Joseph Campbell

Mo mita, Misl, Zagreb 2001., str. 310.

341
3

Mitovi su prie o naim ivotima, prie o tome kako i zato

ivimo, kojom stvarnou je voen na ivot. Prie kojima su
nai roditelji poduavani su ono to su prenosili nama i to nas
je oblikovalo ovakvima kakvi jesmo. Postoje obiteljske prie i
prijateljske prie, ali postoje i neke univerzalne prie koje se
prepriavaju meu narodima, zemljama i one jo ire, koje se
nalaze na univerzalnom nivou.
Znajui to ili ne, svatko od nas sudjeluje u stvaranju tih
pria-mitova svakodnevno. Dok su to prije bili mitovi to su se
priali kraj veernje vatre, danas su to prie posredstvom mod-
ernih sredstava komunikacije. To su ak i reklame koje stvaraju
mit da emo biti sretniji, jai ili uspjeniji ako kupimo jo jednu
ponuenu stvar.
U svojoj nas knjizi, koja oduevljava irokim spektrom
znanja, Joseph Campbell uvodi u svijet mitova i njihovih ju-
naka i objanjava kako su prie koje susreemo oblikovale svijet
onakvim kakav danas jest i kako moda trebamo novu vrstu
pria. Ako ne ba potpuno novu, onda se barem moemo vratiti
mudrosti starih mitova i iskoristiti ih ili preoblikovati za potrebe
sadanjice.
U knjizi, kao i u mitovima, rije je o naem traenju smisla
ivota ili o iskustvu bivanja ivim. Ljudska je vrsta oduvijek
tragala za neim veim u ivotu kao i junak u mitu. On odlazi i
izvodi neko junatvo u materijalnom svijetu dok se u duhovnom
susree s iskustvom spoznaje. I onda se vraa, s porukom.
Mi smo junaci u svom vlastitom ivotu. I tu se raa spona, to
poistovjeenje s junakom dok sluamo neki mit.
 Joseph Campbell, Mo mita

U knjizi su mitovi obraeni s raznih aspekata. Mitovi kao

put k duhovnim potencijalima ljudskog ivota, kao sredstvo da
se tinejderi ukljue u zajednicu kao njeni lanovi, kao pomo
da se ovjek stavi u odnos sa svijetom, kao klju za putovanje
u nutrinu. Mitovi u Star Wars serijalu, u liku Johna Waynea,
u crteu piramide na Dravnom peatu Amerike ili u crteu
orla na grbu na dolarskoj novanici, u piramidi, u biblijskim
priama, u priama o rtvovanju, o ljubavi i braku.
Ono to me je zaudilo na poetku itanja knjige je injenica
da se mit moe dovesti u vezu s ekologijom. Autor zastupa tezu
342 da kada su se prirodne religije pomakle na socioloku religiju,
da je to dovelo do odvajanja od prirode. Vie nismo povezani s
njom kao ni s onim to nas okruuje ve se nalazimo u poziciji
vladara, monika i onoga koji kontrolira. O prirodi mislimo kao
o zlu, ne pokuavamo se uskladiti s njom ve je kontroliramo i
odatle napetost, zebnja, sjea uma, unitavanje uroenikih
naroda. Dok su stvarnost oblikovali mitovi Majke-Boice, cijeli
je svijet bio njezino tijelo i zato je bio svet i boanski sam po sebi.
Sve to se susretalo bilo je na ti razini i nalazilo je svoj odraz
u ovjeku, jer je i on dio te cjeline. Nita nije bilo to, ono,
stvar, nita nije bilo odvojeno ili manje vrijedno. Tada se ak-
tivno ostvarivao odnos s onim to se nazivalo ti, i boanstvo
nije neto to vlada nad i to je iznad posrnule prirode.
Ljudi su se drugaije odnosili i prema svetim mjestima,
kao simbolu gdje se moe osjetiti princip Boice stvaranja i
ivota. Ljudska enka raa ba kao to zemlja raa biljke. Ona
daje hranu, kao to i biljke daju. Tako da su enska i zemljina
arolija iste. Sve je unutar nje, sve to moete dotaknuti, vidjeti
doivjeti. Tako su se sveta mjesta nalazila na posebnim pros-
torima u prirodi gdje je neto drugo bilo stvarateljem, gdje se
moglo doi u neposredan dodir sa silama i moima izvan naeg
poimanja, sa silama koje su na aroban nain bile dio ivota.
Danas ivimo u gradovima od cementa i kamena, izgraenim
ljudskim rukama, u kojima mi sami postajemo stvaratelji, ali i
vladari. Malo je toga ostalo sveto. Kao to su graniari ubijan-
jem pretvorili bizona iz ti u to, tako smo mi pretvorili cijelu
prirodu u stvar.
Ono do ega je dolo je zapravo promjena poimanja svijeta
i svega to nas okruuje. A ono s ime se svi mitovi moraju
baviti jest preobrazba svjesnosti. Autor dalje kae da je danas,
 Sluba Boja 46 (2006.), br. 3, str. 341 - 343

u svijetu gdje vie nema granica, potrebna mitologija koju jo

uvijek nemamo mitologija planeta i bratstva svih ivih bia.
Ta samilost i jedinstvo budue mitologije planete je jedna od
odlika mitova o Velikoj Boici koju su zamijenile muki ori-
jentirane mitologije. Danas, poslije mita industrijalizacije i na-
glaska na umu, logici, osvajanju i pokoravanju, potrebno je da
se u svakidanje mitove vrate osobine ljubavi, razumijevanja i
suosjeanja. Majka, roditeljica djetetu daje njegovu prirodu, a
otac drutveni karakter. O tome autor kae: Tako e vraanje
natrag prirodi sigurno ponovo iznjedriti majinsko naelo. U
kakav e ono odnos doi s patrijarhalnim naelom, ne znam, 343
jer e organizacija planeta biti golema operacija, a to je muka
funkcija.
I tako se ini da je govor o ekolokom spaavanju plan-
eta, zapravo govor o spaavanju izgubljenih odlika u nama. Tu
se postavlja i pitanje s kojom se grupom elimo poistovjetiti,
elimo li je proiriti na cijelo postojanje ili elimo ostati skueni
u razdvajanju. Razdvajanje se do sada pokazalo kao lo izbor.
Ali ono nije nita drugo doli izbor - svjestan in volje, svjesnosti
i razumijevanja. Zato je potrebno ispitati nae mitove i preispi-
tati emu nas ue. Je li to iskustvo mrnje, otuenja, kontrole i
smrti ili iskustvo, kako kae autor, bivanja ivim. Ova knjiga
moe biti samo doprinos naem boljem razumijevanju.

Anelko Domazet