KOVAEVI, MILO, Kroz sintagme i reenice, Svjetlost, Sarajevo,

1992.

I. FUNKCIJA I ZNAENJE

Semantiki tipovi nekongruentnih atributa srpskohrvatskog jezika

Nekongruentni atribut je nastao u procesu sintaksike i leksiko-sintaksike

derivacije, odnosno funkcionalne i kategorijalne transpozicije vrsta rijei.
Na semantiku nekongruentnih atributa utjeu i tip supstantivne rijei kao
determinata i tip determinanta (njegova forma i znaenje) i znaenje prijedloga
ako je determinant prijedloko-padena konstrukcija.

Razliit je put nastanka supstantivnih nekongruentnih sintagmi s konkretnom

(predmetnom) imenicom ili imenikom zamjenicom kao determinatom od onih s
deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao determinatom. Prve su proizvod
sintaksike, a druge leksiko-sintaksike derivacije.

Gotovo sve su supstantivne nekongruentne sintagme sa konkretenom imenicom

(ili zamjenicom) kao determinatom nastale elidiranjem komunikativno, a
najee i stilski redudantnih elemenata ishodine verbalne strukture. Ta
ishodina struktura za ovaj tip sintagmi moe biti ili prosta reenica ili
zavisnosloena reenica sa atributskom zavisnom klauzom.
Ako se za ishodinu strukturu uzme prosta reenica, onda nastaje tako to se
elidira glagol., npr. drvo raste u parku drvo u parku.

Zavisna atributska klauza se elidiranjem svodi na nekongruentni atribut, npr.

drvo koje raste kraj kue zasadio je moj djed drvo kraj kue zasadio je moj djed.

Postpozicija i kontaktni poloaj supstantivnog determinanta s determinatom

ponekat su jedini pokazatelj njegove atributske funkcije. Pokazatelj su uvijek kad
padena ili prijedloko-padena konstrukcija moe biti dodatak i glagolu (kao
ADV), npr. sjedim na klupi u parku (u parku moe biti nekongruntni atribut
imenici klupa, ali i adverbijalna odredba predikatu sjedim) i irelevantno je ta je
od toga.
U primjeru stigli su sa sela gosti sa sela /stigli su gosti sa sela/ gosti sa sela su
stigli primarno je nekongruentni atribut jer je njegova dubinska struktura
eksplicitno realizovana, a struktura adverbijalne odredbe implicitna.

Takvih funkcionalnih dilema nema u reenicama u kojima glagol ne vezuje

morfoloki oblik padene konstrukcije, npr. iskoio je na klupu pod prozorom
(ne moe iskoio je pod prozorom).

1
Sve su supstantivne sintagme sa deverbativnom i deadjektivnom imenicom kao
determinatom nastale nominalizacijom: one sa deverbativnom imenicom
nominalizacijom ili reenice s glagolskim predikatom ili glagolske sintagme, a
one sa deadjektivnom nominalizacijom reanice s pridjevom kao leksikom
jezgrom imenskog predikata ili nominalizacijom kongruentne supstantivne
singtagme, npr. ljudi dolaze dolazak ljudi, itati knjigu itanje knjige, plavo
nebo/nebo je plavo plavetnilo neba.

I prilog se pri nominalizaciji upravnog glagola kategorijalno transponuje u

pridjev kao kongruetni atribut, npr. prerano doi prerani dolazak.

Semantiki tipovi nekongruentnih atributa uz

konkretne/predmetne imenice i imenike zamjenice

1. Partitivno znaenje:
Ng kilogram brana, kilometar puta, poetak knjige, centar livade
od + Ng neko od prisutnih
izmeu + Ng neko izmeu njih
iz + Ng najkrupniji iz grupe.

2. Posesivno znaenje:
Ng kua mog oca, knjiga njene prijateljice, sin komije, ruka ovjeka
od + Ng vrata od kue, rodbina od bolesnika
u + Ng jezik u djeteta
kod + Ng gradovi kod nas
Nd doao je u ruke vojniku.

3. Znaenje karakteristine pojedinosti:

Ng djevojka vitkog stasa
od + Ng ovjek od trideset godina, ovjek od ugleda
bez + Ng ovjek bez ruke, grad bez rijeke, prica bez krila
na + Nac kua na dva sprata, pegla na paru, ovjek na glasu?, ovjek na
takama?
u + Nac drama u tri ina, djelo u dva toma???
sa + Ni djevojka sa plavim oima, ena sa koferom,
u + Nl ena u (poodmaklim) godinama, drama u tri ina
na + NI ovjek na (dobru) glasu, ovjek u odijelu.

4. Znaenje namjene:
od + Ng lijek od opake bolseti
protiv + Ng lijek protiv opake bolesti
Nd nema lijeka toj opakoj bolesti, pismo majci, poklon sinu
za + Nac lijek za tu opaku bolest, cvijee za djevojku, dom za starce.

2
5. Znaenje materijalne sadrine:
o + Nl zakon o bezbjednosti saobraaja, pjesma o ljubavi
oko + Ng pria oko naeg nogometa.

6. Uzrono znaenje:
od + Ng rupa od metka, mrlja od krvi
po + Nl Dalmatinac po ocu, a Srbijanac po majci.

7. Mjesno znaenje:
Orijentaciono:
blizu, do, du, kod, kraj, pokraj, pored, iznad, ispod, ispred, iza, preko, s, oko,
nie, vie, van + Ng (kua blizu pijace, drae du puta, baraka kod mosta, trg
ispred katedrale, zemlja preko mora, humka van groblja);
uz, s + Nac (staza uz Miljacku, livada sa onu stranu rijeke);
meu, nad, pod, pred, za + Ni (selo meu planinama, slika nad stolom, hrast
pod prozorom, ljudi pred bolnicom, selo za brddom);
pri, prema + Nl (kua pri moru, prozor prema ulici).

Lokaciono:
du, iz, sa, preko, sred/nasred/posred, vrh/navrh/povrh, dno/podno/nadno,
nakraj/ukraj + Ng (kue du obale, voe iz Afrike, sir s planine, proplanak usred
ume, umarak podno livade, kua nakraj sela);
na, o, po, u + Nl (drvo na proplanku, kaput o klinu, spomenici po parku, knjiga u
ladici);
kroz, niz, uz + Nac (put kroz Bosnu, staza niz dolinu Neretve, staza uz brdo).

Ciljno:
do + Ng (put do mora)
ka, prema + Nd (staza ka obali, drum prema kasarni)
na, u, za + Nac (cesta na Loven, put u umu, put za Cetinje).

Prilog-atribut sa mjesnim znaenjem: kua slijeva, oni unutra itd.

8. Vremensko znaenje:
do, poslije/nakon, prije, izmeu, iza, preko + Ng (asovi do odlaska, dani nakon
premijere, sat prije polaska, vrijeme izmeu razgovora, dan iza bala, vrijeme
preko praznika);
na, pred + Nac (bol na Novu godinu, no pred praznik);
po, o + Nl (dan po odlasku, urka o Novoj godini).
Prilog sa vremenskim znaenjem: drvee ujesen, omladina danas, Egipat nekad i
sad.
Tipovi nekongruentnih atributa uz deverbativne imenice

3
Supstantivne sintagme sa nekongruentnim atributima koji imaju subjekatsko
znaenje nastaju nominalizacijom predikatsko-subjekatske veze,
Ng dolazak ljudi, zalazak sunca, vika djece; izmeu+ Ng razgovor izmeu
majke i kerke;
meu + Ni prepirka meu ljudima.

Pri nominalizaciji objekatskih sintagmi objekat postaje nekongruentni atribut s

objekatskim znaenjem,
blii objekt: Ng kreenje sobe, odbrana grada, prema + Nd potovanje
prema gostu, nad + Ni pobjeda nad neprijateljem;
dalji objekt: od + Ng zaziranje od mraka, Nd ulagivanje gospodaru, na, u,
za + Nac pomisao na enu, razoarenje u djecu, briga za sina, Ni, sa, za + Ni
kolutanje oima, otezanje sa isplatom, vapaj za suncem, po, o, u + Nl
prebiranje po spisima, razgovor o njoj, oskudijevanje u novcu.

Adverbijalno znaenje:
1. mjesno: - orijentaciono:
Ng - smjetaj blizu obale, sastanak pokraj rijeke, tranje pored puta, let iznad
grada, logorovanje iza grada, prelet preko mora, prolazak izmeu planina,
etnja oko grada, kopanje nie kue
uz, s + Nac etnja uz more, zadravanje s onu stranu rijeke
meu, nad, pred, pod, za + Ni stajanje meu drveem, let nad gradom,
sunanje pred kuom, izleavanje pod drvetom, sastanak sa breuljkom.
- lokaciono:
iz, sa, preko, sred/nasred, nakraj/ukraj, vrh/navrh/uvrh, dno/podno + Ng
odlazak iz grada, silazak s planine, prelazak preko planine, odmor uvrh brda,
prolazak podno livade
niz, kroz, uz, o + Nac sputanje niz strminu, prputovanje kroz Dubrovnik,
penjanje uz planinu, lupkanje o sto
Ni etnja gradom
na, po, u + Nl sastanak na proplanku, etnja po umi, boravak u gradu.
-ciljno:
do, put + Ng putovanje do mora, odlazak put Beograda
Nd pribliavanje stanici, prema + Nd vonja prema moru
na, u, nad, pod, pred, meu, za + Nac dolazak pred tvravu, dolazak u selo,
dolazak nad provaliju, dolazak pred kuu, odlazak meu bolesnike, odlazak za
Zagreb

Prilog kao nekongruentni atribut: odlazak odozgo, boravak tamo, skretanje

desno.

2. vremensko znaenje:
do, iza, kod, poslije, nakon, preko, prilikom + Ng odmor izmeu dva posla,
razgovor iza pola noi, utnja kod sasluanja, odmor poslije napornog rada,

4
dolazak nakon ispita, boravak preko praznika, estitka prilikom dodjeljivanja
nagrade
kroz, na, za, pred + Nac odlazak kroz nedjelju dana, enidba za Novu godinu,
dolazak za mjesec dana, gpormljavina pred oluju
Ni posjeta nedjeljom
po, o + Nl odlazak po Novoj godini, dolazak o prazniku.

Prilog kao nekongruentni atribut: razgovor danas, vjebanje zimi...

3. uzrono znaenje:
zbog, od, iz, usljed, zarad, oko, protiv, povodom, na osnovu, ispred + Ng
istraga zbog sabotae, vrisak od bola, ogovaranje iz zavisti, sudar usljed
poledice, jedikovanje zarad viskokih cijena, svaa oko nasljedstva
Nd - divljenje ljepoti, zahvaljujui + Nd spas zahvaljujui srei
za, na, uz, o, u + Nac svaa za sitnicu, alba na presudu, razoarenje u
djevojku
za, nad, pod, pred + Ni al za sinom, pla nad neuzvraenom ljubavi, truljenje
pod vlagom, strah pred istinom
na, u, po, prema, o, pri + Nl estitanje na pobjedi, guenje u suzama, strah pri
pomisli na nju.

4. namera:
radi, zarad + Ng dolazak radi Marije, odlazak u prodavnicu zarad novog
odijela
po, na, za + Nac dolazak po dijete, dolazak na razgovor za posao
na + Nl djelovanje na jaanju saradnje.

5. nain:
bez, do, iz, ispod, preko, van + Ng rad bez urbe, pogled ispod oka, zaposlenje
preko veze
kroz + Nac smijeh kroz suze
pod + Ni ispraaj pod straom
na, o, u + Nl - stradanje na ulici, putovanje o dravnom troku, pisanje u transu.

6. znaenje doputanja: provala uprkos/usprkos obezbjeenja/obezbjeenju

7. uslovno znaenje: nagrada u sluaju pobjede
8. socijativno znaenje: susret s prijateljem
9. znaenje sredstva: prevoz kamionom, nabavka preko/posredstvom/putem
knjiare.

ATRIBUTSKA UPOTREBA PRILOGA U SH JEZIKU

Do atributske upotrebe priloga moglo je doi na dva naina:

5
 1. ukoliko je centralni lani sintagme primarna imenica ili neka zamjenica,
atributsku je funkciju prilog dobio preko atributske relativne reenice koja
je stajala uz tu imenicu ili zamjenicu i unutar koje je prilog bio ili u sastavu
imenskog predikata kao njegov leksiki dio, ili je imao uz glagol te
relativne reenice funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. pogledaj kuu
koja se nalazi lijevo pogledaj kuu lijevo.
2. ukoliko je centralni lan supstantivne sintagme imenica, prilog je
atributsku funkciju dobio nominalizacijom glagolske sintagme u kojoj je
on imao funkciju neke adverbijalne odredbe, npr. otii tamo odlazak
tamo.

Znaenje atrbutski upotrebljenih priloga u sh jeziku

Najee se u atributskoj poziciju susreu mjesni prilozi.

Sintagme kod kojih se u centralnoj poziciji nalazi neka konkretna, predmetna
imenica (sa znaenjem bia, predmeta ili pojave iz realnog svijeta) uz koju kao
podreeni lan dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim znaenjem:
vidite one kue dolje; zavi u ulicu lijevo; a ta onda ako taj tip tu ne lae; vidite
onog djeaka tamo.

U okviru ovim sintagmi razlikuju se sintagme sa pokaznom zamjenicom uz koju

u podreenoj poziciji dolazi prilog u funkciji atributa s mjesnim znaenjem.
Pokazna zamjenica ima funkciju supstantivata tako da se uvijek na osnovu ueg
konteksta prepoznaje lice ili predmet na koji se ona odnosi. Upotreba je naroito
esta u razgovornom jeziku, dijalozima u knjievnim djelima, a najee je
praen pokretom ruke:
evo vidi, ovaj ovdje; vikae oni izvana; ovi pozadi i ne znaju ta je; to ne pita
one dolje...

Osim pokaznih susreu se i nedreene i line zamjenice:

sad neko daleko plae za njim; vi odozgo udno gledate na nas odozdo...

Atributsko vremensko znaenje ovi prilozi mogu imati u sintagmama sa

konkretnom, predmetnom imenicom i sintagmama s glagolskom imenicom kao
nadreenim lanom, kao i zamjenicama:
drao sam ga na odstojanju zbog onog sino; vjebanje zimi omoguava
sportaima da odre kondiciju; prola ga je ljutnja i urba od maloprije...

U sintagmama s glagolskom imenicom kao centralnim lanom najee

atributsku funkcijju i nainsko znaenje imaju mjesni prilozi:
inteligencija je primarno gledanje unaprijed; nalazi se pola sata hoda dalje
uzbrdo...

6
Jedino u sintagmama kod kojih centralnu poziciju zauzimaju imenice koje
oznaavaju neku inherentnu osobinu lica u funkciji atributa moe doi i prilog s
komparativnim znaenjem:
bio jedan ovjek odve tvrdica; ja ga znadem odvie junakom...

Sintagme s prilozima u funkciji atributa i sinonimne konstrukcije u sh jeziku

Kao sinonim sintagmi i s primarnom i sa sekundarnom imenicom u centralnoj

poziciji i mjesnim ili vremenskim prilogom u funkciji atributa u zavisnoj poziciji
upotrebljava supstantivna sintagma kod koje uz navedene imenice umjesto
priloga dolazi mjesni ili vremenski pridjev najee tvoren od navedenog priloga:
brda (u)okolo // okolna brda, kua slijeva // lijeva kua, sada uitelj // sadanji
uitelj...

Pridjev se ne moe upotrijebiti umjesto priloga i kad postoji mogunost njegove

tvorbe od priloga u sluajevima kad bi dolo do promjene znaenja sintagme:
izme lijevo i desno i lijeve i desne izme.
Pridjevom se ne moe zamijeniti ni mjesni prilog u sintagmama kod kojih je
elidiran subjekatski genitiv za koji se taj prilog vee: nareenje odozgo, ne gornje
nareenje.

Umjesto vremenskog ili mjesnog atributa kao sinonim se moe upotrijebiti neka
prijedloko-padena konstrukcija, relativna reenica:
izme slijeva i izme zdesna // ime s lijeve i desne strane; krevet ovdje // krevet
koji se nalazi ovdje.

II. ZNAENJE I FORMA

PREFIKSACIJA I NJEN UTICAJ NA FORMU I SEMANTIKU

SINTAGME

7
Analiza obuhvata verbalnu sintagmu iji je determinat (= upravni, nadreeni
lan) prefigirani glagol kretanja, a determinant (= zavisni, podreeni lan)
besprijedloka ili prijedloka padena konstrukcija s mjesnim znaenjem.

Prefiks modificira znaenje osnovne rijei, a tvorenica koja se dobije prefiksom

ima najmanje jednu semnatiku komponentu vie u odnosu na osnovnu rije.

U glagole kretanja su ukljueni svi glagoli objedinjeni invarijantnom sememom

premjetanje koga ili ega u prostoru: nain kretanja, usmjerenost/pravac
kretanja.

Od ukupno 27 glagolskih prefiksa koliko in havodi S. Babi u Prirunoj

gramatici, njih 18 moe prefigirati glagole kretanja: do-, iz-, mimo-, na-, nad-, o-,
ob-, od-, po-, pod-, pri-, pro-, raz-, s-, u-, uz-, za-.

Perlativno znaenje imaju prefiksi: mimo- (mimoilaenje), o- i ob- (obilaenje),

pre- (prelaenje) i pro- (jednousmjereno kretanje), raz- i uz- (uzlaenje).

Svi pojedini prefiksi nisu podjednako plodni. Gotovo neplodni su mimo- (uz ii)
i o- (uz ploviti i kruiti).

Ablativno znaenje glagolu kretanja pridaju prefiksi od- (udaljavanje od

lokalizatora), iz- (kretanje iz unutranjosti lokalizatora) i s- (kretanje sa gornje
povrine lokalizatora).

Adlativno znaenje imaju prefiksi do-, u-, na-, za-, pod-, nad- i pri-.

KONCESIVNOST KAO POSLJEDICA NEGACIJE

KAUZALNOSTI

Prevladalo je miljenje da se koncesivna semantika podrobnije i ne moe opisati

bez njenog promatranja u suodnosu s kauzalnom, mada se na jezikom planu, s

8
obzirom na semantiku vrijednost koncesivnih i kauzalnih formi, te kategorije
ine gotovo inkompatibilnim.

Sam suodnos sadraja dviju klauza pokazuje da sadraj zavisne nije uzrok
sadraju osnovne jer se uzrok moe smatrati uzrokom samo kad proizvodi
posljedicu niti je sadraj osnovne posljedica uzroka navedenog u zavisnoj
klauzi, jer se posljedica prepoznaje kao takva samo u prisustvu (djelujueg)
uzroka.

Posmatranje sadraja osnovne klauze kao posljedice, a sadraja koncesivne kao

uzroka pokazuje da su na jezikom planuu suodnos dovedeni posljedica bez
svog uzroka i uzrok bez svoje posljedice. Budui realizovana, data posljedica u
stvarnosti mora imati i svoj uzrok. On nije jeziki ekspliciran, ali se nuno
podrazumijeva kao imanentan, obavezno prisutan.

Reenice s dopusnim zavisnim klauzama, iako logiki najpogodnije za analizu

suodnosa jezikih kategorija koncesivnosti i kauzalnosti, nisu ni najjasniji
formalni pokazatelj te povezanosti.
Upotrebu kauzalnih konstrukcija u koncesivnoj funkciji omoguavaju samo oni
specifini konteksti koji su kauzalnu vezu djelujui uzrok - posljedica, mogli
prevoditi u vezu nedjelujui uzrok - posljedica. Prevoenju kauzalnih u
koncesivne kostrukcije najvie doprinosi negacija.

Kategorija koncesivnosti poiva upravo na negaciji.

Analiza dva tipa sintagmi u kojima kauzalne forme uz pomo negacije dobijaju
koncesivnu sematiku vrijednost:
1. glagolsko-priloke sintagme s negiranim prilozima namjere i htijenja
nenamjerno, nehotino, nehotice + glagol akcije;
2. padene sintagme sa znaenjem negiranja satisfakcije, verbalne, pravne i
sl.

Prvi tip uzronih sintagmi jeste sa znaenjem voljnog efektora sintagme u

kojima su efektor i efekat uvijek u sferi istog lica, s tim da je efektor voljna odluka
predstavljena kroz volju, htijenje ili namjeru lica, a efekat voljne, svjesna akcija
tog lica. Voljni efektor moe biti izraen prilozima i odreenim padenim i
prijedloko-padenim formama.

Analizirani su samo prilozi namjerno, hotmino ili hotimice.

On ju je nenamjerno uvrijedio. - On ju je uvrijedio jer nije imao najmeru/nije htio.
On je to nenamjerno uradio. - On je to uradio jer nije imao namjeru/nije htio.

Jasno je da se sadraj obiljeen prilogom ne moe smatrati uzrokom realizacije

glagolom obiljeene radnje pa se iskljuuje mogunost uzrone interpretacije

9
negiranog priloga transformacijom navedenog priloga u uzronu zavisnu
klauzu.
On ju je nehotice/nehotino uvrijedio. On ju je uvrijedio iako (to) nije htio/nemjeravao.
On je to nehotice/nehotino uradio. On je to uradio mada (to) nije htio/namjeravao.

Negacijom se odrie kauzalna povezanost sadraja priloga i glagola. Negacijom

se odrie volja/htijenje kao uzrok, tako da negiranjem ona (tj. volja) dobija ulogu
nedjelujueg uzroka.

Poto se ne ne javlja jedinim negativnim prefiksom, moe se pretpostaviti da

se negiranje prefigiranjem ne ostvaruje samo u navedenom tipu prilokih
sintagmi. Semantiki su srodne navedenim i sintagme s prilogom bezrazlono
iji afirmativni ekvivalent nije prilog razlono nego padeni iskaz s razlogom:
On je bezrazlono (iako nije imao razloga) pobjegao.
On je bez razloga (iako nije imao razloga) pobjegao.
On je pobjegao, to je bilo bezrazlono.

Isto kao i u glagolsko-prilokim sintagmama u kojima je prefiksacija voljnog

efektora negacijom verifikator koncesivne semantike vrijednosti sintagme, i u
padenim sintagmama s opim znaenjem satisfativnosti (line ili drutvene,
verbalne ili konkretne) negacija je verifikator koncesivne semantike uzrone
forme, samo to je ovdje negacija leksikog tipa i to se odnosi ne na uzroni
nego na posljedini konstituent kauzalne veze.
On nije kanjen zbog ubistva/za ubistvo (iako je ubio).
Uiteljica ga nije kritikovala za neurednost/zbog neurednosti (iako je bio neuredan).

Ovakva interpretacija mogua je samo u sluajevima u kojima je uz negirani

satisfaktiv naveden jedan uzrok i kad se podrazumijeva jasna faktivnost
realizacije onoga to je obiljeeno padenom uzronom formom sintagme.
Ukoliko nisu ispunjeni dati uvjeti, negacija ne moe odnosit i na uzrok i na
posljedicu pa sintagma ostaje sad s kauzalnim znaenjem jer su sad logiki
usaglaeni uzrok i posljedica.
On nije kanjen zbog ubistva (jer nije ubio).
On nije kanjen za ubistvo nego za krau.
On je kanjem ne za ubistvo nego za krau.

KONSEKUTIVNE KONSTRUKCIJE U DANANJEM VUKOVOM

JEZIKU

Razmatranje kauzalnosti iz bilo kojeg aspekta nuno podrazumijeva ukljuenje i

uzroka i posljedice to je uvjet kauzalne veze.

10
Za analizu kauzalnosti najvanija je analiza samog relacionog elementa. A to su
po pravilu prijedlozi i veznici. Oni svojim semantiko-gramatikim
karakteristikama kauzalnim modelima predodreuju ili status uzronih ili status
posljedinih (konsekutivnih).

Budui da su strukturno kao isto kauzalni modeli prepoznatljivi samo oni kod
kojih se gramatiki sadraj relacionog elementa svodi na subordinaciju, ovdje se
bavi samo analizom modela kod kojih su elementi a i b u odnosu sintaksike
zavisnosti predodreene gramatikim sadrajem elemnta R (prijedloga ili
veznika).

Ako je gramatikim sadrajem prijedlog ili veznik predodredio sintaksiku

zavisnost posljedine jezike jedinice u odnosu na onu to imenuje uzrok, onda
je u pitanju posljedini (konsekutivni) jeziki model kauzalnosti i obrnuto: ako je
sintaksiki zavisna uzrona jedinica, u pitanju je uzroni jeziki model
kauzalnosti.

Osnovna je, neki smatraju i jedina, posljedino oformljena sintaksika

konstrukcija za izraavanje kauzalne veze sloena reenica s posljedinom
(konsekutivnom) zavisnom klauzom.

Pet izdvojenih semantikih tipova sloene reenice:

1. reenice s kvalitativno-posljedinom klauzom
2. s isto posljedinom klauzom
3. s odnosom neadekvatnog uvjeta (osnovna) i posljedina (zavisna)
4. s odnosom nedostatnog uvjeta (osnovna)
5. s relativno-posljedinom klauzom konkluzivnog tipa.

Prvi se tip odlikuje upotrebom veznika da, upotrebom intenzifikatora, najee

tako, toliko, takav, tolik, u osnovnoj klauzi i realnou ili izvjenou posljedice
izraene zavisnom klauzom.
Intenzifikacijom se odreena osobina ili stanje (obiljeeni imenicom, pridjevom,
prilogom ili glagolom) pojaavaju do stepena koji uvjetuje pojavu nove osobine
ili stanja kao posljedice izraene zavisnom klauzom uvedenom veznikom da.
Navedeni tip reenice najee odraava meuzavisnost kvantiteta i kvaliteta:
kvalitativni rast osobine uvjetuje pojavu kvalitativno novog stanja kao posljedice.

Pitala sam zato, a on je odmah skinuo remen i tako me namlatio da me jo i danas boli
otraga.
Djed je toliko zabezeknut da ve ne umije ni da se pokrene ni da togod upita.
Ponekad ovjek preivljuje takve stvari da sama injenica da ih je preivio znai ne
samo pobjedu nego i udo.
Zviznuo me tako da sam pao.

11
Drugi tip ima vezivni elemnt kontekstualno neuslovljene kauzalne semantike
veznik tako da.
Njegovom se upotrebom mijenja strukturni tip sloene reenice: to nije vie
reenica neralanjenog tipa jer se zavisna klauza ne vezuje samo za
intenzifikovani dio osnovne klauze, nego se odnosi na cio sadraj osnovne
klauze tako da sloena reenica pripada strukturno ralanjenom tipu reenica.
Po pravilu se ovim tipom reenica kauzalnosti pristupa iz interpretativnog
aspekta, tako da posljedina klauza najee ima nijansu konkluzivnog znaenja.

Novine mi ne daju, tako da slabo znam ta se u svijetu dogaa.

Najbitnija karakteristika treeg tipa jeste upotreba elativne kostrukcije

(apsolutnog superlativa) u strukturi osnovne klauze, a ta elativnost se iskazuje
prilozima (i)suvie, previe, vrlo i prefigiranjem prefiksom pre- (premalo,
premlad i dr.).

Suvie ste daleko da bismo znali gdje ste.

Bilo je suvie tamno da bi mogao da je vidi.

Ono to je izraeno elativnom konstrukcijom uvijek je kao uvjet nesuglasno s

onim to je obiljeeno zavisnom klauzom. Tako se posljedica obiljeena
zavisnom klauzom zbog takvog uvjeta gotovo iskljuuje, implicirajui obrnutu
realizaciju (ako je sadraj posljedine klauze odrian, implicira potvrdnost i
obrnuto).

Osnovna razlika izmeu treeg i etvrtog tipa jeste: u treem tipu zavisna se
klauza odnosila na elativnu konstrukciju, ovdje te konstrukcije nema, ali je zato
uvijek sadraj osnovne klauze odrian. A to se postie ili negiranjem cijelog
predikata ili negiranjem samo intezifikatora.

Zmija nisam da i rep u zemlju uvuem.

Nismo ludi da pitamo za kruh.

Novijeg su datuma sloene reenice sa zavisnom klauzom relativno-posljedinog

tipa. Uvode se veznikim skupovima zbog ega ili usljed ega. Njima uvedena
klauza uvijek ima posljedino znaenje tako da su oni kontekstualno neuslovljeni
nominatori kauzalne veze. Klauza koju uvode uvijek je posljedina konkluzivnog
tipa:

Vie stambenih objekata je uniteno zbog ega je 15 porodica moralo biti iseljeno.
Fernando Gome kuburi sa povredom Ahilove tetive, zbog ega nijednu utakmicu u
Meksiku nije odigrao do kraja.

Piper iznosi miljenje da uz uzrone zamjenike priloge i priloke izraze postoje i

posljedini, u koje ubraja dakle, znai, prema tome i sljedstveno (tome),
odreujui ih kao ue konkluzivne jer ne upuuju na bilo koju posljedicu nego
12
na posljedicu kao zakljuak koji logino slijedi iz onog to je izraeno u
prethodnom dijelu teksta.

U Vukovom i dananjem jeziku dosta su esti primjeri akuzativa s prijedlogom

na koji se mogu podvesti pod posljedine:

Na njegovo iznenaenje, djed je odmah pristao.

Onda neoekivano, na nau radost, udari u tutanj... a na jo veu nesreu Tursku dunu
vjetar...

Vukov se jezik od dananjeg razlikuje po tome to se ravnopravno s

akuzativnom formom upotrebljava i forma slobodnog instrumentala, a katkad i
akuzativna forma s prijedlogom za:

A jo za veu nesreu svoju Crnogorci nijesu imali ni dabane dosta.

Sve se navedene konstrukcije mogu transformisati u posljedine klauze s

veznikom tako da, ali ne samo u njih nego jo prije u slobodne relativne klauze:

Navukao je to na nae zaprepatenje / tako da smo se zaprepastili / to nas je zaprepastilo.

Ono to nema u Vukovom jeziku, a ima u dananjem jeste forma akuzativa s

prijedlogom za uz elativnu konstrukciju kao nadreeni (uzroni) elemenat:

Pribojavamo se da je ok od 14. aprila moda i kraj vukova iz Tukanca koji su imali

mljene zube, to je premalo za vrstu i beskompromisnu Crvenu zvezdu.

FINALNE I KONSTRUKCIJE NAMJENE U SH JEZIKU

A namjera i namjena meusobno su uvjetovane kategorije. Teko je doprijeti do

sutine kategorije namjene ukoliko se ta kategorija ne dovede u vezu s
kategorijom namjere (finalnosti).
Kategorija namjene je sloenija od kategorije namjere, ona ukljuuje namjeru jer
je nastala uz njeno uee.

13
Kategorija finalnosti (namjere)
Finalne kosntrukcije podrazumijevaju suodnos dviju niih sintaksikih jedinica
(sintaksema, sintagmi ili klauza) od kojih se u jednoj obiljeava svjesna akcija
bia (koja implicira realizaciju njegove volje i/ili elje) to predstavlja nain
dosezanja planiranog cilja obiljeenog drugom jedinicom u sastavu finalne
konstrukcije.

Jeziko izraavanje finalnosti prvenstveno podrazumijeva analizu jezikog

elementa to zaposjeda poziciju R, jer je taj element nosilac gramatike
komponente subordinacije kao nunog preduvjeta za proglaenje jedne
kostrukcije finalnom na sintaksikom (jeziko-gramatikom) planu. A
poziciju R-elementa mogu preuzeti prijedlozi ili subordinacijski veznici.

Relacioni model primijenjen je na finalne konstrukcije podrazumijeva tri

realizacije: a + p (= prijedlog) + b; a + v (= subord. veznik) + b; a + + b.
Pri tome su p, v i nosioci gramatike komponente subordinacijskog odnosa
elemnta b prema elementu a, s tim da prijedlog i veznik mogu svojom leksikom
semantikom biti i pokazatelji smisaonog finalnog suodnosa jedinica a i b.

Finalno znaenje moe biti izraeno sljedeim tipovima sintaksikih

konstrukcija:
1. prijedloko-padenim sintagmama
2. konstrukcija s finalnim prilozima
3. konstrukcija s glagolskim prilozima
4. zavisnosloenim reenicama
5. konstrukcija s finalnim prilozima i prilokim izrazima.

Prijedlogu radi zadaje se iskljuivo finalna semantika vrijednost, ali se sto

susree u uzronom znaenju umjesto genitivne sintagme s prijedlogom zbog.

Ova odluka donijeta je radi spreavanja demonstracija.

Ostavlja Stanu sa etvoro* djece od kojih su dvoje oboljeli na kostima radi slabe ishrane.

Naporedu s genitivom sa prijedlogom radi, upotrebljava se i genitivna sintagma

s prijedlozima zarad i poradi. Sva tri prijedloga su odredbenog tipa, a njihova se
odredbena vrijednost moe provjeriti pitanjima Zato? S kojom namjerom? Radi
ega? dok se ne mogu testirati dopunskim finalnim pitanjem Kamo?

Susree se i genitivna konstrukcija s prijedlokim izrazom u cilju, odnosno s

ciljem, i u svrhu.
U cilju objektivnog informisanja janosti, obavezan sam da saoptim da je pomenuta vijest
u cjelini netana i neistina.
U svrhu poreenja, evo jednog kratkog osvrta na te radove.

Tu spadaju i genitivne konstrukcije s prijedlokim izrazima u ast (svearski

povod s kojima je povezan cilj), u znak (naglaavanje samo jednog
14
prepoznatljivog razloga koji je razlog i cilj poduzete akcije) i na ime (prisustvo
semantike komponente kompenzacionog razloga):
Ova odluka donesen u ast podravanja najveeg skupa jugoslovenskih komunista...

Meu padenim modelima najfrekventniji su primarni mjesni, a tek

kontekstualno i finalni modeli.
Modeli mjesno-finalne interferencije: prijedlog na, u, po.
Svrati na kafu kod mene u moju kancelariju.
Krenuo tako Muli s Uraganom kroz naa sela, u otkup.
Vraali se u duan po pare.

Sve finalne konstrukcije to dolaze uz glagole kretanja imaju prvenstveno

dopunsku, a ne odredbenu vrijednost. Taj dopunski karakter uoljiviji je u
sintagmama dativskoj s prijedlogom ka i instrumentalnoj s za:
Nije li to pretjerana udnaj ka potpunoj misaonoj dominaciji..
Jedino tu je nalazila ono za im je toliko udila.

U objekatsko finalne spadaju i genitivne sintagme s prijedlogom od:

Spasava nas, kad to moe, od batina.

Slina je semantika vrijednost i sintagmi iji je upravni lan neka od leksema s

opim znenjem protesta ili nezadovoljstva: protiv + G, D, I, na ili za + A.
Deset godina protestirao je protiv nadimka.

Finalno znaenje uslonjava se uzronim. Nekoliko je tipova padenih sintagmi

kod kojih u poziciji nadreenog lana dolaze lekseme sa znaenjem u sukobu
interesa: oko + G, za, o + A, o + L.
O neraskidivoj vezi ciljnog i uzronog znaenja javlja se i primarno uzrona
konstrukcija zbog + G, po + L, I, za + I, iz + G.
Jesu se nekad parniili, ali davno. Zbog onog komada ledine...
Silvestar se negdje izgubio poslom.
Sad ja idem za svojim poslom.
Udala se iz interesa.

Konstrukcije sa glagolskim prilozima koji mogu dobiti finalnu semantiku

vrijednost u strogo odreenim leksiko-sintaksikim usvjetima.
Sekao je grane pripremajui lipu za omlaivanje.
Vekovi se ukloni prepustivi ga pored sebe.

Konstrukcije sa infinitivom uvijek su kontekstualno uvjetovane finalne

konstrukcije:
Poem kiosku kupiti cigarete i novine. On otie oprati ruke i lice.

Finalno jednoznani vezniki spojevi su: s namjerom da, u namjeri da,

namjeravajui da, s nadom da, u nadi da, nadajui se da, sa eljom da, u elji
da, elei da, u nastojanji da, nastojei da...
15
Ako se navedeni vezniki spojevi shvate kao sloeni veznici, onda njima
uvedena finalna klauza nema vie dopunsku, nego odredbenu funkciju.

Upotreba potencijala u predikatu finalne klauze gotovo da se finalnost te klauze

gramatikalizuje. U semantici samog potencijala sadrn je konatvni motiv elje ili
htijenja (Ja bih jeo Ja elim/hou jesti/da jedem). Potencijal u predikatu finalne
klauze omoguuje da se uz veznik da pojave i veznici kako, e da, ne li.
Ranije je pitanje postavljeno da bi se problem naao.
Ili je optuene odvukao na sud kako bi ih uutkao?
Pod stare dane krene u Ameriku ne bi li povratio i zaradio prijanje bogatstvo.

Ponekad ni to to je zavisna klauza uvedena nekim od navedenih veznika i to to

je predikat u potencijalu nije samo po sebi dovoljnoda joj obezbijedi status
finalne:
Crvena zvezda je preko Cvetkovia postigla prvi gol, a nekoliko minuta kasnije u listu
strelac se upisao Musemi, da bi u 87. minuti Milo Bursa postavio konaan rezultat
2:1 za Crvenu zvezdu.

Kategorija namjene (svrhe)

Namjena ili svrha se od finalne kategorije razlikuje po tome to ne znai

djelovanje usmjereno ka konkretnom cilju, nego obiljeava objektivnu slubu
ega, pa se tako izraz namjera ili cilj odnosi na akciju bia, a namjena (svrha) se
tie predmeta.
Razlika izmeu ovih kategorija: kod namjernih konstrukcija upravni lan je
uvijek dinamikog tipa jer odraava realizaciju akcije poduzete (i obavezno
nezavrene) za dosezanje cilja obiljeenog zavisnim lanom konstrukcije;
kod konstrukcija namjene ili svrhe nadreeni lan uvijek je statian, to je neki
ostvareni predmet ili stanje to su stvoreni da poslue ovjeku u njegovim
raznim aktivnostima.

Poto se namjena vezuje za efekte ovjekova rada, njeno izraavanje najee je

vezano za supstantivne sintagme.
Najslobodnije, s obzirom na tip imenica u poziciji nadreenog lana supstantivne
sintagme s akuzativnim prijedlogom za:
Prie za djecu mogu jo sluati prije spavanjna.

U nadreenoj poziciji dolazi i glagol ili glagolska imenica sa opim znaenjem

predodrediti slubu ega glagol sluiti:
Ovaj klju slui za pokretanje motora.
Dolo je do toga da ono tijelo nije vie za plau ni za pokazivanje.

Najraznoobraznije su supstantivne sintagme kod kojih je u nadreenoj poziciji

neka od leksema sa znaenjem sredstva za spreavanje, suzbijanje onoga to se
16
imenuje zavisnim lanom sintagme. Najfrekventnija je upotrebi leksema lijek,
uz koju se namjena obiljeava: protiv, od + G, za + A, D:
...lijek za otvorene i zatvorene rane...; ...lijek protiv side...; ... lijek od opekotina...; ...svuda
ima lijeka...

Znaenje namjena se moe se izraziti i zavisnom reenicom. Zavisna klauza sa

znaenjem namjene najee se uvodi opesubordinacijskim veznikom da:
Vatra je data ovjeku da se grije.

Iako je u sistemu stvorenih prijedlokih izraza postojala mogunost da se zbog

same leksike semantike prijedlokih izraza u svrhu i sa svrhom i preko njih
stvorenih sloenih veznika u svrhu da i sa svrhom da, namjena i formalno
konstituie kao posebna jezika kategorija. Do toga nije dolo jer se ovo ozrazi
susreu i u finalnom znaenju. Dolo je do njihovog mjeanja sa izrazom u cilju/s
ciljem i u cilju da/sa ciljem da.

O SLOENOJ REENICI S UZRONOM RELATIVNOM

KLAUZOM

Kao to u prostoj reenici uzroni konstituent ne mora biti adverbijalna odredba

nego moe biti i atribut, tako i na noviou zavisnosloene reenice uzrona
klauza, ako je ve ekvivalent tog konstituenta osim adverbijalne moe imati i
adjektivnu funkciju.

Uzronost se odreuje na dva naina:

1. preko uzrone semantike njihovih veznika
2. na osnovu uzrono-posljedinog smisaonog odnosa sadraja klauza u
zavisnosloenoj reenici tamo gdje je veznik polisemian ili samo
funkcionalan.

17
Na razliitosti supstitutivne vrijednosti vezivne rijei temelji se i semantika
potklasifikacija relativnih reenica. Ukoliko se vezivna rije i supstantivne
antecedent podudaraju u semantikom opsegu, tj. ako vezivna rije zahvata cio
semantiki opseg antecedenta, zavisna reenica je apozitivna, a ako se ne
podudaraju onda je atributska.a

Uzmemo li na primjer vezivnu rije koji kao najfrekventniju, a antecedent

obiljeimo sa N taj odnos supstituenta i antecedenta kod apozitivnih relativnih
reenica mogao predstaviti kao koji = N, a kod atributskih kao koji = neki od N.
Igrai koji ne uestvuju na domaem prevenstvu nee ubudue moi da igraju na
meunarodnim turnirima.

Sadraj relativne klauze osnov je restrikcije antecedenta igrai i uzrok (razlog)

sadraja predikata nee moi da igraju.
Ali te dvije semantike vrijednosti nisu ravnopravne: osnovna je komunikativna
uloga klauze restriktivnost, dok je uzrona vrijednost tek implikacija, ali
implikacija ije bi ekspliciranje bilo i komunikativno redundentno, a i u
suprotnosti sa stilskim i sa zakonima jezike ekonomije.
Igrai koji ne uestvuju na domaem prvenstvu nee ubudue moi da igrajju na
meunarodnim turnirima zato to nisu uestvovali na domaem prvenstvu.

Apozitivna relativna klauza nje ekvivalent samo apozicije nego moe biti i
ekvivalent apozitivnom atributu, tj. atributu koji je uveden uz semantiki
odreenu imenicu pa nema ulogu individualizacije i idnetifikacije imenice nego
moe biti uveden i s ciljem da uspostavi smisaonu vezu s nekim drugim
konstituentom reenice.
Nedostajae (nee igrati) kanjeni Predrag Juri.
Meu zavisnim klauzama najblii ekvivalent je adverbijalna uzrona klauza:
Nedostajee (nee igrati) Predrag Juri zato to je kanjen.
Nedostajae Predrag Juri koji je kanjen.

Zavisne klauze su u reenicama kao i atributi na semantikom planu uzrone

jedinice. Na sintaksikom planu nisu ekvivalentne. Predikativni atribut i
adverbijalna uzrona klauza uspostavljaju neposrednu sintaksiku vezu s
predikatom kao centrom posljedinog sadraja.
Kod apozitivnog atributa i apozitivne klauze kao semantiki i sintaksiki
konkurentnih jezikih sredstava kauzalna je veza posredna: ona se ostvaruje
preko imenicom iznaenog pojma koji je ovdje karika za koju se vezuju i uzrok
i posljedica.

Da bi se bolje uoila uzronost apozitivne klauze, pretpostavimo da uz uzrono

obrazloenje negiranja potrebno jo uzrono obrazloiti kanjavanje poto i
to moe biti komunikativna nepoznanica.
Nedostajae kanjeni Predrag Juri, koji je u Kikindi bio i skljuen.
Nedostajae kanjeni Predrag Juri zato to je u Kikindi bio iskljuen.

18
Na osnovu prisustva odreenih leksema u strukturi osnovne klauze ovdje
izdvajamo etiri grupe relativnih uzronih klauza:
1. kad se u predikatu ili subpredikatu osnovne klauze upotrijebi glagol ili
glagolski izraz sa znaenjem (psiho)fiziolokog stanja ili raspoloenja (npr.
radost, ljutnje, zadovoljstva), a uz nj se navodi lice u subjektu ili objektu
koje je izaziva tog stanja, sadrajem se relativne klauze iznosi ono na
osnovu ega je to lice izaziva navedenog stanja.
Munjoz se ali na sudiju, koji je tolerisao grubu igru.
U primjerima se umjesto zamjenice koji moe upotrijebiti i veznik to.

2. U osnovnoj klauzi esto su u razliitim sintaksikim funkcijama

upotrebljene lekseme vrijednosti suda ili ocjene, kojima autor iznosi svoj
stav o posljedici vezanoj za lice oznaeno antecedentnom imenicom.
Relativnom se klauzom tad obiljeavaju postupci tog lica koji su
istovremeno i razlozi posljedinog sadraja obiljeenog predikatom i
argument autorovog suda, tako da ta klauza ima dvostruku uzronu
vrijednost: njom se oznaava i uzrok za sadraj predikata kao posljedicu i
argument za autorovu ocjenu.
Najvie zaslugato su Dobojlije osvojile jedan bod pripada golmanu Radmiloviu, koji
je branio fenomenalno.

3. U novinarskom jeziku najbrojniji su primjeri sloenih reenica u kojima se

predikatom osnovne klauze neoekivano odrie neto to je uobiajeno,
neto u iju se realizaciju ne sumnja. Umjesto koji klauze kao potpuno
semantiki ekvivalentna mogla bi se upotrijebiti uzrona klauza s
veznikom jer ili zato to:
U ekipi Sarajeva nee se pojaviti Ferhatovi, koji je dobio crveni karton protiv
Slobode.

4. Nerestriktivnom relativnom klauzom obiljeava se i uzrok tipa kriterij

onda kad se u osnovnoj klauzi iznosi zakljuak o licu koji se temelji na
postupku tog lica navedenom u zavisnoj klauzi.
Nije iskljueno da je to uo i sam biskup, koji se na tu rije takoer bio okrenuo.
Da relativna reenica ima znaenje kriterija u njoj bi umjesto koji bilo
upotrebeljeno na osnovu tiga to:
Nije iskljueno na osnovu toga to se na tu rije takoer bio okrenuo, da je to uo i
sam biskup.

O SH SLOENIM REENICAMA S POSESIVNOM

ATRIBUTSKOM ZAVISNOM KLAUZOM

Od svih konektivnih rijei atributske zavisne klauze najfrekventnija je u upotrebi

zamjenica koji, to je posljedica njene vee neosjetljivosti na kontekst.
19
Upotrebljena kao konektivna rije, odnosna zamjenica koji kongurira u rodu i
broju s antecedentnom imenicom, dok joj padeni oblik zavisi od tog znaenja
kog reeninog lana ona ima u atributskoj klauzi.

Budui da zamjenica koji kao supstitutivni konektor moe doi u najrazliitijim

leksiko-semantikim okruenjima i zauzimati bilo koju sintaksiku poziciju
zavisne klauze. Naporedo sa njom upotrebljavaju se i prilozi kod i gdje.
Naporedo sa koji upotrebljava se i zamjenica iji:
Izdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bata...
Spavali smo u nekategoriziranim hotelima, u mranim sobama iji se parket dizao...

Gramatiari upotrebu jedne ili druge zamjenice u konektivno-posesivnoj funkciji

podvode pod stilske osobenosti autora.

Konektivno-posesivno koji nije mogue uvijek realizovati u sintagmatski zadatoj

poziciji. Tada koji mora biti u konektivnoj poziciji poto subjekt i leksiki dio
predikata ne mogu zajedno doi ispred samog kopulativnog glagola
Izdao ih je sam kasapin Nurija, kojega je bila bata; ali ne: Izdao ih je sam kasapin
Nurija, bata kojega je bila...

Odnosna zamjenica iji u konektivno-posesivnoj funkciji, budui kongruentan

atribut, uvijek je prepozitivna postcedentnoj imenici s kojom tvori supstantivnu
kongruentnu sintagmu, ime se ujedinjuje sintagmatska (atributska) i reenina
(konektivna) pozicija ove zamjenice bez obzira da li je postvententa imenica
upotrebljena u besprijedlokoj ili u prijedloko-padenoj formi poto prijedlog
uvijek dolazi ispred svih kongruentnih atributa jedne imenice.
Koraao je polako ispod ogolelih, injem ukraenih topola na ijim su se vrhovima ljuljale
vrane.

Zamjenica iji sve svoje gramatike osobine (rod, broj, pade) dobija od
postcedentne imenice pa moe doi u bilo kojem padeu sa i bez prijedloga.
Zamjenica koji vee se za G ili D.

Ako su te imenice razliitog roda i/ili broja, zamjenica koji je efikasnije

sintaksiko sredstvo od zamjenice iji je zamjenica koji dobijajui rod i broj od
antecedentne imenice jasno oznaava na koju se od imenica odnosi zavisna
klauza, dok pri upotrebi zamjenice iji moe ostati dilema.
Predmet istraivau jezika nije samo ovaj ili onaj pojedini jezik nego sveukupni razred
jezika, kojega su lanovi uzajamno povezani.

Upotreba zamjenice iji u takvim situacijama dovela bi najee do nepoeljne

dvoznanosti iskaza:
Govorimo o radu autorke ije su ideje imale velikog uticaja na savremenike ne moe se
odrediti da li se radi o idejama iznesenim u radu ili autorkinim idejama uope.

20
Nasuprot teritorijalno organienoj upotrebu genitivnog konektivno-posesivnog
koji jo se uvijek u svim funkcionalnim stilovima upotrebljava besprijedloki
oblik zamenice koji u konektivnoj i funkciji nekongruentnog posesivnog atributa:
Tamo smo razgovarali okreni cvijeem kojemu nisam znao imena.

III. FORMA I ZNAENJE

GRADACIONE REENICE ZA NEREALIZOVANU STVARNOST

U sloenoj reenici uporeuju se dva elementa koji pripadaju razliitim

reenicama: jedan iz one koja se uvodi veznikom a kamoli / a nekmoli, a drugi iz
one to joj prethodi, koja zajedno s reenicom uvedenom veznikom ini niz koji
sam moe pretpostaviti sloenu reenicu.
Elementi koji se uporeuju u uvodnoj i usporednoj reenici mogu
predstavljati:
1. predmete i pojave, obiljeene imenicom, zamjenicom ili prilogom
2. radnje, obiljeene glagolom.

Imenice i zamjenice pri usporedbi mogu zauzimati razliite sintaksike pozicije

(prilozi samo adverbijalnu), tako da se s obzirom na funkcije usporeuju ili
subjekti iliobjekti ili neka adverbijalna odredba:
U ovim naseljima nema dovoljno prodavaonica, a kamoli knjinica, servisa i sl.
Ja se sjeam ak i raznih sitnica, a nekmoli ljudi, imena i zgoda.
21
Pristali bi oni da im otac gazi po golim temenima, a kamli po njihovim interesima.

Sloena reenica ovog tipa im sve leksiki istovrsne konstituente osim onog koji
ulazi usporedni niz. Takva je sloena reenica uvijek, osim kad se usporeuju
subjekti, monosubjekatska. Kad se usporeuju predikati ili sadraji cijelih
reenica, onda je monopredikatska, a ukoliko se uporeuju neki drugi reenini
konstituenti i monosubjekatska i monopredikatska.
Nikad se nije saznalo ni ko mi je majka, a kamoli / da se saznalo ko mu je/ otac.

Ukoliko je predikat uvodne reenice negiran, on je u usporednoj obavezno

potvrdan, i obrnuto. Ta j injenica navela gramatiare da ovim reencama uz
poredbenost pripiu odredbu suprotnosti. Suprotnost je ovdje samo formalne
prirode, zasnovana na odnosu negiranost-pozitivnost (ili obrnuto) predikata, ali
takav suprotan odnos formi predikata ne pretpostavlja i funkcionalno-
semantiku suprotnost zasnovana na odnosu odrinost-potvrdnost (i obrnuto)
realizacije sadrava dviju reenica. To se vidi po nemogunosti upotrebe
veznika ali u ovim reenicama.

Sloene reenice sa veznikom akamoli / a nekmoli semantiki su veoma bliske

sloenim reenicama s veznikom a iza kojeg dolazi negativni eksponent ne, pa se
one u literaturi navode kao potpuno ekvivalentne.
Ja nisam mome svekru ni u sobu ula, a ne da sam mu novce odnela.
Ove reenice po formi predikata odgovaraju onim s veznicima a kamoli / a
nekmoli.

Ukoliko je u sloenoj u kojoj je druga uvedena konstrukcijom a ne predikat prve

reenice pozitivan
Njih moe pobijediti i aica ljudi, a ne (a kamoli / a nekmoli) da ne moe eta vojnika
u drugoj reenici dolazi do dvostruke negacije, negira se jedanput predikat /ne
moe), a drugi put sadraj cijele reenice (ne da ne moe) pa se negacije mnoe
ime se dobiva potvrdno znaenje reenice.

Osim po razlikovnom elemnti i po formi predikata uvodna i usporedna

reenica razlikuju se jo po jednom elementu: po intenzifikatoru ni ili i koji
dolazi ispred razlikovnog elementa u strukturi uvodne reenice.
Intenzifikator ni upotrebljava se kad je predikat uvodne reenice negiran, a i kad
je predikat pozitivan.
Intenzifikator ukazuje na vrstu, i funkciju, a posredno najee i na oblik.
Pa o tome ne treba troiti rijei ni na zabavi, a nekmoli u ozbiljnom razgovoru.
Nije mu doputala ni jedno oko da sklopi, a kamoli oba.

Prisustvo intenzifikatora u uvodnoj reenici ukazuje na njenu intonacionu i

komunikativnu nezavrenost, najavljujui uvoenje nove reenice kojoj
predodreuje tip i funkciju usporednog elementa.
Osim toga, on uz veznik u reenici s veznikom a kamoli / a nekmoli predoreuje
jednostruko poreenje tako da je s obzirom na usporedivost elemnata niz uvijek
22
dvolan, a poto se on ne moe dalje proirivati reenicom istog tipa, taj niz je
zatvoren. Tako je sloenareenica s veznicima a kamoli / a nekmoli uvijek
dvolana i strukturni zatvorenog tipa.

Nizanje jezikih elemenata koji poivaju na njihovom razliitom znaaju naziva

se gradacijom. Gradacija se ostvaruje u gradacionom nizu ije elementi nisu
podjednako znaajni za komunikatora. U gradacionom nizu jedan elemenat ima
obavezno prevlast, veu specifinu teinu.

Provjerom semantike svih zabiljeenih primjera za konstrukcije s veznicima a

kamoli / a nekmoli jasno je da i ovi veznici primarno pripadaju gradacionim. Taj
niz uvijek pretpostavlja odnos oekivanij - manje oekivano.
Uz gradacione veznike a kamoli / a nekmoli uvijek imamo ustaljen raspored
elemenata gradacionog niza: prvo se navodi onaj iju je realizaciju loginije
oekivati. Pri tom komunikator vei znaaj pridaje drugom elemntu niza jer te
reenice pretpostavljaju postaojanje o mogunosti (ne)realizacije sadraja
reenice uvedene veznikom.

Znaenje uzrono-posljedine povezanosti uoava se pri transformaciji sloene

reenice uz izostavljanje osnovnog gradacionog znaenja, u zavisnosloenu s
uzronom namjesto uvodne, ili nezavisnosloenu sa zakljunom namjesto
usporedne:
Nije se tada jo ni usuivao da je pogleda, a nekmoli da joj iskae svoju ljubav.
Budui da tada jo nije usuivao da je pogleda, nije se usuivao ni da joj iskae svoju
ljubav.
Nije se tada jo usuivao da je pogleda, dakle (znai) nije se usuivao ni da joj iskae
svoju ljubav.

Kao potpuno sinonimne veznicima a kamoli i a nekmoli neki grmatiari navode

veznike ili veznike kostrukcije (a) toli, (a) gdjeli, te, kud, otkud.

Nasrodniji su, mada ne i potpuno sinonimni, jer nemaju nijanse znaenja koju
donosi prilog kamo, vezniku a kamoli / a nekmoli. Veznici a toli, a gdjeli se vie
ne upotrebljavaju u savremenom jeziku.

Jo se kao sinonimni navode tim pre i utoliko pre i veza a jo manje, ali nijedan
od navedenih nije apsolutni sinonim vezniku a kamoli / a nekmoli.

ZAVISNA REENICA SA SPECIFIKATIVNIM ZNAENJEM

Dio reenica o kojima se govori u ovoj temi jesu sloene reenice sa zavisnom
klauzom uvedenom veznikom konstrukcijom s tim to/da.

23
Produkt je dvaju funkcionalnih stilova, naunog i publicistikog, u okviru kojih
se i inae (ukljuujui administrativni i administrativno-pravni) formirao najvei
broj sloenih veznika.

Osnovni je razlog formiranja tih veznika uvijek povezan s ciljem preciznijeg

semantikog nijansiranja u okviru neke semantike kategorije, ili izraavanja
novog znaenja za koje u jezikom sistemu ne postoji predodreena forma.
Tim se razlozima moe pravdati nastanak i upotreba veznika s tim to/da.

Osnovno bi se znaenje ovog veznika moglo odrediti kao znaenje specifikacije.

Tako bi ove reenice i na formalnom i na semantikom planu inile poseban tip
zavisnosloenih reenica.

Sloeni veznik s tim to/da formiran je prema principu formiranja gotovo svih
sloenih veznika srastanjem padenog oblika kataforski upotrijebljene
demonstrativne zamjenice s eksplikativnim veznikom to i da.

Uee socijativnog u specifikativnim znaenju nije toliko koliko uee

drugog instrumentalnog znaenja znaenja popratne okolnosti:
Slubeni su jezici na sastanku francuski i engleski, s mogunou (uz mogunost)
koritenja i nacionalnih jezika (a/ali pri tom/uz to postoji i mogunost).

U sloenim reenicama s veznikom s tim to/da po pravilu po razliitim

osnovama suprotstavljaju sadraji osnovne i zavisne klauze tako da promatrane
s gramatikog stanovita podsjeaju na odnos adverzativnosti. Tako je
popratnookolnosno znaenje kombinovano s elementima gramatiki shvaenog
znaenja suprotnosti moda najbitnija karakteristika reenica s veznikom s tim
to/da. ak bi se u veini sluajeva specifikativno znaenje moglo proglasiti
sintezom popratnookolnosnog i adverzativnog.

Zavisnom se klauzom uvedenom tim veznikom uvijek iznosi neka dopunska

informacija kojom se specifikuje ono to je obiljeeno osnovnom klauzom.

Znaenje specifikacije najee se kontekstualno ostvaruje kao znaenje

korekcije. Osnovnom klauzom tad se iznosi opi sud o emu, dok se zavisnom
on koriguje izdvajanjem inherentnog dijela (dijelova) cjeline. Na taj se nain
izmeu osnovne i zavisne klauze uspostavlja suodnos opeg i posebnog.
Osnovnom se iznosi podudarnost elemenata cjeline u neemu, dok se zavisnom
iznose specifine karakteristike jednog ili vie elemenata.
Dakle, golfovi ... prodavali bi se / u nas i SR Njemakoj/ po jedinstvenoj cijeni, s tim to
bi nai kupci, gledajui kroz dinare, plaali za ove automobile i kursne razlike.

Na odnosu nepodudarnosti poiva drugi semantiki podtip specifikativnog

znaenja eksceptivnosti (ekscepcije). Osnovnom se klauzom tad daje neka
ope karakteristika cjeline, a zavisnom se imenuje element to ga ta cjelina ne

24
podrazumijeva, tako da se iskljuenjem pojedinanog iz opeg pojedinano
zapravo supotstavlja opem.
Svako je radio svoj posao, s tim to Ilakija Pozderac tu nije imao nikakvog posla.

Trei jeste uvjet kao poseban podtip specifikativne sematike ove klauze.
Zavisnom se klauzom obiljeava sadraj to je semantiki meuuvjetovan sa
sadrajem osnovne, tako da je (ne)realizaciji sadraja osnovne jedan od uvjeta i
(ne)realizacija sadraja zavisne, ali nikad nije osnovni, najbitniji uvjet.
Partizan bi postao ampion ako bi osvojio bod vie od Crvene zvezde, bar isto toliko koliko
i Vele, stim da ostvari i prednost u golovima.

Provjera prisustva uvjetnog znaenja u ovom tipu primjera mogla bi se izvriti

supstitucijom veznika s tim to/da konstrukcijom pod uvjetom / uz uvjet da.

I ne samo dodatni uvjet nego i bilo koji dodatni podatak u funkciji specifikacije
onog to je obiljeeno osnovnom klauzom obiljeava se zavisnom klauzom s
veznikom s tim to/da. Ta klauza najee ima i funkciju epeksegetskog
objanjenja kojim se ograniava ili proiruje opseg sadraja osnovne klauze.
Zavisnom se klauzom nerijetko kao dodatni komentar eksplicitno navodi neka
nepodrazumijevajua, neinherentna pojedinost bitna za ispravno prihvatanje
obavijesti iznesene osnovnom klauzom.
Tako e u doigravanju za titulu prvaka Jugoslavije u mukoj konkurenciji, tzv. plej-ofu,
uestvovati samo etiri prvoplasirana tima ligakog takmienja, s tim to e se pobjednik
znati tek poslije tri dobijena mea.

Najblii ekvivalent vezniku zavisne reenice ovdje bi bila konstrukcija uz

napomenu / s napomenom da.
I dalje potujemo rjeenje ... da se na jezik imenuje sloenicom, tj. bilo bi kao
srpskohrvatski bilo kao hrvatskosrski i prema slobodnom izboru, s tim to je znaenje oba
oblika potpuno isto.

SLOENA REENICA S PROLEPTIKIM KONSTITUENTOM U

SH JEZIKU

Luka Zima pod prolepsijom podrazumijeva upotrebu rijei u obinom znaenju

ali neobinim i umjetnim nainom. Kae da se vie puta subjekt ili predikat,
katkad i oboje, rjee objekt, iz podreene izreke koja bi imala za glavnom
slijediti, uzima naprijed u glavnu uzreku kao odvisan dio te izreke, a glagol
odvisne izreke ili ostaje nepromijenjen, katkad se pretvori u infinitiv ili sasvim
ostaje, te tim od dviju izreka postaje jedna.

Tri grupe:
1. prolepsa kao anticipacija elementa zavisne reenice u strukturi osnovne
Ve te vidim da su dobar junak (Vidim da si ti dobar junak)

25
 2. prolepsa kao atrakcija komparativne reenice
Rodila ka' jabuku sina (Rodila sina kao to je jabuka)
3. prolepsa kao anticipacija i atrakcija istovremeno
teta tebi pobinut' od mene (teta je da ti pogine od mene).

U modelu s proleptinim konstituentom obavezno je zastupljen besprijedloki

akuzativni objekt kao proleptiki konstituent i obavezno elidiran subjekt zavisne
reenice jer je on anticipiran u objektu uspravne reenice.

U modelu bez prolepse (ishodini model) obavezno je izostavljen akuzativni

objekt upravne reenice koji se prepoznaje u gramatikom subjektu zavisne
reenice, koji kao i subjekt osnovne reence moe biti ili ekspliciran (ako je
obiljeen imenicom) ili sadran odnosno izostavljen (ako je u pitanji izraavanje
subjekta linim zamjenicama).

Poziciju predikata, odnosno subpredikata, moe zauzimati samentiki strogo

odreen (ogranien) krug glagolskih leksema. To su glagoli izdvojeni u dvije
podgrupe: opservatorni glagoli (vidjeti, gledati, uti, sluati i sl.) i nekoliko
glagola stanja psihofiziolokog (osjeati, utjeti) i mentalnog (znati).

Uz sve te glagole poziciju subjekta upravne reenice zauzimaju imenice i

imenike zamjenice kojima se oznaava ivo bie, najee ovjek, a znaenje tog
subjekta po pravilu je znaenje receptora, doivljaa.

Anticipacija subjekta zavisne u objektu upravne reenice u sh jeziku najea uz

glagole percepcije ulom vida u predikatu ili subpredikatu upravne reenice i to:
vidjeti, ugledati, posmatrati, spaziti, opaziti, zapaziti i uoiti.
Objekt je imenica koja oznaava realan predmet ili bie ili zamjenica koja upuuje
na njih. Zavisna reenica moe biti uvedena i veznikom da i veznikom gdje, i
veznikom kako.
Posmatrao sam ga kako stie zube.
Upitao me je koliko sam puta vidio gica Hariam da jede i pije.

Drugu grupu glagola uz koje dolazi objekt u funkciji anticipiranog subjekta

zavisne reenice iji veznici mogu biti gdje, kako ili da, predstavljaju glagoli
percepcije ulom sluha: uti i sluati.
Uz te glagole proleptiki objekt izraen je ili apstraktnom imenicom, ako je u
objektu obiljeen tip zvuka ili konkretnom imenicom, ako objekt obiljeava
bie ili predmet kao izvorite zvuka.
Poslije sam uo jednog ciganina kako sasvim ozbiljno pria.
Morao ga je uti kako dolazi.

Zavisno od tipa proleptikog objekta, glagoli osjeati i utjeti mogu imati

razliito znaenje. Ako je u objektu imenovan neki vanjski predmet ili pojam koji
dolazi u doticaj s licem oznaenim u subjektu upravne reenice, onda ti glagoli
predstavljaju glagole percepcije ulom dodira:
26
Osjeam mrave kako/gjde/da mi gmiu po tijelu.

Ako je u objektu imenovan neki unutranji dio ili stanje lica obiljeenog u
subjektu, onda su to glagoli (psiho)fiziolokog stanja sa znaenjem proivljavati
stanje, osjeanje kazano pojmom s imenom u objektu:
Osjeam srce kako sve jae kuca.

Sloena reenica s proleptikim objektom u funkciji anticipiranog subjekta

zavisne reenice i glagolom znati u predikatu osnovne reenice izdvaja se
izmeu tih reenica ovog tipa ne samo po tome to je ovo jedini glagol
mentalnog stanja koji se upotrebljava u ovim reenicama, a jedino uz njega moe
biti upotrijebljena zavisna reenica s odnosnom zamjenicom kakav:
Znam zemlju kakva je.

Uz upravnu reenicu bez proleptikog objekta u njenoj strukturi zavisna reenica

ima samo objekatsku funkciju, a uz upravni reenicu s proleptikim objektom
zavisna reenica osim to je upuena na glagol u predikatu pa je objekatska ona
je upuena i na imenicu ili zamjenicu u proleptikom objektu oa je atributska.
Dakle, ona je izrino-adjektivna reenica.
Njoj sada ekvivalent u strukturi proste reenice ne moe biti objekt jer je on
sintaksiki jednosmjeran, dok je ovakva zavisna reenica sintaksiki dvosmjerna.
Gledam te tunu, sveanu i belu.
Predikativni atributi mogu supstituisati izrino-adjektivnom reenicom kao
potpunim sinonimom jer se i ona vezuje i za predikat i za objekat:
Gledam te kako si tuna, sveana i bijela.

Pri upotrebi veznik gdje naglasak je na lokaciji u stanje ili okolnost obiljeene
sadrajem zavisne reenice:
Vidim ga u radu/radnoj situaciji.

Pri upotrebi veznika kako akcent se stavlja na kvalitet ili promjenu kvaliteta
radnje ili stanja obiljeenih zavisnom reenicom:
Vidim ga kako radi (Vidim ga u/pri takvom nainu rada).

Veznik da je neobiljeen. Reenicom uvedenom ovim veznikom samo se

imenuje, identifikuje okolnost ili situacija u koju je smjeteno ono to je
imenovano u proleptikom objektu.

UZRONI VEZNICI U VUKOVOM I DANANJEM JEZIKU

Kauzalnost je i misaona i lingvistika kategorija. Kao misaona ona je univerzalna,

a kao lingvistika vazda kategorija odreenog jezika. Da bi jedna misaona
kategorija dobila status jezike, ona mora imati specifina sredstva izraavanja.

27
Uzronost samog veznika moe biti ili kontekstualno uvjetivana ili
kontekstualno neuvjetovana.
Kauzalnost se kao sloena kategorija mora naslanjati na proste preko ijeg
oslonjavanja i nastaje prvenstveno na kategoriju mjesta i vremena poto ulno
konkretno miljenje (kakvo je po pravilu i zdarvorazumsko) kauzalnu vezu
nerijetko tvori na principima juxta hoc, ergo propter hoc i ee post hoc, egro
hoc.

U dananjem sh jeziku upotrebljava se sedam kontekstualno uslovljenih

uzronih veznika: im, dok, kad, poto, kako, to, da i gdje koji upuuju na
vezu kauzalne s drugim kategorijama: s kategorijom vremena (im, dok, kad i
poto), s kategorijom naina (kako) i kategorijom izrinosti (to, da i gdje).

im, dok i kad upotrebljavaju se za izraavanje uzroka kriterija, i to ne naunog

nego zdravorazumskog, ulno konkretnog uzroka kriterija.

im bagrem ovako mirie, bit e kie.

Dok se tako izraava, bit e da nesto krije od mene.
Sigurno tedi i na mastilu kad se slui olovkom.

Veznik poto est je u upotrebi u razliitim uzronim znaenjima kriterija,

razloga, argumenta i efektora.
Poto to jo nije izvela, sigurni samo da ne zna.

Uzrona upotreba veznika da ograniena samo na faktivne sadraje koje uvodi

uz nevelik broj leksema stanja ili raspoloenja ovjeka. Pri tom zavisna klauza
ima izrino-uzrono znaenje. Najei je uz lekseme radovati se, uditi se,
zahvaliti se i uz glagolske imenice od njih tvorene, zatim uz priloge dobro,
milo, dargo, ao, alosno i udno i pridjeve sretan i (ne)zadovoljan.
Raduje me da vas obojicu vidim u svom domu.

Veznik jer jeste opeuzroni. Upotrebljava se za izraavanje svih tipova

uzronih znaenja.
Sve to nije vano, jer je prolo.

Veznik budui da je est u upotrebi i u savremenom i Vukovom jeziku, ali se

razlikuju u upotrebama. U Vukovom jeziku on po pravilu uvodi antepozitivnu
uzronu klauzu, a u osnovnoj je klauzi gotovo uvijek upotrijebljen korelativni
zamjeniki prilog zato ili tako.
Taj se korelativni prilog u savremenom jeziku u ovim sloenim reenicama
gotovo nikad ne upotrebljava.
Budui da su bili zapljusnuti snanim osjeajima, niko nije opazio da juri tako brzo.

U dananjem jeziku u potrebii je mnogo vei broj zamjenikih uzronih priloga i

prilokih izraza, preko ije su kataforsje upotrebe intonacionim uoblienjem s
28
eksplikativnim veznikom to i da: zato to, stoga to, zbog toga to, usljed toga
to, zarad toga to, poradi toga to, na osnovu toga to, po tome to, od toga to,
zahvaljujui tome to, blagodarei tome to, iz jednostavnog/prostog razloga
to, tim prije to, time to i s obzirom (na to) da.

29