Trei dio : K A Z N E N O D J E L O

I. POJAM KAZNENOGA DJELA

1. MATERIJALNI POJAM KAZNENOG DJELA

Kazena djela su ponaanja za koja kazneni zakon propisuje kaznu.

Postavlja se pitanje to zakonodavac smije predvidjeti kao kazneno djelo, a to
je pitanje o materijalnom pojmu kaznenog djela, o njegovom sadraju ili
njegovoj biti.
Kazneno djelo u materijalnome smislu je ponaanje ovjeka kojim se
povreuju naroito vrijedna pravna dobra, tj.vrednote bez kojih drutvo
ne bi moglo opstati ili bi, u najmanju ruku, bila ugroena njegova
sigurnost.
Postoje pravna dobra kojima se titi slobodni razvitak pojedinca individualna
pravna dobra i pravna dobra koja omoguuju zajedniki ivot univerzalna
pravna dobra.

Za materijalni pojam kaznenog djela kao ponaanja ovjeka potrebna je i

odreena kvaliteta ljudske radnje.

Zahtjev da se propisivanjem kaznenih djela moraju tititi samo naroito

vrijedna pravna dobra u stvari znai da zakonodavac mora biti obazriv u
propisivanju kaznenih djela.
Kazna kao ogovor na kazneno djelo najtea je sankcija koju pravni poredak
uope poznaje i zato se smije primjenjivati samo ako se zatita pravnog dobra
ne moe postii na drugi, blai nain.
Kazna mora biti ultima ratio (posljednje sredstvo) kriminalne politike.
Na taj nain dolazi do izraaja fragmentarnost (ne tite se sva pravna dobra,
nego samo jedan njihov ulomak, fragment) ili supsidijarnost kaznenog prava
(sankcijama valja pribjei samo ako se dovoljna zatita ne moe postii na
drugi, blai nain).
Materijalni pojam kazenog djela prethodi zakonu.
2. FORMALNI POJAM KAZENOG DJELA

Formalni pojam kaznenog djela je sadran u zakonu i zato je isto

pravne naravi.
On obuhvaa pravne pretpostavke kanjivosti koje su svojstvene svim
kaznenim djelima.
Da bi neko djelo bilo kanjivo nije dovoljno da su njime ostvarena sva obiljeja
nekog kznenog djela sadrana u opisu tog kaznenog djela u posebnom djelu
kaznenog zakonodavstva, nego se moraju ispuniti i odreene pretpostavke
predviene u opem djelu kaznenog zakonodavstva.
Prema tome postoje 4 obiljeja koja su zajednika svim kaznenim djelima i
koja se moraju ispuniti da bi u konkretnom sluaju postojalo kazneno djelo :

1. RADNJA da bi postojalo kd mora najprije postojati radnja kao voljno

ponaanje ovjeka. Stoga e iz pojma kaznenog djela biti iskljueni svi
uinci prirodnih sila i ivotinja. Radnjom se ne mogu smatrati ni sve
djelatnosti ili stanja ovjeka pa e iz tog pojma biti iskljuene i njegove
gole misli, uvjerenja, njegov znaaj i nain ivota. Tjelesni pokreti ovjeka,
ako su izvan domaaja njegove volje, nee ulaziti u pojam radnje.

2. Radnjom koja odgovara zakonskom opisu ujedno se ostvaruje BIE

KAZNENOG DJELA. Pod tim pojmom razumjevamo ukupnost obiljeja
nekog kd. Bie kd sadri ono to je tipino za neko kazneno djelo.

3. Da bi neko ponaanje bilo kazneno djelo nije dovoljno da je njime

ostvareno bie kd, nego se trai i da je PROTUPRAVNO.

4. Za postojanje kd nije dovoljna ni protupravnost, nego se trai i KRIVNJA

U nekom iznimnim sluajevima nee biti kaznenog djela usprkos tome to

postoji radnja koja je predviena u zakonu kao kazneno djelo i koja je
protupravna i skrivljena.
U tim sluajevima trae se jo i POSEBNE PRETPOSTAVKE KANJIVOSTI.

Formalni pojam kaznenog djela predstavlja okosnicu itavog sustava

opeg djela kaznenog prava kao kljunog djela kaznenopravne
dogmatike.
 II. R A D NJ A

Radnja je temeljni sastojak u pojmu kaznenog djela, njena okosnica, dok

su ostala obiljeja samo njeni atributi koje ona povezuje u vrstu cjelinu.

U njemakoj teoriji nastalo je nekoliko teorija o radnji :

1. naturalistika ili kauzalna teorija radnje

Najpoznatija teorija o radnji.
Nastala pod utjecajem pozitivistike filozofije krajem 19.st. ali i danas ima
velik broj pristalica.
Radnja je svako voljno ponaanje ovjeka koje dovodi do neke promjene u
vanjskom svijetu. Volja se pri tom
uzima u obzir samo kao pokreta ljudskog djelovanja pa se ne pita to se
njome hoe postii.

2. socijalna teorija radnje

Radnja je socijalno znaajno ljudsko ponaanje.
Pri tome se pod ponaanjem razumjeva svaki ovjekov odgovor na zahtjeve
koje mu namee neka socijalna situacija.
U tom smislu je i neinjenje ponaanje jer je i ono jedan mogui odgovor na
zahtjev drutva da se u odreenoj situaciji neto aktivno uini.

3. personalna teorija radnje

Radnja je sve ono to se moe pripisati ovjeku kao drutveno-duhovnom
sreditu djelovanja.
Radnja je oitovanje linosti.

Najvanija ljudska ponaanja koja se ne mogu smatrati radnjom :

a) radnje nisu misli koje se ni na koji nain nisu oitovale u vanjskom svijetu

b) nisu radnje ni refleksni pokreti koji se sastoje u neposrednom prenoenju

podraaja sa senzornih na motorne ivce. npr.netko povrijedi
nekoga prilikom trzaja zbog dodira elektrinog voda
c) nisu radnje tjelesne reakcije izazvane neodoljivom silom.
npr.potpisivanje isprave kad ruku nasilno vodi druga osoba

U sluaju sile kojoj se moglo odoljeti ili prijetnje gdje radnja postoji jer je
osoba prema kojoj je usmjerena sila ili prijetnja mogla birati izmeu dvije
mogunosti. npr. u sluaju
blagajnice u banci u koju je razbojnik uperio pitolj traei da mu preda novac
pa ona to i uini
d) iz pojma radnje valja iskljuiti tjelesne pokrete u besvjesnom stanju
duboki san, nesvjestica
U tom sluaju, kao i kod neodoljive sile, tijelo djeluje kao mehaniki
predmet jer na njega svijest nema nikakvog utjecaja. No u takvim
sluajevima temelj kaznenog djela moe biti neka prethodna radnja. npr.
epileptiar koji je za vrijeme epileptinog napadaja prouzroio nesreu jer
je sjeo za volan automobila

Besvjesno stanje treba razlikovati od privremene duevne poremeenosti u

kom sluaju radnja postoji ali moe biti iskljuena ubrojivost.
Kod privremene duevne poremeenosti svijest je ouvana i funkcionira, iako
na nenormalan nain ( impulzivne radnje imaju porijeklo u svijesnim
procesima).

e) Nema radnje neinjenjem ako je zbog utjecaja neodoljive sile ili

besvjesnog stanja postojala nesposobnost za radnju. Tko
je svezan ili je u nesvjesti nije u stanju pruiti pomo drugome pa e
kazneno djelo nepruanja pomoi biti u tom sluaju iskljueno ve stoga
to nema radnje.

f) Prema tradicionalnom shvaanju nisu radnje niti akti pravne osobe.

Kanjivost pravnih osoba

Protiv kanjivosti pravnih osoba obino se istie da one nisu sposobne za
radnju, bez obzira na to od koje se teorije radnje polazi jer sve teorije radnju
shvaaju kao ponaanje ovjeka.
Smatra se da iza akata pravne osobe stoje zapravo radnje njenih
predstavnika pa je onda razumljivo i da ti predstavnici odgovaraju za svoje
radnje i onda kada njima nisu ostvarili korist za sebe nego za pravnu osobu.
Ne moe biti govora o krivnji pravnih osoba jer je krivnja prijekor upuen
ovjeku kao slobodnoj i odgovornoj osobi, to pravna osoba nije.
Takoer se istie da kazna ima svrhu popravljanja poinitelja, pa onda ne
moe biti govora o popravljanju pravne osobe.
Pobornici kanjivosti pravnih osoba polaze od injenice da u modernom
drutvu postoji potreba za kanjavanjem pr.osoba i da kp u toj potrebi mora
udovoljiti.
Smatra se da nije dovoljno oduzeti pravnoj osobi imovinsku korist, nego je
treba i kazniti.
Takvom kaznom se ide za ostvarivanjem generalne prevencije.

Postoje 3 temeljna modela kaznene odgovornosti pravnih osoba :

objektivna odgovornost pravne osobe temelji se na potrebi da se ouvaju
odreena pravna dobra

odgovornost pravne osobe za kaznena djela njezinih tijela tu se i krivnja

odreenih fizikih osoba uraunava pravnoj osobi

autonomna krivnja pravne osobe kao krivnja zbog loe organizacije

- Hrvatski KZ ne predvia kanjavanje pravnih osoba.
 III. BIE KAZNENOG DJELA

Skup obiljeja nekog k. djela koja moraju biti obuhvaena namjerom.

Izraava u emu se sastoji zabranjeno ponaanje, te sadri ono to je tipino
za neko k. djelo po emu se ono razlikuje od drugih. Nedostaje li u pojedinom
sluaju samo jedno obiljeje kaznenog djela, nije ostvareno njegovo bie.
Pojam bia usko je povezan s pojmom ZAKONSKOGA OPISA, no neka
okolnost ne postaje djelom bia samo zato to se nalazi u opisu tog k. djela.
Mogue je da se opis i bie ne poklapaju, te je u tom sluaju potrebno
dopuniti opis k. djela ako elimo doi do bia.
Ispravnije je govoriti o biu k. djela kao o njegovu sastojku nego predvienosti
u zakonu ona nam omoguuje da uz korekture doemo do bia k.d. kao
njegova sastojka
PRAVNO DOBRO je drutvena vrednota koju pravni poredak titi prijetnjom
kazne. Odnosi se na realni, drutveni sadraj, te prethodi propisivanju k.djela,
a time i svrsi zakona (ratio legis). To je zapravo vrijednost na kojoj poiva
sigurnost drutva idealne naravi.
Pojam pravno dobro je pojam koji je vrlo slian pojmu svrhe zakona ,ali mu
prethodi. Pravno dobro se uvijek povreuje posredno, putem napada na
objekt radnje.
OBJEKT RADNJE je individualizirani, realni predmet na kojem se izvrava
radnja.

OBILJEJA KAZNENOG DJELA

~ deskriptivna (opisna) odnose se na tjelesne ili duevne datosti ili

I mogu se razumjeti na temelju svakodne-
vnog iskustva

~ normativna (vrijednosna) ukljuuju neku normu ,bilo pravnu ili opu

kulturoloku i podrazumjevaju neko
vrednovanje

~ objektivna bitno je da su neovisna od procesa koji se odvijaju na

duevnom podruju poinitelja
a) radnja svojstvena tome k. djelu
b) objekt radnje
c) posljedica-uinak u vanjskom svijetu, vremenski I prostorno
odvojen od radnje
d) uzrona veza- da je upravo ta radnja svojstvena tom k.
djelu prouzroila posljedicu
e) opis poinitelja
~ subjektivna usmjerenost volje
VRSTE KAZNENIH DJELA PREMA TIPOVIMA BIA K. DJELA

1.temeljna npr .ubojstvo

kvalificirana npr. teko ubojstvo. Kaznena djela za koja su
propisane tee kazne zbog novih obiljeja koja djelo
ine teim (kvalifikatorne okolnosti)
privilegirana npr. ubojstvo na mah. Kaznana djela za koja su
propisane blae kazne zbog obiljeja koja djelo ine
lakim (privilegirajue okolnosti)

Kaznena djela kvalificirana teom posljedicom- posebna vrsta kvalificiranih k.

djela kod kojih je, pored posljedice svojstvene tom k. djelu, dodatno obiljeje
tea ili daljnja posljedica.

2.materijalna k.djela koja u svom biu sadre posljedicu shvaenu

kao uinak na objektu radnje koji je prostorno i vreme-
nski odvojen od same radnje (npr. ubojstvo, kraa)

formalna k.d. kod kojih se bie iscrpljuje u samoj radnji pa ona

nema posljedicu u opisanom smislu.
Meutim , imaju posljedicu u irem smislu koja se sastoji u tome da se
poiniteljevo ponaanje oitovalo u vanjskom svijetu ( npr. silovanje)

3.kaznena djela povreivanja veina k.d.

-sastoje se u unitenju ili drugom
realnom oteenju objekta radnje
kaznena djela ugroavanja kod kojih se kanjava ve samo
ugroavanje objekta radnje (k.d.protiv
okolia)
-konkretnog ugroavanja sastoje se u dovoenju u opasnost
objekta radnje tako da izostanak povreivanja ovisi
samo od sretnog stjecaja okolnosti
-apsraktnog ugroavanja kd kojima je svojstveno da na
tipian nain izazivaju konkretnu opasnost, iako ona
nije njihovo obiljeje

kaznena djela mjeovitog tipa kod njih se isprepliu ugroavanje i

povreivanje
Kaznena djela povreivanja i konkretnog ugroavanja su materijalna kaznena
djela.
Kaznena djela apstraktnog ugroavanja su formalna kaznena djela.
4. K.d. koja se sastoje u stvaranju nekog protupravnog stanja:

trajna kod ovih k.d. poinitelj je stvorio protupravno stanje i nakon

toga ga odrava svojom voljom. Tako se k.d. neprekidno
obnavlja do trenutka kad poinitelj odlui prekinuti protupr.
Stanje ili ga vanjske okolnosti prisile na to.
Kd je formalno dovreno nastupom protupravnog stanja, ali
je materijalno dovreno tek prestankom protupr. stanja

Kd stanja njima se takoer stvara protupravno stanje, ali ono

nakon toga postoji neovisno o volji poinitelja.
nastupom protupravnog stanja kd je dovreno u
materijalnom i formalnom smislu

5. jednostavna tite samo jedno pravno dobro

sloena 2 ili vie pravnih dobara

6. jednoaktna sastoje se iz samo jedne radnje

vieaktna 2 ili vie radnji
za pokuaj vieaktnih kd dovoljno je da poinitelj zapone izvravati prvu
radnju, a i za supoiniteljstvo vrijedi isti princip.

7. podjela prema krugu moguih poinitelja:

opa- delicta communia kd koja moe poiniti svatko (kz-tko)

posebna- delicta propria mogu poiniti samo osobe s odreenim

svojstvom koje je posebno istaknuto u
zak. opisu npr.slubena osoba

- prava posebna svojstvo poinitelja utjee na samo

postojanje k. djela
- neprava posebna moe poiniti svatko, ali je posebno
svojstvo poinitelja kvalifikatorna
okolnost

vlastoruna- poinitelj ga mora sam izvriti, bilo da je potrebno

njegovo tjelesno sudjelovanje u poinjenju ili da je na
drugi nain potrebno njegovo osobno sudjelovanje u radnji poinjenja

8. kaznena djela injenjem tzv. Komisivni delikti

-ostvaruju se krenjem zabranjujue prohibitivne norme
-prevladavaju u zakonu
kaznena djela neinjenjem tzv.Omisvni delikti
-ponaanja kojima se kri nadreujua-imperativna norma
-zakon ih kanjava iznimno
NEINJENJE

Kazneno se dijelo moe poiniti injenjem i neinjenjem.

Prava kaznena dijela neinjenjem- delicta omissiva

Sastoji se u nepoduzimanju radnje koju nalae zakon.
Poinitelj mora uiniti sve to je u njegovoj moi da bi otklonio
nastajanje posljedica, ali se ne trai od njega da mora otkloniti
posljedicu.
Posljedica je izvan bia kaznenoga dijela.
Kazneno dijelo moe poiniti svatko tko se nae u odreenoj situaciji, te
poinitelj nema poloaj garanta.
Primjer za ovakvo kazneno dijelo je nepruanje pomoi. Iznimno, poinitelj ne
moe biti svatko, nego je krug moguih poinitelja suen ( nepruanje
medicinske pomoi).
Bitno je da sam poinitelj neinjenja nije uzrokovao situaciju.

Neprava kaznena dijela neinjenjem delicta comissiva per

omissionem
To su kaznena dijela koja se satoje u krenju dunosti da se sprijei nastup
podljedice.
Posljedica ulazi u bie kaznenoga dijela.
Odgovara samo ona osoba koja je pravno obvezna sprijeiti nastupanje
posljedica (garant).

POLOAJ GARANTA

Garant je osoba koja garantira da do posljedice nee doi, odnosno poinitelj

koji je pravno obvezan sprijeiti nastupanje zakonom opisane posljedice.
- formalna teorija pravnih dunosti ili teorija izvora
odreuje pojam garanta polazei od izvora iz kojeg su nastale
pravne dunosti nainjenje. Ti izvori su: zakon, ugovor i
prethodna opasna radnja
- funkcionalna teorija pravnih dunosti pravne dunosti na
injenje odreuje prema tome kako funkciju imaju prema
pravnom dobru

Garantne obveze:
1. dunosti zatite nekog pravnog dobra
a) dunost zatite na temelju prirodne povezanosti ( roditelji i djeca, brani
drugovi)
b) dunost zatite na temelju postojanja uske ivotne zajednice ( izvanbrana
dijeca i homoseksualna zajednica, u koliko je zajednica nastala s ciljem da
 se njezini lanovi meusobno pomau , te takoer kod zajednica koje su
na stale pri nekom opasnom pothvatu)
c) dunosti zatite na temelju dobrovoljnog preuzimanja neke
obveze(njegovateljica, uitelj, zatim dunosti koje proistjeu iz drugih
ugovora i iz radnog odnosa)

2. dunosti nadzora nad izvorima opasnosti temelji se na naelu da

dunost nadzora nad nekim izorom opasnosti nuno povlai i dunost da se
sprijee tetne posljedice koje iz tog izvora mogu proizai:

a) dunost na temelju prethodne opasne radnje tko izazove opasnost

duan je sprijeiti tetne posljedice koje mogu iz nje proizai
b) dunost nazdora nad izvorima opasnosti koji su u vlasti poinitelja (vlasnik
auta za nesreu izazvanu neispravnou)
c) dunost nadzora nad treim osobana koje predstavljaju opasnost (osobe
koje brinu za odgoj djece, te dunost vojnih slubenih i odgovornih osoba
da sprijee kaznena dijela podreenih)

KLAUZULA JEDNAKE VRIJEDNOSTI

Da bi postojalo nepravo k.djelo neinjenjem potrebno je postojanje garantne

obveze, ali zakon trai da je takvo proputanje po djelovanju i znaenju
jednako poinjenju tog djela injenjem klauzula ne vrijedi uvijek.
Kod kaznenih djela kod kojih je predvieno samo prouzroenje posljedice, a
da radnja nije posebno opisana, dovoljno je utvrditi samo garantnu dunost.
Klauzula ednake vrijednosti se odnosi na samo na ona kaznena djela u
kojima je nain poinjenja poblie opisan, odnosno gdje postoji neki modalitet
radnje npr. ubojstvo
na okrutan ili krajnje podmukao nain nije isto injenjem i neinjenjem

SPOSOBNOST ZA RADNJU

Mora postojati da bi uope postojalo kazneno djelo neinjenjem

- opa sposobnost za radnju-poinitelj nee odgovarati za kd

neinjenja, ako nitko drugi na njegovu mjestu ne bi bio u stanju
poduzeti aktivnu radnju npr. ako je u
nesvijesti ili vezan pa nije u stanju pruiti pomo
- individualna sposobnost za radnju- kad konkretna osoba nije
u stanju poduzeti radnju takoer nee odgovarati
npr. nepliva ako se netko utapa

Vrijedi pravilo: ni od koga se ne moe zahtijevati ono to je iznad

njegovih mogunosti: ultra posse nemo tenetur
BLAE KANJAVANJE ZA NEINJENJE

Poinitelj koji je poinio kazneno djelo neinjenjem moe se blae kazniti,

osim ako se radi o kaznenom djelu koje se moe poiniti samo neinjenjem.
Ova odredba se odnosi samo na zakonski neregulirana kaznena djela
neinjenjem i na zakonski regulirana kd neinjenjem koja se mogu poiniti
injenjem ili neinjenjem.
npr. zlouporaba povjerenja
Blae kanjavanje za neinjenje je uvijek fakultataivno ( ocjena suda).

UZRONOST ( KAUZALITET)

-Obileje k.d i sastavni dio bia k.d, zahtjev da je upravo radnja prouzroila
posljedicu
Uzronost moe u zakonu biti izrijekom istaknuta npr.tko prouzroi smrt
drugoga , ali je najee neopisano obiljeje kaznenog djela.

Uzronost se ne pojavljuje kod formalnih kd, ve samo kod kd s posljedicom,

a meu njima posebno i kod kd kvalificiranim teom posljedicom (materijalna
kd).
Uzrona veza je uvijek objektivne naravi, te prethodi krivnji.
Smisao uzronosti je da poinitelj odgovara samo za one promjene u
vanjskom svijetu koje su njegovo djelo, a ne i za one koje se sluajno
nadovezuju na njegovu radnju.

1. TEORIJA EKVIVALENCIJE ( jednake vrijednoti svih uzroka)

Smatra uzronim sve ljudske radnje koje su na bilo koji nain utjecale na
nastanak posljedice.
Koristi isto prirodno-znanstveni kriterij, odnosno pri utvrivanju uzroka ne
pribjegava se nikakvom odabiru uzroka prema njihovom pravnom znaenju,
niti se ona na bilo koji drugi nain vrednuju.
Teorija ima u vidu da svaka posljedica obino ima vie uzroka, pa je dovoljno
da je poiniteljeva radnja jedan od uzroka ili suuzroka.
Teorija se obino povezuje s formulom condicio sine qua non-(nuni uvjet ;
uvjet bez kojeg se ne moe), pa se ponaanje poinitelja smatra uzrokom
ako bez njega ne bi dolo do posljedice-uvodi se praktina metoda
hipotetinog postupka eliminacije .

Uzronost nee biti iskljuena:

1. istodobno s radnjom poinitelja djelovao I neki dr. uinak
2. u sluaju naknadnog djelovanja drugih uzroka
3. u sluaju naknadnog djelovanja treih osoba
4. u sl. naknadnog djelovanja rtve

iznimka: prekid uzronosti sluajevi u kojima trea osoba ili sama

rtva neovisno o prethodnoj radnji poinitelja otvara novi
uzroni niz kojim se ponitavaju uinci prethodne radnje.

Formula condicio sine qua non na daje odgovor na mnoge sluajeve,

posebice kod:
a) kumulativnog kauzaliteta-sluajeva kad je posljedica uzrokovana
s vie istodobnih radnji od kojih je svaka za sebe dovoljna da
ih proizvede
b) hipotetikog kauzaliteta- zbivanje koje realno nije utjecalo na
posljedicu, ali bi proizvelo tu istu posljedicu da ona nije
nastalazbog drugog uzroka

c) uzronost svodi na misaoni proces iako je zbiljsko djelovanje

Kod HIPOTETIKOG KAUZALITETA formula c.s.q.n. dovodi do

neprihvatljivih rezultata.
Tome se probalo doskoiti proirenjem formule: - uzronost bi bila iskljuena
samo ako bi, i da nije bilo radnje poinitelja, posljedica izostala u njenom
konkretnom obliku, pa je onda za postojanje uzronosti dovoljno da je
radnjom poinitelja posljedica modificirana.

Novije tekoe s formulom dovode u novije vrijeme do prihvaanja formule o

ZAKONITOM UVJETU : o uzronoj vezi moe se govoriti samo kad su
odreene promjene u vanjskom svijetu prema nekom poznatom prirodnom
zakonu nuno povezane s prethodnom radnjom.

~ prednost: uzronost = zbiljska pojava

~ slabost: ne moe pomoi tamo gdje zbiljska uzronost nije poznata

Najslabija toka teorije ekvivalencije =

- obuhvaa preirok krug uzroka
- smatra uzrokom vrlo udaljene ljudske radnje
- uzima u obzir sasvim netipine, tj. sluajne uzroke

2. TEORIJA ADEKVATNOSTI

Trai da promjena u vanjskom svijetu bude adekvatna ili tipina posljedica

neke radnje, odnosno da prema opem ivotnom iskustvu postoji vjerojatnost
da e odreena radnja izazvati odreenu posljedicu.
Trai da se sudac naknadno stavi u poloaj objektivnog promatraa koji prije
poinjenja djela ocjenjuje vjerojatnost nastupanja posljedice I koji raspolae
znanjem razumnog ovjeka iz kruga kojem pripada poinitelj, te posebnim
znanjem koje ima poinitelj.
npr. hemofiliar i kamen

- poinitelj ne zna da je osoba hemofiliar, a nije vjerojatno da bi

se nekoga moglo usmrtiti lakom ozljedom putem gaanja
kamenom = NEMA UZRONOSTI
- poinitelj zna da je rtva hemofiliar I zna to je svojstveno za
tu bolest = POSTOJI UZRONOST
Teorija se moe shvatiti kao dopuna teorije ekvivalencije, jer rjeava neke
sluajeve u kojima teorija ekvivalencije dovodi do preiroke odgovornosti.
Ali jo uvijek nije dovoljna jer se pod nju ne mogu podvesti svi sluajevi u
kojima treba zanijekati odgovornost.

3. TEORIJA OBJEKTIVNOG URAUNAVANJA

Nastala u okviru suvremene njemake dogmatike.

Odgovara na pitanje pod kojim uvjetima e se posljedica objektivno uraunati
poinitelju kao njegovo djelo.
Ako takvo uraunavanje nije mogue, nije ostvareno ni bie kd.
Objektivnost uraunavanja znai iskljuenje kriterija znaajnih za krivnju
(subjektivno uraunavanje) kao subjektivni odnos poinitelja prema djelu.
Na naturalistiki empirijski shvaenu uzronost teoriju ekvivalencije
nadovezuje i normativnu vrijednosnu ocjenu.
Normativna sastavnica objektivnog uraunavanja sastoji se u zahtjevu da se
radnjom poinitelja mora stvoriti protupravna opasnost za objekt radnje, i da
se upravo ta opasnost mora realizirati u posljedici koju predvia zakon kao
obiljeje kaznenog djela.
Oba ta uvjeta se moraju ostvariti ako se jedan od njih ne ostvari = NEMA
UZRONOSTI

npr. radnjom poinitelja nije stvorena protupravna opasnost za objekt

radnje

~ voenjem ubojice nije jo ostvarena nikakva opasnost za rtvu

= UDALJENE RADNJE

~ nagovaranje rtve na let zrakoplovom

= NORMALNE; PRAVNO IRELEVANTNE RADNJE

~ svi sluajevi NEADEKVATNOG KAUZALITETA jer kod njih opasnost

nije novostvorena ve je postojea opasnost zanemarivo poveana
- hemofiliar opasnost od hemofilije postoji ve od ranije a
bacanjem kamena na rtvu je neznatno
poveana

npr. poinitelj je radnjom stvorio opasnost ali se u posljedici nije

realizirala ta ve neka druga opasnost
~ sluaj PROPISANOG ALTERNATIVNOG PONAANJA = poinitelj
ne potuje dunu panju ali posljedice bi nastale I da ju je potivao
~ posljedica se poinitelju nee uraunavati kao njegovo djelo niti kada
je IZVAN ZATITNOG PODRUJA POVRIJEENE NORME

U posljedici se mora realizirati upravo ona opasnost koja je nastala zbog

povrede dune panje.
Posljedica se nee uraunati poinitelju niti kada je izvan zatitnog podruja
povrijeene norme.

UZRONOST KOD NEPRAVIH K.D. NEINJENJEM

Neprava kd u svom biu sadre posljedicu na pitanje: moe li neinjenje

uope neto uzrokovati ?
ex nihilo nihil fit (iz niega ne nastaje nita)

Poinitelj se ne kanjava zato to je prouzroio posljedicu , ve zato to ju nije

otklonio.

Postoji vie shvaanja o ovom problemu:

1) uzrok posljedice nije neinjenje nego NEKA DRUGA DJELATNOST

poinitelja koju je poduzeo umjesto one koju je trebao
npr. uvar gleda TV dok lopovi pljakaju i ne sprijeava ih

2) TEORIJA INTERFERENCIJE : neinjenje izjednaava s aktivnim

injenjem jer se odustajanjem od voljne radnje ponitava uvjet koji
bi sprijeio posljedicu

3) neki teoretiari priznaju da ZBILJSKOG KAUZALITETA nema i

putaju na pojam PRAVNI KAUZALITET

4) moderna teorija PSEUDOKAUZALITET- problem se rjeava u

okviru pojma objektivnog uraunavanja pa se tako izbjegava i sam naziv
uzroka

Kod nepravih kaznenih djela neinjenjem mogu je samo HIPOTETIKI

KAUZALITET tj. neinjenje i posljedica su povezani samo onda kad bi
injenje otklonilo posljedicu = primjena modificirane formule c.s.q.n. kao
HIPOTETIKI POSTUPAK DODAVANJA PROPUTENE RADNJE
- budui da je rije o hipotetikom sudu ne moe se nikad 100%
tvrditi neto dovoljna je vjerojatnost , ali mora biti VISOKI
 STUPANJ VJEROJATNOSTI ili VJEROJATNOST KOJA
GRANII SA SIGURNOU

npr. graevinski poslovoa nije udaljio pijanog radnika ubio se

prevrtanjem stroja da ga je udaljio visoko je vjerojatno da se ne
bi ubio
 IV. P R O T U P R A V N O S T

ODNOS BIA K.D. I PROTUPRAVNOSTI

Da bi neka radnja predstavljala kazneno djelo moraju se njome najprije

ostvariti sva obiljeja kd ili bie kd.
Osvarenje bia kd je nuni ali ne i dovoljni uvjet protupravnosti.
Mogue je da netko ostvari sva obiljeja kaznenog djela, a da njegova
radnja ne bude protupravna is toga ne bude kazneno djelo.
Protupravnosti, a time ni k.d. nema kada postoje razlozi iskljuenja
protupravnosti situacije u kojima dopuajua (permisivna norma)
ponitava uinke zabranjujue (prohibitivne) norme.

Zakljuak o protupravnosti nekog ponaanja donosi se u 2 faze :

1. prvo se mora utvrditi da neko ponaanje ispunjava bie kaznenog djela
2.onda se mora utvrditi da protupravnost nije iskljuena zbog postojanja
nekog razloga iskljuenja protupravnosti

Protupravnost se, prema tome, sastoji iz jednog POZITIVNOG UTVRENJA i

jednog NEGATIVNOG UTVRENJA.
Kako je pozitivna satavnica protupravnosti utvrena ve samim time to je
utvreno bie kaznenog djela, proizlazi d se u praksi protupravnost utvruje
samo negativno, i to onda kada u obzir dolazi neki razlog iskljuenja
protupravnosti.

Odnos bia kaznenog djela i protupravnosti dobro izraava formula prema

kojoj bie kaznenog djela indicira protupravnost u sluaju ispunjenja
bia kd u pravilu postoji i protupravnost, ali su mogue iznimke indicija je
shvaena kao okolnost koja s odreenom vjerojatnou upuuje na neki
zakljuak.

Umjesto pojma protupravnosti rabi se ponekad kao istoznanica pojam

NEPRAVO.
Ipak postoji razlika meu njima.
Protupravnost je svojstvo radnje njena suprotnost pravnoj normi.
Nepravo je sama ta radnja.

Teorija o negativnim obiljejima bia kaznenog djela

Smatra da bie kd osim pozitivnih obiljeja iz zakonskog opisa ine i
nepostojanje razloga iskljuenja protupravnosti kao njegovo negativno
obiljeje.
Na taj je nain dobiveno proireno ili skupno bie kaznenog djela koje uz
obiljeja sadrana u zakonskom opisu ine i nepisana negativna obiljeja.

Teorija ne stoji, jer obiljeja koja utvruju protupravnost izraavaju naelni

stav zakona o tome to je zabranjeno (generalno) , dok obiljeja koja
iskljuuju protupravnost vrijede samo iznimno i to u onim pojedinanim
sluajevima kad neko ponaanje nije drutveno tetno jer slui zatiti viih
vrijednosti od onih koje se tite propisivanjem kd.

FORMALNA I MATERIJALNA PROTUPRAVNOST

Protupravnost valja shvatiti kao jedinstvo formalne i materijalne
protupravnosti.
Radnja je: - formalno protupravna kad se njom kri neka kazneno-
pravna norma
- materijalno protupravna kad se njome povreuje pravno
dobro ijoj zatiti slui kaznenopravna norma na nain koji je
drutveno tetan

Materijalna protupravnost je vana za razumjevanje razloga iskljuenja

protupravnosti.
Materijalna protupravnost ne postoji kad postoji neki razlog iskljuenja
protupravnosti jer tada poinjeno djelo nije drutveno tetno.
Matrijalna protupravnost takoer omoguava stupnjevanje neprava koje nije
mogue ostane li samo u granicama formalne protupravnosti.

RAZLOZI ISKLJUENJA PROTUPRAVNOSTI

1. Monistike teorije pokuavaju sve razloge iskljuenja protupravnosti

svesti na jedinstveno temeljno naelo

Tako je prema TEORIJI SVRHE iskljuena protupravnost nekog ponaanja

kojim se ostvaruje bie kaznenog djela ako je ono prikladno sredstvo za
postizanje zakonom priznate svrhe.

2. Pluralistike teorije utvruju naela svojstvena nekoj skupini razloga

iskljuenja protupravnosti ili samo pojedinanom razlogu.
Prevladavaju.

Razlozi iskljuenja protupravnosti se djele u 2 skupine:

- razlozi uspostavljeni radi zatite prestinog interesa iskljuuju
protupravnost radnje ako je interes ouvanja jednog pravnog
dobra vei od interesa ouvanja drugog pravnog dobra
- npr. KRAJNJA NUDA

- razlozi uspostavljeni zbog naela nepostojanja interesa u

odreenim sluajevima pravni poredak odustaje od zatite
nekog pravnog dobra jer za nju nema interesa
- npr. PRISTANAK OTEENIKA
RAZLOZI ISKLJUENJA PROTUPRAVNOSTI MOGU SE NAJBOLJE
PODJELITI SAMO PREMA IZVORIMA NASTANKA - isto formalni kriterij:
a) razlozi predvieni u opem dijelu nuna obrana , krajnja nuda , sila ili
prijetnja , zakonita uporaba sredstava prisile

b) razlozi predvieni u posebnom dijelu propisani su samo za odreeno

kazneno djelo npr. otkrivanje tajne u opem interesu kod kaznenih djela
neovlatenog otkrivanja profesionalne tajne

zakon kod a) i b) uvodi razloge iskljuenja protupravnosti formulom : NEMA

KAZNENOG DJELA, koja znai da nema kaznenog djela zato to nema
protupravnosti

c) razlozi nastali izvan materijalnog kaznenpravnog zakonodavstva

nastali u drugoj grani domaeg prava, u meunarodnom ili obiajnom
pravu

SUBJEKTIVNA OBILJEJA RAZLOGA ISKLJUENJA

PROTUPRAVNOSTI
Da bi u pojedinom sluaju bila iskljuena protupravnost, kod poinitelja mora
postojati volja da postupi u skladu s pravom = on mora poznavati
situaciju zbog koje je iskljuena protupravnost.

PRAVNI UINCI ISKLJUENJA PROTUPRAVNOSTI

Poinitelj radnje ija je protupravnost iskljuena nije poinio kazneno djelo i

ne moe se kazniti to njegovo djelo nije kazneno djelo. Sud donosi
oslobaajuu presudu.

Sudionici supoinitelj, poticatelj, pomagatelj takoer ne ine kd i moraju

se osloboditi optube.
Kod poticanja i pomaganja to proizlazi iz TEORIJE LIMITIRANE
AKCESORNOSTI jer su ti oblici sudionitva kanjivi samo ako je glavni
poinitelj izvrio protupravnu radnju.

rtva radnje nema pravo na nunu obranu, jer takva radnja nije protupravan
napad.
MOGUI RAZLOZI ISKLJUENJA PROTUPRAVNOSTI:

1. NUNA OBRANA
Najvaniji razlog iskljuenja protupravnosti.

l.29 KZ- ona obrana koja je prijeko potrebna da poinitelj od sebe

Ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojei
protupravni napad

Nema kaznenog djela kada je poinitelj postupao u nunoj obrani.

Pravo na nunu obranu izvodi se iz dva naela:

1. naelo samozatite prema kome nitko nije duan trpjeti povrede svojih
pravnih dobara pa je ovlaten silom odbiti napad na njih
2. naelo potvrivanja (afirmacije) prava jer se priznavanjem prava na
n.o. osigurava prevlast prava nad nepravom

Nuna obrana sadri poruku da pravo ne treba ustupiti nad nepravom, pa se

stoga od napadnutog ne smije traiti da se spaava bijegom ( turpis fuga ).

NAPAD
Da bi postojalo pravo na nunu obranu mora postojati napad.

Napad je svako povreivanje ili ugroavanje nekog pravno zatienog dobra,

koje potjee od ovjeka.

Napad ivotinje se u pravilu ocjenjuje prema pravilima krajnje nude, a ne

nune obrane, osim ako netko koristi ivotinju kao sredstvo napada.

Napad se moe izvriti i NEINJENJEM ako se njime ispunjavaju sve

pretpostavke nekog nepravog kaznenog djela neinjenjem-nuna obrana
prisiliti garanta na duno injenje ili samostalno otkloniti nastup posljedice
npr. ako majka ne hrani dijete, svatko ju moe prisiliti na to ili provaliti u njen
stan i nahraniti dijete.

1) Hrvatski KZ ne ograniava pravna dobra protiv kojih napad mora biti

usmjeren, ali u praksi hrv. sudova najee se priznaje nuna obrana kad se
titi ivot, tjelesna cjelovitost i sloboda , a naelno se priznaje i pravo na
nunu obranu u sluaju zatite imovine i asti, ali ne usmrenjem.

Radnjom se u nunoj obrani mogu tititi i pravna dobra drave i pravnih

osoba, ako se radi o dobrima koja mogu biti i individualna, ali nitko nema
pravo braniti poredak kao takav, niti je doputeno spreavati drutveno tetne
radnje npr. unitavanje pornografskog materijala

2) Napad mora biti protupravan , ali ne mora predstavljati i neko kazneno

djelo, nego je dovoljno da se njime povreuju pravna dobra iz bilo kojeg
podruja
npr.smetanje posjeda=protupravni napad
Iz tih razloga nije doputena:
- nuna obrana protiv nune obrane
- nuna obrana protiv radnje poduzete u krajnjoj nudi koja
iskljuuje protupravnost
- napadnuti nema pravo na n.o. od napada na koji je pristao
ako takav pritanak iskljuuje protupravnost napada

Napad poduzet radi realizacije osnovane trabine je protupravan (vjerovnik

nema pravo napada na dunika, nego samo pravo tube) , osim ako vjerovnik
ima pravo na samopomo po pravilima graanskog prava.

3) Napad ne mora biti skrivljen.

4)Napad mora biti istodoban ili izravno predstojei.

Nije dozvoljena tzv. anticipirana nuna obrana protiv napada koji se tek
planiraju ili tek pripremaju.
Napad izravno predstoji u sluaju ponaanja koje svakog asa moe dovesti
do povreivanja tako da svako otklanjanje obrambene radnje dovodi u pitanje
njezin uspjeh ; takvim stanjem smatra se i zavrni stadij pripremnih radnji koji
izravno prethodi pokuaju.

Obrana od budueg napada nije doputena niti kad ga napada otvoreno

najavljuje npr.prijetnja ubojstvom jo nije povreda pravnog dobra ivota ,
ali kad je prijetnja ve i pokuaj kaznenog djela nuna obrana je doputena
npr.razbojnik uperi pitolj u rtvu traei da mu rtva preda novac-protupravni
napad je otpoeo i jedno od dobara- sloboda odluivanja je povrijeeno.

Zatitna sredstva koja se podstavljaju u oekivanju budueg napada

ispunjavaju uvjet istodobnosti jer djeluju u trenutku napada, ali je
pitanje jesu li ona prijeko potrebna za odbijanje napada npr. bomba
na prozoru za provalnika je pretjerana i nije nuna obrana

Pravo na nunu obranu traje za itavo vrijeme trajanja napada, dakle sve dok
napada nije definitivno odustao ili promaio, odnosno dok nije nastupila
povreda , te traje i kada je napad privremeno prestao.
Tamo gdje je napad definitivno prestao, prestaje pravo na nunu obranu jer to
onda vie nije obrrana , nego OSVETA zbog prethodnog napada.

OBRANA

1) Obrana mora biti prijeko potrebna za odbijanje napada.

Pri ocjeni jeli obrana u konkretnom sluaju prijeko potrebna treba uzeti u obzir
sve okolnosti sluaja, jainu napada, odnos fizike snage napadaa
i napadnutog, te odnos sredstava kojima su se posluili.
Ocjena se mora vriti ex ante i mora biti objektivna, te se sudac mora upitati
kako bi postupio svaki razuman ovjek u poloaju napadnutog.

2) Od napadnutog se trai da to je mogue vie tedi napadaa, tj.u sluaju

kada moe birati izmeu vie raznih, jednako djelotvornih naina
obrane odabere onaj koji je za napadaa blai.

Napadnuti se mora ograniiti samo na defenzivnu obranu (puko odbijanje ili

pariranje udaraca), nego ima pravo i na ofenzivnu obranu, odnosno smije
prijei u protunapad ako se drugaije ne moe obraniti. Ali od napadnutog se
ne smije traiti da tedi napadaa na svoju tetu npr. ena koju napada
mladi s noem u ruci- od nje se ne moe zahtijevati da ga udari po ruci ve
ga moe udariti i akom po glavi i tako na siguran nain otkloniti opasnost

3) Napadnuti je duan prihvatiti pomo tree osobe , ako ju je ona spremna

pruiti pravodobno i uinkovito.
Od napadnutog se ipak ne moe traiti da na poniavajui nain trai pomo
treih osoba, pa je dvojbeno stajalite da je ena nad kojom je zapoeto
silovanje duna vikanjem dozvati eventualne prolaznike.
Napadnuti isto tako nije duan pouzdati se u pomo onih koji je oito ne ele
pruiti znatieljni promatrai.

Pravo na nunu obranu postoji samo kad policija nije u stanju pruiti pomo.

4) Da bi postojalo pravo na nunu obranu nije potrebna razmjernost izmeu

napadnutog dobra i dobra koja se povreuju u obrani.

Iznimka vrijedi samo kad je u pitanju ubojstvo radi zatite imovine.

To znai da je ubiti napadaa doputeno jedino radi obrane IVOTA, TIJELA i
SLOBODE , ali ne i imovine.

5) Radnja napadnutog mora biti upravljena prema nekom dobru napadaa, a

ako napadnuti u nunoj obrani povrijedi dobro tree osobe, njegova se radnja
ima procjenjivati prema odredbama o krajnjoj nudi npr.ako blagajnica da
novac razbojniku

6) Na strani napadnutog mora postojati obrambena volja kao subjektivno

obiljeje nune obrane, a ukoliko ta volja ne postoji nema ni nune obrane
npr.sporazumna tunjava
 OGRANIENJA PRAVA NA NUNU OBRANU
- napadnuti se mora:
- ograniiti na sigurnu obranu
- uklanjati napadu
- koristiti defenzivnu obranu
- pretrpjeti lake ozljede

Postoje 4 situacije u kojima dolazi u obzir ogranienje prava na nunu

obranu.

1. Napad osobe koja nije kriva ili je njezina krivnja osjetno smanjena
ogranieno je pravo na nunu obranu kad je napada dijete, duevni
bolesnik, osoba u neotklonjivoj zabludi ili teko pijana osoba.
npr.osoba koju teko pijani napada vrijea duna je ukloniti se napadu,
jer nema pravo udariti jako akom u bradu napadaa da ovaj prilikom
pada zadobije smrtonosne ozljede

2. Napad osobe kojoj je napadnuti garant po prirodnoj povezanosti

pravo na nunu obranu jue ogranieno ;iznimno; ako je ugroen ivot
napadnutog on smije ubiti srodnika ako se ne moe drugaije obraniti.
npr.otac nema pravo ubiti sina ako on tue majku, no otac ima pravo ubiti
sina u asu kada ovaj ide prema njemu sa podignutom sjekirom

3. Beznaajni napad ne moe se priznati pravo na nunu obranu u sluaju

napadnutog ili nepodnoljivog nesrazmjera tih dobara. Kod beznaajnih
napada na imovinu vlasnik nema pravo na obranu koja dovodi u pitanje
tjelesnu cjelovitost npr. vlasnik nema pravo osigurati voku od krae
pomou elektrinih ureaja koji mogu ubiti kradljivca

4. Isprovocirani napad ukoliko sam napadnuti svojim prethodnim

ponaanjem izazove napad.
Dva sluaja:
namjerna provokacija ili iscenirana nuna obrana- potpuno gubi pravo na
nunu obranu napadnuti koji je namjerno izazvao napad na sebe da bi pod
izgovorom nune obrane, s unaprijed pripremljenim
orujem ozljedio ili ubio napadaa

kada je napadnuti svojim ponaanjem izazvao napad na sebe, ali ne u

namjeri da povrijedi napadaa pravo na nunu obranu je ogranieno, duan
je uzmaknuti ili se ograniiti na defenzivnu obranu ili pretrpjeti lake tjelesne
ozljede, ako mu takva obrana ne bi pruila sigurnu zatitu, ima pravo na onu
obranu koja bi se neskrivljeno napadnutoj osobi priznala kao prijeko potrebna
npr. ena koja je teko uvrijedila svog prilenika pa je on poao prema njoj
goloruk u namjeri da ju pljusne, nema pravo ubosti ga noem u trbuh i nanijeti
mu teke tjel. ozljede
 NUNA POMO
To je nuna obrana kojom poinitelj odbija protupravni napad od drugoga.
Ako je protupravno napadnut, svatko ima pravo pruiti mu pomo.
Osoba koja prua nunu pomo ima pravo pruiti takvu pomo uvijek kada bi i
sam napadnuti imao pravo na nunu obranu.
Obrambena volja mora postojati i kod onoga tko prua pomo i kod
napadnutog, jer nitko nema pravo pruati pomo drugome koji to ne eli.

PUTATIVNA NUNA OBRANA

Postoji kad poinitelj pogreno smatra da postoji napad.
Ovdje se ne radi o nunoj obrani, jer nuna obrana pretpostavlja realan, a ne
zamiljeni napad, tj.radnja poinjena u putativnoj nunoj obrani je uvijek
protupravna i protiv nje je doputena nuna obrana.
Ipak, predstavlja jedan oblik zablude o okolnostima koje iskljuuju
protupravnost koja utjee na krivnju.

PREKORAENJE NUNE OBRANE

Djelo poinjeno u prekoraenju nune obrane je kanjivo i protupravno i protiv
njega je dozvoljena nuna obrana.
Ako sud utvrdi da je optuenik prekoraio granice nune obrane, mora donijeti
OSUUJUU PRESUDU.

Prekoraenje moe biti:(2 situacije)

A) Intenzivno prekoraenje nune obrane ili intenzivni eksces kad
napadnuti primjeni obranu koja nije bila prijeko potrebna, i to zato to je
precjenio jainu napada ili je uporabio tee sredstvo obrane, iako je imao
na raspolaganju blae npr.goloruk napad obrana: metak u elo

B) Ekstenzivno prekoraenje nune obrane ili ekstenzivni eksces kad

napadnuti povrijedi napadaa prije nego to je napad poeo ili kada je ve
prestao (obrana nije istodobna) npr.napadnuti pucao u lea napadau.
Nema ga u naem KZ , poiniteljevo djelo se moe smatrati putativnom
nunom obranom ili moe postojati privilegirana okolnost (ubojstvo na
mah).

Poinitelj koji je prekoraio intenzivne granice nune obrane moe se

blae kazniti, a ako je dolo do prekoraenja zbog jake razdraenosti ili
prepasti uzroene napadom, moe se i osloboditi kazne.
To posebno stanje zakon oznauje kao jaku razdraenost ili prepast=
posebna stanja za koja se trai da budu prouzroena napadom
PREPAST tzv.asteniki efekt izraz slabosti poinitelja
JAKA RAZDRAENOST tzv.steniki afekt izraz snage i agresivnosti
poinitelja
Iako u sluaju ekstenzivnog prekoraenja nune obrane nije mogue ni
ublaavanje ni osloboenje od kazne, ipak i takvo prekoraenje moe imati
neke pravne uinke.
Ono moe biti podloga za PUTATUVNU NUNU OBRANU u sluajevima kad
poinitelj pogreno dri da je napad ve otpoeo ili jo nije prestao, pa mu se
u tom sluaju mogu priznati uinci koje zakon predvia za zabludu o
okolnostima koje iskljuuju protupravnost.

2. KRAJNJA NUDA

Krajnja nuda je istodobna opasnost za neije opravdane interese koja se

moe otkloniti samo povreivanjem tueg opravdanog interesa.
Djelo je poinjeno u k.n. ako poinitelj povrijedi tui opravdani interes i pri tom
ostvari obiljeja nekog kaznenog djela radi toga da spasi naki drugi opravdani
interes.
Kod krajnje nude radi se o sukobu dvaju opravdanih interesa, dakle o
sukobu dvaju prava, te ona svoje opravdanje pronalazi samo u naelu
samozatite.

Dvije vrste krajnje nude:

KRAJNJA NUDA KAO RAZLOG ISKLJUENJA

PROTUPRAVNOSTI
Nema kaznenog djela kad je poinitelj poinio takvo djelo radi toga da od
sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeu neskrivljenu
opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pri tom je uinjeno zlo
manje od onog koje je prijetilo.

Poiva na naelu prestinog interesa : ako su u pitanju razliiti interesi

ouvanja pravnih dobara, doputeno je spaavanje jednog pravnog dobra na
raun drugoga uvijek kada je interes ouvanja pravnog dobra koje se spaava
vei od interesa ouvanja pravnog dobra koje se rtvuje.
npr.- ubijanje psa radi spaavanja ivota
- provala u stan radi sprijeavanja tete

Pretpostavke za postojanje prava na krajnju nudu :

A) OPASNOST- stanje u kojem postoji vjerojatnost da e nastupiti

povreda nekog pravnog dobra.
Nebitan je izvor opasnosti moe biti od prirodnih sila i pojava, od tuih
stvari, ponaanja ovjeka, fiziolokih i patolokih procesa i sl.
Zakon ne ograniava pravna dobra koja se mogu tititi, ali su najee to
ivot, tjelesna cjelovitost, zdravlje, sloboda i imovina.
Opasnost moe prijetiti samom poinitelju ili nekom drugom, ali mora biti
istodobna s radnjom kojom se ona otklanja.
Opasnost mora biti istodobna s radnjom kojom se otklanja.
Izriito je propisano da opasnost mora biti neskrivljena jer onaj tko se sam
doveo u stanje krajnje nude, nema pravo spaavati se na raun drugih.

B) OTKLANJANJE OPASNOSTI radnja je opravdana krajnjom

nudom ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain.

Radnja mora biti prikladna da se njome otkloni opasnost, a takoer mora

predstavljati i najblae sredstvo- takvo sredstvo koje tue dobro povreuje u
najmanjoj moguoj mjeri.
Mora se primjeniti svako dostupno sredstvo ili nain otklanjanja opasnosti, pa
i bijeg, zato to se krajnja nuda temelji samo na naelu zatite nekog
interesa a ne i naelu potvrivanja prava nad nepravom.
Radi ispunjenja uvjete da uinjeno zlo bude manje od onog koje je prijetilo,
potrebno je utvrditi rang pravnih dobara koja su u sukobu, ve prema visini
zaprijeene kazne u kaznenom zakonu za povredu nekog pravnog dobra
(ivot, zdravlje).
Budui da je ivot najvee pravno dobro nikad na temelju krajnje nude nije
doputeno rtvovati neiji ivot, ni kada postoje kvalitativne razlike npr.ivot
starca za ivot mladia , ni kada postoje kvantitativne razlike npr.ivot
manjeg broja ljudi za ivot veeg broja ljudi.

Potrebno je jo uzeti u obzir opseg i jainu povreda koje se usporeuju,

stupanj ugroenosti na obje strane , te opi interes u svrhu normalnog
funkcioniranja pravnog poretka.
Krajnja nuda biti e iskljuena u sluaju kad je radnja koja otklanja opasnost
prijeko potrebna , ak i za zatitu njaviih pravnih dobara- ivota, ako je u
suprotnosti s nekim temeljnim vrijednostima pravnog poretka npr.mue
otmiara da bi se saznalo gdje su taoci

opseg i jaina povreda doputeno je spaavati dobro nieg ranga

kome prijeti velika teta na raun dobra
nieg ranga kojem prijeti mala teta
Ako su dobra iste vrijednosti / vrste ovisi kome pripadaju = ne moe se
spaavati dobro vee vrijednosti koje pripada bogatau na raun dobra manje
vrijednosti koje pripada siromahu.

stupanj ugroenosti kod kd ugroavanja usporedba stupnja

vjerojatnosti da se spasi neko dobro i stupnja
rizika nastupa tete na drugoj strani
npr.hitna vozi bolesnika i pritom kri prometna pravila- moe ali do odreene
mjere ne moe konkretno ugroavati a pogotovo izazivati nesreu- da proe
kroz crveno i izazove sudar

opi interes ne smijemo razmatrati samo inters osobe ije dobro se

rtvuje
npr. ovjek ubije psa koji je klao njegove guske = pas je vrijedniji od gusaka
ali je opravdanje krajnje nude ovdje u prirodnom pravu obrane opravdanog
interesa

Poinitelj mora znati da postoji stanje krajnje nude i mora postupati sa

svijeu da otkloni opasnost, odnosno mora postojati volja za spaavanjem =
subjektivno obiljeje krajnje nude

KRAJNJA NUDA KAO RAZLOG ZA OSLOBOENJE OD KAZNE

l.30 KZ - Poinitelj e se osloboditi kazne za poinjeno djelo kad je postupao

radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeu
neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pri tom je
uinjeno zlo JEDNAKO onom koje je prijetilo.

Sud donosi OSUUJUU PRESUDU , ali NEMA KAZNE.

Djelo ostaje drutveno tetno i protupravno, ostaje i krivnja, ali se oprata jer
je jedno dobro ipak spaeno.
Dva zla moraju biti jednaka, a sve druge pretpostavke su iste kao kod krajnje
nude i iskljuenja protupravnosti.
Ova vrsta krajnje nude priznaje se samo u sluajevima spaavanja
egzistencijalnih dobara ivot, tjel.cjelovitost, sloboda i to samo kada su
ona ozbiljno ugroena i kad je nastao psihiki pritisak koji opravdava
osloboenje od kazne.
Stoga je, prilikom otklanjanja opasnosti od drugog, krug poinitelja suen
samo na osobe bliske rtvi RESTRIKTIVNO TUMAENJE

KOLIZIJA DUNOSTI
Postoji kad netko jednu dunost moe ispuniti samo na raun druge.
npr.otac u poaru moe spasiti samo jedno dijete

Kada su u pitanju dunosti razliitog ranga, mora se ispuniti dunost vieg

ranga.
npr.u poaru se mora spasiti ovjek, a ne skupa slika

Kad su u pitanju dunosti istoga ranga, protupravnost se iskljuuje pozivom

na nadzakonsku krajnju nudu jer svi razlozi iskljuenja protupravnosti ne
moraju biti izriito propisani zakonom ako obuhvaaju ponaanja koja nisu
drutveno tetna , odnosno kojima nedostaje materijalna protupravnost.
npr.otac iz poara uspije spasiti samo jedno dijete pa drugo umre = uinjeno
zlo je jednako onom koje je prijetilo = k.n kao razlog osloboenja od kazne ,
ali oev postupak ne moemo nazvati protupravnim jer kad kaemo da je
neto protupravno moramo moi rei i to bi u tom sluaju bilo ispravno , a to
bi onda ovdje bilo spaavanje drugog djeteta , pa bi prvo djete umrlo =
PROTURJENOST i NEPRAVEDNOST = jedini nain za iskljuenje
protupravnosti za ovakvu situaciju je NADZAKONSKA KRAJNJA NUDA.
 DUNOST IZLAGANJA OPASNOSTI
Nema krajnje nude ako je poinitelj bio duan izloiti se opasnosti.
Vrijedi za vojnike, vatrogasce, policajce
Ipak, imaju pravo na krajnju nudu ako bi se od njih zahtjevale radnje koje
znae sigurnu smrt ili teku tjelesnu ozljedu.
To vrijedi za obje vrste krajnje nude.

SILA I PRIJETNJA
Mogu iskljuivati kazneno djelo ili imati druge pravne uinke.

1) NEODOLJIVA SILA vis absoluta = izravno iznuivanje nekog

ponaanja tako da se onemoguuje voljno
upravljanje njime
npr. - netko nekoga gurne i ovaj razbije vazu
- primjena hipnoze i omamljujuih sredstava

l.31 - nema kaznenog djela , jer nema radnje ( a ne zato to nema

protupravnosti)

2) SILA KOJOJ SE MOGLO ODUPRIJETI vis compulsiva

= sastoji se u radnji poduzetoj radi iznuivanja nekog ponaanja koje rtva
mora izabrati, ako ne eli da joj se dogodi neko zlo
npr.blagajnica da novac pljakau

3) PRIJETNJA najavljivanje rijeima ili gestama nekog zla za sluaj da

se netko ne ponaa na eljeni nain

primjena sile ili prijetnje ISKLJUIVAT E PROTUPRAVNOST ako su

ispunjene ope pretpostavke krajnje nude, a uinjeno zlo je manje od onog
koje je prijetilo.
Primjena sile ili prijetnje BIT E RAZLOG ZA OSLOBOENJE OD KAZNE
ako su ostvarene ope pretpostavke krajnje nude, a uinjeno zlo je
jednako onom koje je prijetilo.
npr.uvar u konc. logoru naredi pod prijetnjom ubojstva zatvoreniku da ubije
ili osakati drugog zatvorenika

Odredbe o sili i prjetnji nemaju konstitutivno znaenje ve su to interpretativna

pravila ( vis absoluta za iskljuenje radnje, a sila i prijetnja za primjenu krajnje
nude).
 PUTATIVNA KRAJNJA NUDA
U sluaju kada poinitelj samo zamilja opasnost.
Djelo je protupravno, ali zabluda moe utjecati na krivnju.

Ako je poinjeno zlo manje od onoga koje je navodno prijetilo, radi se o

zabludi o okolnostima koje iskljuuju protupravnost.
npr.blagajnica daje novac razbojniku sa plastinim pitoljem

Ako je poinjeno zlo jednako, radi se o zabludi o okolnostima zbog kojih

zakon odreuje oslobaanje od kazne.
npr.A prijeti B-u plastinim pitoljem i trai ga da ubije C-a, to A i uini jer
misli da je pitolj pravi

3. ZAKONITA UPORABA SREDSTAVA PRISILE

l.32 KZ - Nema kaznenog djela kad slubena osoba na temelju

zakonske ovlasti primjeni sredstva prisile u skladu sa
zakonom

Ponajprije se odnosi na policiju npr.pravo na uhienje , ali ovlatenje na

uporabu sredstava prisile mogu imati i druge slubene osobe sudski ovritelj,
psihijatar, pripadnik nadzorne slube.
Sud je duan ispitati jesu li:
1) sredstva prisile primjenjena u skladu sa ovlastima sadranim u
zakonu,
2)da li je slubena osoba bila stvarno i mjesno nadlena
3)da li je potivana forma koju zakon zahtijeva.
Ako je slubena osoba ispunila sve ove uvjete , primjena sile s njene strane
iskljuuje protupravnost, a time i kazneno djelo.
Ako neki od uvjeta nije ispunjen, pa ako postoji i krivnja, slubena osoba je
poinila kazneno djelo.

Iskljuenje protupravnosti u sluaju zakonite uporabe sredstava prisile

proizlazi ve iz naela jedinstva pravnog poretka po kojemu ono to je
doputeno u jednoj grani prava, ne moe biti protupravno u drugoj.
Ta odredba ima deklaratorni znaaj.

Ako je slubena osoba postupala u zabludio okolnostima koje iskljuuju

protupravnost, djelo ostaje protupravno te tada rtva ima ogranieno pravo na
nunu obranu, nema pravo na nunu obranu koja bi ukljuivala nasilje.
Ona ima pravo uvjeravati slubenu osobu da se vara, a ako u tome ne uspije,
duna se privremeno pokoriti.
4. ISKLJUENJE PROTUPRAVNOSTI PREMA
MEUNARODNOM RATNOM PRAVU

Najvaniji izvori su :
4 enevske konvencije iz 1949. god.
2 dopunska protokola iz 1977. god.

Radnja koja je u skladu s meunarodnim ratnim pravom je doputena

radnja u ratu, ali mora ispunjavati odreene uvjete :
a) radnja mora biti poduzeta za vrijeme ratnog stanja nije potrebna najava
rata, ve je to svaki oruani meunarodni ili nemeunarodni sukob
b) radnje smiju poduzimati samo bojovnici i to pripadnici redovne vojske, te
pripadnici policija i dobrovoljakih odreda ako:
- imaju na elu osobu odgovornu za svoje podreene
- imaju stalan znak za razlikovanje koji se moe raspoznati na
usaljenosti
- otvoreno nose oruje
- pri svojim se operacijama pridravaju zakona i obiaja rata

c) radnja je doputena samo na ratnom podruju, od kojeg su izuzete

sanitetske i sigurnosne zone
d) radnja mora biti usmjerena na vojne ciljeve, a ne civilne objekte
e) rat se smije voditi samo doputenim sredstvima ( zabranjena uporaba
bojnih otrova i otrovnih oruja)
f) radnja se mora voditi doputenim metodama

Radnje u ratu koje ne ispunjavaju navedene uvjete predstavljaju neki od ratnih

zloina ili neko drugo kazneno djelo.

5. ZAPOVIJED NADREENOG

Pitanje iskljuuje li zapovijed nadreenog protupravnost radnje podreenog,

postavlja se prvenstveno kod vojnih kaznenih djela.

Nema kaznenog djela ako njegova zakonska obiljeja ostvari podreeni

po zapovijedi nadreenoga, a ta se zapovijed tie slubene dunosti,
osim ako se zapovijed odnosi na poinjenje ratnog zloina ili drugog
kaznenog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna od 10 god.zatvora i
vie ili ako je bilo oito da se izvrenjem zapovijedi ini kazneno djelo.
Zapovijed nadreenog u vrlo ogranienom opsegu iskljuuje protupravnost
radnje podreenoga i to iskljuivo u vojnom ustrojstvu, te se ne moe
analogno primjeniti na dravnu upravu, slubene ili privatne osobe.
Postupanje po zapovijedi nadreenoga moe predstavljati olakotnu okolnost
za podreenog tako je u statutu ICTY-a odobrena laka kazna za
podreenog ako to zahtijeva pravinost.

6. POSTUPANJE PRIVATNIH OSOBA PO ZAKONSKOJ

OVLASTI

U nekim sluajevima zakon daje i privatnim osobama ovlasti koje su

inae svojstvene slubenim osobama.
npr.svatko ima pravo uhititi poinitelja kd za koje se goni po slubenoj
dunosti ako ga uhvati in flagranti u inu radnje, odnosno neposredno
poslje ako je zateena u okolnostima koje upuuju da je poinila kd

Takve ovlasti iskljuuju protupravnost mora postojati odgovarajue

subjektivno obiljeje koje se sastoji u tome da poinitelj hoe uhienika
predati nadlenom tijelu.

Ovdje spadaju i sluajevi samopomoi iz GP-a , kod kojih nedostaje istodobni

protupravni napad ili istodobna opasnost, pa se mogu podvesti pod nunu
obranu ili pod krajnju nudu.
npr.pravo na zatitu posjeda silom

7. PRISTANAK OTEENIKA

Vrijedi ogranieno naelo volenti non fit iniuria onome tko pristaje ne ini
se nepravda.

SUGLASNOST pristanak jedne strane koji iskljuuje bie kaznenog

djela
npr.pristanak na sex nije silovanje

PRISTANAK kada je druga strana poinitelju odobrila povredu pravnog

dobra, a time i ostvarenje bia kd, meutim
protupravnost je iskljuena

Suglasnost i pristanak se razlikuju po pravnim uincima.

Pretpostavke iskljuenja protupravnosti zbog pristanka:

- Prvi uvijet za valjanost pristanka je disponibilnost povrijeenog dobra
pristanak iskljuuje protupravnost samo kada se radi o dobru kojim oteenik
moe slobodno raspolagati disponirati.
Takva dobra nikad ne mogu biti OPA DOBRA.
Meutim, oteenik nema pravo slobodno raspolagati ni onim
INDIVIDUALNIM DOBRIMA na ijem odranju postoji INTERES DRUTVA.
To u prvom redu vrijedi za ivot ovjeka pa je eutanazija prema naem
pravu zabranjena.

- Pristanak iskljuuje protupravnost samo kod onih individualnih dobara

kod kojih AUTONOMIJA POJEDINCA ne dolazi u sukob s drutvenim
interesima.
To e biti sluaj kod lakih tj.ozljeda prilikom davanja krvi, tetoviranja

- znaajnu ulogu ima pristanak kod ozljeda u sportu.

U tom je sluaju iskljuena protupravnost i najteih ozljeda ako su zadane iz
nehaja i uz potivanje pravila igre.

Da bi u sluaju disponibilnosti pravnog dobra pristanak iskljuivao

protupravnost mora udovoljiti slijedeim pretpostavkama:
a) pristanak se mora odnositi na budue injenje ili neinjenje jer
naknadni pristanak nema uinka

b) pristanak se mora oitovat prema van

c) osoba koja daje pristanak mora biti svjesna njegova znaenja i

sposobna da donese takvu odluku (ni dijete, ni duevni bolesnik za
njih pristanak daje zakonski zastupnik ili staratelj

d) pristanak ne smije biti dan u zabludi, pod prisilom ili opozvan prije
dovrenja djela

8. PRAVO RODITELJA NA FIZIKO KANJAVANJE

DJECE

Vrei svoju dunost odgajanja djece roditelji ih mogu i fiziki kanjavati ako
to ne ine na poniavajui nain i ako pri tom djetetu ne nanose tjelesne
ozljede.
Ovo svoje pravo roditelji mogu prenjeti i na druge osobe baku, baby sitericu,
ali ne i na uitelje u kolijer iako su i oni odgojitelji, njihova se zadaa ne moe
izjednaiti sa roditeljskom.
9. PRIGOVOR SAVJESTI

Nema kaznenog djela kada se radi o vojnoj osobi ili vojnom obvezniku
kojem je u propisanom roku uvaen prigovor savjesti.
npr.odazvao se mobilizaciji ali ne eli primiti oruje zbog prigovora savjesti,
pa je taj prigovor komisija za civilnu slubu prihvatila i odredila mu civilnu
slubu
 V. K R I V NJ A

= subjektivni odnos poinitelja prema djelu zbog kojeg mu se

moe uputiti prijekor

Suvremeno k.p. prihvaanjem krivnje odbija objektivnu odgovornost.

Naelo krivnje formula NULLA POENA SINE CULPA (nema kazne

bez krivnje)

l.4.KZ:nitko ne moe biti kanjen , niti se prema njemu moe primjeniti

druga kaznenopravna sankcija, ako nije kriv za poinjeno djelo.

naelo krivnje naelo zakonitosti temelj modernog k. prava

SLOBODA I KRIVNJA

Problem slobodne volje- liber arbitrium ( 2 temeljna stajalita koja su se

otro suprostavila u 19.st.)
1) INDETERMINIZAM je shvaanje po kojemu ovjek nije podvrgnut
prirodnim kauzalnim zakonima, nego slobodno donosi odluke i
poduzima radnje.
Sloboda je logika pretpostavka krivnje jer nema nikakvog smisla upuivari
prijekor onome tko nije mogao postupiti drukije.
Prema njima, delinkventa kanjavamo to je kao slobodno i odgovorno bie
mogao postupiti u skladu sa pravom, ali se on odluio za nepravo(kd).

2) DETERMINIZAM ,pak,smatra da je ovjek kao dio prirode podvrgnut

opem zakonu kauzaliteta i stoga u svojim odlukama i postupcima
odreen determiniran.
Sloboda volje je privid koja je posljedica nepoznavanja svih kauzalnih zakona,
osobito onih koji vrijede za duevni ivot.
To onda vrijedi i za delinkventa.

RELATIVNI INDETERMINIZAM ovjek je sposoban oduprijeti se poticajima

izvana i prilagoditi svoje ponaanje drutvenim vrijednostima i normama.

RELATIVNI DETERMINIZAM i pravne norme su jedan kauzalni imbenik

koji pored utjecaja nasljea i okoline, takoer determinira ljudsko ponaanje
zbog ega je opravdano upuivanje prijekora delinkventu i njegovo
kanjavanje.

Ustav RH blii indetrministikom shvaanju

Krivnja u KP je i MORALNA KRIVNJA u socijalnoetikom smislu.

Mjerilo nije individualni ve opeprihvaeni moral jednoga drutva na
odreenom stupnju povijesnog razvitka.
Krivnja kao moralna kategorija mora se odnositi na poinjeno djelo a ne na
karakter ili nain ivota poinitelja.

ODNOS PROTUPRAVNOSTI I KRIVNJE

PROTUPRAVNOST sud o nekom djelu kao objektivnom i

subjektivnom zbivanju koje proturjei pravnom
poretku
Vrijedi za svakoga , tj. kriterij je APSRAKTNI, PROSJENI OVJEK

KRIVNJA ima u vidu KONKRETNOG,POJEDINANOG OVJEKA kao

osobu od krvi i mesa.

KRIVNJA U MATERIJALNOM I PROCESNOM K.P.

MATERIJALNO K.P. krivnja ima dvostruku ulogu

krivnja kao temelj kaznenopravne sankcije jer od njenog postojanja
ovisi hoe li uope biti izreena
krivnja kao mjera kazne

PROCESNO K.P. krivnja je shvaena kao skup svih pretpostavki za

postojanje kaznenog djela i donoenje osuujue
odluke

PSIHOLOKE I NORMATIVNE TEORIJE KRIVNJE

PSIHOLOKE TEORIJE Njem. kraj 19. st., utjecaj pozitivizma u

filozofiji
- definicija krivnje kao subjektivnog odnosa poinitelja prema
djelu
- krivnja se iscrpljuje u NAMJERI i NEHAJU (to su njeni oblici)
- SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI kao posebno obiljeje krivnje
nije jo poznata, te se eventualno javlja kao sastavni dio
namjere
- UBROJIVOST nije pretpostavka krivnje, ve njen nuni
sastavni dio.
NORMATIVNE TEORIJE Njem. Poetak 20.st.
- naglaavaju PRIJEKOR kao bitno obiljeje krivnje
- obiljeje krivnje je MOGUNOST DA SE ZAHTIJEVA
DRUGAIJE PONAANJE, pa ako nema te mogunosti nema
ni krivnje
Ta mogunost je bila vrijednosni sud o djelu konkretnog poinitelja i bila je
isto normativne naravi.

- na temelju te ideje su u Njemakom pravu nastali tzv.

ISPRIAVAJUI RAZLOZI
Kad oni postoje, onda iako postoje i krivnja i protupravnost oni su oslabljeni
do te mjere da prijekor vie nije opravdan.
- KRIVNJA JE U CJELINI NORMATIVNE NARAVI

Normativne teorije krivnje u Njemakom pravu se djele na:

1) psiholoko-normativne teorije krivnje

Krivnja je unutarnji odnos poinitelja prema djelu zbog kojeg mu se moe
uputiti prijekor.
U toj je koncepciji krivnja jedinstvo psihikog supstrata i suda o njemu.
Ona obuhvaa - ubrojivost
- namjeru ili nehaj
- svijest o protupravnosti
- nepostojanje ispriavajuih razloga

2) isto normativne teorije krivnje

Danas vladajue stajalite njem. kaznenopravne znanosti.
Krivnja je osobni prijekor poinitelju to nije propustio protupravnu radnju,
iako ju je mogao propustiti.
Krivnja je prekorljivost oblikovanja volje.
Prijekor se upuuje poinitelju zato to nije oblikovao volju onako kako se od
njega trai.
Taj prijekor je mogu samo kad postoji - ubrojivost
- svijest o protupravnosti
- nepostojanje ispriavajuih
razloga

Njihova razlika nije velika.

Ni isto normativne teorije krivnje ne odbacuju zbiljski sadraj krivnje (njen
psiholoki supstrat), nego ga samo izdvajaju iz krivnje i ocjenjuju u okviru
protupravnosti.
NORMATIVNO POIMANJE KRIVNJE U NOVOM HRV. ZAKONODAVSTVU

l.39KZ kriv za kazneno djelo je poinitelj koji je u vrijeme

poinjenja djela bio UBROJIV , koji je postupao s
NAMJEROM ili iz NEHAJA kad je zakonom propisano
kanjavanje i za taj oblik krivnje, a bio je SVJESTAN
ili je bio DUAN i MOGAO BITI SVJESTAN da je njegovo
djelo ZABRANJENO

3 obiljeja krivnje:

1. UBROJIVOST
2. NAMJERA ili NEHAJ
3. SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI ili MOGUNOST TE SVIJESTI

1. UBROJIVOST

Prvi sastojak krivnje.

Biti ubrojiv znai biti sposoban za krivnju , pa neubrojiva osoba nije kriva.
Zakon polazi od toga da je poinitelj protupravne radnje u normalnim
okolnostima ubrojiv pa ne definira ubrojivost, ve neubrojivost.

l.40 Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obiljeja

kaznenog djels nije bila u mogunosti shvatiti znaenje svog postupanja ili nije
mogla vladati svojom voljom zbog duevne bolesti, privremene duevne
poremeenosti , nedovoljnog duevnog razvitka ili neke druge tee duevne
smetnje.

Neubrojivost treba razlikovati od nesposobnosti za radnju.

Neubrojiva je osoba sposobna za radnju jer je njeno ponaanje izraz njene
volje, ali je ta volja posljedica odreenih duevnih smetnji pa se takvoj osobi
zbog toga ne moe uputiti prijekor.
Budui da neubrojivost iskljuuje krivnju, nema ni kaznenog djela.

Pravni uinak neubrojivosti je da se prema neubrojivom poinitelju ne

moe primjeniti nikakva kaznenopravna sankcija.
Prema neubrojivoj osobi pokree se kazneni postupak, jer se neubrojivost u
tom sluaju utvruje samo sudskom presudom nakon presude, ako osoba
izravno ugroava ivot ili sigurnost sebe ili drugih primjenit e se odredbe o
prisilnom zadravanju i smjetaju u psihijatrijsku ustanovu.

Metode utvrivanja neubrojivosti :

a) bioloka metoda- sastoji se u utvrivanju nekog patolokog biolokog

stanja, te je potrebno samo postaviti dijagnozu da poinitelj boluje od neke
duevne bolesti.
Oni polaze od neoborive presumpcije da duevna bolest iskljuuje slobodno
odluivanje.
Neprihvatljiva metoda.

b) psiholoka metoda smatra da treba utvrditi samo je li poinitelj mogao

shvatiti znaenje svog postupanja i je li mogao vladati svojom voljom.
Nije primjienjena ni u jednom postojeem kaznenom zakonodavstvu.

c) bioloko-psiholoka ili mjeovita metoda treba najprije utvrditi

odreeno bioloko (organsko stanje) , a onda izvriti psiholoku ocjenu tog
stanja tako da se ocjeni kako je ono utjecalo na mogunost shvaanja
vlastitog postupka i mogunost vladanja vlastitom voljom.

Biopsiholoki temelj neubrojivosti :

1) DUEVNA BOLEST (psihoza) teki poremeaj na intelektualnom ili

emocionalnom podruju ovjeka
egzogene organske psihoze imaju dokazano porijeklo u nekoj ozljedi ili
oboljenju mozga (traumatske psihoze, toksiki uvjetovane psihoze, alkoholne
I narkomanske psihoze, psihoze izazvane infekcijom)
endogene psihoze funkcionalna oboljenja oboljenja kod kojih nije
dokazan nikakav somatski uzrok, iako se njegovo postojanje pretpostavlja
(shizofrenija, manino-depresivna psihoza ili ciklotimija)

2) PRIVREMENA DUEVNA POREMEENOST tei poremeaj svijesti

izazvan uzrocima koji pripadaju normalnoj psihologiji (hipnoza, umor)
akutna opitost samo nekad iskljuuje ubrojivost
slian je akutnoj opitosti i utjecaj opojnih droga, iako e i one rjee potpuno
iskljuivati ubrojivost.

patoloka opitost iskljuuje ubrojivost ( posljedica nepodnoenja alkohola

zbog oteenja mozga ili nekog drugog somatskog oboljenja.

afekti samo iznimno iskljuuju ubrojivost i to kada su toliko snani da

dovode do suenja svijesti (mrnja, stah, ljubomora, stres)

radnja kratkog spoja kod koje poinitelj na iracionalan nain, radnjom

koja je potpuno strana njegovoj linosti, eli razrjeiti neku unutarnju napetost
 sumrana stanja nisu uzrokovana boleu
npr. sluaj inae duevno zdravog poinitelja koji je probudivi se nou u
sumranom stanju u koje je zapao zbog prethodnog umora i utjecaja alkohola
uao u susjedov stan i izbo ga noem iako nije bio s njim u nikakvoj svai

3) NEDOVOLJAN DUEVNI RAZVITAK misli se na duevnu zaostalost ili

mentalnu retardaciju
To je stanje zaostalog ili nepotpunog razvoja uma.
Oteenja su uvjetovana genetskim, psihosocijalnim ili imbenicima okoline.
Tradicionalna podijela : DEBILNOST, IMBECILNOST, IDIOTIJA
Svijetska zdravstvena org.:
lako mentalno retardirane osobe
umjereno mentalno retardirane osobe
teko mentalno retardirane osobe
duboka mentalna retardacija

4) DRUGE TEE DUEVNE SMETNJE novi temelj neubrojivosti

psihiki anormalna ponaanja koja se ne mogu oznaiti kao duevna bolest
jer su u granicama razumljivosti.
psihopatija uroena deformacija karaktera koja oteava normalnu
drutvenu komunikaciju.
esti su poinitelji krvnih ,imovinskih i sexualnih delikataa.
neuroza steena duevna smetnja koja se sastoji u abnormalnim
reakcijama u odreenim situacijama
poremeaj nagona odnosi se prvenstveno na spolni nagon, te se moe
oitovati u izopaenosti sexualnosti ili hipersexualnosti

sve e te smetnje samo u iznimnim sluajevima iskljuivati ubrojivost i to onda

kada se pribliavaju duevnim bolestima, kao npr.kod tzv. borderline
sindroma graninih sluajeva koji se odnose na linosti koje sadre u sebi
u sebi elemente neuroze, psihoptaije pa ak i psihoze, a u frustrirajuim
situacijama sklone su psihotikim reakcijama.

Mogunost shvaanja i vladanja :

Potrebno je utvrditi kako je utvreno biopsiholoko stanje djelovalo na
mogunost shvaanja znaenja vlastitog postupanja intelektualna
sastavnica i na mogunost vladanja vlastitom voljom voljna sastavnica.
Za postojanje neubrojivosti potrebna je jedna sastavnica.

Mogunost shvaanja odnosi se na znaenje djela, odnosno na njegovu

protupravnost.
Mogunost shvaanja, a time i ubrojivost je iskljuena kad poinitelj nije imao
svijest o protupravnosti, kad se nalazio u neotklonjivoj zabludi o
protupravnosti, pa mu se ne moe uputiti prijekor.
Mogunost vladanja vlastitom voljom znai da je poinitelj bio u stanju
dovesti u sklad svoje ponaanje s prethodnom spoznajom protupravnosti i
suzdrati se od uzvrenja protupravne radnje.

Obje mogunost se nee ispitivati apstraktno, nego uvijek u odnosu na

konkretno kazneno djelo.

SAMOSKRIVLJENA NEUBROJIVOST
Za ocjenu (ne)ubrojivosti mjerodavno je i vrijeme poinjenja protupravne
radnje- tempore criminis.
ALI, npr.netko se opije u namjeri da se ohrabri i onda u stanju
neubrojivosti poini provalnu krau
postoji tzv. PRETHODNA KRIVNJA

Samoskrivljena neubrojivost actio libera in causa ( radnja slobodna u

uzroku) je stanje kada poinitelj nije bio slobodan u trenutku poinjenja djela
in actu, ali je bio slobodan , a onda i kriv, u trnutku kada je uzrokovao svoju
neubrojivost- in causa

Prema l.41KZ ne smatra se neubrojivim poinitelj koji se svojom krivnjom

doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti znaenje svog postupanja ili
vladati svojom voljom uporabom akohola , droga , ili drugih sredstava
(npr.lijekova), ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo
to ga je poinio bilo obuhvaeno njegovom namjerom ili je kod njega
postojao nehaj, a zakon propisuje kanjivost i za taj oblik krivnje.

namjerno samoskrivljena neubrojivost kod poinitelja ve u

vrijeme dovoenja u stanje neubrojivosti mora postojati namjera u
odnosu na sva obiljeja kaznenog djela
Dovoljno je planiranje neke vrste kaznenog djela.

npr. netko se napije u namjeri da siluje enu na koju naie

Dovoljna je i neizravna namjera tj.svijest poinitelja da u neubrojivom stanju

moe poiniti kazneno djelo i pristajanje na takav ishod.
U praksi se namjerno skrivljena neubrojivost teko dokazuje i zato je velika
rijetkost.

nehajno samoskrivljena neubrojivost postoji kad je u vrijeme

dovoenja u neubrojivo stanje kod poinjenja postojao nehaj glede
poinjenog kaznenog djela, a zakon propisuje kanjivost i za nehaj

npr. pijanac teko ozlijedi drugoga

a) iako je opijajui se znao da je sklon nasilju ali je mislio da e se
moi svladati SVJESNI NEHAJ

b) nije mislio da e biti nasilan iako je zbog svojih ranijih reakcija u

pijanom stanju morao to predvidjeti NESVJESNI NEHAJ
SMANJENA UBROJIVOST
Institut uveden tek poetkom 20.st.
Podvrsta ubrojivosti za koju je karakteristino smanjenje krivnje.
Smanjeno ubrojiva osoba je ipak ubrojiva, jer je,mogla shvatiti znaenje svog
ponaanja i vladati svojom voljom, iako oteano.
Smanjena ubrojivost utvruje se istom metodom kao i neubrojivost, ali je
njezina ocjena drukija poinitelj je u otklonjivoj zabludi o protupravnosti.

Ima 2 pravna uinka :

1. poinitelj koji je u vrijeme poinjenja kd bio smanjeno ubrojiv moe se
blae kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije dolo samoskrivljeno
l.42KZ
2. smanjeno ubrojivom poinitelju se uz kaznu ili uvjetnu osudu moe izrei i
sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog ljeenja, ako postoji
opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budunosti poticajno djelovati
na poinjenje novog kd

Razlikuje se smanjena ubrojivost kao razlog za ublaavanje kazne kad

poinitelj nije bio svjestan protupravnosti, iako je uz vei napor to mogao
biti, i smanjena ubrojivost kao olakotna okolnost kad je poinitelj, iako
oteano, ipak bio svjestan protupravnosti.
Ako se pojavi sumnja o ubrojivosti okrivljenika, sud je duan odrediti
psihijatrijsko vjetaenje.

ODNOS SUCA I PSIHIJATRA

Ocjena ubrojivosti je pravno pitanje na koje treba odgovoriti sud.
Ipak sud ne moe odluiti o tome bez pomoi psihijatra kao vjetaka.
U novije vrijeme vjetaci su i psiholozi jer biopsiholoki temelji neubrojivosti ne
moraju biti patoloke naravi nego mogu pripadati i normalnoj psihologiji.
Psihijatri su podjeljeni oko toga da li psihijatrija uope moe dati odgovor na
pitanje o ubrojivosti.
AGNOSTIARI po njima ne mogu , ve mogu samo utvrditi (ne)postojanje
duevne bolesti i eventualno ukazati na njene utjecaje na mogunost
shvaanja i vladanja.

GNOSTIARI mogu ako pou od doivljaja samog poinitelja, analize

njegovog ponaanja i biografske analize.
Hrvatski psihijatri su blii njima.
2. NAMJERA

Namjera je znanje i htjenje bia kaznenog djela, te sadri voljnu i

intelektualnu sastavnicu.

Namjera je tei oblik krivnje od nehaja, te sadri vii stupanj prijekora i

uvijek je predviena via kazna.

Namjera je ujedno i temeljni oblik krivnje, jer se kanjava namjerna

povreda svih pravnih dobara, dok se za nehaj kanjava samo kad su
povrijeena najvia pravna dobra i kad je to izriito istaknuto u zakonu.
npr. gdje pie tko drugoga usmrti misli se tko drugoga usmrti s
namjerom

A) IZRAVNA NAMJERA dolus directus

Poinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoe
njegovo poinjenje.

intelektualna ili kognitivna sastavnica izravne namjere

Sastoji se u svijesti o djelu koja mora obuhvatiti sva obiljeja kaznenog djela.
Svijest mora obuhvaati i kvalifikatorne okolnosti, te poinitelj mora biti
svjestan radnje i posljedice, te uzrrone veze meu njima, te deskriptivna i
normativna obiljeja kaznenog djela.
Svijest o djelu mora biti aktualna mora zbiljski postojati za vrijeme poinjenja
djela (dovoljna je svijest u neizotrenom obliku).

voljna sastavnica
Sastoji se u tome da poinitelj hoe poinjenje djela.

Izravna namjera prvog stupnja - postoji kad poinitelj ide za tim da ostvari
obiljeja kd, kad mu je ba stalo do toga da poini kazneno djelo.
Naglasak je na voljnoj sastavnici.
Posoji i kad poinitelj ne ide samo za tim da ostvari obileje nekog kd, nego
istodobno ostvaruje i neke druge cileve.

Izravna namjera drugog stupnja kad poinitelju nije stalo do toga da ostvari
obiljeja nekog kd, ali zna da e ona sigurno biti ostvarena poduzme li on
namjeravanu radnju.
Naziva se jo i sigurno znanje.
Naglasak je na intelektualnoj sastavnici, a voljna je sastavnica samo nuna
posljedica.
Postoji i kad je ostvarenje bia kaznenog djela prema iskustvu vjerojatno u
visokom stupnju.

B) NEIZRAVNA NAMJERA dolus eventualis

l.44 KZ - Poinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da
moe poiniti djelo, pa na to pristaje.
Ona je blai oblik krivnje nego izravna prvog stupnja.

intelektualna sastavnica je odreena kao svjest o mogunosti poinjenja

djela
voljna sastavnica je odreena kao pristajanje na djelo

RAZLIKA NEIZRAVNE NAMJERE OD IZRAVNE PRVOG STUPNJA

- po voljnoj sastavnici jer poinitelj koji postupa s neizravnom namjerom nee
ostvarenje kaznenog djela nego samo na njega pristaje.

RAZLIKA NEIZRAVNE NAMJERE OD IZRAVNE DRUGOG STUPNJA

- po intelektualnoj sastavnici jer poinitelj kod neizravne namjere ostvarenje
djela ne smatra sigurnim, niti vjerojatnim u visokoj mjeri, nego samo moguim.
Kod neizravne namjere poinitelj pristaje na poinjenje djela, dok kod
svjesnog nehaja on samo lakomisleno misli da se ono nee dogoditi ili da e
ga on moi sprijeiti, pa prema tome ne pristaje na poinjenje djela.

PRI RAZGRANIENJU NEIZRAVNE NAMJERE I SVJESNOG NEHAJA

moe nam kao pomono sredstvo posluiti i Frankova formula prema kojoj
neizravna namjera postoji ako poinitelj sebi kae:bilo ovako ili onako,
svakako u poduzeti radnju.

POSEBNE VRSTE NAMJERE :

dolus indirectus poinitelju zabranjenog djela uvijek se uraunavaju sve
posljedice koje proizau iz takva djela ( iz srednjovjekovnog k.p.)

dolus generalis opa namjera odnosi se na sluajeve odstupanja

kauzalnog toka, npr. kada poinitelj ne ostvaruje posljedicu radnjom koju je
poduzeo u tu svrhu, nego nekom drugom, koju je poduzeo pogreno mislei
da je posljedica ve nastupila
npr. poinitelj puca u nekoga i baci ga u rijeku, a ovaj umre tek
utapljanjem

dolus alternativus alternativna namjera postoji kada poinitelj hoe

odreenu radnju, i pri tom nije siguran koja e posljedica nastati, ali hoe i
jednu i drugu. U takvim e se sluajevima uvijek kazniti za tee djelo a
istodobno i za lake kad je mogu njegov stjecaj s teim.
 dolus antecendes prethodna namjera namjera koja je stvorena prije
nego je poela radnja poinjenja, a nije se realizirala u radnji poinjenja (bez
ikakva je uinka)

dolus subsequens naknadna namjera namjera koja je stvorena nakon

to je radnja ve dovrena (takoer nema uinka)

dolus praemeditatus predumiljaj postoji ako je neko kd poinjeno

nakon dueg razmiljanja (nije uvijek znak poveane krivnje)

dolus repentinus nenadana namjera - postoji kad poinitelj kazneno

djelo poini na mah , tj.doveden je bez svoje krivnje u stanje jake
razdraenosti ili prepasti napadom, zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem od
strane rtve

NEHAJ

Iz nehaja postupa poinitelj kad je svjestan da moe poiniti djelo, ali

lakomisleno smatra da se to nee dogoditi ili da e to moi sprijeiti, kao i kad
nije svjestan da moe poiniti djelo.

Nehaj je u odnosu na namjeru blai oblik krivnje jer se poinitelj iz nehaja

zahtjevima pravnog poretka ne suprostavlja svjesno, nego iz nepanje.

Kako je nehajna odgovornost najee vezana uz nastup posljedice, to su

nehajni delikti u pravilu materijalna kaznena djela. U tom se sluaju nehaj
moe odrediti prema povreivanju i ugroavanju kao posljedici.
Mogue je i da se kanjava samo nehajna radnja, tj.da i nehajni delikti budu
formalna kaznena djela (nehajna odavanja dravne, poslovne, slubene ili
vojne tajne i kaznena djela protiv okolia).
Nehajna kaznena djela mogu biti poinjena injenjem. npr.
lovac koji puca na neto to je upnulo u grmu i ubije ovjeka.

Mogu biti poinjena i neinjenjem.

Npr. odgovorna osoba iz nehaja ne postavi propisane zatitne naprave i na
taj nain poini kazneno djelo dovoenja u opasnost ivota i imovine
opeopasnom radnjom ili sredstvom. ZAKONSKI REGULIRANO NEPRAVO
KAZNENO DJELO NEINJENJEM

Npr. otac iz nehaja ne sprijei majku da ubije dijete ZAKONSKI

NEREGULIRANO NEPRAVO KAZNENO DJELO NEINJENJEM

Svjesni i nesvjesni nehaj

Poinitelj postupa sa SVJESNIM NEHAJEM kad je svjestan da moe poiniti
djelo, ali lakomisleno smatra da se to nee dogoditi ili da e to moi sprijeiti.
Svjesni se nehaj naziva i luxuria (objest,razuzsanost).
Ovdje se intelektualn sastavnica ne razlikuje od one kod neuzravne namjere
jer je poinitelj u oba sluaja svjestan da moe poiniti djelo.
Razlika je u voljnoj sastavnici koja se kod neizravne namjere sastoji u
pristajanju na djelo, a kod svjesnog nehaja moe biti dvojaka.

Dakle, mogue je da poinitelj lakomisleno smatra da nee doi do poinjenja

djela.
npr. voza vozi djevojku na skrovito mjesto protivno njenoj volji, a kad mu
ona najavi da e tijekom vonje iskoiti, smatra da se to ipak nee dogoditi,
nakon ega djevojka iskae i pogiba

Te je mogue da poinitelj lakomisleno smatra da e moi sprijeiti poinjenje

djela.
npr. vojnik u ali uperi puku u drugog vojnika pazei da zatvara ne doe u
stranji poloaj u kome bi dolo do ubacivanja metka u cijev, ali je do toga
ipak dolo pa je ispaljeni metak usmrtio drugog vojnika

Poinitelj postupa s NESVJESNIM NEHAJEM kad nije svjestan da moe

poiniti djelo, iako je prema okolnostima i svojim osobnim svojstvima bio
duan i mogao biti svjestan te mogunosti l.45KZ.
Naziva se i negligentia (nemarnost,bezbrinost).
Nema nikakvog psihikog odnosa poinitelja prema djelu.

npr. - lovac koji puca na neto to se mie u grmlju mislei da se radi

o divljoj svinji, pa ubije drugog lovca
- tajnica koja zaboravi iskljuiti kuhalo i na taj nain izazove poar
Razlika izmeu svjesnog i nesvjesnog nehaja je kvalitativne naravi.

Objektivni i subjektivni kriterij nehaja

Da bi se poinitelja moglo osuditi zbog nehajnog delikta potrebno je najprije
udovoljiti OBJEKTIVNOM, zatim SUBJEKTIVNOM KRITERIJU.

povreda OBJEKTIVNE DUNE PANJE

Za postojanje nehaja potrebna je najprije povreda objektivne dune panje.
To je panja koju bi uloio savjestan i razuman ovjek iz kruga kome pripada
poinitelj kad bi se naao u istom poloaju.
1) Objektivna duna panja se najprije sastoji u dunosti da se predvidi
opasnost za zatieno pravno dobro.
Taj vid dune panje se naziva i unutarnja panja.
Ona namee svakom dunost da razmotri uvjete pod kojima poduzima neku
radnju i da predvidi njen tijek.

Pri ocjeni je li povrjeena objektivna duna panja mora se uzeti u obzir i

posebno znanje poinitelja i poi od pretpostavke da razuman i savjestan
ovjek ima takvo znanje.
npr. otac koji je ostavio puku s mecima na dohvat svom sinu, znajui
da sin pokazuje veliki interes za oruje, bio je duan previdjeti
mogunost da e sin u igri ubiti drugog djeaka, pa se smrt tog
djeaka ima pripisati njegovom nehaju

2) Iz previdljivosti opasnosti slijedi dunost na primjereno ponaanje, tj. na

takvo ponaanje kojim e se izbjei mogunost na poinjenje djela.
To je tzv. vanjska panja.
Ponaanje koje je u skladu s vanjskom panjom moe biti razliito.
Ono se u nekim sluajevima mora sastojati u proputanju opasne radnje.
npr. ocijeni li voza da je u datoj situaciji pretjecanje opasno, duan je
odustati od njega

Vanjska duna panja se moe sastojati i u dunosti da se izvre neke

pripreme.
npr. lijenik prije operacije mora provesti odreene pretrage

Pravila objektivne dune panje mogu potjecati iz raznih izvora.

Mogu se temeljiti na zakonu ili drugom propisu, mogu biti sadrana i u
pravilima struke, i na ivotnom iskustvu.

povreda SUBJEKTIVNE DUNE PANJE

Uz objektivni - generalni kriterij mora se zadovoljiti i subjektivni individualni.
Trai se da je poinitelj povrijedio i subjektivnu dunu panju.

Taj e uvjet biti ispunjen kad poinitelj ne udovolji dunosti da prema svojim
osobnim mogunostima predvidi opasnost svoje radnje i da u skladu s tim
predvianjem prilagodi svoje ponaanje.
To ipak ne znai da e uvijek kada u trenutku poinjenja djela nema povrede
subjektivne dune panje biti iskljuena krivnja.
Prihvati li se poinitelj opasne djelatnosti koja nadilazi njegove mogunosti,
postojat e krivnja zbog preuzimanja.

KRIVNJA KOD KAZNENIH DJELA KVALIFICIRANIM TEOM

POSLJEDICOM
To su kaznena djela kod kojih temeljni oblik postaje kvalificiran zato to
je njegovim poinjenjem prouzroena daljna posljedica, tea od
temeljne.
Takve su tee posljedice u naem KZ najee teka tjelesna ozljeda ili smrt
rtve ili imovinska teta velikih razmjera.
Najpoznatije i najee takvo kd jest teka tjelesna ozljeda kvalificirana smru
kod koje poinitelj s namjerom zadaje teku tjelesnu ozljedu zbog koje
ozljeeni umre.
I formalna kaznena djela mogu biti kvalificirana teom posljedicom, to je u
zakonu dosta est sluaj.
npr. kod kd protupravnog oduzimanja slobode kod kojeg su kao
kvalifikatorne okolnosti predviene teko naruenje zdravlja ili
druge teke posljedice ili smrt osobe kojoj je oduzeta sloboda

Konstrukcija kaznenog djela kvalificiranog teom posljedicom opravdava se

time da treba izrazito stroe kanjavati radnje kojima je svojstvena odreena
opasnost ako se u posljedici takvih radnji ostvarila upravo ta opasnost.

Usklaivanje odgovornosti za teu posljedicu s naelom krivnje

l.43KZ tea kazna koju zakon propisuje za teu posljedicu kaznenog

djela se moe izrei samo kad je poinitelj glede te
posljedice postupao s nehajem

Kod odgovornosti za teu posljedicu mogue su 3 kombinacije namjere i

nehaja :
kombinacija namjera + nehaj za temeljno kazneno djelo je predviena
namjera, a za posljedicu nehaj.
To su sluajevi kad je iz temeljnog namjernog kaznenog djela proizala
posljedica koju poinitelj nije htio, ali koja se moe pripisati njegovom nehaju.
Ako je temeljno kazneno djelo poinjeno s izravnom namjerom, govori se o
preterintecionalitetu.
U svim tim sluajevima je vano dokazati nehaj u odnosu na teu posljedicu.

kombinacija nehaj + nehaj u sluajevima kada je i za temeljno kd i za

teu posljedicu predvien nehaj
npr.prometna nesrea, ako je netko poginuo

kombinacija namjera + namjera u pravilu ne dovodi do kaznenog djela

kvalificiranog teom posljedicom, jer ostvarenje te posljedice predstavlja
samostalno namjerno kazneno djelo.

Ipak e u nekom sluajevima i namjera u odnosu na teu posljedicu vositi

samo do kaznenog djela kvalificiranog teom posljedicom.
a) u sluaju kad tea posljedica ne predstavlja posebno kazneno
djelo, pa onda ni osuda za takvo kd nije mogua
 b) kad tea posljedica predstavlja posebno kd koje moe biti u stjecaju s
temeljnim kaznenim djelom, ali je za takav stjecaj predviena blaa
kazna nego za kvalificirani oblik.

3.SVIJEST O PROTUPRAVNOSTI

Tree obiljeje krivnje.

To je normativna (vrijednosna) kategorija jer uvijek pretpostavlja normu
koja poinitelju nalae kakav stav treba zauzeti prema pravnom poretku.

To je poiniteljevo znanje da se svojom radnjom sukobljava s pravom ili

da ini neto pravno zabranjeno.
Tek kad se utvrdi da je poinitelj postupao s namjerom ispituje se je li
postupao i sa svjeu o protupravnosti.

l.39 KZ da bi poinitelj bio kriv mora biti ubrojiv, postupati s

namjerom ili nehajem, te biti svjestan da je njegovo djelo
zabranjeno

Ako poinitelj nije bio svjestan protupravnosti djela, bio je u zabludi o

protupravnosti djela koja pod odreenim uvjetima moe i iskljuivati ili
ublaavati krivnju.
aktualna svijest o protupravnosti kad poinitelj zna da je
njegovo djelo protupravno (psiholoka injenica)
potencijalna svijest o protupravnosti - svijest koja nije postojala
u vrijeme poinjenja djela, ali ju je poinitelj mogao i bio duan imati
(normativna kategorija)
neizravna svijest o protupravnosti ako poinitelj nije siguran da
li je neko ponaanje protupravno, pa se ipak odlui na njega, tj.
pristaje i na protupravnost, odnosno postupa s aktualnom svijeu o
protupravnosti
Svijest o protupravnosti ne mora biti jasna, nego je dovoljna ak i ako je
potisnuta u svijesti.

TEORIJE O ULOZI SVIJESTI O PROTUPRAVNOSTI U POJMU

KRIVNJE :
TEORIJA NAMJERE (vorsatztheorie)
Temelji se na shvaanju da namjera ne obuhvaa samo svijest o pojedinim
obiljejima kd, nego i svijest o protupravnosti.
Smatra se da namjera dobiva svoj kriminalni sadraj samo ako je shvaena
kao dolus malus tj.ako obuhvaa i poiniteljevu svijest da ini zlo.
Svijest o protupravnosti mora biti aktualna.
Nedostatak je u tome to suava krivnju i namjeru, te izjednaava namjeru i
svijest o protupravnosti.

TEORIJA KRIVNJE ( schuldtheorio)

Prema njoj je svijest o protupravnost ili mogunost te svijesti samostalni
sastojak krivnje koji je neovisan o namjeri.
Dovoljna je potencijalna svijst o protupravnosti i to ne samo kod nehajnih,
nego i kod namjernih delikata.

Usvojio ju je i na KZ.
Svijest o protupravnosti je poseban sastojak krivnje, odvojen od namjere, a
potencijalna svijest o protupravnosti je izjednaena s aktualnom.

PREDMET SVIJESTI O PROTUPRAVNOSTI

okolnosti koje poinitelj mora znati da bi bio svijestan protupravosti
poinitelj mora biti svijestan da je ono to ini pravno zabranjeno, nee biti
dovoljna svijest o nemoralnosti radnje, dovoljna je i laika svijest o pravnoj
zabranjenosti

ZABLUDE
Mogue je da poinitelj u odnosu na protupravnu radnju ima pogrenu
predobu.
Poiniteljeve zablude mogu utjecati na njegovu krivnju.
Tradicionalno kazneno pravo je sve relevantne zablude djelilo u 2 skupine:

zabluda o injenicama ERROR FACTI

zabluda o pravu ERROR IURIS

OKZRH stvarna i pravna zabluda

1. ZABLUDA O BIU KAZNENOG DJELA

l.47KZ u zabludi o biu kaznenog djela nalazi se poinitelj koji u vrijeme

poinjenja kaznenog djela nije svjestan nekog njegovom zakonom odreenog
obiljeja.
Kod poinitelja u zabludi o biu djela uvijek je iskljuena namjera, ali takav e
poinitelj svejedno odgovarati za nehaj ako je u zabludi bio iz nehaja, tj.ako je
njegova zabluda bila otklonjiva (skrivljena) i ako zakon za poinjeno djelo
propisuje kanjavanje i za nehaj.
npr.osoba koja je platila raune novcem za koji nije znala da je krivotvoren.
Budui da poinitelju koji je u zabludi o biu djela uvijek nedostaje
intelektualna sastavnica namjere. To je zabluda o biu djela ustvari OBRNUTA
STRANA NAMJERE pa se razmatranja o njoj nadovezuju na razmatranja o
namjeri. Pri tome je neodluno je li poinitelj imao POGRENU PREDOBU
o biu kd ili nije imao NIKAKVU predobu o tome.
Ako poinitelj samo NIJE SIGURAN da li postoji neko obiljeje kd, nee se
raditi o zabludi o biu jer u tom sluaju postoji intelektualna sastavnica
neizravne namjere.
Zabluda o biu kd moe se odnositi samo na OBJEKTIVNA OBILJEJA BIA
K.D. , tj.na obiljeja koja odreuju kazneno djelo kao vanjsku pojavu.
Zabluda se moe odnositi i na deskriptivna i normativna obiljeja k.d. bez
obzira radi li se o zabludi glede injenica od kojih ovisi postojanje tog
normativnog obiljeja - npr.tua stvar ili glede znaenja obiljeja.
Na kvalifikatorne okolnosti se takoer moe odnositi zabluda ako poinitelj
ne zna da postoje kvalifikatorne okolnosti, ali je svjestan svih obiljeja
temeljnog kaznenog djela, odgovarat e samo za temeljno kazneno djelo te
na BLANKETNA KAZNENA DJELA.

a) zabluda o OBJEKTU error in persona vel in objecto

Odnosi se na zabludu o identitetu ili nekim drugim osobinama osobe ili
drugog objekta na kome se vri radnja.
Ta je zabluda neodluna, tj. ne iskljuuje namjeru ako je sa stajalita
kaznenog djela koje se ini stvarni objekt radnje jednako vrijedan kao i
zamiljeni.
npr. ubije li netko osobu A mislei da ubija osobu B, poinitelj je kaznenog
djela ubojstva jer je znao da ubija ovjeka, pa je identitet rtve nebitan

b) zabluda o UZRONOJ VEZI ako se odnosi na nebitna odstupanja

stvarnog od zamiljenog kauzalnog toka ne predstavljaju zabludu o biu kd.
ipak i zabluda o uzronoj vezi moe iznimno imati pravne uinke.
Do toga e doi u situaciji koja je poznata pod nazivom aberratio ictus
(skretanje udaraca).

O toj pravnoj figuri je rije kad poinitelj prouzroi posljedicu na drugom, a ne

na eljenom objektu.
npr. A puca na B u namjeri da ga usmrti, ali pogodi C iju smrt ne
eli

U teoriji prevladava shvaanje da je u sluaju iberratio ictus u pitanju idealni

stjecaj pokuaja kaznenoga djela prema napadnutome objektu i nehajnog
kaznenog djela prema stvarno povrijeenom objektu.
To prihvaa i naa sudska praksa.
2. ZABLUDA O OKOLNOSTIMA KOJE ISKLJUUJU
PROTUPRAVNOST

l.47KZ - u zabludi o okolnostima koje iskljuuju protupravnost nalazi se

poinitelj koji je zakonska obiljeja kd ostvario namjerom, ali je u vrijeme
poinjenja kaznenog djela pogreno smatrao da postoje okolnosti prema
kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.
Poinitelj smatra da postoje okolnosti koje iskljuuju protupravnost, ali njih
nema.
- npr.putativna nuna obrana, putativna krajnja nuda
- susjeda provaljuje drkom metle nou u njegov stan da bi pozvala doktora s
njegovog telefona on misli da je metla ustvari puka i noem ubada susjedu
(putativna nuna obrana)

Kod ove vrste zablude postoji i ostaje namjera, ali se ona ne kanjava, te
nema kaznenog djela nisu ostvarene pretpostavke za kanjivost namjere.
U sluaju ako je poinitelj bio u zabludi o okolnostima koje iskljuuju
protupravnost iz nehaja odnosno ako je zabluda bila otklonjiva da nije dolo
do povrede dune panje, kaznit e se za poinjenje kaznenog djela kad
zakon za to djelo propisuje kanjavanje i za nehaj.

3. ZABLUDA O PROTUPRAVNOSTI DJELA

Obrnuta strana svijesti o protupravnosti.

Nije kriv poinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je
djelo zabranjeno l.46KZ kada je poinitelj svjestan svih obiljeja
kaznenog djela i prema tome postupa sa namjerom, ali djelo smatra
doputenim.
npr. stranac spava sa curom ispod 14 godina, te misli da je to kao u
njegovoj zemlji doputeno

a) Ako je do takve zablude dolo iz opravdanih razloga, tj.ako je zabluda bila

neotklonjiva (neskrivljena), iskljuena je i krivnja poinitelja se ne moe
osuditi za poinjeno djelo.

b) No i u sluaju ako je zabluda bila otklonjiva, ona ne ostaje bez uinaka jer
u tom sluaju zakon predvia da se poinitelj moe blae kazniti l.46KZ

Podjela zablude o protupravnosti na neotklonjivu i otklonjivu samo je druga

strana podjele svjesti o protupravnosti na aktualnu i potencijalnu.
U tom pogledu su mogue 3 situacije:
mogue je da poinitelj postupa s aktualnom svijesti o protupravnosti.
Tada je on potpuno svjestan protupravnosti svog djela i nije ni u kakvoj
zabludi o protupravnosti.
U tom sluaju njegova krivnja je neokrnjena.
 mogue je da poinitelj postupa s potencijalnom svijesti o prptupravnosti,
tj.da nije bio svjestan protupravnosti ali je bio duan i mogao biti svjestan da
je njegovo djelo zabranjeno.
Takav poinitelj se nalazi u otklonjivoj zabludi o protupravnosti koja smanjuje
njegovu krivnju, zbog ega zakon predvia mogunost ublaavanja kazne.

mogue je da poinitelj nema ni aktualne ni potencijalne svijesti o protupr.,

tj.da nije bio svjestan protupravnosti djela, niti je bio duan i mogao biti
svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.
U tom sluaju je on neotklonjivoj zabludi o protupravnosti koja potpuno
iskljuuje krivnju.

Vrste zablude o protupravnosti :

a) izravna zabluda o protupravnosti pojavljuje se kao zabluda o

postojanju norme.
Poinitelj zna to ini, ali ne zna da postoji norma koja zabranjuje tu
radnju.

b) neizravna zabluda o protupravnosti moe biti zabluda o postojanju

nekog razloga iskljuenja protupravnosti ; poinitelj zamilja da postoji
neki razlog iskljuenja protupravnosti koji ne postoji

c) zabluda o sumpciji moe uz odreene pretpostavke biti zabluda o

protupravnosti.
Ako je poinitelj na laiki nain svjestan znaenja nekog obiljeja
kaznenog djela, ali zbog preuskog tumaenja tog obiljeja doe do
zakljuka da se njegovo ponaanje ne moe podvesti supsumirati pod
odgovarajui opis kaznenog djela, on je samo u zabludi o kanjivosti svog
ponaanja.
Takva zabluda nije i zabluda o protupravnosti i ne proizvodi nikakve
pravne uinke ako poinitelj poznaje zabranu iz neke druge pravne grane
i na taj nain spoznaje protupravnost svog ponaanja.
Jedino ako poinitelj zbog svog preuskog tumaenja nekog obiljeja
nije svjestan da je njegovo ponaanje u sukobu s nekom drugom granom
prava, njegova zabluda o sumpciji postaje ujedno i zabluda o
protupravnosti.

Zabluda o protupravnosti je mogua i kod nehajnih kaznenih djela Kod

svjesnog nehaja poinitelj je u pravilu svjestan protupravnosti.
Kod svjesnog nehaja ipak poinitelj moe biti u zabludi o protupravnosti prije
svega neizravnoj
npr. netko vozi prebrzo jer je dobio nalog da prekorai brzinu pa misli
da iskljuuje protupravnost, a skrivio je nesreu
Kod nesvjesnog nehaja nema svjesti o djelu , time ni konkretne svjesti o
protupravnosti, ali je dovoljna APSTRAKTNA svijest o protupravnosti svijest
da su odreena ponaanja openito uzevi protupravna.

Otklonjivost zablude o protupravnosti mjerila :

Zabluda e se smatrati otklonjivom ako bi svatko, pa i poinitelj, mogao

lako spoznati protupravnost djela.

Tu zakon ima u vidu tzv.delicta per se kaznena djela po sebi kd kod kojih
je protupravnost oigledna (kd protiv ivota).

Zabluda e se smatrati otklonjivom ako se radi o poinitelju koji je s

obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili slubu bio duan upoznati se s
odgovarajuim propisima.

Tu zakon ima u vidu tzv. delicta mere prohibita isto zabranjena kd kd kod
kojih se protupravnost moe spoznati samo na temelju odreenih propisa.
npr. svaki sudionik prometa duan je upoznati se s prometnim
propisima

4. ZABLUDA O OKOLNOSTIMA ZBOG KOJIH ZAKON ODREUJE

OSLOBOENJE OD KAZNE

Kod putativne krajnje nude

Ako poinitelj u takvoj zabludi uini zlo koje je jednako onom koje je, po
njegovom miljenju, prijetilo zabluda se vie ne odnosi na okolnosti koje
iskljuuju protupravnost, nego na okolnosti zbog kojih zakon odreuje
osloboenje od kazne.
npr. ako A djejim pitoljem prijeti B da ovaj ubije C i ovaj to uini

Ta odredba se odnosi i na otklonjivu (skrivljenu) zabludu o okolnostima zbog

kojih zakon odreuje osloboenje od kazne poinitelj koji je iz nehaja u
zabludi o okolnostima zbog kojih zakon odreuje osloboenje od kazne ,
kaznit e se za nehajno poinjenje kaznenog djela, dok neotklonjiva zabluda
nije regulirana, ali moe poinitelja osloboditi od kazne i to za namjerno
kazneno djelo.

ODGOVORNOST ZA KAZNENA DJELA POINJENA U

SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPAVANJA
l.48.KZ odreuje da za takvo djelo najprije odgovara autor, a supsidijarno
mogu odgovarati i druge osobe koje su sudjelovale u tiskanju ili objavljivanju.

a) Kod povremenih publikacija (novine, asopisi) odgovoran je glavni

urednik, ukoliko je autor nepoznat i sl.
- I to ako je autor nepoznat do zavretka gl.rasprave pred prvost.
sudom
- ako je informacija objavljena bez pristanka autora
- ako su u tijeku objavljivanja postojale stvarne ili pravne smetnje za
pokretanje kaznenog progona protiv autora koje i dalje traju

b) Kod nepovremenih publikacija (knjige,letci) supsidijarno (uz autora)

odgovaraju izdava ili nakladnik ili tiskar.
Tu postoji kaskadna odgovornost gdje odreene osobe odgovaraju prema
redosljed, pa odgovornost prethodne osobe iskljuuje odgovornost slijedee,
a svaka se osoba moe osloboditi krivnje tako da imenuje prethodnu

c) Kod kaznenog djela poinjenih putem audio ili video ureaja,

odgovaraju autor, a supsidijarno proizvoditelj

d) Kada je sredstvo koje sadri kd poinjeno u inozemstvu, kriv je

uvoznik

Ovdje u nekim sluajevima dolazi do odstupanja od naela krivnje, pa otuda i

specifinost ovih kaznenih djela.

VI. POSEBNE PRETPOSTAVKE KANJIVOSTI

Ponekad su potrebne uz radnju, bie, protupravnost i krivnju da bi se

ostvarilo kazneno djelo u formalnom smislu.

1. OBJEKTIVNI UVJETI KANJIVOSTI

Pozitivna pretpostavka kanjivosti, jer je njihovo postojanje uvjet postojanja

kaznenog djela.
To su materijalne pretpostavke kanjivosti koje ne pripadaju ni protupravnosti
ni krivnji.
Iako su dijelovi zakonskog opisa, ne predstavljaju i obiljeja kaznenog djela
pa ne moraju biti obuhvaeni ni namjeron ni nehajem.
1)pravi objektivni uvjeti kanjivosti ne utjeu na postojanje ni na teinu
neprava pa im je jedina uloga da suzuju kanjivost i olakavaju poloaj
graana kao adresata kaznenopravnih normi.
Ne dodaju nita ve postojeoj kriminalnoj koliini, pa su u skladu s naelom
krivnje.

2) nepravi objektivni uvjeti kanjivosti utjeu na postojanje ili teinu

neprava i na taj nain utemeljuju kanjivost.
Kad njih ne bi bilo, djelo uope ne bi bilo kanjivo.
npr. kazneno djelo sudjelovanja u tunjavi da bi se kod tog djela poinitelja
moglo kazniti predvienom kaznom, nije dovoljno je da je on samo sudjelovao
u tunjavi ve i da je tunjava za posljedicu imala smrt ili osobito teku
tjelesnu ozljedu jedne ili vie osoba

Nepravi objekti kanjivosti su u sukobu s naelom krivnje jer ne moraju biti

obuhvaeni krivnjom. Krivnja bi morala obuhvatiti itavo nepravo.

2. BEZNAAJNO DJELO

Beznaajnost djela je RAZLOG ISKLJUENJA KAZNE kao posebna

(negativna) pretpostavka kanjivosti, jer o kaznenom djelu moe samo biti
rijei ako nije beznaajno.
Nema kaznenog djela iako su ostvarena sva njegova obiljeja ako je djelo
oito beznaajno s obzirom na nain postupanja poinitelja, njegovu
krivnju i nastupjelu posljedicu za zatieno dobro i pravni sustav.
npr. netko ukrade kutiju ibica

3 mjerodavne okolnosti za beznaajnost djela:

1) NAIN POSTUPANJA POINITELJA
2) NJEGOVA KRIVNJA
3) NASTUPJELA POSLJEDICA ZA ZATIENO DOBRO I PRAVNI SUSTAV
moraju biti ispunjene kumulativno

Beznaajno djelo ostaje i dalje protupravno, to znai da je protiv njega

doputena nuna obrana , ali ne iskljuuje sankcije predviene u drugim
granama zakona kao u npr. prekrajnom pravu.
Vrijedi naelo de minimis non curat praetor sudac ne brine o neznatnim
stvarima.
Odredba o beznaajnosti jela je najee primjenjivana nakon stupanja na
snagu novog KZ-a kod k.d. zlouporabe opojnih droga.
Ustanova beznaajnog djela je jedan od moguih naina rjeenja problema
bagatelnog kriminala.

Treba razlikovati beznaajna djela od onih kod kojih nema ni povrede pravnog
dobra jer se u drutvu toloeriraju (iako bi se naoko mogla podvesti pod bie
nekog kd) pa su iskljuena ve iz bia kaznenog djela.
npr. netko daje svojim roacima pravne savjete to nije kazneno djelo
nadripisarstva
Kod beznaajnih kaznenih djela postoji BIE KAZNENOG DJELA i
PROTUPRAVNOST , a kod onih drugih ponaanja NE!! I zato ih ne moemo
izjednaiti.
Kad bismo to uinili to bi znailo da ne doputamo pravo na nunu obranu
kod beznaajnih djela pa bi npr. vlasnik cigarete morao trpiti to mu je netko
krade.

VII. STADIJI KAZNENOG DJELA

Tijekom poinjenja namjernog kaznenog djela poinitelj moe proi kroz vie
stadija.
To se naziva kriminalni put iter criminis.

Stadiji namjernog kaznenog djela su :

donoenje odluke
npr. provalnik odluuje poiniti provalnu krau i zamisliti nain poinjenja
NE KANJAVA SE

pripremne radnje
npr. provalnik pribavlja alat i razgleda objekt U PRAVILU SE NE
KANJAVA

pokuaj
npr. provali ali zauje korake pa pobjegne bez da je neto uzeo KANJAVA
SE KOD NEKIH KD SAMO PONEKAD

dovreno kazneno djelo

npr. uzeo je i odnio sa sobom neke stvari UVIJEK SE KANJAVA

Ovi stadiji su mogui, ali nisu uvijek nuni.

Od stadija koje je poinitelj dostigao ovisit e i kanjivost. Nuna je samo
odluka uvjet namjere.
Ostane li poinitelj samo kod donesene odluke, nee se nikad kazniti jer za
same misli se ne kanjava cogitationis nemo poenam patitur.
Nehajno kazneno djelo mogue je samo kao dovreno kazneno djelo.
 1. PRIPREMNE RADNJE

To su radnje poduzete s ciljem da se omogui ili olaka poinjenje kaznenog

djela.
Uglavnom je to nabavljanje sredstava, uklanjanje prepreka, stvaranje prilike,
razgledavanje mjesta itd.
Za pripremne radnje se u pravilu ne kanjava jer su one toliko udaljene od
poinjenja kaznenog djela da jo ne predstavljaju opasnost za pravno dobro.
One kriminalni sadraj dobivaju samo ako ih poveemo sa zloinakom
namjerom.
npr. kupnja otrova moe biti i korisna radnja ako kupac njime misli
trovati takore, a ako misli nekoga ubiti jo uvijek je mogue da
odustane

DVA SLUAJA KANJAVANJA PRIPREMNIH RADNJI :

- zbog kriminalnopolitikih razloga

nesamostalna kaznena djela delicta preparata kad zakon bie

kaznenog djela proiri i na sve mogue pripremne radnje.
Obino je to kod politikih kaznenih djela.
Kod njih pokuaj nije mogu, jer je obuhvaen pojmom pripremanja.

samostalna kaznena djela delicta sui generis zbog posebne

opasnosti odreenih pripremnih radnji, takve radnje se proglase za
posebno kazneno djelo.
npr. izrada ili posjedovanje sredstava za krivotvorenje

Kod njih je pokuaj mogu, iako najee nije kanjiv.

Nije mogu stjecaj kaznenog djela pripremanja i pouaja ili dovrenog
kaznenog djela, jer je u tom sluaju pripremanje kao tzv. prolazni delikt
nekanjivo prethodno djelo.
 2. POKUAJ

Pokuaj nije kanjiv kod svih kd, nego samo kada se radi o kaznenom djelu
za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od 5 god. ili tea, a za
pokuaj drugog kaznenog djela samo kad zakon izriito propisuje kanjavanje
i za pokuaj.- l.33 KZ

TEORIJE O BITI POKUAJA, ODNOSNO O TEMELJU NJEGOVE

KANJIVOSTI :

1) objektivne teorije bit pokuaja vide u ugroavanju objekta radnje, jer

iako nije dolo do nikakvih povreda, objekt radnje je bio ugroen. One
trae da se pokuaj uvijek blae kanjava nego dovreno kazneno djelo,
te nekanjivost apsolutno neprikladnog pokuaja. Trai se bliska opasnost
nastupa posljedice.

2) subjektivne teorije opravdanje za kanjavanje pokuaja nalate u

poiniteljevoj zloinakoj volji koja je kod pokuaja ista kao i kod
dovrenog kd. Trae
jednake kazne za pokuano i dovreno kd., te neprikladni pokuaj
izjednaavaju sa svakim drugim pokuajem.

3) mjeovite teorije vode rauna i o objektivnim i o subjektivnim mjerilima,

te je za njih bit pokuaja u zloinakoj volji poinitelja koja se ostvarila u
djelu.

OBILJEJA POKUAJA :

1. NAMJERA subjektivna pretpostavka pokuaja poinitelj mora s

namjerom poeti ostvarenje kaznenog djela.
Namjera mora u cjelosti odgovarati namjeri kod dovrenog kd, odnosno mora
obuhvatiti sva obiljeja konkretnog kd, ukljuujui i posljedicu.
Dovoljna je i neizravna namjera za pokuaj.
Uz namjeru moraju postojati i subjektivna obiljeja kd kada su i ona
obuhvaena biem kaznenog djela, npr. nema pokuaja krae bez namjere
prisvajanja.
Namjera postoji i kad poinitelj nije ostvario sva obiljeja kaznenog djela jer je
to ovisilo od nekog vanjskog uvjeta koji se nije ispunio, ali je on bio spreman
to kazneno djelo dovriti.
npr. poinitelj provali u kuu u namjeri da ukrade odreenu
stvar, ali je tamo ne pronae

Nema pokuaja ako se poinitelj nije konano odluio hoe li dovriti djelo.
npr. nacilja pitoljem na rtvu
Namjera mora biti usmjerena na dovrenje kaznenoga djela.
Nema valjane namjere ako poinitelj hoe da kd ostane u pokuaju,
raunajui da e on ili netko drugi sprijeiti njegovo dovrenje.
Nekanjiv je i tzv.agent provokator koji potie pretpostavljenog delinkventa na
poinjenje kd kako bi ga policija mogla uhvatiti jo u stadiju pokuaja.
Pokuaj iz nehaja je pojmovno nemogu jer je namjera konstitutivni element
pokuaja, ali ako ipak uzmemo da postoji, nehajni postupak nije kanjiv.
npr. lovac puca na ovjeka mislei da je ivotinja i promai

2. ZAPOINJANJE OSTVARENJA KAZNENOGA DJELA poinitelj mora

izai iz stadija pripremnih radnji i ui u stadij pokuaja.
Poinitelj je zapoeo ostvarenje kd kad je svojom radnjom ve ostvario jedno
obiljeje kaznenog djela na koje se odnosi njegova namjera.
npr. suprug je poeo guiti svoju suprugu, ali ju je susjed spasio

Kod vieaktnih kaznenih djela dovoljno je da je poinitelj zapoeo samo prvu

radnju koja ulazi u bie kaznenog djela.
npr. silovanje dovoljno je da je poeo s uporabom sile
Poinitelj je zapoeo ostvarivati kd i kada je poduzeo radnju koja ne
predstavlja ostvarenje nekog obiljeja kaznenog djela ako je ona, prema
njegovoj zamisli, tako usko povezana sa ostvarenjem bia kaznenog djela da
on u meuvremenu ne mora poduzimati vie nikakve radnje, nego moe
odmah prijei na poinjenje kaznenog djela.
To je tzv. individualno-objektivna teorija koja polazi od zamisli poinitelja
(individualna sastavnica), te trai neposrednu povezanost tako zamiljene
pripremne radnje i radnje poinjenja (objektivna sastavnica).

3. NEDOVRENOST KAZNENOG DJELA kazneno djelo je dovreno kad

su ostvarena sva njegova obiljeja.
Da bi se moglo govoriti o pokuaju, kazneno djelo ne smije biti dovreno.

POSEBNI SLUAJEVI POKUAJA :

Pokuaj se najee javlja kod materijalnih kaznenih djela u obliku
izostanka posljedice.
npr. poinitelj puca na rtvu s namjerom da ju ubije no ona ostane na
ivotu

Mogu je i kod formalnih kaznenih djela, ako poinitelj nije ostvario sva
obiljeja kaznenog djela.
npr. silovanje je zapoeo silom, ali nije izvrio spolni odnoaj

Pokuaj je mogu i kod kvalificiranog kaznenog djela, ako je poinitelj

pored obiljeja temeljnog kaznenog djela poeo ostvarivati i kvalifikatorna
obiljeja.
npr. uzdravanoj osobi zadao nekoliko uboda noem na spavanju, ali je
rtva ostala na ivotu
KVALIFICIRANI POKUAJ je pokuaj kod kojeg poinitelj nije ostvario
obiljeja namjeravanog nego nekog drugog kaznenog djela-

Pokuaj je mogu i kod kaznenog djela kvalificiranog teom posljedicom,

ako je ve pokuaj temeljnog kaznenog djela doveo do tee posljedice.
npr. pokuaj silovanja rtva iskoi iz auta i ubije se

Pokuaj je mogu i kod nepravih kaznenih djela neinjenjem.

Takav pokuaj zapoinje u trenutku kad je objekt radnje doveden u
neposrednu opasnost.
npr. kad majka nije hranila dijete u namjeri da ga usmrti, ali ga je netko
drugi hranio i spasio pokuaj ubojstva neinjenjem

KANJAVANJE ZA POKUAJ
Poinitelj koji je pokuao ostvarenje kaznenog djela kaznit e se kao da je
djelo dovreno, ali se moe i blae kazniti fakultativno ublaavanje kazne
ovisno o tome do koje se mjere poinitelj pribliio dovrenju djela, koliki je
stupanj opasnosti njegove radnje i koliki je stupanj njegove zloinake volje
(krivnje).
Nai sudovi u pravilu ublaavaju kaznu.

3. NEPRIKLADNI (nepodobni) POKUAJ

Postoji kad je poinitelj pokuao ostvarenje kd neprikladnim sredstvom ili
prema neprikladnom objektu l.33KZ
npr. netko puca na mrtvog ovjeka

Bitno je da poinitelj nije svjestan neprikladnosti sredstva ili objekta jer ako
jest, onda nema namjere dovrenja, a time ni pokuaja.
primjer neprikladnog sredstva postavljanje eksploziva koji je
neispravan
primjer neprikladnog objekta oduzimanje pokvarenog auta

Apsolutno neprikladan pokuaj kad ni pod kojim uvjetima ne moe

doi do dovrenja kd
npr. pucanje u le

Relativno neprikladan pokuaj kad su sredstva i objekt u principu

prikladni za poinjenje kd, ali ne u
konkretnom sluaju
npr. trovanje nedovoljnom koliinom otrova

Neprikladni pokuaj je uvijek kanjiv kada je kanjiv i obian pokuaj, ali

zakon ovdje predvia i fakultativno osloboenje od kazne razlika od
obinog pokuaja.

Putativni delikt postoji kad poinitelj pogreno smatra da je njegovo

ponaanje kazneno djelo
- nema kaznenog djela

Neprikladni pokuaj je obrnuta zabluda o biu kd.

4. DOVRENO KAZNENO DJELO

Kad su ostvarena sva obiljeja kaznenog djela formalno dovrenje.

Kad se kazneno djelo ostvarilo u punoj mjeri, tj. kad je nastupila posljedica
materijalno dovrenje.

Materijalno dovrenje je mogue na 2 naina :

poinitelj moe nastaviti ostvarenje kd i nakon njegova formalna dovrenja

kod trajnih kaznenih djela i kaznenih djela s iterativnom strukturom ( kod
kojih se radnja poinjenja ponavlja).

poinitelj moe ostvariti cilj za kojim je iao i poduzimanjem daljnih radnji

kojima se vie ne ostvaruju obiljeja kaznenog djela
To se odnosi na kaznena djela poinjena sa ciljem.

5. DRAGOVOLJNI ODUSTANAK
Kad je sam poinitelj odustao od dovrenja kaznenog djela iako ga je mogao
zavriti.
Na zakon predvia da se poinitelj koji je dragovoljno odustao od kanjivog
pokuaja kaznenog djela moe osloboditi od kazne l.34KZ
FAKULTATIVNO OSLOBOENJE OD KAZNE

dragovoljni odustanak od nedovrenog pokuaja kad je poinitelj

dragovoljno prekinuo zapoeto poinjenje iako je bio svjestan da je prema
svim okolnostima radnju mogao nastaviti.
Dovoljna je pasivnost (prekidanje zapoete radnje).
Ako poinitelj jo nije uinio sve to je prema njegovoj zamisli bilo nuno da
kd bude u cijelosti ostvareno, pokuaj je ne dovren, a dragovoljni se
odustanak sastoji u prekidanju daljne djelatnosti.
Odustanak mora biti konaan.

dragovoljni odustanak od dovrenog pokuaja poinitelj je nakon

dovretka radnje sprijeio nastupanje posljedice.
Trai se aktivnost.
Ako je poinitelj uinio sve to je prema njegovom planu bilo potrebno za
ostvarenje kaznenoga djela, pokuaj je dovren, a dragovoljni se odustanak
sastoji u aktivnoj radnji kojom se sprijeava nastup posljedice.
Mogu je samo kod materijalnih kaznenih djela.

dragovoljni odustanak od vieaktnog pokuaja kad poinitelj prestane

djelovati poslije prve, ali prije posljednje radnje koja moe dovesti do cilja.

neuspjeli pokuaj ako poinitelj misli da sa sredstvima koja mu stoje na

raspolaganju ne moe dovriti kd.
Dragovoljni odustanak tada nije mogu jer poinitelj ne moe odustati od
neega to ne moe uiniti (prema vlastitom miljenju).
npr. ispuca sve metke nepogodivi osobu, a misli da nije sposoban
ubiti rtvu npr.guenjem

odustanak je dragovoljan ako se temelji na autonomnoj odluci tj. na

odluci koju je poinitelj donio na temelju slobodnog samoodreenja, a da na
nju nije bio prisiljen vanjskom okolnostima, odnosno da motivi odustanaka
nisu bili heteronomne naravi.
odustanak nije dragovoljan ako je do njega dolo zato to se stanje
izmjenilo u pravcu koji je za poinitelj anepovoljan, pa bi dovrenje djela bilo
skopano s neugodnostima na koje on nije raunao.
npr. odustao je od silovanja jer rtva ima menstruaciju
neuspjeli odustanak kad usprkos poiniteljevu odustanku, kazneno
djelo bude dovreno.
Moe biti samo olakotna okolnost.

djelotvorno kajanje nema dragovoljnog odustanka ni kad poinitelj

prekine djelatnost ili pokua sprijeiti nastup posljedice nakon formalnog
dovrenja kd.
Tu je fakultativno, a ponekad i obvezno osloboenje od kazne.
 = NISU SLUAJEVI DRAGOVOLJNOG ODUSTANKA

Zakon propisuje da e se u sluaju dragovoljnog odustanka od poinjenja

kaznenog djela poinitelj kazniti za one radnje koje tvore neko drugo
samostalno kazneno djelo l.34KZ
U sluaju dragovoljnog odustanka poinitelj e se kazniti za dovreno
kazneno djelo koje je sadrano u pokuanom kaznenom djelu samo
ako je to djelo samostalno tj.ako moe biti u idealnom stjecaju s pokuanim
kd.

za dragovoljnost odustanka kod sudionitva potrebno je da sudionik

dragovoljno sprijei poinjenje kaznenog djela l.36KZ, a predvieno je i
obvezno osloboenje od kazne.
VIII. SUDIONITVO

SUDIONITVO U IREM SMISLU :

pojedinano poiniteljstvo : glavno poiniteljstvo
posredno poiniteljstvo

sudionitvo u uem smislu : supoiniteljstvo

poticanje
pomaganje

1. POJEDINANO POINITELJSTVO

1. objektivne teorije poiniteljstva

Polaze od restriktivnog pojma poinitelja, tj.smatraju da je zakonodavac dajui
opis pojedinog kaznenog djela mislio na onog tko je osobno poinio kazneno
djelo, a ne i na poticatelja i pomagatelja.
Odredbe o kanjavanju poticatelja i pomagatelja predstavljaju razloge koji
proiruju kanjivost.

FORMALNO OBJEKTIVNE TEORIJE smatraju da je poinitelj onaj tko

potpuno ili djelomino sam izvrava radnju opisanu u zakonskom opisu
kaznenog djela, dok su drugi poticatelji i pomagai.
Daju precizan pojam poinitelja.
Nedostatak im je u tome jer previe suavaju pojam poinitelja, iskljuuju
posrednog poinitelja, te preusko tumae pojam supoiniteljstva.

MATERIJALNO OBJEKTIVNE TEORIJE smatraju da se radnja poinitelja u

odnosu prema radnji poticatelja i pomagatelja odlikuje veim stupnjem
opasnosti, te ukazuje na razlike u vrsti i intenzitetu uzronosti, pa je
poiniteljev doprinos uzrok, dok je poticateljev samo uvjet to poveava
mogunost uspjeha kd.

Materijalno objektivna je i TEORIJA ISTODOBNOSTI ili teorija o

sudjelovanju prije i za vrijeme poinjenja djela.
Stavlja naglasak na vrijeme poduzimanja radnje pa supoiniteljem smatra
svakoga tko djeluje u vrijeme poinjenja djela, dok djelovanje prije poinjenja
djela smatra poticanjem ili pomaganjem.

2. subjektivne teorije poiniteljstva

Temelje se na EKSTENZIVNOM POJMU POINITELJSTVA prema kome je
poinitelj svatko tko suuzrokuje posljedicu predvienu u biu kaznenog djela.
Uz tu pretpostavku onda i poticatelj i pomagatelj su poinitelji, pa za njihovo
kanjavanje ni ne treba posebna odredba u zakonu.

TEORIJA DOLUSA najpoznatija inaica tih teorija

Kriterij razlikovanja se nalazi u usmjerenosti volje sudionika.
Poinitelj je onaj tko hoe kazneno djelo kao vlastito.
Sudionik u uem smislu je onaj tko djelo hoe kao tue, tko svoju volje
podreuje volji drugoga tako da mu preputa konanu odluku i stoga postupa
sa sudionikom voljom.

TEORIJA INTERESA
Poinitelj je onaj tko postupa vlastitom interesu,
Sudionik u uem smislu je onaj tko postupa u tuem interesu.

3. mjeovite teorije poiniteljstva

TEORIJA O PODJELI RADA svi sudionici jednako odgovaraju za kazneno

djelo, jer su ga zajedno dogovorili, izveli i djelovali u asu poinjenja kd.
Svako neposredno sudjelovanje u radnji poinjenja je poiniteljstvo.
Proiruje pojam poinitelj na supoinitelja ako su ispunjena 3 uvjeta :
- prethodni dogovor sudionika za zajedniko poinjenje
- dioba rada
- svi sudionici moraju postupati u asu poinjenja

Previe proiruje supoiniteljstvo na raun pomaganja.

TEORIJA O VLASTI NAD DJELOM polazi od toga da je radnja poinjena

odreena subjektivnim i objektivnim znaajkama.
Na subjektivnom planu trai se upravljaka volja, a na objektivnom planu
doprinos djelu odreene teine.

Poiniteljem se onda smatra onaj tko prema znaenju svog objektivnog

doprinosa vlada tijekom nekog zbivanja onaj tko vlastoruno ostvaruje sva
obiljeja kaznenog djela i kad postupa u interesu drugog.
U sluaju supoiniteljstva svaki sudionik mora zadrati vlast nad djelom
funkcionalna vlast svi supoinitelji donose odluku o poinjenju i daju
doprinos odreene vanosti u neposrednom ostvarivanju obiljeja kd u okviru
podjele rada.

Hrvatski kazneni zakon

Usvojen je dualistiki model pojma sudionitva, te razlikuje pojedinanog
poinitelja kaznenog djela i sudionika.

l.35 KZ Pojedinani poinitelj kaznenog djela je osoba koja vlastitim

injenjem ili neinjenjem ili posredstvom druge osobe poini kazneno
djelo.
Sudionici u poinjenju kaznenog djela su supoinitelji,
poticatelji I pomagatelj.

Prihvaena je mjeovita teorija vlasti nad djelom : poticatelj i pomagatelj ne

vladaju djelom, ali posredni poinitelj i supoinitelj vladaju.

3. AKCESORNOST SUDIONITVA U UEM SMISLU

Hrvatsko kazneno pravo utemeljeno je na naelu akcesornosti sudionitva u

uem smislu, tj.njegove ovisnosti o glavnom djelu.
Pojedini doprinosi sudionika u uem smislu postaju relevantni samo ako je
glavni poinitelj izvrio radnju.
Naelo akcesornosti prvenstveno vrijedi za poticanje i pomaganje dok je kod
supoiniteljstva mague samo kao ovisnost doprinosa jednog supoinitelja od
doprinosa drugog, tako da oni tek u zajednikom djelovanju omoguuju
poinjenje kaznenog djela.

Postojanje sudionitva ovisi prvenstveno od stadija poinjenja kaznenog djela

u koji je uao glavni poinitelj (ako se moe kazniti glavnog poinitelja,
kanjivo je i sudionitvo).
Akcesornost sudionitva ogledese i u ovisnosti kanjivosti sudionika od toga
koja je opa obiljeja kaznenog djela ostvario glavni poinitelj.

2 teorije :
a) stroga akcesornost za kanjivost sudionika potrebno je da glavni
poinitelj ostvari sva obiljeja kaznenog djela, pa tako i krivnju.
Ako nema krivnje glavnoga, nema upe kaznenog djela.
Nedostatak je u tome to sudionici ponekad ostaju nekanjeni jer glavni
poinitelj nije kriv.
b) limitirana akcesornost za kanjivost poticatelja i pomagaa dovoljno je
da je glavni poinitelj ostvario protupravnu radnju.
Poticatelj i pomagatelj odgovaraju u skladu sa svojom krivnjom, to znai
da oni mogu odgovarati i kad nema krivnje glavnog poinitelja.
To je naelo neovisnosti krivnje pojedinih sudionika u irem smislu.
 Nepravo radnje poticatelja i pomagatelja kvalitativno ovisi od neprava
radnje glavnog poinitelja pa i onda i njihova kazna ovisi od kazne
predviene za radnju glavnog poinitelja.
Nepravo glavno poinjenje moe ovisiti od nekih okolnosti koje se mogu i
ne moraju prenosti na poticatelja i pomagatelja.

Tako na zakon utvruje 3 tipa okolnosti :

1. stvarne okolnosti poinitelja okolnosti koje se odnose na poinitelja,

ali koje obiljeavaju kazneno djelo u njegovom realnom sadraju.
Uzimaju se u obzir i sudionicima.
npr.nuno svojstvo poinitelja rodoskvrnua je da je srodnik rtve, ali to
svojstvo se uzima u obzir i sudionicima pa e oni odgovarati za poticanje i
pomaganje kad nemaju ta svojstva

2. osobne okolnosti poinitelja okolnosti koje ukazuju na posebne

dunosti odreenih osoba (vojne ili slubene osobe).
Takoer su prenosive i uzimaju se u obzir sudionicima samo ako su
obiljeje kaznenog djela (kad su u pitanju prava posebna kd).
npr.tko potakne slubenu osobu na krivotvorenje slubene isprave bit e
poticatelj bez obzira na to to i sam nije slubena osoba

3. strogo osobne okolnosti okolnosti koje su potpuno vezane uz linost

konkretnog poinitelja pa se onda samo njemu uzimaju u obzir i ne
prenose se na druge sudionike.
To su oklnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivnju, dozvoljava osloboenje
od kazne ili ublaavanje kazne.
npr. jedan sudionik poini ubojstvo iz koristoljublja a drugi ne
koristoljublje kao kvalifikatorna okolnost tereti samo njega

prenosive okolnosti stvarne ili osobne okolnosti poinitelja koje

predstavljaju obiljeje kaznenog djela ili utjeu na visinu propisane kazne, te
se uzimaju u obzir i sudionicima.
neprenosive oklnosti strogo osobne okolnosti zbog kojih zakon
iskljuuje krivnju, dozvoljava osloboenje od kazne ili njezino ublaavanje jer
se one mogu uzeti u obzir samo onom poinitelju ili sudioniku kod kojeg
postoje.

4. POSREDNO POINITELJSTVO

Temelji se na okolnosti da se poinitelj moe posluiti drugim ovjekom

radi poinjenja kaznenog djela tada je taj drugi (neposredni poinitelj)
samo sredstvo u njegovim rukama.
npr. netko naredi petogodinjem djetetu da donese tuu stvar

l.35 KZ propisuje da kazneno djelo moe biti poinjeno i posredstvom

druge osobe.
Posredni poinitelj uvijek ima vlast nad djelom jer ima vlast nad neposrednim
poiniteljem (razlika od poticatelja) kao sredstvom koji je uvijek u odnosu
podinjenog prema posrednom poinitelju (ta podinjenost moe proizlaziti iz
prisile ili zablude ili kao razlog iskljuenja protupravnosti).
Kad postoji puna odgovornost neposrednog poinitelja kao sredstva,
posredno poiniteljstvo je iskljueno.
Posredni poinitelj mora imati potrebna svojstva da uope moe biti poinitelj
tog kaznenog djela.
Ne moe biti posredni poinitelj onaj koji nema traeno svojstvo.
npr. neslubena osoba navede u zabludu slubenu osobu da mu izda
slubenu ispravu s neistinitim sadrajem ne moe biti posredni poinitelj jer
kod ovog kaznenog djela ne bi mogao biti poinitelj uope jer nije slubena
osoba.
Isto je kod vlastorunih kaznenih djela npr.dvobranost

Sluajevi posrednog poiniteljstva :

1) kad sredtsvo ne ostvaruje obiljeja kaznenog djela sluajevi kad

posredni poinitelj koristi zabludu rtve ili je prisiljena da se sama ozljedi ili
usmrti.
npr.netko nagovori drugog da dodirne elektrini vod pod naponom on je
posredni poinitelj ubojstva a ne poinitelj sudjelovanja u samoubojstvu,
jer samoubojstvo podrazumjeva slobodnu odluku rtve da se usmrti.

2) sluaj neslobodnog sredstva kad neposredni poinitelj djeluje pod

prisilom koju na njega vri poinitelj pa se nalazi u krajnjoj nudi.
npr. mukarac pitoljem lijenika prisili da protupravno prekine trudnou
njegove cure

3) kada je osoba u zabludi i to prvenstveno o biu kd neposredni

poinitelj vri protupravnu radnju.
npr.gazda svoju kunu pomonicu poalje na trnicu da proda 10
krivotvorenih novanica po 100 eura, a ona to ne zna

4) koritenje osobe koja nije kriva npr.djeteta ili neubrojive osobe

Prijeporno je radi li se o poticanju ili posrednom poiniteljstvu ocjena
ovisi o tome jesu li dijete ili neubrojivi potpuno ovisni o tuoj volji (ako jesu
onda se radi o posrednom poiniteljstvu).

5) kod delicta propria kada osoba koja ima traeno svojstvo navede
osobu koja to svojstvo nema da s namjerom poini kazneno djelo.
npr.slubena osoba nagovara osobu koja taj status nema da unese lane
podatke u slubenu ispravu slubena osoba je tada posredni poinitelj, a
 druga osoba je samo pomaga DOLOZNO SREDSTVO BEZ
POTREBNE KVALIFIKACIJE (ta se figura tako naziva)

Novost na ovom podruju je Roxinova konstrukcija posrednog poiniteljstva u

situacijama kada se poinitelj koristi ORGANIZIRANIM APARATOM MOI.
To je sluaj poinitelja za pisaim stolom osoba koja se koristi dobro
uhodanom organizacijom za ostvarivanje svojih zloinakih ciljeva.
Takav poinitelj ne pozna neposredne poinitelje, ali zna da e oni posluno
izvriti zapovijedi ili e biti zamijenjeni drugima.
Neposredni poinitelji su samo sredstvo u rukama izdavatelja zapovijedi.
Ta figura se moe primijeniti i na nalogodavce glede kaznenih djela poinjenih
u okviru zloinake organizacije.
Prvi puta je upotrijebljena na njemakom saveznom sudu 1994.godine.
4. SUPOINITELJSTVO

Supoinitelji kaznenog djela su dvije ili vie osoba koje na temelju

zajednike odluke poine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje
u poinjenju ili na drugi nain bitno pridonosi poinjenju kaznenog
djela.

Svaki od supoinitelja ima funkcionalnu vlast nad djelom jer svaki od njih ima
funkciju koja je bitna za ostvarenje plana, a vladajui svojim udjelom, svaki
ujedno vlada i cjelinom.

Da bi postojalo supoiniteljstvo potrebno je da se ispune subjektivne i

objektivne pretpostavke :

subjektivna pretpostavka zajednika odluka, odnosno dogovor da se

poini kazneno djelo.
svaki supoinitelj more biti svjestan da djeluje s ostalima i mora to htjeti,
moraju se dogovorom podijeliti uloge, odnosno zadaci koji e svaki od
supoinitelja imati.
Dogovor moe biti i preutan ili se temeljiti na konkludentnim radnjama.
Do dogovora u pravilu dolazi prije poinjenja djela (komplot), ali je mogue da
pojedini supoinitelj pristupi za vrijeme poinjenja, sve dok kazneno djelo nije
formalno zavreno SUKCESIVNO SUPOINITELJSTVO mogue je dik
dijelo nije materijalno dovreno.
npr.netko nakon formalnog dovrenja krae preuzme prijevoz ukradene robe
na sigurno mjesto

Sukcesivni supoinitelj odgovara samo za svoj doprinos u kd budui da ne

moe imati vlast nad prolim zbivanjem.

Problem kod sukcesivnog poiniteljstva nastaje ako novi supoinitelj pristupi u

trenutku kad su ostali ve ostvarili neko obiljeje kaznenog djela u emu on
nije sudjelovao.
npr. pridrui se provalnicima nakon provaljivanja u prostor i krade s njima
kad bi odgovarao za provalo to bi se kosilo s teorijom o vlasti nad djelom pa
on odgovara samo za krau.
PARALELNO POINITELJSTVO ako dva ili vie supoinitelja zajedniki
prouzroe posljedicu, a da meu njima nema dogovora.
npr.dva vozaa sa sudare i prouzroe smrt neke osobe

Mogue je i SUPOINITELJSTVO IZ NEHAJA, ali kod njega supoinitelji

djeluju na temelju zajednike odluke.
npr. dva radnika na gradilitu zajedno bace gredu sa zgrade i sluajno usmrte
prolaznika

objektivna pretpostavka zajedniko poinjenje djela koje je i uvjet

postojanja funkcionalne vlasti nad djelom.
Svi supoinitelji sudjeluju u radnji poinjenja opisanoj u zakonu tako da svaki
od njih ostvari barem jedno obiljeje kaznenog djela.
Pojam zajednikog poinjenja proiruje se i na radnje kojima se izravno ne
ostvaruju obiljeja kaznenog djela.
npr. supoinitelj je onaj koji dri rtvu dok joj drugi zabija no u lea

Svi doprinosi ostvareni u okviru zajednikog dogovora uraunavaju se svim

poiniteljima.
npr. 7 osoba tue rtvu i ona umre svi su supoinitelji u ubojstvu a nebitno
je koji je od njih zadao rtvi smrtonosan udarac.

Supoinitelj moe biti samo osoba koja u konkretnom kaznenom djelu moe
biti poinitelj.
Supoiniteljstvo je mogue i neinjenjem.
npr. otac i majka se dogovore da ne hrane dijete pa ga tako ubiju

Mogue je da 1 supoinitelj odgovara za injenje, a 2 supoinitelja za

neinjenje.
npr. odgovorne osobe u poduzeu vre razne zloporabe u dogovoru s
direktorom koji ih u tome ne sprijeava

Kod delicta propria osoba bez traenog svojstva za poinjenje ne moe nikad
biti supoinitelj ak ni kod vlastorunih kaznenih djela.
Npr. netko da odgovornoj osobi lane isprave a ona ih potpie on je samo
pomagatelj a ne supoinitelj s odgovornom osobom.

KANJAVANJE SUPOINITELJA
Vrijedi naelo da se svaki od supoinitelja kanjava kaznom propisanom za
kazneno djelo koje su poinili.
Za sve vrijedi isti kazneni okvir, ali se mogu u odnosu na konkretnog
supoinitelja utvrditi olakotne ili otegotne okolnosti + veliina doprinosa ta
svakog od njih.

5. POTICANJE
Poticanje je psihiki utjecaj na glavnog poinitelja kako bi ga se navelo
da donese odluku o poinjenju kaznenog djela.
Poticatelj ne sudjeluje u samoj radnji poinjenja i po tome se razlikuje od
supoinitelja.
Naini poticanja : nagovaranje, izraavanje elje, zapovijed, molba itd.

Lanano poticanje poticanje na poticanje

npr. A nagovori B da nae osobu koja e ubiti C
Poticatelj ne mora poznavati glavnog poinitelja, pa ni sve posrednike nego je
dovoljno da poznaje slijedeeg poticatelja.
npr. A nudi B lanu vozaku za 1000eura. B daje 4000eura a A mu izradi
vozaku, B = poticatelj , a A = poinitelj krivotvorenja isprave
Poticanje je kanjivo samo ako je poinjeno s namjerom, koja mora biti
dvostruka :
mora obuhvatiti samu radnju poticanja ( poticatelj mora biti svjestan da
potie poinitelja i mora to htjeti ili barem na to pristati
mora obuhvatiti kazneno djelo glavnog poinitelja

Nehajno poticanje nije kanjivo osim ako ne predstavlja neko samostalno

nehajno djelo.
Namjera poticatelja mora se odnositi na odreenu osobu i na odreeno
kazneno djelo.
Poticatelj se kanjava kao da je kazneno djelo sam poinio.
Za njega vrijedi isti kazneni okvir kao za glavnog poinitelja.

Neuspjelo poticanje postoji kad netko potakne drugoga, a da djelo ne

bude ni pokuano POKUAJ POTICANJA
To je zapravo pokuaj poticanja, pa je ono kanjivo kada se odnosi na
kazneno djelo za koje je pokuaj kanjiv.
Poseban sluaj neuspjelog poticanja je tzv.omnimodo facturus (onaj koji e
svakako initi).
To je poticanje osobe koja je ve odluila poiniti kazneno djelo.

Neuspjelo poticanje je odstupanje od naela akcesornosti jer se poticanje

kanjava iako na strani glavnog poinitelja ne postoji protupravno djelo tj.on
nije uao u kanjivi stadij kaznenoga djela.
Ipak je I tu poticanje do izvjesne mjere ovisno o glavnom djelu jer kanjivost
ovdje ovisi o kanjivosti kaznenog djela na koje se potie
HIPOTETIKA AKCESORNOST

6. POMAGANJE

Pomaganje je svako podupiranje glavnog poinitelja u poinjenju

kaznenog djela.
Dovoljno je da radnja pomaganja olakava, ubrzava ili intenzivira kazneno
djelo.
Pomagatelj nema nikakvu vlast nad djelom te ne mora biti ni u kakvom
dogovoru s glavnim poiniteljem pa je mogue tzv.potajno pomaganje gdje
glavni poinitelj uope ne zna za pomaganje.

l.38 KZ nabraja oblike pomaganja :

fiziko pomaganje svako objektivno podupiranje kaznenog

djela, npr. stavljanje poinitelju na raspolaganje sredstva za
poinjenje kaznenog djela ili uklanjanje prepreka za poinjenje
kaznenog djela

psihiko pomaganje svako jaanje volje glavnog poinitelja

koje se moe sastojati u davanju savjeta ili uputa kako da poini
kazneno djelo ili unaprijed obeanom prikrivanju kaznenog djela,
sredstava, tragova ili pribavljenih predmeta.

Psihiko se pomaganje razlikuje od poticanja po tome to kod njega

pomagatelj stupa na scenu kada je glavni poinitelj ve donio odluku da poini
kazneno djelo, pa ga samo uvruje u toj odluci.

Mogue je i :
lanano pomaganje netko da no drugome da ga ovaj da ubojici
pomaganje u pomaganju
poticanje na pomaganje nagovaranje drugog da da no ubojici
neposredno pomaganje
pomaganje u poticanju netko pie pismo po diktatu kojim se potie
poinjenje nekog kaznenog djela neposredno
pomaganje

Pomagatelj mora djelovati prije ili za vrijeme poinjenja kaznenog djela,

pomaganje vie nije mogue nakon nakon materijalno dovrenog kaznenog
djela.

Pomaganje nakon poinjenog kaznenog djela auxillum post delictum

vie nije pomaganje kao oblik sudionitva jer nema nikakvog kauzalnog
doprinosa pa prema tome, ni podupiranja kaznenog djela (osim ako je takva
pomo obeana prije poinjenja djela psihiko pomaganje).
Za takvo ponaanje KZ je predvidio posebna kaznena djela prikrivanja i
pomoi poinitelju nakon poinjenog kaznenog djela.
Pomagatelj mora postupati s namjerom koja opet mora biti dvostruka.

Neuspjelo pomaganje ili pokuaj pomaganja nikad nije kanjivo za

razliku od poticanja
Glede kanjavanja pomagatelja, zakon predvia fakultativno ublaavanje
kazne.
Otud se vidi da je pomaganje blai obliksudionitva.
Pomagatelj samo neizravno utjee na poinjenje kaznenog djela i zato je
njegov stupanj neprava i krivnje manji nego kod ostalih sudionika.

Nehajno pomaganje nije kanjivo jer pomagatelj mora uvijek postupati s

namjerom koja kao kod poticanja mora biti dvostruka.

7. NAELO NEOVISNOSTI KRIVNJE POJEDINIH

SUDIONIKA

Naelo krivnje zahtijeva da svaki sudionik odgovara u granicama vlastite

krivnje.
Svaki supoinitelj odgovara u skladu sa svojom namjerom ili nehajem, a
poticatelj i pomagatelj u skladu sa svojom namjerom.
Jedan sudionik nee odgovarati za radnje drugog sudionika koje nisu
obuhvaene njegovom namjerom (kod supoinitelja I nehajem), odnosno
nee odgovarati za eksces drugoga. Eksces moe biti
da jedan od sudionika umjesto dogovorenog poini neko drugo kazneno djelo
ili ako jedan u okviru istog kaznenog djela izvri iri krug radnji ili prouzroi
iru posljedicu od dogovorene.
Ukoliko ostali sudionici nisu preutno pristali na takvo ponaanje, nee se
kazniti za eksces.
Ako glavni poinitelj poini vee kazneno djelo nego to su to htjeli poticatelj i
pomagatelj takoer postoji eksces.
Ako glavni poinitelj uini manje nego je obuhvaeno namjerom poticatelja i
pomagatelja oni e odgovarati samo za ono to je stvarno uinjeno naelo
akcesornosti.

8. NUNO SUDIONITVO

Odnosi se na sluajeve u kojima ve bie kaznenog djela pretpostavlja

sudjelovanje vie osoba.

konvergentni delikti svi sudionici na isti nain idu za postizanjem

odreenog cilja npr.oruana pobuna

delikti susretanja kod kojih sudionici imaju razliite uloge, ali se

njihovi interesi susreu npr. protupravni
prekid trudnoe uz pristanak ene
Ako nuni sudionik, koji nije i poinitelj ogranii svoje ponaanje na minimum
koji je potreban za ostvarenje bia kaznenog djela, ne moe se nikako
smatrati sudionikom.
Ako nuni sudionik, koji nije i poinitelj prekorai mjeru koja je potrebna za
ostvarenje bia kaznenog djela, nee biti kanjen samo ako se radi o
kaznenom djelu koje slui njegovoj zatiti.
npr. osoba koja u nudi sklopi ugovor s lihvarom ak i na vlastitu inicijativu
nije sudionik.

9. STJECAJ RAZNIH OBLIKA SUDIONITVA

Mogue je da ista osoba u istom djelu ostvari 2 oblika sudionitva.

Tei oblik sudionitva uvijek iskljuuje laki supoiniteljstvo iskljuuje
poticanje i pomaganje, a poticanje iskljuuje pomaganje, ali se uzima kao
otegotna okolnost kod odmjeravanja kazne.

IX. STJECAJ I PRODULJENO KAZNENO DJELO

Kod stjecaja je rije o situaciji kad jedan poinitelj s jednom ili vie
radnji poini vie kaznenih djela pluralitet kaznenih djela.

jedinstvo radnje u prirodnom smislu postoji kad se ljudska djelatnost

sastoji samo u jednom inu, bez obzira da li je taj in doveo do jedne ili vie
posljedica.
npr.pucanje iz puke u rtvu
bacanje bombe na ljude

Obuhvaa i vie pojedinanih ina ako su oni prostorno i vremenski tako usko
povezani da u svojoj ukupnosti predstavljaju prirodno jedinstvo.
npr.zadavanje 5 uboda noem
 jedinstvo radnje u pravom smislu sluaj kod vieaktnih kaznenih djela
kod kojih je potrebna kombinacija raznorodnih radnji da bi se ostvarilo bie
kaznenog djela.
npr.primjena sile i oduzimanje stvari kod razbojnitva

Postoji i kod trajnih kaznenih djela jer su ona mogua samo ako poinitelj
obavlja itav niz raznorodnih radnji.
npr.kod oduzimanja slobode mora zatvoriti rtvu, hraniti ju, osigurati da ju
netko ne oslobodi

1. IDEALNI STJECAJ

Postoji kad poinitelj jednom radnjom poini vie kaznenih djela.

Moe biti :
a) istovrsan ili homogen kad poinitelj jednom radnjom poini vie
ISTOVRSNIH kaznenih djela.
npr.jednom izjavom uvrijedi vei broj ljudi
b) raznovrstan ili heterogen kad poinitelj jednom radnjom poini vie
RAZNOVRSNIH kaznenih djela.
npr.otac koji siluje ki poinio je kd silovanja i rodoskvrnua

Kod idealnog stjecaja mora se raditi o JEDNOJ RADNJI, svejedno je jeli u

pitanju jedinstvo radnje u pravnom ili u prirodnom smislu.
Dovoljno je i da samo pojedini in kao dio cjelokupne radnje bude obiljeje
jednog i drugog kaznenog djela DJELOMINI IDENTITET RADNJI
POINITELJA.

2. REALNI STJECAJ

Postoji kad poinitelj s vie radnji poini vie kaznenih djela za koja mu
se istodobno sudi.
Takoer moe biti istovrsan i raznovrstan (analogno idealnom stjecaju).
Izmeu pojedinih kaznenih djela u realnom stjecaju ne mora postojati nikakva
unutarnja povezanost.
Ako se poinitelju sudi za vie kaznenih djela, koja su poinjena u razno
vrijeme i na razliitim mjestima, takoer se primjenjuju odredbe o stjecaju.
Kod realnog stjecaja moe se raditi o vrlo velikom broju kaznenih djela, za
razliku od idealnog stjecaja koji je u pravilu ogranien na 2 kaznena djela.
Za kaznena djela u realnom stjecaju izrie se jedinstvena kazna pa se stoga
za sva ranije poinjena kaznena djela sudi u istom kaznenom postupku.
Ako se za vie kaznenih djela sudi u odvojenim postupcima, npr.zbog toga to
je jedan ve zavrio, ZKP omoguuje nepravu obnovu kaznenog postupka,
gdje se pravomona presuda preinauje bez obnove kaznenoga postupka
ako je u dvjema ili vie presuda protiv istog osuenika izreeno vie kazni, a
nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u
stjecaju.

3. PRIVIDNI ili NEPRAVI STJECAJ

Postoji kad jedna ili vie radnji ispunjavaju bia dvaju ili vie kaznenih
djela, ali se poinitelj osuuje samo za jedno kazneno djelo.
Jedno kazneno djelo iskljuuje drugo jer je ve njime u cjelosti iscrpljeno
nepravo.
Ako su jednom radnjom ispunjena bia dvaju ili vie kd u pitanju je prividni
idealni stjecaj, a ako dvije ili vie radnji ispunjavaju bia dvaju ili vie
kaznenih djela u pitanju je prividni realni stjecaj.

Postoje 3 temeljna tipa prividnog stjecaja :

1. SPECIJALNOST
Postoji kad jedan kazneni propis (lex specialis) sadri sva obiljeja
drugoga (lex generalis), ali pored toga jo i najmanje jedno specijalno
obiljeje specijalni zakon iskljuuje primjenu opeg lex specialis
derogat legi generali.
Postoji uvijek izmeu temeljog kaznenog djela i kvalificiranih i privilegiranih
oblika.
npr.majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme poroda ostvaruje istodobno
obiljeja edomorstva i ubojstva, ali e joj se suditi za edomorstvo jer je
to specijalni zakon
Poseban sluaj predstavlja stjecaj kvalifikatornih okolnosti pri poinjenju
istog kaznenog djela.
npr. kad je teko ubojstvo poinjeno na osobito podmukao nain i iz
koristoljublja, sudi se samo za jedno kazneno djelo tekog ubojstva, ali
nai sudovi obje kvalifikatorne okolnosti stavljaju u izreku i takav stjecaj
smatraju otegotnom okolnou
S obzirom da se ovdje sudi samo za 1 kd u pitanju je prividni stjecaj sui
generis.
Kad je u pitanju stjecaj kvalifikatorne i privilegirajue okolnosti prednost
treba dati privilegirajuoj.

2. SUPSIDIJARNOST
Supsidijarna je odredba koja ima priuvni znaaj, tj.koja se primjenjuje tek
ako se ne moe primjeniti neka druga (primarna) kaznena odredba.
Lex primaria derogat legi subsidiriae = primarna odredba uvijek iskljuuje
supsidijarnu.
Razlog za iskljuenje supsidijarne odredbe je u tome to se njome u
manjoj mjeri povreuje neko pravno dobro nego povredom primarne
 odredbe.
formalna supsidijarnost postoji kad neka zakonska odredba
izrijekom predvia svoju supsidijarnost.
npr.poinitelj e se kazniti za kazneno djelo pustoenja uma ili
nedozvoljene proizvodnje ili trgovine samo ako nije poinjeno neko drugo
kazneno djelo za koje je propisana tea kazna klauzula supsidijarnosti
zato e se poinitelj koji do te mjere opustoi umu da ugrozi njen
opstanak kazniti za oneienje okolia (stroe kazne), a ne za pustoenje
uma.
materijalna supsidijarnost proizlazi iz smisla odreene zakonske
odredbe i utvruje se njenim tumaenjem.
Za blai oblik sudionitva kaznit e se sudionik samo ako nije poinio neki
tei oblik.
Nee se kazniti za pravo kazneno djelo neinjenjem poinitelj koji kao
garant odgovara za nepravo kazneno djelo neinjenjem.
npr. zlouporaba poloaja i ovlasti postojat e samo kad ne postoji nijedno
drugo kazneno djelo protiv slubene dunosti, pa e slubena osoba koja
protupravno prisvoji novac odgovarati za pronevjeru, a ne za zlouporabu
poloaja

3. KONSUMPCIJA
Sastoji se u tome da jedno bie kaznenog djela iscrpljuje sve nepravo
nekog zbivanja pa nema potrebe kanjavati i za neko drugo kazneno djelo
ija obiljeja to zbivanje takoer sadri.
Lex consumens derogat legi consumptae = glavno kazneno djelo
konsumira sporedno

Postoje 3 temeljna tipa konsumpcije :

a) nekanjivo prethodno djelo djelo ije je nepravo do te mjere
obuhvaeno nepravom kasnijeg djela, da ga to kasnije djelo konsumira.
To je sluaj kod tzv.prolaznih delikata kaznena djela koja obuhvaaju
prethodni stadij poinjenja i koja ostaju nekanjena ako je poinitelj uao u
kasniji stadij.
Samo kod okolnosti da je jedno kazneno djelo sredstvo za poinjenje
drugog, nije ono postalo nekanjivo prethodno djelo ako se njime
povreuje neko drugo pravno dobro.
npr.krivotvorenje slubene isprave kao sredstvo za poinjenje pronevjere
nije konsumirano pronevjerom

b) nekanjivo pratee djelo djelo koje se obino ini s nekim drugim

kaznenim djelom kao glavnim, ali je zbog niskog stupnja neprava
zanemarivo (inkluzija).
npr. tko usmrti drugoga tako da ga ubode noem kroz odijelo, odgovarat
e samo za ubojstvo, a ne i za unitenje i oteenje tue stvari

c) nekanjivo naknadno djelo djelo kojim se osigurava ili iskoritva stanje

nastalo poinjenjem prethodnog kaznenog djela tako da se njime ne
uzrokuje bitna nova teta, nego poinitelj novim djelom samo daje smisao
prethodnom.
 npr. tko ukrade hranu, pa ju kasnije pojede, odgovara samo za krau, a
ne i za oteenje i unitenje tue stvari

Nije nekanjivo ono naknadno kazneno djelo kojim se iskoritava stanje

nastalo poinjenjem prethodnog kaznenog djela, ako se pri tom povreuje
drugo pravno dobro ili se uvlai nova rtva.
npr. poinitelj koji je osobi u dobroj vjeri prodao ukradeni bicikl odgovara i za
krau i za prijevaru

4. PRODULJENO KAZNENO DJELO

To je poseban oblik jedinstva radnje u pravnom smislu kod kojega

poinitelj s namjerom ini vie istih ili raznovrsnih kaznenih djela koja, s
obzirom na nain poinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge
stvarne okolnosti to ih povezuju ine jedinstvenu cjelinu.

Ovu pravnu figuru stvorila je sudska praksa, a kazneni zakon ju je legalizirao.

Prvenstveno se odnosi na serijskog poinitelja koji kroz stanovito vrijeme
ponavlja u osnovi istu radnju.
npr. poslovoa koji je izdao preko 300 putnih naloga s izmiljenim
putovanjima

Produljeno kazneno djelo je uvijek jedno kazneno djelo, ak i kad se

pojedinane radnje mogu pouzdano utvrditi pa se mogu podvesti pod
konotaciju realnog stjecaja, te zakon izriito propisuje da se na takvog
poinitelja nee primjeniti odredbe o stjecaju.
U tom sluaju realni stjecaj postaje prividan.

Da bi konstrukcija produljenog kd bila mogua, mora se ispuniti nekoliko

pretpostavki :

A) poinitelj mora svim pojedinanim radnjama ostvariti sve

pretpostavke istih ili istovrsnih kaznenih djela, te tada sud izabire vrstu i
mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo.
Dovoljno je da u pitanju bude istovrsno kazneno djelo, te e tad sud izabrati
vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najtee od tih djela.
npr. poinitelj uzme nou stvari iz nekoliko otkljuanih auta i iz nekoliko auta
u koje je provalio produljeno djelo teke krae provaljivanjem jo uvijek
povoljnije za poinitelja od primjene odredbi ostjecaju tada bi odgovarao za
sva djela, a ovako samo za najtee

U sastav istog produljenog kaznenog djela ne ulaze radnje kojima se tite

razliita pravna dobra jer to nisu istovrsna kaznena djela.
Iskljuena je i mogunost produljenog kd kod kd kojima se tite najvia
osobna pravna dobra ivot, tijelo, sloboda i ast.
Produljeno kazneno djelo je zato nedopustivo kod npr.vie uzastopnih
ubojstava ili vie uzastopnih silovanja, osim ako je u pitanju ista rtva.

B) pojedinane radnje, s obzirom na nain poinjenja, moraju

predstavljati jedinstvenu cjelinu.
npr. kazneno djelo teke krae na osobito drzak nain kad je poinitelj 13
puta na ulici iznenada oduzeo rune torbice prolaznicima

Produljeno kazneno djelo nije mogue ako su neke radnje poinjene

injenjem, a neke neinjenjem.

C) izmeu pojedinih radnji mora postojati vremenska povezanost.

Mora se raditi o kontinuiranoj djelatnosti.

D) mora postojati prostorna povezanost.

npr. kazneno djelo teke krae nekoliko puta u istu kuu, ili u niz auta na
istom parkiralitu
Identitet oteenika uvjet je samo kod kaznenih djela kojima se tite najvia
osobna pravna dobra.

E) trai se tzv. produljena namjera.

Subjektivna pretpostavka je da je poinitelj vie istovrsnih kaznenih djela
poinio s namjerom.
Produljena namjera znai da svaka odluka za novu pojedinanu radnju
predstavlja volju da se nastavlja dotadanja djelatnost tako da sve
pojedinane odluke predstavljaju psihiki kontinuitet.
U produljeno kazneno djelo ne mogu ui one pojedinane radnje za koje je
ve nastupila zastara pokretanja kaznenog postupka.