno okruen svitom kavaza i pratilaca u
kojoj su se stalno smjenjivali as Albanci, as Sloveni poturice. Prema tome, ravnoduii prema
vjeri, Albanci muslimani u Prizrenu donekle su ukroeni i postali su blai pod uticajem gradskog
trgovakog ivota i turske vlasti, koju je ponekad i sramota da tolerie suvie javno nasilje i
nezakonitost u mjestu u kome se nalazi. Eto ime sam objasnio pojavu da je ivot hriana u
Prizrenu oigledno neto laki i snoljiviji, iako je Prizren zabaen u odnosu na glavne gradove
Bosne i Hercegovine. Gdje je vea sloboda, tu i prosvjeta napreduje. Prizrenci su na mene ostavili
utisak obrazovanijeg svijeta nego stanovnitvo bosanskih gradova. Oni su otvorili ensku kolu, a
to je veliki dokaz prosvjete u turskoj sredini. Veina pravoslavne optine potpomagala je gore
pomenutog uitelja koji je htio da digne kolu na vii nivo, mada se vladika na to ljutio. Na
nesreu, Prizren je daleko od Srbije i od Dalmacije, odakle se iri izvjesna prosvjeta u druge
susjedne slovenske zemlje u Turskoj. Zbog ravih i, to je vanije, nesigurnih puteva, on je tako
odvojen od ostalog svijeta da gotovo nikakva knjiga, nikakve novine ne mogu tamo dospjeti. ak
se i pisma u Prizren alju preko drugoga (zgodnom prilikom) zato to se on nalazi van svakog
potanskog saobraaja. To je utoliko udnije to je Prizren vaan trgovinski centar i glavni grad
velike i znaajne oblasti. Najvanija djelatnost u Prizrenu je trgovina i ona je, kao i u drugim
srpskim gradovima u Turskoj, koncentrisana preteno u rukama pravoslavnog stanovnitva. Ona
je gotovo iskljuivo lokalna. Prizrenski trgovci ne idu u inostranstvo, nego kupuju inostranu robu
iz druge ruke, u Beogradu, Sarajevu, Skadru (Skutari) i sl. Ja sam opisivao specifinosti trgovine
u ovim krajevima. U Prizrenu je ona, razumije se, jo primitivnija. Ovdje je jo vie skopana s
opasnostima, neizbjenim pri dopremi robe tovarima kroz divlja hajduka mjesta. Ovdje se ona
vie bazira na kreditu i riziku. Pa ipak o njenom znaaju svjedoi ogromna i puna naroda arija,
koja zauzima nekoliko uskih i tamnih ulica, pokrivenih rogozinom i platnom. (U Turskoj veoma
vole da zastiru duane tkaninom koju prebacuju preko ulice. Kau da se to ini ne samo radi
hladovine nego to je najvanije radi toga da kupac u mranom duanu ne moe dobro
razgledati robu niti razlikovati ono to je pokvareno i oteeno od onoga to je dobro. U Sarajevu
je, poslije poara 1853. g.25), koji je unitio dobar dio grada i arije, nareeno da se skinu te
tkanine, ali trgovci nastoje na sve mogue naine da ovu naredbu izbjegnu i as na jednom, as na
drugom mjestu prebacuju platno preko ulice.) to je u njemu trgovina tako iva, Prizren ima da
zahvali svom povoljnom poloaju, jer je on jedini centar veza izmeu Makedonije i sjeverne
Albanije, s jedne, i Bone i Srbije, s druge strane. 25) Giljferding ovdje, po svoj prilici, misli na poar
koji se, uoi 25. maja 1852. pojavio na Mustaj-painu Mejdanu (sada zgrada Vijenice), kod
eerehajina mosta. Tada je vjetar duvao s istoka pa se vatra irila prema zapadu i zahvatila ariju i
mahale unaokolo (vidi: V. Skari. Sarajevo i njegova okolina..., str. 208). Ako bi se putevi neto
poboljali i osigurali, a bogate i plodne ravnice Podrima, Metohije i Kosova polja koje
gravitiraju Prizrenu doivjele mirne dane i marljive stanovnike, Prizren bi opet postao, kao i za
Duanovo vrijeme, srpski Carigrad, stjecite aktivnosti cijele zapadne polovine Balkanskog
poluostrva. 161
XVI
OD PRIZRENA DO NERODIMLJE1)
Nisam imao vremena da nastavim putovanje dalje na jug i morao sam se vratiti. Da se ne bih
vraao istim putem kojim sam ve proao, krenuo sam na sjeverozapad, prema Nerodimlji, da bih
odatle proputovao uzdu cijelo slavno Kosovo polje. 1) Nerodimlja, srednjovjekovna upa i grad u
jugozapadnom dijelu Kosova na rijeci Nerodimki, lijevoj pritoci Lepenca. Prijestonica i boravite
Nemanjia u sredem v. Zbog loeg znaenja imena ee je zvana Porodimlja, Rodimlja, Rodim. Za
ovaj kraj vezana je i tradicija o smrti cara Uroa. Danas su to dva sela: Gornja i Donja Nerodimlja (S.
Stanojevi. Narodna enciklopedija.... III, Zagreb). U itavoj prizrenskoj okolini, koju narod zove
Podrima ili Podrimlje; kao i u Dukainu i Metohiji, albansko stanovnitvo preovlauje nad
slovenskim. Ova oblast dijeli se po starinskom obiaju na seoske optine, ili nahije, koje su
zamijenile stare srpske upe, ali su, izgleda, odrale njihovu drevnu podjelu. Tako se ravnica oko
Prizrena, sa sjevernom padinom ar-planine uz nju, dijeli na etiri nahije: na predio Podrima, u
kome, smatraju, ima blizu 3000 albanskih muslimanskih i oko 300 pravoslavnih, srpskih porodica,
Orahovac2) (50 albanskih i 100 srpskih porodica); Sredsku upu3) (200 albanskih i 300 srpskih
domova) i na Podgor4) (vie od 1000 albanskih muslimanskih, 20 albanskih katolikih i oko 300
pravoslavnih domova). Naa grupa konjanika uputala se ka Podgoru da bi obila manastir Sv.
Marka, koji je udaljen od Prizrena tri sata putovanja. 2) U originalu pogreno Rahovac. Orahovac je
naselje u metohijskoj Podrimi, izmeu Prizrena i akovice. 3) Planinska upa u porjeju Prizrenske
Bistrice i njennh lijevih pritoka LJubinske i Struke rijeke. Centralno naselje cijele upe je selo
Sredska. Zove se jo i Stredska ili Srecka upa. 4) Ovo je prizrenski Podgor, za razliku od Podtora
metohijskog i novopazarskog. To je podgorska upa u sjeveroistonom kraju Prizrenskog polja i
zahvata izvornu elenku Topluge, lijeve pritoke Bijelog Drima i prostire se pod planinskim obroncima
Koda Balkana i Crnoljeve. Na jedan sat od grada, jo u polju, naili smo na prilino veliko selo
LJubidu5), prueno uza strmu jarugu. U njemu su mi pokazali malu crkvu, u kojoj se jo uva
jedan ne tako star triod na pergamentu. Ovu knjigu zbog neega naroito potuju. O njoj su mi
govorili jo u Prizrenu, dok o tamonjim rukopisima niko ne zna nita i oni kako sam ve rekao
lee strano zaputeni i ostavljeni na milost i nemilost sudbini. 5) U originalu: Lbidu. Pria se
da je u LJubidi u stara vremena bilo sedam crkava; temelji nekih jo se vide. Uopte, kraj oko
Prizrena bio je nekada, moe se rei, prekriven crkvama i manastirima. Seljaci i svetenici
uvjeravali su me da je u doba srpske nezavisnosti bilo u prizrenskoj nahiji 360 bogomolja. Sada ih
je ostalo 21, ne raunajui one u samom gradu, kao ni one koje lee u ruevinama. Broj 360, bez
sumnje, pretjeran je. Ali, ipak, sudei po samim ruevinama starih hramova, veih i manjih,
ovjek ne moe a da se ne iznenadi njihovom mnotvu, pogotovo ako to uporedi sa Bosnom i
sjeverozapadnom Hercegovinom. Po svoj prilici, pravoslavna vjera se vrsto ukorijenila u
prizrenskom kraju. Izgleda da su ovdje ivjeli religiozni i bogati ljudi. 162
Iza LJubide ubrzo smo skrenuli sa glavnog puta nadesno da bismo vidjeli ruevine Korikog
manastira6). Poeli smo se penjati na brdo Mravinac7), koje ini, ako se tako ovjek moe izraziti,
jedan od ogranaka ar-daga. Uivali smo posmatrajui izdaleka ogromnu masu are, iji su
vrhovi, tu i tamo, blistali u snijegu, a masa je zaklanjala horizont pravo pred nama i udesno. S
lijeve strane uzdie se drugo, isto tako velianstveno, uzvienje, LJuboten8). 6) Manastir se zove
Sv. Petar Koriki i nalazi se blizu sela Korie kod Prizrena, na mjestu gdje se Petar podvizavao i umro.
Na njegovom grobu, u samoj isposnici, podignuta je crkva, na ijim su se zidovima sauvali tragovi
fresaka i natpisa. Za vrijeme cara Duana starac Grigorije, nekadanji monah Hilandara, podigao je
ovdje novu crkvu. NJeni se ostaci vide ispred isposnice. Manastir je opustio u XVI v. i na njegovom
mjestu ostali su samo fragmenti arhitekture i ivopisa (Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Zagreb). 7)
Nije se mogao identifikovati. 8) U originalu: Lbotin. Ili smo vie od pola sata ivicom Mravinca
po uasno gustoj i neprohodnoj umi, uspinjui se i silazei, i konano izbili na zaravan koju su
obrazovale litice i hridine iznad dubokog tjesnaca. Ovdje je bio podignut Koriki manastir. On je
odavno pust, a selo Koria, koje se nalazi malo vie, uzbrdo, prelo je u ruke Albanaca
muslimana. Mjesto na kome je ivio i ispatao mladi pustinjak sv. Petar Koriki, po svojoj
usamljenosti, stravinim provalijama i uasnim liticama koje ga okruuju, podsjea nas na onaj
manastir u kome danas poiva njegovo tijelo na manastir Crnu Rijeku, koji sam ve opisao.
Moj vodi, prizrenski svetenik Stefan9), pokazao mi je ostatke starog Korikog manastira. Uli
smo u omanju peinu u kojoj je sv. Petar podigao crkvu. Na stijeni u unutranjosti peine dosta
dobro se ou-vala freska sa Spasiteljevim likom. Polo nam je za rukom da od teksta napisanog uz
fresku proitamo rijei: h g h g...10)
9) Prema P. Kostiu, to je bio svetenik Stefan Fodulovi (Crkveni ivot pravoslavnih Srba....", str.
2930, 118). 10) Vjerovatno su ovo fragmenti Jovanovog jevanelja, gl. VIII, stih 12, koji glase ....
ko ide za mnom nee hoditi po tami, nego e imati vidjelo ivota".
Nedaleko od ove peine nalazi se druga, nia i dua. U njoj je, kako kau, isposnik postio, a
kasnije je na tom mjestu podignuta i crkva. Pred ovom peinom, na ravnici, rvao se mladi monah,
po prianju moga vodia, sa avolom i oborio ga na zemlju uz pomo arhanela Gavrila. Malo
dalje lee ruevine velianstvene graevine. Da bi sauvao uspomenu na ovoga svetoga mladia,
koga je lino poznavao i volio*, i ukazao mu dostojno potovanje, car Duan je odluio da, odmah
poslije njegove smrti, sagradi veliku, lijepu crkvu pored njegove peine. Ali kako e se smjestiti
graevina na padini brda, tamo gdje je priroda obrazovala samo nekoliko manjih izboina, ispusta
i tijesnih zaravni? Duan je smjelo bacio arkade u dubinu provalije i na njima utemeljio crkvu11).
Stubovi i danas stoje gotovo netaknuti, a crkvu su poruili muslimani. Ostao je itav samo veliki
dio jednog od zidova, i to onoga nad samom provalijom a dalje od zemlje. Na njemu se jo vide
freske izraene u tri reda, jedan nad drugim. Albanci su ih izreetali mecima, jer im nisu mogli
163
prii i sastrugati ih noevima, to su radili sa freskama u peinama. Zato svi putnici idu utabanim
putevima? Zato opisuju krajeve odavno poznate i snimaju prizore koji su ve stotinu puta
prenoeni na hartiju? Zato jo niko od umjetnika nije zavirio u slovenske zemlje pod Turcima?
Kakvu bi mu arobnu sliku pruila Korika klisura sa svojom visokom arkadom i komadom zida
Duanove crkve, koji na svodovima neobino stri nad provalijom! * Sve podatke koje ovdje
navodim o sv. Petru Korikom dao mi je svetenik Stefan, koji mi je priao da je itao itije ovoga
svetitelja u jednom starom rukopisu koji se nalazio kod nekog seoskog paroha u prizrenskoj okolini.
Nije mu polo za rukom da mi pronae taj rukopis, a ni ja nisam nigdje mogao nai to itije. (Misli se
da je itije Petra Korikog napisao hilandarski monah Teodosije, biograf sv. Save. Primj. prev.) 11)
Vjerujui u predanje da je car Duan podigao manastir Petru Korikom, Giljferding je ovoj bogomolji
dao znaaj carske zadubine i pisao da se ona pruala preko jednog stuba u provaliju Korike rijeke.
Meutim, ta crkva je bila udubljena u kru bila je gotovo kao neka peina (P. Kosti. Crkveni ivot
pravoslavnih Srba....., str. 118). Poto smo razgledali Koriu, vratili smo se i uskoro potom ponovo
krenuli uz brdo. U manastiru Sv. Marka ekalo nas je gostoljubivo utoite. Ovaj manastir
podignut je gotovo u istom takvom zabaenom kraju, samo ovaj predio nije tako lijep. Po
predanju, za vrijeme turske vladavine njega su osnovala dva brata, prizrenski trgovci. Od sultana
Bajazita izdjejstvovali su ferman za podizanje manastira i zavjetali mu svoje imanje i zemlju12).
Manastir je ubrzo bio razruen. Po tom istom predanju, obnovljen je prije 350 godina, ali je opet
opustio i crkva je dugo i duto vremena sluila susjednim Albancima kao staja za koze prilikom
njihovog izvoenja na pau u oblinje ume. Poslije svega, crkvu i manastir ponovo je obnovio
jedan marljivi svetenik, Partenije, koji je umro prije 72 godine13). Crkva je niska, malena, elije
bijedne, i manastir se oskudno izdrava radom trojice ili etvorice monaha koji ive u njemu i
milostinjom prizrenskog stanovnitva. 12) Prema natpisu to ga je naao Panta Srekovi, ova dvojica
brae su se zvali Jovan i Branko Vlahi. Braa su gradila crkvu 1467. g. (P. Kosti. Crkveni ivot
pravoslavnih Srba...., str. 127). 13) Manastir Sv. Marka otvorio je i postavio mu starjeinu prizrenski
mitropolit Isaije Tucak u prvoj polovini XVIII v. Partenije, koga pominje Giljferding, stupio je u
manastir 1779. g. i umro 1795. g. (P. Kosti. Crkveni ivot pravoslavnih Srba...., str. 128129). Sva
je okolina naseljena Albancima. Manastir ne bi mogao dugo opstati meu takvim susjedima da
hrianska svetinja ne ulijeva potovalje tim surovim muslimanima, iji su djedovi ili pradjedovi
jo bili hriani, bar po imenu*. Albanci, susjedi manastira, uvjereni su da kraa ma ega to
njemu pripada ili druga uvreda nanesena manastiru povlai teku kaznu neizbjeno ludilo
krivca. Monasi su mi priali da je u njihovo doba bilo sluajeva koji su doprinosili irenju takvog
uvjerenja. Razumije se, oni i sami nastoje da to vjerovanje odravaju meu Albancima.
Neodreenost religioznih shvatanja kod ovih primitivnih ljudi je takva da oni vrlo esto, u bolesti,
dolaze u manastir traei duhovnu pomo, za koju bi ipak bila neophodna vjera. Kaluer ita nad
njima molitvu, prekrsti ih znakom krsta i oni se vraaju kuama umirene i olakane due. * Ja
kaem samo po imenu" jer brdska plemena Albanaca katolika imaju u sebi veoma malo hrianskog.
Kalueri manastira Sv. Marka donijeli su mi, s najveom spremnou, svoje rukopise. U
manastiru ih ima dvadesetak, ali su svi novijeg datuma, pisani na hartiji. U njima nisam naao 164
nita interesantno ni znaajno. Jedan od kaluera rekao je da bi se moda u starom manastirskom
podrumu, zakucanom daskama, moglo nai jo kakvih nepotrebnih, suvinih knjiga. Sa velikim
naporom odvalili su jednu od dasaka, i mi smo se s fenjerom provukli u podrum. Ali nam je posao
bio uzaludan: knjiga nije bilo. LJubaznost i pomo kaluera nije ovim jo bila iscrpljena.
Najstariji meu njima prisjetio se da je prije 40 godina tadanji starjeina kod koga je on sluio
kao djeak i koji je tada bio jedini uvar manastira zakopao u zemlju nekakve stare knjige.
Pokazao je ak i mjesto gdje je to bilo. Poeli su kopati, ali je i ovo bilo uzalud. Istina, da je ovdje
i bilo rukopisa, davno bi istrunuli, utoliko prije to se na tom mjestu voda sliva s brda. Drugoga
dana stigli smo, poslije kraeg putovanja, do manastira Sv. Trojice, nazvanog Rusinski14). On
stoji na omanjem uzvienju, u podnoju planine Rusenice. Da li je manastir dobio ime po toj
planini ili je Rusenica po njemu tako nazvana? Ovaj manastir obnovljen je 1832. g.15). Kada ga je
i ko prvobitno sazidao, nisu mi znali kazati. Crkva je prilino iroka i lijepa, ali siromana. Zidovi
su joj okreeni i nisu se sauvali nikakvi tragovi starine. Manastirska zgrada interesantna je po
prostranoj dvorani sa velikim prozorima, odakle se prua divan pogled na okolinu. U manastiru
sam naao etiri ili pet rukopisa, i to neznaajnih. Ovdje, kao i svagdje u ovom kraju, opaa se
velika nestaica novih bogoslubenih knjiga. 14) U originalu se manastir Sv. Trojice naziva
rusinskim" pa je taj naziv zadran i u prevodu. Manastir se zove Rusenica ili Rusinica po jednoj
peini isposnici u kojoj je postio nekakakav ruski monah (P. Kosti. Crkveni ivot pravoslavnih
Srba...., str. 144). V. R. Petkovi naziva ga Rusinica, a tako je zabiljeen u Narodnoj enciklopediji S.
Stanojevia i u Enciklopediji Jugoslavije. 15) Manastir je obnovljen 1836, a osvetan 1837 (P. Kosti.
Crkveni ivot pravoslavnih Srba....., str. 147). U manastiru Sv. Trojice nismo se dugo zadravali,
nego smo krenuli dalje da bismo stigli do Nerodimlje. U poetku put ide poljem Podgorom. Sa
strane su mi pokazali sela Popovljane i Dvorane:16) njihovi stanovnici sjeaju se i danas da je za
vrijeme srpskih kraljeva jedno od njihovih sela bilo crkveno, a drugo dvorsko. Neprimjetno smo
preli ravnicu i poeli se penjati najprije po krevitoj padini blagog nagiba, na kojoj tu i tamo raste
tzv. cer", tj. hrast koji ivi u kamenu, a zatim naglo uz brdo, na Jezersku planinu (greben). Ovaj
greben, uostalom ne ba tako visok, dijeli Podrimlje, tj. kraj koji gravitira Prizrenu, od Kosova
polja i predjela blizu njega. On je, kako izgleda, vododjelnica izmeu pritoka Drima, koji utie u
Jadransko more, i Sitnice, koja pripada slivu Dunava. Na vrhu, na prevoju preko grebena, sjahali
smo s konja i pustili ih da se nahrane hrastovim listom, a mi sjeli da uivamo posmatrajui bar
to se mene tie panoramu planina i polja. Na alost, niko od mojih pratilaca (kavaza) nije bio
iz ovoga kraja, a pop Stefan17) nas je ve napustio i vratio se u Prizren. Nije se moglo nita ni
raspitati o nazivima okolnih planina, niti ta bilo doznati o ovom predjelu. Istina, kavazi, koji su
mi stavljeni na raspoloenje u Prizrenu, putovali su u Nerodimlju moda sto puta u svome ivotu.
Ali oni nisu bili porijeklom odavde i, prema tome, nisu nita ni znali o ovim mjestima, izuzev
pravca puta. To nije radoznao svijet. 16) U originalu: Dvorne. 17) Stefan Fodulovi.
Poto smo sili sa Jezerske planine, putovali smo jo etiri sata nekakvim zabaenim terenom i
nismo sreli nijedne ive due. Put se povijao po toku rjeice. S desne strane uzdiu se visoke
planine, a s lijeve niz breuljaka i manjih uzvienja. itav ovaj kraj pokriven je umom i ikarom.
Rjeica koja tuda tee naziva se Jezerska rijeka18). Priali su mi poslije stanovnici Nerodimlje da
se ova rjeica, nedaleko od njihovog mjesta, rava19) i jednim rukavcem tee u Bijelo"20), a
drugim u Crno" more. Prvi se rukavac sastavlja sa Lepencom, koji se ulijeva u 165
Vardar, a ovaj tee u Arhipelag ili u Bijelo more tako, naime, Srbi i Turci nazivaju
Arhipelag21). Voda drugog rukavca Jezerske rijeke utie u Sitnicu22), iz Sitnice u Ibar, iz Ibra u
Moravu, iz Morave u Dunav. 18) To je, u stvari, Nerodimka. 19) Ovo ravanje Nerodimke i
razdvajanje njenih voda u dva hidroloka sistema, u Egejsko i Crno more, poznato je pod imenom
kosovska bifurkacija", ili bifurkacija Nerodimke". Pominje se u srednjovjekovnim poveljama i dugo
je smatrana prirodnom pojavom. 20) Naziv za Egejsko more kod Bugara i Turaka (Mala enciklopedija
Prosvete 1, Beograd). 21) Grko ime za velike ostrvske grupe u Egejskom moru. U irem znaenju
Egejsko more. 22) Po miljenju geografa, bifurkacija Nerodimke vjerovatno je vjetaka. Ona je nastala
podizanjem brane u koritu Nerodimke i prekopavanjem kanala kojim se jedan dio rjene vode odvodi
na sjever u Sitnicu, a drugi na jug, ponovo u Nerodimku. U ikari kroz koju smo prolazili
neoekivano nas je zadivio izgled jedne ruevine. Na mjestu gdje se uzvienja, izmeu kojih tee
Jezerska rjeica, malo razilaze, stoji velika i lijepa crkva. Krov ove graevine i dio kubeta su
oteeni, zidovi se na mnogim mjestima poeli ruiti, bijele kamene ploe, koje su prekrivale
opeku, popadalo, a unutranjost zatrpana kamenjem i otpacima. Izdaleka, meutim, zgrada izgleda
gotovo nedirnuta i mogla bi se obnoviti uz mknimalne napore. Poeli smo mjeriti crkvu: duina
joj je bila 63 stepena velikog opsega, irina 24. Graevina je imala jedno kube, u unutranjosti
nije bilo stubova, nego se objekat oslanjao na tri poprena zida, kroz koje su bila probijena po
troja vrata radi prolaza. Srednja vrata su velika i visoka, a dvoja pobona neto manja i nia. Prvi
zid dijeli pripratu od lae crkve, a posljednji je sluio kao ikonostas. Na zidovima su jo sauvane
mnoge ikone i freske. Jedna od njih odnosi se, po svoj prilici, na djelatnost srpskih vladara. Na
njoj se vide nekakvi likovi u raskonoj odjei kako sjede na prijestoljima. Prozori crkve su mali,
zaobljeni, sa dva otvora razdvojena stubiem. Niko od mojih pratilaca nije mi znao rei kakva je
to crkva. Eto, tako, stara crkva, davno obataljena"*, odgovarali su na moja pitanja. Kasnije sam
doznao da ova crkva predstavlja znaajno mjesto u srpskoj istoriji. To je onaj hram i manastir
Uspenja presvete Bogorodice23) u kome je bio sahranjen posljednji Nemanji, mladi car Uro,
koga je ubio Vukain24). * Tj. sruena. 23) Prema tradiciji, ovaj manastir podigla je majka cara Uroa
na njegovom grobu. Potpuno je opustio 1584. g. Patrijarh Pajsije u svojoj biografiji cara Uroa veli da
je 1584. g. neki pastir u ovoj opustjeloj crkvi otkrio grob cara Uroa sa njegovim motima, koje su
poloene u novospravljeni kivot, a crkva je obnovljena. U XVII v. crkva se spominje kao manastir
Sv. Uroa" (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 211212). 24) Danas u nauci vlada
miljenje da je Uro umro prirodnom smru, 1371. g. 67 dana poslije pogibije Vukainove (LJ.
Kovaevi. Kralj Vukain nije ubio cara Uroa. Godinjica N. upia, Beograd, III/1879, str. 415
416). Doznao sam takoe, ali tek docnije, da se u blizini ove crkve, u planini, nalaze ruevine
Petri-grada25), jednog od starih dvorova srpskih vladara. ao mi je to ga nisam obiao. Nee biti
naodmet da iz neobjavljenog Uroevog itija navedem priu o njegovom ubistvu, veoma
povezanom sa mjestima koja su ovdje opisana. 166
25)Prema N. Vidaiu (Na obalama Nerodimke, N. Sad, 1967), ime ovoga srednjovjekovnog grada je
Petr, a ne Petri ili Petri. Grad se nalazi 10 km jugozapadno od Uroevca.
hh hh
h#.... g g g g
i #, h g,
g , #g
, g ...
h #, #. gg ,
g ,
gig g## , ig
g, g gh: gg g
, hg g gg
g g g, g g g,
g h ....* h g,
(tj. uz gorepomenuti manastir Uspenja) h
gg g
# h , # g g
#, h h ,
h (itaj: )
ggg # ; g
g g, gg
gg g h, #
g h; g, g
, gh i
h# g. g , g
g, #
, h g i
# (dopuni: #),
g g ,
g? g , h
i: g, # g
g? g , #
g, g h.
gg! g g
g (dopuni: )
,
g, h g , ,
g? g gh: gh,
.... ggg g , g
 g ggg , gg
# i g g,
ig g g ;
# #gi, g
gg#, 167
g gh, # g ;
gg# h;
ig, g
h, ig
g g.... * Ovdje se autor itija rasplinjuje u opisu
nesretnog i kobnog dogaaja koji je bio povod da se ime Porodimlji promijeni u Nerodimlju:
gg # h g
g (Duan se naznva carem per anticipationem: tada je on bio samo kralj i kao suvladar
upravljao je zajedno sa svojim ocem Stefanom Uroem III Deanskim) g#
g# ; # g,
#i# g i#, #g i
g ; gg m g g #g
g#g, h g,
g hg g i# i#, g g
h, g g! g
gi g i ,
g, gg , gg g g
(itaj: gg g g, gg )
#g# (Poto su previsokom caru Stefanu oklevetali njegovog roditelja Uroa III, to
ovaj, Uro III, pretrpi mnoga zla od svog sina: vezivanje uzama, tamnice i zlostavljanja, kao to pie u
njegovom ivotopisu. Budui da je prebivalite ovoga blaenog, Uroa III, bilo nestalno, as u gradu
Petru, a as u Zveanu, to je ondje, u Zveanu, doekao i kraj ivota. Kojim sudbama je to bilo, sam
Gospod zna! A previsoki car Stefan ivio je as u gradu Skoplju, as u Prizrenu, a esto i u grkoj
zemlji, u Serezu. Preveo Br. uli.) (Kada je prolo nekoliko godina, Vukain, razjarivi se ...
uputi svoje, po zlu poznate, sluge na ubistvo (Uroevo). Poslije nekoliko dana izioe (Vukain i
Uro) u lov na Kosovo polje, kao to su imali obiaj. Tamo (Vukain) ubije mladoga cara ... na
mjestu zvanom Sudimlja. I duboko u no odnesoe ga u manastir, zvani novi hram Uspenja
presvete Bogorodice, u potkrilju grada Petra, vie Nerodimlje. Prije se zvala Porodim, a poslije je
prozvana Nerodim od Stefana Uroa III, koji je u Deanima i djed je mladoga Uroa. Tamo je
manastir i pored njega tee rijeka sa planine blizu sela arinik, arenik. Tu donesoe tijelo
mladoga Uroa, kao to smo naprijed rekli, i niko o tome nije tada nita znao osim onih koji su
donijeli tijelo i nastojatelja toga manastira. I poloie tijelo u grobnicu, smjetenu u paperti crkve,
koju je podigao njegov praroditelj. Tijelo pokrie mramornom ploom. Bila je no i sve su radili
potajno. I za ovo niko nije znao osim onih koji su izvrili zloin.... Mati je plaui traila svoga
sina. Okupio se i sabor u carskim palatama i svi su zajedno sa rodbinom namjeravali da trae
mladoga cara. Tamo je nastao pla i jecanje i ljudi su pitali jedan drugoga: ta bi danas?" Evo,
mati, traei sina, gorko narie: Kuda ode i ta se desilo mome dragom detetu?" LJudi su se na
sve strane razletili traei cara i nita ne naoe. O nevolje koja nas je zadesila! Tada je carica,
supruga velikog i hrabrog Stefana, dola Vukainu, zajedno s ostalima iz palate poginulog cara i
upitala ga gdje je mladi car, ta se dogodilo i kuda je otiao. A Vukain je odgovorio: Ni ja ne
znam ta se dogodilo...." Uskoro se prou o njegovom, Uroevom, nepravednom ubistvu i opet se
ponovi pla, gori od prvoga, i veliko jecanje u krugu njegove rodbine i poznanika. I pooe u
manastir namjeravajui da pitaju nastojatelja i on im potanko ispria sve. I zamolie ga da im
otvori raku da vide. I tada bi gora alost i jecanje. I ljubei tijelo, obloite ga carskom
dijademom, a ubrusom pokrie njegovo lice ..." Preveo Br. uli.) 168
Ovu crkvu, koja je uskoro zatim opustjela, potpuno je zaboravio srpsk narod. Bez sumnje, i njen
poloaj u zabaenom tjesnacu bio je jedan od razloga to je ostala nepoznata. Narodna pjesma
zamijenila je ovu bogomolju, u legendama o Uroevoj smrti, sa crkvom Samodreom", iza
Vuitrna, ije je ime ostalo narodu u sjeanju po tome to je u njoj sveti knez Lazar ispovjedio i
priestio vojsku spremnu da poloi ivot za krst asni" na Kosovu polju. Ali se stanovnici
Nerodimlje jo sjeaju i priali su mi da je mladi car Uro bio ubijen u lovu blizu njihovog sela.
Oni pokazuju na breuljak po imenu Glavica26), udaljen jedan sat na istok od Nerodimlje, kao na
mjesto gdje se desio sudbonosni zloin. Zamoren lovom, kau oni, mladi car se zaustavio tamo
kraj bunara, siao s konja i sagao se da zahvati vode. U tom momentu Vukain ga je udarno
maem po potiljku27). Bunar, prije toga poznat po svojoj istoj i ukusnoj vodi, postao je od tog
asa, prema njihovim rijeima, prljava bara. 26) Glavica je odjek mjesta Glava koje se pominje u
spomeniku despota Stefana Lazarevia, ili Glavice, kako je zabiljeio Konstantin Filozof (L. Pavlovi.
Kultovi lica...., str. 115). 27) V. orovi misli da bi ovaj motiv trebalo traiti u prianjima poteklim iz
srednjovjekovnog romana o Tristanu, prevedenog kod nas u XV ili XVI v. (V. orovi. Motivi u
predanju o ubistvu cara Uroa. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 1/1921, sv. 2, str.
1934). Narodna pjesma zatakala je Uroevo ubistvo poetskom legendom o tome kako su se u
crkvu Samodreu sakupili pretendenti na srpski prijesto: posljednji Nemanji Uro i njegov
staratelj Vukain sa svoja dva brata Ugljeom i Gojkom; kako su pozvali objektivnog junaka
Marka, Vukainova sina, da presudi spor; kako je Marko donio rjeenje u korist zakonitog
nasljednika; kako je razjareni Vukain gonio roenog sina oko crkve s noem u ruci; kako su se
pred Markom, koji nije imao hrabrosti da digne ruku na oca, otvorila crkvena vrata i ponovo se za
njim zatvorila; kako je izbezumljeni Vukain udario noem po dovratku iz koga je potekla krv i
kako je, uzviknuvi u strahu da je ubio svoga sina, uo iz crkve odgovor: Ti nijesi posjekao
Marka, ve posjee Bojega anela"28). 28) Giljferding je ovdje prepriao narodnu pjesmu Uro i
Mrnjavevii". Nikakvu takvu ili njoj slinu legendu o Uroevoj smrti neete uti u Nerodimlji.
Tamo svaki seljak pamti ovaj zloin koji je fatalan za srpski narod, a izvren je prije 491
godine kao isto istorijski dogaaj. itelji Nerodimlje do danas, moe se rei, oplakuju Uroa.
Ova alost izraava se u onom dubokom bolu s kojim oni pripovijedaju o njegovoj smrti i o tome
kako su docnije odnijeli Uroeve moti iz njihove sredine. Neobian je ovaj kontrast u narodnim
srpskim legendama izmeu strogo istorijskog predanja, koje ivi samo u onom mjestu gdje se
dogaaj desio, i onog drugog, poetskog, koje se svojevoljno prenosi iz jednog kraja srpske zemlje
u drugi.
Neobino je uopte i to to su upravo na Kosovu polju gdje su se odigrali svi dogaaji srpske
istorije od Uroeve smrti do smrti kneza Lazara, dogaaji koji ine najvaniji ciklus srpskih
epskih esama te pjesme potpuno nepoznate. Ma koliko god da sam ispitivao seljake u
Nerodimlji i u raznim selima na Kosovu polju za pjesme o Urou, Vukainu, Milou i Lazaru,
svuda sam dobijao jedan te isti odgovor: Za takve pjesme kod nas ne znaju." Ako hoe da
uje pjesme o Lazaru, hajde u Crnu Goru i Primorje", upozorio me jedan itel Nerodimlje.
Oigledno je da poezija nije bila u stanju ovladati dogaajem na onom mjestu gdje se on desio i
gdje rjeica, breuljak i grob podsjeaju narod na taj dogaaj u njegovom suhoparnom i realnom
obliku. italac e mi oprostiti to sam se udaljio od ubistva cara Uroa i legendi o tom ubistvu. Mi
sada stojimo, tako rei, na pragu Kosova polja, na kome je svaka stopa polivena krvlju i govori o
traginoj propasti Srpskog Carstva i o slomu srpskog naroda. Ovdje je upravo i bilo mjesto da se
sjetimo detalja o zloinu kojim se zatrla vladarska dinastija Nemanjia u licu prekrasnog
mladia29), jer su kosovski poraz i tursko ropstvo bili, po shvatanju srpskog naroda, ne jedanput
169
izraenom, odmazda, osveta za taj zloin. Prvo, ve etiri godine poslije Uroevog ubistva
Vukain je sa svojim bratom i pristalicama sramno poginuo, iznenaen i razbijen slabom turskom
vojskom, na rijeci Marici30), a kasnije, poslije 22 godine, cio srpski narod bio je pobijeen u
junakom i asnom boju na Kosovu polju. U prvom porazu vidjeli su savremenici i blii potomci
otru kaznu za svirepe ubice", a u drugoj, optenarodnoj slavnoj katastrofi Boji gnjev to ga
je zasluio narod koji je ipak opravdavao zloin iako se nije njim osramotio priznajui
ubicu za svoga gospodara. 29) Lik cara Uroa, uraen za vrijeme njegovog ivota na fresci u
manastiru Psai, prikazuje ga rastom vrlo visokog.... Kad se u XVI v. poinje da razvija tradicija o
nejakom Urou", tada se on slika bezbrad i mladolik kao dijete, npr. u Pei, Trojici Pljevaljskoj.... (L.
Pavlovi. Kultovi lica...., str. 114). 30) Marika bitka odigrala se pred kraj septembra 1371. godine.
XVII
KOSOVO POLJE OD NERODIMLJE DO PRITINE
Putovali smo itav dan; od ranog jutra do suneva zalaska, a Nerodimlja se jo uvijek nije vidjela.
Prosto smo malaksali, a pred nama je stalno vijugala ona ista Jezerska rjeica koju sam poeo
smatrati beskonanom i sva ona uzvienja zaklanjala su nam pogled i desno i lijevo. Vie puta mi
se inilo da se breuljci na lijevoj strani sputaju, pa sam pomislio da emo svakog asa izai iz
klanca u polje, ali polja nije bilo. Konano, breuljci koji su se protezali lijevo od naeg puta
stvarno nestadoe, planinski lanci, pak, nagomilani s desne strane skrenue neto na istok, i mi
smo stupili u ravninu zasijanu kukuruzom i prekrivenu mnotvom plodnog drvea. Uskoro su se
izmeu kukuruznih polja i drvea poele pojavljivati seoske kuice pred kojima su, tu i tamo,
uali muslimani s lulama, naoruani od glave do pete, i goloruki hriani, bez oruja i nepuai.
Kasno uvee uli smo u prostrano dvorite hana. Ovaj han podignut je uz nekakvu staru kulu od
kamena, koja sada, zajedno sa zgradom dozidanom po novom stilu, ini stan namjesnika
nerodimskog mudira (mudir-vekil). NJemu, izgleda, pripada i han, koji se izdaje pod zakup
hrianinu. O Nerodimlji krue rave glasine. Jo prije ubistva cara Uroa ovo mjesto bilo je
poznato po jednom drugom velikom zlodjelu: ovdje je* 1336.1) g. otac nesretnog Uroa, Duan,
navalio na svoga oca, Stefana, svetog osnivaa Deanskog hrama, uhvatio ga i otpremio u
neosvojivu tvravu, gdje je bio zadavljen. Otada je ovo mjesto izgledalo Srbima prokleto. Ranije
se ono zvalo Porodimlja, kao sinonim plodnosti, a otada je promijenilo ime u Nerodimlju. O tome
svjedoi jedna legenda o Uroevom itiju** i ovo svjedoanstvo potkrepljuje se zvaninim
dokumentima.*** 1) Duan je iznenadio svoga oca u Nerodimlji u avgustu 1331. g. i Deanski je
umro u Zveanu u novembru iste godine, nakon dva mjeseca poto je svrgnut sa prijestola (K. Jireek.
Istorija Srba. Knj. I....., str. 208209).
* Danilov carostavnik: g g g g
(g g) #m g
h g gh g#, g h
g h#m#; i g g g#
g #g g g g
g#, g , g g
gh m, 170
 gh , g# g
i# i, (greka; treba:
. Prev.), g
gig g, g , g
g g g gi h
hg g gg, h
g , g h g
ig g g .
g g... g
, hg h h g g,
g# g g g g g g, ,
# g... .... g
g hmig m g g ,
gh g g gg
ig g
i ostalo. (Carostavnik / u stvari: ivoti kraljeva i arhiepiskopa srpskih".
Primj. prev. / po prepisu Karlovake biblioteke, s obnovljenim pravopisom. Posluio sam se kopijom
toga prepisa, koji se uva u Rumjancevskom muzeju.) (A roditelj njegov poboni kralj bio je tada u
svome slavnom dvoru, zvanom Nerodimlja, i nikako se nije nadao ovakvom djelu. A ova vlastela,
sastavi se sa njegovim sinom, kako smo gore kazali, i ustavi od zetske zemle, od grada Skadra i,
kada je svitao dan srijeda, stavi posred gore Prozraka, razdijelie se koji e od njih sa koje strane poi
sa svojim vojnicima. I tako u jedan as uinie napad oko njegovog dvora i, poto je bio veliki vapaj,
ovaj njegov roditelj, previsoki kralj, uzjahavi svoga konja, pobjee u grad zvani Petr sa neto malo
svoje vlastele. Tu u dvoru svome, ostavivi svoju enu, pobonu kraljicu, sa svojom djecom, ovaj
hristoljubivi sin njegov... ustavi poe sa svojim vojnicima na grad gdje bijae pobjegao njegov
roditelj i ovaj mu se predade. I kada je iziao njegov roditelj, ovaj sin njegov pade i pokloni mu se... A
poslije ovoga ... ovaj hristoljubivi sin njegov uini vijeanje sa svojom vlastelom i bi zapovjeeno da
roditelj njegov bude odveden sa svojom enom u slavni grad Zvean i da se tamo uva....." Preveo
Br. uli.) ** Vidi gore (u tekstu). *** U povelji Stefana Deanskog od 1330. g. itamo Porodimlja",
a u povelji Duanovoj (nepoznate godine, kod Mikloia CIH) Nerodimlja". Ova neobina
promjena imena podsjea na promjenu koju su uinili Rimljani kada su gradu Maleventum dali
ime Beneventum2). Samo je ova promjena imena uinjena u obrnutom smislu. Ovdanji
stanovnici i danas znaju da se njihovo selo ranije zvalo Porodimlja. Ali oni ovu tunu promjenu
imena pripisuju Uroevom ubistvu. Muan utisak vezan je u sjeanju naroda s imenom
Nerodimlje. Kada sam tamo putovao, govorili su mi da je to prokleto mjesto", da tamo ive zli
ljudi", da su nerodimski hriani isto tako surovi i neljubazni kao i muslimani. 2) Nekada je
Maleventum bio glavni grad Samniana. Rimljani su mu 268. g. promijenili ime u Beneventum.
(Enciklopedija Leksikografskog zavoda 1, Zagreb.)
I zaista, kada sam se smjestio u han, gledali su me poprijeko i neprijateljski. Rijei Moskov" i
rianin" nisu na njih imale nikakvog uticaja. Trebao sam u Nerodimlji osloboditi teretna
konjska kola, koja su vukla moj prtljag iz Prizrena, i uzeti nova. Promjena kola vrila se obino
bez tekoa, jer su seljaci rado davali svoje konje putniku od koga su oekivali ne samo uredno
plaanje takse nego i baki. To se nije desnlo u Nerodimlji. Kada su moji kavazi rano 171
ujutro poli po konje, u selu nije bilo nijednoga. Svi su bili istjerani na planinu. Mene su tjeili i
uvjeravali da itelji Nerodimlje, po svom zlobnom karakteru, ovo rade sa svakim putnikom koji
pokua da od njih iznajmi kola sa konjima. Poslao sam kavaze da hvataju konje. Poslije dva sata
oni su dotjerali nekakvu ragu, a meni je trebalo pet konja. Saoptili su mi da se vie konja ne
moe nabaviti do veere, ali se mogu pronai taljige i dva vola koji e dovui stvari do idueg
konaka. Nije se imalo kuda. G. Verkovi3) i moj momak, koji su putovali kolima ija se zaprega
naizmjenino mijenjala, morali su se ovdje zadovoljiti seoskim taljigama. Ostavio sam svoje
kavaze da pomognu pri prevoenju prtljaga i ove dvojice ljudi, a ja lino, da ne bih izgubio
nekoliko asova ekajui da dotjeraju volove, smjestio sam na nerodimsku ragu jednog seljaka
koji je pristao da mi bude vodi, naoruao se revolverom i krenuo naprijed. Ali sam prvo
pogledao nerodimsku crkvu. 3) Verkovi Stefan (18271893), bavio se arheologijom, istorijom i
skupljao narodne pjesme, od kojih je jedan dio izdao u Beogradu 1860. g. Ona ima oblik omanje
kapele od bijelog kamena. Na njoj nema krsta. Svetenik tada nije bio u Nerodimlji. Otiao je u
oblinja sela da svrava obrede. Na spoljaljem zidu s obje strane ulaznih vrata sauvale su se
freske dvojice srpskih vladara. Na lijevoj strani, iznad freske ovjeka ve u godinama (kako
izgleda, sv. Stefana Deanskog), napisano je: (g) g Sa
desne strane, gdje je izraena freska mladoga vladara, vjerovatno Stefana Duana, od natpisa je
ostala samo rije g. Na ovim slikama, kao svagdje gdje je muslimanska ruka mogla
dohvatiti do odvratnog joj ivopisa, oi su iskopane, a lica izgrebana noem4). Nad crkvenim
vratima vidi se natpis u kome se govori da je ovaj hram Sv. Arhanela, poslije zaputenosti,
obnovljen 7208 (tj. 1700) godine. 4) Ima sluajeva da su i sami hriani strugali sa fresaka oi
svecima i onim prahom od vapna zasipali bolesne oi vjerujui da je to lijek (A. imik. Da li su samo
Turci kopali oi hrianskim ikonama? Novi behar, Sarajevo, XIII/ 19391940, str. 1923).
Raunaju da u Nerodimlji i okolnim naseljima ima 103 pravoslavna doma. Muslimana je mnogo
vie, ali mi njihov broj nisu mogli kazati.
Od Nerodimlje poinje Kosovo polje i protee se 14 asova putovanja (otprilike 70 vrsta) do
Mitrovice, krajnje take bosanskog paaluka na jugozapadu. Nije jednako iroko, ali nigdje,
izgleda, nije ire od pet ili est asova puta. To je veliki paralelogram koji lei izmeu Makedonije
i Bosne, zaklonjen od prve, na jugoistoku, visokim planinskim grebenom LJubotenom5), iji je
vrh, Kruglica6), pokriven snijegom usred ljeta, a od druge, na sjeverozapadu, planinom
Rogoznom. Iz oba ova pravca vode njemu klisure: sa jugoistoka, iz Makedonije, veoma uska
Kaanika klisura, koju je prokopala rjeica Lepenac, pritoka Vardara, i, neto iri tjesnac sa
sjeverozapada, iz Bosne, dolinom rjeice Banjske7). Bone rubove ovog paralelograma, sjeverni i
juni, priroda nije tako jasno obiljeila. Na cijelom putu od Nerodimlje do Mitrovice vidite i s
desne i s lijeve strane niz uzvienja, as prilino visokih i strmih (naroito sa sjeverne strane), as
mali i neznatnih, sa blagim nagibima. Ova uzvienja nemaju svog opteg imena, nego se nazivaju
po imenima sela razbacanih po njihovim padinama. Meu njima se istie prilino velika planina
Gole8). Ona stoji gotovo na sredini junog lanca koji ograuje Kosovo polje. Ovaj juni 172
lanac dijeli Polje od Podrima i Metohije, a sjeverni, pak, lanac od novobrdskog rejona9), ije je
zemljite jo i sada nepoznato, pa je itav ovaj kraj ostao en blanc u svim turskim kartama. 5) U
originalu: Lbetinem. 6) Nije se mogao identifikovati. 7) Lijeva pritoka Ibra. Dolinom donjeg njenog
toka vodi drum Novi Pazar Kosovska Mitrovica. 8) Gole je manja planina, a po Giljferdingu je
ovdje: dovolno bola gora", a u XIX glavi: nebolo gorn hrebet". 9) U originalu:
Novobrdski kra". Cio prostor Kosova polja nije potpuno ravna povrina. Na njemu ima
neznatnih neravnina i nekoliko dosta udnih udubljenja, poput kotlina. Ima i movarnog terena
kraj izvora rjeice Sitnice10), dva sata od Nerodimlje, i uz njen i tok njene pritoke Laba, koji
navodnjava Kosovo polje. Kosovo polje je danas, moe se rei, pustara. Vei njegov dio obrastao
je grmljem i sitnom umom. Na njemu ima i prostranih livada. Obraena je samo najblia okolina
gradova i sela. Tamo prekrasno raste penica i kukuruz, pa se vidi kakvim bi se obilnim etvama
mogla pokriti ova odlina ravnica u rukama marljivog i radinog stanovnitva. 10) Po jednima, tok
Sitnice poinje na Kosovu polju, po drugima, ona izvire u jugoistonom dijelu Kosova polja, a po
treima, tok vode iz Nerodimkinog jaza koji se upuuje sjeveru i sastaje sa nekim potocima i rjeicama
sa planine egavca, obrazuje rjeicu Sazliju. Ona se od svog sastava sa timljanskom rijekom zove
Sitnica. Jedan pogled na poloaj Kosova polja pokazu je da se na njemu moraju sukobljavati
vojske sjeverozapadnih oblasti Balkanskog poluostrva, koje se sputaju sa planinskih prostora
Srbije i Bosne, sa etama koje nastupaju iz jugoistonih oblasti ovoga Poluostrva, iz Trakije,
Makedonije i Tesalije. I koliko se puta ovdje prolijevala krv! Ona se prolijevala 1073. g.11), kada
je Kosovo polje bilo u sastavu Bugarske i kada su Srbi pod Pritinom dobili veliku bitku
pobijedivi Grke i njihove saveznike Bugare*. Krv se prolijevala oko 1170. g., kada je osniva
srpskog samodravlja Nemanja branio, u bici na Sitnici nedaleko od Zveana, tu autokratiju od
svoje brae, od Grka koji su pomagali brau i od plaenika Franaka i Turaka12). 11) Ovo kazivanje
nije se moglo provjeriti. * Vidi: Joannis Curopalatae Historia (u Bone. izd. Kedrina. II, 715716).
(Ovu Kedrinovu Hroniku izdao je J. Beker u Bonu 18381839. g. u dvije sveske. Primj. prev.). 12)
Bitka je voena kod Pantina i zavrila se porazom Nemanjnne brae. Tu se, po Nemanjinoj biografiji
Stefana Prvovjenanog, jedan od zakonoprestupne brae" utopio u Sitnici (Enciklopedija Jugoslavije
6, Zagreb). Ona se prolijevala 1389. g., kada je Srpsko Carstvo palo na Kosovu. Zatim 1403. g.,
kada je Stefan, sin kneza Lazara, poginulog na Kosovu, izvojevao na gotovo istom mjestu gdje
mu je poginuo otac (blizu Graanice) veliku pobjedu (na alost, gotovo nekorisnu) nad sultanom
Musom13), unukom onoga Murata koji je, svojom posljednjom, samrtnikom naredbom odrubio
glavu Stefanovom ocu**.
13) Ovaj podatak nije taan. Stefan Lazarevi sukobio se, 21. XI 1402. g., na Kosovu sa svojim
sestriima Brankoviima, kojima je pomagao Bajazitov nasljednik sultan Sulejman, ustupivi im 173
neto turske vojske. Tom prilikom Brankovii su bili razbijeni (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb).
** ig m
g g g. ghig
gig #h i g# gi#
v (po prepisu biblioteke Trojice
Sergijeve lavre). Naveu ovdje pripovijedanje ovoga itija o drugoj, suvie malo poznatoj, ali za Srbe
uvenoj bici na Kosovu: (Poslije Bajazitove propasti kod Angore, Stefan Lazarevi, srpski despot,
nalazio se u Maloj Aziji meu sultanovim saveznicima)
...#.... ggg (Mitilene)
#g; g
(tj. Albaniju), g gig hg g
h; h #; g
, g, # h g
g g h g, #g , g
g# #, # h
i#.... # g ggg g g ,
g , gg . #m g
g mg gh hg
gi g,
g mi
g (itaj: ) g mg, #g gg
i# g? g
hh mg, h#g m#
.... #g g gg g
mhgg , hg# h g
hgig; # # g
, g h g, gg
, g g mg,
h h#. g
# gh hi, i, g h
g # g hg g h
ggh #, g h h,
: g, g,
g . ig h # #. g
g #g g h
.... h g g # gi
g (tj. na ura, sina Vuka Brankovia, koji je bio na strani sultana Muse) ,
ig v, g g g , #g
g g gig g, g h g
g g g. #g g g g
gig , ig
g (tj. Stefanu Lazareviu) , h
hm#, g h h h
g g g g, ,
m hg(?) i# , # g
hg i. 174
 g g g (itaj:
)
, gg i tako dalje.
(ivot i podvizi uvijek spominjanoga i slavnoga i pobonoga despota Stefana napisani po zapovijesti i
zahtjevu najsvetijeg patrijarha srpske zemlje kir Nikona i dvorskih naelnika. ..... Podigavi se od
naprijed pomenutoga ostrva, putovao je laama i kada je pristao u Arbanasima, doekao ga je sa au
gospodin tih strana. On mu je bio zet. Ovaj arbanaki gospodin, po imenu ura, uzeo je Jelenu, sestru
njegovu (Stefanovu) za enu i s njom rodio sina Balu, koji je takoe bio gospodin te zemlje i isticao
se dobrim djelima. Taj njegov zet dade mu vojske koliko je bilo mogue da ga prati na njegovom putu
dok se pribliavao srpskim predjelima, gdje je prva arhiepiskopija srpska. I ta poslije ovoga treba
uiniti, kada su toliki silni drali puteve i kada ih je bila velika mnoina kao to ree Omir o ratu
troadskim Jelinima? Jer kad je doao na Kosovo i kad je vidio da su (tamo) mnogi (Turci), razdijeli
one koji su bili s njim na dva dijela. Tada mu je najhitnije dola vojska i od njegove matere i brzo mu
se nala pri ruci majinim posredovanjem. I dade veinu vojnika bratu Vuku, a sam uze manji dio i
poe u boj. A ismailjanska vojska bila je daleko, podijeljena na dva dijela. I on sam izae kao na neki
predjel, zvani graaniki, gdje sa onima za koje se ranije borio (tj. sa Turcima) nae i toga (tj. ura
Brankovia). Vrlo hrabro udari na njih, a oni, kada ga ugledae, povikae jedan drugom: Pogledajte,
pogledajte Lazareva sina." I odmah sa rijeju dadoe se u bjekstvo. A on okrvavi desnicu svoju u
osveti krvlju neprijatelja svojih. A mlai brat njegov poe da udari na svoga neaka (tj. na ura, sina
Vuka Brankovia, pristalicu sultana Muse), ali ga je hrianska vojska razbila i gonila. A sa njegovim
neakom urem, koji je poslije bio despot svoj srpskoj zemlji..... (Ovdje se misao prekida). A tada je
sa Turcima bio i kesar Ugljea i on uini veliku uslugu blagoestivom (Stefanu) poslanstvom od ovih
(Turaka), javljajui njihove odluke i namjere, zatim, uskoro poslije toga, i sam pribjee pod krilo
despotu Stefanu i zemlju svoju oinsku, Vranje, Inogot i Preevo, primi i zadra. I postade kao neko
krilo hrianima. Poslije ove velike graanike bitke dooe oba brata (Stefan i Vuk) u svoj grad Novo
Brdo, grad zaista srebrni i zlatni. Preveo Br. uli). Prolijevala se i 1448. godine, kada se heroj
Hunjadi sa 50.000 vojnika borio tri dana (17, 18. i 19. oktobra) na Sitnici protiv 150.000 Turaka i
doivio strahovit poraz14). Zatim 1689. g., kada su Turci porazili austrijskog vojskovou
Pikolominija15) na Kosovu polju i, konano, 1831. g., kada su tu trupe sultana Mahmuda potukle
bosansku narodnu vojsku, koja se digla na ustanak pod zastavom Husein-kapetana
Gradaevia16) da odri janiarstvo i stare obiaje. Srpski narod, meutim, ne zna ni za jednu
bitku koja je voena kasnije. On se ne sjea ak ni one koja je voena prije 27 godina. Za njega je
samo jedna nezaboravna: velika bitka na Vidovdan" (15. juna) 1389. g. 14) Giljferdingov podatak
o tom broju vojnika na obje strane treba prihvatiti sa rezervom. 15) Austrijski feldmaral ovani
Norberto Pikolomini istakao se u austro-turskom ratu 16831699. g. Doprinio je austrijskoj pobjedi
nad Turcima u bici kod Mohaa 1687. g. Gonio je Turke sve do Skoplja i, zaraen kugom, umro u
Prizrenu, 1689. g. 16) U stvari, Husein-kapetan Gradaevi porazio je na Kosovu velikog vezira
Reid-pau jula 1831. g. kod bare Sazlije, ali ovu pobjedu nije iskoristio. To mu se i osvetilo. U tom
smislu treba i shvatiti Giljferdingova kazivanja o pobjedi turske vojske nad Gradaeviem na
Kosovu.
etiri sata putovali smo pustarom. Moj vodi skretao mi je panju na raznolika naselja koja su se
viala na izvjesnoj udaljenosti s obje strane puta. To su: Mira17), Drobnjak18), Dejanovo19)
pokraj Nerodimlje, dalje, na samom Kosovu polju, Slivovo i Kosin20), naseljeni Albancima, i,
najzad, Babljak i Babu21). U ovom posljednjem ive dva brata, hrianina, ivo i Krsto
Babuani, na zemlji koju su njihovi preci dobili od sultana Murata za nekakve usluge uinjene dok
je on ratovao protiv kneza Lazara. Na toj zemlji oni imaju oko deset kua i parcela koje izdaju
175
kmetovima-zakupcima22). Poslije Babua slijede hrianska sela: Robovce23), Vojinovce24) i
Topliane. 17) Nije blizu Nerodimlje. Ono je na podruju optine Lipljan. 18) Naselje Drobnjak nije
pokraj Nerodimlje, nego u Kaanikoj klisuri. Pored Nerodimlje je Dromnjak (na nekim kartama
Dramnjak). 19) Nije se moglo identifikovati. Vjerovatno je to Doganjevo (na nekim kartama
Daganovi). 20) U originalu: Kosini. 21) Danas su to dva sela: Muhader Babu i Srpski Babu. 22) Po
Nuiu, car Murat poklonio je Babuanima toliko zemlje koliko moe jedan ovjek za jedan dan
hodom da obiljei (B. Nui. Kosovo. Opis zemlje i naroda. II sv. Novi Sad, 1903., str. 73). Vili i:
Uroevi A. Izdajstvo" kosovskih Babuana. Juni pregled, Skoplje, XII/ 1938, br. 10, str. 368372.
23) U originalu: Robovci. 24) U originalu: Vonovci. Pored samog puta lei velika ploa od kamena.
Moj vodi priao mi je da je ona nekada sluila kao sv. prijesto u crkvi u selu Vojinovce, da su
crkvu onomad razruili muslimani25) i da Albanci iz oblinjih naselja, svaki put kad im neko
umre, donose mrtvaca i polau ga na posveenu plou da bi tu, nad njim, hoda proitao molitvu
iz itaba*. Doputovali smo u veliko selo Lipljan. Nekada je Lipljan bio grad i mitropolija26), a
pominju ga i vizantijski istoriari ve u XI vijeku. 25) Ovo kazivanje nije se moglo provjeriti. *
Kitab ili, po srpskom izgovoru, itab, sveta knjiga islamske vjeroispovijesti. U uem smislu Kur'an.
26) Lipljansku episkopiju, kasnije mitropoliju, osnovali su, vjerovatno, Vizantinci. Bila je u sastavu
Ohridske arhiepiskopije. Po prelasku Kosova pod srpsku vlast, pominje se i u sastavu Peke
arhiepiskopije i patrijarije sve do kraja XVII v., kada je unitena u vrijeme seobe Srba. Jo u poetku
vladavine Milutinove (12821321) ovuda je prolazila granica izmeu Srbije i Vizantijske
Imperije (g gg h g
h g # /drava grkog carstva
dopirae do mjesta zvanog Lipljan" prev. Br. uli/ kae Danilo u itiju ovoga uvenog
kralja). Sada tamo ima stotina domova, od toga oko 30 pravoslavnih. Sauvala se i mala crkva27),
obnovljena poetkom ovoga vijeka. U njoj sam vidio nekoliko poderanih rukopisnih i starih
tampanih mineja i sluabnika. Novih knjiga gotovo uopte nema. Prijesto u oltaru podignut je na
rimskom nadgrobnom kamenu postavljenom naglavce, nogama uvis. Sa velikom mukom uspio
sam da proitam dio natpisa: PRO. SALVTE. SVA. ET SVORVM. EBVRNIA EGN. ... ATIAE
FILIO RVM. ET. AELIAE. BONAE 176
CONIVGIS. ET. ATON (?) AE. VICTORINAE. N RVSTE (?). CORN. LVC. AE SOROR (,?)
EX. V. P 27) Crkva Sv. Bogorodice, sjedite Lipljanske episkopije. Crkvu je, zajedno sa trgom,
priloio Duan, poto se proglasio kraljem, Spasovu pirgu u Hilendaru (V. R. Petkovi. Pregled
crkvenih spomenika....., str. 38). Lipljanski svetenik prihvatio se da me prati do oblinjeg
manastira Graanice, udaljenog dva asa od Lipljana, a isto toliko i od Pritine. Svetenik mi je
pokazivao lijevo od puta veliko selo Janjevo28), smjeteno u podnoju osrednjeg ravnog
planinskog lanca Veljetina29). U Janjevu sada ive sami Albanci, dijelom islamske, a dijelom
rimokatolike vjeroispovijesti. S iskrenom alou pripovijedao mi je kako su 1856. g. tamonji
katolici zaposjeli i prezidali za svoje potrebe veliku zaputenu crkvu Sv. Nikole i unitili na
zidovima starinske slike svetitelja i drevni slovenski natpis, pisan zlatnim slovima30). Proli smo
pored dosta velikog pravoslavnog sela Livae31) i stigli do manastira Graanice. 28) Prvi put se
pominje 1303. g. kao naselje s katolikom crkvom Sv. Nikole. (Enciklopedija Jugoslavije 4, Zagreb).
29) U originalu: Veletinem. Kod Nuia je to Veljeten. Nailazi se i na ime Veljetin i Veletin. 30)
Janjevska katolika crkva, velika, ali ne i ukusna graevina, podignuta je 1856. g., po planu nekog
maarskog arhitekte. Prema ruinama, koje su sad ve propale, u Janjevu su postojale tri crkve. Na
ostacima zidova vidjelo se da su one bivale i pravoslavne i katolike, jer se ispod lepa na kome su bili
katoliki sveci vidio druga lep na kome su bile pravoslavne ikone. Na zidinama jedne od tih crkava
nazidana je i dananja" (B. Nui. Kosovo...., II, str. 5152). 31) U originalu: Livade. Ovaj manastir
podigao je kralj Stefan Uro II Milutin, posvetio ga Blagovijestima32) i odredio za sjedite
episkopa lipljanske eparhije. God. 1322. manastir je osvetao Stefan Uro III, Milutinov sin, u
prvoj godini svoje vladavine. Kao i mnoge druge bogomolje u ovim krajevima, i ovaj hram bio je
dugo zaputen. Obnovio ga je otac sadanjeg starjeine, mladog svetenika ora Ristia33). Kako
nije bilo kaluera, manastir je povjeren Ristiu mada je on mirskn svetenik. Pored njega, u
Graanici ivi samo jedan vrlo stari kaluer. Crkva manastira Graanice gotovo je neoteena.
Poruene su samo "elije i zvonik34). Dananje elije nalaze se u omanjoj novoj zgradi, podignutoj
po turskom ukusu. 32) Giljferdingu je, vjerovatno, nepoznato da je Milutin podigao Graanicu
namjesto stare razruene i pale" crkve, rezidencije lipljanskih episkopa. O ovome govori sam Milutin
u svojoj povelji ispisanoj u fresko tehnici u desnom paraklisu crkve. Nova crkva, podignuta na mjestu
staroga hrama, dobila je istu ulogu. Po V. R. Petkoviu, Milutin je obnovio crkvu u drugoj desetini
XIV v. Prema arhiepiskopu Danilu, crkva je bila posveena Blagovijestima, a prema docnijim
zapisima, to je hram Uspenja Bogorodice (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 74). 33)
O sveteniku oru Ristiu i njegovim precima koji su se angaovali oko Graanice vidi: M. V.
Veselinovia (Kroz Kosovo. Godinjica Nikole upia. Knj. XIV, Beograd, 1894, str. 319333).
34) Poslije zavretka crkve dozidana je (1383) priprata, sa svih strana otvorena kao trijem, i nad njom
se nekada nalazila kula zvonik (ili pirg). Ta kula na kojoj su bila zvona vidi se jo u 177
grafici graanikog oktoiha od 1539. g. Tek kada su otvori na priprati zazidani oko 1570. g., namjesto
kule postavljena je slijepa kalota (vidi: Enciklopedija likovnih umjetnosti 2, Zagreb). Hram, koji je za
vrijeme obnavljanja bio posveen Uspenju presv. Bogorodice, visoka je i masivna graevina,
zidana krstoobrazno, sa pet kubeta35). Duina 60 stopa, irina 45. Prozori su mali, pa je
unutranjost hrama veoma mrana. S obje strane oltara vidi se po jedan omanji sporedni oltar
(paraklis), ali se u njima sada ne slui, nego se tu uvaju trone i bijedne odede. One nisu od
brokata, nego od platna, i ine jedino bogatstvo manastirske riznice. Trapeza ili priprata, mnogo
nia od same crkve, kasnije je dozidana (bila je zavrena 1571. g., kako se to vidi iz natpisa na
zidu)36). Nad ovim dozidanim dijelom postavljeno je i kube, nie od ostalih kubeta. Uopte, ova
priprata kvari izgled crkve. Ona je zidana od cigle, a sama crkva od bijelog kamena. Izmeu
kamenih kvadera stavljeni su redovi cigli i oni se iznad prozora zaokruuju u obliku luka. Ove
crvene pruge daju neobinu sliku spoljanosti graevine. Svodovi naosa oslanjaju se na dva
masivna stuba, meusobno spojena lukom i postavljena blie zapadnoj strani i, pored toga, na est
manjih stubova, postavljenih jedan blizu drugog, po tri sa svake strane. Na masivnom stubu s
desne strane37) naslikani su likovi srpskih vladara sa natpisima. Lik utemeljaa crkve i njegove
supruge zauzima unutranju stranu stuba pod lukom. TU smo proitali: g
u
()q ()q h ...............................................
.............................. h
g Milutin je prikazan kao starac sa
dugom sijedom bradom. Pored njega38) je vrlo mlada ena sa crnom kosom i oreolom oko glave:
g
g Sve ostale freske naslikane su u etiri reda na zapadnoj
strani stuba39). U donjem redu likovi su jako izbrisani, a natpisi tako izblijedjeli da se ne mogu
razabrati. Ali se meu njima, u sredini, nazire lik Nemanjin, sa rijei g, napisanom
iznad njegove freske40). U drugom redu, slijeva nadesno, proitali smo41):
~()() i g h
*; g h
g; w () g
h ". 35) Graanica je jedan od najznaajnijih
spomenika srpske srednjovjekovne arhitekture uopte (A. Deroko. Monumentalna i dekorativna
arhitektura...., str. 164165). 36) Giljferding ovdje nema pravo. Priprata je dozidana mnogo ranije
(1383. g.), a 1570. zazidani su otvori na njoj i ona pretvorena u potpuno zatvoren prostor. Tada je
priprata i ivopisana. Sve je to uraeno po zapovijesti patrijarha Makarija, a trudom njegova bratanca,
hercegovakog mitropolita Andonija (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....., str. 75). 178
37)Tj. na junom stupcu. 38) Kraljica Simonida naslikana je na sjevernom stupcu, prema Milutinu (V.
R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....., str. 76). 39) Prema V. R. Petkoviu, Loza Nemanjia" u
etiri reda portreta nalazi se na junom stupcu. 40) U najniem redu su: u sredini Nemanja, desno
njegov sin Vukan, a lijevo sv. Sava. 41) Giljferding biljei etiri freske u drugom redu: sv. Save II,
Stefana Prvovjenanog, Radoslava i fresku jednog lica bez natpisa. Meutim, u drugom redu ima pet
fresaka: u sredini Stefan Prvovjenani, desno od njega Vladislav i Radoslav, a lijevo Sava II i Stefan,
po svoj prilici sin Vukanov. * Ovo je Sava II, srpski arhiepiskop. Na kraju se nazire jo jedan lik, ali
bez natpisa. U treem redu su freske ovih pet lica:42) u
g; g; .....
; g g; hh (ovako)
g g. Napokon, u etvrtom, gornjem redu ivopisani su:43) u
; () u ; .....
g. 42) U treem redu je u sredini kralj Uro I, desno su kralj
Dragutin i sestra mu Prnjaa, a lijevo Dragutinovi sinovi Vladislav i Uroic. 43) U etvrtom redu je u
sredini kralj Milutin, lijevo je njegov sin Konstantin, a desno ki mu Carica. U paraklisu s june
strane oltara, koji sada slui kao riznica, Jedan od zidova prekriven je ogromnim natpisom,
pisanim 1322. g., u kome se nabrajaju svi manastirski posjedi i prihodi to mu ih je darovao
ktitor" Milutin44). Ovaj natpis prepisao je g. Verkovi uz velike napore, a sada ga je ve i
objavio**. Govorei o natpisima, naveu uzgred jo jedan, latinski, to sam ga proitao na ploi
od kamena prislonjenoj uz crkvu: D. M. FLAVIA. CHRISTI (raKo) VIXIT. ANN. XLII.... SE
VELOX. VILICVS. MA RITVS. IVLIANVS. VALENTINA. VELO CIANVS. FILI. MARI
PIENTISSIME. B. M. F. C. 44) Ovo je batinska povelja Milutinova o vlasteoskim dobrima i pravima
lipljanskih episkopa ispisana 1321. g. (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 7475). O
povelji vidi i: M. Pavlovi. Graanika povelja. Glasnik Skopskog naunog drutva. Knj. III, 1,
Skoplje, 1928, str. 105141. 179
** U Izvhestih II Otdhleni Imperatorsko Akademi Nauk. Domain manastira doekao nas je
veoma gostoljubivo, ali su elije u Graanici bile tako neudobne da sam, u izboru mjesta
konaenja, dao prednost divanhani. Na ovome putu sluilo me prekrasno vrijeme i mogao sam
neprestano noivati na istom vazduhu, na svome putnom, gumenom madracu (dueku). U sobu
sam se smjetao samo u veim gradovima, Novom Pazaru i Prizrenu, zatim po manastirima gdje
je bilo nekog komfora za smjetaj, na primjer u Pei, Deanima i manastiru Sv. Marka. No, kakvo
bi tek bilo muenje i stradanje putovati ovim krajevima u hladnu jesen i zimi, kada ovjek treba
da se zatvori u prljavu i zaguljivu tenaru ili da spava u konjunici, uz vatru! Kada sam pregledao
crkvu, poeo sam briljivo ispitivati rukopise. Prilino velika gomila rukopisa leala je na dva od
onih stolova ili uskih sjedita sa visokim naslonom, meusobno vrsto odvojenih daskom
koji su postavljani uza zidove u veem dijelu srpskih crkava (po ugledu na Grke) i u kojima sjede
ugledniji parohijani (uostalom, oni obino u stolovima stoje, sputajui daicu koja je
napravljena za sjedenje). Meu tim rukopisima nije bilo starih. Pretpostavljam da su stare knjige
unitene u vrijeme kada je manastir bio zaputen, a da su knjige koje se sada ovdje nalaze u toku
obnavljanja manastira skupljane sa raznih strana za potrebe bogosluenja. Moju panju privukao
je veliki koveg sa raznovrsnim komadiima hartije i drugom starudpjom. Koveg je stajao u
riznici. Zamolio sam da se iznese i u njemu, u fragmentima, naao sam jedno vrlo staro i
zanimljivo jevanelje bugarskog pravopisa sa mnogim jezikim finesama, pisano na grkom
palimpsestu (ovaj palimpsest, meutim, sadri samo nekakva itija), i drugih, vrlo starih komadia
pergamene45). 45) Manastir Graanica imao je lijepu zbirku knjiga koje su uvane u manastirskom
pirgu. Ali je, izmeu 1371. i 1383. g., manastir stradao, a pirg zapaljen i tada su sve knjige izgorjele
(V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 75). Manastir Graanica uiva veliki ugled u
srpskom narodu. To je, tako rei, crkveni centar Kosova polja. Ovdje su, poslije bitke, poloili
tijelo kneza Lazara*. Ali je ovaj manastir najsiromaniji od svih koje sam vidio. S mukom se
izdrava od nedovoljnih i bijednih prihoda to ih prikuplja od seoskih domainstava, koja ine
njegovu nuriju (parohiju),** a ratrkana su po susjednim naseljima. Malo pomoi pruaju mu i
stanovnici oblinjeg grada Pritine i neki poboni Srbi iz Kneevine. Ali jo mnogo treba uiniti
da bi se Graanica mogla izjednaiti barem sa ostalim manastirima u Staroj Srbiji. * Zatim je ono
preneseno u njegovu zadubinu, manastir Ravanicu, u Srbiji, a kasnije u Novu Ravanicu, u frukoj
gori, u Sremu. (Lazareve tijelo sahranjeno je u pritinskoj crkvi Vaznesenja, a prema Prolokom itiju
u mitropoliji u Graanici. Odatle se 1397 /kod Jireeka 1391/ moti prenose u manastir Ravanicu. Za
vrijeme seobe Srba 1690. g. Lazareve tijelo e se prenijeti u Sent-Andreju, a 1697. u manastir Vrdnik
u Frukoj gori. Od tada se Vrdnik zove Ravanicom. 1941. g. moti prenose u Beenevo, odakle ih
ustae odnose u Zagreb. Iz Zagreba se, 1942. g., moti prenose u Sabornu crkvu u Beogradu. Vidi: V.
R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 271272. Prim), prev.) ** Srpski izraz uzet iz
grkog jezika, od rijei: '. Sluba se ovdje vri nevieno loe i netano (to je i
razumljivo: tavie, u Graanici, kada sam tamo bio, nisu imali ni tampanog sluabnika ni
trebnika). Niko od parohijana ne zna pjevati. asoslov i druge molitve itaju starac monah, koga
sam ve pomenuo, i crkvenjak, i oni s tekom mukom sriu slova. No, pored svega toga, potrebno
je pohvaliti mladoga svetenika, kome je povjeren manastir. On je za manastir uradio to je bilo u
njegovoj moi i, izgleda, uiva ugled i naklonost okolnog stanovnitva. 180
U Graanici sam saekao dolazak kola na kojima se polagano prevozio dio prtljaga (karavana)
ostavljen u Nerodimlji. Drugoga dana smo bez tekoa pronali konjska teretna kola u susjednom
selu i krenuli u Pritinu. Ovaj je grad udaljen od manastira samo dva sata. U poetku put je iao
ravnim poljem. Zatim smo se popeli na omanje uzvienje, Veternik46), i odatle ugledali itavu
oblinju ravnicu i rjeicu Sitnicu, koja tee lijevo od puta. Ispred nas, pak, u velikom udubljenju,
pogled se zadrao na mnotvu niskih kua i lijepih, bijelih minareta. To je grad Pritina, jedna od
starih rezidencija srpskih vladara. 46) U originalu: Vhtrnik, a na specijalnim kartama izbiljeeno je:
Veternik. Pritina broji oko 1500 domova (blizu 1200 muslimanskih i oko 300 pravoslavnih).
Grad je nalik na sve druge gradove u Staroj Srbiji. Iste kuice od nepeene cigle (erpia),
najee neokreene i ograene beskrajnim drvenim ogradama, iste one uske, odvratno
kaldrmisane ulice, ista arija (niz kua s duanima). Pritina se istie tucetom lijepih damija
podignutih od bijelog kamena47). Tu rasko u zidanju camija narod objanjava tvrdnjom da su sve
to zadubine ena turskih velikaa poginulih na Kosovu polju. Ako u ovoj usmenoj predaji ima
bar trunke istine, onda zidanje pritinskih damija ne treba, naravno, vezati za prvu bitku na
Kosovu polju (1389. g.), nakon koje su Turci oistili srpske zemlje i zadovoljili se samo dankom.
Ovo zidanje odnosi se na bitku koja se vodila 1443. g.,48) a zavrila se znaajnom pobjedom
Turaka nad Hunjadijem. Saoptili su mi da su dvije damije podignute na temeljima pregraenih
crkava. Poao sam da ih razgledam. Meutim, na tim graevinama nita ne podsjea na karakter
crkve. Vjerovatno su hrianski hramovi bili porueni, a zatim se samo njihov graevinski
materijal upotrijebio za izgradnju islamskih bogomolja. 47) B. Nui biljei da u Pritini ima tri
velike damije, deset malih i pet do est mesdida. 48) Bitka se vodila 1448. g. Pravoslavni hriani u
Pritini nisu dugo odravali bogosluenje. Oni, naime, nisu imali crkve, a manastir Graanica bio
je opustio. Tek 20-tih godina ovoga vijeka dobili su odobrenje da zidaju crkvu. Ova crkva49),
spolja nalik na obinu kuu, unutra je ipak prostrana i skladno ureena u poreenju sa drugim
hramovima, sagraenim u ovim krajevima u posljednje vrijeme. Na ikonostasu ima ak i ikona,
to je velika rijetkost u siromanim crkvama koje je podizala turska raja. Uz crkvu je nedavno
podignuta i kola50), iji uenici izvrsno pjevaju crkvene pjesme. Uostalom, poloaj hriana u
Pritini je, izgleda, nezavidan. Albanska stihija snano dominira u ovome gradu. Pritina je ranije
bila sredite paaluka. Pritinski paa drao je pod svojom vlau Kosovo polje i nepoznate nam
predjele, odmah uz Polje, na sjeveru. Danas u Pritini boravi obian mudir, pod upravom
prizrenskog guvernera. 49) Pritinska crkva, hram Sv. Nikole, podignuta je 1830. g. (B. Nui.
Kosovo.... Sv. II, str. 12). 50) kola je otvorena 1859. g. nastojanjem rodoljubivog Dane Filipovia,
trgovca i epitropa crkvenog...." (M. L. V. Veselinovi. Kroz Kosovo. Godinjica Nikole upia.
Knj. XIV, Beograd, 1894, str. 307). Prema J. K. ilasu, kolu u Pritini otvorio je 1858. g. Milan D.
Kovaevi, uitelj (J. K. ilas: or. cit., str. 73).
XVIII
MJESTO KOSOVSKE VITKE. SRPSKE LEGENDE O NJOJ 181
Po narodnom predanju, dosta vjerovatnom, srpska vojska kneza Lazara, sa saveznicima*,
smjestila se u poetku iza grada Pritine, pored manastira Graanice. Kasnije se povukla da bi
prihvatila neprijateljski napad na povoljnijem poloaju, i zaustavila se s one strane rijeke Laba,
oslanjajui se desnim krilom na Sitnicu, koja tee niz Kosovo polje i prima Lab, a lijevim na
uzvienja koja sa sjevera zatvaraju i zatiuju Polje. Turci su, pak, zauzevi naputenu Pritinu,
koncentrisali glavninu svojih snaga u udubljenje koje se nalazi blizu Sitnice, ispred grada Pritine,
i isturili dio trupa na breuljak po imenu Mazgit, koji lei na pola puta izmeu Pritine i rijeke
Laba.1) * Ti saveznici bili su: odred Maara i Albanci pod rukovodstvom ora Kastriota. (Uz kneza
Lazara bila je vojska Vuka Brankovia i Bosanci pod vojvodom Vlatkom Vukoviem. U kasnijim
prikazima boja Srbi ele da opravdaju poraz, a Turci da dadu to vei znaaj pobjedi. Tako je turski
istoriar Neri dao Lazaru kao saveznike Vlahe, Ugre, ehe, Albance, Bugare i dr. Vjerovatno se i
Giljferding u nabrajanju Lazarevih saveznika posluio Nerijem. On ovdje pominje i ora Kastriota
(Skenderbega) koji se u doba Kosovske bitke nije bio ni rodio. Primj. prev.) 1) Za ove podatke LJ.
Kovaevi kae da su to prianja koja je Giljferding uo od kosovskih stanovnika (LJ. Kovaevi.
Vuk Brankovi. Godinjica Nikole upia, knj. X, Beograd, 1888, str. 286). Mada nemamo
savremenih izvora o poetnom rasporedu snaga, ni o borbenom poretku i bojnom prostoru,
najvjerovatnije je da se Lazar postavio u centralnom dijedu Kosova to, operativno, nije moglo biti
zgodnije za pravac turskog nastupanja. Centar turske vojske nalazio se ondje gdje je Muratove turbe
(Vojna enciklopedija 4, Beograd, 1961). Nejasno je zbog ega srpska vojska nije pourila da
predusretne Turke i zaustavi ih u Kaanikoj klisuri2). To je bila ogromna greka tim prije to je
Lazar, kako se vidi, beskorisno izgubio nekoliko dana na Kosovu polju u iekivanju neprijatelja.
Mogue je moda pretpostaviti da je on raunao na nadmo svoje vojske, prvenstveno svoje
mnogobrojne teke konjice zatiene oklopima (oklopnika), i da je namjerno mamio Turke u
ravninu kako bi im unitio pjeadiju. Svjedoanstva srpskih, zapadnih i turskih predanja o velikoj
Kosovskoj bici slina su u optim crtama, ali se razlikuju u pojedinostima. Ja ih ovdje neu
kritiki ralanjivati i strahujem od stratekih rasuivanja. Ovi detalji nisu za mene tako znaajni
kao to je ona, upola istorijska a upola epska, slika koja je o kosovskoj bici otvorena u srpskom
narodu i koju su stanovnici Kosova polja, tako rei, vezali za teren to ih okruuje. Jer strateki
detalji i pojedinosti nedovoljno osvjetljavaju istorijski dogaaj, a epska slika kosovske bitke je
istinsko blago srpskog naroda, jedan od sutinskih faktora njegovog duevnog i moralnog ivota.
2) Murat je, poslije prikupljanja snaga u Plovdivu (Filipopolju), upao preko Velbuda (ustendila) u
Kratovo, a odatle preko Kumanova, Preeva i Gnjilana produio za Pritinu, gdje je stigao 14. juna jo
za vidjela, da bi se utaborio sjeverno od grada (Vojna enciklopedija 4, Beograd, 1961). Mnogima od
mojih italaca vjerovatno je nepoznata narodna srpska legenda o bici kojom je uinjen kraj
vladavini Nemanjia. Zbog toga e, pretpostavljam, za njih biti zanimljivo da proitaju tu legendu
prije nego to ponem s opisom terena na kome se odigrala velika drama. Naveu legendu o
kosovskoj bici, istina, ne po onim mnogobrojnim i izvanrednim ali fragmentarnim pjesmama koje
se danas pjevaju o tom dogaaju i opisuju sad jednu, sad drugu epizodu bitke. Ovdje u navesti
itavu, jo neobjavljenu rapsodiju ili, bolje rei, dvije rapsodije, neposredno vezane jedna za
drugu, zabiljeene u Dubrovniku 1758. g.**
** U Zborniku, na 212 strana, gdje se one, zajedno sa drugim lancima, nalaze u jednom rukopisu,
vlasnitvu biblioteke franjevakog samostana u Dubrovniku. Zbornik nosi naslov: ,,Popjevke
Slovinske skupjene g.g. 1758. u Dubrovniku."Tu je ispisana i ova biljeka: ,,Cetaernes (itaj etrnaest)
paervich Popievaka u ovesich kgnigah ispisanich skupi D. Ghjuro Mattei Dubrovcanin (dodato
drugom rukom: Priminu u Rimu gg. 1728). Osamnes, koje sljede do tridesete i trechje pribavi Jozo
Bettondich vrjedni 182
slovinski spjevalaz (dodato: koi priminu u Dubr. g.g. 1764.). Ostale sabrane su od mnogo strana."
Pjesme koje se ovdje objavljuju nalaze se u Zborniku pod brojevima 24 i 22. (Ovaj Zbornik uva se
danas u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu. Ima u svemu 287 listova, tj. 574 strana. Od
toga broja Giljferding ovdje registruje samo prvih 212 strana, na kojima su ispisane narodne pjesme.
Zbornik je opisao V. Bogii u knjizi: Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa. Knj. I,
Beograd, 1878, na 126133 str. Primj. prev.) Ova e rapsodija za ljubitelje slovenske narodne
poezije biti tim dragocjenija to e u njoj vidjeti obrazac osobite, do danas jo dovoljno neispitane
narodne mjere stiha, koja je ve iezla iz srpskog epa, ali je u prolom vijeku dominirala u
pjesmama u kojima su se opjevali dogaaji davnih vremena. Ova mjera od petnaest slogova, sa
cezurom poslije sedmog sloga***, ima, jo u veoj mjeri, spokojan i miran ton epskog
pripovijedanja, za razliku od deseterca (sa cezurom poslije etvrtog sloga), koji, u Dubrovakom
zborniku od 1758. g., dolazi u epskim pjesmama najnovijeg datuma i u lirskim pjesmama i koji
danas jedino dominira u srpskom eposu. Rapsodija koju ovdje objavljujem dijeli se, kako sam
rekao, na dva dijela. *** Ponekad, umjesto petnaest dolazi i esnaest slogova sa cezurom poslije
osmog sloga, ali je ova nepravilnost gotovo svuda samo prividna u pismu. Ona se gubila u izgovoru
kontrakcijom dvaju vokala kojima se zavravala jedna, a poinjala druga, sljedea rije. U prvom je
izloeno narodno pripovijedanje o Vuku Brankoviu kao izdajniku3), zatim o motivu i razlogu
izdaje kojom je odluena pobjeda Turaka. Drugi4), pak, dio u kome pjeva, moe se rei,
otvoreno upuuje na prethodni, prvi dio detaljno opisuje itavu bitku, od poetna do kraja.
Ovdje su saeto oznaene i istaknute sve epizode koje e posluiti kao tema mnotvu samostalnih
kosovskih pjesama to i danas ive i pjevaju se u srpskom narodu5). 3) Ovaj dio pjesme nosi naslov:
Kad se svadio Milo Kobilovi i Vuk Brankovi. 4) Naslov drugog dijela je: Kad je poginuo knez
Lazar i Milo Kobilovi na Kosovu. 5) Izvorni tekst ovih pjesama, pisan latinikom grafijom, po
italijanskom uzoru, transkribovan je u prevodu savremenom irilicom. Pri tome se koristilo djelo: F.
Mikloi. Beitrge zur Kenntniss der slavischen Volkspoesie. I Volksepik der Kroaten.... Wien, 1870.,
gdje su tampane ove pjesme. Giljferding je izvorni tekst transkribovao ruskom irilicom. Na prozoru
sjeae Milica Lazara kneza, I njom bjehu na prozoru dv'je roene kerce svoje. Poe ti im
Milica kercam svoj'jem govoriti: L'jepo ti je Lazara meu zetim pogledati! Ma bih dala Milica
moje u glavi crne oi Da je Vue Brankovi ko i Milo Kobilovi!"6) A Vukova vjerenica majci
svojoj odgovara: Al' je Vuka rodila l'jepa od grada vladika*, A Miloa Kobilovia jedna mlada
vlahinjica**, Vlahinjica rodila, pod kobilom othranila." Ali njome govori Miloeva vjerenica:
Istina je, sestrice, to govori svekoliko, Da je Vuka rodila l'jepa od grada vladika, A moga
vjerenika jedna mlada vlahinjica, Vlahinjica rodila, pod kobilom othranila, A za to se on zove
Milou Kobiloviu; Ma bi ona kobila do dva vuka priskoila, 183
I njemu*** bi izbila zadnjom nogom sprednje zube; 6) Milo se u svima spomenicima do XVIII v.
zove Kobili ili Kobilovi. Narod mu je kasnije promijenio prezime u Obili (LJ. Kovaevi. Vuk
Brankovi...., str. 191192). * Vladika (imenica enskog roda) znai vlasteoska ena ili ki. U
srednjovjekovnoj feudalnoj Srbiji vlastela je inila posebnu aristokratsku klasu. U Dubrovakoj
Republici vlastelom su se zvali lanovi uglednih rodova porodica (po italijanskom: nobili). ** U
srednjovjekovnoj feudalnoj srpskoj dravi vlasi su inili najniu klasu stanovnitva. Bavili su se, kako
izgleda, preteno stoarstvom. *** U originalu, pisarevom omakom, gnemu", tj. njemu. (Giljferding
je, vjerovatno, pogreno proitao rije gnemubi", koja je u Zborniku napisana po italijanskom uzoru,
a transkribovana glasi njemu bi". Prema tome, ni ovdje ni na sljedeoj strani nije u pitanju Pisareva
omaka. Primj. prev.) On se, Vue, podnosi kuninam i risovinam, A Kobilovi Milou l'jepom
svilom i skrletom." Bjee jom se mlaahnom na te r'jei raalilo, Rukom ju je udrila uz rumeno
b'jelo lice, Koliko je bjee nemilosno udarila, Na ruci jom bijae diomanat zlatni prsten,
Prstenom je sestrici b'jelo lice izgrdila, Krvca je je polila djevojku niz b'jelo lice, Ona mlada
poeta u zelene perivoje, I otide cmiliti pod zelenu pod naranu, Grozne suze proljeva, a otire crnu
krvcu. Uto Lazar dohodi u svoje u b'jele dvore; Konja mu je primila Milica, ljubovca svoja,
Mladu Vuku Brankoviu svoja mlada vjerenica, Niko konja ne prima Milou Kobiloviu, Ter se
ide Milou oko sebe obzirati. Tadar poe Milica da mu primi konja dobra, Ma jom ne da Milou
na konjica ni gledati, Dalo mu se pogledat' u zelene perivoje, Pod naranom ugleda svoju mladu
vjerenicu e mi suze proljeva, a otire crnu krvcu. Brzo bjee Milou konja svoga odsjednuo, Tere
junak otide u zelene perivoje, I on poe upraat' svoju mladu vjerenicu: to ti je, mlada djevojko,
to proljeva grozne suze, Grozne suze proljeva, a otire crnu krvcu? to li ti je crna krvca lice
tvoje izgrdila?" Ali poe Milou ta djevojka odgovarat': Hou tebi istinito svekoliko povidjeti,
Jutroska smo sidjele na prozoru od b'jela dvora, I s nami se Milica majka naa razgovara: ,L'jepo
ti je Lazara meu zetim pogledati! Da je Vue Brankovi ko i Milo Kobilovi Ja bih dala Milica
moje u glavi crne oi!' Ali moja sestrica majci svojom odgovara: 184
,Ma je Vuka rodila od grada l'jepa vladika, A Miloa Kobilia jedna mlada vlahinjica, Vlahinjica
rodila, pod kobilom othranila, A za to se on zove Milou Kobiloviu.' A ja njome ovako na te
r'jei odgovaram: ,Istina je, sestrice, to govori svekoliko, Da je Vuka rodila l'jepa od grada
vladika, A Kobili Miloa jedna mlada vlahinjica, Vlahinjica rodila, pod kobilom othranila; Ma bi
ona kobila do dva vuka priskoila, I njemu* bi izbila zadnjom nogom sprednje zube. Tvoj se Vue
podnosi kuninam i risovinam, Moj vjerenik Milou l'jepom svilom i skrletom.' NJom se bjee
tadara na te r'jei raalilo, Rukom me je udrila uz rumeno b'jelo lice. Koliko me bijae nemilosno
udarila, Krvca me je polila niz moje niz b'jelo lice, * U originalu: gnemu. Za to suze proljevam, a
otirem crnu krvcu." Kada ti je Milou tu djevojku razumio, On se vrlo smutno u svojemu srcu
ivu, Skokom je skoio iz zelena perivoja, I Vuka je uhitio za junako tanko grlo, I njega je
metnuo na junaku crnu zemlju, Ter ga ide Milou desnom nogom udarati, I dva mu je zdrava
zuba izbio iz ruse glave, Ma mi bjee Lazare ka Milou priskoio: Nemoj, zete Milou, ne ubio te
bog veliki, Nemoj kavge initi, ni s Vukom se posvaati!" Jedva mu se bijae knez Lazare umolio.
Ide Bui Stjepane ljubi* svoju rano budit': Ustani se, ljubovce, od tvoje mekahne lonice, I ti,
mlada, otvori prozore od b'jela dvora, Neka sv'jetla zorica dvore moje obeseli. Paka, ljubi,
pogleda' po visoku vedru nebu, Jesu li mi Vlaii vedro nebo pripjeili7), Je li zv'jezda Danica u
istoku sunanomu, Udara li talambah prid dvorom kneza Lazara, Kupe li se gospoda prid dvorove
Lazareve?" Bjee mlada Stjepana ljubi svoja posluala, I brzo je ustala od svoje meke lonice, I
bjee otvorila prozore od b'jela dvora, I otide gledati po visoku vedru nebu. A to t'bjehu Vlaii
vedro nebo pripjeili, Sv'jetla zv'jezda Danica u istoku sunanomu, I talambah udara prid dvorom
kneza Lazara, I kupe se gospoda prid dvorove Lazareve. Brzo se je k Stjepanu ljubi svoja
povratila, Ter mu ide mlaahna dobro jutro nazivati: 185
Dobro jutro da ti je, momu Buiu Stjepanu! Ovo ti su Vlaii vedro nebo pripjeili, I zv'jezda je
Danica u istoku sunanomu, I udara talambah prid dvorom kneza Lazara, I kupe se gospoda prid
dvorove Lazareve." Kad je Bui Stjepape ljubi svoju razumio, On se brzo podignu iz svoje meke
lonice, * LJubi, tj. ljubu, ljubav stari oblik koji se danas vie ne upotrebljava u srpskom jeziku. U
ovim starinskim pjesmama taj oblik esto se javlja u znaenju drugarica, supruga, ena. Danas se u
srpskim pjesmama u tom znaenju upotrebljava deminutiv ljubovca. 7) U Putopisu priphili", a u
Mikloia pripjeili". Kod Bogiia pripjeiti" znai prei" (transire) i za ovu rije on tvrdi da je
iezla iz ivoga govora. I u Rjeniku Jugosl. akademije ova rije je neznana postanja i znaenja", a
ouvana je samo u primjeru: Jesu li mi Vlaii vedro nebo pripjeili?" Tere ide opeta ljubi svojoj
govoriti: Probudi mi, ljubovce, Olivera slugu moga, Neka poe osedlat' meni i sebi konje dobre,
I na konje staviti to je boju od potrebe, Da ja ne bih izost'o od vojske Lazara kneza, Od ugrske*
gospode i od brae Ugovia**". Ali poe Stjepanu ljubi svoja govoriti: Hou tebi, Stjepane,
tune glase povieti. Ovo me se noaske trudan sanak izasnio, e mi soko izlee iz ovega b'jela
dvora, I u dvor se uvratio bez svoje bez ruse glave. Ako ti se to mogu, gospodaru, umoliti, Nemoj
sadar hoditi na razmjernu*** pokrajinu Da se ne bi kojagodi na Kosovu dogodila." * U pjesmi se
ovdje misli na Maare, saveznike kneza Lazara. Ovi saveznici, o kojima se uopte nita ne govori u
najnovijim pjesmama o kosovskoj bici, igraju veoma znaajnu ulogu u rapsodiji koja se ovdje navodi.
Rapsodija je, po svoj prilici, zabiljeena iz usta ovjeka, porijeklom iz sjevernih dijelova Srbije, gdje
su maarska junatva protiv Turaka zaokupljala narodnu matu. Ovo se vidi i po tome to se vei dio
pjesama koje su ule u sastav spomenutog Dubrovakog zbornika odnosi na Hunjadijeve podvige i
junaka djela srpskih heroja koji su u XVI v. ratovali protiv Turaka u junoj Ugarskoj. ** Ugovii
u savremenim pjesmama Jugovii sinovi vrlo starog Jug Bogdana, vojvode leskovakog, i braa
kneginje Milice, ene kneza Lazara. *** Razmjerna (stari oblik, umjesto razmirna) pokrajina, tj.
mjesto ratnih operacpja, ratno poprite, bojite. Ali Bui Stjepane ljubi svojom odgovara: Znati mi
se, ljubovce, sa Kosova ne vratiti, Ja ti neu ostati od vojske kneza Lazara, Od ugrske gospode i
od brae Ugovia." Kad je vee Stjepana ljubi svoja razumjela, S jadom poe buditi Olivera slugu
vjerna: 186
Ustani se, ustani, Olivere, vjerna slugo, I ti konje osedlaj tebi i tvomu gospodaru, I na konje
postavi to je boju od potrebe." Kad je sluga Oliver l'jepu Jelu razumio, On se brzo odusta od
svoje meke lonice, I konje je osedl'o sebi i svomu gospodaru, I na nje je stavio to je boju od
potrebe. Pak se bjehu uzvrgli na svoje na konje dobre, I tamo ti pooe prid dvorove Lazareve,
Prid dvorovim nahode mnogu ugrsku gospodu, L'jepo se je Stjepane svoj gospodi poklonio, I
njemu se gospoda svakolika poklonie. Na prozoru bijae Milica Lazara kneza, Ona ide gospodi
dobro jutro nazivati: Dobro jutro da vam je, l'jepa ugrska gospodo! L'jepo ti je pogledati ovu
estitu gospodu! Ko da ih je jedan danak majka jedna porodila!" Ali Milo Kobilovi Milici
odgovarae: Nagledaj se sadara ove l'jepe sve gospode, Ove l'jepe gospode i tvoje brae
Ugovia: Bog zna, vee hoe li ih tvoj'jem oim sagledati!" Ma kad bjee Milica zeta svoga
razumjela, Suze su je polile niz rumeno b'jelo lice, Tere poe ovako Milou besjedovati: Ovo mi
se noaske trudan sanak izasnio, e mi zv'jezde padahu s nebesa na crnu zemlju, e mi bjee na
nebu jasan mjesec potamnio, I e se je vedro nebo na etvero raspuknulo." Ali Milo Kobilovi
punici odgovarae: Mogu ti se, Milice, sanku tvomu domisliti, to su zv'jezde padale s nebesa na
crnu zemlju, To e glave padati ove ugrske gospode, A to bjee na nebu jasan mjesec potamnio,
To e lice potamnjet' slavnoga Lazara kneza, A to se je vedro nebo na etvero raspuknulo, To ti
e se raspuknut' tvoje srce Miliino*, Za ugrskom gospodom i za braom Ugoviim!" * Ovdje je
oigledno izostavljen jedan stih koji bi, vjerovatno, trebalo glasiti: Srce e se raspuknuti za slavnim
Lazarom knezom." Kad bijae Milica zeta svoga razumjela, alosna se ona nae u svojemu srcu
ivu, I poe mu ovako Milou besjedovati: Jeda ti se to mogu, zete dragi, umoliti? Da bi mi se
molio slavnomu Lazaru knezu, Da bi meni ostavio jednoga od Ugovia, Ako bi se kojagodi na
Kosovu dogodila, Da ja ne bih izgubila koljeno od Ugovia!" Ali poe Milou punici odgovarati:
Neu za te Lazaru ni r'jei progovoriti, 187
Svu no mu si noaske prispala na desnoj ruci, Bjee mu se moliti kako tvomu gospodaru." Kadar
bjee Milica zeta svoga razumjela, Zlovoljno se povrati ka svojemu gospodaru, Grozne suze
proljeva niz svoje niz b'jelo lice, I pojde ti ovako Lazaru besjedovati: Jeda ti se to mogu,
gospodaru, umoliti, Da bi meni ostavio jednoga od Ugovia, Ako bi se kojagodi na Kosovu
dogodila, Da ja ne bih izgubila koljeno od Ugovia!" Ali na to Lazare Milici odgovarae: .,Ne
mogu ti ostavit' ni jednoga od Ugovia, Oni su se zahvalili sv'jetlu kralju ugrskomu*, Kad bi nebo
padnulo na junaku crnu zemlju, Oni bi ga primili na svoja na bojna kopja!" Vee Lazar izide iz
svojega b'jela dvora, On se l'jepo bijae svom gospodi poklonio, I njemu se gospoda svakolika
poklonie. Paka se je posadio na svojega konja dobra, I veselo pooe put Kosova ravna polja,
atore su raspeli na kraj ravna Kosova polja. Car je s vojskom padnuo na Maricu**, plahu r'jeku.
Tu su stali poinut', veericu veerati, I oni se vesele s zlatn'jem aam na trpezi. Ali Vuka
Brankovia huda srea nauila, Poe knezu Lazaru prid gospodom govoriti: Milo e ti nevjeru
na Kosovu uiniti." Kad je Vuka Brankovia knez Lazare razumno, U ruku je uzeo zlatnu au
hladna vina, I on poe Milou zlatnom aom napijati***: * Ovo spominjanje ugarskog kralja
ponovo svjedoi o porijeklu pjevaa koji je pjevao ovu rapsodiju. On vodi porijeklo iz sjevernih
dijelova Srbije, potinjenih Ugarskoj. ** U originalu umjesgo na Sitnicu" reeno je na Maricu"
omaka potpuno shvatljiva u usmenom prenoenju pjesme iz jednog kraja u druga. Ovo tim prije to je
na Marici stvarno vodila druga bitka sa Turcima, kobna po Srbe, naime bitka u kojoj je poginuo
Vukain. *** Napijati piti vino i drati nekome zdravicu. Zdrav si, zete Milou, u moje i tvoje
zdravje, U moje i tvoje zdravje i oko nas sve gospode! Tako tebi jedinoga, koji te je satvorio, I
tako ti Danice, tvoje l'jepe vjerenice, I tako se tobom dosta diila i podnosila, Nemoj meni nevjeru
na Kosovu uiniti!" Kad je Milo Kobilovi knez-Lazara razumio, alostan se on nae u svojemu
ivu srcu, Paka uze u ruke zlatnu au hladna vina, I on poe Lazaru zlatnom aom napijati:
Zdrav si, taste Lazare, u moje i tvoje zdravje, 188
U moje i tvoje zdravje i ove estite gospode! A tako mi jedinoga, koji me je satvorio, I tako mi
Danice, moje mlade vjerenice, I tako se dosta sa mnom diila i podnosila, Neu tebi izdaje na
Kosovu uiniti, Nego tebi obeavam prid svom ovom prid gospodom, Pr'je neg sutra sunce bude
na istonoj ovoj strani, Hou ti se ja nai pod carev'jem* pod atorom, I hou ga handarom udriti
u srce ivo, I jo u ga odvee desnom nogom pritisnuti." Paka ide Milou sluge svoje dozivati,
Slugu Ivana, Milana i Nikolu Kosovia**: Po'te, sluge, osedla'te vi junake konje dobre, Ere
emo mi poi tursku vojsku uhoditi." Bjehu sluge skoili i konje su osedlali, A Milo se dignuo iz
gosposke iz trpeze, I bjee se mahnuo na svojega konja dobra, I tamo je oti'o uz*** Kosovo polje
ravno, Na konju je malahno tiha sanka podr'jemao. I jo sunce ne bjee na istonoj ovoj strani, A
on junak dopade prid atore prid Careve. Tad pooe vrli Turci sv'jetlu caru *** govoriti: Ovo
tebi prid atorom Miloa Kobilovia." A on care sv'jetli Turcim svoj'jem odgovara Da Miloa
dovedu pod njegov svioni ator. Kad je do'o Milou prid cara prid estitoga, Poe njemu ovako
sv'jetli care govoriti: to si do'o, Milou, vojsku moju uhoditi?" Ali Milo Kobilovi sv'jetlu
caru odgovara: Ja sam ti se odvrg'o od vojske Lazara kneza, I do'o sam u pomo tebi, caru
estitomu." Opeta je Milou sv'jetli care govorio: Ovaki su zakoni, Milou, u zemlji mojom, Ko
god k meni dohodi da mi se l'jepo pokloni, Pak da moje poljubi koljeno od desne noge." Poe ti se
Milou sv'jetlu caru da pokloni, I prignu se da mu ljubi koljeno od desne noge, Zlatan handar
povadio i njim ga je udario, I jo se je povratio i nogom ga pritisnuo . . . Jedn'jem skokom poskoi
iz njegova iz atora, I vre se s drug'jem na viteza konja svoga, I na konju pobjegnu niz*****
Kosovo ravno polje. Tadar Turci kliknue vrl'jem glasom objednaga: Milo cara udrio, ma ga
nije pogubio!" I za njim se podignu sva turaka vrla sila. Ma kad vidje Milou vrle Turke oko
sebe, * Tj. sultanovim. ** Ovdje treba da stoji Kosania u originalu je greka. *** Tj. gornjim
tokom Sitnice. **** Tj. sultanu. 189
***** Vidi prethodnu biljeku. Sabljom se je u ruci prima njima izvrnuo, Mnogo bjee Turaka s
sabljom svojom pogubio, A to njemu bjeae, slugam dobr'jem ne mogae. Ali bjee Milou
huda srea priskoila, Turci njemu bijahu sluge svoje pogubili, Ali za to on junak joter nita ne
hajae. Ma ti mu je opeta huda srea priskoila, Glas izide iz oblaka i Turcima govorae: Ali,
Turci, ne vidite, ispale vam crne oi! e je Milo oklopljen i pod njime konjic dobar? Svijeh e
vas danaske do jednoga pogubiti: Meite mu prid konja tite vae i sablje britke." Kadar Turci
bijahu tega glasa razumjeli, Prijed konja mu metnue i tite i sablje britke. Bjee mu se po njima
konjic dobar potaknuo, I oni ti priskoie ter mu nogu odsjekoe. Kad se Milo vidio bez junake
desne noge, U ruku se bijae bojna koplja dobavio, Ter se ide na njemu mjete noge podapirat', I
ne da se jotera vrl'jem Turcim pogubiti. Paka jadan pokliknu iz svojega grla tanka: e si, knee
Lazare, vidio te bog veliki! Pomozi me, moj taste, sadar ili nikad vee! Turke sam ti sve stjer'o na
Maricu plahu r'jeku, NJeto sam ih pogubio, a njeto se istopilo!" Sve to dobro sluae nevjerni
Brankovi Vue, Tere ide ovako prid gospodom popjevati: Vladaj mi se, Milou, moje gosposko
koljeno, Pokli hoe ratiti i s Turcima bojak biti, Sad e meni sve zube objednaga zaplatiti!" Ali
knee Lazare zetu Vuku govorae: Mu, pomukni, zete Vue, zamuklo ti grlo tanko! Sad sam,
ree, zauo na daleko glas njeigov, Sve bih rek'o da je glas Miloa Kobilovia, Strah je mene da
nije u potrebi u velikom!" I pooe da skoe na njihove konje dobre. Uto Turci pristupie i na nje
ti udarie, I Lazara razbie, ni o em ne ostavite. Vuk Brankovi utee u planinu u zelenu, A
Lazara bijahu iva u ruke uhitili, I njega su odveli estitu Otmanoviu*, I njime su doveli Miloa
Kobilovia. Jo se care ne bjee s duom svojom razd'jelio, Ovako je govorio paam svoj'jem i
vezjeru: Kad se vee ja budem s duom mojom razd'jeliti, Glavu ete odsjei slavnomu Lazaru
knezu, * Sultan Murat, unuk Otmanov (Osmana I, tj. Othmana, osnivaa osmanlijske dinastije.
Primj. prev.) 190
I vi glavu odsjecite Milou Kobiloviu, I vi mene ukopa'te na Kosovu ravnu polju, Pod noge mi
stavite slavnoga Lazara kneza, A Miloa Kobilovia na moju na desnu ruku." Ma kad bjee
Milou sv'jetla cara razumio, Poe ti mu alostan ove r'jei govoriti: Jeda ti se to mogu, sv'jetli
care, umoliti, Nemoj mene stavljati na tvoju na desnu ruku, Nego mene ti stavi Miloa pod noge
tvoje, Moga tasta Lazara na tvoju na desnu ruku: Kako sam ga ja l'jepo za ivota sve dvorio,
Neka njega ja dvorim i u materi crnoj zemlji." Bjee mu se sv'jetli care na te r'jei smilovao. Ma
kada je Lazare zeta svoga razumio, Suze su ga polile niz njegovo b'jelo lice, A njemu je Milou
ove r'jei govorio: Ah blaena majka tvoja, koja te je porodila! Tobom sam se sve diio meu
braom i gospodom! A prokleta majka bila koja je Vuka porodila! On je meni sramotu prid
gospodom uinio, I meni je izdaju na Kosovu uinio!" Jo htijae Lazare s Miloem besjedovati,
Ma se bjee sv'jetli care s duom svojom razd'jelio. Turci glavu osjekoe slavnomu Lazaru knezu.
Slavnomu Lazaru knezu i Milou Kobiloviu. Lazara su ukopali uz cara na desnu ruku, Kobilovi
Miloa pod noge sv'jetloga cara. Kad mi bjee Milica tune glase razumjela, Bjee jom se od
alosti ivo srce raspuknulo. Takva je srpska epopeja o kosovskoj bici. Po sadraju ona je potpuno
slina pripovijedanjima samih stanovnika Kosova polja, koji mada ne pjevaju, kako sam rekao,
pjesme o Milou i Lazaru ipak slikovito zamiljaju njihova junatva i smrt upravo u onom
istom obliku kao i narodni epos. Prema tome, i ep i lokalna pripovijedanja imaju za osnovu jedno
opte, zajedniko predanje, koje se formiralo i ustalilo u srpskom narodu. Ovo predanje nalazimo
u najpotpunijem obliku u jednom ljetopisu (poznatom po imenu Tronoki ljetopis*), sastavljenom
krajem XVIII v. na osnovu najstarijih, saetih ljetopisakih biljeaka u koje su uneseni podaci iz
zaliha istorijskih obavijesti, otrgnutih od zaborava u narodnom sjeanju. U njemu je naroito
istaknuta izdaja Vuka Brankovia kao glavni uzrok srpskog poraza. * Ovo ime LJetopis je dobio po
tome to je bio objavljen (u V knjizi Glasnika Drutva srpske slovesnosti) po prepisu uinjenom 1791.
g. u manastiru Tronoi, u Srbiji. No, kako izgleda, LJetopis je sastavljen u Pekoj patrijariji. Ja imam
dva njegova prepisa: jedan, prepisan sa novoga egzemplara koji se uva u Pei, i drugi, prepisan sa
staroga primjerka koji se ranije tamo nalazio. Ovaj posljednji bio je prepisan u Deanskom manastiru.
Ja u se ovdje ravnati po tome prepisu ne pridravajui se nepravilnosti u njegovom pravopisu poto
one nemaju nikakvog paleografskog znaaja. (Radoji ga naziva Tronoki rodoslov i tvrdi da je
sastavljen u Sremu ili njegovoj blizini u prvoj polovini XVIII v./ N. Radoji. O Tronokom
rodoslovu. Beograd, 1931/Primj. prev.) U starim, kratkim ljetopisakim biljekama, naprotiv, o
Vukovoj izdaji ne govori se nikako. Jedno ljetopisno predanje s kraja XIV ili poetkom XV v.
govori o njoj sa sumnjom 191
(g h g g g,
g gi#, g uu
i g ug) (Ne znam pouzdano ta da kaem o tom da
li je izdan od svojih mlaih ili je sam Bog tako dosudio."- Prev. Br. uli). U gore navedenoj
starinskoj pjesmi Vukova izdaja, mada jasno istaknuta, jo ne igra znaajnu ulogu u samom
dogaaju. Meutim, u ljetopisu s kraja XVIII v. i u dananjim srpskim pjesmama na njoj lei
odgovornost za poraz. Kada se uzmu u obzir sve ove okolnosti i konsultuju strani izvjetaji i
vijesti, ovjeku postaje jasno da Vuk nije bio direktni i stvarni izdajnik, nego je suvie rano
izgubio nadu u pobjedu i povukao se sa svojim odredom8). 8) K. Jireek kae da su prvi Rus
Giljferding (u Putopisu od 1859) i on u svojoj Geschichte der Bulgaren (1876) bili ti koji su
posumnjali u tanost prie o izdaji Vuka Brankovia u koju je dotle svako vjerovao (Jireek. Istorija
Srba. Knj. I ... str. 326). Faksimil pjesme iz Albanski prvaci sa Kosova Dubrovakog zbornika
udnovato je kako je ponekad nepravedno narodno sjeanje i pamenje. Predajui Vuka
prokletstvu iz pokoljenja u pokoljenje, Srbi u isto vrijeme opjevaju Marka Vukainovia kao uzor
junaka, a Marko je otvoreno pomagao Murata u njegovom ratnom pohodu protiv Lazara i nikako
nije doao na Kosovo polje da prui pomo svojim zemljacima. No, vidi se da je u samoj linosti
Vuka Brankovia bilo neto nesimpatino i neiskreno, a to je i dalo povoda narodu da ga mrzi. O
njegovom ivotu gotovo nita ne znamo, ali je, stvarno, takav karakter imao njegov sin ura,
koji je upravljao Srbijom, usred raznovrsnih nevolja i tekoa, od 1427. do 1456. g. Jasno je zbog
ega je narod imajui razloga da se prema Vuku odnosi sa sumnjama i nenaklonou bacio
na njega optubu za izdaju i tom optubom postepeno prikrivao srpski poraz. Jer za nacionalni
ponos ipak je povoljnije i prihvatljivije tvrditi kako je Turcima omoguio pobjedu roeni brat
Srbin, a ne vlastita hrabrost.
Sljedei korak u razvoju ove snage nacionalnog ponosa vidimo u prekrasnoj savremenoj pjesmi u
kojoj Bogorodica nudi Lazaru pobjedu i carstvo zemaljsko ili smrt i carstvo nebesko a on bira ovo
posljednje. Kada sam ve jednom uveo itaoca u sferu legendi i predanja o kosovskoj bici, 192
moram mu staviti na raspoloenje ta predanja i legende u najpotpunijim obliku, tj. onako kako su
zabiljeene u Tronokom (ili, tanije reeno, u Pekom) ljetopisu XVIII v. Po svojoj
neizvjetaenoj jednostavnosti i po spajanju istorijskog sa isto epskim9) karakterom ovo
pripovijedanje moe se sa zadovoljstvom itati: 9) Prema N. Radojiu, Giljfreding je bio oduevljen
Tronokim rodoslovom iako je to sekundarni istorijski izvor. Giljferdinga je vjerovatno privukla
rjeitost i pragmatizam Rodoslova i njegova moralistika tendencija. Tako je Tronoki rodoslov,
oslonjen na Giljferdingov autoritet, uao sa svojim shvatanjima u srpsku italaku publiku (N.
Radoji. O Tronokom rodoslovu...., str. 54).
,,h g
hig g g, #
# ghg g
g , h
, # ghg
m; h #, # #
g; gi# g
g g, h g
ge hh , #
#h,
, # \
gh; gg # h g,
# g , g
# . g g
gg#b g gg
gg. g gh #
g, g*
, g h #
, g h #. g
i gi g
g g# i# #g
ggg g, ghmg $#g
g , gg g
m h . g
# g g#
#m ,
# g
h . # g i g
i , # # #g
g g gh , ggg
gg hm **, g h
i. # i #,
 h# g#, gg g
#i, g i; h
gg gg, g
h , h;
g h 193
# gg g g
g, g gg gg,
g gg , h
g# g; g g
g# . # g
g hgg hg,
ii . g , #g
gh g g ggg,
h g, mg , g
h h ghi#h
hg. g g g mg
g, g ## g
h , g , h
hg# . hg
g mg g, g
, h gh g ,
g * Tj. bolje. ** Markom, sinom kralja Vukaina, koji je djelovao
odvojeno od Lazara, potkopavajui njegov prijesto. 194 195 196 197
* Tanije: turbe, tj. muslimanski nadgrobni spomenik.
( . . . I tako je Murat, razabravi da je mudri Lazarev odgovor istinit i prav, ostao na Kosovu
polju, zemlji bogatoj zlatom i srebrom i drugim rudama, hljebom i vinom i svakom ljudskom i
stonom hranom. I tu se Murat zaustavi i pusti velike ratne konje na bolju hranu. Dok je ekao
Lazara, nije nita ruio osim veselih dvora Nemanjia na rijeci Porodimlji, Miloeva dvora u
Lipljanu na Kosovu, Strahinjina u Toplici i dvora kneza Jug-Bogdana u LJeskovcu. Sve ostalo
sauva u cijelosti i svojim vojnicima izdade otre naredbe da podanicima ne ine uvreda ni tete.
Lazaru je dao 17 dana na razmiljanje i pripremanje. A Lazar se u Kruevcu dogovarae sa 198
najbliim knezovima ta da rade. Mnogi su savjetovali da se pokori Muratu, ali se ne bijahu svi
skupili. Zbog toga kralj Lazar i patrijarh Arsenije II razaslae glasnike sa pismima knezovima i
gospodarima zemaljskim zapovijedajui im i molei ih da poure na Kosovo polje, jer se
pribliilo vrijeme da se odgovori Muratu. Sam Lazar krene sa 60.000 okupljenih vojnika na
Kosovo, nasuprot Muratu. Tu stade oekujui da drugi dou i ulogori se sa svojim trupama na
obalama Sitnice i Laba. Knez Bala Zeanin bio je najblii. On je sakupio vojsku i ostao na
periferiji svoje oblasti i nije htio doi, oekujui da se ispuni Markovo obeanje. Radi, knez
zahumski i primorski, najjaa srpska sila, nije mogao doi na vrijeme zbog daljine. A skupio je
veliku vojsku i poveo je, ali je dockan doao. Kada je vidio da je srpska vojska izginula zajedno sa
kraljem Lazarom, sam sebe probode maem i izdahnu. Tamo je sahranjen. Stoga se to mjesto i
danas zove Grob Radia vojvode. NJegova se vojska razie kuama. A knez Buk Brankovi
bijae takoe lukav protiv Lazara, podstrekavan od Bale i Marka. Milo Obili bijae ovjek
borac silan i hrabar i u vojnim djelima iskusan, iako mlad, ali u svemu i u zapovijestima Lazaru
vjeran i uvijek spreman. Zbog toga Lazar mu dade svoju ker za enu i uini ga knezom i glavnim
zapovednikom vojske. Zbog ovoga Vuk se u potaji ljutio na Lazara i Miloa. Bilo je svae i meu
kerkama, Lazarevim, a enama Vuka i Miloa, o ljepoti i junatvu njihovih mueva. Tako je
Vukova ena udarila Miloevu. Milo se osveti Vuku u dvoboju zbacivi ga s konja i udarivi ga o
zemlju. Vuk, ne mogavi da se osveti, poeo je kod Lazara klevetati Miloa. A bila su jo dva
bojara, zvani po rijekama zemlje, nedaleko od Kosova, Milan Toplianin i Ivan Kosani. Jedan
od njih bio je prevodilac na turski jezik. To su bili ljudi uveni po snazi i razumu, i esto su ili u
tursku vojsku, ili radi optih poslova do Murata, ili su uhodili tursku silu. S njima je Milo imao
veliku ljubav i uvijek se s njima savjetovao, pa je Lazar poeo sumnjati, po Vukovoj lai, koji je
Lazaru govorio: Milo sa Milanom i Ivanom hoe da te predadu, Lazare, silama Muratovim." A
kada je bilo uvee, u subotu, uoi nedjelje, 14. juna, za trpezom velikog kneza Lazara sjedili su
svi kneevi i vojvode, i poslije mnogog razgovora o izdajicama carstva, a najvie o Bali, koji je
otkrio tajnu srca svoga, Lazar je od tuge dugo utao za trpezom, naslonjen glavom na desnicu.
Zatim je uzeo au i nazdravio:. Zdrav, sine i moj vojvodo Milou, nova nevjero sa savjetnicima
svojim!' A Milo shvati da je ovo od Vuka, koji je sjedio do Lazara. On ustade, pokloni se kralju i
odgovori: Nevjera ti, care, kod koljena sjedi, a ja nisam.' I razljutivi se, ustade od trpeze i ree:
,Ujutru e vidjeti ko je vjera, a ko je nevjera, Ja elim umrijeti za tebe i cara Murata ubiti.' S
ovim rijeima sam otide od trpeze, a za njim pooe Milan i Ivan. I te noi bili su zajedno,
spremajui se za boj. A Lazar je ostao na veeri sa drugom vlastelom, uvjeren da ga Milo nee
izdati. Rano ujutru Lazar se digao na bogosluenje u crkvu na Samodrei rijeci, koja je bila vie
od dva sata daleko od turske vojske. I bi jutrenje pojanje, a zatim i sveta liturgija koju Lazar
saslua. A Milo sa Milanom i Ivanom uzjahae svoje konje i krenue u Muratov tabor. I rekoe
straama da Milo ide caru. Ova se vijest brzo dostavi Muratu. Kada je on uo o Miloevom
dolasku, brzo zapovjedi da mu dou naelnici i sa au uvedoe Miloa sa prevodiocem
Milanom pred njega. Murat se nadao da je Milo doao da se preda ili da govori o predaji svih
Srba. Uveden pred Murata, Milo se priblii i, kao da e mu ruku poljubiti, izvue no i probode
cara. Vidjevi to, oni koji su stajali viknue na Miloa i Milana. Milana odmah tu ubie, a Milo
izae iz atora, uzjaha na svoga konja s Ivanom Kosaniem i izvue svoj ma. I opkoli ga sva
vojska, a on je orujem krio sebi put i niko nije mogao stati protiv njegove sile. Ivanu prvo
odsjekoe desnu ruku, a zatim ga i ubie. Milo je ostao sam i skoro da se probije kroz Turke, ali
od mnogog mahanja maem krv mu je udarila na obje nozdrve.
Zatim, po savjetu neke babe, kojoj je poslije vezan Milo odgrizao zubima nos (i od tada se to selo
prozvalo Babin Nos), Turci podmetnue pod konja otre maeve i tako mu ubie konja. Milo je
ostao sa kopljem i pomou njega se odbacio i preskoio trideset lakata preko Turaka. Drugi put
199
preskoio je i vie. Kada se trei put oslonio na koplje, ono se slomi i tako se on lii oruja.
Miloa uhvatie iva i dovedoe pred Murata. Poto je naredio da Miloa iva uvaju, Murat je
zapovjedio naelnicima da zaponu bitku govorei: .Vodite bitku dok sam ja iv da ne bude
uzaludan ovaj skup vojske i da i ja vidim na kome e ostati pobjeda.' I tako Turci iznenada
napadoe na srpski tabor. Lazar je bio jo u crkvi, oekujui da se zavri sveta liturgija, kad mu
dooe vojnici i rekoe kako su Turci napali na njih ratnom rukom. On odmah naredi da Milo i
ostale vojvode postroje vojsku. Utom dooe i rekoe Lazaru kako je Milo s Milanom i Ivanom
otiao u turski tabor. Kada su ovo uli, ostali knezovi i vojni naelnici zgrozie se i malaksae
srcima svojim mislei da se Milo predao Muratu, koji sada na njih napada iznenada da bi, dok je
jo mala vojska, pobijedio Lazara (jer nisu pouzdano znali ta je Milo uinio). Ali Lazar, krepka
duha i uvijek pobjedilac, uzdajui se u Hrista svoga spasitelja, odmah pojaha konja i
krasnoreivom besjedom ohrabri srca vojnika i prekrsti ih maem. Prvi pred svima udari na Turke
tako silno da je gotovo svu vojsku povratio nazad do careva atora. Tada Turci opazie da je
srpska vojska brojno mala, ukrjepie se i opkolie Srbe sa svih strana. A Vuk Brankovi sa svom
svojom silom od Bosne, tj. sa deset hiljada vojnika, odstupi od Lazareve vojske i zaustavi se na
desnoj strani Sitnice. Kad ga je Lazar vidio, ree: ,Proklet bio Vuk u svim svojim djelima i za
ivota i poslije smrti.' Zatim se obrati vojsci i ree: ,Ko hoe da se odvoji od mene, neka ide za
prokletim Vukom Brankoviem, ja hou danas da umrem za vjeru Hristovu i crkvu boiju, a koji
ostanu poslije mene, gore e doekati.' Ovo je rekao zbog nesaglasnosti knezova. Lazar se s
malom svojom vojskom u drugom sudaru tukao tako silno da je rijeka Sitnica od ljudske i konjske
krvi potekla krvava. Sam Lazar bio je ovjek velikog rasta i jednim je udarcem, od prevelike
jarosti, po dva ovjeka ili ovjeka i konja sjekao. Mogao je biti i pobjednik da ga nije srea
napustila ili je bila neka boja volja. Bio mu je ubijen konj, i dok je drugog uzjahao, vojska
pomisli da je ubijen, i poto nije imala drugog vou, pobjee. Lazar se brzo pokaza i vojsku
povrati. Ali u toj zbrci Turci opet silno ojaae videi malo srpske vojske. A Lazar se borio silno,
dok ne izgubi i drugog kolja. I opet se vojska, ne videi Lazara, predade bjekstvu. Lazar opet po
drugi put povrati vojsku. Ve mu je snaga iznemogla, ali on na silu produavae bitku poto su ga
izvjestili o brzom dolasku zahumskog kneza Radia. Ali i trei put izgubi konja, a i ljudi bijahu
neto pobijeni, a neto odvedeni i neto malo spaslo se bjekstvom. Tamo je poginuo veliki knez
Jug Bogdan sa devet svojih sinova. Oni su vodili lijevo krilo vojske. Lazar uzjaha na konja i,
videi sebe od svih ostavljena i iznemogla, dade se u bjekstvo, sav obliven krvlju svojom i
neprijateljskom. esnaest je rana imao na sebi od maa i koplja i bio je oslabljen, kao to se i
danas vidi. Turci su snano gonili Lazara. Bjeei na konju, upade u jamu iskopanu od seljaka za
hvatanje vukova. Turci ga iva uhvatie i izvedoe pred Murata. Kada ga je Murat vidio, ree:
,3ato si danas, Lazare, ludo na prevaru ubio i mene i sebe?' A Lazar mu odgovori: ,Ne ja', ree,
,care, nego ti nisi doekao vrijeme.' I po zapovijedi Muratovoj prvo odsjekoe svetu glavu Lazaru,
pa onda i Milou. A Lazar, dok je bio iv, ugleda Miloa i saznade da je njegovo djelo na caru (tj.
doznade ta je uinio Milo), ree: ,Neka je blagosloveno djelo tvoje i ti od mene, ali za toliku
prolivenu krv danas sam e odgovarati gospodu bogu.' I tako su obojica bili posjeeni, a i car je
umro u isto vrijeme. NJegovu utrobu vojska izvadi i sahrani tamo na Kosovu, na mjestu gdje i
danas stoji turbe. A tijelo odnesoe sa sobom u grad Brusu. I te godine ostala je zemlja u miru, a
Turci su, za to vrijeme, postavili sebi za cara Bajazita, sina Muratovog. Radi, vojvoda zahumski i
dalmatinski, potomak Bele Uroa, prvoga velikog upana, doavi poslije razbijanja srpske vojske
i odsijecanja glave kralja Lazara, prodro je sa etama do mjesta Vuitrna, nedaleko od ratita. Kad
je uo za srpsku propast i za kraljevu sudbinu, od alosti i bola sam sebe nerazumno probode
maem i bi tako sahranjen, a vojska mu se povrati kui.
A Bala, teei za kraljevom titulom, ili je bio neodluan da nastupi s vojskom, ili je oekivao da
mu ponude krunu. Ipak je siao sa planine u predjele Hvosna i blizu Prizrena i, kada je dobio
negativan odgovor, opustoi mjesta i sela tih oblasti i vrati se u svoj kraj. I Vuk se 200
vratio u svoje krajeve i, skupivi monu vojsku, htede prigrabiti rako kraljevstvo, ali je, zbog
izdaje, bio omrznut od cijelog naroda. Zbog toga ljudi zajedniki izabrae i postavie mladoga
Stefana, Lazareva sina, da sa svojom majkom vlada u rakim predjelima. A Lazarevo i Miloevo
tijelo sahranjeno je, po Muratovom nareenju, zajedno sa njegovom utrobom na jednom mjestu,
na Kosovu polju. Miloevo tijelo su njegovi uskoro izvadili i ponovo sahranili tamo nedaleko, u
jednoj crkvi, blizu rijeke Laba, gdje, ispod njenog oltara, izvire ljekovita kisela voda ... Preveo
Br. uli.). No, ovo predanje pripada ljetopisu sastavljenom u XVIII v. Zanimljivo bi bilo
uporediti ova narodna predanja o kosovskoj bici predanja koja pripadaju kasnijem narataju
sa savremenim srpskim svjedoanstvima i legendama o njoj. Mi smo s pravom oekivali da e
nam savremenici i bliski potomci pogoeni velikom katastrofom koja je oborila Srpsko
Carstvo ostaviti zanimljive opise i legende o kosovskoj bici sline onima koje su se pisale po
ruskim manastirima o Batijevom napadu i Mamajevoj bici. Zaudo, stara srpska pismenost ne
prua nita tome slino, mada smo ve u njoj otkrili pored saetih ljetopisakim biljeaka i
saoptenja* etiri prilino opsene legende o kosovskoj bici. Ali neka italac pogleda ove
legende i neka po njima presudi o karakteru stare srpske pismenosti. Prva legenda nalazi se u
ljetopisu pod naslovom: Ovaj ljetopis pisan je krajem XIV ili poetkom XV v., znai, datira iz
vremena veoma bliskog dogaaju***. Prepis je, kako se vidi po pismu, gotovo iz tog istog
vremena10). Evo njegove prie o kosovskoj bici: 201
* Na primjer: Prva legenda nalazi se u ljetopisu pod naslovom: i slino. ** Prilikom prepisivanja ovih
tekstova drao sam se afarikovog sistema u rjeavanju skraenica i izostavljanju nadrednih znakova,
sistema koji je on proveo u izdanju svojih Jugoslovenskih spomenika. Ovo mi izgleda vrlo pametno,
pogotovo kada su u pitanju tekstovi koji su od znaaja ne za paleografiju, nego za istoriju. (Pod
afarikovim Jugoslovenskim spomenicima" Giljferding podrazumijeva njegovo djelo Pamtky
devnho pisemnictvi Jihoslovanv. Primj. prev.) *** Gotovo isti takav ljetopis, ali bez poetka
a zavrava se 1371. g. izdao je afarik po Koprivnikom prepisu (pogreno. Treba: Koporinjskom.
Primj. prev.) od 1453. g. Ja ga ovdje navodim po rukopisu Peke patrijarije, gdje je on stavljen po
redu iza Sabornih pravila" (tabak, na hartiji, rukopisom XV vijeka). U ovoj redakciji ljetopis se
zavrava 1391. godinom. 10) Po LJ. Stojanoviu, ovo je peki ljetopis iz grupe starijih ljetopisa. To je
odlomak veeg rukopisa i sada ima 14 listova. uva se u Lenjingradu u biblioteci Saltikova-edrina u
Giljferdingovom fondu", a u Rusiju ga je donio iz Pei sam Giljferding. Trifunovi ga, prema naslovu
itavog rukopisa, naziva itije i naelstvo kneza Lazara" (. Trifunovi. Srpski srednjovekovni spisi
o knezu Lazaru i Kosovskom boju. Kruevac, 1968, str. 162183). **** U originalu: ***** U
originalu;
(I ovako u svemu dobro i blagoasno napredovae. Ustade cijeloga istoka car, od sinova
Izmailjevih, po imenu Murat i, uzevi svu grku i bugarsku zemlju, poe na ovoga (Lazara),
vodei sa sobom bezbrojno mnotvo sinova Agarina sa Tatarima, Karmijana sa Sarhanitima Grka,
Bugara i Arvanita (Albanaca). Taj (Murat) je nastupao s bezbonim narodima, a ovaj (Lazar) nije
doputao da se pogazi blagoae ni da se oskrnave boanstvena svetilita i ponizi krst. I vodili su
meu sobom bitku. I u toj bici pade neastivi nasilnik od maa nasred razbojita i tijelom i duom,
s mnotvom svojih bogoprotivnih vojnika. A ostade jedan njegov sin (Bajazit). I na svretku bitke
ne znam pouzdano ta da kaem o tom, da li je izdan od svojih mlaih, ili je sam bog tako dosudio
(Lazar) pade u njegove (Bajazitove) ruke i on mu, poslije mnogih muka, sam odsijee asnu i
pobonu glavu. Poslije toga potini sebi sve. A na tri godine prije smrti toga (Lazara) sunce se u
tamu promjenilo, da su se i zvijezde u podne pojavile i mjesec u krvi, ukazujui na nesreu koja
e 202
nastupiti od sinova Izmailjevih. I u gradu koji se nalazi tamo sahranie njegovo sveto tijelo godine
6897 (1389). (Preveo Br. uli.) Drugu legendu nalazimo u ivotopisu Stevana Lazarevia,
pisanom u drugoj polovini XV vijeka: * itaj:
(... A kada je umro i Orkan, podie se najmlai sin Orkanov, zvani Amurat, i pokori vrlo mnoge
krajeve na zapadu. Najposlije se podie na blagoastivoga kneza Lazara. Ovaj nije trpio da vie
eka i da prenebregne svoje udove, a uz to jo Hristove, da se sijeku i kidaju, no (odlui) ili 203
da ukloni stid njihov od sviju, ili sam da umre i jo da posvjedoi muenjem. Obuzet ovakvim
mislima, ustade on i poe na Ismailjane, i sukob je bio na mjestu zvanom Kosovo ovako. Meu
vojnicima koji su se borili pred (vojskom), bijae neko veoma blagorodan (Milo), koga oblagae
zavidljivci svome gospodinu i osumnjiie kao nevjerna. A ovaj da pokae vjernost, a ujedno i
hrabrost, nae zgodno vrijeme, ustremi se ka samom velikom naelniku kao da je prebjeglica, i
njemu otvorie put. A kada je bio blizu, iznenala pojuri i zari ma u toga samoga gordoga i
stranoga samodrca. A tu i sam pade od njih. U prvi mah odolijevali su Lazarevi ljudi i
pobjeivali. Ali ve ne bijae vrijeme za izbavljenje. Stoga i sin toga cara ojaa opet u toj samoj
bici i pobijedi, jer je bog tako dopustio, da se i ovaj veliki (Lazar) i oni koji su s njim uveu
vijencem muenitva. ta je bilo poslije ovoga? Postie (Lazar) blaenu smrt tako to mu je glava
odsjeena, a njegovi mili drugovi molili su usrdno da poginu prije njega, da ne vide njegovu smrt.
Ova bitka bila je godine 6897 (1389), mjeseca juna 15. dan. .. Prevod dr L. Mirkovia.) No
najpotpunije pripovijedanje o kosovskoj bici trebalo bi oekivati upravo od sastavljaa ivotopisa
svetoga kneza Lazara11). Sve to su sastavljai znali rei o njegovoj smrti, ispisujem iz takvog
ivotopisa*. Ove besmislene i prazne rijei i izvjetaeno fraziranje12) karakteristino je s
odreenog stanovnita: 11) Ovaj fragmenat o kosovsko) bici nije iz ivotopisa nego iz Pohvale knezu
Lazaru, koju je napisao Andonije Rafail Epaktit, rodom iz Lepanta (. Sp. Radojii. Tvorci i dela
stare srpske ievnosti. Titograd, 1963, str. 2478). (u rukopisu XVI vijeka koji sam pronaao u
Prizrenu). (U otvari Giljferding je rukopis dobio od prizrenskog mitropolita Meletija Prim),
prev.) 12) Giljferdint nije usamljen u davanju negativnog miljenja o stilu kojim je pisana Pohvala.
Tako su se o njoj izrazili J. P. afarik, . Danii, S. Novakovi, . Sp. Radojii i dr. Za .
Trifunovia Andonije predstavlja izuzetnu pojavu u razvoju starog srpskog knjievnog jezika. **
Vrei prepis iz ove legende, esto ne zna gdje treba stavljati znake interpukcije toliko su reenice
zamrene. Zato sam sauvao interpunkcije originala. 204 205
Najzad, etvrto staro predanje o kosovskoj bici, u obliku zamiljenog nadgrobnog natpisa14) na
bojnom polju, nalazi se u rukopisu s poetnom XVI vijeka*. Evo i njega: * Sa strane je dodato
objanjenje: 13) U nemogunosti da se Giljferdingov prepis uporedi sa izvornim tekstom Pohvale radi
utvrivanja da li ga je Giljferding dobro proitao, nije se ovaj fragmenat Pohvale ni prevodio na
srpskohrvatski. 14) Giljferdingovo miljenje nije prihvaeno. O postojanju ovoga stuba . Sp.
Radojii navodi svjedoanstvo Konstantina Mihailovia iz Ostrovice koji je u XV vijeku ivio u
Novom Brdu, u neposrednoj bliini Kosova. I . Trifunovi izvodi zakljuak o postojanju stuba na
osnovu stilizacije prve reenice koju je ispisao prepisiva teksta sa stuba na hartiju (. Trifunovi: or.
cit. str. 276).
** U biblioteci Karlovake mitropolije, pod br. 3473561. Predanje se nalazi iza kratkog ljetopisa
koji se zavrava prvim godinama XVI vijeka i koji je objavio afarik (str. 5564). (Ovaj rukopis se
sada nalazi u Patrijarijskoj biblioteci u Beogradu. Natpis sa kosovskog stuba nije iza 206
kratkog ljetopisa, kako to kae Giljferding, nego iza Karlovakog rodoslova. Ovaj Rodoslov je objavio
afarik u svojim Pamatkama. Primj, prev.) 207
(Ove rei pisane behu na stubu mramornu na Kosovu. ovee koji stupa na srpsku zemlju, bio
pridolica ili si tu, ko si i ta si, kada prie na polje ovo, koje se zove Kosovo, i vidi da je celo
puno kostiju mrtvih, a s njima i kamenu prirodu, mene u obliku i sa znakom krsta kad vidi pored
njih kako uspravno stojim, da ne proe, da ne previdi, kao neto uzaludno i sujetno, no molim
te, prii i priblii se meni, o ljubljeni, i razmotri rei koje ti prinosim, i od toga e razumeti radi
koga uzroka i kako i po emu stojim ja ovde, jer istinu ti govorim, ne manje od onog u kome je
dua, sve u sutini hou da vas izvestim o onom to se desilo. Ovde (je) negda (bio) veliki
samodrac, udo zemaljsko, i riga srpski, koji se zvao Lazar knez veliki, pobonosti nepokolebimi
stub, bogopoznanja puina i mudrosti dubina, plameni um, tuinima zatitnik, hranitelj gladnih i
siromanih saaljenje, nevoljnim milosre i uteitelj. Sve ljubei koliko Hristos hoe, ovamo (je
doao) po svojoj odluci sam on, a to vie i sa svim svojim bezbrojnim mnotvom, koliko je pod
rukom njegovom. LJudi (su to bili) dobri, ljudi hrabri, ljudi zaista u rei i na delu, koji su blistali
kao zvezde svetle, kao zemlja cvetiima preiarana, u odelu zlatnom i kamenjem dragim ukraeni.
Veoma mnogo (bilo je) konja izabranih i sa zlatnim srebrima. Svi (su) divni i krasni jahai
njihovi. Veoma plemenitih i slavnih kao neki dobri pastir i zatitnik mudri, jaganjce razumne
privodi da u Hristu zavre dobro i venac (ukras) stradanju, vinje slave uesnici da budu. I tako
saglasno bezbrojno mnogo mnotvo zajedno s dobrim i velikim gospodinom, s hrabrom duom i u
veri krajnje vrsti, kao na lonicu krasnu i na mnogomirisno jelo, na neprijatelja se ustremie, i
sutu zmiju zgazie, i umrtvie zvera divljega, i velikoga protivnika, i nesitnog adovog
prodrljivca, to jest Amurata, I sina njegova, aspidin porod i gujin, tene lavovo i vasiliska (zmije
otrovnice), a s njima nemalo drugih. O udesa bojih sudbino, uhvaen bi plemeniti stradalac
rukama bezakonim agarjanskim i kraj stradanja dobro sam primi, i muenik Hristov postade veliki
knez Lazar. Ne posee ga ko drugi, o ljubimci, no sama ruka ubice toga, sina Amuratova. I sve
ovo to je reeno svri se godine 6897, indikta 12, meseca juna 15 dan, u utorak, as je bio ili esti
ili sedmi. Ne znam bog zna." Preveo . Sp. Radojii. Antologija stare srpske knjievnosti,
Beograd, 1960, str. 137138.) 208
Faksimil naslovne strane Dubrovakog zbornika Ova predanja mogu posluiti kao dokaz kako je
u starih Srba bilo nedovoljno talenta i malo smisla za shvatanje istorije i njeno prikazivanje.
Najvei, zadivljujui i nezaboravni dogaaj u ivotu njihovog naroda nije bio u stanju da im
sugerie razumnu, stvarnu rije. Pod njihovim perom jezik se rasplinuo u nekakvoj vodnjikavoj,
apsurdnoj frazeologiji, kojoj nema nieg slinog ak ni u djelima vizantijskih istoriara. Takav je
stvarno karakter itave stare srpske knjievnosti. U njoj nema ni jasne karakteristike bilo koje
linosti ili dogaaja, ni snane, istinske rijei. Sva istraivanja, teke i sloene izraze, sva opta
mjesta, pa ak i imena lica i nazive krajeva srpski pisci su obino izbjegavali nastojei da ih po
mogunosti zamijene neodreenim i optim frazama*. Oni nisu nikada izraavali svoja miljenja
niti su donosili sud. * Tako, na primjer, umjesto obine vijesti da je taj i taj vladar poslao tamo i tamo
tog i tog velikaa sa toliko i toliko hiljada vojnika, u srpskim predanjima ita uvijek fraze poput ove:
209
i tome slino. Eto zbog ega sva istorijska predanja srpska od kojih je do nas doao ne mali broj
. i koja su po opsegu vrlo znaajna i vana ni najmanje ne objanjavaju ni drevni ivot srpskog
naroda, niti pak istorijske dogaaje. U njima nema ni hronolokih pregleda niti podataka o
linostima i dogaajima prolosti. Kako nam izgledaju privlani ruski hroniari, ak i zamreni i
nerazumii vizantijski istoriari, poslije itanja srpskih istorijskih predanja i ivotopisa! A ta
predanja i ivotopisi su jedine tvorevine stare srpske pismenosti (izuzev prevoda i zvaninih
isprava). Druga karakteristina crta ovih predanja, organski vezana sa ve pomenutom sklonou
ka fraziranju i sa nedostatkom svakog pravog smisla, odvratno je, dvolino laskanje i ulizivanje.
Ono je kod starih srpskih pisaca unitilo ne samo slobodu misli nego i svako moralno osjeanje. U
navedenim odlomcima italac je stvarno mogao primijetiti taj ton savijanja kime i ulizivanja, ali
se on tamo ne ispoljava tako jasno poto sam predmet, kosovska bitka, nije pridonio njegovom
manifestovanju. Potrebno je proitati legende o djelima Nemanjia, te porodice krcate zloinima
brata protiv brata, sina protiv oca i oca protiv sina, da bi se shvatilo koliko je duh ulizivanja
mogao kod Srba da ugui moralno osjeanje i miljenje. Tako vi kod njih stalno nailazite na
reenice sline sljedeim: Ovaj blagoestivi kralj Uro (Milutin), koji oslijepi vazljubljenog sina
svoga Stefana"** ili Ovaj blagoestivi kralj Uro III (Deanski) podie mrnju na svoga
vazljubljenoga sina (Duana) i mjesto velike ljubavi, omrznu ga savrenom mrnjom"*** i
mnotvo slinih primjera. Razumije se da pored takvih svojstava laskanja, svojstava koja bacaju u
zasjenak svako moralno shvatanje, nije moglo ni biti one istinske i iskrene religioznosti koja, na
primjer, podgrijava tvorevine stare ruske knjievnosti. Umjesto toga, starinska pisanja srpska
predstavljaju nekakvu formalnu, konvencionalnu pobonost, koja obino vodi ka oevidnom
farisejstvu i granii sa bogohulstvom.**** ** Danilo u ivotu kralja Milutina". *** Danilo u
ivotu kralja Stefana Deanskog". **** Na primjer, u onim mnogobrojnim sduajevima u kojima
srpski pisci, pripovijedajui o najmranijim djelima svojih kraljeva, tu ih odmah hvale i tituliu
epitetima blagoestivi", hristoljubivi" i slino. Srbi su oponaali Vizantiju umnogome, ali su
poprimili, kao to se vidi, samo njene najloije osobine. Nije uzalud i njih sustigla kazna koja je
snala Vizantiju. Nije uzalud sudbina i protiv njih, po rijeima pjesnika: Otmanu pruila
unitavajui malj I snagu podmuklu, zlobnu. Ne moe se ni pomisliti da su mane, ispoljene u
staroj srpskoj knjievnosti, bile sluajne osobine izvjesnih pisaca. Ne. Jer da savijanje kime i
farisejstvo u pitanjima religije nisu bili u to vrijeme zajedniki nedostatak itave nacije, ili, tanije
reeno, njenih viih krugova, mi ne bismo ni naili na neobinu pojavu u staroj srpskoj istoriki da
savremenici i blii potomci proglaavaju za svece sve srpske vladare od Nemanje pa do propasti
Srpskog Carstva (izuzev oceubicu Duana), bez obzira na to to su mnogi meu njima
hladnokrvno poinili teke zloine i bili uvijek spremni da iznevjere pravoslavlje radi politikih
ciljeva. ak ni crkva nije mogla, poslije toga, priznati legalnim narodno miljenje o nekima meu
tim vladarima. 210
No, naravno, ne treba itav srpski narod da bude rtva osude koja je ovdje izreena. Samo su
gornji slojevi drutva, inficirani svim ravim to se uvozilo sa strane, bili proeti takvim duhom
ulizivanja i farisejstva. Zato i svi stari srpski pisci, odraavajui duh koji je vladao u gornjim
drutvenim slojevima, kao da ne vide i ne priznaju postojanje naroda. Kod njih o narodu neete
nai ni pomena. Nakon svega reenog, mojim itaocima bie jasno zbog ega ova knjievnost nije
znala kazati nijedne prave rijei o velikom dogaaju, koji me je podstakao da se upustim u ovo
dugo razmiljanje15). 15) Na ovo miljenje reagirao je ve 1860. g. J. Hadi objavljivanjem dijelova
prevoda putopisa u Letopisu Matice srpske. U novije vrijeme analizirao je ovaj Giljferdingov sud i N.
Radoji i zabiljeio sljedee: Giljferding je pisao o staroj srpskoj istoriografiji kao da je jue nastala,
s dananjeg gledita, i postavljao na nju zahteve koji svedoe o nepoznavanju srednjevekovne
istoriografije" (Arhiepiskop Danilo. ivoti kraljeva i arhiepiskopa srpskih. Beograd, 1935. Predgovor.
str. XV). Pravu rije o tom dogaaju rekao je narod u svojim jednostavnim, prirodnim pjesmama.
A za obrazovane ljude dogaaj je posluio kao tema kvazinaunog i lano pobonog naklapanja. I
tek u ljetopisu, nastalom u XVIII v., i obogaenom narodnim elementom crpljenim iz pjesama i
predanja, pojavljuje se o kosovskoj bici istorijska legenda nalik na one kakve nalazimo u staroj
ruskoj knjievnosti, samo sa mnogo manjim obiljejima vjerodostojnosti, jer predanje, kako god
se ono istinski i postojano uvalo u narodu, moralo je ipak da se tokom gotovo etiri stoljea
mijenja i izopauje. Od savremenika, pak, samo je jedna ena pzgovorila o kosovskoj katastrofi
rije proetu istinskim duhom hrianske pobonosti i ljubavi. Uroeni takt enskog uma je,
oigledno, monahinju Jefimiju, udovu despota Ugljee, biveg rivala kneza Lazara, oslobodio lai,
koja je gospodarila meu savremenim obrazovanim slojem u Srbiji, i poslije 460 godina ne mogu
se bez iskrenog sauea itati rijei koje je izvezla zlatom na svilenom pokrovu to ga je sama
izradila za moti kneza muenika, poginulog na Kosovu polju*16). * Evo toga natpisa (izdao ga je
P. J. afarik, Izbor hrisovulja, 27, i F. Mikloi, Monumenta Serbica, 243): 16) O Jefimiji vidi: L.
Mirkovi. Monahinja Jefimija... , S. Karlovci, 1922. 211
(Primj. prev: J. P. afarik je izdao Jefimijin tekst u djelu Pamtky devnho pisemnictvi Jihoslovanv,
Prag, 1851, na 2728 str., a Mikloievo izdanje je iz 1858. g. Trifunovi upozorava na greke
koje su afarik i Mikloi uinili pri itanju Jefimijinog teksta i utvruje da je najpouzdanije izdanje
ovoga teksta priredio L. Mirkovi, iji prevod glasi: Meu lepotama ovoga sveta vaspitao si se od
svoje mladosti, o novi muenie, knee Lazare, i krepka ruka Gospodnja pokaza te krepkim i slavnim
meu svom zemaljskom gospodom. Gospodovao si zemljom otaastva svoga, i u svima dobrima
uzveselio si uruene ti hriane, i muastvenim srcem i eljom pobonosti iziao si na zmiju i
neprijatelja boanstvenih crkava, rasudivi da tvoje srce ne moe trpeti da gleda gde hrianima
otaastva ti vladaju Ismailani; ako li ovoga ne postigne, 212
(odluio si) ostaviti tronu visinu zemaljskog gospodstva i obagriti se krvlju svojom i sjediniti se sa
vojnicima Cara Nebeskoga. I tako si dve elje postigao, i zmiju si ubio i primio si od Boga venac
muenitva. I sada ne zaboravi vazljubljena ti eda, koja si prelaskom (smru) svojim ostavio sirote,
kada si ti otiao u nebeska vena veselja, mnoge skrbi i boli obuzee vazljubljena ti eda, i u mnogim
skrbima provode ivot, jer njima vladaju Ismailani, i svi trebamo tvoje pomoi. Zato se molimo, moli
se k opem Vladici za vazljubljena ti eda i za sve (one) koji im slue s ljubavlju i verom, jer mnogim
alostima sapeta su vazljubljena ti eda, jer oni koji jedu njihov hleb, podigoe na njih veliku bunu, i
tvoja dobra bacie u zaborav, o muenie. No ako si i preao iz ovoga ivota, skrbi i boli eda tvojih
zna, i kao muenik ima slobodu (smelost) prema Gospodu, prekloni kolena k Vladici koji te je
venao, moli da vazljubljena ti eda bogougodno provode mnogoletni ivot u dobru, moli se da
pravoslavna hrianska vera neokrnjena stoji u tvome otaastvu, moli se da Bog pobednik dade
pobedu vazljubljenim ti edima, knezu Stefanu i Vuku, nad nevidljivim i vidljivim neprijateljima, jer
ako primimo pomo s Bogom, odaemo ti pohvalu i blagodarenje. Saberi zbor svojih sabesednika,
svetih muenika, i sa svima se pomoli Bogu koji te je proslavio: javi Georgiju, podigni Dimitrija,
ubedi Teodore, uzmi sa sobom Merkurija i Prokopija, i ne ostavi etrdeset sevastinskih muenika, u
ijem muenitvu vojuju vazljubljena eda, knez Stefan i Vuk, moli da im se dade od Boga pomo,
doi dakle u pomo nau, gde god si. Pogledaj na moja mala prinoenja, i uraunaj ih u mnoga, jer ti
ne prinesoh dostojne pohvale, no po sili maloga mi razuma, zato i ekam male nagrade. No nisi tako ti,
o mili moj gospodine i sveti muenie, bio malopodatljiv u prolaznim (propadljivim, tronim) i
malovenim (stvarima), koliko vie u velikim neprolaznim, koje si primio od Boga, jer telesno si mene
stranu obilno ishranio u tuini. A sada oboje molim, da me ishrani, i da utia ljutu buru due i tela
mojega. Jefimija usrdno prinosi ovo Tebi, Svetitelju" (L. Mirkovi. Monahinja Jefimija...., str. 20
22). Ne treba mi zamjeriti zbog ovog pretjerano dugog skreta od moga iri-povijedanja. Kada
sam bio na Kosovu polju i uporeivao prianja tamo-njih seljaka o velikoj bici s izlaganjem toga
dogaaja u narodnoj pjesmi, palo mi je na pamet da ustanovim vezu izmeu drevnih legendi o bici
i narodnih predanja o njoj, i taj problem doveo me do izloenih zakljuaka. Ovdje sam ih izloio
zbog toga to u ovoj knjizi elim ne samo opisivati krajeve koje sam vidio nego djelimino i
ukazati na bitne osobine naroda koji je u tim krajevima nastanjen. A ono to sam rekao o
karakteru stare srpske pismenosti i o osobinama viih krugova starog srpskog drutva ima ne samo
arheoloki znaaj. U tome ima poneto to se donekle moe primijeniti i na sadanjost. Da je
krasnorjeivost i danas jo slabost veine Srba, pogotovo otkako su se koliko-toliko organizovali
ugledanjem na drugoga, u tome se slae svako ko iole poznaje ovaj narod. to se tie savijanja
kime pred vlau i svega to iz toga proizlazi, to, stvarno, u savremenoj srpskoj pismenosti
nailazi na neke pojave koje podsjeaju na drevne legende o djelima Nemanjia. Samo, umjesto
prelaenja utke preko injenice o postojanju naroda, kako se to dogaalo u staro doba, najnovija
srpska pismenost, povinujui se duhu vremena, neprestano govori o narodu i narodnosti i o ovim
stvarima se najee diskutuje takvim retorskim tonom i sa takvim laskanjem da ne moe uvijek
ni povjerovati u iskrenost tih fraza i esto pomisli kako bi bolje bilo kada bi se manje i ozbiljnije
govorilo narodu o njemu samom. Neka Srbi pomisle i sami sebi priznaju da su mnogoglagoljivost
i laskanje teke i opasne bolesti u drutvu. Ove bolesti ne mogu se javljati u krvi takvog naroda u
kome prosti i grubi seljaci ispoljavaju u svom karakteru mnogo plemenite hrabrosti i u svojim
pjesmama mnogo pravog umjetnikog smisla. Prema tome, te su bolesti izljeive. Ali, na alost,
Srbi suvie lako pristaju uz ljude koji, izdvojivi se iz tog naroda i primivi izvjesnu inostranu
glazuru i lani sjaj civilizacije", ure da bunim rijeima izraze svoju plitku i povrnu mudrost i,
zbunjeni ne samo u duhovnom nego i u moralnom pogledu, postaju slijepi oboavaoci sluaja i
koristi.
XIX 213
KOSOVO POLJE OD PRITINE DO MITROVICE. ZVEAN
Lijevo od Pritine i ispred ovoga grada prua se prostrano polje, po imenu iroko polje1). Ovim
poljem, na jedan i po sat od grada, protjee rjeica Sitnica. S one strane, ulijevo, vidi se manji
planinski greben, Gole. Ovdje se, kau, u toku borbe povukao Vuk Brankovi2). 1) Po Nuiu,
tamo gdje je Kosovo najire, izmeu Janjeva i Golea, dobija jo jedno ime. iroko polje (B. Nui.
Kosovo.... Sv. I, str. 13). 2) Giljferding je ovo uo od kosovskih stanovnika. Putopisac J. G. Hahn uo
je na Kosovu da je Vuk bio na Goleu prije bitke i da je u toku borbe priao Turcima. Od tada na
Goleu trava ne raste (LJ. Kovaevi. VUK Brankovi.... str. 287288). Putovali smo otprilike jedan
sat, a zatim smo poeli nailaziti na muslimansko nadgrobno kamenje, na kome su bile isklesane
alme, i na obine grobove i spomenike, koji su, vjerovatno, obiljeavali mjesta gdje su sahranjeni
hriani. to smo se vie penjali na breuljak, grobova je bilo sve vie i vie. Na tjemenu
breuljka podignuta je kuica od kamena, poput straarnice, i oko nje je pet stabala kruaka. Pred
kuicom je sjedio dervi, njen uvar, koji je ovdje imao i svoju kolibicu. Poto nam je otvorio
vrata na kuici, ugledali smo unutra dvije velike kamene grobnice: jednu neobino dugu (4 arina
i 3 palca) i prilino visoku, a drugu niu i manju. Obje grobnice su od bijelog kamena. U veoj
grobnici, po rijeima mojih vodia, lee posmrtni ostaci Gazi-Sinana*, vezira Amuratovih trupa,
gorostasa uzrastom i snagom. U manjoj je sahranjen njegov sluga3). * Gazi, tj. heroj, titula koju
Turci daju uz imena junaka. 3) Ovo je, u stvari, Gazi-Mestan turbe, mauzolej u kome su sahranjena dva
turska velikodostojnika: barjaktar iz kosovske bitke i Muratov titonoa. Neki smatraju da je u ovom
drugom grobu sahranjen sluga barjaktarov. D. Luka ovaj mauzolej zove Bajraktarevo (Alemdarevo)
turbe i pretpostavlja da je podignuto kad i Muratovo (D. Luka. Turski natpisi Muratovog i
Bajraktarevog turbeta. Starine Kosova i Metohije. Tom I, Pritina, 1961, str. 209). Oba su poginula od
ruke Miloa Obilia** kada je on, poto je ubio Murata, bjeao od Turaka da ga ne bi uhvatili i
kada se, sa dvojicom svojih drugova, branio od itave vojske koja ga je gonila i okruavala. Da,
silan je bio ovjek, taj Milo", govorio je dervi. On je ubio ne samo Gazi-Sinana i njegovog
titonou. Evo, svi ti grobovi naokolo sve su to Turci to ih je pogubio Milo. On je stajao na
vrhu breuljka, ba na mjestu gdje se sada nalazi tekija (nadgrobni spomenik), usred itave vojske
i ubijao oko sebe svakog ko bi mu se pribliio." ** Tako ga danas naziva narod, umjesto neskladnog
imena Kobilovi ili Kobili. Koje je ime tanije, ja ne znam. I doista, itav breuljak oko kuice,
podignute na Sinan-painom grobu, pokriven je nadgrobnim kamenjem i ploama. Ovdje ih ima
na hiljade. I to su sve, po predanju, ne samo grobovi pravoslavnih hriana nego i humke Turaka
koji su poginuli od Miloeve ruke. Takvim junakom narod zamilja Miloa. Nisu uzalud
Crnogorci odabrali njegov lik kao simvol junatva4). Milo je potpuno bacio u zasjenak linost
kneza Lazara u oima naroda. Lazara pravoslavni Srbi pamte kao sveca a ne kao vojnika. A
muslimani su mu gotovo zaboravili ime. Ovo ratno groblje zove se Mazgit, po imenu sela koje se
nalazi u blizini5). Ovdje se, nesumnjivo, odigrala najea bitka. 4) U Crnoj Gori uvedena je 1851.
g. Medalja Obilia, zlatna i srebrna, za ratne zasluge (Vojna enciklopedija 6, Beograd, 1964). 214
Poli smo dalje i skrenuli s glavnog druma lijevo. U skoro smo se spustili u malo udubljenje
obraslo u grmlje i tu ugledali spomenik uvenog osvajaa, sultana Amurata6), Otmanovog unuka.
Ovaj spomenik omanja etvorougaona graevina od bijelog kamena sa pljosnatom kupolom,
jednom rijeju, minijaturna damija, bez minareta. Pored nje stambena zgrada za dervie i
posjetioce. Naokolo mali vrt, pun suncokreta. Ovdje je, kau, bio turski logor i spomenik ili, kako
ga Srbi nazivaju, tekija, podignut upravo na onome mjestu gdje se nalazio carski ator pod kojim
je sultan doekao tobonjeg prebjega Miloa i gdje ga je Milo i ubio. U tekiji se nalazi kenotaf,
ogroman mrtvaki sanduk od drveta, prekriven crvenim svilenim pokrovom, na kome su, bijelom
bojom, izvezeni stihovi iz Kurana. U elo sanduka stavljena je, na debelu palicu, gigantska alma,
namotana od svilene tkanine. S obje strane sanduka postavljena su po dva visoka svijenjaka sa
votanicama. Iznad sanduka objeen je bronzani luster beke proizvodnje. Na zidovima tekije
ispisani su arapski natpisi. Kako kau, u kenotafu se nalazi samo srce i utroba sultanova. Tijelo je
odneseno u Brusu i tamo sahranjeno uz sultanove pretke. Kenotaf i spomenik bili su u tekom
stanju, pred ruenjem, ali ih je, prije deset godina, obnovio serasker Hurid-paa. Sada putnici
mogu tamo nai gostoljubivo i ne suvie prljavo svratite i utoite7). 5) Po Nuiu Mazgit ne nosi
ime po selu, ve selo nosi ime po brdacu (visoravni) na kome je. 6) Ime Amurat isto je to i Murat 7)
Giljferdingov opis turbeta iz 1857. uglavnom se slae s opisom J. G. Hana, zabiljeenim 1858. g.
Priblina su i njihova kazivanja o restauraciji turbeta polovinom XIX v. Nui navodi da je seraer
Kurid-paa obnovio" turbe 1850. g. (B. Nui. Kosovo... Sv. II, str. 21). Od Muratova groba ponovo
se uspinje blagom padinom kroz ibljak, zatim opet neto malo silazi i izbija na iroko, ravno
polje, glatko kao tepih. Na njemu se samo ponegdje vidi mlada uma. irok, beskrajan drum
prokren je kopitima jahaih i tegleih konja i glomaznim tokovima kola u koja se zapreu
volovi i na kojima seljaci prevoze ito i sijeno s jednog kraja ravnice na drugi. Ova kola se, inae,
ne mogu kretati nikuda van Kosova polja. Putujui pola sata, doli smo do rjeice Laba. Lab tee
preko polja, ima movarne obale pokrivene vrbom, rakitom i trstikom i ulijeva se, blizu toga
mjesta, u Sitnicu, koja tee du Kosova polja. Preko Laba vodi neobino udan most, jednim
dijelom od kamena, a drugim od drveta. U poetku je, vjerovatno, bio sav od kamena, ali se
kasnije poeo ruiti, i Turci su, demontirajui dio kamenog sloja, zamijenili kamen drvetom. Ovaj
most zove se Babin most. To ime nosi i seoce koje se ovdje nalazi. Malo dalje odavde pokazali su
mi drugo selo, Raskovo. Stanovnici tvrde da Milou kada je, borei se sam usred itave vojske,
konano malaksao i bio uhvaen od neprijatelja i kada su mu bile vezane i ruke i noge Turci
ipak dugo nisu mogli nita. On je od nogu do glave bio u oklopu, o koji su se lomile sablje i
buzdovani. Niko se nije mogao dosjetiti kako treba sa njega svui tu odjeu od elika koja mu je
tako pristajala kao da je izlivena od jednog komada. Tu se kraj mosta nala nekakva ena koja je
prala rublje na rjeici. Ona je prila Turcima koji su vukli zarobljenog Miloa i pokazala im jedini
sastavak av na Miloevom oklopu. Zbog toga je, kako mi je kazivao pripovjeda, ovaj most
nazvan Babin most. Miloa su odvukli nekoliko koraka dalje. ena je poela Turcima objanjavati
ta zapravo treba da urade da bi se raskinuo oklop. Kako nije mogao mrdati ni rukom ni nogom,
Milo se naglo trgnuo cijelim tijelom naprijed i odgrizao eni nos. Zato se, nastavio je kosovski
ierone, i selo pored mosta, u stvari, zove ne Babin Most, kako to kazuju ljudi koji ne znaju za
ovaj sluaj, nego Babin Nos.
Ali ni ovdje jo nita nisu mogli uiniti sa Miloem, tako se on borio. Odvukli su ga jo dalje i tek
u sljedeem selu uspjeli su da ga savladaju i da raskuju momka (tj. da skinu oklop sa njega). Od
toga dana ovo se selo nazvalo Raskovo. Tako su se stanovnici Kosova koristili izvjesnim 215
nazivima predjela i imenima mjesta, vezali za njih predanja koja su o svome omiljenom junaku
naroito stvarali prema tim nazivima pred j ela i imenima mjesta. Na jedan sat udaljenosti od
Babina mosta, udesno, uz podnoje planinskog lanca, nalazi se ljekoviti izvor, po imenu Miloeva
banja8). U njemu se pred bitku okupao Milo. Zatim, takoe s desne strane puta, smjeteno je selo
Samodrea. Ovdje pokazuju ruevine crkve u kojoj je Lazar priestio svoju vojsku pred bitku. Za
ovu crkvu Samodreu9) narod je vezao divno predanje o sporu izmeu Vukaina i Uroa oko
carske krune, koje sam ve ranije naveo. 8) Juno od sela Kisela Banja, pod uzvienjem Grdeom,
nalazi se, po Nuiu, izvor kisele ljekovite vode, i to je Miloeva banja (B. Nui. Kosovo.... Sv. II, str.
80). 9) Na jedan sat istono od Vuitrna nalazi se uzvienje Gradina, a ispod njega selo Samodrea.
Pod Gradinom lee i ruevine crkve Samodree (B. Nui. Kosovo.... Sv. II, str. 8486). U literaturi
se pominje jo jedna crkva Samodrea na rijeci Labu u kojoj je prema tradiciji grob Miloa Obilia. O
ovoj crkvi nema istorijskih podataka. U svojim putnim biljekama Ivani navodi da je crkva
Samodrea posveena sv. Jovanu Pretei (I. Ivani. Na Kosovu. Beograd, 1903., str. 130). Vrlo mi je
ao to sam tek kasnije, iz jedne srpske knjige, doznao o postojanju ostataka crkve Samodree i
to mi o toj ruevini nije niko nita rekao u vrijeme kada sam bio na Kosovu polju. Bilo bi
zanimljivo obii to mjesto i uti ta stanovnici govore o drevnim vremenima. Poto smo preli
Lab, vidjeli smo svuda u polju tamo-amo razbacane grobove. Na pola sata od mosta naili smo na
drugo, neznatno uzvienje slino onome na kome se, po predanju, borio Milo. I ovdje se, kako se
vidi, krv prolijevala potocima, jer je svaki korak na tom uzvienju naikan nadgrobnim
muslimanskim kamenjem sa almom ili nadgrobnim ploama. Ovo mjesto obraslo je sada u gustu
hrastovu umu. Dalje se vie skoro ne vide grobovi. Ravno polje lei kao pustara skoro do samoga
mjestaca Vuitrna, udaljenog dva sata od Pritine. Zemlja je obraena tek pored samoga
mjestaca. Vuitrn (tj. Vuiji trn), koji je nekada bio sjedite episkopije10), sada je sliniji selu
nego gradu. Raunaju da ima oko 400 domova ili, bolje rei, seljakih kuica, veim dijelom
drvenih. Od toga broja je 250 muslimanskih i 150 pravoslavnih. Nasred Vuitrna, na uzvienju,
stoji stara tvrava, sa visokim, jakim zidinama, potamnjelim od vremena i sa nekoliko kula. Turci
nekako odravaju ovu tvravu, u kojoj je smjeten konak vuitrnskog mudira. Narod pripisuje
izgradnju ove tvrave Vojinoviima11), hrabrim junacima drevnoga vremena. 10) Vuitrnska
eparhija pominje se u XVI v. poslije obnavljanja Peke patrijarije. 11) Sauvana je Vojinovia kula ili
Kaljaja kao vjerovatni trag ove stare tvrave. Narodno predanje vezalo je za Vuitrn imena brae
Vojinovia, Petraina, Vukaina i Miloa. No, ma koliko da sam raspitivao o njima, nisu mi nita
drugo znali rei nego samo to da su Vojinovii ovdje upravljali jo u doba Nemanjia, prije
kosovske bitke. U Vuitrnu ima omanja crkva, sagraena oko 1840. g. Podignuta od bijeloga
kamena, nalik je na obinu kuu. Ukopana je u zemlju za hvat ili vie da ne bi spolja izgledala
visoka. U njoj nema ni ikona, ni svetenike odjee, izuzev bijelih odeda od platna. Nema ni
knjiga, a bogoslubeni predmeti su od olova. Poto sam prenoio na dvoritu vuitrnskog hana,
drugoga dana krenuo sam u Mitrovicu, ne direktno, pravim putem koji se prua poljem, nego sam
skrenuo ulijevo, da obiem i razgledam manastir Sv. Janiija Devikog12), udaljenog pet sati od
Vuitrna, na granici Dukaina, u predjelu Drenici. Preko starog poruenog mosta preli smo
Sitnicu, koja tee kroz ravne nizinske panjake, i uskoro se dohvatili brda koja omeuju Kosovo
polje. 216
12) Rije je o manastiru Deviu sa crkvom posveenom Vavedenju Bogorodice. Crkva je esto
prepravljana. ivopis pravi utisak da je iz XVIXVII v., a tamo gdje se nalazi grob sv. Janiija
ivopis je noviji (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika..... str. 86). Vie od etiri sata putovali
smo po uzvienjima: as smo se penjali, as silazili, a as ravnali prema smjeru dolina obraslih
umom. Na tom putu nismo nailazili ni na seoca ni na kolibe. Nismo sreli ni jedne ive due.
Najzad, na jednom proplanku, okruenom umovitim brdima, ugledali smo manastir, ograen
prilino visokim i vrstim zidom. Uli smo u manastir. Sjahao sam s konja i smjestio se na
divanhanu. Niko nam nije izaao u susret. Poslije mnogih uzaludnih pokuaja, ljudi su dozvali
nekog slugu i poslali ga da obavijesti igumana o naem dolasku. Dugo i dugo smo ekali igumana.
Konano se i on pojavio, ali nas je doekao veoma hladno i neljubazno. Ipak me je pozvao u sobu,
ali je razgovor zapinjao. Iznenadio sam se igumanovoj nenaklonosti i bio sam prisiljen da s njim
vodim suhoparan i hladan razgovor o banalnostima, isto kao i sa Turcima. urim da kaem,
uostalom, da je ovo bio jedini sluaj takvog neljubaznog doeka od strane srpskog pravoslavnog
svetenstva koji sam doivio na itavom svom putovanju po ovim krajevima. Poeo sam pitati
igumana o knjigama. U poetku me uvjeravao da ih u manastiru nikako nema. Ali nakon mog
insistiranja i ponavljanja da to ne moe biti, konano je priznao da postoje nekakvi rukopisi, ali
me nije htio pustiti tamo gdje se oni uvaju. Naredio je jednom od kaluera da ih iznese. Donijeli
su mi tri do etiri rukopisna mineja i, pored toga, nekoliko crkvenih ruskih knjiga tampanih prije
XVII vijeka. Napomenuo sam da ovo nisu rukopisi nego tampane knjige. Iguman odgovori da su
to rukopisne knjige. Poeo sam mu pokazivati razliku izmeu rukopisa i tampe, a on je stalno
ponavljao: Ne, to je rukopis, mi to znamo." Na takve nesporazume nailazio sam stotinu puta u
ovoj zemlji. Stotinu puta su mi pokazivali, pa ak ponekad i slali iz udaljenih mjesta, kojekakve
stare tampane knjige srpskih tamparija (koje su se uspjeno razvijale u XVI vijeku13), u punom
uvjerenju da su to rukopisi. Samo crkvene knjige ruskih tamparija smatraju se ovdje tampanim
knjigama. Svaki put mi je polazilo za rukom da uvjerim bosanske ili srbijanske svetenike u
njihovu zabludu. Jedino je deviki iguman ostao nepokolebljiv u svom uvjerenju. Kako je bio
neljubazan prema svojim gostima, nisam mogao doznati skoro nita o stanju manastira. Priao mi
je samo da manastir trpi od Albanaca, koji su naselili itavu okolinu, i da ima veoma malo
prihoda, jer su Albanci oduzeli njegove ranije posjede i imanja. Hodoasnika ima vrlo malo, iako
se moti sv. Janiija potuju u narodu. Manastir, naime, lei u takvoj pustinji i na zabaenom
mjestu, da se mali broj hodoasnika usuuje da doe ovamo. 13) U XVI vijeku radile su ove srpske
tamparije: u Goradu (15191523), Rujnu (1527), Graanici (1539), Mileevi (1544), Beogradu
(1552), Skadru (1561), a krajem XVI v. i tamparija Jerolima Zagurovia u Veneciji. Snaan, rumen
kaluer, koji s igumanom i jo jednim monahom sainjava itavu obitelj devikog manastira,
poeo mi je pripovijedati, neprijatnim tonom, napamet nauene prie o tome kako je sv. Janiije,
sin bogatih roditelja, pobjegao iz roditeljskog doma da bi se udaljio od svijeta, i kako je dugo
ivio potpuno nepoznat i usamljen u umi, gdje se sada nalazi manastir. Kako je narod poeo
postepeno saznavati o njegovim podvizima i skupljati se oko njega. Kako mu je ura Brankovi,
srpski vladar*, kada je doznao za njegova uda, doveo svoju slijepu ker i Janiije joj povratio vid
poto joj je isprao oi podom s izvora, to ga i danas pokazuju pored manastira. Kako se Janiije,
stalno uznemirivan u svojoj usamljenosti, povukao u crnorjeka brda i tamo se naselio u peini,
gdje je i umro. I poslije svega, kako je ura Brankovi, odmah poslije njegove smrti, podigao
manastir na mjestu gdje mu je svetitelj izlijeio ker, prenio tamo njegovo tijelo, koje tu
neraspadljivo lei do danas, dajui blagoslov i ozdravljenje svima onima koji mu sa strahom i
vjerom pristupaju14). 217
* Umro 1456. godine. 14) Podatke o Janiijevoj biografiji crpio je ovaj kaluer direktno ili indirektno
iz rimnikog ili moskovskog srbljaka. Zamolio sam da mi pokau crkvu i ugledao omanji, mraan
hram s jednim kubetom nezgrapne arhitekture XV vijeka. Koveg sa motima stoji na desnoj
strani crkve. Nad njim je naslikan lik sv. Janiija s ovim natpisom: (Voljom oca i uz pomo sina i
izvrenjem svetoga duha naslika se ovaj sveti grob prepodobnoga oca naeg Janiija godine 7086
(1578), 22. dana mjeseca maja. O ovome se potrudi smjerni iguman Pahomije jeromonah i
jeromonah Longin sa braom. Preveo Br. uli.) Vie, na zidu, stavljena je slika koja prikazuje
svetiteljevu smrt i natpis: (Uspenje prepodobnoga oca naeg Janiija pustinjaka i ktitora ovoga
svetog hrama. Preveo Br. uli.) Ozlojeen neljubaznou devikih kaluera, odluio sam se
da odmah otputujem, da ne noivam u manastiru, iako je ve bilo kasno, a do Mitrovice mi je
preostalo pet zvaninih, tj. est ili sedam stvarnih asova putovanja. Nesretni iguman Pajsije,
prosto mu bilo. Poslije tri nedjelje, tek to sam se vratio u Sarajevo, napisali su mi da su igumana
strijeljali Albanci, stanovnici oblinjeg sela, smatrajui da im je on, bog bi ih znao zato, uinio
neto krivo. Ubice su ostale nekanjene, iako su ih tako dobro poznavali da su mi tada saoptili
ak i njihova imena i mjesto prebivanja. Povratak u Mitrovicu uinio nam se beskonanim. U
poetku smo se strpljivo kretali po istim onakvim brdima i dolinama kakve smo vidjeli izmeu
Vuitrna i Devia. To je potrajalo nekoliko asova. Sunce je ve zalo, a Mitrovica se, i pored
toga, nije vidjela. Najzad su se pojavile prekrasne vodoplavne livade, niz nekakvu rjeicu, izgleda
Drenicu15). 15) Ovo moe biti ili Ibrova pritoka LJuta (ili LJutra) ili Klina (po nekima Glina), pritoka
Bijelog Drima.
Nisam mogao sebe prisiliti da polako jaem po ovoj mekoj povrini. Pojurio sam da bih skratio
vrijeme i put. Za mnom je galopom krenuo moj odani sarajevski kavaz Ali16), na svome alatu,
konju, koji je imao udnu naviku: im ga puste u galop, on pojuri i nikakva ga ljudska snaga ne
zaustavi dok sam glavom ne naleti na drvo ili zid, ili je zabije u plast sijena. Alija je imao
izvanrednu sposobnost da svoga konja usmjeri na takvu prepreku. No ovdje, na livadi, nije bilo
nikakve prepreke, i on je odjurio beskrajno daleko, do brda obraslih umom koja su poinjala iza
livade. Ni ja nisam zaostajao. Kada smo se osvrnuli i pogledali oko sebe, spazili smo da smo
potpuno usamljeni. itava pratnja ostala je bog zna gdje. Kavazi, koje sam uzeo u Vuitrnu i koji
su 218
poznavali put, vjerovatno su se saalili na svoju kljusad, mada su njihovi konji putovali samo
jedan dan, a nai skoro mjesec. ta da se radi? Iekivati bilo bi dosadno, i svi napori oko
galopiraia propali bi uzalud. Moj Alija, koji je u svojoj linosti sjedinjavao bezbrinost
muslimana sa samopouzdanjem Albanca, ree: Krenimo naprijed! Zato da ekamo te apkune?
Naii emo na put, neemo zalutati, ako bog da." Bio sam istoga miljenja i mi smo krenuli.
Koristio sam se ovom prilikom za konverzaciju udvoje ne bih li stupio s njim u povjerljiv
razgovor. Molio sam ga da mi ispria kako je nabavio svoga alata. Ovaj konj, iako maloga rasta,
isticao se izuzetnom snagom, brzinom trka i izdrljivou. Kavaz mi je, nekako u zavijenoj formi,
rekao da ga je dobio u bescijenje, lukavstvom. 16) Svog sarajevskog kavaza Aliju Giljferding zove
Ali. NJegova pria o ovome sluaju moe posluiti kao karakteristina crta obiaja. Jedan mi je
Bonjak* dugovao 500 groa (pijastera) i nije vraao dug. (Imajte u vidu da je moj Ali
kapitalist i zelena. U mnogim bosanskim gradovima traio je da ga oslobodim jedan ili dva sata
od obaveza koje je imao u mojoj pratnji obrazlaui svoj zahtjev rijeima da idem da naplatim
dug". Uputao se, tavie, i u spekulacije druge vrste: kupio bi stado ovaca i davao ga kmetovima
u neko selo po povoljnoj pogodbi.** Dugo mi nije vraao zajam, efendum" nastavljam govor
svoga pratioca ne zato to nije imao, nego tako, iz hrsuzluka. Dolazio sam mu mnogo puta i
on mi je svaki put govorio: ,Dragi moj, priekaj jo malo, bogami, nemam para.' * Bonjacima
nazivaju preteno Slovene-Muslimane, stanovnike Bosne i Hercegovine, za razliku od Vlaha ili Srba,
tj. pravoslavnih, i okaca ili latina, tj. katolika. ** Ovo vrlo esto radi muslimansko gradsko
stanovnitvo. Za svoj novac kupi stado ovaca i daje ga na prehranjivanje hrianima kmetovima.
Seljaci odr-avaju stado o svom tropku i svake godine plaaju muslimanima, vlasnicima, po jedan
cvanciger za jedno grlo, no istovremeno uzimaju i koriste mlijeko, vunu i priplod. Obratno, ako ovca
ugine, duni su da je nadoknade drugom. U sluaju pomora stoke (a pomori se u ovim krajevima
deavaju stalno) seljaci padaju u bijedu. Na takvu pogodbu seljaci ne pristaju uvijek dobrovoljno, ali
age (spahije) esto nasilno naturaju stada svojim kmetovima. Jednom sam doznao, efendum, da su
mu sa sela doveli divnog konja. Kroz nekoliko dana vidim ga kako jae iz Sarajeva u polje i
izvodi majstorije na svom alatu. Krenem i ja tamo pjeke, sjednem pod drvo i ekam. Jae,
efendum, moj Bonjak, vraa se sa njive. Kada me ugleda, zaustavi se, a ja mu velim: ,De, sjai,
da sjedimo malo, da egleniemo.' ,Peki'17), ree on, pa sjaha. Sjeli smo i prijateljski razgovarali, a
konja je za to vrijeme pustio da pase. Poveo sam razgovor o konju. Pitam ga poto bi ga prodao.
,Ne dam ga ni za 25 madarija', odgovori on. ,Ali to je preskupo', rekao sam. ,A koliko mu je
godina?' ,etiri.' Ustao sam, efendum, priao konju da mu pogledam u zube i, skoivi u sedlo,
pojurio u grad kao kurum iz puke. Moj se Bonjak vratio kui pjeke, sporim i tekim korakom.
17) Peke! peki (tur.) dobro! vai (A. kalji: or. cit., str. 514).
U to doba, efendum, sluio sam u zaptijama. Odmah sam otiao svome zabitu18) i kazao mu: tako
i tako, jedan Bonjak nee da mi vrati 500 groa duga, pa sam mu uzeo konja da bih tako izvukao
bar tri madarije, onoliko koliko vrijedi konj. Sutradan uputio se Bonjak sa albom pai. Pozvae
i mene da budemo murafa19). Pita me paa: ,Da li je istina to govori ovaj ovjek da si mu ukrao
konja?' Odgovorio sam: ,Gospodaru, nisam nita ukrao, haa20). Htio sam naplatiti dug. Ovaj
ovjek mi je duan 500 groa, evo teftera. Spreman sam, dakle, da mu za konja odbijem 3 dukata,
a ostatak neka mi vrati. Bosanac je vikao da je za konja malo 3 dukata i da ga on ne daje ni za 25
219
zlatnika. ,Ti si lud, bolan', rekao sam mu ja. ,Tebe konj ne kota nita, doveli su ti ga sa sela
badava. A ja ti za njega dajem 3 dukata, 165 groa, uje li?' Poeli smo se cjenjkati. Tada mi paa
ree: ,Hajde, dodaj mu togod', i odlui da za konja poloim 228 groa, da Bosancu vratim
njegovo sedlo i uzdu, a on meni da isplati ostatak duga. Tako smo i uinili. Mene je konj stajao
228 groa, a vrijedi, bogami, 1500!" 18) Zabit (arap.) oficir (A. kalji: or. cit., str. 643). 19)
Murafa (arap.) parnica. Murafati se parniiti se na sudu. (A. kalji: or. cit., str. 474). 20) Haa
(aa) (arap.) ne! nipoto, ne dao bog (A. kalji: or. cit., str. 318). U to vrijeme kretali smo se
brdima i kroz umu, po nepoznatim mjestima. Naiavi na raskre, skrenuli smo, na sreu,
ulijevo. Kod drugog raskra pridravali smo se istog pravca. Ovo je ravo, pomislio sam.
Zalutaemo, pa nas ni konvoj nee nai. Ve se smrkavalo. Ipak nam je pomogao sluaj. Putujui
otprilike jo jedan sat, poeli smo se sputati u duboku jarugu, na ijim se stranama vidjelo
nekoliko seljakih kuica. Alija je na prvi pogled prepoznao da ovdje ive Albanci. Dojahao je do
jedne kue. Na njegov glas iz kue je izaao djeak u dugoj, uzanoj, bijeloj platnenoj koulji i
istim takvim gaama bez pojasa i sa crvenom kapicom bez kianke, vrsto nabijenom na glavu.
On nam je stao objanjavati pravac puta, ali se, izgleda, mome Aliji i pored sve bezbrinosti,
djeakovo objanjenje uinilo tako slabim i nedovoljnim, da me je obavijestio kako bi bilo bolje
uzeti ga za vodia. Naravski, ja sam se saglasio sa ovim miljenjem. Sada su poeli dugotrajni
pregovori na albanskom jeziku. Konano se djeko izgubio u kolibi. Upitao sam ta se dogodilo.
Otiao je da uzme puku. Ostavi u kolibi ne malo vremena, po svoj prilici da napuni puku, mladi
Albanac je napokon izaao i, ne govorei ni rijei, krenuo naprijed. Pokuavao sam da s njim
progovorim srpski. On nije shvaao ni jedne rijei. A to se odigravalo pored samog Kosova polja,
zavjetnog i svetog predjela srpske zemlje. Preko raznolikih breuljaka i provalija stigli smo do
ravnice. Bilo je potpuno mrano, ali su nai konji ilo i ivahno grabili, ogledajui se na sve strane
i s vremena na vrijeme frkui. Divio sam se pronicljivosti i otrovidnosti tih razumnih ivotinja
koje su same sebi izabirale put po kamenju i rupagama. Tek po jaciji, posljednjem mujezinovom
uenju, kojim poziva vjerne namazu, dva sata po sunevom zalasku, uli smo u Mitrovicu.
Izdaleka se ula tutnjava bubnjeva i doboa i neobian orkestar turskih instrumenata. Na praznom
poploanom mjestu ispred jedne kue, osvijetljenom lojanicama i buktinjama, ugledali smo
ogromnu masu svijeta. Izgled buktinja koje su osvjetljavale tursku odjeu i neskladna lupa doboa
davali su ovoj sceni najneobiniji efekat. Jedan od prvih mitrovakih begova proslavljao je ve
trei dan svadbu. Uli smo u narod i moj kavaz poe pitati gdje su odsjeli ljudi moskovskog
putnika sa tovarima (ja sam, naime, otpremio dio pratnje i prtljag pravo iz Vuitrna u Mitrovicu).
Jedan od posmatraa dao je znak rukom i mi smo poli u bolji mitrovaki han. U hanu je, za moj
dolazak, oien balkon i doneseno svjee sijeno, na kome sam se sa zadovoljstvom ispruio. Ali,
jao! namirnice nisu bile pripremljene, a u ovo kasno doba ne moe se nita nabaviti u bosanskom
gradu. Poslije prilino dugog traenja donijeli su mlijeka i hljeba. Morao sam se zadovoljiti ovom
veerom, nakon napornog dana, provedenog jaui na konju.
Mitrovica na Ibru ubraja se u bosanski paaluk. Pored grada nalazi se veliki usamljeni hrast. Pod
njim Bosanci, po drevnom obiaju, doekuju pae koji im dolaze za upravitelje. Ovdje ine
kurban, tj. prinose rtvu, kolju ovna i prolijevaju njegovu krv na zemlju21). Mitrovica je omanje
mjesto, poput Vuitrna. Ima neto vie od 300 porodica, meu njima 100 pravoslavnih.
Mitrovika crkva zidana je takoe nedavno i vrlo je siromana. Nedaleko od grada ima jedan
manastir, obnovljen zadnjih godina. U njemu nema kaluera, nego tu ive mirski svetenici, ije
se parohije palaze u okoliii. Nisam imao vremena da obiem ovaj manastir22). urio sam natrag.
Iza Mitrovice zavrava se ravnica, Kosovo polje. Ispred Mitrovice planine obrazuju polukrug. 220
Sredinom toga polukruga probila se klisura Banjske rjeice. Tom klisurom prolazi put sa Kosova
polja u Bosnu. 21) Istono od Mitrovice, na pola sata vie eljeznike stanice, nalazi se jedan han pred
kojim su zabijena u zemlju dva visoka kamena. Tamonji stanovnici kazuju da to kamenje obiljeava
granicu izmeu Bosne i Stare Srbije. Dotle su nekada Bonjaci izlazili u susret svojim novim vezirima
i tu klali kurban (B. Nui. Kosovo... Sv. II, str. 105106). 22) U okolini Mitrovice ima jedna stara
crkva, Sokolica, na brdu Boljetinu, dva sata sjeverno od varoi. To je mala crkva Svete Bogorodice,
koju zovu i manastirom (I. Ivani. Na Kosovu...., str. 147148). Petkovi kae da se u njoj nalazi
visoki reljef Bogorodice sa Hristom koji pripada plastinoj dekoraciji manastira Banjske. Jedno
uzvienje istie se izdvojeno ispred nas. Na njemu je bio podignut Zvean23), jedan od
najuvenijih gradova u srpskoj istoriji. NJegove ruevine stoje i danas. ovjek nije mogao a da ne
poe tamo da pogleda mjesto gdje se odigrao grozan zloin koji je, po narodnom shvatanju,
utisnuo peat prokletstva na cara Duana Silnog, najveeg srpskog vladara24). 23) Sagraen na
visokoj i teko pristupanoj kupi, zatvarao je vane puteve: bosanski, ibarski i put za Makedoniju.
Pominje se pred kraj XI v. kao raka pogranina tvrava prema Vizantiji (A. Deroko. Srednjevekovni
gradovi.... str. 169). 24) Duan se pobunio protiv svoga oca Stefana Deanskog, zbacio ga sa prijestola i
zatvorio u tvrdi grad Zvean, gdje je Deanski umro dva mjeseca po zatoenju. Uzvienje na kome se
nalazi Zvean formiralo je zasebnu strmu kupu. Dugo smo se penjali u poetku jaui (na
konju), a zatim vodei konja za ular po uskoj, jedva vidljivoj stazici koja spiralno opasuje
uzvienje nekoliko puta. Popevi se s mukom otprilike na tri etvrtine visine uzvienja, dalje
kretanje su nam preprijeile zidine. Ove zidine od masivnog kamena zatiavale su u staro doba
itav gornji dio kupe (tj. grad) i vezivale nekoliko etvorougaonih kula, od kojih se jedna naroito
dobro ouvala. Stazica nas je uskoro dovela do mjesta gdje su zidine bile potpuno poruene i gdje
se lako moglo provui u unutranjost grada25). Grad je pun ruevina. 25) Grad se sastoji iz tri glavna
dijela: iz citadele na vrhu brijega, jednog nie postavljenog zatitnog pojasa zidina utvrenih kulama i
zida koji je titio trg u predgrau (V. Jovanovi. Srednjevekovnn grad Zvean. Starinar N. S. XIII
/XIV/ 196263, Beograd, 1965, str. 137150). Na sjevernoj strani stoje zidine graevine koju
predanje zove kraljevskom palaom i koja je oigledno imala tu namjenu. Ova graevina, zidana
od vrste cigle, koju danas ne znaju ni praviti u ovim krajevima, nije bila velika, kao uope
graevine po starim srpskim gradovima koje su sve bez izuzetka zauzimale vrlo skuen prostor na
vrhovima uzvienja. Graevina je bila na dva sprata. I sada se jo na donjem spratu vidi glavna
dvorana. Mi smo je izmjerili: duga je priblino 18 i 1/3 arina, a 10 arina iroka. Zapremala je
cijelu duinu palae. Istoni zid ouvan je vrlo dobro. Na njemu su probijena velika vrata u vidu
polukruga. Na junoj strani su ista takva vrata, ali mnogo manja. Na zidu se vide mjesta gdje su
bile postavljene grede koje su odravale strop donjeg sprata. Od gornjeg sprata ostao je takoer
itav istoni zid sa polukrunim prozorom. Unutar sobe koju sam opisao vide se u zidu dvije nie.
Na spoljanjem zidu sauvani su, tu i tamo, ostaci ivopisa. Srpski vladari nisu ivjeli na velikom
prostoru, ali su, kako se vidi, visoko cijenili umjetniki dekor26).
26) Meu graevinama na citadeli istie se crkva Sv. ora, zidana naizmjeninim redovima kamena i
opeke. NJena priprata mogla je sluiti i u profane svrhe kao dvorana za skupove ili ak za 221
stanovanje. U njoj je vjerovatno u tursko doba izgraena duboka cisterna. U nekim putopisima
pominje se ova graevina kao vladarska palata (Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, Zagreb). Pored
palae, na Zveanu je u staro doba bila i saborna crkva Sv. ora, jedna od najstarijih srpskih
bogomolja. Postojala je, vjerovatno, jo prije Nemanje. Ovdje se Nemanja molio pred bitku, koja
je trebala da odlui sudbinu Srbije: da li e i dalje ostati u starim okvirima, podijeljena na male i
neznatne upanije i pod vrhovnom vlau grke imperije, ili e postati nezavisna drava. Kada su
se na Nemanju podigla njegova braa (to je bilo izmeu 1170. i 1180. g.) i doveli na srpsku
zemlju plaenike Grke, Franke i Turke, tada je on, po rijeima svoga biografa:* * Nemanjina
biografija koju je napisao Domentijan, po primjerku Deanskog manastira. (Ovaj odlomak
Nemanjine biografije u prevodu L. Mirkovia glasi:
....... krsnim znamenjem naoruavi se, ne obazirae se na mnoine naroda i bezbrojne konjanike
koji idu na njega..... I poto se tako pribliio ka gradu zvanom Zveanu, u kome bee crkva
velikoga muenika Georgija, izabra nekoliko od svetenika, i posla ih da se pomole svetome,
rekavi...... I uinie svenono stajanje i jutarnju slubu, a po tom i svetu liturgiju. A kada su se
posle molitve malo preklonili od truda, jednome od svetenika javi se brzi u pomoima i krepki u
bitkama...... Georgije, doe jaui u vojnikom obliku; i uasnuvi se svetenik zapita ga
govorei: Ko si ti, gospodine?" A on ree: Ja sam sluga Hristov, Georgije, i poslan sam od
Gospoda Boga na pomo tvome gospodinu, da krsnim orujem pobedim neprijatelje njegove....."
A svetenik brzo doavi ree gospodinu svome sve to je video...... A sveti..... postavi u bojni red
svoje vojnike po Bojoj volji..... I tako sioe na tu bitku silnu i krepku. I kada je bio sukob meu
222
obojima..... pobedi svoje neprijatelje i mnogoplemene narode..... i slavei Boga, vrati se na svoj
presto..... i primi sve svoje otaastvo.") U Milutinovo doba (12821321) Zvean je bio sjedite
eparhije (ovaj prijesto, po svoj prilici, prenesen je docnije u Vuitrn27). 27) Zvean nije bio sjedite
episkopije, nego se Banjska episkopija nazivala i zveanskom, po imenu Zveana, najveeg mjesta na
toj teritoriji. Teko je sada, meu mnotvom ruevina koje pokrivaju zveansko brdo, pogoditi
gdje je bila crkva. Vei dio ovih ruevina ima karakter stratekih objekata. Na Zveanu su bila
izgraena sva sredstva vojne zatite za koja je znalo graevinarstvo onoga vremena. Neovisno od
donjih zidina i kula koje su ih titile, na vrhu brda stoje ruevine drugih zaobljenih kula koje su,
vjerovatno, sluile za smjetaj trupa i za pojaanje odbrane u sluaju opasnosti. Dobro je ouvana
dugaka i potpuno mrana prostorija sa vrstim lukovima, gdje se, po svoj prilici, formirala
blagajna srpskih kraljeva. Na sredini grada vidi se takoer dubok i uzan bunar. Velianstvene su
ruevine zveanskog grada. Velianstven je i predjel u kome se te ruevine nalaze. Duto sam
hodao oko grada, da bih se nauivao u ljepoti okoline, gledajui je as s jedne, a as s druge
strane. Na jugoistoku vidite, kao traku, rijeku Ibar koja se dolje vijuga oko Zveana, i traku
Sitnice koja tee izdaleka i kao da ide u susret Ibru. Pogled vam obuhvata cijelo Kosovo polje
koje se sve vie i vie suava i gubi u perspektivi, tako da vam u daljini izgleda kao nekakva
dolina meu planinskim lancima. Krenite malo prema istoku, opaziete pod vaim nogama
Mitrovicu, vidjeete utjecanje Sitnice u Ibar, zatim u daljini gradi Vuitrn, a za Vuitrnom
planinu Crnuu28). 28) Planina Crnua mada nije u pravoj liniji Zvean Vuitrn, nego neto
ulijevo posmatrau je blia od Vuitrna. Ukoliko se budete okretali sa istoka na sjever, traka
rijeke Ibra e se sve vie i vie pribliavati podnoju uzvienja na kome stojite i koje Ibar
zaobilazi u polukrugu, a planine na suprotnoj obali rijeke primicae vam se sve blie i blie. Tu
ete ugledati vrhove: Orahovo, Sokolicu i Majdan, a iza njih, kao na drugom spratu, ravnu i
mranu liniju Kopaonika, koji svojom sjevernom polovinom pripada ve Srbiji, i pored koga Ibar
tee na sjever. Pogledajte na zapadnu stranu. Rijeka Ibar, koja e vam sada biti na desnu ruku,
udaljuje se od vas i gubi pod Kopaonikom. Ispred vas stoji uzvienje Kozarevo, a iza njega i nad
njim bogata umom Rogozna29), preko koje morate prei putujui u Bosnu. Konano, poite jo
ka jugu. Opet ete naii na Ibar, koji izlazi iz tjesnaca izmeu planina iavice i Grmova30). Pred
sobom ete ugledati nekoliko nizova breuljaka i planina koje dijele Kosovo polje od Dukaina, a
iza njih Korilje31) i Mokru goru preko koje sam vas ve vodio, itaoe, za vrijeme putovanja iz
Novog Pazara u Pe. 29) U originalu: Rogozno. 30) Ovaj tjesnac je vjerovatno izmeu iavice i
Vidova brda. Giljferding je, po svoj prilici, zamjenio Vidovo brdo Grmovom. Grmovo se nalazi na
desnoj obali Ibra kao i iavica i ne moe s njom ni obrazovati tjesnac. 31) Giljferding nas i ovdje
pogreno orijentie. Gledajui sa Zveana Korilje mu je na sjeveru, a Mokra gora na zapadu, odnosno
na jugozapadu. Kako se vidi, stari srpski vladari i velikai nisu izabirali rava mjesta za svoja
naselja. Oni su lake disali i krv im je bre cirkulisala na planinskom vazduhu, usred takvih
prirodnih ljepota. To nije ona atmosfera koju pruaju nae zaguljive prijestonice. 223
Ali su i ti stari gradovi gdje je ovjek, gradei sebi boravite, uklonio gnijezda orlova i srna, da
bi se poslije ta gnijezda ponovo tu savila isto kao i prijestonice obrazovanih drava novoga
vremena, bili svjedoci groznih djela. Na Zveanu je bio izvren zloin, koji je dugo, kao krvava
mrlja, leao na savjesti srpskoga naroda. Ovdje je u toj omiljenoj prijestonici svetoga kralja
Stefana Deanskog po naredbi svoga roenog sina Duana, Deanski baen u tamnicu i poslije
nekoliko dana zadavljen*, moda u jednoj od onih kula ije smo ruevine razgledali. Narod se
sjea toga zloina i o njemu pripovijeda i danas. Poeli smo da silazimo sa Zveana. Konj jednog
kavaza, koga sam u Mitrovici uzeo kao pratioca, spotakao se i strmoglavio po kamenju i liticama.
Kavaz je bio oajan: Crkao mi je konj", ree poluglasno, tonom duboke tuge. Jest", primjeti
neko od ljudi koji su me pratili, vidi se da Duan jo i danas davi na zveanskom gradu! I nas
nije pustio na miru, ubio ga Bog!" Tako Srbi pominju, poslije pet stotina godina, uvenog
osvajaa koji im je proirio dravu do Korintskog zaliva i do Sv. Gore, genijalnog vladara koji im
je pripremio i napisao zakone32). Ima takvih djela koja se ne mogu izbrisati iz narodnog sjeanja
nikakvom mudrou ni pobjedom. * Vidi biografiju sv. Stefana Deanskog u Arhivu za povjestnicu
jugoslavensku", IV, 20. (To je Camblakova biografija Stefana Deanskog po prepisu to ga je
Giljferding ustupio redakciji asopisa. Biografiju je priredio za tampu I. Kukuljevi - Sakcinski.
Primj. prev.) 32) Ovaj detalj iz Giljferdingovog putopisa Nui je propratio rijeima: Niega nema to
daje pravo ovoj prii da joj se veruje i nema sumnje da ju je putopisac izmislio da okiti putopis. Na
svom prostranstvu gde ivi oko nekoliko miliona Srba nikada nijedan nije kleo Duana, niti je iko ma
ta slino pribeleio sem Giljferdinga." (B. Nui. Kosovo..... Sv. II, str. 111).
XX
OD MITROVICE DO PLJEVALJA
Siosmo sa zveanskog brda pjeke, i poto se oprostismo sa siromanim kavazom, koji
oplakivae svoga konja, krenusmo na sjeverozapad, jaui jedan sat uz rijeku Ibar, a zatim isto
toliko dolinom kojom tee rjeica Banjska1), Ibrova pritoka. Ovaj teren je veim dijelom obrastao
hrastovom umom. Put se stalno die i sputa. Po strani se vide dva siromana seoceta, Boljetin i
Bugari2), i oko njih male plantae duvana. Duvan je, kako priaju, vrlo niskog kvaliteta na ovom
terenu, ali bi stanovnici mogli od njega ivjeti kada ne bi prekomjerna i visoka duhanija (porez sa
plantaa duvana) ometala njegovo gajenje. 1) Na nekim kartama ubiljeena su za ovu rijeku dva
imena: Banjska rijeka i Batanska rijeka. 2) U originalu: Bugarii. Upisan je i Srbovac kao drugo ime
Bugaria. U Imeniku mesta u NR Srbiji" od 1960. g. registrovan je samo Srbovac. Dolina Banjske
rjeice se postepeno suava i dobija izgled klisure. Po vijugavom rjenom koritu, punom kamenja
i izlokanih mjesta, tee ova rjeica i s proljea, prema prianju, postaje velika bujica. Idui putem,
neprestano smo gazili vodu po pliaku prelazei s jedne obale na drugu. S obje strane rijeke prua
se red strmih kamenitih brda, koja su gotovo sva gola i ne pruaju naroito istaknutih vrhova. Tri
sata od Mitrovice lei mjestace Banjska3). Ovdje se klanac, na zapadnoj strani rjeice, proiruje i
ini polukrunu dolinu, u ijoj je sredini, na strmom usamljenom breuljku, podignut stari grad4).
3) Kao selo, Banjska se pominje u vrijeme osnivanja Banjskog manastira Sv. Stefana. Po Novakoviu,
to je bilo znatno naselje sa trgom sve do kosovske bitke i tada je propalo. Kao naselje ponovo se 224
pominje u XVII i. (K. N. Kosti. Nai novi gradovi...., str. 6162). Danas je to selo i banjsko
ljeilite. 4) Ovo su zidine starog manastira i grada Banjske to ih je podigao kralj Milutin 1313
1318. g. pripremajui sebi grobnicu i nadgrobnu crkvu Sv. Stefana. U XVII v. je ovaj kompleks u
ruevinama (K. N. Kosti. Nai novi gradovi....., str. 62). Uz njega, u dolini, na blagoj strmini se
pruilo ubogo mjestace Banjska sa 50 kua, od kojih je samo 9 hrianskih. Masivni gradski
zidovi, okieni zupcima, stoje sauvani. NJih su obnovili Turci5). Htjedoh da pogledam grad.
Muslimani okupljeni oko mene u hanu, gdje sam odsjeo, rekoe mi da se ne moe ii u grad, jer
tamo ive Turci u kuama bez ograda, te bih moda tamo vidio njihove ene. Rekoh im da nemam
namjeru zavirivati u prozore, nego bih htio vidjeti grad i staru crkvu. Revnosni stanovnici Banjske
porazgovorie meu sobom i, kada ja zavrih sa skromnim dorukom, koji se sastojae od hljeba,
mlijeka i kajmaka, i ustadoh da poem u grad, pustie me bez rijei u tu svetinju. 5) Na ruevinama
starog grada i manastira podigao je Mustafa-paa Kurundu-zade 1619. g. novu tvravu etvrtastog
oblika (Enciklopedija Jugoslavije 1, Zagreb). Ovu svetinju nou tite vrsta eljezna vrata. Nad
njima se vidi kamena ploa, na kojoj bijae natpis, sada sastrugan. Po rijeima banjskih
Muslimana mislio sam da u u njihovom gradu nai, u najmanju ruku, kakve dvorove. Ni pomena
o dvorovima. Sva boravita, koja se tako briljivo uvahu od pogleda nevjernika, sastojala su se
od tri drvene siromane kuice, pokrivene slamom, pocrnjele i naherene. One bi se davno sruile
da se s jedne strane ne naslanjaju na gradski zid. Istina, kuice nisu ograene spoljnim zidovima
poto se grad svaku vee zatvara i slui stanovnicima kao zajedniko dvorite. Ali mada nije bilo
ograde koja zaklanja kuu, zbog ega se tako uznemirilo banjsko stanovnitvo, nije nam bilo
omogueno da na prozorima kua vidimo muslimanske ljepotice. Nasuprot, uz te prozore smo, u
punoj slici, vidjeli ogromne gomile ubreta i drugog smetlja, gomilanog tamo, sigurno, tokom
godina. U istonom dijelu grada naiosmo na ruevine lijepe prostrane crkve, koja odavae
eleganciju i lakou stila. Graena je u obliku krsta sa malim ispustima6). Zidovi lae crkve, duge,
po naem mjerenju, 39 i iroke 26 stopa, sauvani su, ali je priprata potpuno sruena. U crkvi kao
da nije bilo ni stubova ni kolona. Jedno kube je sauvano cijelo, mada su se dijelovi svodova koji
ga dre poruili, kao i cio krov. Izgled kubeta pokazuje da su se razmjere graevine odlikovale
proporcionalnou. Spoljni zidovi su obloeni bijelim i ruiastim mermerom, dok su unutranji
bili puni fresaka, od kojih su pojedini dijelovi sauvani. Na zemlji lee dva u mermeru isklesana
medvjeda, koji su uljepavali spoljanjost graevine, a koje su Muslimani otetili7). Mermerni
patos je djelimino iskvaren. Zid oko svoda koji vezuje lau crkve sa pripratom, a sada slui kao
ulaz u crkvu, svuda je poruen, kao i onaj oko velikih polukrunih prozora. Tako sada izgleda
Banjska crkva, koju je, ko * (u ime sv. prvomuenika Stefana u Rakoj na toplim vodama
preveo Br. uli), sazidao poznati srpski kralj Milutin, odredivi je za sjedite eparhije8), i u kojoj
je bio u njegovo doba episkop, plodni pisac srpskog carostavnika, Danilo**. 6) Crkva Sv. Stefana
bila je, uglavnom, slina nemanjikim jednobrodnim graevinama sa kubetom. Na zapadnoj fasadi
priprate prizidane su dvije kule. Izdueni, niski paraklisi, uz juni i sjeverni zid, davali su spolja crkvi
izgled trobrodne bazilike kao na Sopoanima (A. Deroko. Monumentalna i dekorativna.... , str. 86
87). 225
7) Portali i prozori crkve imali su raskonu plastinu dekoraciju kao Studenica i Deani. * Tako opisuje
ovo mjesto peki (ili tronoki) ljetopisac: stvarno, ovdje ima mnogo vruih mineralnih izvora ili banja.
8) Osnovana sredinom XIII v., a ukinuta oko 1317. g., kada je kralj Milutin Banjsku proglasio
povlaenom igumanijom, smjestio u nju svoju riznicu i odredio je sebi za grobnicu (Enciklopedija
Jugoslavije 1, Zagreb). ** Pripovijedajui, u ivotopisu monahinje Jelene, udove kralja Uroa I
Velikog i majke Milutinove, o njenoj bolesti pred smrt, Danilo kae: (I poto se sabrao cio sabor
srpske zemlje ka njoj u slavni dvor njezin Brnjaci, a ja smjerni Danilo bio sam u to vrijeme episkop
crkve Svetog apostola Hristova Stefana u mjestu zvanom Banjskom... naoh se tu sa ostalim
episkopima i igumanima i cijelim saborom otaastva njezina." Preveo Br. uli.) (po rukopisu XVI
vijeka, koji naoh u naputenom manastiru Dovolji, kod Kolaina). Postojanje zasebne episkopske
stolice u Banjskoj, udaljenoj 9 sati od Rasa (Novog Pazara), svjedoi da je ovaj kraj morao u to
vrijeme biti naseljen. Da je u Banjskoj dolini bilo, u to doba, samo 150 kua, kakav sluaj imamo
danas, Milutin sigurno ne bi ni postavljao ovdje zasebnog episkopa. Poto Turci osvojie Banjsku,
ova lijepa crkva bi pretvorena u damiju. Uz nju dozidae minaret, koji nije bio tako trajan kao
stara crkva9). On se davno sruio i na njegovom mjestu stoji gomila cigli i smetlja. Samo njegov
donji dio, zidan uz crkvu i poduprt njenim vrstim zidom, stoji jo i danas naruavajui pravilnost
skice hrama. Eh", ree uzdahnuvi moj sluga Risto10), revnosni pravoslavac, poto smo
pregledali graevinu, uvena je to bila crkva! alost obuzima ovjeka kad pogleda na nju: prvo
je bila crkva, zatim damija, a sada je batal!" Kako batal!" povika zaueno n srdito jedan od
Muslimana, stanovnik grada, nije to batal, nego damija. U njoj klanjamo petkom i o Bajramu."
Bosanski su Muslimani u tolikoj mjeri privikli da oko sebe vide sve razrueno da im je potpuno
prirodno kad obavljaju svoj namaz11) u zgradi oteenog krova, sa gomilama smetlja na podu,
razbijenim prozorima i vratima. NJima uopte ne pada na um da bi bio red da se te zgrade oprave
kako bi se zaustavilo ruenje. 9) Turci su poruili manastir i glavni dio crkve pretvorili u damiju, a
paraklisu, pripratu i kule u prostore za stanovanje. Restauracija hrama vrena je 1938. g. (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....., str. 16). 10) Risto Perunovi. O njemu vili Gl. II, bilj. 39. 11)
Namaz (pers.)muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na dan u odreeno doba, a vri se
klanjanjem i izgovaranjem reenica iz Kur'ana i molitava na arapskom jeziku (A. kalji: or. cit., str.
486). 226
Oko Banjske, u dolini, ima nekoliko toplih mineralnih izvora. Na jednome od njih nedavno je
podignuto kupatilo. Po tim izvorima, ili banjama, dobio je ime i grad i rijeka. Narodno predanje i
pjesma govore da je ovaj grad sazidao i u njemu ivio slavni junak Banovi Strahinja (ija
junatva prethode vremenu kosovske bitke i dobu Kraljevia Marka), te je i grad prozvan po
njemu, ali je ova pria, kako mi se ini, nikla usljed slinosti imena: Banovi, tj. sin banov, i
Banjska12). Malo je vjerovatno da bi kralj Milutin zidao velianstvenu crkvu u gradu koji njemu
ne pripada, nego je vlasnitvo neke druge plemike porodice. Banjska je vjerovatno bila kraljevski
grad i dvorac13). Muslimani ne znaju nita ni o Strahinji Banoviu, niti o zidanju Banjske. Oni su
rekli samo to da su ovaj grad zauzeli od Vlaha u stara vremena. 12) Strahinji ban (i Banovi
Strahinja) nije kao istorijska linost dovoljno odreen i lokalizovan. Narodna pjesma Netko bjee
Strahinjiu bane" vezuje ga za Banjsku. Kako titula ban nije postojala u nemanjikoj dravi, to su
rjesme o Strahinjiu banu postale, vjerovatno, u Bosni i Hercegovini (Enciklopedija Jugoslavije 1,
Zagreb). 13) Vidi biljeku 4 u ovoj glavi. Banjska je narodu poznata i po bici od 1832. godine
izmeu pobunjenih bosanskih Muslimana koji se htjedoe, izabravi sebi za zapovjednika
Huseina Gradaevia, odmetnuti od sultana i regularne turske vojske pod zapovjednitvom
Mahmud-pae14). Poetak ovog sukoba opisuje narodna pjesma ovako: Poletjelo jato golubova sa
iroka polja sarajevskog. To ne bilo jato golubova, ve to bile mlade Sarajlije Pred njima je
Husein-kapetane, a sa njima Tuzla-kapetane* Oni pooe ravnome** Ipeku. Kad dooe do
Novog Pazara, tu pjevaju novopazarske djevojke Huseine, prorokov potome, a ti Tuzlo, care od
Stambola!" I dooe ravnome Ipeku; svega ga do te- melja opljakae, opljakae i zapalie.
LJuto kunu peke ene, ljuto kunu pekoga vezira: Bog ubio pekog vezira, to on pusti na nas
dumanina, dumanina Husein- *kapetana". to pobjee od Pei vezire, to pobjee, alosna ti
majka, koja te je rodila!" Da ti vidi Husein-kapetana, ta sve ini po ravnom Ipeku: Rastjera nam
momke, a ostavi djevojke i stare babe. Ostadoe one, da kukaju kao kukavice i da se previjaju kao
lastavice. Da ti vidi od Pei vezira. On otide estitome caru (sultanu), pa se tui caru od Stam-
bola. Car mu dade silnu vojsku, a pred vojskom pau Mahmud - pau.... itd. itd.15). 14) Kara
Muhmudi Hamdi-paa u narodu poznat kao Kara Mahmud-paa. *) Mahmud-beg, nasljedni tuzlanski
kapetan, koji postade paa, poto je odmah, u poetku sukoba, izdao Huseina. **) Tj. koji lei u
ravnici. 15) Nije se mogao utvrditi izvorni tekst ove pjesme koju je Giljferding, vjerovatno, prepriao.
227
Ovog puta nije Bonjacima polo za rukom da, kao 1830. godine, doekaju Osmanlije na ravnici
Kosova polja. Znajui preimustvo regularnih trupa nad nedisciplinovanom gomilom,
Gradaevi doeka vojsku u klancu. Dugo su se ovdje Bosanci tukli sa nizamom i Toskama***.
Rjeica Banjska bijae sva ogrezla u krvi. Konano, pred veer, Bonjaci su bili razbijeni,
moradoe se povui pustivi neprijatelja u Bosnu16). *** Toske, juni Albanci, na glasu po svom
junatvu. Mahmud-paa ih je vrlo mnogo angaovao kao pomo nizamu, tj. regularnoj turskoj vojsci.
16) Bosance su predvodili Alaj-beg Todorovi i Krupa Mehmed kapetan. Hadi Mujaga Prijepoljac
branio je most na Limu. Bosanci su bili razbijeni u maju 1832. g. (X. Kreevljakovi. Husein-kapetan
Gradaevi..... Novi behar, Sarajevo, V/193132, str. 132133). Od Banjske smo putovali jedan
sat golom klisurom, a zatim smo se poeli penjati na planinu. Put je vijugao umovitom padinom,
esto vrlo strmom. Sa svih strana, uzdu i poprijeko, sklopili su se ovdje visovi, brda su se sa
brdima sukobila", kako to kae jedna ruska pjesma. Nigdje se ne vidi izdvojeno planinsko bilo,
niti se moe na horizontu nai taka gdje se oko ne bi ustavilo na planini. Padine su obrasle
bukovinom i ljeskovinom, ali na mnogim mjestima planine, naroito na njenim vrhovima, prostiru
se divni proplanci, koji svojim njenim zelenilom mame na odmor. Na etiri sata od Banjske
nalazi se han Rogozna na divnom proplanku, gotovo na vrhu planinskog bila. Od ovog hana put se
naglo sputa, i poslije etiri sata hoda dolazimo do rjeice Rake i Novog Pazara. Novi Pazar sam
ve opisao. U povratku sam ovdje proveo pola dana i krenuo dalje oprostivi se sa gospodinom
Verkoviem, koji je u Novom Pazaru namjeravao ostati neko vrijeme da bi ponovo krenuo na jug,
u Makedoniju. Da se ne bih vraao istim putem kojim sam doao iz Sarajeva, izabrao sam duu
marrutu kroz istonu Hercegovinu. Ali na 10-asovnom putu od Novog Pazara do Sjenice, turska
je oblast ograniena vrlo uskim prostorom izmeu Srbije i Crne Gore, kroz nju vodi jedan jedini
put, te nema nigdje skretanja ni lijevo ni desno. Zato sam do Sjenice morao proi kroz ona ista
mjesta ranije viena i opisana. Tek poslije dvoasovnog putovanja od Pazara svratih u umu da
pogledam ruevine jedne crkve za koju su mi govorili da su joj stari natpisi dobro sauvani. Crkva
se nalazi u selu Pope, na prostoru koji su sada naselili iskljuivo muslimani Albanci. To je mala
graevina i na prvi pogled odaje tip neukusne arhitekture turskog perioda. Krov joj je sruen, iako
sveti prijesto jo stoji, a i ivopisi su prilino sauvani. Kamen s natpisom, koji je stajao iznad
vrata, zbaen je na zemlju. Oprasmo ga i proitasmo: (Voljom oca i uz pomo sina i izvrenjem
sv. duha zapoe i zavri se ovaj sveti i boanstveni hram svetih slavnih i svehvalnih apostola Petra
i Pavla naporom i radom Velimira olnia sa braom. Bog da prosti." U Giljferdingovom prepisu
razrjeavane su skraenice prema LJ. Stojanoviu. Prim), prev.)
Moj pratilac, novopazarski protojerej, ree da se u blpzini crkve nalazi selo onlije, sada
naseljeno Albancima. Ime graditelja crkve Velimira olnia upuuje nas na pretpostavku da je on
228
bio stanovnik toga sela. Oigledno je da su polovinom XVII vijeka u ovim mjestima ivjeli
hriani i da je meu rajom bilo i imunih ljudi. Pokuajte danas u cijeloj Bosni i Hercegovini
nai seljaka koji bi mogao podii crkvu vlastitim sredstvima! Izaosmo na glavni drum i sretno
doosmo do Sjenice. Od Sjenice kreemo lijevo, prema sjeverozapadu. Ovdje nam dadoe velika
teretna kola, uzeta, ovoga puta, od nekih Muslimana seljaka, kmetova. (Ovo je vrlo rijedak sluaj
poto su mjesne vlasti i mudiri redovno udeavali tako da su najtee obaveze pri angaovanju
prevoznih sredstava padale jedino na hriane.) Uz konje su ili njihovi vlasnici. Ovi kmetovi,
porijeklom Sloveni, mnogo su se tuili na svoju sudbinu. Nai su nas memuri (inovnici)
upropastili. Za njih je sve bir (svejedno), da li je ovjek vlah (hrianin) ili Turin. Nema suda ni
pravde u naoj zemlji." Tako su se oni alili. ,,A kakav je aga?" upitah. Eto, aga ko aga,
zulumar, podjednako globi kmeta: i Turina i raju", odgovorie oni. I zaista, sama spoljanjost
ovih bijednih ljudi je opravdavala ovakvo miljenje: njihovo odijelo bijae u dronjcima, na
nogama su nosili stare opanke, fizionomije im odavahu tipian izraz svojstven bosansko-
hercegovakim seljacima kmetovima: izraz stalnog oajanja, koje granii sa ludou. U Bosni i
Hercegovini nema mnogo Muslimana kmetova. Uz to valja rei da religija ne titi od
ugnjetavanja, mada oni, van svake sumnje, mnogo manje stradaju nego hriani, bilo od vlasti ili
od zakupaca ili pak od spahija. Ovo zbog toga jer ih se pribojavaju i u sluaju sukoba sa
hrianinom uvijek dre njihovu stranu. Ali novi poredak, koji u ovim krajevima zavodi uprava
uvoenjem otkupnog sistema i smjenjivanjem dosadanjih domaih upravitelja carigradskim
inovnicima, snano kosi njihove interese. Zavoenje regularnih poreza i dabina na Muslimane,
neprimjenljivo za spahije i gradske stanovnike, svom teinom je pogodilo kmetove. Zato se sada
Muslimani kmetovi udruuju sa svojom hrianskom sabraom. Hriani ih hvale za ovakav stav.
Oni vrlo esto uestvuju u tubama koje hriani kmetovi podnose viim vlastima i rado se sa
hrianima obraaju evropskim agentima (zastupnicima) s molbom da ih zatite. Carigradske
vlasti su shvatile kakvu opasnost predstavlja ovaj savez i, sudei po izvjesnim znacima, poinju da
ugaaju Muslimanima kmetovima kako bi ih odvojili od raje. Drumom od Sjenice ka Prijepolju17)
presijecamo, u poetku, sjeverozapadni dio visoravni Sjenikog polja. Zatim se sputamo,
pliakom prelazimo rjeicu Uvac i penjemo se na vijenac Babinjau18) s ijih visova se pogled
gubi u mnoini hercegovakih planinskih lanaca, koji izgledaju poput morskih valova. Proosmo
seoce Uvac i Goraie19), i opet se penjemo na veu planinu. Karaulu, prozvanu tako vjerovatno
po straarnicama (karaulama) naikanim na njenom vrhu radi zatite puta. Iza ove planine prua
se duboka dolina, Miloev Dol, zatvorena etanicom s desne i Derventom s lijeve strane. Dugo
smo silazili u ovu dolinu, stigavi naposljetku do rjeice Mileevke20), koja se uliva u Lim. U
sredini doline, okrueno strmim brdima obraslim umom (naroito je mnogo ume na zapadnoj
obali Mileevke), nalazi se malo hriansko selo Miloev Dol sa pet kua i 35 stanovnika. 17) U
originalu: 18) Na kartama i: Vijenac Babinac. 19) U originalu: Goraii. Danas: Gornje i Dolje Goraie
(odnosno: Gornji i Donji Goraii). 20) U originalu: Mileevki. Ovo ime uzeto i u prevodu. Na kartama
i Mileevska rijeka i Miloeva rijeka.
Malo dalje, na usamljenom kamenitom visu, grad Hisardik21). On je batal, tj. razruen, kao i sve
stare tvrave u ovim predjelima. Ali mu zidovi jo stoje i donedavno je u njemu bio smjeten
turski garnizon. Sada se, kako priaju, tamo uvaju nekakvi stari topovi i rezerve baruta. Izgled
ovoga visa, okienog zidom, vrlo je lijep. Narod pria da je grad podigla prokleta Jerina, ena 229
ura Brankovia (14271456), ali ja nisam uo ni za kakva naroita predanja o Hisardiku. U
podnoju visa na kome se uzdie ova starinska tvrava razbacano je nekoliko muslimanskih kua.
Tu je i mala damija, gotova da se srui. U brdu, pored Hisardika, pokazuju mi peinu u kojoj
izvire iva voda", kako se Srbi izraavaju. Narod uvjerava da je voda poela izvirati kad je sv.
Sava udario palicom te ovaj izvor i zove Savinom vodom. etvrt sata od Hisardika, na pustom
terenu, usred brda, koja odasvud zaklanjaju malu dolinu, pored rjeice Mileevke, a na breuljku,
stoje ruevine uvenog manastira Mileeve. 21) To je Mileevac, grad koji je u XIV v. pripadao
kralju Tvrtku, a u XV v. Sandalju Hraniu i hercegu Stjepanu. Turci su ga osvojili 1465. g. i u njemu
je dugo bila njihova posada. Imao je i podgrae (A. Deroko. Srednjevekovni gradovi...., str. 129
130). U XVII v. javlja se, pored ovoga imena, i tursko ime Hisardik (K. N. Kosti. Nai novi
gradovi...., str. 69). Ovaj manastir, koji se zvae Srpska lavra", sazidao je u upi Crnoj steni22)
srpski kralj Vladislav (12341240), sin Stevana Prvovjenanog, a unuk Nemanjin. Ovdje je on
podigao hram Vaznesenju Gospodnjem, ukrasivi ga " (boanstvenim i ljudskim ljepotama) i
obdarivi selima i vlasima".* 22) upa je obuhvatala predio oko manastira Mileeve sa gradom
Mileevcem (Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb). *) Vidi Mikloia, Monumenta Serbica, str. 72.
Godine 1237. ovdje je sahranio moti srpskog prosvjetitelja sv. Save. Teko je koji borac za dobro
naroda stekao toliko snano i jednoglasno priznanje od svojih savremenika kao to je to bio sluaj
sa sv. Savom. Vraajui se sa svoga puta u Palestinu, Egipat i Sinaj u domovinu preko Bugarske,
zadesi ga smrt u prijestonici Trnovu, gdje se odmarao od napornog putovanja i gdje ga je sa au
primio bugarski car Jovan Asen23). Tamo Sava umrije 14. januara i sahranie ga u Sabornoj crkvi
etrdeset Muenika, im je vijest o njegovoj smrti doprla do Srbije, kralj Vladislav odmah posla
nekoliko plemia s pismom Asenu molei ga da tijelo prosvjetiteljevo preda njegovoj
domovini24). 23) Jovan (Ivan) Asen II (12181241), iz bugarske dinasnje Asen (Asana, Asjenovaca),
udao je svoju ker za srpskog kralja Stefana Vladislava. 24) Tijelo sv. Save lealo je u Bugarskoj do
prolea 1237. g. Tada ga je Vladislav sveano prenio u Mileevu i 5. maja sahranio u spoljanju
pripratu, dozidanu prije prenosa tijela iz Bugarske. Odatle je tijelo izneseno oko 1240. g. i sahranjeno
u staru pripratu pored svete i velike crkve" (S. Radoji. Mileeva. Beograd, 1963., str. 3233). Kad
mu se molba odbi, kralj odlui sam ii u Trnovo. On povede (mnotvo svojih blagorodnika,
episkopa i igumana, i posla pred sobom glasnike" preveo Br. uli). 230
Poslije dugog kolebanja bugarski car konano pristade na molbu svoga susjeda i zeta, srpskog
kralja. Tada, po rijeima stare legende*, * Domentijanov ivot sv. Save. Citiram ga po rukopisu,
pisanom 1526. u manastiru Sopoanima. NJega sam naao u pustom manastiru Dovolji, u Kolainu. U
ovim navodima, koji nemaju paleografski znaaj, nisam uzeo u obzir znake nad tekstom (title), a rijei
pod titlom sam razrjeavao prema nainu koji su za ovaj posao primijenili afarik i Mikloi u svojim
izdanjima. ** Zagorskom zemljom se naziva dio Bugarske juno od planine Balkana. Zagorje bijae
centar bugarske drave, koju u XII vijeku obnovi dinastija Asena i tako se, u to vrijeme, cijela
Bugarska esto nazivala Zagorskim carstvom". 231
(Blagoastivi Vladislav kralj, podigav Svetoga cijela i neporuena iz zagorske zemlje, zapovjedi
da se ponese u svoje otaastvo, srpsku zemlju, a sam, pozvan od cara, ue za trpezu veselja. I car
obdari njega i one s njim mnogim darovima i poastima, i tako se u ljubavnom praenju
samodrci rastadoe. Ubrzo Vladislav kralj stie Svetoga u noenju i radovae se kao nekad David
pred ivotom, prednjaei pred svetim motima njegovim. Pjevajui psalme i pjesme noae
Svetoga sa episkopima i blagorodnicima. A kad se pribliio sa svetim motima Svetoga, blaeni
arhiepiskop Arsenije izae u susret sa episkopima i sa igumanima i s mnogim blagorodnicima,
sabor sveti, nosei mnoge svijee i kadionice pune mirisa, dostojno s poau i pjesmama
prinesoe Svetome na pohvalu. I svi padoe niice i poklonie se, cjelujui njegove svete moti s
velikim pijetetom. A kralj i arheiepiskop sa episkopima i igumanima i s mnogim blagorodnicima,
svi zajedno s malima i velikim, noahu Svetoga u mnogoj radosti sa psalmima i pjesmama. I, kad
su doli u manastir koji sam taj kralj Vladislav sazida, u mjesto po imenu Mileeva, tu ga sa
psalmima i pjesmama, uvijek slavei boga, slavno i asno poloie, u velikoj crkvi Vaznesenja
Gospodnjega, u sveti i asni grob koji mu bijae kralj Vladislav spremio. I blagoestivi kralj
Vladislav uini veliki praznik pobjede kao uspomenu na Svetog i na taj praznik obdari
arhiepiskopa i episkope i blagorodnike, i podijeli dovoljno siromasima. I tako svi odlaahu svojim
domovima." Preveo Br. uli prema M. Baiu. Stare srpske biografije I, Beograd, 1924, str.
247248.) Od tog doba Mileeva postade prva svetinja u staroj Srbiji. Svetoga Savu potuju ak i
Dalmatinci i Hrvati katolici. U oima pravoslavnih Srba on je nad svima bojim ugodnicima.
Zna li ti u emu je razlika izmeu okaca (katolika) i riana (pravoslavnih)?" upitah jednog
prostog ovjeka u Sremu. Kako ne bih znao", odgovori on, okci vjeruju u Rim papu mi u
sv. Savu." Hercegovina, dio batine sv. Save*, jo iz vremena dok je on ivio na dvoru svoga oca,
pod imenem Rastko, a kasnije zemlja u kojoj su se uvale njegove moti, nazva se oblau sv.
Save" i pod tim imenom je poznata** cijelom Zapadu, mnogo vijekova poslije smrti srpskog
prosvjetitelja. NJeni vladari, postavi u XV vijeku nezavisni, nosili su titulu Hercega Sv.
Save***nazivajui se i uvarima njegovog groba. Po ovome moemo shvatiti koliki je znaaj
pridavan Mileevskom manastiru. Zato se muslimanski fanatizam, koji je mnoge, manje vanije,
hrianske crkve potedio, svom teinom sruio na Mileevu. Manastir nije spasla od propasti ni
iskrena pomo koju su slali ruski carevi u XVII vijeku25). * Sv. Sava je bio, kao to je poznato,
mlai sin velikog upana srpskog Nemanje. ** Ducatus Sancti Sabbae. (U originalu: Ducatus S.
Sabbae.Primj. prev.) *** Ponekad se na poveljama potpisivalo ovako: gg w
g e. (kod Mikloia: gg w g e. Primj.
prevod.). 25) U XVII v. su monasi Mileeve vrlo esto odlazili u Rusiju po milostinju i pomo u
knjigama i bogoslubenim odedama (V .R. Petrovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 190).
Propast njegova poinje onog dana kada je, 1595. godine, poznata vojskovoa sultana Murata III,
Sinan-paa, elei da raspali turski fanatizam, oslabljen blizinom austrijske vojske, uzeo moti sv.
Save iz Mileeve i spalio ih na Vraaru, pod Beogradom, a prema Dunavu, i razvijao na vjetru26).
26) Neki istoriari uzimaju 1594. kao godinu spaljivanja motiju sv. Save. (M. Purkovi Godina
spaljivanja tela svetog Save. Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva. Beograd, knj. HII/1931
32, str. 845849). 232
Dalja alosna sudbina manastira je zapisana u dvije biljeke, koje su nam ostavili mileevski
kalueri na knjigama koje su sami prepisivali. Ove su biljeke vrlo zanimljive. Prva, koja se
odnosi na vrijeme od 16211623. godine, nalazi se na cvjetnom triodu, vlasnitvu manastira Sv.
Trojice u Pljevljima. Navodim ovu biljeku27): 27) Po LJ. Stojanoviu, ovaj zapis je u rukopisu crkve
Sv. Ilije blizu Pljevalja (LJ. Stojanovi. Stari srpski zapisi... Knj. I,zapis br. 113233 str. 3067).
233
(Blagonaklonou oca i uz pomo sina i izvrenjem sv. duha napisa se ova sveta i pouna knjiga
zvana pentikostar u ovom svetom i boanstvenom hramu Vaznesenja gospoda naega Isusa
Hrista, po imenu Mileeva. Tada je na prijestolu svih srpskih i pomorskih zemalja bio arhiepiskop
peki gospodin Pajsije, a mitropolit petrovski i poluhercegovaki gospodin Longin, iguman i
arhimandrit ovog svetog manastira gospodin Teodosije, zborni duhovnik gospodin Isaija,
eklezijarh Savatije i ekonom Meletije. U Moskvi je carevao poboni i hristoljubivi car Mihailo,
patrijarhov sin, a u Carigradu amir sultan Mustafa, brat sultana Ahmeda koji podie damiju
poput Aja-Sofije. Taj Mustafa carevao je poslije svoga brata Ahmeda i ubrzo je bio svrgnut od
svojih velikaa. Bio je ak i vezan i baen u podrum. Na prijesto se podie njegov brat, greni
Osman, koga su njegovi umorili svirepom i neumoljivom smru kada se vratio iz rata sa
Poljacima, krotak i osramoen. Poslije toga uzeli su iz tamnice njegovog strica i postavili ga na
prijesto. U to doba potpao je viereeni manastir pod carev bostan i radi toga mnogo postradao u
tim meteima. To me je, ljubimci, prinudilo da se prihvatim pisanja. Tada je bila velika glad i
mnogi su, a naroito oni u krajevima pored mora, poumirali od gladi. I drugo se gore zlo pojavilo
kao posljedica bojeg gnjeva na Ismailane. Harala je kuga i mnogi su domovi opustjeli i ljudi
poumirali. Radi toga sam drhtao i bio van sebe poput drveta na livadi koga povija vjetar. Zato
molim i preklinjui stavljam vam sveti oci koji itate i pjevate, da za ono to bude pogrjeno ne
kunete, nego ispravljajte i oprostite Zahariju koji je pisao." Preveo Br. uli.) Druga biljeka
na oktoihu koji se sada nalazi u manastiru Dovolji u Kolainu, govori o poloaju Mileeve 1639.
godine: 234
* Ovako stoji u tekstu. Ovo je, po svoj prilici, znak koji oznaava monetu, aspre. (Napisa se ova
sveta i boanstvena knjiga zvana oktoih petoglasnik u hramu Vaznesenja gospoda boga i
spasitelja naeg i svetoga Save, prvog arhiepiskopa i uitelja srpskog, po imenu Mileeva. Tada je
na srpskom prijestolu bio arhiepiskop i patrijarh Pajsije, a mitropolit hercegovaki gospodin
Longin i iguman i arhimandrit ovoga svetog mjesta gospodin Vasilije. (Knjiga je napisana) po
zapovijedi igumana Vasilija i manastirske brae, a otkupi je cijenom srebra.... 1200 jeromonah
Makarije, porijeklom Jarosav, za svoje spasenje i vjeni pomen, da slui svetoj obitelji Mileevi,
srpskoj lavri, 7147. godine od stvorenja svijeta. Tada je u Carigradu carevao sultan Murat. U to
vrijeme vodio se veliki rat preko mora i zauzet je veliki Vavilon, tj. Bagdad. Tada smo trpjeli
nematinu i veliko gonjenje, a jeromonah Gavrilo primio je mueniki vijenac, mjeseca oktobra,
9. dan, na svetoga apostola Jakova Alfejeva. Mnogo muenje pade od prokletog Nuh-pae. Tada
on istjera bostandije iz manastira i nismo imali kome da plaemo. Uputio sam se u prijestonicu,
ali car bijae u Bagdadu. Ova knjiga sastavi se i napisa zapovijeu oca igumana Vasilija,
duhovnika gospodina Teodosija i eklizijarha Ananija, da slui svetom manastiru Mileevi."
Preveo Br. uli.) Srpska lavra se i dalje pustoila. Godine 1735. Turci su je teko poruili.
Konano, 1782. godine su izgorjeli kaluerski stanovi i kalueri se razili ostavivi nesretni
manastir na milost i nemilost Muslimanima da se, na svoj nain, staraju o ovoj divnoj graevini.
Sada je ona ruevina ali takva koja jo privlai bogomoljce, i srpski se narod jo uvijek nada da
e je, kad-tad, vidjeti obnovljenu28). 28) Ferman za opravku mileevske crkve dobijen je 1863. g. i
hram je ponovo osveen 1868. g. (S. Radoji. Mileeva...., str. 54). Mileevska crkva je duga i
relativno uska graevina: dugaka je preko 47 arina, a iroka 12. Zidovi su se sauvali, ali nema
krova. Govore da su ga Turci skinuli i uzeli s njega olovo, kojim su pokrili jednu od damija u
susjednoj varoici, Prijepolju. Od oba kubeta sauvani su samo nii dijelovi i dijelovi potpornih
svodova. Jedno kube se uzdie nad pripratom ili trapezom, drugo nad laom crkve, blie oltaru.
Priprata je odijeljena od crkve poprenim zidom sa svodom29). Ovakva dva poprena zida, sa
prostranim svodovima, dijelila su crkvu, a istovremeno bili podupirai graevine. Narod pria da
su u crkvi bila etiri mermerna stuba, koje su Turci odnijeli radi ukraavanja damije.
Unutranjost zidova je pokrivena ostacima ivopisa. ivopis je uljepavao i spoljanju stranu
zgrade. Ikone i slike su uasno unakaene muslimanskim noevima i mecima30). Ipak je na
spoljnjem oltarskom zidu sauvana jedna figura, po svoj prilici dio veeg crtea' i nad njom ovaj
natpis: 31). (Pronalazak motiju sv. Stefana. Br. .) 29) Uz zapadnu fasadu dozidan je spoljanji
narteks sa kubetom i sa po jednom kapelom na sjevernoj i junoj strani, nadvienim kubetima (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 191). 235
30) Nisu se mogla provjeriti ova Giljferdingova kazivanja. 31) Prostor koji odgovara akoniku bio je
islikan iz legendi sv. arhiakona Stefana, kome je nesumnjivo bio posveen. Ostale su signature koje
pokazuju da je tu, pored ostaloga, bio naslikan Pronalazak motiju" (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika...., str. 192). Takva je sada Mileevska lavra. Bez obzira na to to je ona ruevina i to
su je Turci oskrnavili, ipak je okolni hriani potuju kao veliku svetinju. I do dananjeg dana o
Vaznesenju (Spasovdanu) ovamo dolazi silni narod kao na hadiluk. Ponekad s narodom doe i
svetenik pa se usred ovih ruevina obavlja sluba boja. Bolesnici, zadravi se neko vrijeme na
mjestu gdje su leale moti sv. Save, odlaze na brdo, do izvora, koji je, po narodnom vjerovanju,
kako sam ve rekao, potekao iz stijene na zapovijed svetiteljevu, piju vodu i zagnjuruju se u nju.
Priaju da vrlo esto Muslimani i Muslimanke trae u izvoru lijeka bolestima. Na jedan sat od
Mileeva nalazi se gradi Prijepolje32) pri uu Mileevke u Lim. Lim je iroka i lijepa rijeka,
samo je, ini mi se, plitka. Prijepolje se pruilo na prvoj, neto iroj ravnici kojom tee ova rijeka,
zatvorena u svom gornjem toku neprekidnim klancem. Gornji tok Lima bi vjerovatno pruio
mnogo tota interesantnoga turistima. Priali su mi da je ta klisura naikana manastirima, od
kojih su neki nedavno opustjeli, dok se drugi jo odravaju. Evo imena tih manastira: Nikoljac33),
blizu Bijelog Polja. Ovdje su i ruevine Bogorodiine crkve (Gospojina)34); Kumanica (opustio
manastir)35), Mila (takoe opustio)36), Davidovica, Brodarevo37), urevi stupovi* (ova tri
manastira su jo naseljena). Narod pria da je uz Lim, poevi od njegovog izvora u Gusinju
(sjeverna Albanija)38) do ua u Drinu, blizu Viegrada u Bosni, bilo u staro doba 70 manastira.
32) Prijepolje se javlja tek u XIV v. kao trg na vanom trgovakom drumu DubrovnikNovi Pazar (K.
N. Kosti. Nai novi gradovi...., str. 6667). 33) Dobio ime vjerovatno po crkvi Sv. Nikole. 34) To je
crkva Bogorodice u Bistrici kod sela Voljavca na Limu, zbog ega se zvala i Voljavac". Poznata je i
kao Gospoina" crkva. 35) Sa crkvom Sv. arhanela Mihaila. U Kruevskom pomeniku s kraja XV v.
pominje se kao Komanica. (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika..., str. 162). 36) Kod
Brodareva. Zovu ga i: Mili, Milje, Milji, Miljevac (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str.
192). 37) U originalu: Brodarova. Nije se moglo identifikovati, a poznato je kao srednjovjekovni grad
koji je vrio funkciju broda preko Lima" (Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb). * To su drugi
urevi stupovi, a ne one ruevine koje sam vidio pod Novim Pazarom. 38) Lim, u otvari, istie iz
Plavskog jezera (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb).
Ali da se vratimo Prijepolju. Ovo je alostan gradi sa 546 kua i 4000 stanovnika, od ega otpada
65 kua i 350 dua na hriane. Oko grada su kukuruzna polja i vonjaci. Muslimani veim
dijelom ive od prihoda sa tih polja i od zemlje okolnih sela, koja njima pripadaju, ali oni, kao i
uvijek, rado dre neugledne duane da bi u njima mogli sjediti i gledati na sve strane. Hriani su
zanatlije i trgovci. Po odanosti vjeri i zajednikoj drutvenoj djelatnosti u korist crkve, prijepoljski
i susjedni pljevaljski (taslidanski) hriani mogu posluiti kao primjer ne samo 236
svojoj sabrai Srbima nego i svoj jednovjernoj brai pravoslavnima. Pri tome, treba imati u vidu
injenicu da njihov poloaj u ovom kraju nije tako povoljan. Ovdje su Muslimani mnogobrojni.
Oni su uvijek spremni na fanatinu surovost, prvo zbog blizine Crne Gore, a zatim i zbog toga to
im je, odmah tu, pljakako muslimansko gnijezdo, Kolain. Muslimani nesvjesno osjeaju da u
ovim mjestima moraju stalno biti na oprezi i pod orujem, naroito u momentima kada bi
Crnogorci, preko njihovih glava, pruili ruku Srbima, od kojih su pod Prijepoljem i Pljevljima
udaljeni samo jedan dan hoda. No, pored ovoga, hriani prijepoljske i pljevaljske nahije ne samo
da nisu pod pritiskom fanatizma klonuli duhom nego ak i uspijevaju da izazovu potovanje
Muslimana i svi stoje jednoduio za svoju vjeru i crkvu. KOLIKO je truda i muke stalo aicu
hriana, Prijepoljaca, dok su podigli crkvu!39) Oni su malobrojni, siromani, moraju da se bore
protiv surovosti svojih gospodara, pa ipak su mnogo uspjeli. Sada imaju crkvu, to hrianima u
mnogim bosanskim gradovima nije polo za rukom, mada im je trgovaka kasta bogata i
Muslimani je ne uznemiravaju. Zaista ne bi ovjek mogao ni pomisliti da bi 65 hrianskih
porodica u Prijepolju (meu kojima ima bar 50 porodica siromanih zanatlija, koji nekako tavore i
ive s dana u dan od rada svojih ruku) moglo sagraditi tako sjajnu bogomolju. Oni su uinili ono
to su mogli i to su im dozvolili Muslimani. Nije bilo dozvoljeno da bogomolja ima izgled crkve.
Zato je crkva i sagraena poput manje kue. Kako im nije bilo dozvoljeno ni da oltar spolja
obiljee uobiajenim polukrunim oblikom, oni su u zgradi pregradili jedan ugao, okrenut ka
istoku, i u njemu namjestili oltar. Ali i ovakva crkva u mjestu kakvo je Prijepolje znai, mnogo.
39) Podignuta 1852. g. (S. Radoji. Mileeva....., str. 54). Manastir Mileeva. Baibozuk Sem toga,
crkva nije ovdje usamljena. Uz nju se nalazi i kola40), u koju alju svoju djecu svi prijepoljski
hriani. U koli su djeca, mada ne znam kako uspijevaju na drugim poljima nauke, u izvjesnom
pogledu vanredno nauila pjevati crkvene pjesme u horu. Naveu imena trojice trgovaca koji
najvie uestvovae pri gradnji crkve i podizanju kole, a. i sada vode nad njima glavni nadzor. To
su: Hadi Jovan Hadipetrovi, Glio Veselii i Hadi Stania Mileti41). Crkva je osveena
1854. godine u ast Pokrova presvete Bogorodice. Ali je jedna crkva ovdje malo. 237
Pravoslavni seljaci prijepoljske nahije, uz moguu pomo graana, obnovili su u zadnje vrijeme
tri manastira: u Tocima42) (obnovljen 1845), u Bistrici, na srpskoj granici (obnovljen 1846. i uz
njega je podignuta kola)43), i pod selom Zvjezdom44), na mjestu koje se zove Seljane45) (1847).
40) kola u Prijepolju pome se 1830. g. Izdravali su je sami graani, uglavnom trgovci i zanatlije
(R. Petkovi-Popovi, V. alipurovi. Srpske kole i prosveta u zapadnim krajevima Stare Srbije u
XIX v. Priboj, 1970, str. 239240). 41) U originalu: Glio Veseli. S. Radoji pominje Hadi-
Jovana Popovia, Gliu Veseliia i Hadi-Staniu Miletia kao ljude ijom je zaslugom podignuta
crkva. Kod R. Petkovi-Popovia i V. alipurovia to su: Hadi-petrovi Jovan i Hadi Stania
Mileti. 42) U originalu: Teocah. Na novijim kartama ubiljeeni su: Crkvene Toci i Zabrnje Toci, a na
specijalkama austrijskog izdanja to su Toce crkvene i Toce zabrene. 43) Jo od obnove bistrike crkve
1833. g. popovi Nikaevii uili su neredovno i povremeno po nekoliko aka, mahom popovog sina i
po jedno ili dvoje djece iz naroda. Godine 1857. kod bistrike crkve radila je osnovna kola (R.
Petkovi-Popovi V. alipurovi: or. cit., str. 222). 44) U originalu: Zvhzdom. Kruevski pomenik
pominje upu Zvjezd, gdje je danas selo istoga imena (P. Mrkonji. Srednje Polimlje...., str. 258). Na
nekim kartama ubiljeeno je: Zvijezd, 45) Kod P. Mrkonjia, LJ. Stojanovia i na nekim kartama
zabiljeen je naziv: Seljani. Istina, ovo nisu manastiri u pravom smislu rijei jer u njima nema
kaluera. To su, u stvari, crkve uz koje ive, u posebnim elijama, mirski svetenici sa svojim
porodicama, po dvojica ili trojica. Ovi svetenici imaju svoje parohije u okolini. Ako budu voljni
da prime monatvo, prostorije za njih su ve osigurane, ali sumnjam da e to oni uiniti ili, u
najmanju ruku, nee se ubrzo pokalueriti. U svim srpskim krajevima kroz koje sam proao uo
sam stalno jadanje da e monatvo ieznuti jer stari umiru, a od mladih nee niko da se kalueri.
Nije sluaj samo u prijepoljskoj nahiji da mirsko svetenstvo zamjenjuje po manastirima kaluere
nego se to dogaa i po drugim mjestima. Kad sam pitao zato je to tako, uvijek sam dobijao isti
naivan odgovor: ,,Eto, svako hoe da se eni." Uostalom, manastiri u prijepoljskoj nahiji, nedavno
obnovljeni, mada su bez kaluera i sa mirskim svetenstvom, imaju veliki i blagotvoran uticaj na
narod. U njima se seljaci navikavaju na bogosluenje, zanemareno za vrijeme nesrea. Oni su
sredita drutvene djelatnosti. ivei zajedno u manastiru, koji snanije od seoske crkve privlai
vjerne iz cijele okoline, svetenici mnogo lake i solidnije utiu na narod i treba im odati priznanje
jer je, mada su bez obrazovanja i mada ive surovim ivotom, njihov uticaj na narod
najpozitivniji. A kakav li e tek biti uticaj onda kada svetenik, prema svome inu, dobije i
potrebno obrazovanje. Kao primjer moe nam posluiti jedan od svetenika koji ive u manastiru
Seljanima, Stevan, koji je uio beogradsku bogosloviju. Kako ga narod potuje i cijeni! Turci ga
mrze, ali ga se boje i prema njemu se ne ponaaju onako kao prema drugim polupismenim
popovima. Svaki put kada treba, radi opte stvari, ii pred vlast u okrug, Mostar ili, konano, u
Sarajevo, narod uvijek delegira Stevana kao svoga predstavnika i tumaa elja46). 46) R. Petkovi-
Popovi i V. alipurovi pominju svetenika Stevana Janjuevia u Seljanima kao uitelja i predavaa
u mjesnoj koli i kao etovou u ustanku 1875. g. Moda bi to mogao biti pop Stevan, koga ovdje
pominje Giljferding.
Poto sam u Prijepolju ostao nekoliko sati, krenuo sam dalje put Pljevalja. Stanovnitvo je
naroito zahtijevalo da posjetim manastir Seljane i da vidim tu graevinu, kojom se oni ponose.
Nekoliko prijepoljskih hriana me pratilo do manastira. Divan, ravan put vodi, u poetku, kroz
238
kukuruzna polja uz Lim. Potom zaosmo u brda, od kojih me iznenadilo naroito jedno, Sokolica,
svojim udnovatim vrhom. Vrh mu sainjavaju dvije stijene, jedna visoka, okrugla, neto malo
iskrivljena, i druga, nalik na tanak otar vrh ili obelisk. Udarismo nadesno i popesmo se na visinu
obraslu hrastovom umom. Proavi selo Zvjezd, spustismo se u dolinu, gdje se nalazi manastir.
Uzgred, nekoliko rijei o selu Zvjezdu. U njemu ima 55 srpskih (tj. pravoslavnih) i 18
muslimanskih kua. ta mislite, koliko je u proloj godini ubrano poreza od tih 55 hrianskih
kua? Pored obaveze prema agi, koji u ovom dijelu Hercegovine dobija, prema pogodbi, treinu
ili etvrtinu ljetine, hriani su platili 30 kesa pjastera (750 srebrnih rubalja) zakupniku desetine,
dok je, 18511852. godine, kad je ovaj zakup uveden, na selo bila razrezana desetina u iznosu od
12 kesa (300 srebrnih rubalja). Povrh toga, selo je platilo 4537 pjastera (blizu 226 rubalja) opteg
poreza (vergije) i 5403 i po pjastera (blizu 270 rubalja) na ime otkupa od vojne slube (askerije).
Za manastir Seljane veli narod da ga je podigao kralj Milutin. Sada su ga obnovili47) i okreili
tako da se ne primjeuje nijedan znak starine. Crkva je dosta prostrana i visoka, s jednim
kubetom, ali potpuno goli zidovi i ikonostas bez ikona ostavljaju na ovjeka nekakav tuan utisak.
Manastirska zgrada je ista i uredna. Starih rukopisa nema. 47) Obnovljen 1847. g. Crkva je
posveena Uspenju Presvete Bogorodice (LJ. Stojanovi. Stari srpski zapisi... Knj. II, zapis br. 4137
4138, str. 391 392). Sputamo se niz brdo, na koje smo se popeli da vidimo Seljane, samo s
druge strane, i, preavi Lim48), opet se penjemo uz brdo. Za dva sata doosmo do hana koji se
zove Jabuka, po planini na kojoj se nalazi. Mjesto je hladno, obraslo borovom umom. Ovdje se
zaustavismo da noimo. Bio sam vrlo zadovoljan to sam, pod krovom hana, mogao da se
sakrijem od none hladnoe i to nisam morao lei meu konje, nego sam naao sebi neobino
mjesto za noni leaj. U jednom uglu hana, pod samim prozorom (razumljivo, bez stakla), bijae
nainjeno uzvienje od dasaka, poput ogromnog sanduka, ne znam radi ega, ali pretpostavljam da
se u ovo sipao ovas ili jeam. Na tom sanduku sam nainio sebi postelju, na njoj ukusno veerao i
slatko zaspao. Kasno ujutru me probudi razgovor koji je pod mojim prozoriem handija vodio
sa kiridijama. Ovaj blagosloveni sanduk ostavio je najslau uspomenu, kao jedno od najmirnijih
i najistijih prenoita na koje sam naiao u turskim hanovima. Drugoga jutra, dok sam sjedio na
klupici pred hanom i ekao da se osedlaju i natovare konji, sjede uza me mladi beg, bosonog, u
crvenom kaputiu i utoj almi, sin spahijin, ije je vlasnitvo ovaj han, i poe sa mnom
prijateljski razgovor. Tuio se na teka vremena, koja su sad nastala, otkada je nestalo pravde" i
kod Turaka i kod Vlaha, pa je, uzdiui i puei na kratak ibuk, ovako zavrio svoj govor: Sad
si vidio kako je u naoj zemlji. Kod vas je dobro: u vaoj zemlji je red, a mi, valah*, propadosmo.
Obatalie nas sasvim, ko je bio zenil, sad je fukara. Zli ljudi svata rade. Zlih ljudi ima kod nas
okluk49), a ko je dobar ovjek, dina mi, taj ne more nita." 48) Giljferding ovdje nije preao preko
Lima, nego preko njegove lijeve pritoke Seljanice (ili Seljanice). * Vallah borba, rije kojom se
stalno slue Sloveni Muslimani (ova arapska rije znai: bogme, bogami, ba, e ba. A. kalji:
or.cit., str. 637 Primj. prev.). 49) Zenil (tur.) bogat, fukara (arap.) siromah, okluk (tur.)
mnoina, mnotvo, masa (A. kalji: op. cit., str. 651, 285, 180).
Od Jabuke ne pooh pravim putem za Pljevlja, nego skrenuh lijevo da bih vidio manastir
Duboicu, koji se sada renovira. Dodue, konji nisu bili zadovoljni ovom odlukom poto su
rijetko kada imali prilike da osjete ta znai ovako rav put. Ovdje smo se kretali po kamenju, 239
koje pokriva gotovo cijelu Hercegovinu. Stoga su i narod i zemlja dobili epitet kran" (ako se
rije odnosi na kraj, onda znai kamenit, krovit, a ako je upotrijebimo prenosno, u odnosu na
ljude, onda znai jak, snaan). Od Jabuke smo se penjali sve uz brdo, a zatim smo, vie od
jednoga sata, jahali ravnom povrinom pokrivenom kamenjem. Ova se visoravan zove Rane-
polje. Na njemu tu i tamo vidi pokoji zakrljao bor, dok je u vrtaama zasijan ovas. Iza ove
visoravni, u klancu, lei selo Obarde50). Idui dalje, popesmo se na planinu Ivovik, koja nam u
jutarnjoj magli izgledae kao da je sva oblijepljena oblacima. Za njom, u jednom udubljenju, lei
vee hriansko selo Mataruge51), ije male kue, graene od kamena, imaju u prozorima drvene
reetke naizmjenino sa eljeznim. Raunaju da u Matarugama ima oko 60 kua. Proavi iroku
visoravan, stigosmo na ivicu strme padine. Morali smo tuda silaziti, ali se nije vidjelo kuda idemo.
itavu dolinu je pokrio gust oblak, koji se navukao i na najblie drvee. Vie od sata se sputasmo
vodei konje za ulare. Konano osjetismo da smo sili i da se nalazimo pored neke rjeice52), a
bacivi pogled, vidjesmo nad svojim glavama onaj gusti oblak koji nam je zaklanjao pogled na
susjedna brda. U skoro se, pod sunevom toplotom, magla die i pokazae nam se, u svoj svojoj
ljepoti, tamne i strme mase Ivovika i Korijena53). Srdaan doek mi je u Duboici pripremio
svetenik, kome je povjeren manastir to se obnavljao, sa nekoliko hriana stanovnika Pljevalja,
koji su doli da pozdrave milog gosta iz Rusije". 50) Na nekim kartama i Obare. 51) Mataruge
ime sela i polja. Na nekim kartama ubiljeeno: Motaruge. 52) To je, vjerovatno, karsna, rjeica
Duboica, desna pritoka ehotine. 53) U orginalu: Korina. Planina Korijen zabiljeena je na nekim
kartama kao Korjen. U Duboici sam na djelu vidio napore hercegovakih seljaka za crkveni
napredak. Ovaj pusti i porueni manastir obnovili su seljaci Mataruga i nekih drugih okolnih
naselja. Treba znati da im u tome nije niko pomagao (izuzev nekih stanovnika Pljevalja), pa ak i
dan-danas sve vlasti uzimaju od njih novac za ovo: Turci za dozvolu obnavljanja crkve, a vladika
za njeno osveenje. U dvoritu lei kamen i drvena graa, pripremljena za graevinu. Nekoliko
zemljoradnika, koji su sada drvodjelje i zidari, radilo je na krovu crkve i na eliji, tj. na stanu za
svetenika. Kamen i japija su dati besplatno, a i radnici su radili za svoju duu". Uostalom, sama
po sebi, duboika crkva ne predstavlja nita naroito. Ona je niska i mrana. Mada jo nije
dovrena, u njoj se ve obavlja bogosluenje. Pri obnavljanju je sauvan stari natpis nad vratima.
On glasi da je sazidan ovaj hram..... (..... udotvorca Hristova Nikole radom i naporom Pavla
igumana jeromonaha sa svom braom u gospodu, a uz pomo boju i (pomo) svetog arhijereja
Hristova Nikole. Tada (ovo) napisa viereeni iguman Pavle s braom i pravoslavnim hrianima,
iteljima ove zemlje. Napisa se godine 7073 (1565), krug sunca 16. Zavri se mjeseca avgusta, 7.
dan. Preveo Br. uli.) 240
XXI
PLJEVLJA1)KOLAINDROBNJAK I PIVA
Od Duboice do Pljevalja nije daleko. Proavi brda koja okruuju duboiku dolinu, dohvatismo
se polja pokrivenih kamenom. Sa svih strana se uzdiu kameni visovi. Evo i naeg kra", rekoe
mi graani koji su me pratili, njega nisu badava Turci prozvali Taslidom." Stvarno, ovo ime,
koje dadoe Turci, a koje vodi porijeklo od rijei tali" (kamenit) gotovo je sasvim potisnulo
narodno srpsko ime Pljevlja". Sada ime ,.Pljevlja" oznaava samo nahiju, dok i Srbi nazivaju
sam grad Taslidom". Pljevlja su mali kamenit grad, ist poput svih, njemu slinih,
hercegovakih i bosanskih gradova. Lei na dvije rjeice: Breznici i ehotini2). Rauna se da ima
650 muslimanskih i 115 pravoslavnih kua i oko 6000 stanovnika, a od toga do 1000 hriana.
Poslije Mostara to je najaktivniji hercegovaki trgovinski grad. Turci u njemu uvijek dre mnogo
vojske radi sigurnosti od Crnogoraca. 1) Ime Pljevlja javlja se u XV, a tursko ime Taslida u XVI v.
Pljevlja je osnovao nekakav Osman-paa iz Plevne, koji je po Plevni dao ime novom naselju. Drugi
kau da su na mjestu gdje se danas nalaze Pljevlja ranije bile pljevare pljevlja manastira Sv. Trojice
i otuda je dolo ime Pljevlja (P. Mrkonji. Srednje Polimlje.... str. 301). 2) ehotinu zovu i otina,
eotina, ehotina. Ovdje me doekae sa neobinom au. Hriani su doekom htjeli da
manifestuju svoju naklonost prema Rusu, a turski mudir Emin-efendija, ne elei im protivrjeiti,
sam je preuzeo inicijativu u ovom javnom izraavanju raspoloenja. Ne samo da mi je izjahao u
susret sa mnogobrojnom pratnjom nego je i izveo van grada strau i pukovsku muziku. Mase
hriana stajale su malo dalje. Svi su uenici bili postrojeni u red. Kako je to odvratno osjeanje
biti predmet ovakve panje! Putnikovo odijelo je, od stalnog putovanja, od hodanja po brdima i
provlaenja kroz ikare gustih uma, bilo u potpunom neredu, a on sada mora da jae sitnim
kasom, praen stotinama oiju, koje ga radoznalo gledaju. Konj pod njim poskakuje i gordo frke
pod uticajem muzike, kao da na svojim leima nosi, u najmanju ruku, pobjednika. Vrlo neprijatna
situacija! Ova parada se otegla u beskonanost, jer smo proli kroz cio grad, a evo nas i do
manastira, etvrt sata iza grada, na uzvienju uz podnoje visokog brda3). 3) To je, vjerovatno,
Borovac. Srdanim dobro doli" doekala me manastirska bratija i odvela na oak", tj. u kiosk
namjeten u sredini manastirskog dvorita. To je lako, etvorougaono uzvienje od dasaka na koje
se penje drvenim stepenicama i nad kojim je krov na stubiima. Okolo je, poput boka lae,
ograeno daskama. Cio kiosk je zastrt ilimima, a okolo su jastuci, na kojima se sjedi. Preko noi,
ili u sluaju runog vremena, kiosk se zaklanja kapcima, te moe posluiti i kao stan. Zgodnijih
prostorija ovjek ljeti, u tim krajevima, ne treba ni traiti: preko dana je tu hladovina, nou
umjereno, a nema insekata. U takvom sam se kiosku spokojno ispruio i primao posjete. Jedan za
drugim obioe me svi, takozvani prvljenci", tj. vieniji graani hriani. Kako nisu imali gdje
da se smjeste u paviljonu, neki su od njih morali stajati na stepenicama. Navodim kratak obrazac
konverzacije - razgovora, koji se stalno ponavljao izmeu mene i svih ljudi koji su me posjetili:
Posjetilac, diui desnu ruku na srce i klanjajui se cijelim tijelom, pita: Kako si?" 241
Ja: Hvala Bogu, dobro, a kako ste vi?" P.: Dobro, fala Bogu." Ja: Molim, sjedite." P.:
Sjeemo", sjeda, podvijajui noge, na kraj jastuka i, klanjajui se na isti nain kao i ranije,
nastavlja: E, kako si jo?" Ja: Dobro, hvala Bogu." P.: Jesi l' se umorio?" Ja: Nisam toliko."
P.: Fala Bogu kad si do'o. Daleko si i'o da vidi nau sirotinju!" Ja: I meni je drago to sam
do'o ovamo." P.: Eto, fala Bogu (osmjehujui se). Bogami, kad sam te vidio, kano sunce da me
ogrijalo! Da Bog ivi i tebe i onoga koj' te poslao u nau zemlju." Ja: A kako je kod vas, sve
dobro?" P.: Sve dobro, fala Bogu! Eto zulum, ko turska zemlja: nema fajde. ta emo! Nauni
smo! Bogami, zlo*: umro je nama iguman, pa je stio vladika da uzme na monastir u svoje ruke,
ama narod nije dao, zauzeli su se ljudi za monastir. Dakle, tuio je nas vladika u Stambolu, i mi
smo ga tuili, ama sada pomirili smo se i sada stoji dobro, fala Bogu!" Ja: Hvala Bogu! Bolje je
kad ste se pomirili s vladikom. Ja sam uo za vaeg vladiku da je dobar." P.: Nije ni lo, ko Grk.
Kau ljudi da je miran. Sad smo njime u ljubavi." Ja: Dabogda! Treba da budete u ljubavi s
vladikom." P.: Tako i mi elimo, ama ta emo!" Poutavi malo: Ti si umoran od puta, ogluili
smo te, zbogom." Ja: Zbogom." P.: Daj, Boe, u zdravlje!" * Ovaj prelaz u govoru moga
pljevaljskog sagovornika od blagodarenja Bogu i od inenice da je sve napredno na priu o
ivotnim prilikama, koje su veoma teke ne treba da iznenadi itaoca. Takav prelaz u prianju
stalno ine bosansko-hercegovaki hriani. Govorei o svom poloaju, oni prije svega zahvaljuju
Bogu na tome to im je dobro tvrdei zatim da bi moglo biti gore, a poslije toga slikaju svoj poloaj u
sadaaoj situaciji. Jednom mi prie Bosanac, kmet, ije lice izraavae duboki jad i bol. Odgovorivi
mu na pitanje o mome zdravlju, ja ga, kako nalagae red, upitah: Kako si?" Dobro, fala Bogu!",
odgovori on, a potom, poutavi minutu, produi: Eto, ubili su mi Turci brata, pa sam do'o da
plaem (da se jadam)." Iz ovog razgovora, koji se bar pedeset puta ponovio, moe italac vidjeti ta
je u to doba zanimalo hriane u Pljevljima. Oni su ba tada okonali spor o tome ko ima pravo da
raspolae imanjem manastira, koji se nalazi pri njihovom gradu. Spor su vodili sa hercegovakim
vladikom. Kada je umro posljednji iguman, vladika doe u Pljevlja. Pravoslavno ga je
stanovnitvo doekalo s odgovarajuim poastima, ali mu je cijela optina, kao jedan ovjek,
stavila do znanja da nee prenijeti na njega pravo raspolaganja manastirskom imovinom. Kako
vladika ne htjede imenovati novog igumana, to je sama optina uzela manastir pod svoju upravu.
Ona je imenovala epitrope radi upravljanja manastirom primivi ujedno na sebe i sve dugove
nastale poslije igumanove smrti. Cio ovaj sluaj je dostavljen u Carigrad, odakle se nije dobila
kategorika odluka, ali, u momentu kad sam ja proao kroz Pljevlja, spor se bijae rijeio
izmirenjem i poputanjem od strane vladike4). 4) Ovo je, po svoj prilici, bio hercegovako-zahumski
episkop Grigorije (18541862).
Po ovome sluaju italac jasno vidi kako se pravoslavii Srbi u Turskoj ivo staraju o sudbini
svojih crkava i manastira. Narod smatra da su crkve i manastiri njegovo zajedniko dobro 242
i da on ima pravo o njima voditi brigu. Svakoga ko doe u Tursku iznenauje ova sloboda
narodnog ivota, koja se, pod tekim materijalnim ugnjetavanjem, ouvala u svemu onome to se
odnosi na duhovni interes narodni. To ja nisam osjetio nigdje tako snano kao u Pljevljima, jer
sam naiao ba u ono vrijeme kada se drutveni ivot ondanjih hriana poeo da budi. Ali svuda
u Bosni i Hercegovini osjeao sam tu elementarnu snagu kod pravoslavnog ivlja. U svakoj prilici
oni pokazuju da je stvar vjere i crkve njihova drutvena stvar, koju cio narod rjeava i svaki put,
kad zatreba, on je gotov i ivot poloiti. U pitanjima vjere i crkve kod njih odmah istupa
zajednica, koja im je inae, zbog mnogih nesretnih okolnosti, vrlo labava u svakodnevnom
graanskom ivotu. Ta sloboda narodnog ivota hriana u duhovnoj djelatnosti je, u tami to
pokriva turske Slovene, ono svjetlilo koje e im moda i osvijetliti put ka preporodu. To je dio
blaga kojim je sudbina nagradila pravoslavne Srbe za veliko zlo turskog ropstva kako bi se
potvrdio princip da u svijetu nema zla bez dobra. Jer, do turskog osvajanja, a naroito za
upravljanja posljednjih Nemanjia, zaluenih vizantijskim shvatanjima, vjera i crkva su u Srba
poele sluiti kao orua svjetskih interesa, i u starim srpskim spomenicima moemo naii na
mnoge znake moralne trulei koja je odatle proizala. Turskim osvajanjem su se vjera i crkva
uzdigle nad te svjetske interese, i narod je postao njihov jedini uvar. Ovo uvanje vjere i crkve
postade za narod, koga su svi spoljni uslovi mamili na otpadnitvo, podvigom moralne slobode i
samoportvovanja. Ovaj podvig moralne slobode i samoportvovanja jo je osnaio vezu naroda
sa crkvom i vjerom. Svetenstvo se, izuzimajui one arhijereje koje je, poslije ukidanja Peke
patrijarije, slao Carigrad, potpuno slilo sa narodom. Otuda ono i ima, i pored svih nedostataka u
obrazovanju, tako velik i blagotvoran uticaj na svoju pastvu. Pravoslavni Srbin u Turskoj,
osjeajui se aktivnim lanom crkve, ivim uvarom vjere, i videi u sveteniku ovjeka koji ivi
istim ivotom kao i on i koji sa njim dijeli sve ivotne brige i radosti, proniknut je neogranienom,
ujedno i slobodnom, svjesnom odanou prema vjeri i crkvi. On je odan pravoslavlju i ne mogu ga
sablazniti ni iskuenja vladajue religije, niti druga uenja koja bi ga mogla skrenuti sa pravog
puta. Malo sam rekao o Pljevljima i o manastiru Sv. Trojice. Ovaj manastir, koji u arhitektonskom
pogledu ne predstavlja nita naroito (njegova niska i mrana crkva obnovljena je 1595. godine,
no kada je ona sazidana, i ko je zidao, to se ne zna), znaajan je po svom uticaju na narod5).
Narod ga cijeni zbog toga to se u njemu strogo vri bogosluenje, dok se, gotovo po svim drugim
bosansko-hercegovakim manastirima, zbog malog broja kaluera, slui samo nedjeljom i
praznikom. Ali i u manastiru Sv. Trojice ima samo etiri jeromonaha. Optina je privremeno, do
vladiinog rjeenja, odredila za nastojatelja jednog mirskog svetenika, ovjeka vrlo omiljenog. 5)
Prema jednom natpisu koga vie nema, manastir je podigao jeromonah Visarion sa bratom Savom i
sinom arhijerejem Nikiforom. Monah Grigorije sa sinom Ananijem i bratiem spahijom Vojinom
podigao je i popisao 1592. g., pripratu, nadvienu kubetom (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika..., str. 329 330). Manastir je bogat knjigama i crkvenim utvarima, poslatim u stara
vremena iz Rusije. NJima on snabdijeva, koliko moe, siromane crkve, koje se u okolini zidaju
ili obnavljaju. U njemu se uva vrlo mnogo rukopisa, meu njima veliki broj na pergamentu, ali
nisu stariji od XIV vijeka. Osobito je znamenit estodnev" Jovana Damaskina, ogroman rukopis
u slovenskom prevodu, ako se ne varam, iz XV vijeka, sa mnogim slikama u boji6). Ovo je jedini
manastir koji sam obiao u zapadnoj Turskoj u kome se stare knjige briljivo uvaju i dre u redu
na dobrom i sigurnom mjestu. O ovome je nedavno povela rauna i sama optina. U Pljevljima
ima i kola7), i njeni aci lijepo pjevaju cijelu slubu.
6) estodnev je napisao Jovan Egzarh, bugarski pisac s kraja IX i poetka H vijeka. Giljferding je,
vjerovatno, naiao na njegov prevod i prepis. Zna se, naime, da je 1649. g. u manastiru Sv. Trojice 243
monah Gavrilo pisao estodnev Jovana Egzarha (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika..... str.
329). 7) Nastala je od manastirske kole Sv. Trojice, koja je radila u toku cijelog XVIII v. Turske vlasti
odobrile su graenje srpske kole 1823. g., i ve 1831. imala je tri uitelja, a 1849. i 45 aka (R.
Petkovi-Popovi, V. alipurovi: or. cit., str. 267). U crkvu marljivo dolaze ne samo graani nego i
seljaci. Kalueri hvale narod i njegovu brigu o manastiru i vele da nema u okolini pravoslavnog
seljaka, pa ni najsiromanijeg, koji ne bi preko godine dao za crkvu 100200 pjastera (510
srebrnih rublji). Hriani, uzdajui se u hatihumajun, bijahu pripremili balvane, kamen i kre za
popravljanje starih elija, ali kad se htjedoe prihvatiti posla, turska im vlast zabrani raditi. U
jednom uglu, pored manastirske ograde, nalazi se u brdu peina, u kojoj su, u staro doba, postili
kalueri. Pokojni je iguman namjeravao da u njoj sagradi malu crkvu, ali, znajui da mu to nee
Turci dozvoliti, radio je, sa drugim kaluerima i nekim parohijanima, krijui, nou. Izravnao je
kamene zidove peine i omalterisao ih, ali je posao stao poslije njegove smrti. teta je to stari
dug, koji na manastiru lei i proguta gotovo cio prihod, ne dozvoljava da se neto sredstava
upotrijebi u ovu svrhu. Stanovnici Pljevalja mnogo cijene svoju peinu i vatrena im je elja da se
jednom u njoj pone sluiti bogosluenje. Odluio sam skrenuti od Pljevalja na jug da bi u
Kolainu vidio dva naputena manastira, za koja su mi govorili da imaju mnogo starih knjiga i da
obiem u Hercegovini poznat Pivski manastir8). Predstojao mi je teak put. Govorili su mi da u
morati tri dana putovati od Pljevalja do Pive, i to po brdima, dalje, da tamo nema nikakvih puteva
i da je to jedan od najdivljijih krajeva u cijeloj Hercegovini. to se tie brda, uzdao sam se u
provjerenu snagu nogu svojih konja, a od surovih stanovnika nisam se trebao bojati, jer sam se
ve na svome putu po albanskim krajevima Stare Srbije uvjerio da nema nikakve opasnosti za
Evropljanina koga prate kavazi. 8) Zove se i Piva, manastir Piva. Prvi dan smo putovali od Pljevalja
do manastira Dovolje, na Tari. Vodio nas je bivi iguman i jedini stanovnik tog manastira, mlad i
pametan kaluer Pahomije9). NJega su prije nekoliko godina protjerali iz manastira kolainski
Muslimani i on se sada nastanio u Pljevljima. Kolainci prisvojie manastirsku njivu, umalo ne
ubie hrianina koji je sluio u manastiru, a i kalueru zaprijetie da e ga likvidirati ako se usudi
traiti zakonska prava na manastirsko imanje. Nije se imalo kud. Pahomije se morade skloniti, i
sada je manastir ostavljen na milost i nemilost sudbine. 9) Ovo je Nnkolajevi Pahomije (1829
1905). Teko i dosadno bi bilo detaljno opisivati put od Pljevalja do Dovolje. Jahasmo od jutra do
mraka i osim dvije male poljane, nismo s naim konjima toga dana uinili nijedan pokret po
ravnom terenu. Stalno uz brdo i niz brdo. Oznaiu samo glavne karakteristike terena, koji nije
oznaen ni na jednoj karti. Idui od Pljevalja prema jugu, penje se na brdo zvano Kraljevac10),
zatim se sputa rijeci Vezinici11), ide njenom klisurom i prolazi mimo gore Viljak i Zenicu, na
ijim obroncima lei selo istoga imena. Proavi drugo selo, Potpe12) (sa 10 hrianskih i 20
muslimanskih kua), penje se, u poetku, blagom padinom, nailazi u umi na nekoliko bijednih
kolibica to ine selo" Hata13) u kome ive pelari, a zatim e uspuzati kroz borov estar uza
strme strane Borja14), sii s njega i ponovo se penjati na Drljino brdo15), takoe pokriveno
etinarom. Na ovom brdu nailazi na nekoliko muslimanskih kuica i od toga sela" (ime mu je
kao i brdu, Drljino Brdo) ulazi u kolainsku nahiju. 244
10) U originalu Kralevci 11) U originalu Vhinich. 12) U originalu Podpe. P. Mrkonji naziva ga
Potpee jer se prua ispod kra i stijena u kojima ima peina (P. Mrkonji. Srednje Polimlje.... str.
343). 13) Nije se moglo identifikovati. Moda je to selo Alii? 14) Na kartama Crno Borje, a
jugoistono Borovac i Zeleno Borje. 15) U originalu: Drenino brdo. Na nekim kartama Drlino brdo. Na
jugu se ova nahija dodiruje sa sjevernim granicama crnogorskim. Raunaju da u Kolainu ima oko
850 kua, od kojih je 500 muslimanskih, a 350 pravoslavnih. Na jugoistonom uglu nahije, blizu
crnogorske granice, na brdu lei stari grad-tvrava Kolain16), u kome ima nekoliko desetina
muslimanskih kua. Kolain je gnijezdo fanatika pljakaa. Kolainski Muslimani, porijeklom
Sloveni, najei su i najsuroviji u cijeloj Bosni i Hercegovini. Kod njih se u svoj snazi
rasplamsao fanatizam, kojim se, kako ve rekoh, odlikuju Muslimani u mjestima koja granie sa
Crnom Gorom. Moete samo pomisliti kako ovdje ive njihovi kmetovi, hriani. Zbog toga se
dio kolainskih hriana iselio na jug, u sjevernu Albaniju, gdje smo ih ve sreli. Kolainski
Muslimani nemaju drugog imena sem zlikovci". Taj epitet borbenosti i divljatva dijele s njima
njihovi zapadni susjedi, stanovnici nahije aranci. U arancima nema nijednog Muslimana
cijela je ova nahija pravoslavna. Stanovnici Kolaina i aranaca stalno meusobno ratuju. Osim
toga, Kolainci su, do danas, vodili stalne pogranine borbe sa Crnogorcima. Rijetko se kad ovdje
uspostavlja primirje. Mnogo narodnih pjesama opjeva dogaaje iz ovih sukoba. Na granici
Kolaina i aranaca prestaje vlast turske administracije. 16) Osnovan u XVIII v. kao turska tvrava
kojom je upravljao kolazi (pedesetar). Po njemu i naziv Kolainovii za samo naselje, a kasnije i za
itavu okolinu (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb). U ovim dvjema nahijama i u krajevima juno
prema crnogorskoj granici, u Drobnjacima, Pivi, Nikiu, Banjanima i Korjeniima17) itd., gotovo
sam narod upravlja. Razlika je samo u tome to se na onom podruju koje nastanjuju hriani ivi
mirno i plaa se porez dok ne dotui zulum susjeda Muslimana ili garnizona baibozuka, a u
mjestima gdje stanuju Muslimani (Kolain, Niki, Korjenii) sultanova blagajna nita ne dobija i
pravo jaega gospodari neogranieno. 17) Banjani oblast u Crnoj Gori, omeena planinom
Sominom, NJegoem i dolinom Trebinjice. Sa sreditem Velimljem. Korjenii predio u
Hercegovini, jugoistono od Trebinja.
S Drljina brda smo se spustili u vrlo duboku, usku dolinu, Potoci18), u kojoj je i selo istoga imena.
Sela u Kolainu imaju tek po nekoliko kolibica, esto dvije ili tri. Od Potoka se penjemo na
Behteevinu19) i, siavi odatle, naiosmo na poljanu i na selo akline20), kao i na movaru, vrlo
rijetku u ovim krajevima. Nad poljanom se uzdie Crni vrh, najvie uzvienje na putu izmeu
Pljevalja i Tare. Proavi poljanu, penjemo se na trbinu ostavljajui desno ogromne stijene, koje
se takoe zovu akline. Siosmo i sa Sirove glave21), drugog brda, povezanog sa trbinom.
Padoh u oajanje jer sam, oslanjajui se na objaenjenje svojih pratilaca, mislio da u pod ovim
brdom naii na manastir. Meutim, doavi do podnoja, opet sam pred sobom vidio drugo, isto
takvo brdo. Nema niega zamornijeg od ovakvog puta. Sjedei na konju, koji se sporo penje uz
brdo po kamenju, korijenju drvea i vododerinama planinskih potoka, strano se umori, a jo vie
umara hodanje pjeke, kada neprestano poskakuje i spotie se o kamenje i korijenje. S brda
mora silaziti pjeke, inae nikakav konj ne bi bio u stanju da izdri ovakav put, Ovaj umor 245
od stalnog penjanja na brda i silaenje s njih nije ni slian onome normalnome, da kaem,
ugodnome zamoru fizikih snaga koje osjeti nakon dugog mara po ravnom terenu. Od ovog
penjanja i sputanja ti se, u poetku, ivci bolesno nadrae, a zatim nailazi neka ukoenost. Pa
ipak je ovakvo kretanje, zaudo, zdravo to sam na sebi iskusio. 18) Nije se moglo identifikovati.
19) Nije se moglo identifikovati. Moda je to Bandukovina? 20) Nije se moglo identifikovati. Moda je
to Kriak? 21) Nije se moglo identifikovati. Moda je to Suvodonj? I, tako, pred nama ima jo jedno
brdo, zvano Bogomolja22). Ime je dobilo sigurno po tome to preko njega prelaze stanovnici
okolnih sela idui u manastir na bogosluenje. Bogomolja je pokrivena tako gustom umom da
kretanje po njoj zahtijeva mnogo napora. Konano, preavi, za pola sata, i Bogomolju, vidjesmo
na maloj poljani eljno oekivani manastir. 22) Nije se moglo identifikovati. Moda je to
Rahmanlija? Manastir je na samoj obali Tare, ali je ponor tako dubok i strm da ne vidi rijeke sve
dok ne doe na samu ivicu litice ili stijene, kako kau Srbi. Potpuno je pust. NJegov domain,
otac Pahomije, iskoristi moju pratnju da bi obiao svoje naputeno dobro, te nae u blizini biveg
sluitelja, u koga su ostali kljuevi od elija. Poto nekako oistie jednu eliju od praine,
smjestismo se u nju. Nije se mogao odmah nai crkveni klju: dugo su deverali oko brave i
konano je otvorie pomou eksera. Od praine pocrnjeli zidovi i pranjave i buom pokrivene
ikone ostavljali su teak utisak, ali je sve govorilo o tome da je crkva naputena iznenada. U
svjenjacima su jo stajale svijee, a na jednom nalonju je leala otvorena knjiga. Crkva je sa
jednim kubetom, glomazne i neskladne arhitekture, sazidana je, kako kae natpis, 7053 (1545)
godine23). Rukopisa ima mnogo, ali su svi novijeg datuma. 23) Crkva je te godine obnovljena, a
sagraena je mnogo ranije (V. orovi. Manastir Dovolja. Glasnik Skopskog naunog drutva. Knj.
XIII, Skoplje, 1934, str. 4145). Manastir je postojao ve 1513. i posveen je Uspenju
Bogorodiinom. 1857. g. turska posada dovela je u crkvu jednu hriansku djevojku i obeastila je, te
knez Danilo naredi da se crkva zapali. Ponovo je obnovljen, ali ga je 1886. upropastio poar (V. R.
Petkovi. Pregled crkvenih spomenika...., str. 103104). Drugoga dana, rano ujutro, krenusmo iz
Dovolje da bismo vidjeli drugu zaputenu bogomolju u Kolainu manastir Sv. arhanela
Mihaila, koji takoe lei na Tari24). On je davno opustio, ali su me uvjeravali da se u njemu
sauvalo mnogo starinskih knjiga. Ovog puta me iskazi stanovnitva nisu prevarili, i put je bio
dobro nagraen. Naosmo prilino lijepu crkvu razbijenih vrata, provaljenog krova na mnogo
mjesta, oteenog ikonostasa, ali u oltaru, na sauvanoj sv. trpezi, leae nekoliko rukopisa, dok je
velika koliina drugih bila rasuta oko prijestola. Pohlepno pregledah nesretne knjige, koje su,
zbog vlage, predstavljale masu vrsto slijepljene hartije, i na osnovu ius primi occupantis, izabrah
ono to mi izgledae najdragocjenije. Na alost, nisam sve mogao ponijeti, jer ne imadoh teretnih
kola, a s druge strane, da bih ponio ono to sam izabrao, morao bih angaovati slugu i kavaza i cio
tovar privezati za sedla njihovih konja. Morao sam zato ostaviti za hranu mievima n plijesni, ili
za plijen buduem putniku, pun krug mineja i drugih bogoslubenih knjiga pisanih u XVII vijeku.
Iznad vrata manastira Arhanela Mihaila proitah natpis, u kome je, poslije uobiajene fraze 246
24) Na desnoj obali Tare, nekoliko kilometara niz rijeku idui od Dovolje (B. Bokovi. Arhitektonski
spomenici na Tari i pod Osogovom. Glasnik Skopskog naunog drutva. Knj. XII, Skoplje, 1934, str.
147156). (Voljom oca i uz pomo sina i izvrenjem sv. duha.... ), reeno sljedee, samo e se
poznavaoci slovenskog tajnog pisma potruditi da deifruju trei i etvrti red:25) 25) Sedam rijei
pisanih tajnom bukvicom (od: ) odgonetnuto je prema LJ. Stojanoviu (Stari srpski zapisi..... Knj. I,
zapis 817 na 242. str.). Deifrovani tekst naveden je u zagradama odmah poslije rijei pisanih tajnim
pismom. 26) Prepisujui ovaj zapis, Giljferding je pogreno proitao godinu od stvorenja svijeta i
indikat. Kako 1591. g. od roenja Hristova odgovara godini 7099 od stvorenja svijeta, u zapisu
vjerovatno stoji F, a ne F tri, a ne etiri slova za brojeve. Indikat godine 1591. bio je a ne.
(I. Ruvarac. O natpisima u Ozrenskoj crkvi i o ivopiscu popu Strahinji. Glasnik Zemaljskog muzeja u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, IV/1892, str. 300). (Po nalogu jeromonaha i igumana (kir) Teodora i
gospodina vojvode Milije potrudih se o ovim slikama ja pop Strahinja iz Budimlja. Zavri se ovaj
sveti hram arhistratiga Mihaila 7099 godine od stvorenja svijeta, a 1591 g. od Hristova roenja,
krug sunca 15, a mjeseca 12, indikat 14, temelion 15, dan 7, zlatni broj 15, epakta ljetu 4, epakta
mjesecima mart 5, mjeseca avgusta 22. dan). Tuno izgleda manastir Sv. Mihaila. On predskazuje
sudbinu manastira Dovolje. U Kolainu, na Tari, postoje jo dva ovakva manastira: Dobrilovina27)
i Blikova28). Imao sam volju da proem i tuda, ali su mi za to bila potrebna dva ili tri dana, a ja
nisam imao vremena. Neka neko drugi proe kroz Kolain i neka vidi da li su se u Dobrilovini i u
Blikovi sauvali kakvi stari odbaeni rukopisi kakve sam ja naao u manastiru Sv. Mihaila. 27) Sa
crkvom Sv. ora. Nalazi se na lijevoj obali Tare (. Bokovi. Arhitektonski spomenici.... str. 148).
28) U originalu: Blikova. Manastir u Vraneu (izmeu Bijelog Polja i Pljevalja). Crkva je posveena
Bogorodici (Vavedenje). Pominje se 1516. Sada je u ruevinama (S. Stanojevi. Narodna
enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka... Knj. I, Zagreb). 247
Iza ovoga manastira nastaju opasni predjeli, ali sam preduzeo potrebne mjere. Zamolio sam
ljubaznog starca Emin-efendiju, mudira pljevaljskog, da javi zapovjedniku baibozuka u
Drobnjacima, uz crnogorsku granicu, o mome dolasku. Poto smo napustili manastir, siosmo do
skele na Tari, jedne od rijetkih skela na ovoj brzoj i hladnoj planinskoj rijeci, koja je gotovo
cijelim svojim tokom kao okovana u glatko strmo stijenje. Preavi s konjima rijeku na irokom
amcu, odmah se poesmo penjati uz takvu strminu na kakvu smo vrlo rijetko nailazili ak i u
Hercegovini. Penjali smo se itav sat. Na pola puta moradoh sjahati sa svoga neumornog konja, na
kome sam se bez straha penjao na sve visine. Pratnja mi, naime, ree, poto je davno bila sjahala,
da je nemogue dalje jahati, i stvarno, uskoro smo morali puzati gotovo etvoronoke po golom
kamenju. Kako su ovdje proli konji, to oni sami najbolje znaju. Konano, malaksali, dohvatismo
se vrha i pred sobom vidjesmo iroku poljanu, a na njoj, tik uza sam kraj ponora, cio logor
Albanaca Toska u ivopisnim fustanelama. Tek to se pojavismo, Albanci skoie na noge, a
lijep, jo golobrad mladi, sa irokim pojasom opivenim zlatom, sav iskien skupocjenim
orujem, izae pred nas i ree: Ho geldin (dobro doao), odavno te oekujemo! Sjedi s nama,
odmori se." Bio sam iznenaen tako sjajnim doekom prireenim od cijelog odreda i pred moju
uplaenu matu, na trenutak, izae uasni red turskih ceremonija. Ali se nije imalo kud: padoh u
ropstvo gostoljubivosti baibozuka. Istog momenta su prostrli ilim, te mladi, starjeina odreda,
smjesti me pored sebe i poe aavati ibukom i crnom kafom. Meni nije bilo nita odvratnije od
crne kafe poslije umora, kada je grlo suvo, glava gori, a srce bije ubrzano. No, Turci ba tada
uivaju u njoj. Ja iz utivosti uzeh oljicu u ruke, pokvasih usne i vratih je Albancu koji
posluivae, a, da se ne bi obratila panja na neispijenu kafu (domaini bi mogli to shvatiti kao da
se bojim otrova), pourih sa pitanjem: Gdje smo mi? Koje je to mjesto? Kakve su to stijene?"
Ovo je", odgovori mi jedan od Albanaca, prevodilac, snjeno polje Jezera29), a ova planina,
koju ispred nas, a iza polja vidi, to je Durmitor30). Nema vee planine u cijeloj ovoj zemlji. Preko
nje e morati prei kad krene, ako bog da, u Pivu. Valah, sluali smo da je u naoj zemlji
hladno, ali, valah, ovdje je jo hladnije. Nemamo vode, nego i ljeti i zimi pijemo otopljen snijeg,
njime pojimo i konje. Vie od est mjeseci snijeg se na ovom polju ne topi, a na planini se ne topi
nikako. Nita ne raa na Jezeru, nikakvo ito. Valah, eto kakav nam je logor, da ne moe gore
biti." 29) U originalu: Ezero. Jezera su prostrana visoravan, povr, izmeu Tare, Durmitora i
Sinjajevine, sa vie jezera. Pominju se u XV v. kao katun. 30) U originalu: Dormitor. Zar vas ovdje
dre stalno?" upitah pun boleivog sauea prema siromanim Toskama, naviknutim na toplo
podneblje Epira i ije fustanele slabo tite od hladnoe (uostalom, mnogi meu njima imaahu
ogrtae na leima). Razumije se, evo ve nekoliko godina logorujemo na Jezeru." A zato?"
Eto, Karadag (Crna Gora)", odgovori on bez daljeg objanjenja. Samo ime Crna Gora" za Turke
je dovoljno i rjeito. E, recite mi. Boga vam, kako zovu ovo brdo pred nama? Zar nisu neke
zidine na njemu?" Da, to su zidine. To je stari grad, sada batal (poruen), a kako ga zovu, valah,
ne znam. Ej, more (more uzvik pri obraanju niem), kako se zove onaj grad tamo na stijeni?"
zapita on jednog izmeu hriana gonilaca koji je sjedio malo dalje. Pirlitor, Momilov grad."31)
ta, zar je to Pirlitor?" uzviknuh od divljenja poto smo tako prozaino sjedili u podnoju
uzvienja za koje je vezano najpoetskije predanje srpske narodne pjesme, a i ljudi ovako
ravnoduno izgovaraju ime Pirlitora, dok mu baibozuci, koji ovdje konakuju godinama, ne znaju
ni imena. 248
Dakle, to je Pirlitor", opet ja rekoh. Eto, kau: Pirlitor prema Durmitoru*", ravnoduno produi
gonilac. Na Durmitor je s Pirlitora prelijetao Momilo na krilatom konju kada je kretao u lov." 31)
Pirlitorom se naziva i brdo koje se uzdie sa Jezerske visoravni iznad Tare, oko 15 km sjeveroistono
od Durmitora, i ruevine grada koje se na njemu nalaze. * Ove rijei se pjevaju u narodnoj pjesmi.
Imao sam vruu elju da se popnem na Pirlitor, ali mi rekoe da je to vrlo teko. ovjek mora
puzati po glatkom kamenju, a na njegovom vrhu nema nita osim ruevina, starih zidina i gomile
kamenja. Sem toga primijetih da bi mojim domainima, baibozucima, ionako dosadilo da me
ekaju do sutra, pa sam odluio da ih ne ljutim. Zato sam, kada me upitae da li u se odmoriti ili
namjeravam dalje, bez rijei uzjahao i krenuo dalje sjeajui se samo vanredne slike Pirlitora koju
je prikazao narodni pjeva. Vjernijeg, ivljeg i ljupkijeg opisa prirode neete nai ni u kakvoj
narodnoj poeziji, i ja smjelo tvrdim da je poetak pjesme o Momilu najljepi cvijet srpskog
eposa. Opis hladne surove prirode koja vlada u podnoju Durmitora, prema toplom i svjeem
vazduhu okoline Skadarskog jezera, gdje je zlikovac Vukain pokuao da domami vladarku
Pirlitora, Vidosavu, uvijek me privlaio svojom ljepotom. A kako sam se tek iznenadio kad sam
obiao ta mjesta i svojim oima vidno kako je tipino vjerno opisana stvarnost. Da proitamo
samo poetak pjesme:
Knjigu pie ura Vukaine U bijelu Skadru na Bojani, Te je alje na Hercegovinu Bijelome gradu
Pirlitoru, Pirlitoru prema Durmitoru, Vidosavi ljubi Momilovoj; Tajno pie, a tajno joj alje, U
knjizi joj ovako besjedi: Vidosava, Momilova ljubo! ta e u tom ledu i snijegu! Kad pogleda
s grada iznad sebe, Nita nema lijepo vieti Ve bijelo brdo Durmitora Okieno ledom i
snijegom Usred ljeta kao usred zime. Kad pogleda strmo ispod grada, Mutna tee Tara valovita,
Ona valja drvlje i kamenje, Na njoj nema broda ni uprije,
A oko nje borje i mramor je. Ve ti otruj vojvodu Momila, Il' ga otruj, ili mi ga izdaj, Hodi k
meni u primorje ravno, Bijelome Skadru na Bojani, Uzeu te za vjernu ljubovcu Pa e biti
gospoa kraljica, Presti svilu na zlatno vreteno, Svilu presti, na svili sjediti, A nositi divu i kadivu
I jo ono sve eeno zlato. A kakav je Skadar na Bojani! Kad pogleda brdu iznad grada, Sve
porasle smokve i masline I jo oni grozni vinograda; Kad pogleda strmo ispod grada, Al' uzrasla
enica bjelica, A oko nje zelena livada, Kroz nju tee zelena Bojana, Po njoj pliva riba svakojaka,
Kad go hoe, da je taze jede."32) 32) Ovo je prvih 40 stihova narodne pjesme enidba kralja
Vukaina, koje je Giljferding prepriao.
Ostavimo sada narodnu pjesmu i vratimo se stvarnosti. Situacija u kojoj se naoh bijae vrlo
udna. Kada se, samo na asak, sjeti vremena provedenog kod baibozuka, izgleda ti kao da si to
sanjao. Jahao sam dostojanstveno, sitnim korakom, uporedo sa mojim mladim domainom,
Sejfula-bejom. Okolo je poigravao konje itav odred, oko 50 ljudi. Toske su htjele da pred
strancem pokau svoju smionost: jurili su po irokom polju sagnuvi se uz konjski vrat, uzvikivali
i gaali u punom trku. U odredu bijae i lakrdija (budala). On je jahao krljavo kljuse drei u
ruci 249
nekakav dobo, u koji je stalno udarao, izgovarajui svakog asa nepotpunu reenicu ili oteui
pjesmu, kreveljei lice i izvodei glasom neobine i smijene melodije. NJegove grimase i rijei
su esto izazivale smijeh. Da li se on ne podsmijeva udnovatoj figuri Moskova? Upitah ko je to.
Rekoe mi da je ovakav lakrdija stalna potreba odreda Toska i da bez njega odred ne moe da
opstoji. Konano stigosmo u glavni tab. On se sastojao od nekoliko dvokatnih koliba, koje su
Toske sebi naroito podigle pored sela Jezera33). 33) Kao selo, Jezero se nije moglo identifikovati.
Meutim, vei dio odreda je smjeten po hrianskim kuama u Jezeru i u Drobnjacima. Uvedoe
me u najveu od tih baraka, gdje je stanovao starjeina odreda, ali se ni ona nije odlikovala
naroitim komforom. U prizemlju su smjeteni konji, a gore je ivio oficir. Cio sprat je inila
jedna soba sa kaminom bez dimnjaka. Dim je izlazio kroz prozore, tj. kroz dva mala otvora koja
su se zatvarala daskom. Kad u prostoriji ne bi bilo mnogo dima, dasku bi spustili na otvore i
ukuani bi ostala u tami. Uvijek je bilo pukotina i strano je duvalo poto je na ovoj visini Jezera
hladno ak i usred ljeta. Kako li je tek u ovakvoj kui zimi? Domain me gostoljubivo odvede u
jedan ugao sobe, a sam se smjesti u drugi izvinjavajui se da je ovo jedina njegova prostorija. Dim
je ujedao za oi. Stan ne bijae tako prijatan. Nije bio interesantan ni razgovor sa Sejfula-bejom uz
pomo prevodioca. Ali ipak sam ovom prilikom doznao za neke detalje o organizaciji albanskih
baibozuka, od kojih su tako teko stradali hriani u Hercegovini. Ova organizacija se temelji na
privatnoj spekulaciji i na rodovskom sistemu ivota. Drava odredi izvjesnu sumu novca, za koju
se neki od poznatijih Albanaca obavee da e skupiti odred s odreenim brojem konjanika s
konjima, izdravati ih dajui im platu po dogovoru, a sam e za taj posao primati povee sume
novaca iz dravne kase. Glavni organizator se obraa starjeinama fisova, vrbuje ih za slubu,
zajedno sa konjanicima iz njihovih fisova. Takav starjeina bijae i moj domain, Sejfula-bej, cio
njegov odred je s njim bio u rodbinskim vezama. Narodni tipovi iz istone Bosne Zadruna kua u
Bosni
Glavni organizator, ahim-bej, rukovodilac svih baibozuka u Hercegovini, bijae tada, ini mi se,
u Gacku. Sejfula-bej primi, u mom prisustvu, od njega pismo i proita mi nekoliko redova. Pismo
je pisano grki. Kao potpuni gospodari odreda, starjeine, razumljivo, nastoje da strpaju novac u
svoj dep putajui svoje baibozuke da silom uzimaju od stanovnika ne samo provijant nego i
sve to im se dopada. Ali ni njih ovjek ne moe uvijek okrivljivati. Tako mi je, na primjer, priao
Sejfula (a ovo je stvarno bila istina) da ahim-bej nije ve nekoliko mjeseci dobio nijednog
pjastera iz blagajne i, da bi mogao isplatiti ljude, zaduio se u Sarajevu dozlaboga. 250
ime bi se, dakle, izdravao odred ako se ne bi vrilo otimanje i pljakanje stanovnitva? Zato
hriani na Jezerima i u Drobnjacima nisu ni mogli ivjeti od baibozuka. Nekoliko godina su oni
stalno podnosili tube ili mudiru u Pljevlja, ili pai u Mostar, ili, pak, u Sarajevo, veziru. No od
ovoga nije bilo nikakve koristi. Svaki put su i mudir i paa i vezir obeavali da e se albe uzeti u
razmatranje, da e baibozuci unaprijed davati priznanice na uzeti provijant i da e se
stanovnitvu isplatiti novac kasnije, po tim priznanicama. Stvar se zavrila time to su se itelji
Jezera i Drobnjaka jedanput sakupili i zamolili baibozuke da napuste njihov kraj, a kad ovi ne
htedoe, istjerali su ih silom. Nikako nisam oekivao, dok sam bio gost Sejfula-beja, da e se i
njemu, kroz tri mjeseca, desiti takva neprijatnost. A on me je dobro doekao, kako se moe
doekati u takvim prilikama. Radi mene je naroito ispeen veliki ovan (vjerovatno ukraden).
Iznenadio sam se primijetivi da ni moj domain ni dva Albanca, koji su s njim sjedili i od kojih
bi jedan, stariji i iskusniji, mogao biti ujak mladome beju (on nam je bio prevodilac), nisu okusili
ni rakije ni mesa, nego su poeli i zavrili svoj objed kiselim mlijekom i varenikom. Zato meni
samome nudite peenje i rakiju?" upitah na kraju. Pa eto, mi postimo", odgovori ujak, kao malo
zbunjen. Zar vi sad postite?" upitah opet, ramazan je davno proao!" Ne, ovo nije pravi post,
nego onako, obiaj kod nas Toska. Nedjelju-dvije ne jedemo meso, ne pijemo rakije, ak ni vodu
ne smijemo piti, nego se hranimo samo hljebom i mlijekom. Pa sada e brzo kraj postu.
Istovremeno, kada se hrianski milet omrsi, zavrie se i na post." Ovo vremensko podudaranje
navodi na misao da je ovaj udnovati post, koji dre Toske muslimani, u stvari ostatak
Gospojinskog posta34). Toske jedino raunaju vrijeme posta po mjesecu i zato se on, ponekad, ne
podudara sa hrianskim postom za nekoliko dana. Poslije ruka, koji je za moje sagovornike
zapravo bio veera bez obzira to je posluen rano, prije zalaska sunca moralo se opet
razgovarati. Zamislite o emu se moe razgovarati sa Albancima, baibozucima? I knezovi
oblinjih sela doli su da me vide, posjedili pored vrata na podu, plaljivo se sa mnom zdravili i
vraali se. Mada bijae rano, odluih na kraju da poem spavati. Unesoe moj putniki duek.
Sejfula-bej se takoe spremae za spavanje: skide oruje i poloi ga pored sebe, svue sa sebe
kratak kaputi, opiven zlatom, i sjajni pojas, obavi glavu maramom, umota se u ogrta i lee na
onom istom mjestu na kome je i sjedio. Ja se takoe umotah u topli injel, ali pred zoru dobro
ozeboh. 34) U originalu: Uspenskago posta. Idueg dana krenusmo u Pivu35). Pratio me je jezerski
knez. On je bio naoruan kao i svi hriani u ovim pograninim mjestima prema Crnoj Gori. Pred
nama se uzdizao ogromni planinski masiv Durmitora, pokriven snijegom. Masiv izgleda poput
ravne crte sa nekoliko isturenih vrhova. Cio ovaj lanac je od kamena. U njegovom podnoju se
vidi udubljenje obraslo borovom umom u ijoj se sredini nalazi jezero. Narod pria da je ovdje
bio manastir. Kada je sv. Sava hodao i prosvjeivao zemlju" (tako mi je priao jezerski knez),
doe i u ovaj manastir. Odmorivi se, htjede krenuti dalje, ali ga iguman zaustavi obijedivi ga da
mu je ukrao pijetla. Sv. Sava mu odgovori da od roenja nije nita ukrao. Ali mu iguman uzme
bisage (kona torba privezana uz tursko sedlo) i, stvarno, u njima je bio pijetao. Iguman ga je,
mrzei prosvjetitelja, sam tamo metnuo. Videi takvu pakost, sv. Sava prokle manastir, te on
propade u zemlju, a na njegovom mjestu se razli jezero36). Iz toga su jezera nou izlazili krilati
konji, koji su pasli po livadi. Meu njima se jednom nae kobila iz ergele pirlitorskog vladara
Momila i ona mu odrijebi krilatog konja, po imenu dral*. 35) Predio u Crnoj Gori izmeu
planina Vojnika, Golije, Maglia i Durmitora. 36) Crno jezero, jedno od najveih drobnjakih jezera. *
U narodnoj pjesmi koju je tampao Vuk Karadi ovaj se konj zove Jabuilo. 251
Dok je Momilo jahao ovoga konja, nije se bojao niega na svijetu. Ali Vukain, koji je sjedio" u
Skadru**, privoli njegovu enu Vidosavu da izda svoga mua. Ona spali konju krila, a zatim,
kada se Vukain priblii Pirlitoru, pusti ga u grad i izdade Momila. Poto je ubio vojvodu,
Vukain ree Vidosavi: Kad izdade ovakvog junaka kao to je bio Momilo, kako mene nee
izdati!" odsijee joj glavu i oeni se njenom sestrom mladom Jevrosimom37), koja mu rodi
junaka nad junacima", Marka Kraljevia. Ovo su predanja koja pripovijedaju stanovnici u
okolini Durmitora. ** Tj. vladao Skadrom. 37) Jevrosima je, po narodnoj pjesmi, sestra Momilova.
Udarismo neto malo desno od glavnog vrha durmitorskog38) i popesmo se na krevitu planinu
Krenj39), na kojoj bijae vrlo hladno. Potom smo preli nekoliko udubljenja u vidu kazana,
pokrivenih mravom travom i zasutih kamenjem da bismo se, konano, popeli na prevoj preko
grebena. Ovaj prevoj se zove Sedlo; njegova kontura sa dva visoka luka stvarno podsjea na
sedlo. Na mnogim mjestila lei snijeg. Vjetar je duvao snano. S one strane Sedla jahasmo po
visoravni koja se postepeno sputae, a bila je presijecana, u raznim pravcima, kamenitim
uzviicama. Na nekim od tih visoravni se nalaze takozvani katuni, tj. kolibice od dasaka sklepane
na brzinu, gdje se ljeti nastanjuju stanovnici susjednih sela kad izgone svoja stada na pau. 38)
Giljferding se, u stvari, kretao lijevo od durmitorskog masiva. 39) Nije se moglo identifikovati. To je,
vjerovatno, Kranje. Katuni pored kojih proosmo (Studena i Nikolin Do) pripadaju Drobnjacima.
Svako selo u Drobnjacima ima svoj planinski katun. Prava sela, koja lee u nizini, ljeti ostaju
gotovo potpuno pusta, jer Drobnjaci, nemajui dovoljno obradivog zemljita, ive iskljuivo od
stoarstva***. U katunu Studenoj doekae me Drobnjaci sa velikom radou. ene se nisu
sakrivale pred tuincem. ak su i one razgovarale sa mnom ponavljajui prijateljske rijei koje je
ruski putnik tako esto sluao od pravoslavnih Srba seljaka: Bogami, kad smo te vidjeli, kano da
nas je sunce ogrijalo." Ovdje su ti dobri ljudi nahranili i mene i cijelu moju pratnju gustim,
ukusnim ovjim mlijekom i sirom i nisu za to htjeli uzeti nita. *** Mnogi stanovnici naselja uz
Durmitor bave se, kako sam obavijeten, i lovom na medvjede. Naposljetku, preavi planinski
greben Dugu planinu40) i umorivi se dobro od estoasovnog jahanja, dohvatismo se strane
duboke, strme padine, zvane Borkovii, kojom se zavrava uzvienje, sastavni dio drobnjake
nahije. Na ovaj nain smo toga dana presjekli zapadni, ui dio te nahije. Glavna naselja Drobnjaka
ostala su nam lijevo. S ivice padine pokazivali su mi svu silu brda koja pripadaju hrabrim
Drobnjacima. U daljini se nazire dolina u kojoj lei njihovo glavno selo, Drobnjak41), a jo
ulijevo, lanac planina oznaavao je Crnu Goru. 40) Nije se moglo identifikovati. To e biti Pivska
planina. 41) Nije se moglo identifikovati.
Zaas se spustismo s Borkovia pjeke po kamenju drei se krivudavog puteljka. Za to vrijeme
su nas presretali i uklanjali nam se s puta, silazei sa svih strana raznim puteljcima sa te iste
visoravni, hriani naoruani dugakim pukama u kaputiima od mrkog sukna, sa crvenim,
poput alme, povezima oko glave, surovih i borbenih izraza. Sretali smo i ene, veinom 252
prijatne i crnomanjaste, u odjei od istog sukna, koja je bila opivena obrubom i ukraena
objeenim srebrnim ploicama i novcem, sa bijelim maramama, koje su sa glave bile oputene niz
lea. Bila je Gospojina. Cio pravoslavni svijet iz okoline urio se Pivskom manastiru na crkvenu
slavu. Mi smo sretali one koji su okasnili. Sili smo napokon u usku, toplu dolinu, obraslu
hrastovinom, preli pliakom preko Komarnice i Sinjca, dvije rjeice, bistre poput kristala, koje se
ovdje blizu ulijevaju jedna u drugu i obrazuju Pivu42). Idui niz nju, za pola sata doosmo do
prostranog manastira, okruenog sa svih strana brdima. Manastirsko dvorite bijae puno naroda,
ali to nije bio zaplaen, utuen, mrav i ispijen svijet, kakav sam vidio na Ilindan u krugu
manastira Banje u Bosni, nego su to bili ljudi svjei, visoki, snani, stasiti, koji ponosno nose
svoje puke i na ijim se licima jo ne bijae izgubio izraz slobode i dostojanstva. Meu
Drobnjacima i Pivljanima, u mrkim kaputiima i crvenim povezima oko glave, otro su se isticale
bjelae (bijela dugaka muka gornja haljina) i crne kape Nikiana, koji su doli manastiru s
juga, i Crnogoraca, koji su preli granicu jer je bilo primirje. 42) Piva izvire iz jakog vrela Sinjac,
jugozapadno od Pivskog manastira. Komarnica joj je najvea desna pritoka. Moj dolazak bijae
neoekivan. uvi da je doao ruski putnik, cijela gomila pohrlila je meni s radosnim licima i
pozdravima. elei se osloboditi mase, brzo upitah gdje je iguman. On se ne pojavi, ali mi kroz
nekoliko minuta rekoe da me eka u crkvi. Pooh u crkvu, gdje me je iguman, kao ruskog gosta,
doekao s krstom i jevaneljem.
XXII
MANASTIR PIVA. POVRATAK U SARAJEVO
Crkva Pivskog manastira je najvee i najljepe zdanje u cijeloj Hercegovini. Posveena je velikoj
Gospojini1). Sagraena je od crvenkastog tvrdog kamena, koji izgleda kao granit. NJen obim je, u
odnosu na druge hramove u ovom kraju, prilino velik: iroka je 50 stupnjeva, dugaka 88, od
kojih 20 zahvata trapeza2), koja je zidom potpuno pregraena od glavne crkve, a s njom se spaja
samo manjim dverima. Prozori su mali. Crkva nema kubeta, nego je nad svodom izgraen zid
(kao da je donji dio nedovrenoga irokog kubeta), pokriven ispupenim olovnim krovom. Zbog
toga graevina ima izgled neeg nedovrenoga, a crkva, odozgo neosvijetljena, unutra je vrlo
mrana3). Zidovi su pokriveni ivopisom, koji daleko izostaje za ljepotom fresaka drevnih crkava
koje sam vidio u Staroj Srbiji. Piva je bogatija odedama i sasudima od svih drugih hercegovakih
crkava. Ona je, naime, u prolom i poetkom ovog vijeka dobila mnogo poklona iz Rusije. Postoji
i natpis, prema kome je crkva podignuta 16041606. godine4). 1) U originalu: Uspeni Presv.
Bogorodic. 2) Tj. pronaos ili pritvor crkve, priprata. 3) Kamena graevina Pivskog manastira ima
izgled trobrodne bazilike iji su centralni i boni brodovi prekriveni poluobliastim svodom
(Enciklopedpja likovnih umjetnosti 3, Zagreb). 4) Crkvu je podigao, 15731586. g., hercegovaki
mitropolit, kasnije patrijarh Savatije. Od 1604. do 1606. hram je ivopisan. Tek 1626. g. islikana je
priprata (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika.... str. 254). 253
Znaajna je injenica, koju nisam mogao objasniti, da se, naime, u istonoj Hercegovini moglo
podignuti toliko pravoslavnih crkava i manastira u XVI i XVII vijeku, u vrijeme najsurovijeg
turskog nasilja. Oevidno je da ovaj planinski i nepristupani predio nisu u to doba Turci potpuno
osvojili, ili pak da jo nisu bili u stanju da ovdje slomiju otpor naroda, ni da ga osiromae.
Nasuprot ovome, po drugim krajevima, po Bosni, Staroj Srbiji, po zapadnoj Hercegovini XVI i
XVII vijek obiljeeni su ruenjem veeg dijela postojeih hrianskih crkava. Trebalo bi da Pivski
manastir bude sredite pravoslavnog ivota polunezavisnih hercegovakih nahija, koje granie sa
sjeverozapadnim dijelom Crne Gore (za Kolain, arance, Jezera, Drobnjake i Pivsku oblast), kao
to je znameniti manastir Dui duhovni centar za polunezavisne hercegovake nahije jugozapadno
od crnogorske granice. Ali, na alost, Pivski manastir nema tako blagotvornog upliva na svoju
okolinu kakav ima (ili, kakav je imao do prole godine, kada ga poruie Turci) manastir Dui.
Pivski kalueri jo nisu osjetili potrebu za obrazovanjem, niti sudjeluju u prosvjeivanju naroda.
Mada su manastirska sredstva, u odnosu na druge hercegovake manastire, solidna, ipak se bratija
jo nije pozabavila pitanjem otvaranja kola u svom krugu. Obrazovanost pivskih monaha je na
vrlo niskom stepenu. Moj poloaj u Pivi bijae vrlo neprijatan. Doao sam ovamo, kako rekoh, na
dan crkvene slave i u manastiru zatekao ogromnu masu naroda. Odveli su me u malu eliju. Narod
je navalio jer je svako htio da vidi gosta iz Moskve i da se s njim porazgovara. Meu trijeznim
svijetom uo sam i pijane glasove, koji su pred vee bivali sve ei i ei. Morao sam u hodniku
postaviti svoga slugu na strau da bih se kako-tako sauvao od radoznala svijeta. Bio je takav
mete i nered da nisam mogao ni sa kim razgovarati, ni sa monasima niti sa bogomoljcima. Narod
je u ovom kraju veoma uplaen i tek se nasamo odluuje da iskreno govori ak i o najobinijim
stvarima u kojima zaista nema nikakve tajne. A u mojoj sobi, i pored mog linog nastojanja,
stalno je bila gomila i gurnjava. To mi je konano dojadilo, pa se zakljuah i poeh pregledati
gomilu rukopisa, koje mi, po nareenju susretljivog igumana, donesoe iz crkve. Ali prije toga mi
je uspjelo da posjedim jedno pola sata sa pivskim mudirom (ili pravilnije, namjesnikom gatakog
mudira, ijem je okrugu pripadala i pivska nahija). Ovaj Turin ne bijae ni po emu interesantan,
i ja ga ne bih ni pomenuo da me nije iznenadio njegov odnos prema hrianima. U drugim
mjestima hriani drhte i savijaju se pred mudirom, dok su u Pivi (a i u drugim pograninim
nahijama) oni s njim dobri prijatelji, sjedaju pored njega bez ceremonija, tapu ga po ramenima i
gordo pred njim nose svoje oruje. Zajedno sa mudirom uoe i dva hrianina, vojvoda pivski i
vojvoda drobnjaki od naroda izabrane starjeine oba plemena. Odmah primijetih da se mudir
boji vojvoda kao ognja i da im se nisko klanja. Mudir ivi u pivskom gradu, staroj tvravi na
brdu, pola sata od manastira5). Tamo je smjeten manji turski garnizon. Turska vlast se ne mijea
u upravu tih plemena, samo od njih ubire porez. U Pivi ima, prema popisu, 270, u Drobnjacima,
zajedno sa arancima, 300 kua. Od svake je kue ubrano u blagajnu 126 pjastera (oko 6 rubalja)
poreza, 150 pjastera (oko 7 i 1/2 rubalja) vojnice (otkupa od vojne slube) i 3 dukata (9 rubalja)
desetine. Iz ovoga se vidi da porez nije tako mali. Ali su ga hriani podnosili bez gunanja
koristei se unutranjom samoupravom, te su meu sobom rasporeivali dabine prema odluci
zbora. Oni svojim agama rado daju i etvrtinu ljetine, jer se i age (Muslimani koji ive u Nikiu)
ne mijeaju u njihove poslove i zadovoljavaju se dobijanjem po zakonu. 5) Ova tvrava nije se
mogla identifikovati. Na starijim specijalkama austrijskog izdanja ubiljeena je kula Stolac
sjeverozapadno od manastira.
Ovakav poredak stvari, pogodan i turskoj upravi i hrianina, mogao je postojati dugo, i Turci
nisu imali razloga da se boje da e izgubiti ovaj kraj jer Pivljani i Drobnjaci nisu ivjeli sa
Crnogorcima u dobrim odnosima. Imali su s njima este pogranine sporove i sukobe i radije su
voljeli ostati mirni pod sultanovom vlau. Ali, na nesreu, Turcima pade na pamet da u ove 254
krajeve postave garnizone albanskih baibozuka, i ja sam ve rekao kako su se ti gosti odnosili
prema svojim domainima. Ustanak, koji izazvae baibozuci, povue za sobom veliku bijedu i
sam e Bog znati ta e biti sa nesretnim hrianima u Pivi i Drobnjacima. Pomenuo sam ve da
stanovnitvo ovih nahija daje svojim agama etvrtinu ljetine. Potrebno je ovdje primijetiti da svi
hriani ne zavise od aga. U posljednje vrijeme mnogi su od njih otkupili svoje zemljite i sad na
njemu gospodare kao potpuni vlasnici. Takvih pojava nema u drugim mjestima Bosne i
Hercegovine. Pomenuo sam i broj kua u Pivi i Drobnjacima. Dodajem da je taj broj naveden po
spisku po kome se kupi porez i on je mnogo manji od stvarnog broja domova. Pitao sam da li
ovdje ima kua koje ive u velikim porodinim zadrugama kao to je to sluaj u nekim srpskim
krajevima, ali mi odgovorie da Pivlani i Drobnjaci ne znaju za taj obiaj. Interesovao sam se i
za organizaciju zborova. Pokazalo se da i ovdje, kao i u drugim hercegovakim mjestima, zbor
ine samo vieniji domaini u sluajevima koji se tiu optih stvari plemena. Na primjer, pri
izboru vojvode, sastanu se ovi vieniji domaini iz svih sela na opti zbor ili skuptinu.
Zajednikog zemljoposjednitva nema. U pivskoj nahiji, sem manastira, ima i jedna crkvica u
Oraju6). U Drobnjacima ima, kako mi rekoe, oko 18 seoskih crkava i 2 manastira: Sv. ora
Podmalinskog i Sv. Arhanela u Bijeloj7), ali je i ovo u najveem opadanju. U Bijeloj se sluila
sluba, ali 1856. godine umrije jedini monah koji je tamo ivio i od toga vremena svetenici iz
oblinjih sela rijetko odravaju bogosluenje u manastiru. U Podmalinskom ivi jedan kaluer, ali
se tamo bogosluenje ne vri. Sve su seoske crkve, izuzev jedne, oskrnavili Turci za vrijeme
Omer-painog pohoda na Crnu Goru (1853. godine) i u njima se ne vri bogosluenje. Svetenici
obavljaju jedino trebe. Liturgija se slui jo samo u selu Previu8). Tamonji svetenik, kao i
ostala njegova sabraa u Drobnjacima, nosi, poput crnogorskih jereja, narodno odijelo, brije bradu
i stalno ide naoruan handarom, pitoljima za pojasom s pukom na ramenu. Drobnjaci su
intenzivno nastojali da im doe vladika radi ponovnog osveenja crkava, ali je za taj posao
potrebno mnogo novaca, te se ni do danas nisu s njim mogli pogoditi. 6) Nije se moglo
identifikovati. Na specijalnim kartama ubiljeeno je nekoliko naselja pod imenom Oraje u donjem
toku Tare i u prostoru suticanja Tare i Pive. 7) U originalu: Sv. Georgi pod-Malinsko i Sv.
Arhangel v Bhlo. Manastir Podmalinsko (u literaturi i: Pod-malimsko i Pod-Maliisko) kod
avnika je sa crkvom Sv. Arhanela Mihaila, a crkva manastira u Bijeloj posveena je sv. oru. 8) U
originalu: Prevh. Od Pive do Sarajeva putovao sam etiri dana i na putu sam vidio est do
sedam sela i grad Fou. Cio dan smo se kretali po kamenitim grebenima i visoravnima. Rijetko
smo nailazili na manje komplekse obraenog zemljita. Na visoravnima su se tu i tamo prostirali
panjaci sa ljetnim katunima. U selu Crkvicama9), na vrlo visokom i vlanom terenu, noili smo
pod vedrim nebom, smjestivi se oko vatre na kojoj su nam ispekli jagnje za veeru. Drugoga
dana uli smo u planinski kraj bogat umom te smo se sputali itav sat i po sa brda Huma10) do
rijeke Tare. Pored Huma uzdie se drugo brdo po imenu Soko, na ijem se krevitom vrhu vide
ostaci staroga grada ili zamka11). Rekoe mi da je ovdje ivio hrabri herceg Stjepan po ijoj je
tituli itav ovaj kraj dobio ime. Ovaj kraj bio je njegovo vlasnitvo. Grad Soko se stvarno pominje
u srpskim poveljama XV vijeka. Po gradu se i cijela okolina naziva Soko-nahija. 9) U originalu:
Cerkvicah. Selo Crkvice nije se moglo identifikovati. Na specijalnim kartama ubiljeen je predio
Gornje i Donje Crkvice u donjim tokovima Pive i Tare. 10) Nije se moglo identifikovati. 255
11) To je epan-grad (ili Sokol), na stijeni iznad sastava Pive i Tare. Bio je grad Sandalja Hrania i
hercega Stjepana. Danas je u ruevinama (A. Deroko. Srednjevekovni gradovi...., str. 186). Na nekim
kartama ubiljeen kao Stjepan-grad i kao Hercegov-grad. Silazei sa Huma, na pola puta opazili smo
uza sam put crkvu u gustom estaru. Doosmo do nje i naosmo vrata i prozore razbijene,
poruen ikonostas i sv. prijesto, a freske na zidovima oteene. Zgrada je lijepa, ali je malih
razmjera i izgleda mi prilino stara. Sad ona slui Muslimanima kao obor za stoku12). Nita o njoj
nisam mogao saznati. Mjesto se naziva Gradina13). U podnoju brda naili smo na obraena polja,
prekrivena stablima bujno izraslog kukuruza, koja pripadaju selu Zagrau14). Narod pria da je
ovdje, u staro doba, bio grad po imenu Stjepan-Polje15). Narodno sjeanje nije ovdje iznevjerilo
istorijski fakat. Sauvao se, naime, do naeg doba ugovor zakljuen 1419. godine izmeu Sandalja
Hrania, velikog vojvode bosanskog", i poslanika Dubrovake Republike na Stipapu-Polju pod
Sokolom*. Preavi na desnu obaluTare starom barkom, putovali smo neko vrijeme tom obalom,
uskom, lijepom i dobro obraenom dolinom naseljenom veinom Muslimanima. Na suprotnoj
obali rijeke nadnijele su se ogromne sive kamene mase nad arobnu zagasito zelenu povrinu
vode. 12) Nije se moglo utvrditi o kojoj je crkvi ovdje rije. 13) Na kartama ubiljeena Gradina stijena,
lijevo od pravca kojim se Giljferding kretao, i Gradina, uzvienje na lijevoj obali Tare. 14) Na kartama
ubiljeeno: Zagrade. 15) Na nekim kartama ubiljeeno kao epan-polje i Stjepanovo-polje. *
Miklosich, Monum. CCLXXVIII. (Pogreno naveden podatak. Treba: F. Miklosich. Monumenta
serbica. CCLXVIII. Primj. prev.). Na jednom mjestu, probivi ove mase, ulijeva se u Taru brza
rijeka Sutiska ili Sutjeska, nazvana po tome to je u itavom svom toku stisnuta meu hridine. Sa
suprotne, visoke obale Tare pogled daleko prodire u kanjon kojim se kovitla i pjeni Sutjeska.
Litice toga kanjona s obje strane kao da e sad ui u samu Taru ne putajui na slobodu stisnutu
rijeku. U vodi se mirno brkaju divlje patke ne marei mnogo za prolaznike. Prenoili smo u
praznoj kui u vrtu jednog estitog starca Muslimana, zemljoposjednika i u isti mah i ratara.
Drugoga dana, zarana, dospjeli smo u grad Fou. Foa lei u divnoj okolini, na obali Tare koja se,
od ua Sutjeske, zove Drina16). U gradu i u cijeloj foanskoj nahiji izrazito preovlauje
muslimanski elemenat. U Foi ima 600 muslimanskih i samo 69 hrianskih pravoslavnih
porodica. Hriani naseljavaju zasebnu mahalu, udaljenu od drugih dijelova grada17). Meu njima
ima nekoliko vrlo bogatih trgovaca. Dosad nisu imali crkve, i sluba se obavljala pod malom
drvenom nastrenicom, dovoljnom za svetenika, a narod je stajao okolo, pod vedrim nebom.
Nedavno su i Foaci dobili dozvolu za zidanje crkve. Ve su poeli sa izgradnjom vee graevine
od bijelog kamena, koju e posvetiti sv. Arhanelu Mihailu. No, kako nema sredstava, ovaj posao
napreduje vrlo sporo, i jo e, po svoj prilici, proi mnogo godina dok se crkva sazida18). U
crkvenoj porti nedavno je podignuta manja zgrada, nazvana mitropolijom. Zgrada je zaista
namijenjena hercegovakom arhijereju. Dosadanji vladika Grigorije19) mnogo je zavolio Fou i u
njoj rado provodi vrijeme. 16) Drina postaje sutokom Tare i Pive u epan-polju, izmeu naselja
Krueva i Bukovika. 17) Jugoistono od Careve damije su mahale foanskih pravoslavaca, Varo, koja
se pominje ve 1617. g. (A. Bejti. Povijest i umjetnost Foe na Drini. Nae starine, Sarajevo, III
IV/1957, str. 25). 256
18) Crkva je podignuta 1857. g. i posveena sv. Nikoli. Gradio je neimar Spasoje Vuli na zemljitu to
ga je darovala Savka Vlaisavljevi (A. Bejti. Povijest i umjetnost Foe...., str. 2930). 19) Vidi gl.
XXI, bilj. 4. Razgledavi Fou, u kojoj se nije imalo ta naroito ni vidjeti, izuzev mudira, tek
postavljenog mladog ovjeka (prijanjeg smijenie intervencijom Muslimana zbog toga to je bio
isuvie dobar i pravedan prema hrianima), obine arije ili bazara i obinih siromanih
hercegovakih kuica od kamena, istoga dana krenuo sam dalje i zanoio u velikom selu
Ustikolini, na dva sata od Foe, pored prelaza preko Drine. Spavao sam pod vedrim nebom u
velikom vonjaku nekog Muslimana na visokoj obali rijeke. Kada sam se probudio, prepadoh se.
Odijelo mi je bilo mokro, a nad rijekom se nadnijela tako gusta bijela magla kakvu sam rijetko
viao. Pobojao sam se groznice, ali su mi kazali da Drina, iako je ljeti svaku no pod takvom
maglom, ipak ne nanosi nikakvu tetu. I zaista, nisam se razbolio ni ja niti iko od mojih saputnika.
Ustikolina lei na lijevoj, visokoj obali rijeke. Na suprotnoj obali, na irokom polju, po rijeima
stanovnika, u staro doba nalazio se veliki grad, koji je za vrijeme turske vladavine poruen, a
zatim ponovo podignut na mjestu gdje se danas nalazi Foa. Tamo, na poljani, zaista se vide
temelji nekakvih graevina, pa ak, kako tvrdi narod, i neke crkve. Pokazae mi na oblinjem
brdu ostatke staroga zamka, zvanog Gradac20). Pri kraju polja o kome govorim smjeteno je selo
Cvilin. Ovdje se, prema predanju, odigrala velika bitka kada se sultan Mehmed El-Fatih
(Osvaja)21) digao da osvoji Bosnu. Turci su pobijedili. Nekakav hrianin uinio im je tada
veliku uslugu i za to bio, sa svim svojim potomcima, osloboen od svih poreza, a zemlja mu je
data u potpuno vlasnitvo. NJegovi su se potomci koristili tim pravom sve do 1851. godine, kada
je zaveden novi poredak u Bosni. 20) Nije se mogao identifikovati. Zapadno od Ustikoline nalazi se
naselje Gradiii. 21) U originalu: Magomet-fethi. Od Ustikoline do Sarajeva putovali smo 14 sati.
Ovdje je ve bosanski pejza: nema litica, konture planina su zaobljene, brda nisu tako visoka i
strma i sve je obraslo umom. est asova lutali smo stazicama i osim na pandursku straaru,
podignutu na granici izmeu Hercegovine i Bosne, koja inae nije oznaena nikakvim prirodnim
znakom, naili smo na jedno ubogo seoce. Pred nas izae iz kolibe svetenik i pozdravi me ravim
njemakim jezikom. Ja sam se iznenadio. Pravoslavni svetenik u Bosni koji u susretu sa
nepoznatim ljudima razgovara njemaki! Upitao sam ga ta je po narodnosti. Odgovorio mi je da
je Srbin*. Uspostavilo se da je bio nekoliko godina sluga austrijskog pukovnika Stratimirovia22) i
tu nauio neto njemakih fraza. Kad ga je pukovnik otpustio, nagradio ga je time to mu je, kod
sarajevskog mitropolita, izdejstvovao sveteniki in i parohiju u Bosni. * Srbima se, kao to je
poznato, nazivaju ne samo stanovnici Kneevine Srbije nego i svi pravoslavni ljudi srpskog plemena:
Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Crnogorci, Slavonci, Graniari, stanovnici Bake, Banata, Srema i
sl. 22 Austrijski general ore Stratimirovi (18221908).
Potom smo se spustili u manju dolinu gdje je podignuto nekoliko hanova i kolibica (ovo se mjesto
zove Praa) i izali na veliki stambolski drum. Ovaj se veliki drum ni po emu ne razlikuje od
obinih seoskih puteva, bar to se tie udobnosti putovanja. Jo osam sati smo se vukli as uzbrdo,
as nizbrdo, as proplancima. Na putu nailazimo i na prolaznike. Na mnogim 257
mjestima vide se hanovi za zakanjele kiridije i putnike. Prolazimo i pored obraenog zemljita.
Konano, ve u sumrak, uli smo u uski i kreviti kanjon Miljacke i tu smo esto morali sjahati s
konja i voditi ih za ular, tako je ovdje put strm i opasan. Proavi pustim ulicama velikog grada,
konano se, u mrkli mrak, iznuren duinom puta, ali odlinog zdravlja, dohvatih svoga
sarajevskog ognjita, naputenog prije est nedjelja.
XXIII
PUTOVANJE PO CENTRALNOJ BOSNI. KATOLIKI SAMOSTANI KREEVO I
FOJNICA. VISOKO
I tako, itaoe, okonasmo dugo putovanje kroz june predjele bosanske i kroz Staru Srbiju da
bismo se vratili istonom Hercegovinom. Vi se unekoliko upoznaste sa karakterom i izgledom tih
krajeva, s njihovom planinskom prirodom, starim spomenicima i sa stanovnitvom, do koga jo
nije doprla evropska kultura. Moda bi vam drugi putnik vjetije rekao jo mnogo to interesantno
o toj udnoj zemlji. Ali je krug ovjekova interesovanja ogranien, te ga samo neki momenti
zadivljuju i ostaju mu u sjeanju, a sve drugo ili ne vidi ili mu ne poklanja panje. Zato vam ne
bih mogao iznijeti mnogo novih elemenata kada bih sa dosadanjim detaljisanjem opisivao svoje
drugo putovanje, koje preduzeh iste, 1857. godine, po srednjoj Bosni i njenom sjevero-zapadnom
dijelu, poto bi se, s malim izmjenama i pod drugim imenima mjesta i lica, ponavljalo jedno te
isto. Stoga mi dozvolite da uinim kratak, letimian pregled srednje i sjeverozapadne Bosne
zadravajui vau panju samo na nekim, karakteristinim momentima. Poli smo iz Sarajeva na
sjever. Brzo prolazimo pored poznatih mjesta, pored Banje1) i Vrela Bosne i okreemo desno, po
travnikom drumu. Doosmo do Kiseljaka, gdje je, oko mineralnog vrela, poznatog u cijeloj
Bosni, podignuto nekoliko prljavih hanova za smjetaj bosanskih Curgste". Ovaj predio bi
mogao zadovoljiti najosjetljiviju publiku: veliko polje, nekoliko brzih rjeica bogatih ukusnom
pastrmkom, uz njihove obale hladoviti gajevi, sa svih strana i u neposrednoj blizini blagi
breuljci, obrasli u bjelogorinu umu, sa breuljaka velianstveni pogledi. Moda e i ovdje
nekad procvjetati ivot: moda e se podii hoteli i otvoriti duani. Ali sada je tako odvratno po
turskim hanovima na Kiseljaku! Sabralo se ovdje ovoga momenta mnogo svijeta: gotovo cijelo
evropsko drutvo koje ivi u Sarajevu. 1) Misli se na Ilidu. Tu su: ljubazan i veseo, neobino
obrazovan i unekoliko originalan Englez, koji je mnogo putovao po Istoku, bio u ropstvu u Rusiji
i, po vlastitim rijeima, zavolio Ruse, osobito ene2); pofrancueni Poljak, doseljenik iz Galicije,
simpatian, a i originalan skeptik i mizantrop3); nas dva Rusa, moj dragi pomonik A. S. I.4) i ja,
i, na kraju, starac vanredno umne i prijatne fizionomije, sijede duge brade, po imenu Siri-efendi
ili, familijarno, Siri-baba, ovjek koji se pribliio Evropejcima. Iz Kokanda po ocu, iz Takenta5)
po materi, Perzijanac po jeziku, prokrstario je sve islamske zemlje da bi se konano naselio u
Bosni i, savladavi prilino slovenski jezik i osnovavi porodicu, bio dugo vremena uitelj u
muslimanskoj koli. Tu ga je jedan od domaih paa osudio na smrt sipanjem rastopljenog olova u
grlo zato to je, koristei se liberalnim naelima iita, pio vino (a ne rakiju), a od sigurne ga je
smrti spaslo iznenadno smjenjivanje paino. Sada se odmara od burnog ivota vrei dunost
dragomana pri Engleskom poslanstvu u Sarajevu. Linost vrlo interesantna. 2) Ovo je, vjerovatno,
engleski konzul Dord eril. 3) Ovo bi mogao biti Moro (poljski izbjeglica Majevski), tuma
francuskog konzula Vieta. 258
4) A. S. Jonin, Giljferdingov sekretar. 5) U originalu: Hokanec.... Takentec. Ovom drutvu dodajte
i svitu sluga, kavaza i seiza (konjuara), neophodnu u Turskoj. Visoki handija, sav crven od
alme do papua, rastopio se kad se naa pratnja ustavila pred njegovim hanom, no, bez obzira na
njegovu panju, odluismo da se smjestimo u njegovom hanu. Handija je morao za nas oistiti
svoju kafanu: naroitu graevinu podignutu na samoj obali rjeice Kreevke6). Ovaj
etvorougaoni saraj (poetsko ime za paviljon, ili, kako ga Bosanci zovu, oak), otvoren prema
rijeci, zatien je nizom velikih kapaka, odvojenih meusobno samo tankim gredama, koje se
sputaju nou, dok je s drugih strana potpuno zatvoren. Na sredini prostorije je ognjite, na kojem
kafedija dostojanstvenik svakoga hana kuha ili, po domaem izrazu, pee kafu
posjetiocima. Okolo, uza zid, malo uzvienje od dasaka, na kome posjetioci, na prljavim ilimima,
sjede i uivaju u pogledu, u uboru vode i u vrbama koje se nadnose nad rjeicu. Na krovu irok
otvor, kuda pzlazi dim. 6) Ove kafane bile su po svoj prilici na obalama Lepenice jer je u doba
Giljferdingove posjete Kiseljak bio na obalama ove rijeke. Iznajmili smo taj saraj, zamolili
posjstioce da se udalje, izbacili napolje prljave ilime i tu se smjestili sa svojim duecima, stonim
priborom i ostalim finim potreptinama, nepoznatim Bosancima. Odluismo da provedemo
nedjelju na Kiseljaku. Ali vrijeme nije bilo naklonjeno naoj bosanskoj partie de plaisir". Kia je
padala cio dan. Englez nije mogao potpuno uivati u pecanju, a ostalo drutvo u etnji i kupanju.
Banjski su se gosti takoe malo pojavljivali. Oni su sjedili po tijesnim i prljavim sobicama, po
hanovima. Pretpostavljam da bi se to isto desilo i da je lijepo vrijeme. Moete li zamisliti nain
lijeenja u bosanskoj mineralnoj banji? Bosanci upotrebljavaju kiseljaku vodu (ona sadri
eljeza, s obilnim koliinama gasova; tvrde da je, po osobinama, vrlo slina izvoru Rohitsch u
tiriji7) za gotovo sve vrste oboljenja. Piju je u ieizmjernim koliinama. Deset oka (oko 30 funti)
kiseljaka dnevno je, po njihovom miljenju, obina kura, ali ima junaka koji dnevno iskape po 18
oka vode. Vodu piju na dva naina: najveu koliinu izjutra, po nekoliko oka u podne, a tako isto
izmeu ruka i veere. Piju je ne kreui se. Bosanac doe izjutra na izvor i pije koliko moe,
odjedanput, sjeda gdje bilo u blizini, zapali cigaru i odmara se pola sata ili itav sat. Zatim opet
prilazi izvoru, opet pije i sjeda i tako redom dok god moe. Pa ipak voda pomae i mnogi ozdrave.
Zar nam, poslije ovoga, ne izgledaju besmislene sve higijenske naredbe koje daju neumoljivi
Badertzte" ? 7) Danas Rogatec u Sloveniji. Po njemu je Rogaka slatina dobila ime. Stirija
tajerska. Karakteristino je da su u Bosni, kao i na Zapadu, Jevreji veliki ljubitelji lijeenja
mineralnom vodom. Gotovo polovina posjetilaca na Kiseljaku su oni, mada ih je u Bosni mali
broj. Ovdje ih vidimo veoma mnogo. Ali ih handije ne simpatiu. Tri do etiri porodice Jevreja
nabiju se u jedan sobiak i hrane se sam bog zna kako. Handija mi pria da jevrejska porodica
potroi dnevno najvie 20 para, tj. dvije i po srebrne kopjejke.
Kako mi je bavljenje na Kiseljaku dosadilo, prvoga dana im se izvedrilo organizovao sam etnju
do gradia Visokog. Visoko je udaljeno od Sarajeva 8 sati sjeverozapadno, a 4 sata od Kiseljaka.
Put od Kiseljaka vodi umovitim koritom rijeke Fojnice. Pola sata ispred Visokog Fojnica se
ulijeva u Bosnu8), koja na tom mjestu izlazi iz kamenog tjesnaca i, velianstveno razlivena, tee
kroz prekrasno polje. Grad je smjeten na lijevoj (zapadnoj) obali Bosne, uz podnoje visokog
brda. To je, u stvari, niz prljavih drvenih koliba. One su podignute jednim 259
dijelom na breuljku, gdje se nalazi mudirov i kadijin stan, i na njih se nastavljaju duani, koji se
proteu u dugom redu i po rjenoj obali. Ovaj donji kvart obuhvata stotinu pravoslavnih kua. 8)
Danas Visoko lei na uu Fojnice u Bosnu. Iza grada se nalazi kameni most preko Bosne. Na
veliko zaprepaenje Turaka, koji su, iz daljine, pratili dosad nevienog aura, izabrao sam mjesto
na obali iza mosta, skinuo se i okupao. Muslimani, kao to je poznato, smatraju ovaj akt vrlo
nepristojnim, pa se ak nekoliko mjeseci poslije prialo u Visokom o tome kako je ovdje doao
Moskov, kome je palo na pamet da se kupa u rijeci. Ja se, uostalom, nisam imao zato ustruavati
pred njima. Ne doe ni mudir ni kadija da se sa mnom pozdrave. Ali su mi se siromani hriani
zanatlije neobino obradovali. S izrazom iskrene radosti su me poveli da mi pokau svoju novu
crkvu. Ona je podignuta malo van grada, na divnom visokom mjestu, pored sarajevskog druma i
bila je osveena mjesec dana prije moga dolaska9). 9) Crkva je sagraena 1856. g. (X.
Kreevljakovi. Visoko. Novi behar, Sarajevo, VIII/1934-35, str. 80). Graena je od kamena i ima
oblik kue. Muslimani nisu dozvolili da se na nju metne krst. Unutra je bila potpuno gola. Nije
bilo ni knjiga, ni sasuda (izuzev olovnog putira), ni ikona. Ali su je ipak Visoani mogli sa
ponosom pokazivati. Nijedna druga varo srednje Bosne, izuzev glavnih bosanskih gradova
Sarajeva i Travnika, jo nema pravoslavne crkve. Zidanje crkve kotalo je Visoane ogromnih
napora. Ovdje uopte nema bogatih ljudi, sve su to siromane zanatlije, a po okolnim selima
kmetovi, koje su upropastili spahije i zakupci. Nigdje se u Bosni nije trailo toliko
samoportvovanja za podizanje crkve kao ovdje u Visokom. Svaki ovjek je za ovu stvar dao i
posljednu zaraenu paru i dolazio, kad bi se otrgao od posla, da pomogne zidanju: jedni su vozili
kamen, drugi su ga tesali, trei polagali, etvrti pripremali daske za ikonostas, pokrivali krov i sve
se ovo radilo besplatno, za opte dobro. Sada se, na isti nain, podie pored crkve kamena
graevina za kolu. kola je ve otvorena, ali je smjetena u nekakvoj kolibici10). Glavna nevolja
koja danas mui Visoane je u tome to nemaju mogunosti da namjeste uitelja. Uitelju treba
dati stalnu platu, a pravoslavna je optina, kako sam ve rekao, vrlo siromana. 10) kola u
Visokom pominje se 1850. g. (X. Kreevljakovi. Visoko..., str. 134). Idueg dana, prije nego to
sam se vratio svome drutvu na Kiseljak, zamolih ljubazne visoke hriane da mi pokau
ruevine svoga grada, poznatog po cijeloj Bosni. On se nalazi na vrhu vrlo strmog brda, koje se
usamljeno uzdie iznad grada, na zapadnoj (lijevoj) obali Bosne11). Penjali smo se uzbrdo itav
sat i trud nam bijae uzaludan. Od grada nije ostalo nita, sem temelja i neto kamenja, dok je vrh
brda bio pod gustom maglom, te je pogled s njega bio onemoguen, mada su mi o njemu Visoani
napriali uda. Sa neprijatnim utiskom (koji nisu umanjile prie mojih pratilaca Visoana o
ugnjetavanjima koja sada trpe) siao sam sa toga brda, na kome su nekada ivjeli bosanski
kraljevi, koji su se, poput srednjovjekovnih vitezova, sklanjali na nepristupane visove, pred
nemirima i pogibeljima, vezanim za ekonomski i politiki ivot, koji je dolje, po gradovima i
selima, bujao. NJih nije spaslo to aristokratsko udaljavanje od naroda, koje se ispoljavalo i
mjestom stanovanja. Naprotiv, ono ih je stalo glave. Jer, kad je na njih navalila turska vojska,
narod je bio pasivan posmatra borbe. Bosanski kralj morade, sa svojom aristokratskom
druinom, da bjei sa jednog brda na drugo, iz jednog grada u drugi, i sultan je, bez borbe, za
nekoliko dana mogao osvojiti 70 bosanskih gradova. Narod ne pritee u pomo svome vladaru, te
je planinska, nepristupana Bosna lake od svake druge oblasti pala u ruke turskom osvajau. 11)
Ovo brdo zove se Grad. Na njegovom vrhu vide se ostaci srednjovjekovnog grada koji se zvao Visoki.
Pod brdom nastalo je podgrae Podvisoki (X. Kreevljakovi. Visoko...., str. 36, 39). 260
U meuvremenu, dok sam se bavio u Visokom, nae drutvo se dosaivalo u Kiseljaku. Konano
je pala odluka da se poe na izlet. Rijeeno je da se obiu katoliki samostani, podignuti jedan uz
drugi, sjeverozapadno od Sarajeva. Okrenusmo lijevo, preko brda, uskom dolinom rjeice
Kreevke, s obje strane obraslom gustom jovovom umom. Idui dolinom dva sata, doosmo na
divno iroko polje, koje je bilo dobro obraeno (tu je pravoslavno seoce Kor12) sa 16 kua). Iza
polja smo se neto spustili i uli u drugu klisuru. U ovoj klisuri je utisnut gradi Kreevo sa 200
rimokatolikih i, ini mi se, do 150 muslimanskih kua. Klisura je tako uska da su sve kue
podignute u redu, du jedne ulice. 12) Selo se zove Kora i nalazi se jugoistono od Tarina. Izbor
ovoga terena su diktirale, vjerovatno, prednosti u pogledu zatite. Ranije, u staro doba, grad je bio
vrlo velik. Pruao se u polje, blizu klisure. Tamo se jo vidi groblje i nekoliko ruevina, meu
njima ruevine crkve, iji kamen sada vuku za novi hram, koji se podie u kreevskom
manastiru13). Dananje Kreevo je alosno i prljavo. Muslimanske kue su dotrajale, kao i jedna
jedina damija. Iza grada14), u klisuri, smjeten je katoliki samostan. Ova velika graevina
ograena je vrstim zidom. Stara crkva (posveana sv. Katarini)15) niska je i ima izgled neeg
gologa i tunoga. Sada pak zidaju drugu, od bijelog kamena. Ovu novu podiu iznad stare. Staru
e crkvu poruiti im budu gotovi zidovi nove graevine, unutar kojih se nalazi stara. Zidanje
crkve pomae Austrija, Francusko drutvo za propagandu iz Liona, a i katolici iz oblinjih sela,
prema svojim mogunostima. Rad je poeo prije tri godine, i ve su danas zidovi podignuti do
zavidne visine. U Kreevu nas primie ljubazno. Svakome dadoe po jednu, ne ba tako raskonu,
sobu, mebliranu na evropski nain. Pogostie nas dobrim rukom, na kome su se smjenjivala
masna jela, ponudie ukusnim vinom iz manastirskih vinograda sa Neretvinih obala. Ruasmo u
manastirskoj trpezi, staroj, niskoj, ali prostranoj sali. Prije nego to sjednu za sto, fratri, stojei,
sluaju pomenik svih franjevaca bosanske provincije16) koji su od poetka djelovanja reda u Bosni
umrli toga dana. Pomenik se ita svaki dan prije jela i tako se u toku godine pomenu imena svih
umrlih lanova reda. Poslije itanja, svi pjevaju u horu pogrebni stih: De profundis clamavi ad te,
Domine",17) a potom se itaju nekakve molitve i blagosilja jelo. 13) Na skici Kreeva kod I. Strukia
ubiljeen je lokalitet Staro Kreevo", sjeveroistono od dananjeg Kreeva. 14) Na zapadnoj strani
Kreeva otvara se tzv. Fratarski put" koji vodi na uzvienje na kome se, u podnoju visokog brda,
nalazi franjevaki samostan (I. Struki. Povjestnike crte Kreeva i franjevakog samostana. Sarajevo,
1899, str. 37). 15) Pretpostavlja se da je samostan i crkvu sagradio Toma Knezovi, izmeu 1390. i
1398. g. (I. Struki: or. cit., str. 40). 16) Pun naziv provincije je: Provincia (fratrum minorum) Bosnae
Argentinae Drava (male brae) Bosne Srebrenike. 17) Ovo je prvi stih 130. psalma i u prevodu
glasi: Iz dubine viem k tebi, Gospode!
Povodom nae posjete gvardijan je dozvolio razgovor za trpezom, inae, po ustavu, franjevci za
trpezom odravaju potpun mir sluajui itanje ivotopisa lanova reda i drugih bogougodnih
tekstova, koje naizmjenice itaju novaci. Za trpezom je sjedilo vie od dvadeset redovnika. Svi
dobro znaju latinski, poneki pak, italijanski i njemaki, ali se ipak primjeuje da nemaju solidnog
obrazovanja. Nerado se bave intelektualnim radom, ali se usrdno staraju o samostanskom dobru.
Tri katolika samostana: Kreevo, Fojnica i Sutjeska imaju najbolje ekonomije u Bosni. NJima
mnogo ide naruku i to to su i oni i cjelokupno njihovo vlasnitvo osloboeni od svih 261
poreza, ali glavni razlog samostanskog uspjeha treba traiti u injenici da redovnici, mada u
manjoj mjeri, primjenjuju principe racionalnog evropskog gazdinstva u voenju stoarstva i na
svojim njivama i u umama. Rekao sam neto o umnoj neaktivnosti fratara". Ipak moram uiniti
nekoliko iznimaka, koje slue na ast franjevakom redu u Bosni. Moram pomenuti naroito tri
lica: rimokatolikog episkopa bosanskog g. Marijana unjia, sutjeskog gvardijana fra Martina
Nedia i kreevskog monaha (koji nije bio tamo u momentu kad sam posjetio Kreevo) fra Grgu
Martia. Prvi od njih raspolae irokim znanjem, drugi poznaje, bolje nego ijedan Bosanac,
sadanje stanje zemlje i naroda, a trei, rodom Hercegovac, talentovan je pjesnik i odlian
poznavalac narodne poezije, predanja i obiaja. Kreevo se, kako rekosmo, nalazi u klisuri, koja
se iza samostana produuje niz rijeku Kreevku. Po brdima, s obje strane klisure, kopa se, na
mnogim mjestima, eljezna rudaa, koja se topi u takozvanim rudnicama", vrlo primitivnim
topionikim peima18). Toak, pokretan vodom iz rjeice, aktivira dva velika mijeha, koji
raspaljuju vatru naloenu u jednostavnoj topionikoj pei. Na sreu, ogreva ima mnogo, jer su sva
okolna brda pod umom. Rudu nose u korpama natovarenim na konje. Prerada eljeza je tako
slaba da se, u izbaenoj zemlji, nalazi mnogo estica eljezne rudae. Od topljenog eljeza kuju
potkovice i druge primitivne fabrikate i izvoze ih djelimino u Rumeliju. Rudari i kovai su latini.
Oni ive pod vrlo tekim uslovima. 18) U originalu:.... nakovalah, plavilnk alaah samago
pervobtnago ustrostva. Izraz topionica" zamijenjen je narodnim lokalnim terminom rudnica".
Rudnica se uvijek gradila u blizini majdana tj. velike kovanice, jer je za obje naprave potrebna jaka
voda za pogon mijehova i ekia, pa se grade uz vodu i potoke (A. Kristi. Kreevo. Zagreb, 1941, str.
27). Kreevski se Muslimani bave djelimino trgovinom, a dijelom pukarskim zanatom.
Raunaju da oko Kreeva ima 10 rudnica, tj. topionica. Neke se od njih nalaze pod samim
manastirom. Pravo dobijanja rude pripada sultanu i daje se pod zakup. U Bosni je rudarstvo uzeo
pod zakup poznati pekulant, nesavjesni Egipanin Hadi Ali-paa, bivi kajmakam u Travniku.
Otputen zbog pretjeranih zloupotreba, on se, od tog vremena, bavi zakupom19). Bosanci priaju
da ima preko 10 tovara dukata. No nedavno se upropastio. Namjeravajui da, uz pomo evropskih
majstora i modernog alata, organizuje preradu srebra i bakra, ega ovdje ima vrlo mnogo a ne topi
se, platio je dravnoj blagajni ogromne pare za rudarstvo. Kako pak nije imao smjelosti da u ovaj
posao uloi kapital, rudarstvo je i dalje ostalo po starom nainu, ogranieno na rudnice, u kojima
se topi eljezo. 19) Hadi Ali-paa bio je, kao pukovnik, istjeran iz vojske zbog pronevjera. Sa
poloaja travnikog kajmakama svrgnut je 1853. g. Zakup desetine dobio je bez licitacije (V. Popovi.
Agrarno pitanje....., str. 146). eljezne rudae ima, sem Kreeva, jo i u srednjoj Bosni, blizu
Fojnice, zapadno, i Varea, sjeveroistono od Sarajeva. I u ovim mjestima su rudari katolici.
eljezne rude ima takoe u Krajini (u sjeverozapadnoj Bosni), u majdanskoj nahiji, uz rijeku
Sanu. Tamo se rudarstvom bave latini, a esto i pravoslavni. Povratimo se opet Kreevu. Nad
manastirom se uzdie vrlo strmo brdo, zvano Kr20). Na njemu, je u staro vrijeme, bio grad21). S
velikim naporom sam se uspeo gore, ali mi trud nije bio nagraen. Na dva-tri mjesta su se vidjeli
neznatni ostaci zidina. Kreevski grad nije sam od sebe opustio, kao ni mnoge druge stare tvrave
u ovim krajevima. On je poruen, a materijal snesen za neka druga postrojenja. ak ni pogled na
okolinu nije interesantan. Sa svih strana oko Kra nagomilala su se druga brda skoro iste visine, te
je horizont potpuno zatvoren. I ovo brdo je sluilo za stanite bosanskim kraljevima. Tu je u
slavnom gradu Kreevu, u uvenom kraljevskom dvorcu", primio 1444. godine Stjepan Ostoji22)
poslanike Dubrovake Republike*. 262
20) Nije se moglo identifikovati. Po Strukiu, prvobitno ime Kreeva biloje Kr", Krevo" i najzad
Kreevo" (I. Struki: or. cit:., str. 17). 21) Kraljevski grad bio je na dananjem Gradu" lociranom na
zajednikoj padinp plannna Ina i Lopate (A. Kristi: or. cit:, str. 23). Prema Basleru, ostatke ovog
sredljovjekovnog utvrenja narod zove Vedem". 22) Giljferding ovako zove bosanskog kralja
Stjepana Tomaa (14431461). * Mon. Serb. CCCXLVI (Tj. Mikloi F.. Monumenta Serbica . . .
CCCXLVI, str. 427429. Primj. prev.). U to vrijeme se grad, u naem znaenju te rijei, nalazio
uz podnoje brda, vjerovatno u polju, gdje se i danas jo vide razvaline, kako sam to ve rekao.
Ovo se naselje prvobitno zvalo Pod Kreevom" (kao i dananje Visoko Pod Visokim")23).
Kreevo je interesantno i po tome to je, po predanju, vezano sjeanjima na bogomile. Istina,
samostansko predanje, a ne narodno, kae da je Kreevo bilo centar te jeresi, koja je nekada
vladala Bosnom. Kreevo je bilo sjedite bogomilskog pape", a samostanski zidovi su podignuti
ba na onom mjestu gdje je bio njegov dvorac24). Koliko je meni poznato, ovo je jedina iva
uspomena koja je o bogomilima ostala u Bosni, 23) Nije se mogao provjeriti podatak o imenu Pod
Kreevom". 24) Po narodnom predanju, sjedite djeda" poglavara bosanske narodne crkve bilo je
na dananjem Gradu", a odatle je preneseno u Janjie (A. Struki: or. cit:, str. 12). Katolika crkva u
Kiseljaku Katolici iz Kreeva Predanje dodaje da je bosanski kralj Tvrtko, obrativi se iz
bogomilstva u rimokatolicizam i unitivi gnijezdo jeresi u Kreevu, osnovao na tom istom mjestu
centar franjevakog reda da bi tako onemoguio njeno oivljavanje. Na alost, u Kreevu nisu
sauvani nikakvi stari rukopisi i dokumenta. Manastir je bio opljakan u momentu dolaska
Turaka, zatim 1524. godine razruen da bi, konano, 1765. godine izgorio.
Poto sam opisao Kreevo, ne ostaje mi mnogo da kaem ni o drugom katolikom samostanu
Fojnici ili, pravilnije: Hvojnici25), koji lei blizu njega. Karakter oba ova mjesta potpuno je 263
isti. I u Fojnici samostan lei pored malog, pola turskog pola rimokatolikog, grada**. I ovdje su
katolici siromane zanatlije i rudari, a Muslimani dijelom spahije, a dijelom trgovci (esto i jedno
i drugo istovremeno). Fojnica je, tako rei, samostansko predgrae, toliko je snaan uticaj
franjevaca na susjedno stanovnitvo. Oni upravljaju velikim, dobro ureenim imanjem, a
osloboeni su poreza i svakog uplitanja turske vlasti. Ovaj uticaj protee se ak i na Muslimane. U
odnosu na katolike, on je stalan. Redovnici ne samo da vladaju nad umom svoje pastve (kaem
pastve" jer grad i okolina ine samostansku upu), ne samo u svim drutvenim manifestacijama
nego i rukovode upljanima u njihovom privatnom svakidanjem ivotu, a, koliko smo mogli
primijetiti, ak i u domainstvu. Potrebno im je odati priznanje. Oni tite svoje ljude i pred sudom
i pred turskim inovnicima, zakupcima i spahijama. Kako su intenzivno franjevci radili na tome
da se katolicima kmetovima prizna pravo (obeano na hartiji, ali ne sprovedeno u djelo) dobijanja
u posjed dravnih pustara radi obrade! I kada su izradili koncesiju nekolicini ljudi, kako su se
svojski odupirali nastojanjima inovnika i begova da tim seljacima-vlasnicima oduzmu pravo
krenja zemlje, kako je to uraeno s pravoslavcima u visokom i drugim okruzima. 25) Fojnica je
dobila ime od svojih nepreglednih uma (hvoja) te se zvala Hvojnica i u kasnijem izgovoru Fojnica
(M. Batini. Franjevaki samostan u Fojnici. Zagreb, 1913, str. 14). ** Katolikih kua ima blizu 200,
a isto toliko i muslimanskih. Potrebno je jo neto rei da bi se objasnio uticaj franjevaca na
njihovu pastvu. Oni dobro poznaju svoj narod. Mada im je duh korporacije i kaste nametnuo
snanu disciplinu, a i cijela organizacija reda mu u tome ide naruku, ipak su redovnici vrlo prisno
vezani s narodom. Oni ne zaboravljaju da su potekli iz njegove sredine. Uz samostane postoje
osnovne kole, u koje susjedni katolici, prosti ljudi (ne svi, nego oni koji to ele), daju svoju
djecu. Od tih maliana, zanatlijskih i zemljoradnikih sinova, odabiru se sposobniji, koji imaju
volje za uenjem, prelaze u vii razred ritorike i filozofije" i alju na bogoslovske studije u
Austriju ili Italiju, odakle se vraaju u svoj manastir kao novaci i, na kraju, mada jo mladi ljudi,
postaju lanovi reda. NJihova rodbina ivi negdje u susjednom gradiu ili selu, ore zemlju ili kuje
eljezo. Ona se ponosi fratrom" koji je potekao iz njene sredine, potuje ga kao odabranika
boije milosti u porodici, dok fratar u ocu i majci, u brai i sestrama, vidi temelj prostonarodnog
ivota u ijoj se sredini i sam rodio, odrava i dalje vezu i intimno podrava taj ivot. Kad smo
bili u Fojnici, jedan lan naeg drutva poe u etnju u polje pod samostanom i tom prilikom stupi
u razgovor s jednom prostom enom, koja je grabila sijeno. Ona se odmah pohvalila da se njen
ujak sada nalazi u Stambolu26), da on nije obian fratar, nego provincijal (provincijal je nadzornik
i administrativni naelnik reda u cijeloj provinciji. Bosanski provincijal provodi jedan dio godine
u Carigradu kao zastupnik svih franjevaca i njihove pastve pred Portom). Razumije se, kad se
vrati u otadbinu, provincijal se, i pored svog visokog poloaja i obrazovanja, ne stidi svoje
rodbine, koja radi na njivi. 26) U originalu: v Stambulh. Druga veza bosanskih franjevaca sa
narodom nastaje time to redovnici vre dunosti obinog svetenstva. Najsposobniji i najaktivniji
meu njima dobijaju upe, na njima ostaju in cura animarum" (u slobodnom prevodu: kao
duebrinici primj. prev.) due ili krae vrijeme, prema nahoenju duhovne uprave, i zatim se
opet vraaju u samostan.
Ali se ne moe rei da cio ovaj sistem nema i negativnih strana, naroito sistem primanja maliana
iz kolskih klupa u monatvo. Mnogi se od tih maliana odluuju da pou u fratre ne vodei
rauna o svojim sklonostima za monaki ivot. Ako bi se, pak, poslije zavrenog kursa vieg
obrazovanja odrekli duhovnog zvanja, njihov poloaj kod kue bio bi neizdrljiv i zato meu
njima mora biti i takvih koji, sa licemjernom pokornou, izdravaju svoj novicijat27) da bi, 264
zatim, kad se oslobode tutorstva, a naroito kad se izvuku iz samostanskih zidina, provodili
nemonaki ivot. Ima i drugih tamnih strana u ivotu bosanskih franjevaca i o njima u govoriti
docnije. 27) Tj. iskuenitvo. Grad Fojnica lei na divnoj irokoj poljani, na obali istoimene rjeice.
Samostan je vie grada, na obronku brda28). Za njim se, u daljini, vidi tamna masa planina29), nad
kojima se uzdie jedan vrh, pokriven snijegom. Ova snijena planina zove se Zec i na njoj se
nalaze ruevine staroga grada po imenu Kozo30). 28) Brdo Kri. 29) Fojnica lei izmeu Matorca i
Zahora. 30) U originalu: Kozao. Koz ili Kozal-Grad pominje se prvi put 1444. g. (. Basler. Kreevo.
Kiseljak. Fojnica. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. N. S. Arheologija. IX/1954, str. 304).
Fojniki manastir i crkva koja se u njemu nalazi mnogo su vei i bogatiji od Kreeva. Crkva je
posveena sv. Duhu. Na njenom spoljnjem zidu, desno od vrata, prilino nisko, vidi se komad
natpisa uklesanog u kamenu. Proitasmo sljedee: NE. TO. REEDIFI L + O (ovako) D. 119831)
31) Po Batiniu ovaj natpis glasi: NETO REDIFI + O D 1598 U samostanu, u dvije iroke sale, nalazi
se biblioteka. Sve su knjige sloene, a postoje i katalozi. Ovdje se nalazi, in folio, mnogo
dragocjenog materijala iz XVI, XVII i XVIII vijeka, prvenstveno iz oblasti bogoslovlja, crkvene
istorije i kanonskog prava. Ima i nekoliko rukopisa koji sadre propovijedi, matine spise,
privredne obraune i razne zabiljeke, koje su bosanski franjevci pisali irilskom azbukom32).
Poznato je da su ovu azbuku (namijenjenu u pisanju mnogih slova tako da ih je teko itati onom
ko nije navikao) dugo vremena upotrebljavali bosanski katolici. NJom su pisali franjevci matine i
druge crkvene knjige do 1813. godine33). Ovim pismom su franjevci i tampali, do poetka
prolog vijeka, tiva za narod (gotovo sve moralno-pounog i duhovnog sadraja*). Takvih knjiga
se u Fojnici uva velika zbirka. 32) U literaturi poznato kao bosanica", bosanica", bosanska
irilica", bosansko-hrvatska irilica" itd. Posebna varijanta irilice sa primjesama glagoljice i latinice
i sa svojim osobitim duktusom (R. Simon. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva.... I Zagreb,
1969, str. 164). 33) Bosanska irilica se postepeno povlai i ograniava na pisanje okrunica, ljetopisa i
matica krtenih, tako da poetkom XIX v. njom piu samo popovi glagoljai, a narod uva bosanicom
tampane molitvenike sve do polovine XIX v. Pop glagolja u Vidoima kod Livna don Jozo Ivkovi,
vodio je slubene upnike zapisnike bosanskom irilicom sve do 26. III 1837. g. (J. Jeleni.
Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrenike I, Zagreb. 1925, str. XIII). * Pogledaj lanak fra Jukia
Knjievnost bosanska" u oba broja njegovog Bosanskog prijatelja". 265
Meu rukopisima bosanskih fratara ne naoh, pri letiminom pregledu, nita istorijsko niti starije
od XVI vijeka. Istina i ovaj su samostan, zajedno sa kreevskim, poruili i spalili Turci 1524.
godine34). Sada se u njegovoj biblioteci nalazi samo jedna starina, ali i nju, na alost, nisam
mogao vidjeti jer je bila zatvorena u provincijalovom kovegu, a on je u to vrijeme bio u
Carigradu. Ova starina je Grbovnik bosanskih i srpskih rodova. NJega je detaljno opisao pokojni
fratar Juki**. 34) Tj. 1521. g. ** Bosanski prijatelj, II, 7882. Po njegovim rijeima, ovaj rukopis
(u tabacima na hartiji) sadri 139 naslikanih grbova jugoslovenskih zemalja i poznatih porodica
bosanskih i srpskih35). Naslov rukopisa glasi36): (Rodoslovlje bosanskog ili ilirskog i srpskog
vladanja zajedno sastavljeno od Stanislava Rubia, popa, na slavu Stipana Nemanjia, cara Srba i
Bosanaca, 1340. Preveo Br. uli.) Drugi primjerak ovog grbovnika, pa pergamentu, u kvart
formatu, vidio sam u Zagrebu, u biblioteci g. Gaja37). 35) Grbovnik je slikan na krupnom papiru u
velikoj etvrtini i sadri 141 list (. Truhelka. Ko je slikar fojnikog grbovnika? Glasnik Zem. muzeja
u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1/1889, knj. II, str. 8690). 36) Giljferding nije sasvim tano
proitao ni transkribovao izvorni tekst Grbovnika. 37) Ovaj Grbovnik, poznat pod imenom Zbornik
Korenia-Neoria, donio je LJ. Gaj iz Dubrovnika i sada se nalazi u biblioteci Jugosl. akademije u
Zagrebu (A. Solovjev. Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmuevi. Glasnik Skopskog naunog
drutva, knj. XII, Skoplje, 1933, str. 79). Navodim ovdje, uzgred, pogovor toga egzemplara.
Pogovor je, kao i natpis nad grbovima, napisan slovenski, bosanskom irilicom i latinski: 266
(Rodoslovlje (ovdje navedenih i) svetih otaca i (pregled) vlastitih grbova (tih) zemalja i sjajnih
plemena ilirskog carstva koje skupi i sa velikom panjom i brigom sastavi Stanislav Rubi, ban
cimerija gospodina cara Stipana Nemanjia, na slavu carskog i kraljevskog velianstva i ostale
gospode poglavica, banova, vojvoda, upana, knezova, katunara, vitezova, vlastele i plemia svih
zemalja ilirskih, pod ijom upravom stoje osnovi i temelji ilirske carevine. Ovo se sastavi i
prepisa iz jedne vrlo stare knjige koja se nae meu knjigama manastira Sv. Gore, u redu slavnog
i dinog Bazilija, 1595. Preveo Br. uli.) Libellus sanctorum patronum et publicarum
insigniarum, regnorum et familiarum Illustrium Illyrici Imperii, quas magna cura singularique
diligentia collegit atque depinxit Stanislavus Rubcich, Rex insigniarum Domini Imperatoris
Stephani Stephani Nemagnich. In laudem Caesareae ac Regiae Majestatis et reliquorum
principum, ducum, marchionum, comitum, vicecomitum, equitum et nobilium totius Illyriae, sub
quorum protectione fundamenta monumentaque eiusdem Illyrici Imperii consistunt. Quod quidem
translatum est ex antiquissime libro in caractheri Illyrice scripto reperto in bibliotheca
Monasteriorum de Monte Sancto ordinis Divi Basilii. 1595. Ovo djelo je interesantno i, moda,
sadri neke stvarne grbove starih bosanskih porodica (jer nema sumnje da je bosanska
aristokracija, doavi, naroito u XV vijeku, u dodir sa Zapadnom Evropom poela prisvajati
oznake porijekla), i ja sam ga pomenuo samo zato to su, od onog asa kada se ueni Engel38)
oslonio, u svojoj istoriji, na knjigu popa Rubia, herold-majstora cara Duana", junoslovenski
knjievnici poeli govoriti i o herold-majstoru kao o licu koje je postojalo i o Duanovom
ilirskom" grbovniku kao o originalnom dokumentu. Potrebno je proitati samo gornji pogovor da
bi se ovjek uvjerio kako je to falsifikat. Ovakvi falsifikati bili su sasvim normalni u XV vijeku. U
to doba su mnogi ugledni Bosanci i Srbi, bjeei ispred Turaka, nalazili slubu u zapadnim
dravama, Austriji, Italiji, paniji, i drugim. Tamo su traili da im se priznaju plemstvo, titula i
grbovi. Razumljivo je, dakle, zato im je bio potreban grbovnik ilirskog imperatora" Duana.
Knjiga, pripisana popu Rubiu, nije jedini primjerak. Poznati su i mnogi drugi falsifikovani akti
koje su tada, i u tom cilju, sastavljali bosanski i srpski doseljenici. 38) Johan Kristijan Engel,
njemako-austrijski istoriar (17701814).
XXIV
TRAVNIK. JAJCE. BANJA LUKA. LIVNO. POVRATAK U SARAJEVO
Nae drutvo provede dan sa fojnikim fratrima. Od Fojnice udarismo prema travnikom drumu,
u poetku rijekom Fojnicom, a zatim malim seoskim putem izmeu muslimanskih sela itova1) i
Oglavka i veeg, latinskog i muslimanskog sela Orahova, razvuenog po breuljcima. Ovo selo
zaista opravdava svoje ime. Okolo, po breuljcima, rastu, u velikim koliinama, ljenici, i put koji
vijuga njihovom hladovinom veoma je ivopisan. Izaosmo na veliki travniki drum kod
Kiseljaka2), ali ne onoga u kome smo ve bili, nego udaljenog etiri sata. I ovdje se nalazi
mineralni izvor, koji sadri samo gvoe. On tee pored samog puta. Pored njega su tri hana, i oni
nisu namijenjeni ljudima koji se lijee mineralnom vodom, nego putnicima izmeu Sarajeva i
Travnika. Voda s ovog izvora nije pouzdana. NJu pije samo mjesno stanovnitvo i poje konje. Ali
je handija ipak hvali do nebesa: Napij se nje", kae on, pa e toga dana tri puta jesti." 1) U
originalu: itovo. 267
2) Na ovom putu ubiljeeno je selo Banja. Pretpostavlja se da bi tu mogao biti Kiseljak o kome govori
Giljferding. Cio teren sjeverno od Sarajeva obiluje mineralnim vrelima. Sem toplog izvora Banje i
dva pomenuta kiseljaka", vidjeli smo jo dva takva izvora, koja teku nepoznata, jedan na brdu
Kobiljoj glavi, prije prvog Kiseljaka (voda mu je, po tvrenju mjetana, tetna za ljude, dok je za
konje vrlo dobra), drugi na putu iz Kiseljaka u Kreevo. Nabrojae mi jo tri izvora uvjeravajui
me da su, po umama na planinama, seljaci nailazili i na druge kisele vode", o kojima niko nita
ne zna. Cijelo drutvo, odmorivi se u hanu, krenulo je dalje put Travnika i uskoro prispjelo u
mali gradi ili, pravilnije, naselje Busovau. Ona lei u dolini izmeu dvije manje uzviice. Tu
ima 100 kua, dijelom muslimanskih, dijelom katolikih, jedna dotrajala damija, nekoliko
duana, relativno dobar han, iji se zakupac, kao jedini pravoslavni stanovnik Busovae, inae
jedrenski3) Grk ili Bugarin, ve prilagodio sredini i postao Bosanac, i, na koncu, dom
franjevakog fratra. Naa se druina uputila fratru na konak. 3) U originalu: Adrianopolskim
prema antikom Hadrianopolis. Kua je bila tako pretrpana da se greni fratar negdje izgubio da bi
spavao. Potovanome i veselome starcu fra Marku nije bilo teko gostoprimstvo. Naprotiv, on nas
je primio i ugostio iskreno i srdano. Kua mu je ureena evropski, kao i kod svih bosanskih
franjevaca. Stolova i stolica (razumije se, prostije izrade) ima po svim sobama. Tu su i police sa
knjigama i ist evropski krevet. Veerasmo za dugim stolom na klupama. Veera bijae bogata i
vrlo dobro spremljena. Servirana je supa i etiri do pet vrsta hranljivih masnih jela. Fratar nas je
poastio i svojim dobrim, starim neretljanskim vinom. Ono nije ravo, samo je prilino jako.
Primijetio sam da se bosanski fratri hrane dobro, nasuprot Muslimanima i pravoslavnima, koji
jedu malo mesa. Franjevci i obinim danom jedu mesnu hranu. Zato su oni svi puni i zdravi. Na
busovaki domain bijae ovjek u godinama, ali ipak vrlo aktivan. Ba tada je provodio vei dio
dana u umi krei polje pod oranicom. Nedavno je, sa svojim upljanima, podigao malu drvenu
crkvu na brdu blizu grada4). Ona je, istina, jednostavnog izgleda (slina upi sklepanoj od dasaka)
i u unutranjosti nema nikakvih ukrasa. Ali njeno podizanje predstavlja za ovdanje katolike
veliku pomo, jer su ranije morali na misu ii u fojniki manastir. 4) Nisu se mogli dati blii podaci
o fra Marku ni provjeriti kazivanja o busovakoj crkvi. Kod Benkovia je Busovaa 1840. g.
zabiljeena kao kapelanija (A. Benkovi. Katolike upe...., str. 43). Iza Busovae smo namjeravali
krenuti u Travnik, ali je vrijeme bilo tako loe da je vei dio drutva a naroito na prijatelj
Englez, slabiji poznavalac jezika nego A. S. I. i ja, a radoznao da vidi Bosnu, i Francuz, koji je
upoznao Bosnu uzdu i poprijeko i prema njoj bio potpuno ravnoduan vie volio da se vrati
kui. Poli smo za njima, i tek s jeseni, nekoliko nedelja poslije obavljenog putovanja na jug u
Staru Srbiju, uspjelo mi je da obiem Travnik i druge gradove u sjeverozapadnoj Bosni. Ali vi,
itaoe, ne treba da se vraate u Sarajevo, koje ste ve upoznali, zato hajdemo iz Busovae pravo
u Travnik. Travnik je udaljen etiri sata od Busovae, a 16 od Sarajeva. Iz Busovae se, u
poetku, putuje dolinom5). Dolina se, pored velikog muslimanskog i katolikog sela Viteza,
proiruje i ovdje je dobro obraena. Zatim se, preko mosta, prelazi rjeica Lava (pritoka Bosne)
na onom mjestu gdje je 1840. godine turski odred regularne vojske, pojaan Albancima, a pod
zapovjednitvom Vedid-pae odnio pobjedu nad mnogobrojnom gomilom pobunjenih
sarajevskih Muslimana6). Jo neko vrijeme put ide poljem, a zatim se gubi u klisuri, kroz koju
tee, pjenei se i preskaui preko podvodnog kamenja, rjeica Lava. 268
5) Dolina rijeke Lave. 6) Namjesnika Vedihi Mehmedi-pau (18351840) zvali su Vedid-paa. Na
elu pobunjenih Sarajlija bio je Ahmed Gloo. Na jednom mjestu, gdje put ini okuku, neoekivano
nas iznenadi divan prizor. Kao iz zemlje izrasle, naglo nas zabljesnue sjajne konture zidova i
minareta, koje opazimo pred sobom poprijeko u klisuri. Ova slika je upeatljivo bljesnula pred
naim oima. Graevine, osvijetljene suncem u zalasku, tako su izrazito odskakale od tamne
klisure da nam se inilo kao da se pred nama podigla dekorisana pozornica. Ustavili smo konje da
bismo uivali u izgledu Travnika, a zatim smo ih potjerali kako bismo to prije stigli u taj
prekrasni grad. Avaj! kako smo se razoarali kad smo ga vidjeli iz blizine! Ono to nas je
maloprije oduevilo bili su, u stvari, razrueni zidovi dotrajale tvrave, trone i neugledne
damije, a travnike ulice Boe moj one su tako uske i strme, ravo kaldrmisane i prljave!
Vezirov konak, kue, duani sve je to crno, trulo, nahereno na bok i dijelom sasvim zaputeno.
Projahali smo cijeli grad stalno saginjui glavu da ne bismo elom zapeli za isturene balkone i
nadstreice i steui konjima uzde kako se ne bi pokliznuli na neravno kaldrmisanom velikom
glatkom kamenju, na strmim ulicama. Konano smo doli do travnikog hana, ali je on tako
odvratan da se odluismo moliti kajmakama da nam nae prenoite. Ubrzo nam prie nekakav
Turin u vojnom odijelu i, uz mnoge komplimente, ree kako nas jedan travniki beg moli da mu
budemo musafiri. Poosmo za njim kroz nejednake ulice i orsokake i na kraju, iznenaeni,
ugledasmo, usred irokog dvorita, ograenog niskom lijepom ogradom, veliku graevinu na dva
sprata sa visokim prozorima i evropskim doksatom, pravu evropsku gospodsku kuu7). uvena
je Dervi-begova kua", ree nam pratilac kad doosmo do vrata, ovakve kue nema u cijeloj
Bosni, a i samom begu nema ravna meu nama." Na stepenitu nas je doekao mlad ovjek,
srednjeg rasta, suhonjav, crnih izrazitih oiju, obuen u svijetlocrvenu odjeu s obinim crvenim
fesom na glavi. Stisnu nam ruku i povede nas kroz iroko isto predsoblje u ukusno namjeten
salon. Na jednoj strani, pod prozorima, protee se, du cijelog zida, turski divan, a na drugoj
stajahu stolice i sto, ukraen satovima, iracima i drugim sitnicama, produktima austrijskih
fabrika. U ovoj se sobi pomijeao Orijent s Evropom. U uglu iznad divana lealo je na polici
nekoliko knjiga: divan rukopis Hafizovih stihova, turski kalendar i druga turska izdanja. 7) Danas
se smatra da je kua Hafizadia u Ulici Marala Tita prva zgrada u Travniku koja je 1858. g. zidana na
evropski nain. Izrazio sam Dervi-begu8) svoje iznenaenje to u Travniku vidim kuu koja kao
da je prenesena iz nekog evropskog centra i zapitah ga da li se mogao lako odrei starinskih
obiaja. Eto", odgovori on, davno sam uvidio da smo mi Bosanci glupi ljudi, nita ne znamo i
ne razumijemo, a Nijemci i Francuzi, a i drugi narodi, ive pametno. Od njih sam prenio ono to
sam mogao. Prole sam godine iao u NJemaku (tj. u Austriju), bio u Osijeku, Peti i Beu.
Tamo sam se nagledao udesa: vapuri (parobrodi), ognjena kola (lokomotive), fabrike i mnogo
visokih kua! Nevolja je to se tamo na ovjek ne moe sporazumjeti. 8) Ovo je Dervi-beg
Teskeredi, ija je porodica starinom iz Duvna. Sagradio je u Travniku jednu damiju. Umro je u
Carigradu 1878. g. kao lan Dravnog savjeta (X. KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik u prolosti
14641878. Sarajevo, 1961, str. 3435). U Osijeku i Peti jo razumiju bosanski, a u Be sam
iao sa jednim trgovcem vlahom* koji je znao i na i njemaki jezik." Da li je prije vas koji od
bosanskih begova iao u inostranstvo, u NJemaku?" upitah ga ja. Ne, nijedan nije iao. Nai
ljudi koji se bave trgovinom pokatkad i odu radi svoga posla, ali niko ne ide onako, samo da vidi
stranu zemlju." 269
Trebalo bi da idete dalje od Bea, na primjer u Pariz ili London. Tamo biste zaista vidjeli uda!"
Ii u sigurno idue godine, ako Bog da", odgovori Dervi-beg. Nai u saputnika koji zna
jezik, pa u se otisnuti." * Tj. hrianinom. Nastavismo razgovor i preosmo na unutranje prilike
u Bosni. Mada se Dervi-beg nije otvoreno izjanjavao, ipak se, po svakoj njegovoj rijei, moglo
konstatovati da je veliki protivnik administrativne centralizacije i vlasti stambolskog inovnikog
aparata, organizovanog u momentu kada je Omer-paa umirio Bosnu. Moglo se konstatovati da on
duboko ali za izgubljenim pravima domae muslimanske aristokracije. Politika uloga ovoga
ovjeka je vrlo interesantna. Dervi-beg je, tako rei, voa bosanske liberalno-aristrokratske
opozicije protiv nesavjesne turske uprave. Domae muslimansko plemstvo nije danas ono to je
bilo nekada, kada je potpuno vladalo svojom zemljom, protjerivalo stambolske pae i stalno
ratovalo protiv sultanove vojske. Sada ono nema nikakve zvanine vlasti. Sve su mu privilegije
ukinute, a njeni glavni predstavnici izginuli su u ratu 1851. godine ili pomrli u progonstvu. Dioba
imanja je brzo unitila znatnije spahiluke, naroito od momenta kada je ukinut starinski bosanski
obiaj po kome se keri iskljuuju iz zemljinog nasljedstva i kada je zajedniki ivot brae pod
jednim krovom i zajedniko upravljanje zemljom postalo rijetkost. Ali, ipak, begovi su i danas
vaan faktor bosanskog drutva. Svi su oni (iskljuujui onaj mali broj koji je uao u inovniki
aparat) u opoziciji, protiv sultanove uprave. Ta je opozicija dvojaka. Jedan njen dio (na alost,
najmnogobrojniji) pokuava da na razne naine izbjegne, kao i ranije, obaveze prema zakonu i
drutvenom redu i, koristei se gramzljivosti i fanatizmom otomanskih vlasti, nastavlja sa
nasiljem i pljakom svojih kmetova, hriana. Ali je zato u onom drugom dijelu opozicije nastala
potpuna promjena. Priali su mi da je jedan od najpoznatijih travnikih begova, ostarjeli Ali-beg
Vili9) (potomak najstarije bosanske aristokratske loze), sveano izjavio hrianskim svetenicima
i seljacima na svom imanju, poslije Omer-painog prevrata, ovo: Do sad sam bio jedan od prvih
hrianskih ugnjetaa i muitelja. Vidio sam da je to nepravedno i od sad u raditi po pravdi." On
je zaista postao, kako mi rekoe, jedan od najboljih spahija u Bosni istinski zatitnik hriana.
Najbolji ljudi domae slovenske aristokracije ugledae se na njega, meu ostalima i Teskeredii,
u ijoj smo kui bili gosti, te su i oni, a i Dervi-beg, poev od 1851. godine potpuno promijenili
odnos prema hrianima i od ugnjetaa postali njihovi zatitnici.* 9) Nije se mogao utvrditi identitet
Ali-bega Vilia. U literaturi se pominje Ahmed-beg Vili, kajmakam bos. vezira i pristalica
Gradaevia. * Omer-paa je oteo, bez ikakve naknade, vjekovno pravo ubiranja desetine od
zemljoradnikih proizvoda, i obratio tu desetinu u dravni otkupni paragraf. Ovo pravo ubiranja
desetine darovao je bosanskim spahijama sultan Mehmed Osvaja i njegovi nasljednici kao naknadu
za obavezno uee u vojsci.
U ovom sluaju je rije o injenici po kojoj je domaa aristokracija, uvrijeena, potisnuta i
osiromaena postupkom vlasti, bila prisiljena da trai ma kakav oslonac svojoj opoziciji, i
prirodno je da se mogla osloniti na dio bosanskog stanovnitva, isto tako uvrijeenog,
pritijenjenog i upropatenog na hriane. Ovim se objanjava nagla promjena u stavu
ostarjelog Ali-bega Vilia i njegovih jednomiljenika prema kmetovima. Ovim se objanjava i
porijeklo liberalne ako je mogue upotrijebiti tu rije opozicije, koju ine najbolji lanovi
slovensko-muslimanske aristokracije u Bosni i na ijem elu danas stoji na domain, travniki
spahija Dervi-beg Teskeredi. On je 1852. i 1853. godine bio lan travnikog medlisa 270
(oblasnog savjeta), ali ga je napustio poslije svae sa tadanjim kajmakamom Hadi-Ali-paom10),
revnosnim ugnjetaem naroda. Iao je u Carigrad nastojei da Hadi-Ali-pau smijeni i preda
sudu. Priaju da je nastojao da sam zauzme njegovo mjesto, ali u tome nije uspio. 10) Vidi gl.
XXIII, bilj,. 19. No bilo kako bilo, on postade, vrativi se u Bosnu, najvatreniji pristalica novoga
kajmakama, evki-efendije, ije ime pominju bosanski hriani sa zahvalnou. evki-efendija je
bio jedan od rijetkih turskih upravnika u Bosni koji je stvarno elio poboljati sudbinu hriana i
koji je ovdje, u Travniku, poeo sprovoditi u ivot odluke hatihumajuna. Teskeredi i njegova
partija ga u ovome pomagahu svim svojim uticajem. Ali i pored toga, evki-efendija pade za
nepunu godinu kao rtva intriga nekih fanatika i podmitljivaca, a i zavisti sarajevskog generalnog
guvernera. Krajem 1856. godine predali su ga sudu i opozvali u Carigrad, mada mu nisu nali
krivice11). 11) evki-efendija bio je Osmanlija i na poloaj kajmakama doao je poslije Hadi-Ali-pae
(X. KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik....., str. 132). Od toga doba se i Dervi-beg, kako mi je i
sam rekao, potpuno povukao iz drutveno-politikog ivota. Bilo bi vrlo interesantno ustanoviti
koliki je njegov uticaj i znaaj u Bosni, da li on za sobom vodi udarnu snagu opozicije. Ali, da bi
se ovo moglo saznati, morao bi ovjek prodrijeti u tajne domae aristokracije, shvatiti njen nain
miljenja i raspoloenja, a ovo je, za stranca hrianina, potpuno nemogue. Primijetio sam samo
to da bosanski hriani o njemu govore sa ljubavlju i potovanjem, dok ga begovi Muslimani,
pred kojima sam pomenuo njegovo ime, nazivaju najmudrijim ovjekom i ponosom svog stalea.
No, ipak je teko pretpostaviti da u ovoj aristokraciji postoji nekakva stvarna politika snaga.
NJen poloaj je vrlo nesiguran i nestalan. Postoji velika suprotnost izmeu politike zadae biti
narodni zastupnik i prirodnih instinkata, koji vuku ka fanatizmu i ugnjetavanju. Bosanski e
begovi i sutra stati na elo surovih bandi radi pljakanja i paljenja hrianskih sela, kako je to
bivalo u prolosti, a i nedavno se desilo u Posavini i Krajini. Teko je pretpostaviti da bosanska
aristokracija ima takvu moralnu snagu koja bi je dovela na elo naroda hriana i povela ga
u borbu za ovjeja prava i za prosvjeivanje, bez obzira na plemeniti primjer Dervi-begov, i
nekih njegovih pristalica. Toak istorije e, van svake sumnje, ukloniti ili pregaziti bosansku
aristokraciju. Najvee znamenitosti Travnika jesu Dervi-begova kua i njen domain. Sem njih, u
ovoj nekadanjoj bosanskoj prijestonici nema nita interesantno. Onog momenta (1852. godine)12)
kada je glavna uprava prela u Sarajevo, Travnik je opustio, trgovina u njemu jenjala, a mnogi se
stanovnici, naroito pravoslavni ivalj, preselili u druga mjesta. U gradu gotovo sve stanovnitvo
ine Muslimani. Tu ima oko 1000 kua muslimanskih i samo 60 hrianskih, veim dijelom
pravoslavnih. Pravoslavni su nedavno iza grada podigli vrlo bijednu malu crkvu, uz nju imaju i
kolu13). Katolici naseljavaju kvart ispod pravog grada, s one strane Lave, uz podnoje Vilenice.
I oni imaju crkvu, podignutu 1855. god., i osnovnu kolu14). 12) Prema Kreevljakoviu i Korkutu,
vezirska stolica prenesena je iz Travnika u Sarajevo 1850. g. 13) Crkva i kola sagraene su na Babia
brdu, na zemljitu poklonjenom od emsi-bega Ibrahimpaia-Kukaviia. Crkva je zavrena 1854, a
za kolu se kae da je osnovana 1822. g. (X. KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik..... str. 39). 14)
Crkvu je gradio upnik fra Ante Tuzlani od 18431854. Priloge za njenu gradnju dao je sultan,
zatim pravoslavne kujundije iz Sarajeva i porodica Teskeredia i Vilia. kola za muku djecu
otvorena je 1847. g. (X. KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik....., str. 38). 271
Drugoga dana po dolasku u Travnik uinili smo posjetu kajmakamu, vrlo glupom Turinu15).
Konak" u kome on ivi nije nita drugo nego prljava polusruena staja: sobe su male i bez ikakve
opreme. U tom dvorcu" su do 1852.16) godine stanovali sultanovi veziri, bosanski upravitelji.
Karakter graevine svjedoi da su oni bili malo cijenjeni i da su se sami malo brinuli o
uljepavanju svoje rezidencije i njenoj popravci, jer su bili stalno protjerivani i smjenjivani.
Popuivi cigaretu kod travnikog upravitelja, poli smo da pogledamo tvravu17). U njoj je
smjeten mali garnizon. "Pogled na Travnik s tvrave je vrlo lijep. Kue se niu u raznim
pravcima niz usku dolinu slijedei rjene okuke i povijanje brda. Dvije planine kao da su zgnjeile
ovjeja stanita u zbijenu gomilu: zdesna, teka kamena masa Vlaia, a slijeva, blage konture
Vilenice. Nad sivim gomilama kua se po gdjegdje uzdiu bijela minareta. 15) Zvao se Smail-beg i
za kajmakama je doao poslije evki-efendije. Kukuljevi ga hvali kao dobra ovjeka (X.
KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik..... str. 132). 16) Tj. do 1850. g. 17) Tvrava se sastoji od tri
dijela: gornji grad s tamnicom, srednji sa kulom za municiju i donji grad. Gradska vrata su na
srednjem dijelu, a do njih se dolazi preko kamenitog, na svod sagraenog mosta, ispod koga protie
potok Hendek, lijeva pritoka Lave (X. KreevljakoviD. M. Korkut. Travnik......, str. 113115).
Ruasmo kod Dervi-bega, ali bez domaina (u ovoj situaciji se on pridravao pravila turske
etikecije), i krenusmo dalje. Proosmo ogromnu kasarnu, podignutu za gradom, na sjevernoj
strani18), i ubrzo skrenusmo sa glavnog druma udesno. Jahali smo preko breuljaka i humova sat i
po, pa doosmo u latinsko selo Oraje, gdje se u to vrijeme naao i bosanski rimokatoliki biskup
u obilasku svoje biskupije. A. S. I. i ja poosmo da se upoznamo s ovim ovjekom, o kome smo
uli samo dobro. Preosveeni gospodin Marijan unji nas je primio vrlo ljubazno i iskoristio
priliku, te stupio s nama u naunu diskusiju, koju je strasno volio, ali je nije imao s kim voditi u
svojoj sredini. 18) Po Kreevljakoviu i Korkutu, kasarnu je podigao, izmeu 1847. i 1850. g. Mehmed
Tahir-paa, posljednji vezir sa rezidencijom u Travniku. NJegova omiljena tema bijae porijeklo i
ivot Slovena na Balkanskom poluostrvu. Dokazivao nam je s oduevljenjem da su stari Traani i
Iliri bili Sloveni, da su Sloveni, kako sada tako i u najstarija vremena, bili ovdje susjedi
Albancima, koje on (potpuno ispravno) smatra potomcima starih Pelazga. Ratoborni Ahil", ree
etajui s nama oko sela, bio je Albanac kao i taj kavaz koji sada ide za vama pod punim
orujem." Raspolaui irokim znanjem starih i savremenih evropskih jezika i znanjem istonih
jezika, preosveeni g. unji dugo se bavio milju o uspostavljanju opte fonetske azbuke za sve
te jezike i o tome izdao i jedno djelo (De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas, seu de
vera Orthographia cum necessariis elementis Alphabeti universalis, auctore Mariano uni.
Viennae, 1853)19). 19) Vidi: I. Pudi. Univerzalno fonetsko pismo Marijana unjia. Radovi XIII,
Nauno drutvo BiH, Sarajevo, 1960, str. 191221.
Ali nauni rad ne smeta biskupu da sa razumijevanjem i simpatijama prati narodni ivot. On
marljivo skuplja bosanske narodno pjesme. Veliki zbornik tih pjesama, skupljenih uz pomo
dvojice franjevakih fratara, odavno je spreman za tampu i dosad vjerovatno i objavljen20).
Ovdje smo se stvarno uvjerili u biskupovo razumijevanje poezije svojih zemljaka seljaka.
Uvee, sjedei s njim u tijesnoj sobici svetenikog doma, pomenusmo u razgovoru bosansku
narodnu poeziju. 272
Preosv. unji nas je upitao da li bismo htjeli uti pjesmu i, dobivi pozitivan odgovor, odmah
posla u selo po jednog seljaka, dobroga guslara. 20) Misli se na I. F. Jukia i G. Martia i njihovu
zbirku: Narodne piesme bosanske i hercegovake, to ih je 1858. g. izdao F. Kuni u Osijeku. Uskoro
doe snaan, postariji kmet i, ne dozvoljavajui da se dugo moli, sjede na pod u ugao sobe,
povue gudalom po komadu smole zalijepljenom na zadnjoj strani gusala, dotjera jedinu strunu na
instrumentu, da nam njena piska mal' ne razdera ui, i poe beskrajnu rapsodiju o Ivanu
Senjaninu, omiljenom junaku bosanskih katolika. Melodija srpskih narodnih epskih pjesama je
vrlo monotona. Pjeva poinje prvi slog nevjerovatno visokim glasom, kao da e da vrisne ili
krikne, zatim nastavlja stih recitativom i zavrava ga otezanjem, sputanjem i dizanjem glasa na
dva posljednja sloga. Drugi i slijedei stihovi poinju recitativom, ali se otezanje zadnjih dvaju
slogova ponavlja u svakom stihu. Tako se po redu pjeva etiri, pet, est stihova, ve prema smislu,
a pjevanje se prati piskavim zvukom jednostrunih gusala. Poslije ovoga se pjevanje prekida za
minutu, i guslar za to vrijeme samo gudi na guslama. Za ovim dolazi novi kuplet, ako se moe
ovjek tako izraziti. Opet poinje krikom, ali ne tako jakim (krik je uvijek snaniji na poetku
pjesme i na onim mjestima gdje, u pripovijedanju, dolazi novi pasus). Iza krika opet slijedi
recitativ i tako dalje, u beskonanost. Srpske pjesme su vrlo duge. Ova, koju nam je pjevao kmet u
Oraju, otegla se sat i po. Istinu govorei, nas je njena monotonost uspavljivala, ali je bilo prijatno
i interesantno posmatrati s kakim je uivanjem biskup sluao pjesmu i kako je ona djelovala na
njega. S kakvom li je panjom pratio junaka djela Ivana Senjanina! Priznao nam je da nikakva
italijanska opera ne djeluje tako upeatljivo na njegovu duu kao narodna pjesma bosanskih
seljaka. Iduega dana smo izjutra poli da bismo navee stigli u Jajce. Cio put je bio brdovit i
umovit. Poloaj Jajca je divan. Iz daljine se vide visoki zidovi i kule staroga grada. On je
podignut na strmom breuljku u dolini koju zapljuskuju dvije divne rijeke, tamnozeleni, iroki
Vrbas, sa svojim visokim stjenovitim obalama, i modra Pliva. Plivino korito je mnogo vie od
Vrbasovog, tako da pod samim Jajcem Pliva, doavi do vertikalnih litica, koje ine obalu Vrbasa,
odvanim vodopadom survava se s njih u rijeku, koja tee dalje. Ona se u Vrbas ne ulijeva, nego
pada u pravom smislu te rijei. Prizor je zaista velianstven i zasluuje umjetnikovu kiicu.
Nijedan drugi vodopad ne stvara takav efekat, ak ni kad je koliina vode koja pada mnogo vea.
Teko je opisati utisak koji na ovjeka ostavlja ovaj neobian nain suticanja dviju rijeka. Ovdje
ne iznenauje vodena masa koja se stropotava s visine, gromovita huka i bijela pjena, na kojoj se
sunevi zraci odraavaju u duginim bojama. Ne. U Plivinom vodopadu ima neto specifino:
samo djelovalje na drugu rijeku. Dolje mirno tee tamnozeleni Vrbas. Mirno se na njegovoj
glatkoj povrini odraavaju stijene i drvee. Odjednom, ta se mirnoa remeti. Kao kamen iz vedra
neba, sruuje se na tu glatku povrinu bijela zapjenuana bujica koja kljua, pa se jo iz daljine
vida kako se tihi tok Vrbasa uzburkao, kako se voda pjeni i bjesni. Jajce ine gornji i donji grad.
Donji grad (Varo), ograen bedemom, lei na istoj visini sa Plivom, na ijim je obalama
podignuto nekoliko vodenica. Preko Plive nainjen je drveni most pod kojim voda poinje da se
kovitla nailazei na stijene koje joj spreavaju put ka Vrbasu. Jajce je smjeteno na lijevoj
(sjevernoj) obali rijeke. Varo je prljava, kue su male, drvene. Rauna se da ovdje ima 200 do
300 muslimanskih, oko 40 rimokatolikih i 3 pravoslavna doma. Na glavnoj ulici, pokraj damije,
lei han21), ne ba tako ruan za bosansku kasabu. 21) Po X. Kreevljakoviu, u Jajcu su bila tri hana.
Nije se moglo utvrditi o kome je hanu ovdje rije.
Gornji dio grada, ili prosto Grad", takoe zahvata nekoliko muslimanskih kua22). Ograen je
snanim bedemom, zidanim od velikog kamenja, i on je, izgleda mi, vrlo star. Sa tri strane grad
tite stare kule: Medvid-kula, Kraljevska kula i Popovska kula23). Na vodi, franjevaki fratar,
pokazao nam je u gradu, pod batom jednog Muslimana, stari podzemni prostor, koji narod naziva
273
riznicom nekadanjih kraljeva. Ovaj prostor ine dvije peine, spojene uskim prolazom.
Karakteristino je da je u prirodnom, kamenitom zidu koji dijeli peine, uklesan proziran krst,
prilino velik. S njegove lijeve strane polumjesec, okrenut rogovima gore, a s desne pak
krug, koji, vjerovatno, predstavlja sunce. Jajani tvrde da je to biljeg (tj. znak, grb) bosanskih
kraljeva24). 22) Gornji dio grada je utvrenje koje se sastoji od glavne citadele, koja zahvata etvrtasti
prostor vrha uzvienja, i zida, iji je oblik uslovljen konfiguracijom zemljita (X. Kreevljakovi. Stari
bosanski gradovi. Nae starine, Sarajevo, I/1953, str.24). U njemu su, po Mazaliu, bile izgraene i
obine zgrade za stanovanje. 23) Zovu je i Medvjed, odn. Medved-kula. Druge dvije kule su vjerovatno
kapijske kule podignute uz banjaluku (maarsku) i travniku kapiju. Nisu se mogla provjeriti njihova
imena. 24) Ovo su po svoj prilici katakombe, istesane u stijeni, na prostoru izmeu Medved-kule i
zvonika crkve Sv. Luke (. Truhelka. Kraljevski grad Jajce. Sarajevo, 1904, str. 57). Sam vrh
breuljka na kome je grad podignut ograen je jo jednim zidom, koji je u staro vrijeme sluio
vjerovatno kao posljednje uporite u odbrani ovog najznaajnijeg bosanskog utvrenja. Sada je taj
stari kastel pretvoren u skladite baruta25), te ga nismo mogli ni vidjeti jer je mudir, koji tada ne
bijae u gradu, odnio klju. Posljednja zanimljivost Jajca je velika crkva Sv. Luke sa lijepim
vitkim zvonikom, podignuta na zapadnoj strani grada. Ona je bila pretvorena u damiju i nedavno
je izgorjela26). Sada stoji pusta, bez krova, i dalje se ruinira. Narod tvrdi da je to bila katolika
crkva. Raena je u vizantijskom stilu. Jedan sat od Jajca, na mei Podmilaju, lei katolika crkva
Sv. Ivana Krstitelja, za koju se misli da je najstarija latinska crkva u Bosni27). Podignuta je na
potpuno zabaenom terenu i toj se injenici ima zahvaliti to je sauvana. Sauvala su joj se ak i
zvona. Ovo je jedina hrianska crkva u Bosni na kojoj nisu prestajala da zvone zvona cijelo
vrijeme turske uprave. 25) Poslije zauzimanja Jajca 1527. g. Turci su u samom kastelu sagradili kulu-
barutanu, najbolje odranu i izgraenu zgradu u okviru jajake tvrave (. Mazali. Stari grad Jajce.
Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu. N. S. Sv. VII/1952, str. 69). 26) Poslije sloma Husein-kapetana
Gradaevia 1832. g. otpremljeno je u Jajce neto nizama Albanaca. Oni su za svoje potrebe zauzeli i
damiju sultana Sulejmana II (bivu crkvu Sv. Luke). NJihovom nepanjom dolo je do poara u
kome je ova damija stradala (X. Kreevljakovi. Stari bosanski gradovi...., str. 24). 27) Pominje se
1461. g. (A. Benkovi. Katolike upe...., str. 88). Grad Jajce (ime je dobio vjerovatno po tome to
uzvienje na kome naselje lei ima izgled duguljastog kruga ispupenog na sredini) bogat je
istorijskim spomenicima. NJegovi zidovi i kule, po rijeima naroda, ostali su isti onakvi kakvi su
bili za vrijeme starih kraljeva. U hrianskoj epohi Jajce je bilo prijestonica Bosne. Ono se, po
starim poveljama, naziva slavnim glavnim gradom". U njemu se nalazio slavni kraljevski dvor".
NJegov pad u turske ruke 1463. godine zapeatio je sudbinu Bosne. Sada je ovaj grad potpuno
beznaajan. Trgovine u njemu gotovo i nema. Katoliko naselje je bijedno, Muslimani surovi, a
pravoslavaca, kao najaktivnijeg i najpreduzimljivijeg elementa u Bosni, uopte nema u cijeloj
jajakoj nahiji (sem tri porodice u samom gradu, koje se bave trgovinom na malo).
Iz Jajca smo krenuli za Banjaluku (ili, pravilnije, Banju Luku, jer Bosanci dekliniraju oba dijela
ovog imena. Ime grada vodi porijeklo ne od banje, kako kae narod, nego od pridjeva banski",
koji je nastao od imenice ban", kao i pridjev kneevski" od ,,knez"). Od Jajca do Banjaluke ima
dva dana hoda. U poetku je put odlian. Idete lijevom, prilino visokom obalom 274
Plive, rijeke koja se na udan nain sve vie i vie proiruje gubei brzinu toka ukoliko se vie
udaljujete od njenog ua vodopada. Malo dalje ona stvara omanje jezero, pa se opet suuje u
rijeku da bi se ponovo proirila i poprimila izgled irokog jezera. Ovdje se tok vode uopte ne
primjeuje. Kao u ogledalu, u jezeru se odraavaju ivopisne planine: konusu slino Otro-brdo28)
i masivno uzvienje Hotomalj29). I ove planine i dugako jezero, u koje se naglo razlila uska
Pliva, podsjetili su me, svojim izgledom, na Rajnu u njenom srednjem toku. Samo ovdje nema ni
ljudi, ni naselja, ni parobroda, ni starih zamkova. Ovdje je sama priroda iva i nju ovjek ne treba
ni oivljavati. Gledajui s visoke obale mirno jezero, istovremeno uje daleku snanu huku. To je
manji vodopad, kojim se Pliva sputa u iroki bazen jezera, kao da bi htjela odahnuti od svog
gornjeg toka izmeu klisura i pripremiti se za napore daljeg puta, do svog ua u Vrbas. Ovaj se
vodopad zove Zaslap. Skoro sa svih strana zaklonjen je gustom vrbom. Do njega vodi prolaz,
zasijan kukuruzom, a malo dalje lei selo Priklapci30). Pola sata odavde, uz rijeku, Pliva se razliva
u tree jezero, iza koga se nalazi jo jedan vodopad. Skok. Nasred treeg jezera, na ostrvu, lei
ubogi gradi. Jezero, turski Gl-Hisarg31). itav grad, opasan tronim zidinama, sastoji se od
stotinjak muslimanskih straara32). Tu je i sjedite mudira. U Jezeru nema hriana, sem jedne
pravoslavne porodice. Nad gradom caruje dreme i pusto. Kue su nalik na ruevine. Nema ni
najmanjeg znaka aktivnosti. 28) Nije se moglo identifikovati. 29)) U originalu: Hotumal. Truhelka ga
zove: Otomal. 30) Nije se moglo identifikovati. 31) U originalu: Giolhissar. Prema Truhelki, Jezero se
u tursko doba zvalo dvojako: ul-Hisar (Ruin grad) i ol-Hisar (Jezerski grad). Kreevljakovi
navodi da se po turskim ispravama grad zvao ol-Hisar. 32) U Jezeru su bila dva grada: jedan
srednjovjekovni, zvan Jezero, na brdu Vaganj, a druga turski, prozvan ol-Hisar, sagraen na ostrvu
Plive. Ovaj grad se prvi put spominje 1660. g. Naputen je prije 1833. g. (X. Kreevljakovi. Stari
bosanski gradovi....., str. 25). Na dva sata od Jezera lei gradi Varcar. Put prolazi ispod visokog
brda Orugle. Iza Varcara, na drugom brdu koje se zove Zborite33), skuplja se pravoslavii ivalj o
velikim praznicima na liturgiju pod atorom, koji sa sobom donese. Varcar je mnogo vei od
Jezera i u njemu ima oko 500 muslimanskih, blizu 100 latinskih i 3 srpske (tj. pravoslavne) kue.
Ne znam zato je uprava okruga smjetena u Jezeru, a ne u Varcaru. Poslije podne smo krenuli iz
Varcara, i no. nas je zatekla na visokom planinskom polju, na Sitnici34). 33) Varcar Vakuf, danas
Mrkonji-grad. Zborite je danas jedna od mahala grada. 34) Danas naselje.
Po mraku smo stigli do Muharem-begove kule. Muharem-beg je sitniki spahija. Molili smo ga da
nas primi na konak, to on srdano uini. Spahijska kua ograena je velikim vrstim kamenim
zidom, koji je, vjerovatno, u stara vremena esto sluio kao utvrenje. Stara je kula prazna i rui
se. Beg ivi u drvenoj zgradi. On nas uvede u sobiak, gdje je sjedio i grijao se pored vatre, i
posadi pokraj sebe. Poslije posluenja kafom i pitanja o zdravlju, poveli smo zanimljiv razgovor o
politici. Muharem-beg nam se dopao. On spada u onu kategoriju ljudi za koje, u kulturnim
zemljama, kau da su originalni. Ne priznaje pravila graanske pristojnosti, govori povienim
tonom, to mu je na srcu, to mu je i na jeziku, ali se ipak primjeuje da je vrlo dovitljiv i lukav
ovjek. Valah", ree on, drago mi je to te vidim. Mi smo prosti ljudi, ali smo o tebi mnogo 275
sluali, uli smo da si doao u Bosnu. Hvala Bogu to su i vai ljudi poeli da nam dolaze. Ranije
su nam dolazile samo vabe (Austrijanci). vabu, valah, ne moemo da trpimo." Zato to?"
Bogami, vabo je rav ovjek, uvijek e te prevariti." ,,3ar imate bolje miljenje o naim
ljudima?" Razumije se! Moskovi to je snaan narod. Kako se samo borio tamo na Krimu! Svi
su na njega poli vojskom, i na car i njemaki kralj (tj. austrijski imperator)*, i Francuz i Inglez, i
nita mu nisu mogli uiniti. A, eto, vidi, vabo je i vas prevario. On ne vara samo nas proste
ljude. On bi sigurno nastradao od Maara da mu nije va ,kralj' pomogao vojskom i izbavio ga od
nevolje. A sada vam je postao dumanin." Zar vi znate za maarsku revoluciju?" Kako da ne
znamo. Mi znamo sve ta se tamo deavalo. Nai su ljudi tamo ili prodavati stoku i ito. Kolike
je samo Maara prebjeglo u nau zemlju! Mi smo im najblii susjedi. Eto, i kod mene ih je bio
veliki broj u gostima, u ovoj sobi. I mi smo se esto udili kako to da je va ,kralj' pomagao
Nijemce. Va kralj je Srbin (tj. pravoslavni), a Nijemac okac (katolik)." Muharem-beg je to
rekao upitnim tonom, kao da je oekivao objanjenje ovoga, za njega nepoznatoga fakta. *
Bosanci iz naroda (a Muharem-beg se po obrazovanju i po shvatanjima ni po emu ne razlikuje od
prostog ovjeka) potpuno su uvjereni da je Austrija u posljednjem ratu uzela uea protiv Rusije. Ali
kako ete objasniti Bosancu naela politikog konzervatizma, nezakonitost revolucionarnih
poduhvata i intervenciju nazadnih snaga u guenju revolucionarnih shvatanja kada se
cjelokupna njegova politika, bio on musliman, katolik ili pravoslavac, svodi na jedno uvjerenje:
da su ljudi iste vjere jedan narod i da su duni da se meusobno pomau? Ovo uvjerenje kod
Bosanaca ne moe se iskorijeniti. tavie, i bosanski Muslimani ma koliko im se puta u
posljednje vrijeme govorilo o nemijeanju stranaca u unutranje stvari Turske, i o tome ''da je
sultan neogranieni gospodar u svojoj kui'' nikako ne mogu da shvate kako je neka drava
mogla a da ne zatiti pripadnike iste vjere. Bogami", govorio mi je Muharem-beg Sitnica, uvijek
smo se udili zato va kralj nije tako dugo nikoga slao ovamo, a i Nijemac (Austrijanac), i
Francuz, i Inglez imali su u naoj zemlji svoje ljude. A vaeg mileta (vaeg naroda, tj. pripadnika
iste vjere) kod nas ima vrlo mnogo vie nego okaca (katolika)." Nemojte misliti da je moj
sagovornik imao namjeru da od mene neto dozna, pa je zato ovako govorio. Ni najmanje. On je
govorio potpuno iskreno. Ovakva miljenja izraava vam, manje ili vie otvoreno, svaki bosanski
Musliman, samo ako nije inficiran carigradskim birokratizmom35). 35) Povodom ovoga razgovora
Savremenik, jedan od vodeih asopisa ruske urnalistike 5060-tih godina XIX v., zamjerio je,
1860. g., Giljferdingu to u dijalogu sa Muharem-begom nije objasnio da bi ustanak u Bosni bio
potpuno nezakonit. Bosanci ive u iluziji da e im istovjerci pruiti pomo, a takve nade podgrijavaju
slovenofili. Bosancima ostaje samo jedan put, put nezakonitog ustanka (S. A. Nikitin. Oerki po istorii
nh Slavn i russko-balkanskih svze v 50-70-e god XIX v. Moskva, 1970, str. 212213). Od
Sitnice do Banjaluke ima est sati hoda. Banjaluka lei na Vrbasu, ba tamo gdje on naputa
planinski pojas i ulazi u ravnicu. Karakteristina je promjena flore ukoliko se ovjek vie
pribliava Banjaluci. Na planinskim proplancima vidi samo bor i brezu, u dolinama nailazi na
hrast, bukvu, lijesku, dok u podnoju Starevice, iza koje se vidi Banjaluka, izdano rastu kajsije,
breskve i gaje se vinogradi. Sjeverni dio Bosne, koji ini neprekidnu ravnicu, iroku 4050 vrsta,
uz junu obalu Save, od njene pritoke Vrbasa, na zapadu, pa do druge pritoke Drine**, na istoku,
ima niu nadmorsku visinu i blau klimu nego to je to sluaj u srednjoj i junoj Bosni. Do
Banjaluke se cio saobraaj vri konjima i trgovina upotrebljava samo tovare. Od Banjaluke na
sjever do austrijske granice, blizu Gradike36) (8 sati putovanja, tj. neto oko 40 vrsta), na
sjeverozapad, u Krajinu (u gradove Kozarac, Prijedor i pogranini grad Novi37), i na sjeveroistok
(u Derventu38) i u pogranini grad Brod39) idu kola, teke seoske taljige, nepodmazanih tokova, i
u njih se upreu volovi. 276
**) Iza Drine je Srbija. Sjeverna obala Save pripada, kao to je poznato, Austriji. 36) Tj. Bosanske
Gradike. 37) Tj. Bosanski Novi. 38) U originalu: Derbent 39) T). Bosanski Brod. Travnik Jajce Na taj
nain Banjaluka je, prirodno, postala skladina stanica za trgovinu zapadnog dijela Bosne sa
Austrijom (Hrvatskom i Slavonijom), a kad bi se trgovina osvjeila industrijskom djelatnou i
podizanjem blagostanja bosanskog ivlja, Banjaluka bi postala napredan trgovinski centar. I danas
je ona prvi grad u Bosni poslije Sarajeva. Raunaju da u njoj ima preko 1500 muslimanskih i 110
hrianskih kua (70 pravoslavnih i 40 katolikih). Broj stanovnika se kree izmeu 12 do 15
hiljada. Mada ih ima malo, hriani, specijalno pravoslavni, najaktivniji su i najbogatiji dio
stanovnitva Banjaluke. Mjesna trgovina je veim dijelom u njihovim rukama. Ranije u gradu nije
bilo pravoslavaca. Ovamo su se doselili u novije vrijeme (u toku ovog stoljea). To su veinom
doseljenici iz Hercegovine, a naroito iz trebinjskog kraja. Banjaluka nahija je jedna od najveih
i najnaseljenijih u Bosni. Naseljena je gotovo iskljuivo pravoslavnim ivljem. Karakteristino je
do koje je mjere ugnjetavanje Muslimana spahija umrtvilo duh preduzimljivosti i iniciative kod
tog stanovnitva, bez obzira na sve prednosti koje prua poloaj grada. Niko od zemljoradnika
hriana iz okoline Banjaluke nije mogao, ili se nije usudio doseliti se u grad i poeti sa
trgovinom. Baljaluku su trgovinu podigli gladni ali smjeli doseljenici iz najudaljenijeg i
najsiromanijeg hercegovakog kraja.
Izgled Banjaluke je vrlo interesantan. Dueg a ueg grada ja nisam u svijetu vidio. Niz kua i
seoskih kuica protee se du obiju obala Vrbasa najmanje est vrsta. Vrlo esto je cio grad
obuhvaen irinom jedne ulice. NJive se, na mnogim mjestima, proteu do sredine grada. U
Banjaluci postoji i stara tvrava koju sa svih strana zapljuskuje Vrbas40). U njoj su smjetene
kasarne, a podie se i vojna bolnica. Tu je i sjedite kajmakama. Vei dio grada je na sjevernom
277
kraju, na lijevoj obali rijeke. Tamo ive hriani trgovci i neki od njih imaju vrlo dobre kue.
Tamo se nalazi i veliki dvospratni han, vrlo dobar za ovaj turski grad. U blizini ivi austrijski
konzularni inovnik g. Milenkovi41), kapetan pogranine vojske, pravoslavac, koji nam vrlo
ljubazno ponudi svoje gostoprimstvo. U gradu je nedavno osnovana hrianska kola42), u kojoj
zajedno ue pravoslavci i katolici. 40) Misli se vjerovatno na tvravu u gradskoj etvrti Donji eher
koju je podigao Ferhat-paa Sokolovi (X. Kreevljakovi. Stari bosanski gradovi...., str. 26). 41)
Aleksandar Milenkovi. 42) kola je osnovana 1856. g. Prvi uitelj bio je Mihailo urkovi (I. Mihi.
Prosvjetne prilike u Vrbaskoj banovini. Glasnik Jug. prof. drutva, Beograd, XIV/1933-34, str. 923).
Na sramotu banjaluke arije i trgovakog stalea, nema pravoslavne crkve. Ide se na molitvu u
selo udaljeno jedan sat od grada. Tamo je prolog vijeka podignuta crkva u siromanoj drvenoj
kolibici43). Ali su zato seljaci, svojim oskudnim sredstvima, izgradili nedavno veliku crkvu od
kamena u selu Lepenici44), udaljenom nekoliko sati od Banjaluke. U Banjaluci sam se upoznao sa
kajmakamom Adem-efendijom i nekim turskim inovnicima, sa kojima sam i veerao kod
kajmakama. O Adem-efendiji ne mogu rei ravu rije, jer ga hriani uglavnom hvale, koliko se
moe hvaliti turski inovnik. Ali mi je njegova veera pruila najodvratniju sliku pijanstva, kakva
se samo u Bosni moe vidjeti. Neu je opisivati jer moji itaoci ve znaju kako se za veerom
opijaju osmanlijski vlastodrci. Vidio sam i nekoliko banjalukih trgovaca hriana. Nisam
upamtio nita naroito iz razgovora s njima, kao ni iz razgovora s turskim upraviteljima u
Banjaluci. Ali su svi oni ostavili na mene jedan opti utisak. Tamo naime svi, i trgovci hriani i
turski inovnici, ive u velikom strahu od Austrije i nju potuju. Takav strah i potovanje ona ne
ulijeva u drugim mjestima bosanskim, udaljenijim od njene granice. 43) Ovo e biti drvena crkva u
selu Kola, u Banjalukim Vrhovinama, desetak kilometara jugozapadno od Banjaluke (P. Momirovi.
Drvene crkve zapadne Bosne. Nae starine, Sarajevo, III/1956, str. 159). 44) Crkva u Lepenici
posveena je sv. Iliji. Za nju se u ematizmu Mitropolije banjaluko-bihake od 1901. g. kae da je
podignuta 1891. g. Iz Banjaluke smo okrenuli na jugozapad, a zatim pravo na jug, put Livna,
drugog znaajnijeg trgovinskog centra bosanskog. Ono lei na jugozapadnom kraju Bosne,
izmeu Dalmacije i Hercegovine. Za tri dana napornog mara na naim bijednim konjima
presjekosmo ugao kojim se Bosna uvlai izmeu Maarske i Dalmacije. Prvo nam je prenoite
bilo u manastiru Gomionici (ispravnije: Gomiljnici). Manastir lei jugozapadno od Banjaluke na
istoimenoj rjeici, koja se ulijeva u Sanu (Sana utjee u Unu, a Una u Savu)45). On je okruen
brdima, a podignut je na terenu od koga poinje planinsko zemljite, koje se protee duboko na
jug i jugozapad. Prema Banjaluci se brda sputaju i prelaze u breuljke. Motanica46), pored
Dubice, blizu austrijske granice, udaljena 12 sati od Gomionice, drugi je manastir u Krajini. Dugo
su vremena Motanica i Gomionica bili jedini pravoslavni manastiri u Bosni. Danas ih ima pet,
poslije obnavljanja manastira Banje u junoj Bosni, Ozrena47) i Paprae48) na sjeveroistoku (ova
dva jo nisu osveena). Kakva razlika prema Hercegovini, u kojoj ima 12 starih manastira, mada
je broj pravoslavnog stanovnitva u njoj etiri puta manji! 45) Manastir zovu i Gomjenicom ili
Gomljenicom. Osnovali su ga 1595. g. monasi iz Mileeve (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih
spomenika....., str. 67). 46) Manastir Motanica sa crkvom Sv. Arhanela Mihaila podignut je pored
rjeice Mostanice. 278
47) Manastir Ozren sa crkvom Sv. Nikole je blizu Maglaja. 48) Papraa, manastir kod Zvornika sa
crkvom posveenom Blagovijestima. A kakva li je tek upadljiva razlika u odnosu na Staru Srbiju!
Ova razlika izmeu Bosne i pomenutih dviju srpsko-turskih oblasti postaje uoljivija kad
pogledamo na unutranju organizaciju i stanje bosanskih manastira. O manastiru Banji neu ni
govoriti, jer je on podignut prije tri godine i ne predstavlja nita drugo do naseobinu monaha
hercegovakog manastira Sv. Trojice kod Pljevalja49). Ozren i Papraa se takoe ne mogu
uporeivati poto su tek nastali iz ruevina naporima okolnih parohijskih svetenika i seljaka.
Nisu jo ni osveeni, niti imaju monaha50). 49) Navedeno se nije moglo provjeriti. 50) Ozren je
obnovljen 1775, a Papraa 1861. g. (V. R. Petkovi. Pregled crkvenih spomenika....., str. 227, odn.
242). Na bosanskom tlu ostaju, dakle, samo dva stara manastira: Gomionica i Motanica. U
Gomionici ive samo dva kaluera: jedan polupismen starac koga zovu igumanom, i drugi, jo
nepismeniji, kaluer51). Obojica se ni po emu ne razlikuju od obinih seljaka. Bogosluenje vre
ponekad i sasvim neznalaki. Kod njih se u dovoljnoj mjeri ne primjeuje potrebno potovanje
prema svome inu, niti raspolau onom duhovnom energijom, kojom se istiu mnogi kalueri u
Hercegovini i Staroj Srbiji. Ne primjeuje se ak ni to da manastir ima uticaja na narod. U
Motanici ive dva monaha i jedan starac52). Tamo nisam bio, ali sam sluao da je stanje u tom
manastiru mnogo gore nego ovo u Gomionici. Na taj nain dokazuje ne samo broj manastira nego
i njihovo unutranje stanje kako je duhovni ivot pravoslavnog bosanskog stanovnitva siromaan
i slabo razvijen u poreenju s onim u Hercegovini i Staroj Srbiji. 51) Pretpostavlja se da je iguman
bio Partenije Davidovi (18221889), a drugi kaluer Isaije Kosti ili Pajsije Filipovi. 52) To su po
svoj prilici jeromonah Prokopije, iguman Grigorije Cviji i starac Paja Grbi, zvani pustinjak, rodom
iz Babia kod Kozarca (S. Vujasinovi. Manastir Motanica. Banjaluka, 1933). Ne namjeravam ovim
prekoravati pravoslavne Bosance. itaocu je poznato koliko je ovdje pravoslavni elemenat
odvajkada tlaen. Iz vremena nekadanje samostalnosti njemu nisu ostale u amanet ni crkve, ni
manastiri, ni istorijski spomenici, ni predanja. Samo je udo da se taj elemenat, koji nije imao
nikakvog duhovnog nasljea iz prolosti, a okruen brojnim domaim ivljem Muslimanima,
monim po svojim politikim pravima, i katolicima, snanim ne samo moralnom podrkom
Zapada nego i svojim istorijskim uspomenama (jer njima, katolicima, uglavnom pripada sva
istorija Bosne iz doba njene samostalnosti) udo je, ponavljam, da se taj pravoslavni elemenat
mogao i odrati u Bosni u takvim prilikama. Nisam jo nita rekao o spoljanosti i materijalnom
poloaju manastira Gomionice. Crkva je mala, niska. Podignuta je 1747. godine. Manastir je
nekada imao svoju zemlju i kmetove. O tome svjedoi i ime sela Kmeana koje lei tu u blizini.
Ali sada je sve to izgubljeno. NJegovi susjedi, spahije iz porodice Dinia, jedne od najbogatijih
porodica u sjeverozapadnoj Bosni, prisvojie selo i prigrabie zemlju oko samog manastira.
Uskoro i manastir postade njihov kmet, kako se to kae u Bosni. Plaa im treinu za pravo
iskoriavanja okunice. Godine 1857. uzeto je od manastira oko 1000 pjastera treine i blizu
2000 pjastera dravnog poreza i drugih dabina. Za dva stara kaluera, jedinu manastirsku obitelj,
koja nije imala gotovo nikakvih prihoda, ove dabine su bile prevelike53). 279
53)Za razumijevanje odnosa koji su vladali izmeu porodice Dinia i manastira Gomionice navodi se
sluaj Hadi Selim-bega Dinia koji je prodao manastirski posjed, ali je stavio van pogodbe zemljite
na kome je podignuta crkva i njivu od 100 dunuma u njenoj blizini i sve to predao upravi manastira
(Drugi ematizam Pravoslavie mitropolije banjaluko-bihake za godinu 1911. Banja Luka, 1912, str.
1516). Juno od Gomionice, u pravcu ka Glamou, proteu se bez prekida planinski lanci dugi
10 sati hoda. Desno ostavljamo gradi i starinsku tvravu Klju. Proosmo Ratkovo54), naikano
gomilom kamenih ploa, kakve smo ve vidjeli u Hercegovini (lokalitet se zove Grka gradina, tj.
grko utvreno mjesto), proosmo i pravoslavna sela Podranicu, Mednu i Pecku (u blizini ovog
posljednjeg stajale su ruevine male crkve. Seljaci se spremaju da je obnove)55). 54) U originalu:
Ratko. 55) Nije se moglo utvrditi da li je ova crkva obnovljena. Idui dalje, nailazimo na umovit i
nenaseljen kraj. Put je uasan, naroito na izvjesnim mjestima, gdje je uzanim planinskim
grebenom prosjeena kaldrma, koju su gradili ili Rimljani ili, to je vjerovatnije, stari bosanski
kraljevi, i koja se od tog vremena nije ni popravljala56). Nai su se bijedni konji uz velike napore
kretali preko kamenja podlokanog i izvaljanog planinskim bujicama. Poslije ovoga mara, konj
moga saputnika poeo je hramati i on ga je kasnije, po dolasku u Livno, morao ostaviti. Kasno
uvee stigli smo na Glamoko polje. To je visoko, ravno i hladno krako polje koje se protee est
sati puta du dalmatinske granice i koje od Dalmacije razdvajaju planinski lanci. Putem nas je
kavaz Alija zabavljao priama o svojim junatvima u borbi protiv hajduka u vrijeme kada je
sluio kao zaptija (policijski straar). 56) Ovuda je zaista prolazila rimska cesta Prolog Bosanska
Gradika, najznaajnija veza Salone sa posavsko-podunavskim krajevima (V. Paali. Antika naselja
i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960, str. 18). Hajduci su se nekada u velikom broju
skrivali na Glamokom polju i susjednim krajevima uz austrijsku granicu. Ovdje ih ak i danas
ima. im ih ponu proganjati, oni se prebace u Austriju i tamo se kriju kod svojih prijatelja u
pograninim selima. Neki od njih su vrlo popularni u Bosni. Prenoismo na Glamokom polju, na
odaku (upravo na ognjitu, tj. u kui na poljskom imanju) begova Filipovia (ili Pilipovia),
veoma stare spahijske porodice, koja je ranije bila vrlo bogata, a danas je podijeljena i
osiromaila57). U tom odaku ive tri brata sa svojim porodicama. U blizini kue razbacano je
nekoliko muslimanskih koliba, iji vlasnici zavise od Filipovia, i ta patrijarhalna zavisnost
umnogom podsjea na odnose starovjekovnog tienitva58). Filipovii nas doekae srdano, ali
su prema nama bili nepovjerljivi i nisu eljeli da stupaju u razgovor. 57) Porodica Filipovia vue
lozu od kanonika zagrebakog kaptola Franje Filipovia, koji je, zarobljen kod Ivania u drugoj
polovini XVI v., preao na islam i dobio zijamet Glamo. Od njega su se Filipovii razgranali po
klikom sandaku. Ima ih dosta i u Kuu (S. Baagi. Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u
Turskoj Carevini. Zagreb, 1931, str. 42). 58) u starom Rimu klijent ili tienik je lice o kome se kao o
lanu svoje porodice starao patron.
Drugoga dana, oko podne, stigosmo u Glamo, malu muslimansku kasabu sa stotinjak bijednih
kuica zidanih od kamena smjetenu u podnoju brda, na ijem se vrhu nalazi stara, poruena
tvrava59). Pred vee, preavi preko uzvienja, zvanih Prisap60), koja dijele glamoku visoravan
od Livanjskog polja, stigosmo u trgovinski grad Livno. Livno (ili pravilnije Hlijevno, kako ga
zovu Muslimani)* lei u podnoju strmog i krevitog planinskog grebena kojim 280
se livanjska ravan na sjeveru odvaja od ostale Bosne. Ovaj se greben zove Greda, a neto malo
dalje Gradac61). 59) Tvravu su podigli Turci, ali je ovdje i prije toga postojao grad koji je nestao
jo u srednjem vijeku. Zvala se Glamo ili Biograd, Biogradac, Belgradik. Naputena je poslije 1838.
g. (X. Kreevljakovi. Stari bosanski gradovi.... str. 41). 60) U originalu: Prisa. Danas je Prisap naselje.
* Hercegovaki i dalmatinski katolici izgovaraju Livno, a Muslimani mjesto Hlijevno, esto kau
Hlivno. 61) Nisu se mogli identifikovati. Blizu Livna ima selo Podgreda. Livanjsko polje, mnogo nie
i toplije od Glamokog, dugo je 4, a iroko 3 sata hoda. Od hercegovakog duvanjskog okruga na
zapadu dijeli ga planina Tunica, a od Dalmacije na jugu planina Kamenica. Poloaj Livna je
izvanredno lijep. Grad se sa sjeverne strane naslanja na planinu ogromnim vertikalnim liticama
najraznovrsnijih oblika62). Na liticama su se ugnijezdile stare kule*, a malo nie, na jednom
planinskom ogranku, stri etvorouglasta tvrava sa masivnim zidovima**. Na ostalim stranama
kue su iroko razbacane po breuljcima i po polju. Ispod litice, iz peine, snanim brzakom,
izbija rijeka Bistrica, koja dovde tee, skrivena pod planinama, tokom dugim 8 sati hoda (40
vrsta***). Procijeena kroz te planine, njena voda je neobino ista i bistra. Ulijeva se u Cetinu,
jednu od najveih dalmatinskih rijeka koje teku u Jadransko more. Preko Bistrice vodi kameni
most. Glavni se dio grada nalazi na breuljku, na lijevoj (jugoistonoj) obali rijeke. Tu je
podignuto nekoliko solidnih kua pravoslavnih trgovaca. Tu je i kua austrijskog konzularnog
agenta i neobino prljav polurazruen konak livanjskog mudira. Na desnoj (sjeverozapadnoj)
obali, nazvanoj Prikorije, ili Prekorjeje, proteu se kamene ograde, iza kojih se skrivaju
starinske muslimanske kuice. 62) Livno, u stvari, lei pod planinom Krugom (Kruzima), iji su
ogranci vertikalne litice i zovu se Crvenice. * Glavne meu njima zovu se: Veis-kula, Evren-kula i
Klanac-kula (Ispravno: Evrem, Vejs i Klanac-kula. Primj. prevod.) ** Govore da su je zidali
Nijemci (Austrijanci) koji su, ratujui protiv Turaka, nekoliko puta zauzimali Livno (Kreevljakovi u
djelu Stari bosanski gradovi" smatra da je 1326. g. grad Bistrica u upi Livno bio sigurno ondje gdje
je kasnije stajao Livanjski grad-tvrava. Primj. prevod.) *** NJen gornji tok je pored gradia
Kupresa. (Smatra se da ponornica Mrtvica sa Kupresa izlazi na povrinu u izvoru Bistrice. Primj.
prevod.)
U ovom dijelu grada nalaze se dva odaka podignuta jedan prema drugom, s obje strane ulice. I
oni su ograeni visokim kamenim zidom. Iznad svakog odaka uzdie se glomazna kula. Kule su
povezane prekrivenim mostom, prebaenim preko ulice63). Ovo je bilo boravite Firdus-
kapetana64), poznatoga voe bosanske aristokracije i nasljednog upravitelja livanjske nahije.
Ranije je on ivio u pradjedovskoj kuli, podignutoj na nepristupanoj stijeni iznad grada i sa nje
povremeno silazio radi pljake i borbe sa sultanovim vezirom. Kada je (negdje tridesetih godina)
sultanova vojska poruila to hajduko gnijezdo, Firdus se morao preseliti u grad. Tada je on i
sazidao pomenute odake za svoje dvije ene, ivei naizmjenino as kod jedne as kod druge.
Sada ovdje stanuju njegovi sinovi od tih dviju ena. Dalje u Prekorjeju, u polju za gradom, nalazi
se drvena pojata i pored nje je razapet bogoslubeni ator, koji slui pravoslavnima mjesto
crkve65). 281
Radi potpunog opisa dodajem da u Livnu, prema raunanju, ima 100 pravoslavnih, blizu 200
katolikih i oko 500 muslimanskih kua. Katolici u gradu imaju crkvicu i uz nju kolu66). etvrt
sata od Livna podie se u mjestu Gorici veliki franjevaki samostan67) za njihove potrebe. I
pravoslavno stanovnitvo u Livnu ima osnovnu kolu68), a sada se sprema da podigne i crkvu69).
63) Ovo je Firdusova kula, sagraena oko 1750. g. Bila je ozidana od briljivo tesanog kamena na etiri
kata i uz nju je bio veliki odak. Firdus je nadozidao staru kulu i na svom imanju u elebiu, a na
Ravnima (Firdusove ravni) sagradio je veliki konak i tabiju (X. Kreevljakovi. Kapetanije....., str.
132). 64) U originalu: Fildus-kapetana. Ovo je Ibrahim-beg II Firdus, posljednji livanjski kapetan. U
narodnim pjesmama se pominje kao Fildus kapetan, Firduz kapetan, Jildus kapetan i sl. Umro je 1837.
g. u Travniku (X. Kreevljakovi. Kapetanije....., str. 132133). 65) Bogosluenje se u Livnu vrilo i
po kuama. Postojao je i poseban ador" u kome je sto sluio kao asna trapeza (D. J. Karanjac.
Prilog istoriji kolstva u Bosni i Hercegovini. kolski vjesnik, Sarajevo, XVI/1909, str. 187). 66) Nije
se moglo provjeriti. Pretpostavlja se da je to bila privremena crkva, zvana Kula" na Gorici. Tu su se i
djeca poduavala ljeti. Zimi su ake okupljali po privatnim kuama u gradu (S. Markovi. Hrvatske
katolike kole i uitelji u Livnu za turske uprave. Mostar, 1923, str. 10). 67) Samostan na Gorici
podignut je 1858. g. (A. Benkovi. Katolike upe..... str. 74). 68) Osnovao je kaluer Serafim (Stanko)
Kojdi 1820. g., a kolska zgrada podignuta je 1847 (D. J. Karanjac. Prilog istoriji kolstva...., str.
187). 69) Po Karanjcu crkva je izgraena 1858. g. Kako sam rekao, Livno je trgovinski grad. Sve
doskora to je bio glavni posredniki punkt u trgovini Bosne sa Dalmacijom i uopte sa
primorskim krajevima. Ovakav znaaj Livno ima zahvaljujui susjedstvu sa Splitom (Spalato70),
velikim i ivim dalmatinskim pristanitem. Od Splita do Livna ima 8 sati hoda (blizu 40 vrsta).
Austrijanci su do granice gradili izvrstan put i nastojali da im Turci dozvole njegovu dalju
izgradnju do Livna, tj. jo oko 12 ili 15 vrsta. Tada bi se roba slala kolima do Livna i tu bi se,
zatim, tovarila na konje. Od toga bi Livno imalo velike koristi. 70) U originalu: Spalatro.
Ali ovome daje otpor ne samo turska administracija, nego i Muslimani, stanovnici Livna. Oni se i
sada protive izgradnji puta od granice do grada, plaei se, da im auri ne bi na taj nain mnogo
lake doli. A silazak s Kamenice, planine koja dijeli Livanjsko polje od Dalmacije, je takav da
se kod svakog slanja karavana iz Austrije u Livno po nekoliko konja neizbjeno surva niz grebene
i ugine, a roba oteti. Usljed besputice koja poinje od turske pogranine linije roba, istovarena u
Splitu, sada se nrevozi kolima putem dugim 20 vrsta do austrijskog gradia Sinja (ili Senja71),
udaljenog od granice jedan sat hoda. U Sinju je komisionari tovare na konje i tako je prenose jo
20 vrsta do Livna. U Livnu se roba predaje bosanskim trgovcima (trgovina je i ovdje preteno u
rukama pravoslavaca), i oni je dalje rasturaju po raznim mjestima u Bosni. Sloenost
komisionarskih operacija, neobino skupih u ovim krajevima, do te mjere optereuje trgovinu da
se ona, u posljednje tri ili etiri godine, poela u Livnu gasiti. To se desilo u ono vrijeme kada su
Austrijanci otvorili trgovako pristanite Metkovi u donjem toku Neretve, i tamo poeli slati lae
i parobrode. U Metkoviu se roba iz broda tovari pravo na konje i prenosi u Mostar (9 sati
putovanja po prilino dobrom putu). Na taj nain doprema robe iz 282
pristanita do turskog magacinskog punkta kota ovdje jeftinije nego njeno ekspedovanje iz Splita
do Livna. Isto tako i dalje transportovanje robe do Sarajeva jeftinije je iz Mostara (24 sata
putovanja) nego iz Livna, odakle se do Sarajeva mora putovati 36 asova terenima, po
najgroznijem putu. 71) Ovo je Sinj. Tih 36 asova (tj. oko 180 vrsta) proputovali smo po tatarski",
kako kau u Bosni, tj. potanskim galopom, za jedan i po dan. Nikome ne bih elio to
zadovoljstvo da ponovi ovaj poduhvat. Mi smo se odluili da ga uinimo prije svega zato to je
konj moga zamjenika A. S. I., kako sam ve rekao, poeo hramati i nije mogao nastaviti put, a
zatim i zbog toga to nam je ve bilo dojadilo sporo jahanje, a htjeli smo i saznati ta znai
potansko jahanje u Turskoj. To znai lom, neosjetljivost u svim udovima, bol, oamuenost u
glavi, gubljenje apetita i uasna e (koju smo, sreom, itavim putem mogli gasiti zrelim
ljivama). No poto su te muke ubrzo prole, im smo se vratili kui, pojeli smo ogroman komad
vrue ovetine i legli u postelju! U Livnu smo, dakle, ostavili svoje konje i s njima smo morali
ostaviti i poslugu. Predajui se volji bojoj krenuli smo pa put samo sa jediim surudijom
(potarom koji se mijenja na svakoj stanici i vraa konje natrag). Surudija je bio naoruan
pitoljima. I mi smo imali revolver koji nam je dobro doao. Na drugoj stanici surudiji se, naime,
prohtjelo da bude prema nama drzak. Htjeo je da nas silom zadri u hanu i da nas omete da
putujemo onako kako smo eljeli. Tek kada je na njega podignut revolver, on se smirio i pokorio.
Jaui skoro itavo vrijeme kasom ili, gdje je bilo mogue, galopom, sa panjom oslabljenom od
umora, nismo mogli mnogo tota ni zapaziti ni zapamtiti od onoga to smo vidjeli. Uostalom,
nismo ni nailazili na neto znaajno i vano. Od Livna smo se penjali na ogromnu, krevitu
strminu Gradac72). Zatim smo jahali ravnim uzvienjem Kruzi73) i opet se penjali na planinu
Cincar74), na ijem se prostranom vrhu otvorilo udubljenje prekriveno kamenjem i izdaleka nalik
na okamenjeno jezero. Poslije smo se spustili na planinske kose i proplanke i doli do gradia
Kupresa u kome ivi 30 muslimanskih porodica. Kupres lei u omanjoj kotlini na hladnoj krakoj
visoravni. Tu je potanska stanica. Trebalo nam je oko pola sata dok smo pronali menzildiju
(upravnika pote) i osedlali konje. Do druge stanice jahali smo po sumraku i pomrini (iz Livna
smo krenuli poslije po dne). 72) Nije se mogla identifikovati. 73) Planinu Krug vie Livna zovu i
Kruzi. 74) Ponegdje Cincer, a na kartama i iner. Put od Kupresa do Skoplja75) prelazi preko
nekoliko planinskih grebena, tako da smo se skoro itavo vrijeme ili penjali na uzvienja ili
sputali sa njih. Naroito je velika jedna planina po imenu Stol76). Sa nje smo silazili gotovo itav
sat. Pod tom planinom lei gradi Prusac (turski Akhisar) sa 150 muslimanskih porodica, nekada
jedan od najznaajnijih bosanskih gradova. Nad njim se uzdie starinska tvravica77). Po mraku
smo proli Prusac, jahali poljima, putem uz koji je bilo posaeno drvee, i oko 10 sati uvee doli
do Skoplja i tu zanoili u mudirovom domu. Skoplje je omanji grad i lei na gornjem toku Vrbasa,
sa muslimanskim i neto katolikog stanovnitva. U njemu uopte nema pravoslavnih, ali ih zato
ima mnogo u okolnim selima. U selu ipuljiu78) podigli su nedavno crkvu od kamena. NJenu
gradnju pomogao je prilino velikim prilogom austrijski car. Od Skoplja do Travnika put prolazi
najveim dijelom umovitim dolinama i tijesnim rjenim koritima koja vijugaju izmeu brda i
planina po toku brzih rjeica. Ovo je gotovo nenaseljen kraj. U Travniku smo se zadrali tri sata
kod naeg gostoljubivog prijatelja Dervi-bega. Poavi dalje u 2 sata poslije podne, pred vee
smo ve bili kod kue, u Sarajevu. 283
75) Tj. Donjeg Vakufa. 76) Giljferding ovdje vjerovatno misli na Stolovac. 77) Prusac lei na jednom
breuljku, 5 km juno od Donjeg Vakufa. Postojao je u srednjem vijeku i Turci su ga proirili. Pod
gradom je bila varoica. Grad se u XVI v. zvao i Biograd i odatle dolazi i turski naziv Akhisar (ak
bijel i hisar grad). Naputen je 1838. g. (X. Kreevljakovi. Stari bosanski gradovi str. 23). 78) U
originalu: ipalii.
BOSNA POETKOM 1858. GODINE
I Pokuau da u kratkim potezima upoznam itaoca sa stvarnim stanjem i poloajem ove
slovenske zemlje, koja bi, u budunosti, mogla odigrati vanu ulogu na jugoistoku Evrope. U
ovom momentu itaocu nisu toliko potrebni statistiki podaci kojima bogato obiluje nae doba. Za
njega bi bile interesantnije specifinosti poloaja bosanskog stanovnitva. Upravo na to pitanje
elim da obratim naroitu panju. Ali ipak, kada ovjek pie o zemlji kao to je Bosna, o kojoj
nema nikakvih pouzdanih podataka ni u solidnijim pa ak ni u najnovijim statistikama, ne moe
potpuno zanemariti statistiku. Statistici prethodi geografija. Dakle, Bosna zaprema sjeverozapadni
ugao Turske Imperije. Na sjeveru i zapadu granii se s Austrijom, na istoku sa Kneevinom
Srbijom i nikim paalukom, na jugu sa prizrenskim paalukom ili Starom Srbijom, a na
jugozapadu sa Hercegovinom. Povrina joj iznosi blizu 800 kvadratnih milja. Sva je ispresijecana
planinama, na kojima se prostiru visoravni. Neke planine su visoke i do 7000 stopa, a prosjena
visina njenih planinskih lanaca varira izmeu 2000 i 4000 stopa. Sve su planine obrasle umom,
izuzimajui zapadni dio zemlje du dalmatinske granice, gdje se proteu goli kreviti grebeni.
Neto ravnice ima jedino na sjeveru, uz rijeku Savu. Zemlja obiluje rijekama i rjeicama, ali je
samo Sava plovna i ona dijeli Bosnu od Slavonije. Pretpostavlja se da bi se i rijeka Bosna mogla
malo oistiti za plovidbu. Podneblje je zdravo, ali je hladno. Zemljite je gotovo svuda plodno.
Glavni poljoprivredni proizvodi su: ra, zob, jeam, penica, kukuruz, zatim jabuke, ljive, pa
hrast, brijest, lijeska, a na planinama: jova, jela, breza. Vinova loza i breskva njeguju se u ravnici
blizu Save. Ima mnogo eljeza, bakra i srebra, ali se samo eljezo kopa na najprimitivniji nain.
Kamena ima u izobilju. Puteva gotovo i nema. Postoje samo staze to su ih utrli teglei i jahai
konji. Samo u ravnicama na sjeveru poznata je upotreba kola (taljiga) i saonica. Trgovina: Iz
Austrije se uvozi: cic, oha, razni manufakturni proizvodi (ak i staklo i bolja vrsta brana) i
krznena roba (ponekad i sa Lajpcikog sajma), a iz Rumelije i Carigrada istone tkanine, duvan i
drugo. Iz Srbije se dovozi rakija i dogoni stoka, dok Hercegovina liferuje vrlo loe pripremljeno
vino. Izvozi se na prvom mjestu u austrijske zemlje ito, koa i vuna, zatim stoka svake
vrste. Sjeveroistona Bosna goji veliki broj svinja, koje se izvoze u Maarsku. U Rumeliju idu
koe, gvoe i prodaju se konji. Po udnoj anomaliji, na koju ovjek moe naii valjda samo u
Turskoj, za proizvode koje se uvoze iz Austrije, kao i za one koji se tamo izvoze, plaa se samo 3
procenta od cijene, dok se za robu koja se liferuje u druge oblasti sultanovog Carstva u
Hercegovinu, Albaniju, Rumeliju i u Srbiju, ili se iz tih zemalja uvozi za tu robu uzima se 12
procenata.
Industrija: po gradovima postoje najprimitivniji i najnuniji zanati. Po selima, pak, stanovnitvo
proizvodi prosto domae sukno, plete opanke, izrauje jednostavno posue i melje 284
brano, ali samo u vodenicama (zbog ega Broj Muslimana
zimi esto ostaje bez hljeba). Za vjetrenjae i
za peenje cigle ovdje se ne zna. Fabrike
nema nijedne. Podjela zemlje i stanovnitvo:
Bosna je podijeljena na est sandaka:
sarajevski, travniki, banjaluki, bihaki,
zvorniki (sa sjeditem u Tuzli) i
novopazarski. Sandaci se dijele na 42
nahije. U Sarajevu sjedi valija (generalni
guverner), u drugim sandacima kajmakami
(viceguverneri), a u svakoj nahiji mudir.
Stanovnitvo je popisano uskoro poto je
Omer-paa zaveo tanzimat (1851. i 1852.
godine)1), ali su rezultati vrlo nepouzdani i
broj stanovnika, po ovom popisu, mnogo je
manji nego to je to u stvarnosti. Ipak u
navesti neke rezultate polisa prvo zato to
nisu koliko ja znam poznati
statistikama, a, sem toga, po njima se moe
donijeti zakljuak, ako ne o sadanjem broju
stanovnitva u Bosni, ono bar o priblinom
odnosu izmeu Muslimana i hriana. Broj
hriana hriana
Broj kua (tj. Broj stanovnika Broj kua (tj. Broj stanovnika
porodica) mukaraca porodica) mukaraca
1. Sarajevski sandak: Nahije:
1. Sarajevo 2092 7850 3787 10565
2. Rogatica 482 1910 951 4526
3. Visoko 1398 4276 1218 6496
4. Fojnica 1306 4416 668 2810
5. Neretva 326 540 504 2147
2. Travniki sandak: Nahije:
1. Travnik 1345 5802 1438 4993
2. Zenica 728 2824 1512 5277
3. Skoplje2) 2909 8589 1507 5172
4. Jajce 2237 9943 1002 3340
5. Jezero (Gl 1420 6789 292 1107
Hisar)
6. Glamo 692 3251 224 806
7. Livno 2219 9367 512 1708
8. Prozor 546 2298 452 1702
(Rama)
3. Banjaluki sandak: Nahije:
1. Banja Luka 8241 39818 1897 5316
2. Derventa 3472 12718 498 1731
3. Teanj 2556 9413 2003 6283
4. Bihaki sandak: Nahije:
1. Biha 1374 7631 1714 6865
2. Krupa 620 3945 1072 4500
3. Novi 1029 5901 351 1703
4. Dubica 628 3044 222 805
5. Prijedor 1243 6134 740 2555
6. Kozarac 697 4117 493 1857