BalkanDownload.

org
 NASLOV IZVORNIKA
MARY W. SHELLEY
FRANKENSTEIN OR MODERN PROMETHEUS
London, 1818.

GLAVNI UREDNIK
VELIMIR VISKOVI

IZVRNI UREDNIK
MILAN ARAC

KOREKTURA
NATALIJA KOCIJAN

OVITAK
SVJETLAN JUNAKOVI

IZDAVA
KONZOR, Ilica 47, Zagreb

ZA IZDAVAA
MILAN ARAC

2
 MARY W. SHELLEY

FRANKENSTEIN
ILI MODERNI PROMETEJ

S ENGLESKOGA PREVELA
NADA OLJAN

konzor
zagreb

3
 Sadraj
Naslovnica
Predgovor
Uvod

Pisma
Prvo poglavlje
Drugo poglavlje
Tree poglavlje
etvrto poglavlje
Peto poglavlje
esto poglavlje
Sedmo poglavlje
Osmo poglavlje
Deveto poglavlje
Deseto poglavlje
Jedanaesto poglavlje
Dvanaesto poglavlje
Trinaesto poglavlje
etrnaesto poglavlje
Petnaesto poglavlje
esnaesto poglavlje
Sedamnaesto poglavlje
Osamnaesto poglavlje
Devetnaesto poglavlje
Dvadeseto poglavlje
Dvadeset i prvo poglavlje
Dvadeset i drugo poglavlje
Dvadeset i tree poglavlje
Dvadeset i etvrto poglavlje

4
Biljeke
Pogovor
Impressum

5
 Predgovor autorice izdanju Standard Novels

Nakladnici izdanja Standard Novels, odabravi Frankensteina za jedan svoj niz,

izrazili su elju da ih opskrbim s nekoliko podataka o nastanku te prie. Utoliko mi
je lake prihvatiti njihov poziv, to mi se time prua prilika da jednom zauvijek od-
govorim na pitanje koje mi se tako esto postavlja: Kako sam ja, tada mlada dje-
vojka, smislila i razradila tako jezivu temu? Istina je da sam vrlo nesklona isticati
svoju osobu u tisku; ali budui da e se moje izvjee pojaviti samo kao dodatak ra-
nijem izdanju, i budui da e biti ogranieno na teme koje se odnose iskljuivo na
moje autorstvo, ne bih mogla sebe optuiti za neko osobno nametanje.
Nije neobino da sam, kao kerka dviju osoba znatnog knjievnog ugleda, vrlo
rano u ivotu poela razmiljati o pisanju. Kao dijete sam rkala; i najmilija razono-
da u tijeku sati predvienih za odmor bila mi je pisati prie. Ipak, poznavala sam
jo vei uitak, a to je bilo graditi kule u zraku - predavati se sanjarenju - slijediti
misli usredotoene na stvaranje niza izmiljenih zbivanja. Moji su snovi bili istodob-
no i fantastiniji i prihvatljiviji od mojih pisanih radova. U ovima sam bila puki opo-
naatelj - vie sam radila ono to su radili drugi, nego se pokoravala sugestijama
vlastitog duha. Ono to sam pisala bilo je namijenjeno barem jo jednom oku - mom
sudrugu i prijatelju iz djetinjstva; ali snovi su bili samo moji; nikome za njih nisam
polagala raune; bili su mi utoitem kad sam bila nesretna - najveim uitkom kad
sam bila slobodna.
Kao djevojka, uglavnom sam ivjela na ladanju i mnogo sam vremena provodila
u kotskoj. Povremeno sam odlazila na slikovitija mjesta; ali moje stalno boravite
bilo je na jalovim i pustim obalama rijeke Tay, nedaleko od Dundeeja. Jalovima i
pustima nazivam ih sada, u sjeanju; tada ih nisam takvima vidjela. Bile su mi uto-
item slobode i prijazno podruje gdje sam se neprimijeena mogla druiti sa stvo-
renjima moje mate. Tada sam pisala - ali vrlo obinim stilom. A upravo su pod sta-
blima perivoja koji je pripadao naoj kui, ili na sumornim obroncima golih brda u
blizini, roena i uzgajana moja prava djela, slobodni uzleti moje mate. Nisam
stavljala sebe za junakinju svojih pria. ivot mi se s moga stajalita inio posve
obinim. Nisam mogla ni zamisliti kako bi romantini jadi ili udesna zbivanja ikad
mogli postati dijelom moje sudbine; ali nisam bila ograniena na vlastitu osobu, i
mogla sam napuiti svoje dane stvorenjima meni, u tim godinama, mnogo zanimlji-
vijim od onih moje svakodnevice.
Poslije toga, moj se ivot razgranao, i zbilja je zauzela mjesto fikcije. Mome je
6
suprugu, meutim, od samog poetka bilo vrlo stalo da se pokaem dostojnom mojih
roditelja te se upiem na stranicu slavnih. Vazda me poticao da steknem knjievnu
slavu, koja je i mene u to doba privlaila, premda sam kasnije postala neizmjerno
ravnoduna prema njoj. U to je doba elio da piem, ne toliko uvjeren kako bih ja
mogla proizvesti neto vrijedno pozornosti, ve da bi on sam mogao ocijeniti u koli-
koj mjeri posjedujem obeanje boljih djela u budunosti. Ipak, nita nisam inila. Pu-
tovanja i briga za obitelj zaokupljali su mi vrijeme; i uenje, u obliku itanja i
usavravanja mojih ideja u komunikaciji s njegovim, mnogo kultiviranijim duhom,
bilo je jedina knjievna preokupacija koja je zaokupljala moju pozornost.
U ljeto 1816. posjetili smo vicarsku i postali susjedi Lorda Byrona. Isprva smo
provodili ugodne sate na jezeru ili u etnji po obalama; a Lord Byron, koji je tada pi-
sao trei canto poeme Childe Harold, jedini je od nas stavljao svoje misli na papir.
Kako ih je postupno donosio k nama, one kao da su, zaodjevene u svo svijetlo i sklad
poezije, utiskivale peat boanskoga u ljepote neba i zemlje kojih smo utjecaju bili s
njim izloeni.
Meutim, to se ljeto pokazalo tmurnim, neprijaznim, i neprestana nas je kia esto
danima vezivala za kuu. Ruku su nam dopale neke zbirke pria o duhovima, preve-
dene s njemakog na francuski. Nali smo History of the Inconstant Lover, pria o
ljubavniku koji se, dok je vjerovao da grli nevjestu kojoj je obeao vjernost, zatekao
u naruju blijedog duha one koju je napustio. Bila je tu pria o grenom utemeljitelju
rase kojega je emerna sudbina bila udijeliti poljubac smrti svim mlaim sinovima
njegove uklete kue ba kad se nau na samom pragu mladenakog razvoja. Njegova
gigantska, sablasna pojava odjevena poput duha u Hamletu, cijela u oklopu ali po-
dignuta vizira, viala se u pono kako pod hirovitim svjetlom mjeseine polako
napreduje po sumranoj aleji. Obris se gubio u sjeni zidina dvorca; ali im bi se dveri
zatvorile, zauo bi se korak, vrata su se komore otvarala i on bi se primicao leaju
procvalog mladia u zagrljaju zdravog sna. Vjena tuga itala mu se na licu dok se
saginjao i ljubio elo tih djeaka, to su od te ure nadalje venuli poput cvjetova po-
drezanih u korijenu. Od tada vie nisam vidjela te prie, ali sva su zbivanja u njima
svjea u mom pamenju kao da sam ih itala juer.
- Svatko e od nas napisati jednu priu o duhovima - rekao je Lord Byron, i sloili
smo se s njegovim prijedlogom. Bilo nas je etvero. Plemeniti pisac poeo je priu,
odlomak koje je tiskao na kraju svoje pjesme o Mazeppi. Shelley, koji je bio skloniji
zaodjeti ideje i uvstva u svjetlo briljantnih metafora i u glazbu najmelodioznijih sti-
hova koji krase na jezik nego izmiljati zaplet prie, zapoeo je jednu temeljenu na
doivljajima iz njegovih mladih godina. Jadni Polidori imao je nekakvu jezivu ideju
o gospoi s lubanjom umjesto glave, koja je bila na taj nain kanjena zato to je vi-
rila kroz kljuanicu - zaboravila sam to je htjela vidjeti - neto vrlo sablanjivo i
greno, dakako; ali kad je bila svedena na gore stanje nego onaj uveni Tom iz Co-
7
ventryja, nije znao to da s njom pone, pa je bio prisiljen otpremiti je na grob Capu-
lettijevih, jedino mjesto kamo je pristajala. Ti slavni pjesnici dakle, ojaeni ba-
nalnou proze, brzo su se okanili svoje neprikladne zadae.
Ja sam se zaposlila time da razmiljam o prii - prii koja e nadmaiti sve koje
su nas potaknule na ovu zadau. Prii koja e progovoriti o tajnovitim strahovima u
naoj prirodi i pobuditi uzbudljivu jezu - jezu koja itatelja tjera da se boji osvrnuti,
od koje se ledi krv a srce uzbueno udara. Ne postignem li to, moja pria o duhovi-
ma nee biti vrijedna svoga imena. Razmiljala sam i razmiljala - uzalud. Osjetila
sam onu tupu nesposobnost za izmiljanje koja je najvei jad stvaralaca, kad se na
nae tjeskobno zazivanje odaziva samo tupo Nitavilo. - Jesi li smislila priu? - pitali
su me svakoga jutra, i svakoga sam jutra bila prisiljena dati sramotni nijeni odgo-
vor.
Sve mora imati poetak, da se posluimo Sanchovom frazom; a taj poetak mora
biti povezan s neim to se dogodilo ranije. Hindusi su dali svijetu slona koji ga nosi,
ali odluili su da slon stoji na kornjai. Kreativnost se, moram ponizno priznati, ne
sastoji u stvaranju ni iz ega, ve iz kaosa; materijal prije svega valja nabaviti: ona
moe dati oblik mranim, bezoblinim tvarima, ali samu tvar ne moe stvoriti. U
svim pitanjima otkria i kreativnosti, ak i u onima koje se tiu imaginacije,
neprestano se moramo podsjeati na priu o Kolumbovom jajetu. Kreativnost se
sastoji u sposobnosti da se iskoriste mogunosti predmeta, i u moi da se oblikuju i
razrade ideje koje on nagovijeta.
esti su i dugotrajni bili razgovori izmeu Lorda Byrona i Shelleya kojih sam ja
bila odani, ali gotovo posve utljivi sluatelj. Tijekom jednog od njih razgovaralo se
o razliitim filozofskim doktrinama i, meu ostalim, o prirodi naela ivota, te posto-
ji li uope mogunost da ono ikad bude otkriveno i priopeno. Govorili su o pokusi-
ma dra Darwina (ne govorim o onome to je doktor uistinu inio ili govorio da ini
ve, budui da to vie odgovara mojoj svrsi, o onome to se onda govorilo da on, na-
vodno, ini), koji je sauvao komadi tijesta u staklenki dok se na neki neshvatljiv
nain ono nije poelo micati samo od sebe. Ali, nee ivot biti dan na taj nain.
Moda e biti oivljeno truplo; galvanizam je nagovijestio mogunost neega sli-
nog: moda e biti mogue proizvesti sastavne dijelove nekog stvorenja, spojiti ih i
udahnuti im ivotnu toplinu.
Taj je razgovor trajao duboko u no, i proli su ak i sitni sati prije nego to smo
se povukli na poinak. Kad sam poloila glavu na jastuk nisam zaspala, niti se moe
rei da sam razmiljala. Moja me mata, nepozvana, opsjela i vodila, zaodijevajui
niz slika koje su mi se pojavljivale u duhu ivou to je daleko prelazila uobiajene
granice snatrenja. Vidjela sam - zatvorenih oiju, ali neobino izotrenim duhovnim
vidom - vidjela sam blijedog poklonika grenih umjetnosti kako klei kraj neke stva-
ri koju je sam sastavio. Vidjela sam groznu priliku ovjeka kako lei ispruen a za-
8
tim, potaknut nekim monim motorom, pokazuje znakove ivota tjeskobnim, polui-
vim kretnjama. Mora biti jeziv; jer nadasve bi jeziv bio uinak bilo kakvog ljudskog
pokuaja da se naruga udesnom mehanizmu Stvoritelja svijeta. Taj bi uspjeh prepla-
io umjetnika; pobjegao bi od svoga odvratnog djela, istinski zgroen. Ponadao bi se
kako e, preputena sama sebi, ona slabana iskra ivota koju je unio izblijediti; kako
e se ta stvar, koja je poprimila tako nesavren duh, slegnuti u mrtvu materiju i kako
e on moi mirno spavati u vjeri da e tiina groba zauvijek ugasiti trenutano posto-
janje onog jezivog lea koji je neko vrijeme promatrao kao kolijevku ivota. On spa-
va; ali biva probuen; otvara oi; i gle, ta grozna stvar stoji mu uz uzglavlje, razgre
mu zastore i promatra ga utim, vodenastim, ali znatieljnim oima.
Ja sam svoje otvorila prestravljena. Ta mi je vizija tako zaokupila duh da su me
prolazili srsi od straha, te sam smjesta poeljela zamijeniti sablasnu sliku moje mate
zbiljom oko sebe. Jo ih pamtim: upravo onu sobu, tamni parket, zatvorene kapke s
mjeseinom koja se s mukom kroz njih probija te osjeaj da su odmah iza njih
staklenasto jezero i visoke bijele Alpe. Nisam se tako lako mogla osloboditi moga
stravinog fantoma; i dalje me proganjao. Morala sam pokuati razmiljati o neemu
drugome. Vratila sam se opet svojoj prii o duhovima - mojoj dosadnoj, nesretnoj
prii o duhovima! Oh! Da mi je bar smisliti takvu koja bi moje itatelje preplaila
onoliko koliko sam se ja sama preplaila te noi!
Brza poput munje i radosna bila je misao koja mi je sinula. Pronala sam je! Ono
to je preplailo mene, preplait e i druge; moram tek opisati onu sablast to je opsi-
jedala moje ponono uzglavlje. Sljedeeg jutra objavila sam kako sam smislila
priu. Toga sam dana zapoela s rijeima Bilo je to jedne sumorne noi u stude-
nom, to je bio tek prijepis jezivih uasa onog mog sna na javi.
Isprva sam imala na umu samo nekoliko stranica - kratku priu, ali Shelley me
potaknuo da ire razradim svoju zamisao. Uistinu ne dugujem svome suprugu ni je-
dan prijedlog za neku epizodu i ni jednu nit razmiljanja, a ipak, da nije bilo njegova
poticaja, nikad pria ne bi poprimila oblik u kojem je prikazana svijetu. Iz te izjave
moram izuzeti predgovor. Koliko se sjeam, on ga je cijeloga napisao sam.
I sada, jo jednom, aljem svog jezivog potomka u svijet i u ivot. Osjeam stano-
vitu njenost prema njemu, jer on je potomak sretnih dana, kad su smrt i tuga bile
puke rijei to nisu nalazile zbiljskog odjeka u mojem srcu. Nekoliko stranica u toj
prii govore o mnogim etnjama, mnogim vonjama i mnogim razgovorima u kojima
nisam bila sama; a moj je sudrug bio onaj kojega, na ovome svijetu, vie nikad neu
vidjeti. Ali, to je moja stvar; mojih se itatelja ta sjeanja ne tiu.
Dodat u tek jednu rije glede izmjena koje sam unijela. One se uglavnom odnose
na stil. Nisam izmijenila ni jedan dio prie niti uvela bilo kakve nove zamisli ili
okolnosti. Popravila sam jezik ondje gdje je bio do te mjere suh da je smetao za-

9
nimljivosti pripovijedanja; a i te se izmjene odnose gotovo iskljuivo na poetak
prvog sveska. U cjelini, one su u potpunosti ograniene na one dijelove koji slue tek
kao dodatak prii, tako da njezina sr i bit ostaju netaknutima.
M. W. S.
London, 15. listopada 1831.

10
 Uvod

Dogaaj na kojemu se ova pripovijest temelji, po pretpostavkama se dr. Darwina {1}

i nekih strunjaka fiziologa iz Njemake ne dri posve nemoguim. Ne smije se po-

misliti kako sam i s trunkom zbiljske vjere pristala uz takvu izmiljotinu; a ipak,
prihvativi je kao osnovicu proizvoda mate, drim kako nisam naprosto isprela niz
nadnaravnih strahota. Dogaaj o kojemu ovisi zanimljivost prie prelazi okvire puke
bajke o sablastima ili aroliji. Privukao me novou situacija koje proizvodi i, ma
koliko nemogu bio kao fizika injenica, nudi mati stajalite s kojega e ocrtati
ljudske strasti, obuhvatnije i dojmljivije od bilo kojega to ga mogu pruiti uobiaje-
ni odnosi meu postojeim zbivanjima.
Nastojala sam dakle sauvati istinu elementarnih naela ljudske naravi, a da se
pritom nisam libila unijeti neto novo u njihove suodnose. Ilijada, tragina grka po-
ezija, Shakespeare u Oluji i Snu Ivanjske noi, a posebno Milton u Izgubljenom Raju
pristaju uz to pravilo; a i najskromniji romanopisac koji nastoji pruiti ili nai uitak
u svojim naporima moe, a da se to ne dri preuzetnim, posve opravdano primijeniti
na prozna djela slobodu, ili bolje rei pravilo, kojega je prihvaanje urodilo tolikim
udesnim kombinacijama ljudskih uvstava u vrhunskim primjercima pjesnitva.
Detalj na kojem se moja pria temelji nabaen je u nevezanom razgovoru. Pria je
zapoela djelomice kao izvor zabave, a djelomice kao pomagalo za vjebanje neisku-
anih rezervi duha. Kako je posao napredovao, umijeale su se i druge pobude. Nika-
ko mi nije ravnoduno na koji e nain udoredne tendencije koje moebitno postoje
u uvstvima ili likovima sadranima u ovome djelu utjecati na itatelja; a ipak mi se
glavna briga u tom pogledu ograniila na to da izbjegnem demoralizatorski uinak
romana dananjice te istaknem dra obiteljske privrenosti i savrenost vrline ope-
nito. Razmiljanja koja prirodno proistjeu iz karaktera i poloaja moga junaka nika-
ko ne valja shvatiti kao neto trajno ukorijenjeno u mojim uvjerenjima; niti se iz slje-
deih stranica smiju izvlaiti zakljuci koji bi unaprijed stvorili sud o bilo kojoj filo-
zofskoj doktrini.
Za autoricu je od dodatnog interesa i injenica da je ova pria zapoeta u onim ve-
lianstvenim predjelima u kojima se radnja uglavnom odvija, i u drutvu koje e za-
uvijek ostati neprealjeno. Provela sam ljeto 1816. u okolici eneve. Vrijeme je bilo
studeno i kiovito, i naveer smo se okupljali oko rasplamsale vatre od cjepanica i
povremeno se zabavljali nekim njemakim priama o duhovima koje su nam slu-

11
ajno dopale ruku. Te su bajke pobudile u nama nestanu elju da ih oponaamo.
Dva moja prijatelja (a pria bi iz pera i jednoga od njih bila opinstvu mnogo
prihvatljivija od bilo ega to e meni ikad poi za rukom) i ja dogovorili smo se
kako e svatko od nas napisati priu utemeljenu na nekom nadnaravnom dogaaju.
Vrijeme se, meutim, iznenada okrenulo na bolje, i moja su me dva prijatelja na-
pustila na putovanju po Alpama i izgubila, u velianstvenim prizorima to one nude
oku, svaki trag sjeanja na svoje sablasne vizije. Pria koja slijedi jedina je dovrena.

Marlow, rujna 1817.

12
 Mary Shelley

Prvo pismo

Gospodi Saville, Engleska

Sankt Peterburg, 11. prosinca 17-

Razveselit e se kad uje kako nikakve nevolje nisu popratile poetak pothvata koji
je u tebi izazivao tako rune i mune slutnje. Juer sam doputovao ovamo; i prva mi
je zadaa uvjeriti svoju milu sestricu kako mi je dobro i kako se sve vie uzdam u
uspjeh svog pokuaja.
Ve sam odmakao daleko na sjever od Londona; i dok hodam ulicama Peterburga
osjeam kako mi studeni sjeverni povjetarac poigrava po obrazima, to mi snai
ivce i ispunja me radou. Moe li shvatiti taj osjeaj? U tom povjetarcu to je do-
putovao iz krajeva prema kojima sam se uputio, ve slutim najavu onoga ledenog
podneblja. Nadahnuta tim vjetrom obeanja, moja matanja postaju jo strastvenija i
ivlja. Uzalud se trudim uvjeriti sama sebe kako je sjeverni pol sjedite mraza i
pustoi; mojoj se mati on sveudilj prikazuje podrujem ljepote i uitka. Ondje je,
Margaret, sunce vazda vidljivo, i njegov se iroki krug kree tik uz rub obzora
neprestano zraei blistavilom. Ondje su - jer s tvojim doputenjem, sestro moja,
ipak u iskazati povjerenje prijanjim putnicima - ondje su snijeg i led protjerani;
i plovei po mirnoj puini, moda e nas vjetar donijeti do kopna to ljepotom i u-
desima nadilazi svaki predio dosad otkriven na naseljivoj kugli zemaljskoj. Moda
su mu izgled i svojstva jedinstveni i neusporedivi, kao to pojave nebeskih tijela ne-
dvojbeno jesu u tim neotkrivenim samotnim prostorima. to me sve oekuje u zemlji
vjenog svjetla? Moda ondje otkrijem udesnu silu koja privlai iglu i moda pove-
em tisue promatranja nebeskih pojava kojima je potrebna samo ova plovidba kako
bi njihova prividna ekscentrinost zauvijek poprimila logian oblik. Utait u svoju
ivu znatielju pogledom na dio svijeta koji nikad prije nisam posjetio, i moda u
koraati tlom na kojem ljudska noga nikad nije ostavila traga. To je ono to me poti-
e, i ti su razlozi dovoljni da savladam sav strah od opasnosti i smrti te se uputim na
tu napornu plovidbu s onom radou koju dijete osjea kad se ukrcava u mali amac
sa svojim prijateljima na ljetovanju i polazi na istraivaku ekspediciju uzvodno svo-
jom zaviajnom rijekom. Ali, pretpostavimo li ak i da su sva ta nagaanja pogrena,
ne moe porei onu neprocjenjivu dobrobit koju u pruiti cijelom ovjeanstvu sve
do posljednjeg pokoljenja time to u otkriti prolaz do onih zemalja do kojih sada
putujemo nekoliko mjeseci; ili time to u odrediti tajnu magneta - to je, ako je
uope mogue, izvedivo samo na ovakvom pothvatu poput mojega.

13
Frankenstein
 Mary Shelley

Ta su razmiljanja rasprila uzbuenje s kojim sam zapoeo svoje pismo i osje-

am kako mi se u srcu rasplamsao ushit koji me uzdie do neba; jer nita u tolikoj
mjeri ne moe smiriti duh kao neki vrsti cilj - toka o koju dua moe prikovati svoj
unutarnji pogled. Ova je ekspedicija bila najdrai san mojih mladih godina. Revno
sam itao izvjea o razliitim plovidbama na koje se kretalo s izgledom da se stigne
na sjeverni Pacifik kroz mora to okruuju pol. Moda se sjea kako se od povijesti
svih tih putovanja na koja se polazilo u svrhu otkria sastojala cijela knjinica na-
eg dobrog ujaka Thomasa. Moja je naobrazba bila zanemarena, ali bio sam strastve-
ni ljubitelj itanja. Te su mi knjige bile nauk i danju i nou, i zato to su mi bile tako
bliske, to vea bijae alost koju sam osjetio kao dijete kad sam saznao kako mi,
obvezan posljednjom molbom mog umirueg oca, ujak nije mogao dopustiti da
ostvarim svoju elju te se otisnem na puinu kao pomorac.
Te su vizije izblijedjele kad sam prvi put itao one pjesnike kojih mi je nadahnue
zanijelo duu i podiglo je k nebesima. I ja sam postao pjesnikom, i jednu sam godinu
ivio u Raju koji sam sam stvorio; zamiljao sam kako bih i ja mogao dobiti
mjestace u onom hramu u kojem su posveena imena Homera i Shakespearea. Do-
bro ti je poznat moj neuspjeh i kako sam teko podnio to razoaranje. Ali ba sam u
to vrijeme naslijedio imanje svog bratia i moje su misli opet skrenule u tokove pri-
janjih sklonosti.
Prolo je est godina otkako sam se odluio na ovaj pothvat. ak se i sada mogu
tono prisjetiti sata od kojega sam se posvetio tom velikom naumu. Poeo sam time
da sam navikavao tijelo na teke uvjete. Pratio sam kitolovce na nekoliko ekspedicija
u Sjeverno more. Dragovoljno sam podnosio studen, glad, e i nedostatak sna; esto
sam radio napornije od obinih mornara tijekom dana, a noi sam posveivao pro-
uavanju matematike, teorije medicine i onih grana fizike iz kojih pomorac pustolov
moe izvui najvee praktine prednosti. Dvaput sam se ak zaposlio kao podasnik
na jednom grenlandskom kitolovcu i upravo sam se sjajno iskazao. Moram priznati
da sam bio prilino ponosan kad mi je kapetan ponudio mjesto drugog asnika na
brodu i iskreno me molio da ostanem i dalje uz njega; tako su mu se vrijednima ini-
le moje usluge.
I sada, draga Margaret, nisam li zasluio da postignem neki veliki cilj? ivot mi
je mogao proi lagodno i u raskoi; ali meni je uvijek bila milija slava od svega za-
mamnoga to mi je bogatstvo nudilo. O, kad bi barem neki ohrabrujui glas odgovo-
rio potvrdno! Moja hrabrost i odlunost su pouzdane; ali nada mi je kolebljiva i duh
esto potiten. Spremam se uputiti na dugaku i napornu plovidbu, plovidbu koje e
napori zahtijevati svu moju snagu; od mene e se traiti ne samo da podiem raspo-
loenje drugima nego da ponekad sauvam i vlastito, kad njihovo zakae.
Ovo je najpovoljnije razdoblje za putovanje po Rusiji. Oni hitro lete po snijegu u
svojim saonicama; to kretanje je ugodno i po mom sudu mnogo ljepe nego kretanje
14
Frankenstein
 Mary Shelley

engleske koije. Studen nije pretjerana ako se omota u krzna - vrsta odjee koju sam
ve usvojio, jer je velika razlika izmeu hodanja po palubi i nepominog sjedenja
koje zna potrajati satima, tako da nita ne moe sprijeiti da se krv doslovce smrzne
u ilama. Nikako mi nije cilj izgubiti ivot na potanskoj cesti izmeu Sankt Pe-
terburga i Arhangelska.
U taj u grad krenuti za etrnaest dana ili tri tjedna; namjera mi je ondje unajmiti
brod, to je vrlo lako izvesti na taj nain da platim osiguranje vlasniku te odaberem
meu mornarima vinim kitolovu onoliko ljudi koliko drim potrebnim. Ne namjera-
vam podii sidro sve do lipnja; a kad u se vratiti? Ah, draga moja sestrice, kako da
odgovorim na to pitanje? Uspijem li, proi e mnogi i mnogi mjeseci, a moda i go-
dine, prije nego to se ti i ja opet sretnemo. Ne uspijem li, vidjet e me opet ubrzo,
ili nikada.
Zbogom ostaj, draga moja, divna Margaret. Neka te nebo obaspe blagoslovom i
neka me uva tako da uzmognem uvijek i iznova dokazivati koliko sam ti zahvalan
za svu tvoju ljubav i dobrotu.
Srdano, tvoj brat
R. Walton

Drugo pismo

Gospoi Saville, Engleska

Arhangelsk, 28. oujka 17-

Kako mi ovdje polako prolazi vrijeme, ovako okruenu mrazom i snijegom! A ipak
sam ve poduzeo drugi korak prema mom pothvatu. Unajmio sam plovilo i bavim se
prikupljanjem mornara. Oni to sam ih ve odabrao ine se muevima na koje se
mogu osloniti, i nedvojbeno posjeduju nepokolebljivu hrabrost.
Ali imam jednu potrebu koju dosad nikad nisam uspio zadovoljiti; nedostatak koji
sad osjeam kao teko i strahovito zlo. Ja nemam prijatelja, Margaret: kad budem
blistao od oduevljenja uspjehom, nee biti nikoga da sudjeluje u mojoj radosti; bude
li me skolilo razoaranje, nitko me nee pokuati podrati i osokoliti mi duh. Povjerit
u svoje misli papiru, to je istina; ali bijedno je to sredstvo za priopavanje uvstava.
Ja eznem za drutvom ovjeka koji bi mogao suosjeati sa mnom, iji bi pogled
uzvraao moj. Moe me smatrati romantikom, draga moja sestro, ali ja bolno osje-
am potrebu za prijateljem. Nemam nikoga kraj sebe, blagog ali smionog, obdarenog
uljuenim ali i otvorenim duhom i ukusom poput mojega, da odobri ili dopuni moje

15
Frankenstein
 Mary Shelley

planove. Kako bi takav prijatelj ispravio nedostatke tvog jadnog brata! Ja sam odve
gorljiv u izvrenju svojih nauma i odve nestrpljiv da bih se hrvao s potekoama.
Ali jo je vee zlo po mene to sam samouk: prvih etrnaest godina moga ivota pro-
veo sam bez ikakve stege, a itao nisam nita do putopisa iz knjinice naeg ujaka
Thomasa. U toj sam se dobi upoznao s proslavljenim pjesnicima nae domovine; ali
tek kad vie nisam bio kadar iskoristiti najvanije prednosti toga uvjerenja, shvatio
sam kako je nuno poznavati vie jezika osim onoga svoje rodne zemlje. Sad mi je
dvadeset i osam godina, a zapravo sam nepismeniji od mnogih kolaraca u petna-
estoj. Istina je da sam vie razmiljao, i da su moji snovi i moja matanja obuhvatniji
i velianstveniji, ali njih valja (kao to to slikari kau) disciplinirati; i silno mi je
potreban prijatelj koji bi bio dovoljno razuman da me ne prezre kao romantika, a do-
voljno privren da mi pokua usmjeriti duh.
Meutim, sve su to beskorisna jadanja; posve je sigurno kako neu nai nikakvih
prijatelja na irokoj puini, pa ak ni ovdje u Arhangelsku meu trgovcima i morna-
rima. A ipak, neka uvstva nepoznata talogu ljudske naravi nalaze se ak i u tim gru-
bim prsima. Moj je porunik, na primjer, ovjek izvanredne hrabrosti i poduzetnosti;
ludo ezne za slavom: ili, da se tonije izrazim, za napredovanjem u svome zvanju.
On je Englez, i uz nacionalne i profesionalne predrasude, neublaene obrazovanjem,
zadrao je neke od najplemenitijih osobina ovjeanstva. Upoznao sam ga neko na
jednom kitolovcu; kad sam ga pronaao nezaposlena u ovom gradu, odmah sam ga
angairao da mi pomogne u mom pothvatu.
Zapovjednik je osoba izvanredne udi, i poznat je na brodu po svojoj blagosti i
ljudskosti pri nametanju stege. Ta je okolnost, uz njegov dobro poznati integritet i
nepokolebivu hrabrost, izazvala u meni veliku elju da ga uzmem u slubu. Mladost
provedena u samoi, a najbolje godine pod tvojim blagim i enstvenim skrbnitvom,
u tolikoj su mjeri oblikovale osnovicu moga karaktera da ne mogu prevladati snanu
odvratnost prema okrutnosti koja je uobiajena na brodovima: nikad nisam vjerovao
u njezinu nunost i kad sam uo za pomorca koji je jednako poznat po blagosti
srca kao i po potovanju i poslunosti koju mu posada ukazuje, smatrao sam se
iznimno sretnim to sam kadar osigurati njegove usluge.
Prvi put sam za njega uo na prilino romantian nain, od jedne dame koja mu
duguje ivotnu sreu. Ovo je, ukratko, njegova pria. Prije nekoliko godina, on se za-
ljubio u mladu Ruskinju, djevojku skromnog imovnog stanja, i kako je ve bio priku-
pio prilian iznos u nagradama, otac je djevojke pristao na njihov brak. Vidio je svo-
ju odabranicu jednom prije zakazana obreda; ali ona je bila oblivena suzama i, ba-
civi mu se pred noge, stala ga preklinjati da je potedi, te mu u istom dahu priznala
kako voli drugoga, ali kako je on siromaan te se njezin otac nikad ne bi sloio s tom
vezom. Moj je velikoduni prijatelj umirio moliteljicu te je, im je saznao ime njezi-
na ljubavnika, smjesta prekinuo svoje udvaranje. Ve je prije toga svojim novcem

16
Frankenstein
 Mary Shelley

kupio seosko imanje na kojemu je bio nakanio proivjeti ostatak ivota; ali sve je to
prenio na svoga suparnika, zajedno sa stanovitim iznosom novca za nabavu stoke, i
tada je sam zatraio od djevojina oca da joj odobri brak s njezinim izabranikom. No
starac se odluno usprotivio, uvjeren kako ga zadana rije obvezuje, i moj prijatelj,
uvidjevi da je otac neumoljiv, napustio je zemlju i nije se vraao sve dok nije saznao
kako se njegova ljubav udala za onoga kome je poklonila svoje srce. Kakvo pleme-
nito bie! uskliknut e. I jest; ali uz to, potpuno je neobrazovan: utljiv je kao
Turin, i istie se nekakvim nehajem neznalice koji, premda njegovo ponaanje ini
jo neobinijim, umanjuje ono zanimanje i suut koje bi inae pobuivao.
Ipak, nemoj pretpostaviti, zato to pomalo jadikujem, ili zato to zamiljam utjehu
svojim mukama koju moda nikad neu doivjeti, kako sam se pokolebao u svojoj
odluci. Ona je vrsta kao sudbina, i moja se plovidba sada odlae samo dok vrijeme
ne dopusti da se ukrcamo. Zima je ove godine strahovito otra, ali proljee obeava
lijepo vrijeme i smatra se da nastupa neobino rano, tako da u se moda otisnuti na
more ranije nego to sam oekivao. Nita neu uiniti naglo i nepromiljeno: ti me
poznaje dovoljno da se uzda u moju razboritost i uviavnost kad god mi je povjere-
na briga o sigurnosti mojih blinjih.
Ne mogu ti opisati svoja uvstva pri pomisli kako je ostvarenje moga nauma tako
blizu. Nisam ti kadar ni priblino doarati onaj ustreptali osjeaj, napola ugodan a
napola straan, koji prati moje pripreme za putovanje. Odlazim u neistraena podru-
ja, u zemlju magle i snijega, ali neu ubijati albatrosa; nemoj stoga strahovati za
moju sigurnost, ili misliti hou Ii ti se vratiti izmuen i tuan kao Drevni pomorac.
Nasmijeit e se mojoj aluziji, ali otkrit u ti jednu tajnu. esto sam pripisivao svoju
sklonost, svoje strastveno oduevljenje pogibeljnim tajnama oceana, tom proizvo-
du najmatovitijega meu suvremenim pjesnicima. Neto neshvatljivo ivi u mojoj
dui. Ja sam praktian i marljiv - pedantan, radnik koji e obaviti poslove uporno i s
mnogo uloenog truda - ali uz to, neka ljubav prema udesnome, neka vjera u u-
desno, provlai se kroz sve moje planove i tjera me dalje od uobiajenih ljudskih pu-
tanja, ak na neobuzdanu puinu i u nepoznate krajeve koje se spremam istraivati.
Ali da se vratim milijim razmiljanjima. Hou li te ponovno susresti, nakon to
preplovim neizmjerna mora i vratim se oko najjunijeg rta Afrike ili Amerike? Ne
usuujem se oekivati takav uspjeh, a ipak ne mogu podnijeti pogled na nalije slike.
Nastavi mi za sada pisati kad god ti se prui prilika: moda tvoja pisma primim onda
kad mom raspoloenju bude najpotrebnija podrka. Volim te najnjenije. Sjeaj me
se s ljubavlju, dogodi li se da ti se nikad vie ne javim.
Srdano, tvoj brat
Robert Walton

17
Frankenstein
 Mary Shelley

Tree pismo

Gospoi Saville, Engleska

7. srpnja 17-

Draga moja sestro,

piem ti ovih nekoliko redaka u urbi, da te obavijestim kako sam dobro - i kako
je moj put ve lijepo uznapredovao. Ovo e pismo u Englesku donijeti jedan mornar
trgovake mornarice, sada na putu kui iz Arhangelska; ovjek sretniji od mene, koji
moda jo mnogo ljeta neu vidjeti svoj zaviaj. Ja sam, meutim, izvrsna raspoloe-
nja: moji su mornari smioni i oito odluni i uporni ljudi, a ini se kako ih ni plutaju-
e ledene sante koje neprestano prolaze kraj nas, upuujui na opasnosti podruja
prema kojima napredujemo, nimalo ne uznemiruju. Ve smo stigli do vrlo visokih
geografskih irina; ali sada je sredina ljeta i premda nije tako toplo kao u Engleskoj,
juni vjetrovi to nas hitro tjeraju k obalama do kojih tako arko elim stii, za-
pahnuli su nas oivljujuom toplinom kakvu zaista nisam oekivao.
Dosad nas nije zadesila nikakva neprilika koja bi bila vrijedna spomena. Snaan
vjetar jednom ili dva puta i povremeno prodiranje vode nezgode su koje se iskusni
moreplovci rijetko sjete i unijeti u brodski dnevnik, i bit u sretan ne dogodi li nam
se za nae plovidbe nita ozbiljnije.
Adieu, draga moja Margaret. Budi uvjerena da za svoje dobro, kao i za tvoje,
neu nepromiljeno srljati ususret opasnosti. Bit u hladnokrvan, uporan i razborit.
Ali uspjeh e zacijelo okruniti moje napore. A zato ne? Ve sam daleko stigao,
utirui stazu preko morskih bespua, pa su i same zvijezde svjedoci i dokaz moje po-
bjede. Zato ne nastaviti i dalje preko tog neukroenog a ipak poslunog elementa?
to moe zaustaviti odluan duh i vrstu volju ovjekovu?
Moje se nabujalo srce i nehotice prelijeva u ove rijei. Ali moram zavriti. Nebesa
neka blagoslove moju ljubljenu sestru!
R. W.

etvrto pismo

Gospoi Saville, Engleska

5. kolovoza 17-

18
Frankenstein
 Mary Shelley

Dogodilo nam se neto do te mjere neobino da ne mogu odoljeti a da to ne zabilje-

im, premda je vrlo vjerojatno kako e me vidjeti prije nego to ovi papiri dou u
tvoj posjed.
Prologa ponedjeljka (31. srpnja) bili smo gotovo opkoljeni ledom, koji je zarobio
brod sa svih strana, jedva mu ostavljajui malo prostora za plutanje. Na je poloaj
bio poneto pogibeljan, posebno zato to smo bili okrueni veoma gustom maglom.
Stoga smo ostali na mjestu, u nadi da e nastupiti nekakva promjena u atmosferi i
vremenu.
Otprilike u dva sata magla se razila, i ugledali smo posvuda oko nas golemo i ne-
ravno ledeno prostranstvo, naizgled bez kraja. Neki su od mojih pratilaca zastenjali,
a i u mom su se mozgu poele rojiti tjeskobne misli, pozivajui na oprez, kad je je-
dan neobian prizor izazvao nau pozornost i skrenuo nam misli sa zabrinutosti za
vlastiti poloaj. Ugledali smo kako niska koija, privrena za saonice s pseom
zapregom, putuje prema sjeveru na otprilike kilometar udaljenosti; neko stvorenje,
po obliju ovjek, ali oito gigantske grae, sjedilo je u saonicama i upravljalo psi-
ma. Motrili smo brzo napredovanje toga putnika pomou naih teleskopa dok se nije
izgubio meu dalekim neravninama leda.
Ta je pojava u nama izazvala neizmjerno uenje. Bili smo, u to smo bili vrsto
uvjereni, na stotine kilometara udaljeni od bilo kakvog kopna; ali ta prikaza kao da je
davala na znanje kako ono ipak nije tako daleko kako smo pretpostavljali. Okovani
ledom, meutim, nismo bili u stanju ii njegovim tragom, koji smo promatrali s
najveom pozornou.
Oko dva sata nakon tog dogaaja uli smo morske struje pod ledom, i prije veeri
led je popucao i oslobodio nam brod. Mi smo ipak ostali na mjestu sve do jutra, zbog
straha da se po tmini ne susretnemo s onim velikim pokretnim santama koje plutaju
naokolo nakon to led popuca. Iskoristio sam to vrijeme za nekoliko sati odmora.
Ujutro, meutim, im je svanulo, iziao sam na palubu i zatekao cijelu posadu za-
okupljenu neim na jednoj strani broda, oito razgovorom s nekim u moru. Bile su to
zapravo saonice, poput onih koje smo ve ranije vidjeli, to su doplovile do nas u
noi na velikoj santi leda. Samo je jedan pas jo bio iv; ali u saonicama je bilo ljud-
sko bie koje su mornari nagovarali da prijee na brod. Nije, poput onog drugog
putnika, bio divlji stanovnik nekakvog neotkrivenog otoka, ve Europljanin. Kad
sam se ja pojavio na palubi, prvi asnik je rekao:
- Ovo je na kapetan, i on vam nee dopustiti da poginete na otvorenom moru.
Ugledavi me, neznanac me oslovio na engleskome, premda sa stranim
naglaskom.
- Prije nego to stupim na va brod - rekao je - mogu li vas zamoliti da mi kaete
kamo ste se uputili?

19
Frankenstein
 Mary Shelley

Moe zamisliti moje zaprepatenje kad sam uo takvo pitanje od ovjeka na sa-
mom rubu pogibije, za kojega je, prema mom sudu, moje plovilo moralo znaiti
izvor spasenja to ga ne bi mijenjao ni za najvee blago ovoga svijeta. Odvratio sam,
meutim, kako smo krenuli na istraivaku plovidbu prema Sjevernom polu.
im je to uo, uinilo mi se da je zadovoljan i pristao je doi na brod. Dragi
Boe! Margaret, da si ti vidjela ovjeka koji nam se tako predao u nastojanju da se
spasi, tvojem iznenaenju ne bi bilo granica. Udovi su mu bili gotovo smrznuti, a ti-
jelo strahovito omravjelo od napora i patnji. Nikad nisam vidio ovjeka u tako jad-
nome stanju. Pokuali smo ga odnijeti u kabinu, ali im se maknuo sa svjeega zra-
ka, onesvijestio se. Odmah smo ga stoga premjestili natrag na palubu i priveli ga svi-
jesti trljajui ga konjakom i prisilivi ga da manju koliinu i popije. im je stao po-
kazivati znakove ivota umotali smo ga u pokrivae i smjestili uz dimnjak ku-
hinjskog tednjaka. Malo-pomalo se oporavio i pojeo malo juhe, to ga je udesno
ojaalo.
Tako su prola dva dana prije nego to je bio u stanju progovoriti, i opetovano
sam strahovao da su ga patnje liile zdravoga razuma. Kad se donekle oporavio, pre-
selio sam ga u svoju kabinu i njegovao ga koliko god su mi to moje dunosti do-
putale. Nikad nisam vidio zanimljivije osobe: oi mu uglavnom izraavaju neku
divljinu, ak ludost, ali ima trenutaka, ako mu ovjek na neki nain ugodi ili mu ui-
ni i najsitniju uslugu, kad mu cijelo lice nekako zablista dobrotom i milinom kakvi-
ma nigdje nisam vidio ravnih. Ali uglavnom je sjetan i zdvojan, i ponekad kripi zu-
bima, kao da ne moe vie podnijeti teinu jada koji ga titi.
Kad se moj gost malo oporavio, stajalo me prilino muke uvati ga od mojih
mornara, koji su mu eljeli postaviti tisuu pitanja; ali nisam elio dopustiti da ga
izmue svojom dokonom znatieljom u takvome tjelesnom i duevnom stanju u ko-
jemu je oporavak oito ovisio o potpunom mirovanju. Jednom ga je, meutim, na
porunik upitao zato se zaputio tako daleko na led u onako udnovatom vozilu?
Lice mu je smjesta poprimilo izraz najdublje tuge, i odgovorio je:
- Da potraim onoga koji je od mene pobjegao.
- A je li ovjek koga ste slijedili putovao na isti nain?
- Jest.
- Onda mi se ini da smo ga vidjeli, jer dan prije nego to smo vas nali, vidjeli
smo pse kako po ledu vuku saonice s ovjekom u njima.
To je pobudilo stranevu pozornost, i poeo je postavljati mnotvo pitanja u svezi
sa smjerom kojim se taj demon, kako ga je nazivao, uputio. Ubrzo zatim, kad smo
ostali nasamo, rekao je:
- Nedvojbeno sam izazvao vau znatielju, kao i znatielju ovih dobrih ljudi; ali

20
Frankenstein
 Mary Shelley

vi ste odve obzirni da biste me ita pitali.

- Svakako; zaista bi bilo vrlo drsko i neovjeno od mene muiti vas bilo kakvim
pitanjima.
- A ipak ste me vi izbavili iz neobina i pogibeljna poloaja; vi ste me dobrostivo
vratili u ivot.
Ubrzo zatim, upitao me mislim li da je pucanje leda unitilo one druge saonice?
Odvratio sam kako mu ne mogu pouzdano odgovoriti, jer led je poeo pucati tek
neto prije ponoi, i putnik je mogao stii na sigurno prije toga; ali o tome nisam mo-
gao suditi.
Od toga trenutka, nova je ivotna energija nadahnula oronulo neznanevo tijelo.
Iskazao je ivu elju da izie na palubu i eka ne bi li ugledao saonice koje smo rani-
je vidjeli; ali ja sam ga nagovorio da ostane u kabini, jer je odve slab da bi izdrao
surovost ovdanjeg podneblja. Obeao sam mu da e netko straariti u njegovo ime i
smjesta ga upozoriti pojavi li se bilo kakav novi predmet na obzorju.
I to su moji dnevniki zapisi o svemu to se u svezi s tim neobinim dogaajem
zbilo do dananjega dana. Neznanevo se zdravlje postupno popravilo, ali postao je
vrlo utljiv i kao da se nelagodno osjea im mu netko drugi osim mene ue u kabi-
nu. A ipak, ponaanje mu je tako pomirljivo i blago da se svi mornari zanimaju za
njega, premda zaista rijetko razgovaraju s njim. to se mene tie, zavolio sam ga kao
brata, i njegova trajna i duboka tuga izaziva u meni najdublju suut i smilovanje. Za-
cijelo je u boljim vremenima bio izvanredno stvorenje, kad je ak i sada, u ovakvom
bijednom stanju, sauvao privlanost i prijaznost.
Spomenuo sam u jednom od svojih pisama, draga moja Margaret, kako na irokoj
puini oceana neu uspjeti nai prijatelja; a ipak sam naao ovjeka kojega bih, prije
nego to su mu nevolje slomile duh, zaista rado nazivao bratom po srcu.
Nastavit u svoj dnevnik o svemu to se tie neznanca, bude li bilo kakvih novih
zbivanja to ih valja pribiljeiti.
18. kolovoza 17-

Moja sklonost prema gostu danomice raste. Nevjerojatno je u kolikoj on mjeri potie
istodobno i moje divljenje i moju samilost. Kako mogu gledati tako plemenito stvo-
renje uniteno jadom, a da ne osjetim najeu bol? Tako je blag, a ipak tako mudar;
duh mu je udesno profinjen, a kad govori, premda s vrhunskom vjetinom bira rije-
i, one ipak teku hitro i izvanredno glatko.
Sad se ve dobro oporavio od bolesti i neprestano je na palubi, oigledno izgleda-
jui one saonice koje su prethodile njegovima. A ipak, premda nesretan, nije tako
potpuno zaokupljen vlastitom nevoljom da se ne bi iskreno zanimao za planove osta-

21
Frankenstein
 Mary Shelley

lih. esto sa mnom razgovara o mojima, koje sam mu posve neprikriveno iznio.
Posvetio je veliku pozornost svim mojim argumentima koji govore u prilog uspjehu i
svim i najsitnijim pojedinostima koje sam poduzeo kako bih taj uspjeh osigurao. Ra-
zumijevanje koje je iskazao olakalo mi je da progovorim jezikom srca, da dadem
oduka plamenom aru svoje due i da kaem, s gorljivou koja me iznutra grije,
kako bih rado rtvovao svoj imutak, svoju egzistenciju, svaku svoju nadu, za napre-
dak svoga pothvata. ivot ili smrt jednoga ovjeka tek su mala cijena koju valja pla-
titi za stjecanje onoga znanja za kojim tragam, one vlasti koju u stei i proiriti nad
bitnim neprijateljima nae rase. Dok sam govorio, mrana je tuga prekrila lice moga
prijatelja. Isprva sam primijetio kako pokuava potisnuti uvstva; podigao je ruke
pred oi, i glas mi je zadrhtao i iznevjerio me kad sam ugledao suze kako mu urkom
cure izmeu prstiju; iz uzbibanih grudi otelo mu se bolno stenjanje. Uutio sam; na-
pokon je on progovorio, isprekidano:
- Nesretni ovjee! Zar i vi patite od moga ludila? Zar ste i vi okusili tu opojnu te-
kuinu? Posluajte me; dopustite da vam otkrijem svoju priu, i odgurnut ete tu
au od svojih usana!
Takve su rijei, kao to moe zamisliti, pobudile u meni ivu znatielju; ali pa-
roksizam boli koji je obuzeo neznanca bio je prejak za njegove trenutno slabe snage,
i mnogi su sati mirovanja i smirenog razgovora bili potrebni da opet stekne vlast nad
sobom.
Poto je nadvladao silinu svojih uvstava, uinilo mi se da sam sebe prezire to je
postao robom strasti; i potiskujui mranu tiraniju oaja, opet me naveo da razgova-
ramo o onome to mene osobno zanima. Raspitao se o povijesti mojih mlaih godi-
na. Ta je pria brzo ispriana: ali potaknula je razmiljanja u raznim smjerovima.
Govorio sam mu o svojoj elji da pronaem prijatelja, o svojoj ei za razumijeva-
njem sa srodnom duom, prisnijim nego to sam dotad imao prilike doivjeti, te izra-
zio uvjerenje kako ovjek ne moe govoriti o srei ako nije uivao taj blagoslov.
- Slaem se s vama - odvratio je neznanac - mi smo nedoraena stvorenja, i tek
napola oblikovana, ne pridonese li netko pametniji, bolji, drai od nas - kakav prija-
telj mora biti - usavravanju naih slabanih i neispravnih naravi. Ja sam neko imao
prijatelja, najplemenitije ljudsko stvorenje koje se moe zamisliti, te stoga imam
puno pravo prosuivati kad je rije o prijateljstvu. Vi imate nadu, i svijet pred so-
bom, i nemate razloga oajavati. Ali ja - ja sam izgubio sve to sam imao, i ne mogu
zapoeti ivot iznova.
Kad je to izgovorio, lice mu je izraavalo neku smirenu, ustaljenu tugu koja me
dirnula u srce. Ali tada je uutio i nakon nekog vremena povukao se u svoju kabinu.
ak ovako slomljena duha, nema ovjeka koji dublje od njega osjea ljepote pri-
rode. Zvjezdano nebo, more, i svaki prizor to nam pruaju ova udesna prostranstva

22
Frankenstein
 Mary Shelley

kao da i dalje posjeduju mo da mu duh uznesu nad zemlju. Takav ovjek posjeduje
dvostruku egzistenciju: moe trpjeti nevolje i biti pritisnut razoaranjima, ali ipak,
kad se povue u svoju nutrinu, bit e poput nebeskog duha koji oko sebe nosi aure-
olu, u iji se krug ne usuuje prodrijeti nikakva bol ni opaina.
Smijei li se oduevljenju kojim opisujem ovog boanskog lutalicu? Ne bi da ga
vidi. Tebe su pouile i oplemenile knjige i povuenost od svijeta i stoga si poneto
izbirljiva; ali to te samo ini sposobnijom da ispravno ocijeni nevjerojatne vrline
ovog izvanrednog ovjeka. Nekoliko sam puta pokuao otkriti koju to odliku on
posjeduje da ga do te mjere izdie iznad svake druge osobe koju poznajem. Vjerujem
da je posrijedi nekakva intuitivna otroumnost, brza ali nepogreiva sposobnost rasu-
ivanja, prodiranje u uzroke dogaaja kojemu po jasnoi i tonosti nema ravnoga;
dodaj tome lakou izraavanja i glas kojega je raznolikost u intonaciji prava glazba
to razgaljuje duu.
19. kolovoza 17-

Juer mi je neznanac rekao:

- Lako moete uoiti, kapetane Walton, da sam pretrpio velike i besprimjerne ne-
volje. Jednom sam odluio kako e uspomena na ta zla umrijeti sa mnom, ali vi ste
uspjeli postii da izmijenim svoju odluku. Vi tragate za znanjem i mudrou, kao to
sam i ja neko tragao; i od srca se uzdam kako se ispunjenje vaih elja nee pokaza-
ti zmijom koja e vas ujesti, kao to je bilo u mom sluaju. Ne znam koliko e vam
pripovijedanje o mojim nevoljama koristiti; a ipak, kad pomislim kako slijedite isti
put, izlaui se istim onim opasnostima koje su od mene uinile ono to jesam, za-
miljam kako ete moda izvesti prikladnu pouku iz moje prie; pouku koja e vas
usmjeravati, uspijete li u svom pothvatu, a tjeiti vas u sluaju neuspjeha. Pripremite
se da sluate o zbivanjima koja se obino smatraju udesnima. Kad bismo se nalazili
u pitomijem prirodnom okoliu, mogao bih se pobojati da u kod vas naii na nevje-
ricu, moda i na porugu; ali mnogo se tota ini moguim u ovim divljim i tajnovi-
tim prostranstvima to bi inae izazvalo smijeh svakoga tko nije upoznat s razliitim
i uvijek novim moima prirode; pritom ne dvojim da moja pripovijest u sebi sadri
niz dokaza o istinitosti zbivanja koja opisuje.
Nee ti biti teko zamisliti kako me ponueno priopenje veoma razveselilo, a
ipak nisam mogao podnijeti da on iznova proivljava staru bol niui svoje nevolje.
Osjeao sam ivu elju da sasluam obeanu priu, djelomice iz znatielje, a djelo-
mice zbog snanog poriva da mu olakam sudbinu bude li to u mojoj moi. U svom
sam odgovoru izrazio ta uvstva.
- Zahvaljujem vam - odvratio je - na vaem razumijevanju, ali ono je nepotrebno;
moja je sudbina zamalo dovrena. ekam jo samo jedan dogaaj, i onda u poiva-

23
Frankenstein
 Mary Shelley

ti u miru. Znam to ste pomislili - nastavio je, shvativi kako ga elim prekinuti - ali
varate se, prijatelju moj, ako doputate da vas tako nazivam; nita ne moe izmijeniti
moju sudbu; sasluajte moju povijest i uvidjet ete kako je neopozivo odreena.
Tada mi je kazao kako e otpoeti svoju priu sutradan, kad budem imao vremena
na raspolaganju. Na tom sam mu obeanju uistinu najsrdanije zahvalio. Odluio
sam svake veeri, kad ne budem neodgodivo zauzet svojim poslovima, zabiljeiti
ono to mi tijekom dana ispripovjedi, sluei se pritom koliko je god mogue njego-
vim rijeima. Budem li prezauzet, radit u barem biljeke. Taj e rukopis tebi ne-
dvojbeno priiniti veliki uitak; ali ja, koji ga poznajem i koji to sluam s njegovih
usana - s kojim u ga tek ja zanimanjem i suuti itati jednog dana u budunosti! Ve
sada, kad zapoinjem svoj posao, njegov mi zvuni glas ispunja ui; pogled onih
blistavih oiju poiva na meni u svoj svojoj sjetnoj milini; vidim mu mravu ruku
podignutu u aru pripovijedanja, dok mu dua obasjava crte lica iznutra. Zacijelo je
udna i muna njegova pria, uasna ta oluja koja je zadesila ovaj hrabri brod na nje-
govu putu i unitila ga - ovako!

24
Frankenstein
 Mary Shelley

Prvo poglavlje

Po roenju sam enevljanin i moja je obitelj jedna od najodlinijih u toj republici.

Moji su preci niz godina bili savjetnici i gradski vijenici, a otac mi je asno i dosto-
janstveno obnaao mnoge javne dunosti. Svi koji su ga poznavali potovali su ga
zbog njegova integriteta i neumorne brige za ope dobro. Mlae je dane proveo u
neprestanoj zauzetosti problemima svoje zemlje; niz okolnosti sprijeio ga je da
se rano oeni i tek je na zalasku ivota postao suprugom i ocem obitelji.
Budui da situacija u kojoj se oenio osvjetljuje njegov karakter, ne mogu a da ne
prozborim o njoj.
Jedan od njegovih najprisnijih prijatelja bio je trgovac koji je iz vrlo imunog sta-
nja, spletom brojnih okolnosti, upao u bijedu. Taj ovjek, imenom Beaufort, bio je
ponosna i nepokolebiva karaktera, i nije mogao podnijeti da ivi u bijedi i zaboravu
u istoj onoj zemlji u kojoj se ranije isticao svojim poloajem i ugledom. Stoga se, na-
kon to je isplatio dugove na najasniji mogui nain, povukao sa svojom kerkom u
grad Luzern, gdje je ivio nepoznat i u siromatvu. Moj je otac osjeao prema Be-
aufortu najiskrenije prijateljstvo i silno ga je rastuilo njegovo povlaenje u te ne-
voljne prilike. Ogoreno je osuivao lani ponos koji je naveo njegova prijatelja na
ponaanje nedostojno privrenosti to ih je vezivala. Smjesta se dao na posao da ga
potrai, u nadi da e ga nagovoriti da ponovno zapone ivot u svijetu, uz njegov za-
jam i pomo.
Beaufort je poduzeo vrlo uspjene mjere da se sakrije i mom je ocu trebalo deset
mjeseci da pronae njegovo pribjeite. Sav sretan zbog tog otkria pourio je u
kuu koja je bila smjetena u nekoj sirotinjskoj uliici kraj rijeke Reuss. No, kad je
uao, doekala ga je najgora bijeda i siromatvo. Beaufort je nakon propasti svoga
imutka uspio utedjeti tek vrlo mali iznos, dovoljan da ga odrava na ivotu nekoliko
mjeseci, a nadao se da e u meuvremenu pronai neko pristojno zaposlenje u
kakvoj trgovakoj kui. To je meurazdoblje, dakle, bilo provedeno u neradu; imao
je dovoljno vremena za razmiljanje i njegova se tuga samo produbila i postala jo
bolnija. Napokon mu je tako savladala duh da je nakon tri mjeseca pao u bolesniku
postelju, nemoan da uini bilo kakav napor.
Kerka ga je beskrajno njeno njegovala, ali sva oajna uvidjela je kako se njiho-
ve male zalihe naglo smanjuju i kako nemaju nikakvih drugih sredstava za uzdrava-
nje. Meutim, Caroline Beaufort posjedovala je duh neobina soja i njezina joj je

25
Frankenstein
 Mary Shelley

hrabrost pritekla u pomo u nevolji. Pronala je jednostavan posao; plela je slamu; i

na razliite je naine uspijevala zaraivati bijednu plaicu, jedva dovoljnu za odra-
vanje golog ivota.
Nekoliko je mjeseci prolo na taj nain. No, njezinu je ocu bivalo sve gore; otada
je sve svoje vrijeme provodila iskljuivo njegujui ga; sredstva su joj se smanjila, a
nakon deset mjeseci otac joj je umro na rukama i ostavio je siroetom i prosjaki-
njom.
Taj ju je posljednji udarac potpuno skrio, i kleala je kraj Beaufortova lijesa
gorko plaui, kad je moj otac uao u sobu. Pojavio se kao zatitniki duh toj jadnoj
djevojci, koja se tada potpuno predala njegovoj brizi. Nakon prijateljeva pokopa
odveo ju je u enevu i povjerio skrbi neke roakinje. Dvije godine poslije tog doga-
aja, Caroline mu je postala suprugom.
Izmeu ivotne dobi mojih roditelja bila je znatna razlika, ali inilo se da ih ta
okolnost samo jo vie vezuje sponama njene privrenosti. U uspravnom duhu mog
oca postojao je neki smisao za pravdu koji je od njega zahtijevao da visoko cijeni da
bi arko ljubio. Moda je u ranijim godinama trpio zbog kasno otkrivene ne-
dostojnosti neke ljubljene, pa je tako bio skloniji prihvatiti iskuanu vrijednost. U
njegovoj privrenosti mojoj majci oitovala se iskrena zahvalnost i oboavanje, osje-
aji potpuno razliiti od starake zaluenosti, budui da su bili nadahnuti potova-
njem njezinih vrlina i eljom da budu sredstvom koje e joj do neke mjere nadokna-
diti sve nevolje koje je pretrpjela. Njegov je odnos prema njoj bio stoga neizrecivo
dobrohotan. Sve to se inilo, inilo se u skladu s njezinim eljama i za njezinu
udobnost. Trudio se da je zatiti kao to vrtlar zatiuje prelijepu egzotinu biljku od
svakog surovijeg vjetra, i da je okrui svime to bi moglo izazvati ugodu u njezinoj
blagoj i dobronamjernoj dui. Njezino zdravlje, pa ak i smirenost njezina do tada
postojanog duha, bili su uzdrmani svime to je proivjela. U tijeku te dvije godine
koje su protekle do njihova vjenanja, moj je otac postupno napustio sve svoje javne
dunosti; neposredno nakon sklopljena braka potraili su lijek za njezino izmueno
tijelo u ugodnom podneblju Italije, promjeni okoline i zanimanju koje uvijek prati
putovanje kroz tu zemlju udesa.
Iz Italije otputovali su u Njemaku i Francusku. Ja, njihovo najstarije dijete, roen
sam u Napulju, i jo kao dojene pratio sam ih na njihovim lutanjima. Ma koliko da
su bili privreni jedno drugome, inilo se da iz samoga rudnika ljubavi izvlae neis-
crpne zalihe njenosti da bi me njima obasuli. Njeno milovanje moje majke i smije-
ak mog oca, prepun nekog dobroudnog uitka dok me promatra, moje su prve
uspomene. Bio sam njihova igraka i njihov idol, i jo neto bolje - njihovo dijete,
neduno i bespomono stvorenje koje im je nebo podarilo, kojega valja podii u do-
broti i kojega je budunost u njihovim rukama, da ga usmjere u sreu ili u jad, ve
prema tome kako ispunjaju svoje dunosti prema njemu. S tom dubokom svijeu o
26
Frankenstein
 Mary Shelley

tome to duguju biu kojemu su podarili ivot, dodanom onom budnom duhu
njenosti to ih je oboje nadahnjivao, moe se lako zamisliti kako sam, premda sam
svakoga sata mog ivota u najnjenijoj dobi primao pouku u strpljivosti, milosru i
svladavanju sama sebe, bio u tolikoj mjeri voen nekom svilenom uzicom da mi se
sve proivljeno inilo tek jednim jedinim nizom uitaka.
Dugo sam im vremena bio jedina briga. Moja je majka silno eljela imati ker, ali
ja sam im i dalje ostao jedinim potomkom. Kad mi je bilo oko pet godina, na putova-
nju preko granica Italije proveli smo tjedan dana na obalama jezera Como. Njihova
dobra narav esto ih je nukala da ulaze u kuice siromaha. To je za moju majku bilo
vie od dunosti; bila joj je potreba, strast - prisjeajui se svega to je pretrpjela i
kako je toga bila izbavljena - nastupiti sa svoje strane kao aneo uvar nesretnicima.
Tijekom jedne od njihovih etnji, bijedan kuerak u dubini neke doline privukao im
je pozornost kao posebno zaputen, dok je hrpa poluodjevene djece okupljene oko
njega govorila o sirotinji u njezinu najgorem obliku. Jednog dana, kad je otac
sam otiao u Milano, majka je u mojoj pratnji posjetila tu nastambu. Pronala je se-
ljaka i njegovu enu, izmuene, pogrbljene od briga i tekoga rada, kako dijele osku-
dan obrok na petero gladne djeice. Meu njima nalazilo se jedno koje je moju
majku privuklo mnogo vie od ostalih. inilo se da pripada nekom drugaijem soju.
etvero drugih bili su tamnooki, otporni mali skitnice; ovo je dijete bilo mravo i
vrlo svijetlo. Kosa joj je bila kao najblistavije ivo zlato i unato siromatvu njezine
odjee inilo se da joj kruni glavu nekom otmjenou. elo joj je bilo visoko i jasno,
modre oi bez sjena, a usne i oblik lica izraavali su toliku uvstvenost i ljupkost da
je nitko nije mogao pogledati a da u njoj ne vidi neku drugaiju vrstu, neko bie
poslano s nebesa, s rajskim igom na crtama lica,
Seljakinja, koja je zapazila kako moja majka pogledom punim divljenja i uenja
promatra tu prekrasnu djevojicu, revno je ispriala njezinu povijest. Ona nije bila
njezino dijete, ve ki jednog milanskog plemia. Majka joj je bila Njemica i umrla
je pri porodu. Dojene su dali tim dobrim ljudima da ga othrane; tada su bolje stajali.
Nisu bili dugo oenjeni i tek im se rodilo najstarije dijete. Otac njihove tienice bio
je jedan od onih Talijana koji su odgojeni u uspomeni na nekadanju slavu Italije -
jedan od schiavi ognor frementi{2} koji je davao sve od sebe da ostvari slobodu svo-
je zemlje. Postao je rtvom njezine slabosti. Je li u meuvremenu umro ili je i dalje
trunuo u austrijskim zatvorima, nije poznato. Imanje mu je konfiscirano; dijete mu je
postalo siroe i prosjakinja. Ostala je sa svojim skrbnicima i cvjetala u njihovoj suro-
voj nastambi, ljepa od vrtne rue meu tamnolistim kupinama.
Kad se otac vratio iz Milana, zatekao me kako se igram u velikom salonu nae
vile s djetetom ljepim od kerubina s umjetnike slike - stvorenjem kojemu je lice
upravo zrailo ljepotom i kojemu su stas i kretnje bili gipkiji od planinske divokoze.
To se privienje ubrzo razjasnilo. S njegovim doputenjem, moja je majka uspjela

27
Frankenstein
 Mary Shelley

privoljeti njezine seljake skrbnike da joj prepuste svoju tienicu. Oni su iskreno
voljeli to ljupko siroe. Njezina je nazonost bila za njih pravi blagoslov, ali bilo bi
nepravedno zadravati je u siromatvu i oskudici kad joj je providnost ponudila
tako monu zatitu. Posavjetovali su se sa seoskim sveenikom i posljedica je bila da
je Elizabeth Lavenza postala stanovnikom kue mojih roditelja - meni vie od sestre
- lijepa i oboavana druica u svim mojim zanimanjima i razonodama.
Svi su voljeli Elizabeth. Ta strastvena privrenost, gotovo puna strahopoitanja, s
kojom su je svi promatrali i u kojoj sam sm sudjelovao, postala je moj ponos i ui-
tak. Veer prije nego to e je dovesti u na dom, majka je rekla nestano: Imam
draestan dar za moga Viktora - sutra e ga dobiti. I kada mi je sutradan predstavila
Elizabeth kao taj obeani dar, ja sam s djetinjom ozbiljnou doslovce protumaio
njezine rijei i prihvatio Elizabeth kao svoju - svoju da je titim, ljubim i oboavam.
Sve pohvale njoj upuene primao sam kao da se odnose na moje vlasnitvo. Jedno
smo drugo prisno nazivali imenom bratia i sestrine. Nijedna rije, nijedan izraz ne
moe jasno iskazati i utjeloviti onu vrstu odnosa u kojem je ona stajala prema meni -
moja vie nego sestra, jer e do smrti biti samo moja.

28
Frankenstein
 Mary Shelley

Drugo poglavlje

Odgajani smo zajedno; meu nama nije bila ni godina dana razlike. Ne moram rei
kako nam je bila potpuno nepoznata bilo kakva vrsta sukoba ili svae. Sklad bijae
dua naeg druenja, a razliitosti i suprotnosti koje su postojale u naim karakterima
jo su nas vie zbliavale. Elizabeth je bila mirnije i usredotoenije naravi; ja sam
meutim, uza sav svoj ar, imao sposobnosti za ozbiljnije pregnue i dublje me pro-
imala elja za znanjem. Ona je provodila vrijeme pratei uzviene kreacije pjesnika;
i u velianstvenim i udesnim prizorima kojima je bio okruen na dom u vi-
carskoj - impozantnim oblicima planina, promjenama godinjih doba, olujama i
miru, tiini zime, ivotnosti i zaigranosti naih alpskih ljeta - nalazila je obilje razlo-
ga za divljenje i uitak. Dok je moja druica ozbiljno i smireno promatrala veli-
anstveno lice stvari, ja sam uivao u istraivanju njihovih uzroka. Svijet je za me
bio tajna koju sam nakanio odgonetnuti. Znatielja, ozbiljno istraivanje ne bih li
saznao skrivene zakone prirode, radost na granici ushienja kad su mi se otkrili, neka
su od najranijih raspoloenja koje pamtim.
Po roenju drugoga sina, sedam godina mlaeg od mene, moji su se roditelji
posve odrekli lutalakog ivota i smjestili se u svojoj domovini. Posjedovali smo
kuu u enevi i campagne{3} na Belrive, istonoj obali jezera, udaljenoj neto vie od
petnaest kilometara od grada. Uglavnom smo boravili u ovoj drugoj kui, i ivot mo-
jih roditelja prolazio je u prilinoj izdvojenosti od svijeta. Po naravi sam bio
sklon izbjegavati gomile i gorljivo se vezivati samo uz malobrojne. Stoga sam
uglavnom bio ravnoduan prema svojim suuenicima, ali uspostavio sam spone naj-
vreg prijateljstva s jednim od njih. Henry Clerval, sin enevskog trgovca, bio
je djeak iznimnog talenta i mate. Uivao je u podvizima, u tekoama, ak i u
opasnosti zbog nje same. Bio je veoma naitan, ljubitelj romantinih knjiga o vitezo-
vima. Spjevao je nekoliko junakih pjesama i zapoeo pisati mnoge prie o arolija-
ma i vitekim pustolovinama. Pokuavao nas je natjerati da glumimo u igrokazima i
da sudjelujemo u maskaradama u kojima su likovi bili oblikovani prema junaci-
ma Roncesvallesa, Okruglog stola kralja Artura, i one viteke ete koja je prolila krv
da bi izbavila Sveti grob iz ruku nevjernika.{4}
Nema ljudskog bia koje je moglo proivjeti sretnije djetinjstvo od mojega. Moji
su roditelji bili nadahnuti iskrenim duhom blagosti i popustljivosti. Nismo ih osjeali
kao tirane koji vladaju naim ivotima prema svojim hirovima, ve kao stvaratelje i

29
Frankenstein
 Mary Shelley

promicatelje svih onih brojnih uitaka koji su nam bili dostupni. Kad sam se druio s
drugim obiteljima vrlo sam jasno razabirao koliko je posebno sretna moja sudbina, i
zahvalnost je pripomogla razvitku sinovske ljubavi.
Moja je ud ponekad bila silovita, a strasti estoke; ali nekom zakonitou u mom
ustrojstvu one nisu bile usmjerene prema djetinjastim zabavama, ve prema gorljivoj
elji da uim, ali ne da uim sve bez razlike. Priznajem da ni ustroj jezika, ni zakoni
vlada, ni politike razliitih drava nisu za mene imali nikakvoga ara. Tajne neba i
zemlje bile su ono to sam elio prouavati; i bez obzira je li me zaokupljala vanjti-
na stvari ili unutarnji duh prirode i tajnovita dua ovjeka, moja su ispitivanja bila
vazda usmjerena na metafizike ili, u svom najuzvienijem smislu, fizike tajne svi-
jeta.
U meuvremenu se Clerval bavio, recimo tako, moralnim odnosima meu stvari-
ma. Aktivna faza ivota, junake vrline i ljudska djela bili su predmet njegova zani-
manja; nadao se i sanjao postati jednim od onih kojih su imena zabiljeena u povi-
jesti kao imena hrabrih i pustolovnih dobroinitelja nae vrste. Svetaka je Eliza-
bethina dua sjala poput posveene svjetiljke u naem smirenom domu. Uvijek
je imala razumijevanja za nas; njezin smijeak, njezin blagi glas i ljupki pogled onih
nebeskih oiju uvijek su bili pripravni da nas blagoslove i nadahnu. Bila je ivi duh
ljubavi koji smiruje i privlai; moja istraivanja mogla su me uiniti mrzovoljnim,
gorljivost moje prirode grubim, da nije bilo nje da razblai moju narav kako bi nali-
kovala njezinoj njenosti. A Clerval - zar se bilo kakvo zlo moglo ugnijezditi u
Clervalovu duhu? A ipak, ak ni on moda ne bi bio tako savreno ovjean, tako
obziran u svojoj irokogrudnosti, tako pun prijaznosti i njenosti usred svoje strasti
za pustolovnim podvizima da mu ona nije otkrila zbiljsku ljupkost dobroinstva i
postigla da ciljem i svrhom njegove krilate ambicije postane initi dobro.
Osjeam izvanredan uitak dok ponavljam te uspomene iz djetinjstva, prije nego
to mi je nesrea okaljala duh i promijenila njegovu vedru viziju sveope koristi u
mrano i uskogrudno razmiljanje o samome sebi. Osim toga, iznosei sliku svojih
najranijih dana, biljeim takoer ona zbivanja koja su nezamjetnim koracima dovela
do moje kasnije prie o nevolji; jer kad sam sebi pokuavam otkriti roenje
one strasti koja je zavladala mojom sudbinom, nalazim je kako zapoinje, poput pla-
ninske rijeke, iz zanemarivih i gotovo zaboravljenih izvora; ali irei se u svom
daljnjem toku, postala je bujicom koja e u naletu otplaviti sva moja nadanja i ra-
dosti.
Filozofija prirode onaj je duh koji je upravljao mojom sudbinom; elim stoga u
ovom pripovijedanju iznijeti injenice koje su dovele do moje sklonosti prema toj
znanosti. Kad mi je bilo trinaest godina, svi smo otili na izlet u kupke blizu Thono-
na; nepovoljno nas je vrijeme prisililo da ostanemo cijeli dan zatvoreni u svratitu. U
toj sam kui sluajno pronaao svezak djela Corneliusa Agrippe.{5} Apatino sam ga
30
Frankenstein
 Mary Shelley

otvorio; teorija koju on pokuava demonstrirati i udesne injenice koje pripovijeda,

ubrzo su pretvorili apatiju u oduevljenje. Novo svjetlo kao da mi je obasjalo duh i
poskakujui od radosti upoznao sam oca sa svojim otkriem. Moj je otac nehajno
pogledao naslovnicu knjige i rekao: Ah! Cornelius Agrippa! Dragi moj Viktore, ne-
moj s tim gubiti vrijeme; to je obino bijedno smee.
Da se umjesto te primjedbe moj otac potrudio objasniti mi kako su Agrippina na-
ela potpuno pobijena i kako je umjesto toga uveden moderni sustav znanosti koji
posjeduje mnogo veu snagu od staroga, budui da je njegova bila izmiljena, dok je
snaga sadanjega sustava zbiljska i praktina, bio bih zacijelo odbacio Agrippu i za-
dovoljio svoju matu, ma koliko bila zagrijana, time da se jo veim arom bacim na
svoja prijanja prouavanja. Mogue je ak da smjer mojih razmiljanja nikad ne bi
primio onaj kobni poticaj koji je doveo do moje propasti. Ali letimian pogled koji je
otac bacio na moju knjigu nikako me nije uvjerio da joj on poznaje sadraj; i nasta-
vio sam itati s najveom revnou.
Kad sam se vratio kui prva mi je briga bila nabaviti sva djela toga autora, a
kasnije i Paracelsusa i Albertusa Magnusa.{6} Ushieno sam itao i prouavao ne-
obuzdana matanja tih pisaca; inilo mi se da su oni blago koje rijetko tko poznaje
osim mene. Ve sam prije opisao sebe kao ispunjenog gorljivom enjom da pro-
drem u tajne prirode. Unato intenzivnom trudu i udesnim otkriima suvremenih fi-
lozofa, uvijek sam nakon svojih prouavanja ostajao nezadovoljan, a moja znatielja
neutaena. Navodno je Sir Isaac Newton rekao kako se osjea poput djeteta koje
skuplja koljke kraj velikog i neistraenog oceana istine. Oni njegovi nasljednici u
svakoj grani prirodne filozofije s kojima sam se ja upoznao, ak su se i mojem dje-
akom shvaanju inili pukim nespretnjakoviima zauzetim istim poslom.
Neuki seljak zamjeuje elemente oko sebe i poznaje njihovu praktinu upotrebu.
Najueniji filozof zna tek neto vie. On je djelomice podigao veo s lica Prirode, ali
njezine besmrtne crte i dalje ostaju udo i tajna. On moe secirati, analizirati i davati
imena; ali, da o konanom uzroku i ne govorimo, uzroci u svojoj sekundarnoj i terci-
jarnoj fazi njemu su potpuno nepoznati. Suoio sam se s utvrdama i bedemima koji
kao da ljudskim stvorenjima prijee ulazak u tvravu prirode, i nepromiljeno i ne-
uko osjetio sam malodunost i mrzovolju.
Ali sad su tu bile knjige i tu su bili ljudi koji su prodrli dublje i znali vie. Povje-
rovao sam na rije u sve to su tvrdili, i postao sam njihovim uenikom. Moda zvu-
i udno da se tako neto dogaa u osamnaestom stoljeu; ali premda sam stjecao
uobiajeno obrazovanje u enevskim kolama, glede mojih najomiljenijih znanosti u
velikoj sam mjeri bio samouk. Moj otac nije imao dara za znanost i preostalo mi je
da se borim sa sljepoom djeteta, dodanoj uenikovoj elji za znanjem. Voen svo-
jim novim uiteljima, s najveim sam marom krenuo u potragu za kamenom mudra-
ca i eliksirom ivota; ali ovo je posljednje ubrzo zaokupilo moju nepodijeljenu po-
31
Frankenstein
 Mary Shelley

zornost. Bogatstvo je bilo nevaan cilj, ali kakva bi slava popratila moje otkrie kad
bi mi uspjelo prognati bolest iz ljudskog tijela i uiniti ovjeka neranjivim za sve
osim za nasilnu smrt!
A nisu mi to bile jedine vizije. Prizivanje duhova ili vragova bilo je obeanje koje
su moji omiljeni pisci vrlo irokogrudno davali, obeanje kojega sam ispunjenje
revno traio; i ako su moja zazivanja uvijek bila bezuspjena, pripisivao sam taj ne-
uspjeh vie vlastitom neiskustvu i pogrekama nego nedostatku vjetine ili pouzda-
nosti mojih nastavnika. I tako sam neko vrijeme bio zauzet tim pobijenim sustavi-
ma mijeajui, kao posve neupuen, tisue proturjenih teorija i koprcajui se
oajniki u jarku raznorodnih znanja, voen gorljivom matom i djetinjastim
razmiljanjem, dok jedan sluaj nije ponovno izmijenio tijek mojih misli.
Kad mi je bilo oko petnaest godina, povukli smo se u nau kuu kraj Belrivea,
gdje smo bili svjedocima silovite i strane oluje. Dola je iza planina Jure; grmljavi-
na je odjednom zatutnjala jezivom snagom iz razliitih dijelova nebesa. Dok je oluja
trajala, ostao sam znatieljno i s uitkom promatrati njezino napredovanje. Stojei
kraj vrata, iznenada sam primijetio kako plamena struja izvire iz nekog starog
i prekrasnog hrasta dvadesetak metara od nae kue; im je to zasljepljujue svjetlo
nestalo, iezao je i hrast, i nije ostalo nita do spaljenog panja. Kad smo ga pregle-
dali idueg jutra, otkrili smo da je stablo pogoeno na neobian nain. Udarac ga nije
rascijepio, ve ga razlistao na tanke drvene rezance. Nikad nisam vidio nita to bi
bilo tako temeljito uniteno.
I prije toga znao sam neto o oitijim zakonima elektriciteta. Ovom je prilikom s
nama bio jedan ovjek, veliki istraiva filozofije prirode. Uzbuen tom katastrofom
upustio se u tumaenje teorije koju je on oblikovao na temu elektriciteta i galva-
nizma, a koja je meni bila istodobno i nova i zapanjujua. Sve to je rekao potpuno je
bacilo u zasjenak Comeliusa Agrippu, Albertusa Magnusa i Paracelsusa, gospodare
moje mate; ali nekom kobnom sluajnou, zbacivanje tih ljudi uinilo me nesklo-
nim da nastavim s mojim dotadanjim prouavanjima. inilo mi se kao da nita nee
niti moe biti poznato. Sve to je tako dugo zaokupljalo moju pozornost, odjednom
je postalo prezira vrijedno. Jednim od onih hirova due kojima smo moda najvie
podloni u ranoj mladosti, smjesta sam se odrekao svojih prijanjih zanimanja, odba-
cio prirodnu znanost i sve njezine potomke kao deformirane i nakazne, i poeo osje-
ati najvei prezir prema tobonjoj znanosti koja nikad nee moi prekoraiti ak ni
prag pravoga znanja. U takvom raspoloenju prihvatio sam se matematike i svih
istraivanja povezanih s tom znanstvenom disciplinom kao neega to je sagraeno
na sigurnim temeljima, dakle vrijedno moje pozornosti.
Tako su udnovato ustrojene nae due, i tako smo krhkim sponama vezani za
napredak ili propast. Kad se osvrnem unatrag, ini mi se kao da je ta gotovo udesna
promjena sklonosti i volje bila posljedicom neposrednog prijedloga anela uvara
32
Frankenstein
 Mary Shelley

moga ivota - posljednji pokuaj u koji se duh spasenja upustio da odvrati onu oluju
koja je ak i tada prijetila na horizontu, spremna da me zahvati. Njegova je pobjeda
bila najavljena neobinom mirnoom i zadovoljstvom due, koja je uslijedila kad
sam odbacio moja prijanja i u posljednje vrijeme tako muna prouavanja. I tako se
dogodilo da sam nauio povezivati zlo s njihovim nastavkom, sreu s njihovim zane-
marivanjem.
Bio je to veliki napor duha dobrote, ali bio je neuspjean. Sudbina je bila odve
mona i njezini su nepromjenjljivi zakoni odluili o mom potpunom i strahovitom
unitenju.

33
Frankenstein
 Mary Shelley

Tree poglavlje

Kad sam napunio sedamnaest godina, moji su roditelji zakljuili kako bih morao
postati studentom na sveuilitu u Ingolstadtu. Do tada sam polazio kole u enevi,
ali otac je drao potrebnim da svoju naobrazbu upotpunim upoznavanjem s obiaji-
ma razliitim od onih u mojoj domovini. Stoga je moj odlazak bio zakazan vrlo rano,
ali prije nego to je predvieni dan doao, zbila se prva nesrea u mom ivotu - zlo-
kobna najava, na neki nain, moje budue nevolje.
Elizabeth je dobila arlah; bolest je bila ozbiljna i bila je u velikoj pogibli. Za vri-
jeme njezine bolesti, svim smo moguim argumentima nagovarali majku neka se
sustegne od njezine njege. Isprva se pokorila naim molbama, ali kad je ula kako je
ivot njezine miljenice u opasnosti, vie nije mogla nadvladati svoju strepnju. Sjedila
je uz bolesniku postelju; njezina je briga i njega trijumfirala nad zloudnim uzroni-
kom bolesti - Elizabeth je bila spaena, ali posljedice tog nerazboritog postupka po-
kazale su se kobnima po njezinu izbaviteljicu. Treega dana, moja se majka razbolje-
la; njezina je groznica bila popraena uistinu alarmantnim simptomima, i pogledi li-
jenika upuivali su na najgore. Ni na samrtnoj postelji, snaga duha i dobroudnost
te najbolje od svih ena nije ju naputala. Spojila je moje i Elizabethine ruke. - Djeco
moja - rekla je - moje najpouzdanije nade u buduu sreu temeljile su se na vjeri u
vau zajednicu. To e oekivanje sada biti utjehom vaeg oca. Elizabeth, ljuba-
vi moja, ti e morati zauzeti moje mjesto kod moje mlae djece. Ah! alim to me
odvode od vas; sretna i ljubljena kao to sam uvijek bila, nije li teko sve vas ostavi-
ti? Ali to nisu misli koje mi prilie; nastojat u se vedro pomiriti sa smru i gajiti
nadu da emo se susresti na drugome svijetu.
Umrla je mirno, a lice joj je izraavalo njenu ljubav ak i u smrti. Ne moram opi-
sivati uvstva onih kojima su najmilije spone rastrgane tim konanim nepopravljivim
zlom, tu prazninu koja se prostire pred duom, taj oaj koji se iskazuje na licu. Toli-
ko vremena mora proi prije nego to se duh uzmogne uvjeriti kako je ona koju smo
viali svakoga dana i koje samo postojanje kao da je bilo dio naega otila zauvijek -
kako se blistavilo tog ljubljenog oka ugasilo, a zvuk glasa tako poznatog i uhu milog
utiao tako da se vie nikad ne uje. To su razmiljanja prvih dana; ali kad pro-
tok vremena potvrdi zbilju te nesree, tada zapoinje prava ogorenost boli. A ipak,
kome jo ta okrutna ruka nije raskinula neku dragu vezu? I zato bih opisivao tugu
koju su svi osjetili i moraju osjetiti? Napokon doe vrijeme kad bol postane vie po-

34
Frankenstein
 Mary Shelley

putanje samome sebi nego potreba; i smijeak koji zaigra na usnama, premda bi se
mogao smatrati svetogrem, nije vie zabranjen. Moja je majka bila mrtva, ali mi
smo i dalje imali dunosti koje nam je bilo obavljati; morali smo nastaviti nae
napredovanje s ostalima i nauiti da se smatramo sretnima dok je preostao i jedan
koga mrani kosac nije ugrabio.
Moj odlazak u Ingolstadt, odgoen zbog tih zbivanja, ponovno je dogovoren. Od
oca sam dobio odgodu od nekoliko tjedana. inilo mi se svetogrdnim tako brzo na-
pustiti mir, srodan smrti, te kue alosti i zaletjeti se u vrtlog ivota. Tuga je za mene
bila novost, ali zbog toga me nije nita manje preplaila. Vrlo sam nevoljko putao iz
vida one koje su mi preostali, a iznad svega elio sam se uvjeriti kako je moja slatka
Elizabeth barem donekle utjeena.
Ona je zaista prikrila svoju tugu i trudila se biti tjeiteljicom za sve nas. vrsto i
smireno promatrala je ivot i hrabro se prihvatila svojih dunosti. Posvetila se onima
koje je bila nauena zvati stricem i bratiima. Nikad nam nije bila tako zanosna kao
u to vrijeme kad je prizvala u sjeanje sunce svojih smijeaka i njima nas darivala.
Zaboravila je ak i vlastitu bol u nastojanju da je mi zaboravimo.
Napokon je stigao dan moga odlaska. Clerval je proveo posljednju veer s nama.
Pokuao je nagovoriti svog oca da mu dopusti pratiti me i postati mojim suuenikom,
ali uzalud. Njegov je otac bio uskogrudni trgovac, i u tenjama i ambicijama svoga
sina vidio je samo lijenost i propast. Henry se osjeao iskreno nesretnim to mu je
uskraena humanistika naobrazba. Malo je govorio, ali kad bi neto rekao, u njego-
vu sam ivahnom oku i produhovljenom pogledu itao suzdranu ali vrstu odlu-
nost da se ne da privezati za bijedne pojedinosti svijeta trgovine.
Sjedili smo do duboko u no. Nismo se mogli otrgnuti jedan od drugoga niti se
prisiliti da kaemo rije zbogom! Ona je izgovorena, i povukli smo se pod izlikom
da traimo odmora, obojica uvjereni kako je onaj drugi zavaran; ali kad sam u ranu
zoru siao do koije koja e me odvesti na put, svi su bili ondje - moj otac, da me
opet blagoslovi, Clerval, da mi jo jednom stisne ruku, moja Elizabeth, da pono-
vi svoje molbe da joj esto piem i da iskae posljednju enstvenu panju svom su-
drugu u igri i prijatelju.
Bacio sam se u koiju koja e me odvesti na odredite i prepustio se sjetnim
razmiljanjima. Ja, koji sam oduvijek bio okruen prijaznim drutvom, ljudima
neprestano obuzetim nastojanjem da jedni drugima ugode - sad sam ostao sam. Na
sveuilitu na koje sam odlazio bilo mi je stvoriti vlastite prijatelje i biti sam sebi
zatitnikom. Do tada sam ivio posve izdvojen od svijeta, u okrilju doma, i to je u
meni stvorilo nesavladivu odbojnost prema novim licima. Ljubio sam svoju brau,
Elizabeth i Clervala; ali to su bila stara poznata lica, i ja sam vjerovao kako sam
potpuno neprikladan za drutvo neznanaca. S takvim sam razmiljanjima zapoeo

35
Frankenstein
 Mary Shelley

putovanje; ali kako sam nastavljao, moje se raspoloenje stalo popravljati i nade su
porasle. Gorljivo sam udio za stjecanjem znanja. esto sam, dok sam jo bio kod
kue, mislio kako je teko u mladosti ostati zatvoren na jednom mjestu, i eznuo sam
za tim da uem u svijet i zauzmem svoje mjesto meu drugim ljudskim biima. Sad
je mojim eljama bilo udovoljeno i zaista bi bila ludost pokajati se.
Imao sam dovoljno slobodnog vremena za ovakva i mnoga druga razmiljanja za
mog putovanja u Ingolstadt, koje je bilo dugo i zamorno. Napokon mi se pred oi-
ma ukazao visoki bijeli toranj toga grada. Siao sam s koije i odveli su me u moj sa-
motni stan da provedem veer kako god elim.
Narednog jutra predao sam preporuna pisma i posjetio neke od najvanijih profe-
sora. Sluaj - ili prije neki zlokobni utjecaj, Aneo Propasti, koji mi je nametnuo
svoju mo od trenutka kad sam nevoljkim korakom napustio oev prag - doveo me
najprije M. Krempeu, profesoru filozofije prirode. Bio je to neotesan ovjek, ali te-
meljito upuen u tajne svoje znanosti. Postavio mi je nekoliko pitanja u svezi s mo-
jim napretkom u razliitim granama znanosti koje se tiu filozofije prirode. Odgovo-
rio sam nehajno i djelomice s prezirom spomenuo imena mojih alkemiara kao
glavnih autora koje sam prouavao. Profesor se zagledao u mene. - Zar ste vi - rekao
je - zaista provodili vrijeme prouavajui te gluposti?
Odgovorio sam mu potvrdno. - Svaka minuta - nastavio je M. Krempe - svaki tre-
nutak koji ste potratili na te knjige potpuno je i zauvijek izgubljen. Opteretili ste svo-
je pamenje pobijenim sustavima i beskorisnim imenima. Boe svemogui! U
kakvoj ste to pustoi ivjeli, gdje se nije naao nitko dovoljno dobar da vas izvijesti
kako su te fantazije, koje ste tako pohlepno upijali, tisuu godina stare i ve zaudara-
ju po plijesni? Ni u snu nisam oekivao, u ovom prosvijetljenom dobu znanosti, da
u naii na uenika Albertusa Magnusa i Paracelsusa. Dragi moj gospodine, morate
zapoeti svoj studij posve iznova.
I kad je to rekao, stao je u stranu i sastavio popis od nekoliko knjiga na temu filo-
zofije prirode koje je elio da nabavim. Otpustio me nakon to je spomenuo kako po-
etkom idueg tjedna namjerava zapoeti niz predavanja o filozofiji prirode openi-
to, a kako e M. Waldman, njegov kolega profesor, predavati kemiju svakog drugog
dana, u dane kad on izbiva.
Vratio sam se kui, ne razoaran - jer ve sam rekao kako sam te pisce koje je
profesor prezreo ve dugo smatrao beskorisnima - ali vratio sam se jednako nesklon
da se iznova prihvatim toga studija u bilo kojem obliku. M. Krempe bio je malen,
zdepast ovjek osorna glasa i odvratna lica; uitelj me stoga nije osvojio u korist svo-
je znanosti. U moda pretjerano filozofskom i suvislom obliku iznio sam
one zakljuke do kojih sam doao u svezi s njom u svojim najranijim godinama. Kao
dijete, nisam bio zadovoljan rezultatima koje su obeavali moderni profesori priro-

36
Frankenstein
 Mary Shelley

dopisa. Zbrkanih ideja, koje se mogu objasniti samo mojom izvanrednom mladou i
nedostatkom vodia u tim pitanjima, poao sam unatrag stopama znanja po stazi vre-
mena, i zamijenio otkria najnovijih istraivaa snovima zaboravljenih alkemiara.
Osim toga, prezirao sam nain na koji se koristi modema filozofija prirode. Bila je
neto posve drugo kad su velikani znanosti teili k besmrtnosti i moi; takva su staja-
lita, premda besplodna, imala neku veliinu; ali stanje se sada izmijenilo. Ambicija
znanstvenika kao da se ograniavala na unitavanje onih vizija na kojima se
uglavnom temeljilo moje zanimanje za znanost. Od mene se zahtijevalo da zamije-
nim himere neizmjerne veliajnosti za zbilju male vrijednosti.
Takva su bila moja razmiljanja tijekom prva dva ili tri dana mog boravka u
Ingolstadtu, koje sam uglavnom proveo upoznavajui se s okolinom i najvanijim
stanovnicima mog novog boravita. Ali kako je zapoeo sljedei tjedan, sjetio sam se
obavijesti M. Krempea o predavanjima. I premda nisam mogao pristati na to da slu-
am tog malog umiljenog ovjeuljka kako izgovara reenice s propovjedaonice,
sjetio sam se to je rekao za M. Waldmana, kojega nikad nisam vidio i koji je do tada
izbivao iz grada.
Dijelom iz znatielje, a dijelom iz dokolice, otiao sam u predavaonicu u koju je
ubrzo uao M. Waldman. Taj profesor nije nimalo nalikovao svom kolegi. inilo se
da mu je oko pedeset godina. Izgled mu je odavao veliku dobroudnost; nekoliko se
sijedih vlasi vidjelo na sljepoonicama, ali kosa na zatiljku bila je gotovo posve crna.
Stasa je bio oniska, ali neobino uspravna, a glas mu je bio najslai koji sam u ivotu
uo. Zapoeo je svoje predavanje rekapitulacijom povijesti kemije i razliitih otkria
koja zahvaljujemo raznim uenim ljudima, izgovarajui s oduevljenjem imena na-
jistaknutijih umova. Tada je ukratko preao na sadanje stanje te znanosti i objasnio
mnoge elementarne termine. Nakon to je napravio nekoliko pripremnih pokusa,
zavrio je s panegirikom modernoj kemiji, rijeima koje nikad neu zaboraviti:
- Stari uitelji te znanosti - rekao je - obeavali su nemogue i nisu inili nita.
Moderni velikani obeavaju vrlo malo; oni znaju da kovina nije pretvoriva i da je
eliksir ivota himera. Ali ti su filozofi, kojih ruke kao da su napravljene samo da
prevru prljavtinu, a oi samo da zure kroz mikroskop ili u retortu, zaista stvorili
uda. Oni prodiru u samu bit prirode i pokazuju kako ona djeluje u svojim skroviti-
ma. Oni se penju u nebesa; otkrili su kako kola krv i to je priroda zraka koji udie-
mo. Stekli su novu i gotovo neogranienu mo; mogu zapovijedati gromovima na
nebu, oponaati potres, pa ak se i narugati nevidljivom svijetu njegovim vlastitim
sjenama.
Takve su bile profesorove rijei - bolje rei, rijei sudbine - izgovorene da me
unite. Dok je on nastavljao, osjeao sam kao da mi se dua hrve s opipljivim nepri-
jateljem; jednu po jednu, dodirivao je razliite tipke koje su tvorile mehanizam moga
bia; odjekivao je akord za akordom, i uskoro mi je duh bio ispunjen jednom milju,
37
Frankenstein
 Mary Shelley

jednom idejom, jednom svrhom. Toliko je ve uinjeno, uskliknula je Frankensteino-

va dua - ja u postii vie, jo vie; idui stopama koje su ve oznaene, biti u pi-
onirom novoga puta, istraivat u nepoznate sile i otkriti svijetu najdublje tajne stva-
ranja.
Nisam te noi ni oka sklopio. Moje je unutarnje bie bilo uzbunjeno i uskomea-
no; osjeao sam da e iz toga izniknuti nekakav red, ali nisam ga bio kadar stvoriti.
Malo-pomalo, nakon to je svanula zora, usnuo sam. Probudio sam se, a moje su mi
se sinonje misli inile poput sna. Preostala je samo odlunost da se vratim svojim
nekadanjim prouavanjima i posvetim se onoj znanosti za koju sam vjerovao da
sam prirodno nadaren. Istoga dana posjetio sam M. Waldmana. Njegovo je ponaanje
u etiri oka bilo jo blae i privlanije nego u javnosti, jer dok je za vrijeme predava-
nja u njegovu dranju bilo stanovitog dostojanstva, u njegovu domu zamijenila ga je
najvea prijaznost i ljubaznost. Izvijestio sam ga otprilike na isti nain kao njegova
kolegu profesora o svojim ranijim preokupacijama. Pozorno je sasluao priu o mo-
jim knjigama i nasmijeio se kad je uo imena Corneliusa Agrippe i Paracelsusa, ali
bez onog prezira koji je pokazao M. Krempe. Rekao je kako su to bili ljudi ijem
neumornom aru i zalaganju moderni filozofi uglavnom duguju temelje svojega zna-
nja. Oni su nam ostavili, kao laku zadau, da iznova imenujemo i pomou su-
visle klasifikacije rasporedimo injenice koje su u velikoj mjeri izile na vidjelo nji-
hovom pomou. Trud genijalnih ljudi, ma kako pogreno usmjeren, rijetko se kad na
kraju ne uspije pretvoriti u veliku prednost za ovjeanstvo.
Sasluao sam njegovu izjavu, izgovorenu bez ikakva prenemaganja, bez afektaci-
je, a tada sam dodao kako je njegovo predavanje uklonilo moje predrasude protiv
modernih kemiara; izraavao sam se odmjerenim rijeima, skromno i s puno poto-
vanja, kao to i prilii mladiu u razgovoru sa svojim nastavnikom, a da nisam do-
pustio da izie na vidjelo (jer bih se postidio svog ivotnog neiskustva) ni trunak
od onoga oduevljenja koje je poticalo moje budue planove. Zatraio sam njegov
savjet u svezi s knjigama koje bih morao nabaviti.
- Sretan sam - rekao je M. Waldman - da sam stekao uenika. Ako je vaa marlji-
vost ravna vaoj sposobnosti, uope ne dvojim u va uspjeh. Kemija je ona grana fi-
lozofije prirode u kojoj je postignut i moe se postii najvei napredak; upravo zbog
toga odluio sam se njome posebno baviti; ali istodobno ne zanemarujem ni druge
grane znanosti. ovjek bi bio vrlo jadan kemiar kad bi se posvetio samo
tom odjeljku ljudskoga znanja. elite li zaista postati znanstvenikom, a ne tek pukim
sitnim eksperimentatorom, savjetujem vam da se pozabavite svim granama filozofije
prirode, ukljuivi i matematiku.
Tada me odveo u svoj laboratorij i objasnio mi namjenu razliitih naprava, upuu-
jui me to moram nabaviti i obeavi mi da u se moi koristiti njegovim ureajima
kada dovoljno uznapredujem u znanosti tako da im ne poremetim mehanizam. Dao
38
Frankenstein
 Mary Shelley

mi je takoer i popis knjiga koji sam od njega traio, i oprostili smo se.
Tako je zavrio dan koji mi je ostao urezan u sjeanje; dan koji je odredio moju
buduu sudbinu.

39
Frankenstein
 Mary Shelley

etvrto poglavlje

Od toga mi je dana filozofija prirode, a posebno kemija u najobuhvatnijem smislu

toga pojma, postala jedinim zanimanjem. Revno sam itao djela, genijalna i rafinira-
na, koja su moderni istraivai napisali o tim temama. Bio sam nazoan predavanji-
ma i njegovao poznanstva sa strunjacima za prirodne znanosti na sveuilitu; prona-
ao sam ak i u M. Krempeu veliku koliinu zdravoga razuma i istinskoga znanja,
spojenoga, dodue, s odvratnom fizionomijom i manirama, ali zbog toga nita manje
vrijedna. U M. Waldmanu naao sam pravoga prijatelja. Njegova blagost nikad nije
bila obojena dogmatinou, a predavao je s nekom iskrenou i dobronamjernou
koja je iskljuivala svaku pomisao na pedanteriju. Na tisuu mi je naina utirao put k
znanju i postigao da mi i najzamrenija istraivanja postanu jasna i lako shvatljiva.
Moja je elja za znanjem isprva bila kolebljiva i nesigurna; kako je vrijeme odmicalo
sve je vie dobivala na snazi i uskoro je postala tako revna i tako gorljiva da su zvi-
jezde esto ve nestajale u jutarnjem svjetlu dok sam ja jo bio zauzet u svom labora-
toriju.
Budui da sam se tako marno prihvatio posla, lako je zakljuiti kako sam vrlo
brzo napredovao. Zaista, moja je revnost zapanjila studente, a moja uspjenost profe-
sore. Profesor Krempe esto me znao upitati, s lukavim smijekom na licu, kako
napreduje Cornelius Agrippa, dok je M. Waldman izraavao najiskrenije oduevlje-
nje mojim napretkom. Tako su prole dvije godine, za kojih nisam nijednom posjetio
enevu, ve sam bio duom i srcem zaokupljen traganjem za nekim otkriima do ko-
jih sam se nadao doi.
Nitko osim ovjeka koji je to osjetio ne moe zamisliti zamamnost prirodnih zna-
nosti. U drugim disciplinama ovjek stie donde dokle su drugi stigli prije njega, i
dalje nema to saznati; ali u bavljenju prirodnim znanostima neprestano se otvaraju
mogunosti otkria i udesa. Mozak umjerenih sposobnosti koji se temeljito dao na
neko izuavanje, neizostavno mora postii veliku vjetinu u tom izuavanju; i ja, koji
sam neprestano teio k postizanju jednoga cilja mojih istraivanja i bio potpuno nji-
me zaokupljen, napredovao sam tako naglo da sam pri kraju druge godine doao do
stanovitih otkria na polju usavravanja nekih kemijskih instrumenata, to mi je osi-
guralo veliki ugled i divljenje na sveuilitu. Kad sam doao do toga stupnja i bio to-
liko upoznat s teorijom i praksom filozofije prirode koliko je to ovisilo o predavanji-
ma bilo kojega profesora u Ingolstadtu, te moj boravak ondje nije vie nuno prido-

40
Frankenstein
 Mary Shelley

nosio mojem napretku, poeo sam se baviti milju da se vratim svojim prijateljima i
svome rodnom gradu, kad se zbio jedan sluaj koji mi je produljio boravak.
Jedna od pojava koja je posebno privukla moju pozornost bila je ustrojstvo ljud-
skoga tijela i, zapravo, svake ivotinje nadahnute ivotom. Iz ega, pitao sam se
esto, proizlazi naelo ivota? Bilo je to smiono pitanje, pitanje koje se oduvijek
smatralo zagonetkom; a ipak, kako bismo se esto primakli samom rubu spoznaje
kad nam kukaviluk i nehaj ne bi sputavali istraivanje. Premetao sam te okolnosti u
duhu i odluio se otada pa nadalje posvetiti upravo onim granama filozofije prirode
koje se odnose na fiziologiju. Da nisam bio proet gotovo nadnaravnim oduevlje-
njem, moje bi bavljenje tim predmetom bilo muno i gotovo neizdrljivo. Da bismo
ispitali uzroke ivota, moramo se najprije pozabaviti smru. Upoznao sam se s teme-
ljima anatomije, ali to nije bilo dovoljno; morao sam promatrati i prirodno propada-
nje i truljenje ljudskoga tijela. Tijekom moga kolovanja, moj je otac budno pazio da
mi se u mozak ne utisnu nikakve nadnaravne strahote. Ne sjeam se ak ni da sam
drhtao zbog kakve praznovjerne prie ili se plaio prikaze duha. Mrak nije ostavljao
nikakav dojam na moju matu, a groblje je za mene bilo tek odlagalite za tijela koja
su, od hrama ljepote i snage, postala hranom crvima. Sada sam morao ispitivati
uzrok i razvoj toga raspadanja i bio prisiljen provoditi dane i noi u kriptama i
kosturnicama. Moja je pozornost bila usmjerena na svaki predmet nepodnoljiv ljud-
skoj tankoutnosti. Vidio sam kako se lijepa graa ovjekova raspada i kopni; motrio
sam kako razornost smrti zamjenjuje cvatui obraz ivota; vidio sam kako crv batini
udesa oka i mozga. Zastao sam, razmatrajui i analizirajui sve pojedinosti uzrone
i posljedine veze, kako se oituju u promjeni iz ivota u smrt i smrti u ivot, dok
odjednom usred te tame nije sinulo nenadano svjetlo - svjetlo tako blistavo i u-
desno, a ipak tako jednostavno da sam se, premda mi se zavrtjelo u glavi od veliine
obzora koji je osvjetljavalo, morao zauditi to sam, od tolikih genijalnih ljudi koji
su usmjeravali svoja prouavanja na isti predmet, upravo ja bio odreen da otkrijem
tako zapanjujuu tajnu.
Upamtite, ja ne biljeim tlapnje luaka. Kao to sunce sja na nebesima, tako je
ovo to tvrdim istina. Moda ga je proizvelo neko udo, ali faze toga otkria bile su
jasno izraene i mogue. Nakon dana i noi nevjerojatnih napora i muka, uspio sam
otkriti uzrok raanja i ivota; tovie, postao sam i sam kadar udahnuti ivot bei-
votnoj materiji.
Zaprepatenje koje sam isprva osjetio pri tom otkriu ubrzo se povuklo pred ra-
dou i zanosom. Nakon tolika vremena provedena u munim naporima, dospjeti
odjednom na sam vrhunac svojih elja bila mi je najljepa nagrada za trud. Ali to je
otkrie bilo tako veliko i tako snano da su svi koraci koji su me do njega doveli bili
izbrisani iz moga sjeanja, i pred sobom sam gledao samo rezultat. Ono to su
najmudriji ljudi od stvaranja svijeta pokuavali dokuiti i za im su toliko teili, bilo

41
Frankenstein
 Mary Shelley

mi je sada na dohvat ruke. Nije se, poput maginog prizora, preda mnom sve otvorilo
odjednom: saznanja do kojih sam doao bila su takve prirode da su vie usmjeravala
moja nastojanja u asu kad su se usredotoila na cilj mog istraivanja, nego to su
otkrivala ve ostvaren cilj. Osjeao sam se poput onog Arapina koji je bio pokopan s
mrtvacima i pronaao put u ivot pomou samo jednog mirkavog i naizgled ne-
uinkovitog svjetla.
- Vidim po vaoj znatielji i po uenju i nadi koja se ita u vaim oima, prijate-
lju moj, kako oekujete da vas uputim u tajnu koju sam upoznao. To je nemogue;
sasluajte pozorno moju priu do kraja i odmah ete shvatiti zato sam toliko suz-
dran kad je o tome rije. Ne elim vas povesti, ovako neopreznog i zanesenog ka-
kav sam ja tada bio, u propast i neizbjean jad. Nauite od mene, ako ne iz mojih po-
uka, onda barem iz moga primjera, kako je opasno stjecati znanje, i koliko je ne-
izmjerno sretniji ovjek koji vjeruje da je njegov rodni grad cijeli svijet, od onoga
koji tei da postane vei nego to mu to priroda doputa.{7}
Kad sam otkrio kakva mi je nevjerojatna mo na dohvat ruke, dugo sam oklijevao
razmiljajui na koji u je nain upotrijebiti. Premda sam posjedovao mo da
udahnem duu, ipak je pripremiti tjelesni okvir koji e je primiti, sa zamrenim tka-
njem vlakna, miija i ila, i dalje bio nezamislivo teak i naporan posao. Isprva sam
bio u dvojbi da li da se upustim u stvaranje bia poput sebe ili radije nekog jed-
nostavnijeg organizma; ali mi je mata bila toliko zanesena mojim prvim uspjehom
te mi nije doputala sumnje u moju sposobnost da dadem ivot tako sloenoj i u-
desnoj ivotinji kao to je ovjek. Sirovine s kojima sam u tom trenutku raspolagao
nisu se inile ni izdaleka dovoljnima za tako zahtjevan pothvat, ali nisam ni aska
sumnjao da u na kraju uspjeti. Pripremio sam se za mnotvo poraza; postojala
je mogunost da mi rad bude neprestano ometan, i moje djelo na kraju nesavreno:
ipak, kad sam uzeo u obzir napredak koji se svakoga dana biljei u prirodnim zna-
nostima i mehanici, ponadao sam se kako e moji sadanji pokuaji u najmanju ruku
poloiti temelje buduem uspjehu. Na isti nain, nisam mogao smatrati veliinu i slo-
enost moga plana argumentom u prilog njegove neizvedivosti. S takvim sam
uvstvima zapoeo stvaranje ljudskoga bia. Budui da su male dimenzije dijelova
predstavljale veliku prepreku brzini djelovanja, odluio sam, suprotno svojoj prvo-
bitnoj namjeri, napraviti stvorenje gigantskoga stasa; to jest, oko osam stopa visoko i
razmjerno krupno. Nakon to sam donio tu odluku i proveo nekoliko mjeseci
uspjeno prikupljajui i sreujui svoj materijal, krenuo sam.
Nitko ne moe zamisliti raznolikost uvstava koja su me poput uragana tjerala
naprijed u prvom oduevljenju uspjehom. ivot i smrt inili su mi se izmiljenim
granicama koje u ja prvi pregaziti te usmjeriti bujicu svjetla u na mrani svijet.
Nova e me vrsta blagosiljati kao svoga stvoritelja i svoje izvorite; mnoge e sretne
i prekrasne naravi dugovati svoje postojanje meni. Nema toga oca koji bi mogao po-

42
Frankenstein
 Mary Shelley

lagati pravo na zahvalnost svoga djeteta u tolikoj mjeri u kojoj u ja zasluiti njiho-
vo. Bavei se takvim mislima, pomislio sam kako bih, ako ve mogu udahnuti ivot
beivotnoj materiji, moda s vremenom (premda mi je to trenutano nemogue)
uspio obnoviti ivot ondje gdje je smrt naizgled prepustila tijelo propadanju.
Te su mi misli podravale duh dok sam se neumornim arom predavao svome
pothvatu. Neprestano uenje natjeralo mi je bljedilo u obraze, a tijelo mi je
omravjelo od boravka unutar etiri zida. Ponekad bih, na samoj granici izvjesnosti,
pogrijeio; a ipak sam ustrajao u nadi koja e idueg sata ili idueg dana moda biti
ostvarena. Ta tajna koju sam samo ja posjedovao bila je nada kojoj sam se dokraja
posvetio; i mjesec je motrio moje ponone napore dok sam, bez predaha u svojoj ne-
umoljivoj revnosti, slijedio prirodu u njezina skrovita. Tko moe zamisliti uase
mog tajnog posla dok sam eprkao po neposveenoj vlazi groba ili muio nekakvo
ivo stvorenje da bih udahnuo duu beivotnoj glini? Sada mi dru udovi, a oi se
pune suzama pri samoj pomisli na to; ali u to me doba neodoljiv i gotovo mahnit na-
gon tjerao naprijed; inilo se da sam izgubio volju ili osjeaj za sve drugo osim za taj
jedan cilj. Uistinu je to bio tek prolazni trans koji mi je samo iznova izotrio uvstva
im bih se, u trenutku kad je taj neprirodni stimulans prestao djelovati, vratio svojim
starim navikama. Skupljao sam kosti iz kosturnica i remetio, profanim prstima, veli-
anstvene tajne ljudskoga tijela. U samotnoj sobi, bolje rei eliji na samom vrhu
kue, odvojena od svih ostalih stanova galerijom i stubitem, nalazila se moja radi-
onica gnusnoga stvaranja: oi su mi ispadale od napora dok sam se bavio pojedi-
nostima moga posla. Dvorana za sekciju i klaonica bile su izvorom velikog dijela si-
rovina; esto je ljudska priroda u meni s gnuanjem okretala glavu od mojega zani-
manja dok sam, i dalje potaknut nekom gorljivou koja je neprestano rasla, privodio
svoj rad zavretku.
Ljetni su mjeseci prolazili dok sam tako duom i tijelom slijedio jedan cilj. Bilo je
to posebno lijepo godinje doba; nikad nisu polja poklonila obilniju etvu, niti loze
nudile tako raskonu berbu: ali moje su oi bile neosjetljive na ari prirode. Istodob-
no, osjeaji zbog kojih sam zanemarivao prizore oko sebe natjerali su me i da zabo-
ravim one prijatelje koji su bili kilometrima udaljeni od mene i koje tako dugo nisam
vidio. Znao sam da ih moja utnja uznemiruje, i dobro sam pamtio rijei svoga oca: -
Znam da e dok si zadovoljan samim sobom misliti na nas s ljubavlju i da e
nam se tada redovito javljati. Mora mi oprostiti ako svaki prekid u tvom dopisivanju
shvatim kao dokaz kako jednako zanemaruje i svoje ostale dunosti.
Stoga sam dobro znao to e moj otac osjeati, ali nisam mogao skrenuti misli sa
svoga zanimanja, po sebi odvratnoga, koje je meutim tako neodoljivo zaposjelo
moju matu. elio sam, na neki nain, odgoditi sve to je bilo povezano s mojim
osjeajima njenosti i ljubavi do trenutka kad taj veliki cilj, koji je progutao sve na-
vike moje naravi, ne bude postignut.

43
Frankenstein
 Mary Shelley

Tada sam mislio kako e moj otac biti nepravedan pripie li moj nemar poroku ili
nehaju s moje strane, ali sad sam uvjeren kako je imao puno pravo kad je mislio
kako u svemu tome nisam posve slobodan od krivnje. Ljudsko bie u izvanrednim
prilikama mora vazda sauvati smiren i sabran duh i nikad ne smije dopustiti strasti
ili nekoj prolaznoj elji da taj mir poremeti. Vjerujem da bavljenje znanou ne ini
iznimku od toga pravila. Ako istraivanje kojim se bavi pokazuje tendenciju da
oslabi tvoja njena uvstva i uniti ti volju za onim jednostavnim uicima koje nita
ne smije pokvariti, onda je to istraivanje zacijelo nezakonito, to jest, neprikladno za
ljudski duh. Da su se svi oduvijek pridravali toga pravila, da ovjek nije nikad do-
pustio da bilo kakav cilj poremeti mir njegova blagog kunog ozraja, Grka nikad
ne bi bila pokorena, Cezar bi potedio svoju zemlju, Amerika bi bila postupnije
otkrivena, a carstva Meksika i Perua ne bi bila unitena.
Ali zaboravljam da sam se upustio u moralne pouke u najzanimljivijem dijelu
moje prie, i va me izraz lica podsjea da moram nastaviti.
Moj mi otac nita nije predbacivao u svojim pismima, i obratio je pozornost na
moju utnju samo utoliko to se vie nego prije raspitivao o onome ime se bavim.
Zima, proljee i ljeto proli su dok sam bio tako zauzet; ali ja nisam gledao pupoljke
ili lie koje se poelo zelenjeti na stablima - prizore koji su me dotad uvijek ispunja-
li neizrecivim uitkom - tako sam temeljito bio zaokupljen svojim poslom. Lie je
te godine uvelo prije nego to se moj rad pribliio svom zavretku, i sad mi je svaki
dan sve jasnije pokazivao koliko sam uspio. Ali tjeskoba je obuzdavala moje odu-
evljenje, i izgledao sam vie poput roba koji je osuen da teko radi u rudniku ili na
bilo kojem munom i neljudskom poslu, nego poput umjetnika koji se bavi svojim
omiljenim zanimanjem. Svake me noi muila neka vruica, a ivci su mi upravo
bolno popustili; stresao bih se uvi kako pada list sa stabla i klonio sam se ljudsko-
ga drutva kao da sam poinio nekakav zloin. Ponekad bih osjetio strah shvativi u
kakvu sam se ruevinu pretvorio; na ivotu me odravala tek energija koju mi je uli-
jevao moj cilj. Moj e posao uskoro biti priveden kraju i vjerovao sam kako e kreta-
nje i zabava otjerati svaku bolest koja bi mi mogla prijetiti te sam obeao sebi i jed-
no i drugo im moje djelo bude zavreno.

44
Frankenstein
 Mary Shelley

Peto poglavlje

Bila je sumorna no u mjesecu studenome kad sam napokon ugledao ostvarenje

svojih tenji. S tjeskobom koja je graniila sa smrtnim strahom skupio sam instru-
mente ivota oko sebe da bih udahnuo iskru postojanja u beivotnu tvar koja mi je
leala do nogu. Ve je bio jedan sat ujutro; kia je turobno bubnjala o okna, a svijea
mi je zamalo dogorjela kad sam, uz palucanje napola ugaenog svjetla, ugledao kako
se mutno uto oko tog stvora otvara; duboko je uzdahnulo, i greviti mu je trzaj
uzbudio udove.
Kako bih mogao opisati svoja uvstva pri toj katastrofi, ili kako ocrtati toga bijed-
nika kojega sam nastojao oblikovati s tako neizmjernim trudom i mukom? Udovi su
mu bili proporcionalni, a ja sam mu odabrao crte lica kao lijepe. Lijepe! Boe sve-
mogui! uta koa jedva je pokrivala tkanje miia i ila pod njom; kosa mu je bila
blistavo crne boje i valovita, zubi biserno bijeli; ali te su raskone crte tvorile
jo uasniju suprotnost njegovim vodenastim oima, koje su se bojom inile gotovo
jednakima smekasto-bijelim dupljama u kojima su bile smjetene, smeuranoj puti i
ravnim crnim usnicama.
Raznolika zbivanja u ivotu nisu toliko promjenljiva kao osjeaji ljudske prirode.
Naporno sam radio gotovo dvije godine, s jedinim ciljem da udahnem ivot jednom
beivotnom tijelu. Zbog toga sam se liavao odmora i zdravlja. udio sam za tim sa
arom koji je bio daleko od bilo kakve umjerenosti; ali sada, kad sam zavrio posao,
ljepota je sna iezla i neizrecivi uas i gaenje ispunili su mi srce. Ne mogavi iz-
drati pogled na bie koje sam stvorio, izjurio sam iz sobe i proveo mnogo vremena
koraajui uzdu i poprijeko po mojoj spavaoj sobi, nesposoban da smirim duh
kako bih mogao usnuti. Napokon je klonulost zamijenila ono bolno uzbuenje koje
me najprije zahvatilo, i bacio sam se odjeven na postelju nastojei pronai nekoliko
trenutaka zaborava. Ali uzalud; spavao sam, istina, ali muili su me najneobini-
ji snovi. inilo mi se da vidim Elizabeth, u najljepem zdravlju, kako hoda ulicama
Ingolstadta. Oduevljen i iznenaen, zagrlio sam je, ali kad sam utisnuo prvi polju-
bac na njezine usne, one su poprimile modrikastu boju smrti; njezine crte kao da su
se poele mijenjati, i uinilo mi se da u naruju drim truplo svoje pokojne majke;
bilo je omotano mrtvakim pokrovom i vidio sam kako grobljanski crvi gmiu izme-
u nabora. Trgnuo sam se iz sna uasnut; hladan znoj pokrivao mi je elo, zubi su mi
cvokotali, a svaki se ud grio; i tada sam, u mutnom i ukastom svjetlu mjeseine

45
Frankenstein
 Mary Shelley

koja se probijala kroz kapke na prozorima, ugledao onu nakazu - nevoljno strailo
koje sam ja stvorio. Podigao je zastor na postelji; njegove su oi, ako se to moe
nazvati oima, bile uprte u mene. Vilice su mu se rastvorile i protisnuo je nekoliko
neartikuliranih glasova, dok su mu se obrazi nabirali oko iscerenih usana. Moda je
progovorio, ali ja nisam uo; jedna je ruka bila ispruena, oito u elji da me zausta-
vi, ali ja sam umakao i jurnuo niza stube. Sklonio sam se u dvoritu to je pripadalo
kui u kojoj sam stanovao, gdje sam ostao cijelu no, koraao gore-dolje u strahovi-
tom uzbuenju, napeto oslukivao, hvatao sa strahom svaki zvuk, kao da e neki od
njih najaviti pribliavanje demonske leine kojoj sam tako nesretno udahnuo ivot.
Ah! Nema smrtnika koji bi mogao podnijeti uas toga lika. Ni mumija kojoj je po-
novno vraen ivot ne bi mogla biti jezivija od ove nakaze. Promatrao sam ga dok
nije bio dovren; bio je ruan i tada, ali kad su ti miii i zglobovi stekli sposobnost
da se pokreu, postao je stvar koju ak ni Dante ne bi mogao zamisliti.
Grozno sam proveo tu no. Ponekad mi je bilo udaralo tako ubrzano i snano da
sam osjeao otkucaje svake ile; a onda bih se opet zamalo sruio od klonulosti i
posvemanje slabosti. Uza sav taj uas, osjeao sam i gorinu razoaranja; snovi koji
su mi tako dugo bili hranom i ugodnim odmorom, sad su se pretvorili u pakao; a ta je
promjena bila tako nagla, pad tako potpun!
Jutro, turobno i kino, napokon je svanulo i otkrilo mojim besanim i bolnim oi-
ma crkvu u Ingolstadtu, njezin bijeli toranj i sat koji je pokazivao estu uru. Vratar je
otvorio ulaz u dvorite koje mi je te noi pruilo utoite, i ja sam krenuo niz ulice,
gazei hitrim koracima, kao da se trudim pobjei onoj nakazi, strahujui da u je
ugledati svaki put kad zakrenem za ugao. Nisam se usuivao vratiti u stan u koje-
mu sam boravio, ve me neto tjeralo naprijed, premda sam ve bio posve promoen
od kie koja je lijevala iz crnog i neprijaznog neba.
Tako sam nastavio hodati neko vrijeme, nastojei tjelesnom aktivnou olakati
teret koji mi je titio duh. Prelazio sam ulice bez jasne predodbe o tome gdje sam ili
to radim. Srce mi je udaralo u munini straha, i ja sam hitao dalje neujednaenim
koracima, ne usuujui se pogledati oko sebe:

Ko netko koji putem sam

Ide i ute strah
Ne osvre se vie kad
Jednom se ozre plah;
Jer zna da zli ga prati duh
U stopu taj mah.{8}

46
Frankenstein
 Mary Shelley

Idui tako, stigoh napokon nadomak nekog svratita kod kojega su se obino za-
ustavljale razne dilianse i koije. Tu zastadoh, premda nisam znao zato; ali stajao
sam nekoliko asaka, oiju prikovanih za koiju koja je nailazila prema meni s dru-
gog kraja ulice. Kad se pribliila, primijetio sam da je diliansa vicarska; zaustavila
se tono na mjestu gdje sam stajao, i kad se vrata otvorie, ugledah Henryja Clervala,
koji je, im me vidio, smjesta iskoio.
- Dragi moj Frankensteine - uskliknuo je - kako mi je drago to te vidim! Kakva
srea to si se ovdje zatekao ba u trenutku kad silazim!
Nita se ne moe usporediti s mojom radou kad sam ugledao Clervala; njegova
mi je nazonost prizvala u misli mog oca, Elizabeth i sve one prizore iz doma tako
drage mom sjeanju. Stegnuo sam mu ruku i na trenutak zaboravio svoj uas i zlu
kob; iznenada sam osjetio, i to prvi put nakon mnogih mjeseci, smirenu i vedru ra-
dost. Poelio sam stoga najsrdaniju dobrodolicu mom prijatelju i zaputili smo se
prema fakultetu. Clerval je neko vrijeme nastavio govoriti o naim zajednikim prija-
teljima i o tome kako je sretan to mu je bilo doputeno doi u Ingolstadt.
- Ne moram ti tumaiti - rekao je - kako je bilo teko uvjeriti mog oca da cjelo-
kupno ovjeku potrebno znanje nije sadrano u plemenitoj vjetini knjigovodstva; i
zaista mislim da sam ga ostavio u nevjerici do kraja, jer je njegov uporan odgovor na
moje neumorne molbe bio isti kao onoga nizozemskog uitelja u Wakefieldskom
upniku: Ja imam deset tisua florina bez grkoga, ja obilno jedem bez grkoga.{9}
Ali njegova ljubav prema meni napokon je prevladala nesklonost prema uenosti te
mi je dopustio da krenem na istraivako putovanje u zemlju znanja.
- Silno se veselim to te vidim; ali reci mi kako su moj otac, braa, Elizabeth?
- Vrlo dobro, i vrlo su sretni, tek pomalo zabrinuti to tako rijetko imaju glase od
tebe. Usput, namjeravam ti i sam oitati malu lekciju u njihovo ime. Ali, dragi moj
Frankensteine - nastavio je, iznenada zastao i zagledao mi se u lice - nisam dosad
primijetio kako vrlo loe izgleda; tako mrav i blijed; reklo bi se da si probdio neko-
liko noi za redom.
- Pogodio si; u posljednje sam vrijeme bio tako zaokupljen jednim poslom da ni-
sam sebi priutio dovoljno odmora, kao to vidi; ali nadam se, usrdno se nadam, da
sam sada sa svim tim zavrio te da sam napokon slobodan.
Neobuzdano sam drhtao; nisam mogao podnijeti ni razmiljanje o zbivanjima
prole noi, a kamoli njihovo spominjanje. Hodao sam hitrim korakom, i ubrzo smo
stigli do mog fakulteta. Tada sam se sjetio, i sama me je pomisao ispunila jezom,
kako je stvorenje koje sam ostavio u svome stanu moda jo uvijek ondje, kako je
ivo i kree se. Strepio sam da u ugledati tog monstruma, ali jo me vie plailo to
e ga vidjeti i Henry. Zamolivi ga stoga da ostane nekoliko minuta na dnu stubita
poletio sam strelovitom brzinom prema svojoj sobi. Ruka mi je ve bila na bravi pri-

47
Frankenstein
 Mary Shelley

je nego to sam se sabrao. Tada sam zastao i uhvatila me ledena drhtavica. Naglom
sam kretnjom otvorio vrata, kao to obino rade djeca kad oekuju da sablast vreba
na njih s druge strane; ali nita se nije pojavilo. Plaljivo sam zakoraio u sobu: stan
je bio prazan, a i moja je spavaonica bila osloboena svog jezivog gosta. Gotovo da
nisam mogao povjerovati u toliku neizmjernu sreu, ali kad sam se uvjerio da je moj
neprijatelj uistinu pobjegao, pljesnuo sam rukama i strao niz stube do Clervala.
- Popeli smo se u moju sobu i podvornik nam je nakon nekog vremena donio do-
ruak, ali ja se nisam bio kadar suzdrati. Nije me obuzela tek puka radost; osjeao
sam kako mi sama put bridi od pretjerane osjetljivosti, a bilo mi je ubrzano kucalo.
Nisam mogao ni trenutka zastati na jednome mjestu; skakao sam preko stolaca,
pljeskao rukama i naglas se smijao. Clerval je isprva pripisivao moje neobi-
no raspoloenje radosti zbog njegova dolaska, ali kad me je pozornije promotrio vi-
dio je u mojim oima neku mahnitost koju nije mogao objasniti, a moj buan, ne-
obuzdan, bezduan smijeh preplaio ga je i zaprepastio.
- Dragi moj Victore - uskliknuo je - to se to zaboga dogaa? Nemoj se tako smi-
jati. Pa ti si oito bolestan! to je povod svemu ovome?
- Ne pitaj me - povikao sam i pokrio oi rukama jer mi se uinilo da vidim onu
uasnu sablast kako se uvlai u sobu - on ti moe rei. O, spasi me! Spasi me! - Pri-
inilo mi se da me udovite zgrabilo; oajniki sam se otimao i sruio se na tle u
gru.
Jadni Clerval! Tko zna to je utio u tom trenutku? Sastanak koji je oekivao s
takvom radou pretvorio se u gorinu. Ali ja nisam bio svjedokom njegove boli jer
sam leao bez ivota i nisam dugo, dugo dolazio k svijesti.
Bio je to poetak ivane groznice koja me prikovala za postelju nekoliko mjese-
ci. Sve to vrijeme Henry mi je bio jedini bolniar. Kasnije sam saznao kako je,
svjestan poodmakle dobi mog oca i nesposobnosti za takvo dugo putovanje, te koliko
bi moja bolest raalostila Elizabeth, oboje potedio te tuge, prikrivajui teinu moje
boljke. Znao je da ne bih mogao nai njeniju i paljiviju bolniarku od njega; i vrst
u svojoj nadi u moj oporavak, nije uope dvojio da ne grijei prema njima, uvjeren
da im naprotiv ini najljepu prijateljsku uslugu.
Ali ja sam zaista bio teko bolestan, i zacijelo me nita do te neograniene i ne-
umorne panje moga prijatelja ne bi bilo moglo povratiti u ivot. Oblije udovita
kojemu sam ja poklonio ivot vazda mi je bilo pred oima, i neprestano sam mahni-
tao i buncao o njemu. Zacijelo su moje rijei iznenadile Henryja; isprva je vjerovao
kako su to tlapnje moje poremeene mate, ali upornost kojom sam se nepresta-
no navraao na istu temu uvjerila ga je kako je moja boljka uistinu posljedica nekog
neobinog i stranog dogaaja.
Vrlo polako i postupno, i s estim pogoranjima moga stanja koja su plaila i a-

48
Frankenstein
 Mary Shelley

lostila moga prijatelja, napokon sam se oporavio. Sjeam se kako sam prvi put kad
sam bio kadar promatrati vanjske predmete s neim nalik uitku, zapazio kako otpa-
log lia vie nema i kako mladi pupoljci bubre na stablima koja su mi zasjenila pro-
zor. Bilo je to boanstveno proljee, i godinje je doba uvelike pridonijelo mome
oporavku. Osjeao sam kako mi u grudima ponovno oivljavaju uvstva radosti i lju-
bavi; moje je sumorno raspoloenje iezlo i u kratkom roku postao sam opet onako
veseo kao prije napada one kobne strasti.
- Mili moje Clervale - povikao sam - kako si dobar, kako uistinu njean prema
meni. Cijelu ovu zimu, umjesto da je provede u uenju, potratio si u mojoj bolesni-
koj sobi. Kako u ti to ikad uzvratiti? Od srca se kajem to sam bio uzrokom tvog ve-
likog razoaranja, ali ti e mi oprostiti.
- Uzvratit e mi u potpunosti ako se prestane izjedati i oporavi se to je bre
mogue; a kako se ini da si vrlo dobro raspoloen, moda mogu s tobom o neemu
porazgovarati, ako doputa?
Zadrhtao sam. O neemu! to bi to moglo biti? Je li mogue da aludira na onu
jednu temu na koju se ja ne usuujem ak ni pomisliti?
- Saberi se - rekao je Clerval, koji je uoio kako sam promijenio boju - neu to ni
spominjati ako te toliko uzbuuje; ali tvoj otac i sestrina bili bi silno sretni kad bi
dobili od tebe pismo napisano tvojom rukom. Oni zapravo ne znaju kako si teko bio
bolestan i zabrinuti su zbog tvoje duge utnje.
- I to je sve, dragi moj Henry? Kako si mogao i pomisliti da moje prve misli nee
pohrliti onim dragim, dragim prijateljima koje ljubim i koji su toliko vrijedni moje
ljubavi?
- Ako je tvoje trenutno raspoloenje takovo, prijatelju moj, moda e te veseliti da
vidi pismo koje te ovdje eka ve nekoliko dana; rekao bih da je od tvoje sestrine.

49
Frankenstein
 Mary Shelley

esto poglavlje

Clerval mi je tada dao u ruke sljedee pismo. Bilo je od moje mile Elizabeth:

Najdrai moj bratiu,

ti si bolestan, teko bolestan, i ak ni ustrajna pisma dragoga dobroga Henryja
nisu dovoljna da me smire kad si ti u pitanju. Zabranjeno ti je pisati - drati pero u
ruci; a ipak, jedna je rije od tebe, dragi Victore, potrebna da ublai naa strahovanja.
Dugo sam oekivala da sljedea pota donese taj redak i uspjela sam odvratiti ujaka
od putovanja u Ingolstadt. Sprijeila sam ga da se izloi neudobnostima, pa moda i
pogiblima tako dugog putovanja, a ipak, koliko sam puta zaalila to ga ne mogu po-
duzeti sama! Zacijelo je dunost da te njeguje na bolesnikoj postelji zapala
neku potkupljivu staru bolniarku, koja nikako nije mogla biti kadra pogoditi tvoje
elje niti im udovoljiti onako brino i njeno kao to bi to mogla tvoja jadna sestri-
na. Meutim, to je sad prolost: Clerval pie da ti ide sve bolje. Usrdno se nadam da
e uskoro svojom rukom potvrditi tu vijest.
Ozdravi - i vrati nam se. Nai e sretan, vedar dom i prijatelje koji te njeno lju-
be. Zdravlje je tvog oca krepko, i jedino to eli jest da te vidi, da se uvjeri kako ti je
dobro; tada vie nikakva briga nee zasjeniti njegovo dobroudno lice. Kako e ti biti
drago vidjeti koliko je napredovao na Ernest! Sad mu je esnaest godina, i prepun je
poleta i energije. eli biti pravi vicarac i sluiti svojoj zemlji u inozemstvu, ali ne
moemo se sad odijeliti od njega, barem dok nam se ne vrati njegov stariji brat.
Mom se ujaku ne mili pomisao na vojnu karijeru u nekoj dalekoj zemlji, ali Ernest
nikad nije imao tvoju sposobnost da se posveti knjizi. Za njega je uenje iskljuivo
odvratan ropski lanac; on vrijeme provodi u prirodi, penje se po brdima ili vesla na
jezeru. Strahujem da e se pretvoriti u besposliara ne popustimo li njegovoj elji i
prihvatimo da se bavi zvanjem koje je sam odabrao.
Osim to su naa draga djeca narasla, malo se to promijenilo otkako si nas na-
pustio. Modro jezero i snijegom zaodjevene planine - to se nikad ne mijenja; a drim
da isti nepromjenjljivi zakoni upravljaju i naim smirenim domom i naim zado-
voljnim srcima. Moji skromni poslovi zaokupljaju me i zabavljaju, a za sve sam svo-
je napore nagraena kad vidim oko sebe samo sretna, prijazna lica. Otkako si otiao,
dolo je tek do jedne promjene u naem malom kuanstvu. Sjea li se kojom je prili-

50
Frankenstein
 Mary Shelley

kom Justine Moritz ula u nau obitelj? Vjerojatno se ne sjea; stoga u ti u nekoli-
ko rijei ispriati njezinu povijest. Madame Moritz, njezina majka, bila je udovica sa
etvero djece, od kojih je Justine bila tree. Ta je djevojica oduvijek bila miljeni-
com svoga oca, ali nekom udnom izopaenou prirode njezina je majka nije pod-
nosila i, poslije smrti M. Moritza, vrlo je loe s njom postupala. Moja je tetka to
uoila, i kad je Justine navrila dvanaest godina, uspjela je nagovoriti majku dje-
vojice da joj dopusti ivjeti u naoj kui. Republikansko ustrojstvo nae zemlje
omoguuje jednostavnije i sretnije ponaanje od onoga koje prevladava u velikim
monarhijama to nas okruuju. Stoga je razlika izmeu razliitih stalea njezinih sta-
novnika manja; a ponaanje niih slojeva, budui da nisu ni tako siromani ni tako
prezreni, profinjenije je i zaista udoredno. Biti sluga u enevi ne znai isto to i
biti sluga u Francuskoj ili Engleskoj. Justine, primljena na taj nain u nau obitelj,
nauila je dunosti sluavke, poloaja koji u naoj blaenoj zemlji ne ukljuuje po-
jam neobrazovanosti i rtvovanje dostojanstva ljudskog bia.
Justine je, kao to se moda sjea, oduvijek bila tvoja miljenica; pamtim kako si
jednom primijetio da bi, u sluaju da si loe raspoloen, jedan Justinin pogled znao
raspriti to neraspoloenje, iz istoga razloga koji navodi Ariosto govorei o Angeliki-
no{10} ljepoti - izgledala je tako otvorena i sretna. Moja je teta osjeala silnu privre-
nost prema njoj, to ju je navelo da joj omogui naobrazbu koja je uvelike nadmaila
njezinu prvotnu nakanu. To je dobroinstvo uzvraeno punom mjerom. Justine je
bila najzahvalnije stvorenjce na svijetu; ne mislim time rei da je to izrijekom spomi-
njala; nikad s njezinih usana nije sila ni jedna rije o tome, ali po njezinim se oima
jasno vidjelo kako zamalo oboava svoju zatitnicu. Premda je po naravi bila vesela i
u mnogo emu lakomislena, ipak je obraala najveu pozornost svakoj kretnji moje
tete. Drala ju je uzorom pravoga savrenstva i trudila se da oponaa njezin nain go-
vora i vladanje, tako da me i sada esto podsjea na nju.
Kad je moja draga teta umrla, svi su bili odve zaokupljeni vlastitom tugom da
primijete jadnu Justinu, koja ju je u bolesti njegovala s najveom brigom i njenou.
Jadna se Justine teko razboljela, ali ekala su je jo mnoga iskuenja.
Jedan po jedan, poumirala su joj sva braa i sestre; i njezina je majka, s iznimkom
svoje zanemarene keri, ostala bez djece. ena je stala osjeati veliku grinju
savjesti; poela je vjerovati kako je smru njezinih miljenika nebesa kanjavaju za
njezinu pristranost. Bila je rimokatolkinja i vjerujem da ju je njezin ispovjednik
uvrstio u tom miljenju. Dosljedno tome, nekoliko mjeseci nakon tvog odlaska u
Ingolstadt, Justine je od svoje majke pokajnice dobila poziv da se vrati kui. Jadna
djevojka! Gorko je plakala kad je naputala nau kuu; silno se izmijenila poslije
smrti moje tete; tuga je smekala i unijela neku privlanu blagost u njezino ponaa-
nje, koje se dotad odlikovalo ivahnou. Boravak u majinoj kui nije bio takve na-
ravi da bi joj mogao povratiti nekadanju veselost. Jadna je ena bila vrlo kolebljiva

51
Frankenstein
 Mary Shelley

u svom pokajanju. Ponekad bi preklinjala Justinu da joj oprosti njezin ruan postu-
pak, ali mnogo ju je ee optuivala kako je skrivila smrt svoje brae i sestre.
Neprestano izjedanje napokon je potkopalo zdravlje Madame Moritz, to je isprva
pojaalo njezinu razdraljivost, ali sad je nala svoj mir za vjena vremena. Umrla je
pri prvom naletu studeni, u poetku prole zime. Justine nam se vratila, i uvjera-
vam te da je njeno ljubim. Vrlo je pametna i draga i neobino lijepa; kao to ve re-
koh, njezino me dranje i izraz neprestano podsjeaju na moju dragu tetu.
Moram ti takoer, dragi bratiu, kazati nekoliko rijei i o naem Williamu. Da ga
samo moe vidjeti; vrlo je visok za svoju dob, ljupkih nasmijanih modrih oiju,
tamnih trepavica i kovrave kose. Kad se smijei, dvije mu se jamice pojavljuju na
obrazima koji se rumene od zdravlja. Ve je dosad imao jednu ili dvije male enice,
ali najmilija mu je Louisa Biron, draesna mala djevojica koja je navrila petu godi-
nu.
A sada, dragi Victore, sigurna sam da eli sebi priutiti mali uitak u govorkanji-
ma o dobrim ljudima iz eneve. Ljupka gospoica Mansfield ve prima estitke za
svoje skoro vjenanje s mladim Englezom, gosp. Johnom Melbourneom. Njezina
runa sestra Manon udala se protekle zime za M. Duvillarda, bogatog bankara. Tvoj
najdrai suuenik Louis Manoir mnogo je pretrpio nakon Clervalova odlaska iz e-
neve. Ali ve je povratio dobro raspoloenje i pria se kako e se uskoro oeniti vrlo
ivahnom, zgodnom Francuskinjom, Madame Tavernier. Ona je udovica i mnogo
starija od Manoira, ali svi su njome oduevljeni i vrlo je omiljena.
Pisanje me dovelo u bolje raspoloenje, dragi bratiu; ali moje se strepnje vraaju
sada kad zavravam. Pii nam, najdrai Victore - jedan redak - jedna rije bit e za
nas pravi blagoslov. Deset tisua puta hvala Henryju na njegovoj dobroti, njegovoj
ljubavi i njegovim brojnim pismima; iskreno smo mu zahvalni. Adieu! bratiu moj,
uvaj se i, preklinjem te, pii!
Elizabeth Lavenza
eneva, 18. oujka 17-

Draga, draga Elizabeth! uskliknuo sam kad sam proitao njezino pismo. Smjesta
u joj pisati i osloboditi ih tjeskobe koju oito osjeaju. Pisao sam, i taj me napor
silno izmuio; ali moj je oporavak ve zapoeo i napredovao je bez zastoja. Nakon
etrnaest dana, ve sam mogao izii iz svoje sobe.
Jedna mi je od prvih dunosti po ozdravljenju bila predstaviti Clervala nekolicini
profesora na mom fakultetu. To me stajalo strahovitih muka, pogubnih po rane to
sam ih nosio na dui. Jo od one kobne noi, zavretka mojih napora i poetka mojih
nevolja, u meni se rodio estok otpor i prema samom imenu filozofije prirode. Kad
sam u svemu drugome ve bio potpuno zdrav, sam pogled na neki laboratorijski
52
Frankenstein
 Mary Shelley

instrument nanovo bi izazvao mune simptome ivane napetosti. Henry je to opazio

i uklonio mi sve instrumente s oiju. Preselio me u drugi stan jer je shvatio kako sam
ispunjen odbojnou prema prostoriji koja mi je neko bila laboratorij. Ali sva se ta
Clervalova briga pokazala uzaludnom kad sam poeo posjeivati profesore. Dok je
M. Waldman hvalio, dobroudno i srdano, nevjerojatan napredak koji sam postigao
u prirodnim znanostima, osjeao sam se kao na muilima. Uskoro je zamijetio kako
mi je ta tema neugodna, ali budui da nije mogao pogoditi pravi uzrok, pripisao je
moje osjeaje skromnosti i preao s teme moga usavravanja na same prirodne zna-
nosti, u elji, to mi je bilo posve oito, da me uvue u razgovor. to sam mogao ui-
niti? elio mi je ugoditi, a muio me. Osjeao sam se kao da preda me briljivo pola-
e, jedan po jedan, one instrumente koji e kasnije biti upotrijebljeni da izazo-
vu moju polaganu i okrutnu smrt. Koprcao sam se pod njegovim rijeima, a ipak ni-
sam imao smionosti pokazati bol koji sam osjeao. Clerval, kojega su oi i uvstva
uvijek znala vrlo brzo razaznati osjeaje njegovih blinjih, otklonio je temu navodei
kao ispriku svoje potpuno nepoznavanje predmeta; i razgovor je krenuo neto ope-
nitijim smjerom. Zahvaljivao sam svom prijatelju od srca, ali nita nisam rekao.
Jasno sam vidio kako je iznenaen, ali ni u jednom trenutku nije pokuao izvui
moju tajnu iz mene; premda sam ga volio, mjeavinom njenosti i potovanja kojoj
nije bilo granica, ipak se nisam mogao prisiliti da ga upoznam s onim dogaajem to
mi je tako esto bio nazoan u sjeanju i koji e se, strahovao sam, prenese li se jo
kome, samo jo dublje u nj utisnuti.
S M. Krempeom nije bilo tako lako izai na kraj; u mom tadanjem stanju gotovo
neizdrljive osjetljivosti, njegove su me grube, neuvijene pohvale jo vie boljele od
dobroudnog odobravanja M. Waldmana.
- K v- i taj momak! - povikao je. - Da znate, M. Clerval, da nas je on sve nadma-
io. Da, da, nemojte se uditi; to je istina. Mladi koji je jo prije nekoliko godina
vjerovao u Corneliusa Agrippu vrsto kao u Evanelje, sada je izbio na elo sveui-
lita; i ako ga netko brzo ne makne, svima nam se loe pie. Da, da - nastavio je, pri-
mijetivi patnju na mom licu - M. Frankenstein je skroman, to je izvanredna vrlina u
mladome ovjeku. Mladi ljudi moraju biti bojaljivi, znate, M. Clerval; i ja sam bio
takav u mladosti, ali to se vrlo brzo potroi.
M. Krempe se tada upustio u hvalospjeve samome sebi, to je na sreu svrnulo
razgovor s predmeta koji mi je bio tako muan.
Clerval nikad nije imao razumijevanja za moje sklonosti prema prirodnim zna-
nostima, i njegove knjievne preokupacije bile su posve razliite od onoga to je
mene zanimalo. Doao je na sveuilite s namjerom da potpuno savlada orijentalne
jezike te tako stvori pristup podruju na kojem e ostvariti plan za ivot kakav je sebi
zacrtao. Budui da je vrsto odluio kako nee odabrati zvanje koje ne ukljuuje sla-
vu, svrnuo je pogled prema istoku, koji je pruao prostora njegovu poduzetnom
53
Frankenstein
 Mary Shelley

duhu. Perzijski i arapski jezik i sanskrt potpuno su mu zaokupili pozornost, i nije me

bilo teko nagovoriti da i ja zaponem isti studij. Besposlica mi je oduvijek bila
nesnosna, a sada, kad sam elio pobjei od razmiIjanja i kad sam zamrzio svoj raniji
predmet prouavanja, osjetio sam silno olakanje to sam postao suuenikom mome
prijatelju, i u djelima orijentalista naao sam ne samo pouku ve i utjehu. Nisam se,
poput njega, uputao u analitiko upoznavanje njihovih narjeja, jer nije mi bila
namjera iskoristiti ih za bilo to drugo osim za privremenu razonodu. itao sam
samo da bih im shvatio znaenje, a oni su mi obilno nadoknaivali trud. Njihova sje-
ta smiruje, a njihova radost uzdie, u mjeri u kojoj to nikad nisam iskusio s piscima
bilo koje druge zemlje. Kad ita njihove tekstove, ini se da se ivot sastoji od
toploga srca i ruinjaka, od smijeaka i namrtena ela pravednoga neprijatelja, i
vatre u kojoj izgara tvoje vlastito srce. Koliko se to razlikuje od muevne i junake
poezije Grke i Rima!
Ljeto je proteklo u takovim zanimanjima, i moj je povratak u enevu bio zakazan
za kasniji dio jeseni; ali kako me nekoliko neprilika sprijeilo da otputujem na vrije-
me, stigla je zima i snijeg, ceste su postale neprohodne i moje je putovanje moralo
priekati naredno proljee. To mi je odgaanje vrlo teko palo jer sam od srca
eznuo da vidim svoj rodni grad i svoje mile prijatelje. Odgaao sam odlazak
tako dugo ponajvie stoga to sam se skanjivao ostaviti Clervala u nepoznatom gradu
prije nego to je upoznao i jednog od njegovih stanovnika. Zima je, meutim, pro-
tekla u vedrom raspoloenju, i premda je proljee neuobiajeno kasnilo, kad je jed-
nom nastupilo, njegova je ljepota obilno nadoknadila prvotno otezanje.
Mjesec svibanj ve je bio zapoeo i svakoga sam dana oekivao pismo koje e
odrediti datum mog odlaska, kad je Henry predloio da odemo na izlet u okolinu
Ingolstadta, to bi mi pruilo priliku da se osobno oprostim od kraja koji sam tako
dugo nastavao. Radosno sam se sloio s tim prijedlogom: ja sam ljubitelj pjeaenja,
a Clerval mi je oduvijek bio najmilije drutvo na takovim etnjama, na koje sam ne-
ko odlazio divei se ljepotama mojega zaviaja. Proveli smo etrnaest dana tumara-
jui po okolini; zdravlje mi se i raspoloenje ve odavno bilo vratilo, i sad je crpilo
dodatnu snagu iz krepkoga zraka koji sam udisao, iz zbivanja u prirodi tijekom nae-
ga pjeaenja i iz razgovora s mojim prijateljem. Moje me bavljenje znanou neko
odvojilo od mojih blinjih i uinilo me nedrutvenim, ali Clerval je uspio djelova-
ti na moja plemenitija uvstva; nauio me iznova uivati u pogledu na prirodu i na
vedra djeja lica. Divni moj prijatelju! Kako si me ti iskreno volio i koliko si se tru-
dio uzdii mi duh da bude na istoj razini s tvojim! Moje sebino zanimanje ogranii-
lo me i zarobilo dok tvoja njenost i srdanost nije ponovno ugrijala i otvorila moja
utila; postao sam opet ona sretna osoba koja, prije nekoliko godina, ljubljena
od svih i sklona svima, nije imala nijedne brige ni tune misli u glavi. Tada je vedra,
neiva priroda imala mo da u meni izazove najarobnije osjeaje. Modro nebo i ze-

54
Frankenstein
 Mary Shelley

lene livade ispunjale su me zanosom. Godinje je doba bilo uistinu boanstveno; pro-
ljetno je cvijee cvalo u ivicama, dok su cvjetovi ljeta ve pupali. Nisu me muile
misli koje su me proteklih godina, ma koliko ih se nastojao osloboditi, titale poput
nesavladivog bremena.
Henry je uivao u mojoj radosti i iskreno sudjelovao u mom raspoloenju; trudio
se da me zabavi, dok je izraavao osjeaje to su mu navirali iz nutrine. Zapanjilo me
bogatstvo njegova duha u tim prilikama; razgovor mu je bio silno matovit i esto je,
oponaajui perzijske i arapske pisce, izmiljao udesne prie pune fantazije i strasti.
U drugim je prilikama ponavljao moje omiljene pjesme, ili me uvlaio u rasprave u
kojima je iskazivao izvanrednu domiljatost.
Vratili smo se na na fakultet jedne nedjelje poslijepodne; seljaci su plesali, i svi
ljudi koje smo susretali inili su nam se veselima i vedrima. I moje je raspoloenje
bilo izvrsno te sam grabio naprijed ispunjen nesputanom radou i veseljem.

55
Frankenstein
 Mary Shelley

Sedmo poglavlje

Po povratku, zatekoh sljedee pismo od oca:

Dragi moj Victore,

Zacijelo si s nestrpljenjem iekivao pismo to bi odredilo nadnevak tvog
povratka k nama, i isprva sam bio u iskuenju da napiem tek nekoliko redaka, samo
spomenuvi dan na koji u te ekati. Ali bila bi to okrutna dobrota, i nemam hra-
brosti za nju. Kakvo bi bilo tvoje iznenaenje, sinko, kad oekujui vedar i veseo do-
ek naie umjesto toga na suze i jad? I kako bih ti, Victore, ispriao nau nesreu?
Izbivanje te nije moglo uiniti neosjetljivim na nae radosti i tuge; pa kako da nane-
sem bol mom dugo odsutnom sinu? elim te pripremiti za alosnu vijest, ali znam
kako je to nemogue; upravo u ovom trenutku tvoj pogled prelijee stranicu da
potrai rijei koje e ti prenijeti uasnu novost.
William je mrtav! Taj slatki djeak, iji mi je smijeak unosio radost i toplinu u
srce, koji je bio tako njean, a ipak tako vedar! Victore, on je umoren! Neu te poku-
ati utjeiti, ve u naprosto ispriati okolnosti toga dogaaja.
Proteklog etvrtka (7. svibnja) ja, moja neakinja i tvoja dva brata otili smo etati
po Plainpalaisu. Veer je bila topla i mirna, i produili smo etnju dalje nego obino.
Bio se ve spustio suton prije nego to smo pomislili na povratak, i tada smo otkrili
kako Williama i Ernesta, koji su krenuli naprijed, nema nigdje na vidiku. Stoga smo
sjeli da se odmorimo dok se ne vrate. Nakon nekog vremena vratio se Ernest i upitao
jesmo li vidjeli njegova brata; rekao je kako se s njim igrao, kako je William otrao
sakriti se, i kako ga je on uzalud traio i kasnije jo dugo ekao, ali se on nije vraao.
Ta nas je pria prilino uznemirila i nastavili smo ga traiti sve dok nije pala no,
kad je Elizabeth stala nagaati kako se William moda vratio kui. Ondje ga nije
bilo. Opet smo se vratili, s bakljama, jer ja nisam imao mira pri pomisli kako se moje
slatko dijete izgubilo i kako je izloeno svakovrsnoj vlazi i rosi noi; i Elizabeth je
bila obuzeta strahovitom tjeskobom. Oko pet sati ujutro otkrili smo mog ljupkog dje-
aka, kojega sam veer prije toga vidio u najljepem cvijetu zdravlja, ispruena na
travi, pomodrjelog i nepominog; otisak ubojiina prsta vidio mu se na vratu.
Prenijeli smo ga kui, i bol koja mi je bila vidljiva na licu otkrila je Elizabethi
tajnu. Uporno je zahtijevala da vidi mrtvo tijelo. Isprva sam je pokuao sprijeiti, ali

56
Frankenstein
 Mary Shelley

ona je ustrajala i uavi u sobu u kojoj je leao urno je pregledala vrat rtve i sklo-
pivi ruke uskliknula:
- O, Boe, ubila sam svoje milo dijete!
Onesvijestila se, i s najveom je mukom vraena u ivot. Kad je napokon dola k
sebi, bilo je to tek da bi ridala i uzdisala. Rekla mi je kako joj je iste one veeri Willi-
am dodijavao neka mu dopusti da objesi oko vrata vrlo vrijednu minijaturu tvoje
majke koja je bila u njezinu posjedu. Ta je slika nestala, i zacijelo je to bila napast
koja je natjerala ubojicu na odvratan in. Trenutno nemamo nikakva traga poinite-
lju, premda neprekidno ulaemo sve napore da ga otkrijemo; ali oni mi nee vratiti
mog ljubljenog Williama!
Doi, najmiliji Victore; samo ti moe utjeiti Elizabeth. Ona neprestano plae i
nepravedno predbacuje samoj sebi kako je uzrokovala njegovu smrt; njezine mi rije-
i kidaju srce. Svi smo nesretni, ali ne bi li to bio dodatni motiv za tebe, sine moj, da
se vrati i bude nam tjeiteljem? Na alost, Victore, sada kaem, Bogu hvala to
tvoja draga majka nije poivjela da vidi okrutnu, stranu smrt svog najmlaeg lju-
bimca!
Doi, Victore; ne optereen mislima kako e se osvetiti ubojici, ve ispunjen
osjeajima mira i blagosti to e, umjesto da ih nagrizaju, zalijeiti rane u naemu
duhu. Ui u kuu alosti, prijatelju moj, ali s njenou i ljubavlju prema onima koji
te vole, a ne s mrnjom prema tvojim neprijateljima.
Tvoj odani i oaloeni otac
Alphonse Frankenstein
eneva, 12. svibnja 17-

Clerval, koji mi je motrio lice dok sam itao pismo, iznenadio se vidjevi kako
oaj brie s njega radost to sam je u prvom trenutku iskazao primivi vijest od mojih
dragih. Bacio sam list na stol i pokrio lice rukama.
- Dragi moj Frankensteine - povikao je Henry kad je vidio kako gorko plaem -
zar zaista mora uvijek biti nesretan? Dragi moj prijatelju, to se zbilo?
Dao sam mu rukom znak da uzme pismo, dok sam ja strahovito uzrujan koraao
gore-dolje po sobi. Suze su potekle i iz Clervalovih oiju dok je itao izvjee o mo-
joj nesrei.
- Ne mogu ti pruiti nikakvu utjehu, prijatelju moj - rekao je. - Tvoj je gubitak ne-
nadoknadiv. to kani uiniti?
- Otii smjesta u enevu; poi sa mnom, Henry, da naruim zapregu.
Dok smo hodali, Clerval je pokuao izrei nekoliko rijei utjehe; mogao je samo
izraziti svoju najiskreniju suut.

57
Frankenstein
 Mary Shelley

- Jadni William! - rekao je. - Milo, draesno dijete, sada poiva sa svojom
majkom anelom! Svatko tko ga je vidio onako vedra i radosna u njegovoj mladoj
ljepoti ne moe a da ne zaplae nad tim preranim gubitkom! Umrijeti tako jadno;
osjetiti stisak ubojice! I vie je to no ubojica, kad je bio kadar unititi takvu blistavu
nedunost! Jadni djeai! Preostaje nam samo jedna utjeha; njegovi prijatelji tuguju
i plau, ali on miruje. Bol je prestala, patnje su mu zauvijek okonane. Zemljica mu
pokriva njeno tijelo, i ne osjea nikakve boli. Vie ne moe biti predmetom saalje-
nja; to moramo sauvati za nevoljnike to su ga nadivjeli.
Tako je govorio Clerval dok smo hitali ulicama; rijei su mi se utisnule u mozak i
kasnije sam ih se prisjeao u samoi. Ali toga asa, im su stigli konji, uskoio sam u
koiju i pozdravio se sa svojim prijateljem.
Putovanje je bilo vrlo turobno. Isprva mi se silno urilo, jer eznuo sam da utje-
im svoje ljubljene i ucviljene prijatelje i da suosjeam s njima; ali kad sam se pri-
maknuo svom rodnom gradu, usporio sam napredovanje. Jedva sam izlazio na kraj s
mnoinom uvstava koja su me potpuno zaokupila. Prolazio sam krajolicima koje
sam poznavao u mladosti, ali koje nisam vidio gotovo est godina. Koliko se sve
moglo izmijeniti za to vrijeme! Jedna se iznenadna i razorna promjena dogodila; ali
tisuu sitnih okolnosti moglo je postupno dovesti do drugih mijena koje su, premda
su nastupile na mirniji nain, moda jednako presudne. Obuzeo me strah; nisam se
usuivao napredovati, grozei se tisue bezimenih zala od kojih me obuzimala jeza,
premda ih nisam bio kadar opisati.
Ostao sam dva dana u enevi u tom bolnom stanju duha. Promatrao sam jezero;
povrina je vode bila glatka, sve je oko mene bilo mirno, a snjene planine, te pala-
e prirode, bile su nepromijenjene. Malo-pomalo, mir i taj rajski krajolik vratili su
mi snagu, i nastavio sam putovanje prema enevi.
Cesta je vodila uz jezero, koje se poelo suavati kad sam se pribliio svom rod-
nom gradu. Jasnije su mi se prikazale crne padine lanca Jure i blistavi vrhunac Mont
Blanca. Plakao sam kao dijete. Drage planine! Lijepo moje jezero! Kako doekujete
svoga putnika? Vrhunci su vam isti; nebo i jezero modri su i smireni. Je li im cilj
navijestiti mir ili narugati se mojoj nevolji?
Bojim se, prijatelju moj, da u postati dosadan budem li se predugo zadravao na
tim poetnim okolnostima, ali bili su to dani razmjerne sree, i sad ih se s uitkom
prisjeam. Moja zemljo, moja ljubljena zemljo! Tko osim ovjeka roena u tvom kri-
lu moe opisati radost koju sam osjetio ponovno ugledavi tvoje rijeke, tvoje planine
i, iznad svega, tvoje ljupko jezero!
A ipak, kako sam se pribliavao domu, alost i strah ponovno su me savladali.
No je prekrila sve oko mene, i kad sam ve jedva razaznavao mrane planine, obu-
zela me jo vea tuga. Cijeli mi se krajolik uinio golemom i tamnom pozornicom

58
Frankenstein
 Mary Shelley

zla, i nejasno sam naslutio kako mi je sueno postati najjadnijim od svih ljudskih
bia. Naalost! Moje su se zle slutnje obistinile, i pogrijeio sam tek u jednoj jedi-
noj okolnosti, to u svom onom jadu koji sam zamiljao i kojega sam se grozio, ni-
sam mogao zamisliti ni stoti dio muka koje mi je bilo sueno izdrati.
Ve se posve smrailo kad sam stigao nadomak eneve; gradske su dveri ve bile
zatvorene i morao sam provesti no u Secheronu, selu udaljenom oko dva kilometra
od grada. Nebo bijae vedro, i kako nisam mogao mirovati, odluio sam posjetiti
mjesto na kojem je umoren moj jadni William. Kako nisam mogao proi kroz grad,
bio sam prisiljen prijei jezero u amcu da bih doao do Plainpalaisa. Tijekom
te kratke plovidbe vidio sam kako munje pleu na vrhuncu Mont Blanca stvarajui
udesno lijepe uzorke. Oito se oluja pribliavala velikom brzinom; kad sam pristao,
uspeo sam se na niski breuljak da promatram njezino napredovanje. Nadirala je; ne-
besa su se naoblaila i uskoro sam osjetio prve velike spore kapi kie koja je meu-
tim brzo dobila na estini.
Napustio sam mjesto na kojem sam sjedio i nastavio hodati, premda su mrak i
oluja svakoga trenutka jaali, a grom mi uz strahoviti tresak zatutnjao nad glavom.
Jeka se odbijala od Salvea, od Jure i Savojskih Alpa; prodorni bljeskovi munje zabli-
jetili su mi oi, osvjetljavajui jezero te se inilo poput goleme plohe vatre; zatim je
na trenutak sve bilo mrano kao u rogu, dok se oko nije oporavilo od prethodnog
bljeska. Nevrijeme se, kao to se to esto dogaa u vicarskoj, pojavilo odjednom na
raznim stranama neba. Najea se oluja zadravala tono sjeverno od grada, nad
onim dijelom jezera to se nalazi izmeu rta Belrive i sela Copet. Druga je osvjetlja-
vala Juru slabanim bljeskovima, a jedna je opet zatamnjivala i povremeno razotkri-
vala Mole, strmu planinu na istonoj strani jezera.
Dok sam promatrao oluju, tako prekrasnu a ipak tako stranu, i dalje sam napre-
dovao urnim koracima. Taj uzvieni rat u nebesima ponio mi je duu; sklopio sam
ruke i glasno uskliknuo: - Williame, dragi anele! Ovo je tvoj pogreb, ovo je tvoja
tualjka! - Izgovorivi te rijei, zapazio sam u mraku nekakvu pojavu koja se iskrala
iz gutika u mojoj blizini; stao sam kao prikovan, uporno motrei; znao sam da me
oko ne vara. Bljesak munje osvijetlio je taj predmet i jasno mi ocrtao njegov oblik;
taj gigantski stas, ta nakaznost cijele pojave, mnogo odvratnija nego to ljud-
skom biu prilii, smjesta su mi dali na znanje kako je to onaj monstrum, onaj gnusni
zloduh kojemu sam dao ivot. to je ondje radio? Bi li on (zadrhtao sam pri samoj
pomisli) mogao biti ubojica moga brata? Netom mi je ta misao sinula smjesta sam
povjerovao u njezinu istinitost; zubi su mi stali cvokotati i morao sam se nasloniti na
stablo da se odrim na nogama. Pojava je hitro prola kraj mene i izgubila se u tmini.
Nita u ljudskom obliju nije moglo unititi ono prekrasno dijete. On je ubojica! Ni-
sam uope dvojio. I sama nazonost te pomisli bila je nepobitan dokaz dotine inje-
nice. Palo mi je na um da slijedim tog avola, ali bilo bi uzalud, jer mi ga je sljedei

59
Frankenstein
 Mary Shelley

bljesak otkrio meu hridinama gotovo okomitog uspona na Mount Salve, brda koje
omeuje Plainpalais na jugu. Brzo je stigao do vrhunca i iezao.
Ostao sam nepomino stajati. Grmljavina je prestala ali i dalje je kiilo, i cijeli je
okoli bio obavijen neprobojnom tminom. Premetao sam u duhu zbivanja koja sam
sve do tada nastojao zaboraviti: cijeli redoslijed moga napredovanja prema oblikova-
nju tog stvora, pojavu djela mojih ruku iva uz moje uzglavlje, njegov odlazak. Pro-
tekle su bile ve gotovo dvije godine od one noi kad mu je dan ivot, i je li mu ovo
bio prvi zloin? Teko meni! Poslao sam u svijet pokvarenu nakazu koja uiva u po-
kolju i nesrei; nije li mi on ubio brata?
Nitko ne moe zamisliti muke koje sam pretrpio do kraja te noi provedene u kii
i studeni, bez krova nad glavom. Ali nisam uope osjeao neugodnost vremena;
mata mi je bila zaokupljena prizorima opaine i oaja. Promatrao sam bie koje sam
odaslao meu ovjeanstvo i koje sam obdario voljom i moi da izvrava uasne na-
kane, poput ovog djela koje je sad poinio, gotovo kao da ga promatram oima svoga
vampira, svoga duha koji se oslobodio groba i prisiljen je unititi sve to je meni dra-
go.{11}
Svanuo je dan, i usmjerio sam korake prema gradu. Dveri su bile otvorene i pohi-
tao sam kui svoga oca. Prva mi je pomisao bila otkriti sve to znam o ubojici i
smjesta pokrenuti potjeru. Ali poeo sam oklijevati kad sam razmislio o prii koju
bih morao ispriati. S biem koje sam sam stvorio i kome sam udahnuo ivot susreo
sam se u pono meu strminama jedne nepristupane planine. Prisjetio sam se i
ivanog rastrojstva koje me spopalo upravo u vrijeme kad sam biljeio nastanak
mojega stvorenja, i koje bi zacijelo dalo karakter delirija prii ionako posve nevjero-
jatnoj. Vrlo sam dobro znao kako bih, da mi je bilo tko iznio takav slijed dogaaja, to
smatrao mahnitanjem luaka. Osim toga, ta bi zvijer grozne naravi izmakla svakoj
potjeri, ak i kad bih bio dovoljno uvjerljiv da uspijem nagovoriti svoje roake da je
zaponu. A zatim, od kakve bi koristi bila potjera? Tko moe uhititi stvorenje koje je
kadro uspeti se na okomite klisure Mount Salvea? Ta su me razmiljanja navela da
se odluim za utnju.
Bilo je oko pet sati ujutro kad sam uao u oevu kuu. Rekao sam sluinadi neka
ne uznemiruju obitelj i poao u knjinicu da doekam njihov uobiajeni sat ustajanja.
Prolo je est godina, prohujalo poput sna osim onog jednog neizbrisivog traga, i
ja sam stajao na istom onom mjestu na kojem sam se posljednji put izljubio s ocem
prije nego to u otii u Ingolstadt. Moj ljubljeni i potovani roditelj! Samo mi je on
ostao. Motrio sam sliku svoje majke koja je stajala nad kaminom. Bio je to povijesni
motiv, naslikan po elji mog oca, i predstavljao je Carolinu Beaufort gdje izbe-
zumljena od oaja klei kraj lijesa svog mrtvog oca. Odjea joj je bila gruba a obrazi
blijedi, ali ostavljala je dojam nekog dostojanstva i ljepote koji nije doputao da je

60
Frankenstein
 Mary Shelley

alimo. Ispod te slike bila je minijatura s Williamovim likom, i suze su mi potekle

kad sam je pogledao. Dok sam bio tako zaokupljen, uao je Ernest; uo me kad sam
doao i pohitao mi poeljeti dobrodolicu. Izrazio je turobnu radost to me vidi.
- Dobro nam doao, dragi Victore - rekao je. - Ah, da si nas bar posjetio prije tri
mjeseca, tada bi nas sve zatekao vesele i radosne. Sada dolazi podijeliti s nama jad
koji nita ne moe ublaiti; a ipak, tvoja e nazonost, nadam se, preporoditi naega
oca, koji se oito rui pod teretom svoje nesree; a tvoje e nagovaranje natjerati jad-
nu Elizabeth da prestane sa svojim uzaludnim i munim samooptubama. Jadni
William! Bio je na miljenik i na ponos!
Iz oiju moga brata neobuzdano su potekle suze; osjeaj smrtne muke uvukao mi
se u duu. Prije toga sam tek zamiljao tugu mog orobljenog doma; zbilja me pogo-
dila kao nova i nita manje strana katastrofa. Pokuao sam smiriti Ernesta; stao sam
se potanje raspitivati o ocu i onoj koju sam nazivao sestrinom.
- Njoj je vie od svih drugih - rekao je Ernest - potrebna utjeha; optuuje samu
sebe da je skrivila smrt moga brata, i zbog toga je silno nesretna. Ali budui da je
ubojica otkriven...
- Ubojica je otkriven! Zaboga! Kako je to mogue? Tko ga je pokuao slijediti?
To je nemogue; to je kao da nastoji letjeti bre od vjetra ili zagraditi planinski po-
tok slamicom. I ja sam ga vidio; sino je bio na slobodi!
- Ne znam o emu to govori - odgovorio je moj brat s neskrivenim iznenaenjem
u glasu - ali za nas je to otkrie bilo vrhunac nesree. Nitko isprva nije mogao vjero-
vati; ak i sada, Elizabeth se ne da uvjeriti, unato svim dokazima. Zaista, pa tko bi
mogao povjerovati da je Justine Moritz, koja je bila tako umiljata i tako privrena ci-
jeloj ovoj obitelji, iznenada postala kadrom poiniti tako jeziv, tako gnusan zloin?
- Justine Moritz! Jadna, jadna djevojka, ona je ta koju optuuju? Ali to je nepra-
vedno; to je svakome jasno. Erneste, pa nee valjda rei da netko u to vjeruje?
- Isprva nitko nije vjerovao, ali na vidjelo je izilo nekoliko okolnosti koje su nas
gotovo prisilile da to prihvatimo; a njezino je ponaanje tako poremeeno da je inje-
ninim dokazima dalo teinu koja, bojim se, ne ostavlja mjesta nikakvoj dvojbi. Ali
danas e joj biti suenje, pa e sve uti.
Ispriao mi je kako se onoga jutra kad je otkriveno umorstvo jadnog Williama,
Justine razboljela i bila prikovana za postelju nekoliko dana. Tijekom toga razdoblja
netko je od sluinadi, sluajno pregledavajui odjeu koju je nosila u noi
umorstva, otkrio u depu oprave onu sliku moje majke koja je bila opisana kao na-
past za ubojicu. Slukinja ju je smjesta pokazala jednoj druici koja je, ne rekavi ni-
kome od obitelji ni rijei, otila sucu; i na temelju njihove prijave, Justine je uhiena.
Kad je optuena za to zloinstvo, jadna je djevojka u velikoj mjeri potvrdila sumnju
svojim silno zbunjenim ponaanjem.

61
Frankenstein
 Mary Shelley

Bila je to udnovata pria, ali nije uzdrmala moju vjeru te sam ozbiljno odvratio:
- Svi ste vi u zabludi; ja poznajem ubojicu. Justine, jadna, dobra Justine, posve je
neduna.
U tom je trenutku uao moj otac. Vidio sam kako mu je nesrea ostavila traga na
licu, ali on se potrudio da mi vedro poeli dobrodolicu. Poto smo razmijenili tuan
pozdrav, bio bi zapoeo razgovor o nekoj drugoj temi umjesto o naem gubitku, da
Ernest nije uskliknuo:
- Zaboga, tata! Victor kae da zna tko je ubojica jadnog Williama.
- Na alost, mi takoer znamo - odvratio je otac - a zaista, radije bih zauvijek i-
vio u neznanju nego otkrio toliko nezahvalnosti i pokvarenosti u osobi koju sam toli-
ko cijenio.
- Dragi moj oe, vara se; Justine je neduna.
- Ako jest, ne dao Bog da trpi kao krivac. Danas e joj biti suenje i ufam se, od
srca se ufam, da e biti osloboena.
Te su me rijei umirile. Bio sam u sebi vrsto uvjeren kako Justine, ba kao nijed-
no drugo ljudsko bie, ne snosi krivnju za to umorstvo. Nisam stoga strahovao da e
biti iznesene bilo kakve indicije na temelju kojih bi mogla biti osuena. Moja pria
nije bila takva da se mogla iznijeti u javnost; njezin bi nevjerojatni uas u uima ne-
obrazovanog puka zacijelo zazvuao kao ludilo. Je li zaista postojao netko osim
mene, stvoritelja samoga, tko bi povjerovao, ukoliko ga utila u to ne uvjere, u
postojanje ivog spomenika preuzetnosti i nepromiljenoj ignoranciji koji sam
odaslao da luta svijetom?
Uskoro nam se pridruila Elizabeth. Vrijeme ju je izmijenilo otkako sam je
posljednji put vidio; zaodjelo ju je ljupkou koja je nadilazila ljepotu njezinih dje-
jih godina. Odlikovala se istom otvorenou, istom ivahnou, ali tome se sad pri-
druio nekakav izraz koji je iskazivao veu profinjenost osjeaja i duha. Doekala
me veoma srdano.
- Tvoj dolazak, dragi moj bratiu - rekla je - ispunja me nadom. Moda e ti nai
naina da opravda moju jadnu nedunu Justinu. Ah, kako je to bolno! Tko je sigu-
ran, osude li nju za zloin? U njezinu nedunost vjerujem jednako vrsto kao i u svo-
ju. Naa nesrea sad nam je dvostruko tea; nismo izgubili samo onog prekrasnog
milog mladia, ve e nam ovu jadnu djevojku, koju tako iskreno ljubim, oteti jo
stranija sudbina. Bude li osuena, nikad vie neu outjeti radost. Ali nee, sigurna
sam da nee; a tada u opet biti sretna, ak i poslije alosne smrti mog malog Willi-
ama.
- Ona je neduna, draga moja Elizabeth - rekao sam - i to e biti dokazano; ne
strahuj ni od ega, ve dopusti da ti pouzdanje kako e biti osloboena optube

62
Frankenstein
 Mary Shelley

razvedri duu!
- Kako si ti dobar i velikoduan! Svi ostali vjeruju u njezinu krivnju i to me stra-
hovito rastuilo jer znam da je to nemogue; spoznaja kako su svi puni tako ubojitih
predrasuda natjerala me u najvee beznae i oaj.
- Najmilija neakinjo - rekao je moj otac - utri suze. Ako ona jest neduna, kao
to ti vjeruje, osloni se na pravinost naih sudova i na moje postupke, kojima u
sprijeiti i najmanju mogunost pristranosti.

63
Frankenstein
 Mary Shelley

Osmo poglavlje

Proveli smo nekoliko tunih ura do jedanaest sati, kad je trebao otpoeti proces. Bu-
dui da su moj otac i ostali dio obitelji bili duni prisustvovati kao svjedoci, otpratio
sam ih do sudnice. U tijeku cijelog tog rugla od pravde trpio sam ive muke. Valjalo
je odluiti hoe li posljedak moje znatielje i nezakonitih sredstava prouzroiti smrt
dvaju ljudskih bia: jednog nasmijeenog djeteceta, prepunog nedunosti i radosti, i
drugog, jo mnogo jezivije umorenoga neopisivo sramnim postupkom zbog kojega
to umorstvo ostaje s grozom urezano u pamenje. Justine je povrh svega bila vrijed-
na djevojka i posjedovala je svojstva koja su joj obeavala sreu u ivotu; sada e
sve to biti izbrisano u sramotnom grobu, a ja svemu tome uzrok! Tisuu puta radije
bio bih priznao krivnju za zloin pripisan Justini, ali nisam bio nazoan kad je on po-
injen, i takva bi izjava bila smatrana mahnitanjem luaka te ne bi iskupila onu koja
je zbog mene trpjela.
Justine je bila naizgled smirena. Pojavila se odjevena u crninu i njezino lice, uvi-
jek privlano, bilo je, zahvaljujui sveanim uvstvima koja su je proimala, udesno
lijepo. inilo se kako je posve uvjerena u svoju nedunost i nije drhtala, premda ju je
sa zgraanjem motrilo tisue ljudi, jer sva je naklonost koju bi njezina ljepota inae
pobudila u duhu promatraa bila izbrisana milju na strahotu koju je navodno poini-
la. Bila je mirna, a ipak je ta mirnoa oito bila prividna; i budui da je njezina zbu-
njenost ranije bila protumaena kao dokaz krivnje, prisilila se da ostavi dojam hra-
brosti. Kad je ula u sudnicu, hitro se po njoj ogledala i otkrila gdje smo mi smjete-
ni. Kao da joj je suza zamaglila pogled kad nas je ugledala, ali brzo se pribrala i a-
losno njean izraz lica kao da je potvrivao njezinu potpunu nedunost.
Proces je zapoeo, i nakon to je tuitelj iznio optubu, pozvano je nekoliko svje-
doka. Nekoliko se neobinih injenica udruilo protiv nje, i to je moglo pokolebati
svakoga koji nije kao ja raspolagao dokazom njezine nedunosti. Bila je vani cijele
noi u kojoj je umorstvo poinjeno i, pred jutro, primijetila ju je neka ena s trnice
nedaleko od mjesta na kojem je kasnije pronaeno truplo umorenog djeteta. ena ju
je upitala to tu radi, ali ona ju je vrlo udnovato pogledala i odvratila tek zbunjenim
i nerazumljivim odgovorom. Vratila se u kuu oko osam sati, i kad ju je netko upitao
gdje je provela no, odvratila je kako je traila dijete i ozbiljno se raspitivala je li
bilo tko neto uo o njemu. Kad su joj pokazali mrtvo tijelo, obuzeo ju je pravi napad
histerije i ostala je nekoliko dana u krevetu. Tada su pokazali sliku koju je neka

64
Frankenstein
 Mary Shelley

slukinja nala u njezinu depu; i kad je Elizabeth, slomljenim glasom, potvrdila

kako je to ista ona to ju je sat prije nego to e djeak nestati objesila oko njegova
vrata, mrmljanje puno uasa i indignacije ispunilo je sudnicu.
Justine je pozvana da kae neto u svoju obranu. Kako se proces odvijao, izraz joj
se lica mijenjao. Jasno je pokazivala iznenaenje, uas i oaj. Ponekad se borila sa
suzama, ali kad je dolo vrijeme da dade izjavu, sabrala je sve svoje snage i progovo-
rila ujnim, premda promjenjljivim glasom.
- Bog znade - rekla je - kako sam potpuno neduna. Ali ne pretvaram se da e me
moj iskaz osloboditi; nastojat u dokazati svoju nedunost najobinijim i najjed-
nostavnijim tumaenjem injenica koje su navedene protiv mene te se nadam da e
dobar glas, koji sam oduvijek uivala, navesti moje suce na povoljno tumaenje onih
okolnosti koje se ine dvojbenima ili sumnjivima.
Tada je ispripovjedila kako je uz Elizabethino doputenje provela veer one noi
kad je umorstvo poinjeno u kui svoje tetke u Chneu, selu otprilike milju udalje-
nom od eneve. Po povratku, oko devet sati, srela je nekog ovjeka koji ju je upitao
je li sluajno vidjela dijete koje se izgubilo. Preplailo ju je to pitanje i provela je ne-
koliko sati traei ga, kad su se gradske dveri eneve zatvorile te je bila prisiljena
provesti nekoliko sati noi u nekom taglju uz seljaku kuu, budui da nije bila
voljna pozvati ukuane koji su je dobro poznavali. Vei je dio noi probdjela na tom
mjestu; prema jutru inilo joj se da je na nekoliko minuta zaspala; neiji su je koraci
uznemirili i probudila se. Bila je zora, pa je napustila svoje skrovite da bi jo jed-
nom pokuala pronai moga brata. Ako se pribliila mjestu gdje je lealo njegovo
truplo, bilo je to bez njezina znanja. Da je bila zbunjena kad ju je ona piljarica ispiti-
vala nije udno, budui da je provela besanu no i budui da je sudbina jadnog Willi-
ama jo bila neizvjesna. to se slike tie, nije mogla dati nikakvih objanjenja.
- Znam - nastavila je nesretna rtva - kako teko i kobno ta jedna okolnost pretee
protiv mene, ali nikako je nisam kadra razjasniti; i nakon to sam ustvrdila kako o
tome zaista ba nita ne znam, preostaje mi samo nagaati na koji je nain ta slika
mogla dospjeti u moj dep. Ali i tu me neto prijei. Vjerujem kako nemam nijednog
neprijatelja na zemlji i zacijelo nitko ne bi bio tako opak da me iz puke obijesti
uniti. Je li je ubojica onamo stavio? Nisam svjesna nikakve prilike koja bi mu to
omoguila; ili, da i jesam, zato bi on tu dragocjenost ukrao samo da se tako brzo
opet od nje odijeli?
Preputam svoju sudbinu pravednosti sudaca, premda ne vidim mjesta nadi. Mo-
lim doputenje da nekoliko svjedoka dade iskaz o mome karakteru, i ne pretegne li
njihovo svjedoanstvo nad mojom navodnom krivnjom, moram biti osuena, premda
bih bila spremna za svoju nedunost jamiti vlastitim spasenjem.
Pozvano je nekoliko svjedoka koji su je poznavali niz godina, i oni su o njoj go-

65
Frankenstein
 Mary Shelley

vorili dobro; ali strah i gnuanje nad zloinom za koji su je drali krivom uinio ih je
plaljivima i nevoljkima da istupe. Elizabeth je shvatila kako zakazuje i ta posljednja
mogunost spasa, djevojina prekrasna narav i neporono ponaanje, te je, premda
silno uzrujana, zamolila doputenje da se obrati sudu.
- Ja sam - rekla je - sestrina onog nesretnog djeteta koje je umoreno, ili bolje rei
sestra, jer su me odgajali njegovi roditelji te sam s njima dugo ivjela ak i prije nje-
gova roenja. Moglo bi se stoga ocijeniti nepristojnim to se pojavljujem ovom prili-
kom, ali kad vidim ljudsko bie koje e nastradati zbog kukaviluka njezinih navod-
nih prijatelja, elim da mi se dopusti govoriti, kako bih mogla rei sve to znadem o
njezinom znaaju. Vrlo dobro poznajem optuenu. Stanovala sam u istoj kui s njom,
jednom pet godina, a drugi put gotovo dvije. U cijelom tom razdoblju inila mi se
najprijaznijim i najdobronamjernijim ljudskim biem koje je mogue zamisliti. Ne-
izmjerno je njeno i odano njegovala moju tetu, Madame Frankenstein, u njezinoj
posljednjoj bolesti, zatim se posvetila svojoj majci u tijeku njezinog munog i du-
gotrajnog bolovanja, tako da su joj se divili svi koji su je znali, poslije ega je opet
ivjela u kui moga ujaka, gdje je bila miljenicom cijele obitelji. Iskreno je bila
privrena djetetu koje je sada mrtvo i ponaala se prema njemu kao najnjenija
majka. to se mene tie, ne oklijevam rei kako, unato svim svjedoenjima protiv
nje, vjerujem i uzdam se u njezinu potpunu nedunost. Ona nije bila ni u kakvoj na-
pasti da poini takvo nedjelo; to se tie one triarije koja se dri glavnim dokazom,
da ju je uistinu eljela, ja bih joj je od srca rado dala, u tolikoj je mjeri cijenim i
potujem.
Odobravajue mrmljanje popratilo je Elizabethin jednostavan i snaan istup, ali
potaknula ga je njezina velikoduna intervencija, a nije ilo u korist jadne Justine,
prema kojoj se negodovanje javnosti okrenulo s obnovljenom estinom, optuujui
je za najcrnju nezahvalnost. Ona je sama plakala dok je Elizabeth govorila, ali nita
nije rekla. Ja sam tijekom cijelog procesa osjeao krajnju uzrujanost i tjeskobu. Vje-
rovao sam u njezinu nedunost; znao sam je. Je li taj demon koji je (to nisam ni tre-
nutka sumnjao) umorio moga brata, i opet za vlastitu paklensku zabavu nakanio pre-
dati to neduno stvorenje smrti i sramoti? Nisam mogao podnijeti grozotu svog polo-
aja, i kad sam shvatio kako su glas javnosti i lica sudaca ve osudili moju nesretnu
rtvu, istrao sam sav oajan iz sudnice. Muke optuene nisu bile ravne mojima; nju
je sokolila nedunost, dok su meni kande kajanja razdirale grudi, ne poputajui ni
trenutka.
Proveo sam no nepomuena jada. Ujutro sam otiao u sudnicu; usnice i grlo bili
su mi isueni. Nisam se usudio postaviti ono kobno pitanje, ali ljudi su me poznavali
i sudski je slubenik pogodio cilj moga posjeta. Glasake kuglice ve su bile baene.
Sve su bile crne, i Justine je osuena.
Nemogue je i pokuati opisati ono to sam tada osjeao. Ve sam i prije doivlja-
66
Frankenstein
 Mary Shelley

vao osjeaj strave i nastojao ga opisati prikladnim izrazima, ali rijei nisu kadre pre-
nijeti onaj mrani oaj koji me tada obuzeo. Osoba kojoj sam se obratio dodala je
kako je Justine ve priznala krivnju.
- Taj dokaz - primijetio je - gotovo da nije bio ni potreban u tako oitom sluaju,
ali ipak mi je drago to je iznesen; i zaista, nai suci nerado osuuju zloinca na te-
melju indicija, pa makar one bile vrlo odreene.
Bila je to neobina i neoekivana vijest. to je mogla znaiti? Zar su me oi vara-
le? I zar sam ja bio zaista tako lud kao to bi svijet pomislio da jesam otkrijem li
predmet svojih sumnji? Pourio sam kui, i Elizabeth je nestrpljivo zahtijevala da joj
kaem ishod.
- Roakinjo - odgovorio sam - presueno je onako kao to si moda oekivala; svi
bi suci vie voljeli da trpi deset nevinih, nego da jedan krivac umakne. Ali ona je
priznala.
Bio je to teak udarac za jadnu Elizabeth, koja se tako vrsto uzdala u Justininu
nedunost.
- Jao meni! - rekla je. - Kako da ikad vie vjerujem u ljudsku dobrotu? Justine,
koju sam voljela i cijenila kao roenu sestru, kako je mogla hiniti onaj smijeak ne-
dunosti samo da bi me iznevjerila? inilo se kako su one njezine blage oi nespo-
sobne za bilo kakvu grubost ili podlost, a ipak je poinila umorstvo.
Ubrzo zatim uli smo kako je jadna rtva izrazila elju da vidi moju roakinju.
Moj se otac protivio njezinu odlasku, ali izjavio je kako odluku o tome preputa
iskljuivo njezinu sudu i uvstvima.
- Da - rekla je Elizabeth - ii u, premda je kriva; a ti e me, Victore, pratiti; ne
mogu ii sama. - I puka pomisao na taj posjet bila mi je iva muka, a ipak nisam mo-
gao odbiti.
Uli smo u sumornu zatvorsku eliju i ugledali Justinu kako sjedi na hrpici slame
u najudaljenijem kutu; ruke su joj bile okovane lisicama, a glava poloena na kolje-
na. Ustala je kad je vidjela kako ulazimo i kad smo ostali nasamo s njom, bacila se
pred noge Elizabethi gorko plaui. I moja je sestrina plakala.
- O, Justine - rekla je. - Zato si me liila posljednje utjehe? Vjerovala sam u tvoju
nedunost, i premda sam tada bila veoma potresena, nisam bila tako nesretna kao to
sam sada.
- A i vi vjerujete da sam ja tako strano, strano opaka? I vi se udruujete s mojim
neprijateljima da me slomite, da me osudite kao ubojicu? - Glas joj se guio u jecaji-
ma.
- Ustani, jadna moja djevojko - rekla je Elizabeth. - Zato klei ako si neduna?
Ja ti nisam neprijatelj; vjerovala sam da na tebi nema krivnje, unato svim dokazi-

67
Frankenstein
 Mary Shelley

ma, sve dok nisam ula kako si je sama priznala. Ta je izjava, kae, lana; uvjera-
vam te, draga Justine, kako nita ni na trenutak ne moe uzdrmati moje pouzdanje u
tebe, osim tvoga vlastitog priznanja.
- Zaista sam priznala, ali priznala sam la. Priznala sam da uzmognem dobiti
oprotenje; ali sad mi ta la lei na srcu tee od svih mojih drugih grijeha. Neka mi
oprosti Bog na nebesima! Sve od trenutka kad sam osuena, moj me ispovjednik
opsjeda; prijetio je i najavljivao strahote, sve dok zamalo nisam mislila kako sam za-
ista onakav monstrum kakvim me on prikazuje. Prijetio je ekskomunikacijom i
vatrom paklenom u mojim posljednjim trenucima, ostanem li tvrdoglava. Draga
moja gospoo, nije bilo nikoga tko bi me podrao; svi su me gledali kao bijednicu,
osuenu na sramotu i unitenje. to sam mogla uiniti? U jednom mranom trenutku
pristala sam na la; a sada sam tek uistinu nesretna.
Zastala je, u suzama, a tada nastavila:
- S uasom sam pomislila, slatka moja gospoo, da ete povjerovati kako je vaa
Justine, koju je vaa pokojna teta tako silno cijenila i koju ste vi voljeli, stvorenje
sposobno za zloin kakav ne bi poinio nitko osim samoga sotone. Dragi William!
Najmilije blagoslovljeno dijete! Uskoro u te vidjeti na nebu, gdje emo svi biti
sretni; a to me tjei, sada, kad sam na putu da otrpim sramotu i smrt.
- O, Justine! Oprosti mi to sam i na trenutak izgubila povjerenje u tebe. Zato si
priznala? Ali ne tuguj, draga djevojko. Ne strahuj. Ja u objaviti, ja u dokazati tvoju
nedunost; otopit u kamena srca tvojih neprijatelja vlastitim suzama i molitvama! Ti
nee umrijeti! Da ti, moja druica, moja prijateljica, moja sestra, pogine na stra-
titu! Ne! Ne! Nikad ne bih mogla preivjeti takvu uasnu nesreu!
Justine je alosno stresla glavom.
- Ne bojim se smrti - rekla je - taj alac vie ne osjeam. Bog je uklonio moju sla-
bost i daje mi hrabrosti da izdrim najgore. Ostavljam tek tuan i ogoren svijet; i
budete li me pamtili i mislili na mene kao na osobu nepravedno osuenu, pomirit u
se sa sudbinom koja me oekuje. Nauite od mene, draga gospoo, strpljivo prihvati-
ti volju Nebesa!
Tijekom toga razgovora povukao sam se u kut elije da lake prikrijem uasnu
tjeskobu koja me obuzela. Oaj! Tko se usuuje o tome govoriti? Jadna rtva koja e
na sutranji dan prijei onu jezivu granicu izmeu ivota i smrti nije poput mene
osjeala duboku i gorku muku. krgutao sam zubima, i iz dna due oteo mi se uzdah
nalik na stenjanje. Justine se trgnula. Kad je vidjela tko sam, pribliila mi se i rekla:
- Dragi gospodine, zaista ste ljubazni to ste me posjetili; vi, nadam se, ne vjeruje-
te da sam kriva?
Nisam bio kadar odgovoriti.

68
Frankenstein
 Mary Shelley

- Ne, Justine - rekla je Elizabeth. - On je jo uvjereniji u tvoju nedunost od mene,

jer ak i kad je uo da si priznala, nije to prihvaao.
- Od srca mu hvala. U ovim posljednjim trenucima osjeam najiskreniju
zahvalnost prema svima koji o meni misle s ljubavlju. Kako je slatka takva njenost
jadnici poput mene! Ona utire vie od pola moje nevolje, i osjeam kako bih mogla
mirno umrijeti sada, kad moju nedunost priznajete vi, draga gospoo, i va roak.
Tako je jadna patnica pokuala tjeiti i druge i sebe. Zaista se uspjela pomiriti sa
sudbinom, kao to je eljela. Ali ja, pravi ubojica, osjeao sam kako me u nutrini
izjeda onaj vjeni crv koji mi nije doputao ni nade ni utjehe. I Elizabeth je plakala i
bila nesretna, ali njezin je jad takoer bio jad nedunosti koji, poput oblaka to prela-
zi preko ljupkog mjeseca, na trenutak dodue prikriva, ali ne uspijeva potamnjeti nje-
gov sjaj. Tjeskoba i oaj prodrli su mi u samu dubinu srca; nosio sam u sebi pakao
koji nita nije moglo ugasiti. Nekoliko smo sati proboravili s Justinom, i Elizabeth se
od nje tek s mukom otrgla.
- eljela bih - povikala je - da je i meni umrijeti s tobom; ne mogu ivjeti u ovom
svijetu jada.
Justinino je lice naizgled izraavalo vedrinu, premda je s naporom zadravala
gorke suze. Zagrlila je Elizabeth i rekla glasom napola potisnutih uvstava:
- Zbogom, slatka gospoo, najdraa Elizabeth, moja ljubljena i jedina prijateljice;
neka vas nebesa, u svojem obiIju, blagoslove i ouvaju; neka ovo bude posljednja
nesrea koju ete ikad doivjeti! ivite i budite sretna, i uinite druge sretnima.
I sljedeeg dana Justine je umrla. Elizabethina dirljiva rjeitost nije uspjela poko-
lebati suce u njihovu vrstom uvjerenju da je ta sveta patnica zloinka. Moje
strastvene i gnjevne izjave nisu im nita znaile. A kad sam sasluao njihove hladne
odgovore i uo kako grubo, bezosjeajno ti ljudi razmiljaju, moje namjeravano
priznanje zamrlo mi je na usnama. Mogao sam se na taj nain proglasiti luakom,
ali ne bih povukao osudu izreenu mojoj bijednoj rtvi. Ona je zavrila na stratitu
kao ubojica!
Od muka vlastitoga srca, okrenuo sam se razmatranju dubokog i bezglasnog bola
moje Elizabeth. I to je bilo moje djelo! I tuga moga oca, i pusto ovog jo tako ne-
davno nasmijeenog doma - sve je to bilo djelo mojih triput prokletih ruku! Vi plae-
te, nesretnici, ali to nisu vae posljednje suze. Opet ete zakukati u pogrebnim jecaji-
ma, i opet e se nanovo uti vae bolno naricanje! Frankenstein, va sin, va roak,
va stari i ljubljeni prijatelj; onaj koji bi dao i posljednju kap ivotne krvi za vae do-
bro - u kojemu nema ni misli ni osjeaja radosti osim ako se ne odraava i u va-
im dragim licima - koji bi ispunio zrak blagoslovom i proveo ivot sluei vam - on
vam nareuje da plaete, da prolijevate bezbrojne suze; sretan, iznad svih svojih na-
danja, bude li na taj nain zadovoljena neumoljiva sudba, te prestane li razaranje pri-

69
Frankenstein
 Mary Shelley

je nego to mir groba okona vae bolne muke!

Tako je govorila moja proroanska dua dok sam, rastrgan kajanjem, uasom i
oajem, promatrao one koje ljubim kako uzaludno tuguju nad grobovima Williama i
Justine, prvim nedunim rtvama mojih mranih vjetina.

70
Frankenstein
 Mary Shelley

Deveto poglavlje

Nita nije bolnije po ljudski duh no ono mrano mrtvilo tromosti i izvjesnosti to
nailazi nakon to su osjeaji bili uzburkani hitrim slijedom zbivanja, te liava duu i
nade i straha. Justina je umrla, ona je mirovala, a ja sam ostao na ivotu. Krv mi je
slobodno kolala ilama, ali srce mi je titala teina oaja i kajanja koju nita nije
moglo ukloniti. San mi nije htio na oi; lutao sam poput zlog duha, jer poinio
sam nedjela tako strahotna da nadmauju mogunost opisivanja, a i dalje je prijetilo,
uvjeravao sam sama sebe, jo mnogo, mnogo toga. A ipak mi je srce bilo preplavlje-
no njenou i ljubavlju prema vrlini. Poeo sam ivot s dobrim namjerama i eao
sam za trenutkom kad u ih provesti u djelo i postati korisnim ovjeanstvu. Sad je
sve bilo upropateno; umjesto one smirene savjesti koja bi mi doputala da se sa za-
dovoljstvom osvrnem na prolost i iz nje crpem obeanje novih dana, bio sam obuzet
kajanjem i osjeajem krivnje koji su me tjerali u pakao stranih muka to ih nikakav
jezik opisati ne moe.
Takvo je stanje duha naudilo i mom zdravlju, koje se moda nikad nije potpuno
oporavilo od onog prvog napada. Klonio sam se lica ovjekova; svaki zvuk koji je
izraavao radost ili zadovoljstvo bio mi je pravom mukom; usamljenost mi bijae je-
dinom utjehom - tamna, teka, samrtna usamljenost.
Moj je otac s bolom uoio promjenu vidljivu u mom ponaanju i navikama i
nastojao je, argumentima izvedenim iz osjeaja smirene savjesti i besprijekornog i-
vota, nadahnuti me snagom i probuditi u meni hrabrost, kako bih odagnao mrani
oblak koji se nad me nadvio.
- Misli li, Victore - rekao je - da i ja ne trpim? Nitko nije mogao voljeti dijete
vie nego to sam ja volio tvoga brata - suze su mu navrle na oi dok je govorio - ali,
nije li naa dunost prema preivjelima nastojati da ne uveamo njihovu nesreu
iskazivanjem neumjerene boli? To je ujedno dunost i prema samome sebi, jer
pretjerana tuga ometa napredak ili uitak, pa ak i obavljanje svakidanjih korisnih
dunosti bez kojih ovjek nije prikladan za drutvo.
Taj savjet, premda dobar, bio je posve neprimjenjljiv na moj sluaj; bio bih prvi
koji e sakriti bol i tjeiti svoje prijatelje da kajanje nije pomijealo svoju gorinu, a
strah svoj uas, s mojim drugim uvstvima. Ovako sam mogao odgovoriti svom ocu
tek beznadnim pogledom i pokuati mu se sakriti od oiju.
Otprilike u to vrijeme povukli smo se u nau kuu na Belrive. Ta mi je promjena

71
Frankenstein
 Mary Shelley

posebno godila. Redovito zatvaranje velikih dveri svake veeri u deset sati i nemo-
gunost da poslije te ure ostanem na jezeru inila je moj boravak unutar zidova e-
neve vrlo nelagodnim. Sad sam bio slobodan. esto sam, kad bi se obitelj povukla na
poinak, odvezivao amac i provodio mnoge sate na vodi. Ponekad me s podignutim
jedrima nosio vjetar, a ponekad bih, nakon to sam odveslao do sredine jezera, pre-
putao amcu da slijedi svoju putanju i odavao se vlastitim turobnim mislima.
esto bijah u napasti, kad je sve oko mene bilo mimo, a ja jedino nemirno bie to
neprestano luta u prizoru tako prekrasnom i rajskom - osim moda kakvog imia ili
aba, kojih se grubo i isprekidano kreketanje ulo tek kad bih se pribliio obali -
esto, kaem, bijah u napasti da se bacim u utljivo jezero, pa da se vode zauvijek
sklope nada mnom i nad mojim nevoljama. Ali suzdrah se pri pomisli na junaku i
napaenu Elizabeth, koju sam njeno ljubio i ije postojanje bijae usko povezano s
mojim. Mislio sam i na svog oca i preivjelog brata; zar da ih svojim kukavikim od-
laskom prepustim nezatiene na milost i nemilost opaini zloduha kojega sam
poslao meu njih?
U tim sam trenucima gorko plakao i eznuo da mi u duhu opet zavlada mir, samo
da njima uzmognem priutiti utjehu i sreu. Ali, to nije bilo mogue. Kajanje je uga-
silo svaku nadu. Ja sam bio roditeljem neopisivih zala i ivio sam u neprekidnom
strahu da e monstrum kojega sam stvorio izvriti neko novo zlodjelo. Kao da sam
slutio kako nije sve gotovo i kako e on tek poiniti nekakav osobit zloin, koji e
svojom golemou zamalo izbrisati sjeanje na prolost. Bilo je mjesta strahu sve
dok je postojalo ita na svijetu to je meni drago. Moj uas pred tim zloduhom ne
moe se ni zamisliti. Kad sam mislio na njega, krgutao sam zubima, oi su me pekle
i arko sam elio ugasiti taj ivot koji sam tako nepromiljeno poklonio. Kad sam
razmiljao o njegovim zloinima i pakosti, moja su mrnja i osvetnike misli prelazi-
le sve granice umjerenosti. Bio bih se zaputio na hodoae na najvii vrh Anda da
sam ga mogao, kad onamo stignem, strmoglaviti u ponor u njihovu podnoju. elio
sam ga jo jednom vidjeti da uzmognem dokraja dati maha svome gaenju nad njim,
te osvetiti smrti Williama i Justine.
Naa je kua bila kua alosti. Zdravlje mog oca bilo je ozbiljno uzdrmano stra-
hotom nedavnih zbivanja. Elizabeth je bila tuna i neutjena; nije se vie veselila
svojim svakodnevnim poslovima; bilo kakvo zadovoljstvo poprimilo je u njezinim
oima oblik svetogra prema mrtvima; samo vjena tuga i suze inile su joj se pra-
vim dankom to ga mora plaati nedunosti tako razorenoj i unitenoj. Nije vie
bila ono vedro stvorenje koje je u ranoj mladosti etalo sa mnom po obalama jezera i
zaneseno govorilo o naoj budunosti. Prva od onih alosti koje su poslane da nas
odviknu od zemlje ve ju je zadesila i taj je sumorni utjecaj gasio njezin ljupki smije-
ak.
- Kad pomislim, dragi moj bratiu - rekla je - na bijednu smrt Justine Moritz, svi-

72
Frankenstein
 Mary Shelley

jet i njegova djela u mojim oima vie nisu onakvi kao neko. Neko sam smatrala
opise poroka i nepravdi o kojima sam itala u knjigama ili sluala od drugih tek pri-
ama o drevnoj prolosti ili izmiljenim opainama; u najmanju ruku, bili su mi dale-
ki i nekako blii razumu nego mati; ali sad je nevolja dola ovamo i ljudi mi se ine
kao monstrumi koji eaju za krvlju svoga blinjega. A ipak, zacijelo sam nepraved-
na. Svi su vjerovali kako je ta jadna djevojka kriva, i ako je mogla poiniti taj zloin
za koji je pretrpjela kaznu, nedvojbeno je bila jedno od najpokvarenijih ljudskih
stvorenja. Za volju nekakvog nakita ubiti sina svojih dobroinitelja i prijatelja, dijete
koje je njegovala od njegova roenja te se inilo da ga ljubi kao svoje roeno! Ne bih
mogla pristati na smrt bilo kojeg ljudskog bia, ali zacijelo bih smatrala da takvo
stvorenje ne zasluuje da ivi u drutvu ljudi. Ali ona je bila neduna. Znam, osje-
am, bila je neduna; i ti si istoga miljenja, i to me jo vie podrava u mome. Jao!
Victore, ako la moe toliko nalikovati istini, tko moe biti siguran u pravu sreu?
ini mi se kao da hodam po rubu provalije prema kojoj hrle tisue ljudi i nastoje me
gurnuti u ponor. William i Justine su ubijeni, a ubojica je pobjegao. On hoda svije-
tom slobodan, moda ak i potovan. Ali ak i da me osude na stratite za iste zloi-
ne, ne bih se mijenjala s takvim bijednikom.
Sluao sam njezine rijei u silnoj muci. Ja sam, ako ne djelom, ipak u stvari bio
pravi ubojica. Elizabeth je vidjela tjeskobu na mom licu i njeno me uhvativi za
ruku rekla:
- Najdrai prijatelju, mora se smiriti. Ovi su me se dogaaji kosnuli, i samo Bog
zna kako duboko; ali ja nisam nesretna kao ti. Na tvom licu itam neki izraz oaja, a
ponekad i osvete, od kojega me prolaze srsi. Dragi moj Victore, oslobodi se tih mra-
nih strasti. Sjeti se svojih prijatelja koji sve svoje nade polau u tebe. Zar smo izgu-
bili mo da te usreimo? Ah! Dok ljubimo, dok smo vjerni jedni drugima ovdje u
ovoj zemlji mira i ljepote, tvome zaviaju, moemo uivati smirenu sreu - jer to bi
moglo poremetiti na mir?
Nisu li takve rijei od milog bia koje sam njeno cijenio vie od svakog drugog
dara Fortune bile dovoljne da otjeraju zloduha koji mi je vrebao u srcu? Jo dok je
govorila primaknuo sam joj se kao u strahu, za sluaj da je ba u tom trenutku onaj
unititelj negdje u blizini i da bi mi je mogao oteti.
I tako ni njenost prijateljstva, ni ljepota zemlje ili neba nije mogla izbaviti moju
duu jada; i sami glasovi ljubavi bili su neuspjeni. Bio sam okruen oblakom kroz
koji nije mogao prodrijeti nikakav blagotvoran utjecaj. Ranjeni jelen koji vue one-
moale udove u neki nepristupani gutik, da bi ondje promatrao strijelu koja ga je
probola dok ne ugine - to je bila vrsta kojoj sam pripadao.
Katkad sam mogao izai na kraj s crnim emerom koji bi me nadvladao, ali
katkad su me uskovitlane strasti u dui tjerale da fizikim kretanjem i promjenom

73
Frankenstein
 Mary Shelley

mjesta potraim neko olakanje od tjeskobnih misli. Upravo sam pri takvom jednom
napadu iznenada otiao od kue i usmjerivi korake prema oblinjim alpskim dolina-
ma nastojao u veliajnosti, u vjenosti takvih prizora zaboraviti sebe i svoje pro-
lazne, budui ljudske, nevolje. U svojim lutanjima kretao sam se prema dolini Cha-
mounix. esto sam je posjeivao u svom djeatvu. Odonda je prolo est godina: ja
sam bio ruevina - ali nita se nije promijenilo u tom surovom i postojanom krajoli-
ku.
Preao sam prvi dio puta na konju. Kasnije sam unajmio mazgu, budui da je si-
gurnija koraka te je manja vjerojatnost da e se ozlijediti na krevitim stazama. Vrije-
me je bilo lijepo; bila je otprilike sredina kolovoza, gotovo dva mjeseca poslije Justi-
nine smrti; onog nevoljnog asa od kojega sam brojio sve svoje jade. Teret na dui
osjetno je olakao dok sam sve dublje zaranjao u klanac Arve. Goleme planine
i strmine to su se uzdizale iznad mene sa svake strane, um rijeke koja je divljala
meu stijenama i huka slapova oko mene govorili su o sili snanoj kao Svemogui - i
prestao sam se plaiti ili prigibati pred bilo kojim biem manje monim od onoga
koje je stvorilo te elemente i njima vladalo, a koji su se ovdje iskazivali u svom
najsilnijem obliku. Ipak, to sam se vie penjao, dolina je poprimala sve velianstve-
niji i udesniji oblik. Ruevine dvoraca to su visjele na strminama borom obraslih
planina, silovita Arve i kuice koje su svako toliko izvirivale iza stabala tvorile su
prizor neopisive ljepote. Posebnu veliajnost i uzvienost svemu davala je nazonost
monih Alpa, ije su se bijele blistave kupole uzdizale iznad krajolika kao da pripa-
daju nekoj drugoj zemlji, kao da su stanita neke druge rase ivih stvorova.
Preao sam most Plissiera, gdje se klanac koji je probila rijeka otvorio preda
mnom, i poeo se penjati planinom to se nad njom uzdie. Ubrzo zatim uao sam u
dolinu Chamounix. Ta je dolina krasna i velianstvena, ali ne tako ljupka i slikovita
kao dolina Servox, kojom sam netom proao. Visoke i snijegom pokrivene planine
njezine su neposredne granice, ali vie nisam vidio ruevina dvoraca ni plodnih po-
lja. Golemi ledenjaci pribliili su se cesti; uo sam potmulu tutnjavu lavine koja se
rui i uoio dim koji je obiljeio njezin put. Mont Blanc, velianstveni i udesni
Mont Blanc, izdizao se iz aiguilles{12} koje ga okruuju, i njegova impozantna kupola
stolovala je nad dolinom.
Trnci davno izgubljenog osjeaja uitka esto su me znali proeti tijekom toga pu-
tovanja. Neko skretanje na putu, neki novi predmet koji sam iznenada ugledao i pre-
poznao podsjetio bi me na protekle dane i povezao se u mom duhu s vedrom radou
djeatva. I sami su vjetrovi aputali nekim umirujuim glasom, i majinska Priroda
zapovjedila mi je da vie ne plaem. A tada bi opet taj blagi utjecaj prestao djelovati
- opet bih se zatekao lancima prikovan za bol i preputen svim mukama razmiljanja.
Tada bih podbo svoju ivotinju nastojei da na taj nain zaboravim i svijet, i svoje
strahove, a iznad svega samoga sebe - ili bih opet, uistinu zdvojan, sjaio i bacio se
74
Frankenstein
 Mary Shelley

na travu pritisnut teinom uasa i beznaa.

Napokon sam stigao do sela Chamounix. Pretjerani umor i tijela i duha koji sam
otrpio urodio je iscrpljenou. Kratko sam vrijeme ostao na prozoru promatrajui bli-
jede munje to su poigravale nad Mont Blancom i sluao huku Arve, koja je i dalje
buno slijedila svoj put poda mnom. Isti ti umirujui zvukovi djelovali su poput
uspavanke na moja odve izotrena osjetila; kad sam poloio glavu na jastuk, priu-
ljao mi se san; osjetio sam ga kako dolazi i blagoslovio u sebi tog udjelitelja zabora-
va.

75
Frankenstein
 Mary Shelley

Deseto poglavlje

Dan sam proveo lutajui po dolini. Stajao sam kraj izvora Arveirona, koji zapoinje
u gleeru to sporo silazi s vrhunca brda da bi pregradio dolinu. Preda mnom su se
uzdizali strmi obronci golemih planina; iznad mene nadvio se ledeni zid gleera; ne-
koliko je skrenih borova bilo razasuto naokolo, a sveanu su tiinu te grandiozne re-
zidencije velianstvene prirode prekidali samo svadljivi valovi ili ruenje neke na-
pukle gromade, grmljavina lavine ili, odjekujui du planina, pucketanje nagomila-
nog leda koji je, tihim djelovanjem nepromjenjljivih zakona, uvijek iznova kidan i
trgan kao da je puka igraka u njihovim rukama. Ti uzvieni i veliajni prizori pruili
su mi najveu utjehu koju sam bio kadar primiti. Izdizali su me iznad svake sitnia-
vosti osjeaja i, premda mi nisu uklonili tugu, ublaili su je i smirivali. U stanovitoj
su mjeri i skrenuli moje misli s onoga to ih je zaokupljalo prologa mjeseca. Poao
sam naveer na poinak i kao da je moj lagani san uvalo i titilo drutvo onih veli-
anstvenih oblika koje sam promatrao tijekom dana. Okupili su se oko mene; neoka-
ljani snjeni planinski vrhunci, blistavi vrhovi, borove ume i sure gole strmine, orao
koji lebdi meu oblacima - sve mi je to prilazilo i govorilo mi neka se smirim.
Kamo su svi pobjegli kad sam se probudio sljedeeg jutra? Sve to mi je na-
dahnjivalo duu nestalo je sa snom, a tamna sjeta nadnijela se kao oblak nad svaku
moju misao. Kia je lijevala kao iz kabla i gusta je magla skrivala vrhunce planina,
tako da ak nisam mogao razaznati ni lica tih monih prijatelja. Ipak sam odluio
prodrijeti kroz njihovu maglenu koprenu i potraiti ih u njihovim oblanim skloniti-
ma. to je meni znaila kia i oluja? Odluio sam se na mazgi popeti na vrhunac
Montanvert. Sjeam se dojma koji je pogled na taj velianstveni ledenjak u vjenom
pokretu ostavio na moj duh kad sam ga prvi put ugledao. Tada me ispunio nekim
uzvienim zanosom koji mi je okrilatio duu i dopustio joj da se vine iz svijeta mraka
u svjetlo i radost. Pogled na sve ono strano i velianstveno u prirodi zaista mi je
uvijek ispunjao duh sveanim mislima i tjerao me da zaboravim prolazne brige u i-
votu. Odluio sam ii bez vodia jer sam dobro poznavao stazu, a nazonost druge
osobe unitila bi samotnu veliajnost samoga prizora.
Uspon je strm, ali put je usjeen u neprekinutim i kratkim serpentinama koje
omoguuju svladavanje kosine planine. To je prizor upravo uasne pustoi. Na tisuu
mjesta mogu se zapaziti tragovi zimskih lavina, gdje stabla lee slomljena i razbaca-
na po tlu, neka potpuno unitena, druga povijena, oslanjajui se na litice to stre iz

76
Frankenstein
 Mary Shelley

planine ili iskosa na druga stabla. Put je, dok se uspinje, ispresijecan snjenim
klancima niz koje se odozgo neprestano kotrlja kamenje; jedan je od njih posebno
opasan, budui da i najmanji zvuk, ak i glasan govor, izaziva komeanje zraka do-
voljno da razornom kiom zaspe glavu govornika. Borovi nisu visoki ili raskoni,
ve sumorni i cijelom prizoru dodaju neko ozraje strogosti. Pogledao sam dolinu
pod sobom; golemi oblaci magle podizali su se iz rijeka to je presijecaju i kovrali
se u debelim vijencima oko susjednih planina, iji su vrhunci bili skriveni jednoli-
nim oblacima, dok je kia lijevala iz mrana neba i jo pojaavala taj sjetni dojam
izazvan pojavama oko mene. Jao! Zato se ovjek hvalie da svojim osjeajima nad-
mauje one vidljive u ivinetu; to ga samo ini potrebitim biem.{13} Da su nai
impulsi svedeni na glad, e i putenu elju, bili bismo gotovo slobodni; ali ovako
nas, pokree svaki vjetar koji pue, i svaka sluajna rije ili prizor koji nam ta rije
moe doarati.

Kad leimo, san spavanje nam truje

Kad budni smo, brige nam kvare dan.
Umujemo li, smijeh li se il pla uje;
Bio nam blizak jad ili spokoj znan
Uvijek je isto: i tuge i sree
Jedan je put, te obje e se skrit.
Nikada juer ko sutra biti nee
Promjenljivost e samo trajna bit.{14}

Bliilo se podne kad sam stigao na vrh uspona. Neko sam vrijeme sjedio na stijeni
to se izdie iznad mora leda. Magla je pokrivala led i okolne planine. Malo-pomalo
povjetarac je rastjerao oblake i ja sam se spustio na ledenjak. Povrina mu je vrlo ne-
ravna, podiui se poput valova na nemirnom moru i opet se sputajui, posvuda
ispresijecana procjepima znatne dubine. Podruje leda nije ni milju iroko, ali trebalo
mi je gotovo dva sata da ga prijeem. Planina nasuprot je gola, okomita stijena.
Odande gdje sam stajao Montanvert mi je bio tono nasuprot, na udaljenosti od jedne
milje, a iznad njega uzdizao se Mont Blanc u svojoj zastraujuoj veliajnosti.
Zastao sam pod stijenom, zagledan u taj udesni i zapanjujui prizor. More, ili bolje
rei golema rijeka leda, krivudala je medu susjednim planinama, iji su strmi visovi
visjeli nad njihovim klancima. Ledeni su im i svjetlucavi vrhunci blistali na suncu
iznad oblaka. Srce to je prije bilo prepuno tuge sad se prelijevalo neim nalik ra-
dosti; uskliknuo sam: Lutajui duhovi, ako zaista lutate, a ne poivate u svojim
uskim posteljama, dopustite mi ovu slabanu sreu ili me povedite, kao svog sudru-
77
Frankenstein
 Mary Shelley

ga, dalje od radosti ivota.

Dok sam to govorio, iznenada ugledah na stanovitoj udaljenosti lik mukarca gdje
mi se pribliava nadovjeanskom brzinom. Preskakivao je raspukline u ledu meu
kojima sam se ja tako oprezno kretao; a kad se pribliio, inilo se da i stasom prelazi
veliinu ovjeka. Uznemirih se; maglica mi se navue na oi i osjetih kako me obu-
zima slabost, ali studeni vjetar s planine brzo me povrati u ivot. Spoznah, kad se lik
pribliio (prizor stravian i jeziv!), da je to ono pogano bie koje sam stvorio. Za-
drhtah od gnjeva i strave, odluivi da priekam da se priblii, a onda se upustim
s njim u bitku na ivot i smrt. Pribliio mi se; na licu mu se itala neka gorka tjesko-
ba, pomijeana s prezirom i zloom. Zbog svoje nezemaljske runoe bio je gotovo
neizdrljivo stravian ljudskome oku. Ali jedva da sam to i primijetio; bijes i mrnja
isprva mi oduzee mo govora, i povratih se samo da bih ga napao rijeima prepu-
nim gnjevne odvratnosti i gaenja.
- Vrae! - uskliknuh. - Zar mi se usuuje pribliiti? I zar ne strahuje od uasne
osvete koja e se mojom rukom oboriti na tvoju bijednu glavu? Nestani, odvratni na-
metnie! Ili, bolje rei, ostani da te mogu zgaziti u prainu! Ah! Kad bih mogao ga-
enjem tvog jadnog postojanja vratiti u ivot one rtve koje si onako sotonski umo-
rio!
- Oekivao sam takav prijam - ree demon. - Svi ljudi mrze nevoljnike; kako
dakle tek moram biti omraen ja, koji sam jadniji od svih ivih bia! Pa ak me ti,
moj stvoritelj, prezire i odbacuje; mene, tvoje stvorenje, za koje si vezan sponama
raskidivim tek unitenjem jednoga od nas. Ti si me nakanio ubiti. Kako se usuuje
ovako poigravati sa ivotom? Izvri svoju dunost prema meni, a ja u je tada izvriti
prema tebi i prema preostalom ovjeanstvu. Pristane li na moje uvjete, ostavit u i
njega i tebe na miru; ali odbije li, bacat u rtve u ralje smrti sve dok ne bude zasi-
ena krvlju tvojih preostalih prijatelja.
- O, uasni monstrume! Sotonsko stvorenje! Paklenske muke preblaga su osveta
za tvoje zloine. Odvratni vrae! Ti mi predbacuje svoje stvaranje; doi dakle da
ugasim onu iskru koju sam tako nehajno zapalio.
Moj gnjev nije znao granica; potaknut svim onim uvstvima to mogu naoruati
jedno bie protiv postojanja drugoga, bacio sam se na njega.
S lakoom mi je izmakao i rekao:
- Smiri se! Preklinjem te da me saslua prije nego to istrese svoju mrnju na
moju odanu glavu. Nisam li dovoljno trpio, a ti jo nastoji poveati moj jad? ivot,
pa bio on tek puko gomilanje tjeskobe, ipak mi je mio, i odluio sam ga braniti.
Upamti, ti si me uinio snanijim od sebe samoga; visinom te nadmaujem, zglobovi
su mi gipkiji. Ali neu doi u napast da ti se suprotstavljam. Ja sam tvoje stvorenje,
pa u biti ak i pitom i posluan svom prirodnom gospodaru i kralju bude li i ti

78
Frankenstein
 Mary Shelley

odigrao svoju ulogu onako kako mi duguje. O, Frankensteine, nemoj nalaziti razu-
mijevanja za sve druge a gaziti samo mene, koji imam najvie prava na tvoju praved-
nost, pa ak i na blagost i naklonost. Upamti da sam ja tvoje stvorenje; morao bih biti
tvoj Adam, ali prije bi se reklo da sam pali aneo kojega ti protjeruje iz carstva ra-
dosti, premda zla nije poinio. Posvuda vidim blaenstvo iz kojeg sam samo ja ne-
opozivo iskljuen. Bio sam blag i dobrostiv; nevolja me pretvorila u zloinca. Daj mi
da budem sretan i opet u postati krepostan.
- Nosi se! Ne elim te sluati! Izmeu tebe i mene ne moe biti zajednitva; mi
smo neprijatelji. Nosi se, ili odmjerimo snagu u borbi u kojoj jedan mora pasti.
- Kako da te dirnem? Zar te nikakve molbe nee natjerati da s naklonou svrne
pogled na svoje stvorenje koje usrdno zaziva tvoju blagost i suut? Vjeruj mi,
Frankensteine, bio sam dobrostiv; dua mi je blistala ljubavlju i ovjenou; a ni-
sam li sada sam, nevoljno sam? Ti me se, moj stvoritelj, grozi; to da oekujem od
tvojih blinjih, koji mi nita ne duguju? Oni me odbacuju i mrze me. Moje su uto-
ite puste planine i sumorni ledenjaci. Ve danima lutam ovuda; ledene pilje, od
kojih samo ja ne strahujem, za me su sklonite i jedino na emu mi ovjek ne zavia.
Pozdravljam ova mrana nebesa jer su prijaznija prema meni od tvojih blinjih. Kad
bi ljudska gomila znala za moje postojanje, postupila bi poput tebe i naoruala se da
me uniti. Pa zar da onda ne mrzim one koji se mene groze? Ne elim nagodbi s mo-
jim neprijateljima. Ja sam nesretan, i oni e dijeliti moju nevolju. Ipak, u tvojoj je
moi da me iskupi i da ih izbavi zla, koje samo po tebi moe postati tako veliko
da ete ne samo ti i tvoja obitelj ve i tisue drugih zavriti progutani u vrtlogu nje-
gova gnjeva. Dopusti tvojoj suuti da se probudi i nemoj me prezreti. Sasluaj moju
priu; kad je jednom uje, napusti me ili mi pomogni, ma to ocijenio da zasluu-
jem. Ali sasluaj me. Krivcima je po ljudskim zakonima, ma kako bili krvlju okalja-
ni, doputeno da progovore u svoju obranu prije nego to budu osueni. Sasluaj
me, Frankensteine. Ti me optuuje za umorstvo, a ipak si pripravan mirne savjesti
unititi vlastito stvorenje. O, blaena vjena pravdo ovjeka! A ipak, ne traim od
tebe da me potedi. Sasluaj me pa e onda, bude li mogao, i bude li htio, unititi
djelo svojih ruku.
- Zato mi priziva u sjeanje - odvratih - okolnosti o kojima mislim s grozom, a
kojih sam bijah bijednim izvorom i uzrokom? Neka je proklet dan, ti jezivi avole, u
kojem si prvi put ugledao svjetlo! Neka su proklete - makar proklinjem samoga sebe
- ruke koje su te oblikovale! Unesreio si me toliko da to ne mogu rijeima izraziti.
Nisi mi ostavio snage da razmotrim jesam li prema tebi pravedan ili nisam. Nosi se!
Oslobodi me pogleda na tvoj mrski lik.
- Oslobaam te na ovaj nain, stvoritelju moj - rekao je i poloio mi svoje ogavne
ruke pred oi, a ja sam ih estoko odgurnuo - na ovaj te nain liavam pogleda koje-
ga se grozi. Ali ipak me jo moe sasluati i udijeliti mi svoju suut. Zahtijevam to
79
Frankenstein
 Mary Shelley

od tebe, za volju vrlina koje sam neko posjedovao. Sasluaj moju priu; ona je duga
i neobina, a udi podneblja na ovome mjestu ne odgovaraju tvojim profinjenim
osjetilima; hajdemo u kolibu na planini. Sunce je jo visoko na nebesima; prije nego
to se spusti da se sakrije iza onih snjenih padina i osvijetli drugi svijet, ti e saslu-
ati cijelu moju priu i moi e odluiti. O tebi ovisi hou li zauvijek napustiti blizi-
nu ovjeka i voditi bezazlen ivot, ili u postati pokorom za tvoju vrstu i uzrokom
tvoje neposredne propasti.
Izrekavi to, krene preda mnom po ledu; slijedio sam ga. Srce mi bijae prepuno
osjeaja i nisam mu odgovorio, ali hodajui vagao sam razliite argumente kojima se
posluio i odluio barem sasluati njegovu priu. Djelomino me na to tjerala znati-
elja, a suut me uvrstila u odluci. Sve do tada drao sam ga ubojicom moga brata i
revno tragao za neim to e potvrditi ili opovrgnuti to miljenje. Takoer sam prvi
put spoznao koje su dunosti stvoritelja prema onome to je stvorio te kako ga mo-
ram usreiti prije nego to se poalim na njegovu zlou. Ti su me motivi natjerali da
se pokorim njegovu zahtjevu. Preli smo, dakle, led i popeli se na klisuru s druge
strane. Zrak je bio studen i opet je poelo kiiti; uli smo u kolibu, zloduh s ne-
kakvim ushienjem na licu, a ja teka srca i potiten. Ali, pristao sam sasluati ga, i
kad sam sjeo pred vatru koju je moj odvratni pratilac zapalio, on ovako zapone svo-
ju priu.

80
Frankenstein
 Mary Shelley

Jedanaesto poglavlje

Sa znatnim se potekoama prisjeam poetnog razdoblja moga postojanja; sva su

mi zbivanja u tom periodu nekako zbrkana i nejasna. Svladalo me udnovato
mnotvo osjeta, te sam vidio, utio, uo i mirisao sve u isti tren ; i zaista, mnogo je
vremena prolo prije nego to sam nauio razlikovati djelovanje pojedinih mojih
osjetila. Malo-pomalo mi je, sjeam se, jae svjetlo poelo titati ivce te sam stoga
bio prisiljen zatvoriti oi. Tad me obuzela tama i uznemirila me, ali netom sam to
osjetio ve me, poto sam, pretpostavljam, otvorio oi, ponovno preplavilo svjetlo.
Hodao sam, i vjerujem, silazio, ali uskoro sam otkrio veliku promjenu u mojim osje-
tima. Ranije sam bio okruen tamnim i neprozirnim tijelima, tijelima neosjetljivim
na moj dodir ili pogled; ali sad sam otkrio kako mogu slobodno hodati, bez ikakvih
zapreka koje ne bih mogao ili svladati ili izbjei. Dok sam hodao, svjetlo me sve vie
i vie titalo i vruina zamarala te potraih mjesto gdje bih mogao nai sjenu. Bila je
to uma blizu Ingolstadta; tu se ispruih uz potok odmarajui se od napora, dok ne
osjetih kako me mui glad i e. To me trgnu iz gotovo usnulog stanja i pojedoh ne-
koliko umskih plodova koje sam pronaao na drveu ili na tlu. Utaih e na poto-
ku, a tada me, kad sam legao, svlada san.
Bilo je mrano kad sam se probudio; osjeao sam studen i nekakav strah, valjda
nagonski, zatekavi se tako osamljen. Prije nego to sam napustio tvoj stan, pri osjetu
studeni pokrio sam se nekakvom odjeom, ali ta je bila nedovoljna da me zatiti od
none rose. Bio sam jadan, bespomoan, nesretan bijednik; nita nisam znao niti mo-
gao razabrati; ali osjetivi kako me bol svladala sa svih strana, sjeo sam i zaplakao.
Ubrzo se blago svjetlo prikralo nebesima i ispunilo me osjeajem uitka. Prenuo
sam se i ugledao blistavi oblik gdje se uzdie izmeu stabala. Zagledao sam se u nje-
ga zaprepaten. Kretao se polako, ali osvjetljavao mi je put i ja sam ponovno krenuo
u potragu za umskim plodovima. Bilo je jo hladno kad sam pod jednim stablom
pronaao golem plat kojim sam se ogrnuo i sjeo na tlo. U glavi mi nije bilo nikakvih
odreenih misli; vladala je samo zbrka. Osjeao sam svjetlo, i glad, i e, i tminu;
bezbrojni su mi glasovi odjekivali u uima, a sa svih su me strana pozdravljali
najrazliitiji mirisi; jedini predmet koji sam mogao razabrati bio je blistavi mjesec, i
s uitkom sam prikovao pogled o njega.
Prolo je nekoliko smjena dana i noi, i vrijeme se tmine ve znatno skratilo kad
sam poeo razlikovati svoje osjete. Malo-pomalo, jasno sam vidio bistri potok koji

81
Frankenstein
 Mary Shelley

mi je nudio pie i stabla koja su me titila svojim liem. Bio sam oaran kad sam
prvi put otkrio kako ugodan zvuk, koji mi je esto pozdravljao ui, izvire iz grla ma-
lenih krilatih ivotinja koje su esto presretale zrake svjetla pred mojim oima. Po-
eo sam takoer mnogo pouzdanije zamjeivati oblike koji su me okruivali i
spoznavati granice blistavog krova svjetla koje se nada mnom uzdizalo kao baldahin.
Ponekad sam pokuavao oponaati ugodne pjesme ptica, ali nisam uspijevao. Pone-
kad sam poelio izraziti svoja uvstva na svoj nain, ali nezgrapni i neartikulirani
zvukovi to su izvirali iz mene preplaili su me toliko da sam opet umuknuo.
Mjesec je nestao iz noi i onda se, u umanjenom obliku, opet pojavio, a ja sam jo
boravio u umi. Moji su osjeti tada ve bili posve izraziti i duh mi je svakoga dana
prihvaao dodatne pojmove. Oi su mi se privikle na svjetlo i poele spoznavati
predmete u njihovu pravom obliku; stao sam razlikovati kukca od trave, a malo-po-
malo i jednu travu od druge. Ustanovio sam kako se vrabac glasa samo grubim zvu-
cima, dok je pjev kosa i drozda sladak i zanosan.
Jednoga dana, silno izmuen hladnoom, pronaao sam vatru koju su ostavili neki
prosjaci lutalice, i oarala me toplina koja se od nje irila. U svojoj radosti turio sam
ruku u ivu eravicu, ali sam je odmah, uz bolni krik, hitro izvukao. Kako neobino,
pomislio sam, da isti uzrok proizvodi tako suprotne uinke! Razmotrio sam od ega
se vatra sastoji i, na svoju radost, ustanovio da je to drvo. Brzo sam skupio nekoliko
grana, ali bile su mokre i nisu htjele gorjeti. To me rastuilo, pa sam sjedio mirno
promatrajui djelovanje vatre. Mokro drvo koje sam stavljao kraj vruine osuilo se i
samo zapalilo. Razmiljao sam o tome i dodirujui razliite grane otkrio uzrok, te se
zaposlio prikupljanjem velike koliine drveta koje bih mogao osuiti te tako osigura-
ti obilnu zalihu vatre. Kad je pala no i sa sobom donijela san, obuzeo me silan strah
da se moja vatra ne ugasi. Paljivo sam je prekrio suhim drvima i liem i poloio
preko toga mokre grane; a tada sam, rasprostrvi ogrta, legao na zemlju i utonuo u
san.
Bilo je jutro kad sam se probudio, i prva mi je briga bila da pogledam vatru.
Otkrio sam je, i blagi povjetarac brzo ju je raspirio u plamen. I to sam uoio, i sasta-
vio sam lepezu od granja koja je raspirivala eravicu kad bi se zamalo ugasila. Kad
je opet pala no, s radou sam ustanovio kako vatra daje i svjetlo jednako kao topli-
nu i kako mi otkrie toga elementa koristi i u prehrani jer sam ustanovio da su se
neke iznutrice koje su putnici ostavili ispekle te bile mnogo ugodnijeg okusa od plo-
dova to sam ih skupljao s drvea. Pokuao sam stoga pripremiti svoju hranu na isti
nain, poloivi je na ivu eravicu. Ustanovio sam kako je bobice ta operacija
unitila, a zrnje i korijenje znatno poboljala.
Hrana je, meutim, postala oskudna i esto sam provodio cijeli dan uzalud traga-
jui za nekoliko irova da ublaim greve gladi. Kad sam to ustanovio, odluio sam
napustiti mjesto koje sam dotad nastavao i potraiti takvo na kojem e onim malo-
82
Frankenstein
 Mary Shelley

brojnim eljama to ih osjeam biti lake udovoljiti. Poslije te seobe silno sam opla-
kivao gubitak vatre, koju sam stekao pukim sluajem i koju nisam umio iznova stvo-
riti. Nekoliko sam sati ozbiljnog razmiljanja posvetio tom problemu, ali bio sam pri-
siljen odrei se svih nastojanja da ga rijeim te sam se, omotan ogrtaem, zaputio u-
mom prema suncu na zalasku. Proveo sam tako tri dana hodajui i napokon se preda
mnom otvorila istina. No prije zapao je veliki snijeg i polja su bila jednolino bije-
la; taj je prizor bio beskrajno tuan, a otkrio sam takoer da mi noge mrznu od hlad-
ne, mokre tvari to je prekrivala tlo.
Bilo je otprilike sedam sati ujutro i udio sam za hranom i skrovitem; napokon
sam otkrio kolibicu na uzvisini, nedvojbeno sagraenu da poslui nekom pastiru.
Bilo je to za mene nova pojava i vrlo sam znatieljno razmotrio zgradu. Otkrivi da
su vrata otvorena, uao sam. Jedan je starac sjedio u njoj kraj vatre na kojoj je pripre-
mao doruak. Okrenuo se kad je uo buku i, ugledavi me, glasno je kriknuo i na-
pustivi kolibu potrao preko polja brzinom za koju se njegovo slabano tijelo inilo
jedva sposobnim. Njegovo oblije, drukije od svega to sam dotad vidio, kao i nje-
gov bijeg, poneto su me iznenadili. Ali bio sam oaran izgledom kolibe; ovamo sni-
jeg i kia nisu mogli prodrijeti; tlo je bilo suho i meni se to tada uinilo jednako veli-
anstvenim i boanstvenim sklonitem kao to se pandemonij uinio zlodusima iz
pakla nakon njihovih patnji u ognjenom jezeru. Pohlepno sam pojeo ostatke pastiro-
va doruka, koji se sastojao od kruha, sira, mlijeka i vina; ovo posljednje, meutim,
nije mi se svidjelo. Tada sam, svladan umorom, legao na hrpicu slame i zaspao.
Bilo je podne kad sam se probudio i, privuen toplinom sunca koje je jarko
obasjavalo bijelo tlo, odluio sam iznova zapoeti svoje putovanje. Odloivi ostatke
seljakovog doruka u torbicu koju sam naao, gazio sam nekoliko sati poljima dok u
suton nisam stigao do nekog sela. Kako mi se arobnim uinilo! Kolibe, urednije ku-
ice i gospodske kue izazivale su jednako divljenje. Povre u vrtovima, mlijeko i sir
koje sam vidio na prozorima nekih kuica, pobudili su mi tek. Uao sam u jednu od
najljepih, ali netom sam stupio nogom kroz vrata kad su djeca kriknula, a jedna se
ena onesvijestila. Cijelo se selo uzbunilo; neki su pobjegli, neki su me napali sve
dok, bolno ozlijeen kamenjem i drugim vrstama leteeg oruja, nisam umakao iz
naselja i sav u strahu sklonio se u neku nisku potleuicu, posve golu, veoma bijednu
u usporedbi s palaama koje sam zapazio u selu. Ta izba, meutim, bila je tik do ku-
ice vrlo uredna i ugodna izgleda, ali poslije mog najnovijeg skupo plaenog
iskustva nisam se usudio u nju unii. Moje je utoite bilo izgraeno od drva, ali tako
nisko da sam jedva mogao uspravno sjediti. Nikakvo drvo, istina, nije pokrivalo
zemlju koja je tvorila pod, ali bila je barem suha; i premda je vjetar prodirao
kroz bezbrojne procjepe, ipak mi se to uinilo ugodnim sklonitem od snijega i kie.
Onamo sam se, dakle, povukao i legao, sretan to sam pronaao utoite, ma kako
bijedno, od vremenskih nepogoda, a jo vie od ovjekova barbarstva.

83
Frankenstein
 Mary Shelley

im je svanula zora iuljao sam se iz svoje jazbine da bih promotrio susjednu ku-
icu i ustanovio mogu li ostati u nastambi koju sam pronaao. Bila je smjetena uz
stranji zid kuice i okruena na isturenim stranama svinjcem i potokom s prozirnom
vodom. Jedan joj je dio bio otvoren i onuda sam se uvukao; ali tada sam svaku puko-
tinu kroz koju bi me mogli uoiti prekrio kamenjem i drvima, a ipak na takav nain
da ih mogu odmaknuti za sluaj da elim izai; svekoliko svjetlo u kojem sam mo-
gao uivati dolazilo je kroz svinjac, i to mi je bilo dovoljno.
Poto sam tako uredio svoju nastambu i pod zastro istom slamom, povukao sam
se jer sam u daljini ugledao lik ovjeka, a predobro sam se sjeao svog doivljaja od
prole noi a da bih se usudio prepustiti njegovoj moi. Najprije sam se meutim
opskrbio za taj dan hljebom crnog seljakog kruha, koji sam ukrao, i alicom kojom
sam mogao piti, prikladnije nego iz ruke, istu vodu to mi je pretjecala kraj sklo-
nita. Tlo je bilo malo uzdignuto, tako da je bilo savreno suho, a zbog blizine
dimnjaka kuice bilo je razmjerno toplo.
Kad sam se tako opskrbio, odluio sam boraviti u toj jazbini sve dok se ne dogodi
neto to bi moglo izmijeniti moju odluku. Bio je to zaista raj u usporedbi s onom
mranom umom, mojim prijanjim boravitem, granama natopljenim kiom i
vlanom zemljom. S uitkom sam pojeo svoj doruak i upravo sam naumio od-
maknuti dasku da zahvatim malo vode, kad sam uo korak i, pogledavi kroz mali
procjep, ugledao mlado stvorenje s vjedrom na glavi kako prolazi pred mojom koli-
bom. Djevojka je bila otmjena dranja, razliitog od onoga koje sam viao na selja-
cima i slugama na seoskim gospodarstvima. A ipak, odjevena je bila bijedno, i imala
je na sebi tek grubo tkanu modru koulju i laneni haljetak; svijetla joj je kosa bila
spletena, ali neureena; na licu joj se itala strpljivost, ali i tuga. Izgubila mi se iz
vida i za otprilike etvrt sata vratila se nosei vjedro, koje je sad bilo djelomino
ispunjeno mlijekom. Dok je hodala, naizgled izmuena svojim teretom, susreo ju je
mlad mukarac iji je izraz lica pokazivao jo dublji emer. Izgovorivi nekoliko gla-
sova u turobnom tonu, uzeo joj je vjedro s glave i sam ga odnio u kuicu. Ona ga je
slijedila, i oboje je iezlo. Uskoro sam stao viati mladog ovjeka s nekakvim ala-
tom u ruci kako prelazi polje iza kuice; a i djevojka je bila zaposlena, ponekad u
kui, a ponekad u dvoritu.
Razgledavajui svoje boravite ustanovio sam kako je jedan prozor kuice neko
zapremao dio njegova zida, ali je okvir sad bio zatvoren daskama. U jednoj dasci bila
je malena i gotovo nevidljiva pukotina kroz koju je oko jedva moglo prodrijeti. Kroz
tu pukotinu vidjela se mala prostorija, bijelo okreena i ista, ali gotovo bez ikakva
pokustva. U jednom uglu kraj male vatre sjedio je starac, glave oslonjene na ruke,
oito neutjean. Mlada je djevojka bila zaokupljena ureivanjem kuice; ali uskoro je
izvukla iz ladice neto to joj je zaposlilo ruke i sjela je kraj starca koji je, prihva-
tivi se nekakvog glazbala, poeo svirati i proizvoditi zvukove slae od glasova

84
Frankenstein
 Mary Shelley

drozda i slavuja. Bio je to ljubak prizor, ak i meni, bijednom jadniku koji nikad do
tada nije vidio nikakve ljepote. Srebrna kosa i dobroudan izraz lica staroga seljaka
osvojili su moje potovanje, dok je njeno ponaanje djevojke u meni poticalo lju-
bav. Svirao je neku slatku turobnu melodiju koja je, kako sam vidio, natjerala suze u
oi njegove prijazne druice, na to se starac uope nije obazirao sve dok ona nije na
glas zajecala; tada je izgovorio nekoliko glasova i to mu je ljupko stvorenje, odlo-
ivi svoj posao, kleknulo do nogu. On ju je podigao i nasmijeio joj se tako prijazno
i tako srdano da su me preplavili osjeaji neobine i snane naravi; bili su mjeavi-
na boli i uitka, neto to nikad prije nisam osjetio ni od gladi ni studeni, topline ili
hrane; povukao sam se od prozora jer nisam bio kadar podnijeti ta uvstva.
Ubrzo poslije toga vratio se onaj mladi ovjek, nosei na ramenima tovar drva.
Djevojka ga je doekala na vratima, pomogla mu da se oslobodi tereta te odnijela
neto ogrjeva u kuicu i stavila ga na vatru; tada su ona i mladi ovjek preli u drugi
kut kuice i on joj je pokazao veliki hljeb kruha i komad sira. inilo se da je zado-
voljna, i otila je u vrt da pokupi neto korijenja i bilja koje je stavila u vodu, a zatim
na vatru. Poslije toga nastavila je sa svojim poslom, dok je mladi ovjek otiao u vrt i
inilo se da je vrlo zauzet kopanjem i upanjem korijenja. Poto je tako zaposlen
proveo otprilike jedan sat, mlada mu se ena pridruila i zajedno su uli u kuicu.
Starac je u meuvremenu sjedio zamiljen, ali pri pojavi njegovih ukuana lice
mu je poprimilo vedriji izraz, i sjeli su blagovati. Objed je brzo zavren. Mlada se
ena opet zaposlila ureivanjem kuice, a starac je nekoliko minuta etao pred kui-
com po suncu, oslonjen o ruku mladia. Nita nije moglo ljepotom nadmaiti
suprotnost izmeu tih dvaju udesnih stvorenja. Jedan je bio star, srebrne kose i s li-
cem koje je zrailo dobrotom i ljubavlju; mlai je bio njena i graciozna stasa, a crte
lica bile su oblikovane u savrenim razmjerima, premda su mu oi i dranje izraava-
li krajnju tugu i oaj. Starac se vratio u kuu, a mladi je, s alatom razliitim od ono-
ga kojim se sluio ujutro, usmjerio korake preko polja.
No se brzo spustila, ali na moje veliko udo otkrio sam kako stanovnici kuice
imaju naina da produlje svjetlo pomou svijea, i s uitkom sam ustanovio kako za-
lazak sunca nee dokrajiti radost to sam doivljavao promatrajui moje ljudske
susjede. Uveer su mlada djevojka i njezin pratilac bili zaokupljeni razliitim poslo-
vima koje nisam shvaao, a starac je opet uzeo glazbalo koje je proizvodilo one bo-
anske zvuke to su me ujutro toliko oarali. Tada, im je on zavrio, mladi zapo-
ne, ne svirati ve proizvoditi zvukove koji su bili monotoni, ali nisu nalikovali niti
skladu starevog glazbala, niti pjevu ptica; kasnije sam otkrio da je naglas itao, ali u
to doba nisam znao nita o znanosti rijei ili pismena.
Poto se kratko vrijeme tako zanimala, obitelj je ugasila svijee i povukla se, kako
sam zakljuio, na poinak.

85
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvanaesto poglavlje

Leao sam na slami, ali nisam mogao zaspati. Razmiljao sam o dogaajima toga
dana. Iznad svega upalo mi je u oi plemenito ponaanje tih ljudi i eznuo sam da im
se pridruim, ali se nisam usudio. Predobro sam se sjeao postupka kojemu su me
prethodne noi izloili oni barbarski seljaci i odluio, ma koji nain ponaanja kasni-
je odabrao kao ispravan, da u se trenutno mirno zadrati u svojoj jazbini i promatra-
ti i truditi se da otkrijem motive koji upravljaju njihovim postupcima.
Ukuani su ustali sljedeeg jutra prije sunca. Mlada je ena uredila kuicu i
pripremila hranu, a mladi je otiao poslije prvog obroka.
Taj je dan protekao na isti nain kao i onaj prethodni. Mladi je ovjek bio
neprestano zaposlen vani, a djevojka raznim napornim dunostima unutra. Starac, za
kojeg sam ubrzo ustanovio da je slijep, provodio je dokone sate uz svoje glazbalo ili
u razmiljanju. Nita nije moglo nadmaiti ljubav i potovanje koje su mlai ukuani
iskazivali tom asnom starcu. Svaku su mu malu panju ili uslugu obavljali
s njenou, a on ih je nagraivao dobronamjernim smijekom.
Nisu bili posve sretni. Mladi ovjek i njegova druica esto su se razdvajali i ini-
lo se da plau. Nisam vidio nikakva uzroka njihovoj nesrei, ali ona me se silno
dojmila. Ako su tako ljupka stvorenja jadna, bilo je manje neobino to sam nesretan
ja, nesavreno i usamljeno bie. A ipak, zato su ta plemenita bia patila? Imali su
prekrasnu kuu (jer takva je ona bila u mojim oima) i svakovrsni luksuz; imali su
vatru koja e ih ogrijati kad im je studeno, i ukusne namirnice kad ogladne; bili su
odjeveni u izvanrednu odjeu; a iznad svega, uivali su u uzajamnom drutvu i
razgovoru, razmjenjujui svakoga dana poglede njenosti i ljubavi. to su znaile te
njihove suze? Jesu li zaista izraavale bol? Isprva nisam bio kadar razrijeiti ta pita-
nja, ali uporna pozornost i vrijeme razjasnili su mi mnoge pojave koje su mi u po-
etku bile zagonetne.
Prolo je prilino vremena prije nego to sam otkrio jedan od razloga nevolje te
ljubazne obitelji: bila je to bijeda, i to ih je zlo muilo u zaista velikoj mjeri. Njihova
se prehrana sastojala iskljuivo od povra iz vlastitog vrta i mlijeka jedne krave, koja
je vrlo malo davala u zimi, kad su njezini gospodari jedva nalazili hranu da je odre
u ivotu. esto su, vjerujem, izrazito trpjeli od greva gladi, posebno dvoje mlaih
ljudi, jer su nekoliko puta postavili hranu pred starca, dok sebi nisu ostavili nita.
Ova me crta ljubavi osjetno dirnula. Bio sam navikao nou krasti dio njihovih za-

86
Frankenstein
 Mary Shelley

liha za vlastitu uporabu, ali kad sam ustanovio kako time nanosim bol stanovnicima
kuice, suzdrao sam se i zadovoljio bobicama, ljenjacima i korijenjem koje sam
prikupljao u oblinjoj umi.
Otkrio sam jo jedan nain na koji sam im mogao pripomoi u njihovu napornom
radu. Ustanovio sam kako mladi provodi dobar dio dana skupljajui drva za obi-
teljsko ognjite, pa sam nou esto uzimao njegovo orue, kojega sam svrhu vrlo
brzo otkrio, i donosio kui ogrjev dovoljan za nekoliko dana.
Sjeam se kako se, prvi put kad sam to uinio, mlada ena kad je ujutro otvorila
vrata oito silno iznenadila ugledavi veliku hrpu diva pred kuom. Glasno je izgo-
vorila nekoliko rijei, a mladi joj se pridruio takoer izrazivi iznenaenje. S
uitkom sam zapazio kako toga dana nije iao u umu ve ga je proveo popravljajui
kuicu i njegujui vrt.
Malo-pomalo doao sam do otkria koje je bilo od jo veeg znaenja. Ustanovio
sam kako ti ljudi posjeduju neku metodu meusobnog priopavanja svojih doivljaja
i uvstava pomou artikuliranih zvukova. Zapazio sam kako rijei koje izgovaraju
ponekad izazivaju uitak ili bol, smijeak ili tugu, u duhu i licima sluaa. Bilo je to
zaista boansko umijee i arko sam poelio upoznati se s njim. Ali, svaki moj poku-
aj u tom smjeru bio je bezuspjean. Njihov je izgovor bio hitar, a to se tie rijei
koje su izricali, budui da nisu imale nikakve oite veze s vidljivim predmetima, ni-
sam mogao otkriti klju kojim bih mogao razjasniti tajnu njihova znaenja. Silnim
trudom, meutim, i nakon to sam u svojoj jazbini proboravio nekoliko mjeseevih
mijena, otkrio sam imena nadjenuta nekim od najpoznatijih predmeta razgovora; na-
uio sam i primjenjivao rijei vatra, mlijeko, kruh i drvo. Nauio sam tako-
er i imena samih ukuana. Mladi i njegova druica imali su svaki za sebe nekoliko
imena, ali starac je imao samo jedno, tj. otac. Djevojka se zvala sestra ili
Agatha, a mladi Felix, brat ili sin. Ne mogu opisati uitak koji sam osjetio
kad sam shvatio pojmove vezane uz svaki od tih zvukova i kad sam ih napokon umio
izgovoriti. Razlikovao sam jo nekoliko rijei a da ih tada jo nisam bio kadar ra-
zumjeti ili primijeniti, kao to je dobar, najmiliji, nesretan.
Na taj sam nain proveo zimu. Plemenito ponaanje i ljepota stanovnika moje ku-
ice silno mi ih je omilila; kad su bili nesretni, ja sam bio potiten; kad su se veselili,
sudjelovao sam u njihovoj radosti. Viao sam malo ljudskih bia osim njih, a ako je
tko drugi sluajno zaao u kuicu, grubo ponaanje i sirovo dranje pridolice u mo-
jim je oima samo istaknulo vrhunsku profinjenost mojih prijatelja. Starac je, uspio
sam shvatiti, esto nastojao nagovoriti svoju djecu, kako sam ponekad uo da ih
zove, da odbace svoju sjetu. Govorio bi ivahnim naglaskom, uz neki izraz dobrote
koja je ak i meni priinjala uitak. Agatha je sluala s potovanjem, ponekad oiju
ispunjenih suzama koje je pokuavala neprimjetno utrti; ali uglavnom sam ustanovio
kako bi joj se lice i glas razvedrili poto je sasluala opomene svog oca. S Felixom je
87
Frankenstein
 Mary Shelley

bilo drugaije. On je uvijek bio najtuniji u toj skupini, i ak se i mojim neiskusnim

osjetilima inilo kako trpi mnogo vie od svojih prijatelja. Ali, ako mu je izraz lica
i bio alosniji, glas mu je bio vedriji nego sestrin, posebno kad se obraao starcu.
Mogao bih spomenuti bezbrojne primjere koji su, premda sitni, isticali narav tih
prijaznih seljaka. Usred bijede i oskudice, Felix je s uitkom donio svojoj sestri prvi
bijeli cvjeti koji je izvirio ispod snjenog pokrivaa. Rano ujutro prije nego to je
ustala, on je oistio snijeg koji joj je prekrivao stazu do mljekare, zagrabio vodu iz
bunara i donio ogrjev iz upe gdje je, na svoje trajno iznenaenje, nalazio svoje zali-
he neprestano dopunjene nekom nevidljivom rukom. Danju je, ponekad, rekao bih,
radio za seljaka u susjedstvu, zato to je esto odlazio i nije se vraao sve do veere,
a pritom nije donosio sa sobom drva. U drugim prilikama radio je u vrtu, ali budui
da se nije moglo mnogo toga obaviti po mrazu, itao je starcu i Agathi.
dwd
To me itanje isprva silno zbunjivalo, ali postupno sam otkrio kako on esto dok
ita ponavlja iste zvukove kao i dok govori. Zakljuio sam dakle da na papiru nalazi
znakove za govor koje razumije, pa sam ivo elio da ih i ja shvatim; ali kako je to
bilo mogue, kad nisam razumio ak ni glasove koje su opisivali? Meutim, znatno
sam se popravio u toj znanosti, ali jo ne dovoljno da bih slijedio bilo kakav razgo-
vor, premda sam cijelim svojim duhom prionuo toj zadai: vrlo sam lako spoznao
kako, premda sam ivo elio otkriti se stanovnicima kuice, ne smijem ni pomisliti
na taj pokuaj dok najprije ne svladam njihov jezik, poznavanje kojega e ih onda
moda navesti da na neki nain zaborave ili previde rugobu mojega lika; jer i s njom
me suprotnost koja se neprestano nametala mojim oima takoer upoznala.
Divio sam se savrenim oblicima mojih susjeda - njihovoj gipkosti, ljepoti i
njenoj puti; ali kako sam se uasnuo kad sam sam sebe ugledao u bistroj vodi!
Isprva sam ustuknuo jer nisam bio kadar povjerovati kako sam to zaista ja odraen u
zrcalu; a kad sam se dokraja uvjerio kako sam u zbilji takav monstrum kakvim se vi-
dim, preplavila su me najgora uvstva beznaa i jada. Jao! Tada jo nisam bio
potpuno svjestan sudbonosnog uinka te grozne nakaznosti.
Kako je sunce bivalo sve toplije, a danje svjetlo dulje, snijeg je iezao i ugledao
sam gola stabla i zemlju. Od toga je doba Felix bio zaposleniji i nestali su oni ga-
nutljivi nagovjetaji prijetee gladi. Njihova je hrana, kako sam kasnije otkrio, bila
priprosta, ali zdrava; i mogli su sebi osigurati dovoljne koliine. Nekoliko novih
vrsta bilja izniklo je u vrtu koji su ureivali i ti su se znakovi blagostanja svakod-
nevno poveavali to je godinje doba vie odmicalo.
Starac je, oslanjajui se na svog sina, etao svakog dana u podne kad nije kiilo,
kao to sam ustanovio da se zove kad nebo izlijeva iz sebe vodu. To se esto dogaa-
lo, ali jak vjetar brzo bi osuio zemlju i podneblje je postajalo mnogo ugodnije nego

88
Frankenstein
 Mary Shelley

prije.
Moj je nain ivota u mojoj potleuici bio jednolian. Tijekom jutra pratio sam
kretanja svojih susjeda, a kad bi se oni razili po raznim poslovima, spavao sam;
ostatak dana provodio sam promatrajui svoje prijatelje. Kad su se povukli na spava-
nje, ako je bilo mjeseine ili je no bila osvijetljena zvijezdama, odlazio sam u umu
i skupljao hranu za sebe i ogrjev za kuicu. Kad sam se vratio, kad god je to
bilo potrebno, istio sam stazu od snijega i obavljao one dunosti koje sam vidio da
obavlja Felix. Kasnije sam otkrio kako su ih ti poslovi to ih je obavljala neka nevid-
ljiva ruka upravo zapanjili; jednom ili dvaput uo sam ih gdje tom prilikom izgova-
raju rijei: dobri duh, udesno, ali tada nisam shvaao znaenje tih izraza.
Misli su mi sad postajale sve ustrije i eznuo sam da otkrijem motive i osjeaje
tih ljupkih stvorenja; silno sam elio saznati zato Felix izgleda tako neutjeno, a
Agatha tako tuno. Mislio sam (jadna budala!) da je moda u mojoj moi povratiti
sreu tim zaslunim ljudima. Dok sam spavao ili hodao naokolo, likovi asnog slije-
pog oca, njene Agathe i krasnoga Felixa lelujali su preda mnom. Vidio sam u njima
neka via bia, koja e presuditi o mojoj buduoj sudbini. U svojoj sam mati obliko-
vao tisue slika svoga predstavljanja, tisue slika njihova prihvaanja. Zamiljao sam
kako e biti zgaeni dok svojim blagim ponaanjem i umirujuim rijeima ne zado-
bijem naprije njihovu sklonost, a kasnije i njihovu ljubav.
Te su me misli ushiivale i navele da se s novim arom prihvatim svladavanja
umjetnosti jezika. Moj je organ bio zaista grub, ali podatan; i premda mi se glas
znatno razlikovao od blage glazbe njihovih glasova, ipak sam one rijei koje sam ra-
zumio izgovarao s relativnom lakoom. Bilo je to nalik na magarca i maloga psia;
pa ipak, valjda dobri magarac, kojega su namjere potaknute privrenou premda mu
je ponaanje grubo, zasluuje neto bolje od udaraca i pogrda.
Ugodni pljuskovi i slatka toplina proljea znatno su izmijenili izgled zemlje. Lju-
di, koji kao da su prije te promjene bili skriveni u piljama, ratrkali su se i zaposlili
razliitim oblicima zemljoradnje. Ptice su pjevale vedrijim glasovima, a i lie je po-
elo pupati na stablima. Sretna, sretna zemlja! Stanite dostojno bogova, to jo ne-
davno bijae sumorno, vlano i nezdravo. Raspoloenje mi se podiglo zanosnim
izgledom prirode; prolost mi bje izbrisana iz sjeanja, sadanjost smirena, a budu-
nost pozlaena blistavim zracima nade i iekivanjem radosti.

89
Frankenstein
 Mary Shelley

Trinaesto poglavlje

Hitam sad da prijeem na ganutljiviji dio moje prie. Pripovijedat u o zbivanjima

to su potakla uvstva koja od mene nekadanjega stvorie ono to sam sada.
Proljee je naglo odmicalo; vrijeme se proljepalo i nebo je bilo bez oblaka. Izne-
nadilo me kako ono to neko bijae pusto i turobno moe odjednom procvjetati
prekrasnim pupoljcima i zaodjenuti se zelenilom. Tisue mirisa uitka i tisue prizo-
ra ljepote zadovoljili su mi i osvjeili osjetila.
Bio je to jedan od onih dana kad su se moji susjedi odmarali od posla - starac je
prebirao po gitari, a djeca su ga sluala - kad sam zapazio kako je izraz Felixova lica
neopisivo nujan; esto je uzdisao, i jednom je njegov otac prekinuo svirku i nagaao
sam, po njegovu ponaanju, da se raspituje to je izazvalo toliku tugu u njegovu sinu.
Felix je uzvratio vedrim tonovima i starac se ponovno prihvatio glazbe, kad je netko
pokucao na vrata.
Bila je to neka dama na konju, u pratnji seljaka kao vodia. Dama je bila odjevena
u tamno odijelo i prekrivena gustom crnom koprenom. Agatha joj je postavila jedno
pitanje, na to je neznanka odgovorila tek Felixovim imenom, izgovorenim posebno
slatkim naglaskom. Glas joj bijae melodiozan, ali posve razliit od glasova mojih
prijatelja. Kad je uo tu rije, Felix je hitro pristupio dami, koja je, netom ga je ugle-
dala, zadigla koprenu te se pokazalo lice aneoske ljepote i izraaja. Kosa joj bijae
blistavo crna, kao gavranovo krilo, i udnovato ispletena; oi tamne, ali blage,
premda ivahne; crte lica pravilnih razmjera, a put udesno svijetla, dok je svaki
obraz bio zapahnut ljupkim rumenilom.
Felixa je oito ispunila neizmjerna radost kad ju je ugledao: posljednji mu se tra-
ak tuge izgubio s lica i ono je odjednom sinulo takvim silnim ushienjem kakvo
sam na njemu jedva mogao zamisliti; oi su mu zablistale, a obraz porumenio od za-
dovoljstva; i u tom mi se trenutku uinio jednako lijepim kao i neznanka. inilo se
da je ona obuzeta raznolikim uvstvima; nakon to je utrla nekoliko suza s lijepih
oiju, pruila je ruku Felixu, koji ju je zaneseno poljubio i nazvao je, koliko sam mo-
gao razabrati, svojom ljupkom Arapkinjom. Imao sam dojam da ga ne razumije,
ali nasmijeila se. On joj je pomogao da sjai i, otpremivi njezina vodia, odveo je u
kuicu. On i njegov otac izmijenili su nekoliko rijei, a tada je mlada neznanka
kleknula do nogu starca i bila bi mu poljubila ruku da je on nije podigao i njeno
zagrlio.

90
Frankenstein
 Mary Shelley

Ubrzo sam spoznao kako, premda neznanka izgovara artikulirane glasove te, ini
se, govori nekakvim svojim jezikom, nitko ne razumije nju, niti ona razumije njih.
Sluili su se mnogim znakovima koje ja nisam shvatio, ali vidio sam kako je njezina
nazonost ispunila zadovoljstvom cijelu kuicu, rastjerujui im tugu kao to sunce
tjera jutarnje magle. Felix je izgledao neobino sretan i s blaenim smijekom poe-
lio je dobrodolicu svojoj Arapkinji. Agatha, uvijek njena Agatha, ljubila je ljupkoj
neznanki ruke i, pokazujui na svog brata, oito svojim kretnjama davala na znanje
kako je on bio tuan sve dok ona nije dola. Tako je prolo nekoliko sati za kojih su
oni jasno izraavali radost iji uzrok nisam mogao shvatiti. Ubrzo sam ustanovio, bu-
dui da se neprestano pojavljivao stanoviti glas koji je neznanka ponavljala za njima,
kako ona nastoji nauiti njihov jezik; i smjesta mi je pala na pamet pomisao posluiti
se tim uputama u istu svrhu. Neznanka je nauila otprilike dvadeset rijei u
prvoj lekciji, od kojih su veina dodue bile rijei koje sam i prije razumio, ali bilo je
i do tada nepoznatih koje su mi bile zaista korisne.
Kad je pala no, Agatha i Arapkinja rano su se povukle na spavanje. Opratajui
se, Felix je poljubio ruku neznanke i rekao: Laku no, slatka Safie. Jo je dugo
ostao sjediti i razgovarati sa svojim ocem, i budui da se njezino ime esto ponavlja-
lo, naslutio sam kako je ljupka goa predmet njihova razgovora. ivo sam ih elio
razumjeti i sve sam sposobnosti usmjerio k tome cilju, ali ostao mi je uistinu nedosti-
an.
Idueg jutra Felix je poao za svojim poslom, a nakon to su uobiajene Agathine
dunosti bile obavljene, Arapkinja je sjela do nogu starca i prihvativi se njegove gi-
tare odsvirala nekoliko melodija tako zanosno lijepih da su mi smjesta potekle suze
tuge i uitka. Pjevala je i glas joj se razlijevao u bogatim kadencama, jaajui ili gu-
bei se kao u slavuja u umi.
Kad je zavrila dala je gitaru Agathi, koja je isprva odbila. Odsvirala je tada neku
jednostavnu melodiju i popratila je pjevom koji je zvuao ljupko, ali posve nenalik
onom udesnom grlu neznanke. inilo se da je starac posve zatravljen, te je izgovo-
rio nekoliko rijei koje je Agatha pokuala protumaiti Safie, a kojima je oito elio
izraziti kako mu je svojom glazbom priinila najvei mogui uitak.
I sad su dani protjecali mirno kao i prije, s jedinom razlikom to je radost zamije-
nila tugu na licima mojih prijatelja. Safie je vazda bila vedra i vesela; ona i ja vrlo
smo brzo napredovali u poznavanju jezika te sam u roku od dva mjeseca poeo razu-
mijevati veinu rijei to su ih moji zatitnici izgovarali.
U meuvremenu, i crna se zemlja prekrila raslinjem, a zelene obale proarale bez-
brojnim cvijeem, miomirisnim i oku ugodnim, zvjezdicama blijedog svjetla u mje-
seinom obasjanim umama; sunce je bilo toplije, a noi vedre i opojne; i moje su se
none etnje pretvorile u izvanredan uitak, premda su bile znatno skraene zbog

91
Frankenstein
 Mary Shelley

kasna zalaska i rana izlaska sunca, jer nisam se nikad usuivao izii na danje svjetlo,
strahujui da ne naiem na prijam kakvom sam neko bio rtvom u prvom selu u
koje sam uao.
Dane sam provodio usredotoivi svu svoju pozornost kako bih to bre savladao
jezik; i mogu se pohvaliti da sam napredovao bolje od Arapkinje, koja je vrlo malo
razumjela i govorila s loim naglaskom, dok sam ja razumio i mogao oponaati goto-
vo svaku rije koja je bila izgovorena.
Dok sam usavravao svoj govor, nauio sam i znanost slova, onako kako su po-
uavali strankinju, i time se preda mnom otvorilo iroko polje udesa i uitka.
Knjiga pomou koje je Felix poduavao Safie bila je Volneyeva Ruevine carsta-
va.{15} Ne bih sam shvatio znaenje ove knjige da Felix svoje itanje nije popratio
vrlo podrobnim tumaenjima. Odabrao je to djelo, rekao je, zato to njegov retorini
stil donekle oponaa istonjake pisce. Pomou toga djela stekao sam osnove znanja
o povijesti i pojam o nekoliko carstava koja trenutno postoje na zemlji; ono mi je
dalo uvid u ponaanje, sustav vlasti i vjeru razliitih naroda svijeta. Sluao sam o li-
jenim Azijatima, o velianstvenom geniju i duhovnoj aktivnosti Grka, o ratovima
i udesnoj kreposti starih Rimljana - o njihovoj kasnijoj degeneraciji - o propasti
toga monog carstva, o vitetvu, kranstvu i kraljevima. uo sam za otkrie ameri-
ke hemisfere i plakao zajedno sa Safie nad tunom sudbinom njezinih izvornih sta-
novnika.
Te su me udesne pripovijesti nadahnule neobinim uvstvima. Je li ovjek zaista
istodobno tako moan, tako krepostan i velianstven, a opet tako opak i pokvaren?
U jednom se trenutku ini pukim potomkom naela zla, a u drugome samom biti sve-
ga to smatramo plemenitim i boanskim. inilo se da je biti ugledan i krepostan
ovjek najvia ast koja moe zapasti osjetilno bie; biti pokvaren i opak, kao to je
o mnogima zabiljeeno, oito znai najgoru sramotu, stanje nie od onoga slijepe
krtice ili bezazlenog crva. Dugo nisam mogao ni zamisliti kako ovjek moe
naprosto ubiti svoga blinjega, ili ak emu postoje zakoni i vlade; ali kad sam uo
pojedinosti o porocima i krvoproliu, uenje je prestalo i odvratio sam glavu ispu-
njen gaenjem i prezirom.
Svaki razgovor meu mojim susjedima sad mi je pred oima otvarao nova udesa.
Slijedei pouke koje je Felix upuivao Arapkinji, uspio sam shvatiti neobino
ustrojstvo ljudskog drutva. uo sam da postoji podjela vlasnitva, golema bogatstva
i najgora bijeda; saznao sam za pojam poloaja, podrijetla i plemenite krvi.
Te su me rijei navele da se okrenem sebi. Shvatio sam kako su osobine koje tvo-
ja subraa najvie cijene visoko i neokaljano podrijetlo spojeno s bogatstvom.
ovjek moe uivati potovanje i ako posjeduje tek jednu od tih prednosti, ali bez i
jedne i druge smatraju ga, osim u vrlo rijetkim prilikama, skitnicom i robom, osue-

92
Frankenstein
 Mary Shelley

nim da trati vlastitu snagu za probitak nekolicine izabranih! A to sam bio ja?
O svom stvaranju i stvoritelju nisam imao ba nikakvih spoznaja, ali znao sam da ne
posjedujem ni novca, ni prijatelja, ni bilo kakvu vrstu vlasnitva, a uz to sam bio
optereen pojavom jezivo nakaznom i odvratnom; nisam bio ak ni iste prirode kao
ovjek. Bio sam pokretljiviji od njega i mogao sam preivjeti na priprostoj hrani;
podnosio sam krajnosti vruine i studeni s manje tete po moje tijelo; po stasu
sam ga daleko nadmaivao. Kad sam se ogledao oko sebe, nisam vidio ni uo ni za
koga nalik sebi. Jesam li, dakle, bio monstrum, ljaga na zemlji od koje svaki ovjek
bjei i koje se svaki ovjek odrie?
Ne mogu opisati muke koje su mi nanijele takve misli; pokuao sam ih odagnati,
ali tuga se samo poveavala sa znanjem. O, da sam barem zauvijek ostao u svojoj
rodnoj umi, da nisam ni upoznao ni osjetio nita do gladi, ei i vruine!
Kako je udna narav znanja! Lijepi se za duh, kad ga jednom prihvati, poput liaja
o kamen. Ponekad sam se poelio otresti svake misli i svakog osjeaja, ali nauio
sam kako postoji samo jedno sredstvo kojim se moe nadvladati osjet bola, a to je
smrt - stanje koje, bojim se, tada jo nisam poimao. Divio sam se kreposti i lijepim
uvstvima i uivao u plemenitom ponaanju i prijaznim osobinama mojih susjeda, ali
bio sam iskljuen iz dodira s njima, osim pomou sredstava steenih kradomice, kad
sam bio nevien i nepoznat, a koja su prije poveavala nego taila elju to se u meni
pojavila, da naime postanem ravan svojoj subrai. Njene rijei Agathe i ivahni
smijeak ljupke Arapkinje nisu bili namijenjeni meni. Blage stareve opomene i i-
vahni razgovor miloga Felixa nisu bili namijenjeni meni. Jadni, nevoljni bijednik!
Druge su mi se pouke jo dublje utisnule u duh. Saznao sam za razliku meu spo-
lovima, i kako se raaju i razvijaju djeca; kako otac uiva u smijeku dojeneta i i-
vahnoj duhovitosti starijeg djeteta; kako su itav ivot i napori majke potpuno posve-
eni toj dragocjenoj obvezi; kako se duh mladia iri i stjee znanje; saznao sam za
brata, sestru i razliite rodbinske odnose koji meusobnim sponama veu jedno ljud-
sko bie za drugo.
Ali, gdje su meni bili prijatelji i roaci? Nije bilo nikakva oca da promatra moju
dojenaku dob, nikakve majke da me blagoslovi smijekom i milovanjem; ili, ako
jest, cijeli je moj protekli ivot sad bio mrlja, mrana praznina u kojoj nita nisam ra-
zabirao. Otkako pamtim, vazda sam bio jednake visine i stasa kao sada. Nikad jo ni-
sam vidio bie koje bi mi nalikovalo ili bi tvrdilo kako je u bilo kakvoj vezi
sa mnom. to sam ja? Pitanje se postavljalo iznova, ali odgovor je bio tek jecaj.
Uskoro u objasniti emu su smjerala ta uvstva, ali dopusti mi najprije da se vra-
tim svojim susjedima, kojih je pria u meni pobudila toliko raznolika uvstva
ogorenja, ushienja i uenja, to su, meutim, urodila jo veom ljubavlju prema
mojim zatitnicima (jer tako sam ih volio nazivati u nedunom, napola bolnom sa-

93
Frankenstein
 Mary Shelley

mozavaravanju).

94
Frankenstein
 Mary Shelley

etrnaesto poglavlje

Prolo je stanovito vrijeme prije nego to u saznati povijest svojih prijatelja. Bila je
takva da mi se morala nuno utisnuti u sjeanje, razotkrivajui pritom niz okolnosti,
od kojih svaka bijae zanimljiva i udesna biu tako potpuno neiskusnom kakav sam
ja bio.
Ime starca bilo je De Lacey. Bio je potomak dobre obitelji iz Francuske, gdje je
mnogo godina ivio u obilju, potovan od nadreenih i obljubljen meu sebi ravni-
ma. Sin mu bijae odgojen za slubu svojoj zemlji, a Agatha se ubrajala meu na-
jotmjenije gospoe. Nekoliko mjeseci prije moga dolaska oni su ivjeli u velikom i
raskonom gradu koji se zove Pariz, okrueni prijateljima i u prilici da uivaju u sve-
mu to. vrlina, profinjeni intelekt ili ukus, uz pristojan imutak, mogu pruiti.
Safiein otac bijae uzrokom njihove propasti. Bio je turski trgovac i stanovao je u
Parizu mnogo godina kad je, iz nekog razloga koji mi je ostao nepoznat, postao ne-
poudan svojoj vladi. Uhitili su ga i bacili u zatvor upravo onoga dana kad je Safie
doputovala iz Istanbula da mu se pridrui. Izveden je pred sud i osuen na smrt.
Nepravednost te odluke bila je posve oita; cijeli je Pariz bio ogoren; procijenilo
se kako su njegova vjera i bogatstvo, a ne navodni zloin, bili povodom takve osude.
Felix je sluajno bio nazoan suenju; nije mogao obuzdati svoj uas i ogorenje
kad je uo pravorijek. U tom je trenutku sveano prisegao da e ovjeka osloboditi i
odmah je poeo traiti naina da to uini. Poslije mnogih uzaludnih pokuaja da mu
dopuste ui u zatvor, naao je prozor s vrstim reetkama u jednom slabije uvanom
dijelu zgrade to je osvjetljavao tamnicu nesretnog muhamedanca, koji je u tekim
okovima oajan ekao izvrenje barbarske presude. Felix se nou pribliio reetki i
obavijestio zatvorenika o svojim namjerama u njegovu korist. Turin, zapanjen i oa-
ran, pokuao je potaknuti ar svoga osloboditelja obeavajui nagradu i bogatstvo.
Felix je s prezirom odbacio njegove ponude, a ipak, kad je ugledao lijepu Safie, ko-
joj je bilo doputeno da posjeti oca i koja mu je kretnjama izrazila veliku zahvalnost,
mladi nije mogao a da sam sebi ne prizna kako zatvorenik posjeduje jedno blago
koje bi u potpunosti naplatilo njegovu muku i opasnost kojoj se izlae.
Turin je vrlo brzo shvatio dojam koji je njegova ki ostavila na Felixovo srce i
pokuao ga jo temeljitije uvrstiti u svojem interesu, obeavi mu njezinu ruku im
dospije na sigurno mjesto. Felix je bio odve fina dua da bi tu ponudu prihvatio, ali
ipak se mogunosti da se to ostvari radovao kao vrhuncu svoje sree.

95
Frankenstein
 Mary Shelley

U tijeku narednih dana, dok su pripremali trgovev bijeg, Felixov je ar podgrija-

lo nekoliko pisama to ih je primio od te ljupke djevojke: ona je pronala naina da
izrazi svoje misli u jeziku svoga ljubavnika uz pomo starog sluge svog oca, koji je
razumio francuski. Zahvalila mu je najgorljivijim rijeima za namjeravanu uslugu
njezinu roditelju i istodobno se blago poalila na svoju sudbinu.
Imam prijepise tih pisama; jer naao sam naina, dok sam boravio u svojoj jazbi-
ni, da doem do pribora za pisanje; a pisma su esto bila u rukama Felixa ili Agathe.
Prije nego to odem dat u ti ih; ona e dokazati kako je moja pria istinita; ali tre-
nutno, budui da je sunce ve gotovo na zalasku, preostaje mi vremena samo da po-
novim ono to je u njima bitno. Safie je iznijela kako joj je majka bila Arapkinja
kranka, i kako su je Turci zarobili; zbog svoje ljepote zadobila je srce Safieina oca,
koji se njome oenio. Mlada djevojka govorila je uzvienim i zanesenim rijeima o
svojoj majci, koja je, roena u slobodi, teko podnosila ropstvo na koje je bila osue-
na. Pouila je ker temeljima svoje vjere i uputila je da tei k vioj moi intelekta i
nezavisnosti duha, zabranjenoj enama sljedbenicama Muhamedovim. Ta je gospoa
umrla, ali njezine su se pouke neizbrisivo utisnule u Safiein duh, i bilo joj je muno
pri samoj pomisli da bi se morala vratiti u Aziju i ivjeti zazidana unutar zidova ha-
rema, gdje bi joj jedina doputena razonoda bile infantilne zabave, posve neprimjere-
ne naravi njezine due koja je u meuvremenu navikla na veliajne ideje i plemenito
nasljedovanje vrline. Mogunost da se uda za kranina i ostane u zemlji gdje je e-
nama doputeno zauzeti odreeni poloaj u drutvu inila joj se zanosnom.
Dan za Turinovo smaknue bio je utvren, ali on je no prije toga iziao iz
zatvora i prije zore ve je odmakao mnogo milja od Pariza. Felix je nabavio putovni-
ce na ime svog oca, sestre i sebe samoga. Ranije je objasnio svoj naum ocu, koji je
pripomogao toj varci napustivi kuu pod izlikom putovanja i sakrivi se sa kerkom
u jednom neuglednom dijelu Pariza.
Felix je proveo bjegunce kroz Francusku do Lyona i preko Mont Cenisa u Li-
vorno, gdje je trgovac nakanio priekati pogodnu priliku da se prebaci do nekog dije-
la turskog ozemlja.
Safie je odluila ostati uz oca sve do trenutka njegova odlaska, a dotle je Turin
opet ponovio svoje obeanje kako e ona biti sjedinjena s njegovim izbaviteljem; i
Felix je ostao uz njih u oekivanju toga dogaaja; u meuvremenu je uivao u
drutvu Arapkinje, koja mu je iskazivala najistiju i najnjeniju naklonost. Razgova-
rali su meusobno pomou tumaa, a ponekad tumaenjem pogleda; i Safie mu je
pjevala boanstvene melodije svoga zaviaja.
Turin je dopustio da se ta prisnost razvija i poticao je nade mladih ljubavnika,
dok je u srcu oblikovao posve drukije planove. Gadila mu se i sama pomisao da bi
se njegova ki mogla sjediniti s jednim kraninom, ali strahovao je od Felixove

96
Frankenstein
 Mary Shelley

ogorenosti bude li se drao mlako, jer je bio svjestan kako je jo u vlasti svoga izba-
vitelja ako on odlui izdati ga talijanskoj dravi u kojoj su boravili. Kovao je tisue
planova koji bi mu omoguili nastaviti s varkom sve dok ona vie ne bude potrebna,
a onda potajno odvesti ker sa sobom kad otputuje. Planovi su mu bili znatno olaka-
ni novostima koje su stigle iz Pariza.
Francusku je vladu strahovito razbjesnio bijeg njezine rtve, i nije alila truda da
pronae i kazni njezina izbavitelja. Felixova je zavjera ubrzo razotkrivena, i De La-
cey i Agatha baeni su u tamnicu. Novost je doprla do Felixa i trgnula ga iz njegova
sna o srei. Njegov slijepi i ostarjeli otac i mila mu sestra leali su u gnusnome
zatvoru, dok je on uivao u slobodi i drutvu one koju ljubi. Ta ga je pomisao straho-
vito muila. Brzo je dogovorio s Turinom da, prui li se ovome povoljna prilika za
bijeg prije nego to se Felix uzmogne vratiti u Italiju, Safie ostane kao gost u sa-
mostanu u Livornu; a tada je, napustivi ljupku Arapkinju, pohitao u Pariz i predao
se osveti zakona, nadajui se tim postupkom osloboditi De Laceya i Agathu.
Nije uspio. Ostali su u uzama pet mjeseci prije nego to je poelo suenje, ishod
kojega ih je liio njihova imetka i osudio ih na trajni izgon iz domovine.
Pronali su bijedno sklonite u kuici u Njemakoj, gdje sam ih ja otkrio. Felix je
uskoro saznao kako je prijetvorni Turin, zbog kojega su on i njegova obitelj
pretrpjeli takve neuvene muke, otkrivi kako je njegov izbavitelj sveden na potpuno
siromatvo i propast, pogazio svaki osjeaj zahvalnosti i asti i otiao iz Italije s
kerkom, uvredljivo poslavi Felixu nekakav mizeran iznos novca da pridonese,
kako je rekao, njegovim planovima za budue uzdravanje.
To su bili dogaaji koji su muili Felixovo srce i uinili ga, kad sam ga prvi put
vidio, najnesretnijim u njegovoj obitelji. On je mogao otrpjeti i siromatvo i, dok je
ta nesrea bila nagrada za njegovu vrlinu, on je u njemu uivao; ali Turinova ne-
zahvalnost i gubitak njegove ljubljene Safie bile su nevolje mnogo gore i ne-
popravljive. Dolazak Arapkinje sad mu je udahnuo novi ivot u duu.
Kad je u Livorno stigla vijest kako je Felix lien svoga bogatstva i poloaja, trgo-
vac je zapovjedio svojoj keri da vie ne misli na svoga ljubavnika, ve da se pripre-
mi za povratak u zaviaj. Safie, velikoduna po prirodi, bila je sablanjena tom zapo-
vijedi; pokuala je razgovarati s ocem, ali on ju je bijesno ostavio ponavljajui svoje
tiransko nareenje.
Nekoliko dana poslije toga Turin je uao u stan svoje keri i u urbi joj rekao
kako ima razloga vjerovati da se saznalo za njegov boravak u Livornu i kako bi vrlo
brzo mogao biti izruen francuskoj vladi; stoga je unajmio brod koji e ga prevesti u
Istanbul i koji e otploviti za nekoliko sati. Namjeravao je povjeriti ker brizi po-
uzdanog sluge, da bi ga slijedila kad se ukae prilika, s veim dijelom njegovih stva-
ri koje jo nisu stigle u Livorno.

97
Frankenstein
 Mary Shelley

Kad je ostala sama, Safie je skovala plan po kome e se ravnati u tim okolnosti-
ma. Boravak u Turskoj bio je nezamisliv; i njezina vjera i njezini osjeaji bili su mu
jednako protivni. Pomou oevih papira, koji su joj pali u ruke, saznala je za izgon
svoga ljubavnika te ime mjesta u kojem trenutno boravi. Neko je vrijeme oklijevala,
ali napokon je donijela odluku. Uzevi sa sobom neto nakita koji joj je pripadao i
odreeni iznos novca, otila je iz Italije s pratiljom, roenom u Livornu, ali koja je
razumjela jezik kojim se govori u Turskoj, i otputovala u Njemaku.
Stigla je bez neprilika u grad udaljen otprilike dvadeset milja od kuice De La-
ceyevih, kad joj se pratilja ozbiljno razboljela. Safie ju je briljivo i njeno njegova-
la, ali jadna je djevojka umrla i Arapkinja je ostala sama, bez znanja jezika zemlje u
kojoj se nalazi i potpuno neupuena u obiaje koji vladaju u svijetu. Dola je, meu-
tim, u dobre ruke. Talijanka je spomenula ime mjesta u koje su se uputile, i kad je
ona umrla, gazdarica kue u kojoj su stanovale pobrinula se da Safie sretno stigne u
kuicu svoga ljubljenoga.

98
Frankenstein
 Mary Shelley

Petnaesto poglavlje

Takva je bila povijest mojih milih susjeda. Silno me se dojmila. Nauio sam, iz po-
imanja drutva koje mi je nametnula, diviti se njihovim vrlinama i prezirati poroke
ovjeanstva.
Tada sam jo promatrao zloin kao nekakvu opainu; dobronamjernost i veliko-
dunost neprestano su mi bile pred oima, budei u meni elju da postanem sudioni-
kom predstave na toj ivahnoj pozornici, u kojoj se potiu i iskazuju tolike divljenja
vrijedne osobine. Ali, pripovijedajui o razvitku moga intelekta, ne smijem zanema-
riti jednu zgodu koja se zbila poetkom mjeseca kolovoza iste godine.
Jedne noi, tijekom moga uobiajenog posjeta susjednoj umi gdje sam prikupljao
hranu za sebe i donosio kui ogrjev za svoje zatitnike, pronaao sam na zemlji koni
kovei to je sadravao nekoliko komada odjee i knjiga. eljno sam zgrabio taj
zgoditak i vratio se s njim u svoju jazbinu. Sreom su knjige bile napisane jezikom
kojega sam temeljne elemente ve svladao u kuici; sastojale su se od Izgubljenog
raja, jednoga sveska Plutarhovih ivota i Patnji mladoga Werthera.{16} Posjedovanje
toga blaga ispunilo me ushienjem. Sad sam neprestano uio i vjebao duh na tim
pripovijestima, dok su se moji prijatelji bavili svojim uobiajenim poslovima.
Teko bih mogao opisati uinak tih knjiga. Proizvele su u meni neizmjernu kolii-
nu novih slika i uvstava koja su me ponekad uzdizala do ekstaze, ali ee bacala u
najdublju potitenost. U Patnjama mladoga Werthera, osim zanimljivosti same jed-
nostavne i dirljive prie, izneseno je toliko stajalita i do te mjere osvijetljene razne
meni do tada posve nepoznate teme, da sam u njoj pronaao neiscrpan izvor poticaja
za razmiljanje i divljenje. Plemeniti i obiteljski obiaji koje je opisivala, povezani s
uzvienim sentimentima i porivima kojima je cilj neto izvan vlastitoga ja, savreno
su se slagali s mojim iskustvom meu mojim zatitnicima te sa eljama koje su mi
vazda bile ive u grudima. Ali inilo mi se da je sam Werther bie jo mnogo bo-
anskije nego to sam ikad vidio ili zamiljao; u njegovu znaaju nije bilo ni-
kakve preuzetnosti, ni traga povrnosti. Razmiljanja o smrti i samoubojstvu bila su
sraunata da me ispune divljenjem. Nisam ni pokuavao zalaziti u opravdanost cije-
loga sluaja, ali ipak sam bio sklon stajalitima glavnoga junaka iju sam smrt opla-
kivao, premda je nisam posve shvatio.
Dok sam itao, meutim, mnogo sam toga primijenio osobno na vlastite osjeaje i
stanje. Otkrio sam kako sam nalik, a istodobno udnovato nenalik biima o kojima

99
Frankenstein
 Mary Shelley

sam itao i ijih sam razgovora bio sluatelj. Suosjeao sam s njima i djelomino ih
razumio, ali duh mi je bio neizgraen; ni o kome nisam bio ovisan, nikome srodan.
Put moga odlaska bio je slobodan i nikoga nije bilo da tuguje nad mojim unite-
njem. Moja je osoba bila grozomorna, a moj stas gigantski. to to znai? Tko sam
ja? to sam ja? Odakle sam doao? to mi je odredite? Ta su se pitanja neprestano
ponavljala, ali nisam ih bio kadar razrijeiti.
Svezak Plutarhovih ivota koji sam posjedovao sadravao je povijest prvih ute-
meljitelja drevnih republika. Ta je knjiga na mene posve drugaije utjecala nego
Patnje mladoga Werthera. Iz Wertherove mate saznao sam to je oaj i tuga, ali Plu-
tarh me pouio uzvienim osjeajima; podigao me iznad jadne sfere vlastitog
razmiljanja kako bih se divio junacima prolih vremena i zavolio ih. Dobar dio ono-
ga to sam itao nadilazilo je moje razumijevanje i iskustvo. I ono to sam znao o
kraljevstvima, irokim prostranstvima zemlje, monim rijekama i beskrajnim mori-
ma, bilo je vrlo zbrkano. Meutim, potpuno su mi nepoznati bili gradovi i veliki sku-
povi ljudi. Kuica mojih zatitnika bila je jedina kola u kojoj sam prouavao ljudsku
prirodu, ali ova mi je knjiga otvorila nove i velianstvenije pozornice njezina djelo-
vanja. itao sam o ljudima koji se bave javnim poslovima i pritom vladaju svojom
vrstom ili je okrutno ubijaju. Osjeao sam kako se u meni stvara arka strast prema
vrlini i gnuanje prema poroku, koliko sam razumio znaenje tih izraza, jer sam ih ja
primjenjivao samo u odnosu na uitak i bol. Potaknut takvim uvstvima bio sam, da-
kako, sklon diviti se miroljubivim zakonodavcima, Numi, Solonu i Likurgu, pri-
je nego Romulu i Tezeju. Patrijarhalni ivot mojih zatitnika bio je uzrokom da su se
ti dojmovi vrlo vrsto usidrili u mojem duhu; moda bih, da sam prve spoznaje o
ovjeanstvu stekao od mladog vojnika koji strastveno ea za slavom i pokoljem,
bio zadojen posve drugaijim osjeajima. Bal.kanDown.load
Ali Izgubljeni raj potaknuo je drugaije i posve nove doivljaje. itao sam ga,
kao to sam itao sve ostale knjige koje su mi dopale ruku, kao istinitu povijest.
Pokrenuo je u meni sve one osjeaje divljenja i strahopotovanja to ih moe po-
taknuti slika jednog svemogueg Boga koji ratuje sa svojim stvorenjima. esto sam
neke situacije, uoivi njihovu slinost, primjenjivao na svoju vlastitu. Poput Adama,
ni ja nisam naizgled bio povezan nikakvim sponama s ijednim postojeim biem; ali
njegov je poloaj u svakom pogledu bio posve razliit od mojega. On je potekao iz
ruku Boga kao savreno stvorenje, sretno i napredno, zatieno posebnom brigom
svoga Stvoritelja; bilo mu je doputeno razgovarati s uzvienim biima i tako stjecati
znanje, dok sam ja bio jadan, bespomoan i sam. Mnogo mi se puta uinilo da je So-
tona prikladniji simbol moga stanja jer se, dok sam promatrao blaenstvo mojih
zatitnika, u meni, kao i u njemu, esto izdizala gorka u zavisti.
Jo je jedna okolnost pojaala i potvrdila te osjeaje. Ubrzo poslije dolaska u svo-
je skrovite, otkrio sam neke papire u depu odjee koju sam uzeo iz tvoga laborato-
100
Frankenstein
 Mary Shelley

rija. Isprva nisam na njih obraao pozornost, ali tada, kad sam bio kadar odgonetnuti
slova kojima su bila napisana, poeo sam ih marljivo prouavati. Bio je to dnevnik
koji si vodio ona etiri mjeseca prije moga stvaranja. U tim si papirima do u tanine
opisao svaki korak koji si poduzeo tijekom svoga rada; ta je povijest bila pomijeana
s izvjeima o zbivanjima u kui. Nedvojbeno se sjea tih papira. Evo ih! Tu je
ispriano sve to se odnosi na moje prokleto podrijetlo; sve su pojedinosti onoga niza
odvratnih okolnosti to su ga proizvele iznesene na vidjelo; potanki opis moje
gnusne i prezrene osobe dan je jezikom koji oslikava tvoj vlastiti uas, a moj ini ne-
izbrisivim. Smuilo mi se dok sam itao. O mrska li dana kad sam primio ivot!
uskliknuo sam u mukama. Prokleti stvoritelju! Zato si stvorio monstruma tako je-
zivog te si se ak i sam s gaenjem morao okrenuti od mene? Bog je, samilosno,
napravio ovjeka lijepim i zavodljivim, na vlastitu sliku i priliku; ali moj je lik
ogavni otisak tvojega, to uasniji upravo zbog te slinosti. Sotona je imao sudrugo-
ve, druge vragove koji e mu se diviti i poticati ga, ali ja sam usamljen i prezren.
Takva su bila moja razmiljanja u satima oaja i samoe; ali razmatrajui vrline
mojih ukuana, njihove prijazne i dobronamjerne naravi, uvjerio sam sama sebe
kako bi, saznaju li koliko se divim njihovim vrlinama, zacijelo osjetili samilost pre-
ma meni i zanemarili moju osobnu nakaznost. Zar bi mogli otjerati sa svoga praga
stvorenje, ma koliko bilo monstruozno, koje od njih trai suut i prijateljstvo? Odlu-
io sam napokon ne oajavati, ve se na svaki nain pripremiti na razgovor s njima te
tako odluiti o svojoj sudbini. Jo sam nekoliko mjeseci odgaao taj pokuaj jer me
vanost koju sam pripisivao njegovu uspjehu ispunila strahom da ne zakaem. Osim
toga, ustanovio sam kako moja inteligencija toliko dobiva svakodnevnim iskustvima
da nisam bio voljan upustiti se u taj pothvat prije nego to nekoliko dodatnih mjeseci
povea moju sposobnost rasuivanja.
U meuvremenu, nekoliko se promjena zbilo u kuici. Nazonost Safie rasprosti-
rala je sreu meu njezinim stanovnicima, a ustanovio sam takoer kako je zavladao
i vei stupanj obilja. Felix i Agatha vie su vremena provodili u zabavi i razgovoru, a
u poslu im je pomagala posluga. Nisu se inili bogatima, ali bili su zadovoljni i
sretni; raspoloenje im je bilo vedro i smireno, dok je moje svakoga dana bilo sve
uzburkanije. Moje sve vee znanje samo mi je jasnije otkrilo kakav sam bijedan
izopenik. U meni je tinjala neka nada, istina, ali iezla bi kad bih ugledao odraz
svoje osobe u vodi ili svoju sjenu na mjeseini, ak i samu tu krhku sliku i tu
nestalnu sjenu.
Pokuao sam otjerati svoje strahove i ovrsnuti pripremajui se za iskuenje ko-
jem sam se odluio izloiti za nekoliko mjeseci; ponekad sam doputao svojim misli-
ma da bez stege razuma lutaju poljima Raja i usudio se zamiljati kako ta ljupka i
draga stvorenja suosjeaju sa mnom te mi rastjeruju mrane misli; njihova su ane-
oska lica zraila smijekom utjehe. Ali sve je to bio san; nikakva Eva nije ublaila

101
Frankenstein
 Mary Shelley

moju tugu niti dijelila moje misli; bio sam sam. Sjetio sam se Adamove molbe svo-
me Stvoritelju.{17} Ali, gdje je bio moj? On me napustio i ja sam ga, u ogorenosti
svoga srca, proklinjao.
Tako je prola jesen. S iznenaenjem i boli gledao sam kako lie uti i otpada i
kako priroda opet poprima onu golotinju i turobnost koju sam uoio kad sam prvi put
ugledao ume i ljupki mjesec. A ipak, nisam se osvrtao na sumomo vrijeme; moja me
konstitucija inila bolje opremljenim za studen nego za vruinu. Ali glavni izvor ui-
taka bio mi je pogled na cvijee, na ptice i sve ono vedro to pripada ljetu; kad me to
napustilo, vie sam pozornosti obratio mojim susjedima. Odsutnost ljeta nije umanji-
la njihovu sreu. Ljubili su se i suosjeali jedno s drugim; radosti to su ih poveziva-
le nisu bile prekidane neprilikama oko njih. to sam ih vie gledao, to je vema rasla
moja elja da od njih zatraim zatitu i privrenost; srce mi je eznulo da ga ta pri-
jazna stvorenja upoznaju i zavole, da vidi kako su njihovi mili pogledi svrnuti prema
meni s naklonou koja je bila krajnja granica mojih tenji. Nisam se usudio ni po-
misliti kako bi ih mogli odvratiti s prezirom i grozom. Siromasi koji su se zaustavlja-
li pred njihovim vratima nikad nisu bili otjerani. Istina, ja sam zahtijevao blaga vea
nego to je malo hrane i odmora: ja sam traio dobrotu i suut; ali nisam vjerovao da
ih ne zavreujem.
Zima je odmicala i sva su se godinja doba redom smijenila otkako sam se probu-
dio u ivot. U to mi je vrijeme pozornost bila usmjerena iskljuivo prema naumu da
uem u kuicu mojih zatitnika. Razmatrao sam mnoge planove, ali onaj za koji sam
se konano odluio bio je ui u stan kad slijepi starac bude sam. Bio sam dovoljno
razborit da otkrijem kako je nenaravna rugoba moje osobe glavni povod uasu onih
koji su me prije vidjeli. U mom glasu, premda grubom, nije bilo niega to bi plailo;
mislio sam stoga da bih, uspijem li u odsutnosti djece zadobiti naklonost i posredo-
vanje staroga De Laceya, mogao pomou njega uspjeti da me prihvate i moji mlai
zatitnici.
Jednoga dana, kad je sunce obasjavalo crveno lie to je zastiralo tlo, irei oko
sebe radost, premda uskraujui toplinu, Safie, Agatha i Felix uputili su se u dugu
etnju prirodom, a starac je na vlastitu elju ostao sam u kuici. Kad su mu djeca
otila, prihvatio se gitare i odsvirao nekoliko turobnih ali ljupkih melodija, ljupkijih i
turobnijih od svih koje sam prije od njega uo. Isprva mu je lice bilo obasjano
uitkom, ali kako je nastavljao zamijenila ga je zamiljenost i tuga; napokon, odlo-
ivi svoje glazbalo, ostao je sjediti zaokupljen mislima.
Srce mi je brzo udaralo; bio je to odluan as i trenutak koji e ispuniti moje nade
ili ostvariti moje strepnje. Posluga je otila na oblinji sajam. U kuici i oko nje vla-
dala je tiina; bila je to izvanredna prilika; a ipak, kad sam se prihvatio izvrenja svo-
ga nauma, udovi su mi zakazali i sruio sam se na zemlju. Opet sam se osovio i pri-
kupivi sve snage kojima sam raspolagao, odmaknuo sam daske koje sam postavio
102
Frankenstein
 Mary Shelley

pred jazbinu da sakrijem svoje sklonite. Svjei me zrak preporodio i s novom sam
odlunou pristupio vratima kuice.
Pokucao sam.
- Tko je? - oglasio se starac. - Naprijed!
Uao sam.
- Oprostite na smetnji - rekao sam - putnik sam koji treba malo odmora; silno
biste me zaduili dopustite li mi ostati nekoliko minuta uz ognjite.
- Uite - rekao je De Lacey. - I pokuat u koliko god mogu udovoljiti vaim
potrebama. Ali, naalost, moja djeca nisu kod kue, a kako sam slijep, bojim se da e
mi biti teko priskrbiti vam hrane.
- Nemojte se uznemirivati, ljubazni domaine; hrane imam; potrebni su mi samo
toplina i odmor.
Sjeo sam i nastupila je utnja. Bio sam svjestan kako mi je svaka minuta drago-
cjena, a ipak se nisam mogao odluiti na koji nain zapoeti razgovor, kad mi se sta-
rac obratio:
- Sudei po vaem jeziku, neznane, drim da ste mi zemljak; jeste li Francuz?
- Ne; ali odgojen sam u francuskoj obitelji i to je jedini jezik koji razumijem. Sada
se spremam zatraiti zatitu nekih prijatelja koje iskreno ljubim i u iju sklonost po-
laem velike nade.
- Jesu li oni Nijemci?
- Ne, Francuzi su. Ali moemo promijeniti temu. Ja sam nesretno i naputeno
stvorenje. Osvrem se oko sebe i vidim da na zemlji nemam ni roaka ni prijatelja.
Ti prijazni ljudi kojima sam se uputio nikad me nisu vidjeli i gotovo nita ne znaju o
meni. Ispunjen sam strahom, jer ako ne uspijem kod njih, ostat u zavazda izopeni-
kom na svijetu.
- Ne oajavajte. Biti bez prijatelja zaista znai biti nesretan, ali srca ljudi, kad u
njima nema predrasuda to nastaju iz nekog oitog sebinog interesa, puna su bratske
ljubavi i milosra. Uzdajte se stoga u svoje nade; i ako su ti prijatelji dobri i prijazni,
nemojte oajavati.
- Oni jesu dobrostivi - oni su najdivnija stvorenja na svijetu; ali naalost imaju
prema meni predrasude. Ja imam dobru narav; ivot mi je dosad bio bezazlen i u sta-
novitoj mjeri koristan drugima; ali kobne predrasude zamagljuju im pogled, i ondje
gdje bi trebali vidjeti osjeajnog i njenog prijatelja, oni primjeuju samo odvratnog
monstruma.
- To je zaista nesretna okolnost; ali ako ste uistinu bez ljage, zar ih ne moete ra-
zuvjeriti?

103
Frankenstein
 Mary Shelley

- Upravo se spremam prihvatiti te zadae; i zbog toga sam ispunjen tako silnim
strahom. Njeno ljubim te prijatelje; ja im, a da oni toga nisu svjesni, ve vie mjese-
ci redovito iskazujem malu svakodnevnu panju; ali oni vjeruju kako im elim na-
uditi i tu predrasudu elim nadvladati.
- Gdje stanuju ti prijatelji?
- Ovdje, u blizini.
Starac je uutio, a onda nastavio:
- Ako odluite da mi bez oklijevanja povjerite pojedinosti vae prie, moda bih
mogao pripomoi da ih razuvjerite. Ja sam slijep i ne mogu suditi o vaem izgledu,
ali ima neto u vaim rijeima to mi govori da ste iskreni. Ja sam siromah i progna-
nik, ali bit e mi pravo zadovoljstvo budem li na bilo koji nain od koristi ljudskom
biu.
- Divni ovjee! Zahvaljujem vam i prihvaam vau velikodunu ponudu. Podigli
ste me iz praine tom ljubaznou; i uzdam se da u uz vau pomo postii da ne bu-
dem otjeran iz drutva i samilosti vaih blinjih.
- Boe sauvaj! Pa ba i da jeste zloinac; jer takav bi vas postupak tek mogao su-
novratiti u oaj, a ne potaknuti na krepost. I ja sam nesretnik; ja i moja obitelj osue-
ni smo, premda nevini; procijenite stoga ne suosjeam li s vaim nevoljama.
- Kako da vam zahvalim, najbolji moj i jedini dobroinitelju? S vaih usana prvi
put ujem glas ljubaznosti upuen meni; bit u vam zauvijek haran; i vaa me sa-
danja ovjenost uvjerava u uspjeh kod onih prijatelja koje u za koji as susresti.
- Mogu li znati imena i prebivalite tih prijatelja?
Uutio sam. To je, pomislio sam, trenutak odluke koji e mi zauvijek ili oteti sre-
u ili mi je udijeliti. Zaludu sam se borio da postignem neku vrstinu koja bi mi po-
mogla da mu odgovorim, jer taj mi je napor unitio svu preostalu snagu; sruio sam
se na stolac i glasno zajecao. U tom trenutku uo sam korake mojih mlaih zatitni-
ka. Nisam mogao gubiti ni trenutka, ve sam zgrabivi starca za ruku povikao:
- Sad je trenutak! Spasite me i zatite me! Vi i vaa obitelj oni ste prijatelji koje
traim. Ne naputajte me u trenutku kunje!
- Boe moj! - uskliknuo je starac. - Tko ste vi?
U tom trenutku otvorila su se vrata kuice i uli su Felix, Safie i Agatha. Kako
opisati njihov uas i zaprepatenje kad su me ugledali? Agatha se onesvijestila, a Sa-
fie, koja nije bila kadra pomoi svojoj prijateljici, izletjela je iz kuice. Felix je
jurnuo k meni i nadnaravnom me snagom otrgnuo od svoga oca, za ija sam se kolje-
na pridravao; u neizmjernom bijesu, bacio me na zemlju i estoko me udario ta-
pom. Mogao sam ga rastrgati na komade, kao to lav razdire antilopu. Ali srce mi se
stegnulo od munog ogorenja i suzdrao sam se. Vidio sam ga kako se upravo spre-

104
Frankenstein
 Mary Shelley

ma ponoviti udarac kad sam se, svladan boli i tjeskobom, izvukao iz kuice i u opoj
guvi neprimijeen utekao u svoju jazbinu.

105
Frankenstein
 Mary Shelley

esnaesto poglavlje

O, prokleti, prokleti stvoritelju! Zato sam poivio? Zato u tom trenutku nisam
ugasio onu iskru postojanja koju si mi tako nepromiljeno usadio? Ne znam; oaj me
jo nije bio dokraja obuzeo; bio sam ispunjen tek uvstvima gnjeva i osvete. Mogao
sam s uitkom unititi tu kuicu i njezine stanovnike i likovati sluajui njihove kri-
kove i jad.
Kad je pala no, iziao sam iz svog sklonita i lutao po umi; i tada, kad me vie
nije obuzdavao strah od otkria, dao sam oduka svojoj tjeskobi u jezivom urlanju.
Bio sam poput divlje zvijeri koja se otela lancima, unitavajui sve to mi se isprije-
ilo na putu i jurei kroz umu hitro poput jelena. Ah! Kakvu sam groznu no pro-
veo! Hladne su zvijezde sjale kao da se rugaju, a gola su stabla mahala granama
iznad mene; tu i tamo, slatki bi se glas neke ptiice probio kroz opu tiinu. Svi su
osim mene ili poivali ili uivali; ja sam, poput najgoreg zloinca, nosio u sebi cijeli
pakao i, otkrivi kako nigdje ne nalazim suuti, poelio sam iupati stabla, iriti oko
sebe pusto i razaranje, a onda sjesti i uivati u opoj propasti.
Ali, bila je to rasko osjeaja koju nisam bio kadar podnijeti; umorio me taj
pretjerani tjelesni napor te sam klonuo na vlanu travu u munoj nemoi oaja. Meu
milijunima ljudi nije bilo ni jednoga koji bi se nada mnom saalio ili mi pomogao;
pa zar da ja pokaem milosre prema svojim neprijateljima? Ne; od toga trenutka
objavio sam trajni rat toj vrsti, a iznad svega onome koji me oblikovao i otposlao
u ovaj neizdrljivi jad.
Sunce je izilo; uo sam ljudske glasove i shvatio kako mi je nemogue vratiti se
u sklonite po danu. Stoga sam se sakrio u nekakvom gutiku, u vrstoj namjeri da
naredne sate posvetim razmiljanju o svom poloaju.
Ugodno sunce i isti jutarnji zrak donekle su mi povratili smirenost; i kad sam
razmotrio ono to se dogodilo u kuici, nisam mogao a da ne pomislim kako sam
moda prenaglio sa svojim zakljucima. Nedvojbeno sam se ponio nerazborito. Bilo
je oito kako je moj razgovor potaknuo oevo zanimanje za mene i bio sam budala
to sam svoju osobu izloio stravi njegove djece. Valjalo je bolje se upoznati sa sta-
rim De Laceyem, a onda se, kad budu pripremljeni za moj nastup, postupno otkriti
ostalim lanovima obitelji. Ali vjerovao sam da te greke nisu nepopravljive, pa sam
nakon duljeg razmiljanja odluio vratiti se u kuicu, potraiti starca i uznastojati da
ga pridobijem na svoju stranu.

106
Frankenstein
 Mary Shelley

Te su me misli smirile i poslije podne sam utonuo u duboki san; ali moja grozni-
ava krv prijeila je da me posjete smireni snovi. Jeziva scena prethodnog dana
neprestano mi se odigravala pred oima; enska je eljad bjeala, a gnjevni Felix
odvlaio me od nogu svoga oca. Probudio sam se iscrpljen i otkrivi da je ve pala
no iuljao sam se iz svoga skrovita i krenuo u potragu za hranom.
Kad sam donekle utaio glad, usmjerio sam korake prema dobro poznatoj stazi
to je vodila do kuice. Ondje je sve bilo mirno. Uuljao sam se u svoju izbu i utke
iekivao sat kad se obitelj obino budila. Ta je ura prola, sunce se uspelo visoko na
nebu, ali mojih susjeda nije bilo. Poeo sam uasno drhtati slutei neku stranu
nesreu. Unutranjost kuice bila je mrana i nisam uo nikakva kretanja; ne mogu
opisati muke te napetosti.
Uskoro su prola dva seljaka i zastavi pred kuicom upustili su se u razgovor,
popraen estokim gestikuliranjem; ali nisam mogao razumjeti to govore, budui da
su se sluili jezikom te zemlje koji se razlikovao od jezika mojih zatitnika. Ubrzo
zatim, meutim, pribliio se Felix s nekim drugim ovjekom; to me iznenadilo jer
sam znao kako toga jutra nije izlazio iz kuice, te sam znatieljno iekivao ne bih li
iz njegova razgovora otkrio to znae ti neobini dogaaji.
- Jeste li svjesni - govorio mu je njegov pratilac - kako ete biti duni platiti na-
jamninu za tri mjeseca i kako ete izgubiti urod iz svoga vrta? Ne elim iskoritavati
niiju nevolju te vas stoga molim da jo nekoliko dana razmislite o svojoj odluci.
- Od toga nema ba nikakve koristi - odgovorio je Felix - nikad vie ne moemo
stanovati u vaoj kuici. ivot je mog oca u najveoj pogibli zbog te jezive
okolnosti koju sam vam ispripovjedio. Moja ena i moja sestra nikad se nee opora-
viti od preivljenog straha. Preklinjem vas da me vie ne pokuavate urazumiti. Pre-
uzmite opet posjed nad vaom kuicom i dopustite mi da pobjegnem odavde.
Felix je vidljivo drhtao dok je to govorio. On i njegov pratilac uli su u kuicu u
kojoj su ostali nekoliko minuta, a tada su otili. Nikad vie nisam vidio nikoga iz
obitelji De Lacey.
Ostatak dana proveo sam u svojoj jazbini u stanju najdubljeg i bezumnog oaja.
Moji su zatitnici otili i prekinuli jedinu sponu koja me vezivala za svijet. Prvi put
osjetio sam kako mi osvetniki osjeaji i mrnja ispunjaju grudi, i nisam ih ni poku-
ao obuzdati, ve sam, dopustivi da me ta struja ponese, usmjerio sve misli prema
ranjavanju i smrti. Kad sam pomislio na svoje prijatelje, na blagi glas De La-
ceyjev, na tople Agathine oi i na udesnu ljepotu Arapkinje, te su misli iezavale i
poplava suza poneto bi me smirila. Ali, uvijek iznova, kad bih se sjetio kako su me
odbacili i napustili, gnjev se vraao, bjesomuan gnjev, i kako nisam mogao nauditi
niemu ljudskome, usmjerio sam svoj bijes prema neivim predmetima. Kako je no
odmicala, poslagao sam mnotvo zapaljivih tvari oko kuice, i poto sam unitio sva-

107
Frankenstein
 Mary Shelley

ki trag rada u vrtu ekao sam, jedva svladavajui nestrpljenje, da mjeseina nestane
pa da zaponem svoje djelovanje.
Kako je no odmicala, silan se vjetar podigao iz ume i brzo rastjerao oblake koji
su se zadravali na nebu; nalet je vjetra projurio kao golema lavina i potaknuo u mo-
jem duhu nekakvo ludilo koje je probilo sve granice razbora i razmiljanja. Pripalio
sam suhu granu sa stabla i bjesomuno zaplesao oko vjernog mi utoita, pogleda
uprta u zapadni obzor kojega je rub mjesec gotovo dodirivao. Dio se njegova kruga
napokon sakrio i ja sam zamahnuo svojom bakljom; kad je mjesec konano potonuo,
uz glasni krik zapalio sam slamu, i poljanu, i granje koje sam nagomilao. Vjetar je
raspirio vatru i kuica je ubrzo bila obavijena plamenom koji se priljubio uz nju i li-
zao je rascijepljenim i razornim jezicima.
im sam se uvjerio kako nikakva pomo nee spasiti i jedan dio toga naselja, oti-
ao sam odatle i potraio sklonite u umama.
A sada, sa cijelim svijetom preda mnom, kamo da usmjerim korake? Odluio sam
pobjei daleko od pozornice mojih nevolja; ali za mene, omraenog i prezrenog, sva-
ka e zemlja biti jednako strana. Napokon sam se sjetio tebe. Iz tvojih sam papira
saznao kako si ti moj otac, moj stvoritelj, a kome da se s vie prava obratim nego
onome tko mi je dao ivot? Meu predmetima kojima je Felix pouavao Safie nije
nedostajao ni zemljopis; iz njega sam saznao relativan poloaj razliitih zemalja na
svijetu. Ti si spomenuo enevu kao ime svog rodnog grada, pa sam odluio uputiti
se prema tome mjestu.
Ali kako da naem put? Znao sam da se moram kretati u smjeru jugozapada da
bih stigao do cilja, ali jedini mi je vodi bilo sunce. Nisam znao imena gradova kroz
koje mi je bilo proi, niti sam se mogao o tome raspitivati kod bilo kojeg ljudskog
bia; ali nisam zdvajao. Samo od tebe mogao sam se nadati nekoj potpori, premda za
te nisam osjeao nita do mrnje. Bezduni, nemilosrdni stvoritelju! Ti si me zadojio
spoznajama i strastima, a onda me poslao u svijet da budem predmetom prezira i
uasa ovjeanstva. Ali samo od tebe imao sam prava zahtijevati da se saali nada
mnom i da ispravi nepravdu, te sam se kod tebe naumio izboriti za onaj djeli
pravde za kojim sam uzalud tragao kod svih drugih bia u ljudskom obliju.
Moje putovanje bilo je dugotrajno, a patnje koje sam podnio strane. Ve je bila
kasna jesen kad sam napustio pokrajinu u kojoj sam tako dugo boravio. Putovao sam
samo nou, u strahu da se ne naem lice u lice s ljudskim biem. Priroda je oko
mene venula, a sunce je gubilo toplinu; kia i snijeg slijevali su se na mene; mone
su rijeke bile zaleene; povrina je zemlje bila tvrda i mrazna, i gola, i nisam mogao
nai sklonita. O, zemljo! Kako sam esto zazivao prokletstvo na uzrok mojega
postojanja! Blagost moje naravi potpuno se izgubila i sve se u meni pretvorilo u u i
ogorenje. to sam se vie primicao tvome boravitu, to sam dublje osjeao kako mi

108
Frankenstein
 Mary Shelley

se u srcu rasplamsava duh osvete. Snijeg je padao i vode su otvrdle, ali ja nisam mi-
rovao. Ponekad su me neka zbivanja uputila u pravome smjeru, a posjedovao sam i
zemljovid toga podruja; ali esto sam znao odlutati daleko od svoje staze. Moja mi
muna uvstva nisu dala mira; sve to se dogaalo samo je hranilo moj gnjev i
jad; ali ono to se zbilo kad sam stigao do granice vicarske, kad je sunce opet
povratilo toplinu a zemlja iznenada poela zelenjeti, na poseban je nain potvrdilo
gorinu i uas mojih osjeaja.
Obino sam se odmarao danju, a putovao samo kad me no titila od ljudskog
pogleda. Jednog jutra, meutim, kad sam otkrio kako mi put prolazi kroz gustu
umu, usudio sam se nastaviti putovanje i nakon to je sunce izilo; dan, jedan od
prvih dana proljea, razgalio je ak i mene ljupkou sunanog svjetla i blagou zra-
ka. Osjetio sam kako u meni ponovno oivljavaju osjeaji njenosti i uitka koji su
mi se odavno inili mrtvima. Napola iznenaen novou tih osjeta dopustio sam da
me ponesu te sam se, zaboravljajui svoju usamljenost i nakaznost, usudio biti sre-
tan. Tihe suze opet su mi orosile obraze, pa sam ak sa zahvalnou podigao vlane
oi prema blaenom suncu koje mi je priutilo toliku radost.
I dalje sam vrludao izmeu staza u umi dok nisam doao do njezina ruba, ome-
ena dubokom i hitrom rijekom, u koju su mnoga stabla sputala svoje granje, tek
propupalo u svjeem proljeu. Tu sam se zaustavio jer nisam tono znao kojim pu-
tem krenuti, kad sam uo zvuk glasova koji me naveo da se sakrijem u sjenu jednog
empresa. Netom sam se sakrio kad je do mjesta gdje sam se skrivao dotrala mla-
da djevojka smijui se kao da u ali bjei od nekoga. Nastavila je trati po strmim
obalama rijeke, kad joj se noga iznenada poskliznula te je pala u brzu struju. Pohitao
sam iz svog skrovita, i uz veliki napor zbog siline struje, spasio je i izvukao na oba-
lu. Bila je u nesvijesti i pokuao sam je svim sredstvima koja su mi bila na raspola-
ganju povratiti u ivot, kad me iznenada prekinuo dolazak nekog seljaka, po svoj pri-
lici osobe od koje je ona onako nestano bjeala. Kad me ugledao, jurnuo je prema
meni i istrgnuvi mi djevojku iz ruku pohitao prema tamnijim dijelovima ume. Sli-
jedio sam ih velikom brzinom, premda zaista ne znam zato; ali kad je ovjek vidio
da se pribliavam, naciljao je u mene pukom koju je nosio i opalio. Sruio sam se na
tlo, a moj ranitelj jo je bre umakao u umu.
To je, dakle, bila nagrada za moje dobroinstvo! Spasio sam ljudsko bie od pro-
pasti, a za hvalu sam se sada grio u strahovitoj boli od rane koja mi je raznijela
meso i kost. Ona uvstva njenosti i blagosti koja su me obuzimala tek nekoliko a-
saka prije toga povukla su se pred paklenskim gnjevom i krgutanjem zubi. Razdra-
en mukama, zakleo sam se na vjenu mrnju i osvetu itavom ovjeanstvu. Ali, ra-
zorna bol moje rane svladala me; bilo mi je prestalo udarati i izgubio sam svijest.
Nekoliko tjedana bijedno sam ivotario u umi, nastojei da izlijeim nanesenu
mi ranu. Kugla mi je ula u rame i nisam znao je li se ondje zadrala ili je izila; u
109
Frankenstein
 Mary Shelley

svakom sluaju, nije bilo naina da je izvadim. Patnje su mi bile pojaane munom
svijeu o nepravdi i nezahvalnosti kojih sam bio rtvom. Svakodnevno sam prisezao
na osvetu - teku i smrtonosnu osvetu, takvu koja e naplatiti sve one uvrede i muke
to sam ih podnio.
Poslije nekoliko tjedana rana mi je zarasla i nastavio sam putovanje. Napore koji-
ma sam bio izvrgnut nisu vie mogli olakati ni vedro sunce ni blagi proljetni lahori;
svaka je radost bila tek okrutna poruga mom bijednom stanju, te me silila da jo
bolnije spoznam kako nisam stvoren za radost i uitak.
Ali moje su se muke sad bliile kraju, i nakon dva mjeseca naao sam se u okolici
eneve.
Bila je veer kad sam stigao, i povukao sam se na skrovito mjesto meu poljima
koja je okruuju da razmislim na koji u ti se nain obratiti. Bio sam izmuen umo-
rom i glau i odve nesretan da bih uivao u blagom veernjem zefiru ili u pogledu
na sunce koje tone iza velianstvenih planina Jure.
Tada me lagani san oslobodio boli razmiljanja, ali ga je poremetio dolazak jed-
nog prekrasnog djeteta koje je onako djetinje zaigrano utralo u zaklonite u kojem
sam se skrivao. Iznenada mi je, dok sam ga promatrao, pala na um pomisao kako je
to malo stvorenje bez predrasuda i kako je prekratko ivjelo a da bi usvojilo strah
pred nakaznou. Ako bih ga dakle mogao uhvatiti i odgojiti kao svog sudruga i pri-
jatelja, ne bih bio tako samotan na ovoj naseljenoj zemlji-
Potaknut tim nagonom, zgrabio sam djeaka dok je prolazio i privukao ga k sebi.
im je ugledao moj lik, prekrio je oi rukama i prodorno kriknuo; ja sam mu silom
uklonio ruku s lica i rekao: - Dijete, emu sve ovo? Ne kanim ti nita naao uiniti;
sasluaj me.
On se estoko otimao.
- Pusti me - povikao je - udovite! Odvratna nakazo! Ti me hoe pojesti i
rastrgati na komade. Ti si div ljudoder! Pusti me ili u rei mom tatici!
- Djeae, nikad vie nee vidjeti svog oca; mora poi sa mnom.
- Jezivo udovite! Pusti me! Moj tata je gradonaelnik - gospodin Frankenstein -
i on e te kazniti. Nee se usuditi da me zadri.
- Frankenstein! Ti dakle pripada mom neprijatelju - onome kojemu sam se zakleo
na vjenu osvetu; ti e mi biti prvom rtvom.
Dijete se i dalje otimalo i zasipalo me pogrdama koje su mi srce ispunila oajem;
zgrabio sam ga za vrat da ga uutkam, i u hipu mi je leao mrtav pred nogama.
Stajao sam gledajui svoju rtvu i srce mi se ispunilo ushienjem i paklenskim tri-
jumfom; pljesnuvi rukama uskliknuo sam: - I ja mogu stvoriti pusto; moj neprija-
telj nije neranjiv; ova e mu smrt donijeti oaj, i jo tisue drugih jada muit e ga i

110
Frankenstein
 Mary Shelley

unititi.
Dok mi je pogled bio prikovan o dijete, vidio sam kako mu neto svjetluca na
prsima. Uzeo sam to u ruke; bio je to portret neizmjerno ljupke ene. Unato mojoj
zloi, osjetio sam kako me ispunja blagou i milinom. Nekoliko trenutaka s uitkom
sam stajao zagledan u njezine tamne oi obrubljene dugim trepavicama i u ljupke
usnice; ali ubrzo se moj bijes vratio; sjetio sam se kako sam zauvijek lien svih uita-
ka koje takvo prekrasno stvorenje moe udijeliti i kako bi ona iji sam lik promatrao
pri pogledu na mene zamijenila taj izraz boanske dobrostivosti izrazom gaenja i
strave.
udi li te, dakle, to su me takve misli ispunile gnjevom? Nije mi jasno samo
kako u tom trenutku, umjesto da nalazim oduka svojim osjeajima u bolnim vapaji-
ma i muci, nisam smjesta odjurio meu ljude i poginuo u pokuaju da ih unitim.
Tako svladan tim osjeajima, otiao sam s mjesta na kojem sam poinio umorstvo
i traei neko sigurnije utoite uao u ambar koji mi se uinio praznim. Neka ena
spavala je na slami; bila je mlada, istina ne tako lijepa kao ona iji sam portret drao
u ruci, ali ugodne vanjtine i rascvjetana u draesti mladosti i zdravlja. Evo, pomislio
sam, jedne od onih iji se smijeak koji donosi radost daruje svima osim meni. Tada
sam se nagnuo nad nju i proaptao:
- Probudi se, ljepotice, tvoj je ljubavnik u blizini - onaj koji bi ivot dao samo da
ga obasja jedan njean pogled iz tvojih oiju; ljubljena moja, probudi se!
Spavaica se malo trgnula u snu; prola me je jeza. Hoe li se probuditi, i vidjeti
me, i prokleti me, i optuiti ubojicu? Tako bi zacijelo postupila da su joj se usnule
oi otvorile i da me je ugledala. Ta je pomisao bila ludilo; potaknula je neman u
meni - neu ja trpjeti, ona e; umorstvo koje sam poinio zato to sam zauvijek lien
svega to bi mi ona mogla dati, okajavat e ona. Zloin je imao izvor u njoj; neka
njezina bude i kazna. Zahvaljujui Felixovim poukama i krvavim zakonima ovjeka,
sada sam znao kako izazvati nesreu. Nagnuo sam se nad nju i vrsto ugurao portret
u nabor njezine haljine. Ona se opet pomaknula i ja sam pobjegao.
Nekoliko sam dana obilazio mjesto gdje su se ti prizori odigrali, ponekad u elji
da te vidim, a ponekad u vrstoj odluci da zauvijek napustim ovaj svijet i njegove ne-
volje. Napokon sam dolutao prema ovim planinama i gazio njihovim golemim
prostranstvima, prodiran rasplamsalom strau koju samo ti moe utaiti. Ne mo-
emo se rastati dok mi ne obea da e udovoljiti mome zahtjevu. Ja sam sam i ja-
dan; ovjek se sa mnom nee druiti; ali netko jednako nakazan i jeziv kao ja ne bi
me se odrekao. Moja druica mora biti iste vrste i imati iste mane. To bie mora
stvoriti.

111
Frankenstein
 Mary Shelley

Sedamnaesto poglavlje

Stvorenje je zavrilo svoj govor i uprlo pogled u mene, iekujui odgovor. Ali ja,
zbunjen i smuen, nisam bio kadar razmiljati dovoljno jasno da dokraja shvatim to
mi on to predlae. Nastavio je:
- Mora mi stvoriti ensko bie s kojim bih mogao ivjeti dijelei osjeaje to su
mi potrebni za postojanje. To moe uiniti samo ti, i zahtijevam to od tebe kao pra-
vo kojega mi priznanje ne moe odbiti.
Posljednji dio njegove prie iznova je u meni potaknuo onaj gnjev koji je uminuo
dok je pripovijedao o svojem smirenom ivotu meu stanovnicima seoske kuice, i
kad je to izgovorio vie nisam mogao potisnuti bijes to se u meni rasplamsao.
- Odbijam, i te kako - odvratio sam - i nema tih muka koje e iz mene ikad izvui
pristanak. Moe me uiniti najjadnijim od svih ljudi, ali nikad neu dopustiti da
me tako ponizi u vlastitim oima. Zar da stvorim jo jedno bie poput tebe, pa da
vaa zdruena opaina opustoi svijet? Nosi se! Odgovorio sam ti; moe me staviti
na muke paklene, ali nikad neu pristati.
- Nisi u pravu - odgovori taj zloduh - i umjesto da prijetim, zadovoljit u se time
da te pokuam urazumiti. Ja sam poroan zato to sam nesretan. Ta zar me ne odba-
cuje i ne mrzi cijelo ovjeanstvo? Ti, moj stvoritelj, rastrgao bi me na komade i tri-
jumfirao; sjeti se toga i onda mi reci zato bih ja alio ovjeka vie no to on ali
mene? Ti ne bi nazvao umorstvom kad bi ti sad uspjelo strovaliti me u led i uniti-
ti moje oblije, djelo svojih ruku. Zar da potujem ovjeka koji me osuuje? Neka
ivi sa mnom u razmjeni njenosti, i umjesto uvreda nadario bih ga svakovrsnim do-
broinstvima, uz suze zahvalnosti zato to ih prihvaa. Ali, to nije mogue; ljudska
su osjetila nepremostive prepreke naem druenju. A ipak, ne elim se predati u po-
nizno ropstvo. Osvetit u sva nanesena mi zla; ne mogu li potaknuti ljubav, izazvat
u strah, a posebice se prema tebi, mojem najveem neprijatelju, budui da si mi
stvoritelj, zaklinjem na neugasivu mrnju. Nee imati mira; radit u na tvom unite-
nju i neu zavriti dok ti ne opustoim srce, tako da e proklinjati sat kad si se rodio.
Sotonski ga je gnjev nadahnuo dok je to govorio; lice mu se nabralo u grimase,
tako strane da ih ljudsko oko nije moglo podnijeti; ali malo zatim smirio se i nasta-
vio:
- Namjeravao sam iznositi razloge. Ta je strast pogubna po mene, jer ti ne shvaa
kako si upravo ti uzrokom njezine pretjeranosti. Kad bi bilo koje bie osjetilo neka
112
Frankenstein
 Mary Shelley

dobronamjerna uvstva prema meni, uzvratio bih ih stotinu i tisuu puta; za volju tog
jednog jedinog stvorenja pomirio bih se s cijelom vrstom! Ali sad se preputam sno-
vima blaenstva koje se ne moe ostvariti. Ono to od tebe zahtijevam razumno je i
umjereno; zahtijevam stvorenje drugoga spola, ali jednako jezivo kao to sam i ja
sam; zadovoljtina je malena, ali jedina to je mogu primiti, i bit e mi dostatna. Isti-
na, bit emo udovita, odsjeeni od itavog svijeta; ali upravo zbog toga to privre-
niji jedno drugome. Na ivot nee biti sretan, ali bit e bezazlen i osloboen ovoga
jada koji sad osjeam. O! Stvoritelju moj, usrei me; daj mi da osjetim zahvalnost
prema tebi za jedno dobroinstvo! Daj mi da vidim kako sam pobudio suut nekog
ivog bia; ne uskrauj mi ispunjenje te molbe!
Bio sam ganut. Zadrhtao sam pri pomisli na mogue posljedice svog pristanka, ali
bio sam svjestan kako su njegovi argumenti donekle opravdani. Njegova pria i osje-
aji koje je netom izrazio dokazivali su kako je bie profinjenih uvstava, i nisam li
mu ja, kao njegov stvoritelj, dugovao onoliku koliinu sree koliko je bilo u mojoj
moi da udijelim? Uoio je kako mi se raspoloenje mijenja i nastavio:
- Pristane li, ni ti ni bilo koje drugo ljudsko bie nikad nas vie nee vidjeti; otii
u u golema divlja prostranstva June Amerike. Moja hrana nije hrana ovjeka; ja ne
unitavam janje i jare kako bih prezasitio svoj tek; irovi i bobice pruaju mi do-
voljno da preivim. Moja druica bit e iste naravi kao ja, i zadovoljit e se istom
prehranom. Napravit emo sebi leaj od suhoga lia; sunce e sjati na nas kao i na
ovjeka i hrana e nam sazrijevati pod njegovim zrakama. Slika koju ti predoujem
smirena je i ovjena, i zacijelo osjea kako mi je moe uskratiti samo iz obijesnog
osjeaja moi i okrutnosti. Ma koliko da si bio bezduan prema meni, sad u tvojim
oima itam suut; dopusti mi da iskoristim taj pogodan trenutak i nagovorim te da
obea ono to tako arko elim.
- Ti predlae - odvratih ja - bijeg iz stanita ovjekova i boravak u onim divljina-
ma gdje e ti zvjerad biti jedino drutvo. Kako moe ti, koji toliko ezne za lju-
bavlju i suosjeanjem ovjeka, ustrajati u tom izgnanstvu? Vratit e se i iznova tra-
iti njegovu naklonost, a naii e na prezir i gaenje; tvoje e se opake strasti opet
razbuktati, a tada e imati i druicu koja e ti pomoi u zadai razaranja. To je ne-
mogue; prestani me nagovarati jer na to ne mogu pristati.
- Kako su nestalna tvoji osjeaji! Tek as ranije bio si ganut mojim izlaganjem, pa
emu si onda opet otvrdnuo na moje pritube? Kunem ti se zemljom koju nastavam i
onim ime si me napravio da u s druicom koju mi daruje napustiti ovjekov oko-
li i boraviti, ma to se zbilo, u najdivnijem od svih dijelova svijeta. Dotle e sve
moje opake strasti ieznuti, jer naii u na suut! ivot e mi mirno protjecati, i u
smrtnoj uri neu proklinjati svog stvoritelja.
Uinak njegovih rijei bio je vrlo neobian. alio sam ga i katkad osjetio elju da

113
Frankenstein
 Mary Shelley

ga utjeim, ali kad bih ga pogledao, kad sam vidio tu ogavnu masu koja se kretala i
govorila, osjetio bih muninu u srcu i sva su mi se uvstva pretvarala u uas i
mrnju. Pokuao sam potisnuti te osjeaje; pomislio sam da, ne mogu li s njim su-
osjeati, ipak nemam prava uskratiti mu onu malu koliinu sree koju sam mu
jo kadar dodijeliti.
- Ti mi se kune - rekoh - da e biti bezazlen; ali nisi li ve pokazao koliinu zlo-
e koja mora uroditi mojim nepovjerenjem? Nije li moda i ovo neko lukavstvo to
e poveati tvoj trijumf, pruajui ti vie prostora za osvetu?
- Kakve su to rijei? Sa mnom se ne smije poigravati, i zahtijevam odgovor. Dok
ne posjedujem nikakvih spona i nikakvih uvstava, mrnja i porok nuni su dio
mene; ljubav druge osobe unitila bi razlog mojih zloina i postao bih pojavom za
ije postojanje nitko ne bi ni znao. Moji su poroci djeca prisilne usamljenosti koje se
uasavam, i moje e vrline nuno izniknuti kad budem ivio u zajednici sa sebi
ravnom. Osjeat u privrenost nekog osjeajnog bia i konano biti povezan s
lancem postojanja i zbivanjima iz kojih sam sad iskljuen.
Zastao sam da razmislim o svemu to je iznio i o razliitim argumentima kojima
se sluio. Prisjetio sam se kolike je vrline obeavao na poetku svoga postojanja, i
kako su svi njeniji osjeaji kasnije razoreni mrnjom i prezirom koje su mu iskazali
njegovi zatitnici. U svom razmiljanju nisam previdio njegovu snagu i prijetnje;
stvorenje koje moe postojati u ledenim piljama gleera i skrivati se od progona
meu grebenima nedostupnih ponora, bie je obdareno sposobnostima s kojima bi se
bilo jalovo uhvatiti u kotac. Nakon duljeg kolebanja zakljuio sam kako pravda
koju dugujem i njemu i svojim blinjima naprosto zahtijeva da mu usliim molbu.
Okrenuvi se dakle prema njemu, rekao sam:
- Pristajem na tvoj zahtjev, zakune li mi se sveano da e zauvijek napustiti
Europu i svako drugo mjesto u blizini ovjeka, im u tvoje ruke predam ensko bie
koje e te pratiti u progonstvu.
- Kunem se - kriknuo je - suncem, i modrim nebesima raja, i vatrom ljubavi u ko-
joj mi izgara srce da ti, dok oni postoje, neu nikad vie izii na oi, ako samo udo-
volji mojoj molbi. Otii svojoj kui i poni s pripremama; promatrat u njihov
napredak s neizrecivom tjeskobom; i ne sumnjaj da u se, kad bude spreman, poja-
viti.
Izrekavi ovo iznenada me napustio, moda u strahu od kakve promjene u mojem
raspoloenju. Vidio sam ga kako se sputa niz brdo, brzinom veom od orlova leta,
te brzo nestaje meu valovima u moru leda.
Njegova je pripovijest potrajala cijeli dan, i sunce je bilo na rubu obzora kad je
otiao. Znao sam da bih se morao to bre spustiti prema dolini jer e ubrzo biti oba-
vijena tminom, ali srce mi je pritisnula teina i korak mi je bio spor. Napor kretanja

114
Frankenstein
 Mary Shelley

po vijugavim planinskim stazama i nalaenja vrstog uporita pri silasku silno su me

iscrpili, onako obuzeta burom osjeaja izazvanom zbivanjima toga dana.
Ve je davno zanoalo kad sam stigao do odmorita na pola puta i sjeo kraj pla-
ninskog izvora. Zvijezde su blistale na mahove, kad bi s njih otplovili oblaci; tamni
su se borovi uzdizali preda mnom, a tu i tamo na zemlji su leala polomljena stabla;
bio je to prizor udesno svean i potaknuo je u meni neobine misli. Gorko sam
zaplakao i zdvojno krei ruke uskliknuo:
- O! Zvijezde i oblaci i vjetrovi, kako ste svi pripravni da mi se narugate; ako me
zaista alite, unitite i osjeaje i pamenje; dajte da postanem niticom; no neete li,
odlazite, odlazite i ostavite me u mraku.
Bile su to bjesomune i turobne misli, ali ne mogu vam opisati kako me to vjeno
treperenje zvijezda opteretilo svojom teinom i kako sam oslukivao svaki udar
vjetra kao da neki teak ruan ciklon nailazi da me proguta.
Jutro je svanulo prije nego to sam stigao u selo Chamounix; nisam se odmarao
ve sam se smjesta vratio u enevu. ak ni u vlastitom srcu nisam mogao dati maha
svojim osjeajima - titali su me teinom planine i njihova je silina zgnjeila pod so-
bom moje muke. Tako sam se vratio kui i uavi pojavio se pred obitelji. Moj upali i
divlji izgled strahovito ih je prestraio, ali nisam odgovarao ni na kakva pitanja; je-
dva da sam uope govorio. Imao sam dojam kao da sam pod nekom zabranom - kao
da nemam prava traiti njihovu suut - kao da nikad vie neu smjeti uivati u drue-
nju s njima. A ipak sam ih pritom toliko ljubio, tovie, oboavao, i da bih ih spasio
odluio sam posvetiti se onoj zadai koje sam se toliko grozio. Pomisao na takav po-
sao bila je dovoljna da sve druge okolnosti postojanja prolete preda mnom poput sna,
a da samo ta misao zadri zbilju ivota.

115
Frankenstein
 Mary Shelley

Osamnaesto poglavlje

Dan za danom, tjedan za tjednom, prolazio je po mojem povratku u enevu, a ja ni-

sam mogao prikupiti hrabrosti da se opet prihvatim posla. Strepio sam od osvete ra-
zoaranog zloduha, a ipak nisam bio kadar nadvladati odvratnost prema zadai to
mi bijae nametnuta. Ustanovio sam kako ne mogu sastaviti ensko bie a da prije
toga ne posvetim nekoliko mjeseci temeljitom prouavanju i napornom istraivanju.
uo sam za stanovita otkria nekog engleskog filozofa, upoznavanje s kojima bijae
bitno za moj uspjeh, pa sam se bavio milju da zatraim pristanak svog oca te u tu
svrhu posjetim Englesku; ali hvatao sam se za svaku mogunost odlaganja i ustezao
od prvog koraka u pothvatu ija mi se neposredna nunost inila sve manje odree-
nom. U meni se zaista dogodila promjena; zdravlje, koje mi je sve do tada slabilo,
sad je opet bilo posve dobro; a i raspoloenje se, kad nije bilo optereeno sjeanjem
na moje zlosretno obeanje, u odgovarajuoj mjeri popravilo. Moj je otac sa zado-
voljstvom uoio tu promjenu i stao je razmiljati o najboljem nainu da iskorijeni
ostatke moje sjete, koja bi se svako toliko vraala u naletima da gladnom crninom
prekrije nadolazee sunce. U tim sam trenucima traio pribjeite u najsavrenijoj sa-
moi. Provodio sam cijele dane na jezeru, sam u malome amcu, promatrajui obla-
ke i oslukujui mrmor valova, utljiv i bezvoljan. Ali svje zrak i jarko sunce na
kraju bi mi gotovo uvijek barem donekle povratili sabranost, pa bih po povratku do-
ekivao pozdrave mojih ukuana spremniji na smijeak i vedriji u srcu.
Upravo nakon povratka s jednog od tih izleta, moj me otac pozvao na stranu i
ovako oslovio:
- Drago mi je to primjeujem, mili moj sine, da si se opet prepustio svojim neka-
danjim uicima te da oito opet dolazi k sebi. A ipak si i dalje nesretan, i dalje iz-
bjegava nae drutvo. Neko se vrijeme nikako nisam mogao domisliti to bi mogao
biti povod tome, ali juer mi je pala na um jedna misao, i ako je utemeljena, prekli-
njem te da to prizna. Susprezanje u takvom pitanju bilo bi ne samo beskorisno nego
bi nas uinilo trostruko nesretnima.
estoko sam zadrhtao pri njegovu govoru, na to moj otac nastavi:
- Priznajem, sine, kako sam se oduvijek veselio tvojem braku s naom dragom
Elizabeth, kao temelju nae kune udobnosti i potpori u mojim poznim godinama.
Bili ste privreni jedno drugome od najranijeg djetinjstva; uili ste zajedno te se ini-
lo kako ste po sklonostima i ukusu upravo stvoreni jedno za drugo. Ali tako je slije-

116
Frankenstein
 Mary Shelley

po ljudsko iskustvo te je moda ba ono to sam ja zamislio kao najboljeg pomoni-

ka mome naumu, potpuno unitilo taj naum. Ti je moda promatra kao sestru, bez
ikakve elje da ti postane enom. tovie, moda si upoznao neku drugu koju ljubi;
a smatrajui da si vezan rijeju za Elizabeth, moda ta borba izaziva taj teak jad koji
oito osjea.
- Dragi moj oe, nemoj se brinuti. Ja njeno i usrdno ljubim svoju roakinju. Ni-
kad nisam sreo enu koja bi kao Elizabeth pobudila moje iskreno divljenje i privre-
nost. Sve moje nade i izgledi u budunosti potpuno su povezani s oekivanjem naeg
sjedinjenja.
- injenica da si jasno izrazio svoje osjeaje, dragi moj Victore, priinila mi je
uitak kakav ve davno nisam doivio. Ako je tome tako, bit emo nedvojbeno
sretni, ma koliko trenutna zbivanja izazivala u nama tugu. Ali upravo tu tugu koja je,
ini se, tako snano obuzela tvoj duh, elim rastjerati. Reci mi, dakle, ima li neto
protiv toga da smjesta proslavimo vjenanje. Doivjeli smo nesreu i nedavni su nam
dogaaji uskratili onaj svakodnevni mir koji pristaje mojoj dobi i mojim boljkama.
Ti si mlai; meutim drim, budui da si u posjedu znatnog imutka, kako rani brak
ne bi bio nikakvom zaprekom bilo kakvim buduim asnim i korisnim planovima
koje si moda skovao. Ipak, nemoj pomisliti kako ti ja elim nametati sreu ili kako
bi odlaganje s tvoje strane izazvalo u meni neku ozbiljnu nelagodu. Protumai iskre-
no moje rijei i odgovori mi, preklinjem te, s pouzdanjem i otvoreno.
utke sam sluao svog oca i neko vrijeme nisam bio kadar ponuditi bilo kakav od-
govor. Hitro sam u duhu premetao mnotvo misli i nastojao doi do nekog zakljuka.
Pomisao na neposrednu vezu s mojom Elizabeth bila je za me neto to me ispunjalo
uasom i strahom. Naalost! Bio sam vezan sveanim obeanjem koje jo nisam
ispunio i koje se nisam usuivao prekriti, jer kad bih ga prekrio, kakve li bi mno-
gostruke nevolje mogle zadesiti mene i odanu mi obitelj! Zar mogu razmiljati o pi-
rovanju dok mi ta mrtva teina jo visi oko vrata i vue me k zemlji? Moram obavi-
ti svoju zadau i omoguiti da udovite ode sa svojom druicom, prije nego to sebi
dopustim uitke veze u kojoj sam oekivao smirenost.
Sjetio sam se takoer kako me nuda sili da ili otputujem u Englesku, ili da se
upustim u dugotrajnu korespondenciju s onim misliocima iz te zemlje kojih su mi
znanje i otkria bili neophodno potrebni u mojem trenutnom pothvatu. Ova druga
metoda dobivanja potrebnih obavijesti bila je spora i neprikladna; osim toga, osjeao
sam nepremostivu odbojnost prema pomisli da se bavim svojim odvratnim poslom u
kui mog oca i pritom ivim u prisnim vezama s onima koje ljubim. Znao sam kako
bi se moglo dogoditi na tisue jezivih nesrea, te kako bi i najmanja mogla otkri-
ti priu koja bi svakoga u mojoj blizini ispunila uasom. Bio sam takoer svjestan
kako u esto gubiti samokontrolu, svaku sposobnost da prikrijem mune osjeaje
koji e me obuzimati u tijeku moje paklenske zadae. Morao sam se udaljiti od svih
117
Frankenstein
 Mary Shelley

koje ljubim dok sam time zaokupljen. Kad jednom ponem, znao sam da e cilj biti
brzo postignut te da u se moi opet u miru i zadovoljstvu vratiti svojoj obitelji. Po
mojem ispunjenom obeanju, monstrum e zauvijek otii. Ili (tako se moja mata vo-
ljela poigravati), u meuvremenu bi mogla nastupiti neka nezgoda te ga unititi i za-
uvijek okonati moje ropstvo.
Ta su razmiljanja diktirala moj odgovor ocu. Izrazio sam elju da posjetim
Englesku, ali zatajivi prave razloge te molbe, prikrio sam svoje elje krinkom koja
nije pobuivala nikakve sumnje, a svoju sam elju iznio takvom ozbiljnou da je
vrlo lako navela mog oca na pristanak. Poslije tako dugog razdoblja sveobuhvatne
sjete koja je po snazi i uinku nalikovala ludilu bilo mu je drago ustanoviti kako sam
kadar osjetiti uitak pri pomisli na takvo putovanje, te se nadao da e me promjena
okoline i raznolike zabave za toga boravka uspjeti potpuno vratiti u ivot.
Trajanje mog izbivanja preputeno je mom izboru; nekoliko mjeseci ili u najbo-
ljem sluaju godina dana bilo je razdoblje o kojem smo razmiljali. Jedina njena ro-
diteljska mjera opreza bila je da mi za to putovanje priskrbi pratioca. Ne savjetujui
se unaprijed sa mnom, u dosluhu s Elizabeth dogovorio je da mi se Clerval pridrui u
Strasbourgu. To je ometalo onu samou koju sam prieljkivao za izvrenje svoje za-
dae; ali ipak, na poetku mog putovanja nazonost mog prijatelja ni u kojem sluaju
nije mogla biti zaprekom te sam se iskreno uzradovao to e mi na taj nain biti
priteeni mnogi sati samotnog, bjesomunog razmiljanja. tovie, Henry bi mogao
stati izmeu mene i neeljenih posjeta mog neprijatelja. Budem li sam, ne bi li mi on
povremeno mogao silom nametnuti svoju uasnu nazonost da me podsjeti na obea-
nu zadau ili da promotri njezino napredovanje?
Nakanio sam dakle u Englesku, i bilo je preutno prihvaeno da e se moja veza s
Elizabeth ostvariti neposredno po mojem povratku. Zbog svoje poodmakle dobi, moj
je otac bio silno nesklon odlaganju. to se mene tie, samo sam jednu nagradu obe-
avao sebi posred mog odvratnog posla - jednu utjehu za moje neusporedive patnje;
bila je to pomisao na onaj dan kad, osloboen svog bijednog ropstva, nazovem Eliza-
beth svojom i u zajednitvu s njom zaboravim prolost.
Sad sam obavio sve pripreme za svoje putovanje, ali jedno me uvstvo opsjedalo i
ispunjalo strahom i nemirom. Moji prijatelji nisu bili svjesni postojanja njihova
neprijatelja i muilo me to ih za svoga izbivanja ostavljam nezatienima od njego-
vih napada, jer on e zacijelo biti ojaen mojim odlaskom. Ali on je obeao da e me
slijediti kamo god poao, pa zar me nee pratiti i u Englesku? Ta je misao bila jeziva
sama po sebi, ali utjena ukoliko je pretpostavljala sigurnost mojih prijatelja. Bio
sam ispunjen silnim strahom pri pomisli na mogunost da se dogodi obratno. Ali u
toku cijelog razdoblja u kojem sam bio robom svoga stvorenja, dopustio sam sebi da
me usmjeravaju trenutani porivi; a moji sadanji osjeaji prilino su odreeno nago-
vijetali kako e me udovite slijediti i potedjeti moju obitelj od opasnosti svojih
118
Frankenstein
 Mary Shelley

makinacija.
Pri kraju rujna ponovno sam napustio svoju domovinu. Odlazio sam na vlastitu
elju i Elizabeth se stoga sloila s tim putovanjem, ali pomisao na moju izloenost
napadajima jada i tuge daleko od nje ispunjala ju je nemirom. Zahvaljujui njezinoj
brizi dobio sam suputnika u Clervalu - a ipak, mukarac je slijep na tisue siunih
okolnosti koje e pobuditi brinu pozornost ene. eznula je da me zamoli neka po-
urim s povratkom; tisue sukobljenih uvstava zavezale su joj jezik dok se sa mnom
opratala utke i u suzama.
Bacio sam se u koiju koja e me odvesti u daljine, jedva svjestan kamo odlazim i
ne obraajui pozornost na zbivanja oko sebe. Sjetio sam se samo, i to me prisjeanje
ispunilo gorkom tjeskobom, zapovjediti da moj laboratorijski pribor bude spakiran i
putuje sa mnom. Ispunjen munim slikama u mati, prolazio sam kroz mnoge
prekrasne i veliajne krajolike, ali pogled mi je bio ukoen i nita nije primjeivao.
Mogao sam misliti samo o cilju mog putovanja i poslu kojim u se baviti dok ono
traje.
Poslije nekoliko dana provedenih u nekom bezvoljnom nehaju, a tijekom kojih
sam prevalio mnoge milje, stigao sam u Strasbourg, gdje sam dva dana ekao
Clervala. Stigao je. O, kakva je razlika bila medu nama! On je bio iv i otvoren sva-
kom novom prizoru, radostan kad je gledao ljepotu sunca na zalazu, a jo sretniji kad
ga je vidio kako izlazi i zapoinje novi dan. Upozoravao me je na promjenljive boje
krajolika i pojave na nebu.
- To znai ivjeti - povikao je. - Sada uivam u svom postojanju! Ali ti, dragi moj
Frankensteine, zbog ega si tako oajan i tuan?
Uistinu, bio sam obuzet turobnim mislima i nisam vidio ni zalazak zvijezde Ve-
ernjice, ni zlatan izlazak sunca koji se odraava u Rajni. A vi, prijatelju moj, nali
biste mnogo vie zabave u Clervalovu dnevniku, jer on je zapaao krajolik oima pu-
nim osjeaja i ushienja, nego sluajui ova moja razmiljanja. Mene, bijednog
nesretnika, opsjednutog kletvom koja mu je zatvorila svaki put k uitku.
Odluili smo se spustiti Rajnom brodom iz Strasbourga do Rotterdama, odakle
bismo krenuli preko mora u London. Na toj plovidbi proli smo kraj mnogih vrbama
obraslih otoka i vidjeli nekoliko prekrasnih gradova. Jedan smo se dan zadrali u
Mannheimu, a petog dana od polaska iz Strasbourga stigli smo u Mainz. Tok Rajne
pod Mainzom postaje mnogo slikovitiji. Rijeka se hitro sputa i vijuga meu bre-
uljcima, nevisokim ali strmim i prekrasnih oblika. Vidjeli smo mnoge ruevine dvo-
raca kako stre na rubu ponora, okruene crnim umama, visoke i nedostupne. Taj
dio Rajne uistinu nudi posebno raznolik krajolik. Na jednom mjestu gleda kamenita
brda, oronule dvorce koji se uzdiu nad strahovitim ponorima dok pod njima protje-
e tamna Rajna; a pri iznenadnom zaokretu, pred oima se pojavljuju plodni vinogra-

119
Frankenstein
 Mary Shelley

di, zelene izdignute obale, vijugava rijeka i napueni gradovi.

Plovili smo u vrijeme berbe i dok smo klizili niz vodu uli smo pjesmu beraa.
ak i ja, potiten u duhu, u raspoloenju neprestano uzburkanom sumornim osjeaji-
ma, ak i ja sam bio zadovoljan. Leao sam na dnu broda i dok sam zurio u modro
nebo bez oblaka inilo mi se da upijam mir koji mi je ve dugo bio nedostupan. A
ako su takvi bili moji osjeaji, kako opisati Henryjeve? On se osjeao kao da je pre-
nesen u vilinsko carstvo i uivao je sreu kakvu ovjek rijetko moe okusiti.
- Vidio sam - rekao je - najljepe prizore u svojoj domovini; posjetio sam jezera
kod Luzerna u kantonu Uri, gdje se snjene planine gotovo okomito sputaju do
vode, bacajui crne i neprozirne sjene koje bi izazvale sumorno i tmurno raspoloe-
nje da nema onih bujno zelenih otoka to razblauju duu svojim veselim izgledom;
vidio sam to jezero uzburkano olujom, kad je vjetar podizao u vis vodenu pijavicu i
jasno nagovijetao kako to izgleda na monom oceanu; i vidio sam kako valovi bje-
somuno udaraju o podnoje planine, gdje su jedan sveenik i njegova ljubavnica
stradali pod lavinom i gdje se njihovi umirui glasovi, kau, jo uju kad se stia
noni vjetar; vidio sam planine La Valaisa i Pays de Vaud; ali ova zemlja, Victore,
milija mi je od svih tih udesa. Planine vicarske velianstvenije su i neobinije,
ali draesti obala ove boanske rijeke nema premca meu onim to sam dosada vi-
dio. Pogledaj onaj dvorac koji se uzdie nad ponorom; pa onda onaj na otoku, goto-
vo skriven u liu ljupkih stabala; a vidi sada tu skupinu teaka to izlaze izmeu
loza; i ono selo, napola skriveno u podnoju planine. Ah, zacijelo je duh koji nastava
i uva ovo mjesto po dui vie u suglasju s ovjekom od onih koji se uspinju na lede-
njake ili se povlae na nedostupne vrhunce planina nae domovine.
Clerval! Dragi moj prijatelj! ak i sada silno me veseli biljeiti tvoje rijei i izrei
hvale koje ti uistinu zasluuje. Bio je bie oblikovano u samoj poeziji prirode.
Njegovu neobuzdanu i strastvenu matu krotilo je njeno i osjeajno srce. Dua mu
je bila prepuna arkih uvstava, a njegovo je prijateljstvo bilo od one odane i
prekrasne vrste koju nas svjetovniji meu nama upuuju da traimo iskljuivo u
mati. Ali, ak ni zanimanje za ljude nije bilo dovoljno da utai njegov znatieljni
duh. Prizore iz prirode oko nas, koje drugi promatraju tek s divljenjem, on je ljubio
arko:

- umni vodopadi
Proganjahu ga ko strast; strma hrid,
Planina, uma duboka i mrana,
Njihove boje, oblik, tad mu bjehu
eznue jedno, osjeaj i ljubav,

120
Frankenstein
 Mary Shelley

Bez potrebe za dubljom privlanou

Koja se milju hrani, pobudom
to ne prua je oko.{18}

A gdje li on sad postoji? Je li to blago i divno bie zauvijek izgubljeno? Je li nje-

gov duh, krcat mislima, matanjima bujnim i veliajnim to su oblikovali svijet koje-
ga je postojanje ovisilo o ivotu njegova stvoritelja - je li taj duh nestao? Postoji li
sad samo u mojem pamenju? Ne, ne moe biti; tvoje oblije, tako boanski istkano,
oblije koje zrai ljepotom propalo je, ali tvoj duh i dalje posjeuje i tjei tvog
nesretnog prijatelja.
Oprostite mi na ovoj provali tuge; ove su jalove rijei tek skroman hommage ne-
izmjernim vrlinama Henryjevim, ali mi umiruju srce prepuno boli izazvane sjea-
njem na njega. Nastavit u sa svojom priom.
Poslije Kolna spustili smo se u ravnice Nizozemske; odluili smo ostatak puta pri-
jei potanskom koijom jer vjetar nije bio povoljan, a rijena struja preblaga da nam
pomogne.
Nae putovanje ovamo nije nas vie nadahnjivalo ljepotama krajolika, ali za neko-
liko dana stigli smo u Rotterdam, odakle smo morskim putem nastavili u Englesku. I
jednog vedrog jutra u kasnim danima prosinca prvi sam put ugledao bijele hridine
Britanije. Obale Temze ponudile su mi nove prizore; bile su niske ali plodne, i goto-
vo je svaki grad nosio sjeanje na neku priu. Vidjeli smo Tilbury Fort i sjetili
se panjolske armade; Gravesend, Woolwich i Greenwich - mjesta za koja sam uo
ak i u svojoj zemlji.
Napokon smo ugledali brojne tornjeve Londona, onaj katedrale Sv. Pavla koji ih
sve nadvisuje, i Tower, znamenit u engleskoj povijesti.

121
Frankenstein
 Mary Shelley

Devetnaesto poglavlje

London nam je postao privremenim boravitem; odluili smo ostati nekoliko mjese-
ci u tom prekrasnom i slavnom gradu. Clerval je eznuo za razgovorom s ljudima od
duha i talenta koji su u to doba bili na svom vrhuncu, ali meni je to bilo od drugo-
razredne vanosti; ponajvie sam bio zaokupljen razmiljanjem kako da dobijem
obavijesti nune da ispunim svoje obeanje, i brzo sam se posluio preporu-
nim pismima koja sam sa sobom ponio, naslovljenima na najistaknutije priro-
doslovce.
Da je to putovanje palo u doba mojega studija i moje sree, priutilo bi mi neizre-
civ uitak. Ali prokletstvo se nadvilo nad moje postojanje i posjeivao sam te ljude
tek zbog obavijesti koje bi mi mogli dati o predmetu za koji je moje zanimanje bilo
tako strano temeljito. Drutvo me je razdraivalo; kad sam bio sam, bio sam kadar
duh ispuniti prizorima neba i zemlje; Henryjev me glas smirivao i mogao sam se na
taj nain na prijevaru uljuljati u privremeni mir. Ali zaposlena, nezanimljiva, vedra
lica ponovno su mi ispunila srce oajem. Vidio sam kako se izmeu mene i mo-
jih blinjih podigla nepremostiva prepreka; ta je prepreka bila zapeaena krvlju
Williama i Justine, i razmiljanje o dogaajima povezanim s tim imenima ispunjalo
mi je duu najcrnjom tjeskobom.
Ali u Clervalu sam vidio sliku svog ranijeg ja. Bio je znatieljan i silno se trudio
stjecati iskustvo i znanje. Razlike u ponaanju koje je uoio za njega su bile neis-
crpan izvor pouke i zabave. Usredotoio se takoer na cilj o kojemu je ve odavno
razmiljao. Plan mu je bio posjetiti Indiju, uvjeren kako poznavanjem njezinih razli-
itih jezika te miljenjem koje je stekao o njezinu drutvu posjeduje mogunost
da znatno pripomogne napredovanju europske kolonizacije i trgovine. Samo u Brita-
niji mogao je poraditi na ostvarenju svoga nauma. Bio je neprestano zaposlen, i jedi-
na je mrlja na njegovu uitku bilo moje turobno i potiteno raspoloenje. Pokuao
sam ga prikrivati koliko sam god mogao, da ga ne bih liio uitaka prirodnih za
ovjeka koji upravo stupa na novu pozornicu ivota, neometan bilo kakvom brigom
ili gorkim uspomenama. esto sam se ustezao pratiti ga, navodei nekakav drugi do-
govor samo da bih ostao sam. Tada sam takoer poeo prikupljati materijal nuan za
moje novo stvaranje, a to je za me bilo ravno muenju putem kapi vode to bez
prestanka kaplju na glavu. Svaka pomisao tome posveena znaila je neizrecivu
tjeskobu, i od svake rijei koju sam izgovorio u vezi s tim zadrhtale bi mi usnice, a

122
Frankenstein
 Mary Shelley

srce poelo ludo udarati.

Poto smo proveli nekoliko mjeseci u Londonu, primili smo pismo od jedne oso-
be u kotskoj, koja nam je neko bila gostom u enevi. Spomenuo je ljepote svog
rodnog kraja i upitao nisu li one dovoljno privlane da nas navedu da produimo
svoje putovanje na sjever sve do Pertha, gdje on ivi. Clerval je ivo elio prihvatiti
taj poziv, a ja, premda sam se grozio drutva, poelio sam ponovno gledati planine i
rijeke i sve one udesne ljepote kojima Priroda resi svoja odabrana boravita.
Stigli smo u Englesku u poetku listopada, a sad je ve bila veljaa. Stoga smo
odluili zapoeti na put prema sjeveru kad istekne jo jedan mjesec. Na toj ekspedi-
ciji nismo nakanili slijediti veliku cestu do Edinburgha, ve posjetiti Windsor,
Oxford, Matlock i Cumberlandska jezera, odluivi zavriti na obilazak otprilike
krajem srpnja. Spakirao sam svoj laboratorijski pribor i materijale koje sam prikupio,
odluivi da okonam svoj posao u nekom zabaenom kutku na sjevernim visoravni-
ma kotske.
Napustili smo London 27. oujka i ostali nekoliko dana u Windsoru, lutajui po
njegovoj prekrasnoj umi. Bio je to neobian prizor za nas stanovnike planinskih
krajeva; velianstveni hrastovi, obilje divljai i stada dostojanstvenih jelena, sve je to
bila novost za nas.
Odatle smo nastavili prema Oxfordu. Dok smo ulazili u taj grad, duh nam bijae
ispunjen sjeanjem na sve ono to se tu zbivalo prije vie od jednog i pol stoljea. Tu
je Charles I. okupio svoje snage. Ovaj mu je grad ostao vjeran nakon to je cijela na-
cija odbacila njegove ideale da bi se svrstala pod barjak parlamenta i slobode. Uspo-
mena na tog nesretnog kralja i njegove drugove, prijaznog Falklanda, drskog Go-
ringa, njegovu kraljicu i sina, inili su svaki dio grada koji su oni mogli nastavati po-
sebno zanimljivim. Tu je duh prohujalih vremena naao svoje boravite i uivali smo
slijediti mu tragove. Da ti osjeaji i nisu pronali neku imaginarnu zadovoljtinu, ve
je samo vanjsko lice grada imalo u sebi dovoljno ljepote da zavrijedi nae divljenje.
Zgrade fakulteta drevne su i slikovite; ulice su gotovo velianstvene; a ljupka Isis,
koja tee kraj grada kroz livade udesnog zelenila, iri se u smireno prostranstvo
voda to odraavaju tu velianstvenu skupinu kula i tornjeva i kupola u naruju
drevnog drvea.
Uivao sam u tim prizorima, a ipak mi je uitak bio zagoran i sjeanjem na
prolost i predvianjem budunosti. Bio sam oblikovan za smirenu sreu. Za mojih
mladenakih dana nezadovoljstvo mi nikad nije unitilo duu, a ako me je ikad svla-
dao ennui, pogled na ono to je lijepo u prirodi ili prouavanje svega to je izvanred-
no i uzvieno u stvaralatvu ovjeka vazda mi je moglo zaokupiti srce i nai odjeka u
mojim mislima. Ali, ja sam bio gromom pogoeno stablo; munja mi je zala u duu;
i tada sam osjeao kako preivljavam tek da bih pokazao ono to u uskoro prestati

123
Frankenstein
 Mary Shelley

biti - bijedan prizor unitenog ovjeanstva, aljenja vrijedan drugima i nesnosan sa-
mome sebi.
Proveli smo prilino vremena u Oxfordu, lutajui okolicom i nastojei prepoznati
svako mjesto koje bi moglo biti povezano s najzanimljivijim razdobljem engleske
povijesti. Naa mala istraivaka putovanja esto su se znala oduljiti zbog dodatnih
predmeta od interesa na koje smo nailazili. Posjetili smo grob slavnog Hampdena i
polje na kojem je taj rodoljub pao. Na trenutak mi se dua izdigla nad svekolike po-
niavajue i rune strahove da bi razmatrala boanstvene ideje slobode i samo-
portvovanja na koje su ti prizori podsjeali i emu su bili spomenici. Na trenutak
sam naao hrabrosti da stresem svoje negve i ogledam se oko sebe slobodna i uzvie-
na duha, ali eljezo mi je zagrizlo u meso i ponovno sam utonuo, uzdrhtao i bez
nade, u svoje bijedno ja.
S tugom smo ostavili Oxford i nastavili putovanje u Matlock, koji nam je bio slje-
dee mjesto odmora. Krajolik u okolici toga sela nalikuje u velikoj mjeri prizorima iz
vicarske, ali sve je u neto manjim razmjerima, a zelenim breuljcima nedostaje
kruna dalekih bijelih Alpa, koje uvijek straare nad borovitim brdima moje rodne
zemlje. Posjetili smo udesnu pilju i prostorije posveene prirodoslovlju, gdje
su znamenitosti izloene na isti nain kao u zbirkama u Servoxu i Chamounixu. Uz-
drhtao sam kad je Henry spomenuo to posljednje ime, i urno sam napustio Matlock,
s kojim je tako ostala povezana ona uasna scena.
Od Derbyja smo i dalje putovali prema sjeveru te proveli dva mjeseca u
Cumberlandu i Westmorlandu. Sad sam zamalo mogao zamisliti da se nalazim meu
vicarskim planinama. Krpice snijega koje su se jo zadrale na sjevernim padinama
planina, jezera i hitri potoii to brzaju preko kamenja, sve su mi to bili poznati i
dragi prizori. Tu smo sklopili i nekoliko poznanstava, to me zamalo uspjelo uljulja-
ti u privid sree. Clervalov uitak bio je razmjerno vei od mojega; duh mu se razvi-
jao u drutvu darovitih ljudi, i pronaao je u sebi vee sposobnosti i mogunosti nego
to je mogao i zamisliti da posjeduje dok se druio s niima od sebe.
- Mogao bih ovdje provesti ivot - rekao mi je - i meu ovim planinama jedva da
bih alio za vicarskom i za Rajnom.
Ali, ustanovio je kako ivot putnika posred svih radosti ukljuuje i mnogo boli.
Vazda ivi u napetosti, a im osjeti da tone u mir, ve je prisiljen napustiti mjesto na
kojem se predao uitku za volju neega drugoga to mu opet zaokuplja pozornost, i
to onda opet odbacuje zbog drugih novosti.
Tek to smo obili razliita jezera u Cumberlandu i Westmorlandu i ak zavoljeli
neke mjetane, kad se pribliilo razdoblje naeg dogovora s naim kotskim prijate-
ljem, te smo ih ostavili da bismo nastavili putovanje. to se mene tie, nisam alio.
Ve sam predugo zanemarivao svoje obeanje i strepio sam pred posljedicama zlodu-

124
Frankenstein
 Mary Shelley

hovog razoaranja. On bi mogao ostati u vicarskoj i osvetiti se mojim roacima. Ta

me pomisao proganjala i muila u svakom trenutku u kojem bih inae mogao pronai
malo mira i spokoja. S grozniavim nestrpljenjem oekivao sam pisma; ako su kasni-
la, bio sam nesretan i obuzet tisuama strahova; a kad su stigla i kad bih ugledao
potpis Elizabeth ili moga oca, gotovo da se nisam usudio itati i otkriti svoju sudbi-
nu. Ponekad sam mislio kako me zloduh slijedi i kako bi me mogao kazniti za moj
nemar tako da mi umori pratioca. Kad bi me takve misli obuzele, nisam ni na trenu-
tak naputao Henryja ve sam ga slijedio poput sjene, ne bih li ga zatitio od tog za-
miljenog gnjeva njegova unititelja. Osjeao sam se kao da sam poinio neki veliki
zloin i da me svijest o njemu progoni. Bio sam neduan, ali zaista sam navukao
na svoju glavu uasnu kletvu, jednako smrtonosnu kao onu zloinca.
Posjetio sam Edinburgh otupjelih oiju i duha; a ipak, taj bi grad mogao pobuditi
zanimanje i najnesretnijega stvorenja. Clervalu se sviao manje od Oxforda, jer nje-
mu je bio miliji starinski ugoaj ovog drugog grada. Meutim, ljepota i pravilnost
novog grada Edinburgha, njegov romantini dvorac i njegova okolina, bez premca u
svijetu po svojoj privlanosti, Arthurs Seat, St. Bernards Well i Pentland Hills, bili
su mu naknada za tu promjenu i ispunili ga veseljem i divljenjem. Ali ja sam gorio
od nestrpljenja da doem do kraja svog putovanja.
Nakon tjedan dana napustili smo Edinburgh proavi kroz Coupar, St. Andrews i
uz obale rijeke Tay doli do Pertha, gdje nas je oekivao na prijatelj. Ja, meutim,
uope nisam bio sklon smijehu i razgovoru s neznancima, niti voljan pridruiti se nji-
hovim namjeravanim planovima s onim oduevljenjem koje se od gosta oekuje, pa
sam dosljedno tome rekao Clervalu kako elim sam obii kotsku.
- Ti svakako - rekao sam - uivaj, i neka ovo bude nae mjesto sastanka. Moda
u izbivati mjesec ili dva; ali nemoj ometati moje kretanje, preklinjem te; ostavi me
na neko vrijeme u miru i samoi; a kad se vratim nadam se da u doi laka srca,
koje vie odgovara tvojem raspoloenju.
Henry me elio odgovoriti, ali kad je vidio kako sam uporan u svom naumu,
prestao se truditi. Preklinjao me neka mu esto piem.
- Radije bih bio s tobom - rekao je - na tvojim samotnim lutanjima, nego s ovim
kotima koje ne poznajem; pouri, dakle, dragi moj prijatelju, i vrati se da bih se
opet mogao osjeati donekle kod kue, to mi nije mogue dok ti izbiva.
Kad sam se oprostio od svog prijatelja, odluio sam se uputiti u neko zabaeno
mjesto u kotskoj i u samoi zavriti svoj posao. Nisam uope dvojio da me
monstrum slijedio te da e mi se otkriti kad budem zavrio, da bi mogao prihvatiti
svoju druicu.
S tom odlukom prevalio sam sjeverne visoravni i usredotoio se na jedan od naju-
daljenijih otoka Orkney kao na poprite svog djelovanja. Bilo je to mjesto izvanred-

125
Frankenstein
 Mary Shelley

no prikladno za takav posao, tek stijena o ije se visoke obale neprestano razbijaju
valovi. Tlo je jalovo, jedva dovoljno za ispau nekolicine bijednih krava te neto
zobi za stanovnitvo otoka, to se sastojalo od pet osoba, kojih su mravi i krljavi
udovi bili ivi dokaz njihove jadne prehrane. Povre i kruh, kad su se odavali takvom
luksuzu, pa ak i svjeu vodu, valjalo je nabavljati s kopna, koje je bilo udaljeno
otprilike pet milja.
Na cijelom su otoku bile tek tri bijedne kolibe, i jedna je od njih bila prazna kad
sam stigao. Tu sam unajmio. Sastojala se samo od dvije prostorije, i te su pokazivale
svu rugobu najjadnijeg siromatva. Slamnati krov se uruio, zidovi su bili neobuka-
ni, a vrata spala sa arki. Naruio sam da se to popravi, kupio neto pokustva i use-
lio, dogaaj koji bi zacijelo bio izazvao stanovito iznenaenje da sva osjetila tih se-
ljaka nisu bila otupljena oskudicom i runom bijedom. Ovako, ivio sam nepro-
matran i neometan, i jedva da sam dobio kakvu hvalu za hranu i odjeu koje sam di-
jelio, u tolikoj mjeri patnja zamagljuje ak i najsirovije osjeaje ljudi.
U tom sam utoitu posveivao jutro radu; ali naveer, ako mi je to vrijeme do-
putalo, hodao sam po kamenitoj obali i oslukivao kako valovi grme razbijajui mi
se do nogu. Bio je to jednolian, a ipak svakoga trena drukiji prizor. Mislio sam na
vicarsku; bila je toliko razliita od ovog pustog i uasnog krajolika. Njezini su bre-
uljci pokriveni vinovom lozom, a kuice gusto razbacane po nizinama. Krasna joj
jezera odraavaju modro i prijazno nebo, a kad ih uznemiruje vjetar, njihov je gnjev
tek igra ivahnog djeteta u usporedbi s tutnjavom gigantskog oceana.
Na taj sam nain rasporedio svoj radni dan tek to sam stigao, ali kako sam napre-
dovao s poslom, svakim mi je danom bivao sve grozniji i sve muniji. Ponekad se
nekoliko dana nisam mogao prisiliti da uem u svoj laboratorij, a u drugim sam prili-
kama opet naporno radio dan i no da bih to prije zavrio svoju zadau. Bio sam
ukljuen u zaista odvratan proces. Za vrijeme onog prvog pokusa neko ludilo odu-
evljenja zaslijepilo me te nisam vidio pravu runou onoga ime se bavim; duh mi
je bio intenzivno usredotoen na dovretak posla i oi mi nisu vidjele strahotu mojih
postupaka. Ali sad sam tome prilazio hladnokrvno i esto mi se u srcu javljala mu-
nina zbog djela mojih ruku.
Ondje, na tom otoku, zauzet neopisivo gnusnim zanimanjem, utonuo u samou u
kojoj nita ni na trenutak nije moglo odvui pozornost s onoga ime se upravo ba-
vim, duh mi postade neuravnoteen; obuzeo me nemir i nervoza. Svakog sam tre-
nutka strahovao da u se susresti sa svojim progoniteljem. Ponekad sam sjedio
pogleda uprta u zemlju, ne usuujui se podii ga da se ne suoi sa stvorom od ije
sam pojave toliko strepio. Plaio sam se otii iz vidokruga svojih blinjih, da me on
ne zatekne na samu i zatrai svoju druicu.
U meuvremenu sam i dalje radio, i posao mi je znatno uznapredovao. Oekivao

126
Frankenstein
 Mary Shelley

sam mu zavretak u uzdrhtaloj i gorljivoj nadi u koju se nisam usuivao sumnjati, ali
koja je bila isprepletena mranim slutnjama zla to su mi muninom ispunjale srce u
grudima.

127
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvadeseto poglavlje

Jedne sam veeri sjedio u svom laboratoriju; sunce je zalo i mjesec se upravo izdi-
zao iz mora; nisam imao dovoljno svjetla za svoj posao pa sam se prepustio dokolici,
stanci u kojoj sam razmatrao hou li se okaniti posla za tu veer ili u, ne prekidajui
rad, ubrzati njegov zavretak. Dok sam tako sjedio, slijed misli koje su navirale
natjerao me da razmotrim uinak onoga ime se bavim. Tri godine prije toga bio sam
zaokupljen na isti nain i stvorio sam zloduha ije mi je neizmjerno barbarstvo
unitilo srce i zauvijek ga ispunilo najgorim kajanjem. Sad sam se spremao obliko-
vati jo jedno bie o ijoj naravi takoer nita nisam znao; ona bi mogla postati deset
tisua puta zloudnija od svog mujaka i uivati u umorstvu i zloinima zbog njih sa-
mih. On se zakleo da e napustiti drutvo ljudi i skrivati se po pustinjama, ali ona
nije; i ona, koja e po svoj prilici postati ivotinja sposobna za razmiljanje, mogla bi
odbiti prihvatiti ugovor sklopljen prije njezina stvaranja. Moda e se ak uza-
jamno mrziti; stvorenje koje ve ivi prezire vlastitu nakaznost, pa zar moda nee u
sebi otkriti jo veu odvratnost prema njoj kad mu se pojavi pred oima u enskom
obliku? I ona bi se mogla s gaenjem okrenuti od njega prema superiornoj ljepoti
ovjeka; mogla bi ga ostaviti i on bi opet ostao sam, gnjevan i uvrijeen to ga je
ovaj put odbacio netko iz vlastite vrste.
ak i da odu iz Europe i nastane se u pustinjama Novoga svijeta, ipak bi jedna od
prvih posljedica te suuti za kojom je demon eznuo bila djeca, i na zemlji bi se rai-
rila rasa zla koja bi mogla natjerati u strah ljudsku vrstu i zaprijetiti i samom njezi-
nom opstanku. Jesam li imao pravo u vlastitu korist nametnuti to prokletstvo svim
buduim naratajima? Ve sam osjetio ganue sluajui varljive argumente tog bia
koje sam stvorio; ve sam gubio svijest od njegovih avolskih prijetnji; ali sad sam
se prvi put jasno suoio s opakom prirodom mog obeanja; drhtao sam pri po-
misli kako bi me budua vremena mogla proklinjati kao zloinca ija sebinost nije
oklijevala da kupi vlastiti mir pod cijenu, moda, postojanja cijele ljudske rase.
Zadrhtao sam i srce mi je na trenutak stalo kad sam, podigavi pogled, pri svjetlu
mjeseine ugledao onog demona pred prozorom. Jeziva iscerena grimasa iskrivila
mu je usne dok je zurio u mene, zaokupljena dovravanjem posla to mi ga je zadao.
Da, slijedio me na mojim putovanjima; zadravao se po umama, krio se po piljama
ili nalazio pribjeite na irokim i naputenim pustopoljinama, a sad je doao pro-
motriti moje napredovanje i zahtijevati ispunjenje obeanja.

128
Frankenstein
 Mary Shelley

Kad sam ga pogledao, na licu mu se itala krajnja zloa i prijetvornost. Pomislio

sam gotovo izbezumljen na svoje obeanje kako u stvoriti jo jedno bie nalik nje-
mu i uzdrhtavi od strasti rastrgao sam na komade onu stvar kojom sam se upravo
bavio. Nakaza je vidjela kako unitavam stvorenje o ijem je buduem postojanju
ovisila njegova srea i povukao se s urlikom avolskog oaja i osvete.
Iziao sam iz sobe i, zakljuavi vrata, sveano se iz dna due zakleo kako se ni-
kad vie neu prihvatiti svoga posla; a tada sam se drhtavim korakom uputio k svom
stanu. Bio sam sam; nije bilo nikoga kraj mene da mi rastjera tugu i da mi olaka
munu teinu uasnih snovienja.
Prolo je nekoliko sati u kojima sam se zadrao kraj prozora zagledan u more;
bilo je gotovo nepokretno jer je vjetar utihnuo i sva je priroda poivala pod okom
mirnog mjeseca. Tek je nekoliko ribarskih brodova bilo razasuto po vodi, i od vre-
mena do vremena blagi bi povjetarac donio zvuk glasova ribara koji su se meusob-
no dozivali. Osjeao sam tu tiinu, premda gotovo uope nisam bio svjestan koliko je
duboka i sveobuhvatna, sve dok mi uho iznenada nije uhvatilo zvuk vesala blizu oba-
le, i neka se osoba iskrcala u blizini moje kue.
Nekoliko minuta kasnije uo sam kako mi vrata kripe kao da ih netko pokuava
tiho otvoriti. Drhtao sam od glave do pete; predosjeao sam tko bi to mogao biti i po-
elio probuditi jednog od seljaka koji je boravio u kuici nedaleko moje; ali svladao
me osjeaj bespomonosti koji ovjek tako esto osjea u jezivim snovima kad uza-
lud pokuava pobjei od neke neposredne opasnosti, i bio sam kao prikovan
na mjestu.
Nakon nekog vremena uo sam topot koraka u hodniku; vrata su se otvorila i na-
kaza od koje sam strepio pojavila se na njima. Zatvorivi vrata pristupio mi je i rekao
priguenim glasom:
- Unitio si rad koji si zapoeo; to zapravo kani? Zar se usuuje prekriti zada-
no obeanje? Izdrao sam muku i jad; otiao sam iz vicarske s tobom, uljao se uz
obale Rajne, meu njezinim vrbom obraslim otocima i preko vrhunaca njezinih brda.
Mnoge sam mjesece proboravio na vritinama Engleske i meu pustopoljinama
kotske. Izdrao sam neopisivi umor, i studen, i glad; zar se usuuje unititi moje
nade?
- Nosi se! Zaista krim svoje obeanje; nikad neu stvoriti jo neto poput tebe,
tebi ravno po nakaznosti i opaini.
- Robe, prije sam s tobom pokuavao razgovarati razborito, ali pokazao si se ne-
dostojnim moje milosti. Upamti da ja imam mo; ti vjeruje da si nesretan, ali ja te
mogu uiniti tako bijednim da e ti i samo danje svjetlo postati mrsko. Ti si moj
stvoritelj, ali ja sam ti gospodar; pokori se!
- Vrijeme je moje neodlunosti prolo, a razdoblje tvoje moi nastupilo. Tvoje me

129
Frankenstein
 Mary Shelley

prijetnje ne mogu natjerati da poinim zlodjelo; tovie, potvruju me u uvjerenju

kako ti ne smijem stvoriti sudruga u poroku. Zar da ja hladnokrvno pustim na zemlju
demona iji su najvei uitak smrt i nevolje? Nosi se! Ja sam vrst i tvoje e mi rijei
samo rasplamsati gnjev!
Monstrum je proitao odlunost na mojem licu i stao krgutati zubima u nemo-
nom bijesu.
- Zar da svaki ovjek - povikao je - nae enu koju e prigrliti na grudi, i svaka i-
votinja da nae svoj par, a ja da budem sam? U meni je bilo njenih uvstava, a
nagraena su prezirom i odbacivanjem. ovjee! Ti moda mrzi, ali uvaj se! Tvoji
e sati prolaziti u stravi i jadu, i uskoro e pasti zasun koji e ti zauvijek zatvoriti
pristup srei. Zar da ti bude sretan, dok se ja grim pod teretom svoje nevolje? Mo-
e mi unititi sve druge strasti, ali osveta ostaje - osveta, od sada pa nadalje milija
od svjetla ili hrane! Mogu i umrijeti, ali prije toga e ti, moj tiranin i moj mui-
telj, proklinjati sunce koje je svanulo nad tvojom nevoljom. uvaj se, jer ja sam bez
straha i stoga moan. Promatrat u lukavo poput zmije, da bih te mogao ubiti njezi-
nim otrovom. ovjee, znaj da e okajavati rane koje mi zadaje.
- avole, prestani; ne truj zrak tim zvukovima zlobe. Ja sam ti iznio svoju odluku,
i nisam kukavica pa da pokleknem pod rijeima. Ostavi me; ja sam nepokolebiv.
- Dobro. Odlazim; ali upamti, bit u s tobom u tvojoj prvoj branoj noi.
Trgnuo sam se i uskliknuo:
- Zlikove! Prije nego to potpie moju smrtnu osudu, pripazi da i sam bude na
sigurnom.
Bio bih ga epao, ali izmakao mi je i u velikoj urbi napustio kuu. Za nekoliko
trenutaka vidio sam ga u amcu, koji je jurio po vodi hitro poput strijele, i uskoro se
izgubio meu valovima.
Opet je zavladala tiina, ali njegove su mi rijei odzvanjale u uima. Bio sam
ispunjen gnjevom i eljom da progonim unititelja mog mira i da ga strmoglavim u
ocean. Hodao sam gore-dolje po sobi, urno i uznemireno, dok mi je mata stvarala
tisue slika koje su me muile i pekle. Zato ga nisam slijedio i uhvatio se s njim u
smrtni kotac? Ali dopustio sam mu da ode, a on se uputio prema kopnu. Uzdrhtao
sam pri pomisli na sljedeu rtvu koja bi mogla pasti plijenom njegove nezasitne
osvete. Tada sam se opet sjetio njegovih rijei: Bit u s tobom u tvojoj prvoj branoj
noi! To je dakle bio trenutak odreen za ispunjenje moje sudbine. U tom u asu
umrijeti i istodobno zasititi i ugasiti njegovu zlobu. Ta me perspektiva nije natjerala
u strah; ali ipak, kad sam pomislio na svoju ljubljenu Elizabeth, na njezine suze
i beskonanu tugu kad otkrije da joj je ljubavnik tako barbarski otrgnut od nje, suze,
prve koje sam prolio nakon mnogih mjeseci, potekle su mi iz oiju i odluio sam ne
predati se svom dumaninu bez ogorene borbe.
130
Frankenstein
 Mary Shelley

No je prola i sunce se izdiglo iz oceana. Osjeaji su mi se poneto smirili, ako

se mirom moe nazvati dubina oaja u kojoj se utapa estina gnjeva. Otiao sam iz
kue, tog groznog poprita sukoba protekle noi, i hodao po obali mora, koje sam
poeo gledati gotovo kao nepremostivu prepreku izmeu mene i mojih blinjih; to-
vie, elja da se to pokae istinitim uvukla mi se u srce. Poelio sam provesti cijeli
svoj ivot na toj suroj stijeni, izmuen, istina, ali neometan bilo kakvim iznenadnim
udarcima nesree. Vratim li se, znai da se vraam da budem rtvovan, ili da pro-
matram kako oni koje ljubim iznad svega umiru u kandama demona kojeg sam sam
stvorio.
Lutao sam otokom poput nemirne sablasti, odvojene od svih koje ljubi i nesretne
zbog te odvojenosti. Kad je dolo podne i sunce se visoko uspelo, legao sam na travu
i uskoro me svladao duboki san. Proveo sam oka ne sklopivi cijelu proteklu no,
ivci su mi bili uznemireni, a oi upaljene od jada i budnosti. San u koji sam bio uto-
nuo osvjeio me, i kad sam se probudio opet sam se osjeao kao da pripadam rasi
ljudskih bia nalik sebi, te sam poeo neto sabranije razmatrati sve to se dogodilo;
a ipak su mi rijei onoga demona jo odzvanjale u uima poput mrtvakog zvona; i-
nile su se kao san, a opet izrazite i mune kao zbilja.
Sunce se nisko spustilo a ja sam jo sjedio na obali i, odjednom gladan kao vuk,
pokuavao se zasititi zobenom pogaicom, kad sam vidio kako nedaleko od mene
pristaje ribarski brod, i jedan mi je od mornara donio omot; u njemu su bila pisma iz
eneve, meu ostalim i od Clervala, u kojem me preklinje da mu se pridruim. Re-
kao je kako prilino besplodno trati vrijeme, kako pisma od prijatelja koje je stekao u
Londonu zahtijevaju njegov povratak ne bi li dovrio pregovore u koje su uli u svezi
s njegovim planom za Indiju. Vie ne moe odgaati odlazak; ali budui da bi put u
London mogao biti prethodnicom, ak i prije nego to je pretpostavljao, nekom du-
ljem putovanju, preklinjao me da mu priutim uitak moga drutva koliko je god to u
mojoj moi. Molio me stoga da napustim svoj samotni otok te da se naem s njim u
Perthu, odakle bismo zajedno mogli krenuti na jug. To me pismo na neki nain
prizvalo u ivot i odluio sam napustiti otok kad isteknu dva dana.
Ipak, prije nego to u otii valjalo je obaviti jednu zadau koje sam se mogao
spomenuti tek sa strepnjom; morao sam spremiti svoj laboratorijski pribor, a u tu
svrhu valjalo mi je ui u prostoriju koja je bila popritem mog ogavnog posla i ruko-
vati onim oruem koje mi je pri samom pogledu na nj izazivalo muninu. Idueg
jutra u zoru skupio sam dovoljno hrabrosti i otkljuao vrata laboratorija. Ostaci na-
pola dovrenog stvorenja koje sam unitio leali su razbacani po podu, i imao sam
zamalo dojam da sam unakazio ivu put ljudskog bia. Zastao sam da se saberem i
tada uao u laboratorij. Uzdrhtalom rukom iznio sam instrumente iz sobe, ali zaklju-
io sam da ne smijem ostaviti ostatke svog posla kako ne bi potakli strah i sumnjia-
vost seljaka; stoga sam ih stavio u koaru s velikom koliinom kamenja i odloio

131
Frankenstein
 Mary Shelley

ih, odluivi da ih iste te noi bacim u more; a u meuvremenu sjeo sam na al, za-
poslen ienjem i sreivanjem svog laboratorijskog pribora.
Nita ne moe biti potpunije od promjene koja je nastupila u mom raspoloenju
poslije one noi kad se pojavio demon. Prije toga sumorno sam i zdvojno gledao na
svoje obeanje kao na neto to valja ispuniti, ma kakve posljedice imalo; ali sad mi
se inilo kao da mi je neka koprena uklonjena s oiju te prvi put jasno vidim. Ni u
jednom trenutku nisam doao na pomisao da obnovim svoje napore; prijetnja kojoj
sam bio izloen titala me je, ali nisam ni na trenutak pomislio kako bi je jedan do-
brovoljni in s moje strane mogao otkloniti. U duhu sam bio na istu kako bi stvoriti
jo jednog zloduha poput onoga kojeg sam prvog proizveo bio in najnie i
najstranije sebinosti, te sam iz mozga protjerao svaku misao koja bi me mogla na-
vesti na drugaiji zakljuak.
Izmeu dva i tri ujutro mjesec se izdigao na nebu; a ja sam tada, ukrcavi koaru u
mali amac, otplovio otprilike etiri milje od obale. Oko mene sve je bilo prilino sa-
motno; nekoliko brodova vraalo se prema kopnu, ali ja sam jedrio u suprotnom
smjeru. Osjeao sam se kao da se spremam poiniti neki jezivi zloin te sam, uz-
drhtao od tjeskobe, izbjegavao bilo kakav susret s mojim blinjima. U jednom je tre-
nutku mjesec, koji je prije toga bio jasan, iznenada prekrio gust oblak te sam isko-
ristio trenutak tame da bacim svoju koaru u more; sluao sam klokotavi zvuk dok je
tonula, a onda sam otplovio s tog mjesta. Na nebo su se navukli oblaci, ali zrak je bio
ist, premda studen od sjeveroistonjaka koji se upravo podizao. Ali mene je osvje-
io i ispunio tako ugodnim raspoloenjem da sam odluio produljiti svoj boravak na
vodi te sam se, namjestivi kormilo u ravan poloaj, ispruio na dnu amca. Oblaci
su pokrivali mjesec, sve je bilo mrano i uo sam samo zvuk amca dok mu je kobi-
lica presijecala valove; to tiho grgoljenje me uljuljalo i za kratko vrijeme vrsto sam
zaspao.
Ne znam kako sam dugo ostao u tom poloaju, ali kad sam se probudio ustanovio
sam kako se sunce ve prilino izdiglo. Vjetar je bio snaan i valovi su neprestano
prijetili sigurnosti mog brodia. Ustanovio sam da vjetar pue sa sjeveroistoka te da
me zacijelo odnio daleko od obale na kojoj sam se ukrcao. Pokuao sam promijeniti
kurs, ali brzo sam ustanovio kako e se, pokuam li to jo jednom, brod smjesta na-
puniti vodom.
U toj situaciji jedini mi je izlaz bio ii niz vjetar. Priznajem da sam osjetio prilian
strah. Nisam sa sobom imao kompasa, a tako sam skromno poznavao geografiju toga
dijela svijeta da mi je sunce vrlo malo koristilo. Mogao sam biti otjeran na iroku pu-
inu Atlantika i osjetiti sve muke umiranja od gladi ili zavriti uguen u neizmjernim
vodama to su urlale i kovitlale se oko mene. Ve sam bio vani mnoge sate i osjeao
sam kako me mui strahovita e, uvod u moje druge patnje. Pogledao sam u nebesa,
prekrivena oblacima to su bjeali pred vjetrom, samo da bi ih zamijenili novi;
132
Frankenstein
 Mary Shelley

pogledao sam more; ono e mi biti grobom.

- Vrae - uskliknuo sam - tvoja je zadaa ve ispunjena!
Pomislio sam na Elizabeth, na mog oca i na Clervala - na sve koje sam ostavio, a
na kojima bi monstrum mogao zadovoljiti svoje krvave i nemilosrdne strasti. Ta me
pomisao bacila u razmiljanja tako oajna i jeziva da ak i sada, kad e i taj prizor
ubrzo zauvijek nestati s mojih oiju, drem pri pomisli na njega.
Tako je prolo nekoliko sati; malo-pomalo, kako se sunce sputalo prema obzoru,
vjetar se smirio do blagog povjetarca i more se oslobodilo visokih valova. Ali oni su
prepustili mjesto tekoj mrtvomorini; osjeao sam muninu i jedva sam bio kadar
drati kormilo, kad sam iznenada u smjeru juga ugledao crtu visokog kopna.
Onako iscrpljenu umorom i jezivom napetou koju sam trpio nekoliko sati, ta mi
je iznenadna izvjesnost ivota preplavila srce poput bujice tople radosti i suze su mi
navrle na oi.
Kako su promjenjljiva naa uvstva i kako je udnovata ta grevita ljubav koju
osjeamo prema ivotu, ak i u krajnjoj nevolji! Napravio sam jo jedno jedro od di-
jela moje odjee i nestrpljivo upravio brod prema kopnu. inilo se divlje i stjenovito,
ali to sam se vie pribliavao, lake mi je bilo uoiti tragove ljudskih ruku. Ugledao
sam kraj obale nekoliko brodova i iznenada se ponovno zatekao u blizini civilizira-
nog ovjeka. Paljivo sam slijedio krivulju kopna te s radou napokon ugledao je-
dan toranj gdje se izdie iza malog rta. Kako sam bio u stanju krajnje iscrpljenosti,
odluio sam ploviti ravno prema gradu, prema mjestu gdje mogu najlake pribaviti
hrane. Sreom sam uza se imao novca. Kad sam skrenuo za rt, ugledao sam mali ure-
dan gradi i dobru luku u koju sam uplovio, dok mi je srce poskakivalo od radosti
zbog mog neoekivanog spasenja.
Dok sam bio zauzet vezanjem broda i sputanjem jedara, gomila ljudi poela se
okupljati u mojoj blizini. inilo se da ih je pogled na mene iznenadio, ali umjesto da
mi prue bilo kakvu pomo, aputali su neto uz kretnje koje bi u svako drugo doba
u meni zacijelo izazvale stanovitu strepnju. Ovako sam naprosto uoio da govore
engleski, pa sam ih stoga oslovio na tom jeziku.
- Dobri moji prijatelji - rekao sam - hoete li biti tako ljubazni da mi kaete ime
ovoga grada i izvijestite me gdje se sad nalazim?
- To e vrlo brzo saznati - odgovorio je neki ovjek gruba glasa. - Moda si sti-
gao u mjesto koje nee biti ba po tvom ukusu, ali nitko te nee pitati da li ti smjetaj
odgovara, u to budi uvjeren.
Silno me iznenadilo to sam dobio tako nepristojan odgovor od jednog neznanca,
a takoer su me uznemirila i namrtena i ljutita lica njegovih sudrugova.
- Zato mi tako grubo odgovarate? - odgovorio sam. - Zacijelo nije obiaj Engleza

133
Frankenstein
 Mary Shelley

da tako negostoljubivo primaju stranca.

- Ne znam ja - rekao je ovjek - kakvi su to obiaji Engleza, ali obiaj je Iraca da
mrze zloince.
Dok se taj udnovati dijalog nastavljao, primijetio sam kako se gomila naglo po-
veava. Lica su im izraavala mjeavinu znatielje i gnjeva, to me razljutilo, a u sta-
novitoj mjeri i prestrailo. Raspitao sam se za put do svratita, ali nitko mi nije odgo-
vorio. Tada sam krenuo naprijed, a iz mase se ljudi zaulo mrmljanje koje je raslo
dok su me slijedili i okruivali, kad mi se pribliio jedan ovjek bolesno blijeda lica,
kucnuo me po ramenu i rekao:
- Doite, gospodine, morate poi sa mnom do gospodina Kirwina da mu objasnite
svoje ponaanje.
- Tko je gospodin Kirwin? Zato moram objanjavati svoje ponaanje? Nije li ovo
slobodna zemlja?
- I jest slobodna, i te kako, za potenu eljad. Gospodin Kirwin je sudac, a vi ete
objasniti smrt jednog gospodina koji je prole noi ovdje pronaen umoren.
Taj me odgovor zaprepastio, ali ubrzo sam se sabrao. Bio sam neduan; to je bilo
lako dokazati; stoga sam utke slijedio svoga vodia, koji me odveo u jednu od
najljepih kua u gradu. Bio sam na rubu nesvjestice od umora i gladi, ali budui da
sam bio okruen gomilom, smatrao sam razboritim prikupiti svu svoju snagu, da se
fizika slabost ne bi sluajno protumaila kao strah ili svijest o krivnji. Kako
sam malo znao o katastrofi koja e me za nekoliko trenutaka zadesiti i u uasu i oa-
ju ugasiti svaki strah od sramote ili smrti.
Moram ovdje zastati jer mi je potrebna svekolika moja vrstina da prizovem u sje-
anje one grozne dogaaje o kojima u sada u tanine pripovijedati.

134
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvadeset i prvo poglavlje

Uskoro sam bio priveden sucu, starom dobroudnom ovjeku smirenih i blagih ma-
nira. Gledao me, meutim, s prilinom mjerom strogosti, a tada je, okrenuvi se pre-
ma mojim pratiocima, upitao tko se pojavljuje kao svjedok u ovoj prilici.
Istupilo je kojih pet ili est ljudi; i kad je sudac odabrao jednoga od njih, on je
izloio kako je no prije toga bio u ribolovu sa svojim sinom i urjakom Danielom
Nugentom kad su oko deset sati primijetili da se podie snaan sjeverac te su odmah
okrenuli prema luci. Bila je veoma mrana no, budui da mjesec jo nije bio iziao;
nisu se usidrili u luci ve, kao to su bili i prije navikli, u zaljevu otprilike dvije milje
nie. On je hodao prvi, nosei dio ribarskog pribora, a ostali su ga slijedili na odree-
noj udaljenosti. Dok je hodao po alu, udario je o neto nogom i pao na zemlju koli-
ko je dug i irok. Njegovi su pratioci prili da mu pomognu i na svjetlu svjetiljke vi-
djeli kako je pao preko tijela mukarca koji je, po svemu sudei, bio mrtav. Najprije
su pomislili da je to le neke osobe koja se utopila i koju je onda more izbacilo na
obalu, ali kad su bolje razgledali ustanovili su kako odjea nije mokra i kako tijelo
jo nije hladno. Smjesta su ga odnijeli do kuice neke starice koja je stanovala u bli-
zini i pokuali, premda uzalud, povratiti ga u ivot. Rije je bila o naoitom mladom
mukarcu, starom otprilike dvadeset pet godina. Oito je bio udavljen jer nije bilo ni-
kakvih znakova nasilja osim crnih tragova prstiju na vratu.
Prvi dio tog iskaza nije me ni najmanje zanimao, ali kad su spomenuti tragovi
prstiju sjetio sam se umorstva moga brata i outio strahovitu uznemirenost; udovi su
mi zadrhtali i magla mi se navukla na oi, to me prisililo da potraim oslonac na
stolcu. Sudac me promatrao prodornim okom i dakako da ga je moje ponaanje nave-
lo na nepovoljne zakljuke.
Sin je potvrdio izvjee svog oca, ali kad su pozvali Daniela Nugenta, on se
zakleo kako je as prije nego to e se njegov prijatelj spotaknuti vidio amac s jed-
nim ovjekom u njemu na vrlo maloj udaljenosti od obale; i koliko je mogao zaklju-
iti po svjetlu onih nekoliko zvijezda, bio je to isti onaj amac kojim sam ja netom
stigao do kopna.
ena je svjedoila kako stanuje kraj obale i kako je, stojei na vratima svoje kui-
ce i iekujui povratak ribara, otprilike jedan sat prije nego to je ula da je otkrive-
no tijelo, vidjela brod s jednim jedinim ovjekom u njemu kako se otiskuje od onog
dijela obale gdje je truplo kasnije pronaeno.

135
Frankenstein
 Mary Shelley

Druga je ena potvrdila izvjee ribara koji su tijelo donijeli u njezinu kuu; nije
bilo hladno. Stavili su ga na postelju i trljali, a Daniel je otiao u grad da dovede lje-
karnika, ali ivota vie nije bilo.
Jo je nekoliko ljudi ispitano u vezi s mojim pristajanjem u luci i svi su se sloili
kako je, uz onaj snani sjeverac koji se podigao tijekom noi, vrlo vjerojatno da sam
mnoge sate lutao naokolo, te bio prisiljen vratiti se gotovo na isto mjesto s kojega
sam otiao. Osim toga, primijetili su da sam po svemu sudei ja donio to tijelo s ne-
kog drugog mjesta, te se vjerojatno, budui da oito nisam poznavao tu obalu, usi-
drio u luci ne znajui za udaljenost grada od onog mjesta gdje sam odloio mrtvaca.
Gospodin Kirwin je, nakon to je uo taj iskaz, zahtijevao da me odvedu u sobu
gdje je mrtvo tijelo lealo prije pokopa, da bi se vidjelo kakav e uinak na mene
proizvesti pogled na njega. Ta je zamisao zacijelo bila izazvana strahovitom uznemi-
renou koju sam pokazao kad je opisan nain umorstva. Bio sam dakle, u pratnji
suca i jo nekoliko osoba, odveden do svratita. Nisam mogao a da ne uoim udno-
vate podudarnosti koje su iskrsnule tijekom te sudbonosne noi. Ali svjestan kako
sam razgovarao s mnogim ljudima na otoku na kojem sam boravio ba nekako u vri-
jeme kad je tijelo naeno, bio sam posve miran glede ishoda te afere.
Uao sam u sobu gdje je tijelo lealo i odveli su me do lijesa. Kako da opiem
moja uvstva kad sam ga ugledao? Jo uvijek sam dokraja proet stravom, i jo se ni
sada ne mogu sjetiti tog jezivog trenutka a da ne zadrhtim od uasa. Ispitivanje, na-
zonost suca i svjedoka, nestali su mi iz sjeanja poput sna kad sam pred sobom
ugledao isprueno beivotno tijelo Henryja Clervala. Hroptei da doem do daha,
bacio sam se na tijelo uskliknuvi:
- Zar su i tebe moje smrtonosne spletke liile ivota, najdrai moj Henry? Dvoje
sam ve unitio; druge rtve oekuju svoju sudbinu; ali ti, Clervale, moj prijatelju,
moj dobroinitelju...
Ljudsko tijelo vie nije moglo podnijeti muke koje sam proivljavao, te su me
iznijeli iz sobe u snanim grevima.
Poslije toga uslijedila je groznica. Leao sam dva mjeseca na rubu smrti; moje je
buncanje, kako sam kasnije uo, bilo zastraujue; nazivao sam se ubojicom Willi-
ama, Justine i Clervala. Ponekad sam preklinjao svoje uvare neka mi pomognu
unititi onog zloduha koji me muio; a u drugim sam trenucima ve osjeao prste te
nakaze kako me hvataju za vrat, i glasno sam vritao u smrtnoj muci i strahu. Sre-
om, budui da sam govorio svojim materinjim jezikom, razumio me samo gospodin
Kirwin; ali moje kretnje i bolni krikovi bili su dovoljni da preplae druge svjedoke.
Zato nisam umro? Jadniji i bjedniji nego to je ovjek ikad bio, zato nisam uto-
nuo u zaborav i smirenje? Smrt otima mnogu procvjetalu djeicu, jedinu nadu njiho-
vih roditelja koji ih ljube; kolike su nevjeste i koliki mladi ljubavnici jednoga dana

136
Frankenstein
 Mary Shelley

uivali pun procvat zdravlja i ufanja, da bi ve sljedeega postali plijenom crva i

raspadanja groba! Od kakve sam to tvari bio sainjen te sam se mogao oduprijeti toj
kii udaraca to su, poput okretanja kotaa, neprestano obnavljali moju muku?
Ali, bio sam osuen na ivot i za dva mjeseca zatekao sam se, kao probuen iz
sna, u uzama, ispruen na bijednom leaju, okruen uzniarima, straarima, zasuni-
ma i svim onim munim priborom to pripada tamnici. Bilo je jutro, sjeam se, kad
sam tako napokon doao k svijesti; zaboravio sam pojedinosti onoga to se zbilo i
osjeao sam samo kao da me iznenada svladala neka velika nesrea; ali kad sam
se osvrnuo oko sebe i zapazio prozore s reetkama i prljavtinu prostorije u kojoj
sam se nalazio, sve mi je ponovno sinulo u pamenju i gorko sam zastenjao.
Taj je zvuk uzbunio jednu staricu koja je spavala kraj mene u stolcu. Bila je
unajmljena bolniarka, ena jednog od uzniara, i izraz njezina lica izraavao je sve
one rune osobine koje su esto tipine za taj drutveni sloj. Crte lica bile su joj gru-
be i tvrde, poput osobe naviknute da bez suuti promatra prizore nevolje. Ton joj je
izraavao potpunu ravnodunost; obratila mi se na engleskom, i taj mi je glas zazvu-
ao poput onoga koji sam uo u svojim patnjama.
- Je li ti sada bolje, gospodine? - rekla je.
Odgovorio sam istim jezikom, slabanim glasom:
- Vjerujem da jest; ali, ako je sve to istina, ako zaista nisam sanjao, alim to sam
jo iv pa mogu osjetiti sav taj jad i uas.
- to se toga tie - odgovorila je starica - ako misli na onog gospodina koga si
ubio, vjerujem da bi ti bilo bolje da si mrtav, jer glavu dajem da e ti biti jako teko!
Ipak, to nije moja briga; poslali su me da te njegujem dok se ne oporavi; ja
obavljam svoju dunost mirne savjesti; bilo bi dobro kad bi svatko tako postupao.
S gnuanjem sam odvratio lice od ene koja je mogla izgovoriti tako beutne ri-
jei ovjeku netom spaenu sa samog ruba smrti; ali osjeao sam se bezvoljno i ni-
sam bio kadar razmiljati o svemu to se dogodilo. Cijeli niz zbivanja u mom ivotu
promicao je preda mnom kao san; ponekad sam posumnjao u njihovu istinitost jer mi
u duhu nikad nisu poprimala pravu snagu zbilje.
Kad su slike koje su lebdjele preda mnom postale jasnije, poela me hvatati
groznica; tmina je vladala posvuda oko mene; nikoga nije bilo u blizini da me utjei
blagim glasom ljubavi; nikakva me draga ruka nije podupirala. Doao je lijenik,
prepisao lijekove i stara ena ih je pripremila za mene; ali, krajnja nebriga bila je
vidljiva na prvome, a izraz okrutnosti vrlo istaknut na drugome licu. Koga bi mogla
zanimati sudbina ubojice, osim krvnika koji e zaraditi svoju plau?
To su mi bile prve misli, ali ubrzo sam saznao kako mi je gospodin Kirwin iska-
zao izvanredno dobroinstvo. Dao je da se za mene pripremi najbolja prostorija u
zatvoru (ma koliko jadna bila ta najbolja) i upravo se on pobrinuo za lijenika i
137
Frankenstein
 Mary Shelley

bolniarku. Istina je, rijetko me dolazio posjetiti, jer premda je arko elio olakati
patnje svakog ljudskog bia, nije elio biti nazoan mukama i jadnom mahnitanju
obinog ubojice. Ponekad je stoga dolazio k meni da se uvjeri kako nisam zanema-
ren, ali posjeti su bili kratki i u velikim razmacima.
Jednoga dana dok sam se postupno oporavljao, sjedio sam u stolcu napola otvore-
nih oiju, a obraza sivo-blijedih poput mrtvaca. Svladala me tuga i jad, i sve ee
sam mislio kako mi je bolje potraiti smrt, nego poeljeti ostati u svijetu koji za me
obiluje tolikim nevoljama. U jednom sam trenutku pomislio kako bih se morao
proglasiti krivim i otrpjeti zakonsku kaznu, neduan manje nego to je bila sirota
Justine. Takvim sam mislima bio zaokupljen kad su se otvorila vrata moga stana i
uao je gospodin Kirwin. Lice mu je izraavalo suut i razumijevanje; privukao je
stolac k mojemu i obratio mi se na francuskome:
- Bojim se da ste uistinu zgroeni ovim mjestom; mogu li bilo to poduzeti da
vam bude udobnije?
- Zahvaljujem vam, ali to o emu govorite meni ne znai nita; na cijeloj zemlji
nema te udobnosti koja bi mi bila od koristi.
- Svjestan sam kako je suut potpunog neznanca tek slaba utjeha ovjeku koga je
poput vas snala tako udnovata nevolja. Ali vi ete, nadam se, ubrzo napustiti ovo
turobno stanite, jer e nedvojbeno biti lako iznijeti dokaze koji e vas osloboditi
optube za zloin.
- To mi je zaista najmanja briga; spletom neobinih zbivanja ja sam postao najjad-
niji meu smrtnicima. Ovako proganjanu i izmuenu, i prije i sada, moe li smrt za
mene predstavljati neko zlo?
-- Zaista, nita ne moe biti alosnije i munije od udnovatih zbivanja kojima
smo svjedoci u posljednje vrijeme. Vi ste nekim neobinim sluajem izbaeni na ovu
obalu, uvenu po svojoj gostoljubivosti; smjesta uhieni i optueni za umorstvo. Prvi
prizor na koji ste naili bilo je truplo vaeg prijatelja, ubijenog na tako neobjanjiv
nain i postavljeno, da tako kaemo, rukom nekog zloduha na va put.
Kad je gospodin Kirwin to izrekao, bez obzira na uznemirenost koju sam osjetio u
tom pregledu mojih patnji, bio sam i prilino iznenaen znanjem koje je oito o meni
posjedovao. Zacijelo sam izrazom lica pokazao stanovito uenje jer je gospodin
Kirwin pourio dodati:
- Neposredno nakon to ste oboljeli, svi papiri koji su bili naeni uz vas dostavlje-
ni su mi, pa sam ih razgledao ne bih li otkrio kakav trag po kojemu bi vau rodbinu
izvijestio o vaoj nesrei i bolesti. Pronaao sam nekoliko pisama, meu ostalima i
jedno prema ijem sam poetku zakljuio da je od vaega oca. Smjesta sam pisao u
enevu; prola su gotovo dva mjeseca otkako je moje pismo odaslano. Ali vi ste bo-
lesni; ak i sada drete; niste sposobni za uzbuenja bilo kakve vrste.

138
Frankenstein
 Mary Shelley

- Ova je neizvjesnost tisuu puta gora od najuasnijeg dogaaja; recite mi kakav

se novi prizor smrti opet odigrao i ije umorstvo sad moram oplakivati?
- Vaa je obitelj sasvim dobro - rekao je gospodin Kirwin blagim glasom - i netko
vas je, jedan prijatelj, doao posjetiti.
Ne znam kojim mi je slijedom misli pala na um ta pomisao, ali smjesta sam
zakljuio kako je ubojica doao da se izruguje mojoj nevolji i da me drai Clervalo-
vom smru, kao novim poticajem da udovoljim njegovim paklenskim eljama.
Sakrio sam rukom oi i u najveim mukama povikao:
- Ah! Odvedite ga! Ne mogu ga vidjeti; za Boga miloga, ne dajte mu da ue!
Gospodin Kirwin promatrao me zbunjeno i uznemireno. Nije mogao a da moj
usklik ne protumai kao pretpostavku moje krivnje, pa ree prilino strogim glasom:
- Vjerovao sam, mladiu, da bi nazonost vaeg oca mogla biti dobrodola,
umjesto da izazove tako estoko odbijanje.
- Moj otac! - povikao sam, dok mi je svaka crta lica i svaki mii pokazivao prije-
laz od tjeskobe u ushienje. - Zar je zaista doao moj otac? Kako lijepo od njega, za-
ista lijepo! Ali, gdje je i zato ne pohita k meni?
Promjena moga ponaanja iznenadila je i razveselila suca; moda je pomislio
kako je moj prvi usklik bio trenutaan povratak delirija te mu se smjesta vratila nje-
gova prijanja dobronamjernost. Ustao je i zajedno s bolniarkom napustio sobu i za
koji as u nju je uao moj otac.
Nita mi u tom trenutku nije moglo pruiti vei uitak od dolaska mog oca. Pruio
sam ruku prema njemu i povikao;
- Ti si, dakle, zdrav i itav - a Elizabeth - a Ernest?
Otac me umirio uvjeravanjem kako im je dobro i pokuao, zadravajui se na tim
temama tako zanimljivim mome srcu, podii moje oajno raspoloenje; ali ubrzo je
osjetio kako zatvor ne moe biti prostorom vedrine.
- Na kakvom ti mjestu mora boraviti, sine moj! - rekao je, turobno promatrajui
prozore s reetkama i jadan izgled sobe. - Putovao si da potrai sreu, ali ini se da
te zla kob slijedi. A jadni Clerval...
Ime mog nesretnog i umorenog prijatelja izazvalo je preveliko uzbuenje da bih
ga mogao podnijeti u svom slabom stanju; potekle su mi suze.
- Naalost! Da, oe moj - odgovorio sam - ini se da je najstranija mogua sudbi-
na predviena za mene, te moram poivjeti da je ispunim, ili bih zacijelo umro na
Henryjevu lijesu.
Nije nam bilo doputeno provesti dulje vrijeme u razgovoru jer je krhko stanje
moga zdravlja zahtijevalo krajnji oprez i mjere da mi se osigura potreban mir.

139
Frankenstein
 Mary Shelley

Gospodin Kirwin uao je i opomenuo me kako ne smijem iscrpljivati snagu preveli-

kim naporom. Ali pojava moga oca bila je za me poput pojave anela uvara i osje-
ao sam kako mi se zdravlje malo-pomalo vraa.
Poto me bolest napustila, zaokupila me mrana i crna sjeta koju nita nije moglo
rastjerati. Pred oima mi je neprestano lebdjela slika Clervala, sablasnog i umorenog.
Vie nego jednom, uznemirenost koju su te misli izazivale pobudila je u mojim prija-
teljima strah od opasnog povratka bolesti. Jao! Zato su sauvali takav bijedan i
prezreni ivot? Zacijelo stoga da bih ispunio ono to mi je sudbina namijenila, a to
se sad blii zavretku. Ubrzo, ah, vrlo brzo, smrt e ugasiti ove kucaje i osloboditi
me tekog tereta tjeskobe koji me satire u prah; ispunjajui naelo pravde, i ja u ta-
koer potonuti u mir. Ali tada je smrt bila jo daleko, premda je elja bila neprestano
nazona u mojim mislima; i esto sam satima sjedio nepokretan i bez rijei, u elji da
neki strahoviti prevrat pokopa mene i moga unititelja u svojim ruevinama.
Pribliavalo se vrijeme suenja. Ve sam do tada proveo tri mjeseca u zatvoru, i
premda sam i dalje bio slab i u opasnosti da mi se bolest vrati, bio sam prisiljen pre-
valiti gotovo sto pedeset kilometara do pokrajinskog grada gdje se odravalo sue-
nje. Gospodin Kirwin sam se pobrinuo za prikupljanje svjedoka i za pripremu moje
obrane. Bio sam poteen sramote da se pojavljujem u javnosti kao zloinac, budui
da sluaj nije doao pred sud koji presuuje o ivotu i smrti. Porota je odbacila
optunicu kad se dokazalo kako sam bio na otocima Orkney u trenutku kad je prona-
eno tijelo moga prijatelja; i etrnaest dana poslije moje seobe, osloboen sam
zatvora.
Moj je otac bio izvan sebe od sree kad sam napokon osloboen mune optube
za zloin, sretan to mi je opet doputeno da udiem svje zrak i to se mogu vratiti u
svoju domovinu. Nisam dijelio te osjeaje jer su mi zidovi zatvora ili palae bili jed-
nako mrski. aa je ivota zanavijek bila otrovana, i premda je sunce sjalo na mene
jednako kao i na one ije je srce sretno i veselo, oko sebe nisam vidio nita do guste i
jezive tmine u koju ne prodire nikakvo svjetlo osim odsjaja dva oka to su me pro-
matrala. Ponekad su to bile izraajne Henryjeve oi, ukoene u smrti, tamne oi go-
tovo prekrivene kapcima i dugim crnim trepavicama to su ih obrubljivale. Ponekad
su to bile vodenaste, zamuene oi monstruma, onakve kakve sam prvi put vidio u
svojoj sobi u Ingolstadtu.
Otac je pokuavao u meni pobuditi njena uvstva. Govorio je o enevi, koju u
uskoro posjetiti, o Elizabeth i Ernestu; ali na te sam rijei mogao uzvratiti tek bolnim
jecajem. Ponekad bih zaista osjetio neku elju za sreom i sa sjetnom radou mislio
na moju ljubljenu sestrinu, ili eznuo, sa sve jaom maladie du pays,{19} da jo jed-
nom ugledam modro jezero i hitru Rhonu, koje sam toliko ljubio u ranom djetinjstvu;
ali u mojem je opem raspoloenju prevladala tupost u kojoj je zatvor bio jednako
dobrodolo boravite kao najboanstvenija scena u prirodi; i jedino to je to sta-
140
Frankenstein
 Mary Shelley

nje prekidalo bile su provale tjeskobe i oaja. U tim sam trenucima esto pokuavao
dokrajiti to postojanje koje sam mrzio, i bila je potrebna neija neprestana nazo-
nost i budnost koja e me sprijeiti da ne poinim neki strani in nasilja.
A ipak, preostala mi je jedna dunost, sjeanje na koju je napokon nadvladalo moj
sebini oaj. Bilo je nuno potrebno da se bez oklijevanja vratim u enevu i da ondje
bdijem nad ivotima onih koje sam toliko volio, te da u zasjedi ekani ubojicu ne bih
li - navede li me kakva prilika do mjesta gdje se on krije, ili me se opet usudi napasti
svojom nazonou - uspio, nepogreivo ciljajui, dokrajiti postojanje tog monstru-
oznog lika kome sam udahnuo ruglo od jo monstruoznije due. Moj otac je i dalje
nastojao odgoditi na odlazak, u strahu da neu moi izdrati napore putovanja, jer
sam bio potpuno skrhan - puka sjena ljudskoga bia. Vie nisam imao snage. Bio
sam tek kostur, a groznica mi je i no i dan muila oronulo tijelo.
Ipak, budui da sam tako nemirno i nestrpljivo zahtijevao da otputujemo iz Irske,
moj je otac zakljuio kako je najbolje da popusti. Uzeli smo mjesto na brodu koji je
plovio u Havre-de-Grce i odjedrili uz povoljan vjetar s irskih obala. Bila je pono.
Leao sam na palubi zagledan u zvijezde i oslukivao huku valova. Pozdravljao sam
tminu koja je sakrila Irsku od moga pogleda, a bilo mi je udaralo grozniavom ra-
dou pri pomisli da u uskoro vidjeti enevu. Prolost mi se prikazala u svjetlu ne-
kog jezivog sna; a ipak, brod na kojem sam se nalazio, vjetar koji me je tjerao
od omraene obale Irske i puina koja me okruivala vrlo su mi jasno davali do zna-
nja kako me nikakva vizija ne moe zavarati i kako je Clerval, moj prijatelj i najdrai
pratilac, pao rtvom meni i monstrumu kojeg sam ja stvorio. Preao sam u sjeanju
cijeli svoj ivot - svoju smirenu sreu dok sam ivio s obitelji u enevi, smrt moje
majke i odlazak u Ingolstadt. Prisjetio sam se, drui, onog suludog zanosa koji me
tjerao da stvorim mog jezivog neprijatelja, i prizvao sam u sjeanje no u kojoj je
oivio. Nisam bio u stanju dalje slijediti svoje misli; tisuu me uvstava shrvalo i
gorko sam zaplakao.
Jo od moga oporavka od groznice bio sam navikao svake veeri uzimati malu
koliinu laudanuma jer sam samo pomou tog napitka bio kadar nai poinka nunog
za ouvanje ivota. Muen sjeanjem na svoje razliite nesree, popio sam sada
dvostruku koliinu i ubrzo vrsto zaspao. Ali san mi nije pruio predah od razmilja-
nja i jada; u mojim se snovima pojavljivalo tisue predmeta koji su me plaili. Prije
jutra opsjela me nekakva nona mora; osjetio sam kako me avao hvata za vrat i ni-
sam ga se mogao osloboditi. U uima su mi odzvanjali krikovi i stenjanje. Moj otac,
koji me uvao, primijetivi moj nemir probudio me; oko nas bili su uzburkani valovi,
iznad nas oblano nebo, zloduha nije bilo: osjeaj sigurnosti, dojam da je
uspostavljeno primirje izmeu sadanjeg trenutka i neumitne, katastrofalne budu-
nosti, udijelio mi je neku vrstu smirenog zaborava, kojemu je ljudski duh po svom
ustroju posebno sklon.

141
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvadeset i drugo poglavlje

Plovidba je zavrila. Pristali smo i nastavili put prema Parizu. Ubrzo sam ustanovio
kako sam precijenio svoju snagu i kako se moram odmoriti prije nego to uzmognem
nastaviti putovanje. Briga i panja moga oca bila je neumorna, ali on nije znao izvo-
rite mojih patnji te se sluio pogrenim metodama u lijeenju neizljeiva zla. elio
je da potraim zabavu u drutvu. Ja sam se uasavao lica ovjeka. Ah, nisam se ua-
savao! Bili su mi braa, moji blinji, i osjeao sam kako me privlae ak i najo-
dvratniji meu njima, kao stvorenja aneoske prirode i nebeskog ustroja. Ali, osjeao
sam da nemam prava sudjelovati u njihovim odnosima. Odaslao sam meu njih
neprijatelja kojemu je priinjalo radost prolijevati im krv i naslaivati se njihovim
bolnim stenjanjem. Kako bi me svi, od prvog do zadnjega, prezirali i prognali iz svi-
jeta, da su samo znali za moja grena djela i za zloine kojih je izvor bio u meni!
Otac se napokon pokorio mojoj elji da izbjegavam drutvo i razliitim argu-
mentima pokuavao mi odagnati mrane misli. Ponekad je mislio kako sam silno po-
goen ponienjem zato to sam morao odgovarati za optubu za umorstvo te se tru-
dio dokazati mi jalovost ponosa.
- Naalost! Oe moj - rekao sam - kako me slabo poznaje. Zaista bi bilo ponie-
nje za ljudska bia, njihove osjeaje i strasti, kad bi bijednik poput mene osjeao po-
nos. Justine, jadna nesretna Justine, bila je neduna kao i ja i otrpjela je istu optubu;
umrla je zbog nje; a ja sam uzrok tome - ja sam je umorio. William, Justine i Henry -
svi su oni poginuli od moje ruke.
Moj je otac za vrijeme mog boravka u zatvoru esto uo od mene iste te rijei;
kad sam se na taj nain optuivao, inilo se ponekad da eli nekakvo objanjenje, a u
drugim prigodama kao da je to smatrao plodom delirija, kao da je za vrijeme moje
bolesti neka pomisao te vrste izniknula u mojoj mati te sam sjeanje na nju sauvao
i poslije oporavka. Izbjegavao sam objanjenja i ustrajao u utnji kad je rije bila o
onom prezira vrijednom biu koje sam stvorio. Imao sam dojam da bi me smatrali
ludim, a to bi mi samo po sebi zauvijek zavezalo jezik. Osim toga, nisam se mogao
prisiliti da otkrijem tajnu koja e moga sluatelja ispuniti zaprepatenjem i pretvoriti
strah i nenaravan uas u stalne stanovnike njegova srca. Stoga sam priguio svoju
nestrpljivu e za suuti i utio sam, kad bih dao itav svijet da nekome mogu povje-
riti svoju kobnu tajnu. A ipak, rijei poput ovih koje sam zabiljeio ponekad bi ne-
obuzdano provalile iz mene. Nisam ih mogao ni na koji nain protumaiti, ali njiho-

142
Frankenstein
 Mary Shelley

va je istinitost djelomice olakala teret mojeg tajnovitog jada.

Tom je prilikom moj otac rekao s neizmjernim uenjem:
- Najdrai moj Victore, kakva je to ludost? Dragi moj sine, preklinjem te da nikad
vie ne ustvrdi neto slino.
- Ja nisam lud! - povikao sam estoko. - Sunce i nebo, koji su motrili moje
postupke, mogu posvjedoiti kako govorim istinu. Ja sam ubojica tih jadnih i ne-
dunih rtava; oni su umrli zahvaljujui mojim podlim postupcima. Tisuu bih puta
prolio vlastitu krv, kap po kap, samo da sam njima mogao spasiti ivot; ali nisam
mogao, oe moj, uistinu nisam mogao rtvovati cijelu ljudsku rasu.
Zakljuak toga govora uvjerio je mog oca kako mi je um poremeen i smjesta je
promijenio temu razgovora te mi pokuao svrnuti misli u drugom pravcu. elio je,
koliko je god to mogue, izbrisati sjeanje na ono to se zbilo u Irskoj, i nikad to nije
spomenuo, niti meni doputao da prozborim o svojim nevoljama.
Kako je vrijeme prolazilo, poneto sam se smirio; nesrea mi je i dalje stolovala u
srcu, ali nisam vie onako nesuvislo govorio o vlastitim zloinima; bilo mi je do-
voljno da sam ih svjestan. Silnim nasiljem nad vlastitom osobom uspio sam priguiti
zapovjedniki glas nesree koja se ponekad eljela objaviti cijelom svijetu, i ponaa-
nje mi je bilo mirnije i sabranije nego ikad poslije moga putovanja na onaj ledenjak.
Nekoliko dana prije nego to smo otili iz Pariza na putu za vicarsku, primio
sam sljedee pismo od Elizabeth:

Dragi moj prijatelju,

bilo mi je veliko zadovoljstvo primiti pismo od mog ujaka, otposlano iz Pariza;
vie niste na ozbiljnoj udaljenosti, i mogu se nadati kako u vas vidjeti za manje od
etrnaest dana. Jadni moj roae, kolike si ti muke morao pretrpjeti! Oekujem da
e, kad te vidim, izgledati ak bolesniji nego kad si napustio enevu. Ova je zima
protekla u najveoj tuzi, tako sam bila izmuena tjeskobnom neizvjesnou; a ipak,
nadam se da u ugledati mir na tvom licu i otkriti kako ti srce nije posve lieno utje-
he i mira.
Ipak, strahujem da su osjeaji koji su te inili tako nesretnim prije godinu dana
moda s vremenom ak i ojaali. Ne bih te uznemirivala u ovom trenutku kada te
pritiu tolike nevolje, ali razgovor koji sam vodila s ujakom prije njegova odlaska
namee nunost nekih objanjenja prije nego to se opet sastanemo.
Objanjenja! Ti e moda rei, to bi to Elizabeth morala objanjavati? Ako to
uistinu i kae, moja su pitanja dobila odgovor i sve su moje dvojbe razrijeene. Ali
ti si daleko od mene i mogue je da se istodobno boji ovoga objanjenja i da ga pri-
eljkuje; i budui da je velika vjerojatnost kako je upravo tako, ne usuujem se vie
143
Frankenstein
 Mary Shelley

odgaati da stavim na papir ono to sam za tvoga izbivanja tako esto eljela izraziti,
ali nikad nisam imala hrabrosti zapoeti.
Ti vrlo dobro zna, Victore, kako je naa brana veza bila arka elja tvojih rodi-
telja, jo od naeg najranijeg djetinjstva. To nam je bilo reeno kad smo bili mladi, i
uili su nas da to s veseljem oekujemo kao dogaaj koji e se zacijelo zbiti. Bili
smo njeni drugovi u igri u djetinjstvu i, vjerujem, dragi i cijenjeni prijatelji jedno
drugome kad smo odrasli. Ali, kako brat i sestra esto osjeaju ivahnu privrenost
jedno drugome a da ne poele prisniju vezu, nije li to moda i na sluaj? Reci mi,
najdrai Victore, odgovori mi, preklinjem te naom zajednikom sreom, jed-
nostavnom istinom - da ti ne voli neku drugu?
Mnogo si putovao; proveo si nekoliko godina ivota u Ingolstadtu; i priznajem ti,
prijatelju moj, kad sam te protekle jeseni vidjela tako nesretna, vidjela kako bjei u
samou iz drutva svakoga stvorenja, nisam mogla a da ne pomislim kako moda a-
li zbog nae povezanosti i kako vjeruje da si au obvezan ispuniti elje svojih ro-
ditelja, premda su one suprotne tvojim nagnuima. Ali, ovo je pogrean pristup.
Priznajem ti, prijatelju moj, da te ljubim i da si u mojim zanesenim snovima o bu-
dunosti oduvijek bio moj trajni prijatelj i pratilac. No, tvoja je srea ono to imam
na umu jednako kao i moja kad kaem kako bi me na brak uinio zauvijek
nesretnom ako nije potaknut tvojim vlastitim slobodnim izborom. ak i sada u suza-
ma pomiljam kako, shrvan tolikim okrutnim nesreama, moda misli da mora pri-
guiti rijeju ast svu nadu u onu ljubav i sreu koja bi te jedina mogla vratiti u i-
vot. Ja, koja osjeam tako nesebinu sklonost prema tebi, mogla bih udeseterostruiti
tvoju nevolju postavim li se kao prepreka tvojim eljama. Ah! Victore, budi uvjeren
kako tvoja roakinja i druica u igri osjea prema tebi preveliku ljubav a da je takva
pretpostavka beskrajno ne rastui. Budi sretan, prijatelju moj, i pokori li se samo
ovome jednom zahtjevu s moje strane, budi uvjeren kako nita na svijetu nee imati
moi razoriti moj mir.
Ne dopusti da te ovo pismo uznemiri; nemoj odgovoriti sutra, ili prekosutra, ili
ak dok ne doe, ako ti je to bolno. Moj e me ujak izvijestiti o tvome zdravlju, i
ugledam li tek jedan smijeak na tvojim usnicama kad se opet susretnemo, izazvan
ovim ili bilo kojim drugim mojim nastojanjem, nikakva mi druga srea nee biti
potrebna.
Elizabeth Lavenza
eneva, 18. svibnja 17-

To je pismo u mom sjeanju oivjelo neto to sam ve bio zaboravio, onu zlodu-
hovu prijetnju: Bit u s tobom u tvojoj branoj noi! To je bila presuda koja mi je
izreena, i u toj e noi demon upotrijebiti svu svoju vjetinu da me uniti i da me

144
Frankenstein
 Mary Shelley

otrgne od pogleda na sreu koja je obeavala djelominu utjehu mojim patnjama. Te

je noi odluio okruniti svoje zloine mojom smru. Pa dobro, neka bude; tada e za-
cijelo doi do borbe na ivot i smrt u kojoj u, ako on nadvlada, ja nai svoj mir, a
njegova e vlast nada mnom prestati. Bude li on pobijeen, ja u biti slobodan
ovjek. Jao! Kakva sloboda? Onakva kakvu uiva seljak kad mu je obitelj poklana
pred oima, kua spaljena, zemlja opustoena, a on otjeran u progonstvo, bez doma,
bez sredstava i sam, ali slobodan. Takva bi bila moja sloboda, osim to sam u svojoj
Elizabeth posjedovao blago razmjerno, naalost, onim strahotama kajanja i krivnje
koje e me slijediti sve do smrti.
Slatka i ljubljena Elizabeth! itao sam i preitavao njezino pismo i nekakvi
njeniji osjeaji uvukli su mi se u srce i usudili mi se aputati o rajskim snovima, o
ljubavi i radosti. Ali jabuka je ve bila pojedena, a ruka anela podignuta da me otje-
ra od svake nade. A ipak bih umro samo da nju usreim. Izvri li monstrum svoju
prijetnju, smrt je neizbjena; ali ja sam svejednako iznova razmotrio nee li moja e-
nidba ubrzati moj usud. Moje bi unitenje zaista moglo nastupiti nekoliko mjeseci ra-
nije, ali posumnja li moj muitelj kako sam ga odgodio pod utjecajem njegovih zlo-
kobnih prijetnji, zacijelo e nai neke druge i moda jo stranije naine da mi se
osveti. Zakleo se da e biti sa mnom u mojoj branoj noi, a ipak nije smatrao tu pri-
jetnju neim to ga obvezuje na mir u meuvremenu jer je, kao da mi eli pokazati
kako se jo nije nasitio krvi, umorio Clervala neposredno nakon to je te prijetnje
izrekao. Stoga sam odluio da, ako moje najhitnije vjenanje s mojom roakinjom
vodi ili njezinoj srei ili srei mog oca, planovi mog protivnika protiv mog ivota ne
smiju odloiti taj obred ni za jedan jedini sat.
U tom sam stanju duha pisao Elizabeth. Moje je pismo bilo smireno i njeno.
Strahujem, ljubljena moja djevojko, rekao sam, kako nam malo sree ostaje na
ovoj zemlji; a ipak, sve to bih jednog dana mogao uivati usredotoeno je u tebi.
Otjeraj tvoje isprazne strahove; tebi i samo tebi posveujem svoj ivot i svoje poku-
aje da naem zadovoljstvo. Imam jednu tajnu, Elizabeth, stranu tajnu; kad ti bude
otkrivena, sledit e se do sri od uasa, a tada ne samo da te nee iznenaditi moja
tuga nego e se uditi kako sam preivio ono to sam morao pretrpjeti. Povjerit u ti
tu priu o nesrei i strahu dan nakon naeg vjenanja jer, slatka moja roakinjo,
meu nama mora vladati savreno povjerenje. Ali do tada, preklinjem te, nemoj to
spominjati niti nagovijetati. To te zaista ozbiljno molim, i znam da e me poslua-
ti.
Otprilike tjedan dana poslije dolaska Elizabethina pisma vratili smo se u enevu.
Slatka djevojka doekala me srdano i njeno, ali ipak su joj suze navrle na oi kad
je ugledala moje ispijeno tijelo i grozniave obraze. Ja sam zamijetio promjenu i u
njoj. Bila je mravija i izgubila je mnogo od one boanstvene ivahnosti koja me ne-
kad toliko zanosila; ali njezina blagost i njeni suutni pogled uinili su je prikladni-

145
Frankenstein
 Mary Shelley

jom druicom za ovjeka prokletog i bijednog poput mene.

Mir u kojem sam sad uivao nije potrajao. Sjeanje je sa sobom donosilo ludilo, i
kad bih pomislio na ono to se zbilo obuzimalo bi me pravo bezumlje; ponekad sam
bivao gnjevan i pjenio se od bijesa, ponekad sam bivao neraspoloen i oajan. Nisam
ni govorio ni gledao ni u koga, ve sam sjedio nepokretan, zbunjen mnotvom nevo-
lja koje su se na mene okomile.
Samo je Elizabeth imala snage da me izvue iz takvih stanja; njezin blagi glas
smirivao me kad bi me izbezumila strast i nadahnjivao ljudskim uvstvima kad bih
utonuo u tupost. Plakala je sa mnom i za mene. Kad bi mi se razum vratio,
raspravljala je sa mnom i trudila se da me potakne na pomirenje sa sudbinom. Ah!
Lako je nesretnicima pomiriti se sa sudbinom, ali za krivca nema mira. Muke kaja-
nja truju onu rasko koja se inae ponekad moe nai u preputanju pretjeranom
bolu.
Ubrzo poslije moga dolaska, otac je poeo govoriti o to hitnijem vjenanju s Eli-
zabeth. utke sam sluao.
- Ima li moda kakvu drugu vezu?
- Nikakvu na svijetu. Ljubim Elizabeth i veselim se naem sjedinjenju. Odredimo
dakle datum; i tada u se posvetiti, u ivotu ili smrti, srei moje roakinje.
- Dragi moj Victore, ne govori tako. Silne su nas nesree zadesile, ali daj da se sad
jo vre veemo za ono to je preostalo i prenesemo ljubav prema onima koje smo
izgubili na one koji jo ive. Na e krug biti malen, ali tijesno povezan sponama
privrenosti i uzajamne nesree. A kad vrijeme ublai tvoj oaj, rodit e se novi i
mili predmeti njenosti to e nadomjestiti one kojih smo tako okrutno lieni.
Takve su bile pouke mog oca. Ali meni se opet vraala u sjeanje ona prijetnja; a i
nije udo to sam tog zloduha, budui da se pokazao tako svemonim u svojim krva-
vim inima, smatrao gotovo nepobjedivim i to sam, kad je izgovorio rijei Bit u s
tobom u tvojoj branoj noi smatrao tu mranu kob neizbjenom. Ali smrt za mene
nije bila nikakvo zlo ako nije bila povezana s gubitkom Elizabeth i ja sam se stoga sa
zadovoljnim, pa ak i vedrim izrazom lica, sloio s mojim ocem da se, pristane li
moja roakinja, obred odri za deset dana, te sam tako, kako sam zamiljao, zapea-
tio svoju sudbinu.
Dragi Boe! Da sam na trenutak pomislio kakve bi mogle biti paklenske namjere
mog monstruoznog protivnika, bio bih se radije zauvijek protjerao iz svoje rodne
zemlje te lutao poput usamljenog prognanika cijelom zemaljskom kuglom, nego
pristao na taj zlosretni brak. Ali, kao da je posjedovao nekakvu arobnu mo,
monstrum me uspio zaslijepiti te nisam spoznao njegove prave namjere; i uvjeren
da pripremam tek vlastitu smrt, ubrzao sam smrt mnogo dragocjenije rtve.

146
Frankenstein
 Mary Shelley

Kako se pribliavalo razdoblje odreeno za nae vjenanje osjeao sam, zbog ku-
kaviluka ili zbog nekog proroanskog osjeaja, kako me obuzima beznae. Ali,
prikrivao sam svoje osjeaje vanjskom vedrinom koja je izazvala smijeak i radost
na licu mog oca, premda je jedva uspjela zavarati vazda budno i ljepe Elizabethino
oko. Ona je iekivala na brak sa smirenim zadovoljstvom, premda ne bez stanovi-
te strepnje, izazvane proteklim nevoljama, da bi se ono to se sad ini sigurnom i
opipljivom sreom moglo ubrzo raspriti u lepravi san i ne ostaviti nikakva traga do
dubokog i trajnog aljenja.
Poele su pripreme, u posjete su dolazili estitari i sve je naizgled bilo vedro. Po-
tisnuo sam to sam bolje mogao tjeskobu to mi se ugnijezdila u srcu i prividno
ozbiljno sudjelovao u planovima mog oca, premda bi oni lako mogli posluiti tek
kao scenografija za moju tragediju. Zahvaljujui nastojanjima mog oca, austrijska je
vlada vratila Elizabeth dio njezina nasljedstva. Pripadao joj je mali posjed na obala-
ma jezera Como. Sloili smo se da emo neposredno po naem vjenanju otii u
Villu Lavenza i provesti nae prve sretne dane na prekrasnom jezeru kraj kojega je
bila sagraena.
U meuvremenu, poduzeo sam sve mjere za obranu svoje osobe u sluaju da me
zloduh izravno napadne. Vazda sam uza se nosio pitolje i bode te neprestano bio na
oprezu da sprijeim bilo kakvu podvalu, i na taj sam nain stekao neto vie mira.
Zaista, kako se zakazani datum primicao, prijetnja mi se sve vie inila tlapnjom
koju ne treba smatrati dostojnom moje uznemirenosti, dok je srea kojoj sam se na-
dao u svom braku izgledala to sigurnijom to se vie primicao dan njezina posvee-
nja, te sam neprestano sluao gdje se o tome govori kao o dogaaju koji nikakva
nezgoda ne moe sprijeiti.
inilo se da je Elizabeth sretna; moje smireno ponaanje znatno je pridonijelo da
se raspre njezini strahovi. Ali onog dana koji je trebao ispuniti moje elje i moju
sudbinu obuzela ju je sjeta, i neka slutnja zla nije joj dala mira; a moda je takoer
mislila na onu groznu tajnu koju sam joj obeao otkriti narednoga dana. Moj je otac
u meuvremenu bio izvan sebe od sree, i u zahuktalim je pripremama u sjeti svoje
neakinje prepoznao tek stidljivost mladenke.
Poto je obred obavljen, u kui mog oca okupilo se veliko drutvo, ali bilo je do-
govoreno da emo Elizabeth i ja zapoeti nae putovanje brodom, prenoivi tu no
u Evianu, te nastaviti put sljedeeg dana. Dan je bio vedar, vjetar povoljan; svi su se
smjekali pri poetku nae svadbene plovidbe.
Bili su to posljednji trenuci moga ivota u kojima sam uivao u osjeaju sree.
Brzo smo odmicali; sunce je bilo vrue, ali od njegovih nas je zraka titila neka vrsta
baldahina dok smo uivali u ljepoti krajolika, ponekad na jednoj strani jezera, gdje
smo vidjeli Mont Salve, ugodne obale Montalgrea, a u daljini, nadvisujui sve oko

147
Frankenstein
 Mary Shelley

sebe, prekrasan Mont Blanc i skupinu snjenih planina koje ga uzalud pokuavaju
oponaati; ponekad smo, pribliivi se suprotnoj obali, gledali velianstvene planine
Jura, okrenute tamnom stranom prema tenji da se napusti rodna zemlja, i goto-
vo nepremostiva prepreka osvajau koji bi je elio pokoriti.
Uhvatio sam Elizabeth za ruku.
- Ti si alosna, ljubavi moja. Ah! Da zna to sam prepatio i to bih jo mogao
pretrpjeti, nastojala bi mi omoguiti da osloboen oaja okusim mir koji mi je do-
puteno uivati barem ovaj jedan dan.
- Budi sretan, dragi moj Victore - odgovorila je Elizabeth. - Uzdam se da ne
postoji nita to te moe uznemiriti; i budi uvjeren kako mi je srce zadovoljno, iako
mi ivahna radost ne zrai s lica. Neto mi apue da ne smijem polagati prevelike
nade u budunost koja se pred nama otvara, ali ne elim sluati takav mraan glas.
Gledaj kako se brzo kreemo i kako oblaci, koji katkad zakrivaju a katkad nadvisuju
kupolu Mont Blanca, ine ovaj prekrasni prizor jo zanimljivijim. Svrati pozornost i
na bezbrojne ribe koje plivaju u prozirnoj vodi, gdje moemo razaznati svaki ka-
meni to lei na dnu. Kakav boanstven dan! Kako se sretnom i smirenom ini sva
priroda!
Tako je Elizabeth nastojala skrenuti nae misli od svakog razmiljanja o melanko-
linim temama. Ali njezino je raspoloenje bilo kolebljivo; radost bi joj na trenutke
zaiskrila u oima, ali neprestano se povlaila pred zabrinutou i razmiljanjem.
Sunce se spustilo nie na nebu. Proli smo kraj rijeke Drance i promatrali njezinu
putanju kroz klance viih i udoline niih gora. Alpe se tu primiu jezeru, i pribliili
smo se amfiteatru planina to tvore njegovu istonu granicu. Toranj Eviana blistao je
pod umama koje ga okruuju i lancima planina nad planinama koje se nad njim
izdiu.
Vjetar to nas je do tada tjerao nevjerojatnom brzinom pao je pri zalazu sunca i
pretvorio se u lagani povjetarac; blagi je zefir tek mrekao vodu i izazivao ugodno
gibanje stabala dok smo se pribliavali obali s koje se irio prekrasan miris cvijea i
sijena. Sunce se spustilo iza obzora kad smo pristali, i kad sam dodirnuo obalu osje-
tio sam kako u meni oivljavaju one brige i strahovi koji e me ubrzo spopasti i kojih
se nikad vie neu otresti.

148
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvadeset i tree poglavlje

Bilo je osam sati kad smo pristali; neko smo vrijeme hodali po obali uivajui u
kratkotrajnom svjetlu, a potom se povukli u svratite i promatrali prekrasni prizor
voda, uma i planina skrivenih tamom, u kojoj su se ipak jo isticali njihovi crni
obrisi.
Vjetar koji je pao na jugu sad se s velikom estinom podigao na zapadu. Mjesec
je doao do vrhunca na nebu i poeo silaziti; oblaci su hitali preko njega bre od
orlova leta i tamnili mu zrake, dok je jezero odraavalo prizor uskovitlanog neba, do-
datno podcrtan nemirnim valovima to su se poeli podizati. Iznenada se spustio
olujni pljusak.
Tijekom dana bio sam smiren, ali im je no prikrila obrise predmeta, u mojem je
duhu izronilo na tisue strahova. Bio sam pun tjeskobe i na oprezu, dok mi je desni-
ca stezala pitolj skriven na grudima; svaki me zvuk straio, ali odluio sam skupo
prodati svoj ivot i ne uzmaknuti pred sukobom sve dok ili moj ivot ili ivot mog
protivnika ne bude ugaen.
Elizabeth je neko vrijeme bojaljivo i preplaeno utke promatrala moju uznemi-
renost, ali neto joj je u mom pogledu otkrilo u kakvom groznom strahu ivim i,
drui, upitala je: - to te to tako uznemiruje, dragi moj Victore? Od ega to strahu-
je?
- O! Smiri se, smiri se, ljubavi moja - odgovorio sam. - Jo ova no i sve e biti
sigurno; ali ova je no uasna, zaista uasna.
Proveo sam jedan sat u tom stanju duha kad sam iznenada spoznao kako e
grozna ta bitka koju svakog trenutka oekujem biti za moju enu, pa sam je gorljivim
molbama nagovorio da se povue na spavanje, odluivi da joj se ne pridruim sve
dok ne steknem neka saznanja o poloaju moga neprijatelja.
Ostavila me i nastavio sam neko vrijeme hodati amo-tamo po hodnicima kue i
istraivati svaki kutak koji bi mogao ponuditi sklonite mom protivniku. Ali nisam
mu otkrio ni traga i poeo sam zamiljati kako se moda neka sretna okolnost umije-
ala te sprijeila izvrenje njegovih prijetnji, kad sam iznenada zauo prodoran i je-
ziv krik. Dopirao je iz sobe u koju se povukla Elizabeth. Kad sam ga uo, cijela mi je
istina naglo navrla u glavu, ruke su mi klonule, svaki mii i svako vlakno zastali su
u meni; osjeao sam krv kako mi protjee ilama i trnce na krajevima udova. To je
stanje trajalo tek trenutak; krik se ponovio i ja sam uletio u sobu.
149
Frankenstein
 Mary Shelley

Dragi Boe! Zato tada nisam ispustio duu! Zato sam sada ovdje da pripovije-
dam o umorstvu najljepe nade i najistijeg stvorenja na Zemlji? Leala je ondje, bez
ivota i bez due, baena preko kreveta tako da joj je glava visjela prema dolje, a bli-
jede i unakaene crte lica bile napola pokrivene kosom. Kamo se god okrenem vidim
isti taj lik - njezine beskrvne ruke i beivotno tijelo koje je ubojica bacio na njezin
nevjestinski odar. Zar sam mogao to vidjeti i poivjeti? Naalost! ivot je uporan i
najvre se dri ondje gdje ga najvie mrze. Samo sam na trenutak izgubio mo
pamenja; pao sam bez svijesti na pod. Obrad.a Bo.den
Kad sam se oporavio, zatekao sam se okruen ljudima iz svratita; njihova su lica
izraavala uasan strah, ali strava drugih inila mi se tek ruglom, sjenom onih
uvstava koja su mene titala. Pobjegao sam od njih u prostoriju gdje je lealo tijelo
Elizabeth, moje ljubavi, moje ene, jo tako nedavno ive, tako mile, tako skupocje-
ne. Poloaj u kojem sam je prvi put ugledao bio je izmijenjen i sada, dok je lea-
la glave poloene na ruku i s rupcem prebaenim preko lica i vrata, mogao sam po-
misliti da spava. Jurnuo sam prema njoj i strastveno je zagrlio, ali mrtva tromost i
hladnoa udova jasno mi je govorila kako je ono to sada drim u naruju prestala
biti ona Elizabeth koju sam ljubio i oboavao. Ubilaki znak zloduhovih prstiju vidio
joj se na vratu, a dah vie nije navirao s usana.
Dok sam se jo tako nadvijao nad njom izbezumljen od oaja, sluajno sam podi-
gao pogled. Prozori sobe prije su bili zatvoreni i sad sam osjetio nekakvu jezu videi
kako blijedo svjetlo mjeseine rasvjetljuje sobu. Kapci su odjednom bili irom
raskriljeni i s osjeajem neopisive strave ugledao sam iza prozora onaj grozni, jezivi
lik. Monstrum je bio ogavno isceren; inilo se kako se porugljivo naslauje dok
svoj avolski prst upire u truplo moje ene. Jurnuo sam prema prozoru i, izvukavi
pitolj iz njedara, opalio; ali on mi je izmakao, skoio sa svog mjesta i, trei brzi-
nom munje, uronio u jezero.
Pucanj iz pitolja privukao je gomilu ljudi u sobu. Pokazao sam im mjesto gdje je
iezao i slijedili smo trag amcima; baene su mree, ali uzalud. Nakon to je prolo
nekoliko sati, vratili smo se obeshrabreni, a veina je mojih pratilaca povjerovala
kako je taj lik bio iskljuivo plod moje mate. Kad smo se iskrcali, dali su se u
pretraivanje okolia, i nekoliko je skupina polo u razliitim smjerovima u ume i
vinograde.
Pokuao sam ih pratiti i udaljio se malo od kue, ali u glavi mi se zavrtjelo, poeo
sam posrtati poput pijanca i napokon sam se sruio u stanju potpune iscrpljenosti;
neka mi se opna prevukla preko oiju, a koa mi se sasuila od vruice. U tom sam
stanju odnesen i poloen na krevet, jedva svjestan onoga to se dogodilo; pogled mi
je lutao po sobi kao da trai neto to sam izgubio.
Poslije nekog vremena ustao sam i, gotovo nagonski, oteturao do sobe gdje je le-

150
Frankenstein
 Mary Shelley

alo mrtvo tijelo moje ljubljene. Oko nje su se okupile uplakane ene; zastao sam uz
odar i pridruio svoje alosne suze njihovima; sve to vrijeme u glavi mi nije bilo ni-
jedne jasne misli, ve su lutale od predmeta do predmeta ponesene zbrkanim
razmatranjem mojih nevolja i njihova uzroka. Bio sam smuen, obavijen oblakom
zaprepatenja i strave. Williamova smrt, Justinino smaknue, umorstvo Clervala i na-
pokon, moje ene; u tom trenutku nisam ak znao ni jesu li moji jedini preostali pri-
jatelji sigurni od zlobe tog monstruma; moj otac se mogao ba u tom trenutku griti
pod njegovim stiskom, a Ernest bi mu mogao leati mrtav do nogu. Od te sam po-
misli zadrhtao i odluio djelovati. Sabrao sam se i nakanio vratiti u enevu to je
bre mogue.
Nisam mogao nabaviti konje pa sam se morao vratiti jezerom; ali vjetar nije bio
povoljan, a kia je lijevala kao iz kabla. Meutim, bilo je jo rano jutro, i mogao sam
se gotovo sa sigurnou uzdati da u stii do noi. Unajmio sam ljude da veslaju, a i
sam sam se primio vesala, jer sam uvijek nalazio olakanje od duhovnih muka u tje-
lesnim naporima. Ali neopisiv jad koji sam osjeao i pretjerana uzbuenja koja sam
proivio uinili su me nesposobnim za bilo kakav napor. Odbacio sam veslo i oslo-
nivi glavu na ruke prepustio se sumornim mislima koje su navirale. Kad bih podi-
gao pogled, vidio sam prizore koji su mi bili poznati iz sretnijih vremena i koje sam
promatrao tek dan ranije u drutvu one to je sad bila samo sjena i sjeanje. Suze su
mi lile iz oiju. Kia je prestala na trenutak i vidio sam kako se ribe igraju u vodi,
kao to su se igrale tek nekoliko sati ranije; tada ih je promatrala Elizabeth. Nita nije
bolnije ljudskome duhu od velike i iznenadne promjene. Sunce je moglo sjati ili
su se mogli navui oblaci, ali nita vie nije moglo biti onakvo kakvo je bilo dan ra-
nije. Zloduh mi je oteo svaku nadu u buduu sreu; nikad ivo stvorenje nije bilo
tako nesretno kao to sam bio ja; takav jezivi dogaaj jedinstven je u povijesti ovje-
anstva.
Ali emu se zadravati na zbivanjima koja su uslijedila nakon ovog posljednjeg,
najmunijeg dogaaja? Moja je pria pria o strahotama; doao sam do njihova
vrhunca i ono to sad moram ispripovjediti moe vam biti tek dosadno. Znajte da su
mi, jedan po jedan, svi prijatelji bili oteti; ostao sam naputen. Moja je vlastita snaga
iscrpljena, i moram u nekoliko rijei iznijeti ostatak moje jezive prie.
Stigao sam u enevu. Moj otac i Ernest jo su bili na ivotu, ali prvi je pokleknuo
pod vijestima koje sam donio. I sad ga vidim, tog prekrasnog i asnog starca! Oi su
mu lutale kao odsutne, jer su izgubile svoju draest i svoje veselje - svoju Elizabeth,
svoju vie no ker, kojoj je poklanjao svu onu ljubav to je osjea ovjek na zalasku
ivota kad se, budui da nema mnogo ljubavi, to vre dri onih koje su mu preosta-
le. Proklet, proklet bio onaj monstrum koji je navukao jad na njegove sijede vlasi i
osudio ga da svene od tuge! Nije mogao ivjeti u tim grozotama koje su se gomila-
le oko njega; izvori postojanja iznenada su presahnuli; nije bio kadar ustati iz poste-

151
Frankenstein
 Mary Shelley

lje, i za nekoliko dana umro mi je u naruju.

to se tada zbilo sa mnom? Ne znam; izgubio sam svaki osjet, i lanci i tmina bili
su jedino to me titalo. Ponekad sam dodue snivao kako etam po cvjetnim livada-
ma i ljupkim dolinama s prijateljima iz mladosti, ali budio sam se u uzama. Uslijedi-
la je sjeta, ali malo-pomalo vrlo sam jasno shvatio svoju bijedu i poloaj i tada sam
otputen iz zatvora. Jer, proglasili su me ludim i ini se da mi je tijekom mno-
gih mjeseci samotna elija bila jedinom nastambom.
Sloboda bi, meutim, bila nekoristan dar da se nisam konano probuene svijesti
istodobno probudio i za osvetu. Kako me sjeanje na protekle nevolje sve vie tita-
lo, poeo sam razmiljati o njihovu uzroku - onom monstrumu kojega sam sam stvo-
rio, onom podlom demonu kojeg sam uputio u svijet na vlastitu nevolju. Obuzimao
me bjesomuan gnjev kad bih pomislio na njega, i elio sam i usrdno sam molio da
ga dobijem u ake pa da se moja strana i silovita osveta obori na njegovu prokletu
glavu.
Moja se mrnja nije dugo ograniavala na beskorisne elje; poeo sam razmiljati
o najboljem nainu da ga pronaem; i u tu sam svrhu, otprilike mjesec dana nakon
svog otputanja, otiao sucu u gradu i rekao mu kako elim podnijeti tubu, kako
znam tko je unitio moju obitelj i kako zahtijevam da upotrijebi sav svoj autoritet da
uhiti ubojicu.
Sudac me sasluao pozorno i prijazno.
- Budite uvjereni, gospodine - rekao je - da neu tedjeti ni napora ni volje da
otkrijemo tog zloinca.
- Zahvaljujem vam - odgovorio sam. - Sasluajte, dakle, iskaz koji u vam dati.
Uistinu, to je pria tako neobina da bih se bojao kako u nju neete povjerovati, kad
u istini ne bi bilo neega to, ma kako zvualo udnovato, ovjeka sili da vjeruje.
Pria je odve povezana da bi se mogla shvatiti kao san, a ja nemam motiva za lai.
Moje je ponaanje dok sam mu se tako obraao bilo dojmljivo, ali smireno; u
svom sam srcu donio odluku kako u svog unititelja slijediti do smrti, i taj mi je cilj
ublaio muke i na odreeno me razdoblje pomirio sa ivotom. Ispripovjedio sam
dakle svoju povijest, kratko, ali odluno i precizno, vjerno navodei datume i nikad
ne skreui u estoke optube ili jadikovke.
Sudac je isprva, ini se, bio dokraja ispunjen nevjericom, ali kako sam nastavljao,
sluao je sve pozornije i sa sve veim zanimanjem; ponekad sam vidio kako je uz-
drhtao od straha; drugi put bi mu se opet na licu italo iskreno uenje, bez traga
ikakve sumnje.
Kad sam zavrio priu, rekao sam:
- To je bie koje ja optuujem i za ije uhienje i kaznu molim da iskoristite sve

152
Frankenstein
 Mary Shelley

svoje ovlasti. To vam je dunost kao sucu, i vjerujem i nadam se kako se vaa
uvstva kao ovjeka nee ovom prilikom pobuniti protiv izvrenja tih obveza.
Taj je govor izazvao znatnu promjenu na licu moga sluatelja. Sasluao je moju
priu s onim polovinim vjerovanjem koje se poklanja priama o sablastima i nadna-
ravnim zbivanjima; ali kad se od njega zahtijevalo da dosljedno tome slubeno
postupi, cijela se plima njegove nevjerice povratila. Meutim, prijazno mi je odgovo-
rio:
- Vrlo bih vam rado pruio svaku moguu pomo u vaoj potjeri, ali stvorenje o
kojem govorite oito posjeduje moi koje bi osujetile sve moje napore. Tko da slijedi
zvijer koja moe prelaziti more leda i boraviti u piljama i jazbinama u koje se nije-
dan ovjek ne bi usudio zai? Osim toga, prolo je nekoliko mjeseci od izvrenja nje-
govih zloina i nitko ne moe pogoditi na koje je mjesto odlutao ili koje prostore
sada nastava.
- Uope ne dvojim da se on zadrava kraj mjesta na kojem ja boravim, a ako je
zaista potraio utoite u Alpama, moe ga se loviti kao divokozu i unititi kao gra-
beljivu zvijer. Ali jasno mi je vae razmiljanje; vi ne vjerujete u moju priu i ne
namjeravate progoniti mog neprijatelja da biste ga kaznili onako kako zasluuje.
Dok sam govorio, gnjev mi je blistao u oima; sudac je bio prestraen.
- Varate se - rekao je. - Ja u se potruditi, i ako je u mojoj moi da uhvatim tog
monstruma, budite sigurni da e ga stii kazna primjerena njegovim zloinima. Ali
strahujem, prema onome kako ste sami opisali njegova svojstva, da e se to pokazati
neprovedivim; morate, dakle, dok se poduzimaju sve prikladne mjere, ipak biti
pripremljeni na razoaranje.
- To se ne smije dogoditi; ali to god ja rekao, od toga nee biti nikakve hasne.
Moja osveta vama nita ne znai; a ipak, premda doputam da je rije o poroku, mo-
ram priznati kako je to sveobuhvatna i jedina strast u mojoj dui. Moj gnjev je neopi-
siv kad pomislim kako ubojica, koji je zahvaljujui meni puten meu ljude, jo uvi-
jek postoji. Vi odbijate moj pravedan zahtjev; preostaje mi tek jedan izlaz, i posvetit
u se, bilo u ivotu bilo u smrti, unitenju toga stvora.
Drhtao sam od pretjeranog uzbuenja dok sam to govorio; u mom je ponaanju
bilo neke mahnitosti i neto, u to uope ne dvojim, od one uzviene estine koju su
navodno posjedovali drevni muenici. Ali jednom enevskom sucu, kojega je duh
zaokupljen posve drugaijim mislima od onih o predanosti nekom cilju i o junatvu,
to stanje duha veoma je nalikovalo ludilu. Pokuao me je umiriti, kao to dadilja smi-
ruje dijete, ponovno tumaei moju priu kao posljedicu delirija.
- ovjee - povikao sam - kakva ste vi neznalica u svojoj oholoj mudrosti! Presta-
nite; ne znate to govorite!
Izletio sam iz kue gnjevan i uznemiren i povukao se da razmislim o nekom dru-
153
Frankenstein
 Mary Shelley

gom nainu djelovanja.

154
Frankenstein
 Mary Shelley

Dvadeset i etvrto poglavlje

U mojoj trenutanoj situaciji svaka mi je svjesna misao bivala smjesta progutana i

izgubljena. Bio sam gonjen bjesnilom; samo mi je osveta davala snagu i sabranost;
oblikovala je moje osjeaje i doputala mi da budem proraunat i smiren u razdoblji-
ma kad bi mi sudbina inae bila delirij ili smrt.
Prva mi je odluka bila da zauvijek napustim enevu; moja zemlja, koja mi je dok
sam bio sretan i ljubljen bila tako draga, sad mi je u nevolji postala mrskom.
Opskrbio sam se odreenim iznosom novca, uz nekoliko dragocjenosti koje su pripa-
dale mojoj majci, i otputovao.
I tada su poela moja lutanja, koja e prestati tek kad i ivot. Proputovao sam go-
lemi dio zemlje i otrpio sve one tegobe na koje putnici po pustinjama i barbarskim
zemljama mogu lako naii. Kako sam ivio, gotovo da i ne znam; mnogo sam puta
znao ispruiti umorne udove na pjeskovitoj ravnici i moliti za smrt. Ali osveta me
odravala na ivotu; nisam se usuivao umrijeti i ostaviti svog protivnika da ivi.
Kad sam otiao iz eneve, prva mi je zadaa bila pronai nekakav klju koji e mi
pomoi da uem u trag svom monstruoznom neprijatelju. Ali plan mi je bio neodre-
en i mnoge sam sate proveo lutajui po gradskoj okolici, ne mogavi odluiti kojim
bih putem krenuo. Prije nego to e zanoati, zatekao sam se na ulazu u ono groblje
na kojem su poivali William, Elizabeth i moj otac. Uao sam i pribliio se kamenu
koji je oznaavao njihov grob. Sve je bilo tiho, osim lia na drveu koje je bilo bla-
go uznemireno vjetrom; no je bila gotovo mrana, i cijeli je prizor bio svean i
dirljiv ak i nezainteresiranom promatrau. inilo se da due pokojnika lebde naoko-
lo i bacaju sjenu, nevidljivu ali osjetnu, oko glave alobnika.
Iskrena alost koju je taj prizor isprva pobudio brzo je prepustila mjesto gnjevu i
oaju. Oni su bili mrtvi, a ja iv; njihov je ubojica takoer na ivotu, i da bih ga
unitio moram jo produljiti svoju munu egzistenciju. Kleknuo sam na travu, polju-
bio zemlju i uzdrhtalim usnama zavapio:
- Kunem se posveenom zemljom na kojoj kleim, sjenama koje lutaju oko mene,
dubokom i vjenom boli koju osjeam i tobom, o Noi, i dusima koji nad tobom sto-
luju, da u progoniti demona koji je izazvao ovu nevolju sve dok ili on ili ja ne pogi-
nemo u posljednjem odlunom okraju. U tu u svrhu sauvati svoj ivot; da bih
izvrio tu slatku osvetu, ponovno u gledati sunce i gaziti zeleno raslinje zemlje koje
bi inae zauvijek moralo ieznuti pred mojim oima. I zazivam vas, due mrtvih, i

155
Frankenstein
 Mary Shelley

vas, lutajue pomonike osvete, da me podrite i vodite u mojem djelu. Neka taj
prokleti i paklenski monstrum osjeti svu teinu muka; neka se napije tog oaja koji
sad mene mui.
Zapoeo sam svoju zakletvu sveano i s nekim strahopotovanjem, koje me goto-
vo uvjerilo kako me sjene mojih ubijenih prijatelja uju i odobravaju moju odanost,
ali bjesovi su me opsjeli kad sam zavravao i gnjev mi je priguio rijei.
Odgovorio mi je glasan i avolski smijeh koji se razlegao kroz tiinu noi. Dugo
mi je i muno odzvanjao u uima; jeka se odbijala od planina i uinilo mi se kao da
me pakao okruuje porugom i smijehom. Zacijelo bi me u tom trenutku opsjelo ludi-
lo i unitio bih svoje bijedno bie, da moja zakletva nije ve bila izreena i da nisam
bio predodreen za osvetu. Smijeh je zamro kad me dobro poznati i odvratan glas,
naizgled blizu mog uha, oslovio glasnim apatom:
- Zadovoljan sam, bijedni nesretnie! Odluio si ivjeti i ja sam zadovoljan.
Zaletio sam se prema mjestu s kojega se uo glas, ali avo je izmakao mojim ru-
kama. Iznenada se izdigao iroki krug mjeseca i jarkim svjetlom obasjao njegovo sa-
blasno i iskrivljeno oblije, dok je bjeao odande brzinom veom no to je smrtniku
mogua.
Progonio sam ga; i ve mnogo mjeseci to je posao kojim se bavim. Potaknut tek
neodreenim tragom, slijedio sam vijugavi tok Rhone, ali uzalud. Pojavilo se modro
Sredozemno more i udnovatom sluajnou vidio sam zloduha kako je nou uao i
sakrio se u brod koji se spremao na Crno more. Ukrcao sam se na isti brod, ali on je
pobjegao, ne znam kako.
Posred divljih prostranstava tatarskih pustinja i Rusije, premda mi je i dalje izmi-
cao, neprestano sam mu bio na tragu. Ponekad su me seljaci, preplaeni njegovom
uasnom pojavom, znali izvijestiti o njegovu kretanju; ponekad je on sam, u strahu
da u se, izgubim li mu trag, prepustiti oaju i umrijeti, ostavljao nekakav znak koji
e mi pokazati put. Poelo je snijeiti, i vidio sam otisak njegove goleme stope na bi-
jeloj ravnici. Ti, koji tek ulazi u ivot, kojemu je briga novost a muke nepoznanica,
kako ti moe razumjeti to sam tad osjeao i to jo uvijek osjeam? Studen, osku-
dica i umor bili su najmanje to mi je bilo podnijeti; demon me prokleo i nosio sam
sa sobom svoj vjeni pakao; a ipak me nekakav duh dobrote pratio i upravljao mojim
koracima, i kad bih najvie mrmljao, iznenada me izvlaio iz naizgled nesavladivih
tekoa. Ponekad bih, kad bi mi narav svladana gladovanjem posustala od iscrplje-
nosti, pronaao u pustinji za me pripremljen obrok, koji bi me povratio u ivot i po-
novno ohrabrio. Hrana je, istina, bila priprosta, onakva kakvom se hrane seljaci, ali
elim vjerovati kako su je onamo postavili dusi koje sam zazvao da mi pomognu.
esto bi, kad je posvuda vladala sua i nebesa bila bez ijednog oblaka, a ja umirao
od ei, maleni oblaak zakrio nebo, prolio nekoliko kapi koje bi me oivjele, i

156
Frankenstein
 Mary Shelley

nestao.
Slijedio sam, kad sam mogao, rijene tokove; ali njih je demon obino izbjega-
vao, budui da se ondje najvie okuplja stanovnitvo neke zemlje. Na drugim mjesti-
ma rijetko sam viao ljudska bia, i obino sam se prehranjivao divljim ivotinjama
na koje sam sluajno nailazio. Imao sam uza se novca i dijelei ga stekao prija-
teljstvo seljana; ili bih sa sobom donio neto mesa od ubijene divljai koju sam,
uzevi sebi tek manji dio, vazda poklanjao onima koji su mi osigurali vatru i pribor
za kuhanje.
Moj mi je ivot, dok je tako prolazio, bio zaista mrzak, i samo sam u snu mogao
okusiti radost. O, blaeni snu! esto bih, kad sam se najjadnije osjeao, utonuo u po-
inak, i snovi su me tada prenosili u neki drugi svijet. Dusi koji su me uvali osigura-
li su mi te trenutke, ili bolje rei sate sree, da bih sauvao snagu do ispunjenja cilja
mog hodoaa. Lien toga predaha, zacijelo bih podlegao tegobama. Tijekom dana
podravala me i nadahnjivala nada u no: jer u snu sam vidio moje prijatelje, moju
enu i ljubljenu mi zemlju. I opet sam vidio prijazno lice mog oca, sluao srebrne to-
nove glasa moje Elizabeth i gledao Clervala u naponu snage i zdravlja. esto sam
danju, umoran od naporna hodanja, uvjeravao sama sebe kako sanjam, a kako u kad
padne no uivati zbilju u naruju svojih najdraih prijatelja. Kakvu sam neizrecivo
bolnu ljubav osjeao tada za njih! Kako sam vrsto privijao k sebi njihove mile obli-
ke, koji su ponekad opsjedali ak i moje budne sate, i uvjeravao sama sebe kako su
jo ivi! U takvim bi trenucima osveta koja je u meni gorjela zamirala u mom srcu, i
slijedio sam stazu prema unitenju demona vie kao zadau koju mi je nametnulo
nebo, kao mehaniki poriv neke sile koje nisam svjestan, nego kao arku elju svoje
due.
Kakvi su bili osjeaji onoga koga sam slijedio, ne mogu znati. Ponekad je dodue
urezivao u koru stabala ili u kamen poruke koje su me vodile i poticale moj bijes.
Moja vladavina jo nije zavrila - te su se rijei mogle itati na jednom od tih zapi-
sa - ti ivi, a moja je mo potpuna. Slijedi me; ja traim vjeni led sjevera, gdje e
ti utjeti muke studeni i mraza, na koje sam ja neosjetljiv. Nai e nedaleko od ovog
mjesta, ne bude li previe okasnio, mrtvoga zeca; blaguj i okrijepi se. Hajde, nepri-
jatelju moj; moramo se tek uhvatiti u smrtni kotac, ali ti mora otrpjeti jo mnoge
teke i nevoljne sate prije nego to doe taj trenutak.
Porugljivi vrae! I opet se zaklinjem na osvetu; i opet osuujem tebe, nesretni de-
mone, na muke i smrt. Nikad neu odustati od svoje potrage dok ne stradamo ili on
ili ja; a tada, s kojim u se zanosom pridruiti svojoj Elizabeth i svojim pokojnim
prijateljima, koji mi ve sada pripremaju nagradu za ovaj muni trud i jezivo hodo-
ae!
Dok sam nastavljao putovanje k sjeveru, snijeg je bivao sve gui, a studen je

157
Frankenstein
 Mary Shelley

postala gotovo preotra da bi se mogla podnijeti. Seljaci su se pozatvarali u svoje

potleuice, a samo se nekolicina najotpornijih usudila izii u lov na ivotinje koje je
glad natjerala iz njihovih skrovita u potragu za plijenom. Rijeke su bile prekrivene
ledom i nije se moglo doi do ribe; tako sam bio odsjeen od osnovne namirnice
moje prehrane.
Trijumf mog neprijatelja poveavao se razmjerno veliini mojih muka. Poruka
koju je ostavio sastojala se od sljedeih rijei: Pripremi se! Tvoji napori tek poi-
nju; umotaj se u krzna i osiguraj hranu, jer ubrzo emo krenuti na putovanje na ko-
jem e tvoje patnje utaiti moju vjenu mrnju.
Te su podrugljive rijei ojaale moju hrabrost i upornost; odluio sam ustrajati u
svojim nastojanjima i, zazivajui nebo da mi pomogne, s nepokolebljivim arom
nastavio sam prelaziti beskrajne pustinje, dok se u daljini nije pojavio ocean kao
krajnja granica obzora. O! Kako je malo bio nalik modrom podneblju juga! Prekri-
ven ledom, razlikovao se od kopna tek jo veom divljinom i surovou. Grci su pla-
kali od radosti kad su s brda Azije ugledali plavo Sredozemno more, i s ushienjem
su pozdravili kraj svojih napora. Ja nisam plakao nego sam kleknuo i puna srca
zahvalio onom duhu to me sigurno doveo do mjesta na kojem u se, bez obzira na
podbadanja svoga protivnika, s njim moi napokon uhvatiti u kotac.
Nekoliko tjedana prije tog razdoblja pribavio sam saonice i pse, i tako sam neza-
mislivom brzinom prelazio snjena prostranstva. Ne znam je li i zloduh posjedovao
jednake prednosti, ali ustanovio sam kako sam ga sada, premda sam prije svakod-
nevno zaostajao proganjajui ga, napokon poeo sustizati, te je on kad sam prvi put
ugledao ocean bio odmakao preda mnom tek dan puta; nadao sam da u ga presresti
prije nego to stigne do obale. S novom sam hrabrou stoga hitao naprijed i za dva
dana stigao do nekog bijednog zaselka na morskoj obali. Raspitao sam se meu sta-
novnicima o zloduhu i dobio tone obavijesti. Jedan gigantski monstrum, rekli su,
doao je veer prije toga naoruan pukom i mnogim pitoljima te svojom jezivom
pojavom prestraio stanovnike jedne usamljene kuice i natjerao ih u bijeg. Odnio je
njihovu zalihu zimske hrane i, smjestivi je na saonice za iju je vuu prigrabio veli-
ki opor dresiranih pasa, upregao ih i iste noi, na radost uasnutih seljana, nastavio
put preko mora u smjeru koji nije vodio ni na kakvo kopno; oni su zakljuili kako e
ga ubrzo zatei smrt meu razlomljenim santama ili e se smrznuti u vjenom ledu.
Sasluavi tu obavijest doivio sam trenutaan napad oaja. Pobjegao mi je, i sad
moram zapoeti pogibeljan i gotovo beskonaan put preko golemih ledenih santa na
oceanu, posred studeni koju i rijetko koji stanovnik tih krajeva moe dugo podnijeti,
a koju ja, roen u prijaznom i sunanom podneblju, ne mogu ni u kojem sluaju pre-
ivjeti. Ipak, pri pomisli da bi neman mogla poivjeti i trijumfirati, vratio se moj
gnjev, i elja za osvetom poput mone je plime preplavila sva druga uvstva. Poslije
kratkog odmora, za kojega su duhovi pokojnika lebdjeli oko mene i poticali me
158
Frankenstein
 Mary Shelley

na napor i na osvetu, pripremio sam se za put.

Zamijenio sam svoje kopnene saonice vozilom prilagoenim neravnini smrznutog
oceana, i poto sam nabavio obilne zalihe hrane, otisnuo sam se od kopna.
Ne mogu ni zamisliti koliko je dana odonda prolo, ali otrpio sam jad koji je bilo
mogue izdrati tek uz pomo vjene elje za pravednom osvetom to mi je plamtje-
la u srcu. Goleme i surove planine leda esto su se izdizale preda mnom kao prepre-
ke na putu, i esto sam sluao tutnjavu mora pod njima koja mi je prijetila propau.
Ali tada bi se ponovo pojavio mraz i morski bi putovi postali sigurni.
Po koliini hrane koju sam utroio nagaam da sam na tom putovanju proveo tri
tjedna; i to trajno produljivanje nade koja se opet vraala u srce esto mi je tjeralo
gorke suze oaja i tuge na oi. Potitenost se zaista pobrinula za svoj plijen i nije bilo
dvojbe da u ubrzo potonuti pod tom nevoljom. Jednom, nakon to su me jadne ivo-
tinje s nevjerojatnim naporom dovukle na vrhunac strme ledene planine i kad je jed-
na, podlegnuvi golemom umoru, uginula, tjeskobno sam promatrao prostranstvo
preda mnom, kad mi je pogled iznenada pao na tamnu mrlju na sumranoj ravni-
ci. Naprezao sam vid ne bih li otkrio to je to i ispustio divlji krik ushienja kad sam
razaznao saonice i nakazne proporcije dobro poznate pojave na njima. O! S kakvim
je vatrenim naletom nada opet posjetila moje srce! Vrue su mi suze navrle na oi i
brzo sam ih utro da ne prijee pogled koji mi se pruao na demona; ali vid mi je i da-
lje bio zamagljen tim velikim kapima, dok napokon nisam, poputajui pred uvstvi-
ma koja su me skolila, na glas zaplakao.
Ali nije to bio trenutak za oklijevanje; oslobodio sam pse njihova mrtva prijatelja,
dao im obilnu porciju hrane i nakon odmora od jednoga sata, koji je bio apsolutno
potreban a ipak me neizmjerno jedio, nastavio sam putovanje. Saonice su se jo vi-
djele i nisam ih vie gubio iz vida, osim u trenucima kad bi se meu nama nakratko
isprijeile sure litice neke ledene stijene. Zaista sam ih zamjetno sustizao i kad sam,
nakon gotovo dva dana putovanja, ugledao svog neprijatelja udaljenog manje od mi-
lje, srce je u meni poskoilo.
Ali sada, kad sam stigao gotovo nadohvat svog neprijatelja, moje su nade iznena-
da ugasle i odjednom sam mu izgubio trag, temeljitije nego ikad prije. More se jasno
ulo pod ledom; tutnjava njegova kretanja, dok su se vode kotrljale i nadimale poda
mnom, svakoga je trenutka bivala sve zlokobnija i uasnija. Pokuao sam napredova-
ti, ali uzalud. Vjetar se podigao, more je urlalo; i, kao nakon stranog udara potresa,
led je pukao i razlomio se uz stravinu i sveobuhvatnu buku. Posao je ubrzo bio
obavljen; u nekoliko minuta olujno je more nadrlo izmeu mene i moga neprijatelja i
ja sam ostao plutati na otrgnutom komadu leda koji se neprestano smanjivao i tako
me pripremao za jezivu smrt.
Na taj su nain protekle mnoge grozne ure; nekoliko je mojih pasa uginulo, a i

159
Frankenstein
 Mary Shelley

sam sam se spremao potonuti pod teretom nevolja, kad sam vidio va usidreni brod
gdje mi prua nadu u pomo i ivot. Nisam imao pojma da brodovi mogu doi tako
daleko na sjever i bio sam zaprepaten tim prizorom. Hitro sam unitio dio svojih sa-
onica da sastavim vesla i na taj sam nain uspio, uz beskonaan napor, pokrenuti
svoju ledenu splav u smjeru vaega broda. Bio sam vrsto odluio da u se, ako idete
na jug, ipak predati na milost i nemilost moru, radije nego da odustanem od svoje
namjere. Nadao sam se da u vas nagovoriti da mi prepustite amac kako bih mogao
slijediti svoga neprijatelja. Ali va je smjer bio prema sjeveru. Uzeli ste me na brod
kad sam bio na kraju snaga, i bio bih uskoro, pod teretom svih napora, podlegao
smrti od koje jo uvijek strahujem - jer moja je zadaa neispunjena.
O! Kada e mi duh koji me vodi, usmjeravajui me prema demonu, dopustiti onaj
odmor za kojim toliko udim; ili moram umrijeti, a da on i dalje ivi? Ako moram
umrijeti, zakunite mi se, Waltone, da vam on nee pobjei, da ete mu ui u trag i za-
dovoljiti moju osvetu njegovom smru. Ali smijem li se usuditi zamoliti vas da kre-
nete na moje hodoae, da izdrite one tegobe koje sam ja proao? Ne; nisam tako
sebian. Ipak, kad budem mrtav, ako se on pojavi, ako ga zatonici osvete usmjere
prema vama, zakunite mi se da nee poivjeti - zakunite mi se da nee likovati nad
mojim nagomilanim jadima i poivjeti da jo proiri popis svojih mranih zloina.
On je rjeit i zavodljiv, i neko su njegove rijei imale mo nad mojim srcem, ali ne
vjerujte mu. Dua mu je jednako paklenska kao i njegovo oblije, puna izdajnikih
osjeaja i avolske zloe. Nemojte ga sluati; pozovite se na imena Williama, Justi-
ne, Clervala, Elizabeth, mog oca i jadnog Victora, i zabodite mu svoj ma u srce. Ja
u lebdjeti u blizini i usmjeriti elik na pravo mjesto.

Nastavak, Walton.
26. kolovoza 17-

Proitala si ovu udnovatu i jezovitu priu, Margaret. I ne uti li kako ti se krv od

uasa ledi u ilama, kao to se ledi moja, ak i sada? Ponekad, svladan iznenadnom
muninom, nije bio kadar nastaviti svoju priu; u drugim prilikama, glasa slomljena
a ipak prodorna, izgovarao je s naporom rijei tako prepune tjeskobe. Njegove lijepe
i plemenite oi as su sjale od indignacije, a as se zastirale beznaem i alou i ga-
sile u neizmjernoj boli. Ponekad je uspio gospodariti svojim licem i glasom i pripovi-
jedao je o najjezivijim dogaajima smirenim tonom, potiskujui svaki znak uzruja-
nosti; a tada bi, poput erupcije vulkana, njegovo lice iznenada poprimilo izraz
najeeg gnjeva, dok je izvikivao pogrde na raun svoga progonitelja.
Njegova je pria suvisla i ispriana kao naizgled najjednostavnija istina, a ipak ti

160
Frankenstein
 Mary Shelley

priznajem da su me pisma Felixa i Safie, koja mi je pokazao, i lik monstruma vien s

naega broda, mnogo jae uvjerili u istinitost njegova pripovijedanja nego njegove
tvrdnje, ma koliko zvuale ozbiljno i vjerodostojno. Takav monstrum, dakle, zaista
postoji! Ne mogu u to dvojiti, a ipak sam zbunjen u svom iznenaenju i divljenju.
Ponekad sam nastojao od Frankensteina saznati neto potanje o oblikovanju njegova
stvora, ali kad bi se povela rije o tome, bio je posve nepronian.
- Jeste li ludi, dragi prijatelju? - govorio je. - I kamo vas vodi ta vaa besmislena
znatielja? Zar biste i vi htjeli stvoriti i za se i za svijet jednog demonskog neprijate-
lja? Mirujte, mirujte! Uite iz moje nevolje i ne pokuavajte poveati svoju.
Frankenstein je otkrio kako ja biljeim pojedinosti iz njegove ispovijedi; zatraio
je da pogleda biljeke, a tada ih je ispravljao i na mnogim mjestima neto dodavao,
ponajvie nastojei da udahne ivot i duh razgovorima koje je vodio sa svojim nepri-
jateljem.
- Budui da ste sauvali moju pripovijest - govorio je - ne bih elio da unakaena
stigne do potomstva.
Tako je prolo tjedan dana, dok sam ja sluao najneobiniju priu koju je mata
ikad oblikovala. Moje misli i svako uvstvo u mojoj dui bili su zaokupljeni zanima-
njem za mog gosta, potaknuto i tom priom i njegovim profinjenim i blagim ponaa-
njem. elio bih ga umiriti, ali mogu li savjetovati nekome tko je tako beskrajno
nesretan, tako lien svake nade u utjehu, da poivi? Ah, ne! Jedinu radost koju jo
moe upoznati osjetit e kad svoj razoreni duh opet sastavi u miru smrti. A ipak, on
uiva jednu prednost, potomka usamljenosti i delirija; on vjeruje da, kad u snovima
vodi razgovore sa svojim prijateljima i iz te komunikacije izvlai utjehu za svoju ne-
volju ili poticaj za osvetu, njegovi sugovornici nisu stvorenja njegove mate, ve
upravo ta bia, koja ga posjeuju iz prostranstava nekog udaljenog svijeta. Ta vjera
daje sveani ton njegovim sanjarijama, te one za mene postaju gotovo jednako
dojmljive i zanimljive kao istina.
Nai se razgovori ne ograniavaju uvijek tek na njegovu povijest i nesreu. U
svim podrujima knjievnosti on pokazuje neizmjerno znanje i hitro i pronicavo ra-
zumijevanje. Rjeitost mu je mona i ganutljiva; i ne mogu ga sluati kad pripovijeda
o nekom dirljivom dogaaju ili kad pokuava pokrenuti u nama strasti suuti ili lju-
bavi, a da mi ne poteku suze. Kako je velianstven morao biti u doba svoga napretka,
kad je ovako plemenit i boanstven u propasti! ini se da osjea vlastitu vrijednost i
veliinu svoga pada.
- Kad sam bio mlai - ree on - vjerovao sam da sam predodreen za neki veliki
pothvat. Moji su osjeaji duboki, ali bio sam obdaren hladnoom prosudbe koja me
osposobila za sjajna postignua. Taj osjeaj vrijednosti moje prirode podravao me
ondje gdje bi drugi bili potiteni, jer smatrao sam zloinakim odbaciti u besmislenoj

161
Frankenstein
 Mary Shelley

boli one talente koji bi mogli koristiti mojim blinjima. Kad sam razmiljao o poslu
koji sam obavio, velianstvenom poslu stvaranja osjetljive i razumne ivotinje, ni-
sam sebe mogao svrstati u gomilu obinih projektanata. Ali ova misao koja me po-
dravala na poetku moje karijere, sada slui samo da me baci jo dublje u prah. Sva
su se moja nagaanja i sve moje nade pokazale nitavnima, i poput arkanela koji je
teio k svemoi, lancem sam okovan u vjenom paklu. Moja je mata bila ivahna,
ali pritom mi je i mo ralambe i primjene mojih zamisli bila intenzivna; spajanjem
tih osobina uspjelo mi je provesti u djelo moj naum, stvaranje ovjeka. ak i sada ne
mogu se bez strasti prisjetiti svojih sanjarenja dok djelo jo nije bilo dovreno. Gazio
sam nebesima u svojim mislima, sad uivajui u svojoj moi, sad izgarajui pri po-
misli na njezin uinak. Od djetinjstva pa nadalje bio sam zadojen velikim nadama i
uzvienom ambicijom; ali kako sam sada potonuo! O! Prijatelju moj, da ste me znali
onakvim kakav sam neko bio, ne bi me prepoznali u ovom stanju ponienja. Oaj
mi je rijetko posjeivao srce. inilo se da me nosi neka uzviena sudbina, dok nisam
pao tako da vie nikad, nikad ne ustanem.
Moram li dakle izgubiti ovo divljenja vrijedno bie? Oduvijek sam eznuo za pri-
jateljima; traio sam nekoga tko e sa mnom suosjeati i voljeti me. I gle, na ovom
sam pustom moru pronaao upravo takvo bie, ali strahujem da u ga izgubiti tek to
sam shvatio njegovu vrijednost. Ja bih ga rado izmirio sa ivotom, ali njemu je ta po-
misao odvratna.
- Zahvaljujem vam, Waltone - rekao je - za vae prijazne namjere prema meni, bi-
jednom nevoljniku; ali kad govorite o novim sponama i svjeim osjeajima privre-
nosti, mislite li da ita od toga moe nadomjestiti one koji su nestali? Moe li ikoji
ovjek za mene biti ono to je bio Clerval, ili ikoja ena druga Elizabeth? ak i kad
privrenost nije snano potaknuta nekakvim vrlinama, sudruzi naega djetinjstva uvi-
jek posjeduju stanovitu mo nad naim duhom koju rijetko koji kasniji prijatelj moe
stei. Oni znaju nae djeje sklonosti koje, ma koliko kasnije bile izmijenjene, nikad
nisu iskorijenjene; i mogu mnogo sigurnije suditi o naim postupcima i procijeniti
estitost naih pobuda. Sestra ili brat ne mogu nikad, osim ako se takvi simptomi
uistinu nisu rano pokazali, osumnjiiti jedan drugoga za prijevaru ili podmetanje,
dok drugog prijatelja, ma kako vrsto bili s njim povezani, mogu sebi usprkos pro-
matrati sa sumnjom. Ali, uivao sam u prijateljstvu s ljudima koji su mi omilili
ne samo navikom i druenjem nego i zbog svojih osobnih zasluga; i gdje god se na-
ao, umirujui glas moje Elizabeth i razgovori s Clervalom zauvijek e mi romoniti u
uhu. Oni su mrtvi, i postoji samo jedno uvstvo u takvoj usamljenosti koje me moe
nagnati da sauvam svoj ivot. Da sam zaokupljen bilo kakvim uzvienim pothva-
tom, ili kakvom namjerom to donosi neizmjernu korist ovjeanstvu, tada bih mo-
gao poivjeti da ih ispunim. Ali moja sudba nije takva; moram proganjati i unititi
ono bie kojemu sam omoguio postojanje; tada e moj usud na svijetu biti ispunjen

162
Frankenstein
 Mary Shelley

i tada mogu umrijeti.

Ljubljena moja sestro,

2. rujna

Piem ti okruen pogiblima i ne znajui je li mi sueno da ikad vie ugledam milu

Englesku i jo milije prijatelje koji je nastavaju. Okruen sam planinama leda koje ne
doputaju bijeg i svakog trenutka prijete da e mi smrviti brod. Hrabri momci koje
sam nagovorio da me prate na putovanju gledaju u mene traei pomo, ali ja im je
ne mogu pruiti. Neto je jezivo i zastraujue u naem poloaju, a ipak me hrabrost
i nada ne naputaju. No uasno je i pomisliti kako su ivoti svih tih ljudi ugroeni
zbog mene. Izgubimo li se, uzrok su tome iskljuivo moji suludi planovi.
A kakvo e, Margaret, biti tvoje duevno stanje? Ti nee uti za moju pogibiju i
eljno e oekivati moj povratak. Godine e protjecati, i ti e esto tonuti u oaj, a
pritom e te muiti i nada. O! Ljubljena moja sestro, injenica da e tvoje najiskreni-
je nade biti iznevjerene za mene je perspektiva jo groznija od moje vlastite smrti.
Ali ti ima mua i slatku djeicu; ti jo moe biti sretna. Neka te nebo blagoslovi i
tu ti sreu i podari!
Moj nesretni gost promatra me s najnjenijom suuti. Nastoji me ispuniti nadom i
govori kao da je ivot nekakav dar koji on cijeni. Podsjea me kako su se esto sli-
ne neprilike dogaale drugim pomorcima koji su se usudili u ovo more i, usprkos
meni samome, ispunja me vedrijim predvianjima. ak i mornari osjeaju mo nje-
gove rjeitosti; kad on govori, oni vie ne oajavaju; on im potie elan, i dok uju
njegov glas vjeruju kako su ove goleme planine leda tek krtinjaci koji e ieznuti
pred odlunou ovjeka. Ti su osjeaji nepostojani; svaki dan odgoene nade ispu-
nja ih strahom, i ja se zaista grozim mogue pobune izazvane njihovim oajem.
5. rujna

Upravo se odigrao prizor tako neobino zanimljiv da ne mogu a da ga ne zabiljeim,

premda je vrlo vjerojatno kako ovi listovi nikad nee stii do tebe.
I dalje smo okrueni planinama leda, jo u neprestanoj opasnosti da budemo
smrvljeni kad se sudare. Studen je strahovita, i mnogi od mojih nesretnih sudrugova
ve su nali svoj grob u tom pustom krajoliku. Frankensteinovo zdravlje svakod-
nevno je sve slabije; grozniava vatra jo mu plamti u oima, ali on je iscrpljen, i na-
kon to ga se iznenada potakne na bilo kakav napor, vrlo brzo opet utone u prividno
mrtvilo.

163
Frankenstein
 Mary Shelley

U prolom sam pismu spomenuo strah koji osjeam od pobune. Ovoga jutra, dok
sam sjedio promatrajui blijedi lik moga prijatelja - oi su mu bile poluzatvorene, a
udovi beivotno visjeli - uznemirilo me pet-est mornara koji su zahtijevali da ih
pustim u kabinu. Uli su i njihov mi se voa obratio. Rekao mi je kako su njega i nje-
gove pratioce odabrali ostali mornari kao izaslanstvo, da bi od mene zahtijevali neto
to im po pravu ne mogu odbiti. Okovani smo ledom i vjerojatno se nikad neemo
osloboditi; ali oni strahuju da u se ja, ako se led sluajno razie i otvori slobo-
dan put, to je posve mogue, pokazati dovoljno nepromiljenim da nastavim plovid-
bu i povedem ih u nove opasnosti nakon to su netom uspjeli preivjeti ovu. Zahtije-
vali su dakle da im dadem asnu rije kako u, bude li brod ikad osloboen, smjesta
usmjeriti kurs prema jugu.
Taj me govor uznemirio. Nisam oajavao, niti sam jo doao na pomisao da se
vratim uspijem li se osloboditi. A ipak, jesam li mogao, po pravdi, ak i kao mogu-
nost, odbiti taj zahtjev? Oklijevao sam prije nego to u odgovoriti, kad se
Frankenstein, koji je isprva utio i zaista se inilo kako nema gotovo nikakve snage
ak ni da slua, odjednom trgnuo; oi su mu zablistale i obrazi zasjali iznenadnim a-
rom. Obrativi se mornarima, rekao je:
- to znae te vae rijei? to to zahtijevate od svog kapetana? Zar vas je tako
lako odvratiti od vaega nauma? Niste li ovo nazivali slavnom ekspedicijom? A po
emu je to slavna? Ne zato to je put bio gladak i smiren kao juno more, ve zato
to je bio prepun opasnosti i uasa, zato to je pri svakom novom incidentu vaa sna-
ga bila stavljena na kunju i vaa hrabrost iskazana, zato to su je okruivali opasnost
i smrt, a njima ste se morali suprotstaviti i svladati ih. Zbog toga je bila slavna, zbog
toga je bila astan pothvat. U budunosti bi vas pozdravljali kao dobroinitelje svoje
vrste, vaa bi imena bila slavljena kao imena hrabrih ljudi koji su se suoili sa smru
za ast i dobrobit ovjeanstva. A sada, gle, s prvim nagovjetajem opasnosti ili, ako
hoete, s prvom monom i stranom kunjom koja se postavlja pred vau hrabrost, vi
uzmiete i zadovoljavate se time da uete u povijest kao ljudi koji nisu imali do-
voljno snage da izdre studen i pogibelj; jadnicima je dakle postalo studeno, pa su se
vratili na svoja topla ognjita. Zaista, za to nisu bile potrebne ovakve pripreme; niste
trebali doi ovako daleko i vui vaeg kapetana u sramotu poraza, tek da biste se do-
kazali kao kukavice. Budite muevi, ili budite vie nego muevi. Budite vrsti u svo-
jim nastojanjima i nepokolebljivi kao stijena. Ovaj led nije sazdan od takve tvari od
kakve su zacijelo sazdana vaa srca; on je nepostojan i ne moe vam odoljeti ako vi
tako odluite. Nemojte se vraati svojim obiteljima s peatom sramote utisnutim u
elo. Vratite se kao junaci koji su se borili i pobijedili i koji ne znaju to znai okre-
nuti lea neprijatelju. -
Govorio je to glasom tako prilagoenim razliitim osjeajima izraenim u svom
govoru, oiju tako punih uzvienih ciljeva i heroizma, i udi li te onda to su ti ljudi

164
Frankenstein
 Mary Shelley

bili ganuti? Zgledali su se i nisu bili kadri odgovoriti. Ja sam progovorio; kazao sam
im neka se povuku i razmisle o onome to je reeno, kako ih ja neu voditi dalje na
sjever ako uporno ele suprotno, ali kako se nadam da e im se, kad porazmisle, hra-
brost vratiti.
Mornari su se povukli, a ja sam se okrenuo prema svom prijatelju, ali on je ve
bio svladan umorom i na samom rubu snage.
Kako e sve ovo zavriti ne znam, ali radije bih umro nego se vratio osramoen,
neispunjena cilja. A ipak strahujem da e mi to biti sudbina; ljudi koji ne nalaze po-
drku u idejama slave i asti nikad nee svojevoljno podnositi dugotrajne tegobe.
7. rujna

Kocka je baena; pristao sam da se vratimo ako ne nastradamo. Tako su kukaviluk i

neodlunost razorili moje nade; vraam se bez novih saznanja i razoaran. Potrebno
je biti vei filozof od mene pa da se strpljivo podnese ova nepravda.
12. rujna

Gotovo je; vraam se u Englesku. Izgubio sam sve nade u zasluge i slavu; izgubio
sam svog prijatelja. Ali, nastojat u u tanine opisati te gorke okolnosti tebi, mila
moja sestro. I dok me vjetar nosi prema Engleskoj i prema tebi, neu oajavati.
Devetog rujna led se poeo kretati, i izdaleka se ula tutnjava poput grmljavine,
dok su se otoci na sve strane razbijali i pucali. Bili smo u posve neposrednoj
opasnosti; ali kako smo mogli ostati iskljuivo pasivni, sva je moja pozornost bila
zaokupljena mojim nesretnim gostom, ija se bolest pogorala u tolikoj mjeri da je
sad ve bio posve vezan za krevet. Led je pucao iza nas i kretao se silovito tje-
ran prema sjeveru; vjetar se podigao sa zapada i, jedanaestog rujna, put prema jugu
potpuno se oslobodio. Kad su mornari to vidjeli i shvatili kako je povratak u domovi-
nu oito siguran, izrazili su svoju radost burnim povicima, uzbuenim i dugotrajnim.
Frankenstein, koji je drijemao, probudio se i upitao to je povod toj galami.
- Viu - rekao sam - zato to e se uskoro vratiti u Englesku.
- Vi se dakle zaista vraate?
- Naalost da; ne mogu se opirati njihovim zahtjevima. Ne mogu ih nevoljke vo-
diti u opasnost, i moram se vratiti.
- Vratite se onda, ako hoete; ali ja neu. Vi se moete odrei svoga cilja, ali meni
je moj dodijelilo nebo i nemam za to hrabrosti. Slab sam, ali valjda e mi duhovi koji
pomau mojoj osveti dati dovoljno snage.
Izrekavi te rijei, pokuao je skoiti s postelje, ali napor je za njega bio prevelik;

165
Frankenstein
 Mary Shelley

opet je pao nauznak i onesvijestio se.

Dugo je trebalo da doe k sebi i nekoliko mi se puta uinilo kako mu je ivot
posve ugaen. Napokon je otvorio oi; disao je s naporom i nije mogao govoriti.
Brodski lijenik dao mu je neko sredstvo za umirenje i naloio nam da mu ne smeta-
mo. U meuvremenu mi je kazao kako mojem prijatelju zacijelo preostaje jo malo
sati ivota.
Njegova je presuda izreena, a ja sam mogao tek tugovati i ekati. Sjedio sam uz
njegovu postelju i promatrao ga; oi mu bijahu zatvorene i mislio sam da spava; ali
malo zatim zazvao me slabanim glasom i zamolivi me da mu se pribliim, rekao:
- Jao! Snaga na koju sam se oslanjao nestala je; utim da u uskoro umrijeti, a on,
moj neprijatelj i progonitelj, moda e i dalje poivjeti. Nemojte misliti, Waltone, da
u posljednjim trenucima svoga postojanja osjeam onu goruu mrnju i arku elju
za osvetom kakvu sam neko izraavao; ali osjeam da imam puno pravo eljeti smrt
moga neprijatelja. Tijekom ovih posljednjih dana bavio sam se razmatranjem moga
dosadanjeg ponaanja i ne vjerujem da zasluuje osudu. U nastupu fanatinog ludila
stvorio sam razumno bie i bio sam mu obvezan osigurati, koliko je to bilo u mojoj
moi, sreu i blagostanje. To mi je bila dunost; ali postojala je jedna jo vanija od
nje. Dunosti prema biima vlastite vrste zahtijevale su da im poklonim veu po-
zornost, jer se radilo o veem udjelu sree ili nevolje. Potaknut takvim razmiljanjem
odbio sam, i postupio posve ispravno kad sam odbio, stvoriti druicu onom prvom
stvorenju. On je pokazao neusporedivu zlou i sebinost u opaini; poubijao je moje
prijatelje; osudio je na pogibiju bia koja su posjedovala prekrasne osjeaje, sreu i
mudrost; a ne znam ni gdje ta e za osvetom moe zavriti. I sam nesretan, zato
to nikome vie ne moe nanijeti zla, on mora umrijeti. Zadaa da ga unitim bila je
moja, ali zakazao sam. Potaknut sebinim i opakim motivima zatraio sam od vas da
se prihvatite mog nedovrenog posla, i obnavljam tu molbu sada, kad me na to sile
tek zdrav razum i osjeaj za pravdu.
Ipak, ne mogu od vas zahtijevati da se odreknete svoje zemlje i prijatelja da biste
ispunili tu zadau; i sada, kad se vraate u Englesku, neete imati gotovo nikakve
prilike da se s njim susretnete. Ali razmatranje mojih elja, i odmjeravanje onoga to
vi smatrate svojim dunostima, preputam vama; moje rasuivanje i moje misli ve
su poremeene hitrim pribliavanjem smrti. Ne usuujem se zamoliti vas da uinite
ono to ja smatram ispravnim, jer moda mnome i dalje upravljaju strasti.
Muna mi je pomisao da bi on mogao poivjeti kao orue opaine; s druge strane,
ova je ura, koja e mi uskoro donijeti osloboenje, jedina sretna ura koju sam doi-
vio posljednjih nekoliko godina. Sjene mojih ljubljenih pokojnika lepraju preda
mnom i ja im hitam u naruaj. Zbogom, Waltone! Potraite svoju sreu u smirenosti i
klonite se ambicija, ak i ako su naizgled nedune, kao to je primjerice isticanje u

166
Frankenstein
 Mary Shelley

znanosti i otkriima. A ipak, zato ja to govorim? Meni su samome te nade razorene,

ali netko drugi moda bi ipak mogao uspjeti.
Glas mu je bivao sve slabiji dok je govorio, i napokon je iscrpljen tim naporom
utonuo u utnju. Otprilike pola sata kasnije opet je pokuao progovoriti, ali nije bio
kadar; slabano mi je stisnuo ruku i oi su mu se zauvijek zaklopile, dok mu je njeni
smijeak kojim je zraio nestao s usana.
Margaret, kojim bih rijeima popratio prerano gaenje ovog velianstvenog duha?
to kazati to bi ti pomoglo da shvati dubinu moje tuge? Sve to bih mogao izraziti
bilo bi neadekvatno i slabo. Suze mi nezaustavljivo teku; duh mi je zasjenjen obla-
kom razoaranja. Ali putujem prema Engleskoj, i moda u ondje nai utjehu.
Neto me prekinulo. to znae ti glasovi? Pono je; vjetar ujednaeno pue, i stra-
a na palubi gotovo je nepomina. I opet se uje zvuk nalik ljudskome glasu, ali pro-
mukliji; dopire iz kabine gdje jo uvijek lee Frankensteinovi ostaci. Moram ustati i
ispitati to se dogaa. Laku no, sestrice moja-
Dragi Boe! Kakav se prizor netom odigrao! Jo mi se vrti u glavi pri pomisli na
njega. Ne znam hou li uope imati snage opisati ga; a ipak bi pria koju sam zabi-
ljeio bila nepotpuna bez te konane i udesne katastrofe.
Uao sam u kabinu u kojoj su leali smrtni ostaci mog nesretnog i predivnog pri-
jatelja. Nad njim se nadvijala pojava koju naprosto ne mogu rijeima opisati - gi-
gantska stasa, a pritom nezgrapna i nakaznih razmjera. Dok se nadvijao nad lijes, lice
mu je bilo skriveno dugakim uvojcima raskutrane kose; ali jedna je golema ruka
bila ispruena, po boji i tkivu nalik ruci mumije. Kad je uo da se netko pribliava,
prestao se glasati krikovima bola i uasa i zaletio se prema prozoru. Nikad u ivotu
nisam vidio prizor tako jeziv kakav je pruao pogled na njegovo lice, tako odvratne a
pritom zastraujue runoe. Zatvorio sam nehotice oi i nastojao se prisjetiti to mi
je dunost prema tom unititelju. Pozvao sam ga da ostane.
Zastao je u udu me pogledavi a tada, okrenuvi se opet prema beivotnom obli-
ku svoga stvoritelja, kao da je zaboravio na moju nazonost, i kao da mu je svaka
crta lica i svaki pokret bio proet bjesomunim proplamsajem nekakve nesavladive
strasti.
- I on je moja rtva! - uskliknuo je. - Njegovim umorstvom zatvara se krug mojih
zloina; ruan lanac moga postojanja pribliio se svretku! O, Frankensteine! Ti ple-
menito i nesebino bie! Kakve li hasne od toga to te sad molim da me pomiluje?
Mene, koji sam te nepovratno unitio unitavajui sve koje si ljubio. O, jao! On je
hladan i ne moe mi odgovoriti.
Glas mu je zvuao prigueno, i moj prvi poriv, koji mi je nalagao da se pokorim
elji mog prijatelja na samrti te unitim njegova neprijatelja, bio je zaustavljen mje-
avinom znatielje i suuti. Pristupio sam tom strahovitom stvorenju; nisam imao

167
Frankenstein
 Mary Shelley

hrabrosti ponovo podii pogled k njegovu licu, tako je stravina i nezemaljska bila
njegova runoa. Pokuao sam neto rei, ali rijei su mi usahle na usnama.
Monstrum je i dalje izricao neobuzdane i nesuvisle samooptube. Napokon sam u
jednom zastoju u oluji njegove strasti prikupio dovoljno odlunosti da mu se obra-
tim.
- Tvoje je kajanje - rekao sam - sada izlino. Da si sluao glas savjesti i obraao
pozornost na alce grizoduja prije nego to si natjerao svoju dijabolinu osvetoljubi-
vost u ovu krajnost, Frankenstein bi jo bio na ivotu.
- A zar ti sanja? - rekao je demon. - Zar ti misli da sam tada bio neosjetljiv na
muke i grizoduje? On - nastavio je pokazujui na truplo - nije trpio pri izvrenju
svog ina. Ne! Ni desettisuiti dio one neizrecive muke koju sam ja osjeao u sporim
pojedinostima toga postupka. Jeziva sebinost tjerala me naprijed, dok mi je srce bilo
otrovano kajanjem. Misli li da je Clervalovo stenjanje bilo glazba za moje ui? Srce
mi je bilo oblikovano tako da bude osjetljivo na ljubav i suut, i kad ga je nevolja
natjerala na porok i mrnju, nije izdralo nasilje te promjene bez patnji kakve ti ne
moe ni zamisliti.
Poslije Clervalova umorstva, vratio sam se u vicarsku, slomljena srca i izmuen.
alio sam Frankensteina; moja je suut prerasla u stravu; uasavao sam se sama
sebe. Ali kad sam otkrio da se on, tvorac istodobno moga postojanja i njegovih ne-
opisivih muka, usuuje nadati srei; da dok gomila nevolju i jad na mene, trai
vlastiti uitak u osjeajima i strastima kojima je meni zauvijek zaprijeen pristup,
tada me nemona zavist i gorka indignacija ispunila neutaivom ei za osvetom.
Prisjetio sam se svoje prijetnje i odluio je ostvariti. Znao sam da sebi pripremam
smrtne muke, ali ja sam bio rob, a ne gospodar nagona koji mi se gadio, a kome sam
se ipak morao pokoriti. Ali, kad je ona umrla! Ne, tada nisam bio nesretan. Odbacio
sam sva uvstva, potisnuo svaku tjeskobu da bih se valjao u pretjeranosti svog oaja.
Opaina je od tada pa nadalje postala mojim dobrom. Natjeranu tako daleko, nije mi
preostalo drugo do prilagoditi svoju prirodu elementu koji sam svojevoljno odabrao.
Dovrenje mog demonskog plana postalo mi je nezasitnom strau. A sada smo na
kraju; ovo je moja posljednja rtva!
Isprva su me dirnuli ti izrazi njegova emera; ipak, kad sam prizvao u sjeanje
ono to je Frankenstein rekao o njegovoj moi rjeitosti i nagovaranja, i kad sam po-
novno bacio pogled na beivotni lik moga prijatelja, u meni se opet probudila
indignacija.
- Bijednie! - rekao sam. - Dobro je to si doao ovamo kukati nad pustoi koju si
izazvao. Baca zapaljenu baklju u gomilu zgrada, a kad ih vatra prodre sjedi
meu ruevinama i narie nad njihovom propau. Licemjerni gade! Da onaj za ko-
jim ali i dalje ivi, i dalje bi bio predmetom, i opet bi postao rtvom tvoje proklete

168
Frankenstein
 Mary Shelley

osvete. Ne osjea ti suut; narie tek zato to rtva tvoje opaine vie nije dostupna
tvojoj moi.
- O, nije tako... nije tako - prekinulo me je bie. - A ipak, zacijelo je to dojam
izazvan onime to se ini svrhom mojih postupaka. Ipak, ja ne traim suosjeanje u
mojoj nevolji. Nikad ja neu naii na razumijevanje. Kad sam ga prvi put traio, ono
to sam elio podijeliti bila je ljubav prema vrlini, osjeaji sree i privrenosti kojima
je kipjelo cijelo moje bie. Ali sada, kad je vrlina za mene postala tek sjena, i kad su
srea i privrenost pretvorene u gorki oaj prepun gaenja, za to da traim razumije-
vanje? Zadovoljavam se time da trpim dok mogu izdrati patnje; kad umrem,
posve sam siguran kako e uspomena na mene biti optereena gaenjem i mrnjom.
Neko su moja matanja bila obasjana snovima o vrlini, o slavi i o uitku. Neko
sam se zanosio lanim nadama kako u susresti bia koja e me, opratajui mi moj
vanjski lik, zavoljeti zbog onih prekrasnih svojstava to sam ih u stanju pokazati.
Hranio sam se velianstvenim mislima o asti i odanosti. Ali sada me zloin ponizio,
spustio me nie od najjadnije ivotinje. Nema te krivnje, te nevolje, te opaine, toga
jada koji bi se mogao usporediti s mojim. Kad preletim jezivi popis svojih grijeha, ne
mogu vjerovati kako sam isto ono stvorenje kojega su misli neko bile ispunjene
uzvienim i transcendentalnim vizijama ljepote i veliajnosti dobrote. Ali upravo je
tako; pali aneo postaje zlokobni sotona. A ipak, ak i taj neprijatelj Boga i ovjeka
imao je prijatelje i sudruge u svojoj naputenosti; ja sam sam.
Ti, koji naziva Frankensteina svojim prijateljem, oito si upuen u moje zloine i
njegove nesree. Ali u svojim potankim opisima on nije mogao prikazati sate i mje-
sece jada koje sam izdrao izgarajui u nemonim strastima. Jer, premda sam unita-
vao njegove nade, nisam udovoljavao vlastitim eljama. One su ostale vjeno
razbuktane i gladne; i dalje sam udio za ljubavlju i zajednitvom, i dalje sam bi-
vao odbaen. Zar u tome nije bilo nepravde? Zar da se mene smatra jedinim zlo-
incem, kad je cijelo ovjeanstvo grijeilo protiv mene? Zato ne mrzite Felixa, koji
je uz najgore pogrde otjerao svog prijatelja s vrata? Zato ne osuujete onog seljaka
koji je pokuao ubiti spasitelja svog djeteta? Ali ne, to su bia puna vrlina i neokalja-
na! Ja, jadan i naputen, ja sam nakaza kojoj se valja rugati, i udarati je nogom, i ga-
ziti. ak i sada mi krv uskipi pri pomisli na tu nepravdu.
Ali istina je da sam nitarija. Ubijao sam lijepe i bespomone; guio sam nedune
dok su spavali i do smrti stezao grlo onoga koji nikad nita nije naao uinio ni meni,
ni bilo kojem drugom ivom biu. Osudio sam svog stvoritelja, izabrani primjerak
svega to je vrijedno ljubavi i divljenja meu ljudima, na nevolju; slijedio sam ga
ak i do te nepopravljive propasti. I evo ga sada gdje lei, blijed i hladan u smrti.
Ti me mrzi, ali tvoja se odvratnost ne moe mjeriti s onom koju ja osjeam prema
samom sebi. Gledam ruke koje su izvrile to djelo; razmiljam o srcu u kojem je po-
misao na to iznikla, i eznem za trenutkom kad e te ruke susresti moje oi, kad ta

169
Frankenstein
 Mary Shelley

vizija vie nee opsjedati moje misli.

Nemoj strahovati da u postati oruem dodatnih zloina. Moj je posao gotovo
zavren. Nije potrebna ni tvoja smrt, ni smrt bilo kojeg ovjeka da bi zaokruila sli-
jed moga postojanja i obavila ono to mora biti obavljeno; nuna je moja smrt. Ne-
moj misliti da u oklijevati u izvrenju te rtve. Otii u s tvog broda na ledenu splav
koja me ovamo dovela i otputiti se na najsjeverniji kraj zemaljske kugle; naloit
u svoju pogrebnu lomau i predati pepelu ovo nevoljno tijelo, tako da kakav znati-
eljni i svetogrdni bijednik koji bi moda htio stvoriti jo jednoga poput mene nee
moi nita saznati iz njegovih ostataka. Ja u umrijeti. Neu vie osjeati muke koje
me sada prodiru, niti biti plijenom osjeaja nezadovoljenih, jo neutaenih. Mrtav je
onaj koji me zazvao u ivot; i kad mene vie ne bude, sjeanje na nas obojicu brzo
e nestati. Vie neu vidjeti sunce ili zvijezde, ili osjeati povjetarac kako mi poigra-
va po obrazima. Svjetlo, uvstva i osjeti nestat e; i u tome stanju nai mi je sreu.
Prije nekoliko godina, kad su se slike koje ovaj svijet nudi prvi put otvorile preda
mnom, kad sam osjetio ljupku toplinu ljeta i uo utanje lia i cvrkut ptica, i kad
mi je to bilo sve, bio bih zaplakao da moram umrijeti; sada mi je smrt jedina utje-
ha. Iskvaren zloinima i rastrgan najgorim kajanjem, gdje da naem mira do u
smrti?
Zbogom! Ostavljam te, i u tebi posljednjega od ljudske vrste kojega e ove oi
ikad vidjeti. Zbogom, Frankensteine! Da si jo iv i da jo u sebi osjea udnju za
osvetom protiv mene, bolje bi joj udovoljio mojim ivotom nego mojom propau.
Ali, nije tako; ti si zaista traio moju pogibiju da ne izazovem jo vee zlo; i ako, na
neki nain koji je meni nepoznat, nisi prestao razmiljati i osjeati, ne bi mogao po-
eljeti da me zadesi osveta vea od one koju sam trpim. Premda si ti bio proklet,
moje su muke ipak bile jae od tvojih, jer me gorki alac kajanja nee prestati pei u
ranama sve dok ih smrt zauvijek ne zatvori.
Ali ubrzo - povikao je s nekim alosnim i sveanim ushienjem - ubrzo u umrije-
ti, i ono to utim sada, vie nee postojati. Uskoro e ove paklene patnje ieznuti.
Popet u se pobjedonosno na svoju pogrebnu lomau i uivati u mukama gladnih
bolnih plamenova. Svjetlo toga poara izblijedjet e; vjetrovi e raznijeti moj pepeo
po puini. Moj e duh snivati u miru ili, bude li mislio, zacijelo nee misliti ovako.
Zbogom.
Kad je to izgovorio, skoio je s prozora kabine na ledenu splav koja je stajala uz
bok broda. Uskoro su ga odnijeli valovi i iezao je u tminu i nedogled.

170
Frankenstein
 Biljeke
{1}
Dr Darwin: Erasmus Darwin (1781 - 1802), djed Charlesa Darwina.
{2}
Schiavi ognor frementi ; robovi koji neprestano drhte (pod austrijskom vlau) ; u Lines Written
among the Euganean Hills (1818) Shelley se obraa Veneciji
Svojim pobjedama ovjenanim elom
Prigiba se pred robom robova
S prijestolja svoga
gdje je rob robova austrijski car, vladar Kraljevine Lombardije-Venecije.
{3}
campagne: ladanjsko imanje.
{4}
... nevjernika: Roncesvalles je, prema junakom epu iz jedanaestog stoljea Chanson de Roland, bio
poprite bitke izmeu francuske i saracenske vojske, u kojoj su Roland i Oliver poginuli junakom smru u borbi
protiv nadmonog neprijatelja. Viteka eta bila je vojska kriara.
{5}
Agrippa: Cornelius Agrippa (1486-1535): njemaki znanstvenik koji se bavio okultnim temama ; u svom
najpoznatijem djelu, De Occulte Philosophia, dokazuje kako je magija najsavrenija znanost koja ljude vodi k
poznavanju Boga.
{6}
Paracelsus i Albertus Magnus: Paracelsus (1493 -1541) bio je vicarski filozof i alkemiar, odgovoran za
nekoliko vanih otkria na podruju kemije i farmakologije. Albertus Magnus (c. 1200-1280) bio je njemaki te-
olog, filozof i znanstvenik, posebno zasluan za upoznavanje Europe s aristotelijanizmom. Uivao je takoer le-
gendarnu reputaciju arobnjaka.
{7}
nego to mu to priroda doputa: tema opasnosti koju donosi stjecanje znanja ije je posljedice nemogue
kontrolirati istie se i u romanu oca Mary Shelley, Caleb Williams (1794), u kojemu je junakova sudbinska kri-
za potaknuta pogreno shvaenom ei za znanjem (sv. 2, pogl. 6), a u svojoj Obrani poezije (1821) Shelley
upozorava svoje itatelje kako su nae procjene nadmaile poimanje; pojeli smo vie nego to moemo probavi-
ti. Primjer sjajne kasnoviktorijanske obrade te teme jest Otok Doktora Moreaua (1896) od H. G. Wellsa.
{8}
... taj mah: Coleridge, Pjesan o drevnom pomorcu, 6. dio. (prev. Luko Paljetak)
{9}
bez grkoga: u Georgeovu opisu trogodinjeg lutanja Europom (Wakefieldski upnik, poglavlje 20),
uitelj je zapravo rektor sveuilita u Louvainu.
{10}
Angelica: u Ariostovom epu Orlando Furioso (1516), djelomino temeljenom na legendi o Rolandu
(Orlandu) i Karlu Velikome, Angeliku snube mnogi vitezovi, ukljuujui i samog Orlanda, ali ona se na kraju
udaje za siromaha Medora.
{11}
Meni drago: tema vampira prilino je uestala romantina opsesija; najpoznatija pria na tu temu na
engleskom jeziku jest Dracula (1897) Brama Stokera, a najranija vjerojatno The Vampyre (1819): autor je Poli-
dori, Byronov lijenik, koji je takoer preveo The Castle of Otranto na talijanski.
{12}
aiguilles: vrhunci
{13}
potrebita bia: omiljena teorija Williama Godwina bila je da svijetom vlada Naelo potrebe, koje ovje-
ku odrie slobodnu volju. Peacock se izruguje tom shvaanju u 14. poglavlju satire Headlong Hall (1816) i 4.
poglavlju Nightmare Abbey (1816).

171
 {14}
... trajna bit: posljednji stihovi Shelleyeve pjesme Promjenjljivost (1816).
(prev. Tonko Maroevi)
{15}
Ruevine carstava; grof De Volney napisao je Les Ruines, ou meditations sur les revolutions des Empi-
res, kratku raspravu o filozofiji povijesti, godine 1719. Knjiga je umnogome pridonijela onom aspektu gotikog
romana koji ukljuuje ljubav prema raspadanju.
{16}
... Werther ; Carlyle je, opisujui junaka Goetheove knjige (1774) pisao o onom bezimenom nemiru,
onoj slijepoj borbi due u ropstvu, onom uzvienom, tunom, eznutljivom nezadovoljstvu to e uzburkati sva-
ku grud. Knjiga je bila silno popularna i G. H. Lewes, Goetheov biograf u devetnaestom stoljeu spominje kako
je doprla ak do Kine, gdje su njezini junaci bili ovjekovjeeni u porculanu.
{17}
... Stvoritelju:
Zar sam te molio, Stvoritelju, da iz gline moje
U ovjeka me oblikuje, zar sam traio
Iz tmine da me uzdignc?
Izgubljeni Raj, Knjiga 10, 743-5.
{18}
...ne prua je oko.: Wordsworth, Tintern Abbey ; izvorni mi odnosno me zamijenjen je s ga.
(prcv. Luko Paljetak)
{19}
maladie du pays: nostalgija, enja za domom.

172
 Dva stoljea Frankensteina

Kad je 1818. u Londonu objavljen roman Frankenstein, ili modemi Prometej, knji-
evni kritiar uglednoga asopisa The Edinburgh Magazine u oujku ga je iste godi-
ne predstavio kao priu koja je po neobuzdanosti imaginacije nadmaila sve prijanje
prie. Ipak, naglaava kritiar, slino veini pripovijesti koje nastaju u to doba,
Frankenstein zadrava dojam realistinosti, te je snano povezan s najznaajnijim
projektima i strastima svoga vremena. Pretjerivanja, mranost, fascinantnu strastve-
nost i bezbonitvo romana kritiar tako pravda povijesnim dogaajima svoga doba,
koji su, kae, tako udesni i golemi, obiljeeni tako brzim i raznolikim mijena-
ma, da bi svojom ekscentrinou od sebe odbili i samoga Shakespearea, i to u tre-
nucima njegove najvee neobuzdanosti. Jer, nastavlja kritiar, usporeujui nevjero-
jatnost stravinih dogaaja u romanu Mary Shelley i nevjerojatne obrate Napoleono-
ve biografije, ak se ni Shakespeare ne bi usudio u jednome inu uzdii obinoga
pustolova na najvei evropski tron, u sljedeem ga inu povesti u pobjedu nad ca-
revima i kraljevima, a u treem ga prikazati prognana na malen otoi, tisuama
milja daleko od pozornice njegovih najveih trijumfa. Pa zakljuuje: Na se apetit
za svakom vrsta uda i silovitoga interesa do te mjere oajniki raspalio da ga - po-
sebno sad, kad se svijet oko nas vratio u dosadno staro stanje sree i zakonitosti - u
pripovjednoj prozi ne moe zadovoljiti nita to nije izrazito obojeno i pretjerano;
ak su nam drae iaene i nepravilne prie....
udna, pomaknuta fascinacija Frankensteinom Mary Shelley, meutim, nadilazi
uski povijesni okvir druge dekade devetnaestog stoljea i ne da se svesti na uinak
koji je roman proizveo meu svojim prvim itateljima. Moglo bi se rei da
Frankenstein radi ve gotovo dva stoljea, i da spada meu one jedinstvene
tekstove koji svaki put iznova djeluju preko sebi matinih granica, i svaki put iznova
raspaljuju apetit za udesnim i udovinim. Kao malo koji knjievni naslov,
Frankenstein je postao ope i trajno kulturno dobro, te se prometnuo u nevjerojatan
kulturni kapital. Londonske kazaline kronike, naprimjer, ve 1823. biljee kazalinu
adapataciju naslovljenu Slijepa ambicija, ili Frankensteinova sudbina (Presumption,
or the Fate of Frankenstein). Rijetki su knjievni naslovi koji su od doba nijemog
filma do danas poluili preko etrdeset filmskih i televizijskih adaptacija. (Jedna je
od recentnijih skupa holivudska produkcija iz 1994., iju reiju potpisuje Kenneth
Branagh, dok se u ulozi udovita pojavljuje Robert de Niro.) Uostalom, naslov ro-
mana Mary Shelley postao je opepoznatim sinonimom za dotad neimenovane ili ne-
173
povezane kategorije uasa, jeze, strave, tjeskobe, fascinacije, strasti, nelagode. Kao
takav, on operira daleko izvan granica knjige Mary Shelley, filmskih adaptacija, pa
ak i sebi matine, engleske kulture. Rjeju, danas bi teko bilo nai ovjeka, bez ob-
zira na stupanj njegova formalnog obrazovanja, koji ne zna za pojam Frankenstein,
premda su relativno rijetki zaista proitali roman ili uli za Mary Shelley.
Frankenstein je, nadalje, jedinstven, udesan i udovian ne samo zbog apetita
koji ve dva stoljea raspaljuje kod itatelja i gledatelja, ve i zbog nevjerojatnog
interpretacijskog potencijala svoje prie, te zbog fascinantne povijesti svoga
nastanka.
Pria romana poinje ispovijeu Engleza Waltona, voe istraivake ekspedicije
koja se zaputila prema Sjevernom polu. Zarobljen na brodu okovanu ledom, Walton
svojoj sestri, gospoi Saville, pie pisma i povjerava svoje nesigurnosti, muku istra-
ivake ambicije, strah od smrti u ledenoj pustoi. Nakon prvih pisama, odluuje joj
ispriati i jezivu priu o Victoru Frankensteinu, kojega je napola smrznuta primio na
brod. Uokvirena u Waltonovu pripovijest, otpoinje ispovijest Victora Frankensteina.
Frankenstein je sin enevskog uglednika, koji je nakon majine smrti napustio rodni
grad i otiao studirati u Ingolstadt. Kao pasioniranog prouavatelja prirodnih zna-
nosti, uskoro ga opsjedne ambicija da tijekom galvanistikog eksperimenta pokua
ostacima mrtvoga ljudskog tijela vratiti ivot. Kad nakon mukotrpna posla i jezivih
nonih mora o raspadanju majina tijela Frankenstein uspije u svome naumu, rezultat
je odvratno udovite, od kojega Frankenstein pobjegne glavom bez obzira, i koje
uskoro nestane iz znanstvenikova stana. Nedugo potom Frankenstein se od iscrplje-
nosti psihiki razboli, te se odlui vratiti u vicarsku. Umjesto idilinoga obiteljskog
doma koji je napustio, u enevi ga doekuju jezive vijesti: njegov brat William, jo
djeak, umoren je u umi u blizini grada, a za zloin je optuena oeva tienica,
nesretno siroe Justine. Premda siguran da je zlodjelo poinilo udovite koje je sam
stvorio, Frankenstein zna da ne moe spasiti Justine, jer mu nitko ne bi vjerovao na
rije. Nakon smaknua Justine, Frankensteina izjedaju melankolija i grinja savjesti,
pa odluuje pobjei u planine i tamo se oporaviti. U blizini ledenjaka susree udo-
vite, koje je na ledenjaku izgradilo dom, i koje mu priznaje zloin. Tu poinje trea
ispovijest romana Mary Shelley, ispovijest Frankensteinova stvora, uokvirena u nara-
ciju Waltona i Frankensteina.
Ispovijest udovita poinje bijegom iz Frankensteinova ingoltatskog stana: stvor
svom zgaenom stvoritelju opisuje prvi susret sa svijetom, traenje hrane, skupljanje
umskih plodova, odravanje vatre. Prvi susreti s ljudima pokolebat e stvorovu do-
brotu i elju za zajednitvom: svi ljudi koji ga sreu toliko su zgaeni i uasnuti nje-
govom pojavom da ga tjeraju, tuku ili pokuavaju ubiti. udovite se stoga odluuje
skriti u drvenoj upi, naslonjenoj na kuicu obitelji de Lacey. Virei kroz pukotinu,
stvor promatra ivot obitelji i poinje uiti jezik i ljudske obiaje. Zahvaljujui inje-

174
nici da se kod Felixa de Laceya pred oevim progonom sklanja njegova zarunica,
poluarapkinja koja jo ne govori evropske jezike, stvor - kriom pratei Felixove
lekcije - naui itati i pisati, a omiljena mu lektira postaju Miltonov Izgubljeni raj
(Paradise Lost) i Plutarhovi ivotopisi. Te mu vjetine, meutim, omoguuju da ko-
nano ue u trag svome stvoritelju, jer je u stanju proitati Frankensteinov dnevnik,
koji je uzeo pobjegavi iz ingoltatskog stana. Kad shvati da je odvratan ak i kao
bie koje pie, ita i govori, i to ak i prosvijeenu ovjeku kakav je Felix de Lacey,
stvor odlazi u vicarsku, gdje u mjeavini elje za odmazdom i potrebe za drutvom
ubija Frankensteinova brata, a zloin podmee nedunoj Justine. Okonavi ispovi-
jest, stvor od Frankensteina iznudi obeanje da e mu ovaj stvoriti druicu, jer e u
suprotnome, izluen samoom, nastaviti ubijati.
Frankenstein pristaje na pogodbu, te se s bliskim prijateljem Clervalom otputi u
Englesku i kotsku, gdje namjerava ispuniti obeanje. Kad na kotskom otoju
Orkney ve pone sklapati ensko udovite, shvati da stvaranje druice ne znai
nuno smirenje mukoga udovita, ve mogunost razvoja nove nasilne udovine
rase. Potopivi neoivljene ostatke lea, Frankenstein naputa Orkney, ali ga olujno
more ne odnese u Englesku, ve u Irsku. U Irskoj ga smjesta sprovedu u zatvor i
optue za Clervalovo umorstvo. Ugledavi prijateljev le, Frankenstein shvaa da ga
je udovite pratilo na njegovu putovanju, i da je odluilo nastaviti s odmazdom. Do-
kazavi nevinost ali izjeden ludilom i grizodujem, Frankenstein se vraa u vi-
carsku, u elji da prije smrti oeni posestrimu i prijateljicu iz djetinjstva, Elizabeth
Lavenza. U svadbenoj noi, meutim, udovite ne ubija svoga stvoritelja ve njego-
vu suprugu, Frankensteinov otac od alosti umre, a sam Frankenstein odluuje slije-
diti udovite i ubiti ga. U mahnitoj potrazi stvor i Frankenstein zavravaju u trci
prema Sjevernom polu, gdje Frankenstein nailazi na Waltonov brod.
Zavrivi s pripovijedanjem o svome ivotu, Frankenstein umire i ostavlja Walto-
na s biljekama, i dalje okovana ledom. Ipak, Walton gospou Saville izvjetava da
pria nije gotova: nakon Frankensteinove smrti, brod je pohodilo samo jezivo udo-
vite, koje je nakon smrti svoga stvoritelja odluilo i samo nestati. tovie, premda to
znai poraz njegovih istraivakih ambicija, Walton sestru izvjeuje da je s prvim
znakovima pucanja leda odluio krenuti prema jugu.
Okovana u led i tri pripovjedna prstena, i prezasiena simbolikom koja kontinu-
irano klie stravom na samome rubu prikazivosti, pria Mary Shelley uistinu je
impresivna matrica za svakovrsna itanja. Za veinu je tih itanja i tumaenja, meu-
tim, karakteristino da priu romana tumae vraajui se prii o nastanku samoga ro-
mana. Kao da tri pripovjedna kruga Frankensteina nisu u stanju zadrati provalu bre-
menite simbolike kojom su nakrcana, pa tee probiti u sve nove i nove pripovijesti.
Uostalom, kako je pria Frankensteina i sama pripovijest o genezi, nastanku i stvara-
nju, gotovo da je nuno da se, itajui Maiy Shelley, opetovano vraamo genezi
175
teksta koji drimo u rukama. Utoliko je udesnija i fascinantnija injenica da je sama
pripovijest o roenju romana postala legendom koja se uvrstila meu najpoznatije
prie u povijesti engleske knjievnosti. Moglo bi se rei, udovina pria o stvaranju
udovita i sama je plod udesne prie o genezi - same sebe.
Ljeto 1816. godine, naime, Mary Shelley je s posestrimom i muem, poznatim
engleskim romantiarskim pjesnikom Percyjem Bysshem Shelleyjem, provela u Villi
Diodati, na obali enevskog jezera. U Villu Diodati Shelleyjevi su stigli slijedei
lorda Byrona. Kako je vrijeme bilo kiovito, romantiarska je gomilica vrijeme
prekratila okladom: Mary Shelley, lord Byron i Byronov osobni lijenik, John Poli-
dori (inae sin prouavatelja Miltona, te ujak predrafaelitskog pjesnika i slikara
Dantea Gabriela Rossettija i pjesnikinje Christine Rossetti), okladili su se da e do
zavretka ljeta napisati priu strave i uasa, odnosno takozvanu gotsku prozu (engl.
Gothic). Lord Byron svoj dio pogodbe nije ispotovao, ali su Mary Shelley i John
Polidori englesku knjievnost obogatili dvjema jezovitim gotskim prozama: John Po-
lidori napisao je Vampira (The Vampyre: A Tale), a Mary Shelley Frankensteina, ili
modernoga Prometeja. Gotovo je nevjerojatno da je za boravka u Villi Diodati, kad
je napisala Frankensteina, Mary Shelley imala svega devetnaest godina. Autorica je
kasnije opisala in zaetka prie o Frankensteinu: zabiljeila je da je pripovijest za-
eta u jednoj jezovitoj slici iz none more, pred samo buenje, kad je u snu ugledala
odvratno udovite kako se die iz svijeta mrtvih, primijetivi da je Frankenstein
njezino odvratno potomstvo (hideous progeny.). Enfant terrible britanskog
filma, Ken Russell, o toj je legendarnoj epizodi godine 1986. snimio film nabijen
makabrizmom, jezom i bizarnim seksom, naslovivi ga jednostavno i neprevodivo -
Gothic.
vicarska epizoda, meutim, tek je dio prie o roenju Frankensteina. Autoriina
metafora, da je Frankenstein njezino odvratno potomstvo, otvara, naime, slojevitu i
nipoto jednostavnu priu o zaetku i roenju - knjievnoga teksta. Tom primjedbom
Mary Shelley svoje autorstvo stavlja u isti red s autorstvom mahnitoga lika vlastite
proze, Victora Frankensteina, koji je takoer konstruirao odvratno potomstvo, ustro-
jivi vlastitu pripovijest kao kontinuirano proklizivanje udesnim i udovinim deta-
ljima svoje biografije.
Mary Shelley roena je 1797. godine kao Mary Wollstonecraft Godwin, iz veze
spisateljice Mary Wollstonecraft i radikalnog politikog teoretiara i reformatora
Williama Godwina. Feministike povjesniarke knjievnosti kasnije e isticati da
Mary Shelley nipoto nije bila obina devetnaestogodinjakinja, ve jedinstvena
engleska knjievna nasljednica, koja e svoju knjievnu unikatnost potvrditi brakom
sa Shelleyjem. I sama je Mary Shelley morala biti svjesna unikatnosti veze iz koje se
rodila. Njezina je majka bila autorica otro napadanoga eseja o pravima ena, Obra-

176
na prava ene (A Vindication of the Rights of Woman, 1792.), jednoga od prvih femi-
nistikih tekstova, zbog koje su je kritiari nazivali filozofskom bludnicom. Pisala
je i pripovjednu prozu - 1788. objavila je roman Mary. Prije braka s Godwinom,
Wollstonecraftova je 1792. otputovala u Pariz, gdje je u vanbranoj vezi s amerikim
piscem Gilbertom Imlayem 1794. rodila ker Fanny. Iste je godine objavila i esej o
svome vienju Francuske revolucije. William Godwin bio je poznat po otrom poli-
tikom reformizmu, a danas ga mnogi dre preteom anarhizma. Osim politikih
traktata, Godwin je napisao i nekoliko romana, od kojih se istie gotska proza St
Leon iz 1799. godine. U St Leonu je, dre povjesniari, Godwin ostvario knjievni
portret svoje ene, a o njoj je, kao autorici Obrane prava ene, 1798. objavio i me-
moare. Wollstonecraftova i Godwin su, u skladu sa svojim socijalnim i filozofskim
uvjerenjima, ivjeli nevjenani, te su se vjenali tek nekoliko mjeseci prije kerina
roenja. Roenjem Mary Shelley, meutim, otpoinje ono to knjievne povjesni-
arke Sandra M. Gilbert i Susan Gubar nazivaju sloenom gotskom psihodramom
njezine obiteljske povijesti. Nepunih mjesec dana nakon poroda Mary Wollstone-
craft umire od sepse, ime u tome mitu roenja sama Mary Shelley, kao uzrok maji-
ne smrti, postaje mogue odvratno potomstvo. Nedugo nakon smrti ene, Godwin
se drugi put eni, posve se udaljuje od keri iz prvoga braka, te je alje svojim prija-
teljima na kolovanje. Stoga nije pretjerano rei da je u munoj psihodrami obi-
teljske povijesti Mary Shelley svoje roditelje upoznavala prije svega kao knjige i
tekstove, koje je mahnito gutala. Drugim rijeima, itanje roditeljskih i inih tekstova
za mladu je Mary bio osnovni nain samoodreivanja i konstrukcije identiteta. Mit
porijekla mladoj je knjievnoj nasljednici dostupan bio jedino kao - proitani tekst, a
tekstovi su odigrali ulogu roditeljske metafore. U svjetlu roditeljske neprisutnosti ra-
zumljiv postaje jo jedan naoko udovian detalj njezine biografije: esto spominjana
navada Mary Shelley da knjige nosi na majin grob i ondje ih ita, te da upravo
majin grob rabi kao mjesto za tajne ljubavne sastanke s Percyjem Bysshem
Shelleyjem.
U vrijeme nastanka Frankensteina, Mary Shelley i sama je, kao potencijalno
odvratno potomstvo, u situaciji da postane roditeljem: pobjegavi 1814. s tada jo
oenjenim Shelleyem, kao njegova ljubavnica, od svoje je sedamnaeste do svoje
dvadeset i prve godine bila kontinuirano trudna ili u babinjama. Od etvero djece
koju e roditi Shelleyu prije njegove smrti 1822. godine, samo e jedno - Percy - pre-
ivjeti, a ostala e umrijeti prije navrene druge godine ivota. Uhvaena u mreu
vlastite seksualnosti i roditeljstva, Mary Shelley u to doba, sama i s muem, i dalje
vrlo aktivno ita, prije svega djela svojih roditelja, te Johna Miltona, napose njegov
Izgubljeni raj, moda najimpresivniji engleski prinos pripovijestima o - genezi. Sto-
ga ne udi uvrijeeno miljenje povjesniara engleske knjievnosti da je Frankenste-
in Mary Shelley zapravo romantiarsko preispisivanje Izgubljenoga raja. Otud u

177
Frankensteinu, nakon jezovite revizije miltonovskoga stvaranja, sva sila palih ane-
la, poroenih u genezi ljudskoga svijeta i ljudskoga roda: jer pali su aneli svi sre-
dinji pripovjedai romana - i istraiva Walton, koji bjei u ledenu pusto, sve dalje
od svetih mjesta (Sankt Peterburg, Arhangelsk) i aneoske sestre kojoj pie pisma; i
Victor Frankenstein, kojega roman i izrijekom imenuje palim anelom; ali i bezime-
no udovite, koje se samo imenuje palim anelom, i kojemu je upravo Miltonov
Izgubljeni raj omiljena lektira. Nadalje, Frankenstein je i promiljena revizija ranih
tekstova engleskog romantizma, prije svega koncepta stvaralake prirode iz poezije
Williama Wordswortha. Nasuprot Wordsworthu, a slino svojim itateljskim i spisa-
teljskim sudruzima, Byronu i Shelleyu, Mary Shelley e stvaralaku prirodu (prirodu
majku?) konstruirati kao prijetvorno fascinantnu, a zapravo neprijateljsku, hladnu,
smrtonosnu, udovinu. Njezini prikazi ledene arktike pustoi, vicarskih ledenjaka
i hladnoe kotskoga otoja Orkney korespondiraju s prikazima planine u Byronovu
Manfredu, u Shelleyevu Mont Blancu ili u Shelleyevoj glasovitoj reviziji mita o
Prometeju - u Osloboenom Prometeju (Prometheus Unbound). Tu prirodu ugledna
engleska povjesniarka romantizma Marylin Butler opisuje kao deistiku - kao priro-
du koju je Bog stvorio a onda se iz nje povukao.
Ne udi, meutim, ni sve glasniji komentar da je Frankenstein - sa svojom
osjetljivou po pitanjima stvaranja, individualnosti, roditeljstva - ujedno kritika
mukoga modela romantizma. U knjizi o rodu i spolu u romantizmu, Anne Mellor,
naprimjer, govori o romantizmu kod spisateljica, koji naglaava etinost kulturnog i
psiholokog gospodarenja komunalnou i obiteljskim odnosima. Nasuprot revoluci-
onarnoj prometejskoj politici Blakea, Godwina i Shelleya, i programu koji je promi-
cao radikalne drutvene promjene i utopijsku transformaciju drutvenog i politikog
poretka, romantiarske spisateljice, kae Mellorova, zastupale su alternativni
program utemeljen na obiteljskoj politici i ideji drave koja se mijenja postupno i ra-
cionalno, pod paskom i oca i majke. Isto tako, narcizmu i solipsizmu mukog stvara-
lakog ina suprotstavlja se decentrirana figura enskog raanja, neodvojivo poveza-
na s drugim. Ipak, kako to Mary Shelley pokazuje u Frankensteinu, ta je alternativa
nerijetko osuena na propast: Frankensteinova sebina ambicija - njegov sebini
stvaralaki in - unitit e sve brine, altruistine obiteljske mree u romanu. Otud u
Frankensteinu sva sila siroadi, iji su jedini roditeljski tragovi zapisani u pripovi-
jestima o porijeklu to ih Mary Shelley opsesivno evidentira: siroe je Caroline Be-
aufort, Frankensteinova majka; nakon njezine smrti, siroe su sam Frankenstein i
njegov umoreni mali brat, William; siroe je Frankensteinova posestrima i zarunica,
Elizabeth Lavenza; siroe je Justine, nepravedno osuena za zloin koji nije poinila;
bar dijelom, siroad su Felix i Agatha de Lacey, te Felixova zarunica; siroe je, na-
poslijetku, samo bezimeno udovite, kojega se stvoritelj ne samo odrekao ve ga
eli ubiti. Siroe je, uostalom, i sam roman: Frankenstein, ili modemi Prometej 1818.

178
godine objavljen je anonimno. Onovremeni su kritiari autorstvo pripisivali na-
izmjence Williamu Godwinu i Percyju Byssheu Shelleyu, ali se ime majke nije
spominjalo.
Kao isprva nepotpisano siroe, sastavljeno od ostataka i tragova tuih tekstova,
kojemu je vjetina njegove autorice iznova udahnula ivot, koje je sama autorica
nazvala svojim odvratnim potomstvom, i koje ve dva stoljea ne prestaje izaziva-
ti jezu i fascinaciju, Frankenstein Mary Shelley neobino je nalik udovitu koje opi-
suje. U tome smislu roman Mary Shelley je roman o genezi, i kao takav - svaki put
iznova, svaki put pretjerano, iaeno i nepravilno - roman o samome sebi. Premda je
Mary Shelley do svoje smrti, 1851. godine, napisala jo nekoliko romana (Valperga,
1823., Posljednji ovjek, 1826., Lodore, 1835.), nijedan nije ponovio uspjeh
Frankensteina, ili modernoga Prometeja. Moda je udesnu (udovinu?) dugovje-
nost Frankensteinu osigurala upravo njegova opsesija genezom iz enske perspekti-
ve: iz perspektive optereene traumom placente (kako je naziva feministika te-
oretiarka Susan Winnett), koja zna da je orgazmika kulminacija stvaralakog ina
tek poetak, da je roenje (teksta) tek faza a ne kraj.
Tatjana Juki

179
 MARY W. SHELLEY

FRANKENSTEIN ILI MODERNI PROMETEJ

IZDAVA
KONZOR
Zagreb, Ilica 47

ZA IZDAVAA
MILAN ARAC

GRAFIKA PRIPREMA
Durieux d.o.o.
Zagreb, Smodekova 2

TISAK
PROFIL
ZAGREB, 2003.

Scan: postar
Obrada: boden
BalkanDownload.org

180