INDOEUROPSKI (IE.

) JEZICI
Danas ivi jezici oznaeni su malim verzalom: OSETSKI.

1. Anatolijska skupina
1A. Jezici potvreni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.
Hetitski (nesili): sredinja Anatolija, jezik Het. Carstva
Luvijski (luili): itav juni pojas Anatolije
Palajski: sjeverozap. od zone hetitskog
1B. Jezici potvreni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije
Hijerogl. luvijski: sjev. Sirija do kraja 8. st. pr. kr.
Lidijski (alfabet)
Karski (alfabet)
Likijski (alfabet) i dr.

2. Indoiranska skupina.
2A. Indijski jezici.
Sanskrt
Prakrti
Pali
ivi jezici: HINDI/URDU, GUDRATI, MARATI, BIHARI, PAMDABI, BENGALSKI, SINHALEKi i dr.
1B. Iranski jezici.
Avestiki (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.)
Medski
Partski i dr.
Staroperzijski (malobr. natpisi prilagoeno klin. pismo) > pehlevi > moderni PERZIJSKI
KURDSKI, PATO, TADIK, BALUI i dr.
U Europi: sarmatski, skitski (imena; stepska podruja ju. Rusije, Ukrajine, poua Dunava i ist. Panonije) >
OSETSKI (ist. Kavkaz)

3. Ostali IE. jezici u Aziji.

Toharski (A i B): kineski Sinkjang
ARMENSKI (tekstovi od kasne antike)
Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) srodan grkom

4. IE. jezici Balkanskog poluotoka.

GRKI (lin. B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi...)
Traki (nekoliko zapisa; samo imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg
Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozap. M. Aziji.
Makedonski, peonski i dr. (slabo potvreni srodni grkom i frigijskom)
Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do ju.Albanije i zap. Makedonije
Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna
Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (moda srodan trakom)
ALBANSKI (potvrde tek u sr. vijeku)

5. IE. jezici Italije i susj. podruja.

Italska skupina:
Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabeliki, osaki... alfabetski natpisi)
Latinski (ponikao u Laciju; iri se s rimskom dravom) > TALIJANSKI, FRANCUSKI, RUMUNJSKI,
RETOROMANSKI, KATALONSKI, KASTILJSKI (PANJOLSKI), PORTUGALSKI i dr. izumrli
Faliskiki (Falisci, mala etnija sjev. od Rima; alfabetski natpisi)
Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi)
Ostali IE. jezici podruja:
Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjer. podrijetlom s Balkana)
Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, juna Francuska
Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjer. srdoni
jezici Histra i Liburna!
6. Keltski jezici.
Galski (natpisi na grkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najvei dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od
4. st.)
Britonski > VELKI, BRETONSKI
Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) > IRSKI, GELSKI (kotska)
Lepontski (sjeverozapad Padska nizine)
Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i sredinja panjolska
Luzitanski (Portugal neisgurna pripadnost keltskoj skupini)

7. Germanski jezici.
Zapadni
Starovisokonjemaki (srednjovj. tekstovi) > NJEMAKI, HOLANDSKI/FLAMANSKI
Staroengleski (srednjovj. tekstovi) > ENGLESKI
Sjeverni
Staronordijski (srednjovj. tekstovi) > VEDSKI, DANSKI, NORVEKI, ISLANDSKI
Istoni
Gotski (prijevod Biblije, 4. st.)

8. Slavenski jezici.
Zapadni: POLJSKI, EKI, SLOVAKI, LUIKO-SRPSKI i dr.
Juni: strarocrkvenoslavenski, SLOVENSKI, HRVATSKI, SRPSKI, BUGARSKI, MAKEDONSKI i dr.
Istoni: RUSKI, BJELORUSKI, UKRAJINSKI

9. Baltiki.
Staropruski (zapisi iz ranog novog vijeka)
LITVANSKI
LATVIJSKI (letonski)

NAPOMENA
U Europi su u starom vijeku posvjedoeni i ne-IE. jezici.
Najpoznatiji je ETRUANSKI koji je bio proiren u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na razliitim
materijalima, no njaveim dijelom kratkih. Etruani su se sluili prilagoenim grkim alfabetom.
Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od vie stotina rijei.
U Alpama (ist. vicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se RETSKI malo natpisa etruanskim
alfabetom; jezik je nerazumljiv.
Na zapadu Pirineja autohtono stanovnitvo su BASKI. Jezik je potvren tek u srednjem vijeku. Kao ni u
prethodnim sluajevima, ne moe se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezinoj obitelji.

Upute za daljnja itanja:

A. MARTINET, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.
J. P. MALLORY, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.
C. RENFREW, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.
T. V. GAMKRELIDZE, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter
1995.
C. WATKINS, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford
1995.
R. MATASOVI, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.
B. W. FORTSON IV, Indo-European Language and Culture. An Intoduction, Blackwell Textbooks in
Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.
E. BENVENISTE, Rijei indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.