Professional Documents
Culture Documents
Dalaj Lama-Saveti o Umiranju I Boljem Zivotu
Dalaj Lama-Saveti o Umiranju I Boljem Zivotu
govori kako da se za njih pripremimo. Zatim je dodao kako kroz iste faze
prolazimo i svakodnevno kad odlazimo na poinak ili se budimo iz sna, ba kao i
kad padamo u nesvijest, kiemo ili doivljavamo orgazam.
Ostao sam duboko zadivljen.
Ve sam po laminom kratkom izlaganju sadraja te knjige shvatio da je naa
uobiajena razina svijesti vrlo povrna u usporedbi s tim dubljim stanjima.
Poelio sam o tome doznati vie, pa ga zamolio da me uputi u taj tekst, ali je
on to odloio za neku drugu zgodu. Napokon sam 1971. krenuo, zahvaljujui
Fulbrightovoj stipendiji, na nekoliko mjeseci izuavanja u drutvu jednog od
laminih tibetskih uenika, a koji je predavao u Njemakoj na Ham-burkom
sveuilitu. Tu sam odsjeo u neemu to bi se najbolje dalo opisati kao veliki
ormar. Prijatelj je tibetskog uenjaka iznad prozora u ostavi napravio uzani
leaj do kojeg su vodile ljestvice, a ispod njega postavio siuni pisai stol.
Jedne noi, na samom poetku mog boravka, u uzbudljivom mi se snu pojavio lama i
to u blistavom vlastitom liku ali sa est godina, i bez oiljaka od boginja to
ih je inae imao na licu kao odrasli ovjek. Stao mi je na prsa pa izjavio:
Vratit u se. Tada sam shvatio da je umro.
Produio sam za Indiju, u kojoj sam ostao preko godinu dana, i pritom posluao
dva niza predavanja Njegove Svetosti dalaj-lame, za mnogih se audijencija s njim
uputao u duge rasprave, dobivao od njega privatnu podu-ku, preveo njegov tekst
o rastu vezanosti za svijet i praznini, a osim toga i posluio kao prevodilac
druini studenata koja je zatraila da ih primi. Vrativi se u Sjedinjene
Drave, otiao sam ravno u samostan u New Jersevju, s namjerom da pretraim
stvari lame Kensura Ngawanga Lekdena i pronaem knjigu o umiranju.
10
Jednog je dana, leei tako na leima, otvorio oi. Okrenuo se prema meni, pa
smo zapoeli blagi razgovor. I tako mi je u jednom trenutku, s bolnim odsjajem u
oima, rekao: Ne bi mi vjerovao kad bih ti ispriao to se sve u ovoj bolnici
zbiva. Upitao sam se to je time mislio rei, a pogled mi je odlutao do
televizora na dnu njegova kreveta. Davala se nekakva vrua bolnika sapunica, a
onda sam opazio i da mu je bolnica na jastuk stavila maleni zvunik. Dok je
leao u komi, sluao je sve te programe! Nakon nekog sam mu vremena rekao to je
zapravo izvor tih njegovih ideja, pa mu onda i iskljuio zvunik, jer sam se
prisjetio dalaj-lamina nauka kako je, kad se ponemo bliiti smrti, najvrjednije
od svega imati nekoga tko e te podsjetiti na kreposne misli.
Nekoliko dana kasnije oevo se stanje prozlilo, pa je potonuo u duboku komu.
Posjetivi ga jedne veeri, otkrio sam da su ga premjestili u drugu sobu. Ovaj
je put iz televizora tretao nekakav kviz. elio sam ga iskljuiti, ali mi je
sestra rekla da taj kviz jako voli jedan skoro gluhi bolesnik u susjednom
krevetu. Smeteno sam sjeo na dno oeva kreveta i upitao se to sad. Televizor je
zagrmio pitanje o brodu koji je potonuo na puini, pa sam pomislio da bih sad
mogao bar zapoeti razgovor s onim drugim bolesnikom. Znate li kako se zvao taj
brod? viknuo sam. Kad se na njemu nije pomaknuo ni jedan mii, shvatio sam da
je i on u komatoznom stanju. Ali se moj otac uspravio u postelji i rekao:
Andrea Dona. Bio je lucidan, i sve je to sve vrijeme sluao!
Iskljuio sam TV, a onda smo zapoeli lijep razgovor. Bio je opet onaj stari, sa
svime zadovoljan. Zatraio je krekere i mlijeko, i sestra mu ih je donijela na
posebno
14
njean nain. Neko smo vrijeme tako avrljali, a kad sam odlazio, upitao sam ga:
Da pozdravim mamu? A to misli, odgovorio mi je veselo.
Sutradan su rano ujutro majku nazvali iz bolnice i javili joj da je otac noas
umro. Kako mi je bilo drago da je pred smrt doao k svijesti i da mu se vratilo
dobro raspoloenje. I da je televizor utio.
Mrtvog su oca ostavili u njegovoj sobi, samog. Stigao sam i, prisjetivi se da
ne smijem uznemiravati tijelo, sjeo i ostao tako sjediti bez rijei jer nisam
poznavao njegov vokabular vjere. Osjeao sam da ga ve samim time to sam tu
podupirem na njegovu putu.
Godinu dana kasnije mati mi je vjerojatno doivjela modani udar. Nazvala je mog
brata Jacka i enu mu Judy. Jacka nije bilo kod kue, a kad se javila Judy, mati
je rekla kako se osjea strano loe, da je jako boli glava, te nastavila
govoriti sasvim zbrkano. Rekla je da je hvata nesvjestica i da joj nije dobro. A
onda joj je glas zamro. Budui da mati nije spustila slualicu, Judy je odjurila
u susjedstvo i nazvala hitnu pomo. Poslije toga su majku u bolnici triput
vraali s vrata smrti, i svaki se put muila u elji da neto kae. Videi je
kako se tako nesuvislo bori za rije, prisjetio sam se kako je dalaj-lama
govorio o potrebi za prijateljskim savjetom koji e dozvati kreposni stav, pa
priao njezinu uzglavlju. Znao sam da je duh za nju rije od posebnog
znaenja, pa sam joj rekao: Mama, to sam ja, Jeff. Doao je trenutak duha. Ona
se smjesta smirila i prestala se batrgati. Njeno sam ponovio: Doao je
trenutak duha. Nekoliko je dana kasnije mirno preminula.
15
to sam je recitirao kroz skoro trideset godina. Otkrio sam da unato tome to
sam nesposoban komunicirati s drugima, ja ipak i dalje mogu ponavljati mantru s
uobiajenom lucidnou. Povremeno sam pokuavao neto rei, ali to nisam i
uspijevao. No unato tom neuspjehu, ipak se nisam brinuo. Znao sam da bih time
jako pogrijeio. Samo sam i dalje ponavljao mantru, i to me smirilo.
Povodei se za vlastitim iskustvom, posavjetovao sam Raymondu da izabere izreku
koju e stalno ponavljati. On je izabrao kiticu od etiri stiha Josepha
Goldsteina:
Neka se ispunim prijaznom ljubavlju. Neka mi bude dobro. Neka me ispuni spokoj i
mir. Neka budem sretan.
Pomislio sam kako je to to je izabrao moda malo predugako, ali sam ipak znao
da e to za nj biti sasvim u redu, zato to je poelio ba to.
Raymond je vjebao svoju mantru. Njegov mu ju je partner stavio u plastini
okvir kraj uzglavlja, pa kad bi Raymond okrenuo glavu, opazio bi je i to bi ga
podsjetilo da je ponovi. Kasnije, kad se Raymond vratio iz bolnice da umre kod
kue, postupno se poeo povlaiti u sebe, jer je najprije izgubio dar govora, pa
sposobnost pokazivanja rukom, te napokon i sposobnost i najmanjeg pomicanja. Pa
ipak, kad bih uao u njegovu sobu, pa sjeo na pod do njegove postelje i rekao:
Neka se ispunim prijaznom ljubavlju, lice bi mu se ozarilo a oi pomaknule
ispod sputenih vjea. Upalilo je!
17
Prvi panen-lama
U ovoj knjizi, pri tumaenju pjesme od sedamnaest kitica prvog panen-lame,
Njegova Svetost dalaj-lama crpi iz irokog spektra indijske i tibetske pismene i
usmene predaje. Dalaj-lama razmotava smisao tih kitica, obraujui ih jednu po
jednu, pa nam potanko izlae faze umiranja, ono prelazno stanje izmeu dva
ivota, kao i ponovno roenje, sve vrijeme na vrlo dojmljiv nain opisujui
praktinu primjenu tih spoznaja.
Pjesma koja tvori srce ove rasprave nastala je u sedamnaestom stoljeu. Svijest
su o njezinoj vanosti i re-levantnosti prenosili redovnici i laici u Tibetu, a
danas i u itavom svijetu. Predmnijevati, meutim, da se ona moe prouavati,
kao i da se nad njom moe meditirati, znailo bi biti slijep na trenutni poloaj
religije u Tibetu, na prilike u kojima ivi panen-lama, kao i na stalne
napetosti izmeu Tibeta i Kine.
Zbog toga bih volio prikazati povijest naslova dalaj-lama i panen-lama, kao i
slijed inkarnacije autora te pjesme, to jest panen-lama. Kao to bih volio i
raistiti nekoliko nejasnoa o prilikama u Tibetu i razmotriti sadanju
inkarnaciju panen-lame koja trenutno ivi u kunom pritvoru u Kini.
Sredinom trinaestog i poetkom etrnaestog stoljea, Tsongkhapa Losang Drakpa je
u Tibetu stvorio spi-ritualnu tradiciju zvanu Geluk, poznatu i pod imenom kole
ute kape. Oko 1445. Tsongkhapin je uenik Gen-dun Drup sagradio veliki
samostan, takozvani Tashi Lhun-po (Brdo sree) u Shigatseu, u pokrajini zapadano
od tibetske prijestolnice Lhase. Genduna Drupa e naknadno
18
28. sijenja 1989.: Deseti panen-lama umire u pedeset i prvoj godini ivota u
samostanu Tashi Lhunpo u Shigat-seu u Tibetu, i to samo etiri dana po izricanju
poruke u kojoj kritizira kineske vlasti te veli: Od kineske je vladavine u
Tibetu bilo vie tete nego koristi. On je ostao u Tibetu i poto je iz njega u
oujku 1959. pobjegao dalaj-lama, te je za Kulturne revolucije bio devet godina
i osam mjeseci muen po zatvorima zato to je sroio izvjetaj otro kritian
prema kineskoj politici u Tibetu. (Poslije njegove smrti uporno se ponavljaju
glasine da su ga otrovali.) Istoga dana dalaj-lama predlae slanje u Tibet
deseterolane religijske delegacije koja e se pomoliti u samostanu panen-lama.
Veljaa 1989.: Kineski premijer Li Peng objavljuje kako strancima - to e rei
Tibetancima u egzilu - nee biti doputeno uplitanje u proceduru izbora.
1989. kolovoza: Kineske vlasti objavljuju plan u pet toaka, a koji obuhvaa
potragu, izbor i priznavanje panen-lama. Taj je plan rezultat kompromisa s
upravom samostana panen-lame, te sadri i kategorini zahtjev kineskih vlasti
da u tom procesu bude i lutrija, te da one preuzmu konanu javnu potvrdu.
Istraivaki odbor postavlja Peking, a vodi ga Chandrel Rinpochav, opat
samostana panen-lama, a za kojeg se zna da surauje s Kinezima.
21. oujka 1991.: Dalaj-lama, posredstvom svoje ambasade u New Delhiju,
informira kineske vlasti da bi elio pomoi pri traganju za reinkarnacijom
panen-lame, i to odailjanjem delegacije na jezero prorokih vienja
jugoistono od Lhase.
23
Lipanj 1991.: Tri mjeseca kasnije kineske vlasti odgovaraju da nema ba nikakve
potrebe za uplitanjem.
17. srpnja 1993.: Glava tragake druine Chadrel Rinpoc-hay, postavljen od
kineskih vlasti, alje dalaj-lami rtvene prinose i pismo o reinkarnacijama
panen-lame. U njemu mu objanjava da je redovnika druina obila dva jezera i
dobila potvrdu da se panen-lama reinkar-nirao.
5. kolovoza 1993.: Dalaj-lama alje, posredstvom kineske ambasade u Delhiju,
odgovor Chandrelu Rinpochavu, te ga poziva da mu u posjet u Indiju poalje
delegaciju s kojom bi raspravio o traganju za reinkarnacijom. Na ovo pismo ne
dobiva odgovor.
17. i 18. listopada 1994.: Dalaj-lama, na privatnom sastanku s nekim Kinezom,
tijesno povezanim s kineskom vladom, veli kako jo od 5. kolovoza 1993. eka
odgovor na svoje pismo Chandrelu Rinpochavu. Pritom istie koliko je vano da
traganje za reinkarnacijom bude u skladu s tradicionalnim vjerskim procedurama.
Sijeanj 1995.: Spomenutog Kineza u dva navrata podsjeaju na taj razgovor.
Travanj 1995.: Kineske vlasti objavljuju nove zakone o traganju, odabiranju i
odobravanju inkarnacija visokih lama.
14. svibnja 1995.: Poslije intenzivnog analiziranja preko tridesetoro djece i
primitka etiri prorotva iz pro-roita, kao i poslije devet gatanja, meu
kojima je bio i ritual s kuglicama od tijesta, dalaj-lama i formalno priznaje
estogodinjeg djeaka Gedhuna Choekvija
24
Nyimu, roenog 25. travnja 1989. u okrugu Lhari u Na-gchuu, u Tibetu, za
jedanaestog panen-lamu. Taj se datum poklapa s povoljnim trenutkom u kalendaru
nauka Kota vremena, trenutkom s kojim panen-lama stoji u posebnoj vezi. Dalaj-
lama i delegacija Chandre-la Rinpochava (postavljenog od Pekinga) u tome su
suglasni.
15. svibnja 1995.: Slubena kineska novinska agencija napada izjavu dalaj-lame.
17. svibnja 1995.: Pekinke vlasti dre Chandrela Rinpochava i njegova
pedesetogodinjeg tajnika Jampa dvanaest dana u Chengduu, odsjeene od vanjskoga
svijeta. Kineske vlasti lamu-djeaka stavljaju u pritvor. Tako taj
estogodinjak postaje najmlaim politikim zatvorenikom na svijetu.
19. svibnja 1995.: U tibetskim se gradovima poinju pojavljivati plakati koji
osuuju uplitanje kineskih vlasti u izbor panen-lame.
21. svibnja 1995.: Kineske vlasti sazivaju zbor u tibetskim gradovima Lhasi,
Shigatseu i Negchuu te zabranjuju okupljanja vie od troje ljudi kao i svako
javno raspravljanje o reinkarnaciji panen-lame. U samostan Tashi Lhunpo ulaze
partijski kadrovi i poinju seanse preod-gajanja, a redovnike pozivaju da
kritiziraju Chandrela Rinpochava. Djeak lama i itava njegova obitelj, ba kao
i dva druga djeteta, bivi vodei kandidati, potom naprosto nestaju, nakon ega
javljaju da su ih preselili u Peking. U Lhasi se pak od svih vodeih ljudi u
dravnoj i vjerskoj hijerarhiji trai sudjelovanje na zborovima na kojima se
osuuje izjava dalaj-lame.
25
neskom emisaru Wuu Zhongxinu bio isti kao i prema poslanicima iz Butana,
Sikkima, Nepala i Britanske Indije, i Kinez u tom poslu nije igrao nikakvu
posebnu ulogu. Ku-omintang je iznio apsurdnu tvrdnju da se djeak poklonio prema
Pekingu i da ga je na prijestolje posjeo kineski emisar. ak je i Ngabo Nawang
Jigme, tibetski slubenik koji je bio na krunidbi i suraivao s kineskim
vlastima, a inae je dopredsjednik Stalnog odbora Narodnog kongresa, 31. srpnja
1989. o tome rekao: Mi, Komunistika partija, ne trebamo govoriti lai
utemeljene na kuomintankim laima. U isto je doba drug Chang Feng iz
Ministarstva Ujedinjenog fronta, izjavio: Ubudue neemo govoriti kako je Wu
Zhongxin sudjelovao u obredu pri ustolienju etrnaestog dalaj-lame. Danas se,
meutim, Peking u oaju opet okrenuo kuomintankoj krivotvorini. Znakovito je
ve i to to, unato injenici da Tibet posjeduje velika samostanska sveuilita
koja se duboko bave svim filozofskim pitanjama, u tibetskom jeziku nikad nije
postojala rije za zemlju koja obuhvaa i Tibet i Kinu.
Politika dananjih kineskih vlasti prema Tibetu temelji se na nepotivanju i
zanemarivanju potreba i elja tibetskog naroda. To se mora promijeniti, i to
tako da se Pekingu jasno stavi na znanje da se svijet prema tom pitanju odnosi
vrlo ozbiljno. Drave i nedravne ogranizacije trebale bi izvriti pritisak na
kineske vlasti da oslobode panen-lamu i ljude povezane s njegovim otkrivenjem,
te da mu dopuste kolovanje u njegovu samostanu i slobodu putovanja. Ujedinjeni
bi narodi trebali poduprijeti nastojanja dalaj-lame da pregovorima ishodi
sporazum o statusu Tibeta.
28
Tibetska kultura see daleko izvan Tibeta, te se protee od Kalmikih stepa uz
Volgu (na mjestu gdje se Volga ulijeva u Kaspijsko more) pa sve do Vanjske i
Unutranje Mongolije, sibirske republike Burjatije, Butana, Sikkima, Ladakha i
dijelova Nepala. U svim se tim podrujima buddhistiki rituali i skolastike
rasprave vode ti-betskim jezikom. S itavog su tog golemog teritorija na
kolovanje u Tibet, i to napose u prijestolnicu Lhasu i njezinu okolicu,
dolazili mladii, te se po okonanju studija obino vraali u domovinu (sve dok
u mnogim od tih zemalja nije dolo do komunistikog prevrata). To znai da
tibetska kultura zauzima sredinje mjesto na golemom podruju srednje Azije, te
stoga njezino utrnue izaziva dalekosene posljedice.
Ova bi nas knjiga morala podsjetiti na golemu riznicu Tibeta.
dr. Jeffrev Hopkins profesor tibetskih studija Sveuilite Virginia
29
SAVJETI
O UMIRANJU
Svijest o smrti
Ba kao to tkalac
Tkajui stigne do kraja
Kad fine niti protjera kroz tkanje,
Ba tako ovjek proivi svoj ivota.
Buddha
Misao na smrt je neobino vana - to kontempliranje injenice da neemo dugo
ostati u ovom ivotu. Nismo li svjesni smrti, neemo znati ni iskoristiti ovaj
ve dosegnuti ljudski ivot. To je vrlo znaajno zato to, polazei od te
spoznaje, moemo postii vane uinke.
Smrt ne analiziramo da bismo u sebi pobudili strah, nego da bismo znali cijeniti
ovaj dragocjeni ivotni vijek u kojemu moemo ostvariti toliko vanih duhovnih
vjebi. Umjesto da se bojimo, moramo razmiljati o tome kako emo, kad stigne
smrt, izgubiti dobru priliku za vje-
33
oni nam ipak ne mogu pomoi ni u asu roenja ni u trenutku smrti; na ovaj smo
svijet doli sami, s njega nam je samima i otii. Kad bi nam se u smrtnom asu
mogao pridruiti prijatelj, ta bi spona bila vrlo vrijedna, ali to nije mogue.
Kad bi nam, kad se ponovno rodimo i naemo u posve nam nepoznatim okolnostima,
prijatelj iz prologa ivota mogao biti od nekakve pomoi, i to bi moglo biti
vrijedno razmiljanja, ali to naalost nije mogue. Pa ipak, izmeu roenja i
smrti, kroz nekoliko desetljea, mi stalno ponavljamo moj prijatelj, moja
sestra, moj brat. Takvo nam posve neumjesno isticanje nije ni od kakve
koristi, ono u nama samo stvara jo veu smetenost, jo jau poudu i mrnju.
Ako pretjerano istiemo prijatelje, isto e nam se dogoditi i s neprijateljima.
Kad se rodimo, niti mi ikoga poznajemo, niti itko poznaje nas. Iako svi mi
podjednako teimo srei i ne elimo patiti, ipak nam se lica nekih ljudi
sviaju, pa mislimo: To su moji prijatelji, dok nam se lica drugih ne sviaju
pa mislimo: To su moji neprijatelji. Tim licima pridajemo identitete i
nadimke, da bismo na kraju vjebali buenje elje prema prvima i mrnje prema
potonjima. I kakvu to onda ima vrijednost? Ma ba nikakvu. Nevolja je u tome to
se pritom toliko energije troi na brigu o razini koja nije dublja od ivotnih
povrnosti. Ono duboko gubi bitku s trivijalnim.
Ako nismo vjebali, a u smrtni se as naemo okrueni rasplakanim prijateljima i
ostalima s kojima smo u ivotu opili, umjesto da kraj sebe zateknemo nekoga tko
e nas podsjetiti na vjebanje krjeposti, to e nam drutvo donijeti samo
nevolje, i to nevolje koje smo sami zavali. I to je tu onda bilo krivo? To to
smo s uma smetnuli net-rajnost.
42
pjesmi doznati kako se smrt zapravo odigrava, i to e nam znanje biti korisno
kad ona i stvarno nastupi. U trenutku se umiranja manifestiraju dublje razine
uma, no vrata tih stanja otvaraju i svakodnevne meditacije.
U toj pjesmi nalazimo itav niz elja koje mogu posluiti svakome od nas, tako
da kad smrt udari, um na nju moe reagirati na kreposan nain. Neki tee tome da
u trenutku smrti stvore snanu kreposnu motivaciju, kojom e ojaati i
aktivirati kreposne predispozicije, a to onda vodi u povoljno ponovno roenje.
Njihov je cilj postizanje dobre transmigracije u sljedei ivot, eda bi u njemu
nastavili vjebanje vjere. Drugi pak, kao to emo vidjeti, tee tome da
iskoriste dublje razine svijesti koje se manifestiraju dok umiremo, eda bi tako
dosegli naprednije duevno stanje. Svi uenici koji vjebaju tee tome da
drugima budu od koristi.
Pjesma prvog panen-lame opisuje tri razine duhovnog vjebanja - razinu za
najuvjebanije, za one srednje i napokon za one najmanje uvjebane - i to u
obliku elje da u procesu umiranja ostanemo svjesni, ba kao i da takvi ostanemo
u onom stanju izmeu dva ivota, te pri ponovnom roenju. Ona potanko govori o
tome to bismo morali initi na svakom od tih stupnjeva. U ivotu moramo dosei
primjerenu razinu vjebanja eda bismo u trenutku smrti mogli uspjeno proi kroz
sve stupnjeve.
A kad smrt i stvarno doe, ako nismo ve otprije navikli na vjebanje, onda emo
vrlo teko uspjeti u svakom blagotvornom razmiljanju. Zato je ve sada vrijeme
da vjebamo i pripremamo se dok smo jo sretni i veseli i ivotne su nam prilike
skladne. Onda u trenutku prave potrebe i pritiska neemo morati brinuti. Ako se
sada, kad
47
bili ili prestari ili prezastraeni. Njegova je smrt bila veliki gubitak.
im je on preminuo, poslao sam poruku kineskoj vladi te izrazio elju da
poaljem duhovnu delegaciju koja bi u samostanu panen-lame prinijela rtvu, ali
mi je to doputenje ostalo uskraeno. Poslije nekoliko godina zamolio sam
kinesku vladu da u zemlju pusti duhovniku delegaciju koja e mu potraiti
reinkarnaciju, ali sam i opet bio odbijen.
Oito je u svemu ipak bilo najvanije dapanen-la-mina reinkarnacija bude
autentina. U to su se vrijeme neki Tibetanci zalagali za to da se reinkarnacija
potrai izvan okupiranog Tibeta, ali sam ja drao da njih vode politiki motivi.
Istinski je vano bilo samo pronai stvarnu reinkarnaciju, pa sad je li u Tibetu
ili izvan njega. Znao sam da e, ako je reinkarnacija u Tibetu, o njoj biti
nuno raspraviti s kineskom vladom, zbog ega sam i elio poslati spiri-tualnu
delegaciju da je potrai.
Taj je zahtjev bio odbijen, ali sam u meuvremenu preko neformalnih, privatnih
kanala, stupio u vezu s lamom Chandrelom Rinpochavem, i on mi je poslao popis
preko dvadeset pet kandidata popraen s nekoliko slika. im sam ugledao sliku
Gedhuna Choekvija Nyime, odmah me obuzeo osjeaj sklonosti i prisnosti. Obavio
sam neka gatanja, i ona su za nj bila vrlo povoljna. Napokon sam obavio i
gatanje pomou zdjele s kuglicama od tijesta, u kojima su bili smotani papirii
s imenima kandidata. I iz zdjele je izletjelo ba njegovo. Pomou takvih sam
postupaka zakljuio da je ba on reinkarnacija desetog panen--lame.
To, meutim, nisam i objavio. Kako je prolazilo vrijeme, sve me je vie
Tibetanaca, pogotovo iz zemlje, nu-
52
kalo da donesem odluku. Pokuao sam stupiti u vezu s kineskom vladom, ali
bezuspjeno. Napokon sam pomislio kako bi bilo primjereno njegovo ime objaviti
na dan kad je Buddha prvi put nauavao o Kalachakri, ili Kotau vremena, s kojim
je panen-lama stajao u posebnoj vezi. Pomou kuglica tijesta sam obavio jo
jedno gatanje, i ono mi je trebalo rei da li da objavim to ime ili ne, i
odgovor je bio potvrdan.
Objavio sam izbor, i sutradan doekao veliku grdnju od naih kineskih gospodara.
Pri svemu je tome, meutim, najvie zastraivalo to to je ve za nekoliko dana
ta mlada reinkarnacija, zajedno s roditeljima, bila otpremljena iz zaviaja u
Lhasu, a odatle u Kinu, te da od tada o svima njima nije vie bilo ni glasa. To
me jako rastuilo, jer je posljedice mojih - sa stanovita kineskih vlasti -
protuzakonitih ina moralo snositi dijete.
Kinezi vjeruju da njima pripada najvia vlast. Tako se u tibetskoj povijesti
nekoliko puta doista i dogodilo, i to kad bi zbog suenog izbora kandidata u
tibetskoj zajednici dolo do unutranjih neslaganja pojedinih struja. Tada bi se
okrenuli kineskom caru, koji je bio i buddhist i zatitnik tibetskog buddhizma,
te ga zamolili da pred kipom Shakvamuni Buddhe donese konanu odluku, i to
pomou zlatne posude iz koje bi izvukao ime napisano na tapiu. To su bili
sluajevi kad su Tibetanci sakralne rasprave zakljuivali na poboan nain.
Moj prethodnik, trinaesti dalaj-lama, bio je izabran jednoglasno od strane
tibetske vlade i to poslije uobiajenih internih procedura te bez vanjskih
konzultacija. Kad su pak njega zapitali o izboru devetog panen-lame, on je
objavio svoj izbor izmeu kandidata, ali je bio pre-
53
nju koja znade nastupiti pred smrtni as, ba kao i tlapnje koje se pojavljuju
kad umiremo. esta i sedma kitica (peto poglavlje) propisuju nam kako da
ostvarimo najpovoljnije uvjete za umiranje, i to tako da se prisjetimo to da
vjebamo i ostanemo radosna srca.
Sljedee tri kitice (esto poglavlje) nadugo opisuju prikaze to se pojavljuju
kroz prve etiri faze umiranja te nam govore kako da se kroz njih probijemo
meditira-njem. Taj se odjeljak poziva na nae poznavanje uruavanja fizikih
elemenata koji podupiru svijest i s tim povezanim doivljajima. Oni postupno
otvaraju put manifestiranju tri dublja, suptilna uma, kako je to opisano u
kitici koja slijedi (sedmo poglavlje). To poglavlje izlae strukturu uma i
tijela prema Najvioj jogi tantri. Dvanaesta i trinaesta kitica (osmo poglavlje)
bave se vrhunskim doivljajem funda-mentalnog naravnog uma od jasnog svjetla. Ta
je najdublja razina uma temelj sveg svjesnog ivota.
Posljednje etiri kitice (deveto i deseto poglavlje) opisuju prelazno stanje
(poslije smrti i prije poetka sljedeeg ivota) te pokazuju kako se trebamo
postaviti prema esto uasnim doivljajima koji nas znadu snai u tom stanju.
One potanko opisuju razliite razine kojima uenici moraju teiti da bi ih one
vodile na putu ponovnog roenja.
Sve te kitice, uzete zajedno, obuhvaaju itavo podruje priprema za smrt, te
nas ue kako da uklonimo nepovoljne okolnosti, stvorimo povoljne, kako da se dok
umiremo prepustimo duhovnoj vjebi, kako da se odnosimo prema prelaznom stanju
izmeu dva ivota, te napokon kako da utjeemo na predstojee ponovno roenje.
56
Prva kitica
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka Pribjeite traimo sve do
najvieg prosvjetlje-
nja U prolim, sadanjim i buduim Buddhama,
u Doktrini i Duhovnoj zajednici. O neka bismo bili izbavljeni od strahova
ovoga ivota, sljedeeg iprelaznoga stanja.
Drei se naela samopomoi, buddhisti svoje pribjeite trae kod Buddhe kao
uitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i
uenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiu prema tom pribjeitu.
Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine moe pruiti zatitu od
patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna
zajednica) predstavljaju konano pribjeite.
Traenje pribjeita samo zato da bi nam ono olakalo patnju i oslobodilo nas od
ciklikog postojanja ne udovoljava, meutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam
sluaju perspektiva ne bi imala golemu irinu. Mi pribjeitu moramo teiti zbog
svih bia koja osjeaju, zbog njihova osloboenja od patnje i dostizanja
buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo teiti radi
postizanja primarnoga cilja - pomaganja drugima.
Moramo, naime, u obzir uzeti sva osjetilna bia u svemiru te teiti postignuu
krajnjeg ili najvieg prosvjetljenja, onoga koje nadilazi prosvjetljenje uenika
uskih pogleda, jer ono predmnijeva ne samo uklanjanje zapreka osloboenju od
ciklikog postojanja nego i postizanje sve-
58
dobrim djelima, onda moemo postii ciljeve i ovog i buduih ivota. Ako se pak
ne potrudimo, naa zla djela mogu izazvati silnu patnju. To je razlog zbog kojeg
su ba ljudi, od svih bia to su se od Zemljina postanka razvila na ovom
planetu, donijeli najvie dobra, no zbog ega su i bia koja su nauila kako
izazvati najvie straha, patnje i drugih nedaa - prijetei ak i unitenjem
itavog planeta - takoer ljudi. Najbolja su djela uinili ljudi, ba kao to su
uinili i najgora. Budui da raspolaemo tjelesnim sposobnostima za stvaranje
dobitka i gubitka, udobnosti i bijede, onda moramo i nepogreivo znati kako se
te sposobnosti primjenjuju.
Kad bismo znali da emo neki darovani talent imati kroz itav dugi niz ivota,
moda bi bilo oprostivo da se njim ne posluimo mudro ve u ovom. To, meutim,
nije tako. Promjenjivost svih pojava govori nam da one ovise o nekom uzroku, te
je zbog toga opa promjenjivost naega tijela znak da je i ono ovisno o
uzrocima. Elementi naeg oca i majke djeluju u naem tijelu kao uvjeti i uzroci,
ali da bi se jajace nae majke sjedinilo s oevim sjemenom, potrebni su i drugi
uzroci. Tako, primjerice, narav naih roditelja ovisi o jajacu i sjemenu
njihovih roditelja i tako dalje, sve do jajaca i sjemena nekog osjetilnog bia
nastalog nakon stvaranja svijeta. Pa ipak, kad bi stvaranje ovog tijela od krvi
i mesa ovisilo samo o jajacu i sjemenu, onda bi iz toga - jer njih u trenutku
postanka ovog svjetskog sustava jo nije bilo, a i zato to ni oni sami nisu
mogli nastati bez uzroka (jer bi se inae pojavljivali uvijek i svuda ili nikad
i nigdje) - dakako slijedilo da moraju postojati i drugi uzroci - a to je karma.
Svaki svjetski sustav ima svoju eru formiranja, nastavljanja, dezintegracije, te
napokon praznine. Poslije
64
te sekvence od etiri stupnja stvara se novi svjetski sustav, i to kruenjem
vjetrova, ili energija, te susljednim razvojem drugih elemenata. Bez obzira
objanjavamo li taj proces u skladu s trenutnim gleditem znanosti li buddhis-
tikom filozofijom, u svakom sluaju postoji i neko vrijeme u kojem odreeni
svjetski sustav nije postojao. Proces stvaranja svjetskog sutava poinje od
mnogo uzroka i uvjeta koje zajedno zovemo pojavama. Te pojave moraju stvoriti
ili boanski tvorac ili mo karme (ranijih ina) ljudi koji e se u tom sustavu
roditi, pa u njemu iskusiti i iskoristiti okoli. S buddhistikog stanovita
nemogue je da neto to je uzrokovano, pa stoga netrajno (u to ubrajamo i
svjetski sustav), u svom stvaranju ovisi o nadzoru, ili motivirajuoj sili,
neuzrokovanog i stoga trajnog boanstva. Naprotiv, proces se stvaranja okolia
odvija zahvaljujui karmi osjetilnih bia. Jedina bi druga mogunost bila da to
neto nastaje bez uzroka, a to je apsurdno.
Ba kao to okoli nastaje i raspada se ovisno o uzrocima i uvjetima, tako isto
moemo rei i za kakvou ivota osjetilnih bia. vrsto pravilo uzroka i
posljedice odreuje da, gledano dugorono, dobri uzroci izazivaju dobre
posljedice, a loi loe. To znai da svakoj dugoronoj dobroj posljedici
prethodi akumulacija dobrih uzroka. Slino tome, da bi se izazvala mona
posljedica, nuno je imati moan uzrok. to se pak tie nae tjelesne naravi,
tj. sredstava za odravanje ivota, da bi ona valjano nastala, nuno nam je u
ranijim ivotima akumulirati mnogostruke mone uzroke i preduvjete koji
pojedinano stvaraju oblike, boju, jasnou osjetila i druge kvalitete ovoga
tijela.
Kad bismo izvrili dobro djelo i akumulirali njegovu mo, i kad ta mo ne bi
mogla degenerirati sve dok
65
ne donese plod bilo u ovom, bilo u buduem ivotu, ta mo ne bi bila tako lomna.
Ali u stvarnosti nije tako. Naprotiv, stvoreno jako nekreposno stanje uma,
primjerice gnjev, u pravilu nadjaava sposobnosti kreposno stvorene moi, tako
da ona ne moe donijeti ploda, i to je unekoliko slino prenju sjemena. I
obratno, stvaranje snanog kreposnog stava nadjaava mo stvorenu nekrepou,
zbog ega sad ona ne moe izazvati posljedice. Iz toga slijedi da je nuno ne
samo stvoriti mnoge snane konstruktivne uzroke nego i izbjegavati suprotne sile
zbog kojih bi ti blagotvorni uzroci degenerirali.
Dobra djela nuna za akumuliranje tih uzroka, ili potencija, izviru iz ukroenog
uma, dok zla djela izviru iz neukroenog. Mi smo obini ljudi jo od pamtivijeka
naviknuti na neukroeni um. S obzirom na tu predispoziciju, moemo slobodno
zakljuiti da su djela to ih inimo neukroenim umom za nas monija, dok su
djela uinjena ukroenim slabija. Vano je shvatiti da to sjajno sredstvo za
odravanje ivota koje danas posjedujemo, a rije je o ljudskom tijelu,
predstavlja zdravu posljedicu mnogih monih dobrih djela ukroenog uma u
prolosti. Ljudsko je tijelo vrlo teko stei, i ba se zato to je ono takva
izvanredna rijetkost, moramo stalno truditi da ga to bolje iskoristimo i
nastojati da nam ne ode u tutanj. Da ono nije takva rijetkost, da ga nije tako
teko stei, onda se ne bismo morali truditi, meutim nije tako.
Kad bi taj dar ljudskosti, koji se tako teko stjee, bio stabilan i trajan -
nepodloan propadanju - imali bismo i kasnije vremena da ga iskoristimo. Taj je,
meutim, sustav za odravanje ivota loman, te se zbog mnogih vanjskih i
unutranjih uzroka vrlo lako dezintegrira. Arvadevi-
66
Trea kitica
O neka bismo shvatili da nema vremena
za gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. Sto se skupilo, razdvojit e se, to
se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je
roenja smrt.
Svi mi jo od pamtivijeka ivimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga
stalno mislimo kako nam je preostalo jo mnogo vremena. To nas dovodi u veliku
opasnost da svoj ivot raspemo stalnim odgaanjima. Da bismo suzbili tu
sklonost, nuno je meditirati o netrajnosti, o injenici da smrt moe doi
svakoga trenutka.
ak i ako nije izvjesno da emo noas umrijeti, kad kultiviramo svijest o smrti,
moramo prihvatiti injenicu da nam se to ipak moe dogoditi. Zauzmemo li takav
stav, ako se pojavi neto to bismo mogli uiniti u korist ovog i sljedeeg
ivota, tome emo dati prednost pred neim to e nam samo na povran nain
pomoi u ovom. Osim toga, ako ne znamo kad dolazi smrt, suspregnut emo se od
neega to bi moglo nakoditi ovom i buduim ivotima. I to vie u sebi
razvijamo taj osjeaj opreza, sve emo se jae truditi da nekontroliranim
djelovanjem ne akumuliramo nepovoljne predispozicije. Time postajemo motivirani
za razvijanje, u skladu sa svojim sposobnostima, stava koji djeluje kao
protuotrov za razliite oblike neukroenog uma. I tada, ivjeli jo samo dan,
tjedan, mjesec ili godinu dana, to emo vrijeme provesti smisleno;
70
izvorom blaenstva, neim trajnim i pod naom vlau, ono to nipoto nije. Ono
je stvoreno iz etiri elementa (zemlje, vode, vatre i vjetra), te je podlono
bolu, a osim toga se ve i samo od sebe mijenja iz asa u as. 3. Nama se ini
da ljudi i stvari postoje vlastitom silom, a neznanje prihvaa tu lanu
vanjtinu, to izaziva loe emocije: poudu, mrnju i jo veu smetenost. Te
loe emocije sa svoje strane zagauju djelovanje tijela, govora i uma,
perpetuirajui proces ciklikog postojanja. Moramo shvatiti da ivimo u gradu
pogrenih predodbi.
Peta kitica
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
Trenutak je smrti neobino vaan, i to zato to on oznaava kraj jednoga ivota
i poetak drugog. Kad bi u tom kritinom trenutku nae tijelo ostalo s nama,
mogli bismo se u nj pouzdati, ali nas ono u tom vanom trenutku iznevjerava.
Nae nas tijelo, tako skupo odravano hranom, odjeom, novcem, stanom,
lijekovima, pa ak i zlim djelima, ostavlja na cjedilu.
1 81
Ve i samo spominjanje smrti izaziva u nama blagu nelagodu. Kad proces nae
vlastite smrti postane oit i kad se ponu pokazivati strane posljedice
netrajnosti, u pjesmi nazvane gospodarima smrti, neki ljudi reagiraju jakim
vezivanjem za svoj imetak, roake, prijatelje i tijelo, dok drugi poinju
iskazivati jaku mrnju prema neprijateljima i svojoj naoko nepodnoljivoj
patnji. ak ako se pritom ne pojave ni pouda ni mrnja, ipak pritom stvaramo
jako vjerovanje u opstojanje u sebi kako vlastite, tako i svih drugih pojavnosti
- to je najbitniji oblik neznanja. Ta tri otrova - pouda, mrnja i neznanje -
najjae su unutranje prepreke kreposnom vjebanju, a u dubljem je to smislu
oruje kojim se sami ubijamo. Da bismo u trenutku smrti sprijeili pojavu tih
otrovnih stavova, moramo gajiti elju da se ne iskau jaka pouda i mrnja, te
da nam se ne ukazu lane pojave.
U trenutku je smrti vano biti slobodan od lijekova koji onemoguavaju valjano
razmiljanje. Poboni bud-dhist mora izbjegavati zatupljujue lijekove, zato to
nam pri umiranju svijest mora biti to je mogue ia. Uzimanje injekcije za
spokojnu smrt moe um liiti prilike da se manifestira na kreposni nain
razmiljanjem o netrajnosti, jaanjem vjere, osjeajem suuti ili meditiranjem o
nesebinosti. Ako bi, meutim, pronali lijek koji suzbija bol ali ne zatupljuje
um, on bi ak mogao biti koristan, zato to bismo mogli nastaviti normalno
mentalno funkcionirati, a da nas pritom ne ometa bol.
82
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana
napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok
umiremo moemo kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi
moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.
83
Osiguravanje povoljnih preduvjeta za smrtni trenutak
Jedni umru u majinoj utrobi,
Drugi pri roenju, Poneki dok jo puu, Neki kad prohodaju.
Neki su stari,
Neki su odrasli,
Odlaze jedan za drugim
Kao voe kad pada po zemlji.
Buddha
esta kitica
84
puno suutno i mudro bie s tjelesnim oblijem Buddhe. Osma i sve daljnje kitice
prikazuju nam uglavnom vjebanje tantre, i to, odreenije, tantre iz klase
Najvie joge tantre.
Opis smrti u kategorijama postupnog rasplinjavanja uma i tijela, ba kao i
etiri elementa, jedinstven je za Najviu jogu tantru. Poslije zaea proces
stvaranja napreduje od suptilnijeg prema grubljem, no u smrti nastupa
rasplinjavanje koje napreduje od grubljeg prema suptilnijem. Pojave koje se
rasplinjuju sastoje se od etiri elementa - zemlje (to je tvrda tvar u tijelu),
vode (fluida), vatre (topline) i vjetra (energije, gibanja).
Bez obzira na to da li doivimo svoj puni vijek ili ne, proces umiranja slijedi
mnoge faze. Kod nagle smrti kroz te faze prolazimo vrlo brzo, i pritom su nam
izgledi da ih opazimo vrlo mali. Ljudi koji umiru postupnije mogu prepoznati i
iskoristiti te razliite faze. Predznaci smrti, primjerice promjena u nainu
gibanja daha kroz nosnice, snovi i tjelesni znakovi, mogu se pojaviti ak i
mnogo godina prije stvarne smrti, iako se kod obinih ljudi pojavljuju obino
godinu do dvije prije smrti. Meu predznacima smrti nalazimo i odbojnost prema
svojoj okolini, domu, prijateljima i tako dalje, to sve dovodi do elje da
odemo nekamo drugdje. Moe se, meutim, dogoditi i da prema svemu tome razvijemo
poudu, i to mnogo jau od dotadanje. A moemo se i naglo promijeniti, pa iz
prijeke naravi prei u prijaznu, ili obratno. Nae oduevljenje za stvari moe
opazivo porasti ili opasti. Moe doi i do promjene tjelesnog sjaja ili naina
ponaanja. Stil nam razgovora moe jako ogrubjeti - pa ponemo psovati i tako
dalje - ili pak moemo poeti stalno priati o smrti.
92
Kad zapone i stvarni proces umiranja, tad prolazimo kroz osam faza. U prve
etiri dolazi do propadanja etiriju elemenata. U posljednje etiri dolazi do
uruava-nja svijesti na najdublji nivo uma, takozvani um jasnog svjetla. Pritom
nemojmo zaboraviti da je prikazivanje faza smrti zapravo kartograf iranje
dubljih stanja uma koja se pojavljuju i kroz itav na svakodnevni ivot, ali
obino prolaze neopaeno. Tih osam faza nastupa u pozitivnom poretku kad
umiremo, odlazimo na poinak, zavravamo san, kiemo, gubimo svijest ili
doivljavamo ograzam, odnosno u obratnom poretku po potpunom svretku procesa
umiranja, ba kao i pri potpunom razbuenju, kad zapoinjemo san, te napokon na
koncu kihanja, nesvjestice i orgazma.
Tih osam faza oznaavamo njihovim vizualnim sadrajem, iako ih ne vidimo oima:
Pozitivni poredak
1. fatamorgana
2. dim
, , . , ., . ,
;. . . ' ',..
3. krijesnice
4. plamen svjetiljke
5. jarko bijelo nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
7. jarko crno nebo uma
8. jasno svjetlo
Obrnuti poredak
1. jasno svjetlo
2. jarko crno nebo uma
3. jarko naranasto-crveno nebo uma
93
Zakljuni savjeti
1. Da nas proces umiranja, kad jednom pone, ne bi iznenadio, moramo nauiti
stupnjeve rasplinjavanja etiri elementa i njihove pratee vanjske znakove,
maloas iznesene, kao i unutranje znakove, opisane u kitici to slijedi.
2. Moramo paziti da, kad se priblii smrt, dobre predispozicije pothranjujemo i
aktiviramo kreposnim stavovima.
3. Predznaci se smrti znaju pojaviti godinu-dvije prije njezina dolaska. Oni
nas upozoravaju da se moramo pripremiti, no bolje se spremiti jo i prije njih.
Deveta kitica
0 neka bismo shvatili besmrtni nain postojanja
Kad se prikaze razne, zabunom naom stvorene, utvare jezive i strane
A napose kad se fatamorgana, dim i krijesnice ukazu
1 nestanu nositelji osamdeset predodbi koje
nas vode.
Kad se etiri elementa rasplinu, pojavljuju se razne prikaze. Ponekad se
neobine slike i zvukovi pojavljuju jo i prije nego to oko i uho prestanu
funkcionirati. I u mentalnoj se svijesti stalno pojavljuju razne vizije. Tako
primjerice ljudi koji su preboljeli invalidizirajuu bolest znaju vidjeti
straan poar koji izaziva silan strah. Drugi
98
2. Upoznajmo prve tri od osam prikaza: fatamorgana kao u pustinji, oblaii dima
iz dimnjaka ili rijetki dim u prostoriji, te napokon krijesnice ili iskre u
pepelu na dnu voka.
Deseta kitica
0 neka bismo stvorili snanu svijest o zbivanju u sebi i oko sebe
Kad se sastojak vjetar pone rasplinjavati u svijest
1 prestaje stalno vanjsko disanje, a grube se
dvojstvene pojave rasplinjuju, A svie privid u liku svjetiljke na maslac.
Svijest definiramo kao luminozni i spoznajni dio ovjeka. Ona je luminozna u dva
smisla, to jest zato to joj je narav bistra i zato to svijest osvjetljava, ili
razotkriva, poput svjetiljke to rastjeruje tamu tako da se predmeti mogu
vidjeti. Svijest osim toga spoznaje predmete utoliko to ih bar registrira, ak
i kad ih valjano ne raspoznaje.
Svijest nije sazdana od stanica, atoma ili estica, nego od trenutaka. Zbog toga
se svijest i materija u svojoj biti razlikuju, te stoga imaju i razliite
supstancijalne uzroke. Materijalne stvari za supstancijalne uzroke (nazvane tako
zato to oni stvaraju supstancu, ili temeljni entitet, posljedice) imaju
materijalne stvari, i to zato to izmeu supstancijalnog uzroka i supstancijalne
posljedice mora postojati nekakva temeljna srodnost naravi. Tako je primjerice
glina supstancijalni uzrok zemljanog lonca. Supstancijalni uzrok samog uma mora
biti neto to je luminoz-
100
sam svjetski sustav koji obitavamo. Osim toga, a prema Najvioj jogi tantri,
svijest nosi vjetar koji postoji fiziki, ali taj vjetar ili dah, u svojem
najsuptilnijem obliku, nije sazdan od estica. Zbog te tijesne povezanosti uma i
vjetra, tako tijesne da se oni pretvaraju u jedan neodvojivi entitet,
prosvjetljeno bie moe manifestirati tijelo kojemu je sup-stancijalni uzrok
suptilni vjetar, tijelo onkraj tjelesnih estica, poput Buddhina Tijela potpunog
blaenstva u istoj zemlji.
Primijenimo li to uenje o supstancijalnim uzrocima i meuzavisnim preduvjetima
na zaee, vidjet emo da supstancije oca i majke - jajace i sjeme - djeluju
kao supstancijalni uzroci djetetova tijela, te kao meuzavisni preduvjeti uma.
Posljednji trenutak djetetove svijesti o ranijem ivotu djeluje kao
supstancijalni uzrok svijesti u trenutku zaea, a osim toga i kao meuzavisni
preduvjet tijela. Ba kao to se smatra da je grubi nivo postojanja tijela - pa
ak i embrio - fiziki oslonac svijesti, tako je i vjetar, na kojemu jai
svijest, ba poput jahaa na konju, fiziki entitet koji podupire svijest. Iako
se svijest moe odvojiti od fizikog tijela, ona se ipak ne moe nikad odvojiti
od najsuptilnijih razina tog strujanja zraka.
Ja ne vjerujem da bi se vrlo suptilni vjetar, ili energija, mogao svrstati meu
etiri elementa - zemlju, vodu, vatru i vjetar - i to zato to on postoji onkraj
fizikih estica. Vrlo suptilni vjetar jedan je aspekt gibanja vrlo suptilnog
uma; on je isti entitet kao i odgovarajui mu um. Taj bi vrlo suptilni vjetar i
um, meutim, bilo vrlo teko analizirati znanstvenim instrumentima; no moda bi
ipak bilo mogue znanstveno detektirati postojanje vrlo suptilnog vjetra i uma u
sluaju klinike smrti i to prije izlaska
102
Zakljuni savjeti
1. Iako um i materija imaju razliite supstancijalne uzroke, oni djeluju jedno
na drugo na mnogo naina.
2. Poslije tri unutranja znaka - fatamorgane, dima i krijesnica - dolazi i
etvrti, nalik plamenu svjetiljke na maslac ili svijee, koji je u prvi as
treperav, no onda se ustali.
3. Iako u tom trenutku prestaje vanjsko disanje kroz nos te vie nema svjesnih
reakcija na vanjske poticaje, ovjek jo nije umro. Dobro je ne uznemiravati
tijelo sve dok smrt ne doe do kraja.
4. Uspijemo li odrati punu svijest i introspekciju koje nam
omoguuju prepoznavanje trenutne faze unutranjeg procesa, to moe izazvati
snano shvaanje i potpomoi povoljno ponovno roenje.
104
7
Unutranja graa
Sutra, dan kad nas vie nee biti,
Nedvojbeno dolazi. ,
Shura u pismu Kaniki Jedanaesta kitica
0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko
postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje -
1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
Da bismo stekli sliku o etiri konane faze procesa umiranja, bitno je shvatiti
razine svijesti, ba kao i grau kanala, vjetrova i kapi esencijalnog fluida u
tijelu. Zbog
105
tosti, samo se od sebe pojavljuje jarko crno privienje. Ono sad izgleda kao
jesensko nebo slobodno od praine i oblaka i proeto gustom tamom koja se sputa
im zae sunce. U tom se umu ne pojavljuje nita drugo. U prvom dijelu uma crnog
skoro-desegnua jo smo svjesni sebe, ali u potonjem dijelu gubimo svijest u
vrlo gustoj tmini nalik na nesvjesticu. Tu fazu zovemo skoro-dosegnuem zato
to je bliza manifestaciji uma jasnoga svjetla. Zovemo je i silno praznom zato
to dolazi iza uma jaanja privienja i vjetra na kojemu on jae.
Fizike pojave: (1) Gornji i donji vjetrovi u sredinjem kanalu skupljaju se u
srcu, pa olabavljuju esterostruki vor lijevog i desnog kanala. (2) U tom
trenutku bijela kap iz tjemena sputa se jo vie, a crvena kap iz pupka jo se
vie uzdie, pa obje ulaze u sredite neunitive kapi u srcu. (3) Kad se te
dvije kapi sastanu, svie jarko crno privienje.
8. faza. Um postaje jo suptilniji negoli u nesvjesnom drugom dijelu uma crnog
skoro-dosegnua, gibanje vjetra slabi, pa nastupa stanje najsuptilnijeg vjetra.
U tom trenutku stanje se nesvijesti gubi, pa se iskazuje um jasnog svjetla,
najsuptilniji od sviju, nekonceptualan i potpuno nedualistiki. U tom trenutku
prestaje svaka konceptualna aktivnost te se rasplinjuju sva tri uvjeta-
zagaivaa - bijela, crvena i crna privienja, odnosno Mjesec, Sunce i tama, a
koja sprjeavaju izbijanje prirodne boje neba. Svie vrlo bistra otvorenost.
Nalik je na jesensko nebo u zoru, pred izlazak sunca, slobodno od svega to bi
ga moglo na-grditi, i ne pojavljuje se nita drugo. Ta se najdublja svijest zove
fundamentalni naravni um jasnoga svjetla i sasvim prazan um zato to on
nadilazi osamdeset koncepcija i tri suptilna uma.
115
U prethodnom dijelu ove knjige nisam postavljao pitanje kako nam izgledaju
osjetilna bia i objekti. U taj izgled nisam dirao, te sam smatrao kako je
negacija opstojanja u sebi neto to nadilazi osnovni, uvrijeeni izgled. Kroz
razmiljanje sam, meutim, o tekstu prvog panen-lame, razvio novo
razumijevanje. To bi se dalo najbolje objasniti priom o tome kako sam sagledao
tvrdnju tibetskog uenjaka-jogina Gungtanga Konchoka Tenpava Dron-maya, izraenu
u stihovima:
Iz toga da se analizom trai opstojanje u sebi, Slijedi da se pobija injenica
da ga nismo nali. Pa ipak, nenalaenje ne negira temelj onoga to se trai, I
tako se naknadno vidi tek nominalni ostatak.
ini se da to upuuje na zakljuak da, unato pobijanju tvrdnje da pojavnost
opstoji u sebi, time nije pobijena i pojava same pojavnosti. Doista, sama se
pojava ne pobija, no ini se da u njegovoj tvrdnji karmike manifestacije nekog
fenomena ostaju nedirnute u tolikoj mjeri da nam se ini kako su one
uspostavljene vlastitom naravi, te da se pobija neko dodatno opstojanje u sebi.
To su, meutim, nazori nie od dviju kola Srednjega puta, tj. Autonomne kole.
Prema njoj, ako se neka pojava konano uspostavi, onda e se ona uspostaviti kao
vlastiti modus postojanja, u kojem bi sluaju morale postati vidljive najvioj
mudrosti, no budui da pojave poput etiri elementa nisu vidljive najvioj
mudrosti, one u krajnjem izvodu niti ne postoje. Takvi su nazori Autonomne
kole. Meni se ini da
119
smo pod utjecajem grubljih razina svijesti i svjetovne konceptualnosti, pri emu
akumuliramo karmu.
U konanoj fazi umiranja, kad se sve grube svijesti rasplinjuju u sveobuhvatnoj
praznini, a koja je zapravo jasno svjetlo ili fundamentalni naravni um, bezbroj
objekata ovoga svijeta, ba kao koncepti poput istovjetnosti i razliitosti, ve
se smirilo u tom najsuptilnijem umu. Svi prividi okolia i bia ve su se
povukli sami od sebe. Ako smo sposobni jasno svjetlo smrti preobraziti u potpuno
kvalificiranu duhovnu svijest, um e prepoznati svoje lice, svoju narav: entitet
fundamentalnog uma.
U sluaju e se neizvjebanog samrtnika u tom trenutku povui i grubi prividi.
Do tog povlaenja uvrijeenih privida, meutim, ne dolazi zbog percepcije
realnosti steene meditacijom. U te etiri zavrne faze umiranja, vjetrovi to
svijestima slue kao jahai konji postaju sve suptilniji. Kad se u posljednjoj
fazi privremeni vjetrovi koji nose svijest redom rasplinu, tako da um (kako
izvjebanog tako i neizvjebanog) postaje nekako neizdiferenci-ran, pa svie
neokaljana otvorenost.
Ali kao uenici, mi elimo nadii tu obinu prazninu, tu puku odsutnost
uvrijeenih pojava. Kad osvane jasno svjetlo, potrudimo se neobinu prazninu
opstojanja u sebi shvatiti samim umom jasnoga svjetla. A to neemo postii
napinjanjem u samom razdoblju bistrog svjetla, nego je to ostvarivo samo pomou
sile upoznatosti steene prije faze rasplinua, kao i jakog koncentriranja na
prazninu za svitanja tri uma od bijelog, crvenog i crnog privida. To potvruje
koliko je vano stalno vjebati.
Zaglavni je kamen mog duhovnog vjebanja razmiljanje o etiri osnovna uenja o
netrajnosti, patnji, pra-
: '. ' ' 125
jela tijela skupljaju u elu, dok se vjetrovi donjeg dijela tijela skupljaju u
pupku. iste moi stvaraju samo pojave predmeta, dok neiste stvaraju pojave
neistih predmeta. Dok sanjamo, gornji se vjetrovi skupljaju u grlu a donji u
tajnom dijelu tijela, pa iste moi stvaraju samo gole zvukove, dok neiste moi
stvaraju zbrkani govor. U dubokom se pak snu gornji vjetrovi skupljaju u srcu, a
donji u sreditu spolnog organa, pa iste moi stvaraju bezkoncep-cionalnu
jasnou, a neiste opskurnost. Kad se jako spolno uzbudimo, gornji se vjetrovi
skupljaju u pupku a donji na vrku spolnog organa, dok iste moi stvaraju
blaenstvo a neiste izluivanje spolnih sekreta (kako kod mukaraca, tako i kod
ena).
Duhovno vjebanje u tradiciji Kalachakre usmjereno je proiavanju ta etiri
skupa kapi. Oistimo li kapi u elu i pupku, a koje u budnom stanju stvaraju
pojavu neistih predmeta, pretvorit emo predmete u pojavu praznih formi - formi
koje nadilaze samu materiju. Kao prazne forme, te nam pojave mogu posluiti na
putu prosvje-tljenja. Kapi u grlu i u donjem kraju kraljenice posjeduju
sposobnost stvaranja govora punog omaki, no ako ih proistimo mogue je
razotkriti nepobjedive zvukove i njima se posluiti na duhovnom putu. Kapi u
srcu i sreditu spolnog organa posjeduju sposobnost stvaranja opstojnosti, no
ako ih proistimo, njihovu je bezkonceptua-lnu mudrost mogue primijeniti na
duhovnom putu. Kapi u pupku i na vrku spolnog organa posjeduju sposobnost
izazivanja izluivanja, a ako ih proistimo, obino blaenstvo moemo pretvoriti
u nepromjenjivo veliko blaenstvo bez izluivanja te ga iskoristiti za duhovne
svrhe. Te se pozitivne sposobnosti zatim razvijaju u sve vie i vie oblike,
129
segli visoku razinu vjetine, ali ipak nisu za ivota uspjeli ostvariti najvii
podvig, to jest buddhinstvo. Takvi ljudi poinju umirati zbog djelovanja
oneiene karme i loih emocija, ali ako uspiju jasno svjetlo-majku, svjetlo
smrti, preobraziti u jasno svjetlo-dijete, svjetlo duhovnog puta, onda takvi
ljudi mogu zaobii obino prelazno stanje to vodi u ponovno roenje i stei
stvarno iluzorno tijelo, a ne tijelo tek zamiljeno.
Uenik koji je dosegao sljedeu razinu (a o kojem govori sljedea kitica) nije
sposoban jasno svjetlo smrti preobraziti u stanje duhovnog puta - te stoga i ne
moe ishoditi stjecanje iluzornog tijela - no on ipak ne trpi obinu smrt. Takav
jogin jasno svjetlo smrti preobraava u formu duhovnog puta, pa makar i takvu
koja nije sposobna stvoriti iluzorno tijelo. Taj je jogin osim toga sposoban, ne
u stvarnosti, nego samo u mati, pojaviti se u iluzornom tijelu jo dok prebiva
u obinom prelaznom stanju. Jogin te razine moe izabrati oblik ponovnog
roenja, i to snagom svoje suiti, elja i svijesti o zbivanju.
Uenik sljedee razine (o kojem govori estnaes-ta kitica) ne moe preobraziti
jasno svjetlo smrti ni u kakav potpuno zajameni put ali je zato sposoban,
poslije isteka razdoblja nesvjesnosti u kasnijem dijelu uma crnog skoro-
dostignua, stvoriti svijest o zbivanju u smislu tradicije tantra, i to bar u
nekom obliku i to pri manifestiranu jasnog svjetla. Takav ovjek prelazi u
obino prelazno stanje te se raa na uobiajen nain, ali je i sposoban, zbog
dobrih predispozicija - projekcijskog djelovanja ranijih djela - kao i zbog
dobrog stjecaja vanjskih i unutranjih okolnosti, nastaviti valjano vjebati.
Sve tri razine tee pretvaranju jasnog svjetla svijesti u mudrost koja shvaa
prazninu. I zato, prije nastupa
142
faza rasplinua, sve tri razine postaju svjesne praznine. Napose za rasplinua
zemlje, vode, vatre i vjetra te nicanja etiri praznine - uma jarkog bijelog
privienja, uma jarkog naranasto-crvenog jaanja privienja, uma jarkog crnog
skoro-dosegnua i uma jasnog svjetla - oni stvaraju mo svjesnosti zbivanja i
kontempliraju prazninu opstojanja u sebi, besmrtni nain postojanja, a u kojem
se krije narav svih pojava.
Budui da najvia razina vjebanja moe jasno svjetlo smrti preobraziti u
svijest koja shvaa prazninu, ona djeluje kao protuotrov koji titi od nemonog
umiranja. Od tog trenutka pa nadalje, mi vie nismo izloeni umiranju i raanju.
Istinska narav svih pojava, kontempli-rana na taj nain, stvara besmrtnost (zbog
ega se u ovoj pjesmi i naziva besmrtnom).
Smrt svie u stupnjevima, od rasplinua zemlje u vodu, pa sve do ukljuivo
svanua jasnog svjetla. Poslije toga, u sluaju obine smrti (ne smrti
najnaprednijih jogina), osam se stupnjeva nie u obrnutom slijedu: od jasnog
svjetla prelazimo na crno skoro-dostignue, pa naranasto-cr-veno jaanje, pa
bijelo privienje, pa plamen, pa krijesnice, pa fatamorganu. Na kraju obinog
umiranja tri se dogaaja zbivaju istodobno: (1) jasno se bijelo svjetlo gasi,
(2) iz jasnog se svjetla smrti uzdiemo u jarko crno skoro--desegnue, i tad (3)
poinje prelazno stanje (poslije ega nastupaju druge obratne faze). Na slian
se nain jogin -koji na prvoj razini Najvie joge tantre vjeba samo bivanje u
metaforinom jasnom svjetlu - uzdie iz jasnog svjetla u skoro-postignue i
pritom stvara iluzorno tijelo. Meutim jogin na prvoj razini Najvie joge tantre
kad se uzdie iz stvarnog jasnog svjetla ne prelazi natrake u um
143
skoro-postignua i tako dalje. U njegovu sluaju nestaju sve grublje razine uma.
ZAKLJUNI SAVJETI
1. Visokonapredni uenici mogu iskoristiti obino jasno svjetlo smrti i vjetar
na kojemu ono jae kao supstanci-jalne uzroke istog uma odnosno tijela.
2. Da bismo se iz uma jasnog svjetla mogli izdii u isto tijelo sazdano od
vjetra, moramo prije toga uvjebavati zamiljanje kako imamo altruistiki
motiviran um i tijelo. Ono to izvodimo kao imitaciju, na koncu e dovesti do
postignua u stvarnosti.
3. Da bismo postigli konanu preobrazbu, ne smijemo se nikako vraati iz
fundamentalnog naravnog uma jasnog svjetla na grublje razine uma. Tako emo
dosei besmrtno stanje.
Petnaesta kitica
Ako se, a zbog nae karme, uspostavi prelaz-
no stanje
O neka bi se pogreni prividi proistili Kroz neposredno razmatranje i shvaanje
da
opstojnost u sebi ne postoji Ni patnja roenja, ni smrti, ni prelaznoga
stanja.
144
Zakljuni savjeti
1. Jako je vano prepoznati znakove da smo u prelaznom stanju.
2. U svim ugodnim i neugodnim prividima i doivljajima trebamo vidjeti samo
izraz vlastite dobre ili loe karme.
3. Umjesto da vidimo to to nam dolazi pred oi, zamislimo da smo iznikli u
iluzornom tijelu, sva prividna bia zamislimo kao idealne izraze suuti i
mudrosti, a sve prividne okolie kao prekrasne kue.
4. Suzdrimo se od gnuanja nad runim i divljenja pred lijepim.
5. Shvatimo da su razliite pojave, ba kao i patnja to ih donose smrt,
prelazno stanje i ponovno roenje zapravo prazni od opstojanja u sebi, da oni ne
postoje sami po sebi.
esnaesta kitica
O neka bismo se rodili u istoj zemlji
Kroz jogu koja preobraava vanjsko, unutranje i tajno
Kad pojave se razni znaci - etiri zvuka prek-retanja elemenata
Tri strana privida i neizvjesnosti.
Dok smo ivi, svi vjetrovi i koncepcije utonuli su u uobiajene obrasce i nisu u
naoj vlasti. U prelaznom pak stanju vjetrovi, ili energije, povezani s etiri
elementa izokreu svoje uobiajene obrasce i pritom se stvaraju zastraujui
zvui. Kad se rui vjetar zemlje, on silno tutnji
148
kao da se rue planine. Kad se rui vjetar vode, uje se lomljava pobjenjela
oceana. Kad se rui vjetar vatre, divlja huk silnog umskog poara. A kad se
rui vjetar vjetra, tad urla zavijanje uasnog uragana. Osim toga se pojavljuju
zastraujue prikaze paklenih bia, gladnih utvara i ivotinja koje su
projekcije nae vlastite karme. Neka se od njih pojavljuju kao Gospodar Smrti,
pa vitlaju orujem i viu: Udri! Ubij! pa nas obuzme silan strah.
Mjesto na kojem se nalazimo, drutveni oslonci, ponaanje, hrana, prijatelji i
osjeaji postaju posve neizvjesnima. Neizvjesnost mjesta znai da stalno stiemo
na razliita mjesta. Neizvjesnost oslonaca znai da traimo zatitu u prolaznom:
mostovima, zdencima i tako dalje. Neizvjesnost ponaanja znai da se u hipu
mijenjamo i letimo na sve strane poput perca za vjetru. Neizvjesnost hrane znai
da vidimo slasna jela, ali ih ne moemo jesti ukoliko nisu namijenjena ba nama.
Neizvjesnost prijatelja znai da se poinjemo druiti sa svakim biem koje
sluajno naie. Neizvjesnost osjeaja znai da doivljavamo nagle promjene
raspoloenja - gdjekad smo veseli, gdjekad se osjeamo bolno, gdjekad tuno,
srdito i tako dalje.
Osim toga, u tom se prelaznom stanju pojavljuju tri strane gudure - silna
crvena gudura ako nama vlada pouda, silna siva gudura ako nama vlada neznanje,
i silna crna gudura ako nama vlada mrnja. Osim toga se pojavljuju jo i etiri
staze koje nam govore o naem sljedeem ivotu. Ako je pred nama, pa ma gdje da
krenuli, staza bijeloga svjetla, to znai da emo se roditi kao bogovi ili
polubogovi. Ako je staza od utog svjetla, u sljedeem emo ivotu biti ljudi
ili ivotinje. Ako je staza od crnoga svjetla, to nam govori da emo se ponovno
roditi kao pakleno
149
bie. Ako je staza od crvenog svjetla, to nam govori da emo se roditi kao
gladni duhovi.
U prelaznom stanju, tijelo onoga tko e se ponovno roditi kao pakleno bie ima
boju nagorjele klade; onoga tko e se roditi kao ivotinja, boju dima; buduega
gladnog duha boju vode, tijelo onoga tko e se roditi kao bog carstva elja ili
kao ovjek, boju zlata, a budueg boga carstva oblika, bijelu. I smjer naega
kretanja odraava nae ponovno roenje. Prelazni oblici paklenih bia, gladnih
duhova i ivotinja padaju strmoglavce. Prelazni oblici bogova iz carstva elja
(to nam navijeta ponovno roenje sred velikih uitaka) i ljudi idu ravno
naprijed. Prelazni oblici bogova iz carstva oblika (to navijeta roenje u
silnoj koncentraciji) gibaju se prema gore.
To prelazno stanje zna potrajati i samo jedan trenutak, napose ako nam je
kreposna karma posebno jaka, to se dogaa ako smo u sebi stvorili jaku ljubav i
suut, ili pak jaku elju da se ponovno rodimo u Zemlji istoe, ili pak kad je
u nama jaka namjera da se rodimo za dobrobit drugih ljudi. To prelazno stanje
zna potrajati samo jedan trenutak ako je u nama posebno jasna nekreposna karma,
zato to smo, primjerice, ubili oca ili majku. U svim e nas drugim sluajevima
tjerati karma obdarena razliitim sluajevima svjetla i tame, pa emo samo
letati na sve strane i traiti u to da se ponovno rodimo. Ako se to ne dogodi
za sedam dana, to prelazno bie umire. Ba kao to se, na poetku buenja iz
sna, nae snovito tijelo rasplinju-je poput daha na zrcalu, tako se i nae
vjetreno tijelo u prelaznom stanju rasplinjuje s gornjeg i donjeg kraja, i taj
proces zavrava u srcu. U toj malenoj smrti, mi brzo prolazimo kroz osam faza
umiranja i to u normalnom poret-
150
ku, no potom ponovno izniemo u novom prelaznom stanju - ovaj put obrnutim
poretkom. U krajnjem sluaju taj se sedmodnevni proces moe nastaviti kroz sedam
takvih ponovnih roenja u prelazno stanje, to dakle, sve u svemu traje
etrdeset devet dana. Neki vele da je dan u tom stanju razmjeran duini dana
bia u ijem emo se obliku ponovno roditi - to znai da on u sluaju nekih
bia moe biti i izvanredno dug - no drugi opet vele da je taj dan dug koliko i
na ljudski dan.
No vratimo se pjesmi. Usred svih tih raznih privida, mi nastojimo ostati mirni i
nastojimo postii (1) da na vanjski okoli bude prividno sazdan od prekrasnih,
neprocjenjivih kua i okunica, (2) da nam naa unutranja bia (poput paklenih
bia, gladnih duhova, ivotinja, ljudi, polubogova i bogova) izgledaju kao
boanstva (bia ija se bit svodi na suut i mudrost), i (3) da postignemo da
nam se tajne (naa vlastita svijest i misli) priinjaju kao sabrano meditiranje
blaenstva stvorenog shvaanjem praznine. I zato, bez obzira kakav se znak
pojavio, svaki se od njih dade izokrenuti vjebom, pa emo se ba zahvaljujui
njoj nedvojbeno roditi u lijep ivot. Zahvaljujui moi triju joga koje
zamiljaju da su vanjsko, unutranje i tajno isti, mi zapravo teimo za tim da
zatvorimo vrata pred roenjem u neisti ivot u naem ciklikom postojanju, te
da se umjesto toga ponovno rodimo u posebnoj, uzvienoj zemlji izdignutoj iznad
zagaene karme i loih emocija - u zemlji u kojoj moemo nastaviti vjebati
svoju duu.
151
Zakljuni savjeti
1. Moramo biti spremni na to da e se u prelaznom stanju moda pojaviti mnogi
neobini prividi, i to kako prelijepi, tako i strani. Zato ve sada moramo
shvatiti: Sto god da se pojavi, da se preobraziti matom.
2. Moramo biti mirni. Zamislimo svoj okoli kao lijepe kue podignute u
spokojnom krajoliku. Zamislimo da je bit svih bia suut i mudrost. Smatrajmo i
vlastitu svijest blaenim umom to shvaa prazninu.
3. To e nam pribaviti ponovno roenje na mjestu na koje-
mu moemo nastaviti vjebati radi postizanja dublje duhovne spoznaje.
152
10
Osiguranje povoljnog ponovnog roenja
Bez obzira koliko blago stekli,
Kad krenemo u drugi ivot
Sami smo, bez ene i djece,
Bez odjee, bez prijatelja,
Poput ovjeka kog porazi duman u pustinji.
Pa kad nemamo ak ni svoje ime,
to nam je o drugome i misliti?
Buddha Sedamnaesta kitica
O neka bismo se ponovno rodili u najviem obliku odravanja ivota, u ovjeku
koji vjeba tantru i okrenut je nebu
Ili tijelu samostanskog ili svjetovnog uenika koji e ovladati trima oblicima
vjebe
153
U trenutku zaea, bie prolazi kroz preostalih sedam, ali obratnim redom:
7. jarko crno nebo uma
6. jarko naranasto-crveno nebo uma
5. jarko bijelo nebo uma
4. plamen svjetiljke
3. krijesnice
2. dim
1. fatamorgana
O tome kako bie ulazi u maternicu postoje razliite pretpostavke. Neki spisi
govore da ulazi kroz mukareva usta ili tjeme, pa zatim prolazi kroz njegovo
tijelo i kroz falos napokon dospijeva u maternicu. Drugi pak tekstovi kazuju da
bie u maternicu ulazi izravno kroz eninu rodnicu. ovjek u kojemu prevladava
vrlina pritom e se osjeati kao da ulazi u ugodnu kuu i uje ugodne zvukove.
ovjek pak u kojem prevladava opakost, osjeat e se kao da ulazi u movaru ili
tamnu umu usred razuzdane halabuke.
Vrlo suptilni vjetar i um bia ulaze u materijal (jajace ili spermatozoid) to
ih daju roditelji. U fetusu, koji je u tom trenutku velik kao povee zrno
goruice, stvara se sredinji kanal, ba kao i desni i lijevi kanal koji ga
triput obilaze. Tada se uzlazni i silazni vjetar poinju gibati u svojim
smjerovima i sva se tri kanala produuju. Tako se tijelo postupno razvija da bi
napokon izalo iz maternice.
Stalnim odravanjem duhovnih vjebi, kako je to objanjeno u prethodnim kiticama
pjesme prvog panen-la-me, moemo postii da se ponovno rodimo u posebnom fi-
156
zikom tijelu, koje nas odrava na ivotu, a u kojem emo biti sposobni dovriti
ostatak puta tantre koji vodi do punog prosvjetljenja. Tako se moemo ponovno
roditi na neobinim mjestima na kojima ive bia zvana nebo-itelji i koja
prakticiraju tantru, ili pak na drugim, obinijim mjestima na kojima postoje
uenje, gurui i sloboda vjebanja duha. Pri takvim povoljnim ponovnim roenjima
mi polaemo zavjet o istoi ivota, pa dolazimo u posjed tri dara - moralnog
ivota, sabrane meditacije i mudrosti - kao korijena naeg duhovnog napretka.
Polazei od toga kao temelja, trudit emo se dovriti ostvarenje dvaju stupnjeva
Najvie joge tantre:
boanske joge udruene s meditacijom o praznini i osmerim znakovima smrti,
boanske joge udruene s meditacijom o praznini, povlaenjem vjetrova u
sredinji kanal i aktualizacijom dubljih razina svijesti.
Kroz te emo stupnjeve prevaliti preostale korake do buddhinstva, stanja
potpunog sluenja drugim ljudima. Zavrna elja u pjesmi prvog panen-lame
odnosi se ba na takav budui ivot. Ne zaboravimo, krajnji je cilj
buddhistikog vjebanja duha sluenje drugima, a da bismo dosegli
najdjelotvornije stanje sluenja, moramo najprije ostvariti istou tijela i
uma. A cilj je pomoi golemom broju osjetilnih bia i to na bezbroj naina.
Kad vjebamo, ne smijemo dopustiti da duhovni put bude tek neto izvan nas, nego
svoj vlastiti um moramo pretvoriti u duhovni put. U suprotnom, makar i ponemo
marljivo vjebati, nakon nekog emo se vremena umo-
157
1.
Ja i sva bia u itavom svemiru i bez izuzetka
Pribjeite traimo sve do najvieg prosvjetlje-nja
U prolim, sadanjim i buduim Buddhama, u Doktrini i Duhovnoj zajednici.
O neka bismo bili izbavljeni od strahova ovoga ivota, sljedeeg i prelaznoga
stanja.
2.
O neka bismo iz onoga to nas dri na ivotu izvukli smislenu bit
A da nas ne skrenu besmisleni poslovi ovoga ivota,
Zato to nam taj valjani temelj, do kojeg je tako teko doi a raspada se tako
lako,
Daje priliku da biramo izmeu dobitka i gubitka, udobnosti i bijede.
3. O neka bismo shvatili da nema vremena za
gubljenje,
Jer smrt je izvjesna a neizvjestan joj as. to se skupilo, razdvojit e se, to
se nabralo,
potroit e se bez ostatka. Na kraju uspona dolazi pad, konac je roenja
smrt.
4.
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga
160
_______
Jer ovo je grad pogrenih predodbi o promatrau i promatranom.
Iluzorno je tijelo sazdano od etiri neista elementa
A svijesti samo to se nisu razdvojile.
5.
O neka bismo se oslobodili pogrenih privida to ih stvara nevrlina
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
7.
0 neka bismo se uzdali u radost i veselje Kad za sobom ostavljamo hranu i
zgrnuta
blaga i svu bijedu ivota
1 zauvijek se odvajamo od prijatelja ljubljenih
i eljenih, Te sami odlazimo u pogibeljno stanje.
161
13.
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
14.
O neka bismo na mjestu prelaznoga stanja Dovrili sabrano meditiranje o iluziji
tako da poslije odlaska iz jasnoga svjetla
163
Kad nam se, prevarenima u asu nevolje od ovog tijela odravanog tako skupo,
Strani dumani - gospodari smrti - uskazu-ju
A mi se ubijamo orujem triju otrova: poude, mrnje i smetenosti.
1. Shvatimo da e nas ovo tijelo, koje tako skupo odravamo, jednog dana
napustiti.
2. Izbjegavajmo udnju za prilikama koje naputamo.
3. Izbjegavajmo mrnju zbog toga to moramo otii.
4. Drimo se to je mogue dalje od poude, mrnje i neznanja, tako da dok
umiremo moemo kreposno meditirati.
5. Shvatimo da uzimanjem pilule ili injekcije za takozvanu spokojnu smrt sebi
moda oduzimamo kritinu priliku za izraavanje kreposti.
esta kitica: elje da dok umiremo budemo svjesni pouke to smo je primili
O neka bismo se sjetili uputa za vjebanje due
U asu kad lijenici od nas diu ruke i ne pomau obredi,
Kad prijatelji se ve odriu nade u na ivot,
Te nam ne preostaje da radimo ita drugo.
1. Korisno je shvatiti da e u jednom trenutku nestati svake nada u nastavak
ovoga ivota. Od tog nas asa vie ni lijenici, ni sveenici, ni prijatelji, ni
roaci nee moi
169
odrati u ovom ivotu; od tada pa nadalje pomoi emo si moi samo sami.
2. Dok umiremo, moramo se prisjetiti duhovnih uputa u skladu s naom razinom
vjebanja, pa ih provesti u djelo.
3. Moramo se zbliiti s vlastitom vjebom. Moramo biti odluni to duhovno
usmjerenje odravati u svim prilikama, pa ma kako da bile teke. Moramo vriti
mnoga kreposna djela kako bi njihova akumulirana sila mogla utjecati na sve
aspekte naega ivota i smrti. Moramo shvatiti da patnja nie iz samooboavanja,
te stoga moramo poeti oboavati druge ljude. I moramo esto poeljeti da svoje
duhovne vjebe nastavimo i kroz budue ivote.
4. Kad netko umire, uvajmo se da ga ne uznemirimo i to kako jaim vezivanjem za
sebe, tako i poticanjem srdbe i mrnje. Ne nariimo zbog njegova odlaska,
nemojmo ga hvatati niti pred njim plakati. Pomozimo mu da smisleno ode, a to
emo oiti podsjeanjem na dublje meditacije.
5. Ako je to ikako mogue, zamolimo druge da isto uine za nas. Pobrinimo se da
se kraj nas nae netko tko e nam s vremena na vrijeme tiho govoriti u uho i
podsjeati na specifini duevni stav koji bismo trebali izraziti.
170
Jedanaesta kitica: Zelje da, u trenutku kad se iskau tri prve praznine,
neposredno shvatimo narav vlastiTOG UMA
0 neka bismo sami spoznali svoju narav Kroz jogu koja shvaa da su cikliko
postojanje i nirvana prazni
Kad se privid, rast i stanje blisko prosvjetlje-nju rasplinu - prvi u potonje -
1 doivljaji poput proimajue mjeseine, sunca i tame svanu.
1. Razmislimo kako razliiti stavovi i ideje imaju razliitu snagu u smislu
gibanja vjetrova prema njihovim objektima.
2. Shvatimo da poslije etiri unutranja znaka, to jest fatamorgane, dima,
krijesnica i plamena (svjetiljke na maslac ili svijee, u prvi as treperavog,
no koji se poslije ustali), sviu tri suptilna uma: um bijelog privienja, um
naranastocrvenog jaanja privienja, um svitanja crnog skoro-dosegnua.
3. Ne zaboravimo da moramo teiti tome da pomou ta tri
suptilnija uma shvatimo istinu o praznini.
4. Praznina ne znai nepostojanje, nego ona predstavlja odsustvo opstojanja u
sebi pojava, i to kako ivih bia tako i stvari.
5. Nauimo analizirati pojave. Usredotoimo se na pitanje jesu li one ijedan od
svojih individualnih dijelova, ili zbir svojih dijelova, ili neto posve drugo.
To e nam ukazati na to da pojave ne postoje na konkretan nain, a kako nam se
privida.
174
3. ak i kod obinog ovjeka koji ne vjeba jogu, u trenutku smrti svie stanje
u kojem vie nema grubih privida, no visokorazvijeni uenik tei tome da taj um
iskoristi za shvaanje istine, praznine opstojanja u sebi, i to pomou moi koja
potjee iz upoznatosti s tim stanjem, a koja se stjee meditacijom o praznini.
4. Obini um jasnoga svjetla koji se iskazuje u konanoj fazi umiranja zovemo
jasnim svjetlom-majkom, a jasno svjetlo koje nastaje kultiviranjem duhovnoga
puta zovemo jasnim svjetlom-djetetom.
5. Kad se jasno svjetlo-majka, koje svie zahvaljujui karmi, preobrazi u
duhovnu svijest koja je spoznala prazninu - dakle u jasno svjetlo-dijete - tu
preobrazbu zovemo susret jasnog svjetla-majke i djeteta.
Trinaesta kitica: elje da se izmeu egzaltirane mudrosti blaenstva i praznine
u etvrtoj praznini naemo u meditativnoj ravnotei koja spaja naravno
blaenstvo i prazninu
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju
U uznesenoj mudrosti zdruenog naravnog blaenstva i praznine
Dok traju etiri praznine nakon taljenja Mjesecu slinog bijelog sastojka
Na vatri gromu sline Mone ene.
1. Uenici najvie razine mogu jasno svjetlo-majku, koje zahvaljujui karmi
svie u smrtnom asu, preobraziti u svijest duhovnog puta.
176
2. Na niim razinama, oni koji svakodnevno vjebaju boansku jogu Najvie joge
tantre zamiljaju pojavu osam znakova smrti u okviru trostruke svijesti o
zbivanju, pri emu prepoznaju znak koji se pojavljuje, znak koji mu prethodi, i
onaj koji tek dolazi. Mi trebamo uvjebavati itav taj osmerolani niz, ali ga i
popratiti razmiljanjem o praznini. Svaki od tih lanova ima tri dijela, osim
prvog i posljednjeg, koji imaju samo po dva:
Pojavljuje se fatamorgana. Sad e osvanuti dim.
Pojavljuje se dim. Upravo je prola fatamorgana. Sad e osvanuti krijesnice.
Pojavljuju se krijesnice. Upravo je proao dim. Sad e osvanuti plamen.
Pojavljuje plamen. Upravo su prole krijesnice. Sad e osvanuti jarko bijelo
privienje.
Pojavljuje se jarko bijelo privienje. Upravo je proao plamen. Sad e
osvanuti jarko na-ranasto-crveno jaanje.
Pojavljuje se jarko naranasto-crveno jaanje. Upravo je prolo jarko bijelo
privienje. Sad e osvanuti jarka crnina.
Pojavljuje se jarka crnina. Upravo je prolo jarko naranasto-crveno
jaanje. Sad e osvanuti jasno svjetlo.
Pojavljuje se jasno svjetlo. Upravo je prola jarka crnina.
3. U posebnoj meditavnoj tradiciji Najvie joge tantre, takozvanoj boanskoj
jogi, uenici postignutu razinu ra-
177