A J Molloy Pria o X

ovjeka koji se brine o vili. Onda mora unajmiti nekoga tko e provjeravati
ovjeka koji titi ovjeka... i na kraju je to prava gnjavaa. Zastaje dok
govori. I nasmije se ravnoduno. Ne traim da suosjea sa mnom.

Ne pada mi na pamet.

Donijeli su nam hranu. Izgleda pomalo udno, ali i lijepo: komadii

mekane, bijele ribe ukraene ruiastom pjenom od lososa, nalik na prozirnu
pjenu blijedoruiastog kavijara, poloeni preko zelenog riota zainjenog
bosiljkom.

A onda kuam.

O, moj Boe.

Svia ti se?

Nastojim pronai pravu rije. Slasno je. Drukije od svega to sam dosad
jela.

Izvrsno!

Osmijeh mu je irok i zasljepljujui. Ispod otkopane koulje vidim

njegova gola prsa. Dlaice su mu tamne, moda malo pozlaene suncem.
Elegantnim rukama posee za bocom vina koja lei nagnuta u srebrnoj
posudi.

A sad mirisni traminac. Lagano ohlaen, iz Tramina u dolini Etsch.

Ondje je traminac nastao. Slae se s blagom ljutinom bosiljka i grdobine.

Mirisni traminac za mene je dosad bio samo jeftino njemako vino i jo

jeftinija kalifornijska inaica. Pomalo oklijevajui ispijem gutljaj, no Marc je
u pravu. Naravno: kladim se da je Marc uvijek u pravu. Vino je izvrsno. Nije
onako pretjerano slatko kao to sam oekivala: bogata je okusa, a ipak suho,
s jedva primjetnim cvjetnim mirisom. Moram priznati, savreno je.

Pijemo i jedemo i razgovor postaje srdaniji, a onda jednostavno tee;

Marcu priam smijene dogodovtine iz studentskih dana, prie o sebi i
Jessici. Nisu ba toliko smijene, ali Marc se smije i njegov se smijeh doima
iskrenim, i kako vrijeme vie odmie, misli mi ponovno ispunjava osjeaj
blagostanja. Uasni trenutci u uliici kao da su se dogodili nekome drugome,
u nekom drugom vremenu.

Vino je ugodno kiselkasto, hladno i ukusno; sunano se poslijepodne

protee pred nama i posvuda oko sebe ujem ljude kako na talijanskom
sretno avrljaju: najbolja filmska glazba koja postoji. Drago mi je to ih ne

40