Professional Documents
Culture Documents
Zatitnik
Vlasta je otkljuala stan, upalila svetlo u hodniku i unela kofe-
re. Znala je da bi trebalo da bude srena jer je nakon mesec dana
ponovo u svom domu, u svom gradu, ali ipak nije bilo tako.
Pomisao na svakodnevicu koja je eka inila ju je neraspoloe-
nom. Mesec dana uenja engleskog jezika na Malti probudilo je u
ovoj dvadesettrogodinjoj devojci neto ega ranije nije bila sves-
na. Na tom malom, veselom ostrvu znala je da igra do jutra, ljubi-
la se s totalnim neznancem i oblaila provokativnije nego ikada.
Upoznala je mnogo prijatelja, i kao to uvek biva, jedni drugima
su se zakleli da e se poseivati i dopisivati. Sada je, meutim,
bila potpuno sigurna da e ta lepa prijateljstva ubrzo izbledeti.
U stanu je zatekla nered, to je uopte nije zaudilo znajui
koliko je njena starija sestra bila lenja i neuredna. Ipak, s njom je
delila ivot, dobro i zlo ve etiri godine od kako su im roditelji
poginuli u saobraajnoj nesrei. Sanja je bila stjuardesa, pa je
njihov dom smatrala mestom u kojem prespava i pripremi se za
novi odlazak. Sada je bila negde na putu za Njujork, a Vlasta je
elela da je tu, da bar s nekim moe da podeli lepe uspomene u
trenutku kad je svakodnevica uzima pod svoje. Po debelom sloju
praine na komodi pored svog kreveta shvatila je da Sanja nije ni
ulazila u sobu za vreme njenog odsustva. Otvorila je prozor i
pustila da sve oktobarski vazduh prodre unutra.
Nakon to se istuirala i raspakovala kofere, devojka se bacila
na pranje sudova. Bilo je mnogo prljavih aa, koje su jo mirisale
na skupocena pia. Sanja je imala goste, ali to Vlastu nije udilo.
Za razliku od nje, koja je bila povuena i nedovoljno drutvena,
starija sestra nije mogla bez drutva. esto bi pravo s puta svraa-
la s koleginicama stjuardesama, a Vlasta bi se tada sklanjala jer
nije elela da slua prie o njihovim avanturama s pilotima i kopi-
lotima.
Vlasta je svojoj sestri najvie zamerala promiskuitetan nain
ivota. Sanja nije zazirala od mukaraca, menjala ih je shodno
raspoloenju, kao da su haljine razliitih boja koje treba da uskla-
di s cipelama. Nije ak imala ni odreeni tip mukarca. Prosto se
lepila za svakog ko bi joj obeao bar jedan dan zabave. Vlasta je,
meutim, bila suzdrana po tom pitanju. Kao da nisu bile iste
krvi. U devetnaestoj godini se prvi put zaljubila, tad je i izgubila
nevinost, ali ba u to vreme roditelji su sleteli u kanjon Morae
vraajui se s letovanja i ta veza je pretrpela svu Vlastinu bol.
Deko koga je volela bio je uz nju, ali Vlasta nije mogla da pre-
vazie patnju i vremenom ga je oterala od sebe. Od tada je imala
jednu kratku vezu, nekog momka iz komiluka, koga nije uspela
da zavoli, pa ga je ostavila uz izgovor da nije spremna da se vezu-
je. Na svu sreu taj momak se ubrzo odselio, pa je i Vlasti bilo
lake. Na Malti je prvi put uradila neto nepromiljeno jedne
noi upoznala je Italijana Marija, prelepog mukarca koji je tu
letovao sa bratom i poljubila se s njim iste veeri. Iako ga je via-
la sve do njegovog povratka kui, Vlasta mu nije dozvolila vie
od bezobraznih dodira u mraku. Plaila se njegovog iskustva sa
enama, koje je bilo vie nego oigledno.
Nakon to je oprala sudove, reila je da upali televizor i otkrije
ta se u poslednje vreme deavalo u zemlji. Nije mogla da se
skoncentrie. Misli su joj lutale negde daleko. Opet je bila usam-
ljena..
Kad se Sanja vratila, Vlasta je opet bila u istoj koloteini ivo-
ta. Razgovarala je s vlasnicom knjiare u kojoj je radila pre odla-
ska na Maltu i uspela da dobije svoj posao nazad. Iako je elela da
zavri pravni fakultet, nakon smrti roditelja to sebi nije mogla da
priuti. Sanja je imala dobru platu, ali ipak nedovoljnu da bi mla-
oj sestri mogla da plaa i sve ono to studiranje povlai za
sobom.
Kad su se sestre izljubile, Vlasta je skuvala kafu i nairoko pri-
ala o svemu to je doivela na Malti. Sanja ju je s panjom slua-
la, ne krijui iznenaenje zbog nekih neuobiajenih postupaka
svoje mlae sestre.
Ti si igrala? Jesi li sigurna da to nisi sanjala?
Igrala, nego ta!
A to ti se nikad nije omaklo da igra ovde kad izaemo?
Drugo je to. Malta je oputena, tamo te niko ne ferma. To je
sloboda.
Nemoj ti meni da pria o Malti, letela sam tamo vie puta.
Mislila sam da se ti nikad nee osloboditi svoje uaurenosti.
Vidi da jesam. A ta si ti radila?
Zezala se, kao i uvek.
Neki novi tip?
Sanja se zavodljivo nasmeila.
Nego ta, ali ne jedan, nego koliko ti dua eli. A ti, jesi li
uhvatila neto na Malti?
Jednog Italijana. Samo smo se ljubili.
To sam mogla i da pretpostavim. Ako nastavi da bude tako
rezervisana prema mukarcima, opet e ti izrasti himen.
U tom trenutku zazvonio je Sanjin mobilni. Prijateljice su je
zvale u provod. Naravno, odmah je pristala i obeala im da e se
nai za sat vremena, samo da se dotera. Kad je prekinula vezu,
pozvala je i Vlastu da joj se pridrui.
Ne bih, zna da meni ba i ne prija to tvoje ensko drutvo.
Samo priaju o tipovima. Sanja je odmahnula rukom.
O emu bi drugom? O filozofiji ivota? Kako hoe, pravi si
smor. Ostani kod kue i bulji u ekran ako misli da je to poenta
bitisanja. Ja idem da se spremam. Vlasta je gledala kako Sanja
gracioznim hodom nestaje ka kupatilu. Divila se grai svoje ses-
tre. Sanjine noge bile su duge i vitke, savreno izvajane, imala je
male grudi i dugu tamnosmeu kosu, prirodno uvijenu na kraje-
vima. Obe su imale modroplave oi, ali je Vlasti delovalo da su
Sanjine lepe. Vlasta je bila svesna svih svojih mana. Imala je
jake bokove, velike grudi koje je stalno pokuavala da skrije od
tuih pogleda i jake listove od nekadanjeg bavljenja rukometom,
a deaki izgled samo je bio pojaan kratkom plavom kosom.
Nije marila za minkanje. Tetovau na leima uradila je iz nekog
besa, pola godine nakon raskida s prvim momkom. Sad se i te
tetovae stidela.
Nakon sat vremena Sanja se pojavila u preuskim farmerkama i
u bundici. Izgledala je fantastino.
Kako izgledam?
Prelepa si. Ali pouri, kasni.
ekae one mene. Vidimo se.
Lepo se provedi.
Hou. Moda ih dovedem ovde posle, tako da te ne uplaimo
kad banemo.
Navikla sam.
im je Sanja izala, Vlasta je poelela da je malo vie nalik na
nju U knjiari nije bilo guve. Troje ljudi, zaneseni naslovima,
hodali su tamo-amo. Vlasta je stajala za pultom i kroz izlog pos-
matrala ulicu mokru od kie.
Izvinite, da li ste dobili ta mukarci misle o seksu od
Majsona?
Skrenula je pogled s izloga i susrela se sa zelenim oima.
Visok mukarac u odelu, skockan kao da je siao s reklame samo
da bi kupio knjigu, stajao je ispred nje. Divila se kako je uredno
oian i kako je cela knjiara mirisala od njegovog parfema. Tak-
ve muterije je svrstavala u ko roendanskih kupaca. Nisu se
pojavljivali esto, dolazili su znajui ta trae i oekivali su da se
knjiga uvije u ukrasni papir jer je kupuju nekom za poklon.
Samo da pogledam.
Ukucala je u kompjuter ime autora i dok je ekala rezultat pot-
rage, morala je da se naali:
Pretpostavljam da vi ve znate ta mukarci misle o seksu.
udi me da ne traite neku drugu knjigu, recimo o tome ta ene
misle o seksu.
Nije za mene. Poklon je za jednu ensku osobu.
A, tako
Zadovoljno se nasmeila jer je pogodila u koju kategoriju
kupaca spada ovaj zgodni mukarac.
Naalost, nemamo je. Prodata je.
Dobro, hvala.
Nasmeio se pre nego to joj je okrenuo lea i uputio se ka
izlazu. Barem je bio dovoljno ljubazan da joj se zahvali na uloe-
nom trudu. Mnogi kupci nisu bili tako vaspitani. Gledala je za
njim sve dok nije uao u automobil parkiran preko puta knjiare.
Pomislila je kako bi htela jednog takvog mukarca s manirima, u
odelu, nasmejanog, pa makar bio i roendanski kupac knjiga.
Ona je, meutim, privlaila drugaije mukarce, one koji govore
da im odea nije vana jer imaju neke druge sisteme vrednosti.
Najvie su je saletali momci sa dugim, neurednim kosama, filozo-
fi ivota, esto alkoholiari ili na lakim drogama. Zbog kratke
kose znala je da i ona deluje kao da je iz istog miljea, a u irokom
teget demperu i ispranim farmerkama nikad ne bi mogla da zain-
teresuju lepog mukarca u odelu koji je, verovala je, poslednji put
doao u njenu knjiaru.
Kraj jeseni bio je jako kiovit. Skoro da nije proao dan bez
padavina. Vlasta je ujutru teko ustajala, a jo kad bi kroz prozor
svoje sobe ugledala sivo nebo, inilo joj se da bi mogla da pres-
pava celu zimu.
U decembru je pao prvi sneg. Sanja se prehladila, pa je dve
nedelje bila na bolovanju. Kad god bi se Vlasta vratila s posla, u
stanu bi zatekla gomilu ljudi. Pozdravila bi ih i otila u svoju
sobu. Sanja bi je zvala da im se pridrui, ali nije vredelo. Vlasta
jednostavno nije volela njeno drutvo.
Jednog nedeljnog popodneva u kui je bilo toliko buno da je
reila da izae na sve vazduh i pokua da smiri svoje napete
ivce. Poto je napolju bilo jako hladno, dobro se obukla, stavila
je rukavice i kapu, pa se zaputila na obalu reke da uiva u miru i
pogledu.