Charles Baudelaire - Albatros

U Baudelaireovoj pjesmi Albatros prikazan je odnos drutva

prema osobama koje se unutar njega, na neki nain, istiu te ne
mogu biti u potpunosti shvaene. U pjesmi, albatros je simbol
pjesnika, koji je posluio kao primjer osobe izuzete iz svog
prirodnog okruenja i dovedene u okruenje u kojem ne dolazi do
izraaja njegov talent, njegova posebnost.
Pjesnik vodi miran, skladan ivot, voen osobnim idealima;
slobodom, ljepotom, enjom za nebom. U trenutku kada se nae
ulovljen u zemaljsku okolinu, pjesnik gubi slobodu koju je imao
dok je bio slobodan poput ptice, on ne moe (metaforiki) rairiti
krila, ve se sputan teko snalazi u ovom svijetu koji ga ne
razumije. U tom trenutku on ujedno postaje ruan: Nedavno
prekrasan, kako li je ruan!. Njegovi ideali vuku ga prema nebu i
silna mu krila ne daju da hoda. Svatko tko ne proivljava ivot u
punom uitku, bez podrke, razumijevanja ne moe stei puno
samopouzdanje, siguran hod; ne moe pokazati punu ljepotu koju
nosi u sebi. Na nebu, u letu, pjesnik se nalazi iznad sve zemaljske
hulje, ivi u svojoj punoj ljepoti. On uvia sve to se dogaa na
zemlji, ali promatra to s potpuno druge razine. Pjesnik nije u
doticaju s tim runim, bijednim svijetom, on je ravnopravan dubini,
skladu i mirnoi mora, on je tek ravnoduna, tiha suputnica.
Sudbina takve osobe, pjesnika, tuna je i bolna. Njegov poloaj u
drutvu sve je nii i bezvrediji upravo zbog ne shvaanja i ne
slaganja u razmiljanjima s okolinom. Nitko ne spoznaje da je on
gospodar neba, da je on iznad svih prizemnih problema i
razmiljanja. Nitko mu ne prua ono to mu treba jer nigdje na
zemlji nema takve ljepote, slobode i uitka kakva postoji na nebu.
Zemaljski svijet nije zainteresiran za ono ime se bave pjesnici,
veinu ne zanima to pjesnik plovi svojim nebom (Cesari, Oblak),
to na svoj nain promatra svijet, ve svoje probleme smatraju
vanijima te ih, dakako, stavljaju prije umjetnike slobode, ideala.
Pjesnici primjeuju neto to zemaljska rulja ne vidi ljepotu koja
ih okruuje, njihova narav mnogo je osjetljivija pa pjesnici veoma
brzo od vladarica neba postaju pognute glave i sputenih krila
to Dre ih kao vesla postieno, edno.
Uloga pjesnika u suvremenom svijetu je da upozorava na
dekadenciju drutva, da potie na promiljanje i raspravu o
svakodnevnim dogaajima koji, ne samo pjesnike, ve i pojedince,
obine ljude, sputavaju i ne dozvoljavaju im da se pokau u svojoj
pravoj ljepoti. Pjesnici, ali i drugi umjetnici, primjerice; glazbenici ili
slikari, prijeko potrebni su u suvremenom drutvu jer kroz kulturu i
svoja djela izraavaju duh vremena u kojem ivimo te potiu
svakoga od nas da se zapitamo elimo li pripadati carskom rodu ili
zemaljskoj rulji.
RULJI/HULJI HAJCI!!!!!! HAJKA!!!!!