Professional Documents
Culture Documents
Biomehanika Sa Kineziologijom Skripta PDF
Biomehanika Sa Kineziologijom Skripta PDF
Banja Luka
BIOMEHANIKA SA KINEZIOLOGIJOM
(Skripta)
1
1. UVOD
Svaki rad ili bilo koja druga ljudska djelatnost, uvijek je izraena pokretom,odnosno
kretanjem. Pokret predstavlja osnovno sredstvo i prvorazredni cilj svih oblika kretnog
ispoljavanja ovjeka. Potreba za kretanjem je jedna od osnovnih svojstava svih ivih bia.
Ponavljanjem pokreta poboljava se motorika ovjeka to se odraava na stanje svijesti, a to
opet omoguava usvajanje navika na jo sloenija kretanja. Pokret se moe analizirati sa
razliitih aspekata: anatomskog, fiziolokog,biomehanikog,korektivnog, psiholokog,
pedagokog, sociolokog, estetskog itd.
Analiza uslova kretanja ivih tijela daleko je sloenija od analize kretanja neive prirode. Ta
sloenost i specifinost kretanja ivih tijela, kod kojih se mora voditi rauna o mehanikim
osobinama kretnog aspekta i o biolokim uslovima organizma nametnula je novi pravac
istraivanja i uslovila formiranje nove naune discipline koja je nala svoj izraz pod pojmom
biomehanika.
Prema tome, biomehanika se moe definisati kao nauka o kretanju ivog tijela i o kretanju
iji je uzrok ivo tijelo.
Dakle, biomehanika prouava stanje kretanja i promjene stanja kretanja ivog tijela u odnosu
na uzroke (sile) i u odnosu na uslove spoljanje sredine.
Potreba za kretanjem je sastavni dio svakog ivog bia, jer predstavlja izuzetno vanu ulogu u
njihovom razvoju. U fizikom vaspitanju svako kretanje predstavlja aktivnost uesnika koji su
svjesni svog cilja. Radi se o aktivnom odnosu ovjeka prema sredini u kojoj se kree. Iz tog
razloga kretanje se ne moe shvatati samo kao bioloko - mehaniki proces, ve kao i
drutveno znaajna aktivnost.
2
Ta kompleksnost istraivanja strukture i toka kretanja u fizikom vaspitanju moe se vriti
samo objedinjavanjem rezultata istraivanja anatomije, fiziologije, psihologije, fizike,
psihomotorike, biomehanike. U tom pogledu znaaj biomehanike je posebno vaan. Budui
da u biomehanikim istraivanjima pokreta i kretanja uestvuju egzaktne nauke, a rezultati se
eksperimentalno potvruju dajui konane zakljuke koji postaju opte vrijednosti. Na taj
nain nauka o kretanju sa biomehanikom dobija konkretnu naunu podlogu ime se uvruje
i egzaktnost teorije fizikog vaspitanja.
Sva kretanja koja izvodi ovjek kako na poslu tako i u sportu, podvrgnuta su zakonitostima
biomehanike. U kretanju koje se vri u procesu fizikog vaspitanja moe se pratiti: razlog
kretanja, kvalitet kretanja i tok kretanja.
U procesu formiranja motorikih navika za neko sloeno kretanje kod poetnika, nastavnik
fizikog vaspitanja moe to kretanje razloiti na dijelove, samo na bazi poznavanja
biomehanike. Poznavajui osnove biomehanikih zakonitosti on moe da utie na pravilan
razvoj aparata za kretanje kod uenika u smislu njegovog poboljanja. U suprotnom moe se
desiti da nepoznavanjem biomehanike i svojim nesavjesnim radom podstie stvaranje
tjelesnih deformiteta na kotano - zglobnom sistemu i tamo gdje se oni nebi pojavili.
Na primjer, skaka u vis je preskoio visinu od 200 cm. Da bi pomenuti skaka preskoio
visinu od 210 cm, neophodno je da u svojoj tehnici koju je ranije koristio unese odgovarajue
korekcije. Samo na taj nain moe se sprijeiti pojava pogrenog kopiranja tehnike koja je
esto uzrok nastajanja tzv. plafona.
Biomehanika je prela izuzetno dug vlastiti razvojni put dok konano nije postala samostalna
nauna disciplina. Tekoe koje su u najveoj mjeri oteavale razvoj biomehanike kao
samostalne nauke imale su objektivne uzroke u velikoj sloenosti problema kojim se ona
bavila, a to je kretanje ovjeijeg tijela.
Kako je taj problem postajao sve aktuelniji za izuavanje, u smislu pravilnog razvoja
organizma i sticanje odreenih navika kretanja i poboljanje psihomotorikih sposobnosti,
biomehanika se izdvaja kao posebna nauna disciplina i nalazi svoje mjesto u okviru fizike
kulture.
3
Prvi podaci poinju od Galena (131 - 201), poznatog gladijatorskog ljekara, koji je utvrdio da
se impulsi, koji potiu iz mozga, ivcima prenose na miie, koji se zbog toga skrauju (gre),
to prouzrokuje kretanje.
4
Boreli (1679), italijanski ljekar i matematiar objavio je prvo pisano djelo sa biomehanikim
sadrajem pod nazivom De Motu Animalum (o kretanju ivotinja). On po prvi put tei da
odredi teite ovjeijeg tijela primjenom zakona o ravnotei na poluzi.
U drugoj polovini 19.vijeka francuski ljekari Marey i Demeni, uvode nove metode u
istraivanju kretanja istraujui tehniku brzog mara na kolonijalnim trupama.
Marey (1882), konstruisao je kinokameru koja je bila pretea modernoj kinokameri sa ciljem
da otkrije tajnu letenja.
Demeni, Mareyev uenik je pronaao novu metodu istraivanja, hronofotografski metod, koja
je imala mnogostruku primjenu.
U periodu prije 1.sv.rata vie anatoma je objavilo radove, koji su doprinijeli razvoju
funkcionalne anatomije, (H.Straser,1908, udbenik o mehanici miia i zglobova;
R.Fick,1910, udbenik o anatomiji i mehanici miia i zglobova; H.Braus, djelo anatomija
ovjeka).
5
U periodu izmeu dva svjetska rata u bivem SSSR, biomehanika doivljava snaan zamah u
svom razvoju. Objavljeni su znaajni radovi u tom periodu, kao to su: M. F. Ivanjicki, (1938)
Kretanje ovjeijeg tijela. A. Kokotov,(1939), Biomehanika tjelesnih vjebi. N. A.
Berntajn, (1940) Ispitivanje biomehanike hodanja, tranja i skoka.
Miller i Nelson, (1973), smatraju da je biomehanika nauka koja istrauje efekte unutranjih i
vanjskih sila koje djeluju na ivi organizam.
U novije vrijeme biomehanika se veoma brzo razvija zbog velike primjene kompjuterske
tehnike pomou koje je mogue prikazati film na televizijskom ekranu povezan sa
kompjuterom i elektronskom olovkom. Na istom ekranu mogu se obiljeiti take kretanja
sportiste o kojima elimo dobiti brojane podatke. Takoer, biomehanika je mnogo dobila
razvojem elektronike.
Na osnovu karaktera, pravca i metoda rada biomehanika se dijeli na: unutranju i vanjsku
biomehaniku.
6
Opta biomehanika prouava opte zakonitosti ovjekovog (ivotinjskog) kretanja i ona se
dijeli na: kinematiku, dinamiku i statiku.
Kinematika opisuje, istrauje kretanje, bez obzira na uzroke kretanja - sile). Operie
pojmovima: duina - vrijeme ( m, s ).
Dinamika istrauje uzroke kretanja i povezanost izmeu kretanja i sila koje su uzrok tom
kretanju, uzimajui u obzir njegovu masu. To je nauka o ubrzanom kretanju tijela, a ubrzanje
postoji uvijek kada se mijenja brzina. Ta promjena moe biti po veliini (nejednoliko
pravolinijsko kretanje), ili po pravcu (krivolinijsko kretanje). Operie pojmovima: duina,
vrijeme, masa (m, s, kg).
Statika istrauje uslove mirovanja u kojima se unutranje i vanjske sile nalaze u ravnotei
(geometrija sila). Operie pojmovima: duina i sila ( m, N ).
2. MJERENJA U BIOMEHANICI
U mehanikom smislu tijelo ovjeka, odnosno, njegov lokomotorni aparat, predstavlja sistem
izuzetne sloenosti. Uzrok tome je veliki broj pokretnih i polupokretnih zglobova koji
istovremeno predstavljaju i spoj i centre pokreta pojedinih segmenata tijela, visokozno -
elastina tkiva vezana za krute oslonce tih segmenata - kosti, prenoenje sile preko lanca
uzastopno spojenih segmenata (tzv kinetikih lanaca), sloenost miinog aparata preko koga
7
ovjek direktno upravlja svojim pokretima itd. Iz tih razloga do skora nije bilo mogue mjeriti
parametre sloenih kretanja kinetikih lanaca ovjeka, ve samo njihov konaan rezultat.
Poznavanje zakona fizike u biomehanici, kao to su razliiti uglovi izbaaja sprave, relativnih
uglova izmeu segmenta tijela, poloaja sprave u odnosu na relativne lokacije tijela, brzine i
ubrzanja u pojedinim vremenskim intervalima i razliitim trajektorijama kretanja, zatim
razmjene energije unutar pojedinih dijelova tijela i prijenos energije izmeu segmenta tijela,
ukupni moment impulsa, registracija aktivacije i dinamike bioelektrine aktivnosti miinog
sistema.
1.Kinematika mjerenja,
2.Kinetika mjerenja,
3.Elektromiografska mjerenja i
4.Izokinetika mjerenja.
Kinematika
Kinematika predstavlja analizu kretanja tijela ili segmenta tijela bez sagledavanja uzroka
kretanja.
Kinematska analiza odnosi se na opisivanje i kvantifikovanje linearnog i ugaonog pomaka
izmeu segmenata ili kretanja u odnosu na okolinu kao i izraunavanje brzine i ubrzanja.
Odreivanje poloaja i pokreta tijela ili dijelova tijela ostvaruje se identifikacijom markera
pozicioniranim na karakteristinim anatomskim takama.
Kinematika bazirana na 2D i 3D rekonstrukciji sve vie je prisutna u sportu, sportskoj
profilaksi i rehabilitaciji. Ovakvi sistemi zahtijevaju laboratorije opremljene najsavremenijom
opremom. Opremu ine: PC raunar , monitor, visoko rezoluntni monitor, kamere,
8
magnetoskop, kalibracijski okvir, IC kamere, laseri, UZ senzori, elektromagnetni senzori,
akcelometri, elektrogoniometri.
Pri ispitivanju kinematike tijela mjere se poloaji, brzine i ubrzanja figurativnih taaka tijela
(centri zglobova, centri teita tijelova tijela ili cijelog tijela).
Experimentalna faza
U ovoj fazi vre se mjerenja na aparaturama. Kod ovakvih mjerenja treba definisati pravac
vertikale i kalibracione dui ija je duina poznata da bi se izmjerila odgovarajua distanca.
Potrebno je izvriti:
- snimanje pokreta kino - kamerom,
- razvijanje filma,
- projektovanje snimka po snimka,
- dobijanje kinograma
Faza obrade
Prvi koraci u analizi kretne strukture nakon snimanja je pretvaranje videa u niz samostalnih
digitalnih slika koje se pohranjuju u memoriju raunara. Zatim se prati lokacija markera na
slikama u kalibriranom prostoru sa poznavanjem njihovih tanih koordinata.Prezentacija se
najee vri na tri osnovna naina:
Animacija je nain prezentacije gdje se analizira kretna struktura u formi tzv. stapiaste
figure.
Numeriki ispis se moe prezentovati kroz odabrane jedinice vremena, a zatim dalje
procesirati brojnim matematiko-statistikim softverskim paketima.
9
Slika 1 i 2 Izgled bimehanikog laboratorija i animacija kretanja
Kinetika (dinamometrija)
Kinetika omoguava opis odnosa sila i pokreta koje one uzrokuju.Pri izvoenju pokreta sile
mogu biti interne, koje se javljaju kao posljedica aktivnosti miia i ligamenata ili eksterne
kao sile reakcije podloge i vanjskih optereenja te momenti istih sila.
Kinematika se zasniva na primjeni nekih razliitih vrsta pretvaraa sila koji se koriste u
razliitoj vrsti opreme za mjerenje sile.
Postoje dvije osnovne grupe:
10
1.rastezne mjerne trake , dinamometri sa oprugama
2.piezoelektrini pretvarai (otpornici),Kistler platforme
Pretvarai sile najee koriste platforme za mjerenje sile reakcije podloge, razlicite vrste
dinamometra koje se ugrauju u sportske sprave, te ortokinetiki uloci (sportska obua).
Platforma sile (tenziometrijska platforma), predstavlja mjerni sistem koji registruje vektor sile
kao funkciju vremana koja djeluje na povrinu platforme. Ove platforme su znaajne i imaju
iroku primjenu u mjerenjima sile reakcije podloge, mjerenju udarnih impulsa i mjerenje
intercakcije ovjek-sprava (u gimnastici).
To znai da se istovremeno mjere sve tri komponente ovog vektora ( Fx, Fy i Fz ), kao i
lokacija njegove napadne take koordinate take na povrini platforme.
Elektromiografija
1. grupa ( metode mjerenja parametara kretanja kod kojih se mehanike veliine mjere
tokom kretanja. To su obino sloena mjerenja kod kojih se koristi moderna mjerna
oprema.Kao primjer mogu se navesti: mjerenje sile tokom odraza u skoku u vis
pomou tenziometrijske platforme ili mjerenje kinematike segmenata ruke tokom
bacanja lopte pomou kinematografske metode ili pomou sistema
elektrogoniometara.
2. grupa ( metode mjerenja parametara konanog rezultata kretanja.To su jednostavna
mjerenja kod kojih se koristi jednostavna mjerna oprema.Kao primjer mogu se
navesti: mjerenje duine skoka centimetarskom pantljikom, vrijeme prelaska odreene
staze izmjereno hronometrom ili serijom fotoelija, maksimalna sila u nekom testu
izmjerena dinamometrom.
U primjeni ove metode postoje dvije, relativno nezavisne faze rada i to:
1. Eksperimentalna faza - tokom nje se registruju poloaji figurativnh taaka i osa tijela,
Pri ispitivanju kinematike tijela mjere se poloaji,brzine i ubrzanja figurativnih taaka, uglovi,
ugaone brzine i ubrzanja koji odgovaraju figurativnim osama.
12
Postoji vie metoda pomou kojih se u eksperimentalnoj fazi vri mjerenje. Najstarija i danas
jo uvijek esto koritena je metoda snimanja pokreta kino -kamerom. Pokret se snima u
izabranoj ravni, pri emu se snimi i du koja definie pravac vertikale (najee visak), kao i
kalibraciona du ija je duina poznata, a koja je potrebna da bi se izmjerila odgovarajua
distanca. Po razvijanju filma, projektuje se snimak po snimak (ili se uvijek isti broj snimaka
preskoi, o emu e kasnije biti rije) na istu osnovu (npr. list papira). Tako se dobija
konogram. On reprezentuje uzastopne poloaje tijela pri kretanju, prikazane izabranim
biomehanikim modelom i projektovane na ravan snimanja (slika 1.) na njemu se uvijek
prikazuje i pomenuti pravac vertikale i kalibraciona du. Iz odnosa njene realne duine i
duine izmjerene na kinogramu izraunava se numerika vrijednost razmjere (tj. izraunava
se koliko puta su duine vidljive na kinogramu umanjene u odnosu na njihove realne duine).
Na osnovu tako dobijenog kinograma, u fazi obrade se izraunavaju kinematike veliine koje
karakteriu kretanje tijela u vremenskom intervalu preoteklom izmeu dva uzastopno
prikazana poloaja tijela. Ova metoda se naziva klasinom kinematografskom metodom.
Slika 1.
13
tijela ovjeka zasnivaju se na dostignuima savremene tehnologije kao to je detekcija
infracrvene svjetlosti ili ultrazvuka i primjena razliitih elektronskih telemetrijskih sistema.
Ova grupa metoda se zajedniki naziva videografskom (ili metodom aktivnih markera).
Ovako dobijeni rezultati se tokom samog mjerenja dovedu u laboratorijski raunar koji
registruje poloaje ovih taaka, prikazuje kretanje odgovarajuih segmenata tijela i, po
potrebi, izraunava druge kinematike veliine ( brzinu, ubrzanja, zglobne uglove, itd.). time
cijeli postupak znatno dobija na brzini i tanosti, u odnosu na ve pomenutu klasinu
kinematografsku metodu. Koritenjem dvije kamere koje isto kretanje snimaju pod uglom,
ova varijanta kinematografske metode omoguava i trodimenzionalnu analizu kretanja tijela.
Meutim, osim visoke cijene potrebne opreme i sloene kalibracije, ove metode pokazuju
mane pri snimanju rotacionih kretanja, kada kamere pomenute emisione (ili refleksione)
objekte u nekim fazama ne vide, ili se oni dislociraju u odnosu na figurativnu taku koju
reprezentuju.
Ilustracija snimanja kretanja ovom metodom prikazana je na slici 2., gdje su markeri prikazani
kruiima postavljenim na sagitalnim projekcijama centra zglobova, a na zadnjoj strani
kamere je prikazana slika koju ona vidi - x i y koordinate svakog markera.
Slika 2
14
2.1.2. Faza obrade
Platforma sile ( ili tenziometrijska platforma ) predstavlja mjerni sistem koji tokom izvoenja
eksperimenta registruje vektor sile kao jedinicu vremena, koja djeluje na povrinu platforme.
15
To znai da se istovremeno mjere sve tri komponente ovog vektora (Fx, Fy i Fz), kao lokacija
njegove napadne take-koordinate take na povrini platforme slika 4.
Slika 4.
Elektrini signali koje platforma sile poslije pojaavanja daje na svom izlazu kao direktni
rezultat mjerenja, vrlo su pogodni za registrovanje ili dalju obradu modernim elektronskim
sistemima. Zbog toga ove plaforme imaju iroku primjenu u mjerenjima sile relacije podloge
pri fundamentalnim ili drugim sloenim kretanjima ovjeka, mjerenju udarnih impulsa (npr.
impulsa udarca u boksu ili impusa lopte), kao u mjerenju sile interakcije ovjek - sprava (npr.
fiksiranjem gimnastike sprave za platformu) slika 5.
16
Slika 5.
Slika 6
Ova metoda (skraeno EMG) se bazira na mjerenju bioelektrinih signala koji nastaju
protokom jona kroz membranu ekscitovane miine elije. Signal mjeren na elektrodama
postavljenim na povrinu koe iznad tretiranog miia je kvazi periodinog oblika i njegov
17
izgled pri miinoj aktivaciji i relaksaciji je prikazan na slici 7.a Rektifikacijom ovog
signala (tj. ispravljanjem - slika 7.b) i filtrovanjem (tj. zaravnjivanjem, uklanjanjem
naizmjenine komponente signala - slika 7.c) dobija se oblik pogodan za procjenu stepena
aktivnosti miia, odnosno, sile i njenog impulsa tokom njegovog aktivnog mehanikog
djelovanja u sistemu tjelesnih poluga.
Zbog toga EMG mjerenja u biomehanikim mjerenjima daju podatke do kojih se ne moe
doi na drugi nain. Naime, klasina biomehanika mjerenja mogu da pokau samo koliko
rezultujui miini moment djeluje u nekom zglobu, ali ne i koji mii u njemu uestvuje.
EMG metoda, meutim, ne samo da utvruje koji su miii aktivni pri odreenom pokretu,
ve i koliko je vrijeme njihovog mehanikog djelovanja (interval t1 - t2, slika 7.c).
Uz to, mogue je procijeniti i miinu silu u bilo kom trenutku mjerenja, kao i njen ukupni
impuls (proporcionalan povrini osjenene povrine pod krivom) itd.
Slika 7
18
Slika 8
a) b)
Slika 9
Sloenost aparata za kretanje ovjeka zahtijeva i sloene mjerne instrumente i sloene metode
za mjerenje njegovog kretanja. Ti zahtjevi mogu da se sistematizuju u etiri osnovna
zahtjeva i to:
19
2. Na osnovu numerikih vrijednosti direktno mjernih, izraunavaju se i indirektno
mjerne veliine,
3. Ovi rezultati se na pogodan nain registruju,
Takve mogunosti ne prua ni jedan pojedinani mjerni instrument pomenut ranije, ve se,
kao i u drugim naunim disciplinama slinih zahtjeva, koriste tzv. mjerni sistemi. Njihov ulaz
ini vei broj mjernih instrumenata koji simultano mjere relevantne veliine. Rezultati
njihovih mjerenja u obliku elektrinih signala najprije prolaze tzv. fazu primarne obrade
(pojaavanje, filtrovanje), a zatim se smjetaju u raunar.
Raunar istovremeno (on line) ili naknadno (off line) izraunava ostale veliine i
prikazuje ih tabelarno i grafiki na monitorima, tampaima ili ploterima. Kao primjer moglo
bi da poslui mjerenje na bilo kom sloenom kretanju ovjeka. Naime, da bi se o tom kretanju
stekla to potpunija slika, mora se koristiti vei broj biomehanikih metoda.
Elektrogoniometrima bi se direktno mjerili zglobni uglovi, EMG elektrodama aktivnost
miia, a tenziometrijskom platformom sila reakcije podloge. Ti podaci se najprije pojaavaju
i filtruju u svojim jedinicama, a zatim digitalizuju i memoriu u raunaru (tzv. akvizicija
podataka preko analogno/digitalnog, ili krae A/D konventora). Poslije toga se iz direktno
mjernih veliina izraunavaju indirektno mjerene.
20
ELEKTROGONIO ELEKTROMIOGR PLATFORMA
METAR AF SILE
RAUNAR
Slika 10
21
Slika 11
Tabela 1.
Duina L metar M
Masa m kilogram Kg
Vrijeme t sekunda S
Termodinamika T kelvin K
temperatura
22
Jaina svjetlosti I kandela Cd
Tabela 2.
Tabela 3.
23
Ugaono ubrzanje = /t2= a/r radijan u sekundi na rad s-1
kvadrat
24
3.ELEMENTI I FUNKCIJA LOKOMOTORNOG APARATA
Lokomotorni aparat ovjeka (LMA) predstavlja njegov kotano - zglobno - miini sistem
koji mu omoguava promjenu poloaja u prostoru i sve druge voljne mehanike pokrete.On se
sastoji iz dva dijela i to: aktvni i pasivni dio.
U aktivni dio aparata za kretanje spadaju miii, i to skeletni miii jer jedino oni posjeduju
vlastitu motoriku, dok njegov pasivni dio ine kosti i zglobovi.
2.6. Kosti
Ploice kotanog tkiva (lamele) su zbijene na povrini kostiju (zbijeno tkivo), a u njenoj
dubini one obrazuju kotane gredice koje su meusobno isprepletene i odvojene upljinicama
(sunerasto kotano tkivo), u kojima se nalazi kotana sr. Svaka kost je po cijeloj povrini
prekrivena pokosnicom u kojoj se nalaze mlade kotane elije (osteoblasti). U dubini kostiju
nalaze se krupnije kotane elije (osteoklasti) koje rastvaraju kotano tijelo. Ovakva
antagonistika uloga dviju vrsta kotanih elija omoguava svakoj kosti osnovnu vitalnost.
Svaka kost se u toku ivota istovremeno neprekidno rui i obnavlja (periostalna geneza).
Kad se dijete rodi ima 350 kostiju. Kod odraslih ljudi ima 206 kostiju. 5% ljudi raa se sa
jednom do 12 kostiju vika.
kratke kosti,
duge kosti,
pljosnate kosti.
25
Duge kosti formiraju ekstremitete.Kod ovih kostiju jedna dimenzija je vea (duina), u
odnosu na druge dvije dimenzije (irirna i dubina).Svaka duga kost ima svoje tijelo (dijafizu) i
dva okrajka (epifize).Okrajci kostiju ulaze u satav zgloba i proireni su radi smanjenja pritiska
u njemu.
Pljosnate kosti najee imaju zatitnu ulogu i tite osjetljive organe od mehanikih povreda
(kosti lobanje), ulogu potpornog korita (karlina kost) i kao oslonac nekoj drugoj kosti
(lopatica kao oslonac ramenjai).Za njih je karakteristino da imaju dvije dimenzije vee
(irina i duina), a jednu manju (dubina).
U toku ivota svaka se kost istovremeno neprekidno rui i obnavlja (periostalna geneza).
Ovakav bioloki aksiom omoguava da se svaka kost, do izvjesne mjere, prilagodi formom
onom poloaju koji je u toku ivota najee zauziman. Svaka kost je tokom evolucije
formirala takav oblik kakav najbolje odgovara funkciji za koju je namjenjena.
Zakonitosti hipertrofije analogno vrijede i za kosti, mada takve promjene imaju drugaiji
karakter.
Zakon transformacije kostiju iz 1892. prema Julius Wolff-u glasi: svaka sila koja trajno ili
vrlo esto djeluje na odreenu kost skeletnog sistema, dovodi do ovravanja te kosti,
tj. poveavanja gustine kotanih elija i debljine kosti.
Poznato je da kosti sportista kalcificiraju, odnosno postaju tee a kosti koje su imobilizirane
dekalcificiraju, kost se stanjuje. Poveano fiziko optereenje ima stimulativan efekat na
kotanu depoziciju.
Najvru supstancu ovjekovog tijela predstavljaju kosti. Kosti diktiraju stalni oblik tijelu,
suprostavljaju se istezanju i pritisku kako unutarnjih tako i spoljnih sila a svojom vrstinom i
oblikom uslovljavaju nain kretanja. U kretanju ovjeka veliku ulogu imaju duge, cjevaste
kosti koje nisu jednakomjerno graene, gledajui njihov presjek. U sutini, imaju tanje tijelo
(dijafize) i proirene okrajke (epifize).
Vea povrina uzglobljavanja potrebna je radi smanjenja pritiska u samom zglobu.U ovom
sluaju potrebno je razlikovati pritisak od sile.
P = F/S
26
Svaki zglob e posjedovati veu radnu sposobnost, ako je u njemu manje trenje. Manje trenje
e biti ako u zglobu vlada manji pritisak,a manji pritisak e biti ako je zglobna povrina vea.
Duge kosti nisu ni sasvim ravne. One imaju luni oblik da bi se lake i sa umjerenim
elasticitetom, suprostavile pritiscima kojima su izloene po uzdunoj osi kosti. Definitivno je
dokaznao da se taj luk formira tokom ivota kao odgovor na spoljne sile koje dijeluju na
ovjeka. I pored elasticiteta cjevastih kostiju, u biomehanikim analizama ih posmatramo kao
savreno krute poluge. Kada se sila koja djeluje na kost povea do te mjere da ona vie
nemoe odgovoriti elastinom reakcijom, ista prelazi u plastinu.
Proces kotane adaptacije je vrlo spor proces. Smatra se da tipina zakrivljivanja dugih kostiju
traju cijelog ivota. Pored toga, dokazano je da procesovravanja kostiju treningom i proces
dekalcifikacije po prestanku treninga mjeri godinama. Naravno prosec kalcifikacije je puno
sporiji od procesa dekalcifikacije. O ovakvim pojavama moramo voditi rauna u planiranju
sportskog treninga i primjeni kineziterapije u rehabilitaciji. Iz ovakvog procesa proizilazi i
fenomen neusklaenosti vrstoe pojedinih elemenata lokomotornog aparata, kod mladih
sportista, to moe za posljedicu imati akutne i hronine povrede.
U optem znaenju polugu predstavlja svaki tap koji je u jednoj taki vezan tako da se oko
nje moe obrtati. Svaka cjevasta kost u sastavu dijela tijela ili sistema kratkih kostiju u
sastavu dijela tijela u aparatu za kretanje ponaaju se kao poluge. Da bi se moglo pristupiti
analizi uzroka mirovanja i kretanja pojedinih dijelova tijela i cijelog tijela neophodno je
poznavati te proste maine i sve zakonitosti u vezi sa njima. Svaki tap koji je u jednoj svojoj
taci vezan i oko nje se moe obrtati predstvlja prostu mainu ili polugu.
Taka gdje je poluga privrena naziva se taka obrtanja ili taka oslonca. Svaka sila
dejstvuje na polugu od take oslonca na odreenom rastojanju, odnosno kraku. Najkrae
rastojanje od take oslonca do napadane linije sile naziva se krak sile. To je upravno
rastojanje od take oslonca do napadne linije sile.
Da bi dva tereta ili teret i sila bili u ravnotei potrebno je da njihova rezultanta prolazi kroz
taku oslonca (taku obrtanja).
Uslov ravnotee je G x g = M x f
27
Slika 12
Vrste poluga:
jednokraka poluga,
dvokraka poluga.
Dvokraka poluga je poluga kod koje sile djeluju u istom smjeru, nalaze se sa suprotnih
strana take oslonca.
Slika 13
28
Teite glave predstavlja napadnu taku sile gravitacije,
Sila miia opruaa u potiljanom zglobu, koja se odreuje fiziolokim presjekom, a njena
napadna taka je centar pripoja u potiljanom zglobu.
Jednokraka poluga je poluga kod koje sile dejstvuju u suprotnom smjeru, a nalaze se sa iste
strane take oslonca.
Blia sila od take oslonca je vea, a udaljenija sila od take oslonca je manja.
Sila miia (M), bar jednom svojom komponentom dejstvije vertikalno na gore.
Poluge brzine su takve kod kojih sila miia dejstvuje blie taci oslonca.
Slika 14
29
Slika 15
Sila gravitacije (G), prdstavlja teina potkoljenice i stopala, ija je napadna taka zajedniko
teite potkoljenice i stopala. Krak sile (g), je najkrae rastojanje od centra obrtanja do
napadne linije sile gravitacije. Sila miia (M), predstavlja silu miia pregibaa u zglobu
koljenaa njenu napadnu taku centar prifernog pripoja tih miia koji se nalaze na zadnjoj
stranigornjeg okrajka potkoljenice. Krak sile miia (f), predstavlja najkrae rastojanje
povueno od centra obrtanja do napadne linije sile miia. Centar obrtanja je centar zgloba
koljena. Da bi se potkoljenica odrala u datom poloaju, potrebno je da sila miia (M) bude
toliko puta vea od sile tee (G), koliko je puta krak sile miia manji od kraka sile tee.
Poluga sile je takva poluga kod koje sila miia (M), dejstvuje dalje od take oslonca.
Slika 16
30
Primjer poluge sile u satavu aparata za kretanje ovjeka je podlaktica sa akom.
Silu gravitacije (G), prdstavlja teina podlaktice i ake, ija je napadna taka zajedniko
teite podlaktice i ake. Krak sile (g), je najkrae rastojanje od centra obrtanja do napadne
linije sile gravitacije. Silu miia (M), predstavlja tangencijalna komponenta ramenini -
binog miia, a njena napadna taka je u centru perifernog pripoja na distalnom dijelu
podlaktice. Krak sile miia (f), predstavlja najkrae rastojanje povueno od centra obrtanja
do napadne linije sile miia. Centar obrtanja je centar zgloba lakta.
2.7. Zglobovi
Zglob je mjesto gdje se spajaju dvije ili vie kostiju od kojih je obino okrajak jedne kosti
ispupen i naziva se glava kosti, a okrajak druge kosti i udubljen i predstavlja aicu kosti.
Omoguavaju kostima da se nesmetano pokreu u raznim pravcima, da se vri bezbroj
kompleksnih pokreta u gotovo svim pravcima i to vrlo glatko i uz veoma malo trenja.
Ovo se postie zahvaljujui tome to su krajevi kosti koje su meusobno povezane zglobom
prekrivene hrskavicom koje se taru jedna o drugu.
Osim toga, u zglobu se nalazi bjeliasta, tzv. sinovijalna tenost, gusta kao ivo bjelance koja
ima ulogu "ulja za podmazivanje" kao kod maine, jer smanjuje trenje.
Slika 17
31
3.2.1. Prema mogunosti kretanja mogu biti:
Nepokretni zglobovi,
Polupokretni zglobovi,
Pokretni zglobovi,
Nepokretni zglobovi
Nisu od neposrednog interesa za realizaciju lokomotornih funkcija. Oni predstavljaju uroene
srasline, i to kotane (krsni prljenovi), hrskavine(zavretak kotanih dijelova prednjih
krajeva rebara; preponska simfiza) i vezivne (avovi lobanje) prirode. Njihova je funkcija u
osnovi statika, pomou njih se vie vri privrivanje nego kretanje.
Polupokretni zglobovi
Vezuju kratke kosti snanim zglobnim aurama i vezama.Kod ovih zglobova kosti su spojene
meukotanim vezama ili hrskaviavim kosturom.To su zglobovi izmeu kostiju ruja i
doruja,noja i donoja,kimenih prljenova i sl.
Pokretni zglobovi
To su centri pokreta u aparatu za kretanje.Obuhvataju najmanje dva kotana okrajka
uglavnom dugih kostiju.U nekim zglobovima se nalaze vezivno - hrskavine ploe ( diskusi,
meniskusi ), radi upotpunjavanja kontakta izmeu zglobnih povrina.
jednoosovinski zglobovi,
dvoosovinski zglobovi,
troosovinski zglobovi,
Jednoosovinski zglobovi (cilindrini) su zglobovi u obliku arke (na vratima). Jedan kotani
okrajak jednoosovinskog zgloba je valjkasto ispupen,a drugi odgovarajue valjkasto
izdubljen. U takvom zglobu jedino kretanje predstavlja rotacija oko jedne ose.
Na slici 18. prikazan je uproen model jednoosovinskog zgloba.
Slika 18
32
Za jednoosovinske zglobove tipino je: pregibanje - opruanje.
Primjer elipsoidnog zgloba je skoni zglob stopala, a za primjer sedlastog zgloba moe da se
uzme zglob izmeu prve metakarpalne kosti i karpusa (korjena ake).Za dvoosovinske
zglobove tipino je: pregibanje opruanje; odvoenje - privoenje.
Tipini troosovinski zglobovi su zglobovi ramena i kuka. Zglob ramena omoguuje rotaciju
humerusa ak i oko njegove uzdune ose, to ruci daje izuzetno veliku pokretljivost. Ako se
pri kretanju zgloba predu njegove dozvoljene granice slobode, dolazi do iaenja (luksacija)
zgloba.
Slika 19
Za troosovinske zglobove je karakteristino izvoenje pokreta u sve tri ravni i oko sve tri ose
prirodnog koordinatnog sistema: circumductio.
33
Varijacija odvoenje - privoenje je suprotstavljanje (opositio) i pokret suprotan
suprostavljanju (repositio).Ove pokrete vri palac ruke kada se kree ka malom prstu i
udaljava od njega.
ovjek se kree u tri ravni prirodnog koordinatnog sistema i tom prilikom se vre obrtanja
oko sve tri ose tog sistema.
Slika 20
34
a) b) c)
Slika 21
eona ili frontalna ravan, ( F ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na prednju i zadnju
polovinu, ukoliko prolazi kroz teite tijela u normalnom uspravnom stavu,Pokreti u eonoj
ravni su pokreti desno - lijevo.
Sagitalna ili profilna ravan, ( S ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na desnu i lijevu
polovinu.Pokreti u sagitalnoj ravni su pokreti naprijed - nazad.
Horizontalna ili vodoravna ravan, ( H ), dijeli ovjeiji aparat za kretanje na gornju i donju
polovinu.
eona (frontalna ) osa (fr), se prostire lijevo - desno i poloena je u eonoj ravni.Okretanje
oko eone ose vri se u sagitalnoj ravni.
Vertikalna osa (Vr), se prostire gore - dole.Okretanje oko vertikalne ose vri se u
horizontalnoj ravni.
pregibanje (flexio),
odvoenje (abductio),
okretanje (rotatio) u polje,
opruanje (exstensio),
privoenje (aductio),
okretanje (rotatio) unutra.
35
Zglobni sistem (Juncturae ili systema articulare) ine zglobovi i njima pridruene kosti i
sveze.
Graa i podjela spojeva izmeu kostiju: Juncturae ossium, spojevi meu kostima, dijele se u
dvije osnovne skupine prema tkivu koje spaja kosti:
Synarthrosis (sinartroza) je nepokretni kotani spoj, koji moe biti vezivni (junctura
fibrosa), hrskavini (junctura cartilaginea), i kotani (junctura ossea).
Junctura synovialis (articulatio ili diarthrosis, diartroza) je pokretni kotani spoj, tj. zglob
pravom smislu.
36
Slika 23
37
Volarna strana - strana ruke koja se nastavlja u dlan,
dorzalna,
Miii
3.3.1. Osobine miinog vlakna
Skeletni miii sastoje se od mnogo hiljada paralelnih i na razne naine grupisanih miinih
vlakana. Svako miino vlakno ima jednistveno svojstvo da se usljed fizikohemijskih
procesa koji se u njemu odigravaju, gri (kontrahuje) i oputa. Jedno miino vlakno, kada je
potpuno oputeno i nije optereeno nekim teretom s polja, sem sopstvenom teinom, nalazi se
u odreenom napetom stanju. To stanje se naziva t o n u s i predstavlja povoljnu osnovu za
brzu kontrakciju. Kada miino vlakno primi elektrini stimulus preko nerva koji je za njega
pripojen, on e se kontrahovati. Prilikom svoje maksimalne kontrakcije vlakno se prosjeno
skrati za jednu treinu svoje duine koju je imalo u neaktivnom (distrahovanom) stanju. Ako
se nekom spoljanjom silom mii ratsegne, njegova se duina opet poveava za jednu treinu
osnovne duine. Na osnovu navedenog, maksimalna duina spoljanjom silom rastegnutog
miinog vlakna (i itavog vretenastog miia), i minimaln aduina kontrahiranog vlakna
stoje u odnosu kao 2 : 1.
Vretenasti miii se odlikuju velikom duinom miinih vlakana. Ovi miii najmanje
odstupaju od pravila simetrije. Rezultanta njihovog djelovanja se u osnovi poklapa sa
uzdunom osom miia. Pripoji su svedeni na najmanju povrinu te se geometrijski mogu
uporediti sa takama pa je lako odrediti rezultantu povlaenjem linije od take jednog do
take drugog pripoja. Intenzitet se odreuje veliinom fiziolokog presjeka. Snana trakcija
nije odlika ovih miia, ali zato moe djelovati na dugom putu koliko se izgubi na sili, dobija
se na putu odnosno brzini.
Perasti miii se odlikuju kratkim vlaknima. Imaju specifinu grau. Tetiva se duboko uvlai
u centralni dio miia tako da se miina vlakna pruaju koso u polje. Vlakna su kratka, ali ih
38
ima mnogo. Rezultanta se odreuje povlaenjem linije od centra jednog do centra drugog
pripoja. Intenzitet se odreuje fiziolokim presjekom koji je veliki zbog broja vlakana pa su
perasti miii snani miii. Fizioloki presjek bi imao oblik omotaa kupe. Prilikom rada
zbog snane trakcije dobija se na sili, a izgubi na putu, odnosno brzini. Kod perastih miia se
sile miinih vlakana ne slau u R sile miia, ve se sila svakog vlakna razlae na
komponente. Komponente upravne na pravac prostiranja miia se potiru, a komponente
paralelne sa tim pravcem se sabiraju i njihov zbir predstavlja R djelovanja perastog miia.
Lepezasti miii bi se geometrijski mogli predstaviti trouglom, gdje bi se jedan pripoj mogao
uporediti sa takom, a drugi sa linijom. Miina vlakna se zrakasto koncentriu od pripoja koji
ima oblik linije ka pripoju koji ima oblik take. Vlakna su obino grupisana u snopove.
I lepezasti i etvrtasti miii imaju pljosnati oblik koji se u evoluciji ovjeka formirao u
smislu odgovaranja na potrebe za raznovrsnom kontrakcijom, u smislu formiranja vrlo blagih
oblina koje jedinki ne smateju da se provlae kroz razne sredine, da ne ometaju pokrete
najveih amplituda.
Mii predstavlja silu i kao takav izraava se kao vektor. U biomehanici se susreemo s
veliinama koje nazivamo skalari i vektori, pa je iz tog razloga potrebno podsjetiti se na to ta
su skalari, a ta vektori.
Skalari ili skalarne veliine su takve veliine koje su potpuno odreene svojom brojanom
vrijednou (ime im potjee od mjesta na skali brojeva). Tako su npr. skalarne veliine
vrijeme, temperatura, masa, specifina teina itd. Poto su skalari pozitivni ili negativni
realni brojevi, raunanje se izvodi na isti nain kao i sa spomenutim brojevima.
Veliki broj zakona u mehanici moe se predstaviti preko objekata koji se kreu
pravolinijski.Meutim, u kineziologiji se susreemo sa mnogo sloenijim kretanjima koji se
odvijaju po horizontali i po vertikali, kao to su skokovi, bacanja, udarci, umjetniko klizanje,
akrobatika itd. Definisanje poloaja, brzine i ubrzanja kao i njihove veze mogue je prikazati
pomou vektora.
Vektori ili vektoreske veliine su fizike veliine koje su definisane brojnom vrijednou
(intenzitetom), pravcem i smjerom. Dakle, za razliku od skalara, vektori pored brojne
vrijednosti (intenzitet, apsolutna vrijednost), imaju dodatne karakteristike koje ih odreuju, a
to su pravac i smjer. Vektorsku veliinu ili vektor grafiki predstavljamo orijentisanom dui
iji pravac prikazuje pravac vektora, strelica oznaava smjer vektora, a veliina duine
njegovu brojnu vrijednost (kod miia, intenzitet).
39
A B
Jednakost vektora
Za dva vektora a i b kaemo da su jednaka, ako imaju vrijednost i isti smjer, tada vai a = 6.
Sabiranje vektora
Sabiranje vektora se moe vriti na osnovu nekoliko pravila i to:
-pravilo trougla,
-pravilo paralelograma,
-pravilo kosinusa i
-pravilo mnogougaonika.
Oduzimanje vektora
40
U biomehanici koristimo vektorske veliine kao to su: sila, brzina, ubrzanje, uglovna
brzina, moment sile, moment sprega itd.
Prvi nain je taj da se vektori dijele na: vektore vezane za taku, klizee vektore i slobodne
vektore.
Druga klasifikacija diferencira vektore na polarne i aksijalne. Tako su npr. polarni vektori:
brzina, ubrzanje, sila, vektor poloaja itd., a aksijalni (osni) vektori: uglovna brzina, ugaono
ubrzanje, moment sile, moment impulsa i dr.
Kao i svaka sila, i sila miia moe se posmatrati kao kao uzrok koji je u stanju da promijeni
stanje mirovanja ili stanje kretanja nekog tijela. U statici je sila vektorska veliina i odreena
je sa etiri elementa, pa je prema tome i silu miia neophodno odrediti pomou istih
elemenata.
Mii u cjelini kao silu predstavlja sveukupan broj i raspored njegovih vlakana, intenzitet
njihovog djelovanja, pravac djelovanja, smjer i smisao djelovanja i napadnu taku sile miia.
Dakle, kod skeletne muskulature intenzitet djelovanja se dozira, regulie dok kod sranog
miia koji radi po zakonu sve ili nita, svaka kontrakcija (faza sisole) vri se maksimalnim
intenzitetom.
Smjer djelovanja miia je od pokretnog ka nepokretnom pripoju tog miia (od mobilnog ka
fiksnom dijelu).
Napadna taka sile miia nalazi se u centru pokretnog miia pripoja. Ona je blie odreena
takom gdje kroz povrinu pokretnog pripoja prolazi miina rezultanta.
Napadna linija ili pravac se poklapa sa rezultantom svih djelujuih miinih vlakana.
U odnosu na posljedice koje mogu izazvati vektori koji djeluju na neko tijelo materijalne
prirode, vektori se mogu podijeliti na klizee vektore, vektore vezane za taku i na slobodne
vektore.
41
3.3.4 Inervacija miia
Skeletne miie inervie somatski nervni sistem, koji stoji pod uticajem nae volje.
Nadraaj za voljno izvoenje pokreta polazi iz motornih elija kore i silazi centralnim
motornim neuronom do prednjih rogova kimene modine.
Iz prednjih rogova kimene modine polaze Alfa i Gama motorna vlakna koja vre inervaciju
miia.
Od ukupnog broja motornih vlakana 7/10 ine Alfa motorna vlakna, a 3/10 Gama motorna
vlakna.
Alfa motoneuron
Alfa motorna vlakna su debela i tanka. Debela vlakna inerviu miie koje izvodi fazike i
brze kontrakcije, a tanka miie koji izvode tonine, spore i snane kontrakcije.
Alfa motorno vlakna u sastavu mjeovitog ivca ulazi u mii i tek tamo se iz njega izdvaja
akson, i svaki rava na vei broj granica koje se zavravaju motornom ploom,
neuromiinom vezom, na sredini svake miine elije.
Motorna jedinica
Motorna jedinica ili neuromiina jedinica predstvalja skup miinih elija inervisanih
jednom nervnom elijom. To je istovremeno i funkcionalna jedinica miia, jer se pod
dejstvom razdraenja sve miine elije kontrahuju istovremeno.
Broj miinih elija inervisanih jednom nervnom elijom, jednim neuronom, je rezlliit i
kree se od 3-2000, to zavisi od funkcije miia.
Brzi miii. Miii koji imaju finu funkciju i u kojima preovlauju blijeda miina vlakna,
bolje su inervisana, jer zahtijevaju bolju neuromiinu kontrolu.
U njima jedna nervna elija, neuron, inervie manji broj miinih elija. Tako naprimjer, u
miiima lica i oka, koji izvode vrlo fine i precizne pokrete, jedna nervna elija inervie 3-10
miinih elija.
Spori miii. Kod miia koji vre tonine kontrakcije i imaju vei broj miinih vlakana
tamne boje, jedna nervna elija inervie vei broj miinih vlakana, to ukazuje da je nervna
kontrola grublja. Ukoliko je mii vei i snaniji, to je vei broj miinih vlakana koje
inervie jedna nervna elija. Postoji odreeni odnos, tzv. inervacioni odnos izmeu broja
nervnih vlakana, koja inerviu miina vlakna, i ukupnog broja miinih vlakana u miiu. to
42
je inervacioni odnos manji, to je nervna kontrola finija, a pokreti precizniji i bolje
koordinirani. Inervacioni odnos se moe utvrditi brojanjem miinih vlakana na miinom
preparatu pod elektronsikim mikroskopom. Tako je utvreno da m.soleus i ekstenzori stopala
imaju inervacioni odnos 1:120, m.extensor dig.longus i ekstenzori prstiju stopala imaju odnos
1:165.
Sva ispitivanja izvrena u ovom pravcu nedvosmisleno pokazuju da postoji jasan odnos
izmeu brzine pokreta i odnosa inervacije i strukturnih svojstava miia, kao to su intenzitet
poprene ispruganosti i odnos bijelih i crvenih vlakana.
Kontrakcija miine jedinice se nemoe izazvati, ako je jaina drai ispod odreenog nivoa.
Najmanji nivo drai koji dovodi do kontrakcije naziva se prag nadraaja. Kada se postigne
prag nadraaja neuromiina jedinica se kontrahuje maksimalno. To znai da se kontrahuju
sve miina vlakna intervisana tom nervnom elijom i to maksimalnom snagom.
Gama nervna vlakna takoer polaze iz motornih elija prednjih rogova kimene modine i
zavravaju se u miiu u neuromiinom vretenu. Nervne elije iz kojih polaze gama vlakna
su sitnije i nadraljivije , nego nervne elije iz kojih polaze Alfa vlakna. Gama vlakna donose
impulse iz sitnih motornih elija prednjih rogova u posebna vlakna skeletnog miia nazvana
intrafuzalna vlakna, koja predstavljaju dio neuromiinog vretena. Impulsi koji idu Gama
vlaknima, sinhronizovani su vremenski, po broju i intenzitetu sa impulsa koji idu Alfa
vlaknima. Efekat njegovog djelovanja ispoljava se na miinim vlaknima, odnosno
neuromiinoj jedinici i neuromiinom vretenu, istovremeno.
43
Neuromiino vreteno, predstavlja specijalni receptor, koji i igra vrlo znaajnu ulogu u
kontroli motorike.
Miii i tetive sadre u velikom broju, dvije posebne vrste receptora, koji funkcioniu ispod
nivoa svijesti, pa prema tome ne dovode do svjesnog uoavanja njihove funkcije.
To su:
Neuromiino vreteno ini grupa od 3-10 izmjenjenih miinih elija, tzv. intrafuzalnih
miinih vlakana. Ona se na krajevima stanjuju i privruju na ovojnicu miinih elija
motornih jedinica izmeu kojih su smjetene. Interafuzalno miino vlakno je izmjenjeno i
vrlo maloskeletno miino vlakno. U srednjem dijelu svakog od tih intrafuzalnih vlakana,
koja ine vreteno, ima samo nekolliko aktinskih ili miozinskih niti, ili ih uopte nema. Pri
kontrakciji intrafuzalnih vlakana, odnosno neuromiinog vretena, ovaj dio se ne kontrahuje.
U tom dijelu su smjetena elijska jedra i odatle polazi senzitivni nervi Gama sistema. Gama
motorna vlakna koja dolaze iz prednjih rogova kimene modine, ulaskom u mii, granaju se
i interviu krajeve neuromiinog vretena koji predstavljaju kontraktilni dio. Jedno Gama
nervno vlakno intervie jedno neuromiino vreteno.
Prema broju i rasporedu elijskih jedara, razlikuju se dvije vrste intrafuzalnih vlakana.
1) Vlakna sa jedrima u vreici (jedno od tri vlakna) u kojima je veliki broj jedra sabijen u
sredini suenog dijela intrafuzalnog vlakna, kao u vreici.
2) Vlakna sa jedrima u lancu (tri do sedam) su upola tanja i kraa od vlakana sa
jedrima u vreici. Njihova jedra su rasporeena u nizu, cjelom duinom suenja.
U suenom dijelu intrafuzalnih vlakana, gdje su smjetena elijska jedra, nalazi se receptorska
regija, odakla polaze senzitivna vlakna Gama sistema. Postoje dva tipa senzitivnih reciptora:
primarni ili anlospiralni i sekudarnih ili kitiasti.
44
Primarni zavretak
Primarni ili anulospiralni zavretak, spiralno se obavija oko jedra obje vrste intrafiulnih
vlakana u sammoj sredini receptivnog polja. Odatle dolaze debela vlakna tipa Ia promjera od
oko 17 mikrona ulaze u zadnje rogove kimene modine, nastavljajui direktno do prednjih
rogova kimene modine, kao monosinaptina vlakna.
Sekundarni zavretak
Sekundarni zavretak, ine obino dva tanja senzorina nervna vlakna tipa II, prosjene
debljine od oko 8 mikrona. Pod mikroskopom imaju izgled cvjetnih granica, zbog ega se
nazivaju jo i kitiasti zavreci, ma da i oni obavijaju intrafuzalna vlakna na isti nain kao
vlakna tipa Ia. Ova vlakna su gotovo iskljuivo na jedrima u lancu. Odatle polaze senzitivni
nervi Gama sistema, koji ulaze u kimenu modinu u predjelu zadnjih rogova gdje se
prekidaju kao i polisinaptini neuron, preko umetnutih, intersticijalnih neurona, uspostavljaju
kontakt sa motornim elijama u prednjim rogovima kimene modine.
Kad god se signali iz kore ili bilo kog drugog dijela mozga prenose do alfa-motoneurona,
uvijek se gotovo istovremeno nadrae i gama-motoneuroni, to nazivamo koaktivacija. To
uzrokuje istovremenu kontrakciju neuromiinih jedinica i neuromiinog vretena. Takvo
ponaanje oba sistema najvjerovatnije ima dvojaku ulogu.
Program dobijen iz vie djelova CNA-a dalje se u miiu kontrolie preko neuromiinog
vretena i Godijevog tetivnog aparata, na nivou kimene modine. Kontrola se vri
posredstvom refleksa na istezanje i optereenjem i smislu nadraaja (exscitatio) i priguenje
(inhibitio). Neuromiino vreteno i Godijev aparat, u slobodnoj interpretaciji, ponaaju
slino termostatu (termostat u bojleru). Dok tee zadati program impulsa, fiziko stanje
miia odravae se na odreenom nivou, tzv. prethodni nivo. Taj nivo moe biti relaksacija,
45
odnosno mirovanje miia, ili konstrukcija, statika ili dinamika, odreenog intenziteta.
Svaka promjena predhodnog stanja miia registruje se od strane navedenih receptora i
koriguje na nivou kimene modine. U sluaju da doe do nagloga istezanja miia reagovae
neuromiino vreteno preko oba svoja receptora i to: dinamikim refleksom na istezanje
preko anulospinalnog receptora i statikim refleksom na istezanje preko primarnog
anulospinalnog i sekundarnog ili kitiastog zavretka.
U mirovanju postoji konica koja onemoguava klizenje aktinskih niti. Tu konicu predstavlja
manjak jona kalcijuma u miofibrilama.
Kontarakciju aktivira akcioni potencijal koji stie iz nervnog sistema. On putuje membranom
miinog vlakna i preko retikula stie do miofibrila.
Akcioni potencijal aktivira jonsku pumpu koja oslobaa dovoljnu koliinu jona kalcijuma koji
difudiraju u miofibrile.
Joni kalcijuma pobude odreene sile koje privlae fidamente, odnosno dovode do klizanja
aktina izmeu niti miozina.
46
vlaknu (izuzev u 2% sluajeva) postoji samo jedna ploica, jedna neuro muskularna veza koja
se nalazi na sredini miinog vlakna, tako da se nadraaj ravnomjerno iri prema krajevima
miinog vlakna. Ovakvo irenje omoguava da se skoro sve sarkomere istovremeno
konrahuju. Nadraaj koji stigne u miinu eliju iri se povrinom membrane koja je toliko
debela da struja nemoe prodrijeti u unutranjost miine elije ako bi podraila miofibrile.
To se postie preko T-cjevcica sarkoplazmatinog retikula. Poto T-cjevice prolaze kroz
itavo tijelo miine elije od jedne do drugu strane to omoguava da retukul otpusti jone
kalcijuma u neposrednoj blizini miofibrila. U skeletnoj muskulaturi svaka sarkomera sadri
dva sistema T-cjevica: krune i uzdune.
Splet ovih cjevcica, tzv. sarkoplazmatini retikul ima posebno svojstvo da sadri veliku
koliinu jona kalcijuma. Nadraivanjem oblinje T-cjevice joni kalcijuma ulaze u citoplazmu
miine elije i dovode do kontrakcije oblinje miofibile.
Motorna ploa ili neuromisicna veza predstavlja zavretak motoneurona, preko koje se nervni
nadraaj prenosi na mii.
Prijenos nadraaja sa nervne ploe na miinu eliju vri se tako to se u citoplazmi nervne
ploe stvara odreena koliina acetil-holina. Energiju za njegovu sintezu daju mitohonrije.
Stvoreni acetin holin brzo u obliku mnogobrojnih sinaptikih mjehuria (oko 300 hilljada)
prelazi u sinaptiki ljeb gdje dolazi u kontakt sa povrinom membrane miine elije
pobuujui njenu kontrakciju. Djelovanje acetin holina na miinu eliju traje vrlo
kratko,sveka 1 mili sekundu.U sinaptikom ljebu nalazi se enzim holinesteraza koji brzo
razara acetin holin i neutralie njegovo dejstvo i tako stvara uslove za sljedeu kontrakciju.
Ocjena 2 (25% miine snage) mii je u stanju da izvri pokret u punom obimu
uz iskljuenje zemljine tee,
47
Ocjena 3 (50% miine snage) mii je u stanju da izvede pokret u punom
obimu uz savlaivanje zemljine tee,
Ocjena 4(75% miine snage)- mii je u stanju da izvede pokret u punom ibimu
uz savlaivanje izvesnog otpora,
Ocjena 5 (100% miine snge)- mii je u stanju da izvri pokret u punom obimu
uz savlaivanje maksimalnog otpora.
48
b) Terapijski
c) Rehabilitaciono
Pasivne vjebe
Pri ovim vjebama koriste se pasivni pokreti pojedinih djelova ekstremiteta. Ove pokrete
pacijent nije u stanju da sam izvede.
Odsustvo miine kontrakcije ili njena redukcija u pogledu uestalosti i intenziteta uslovljava
smanjenje miine snage i atrofiju miia. Remeti se normalna ishrana miinih elija. Dolazi
do smanjenja protoplazmine mase, a prije svega do smanjenja sadraja specifinih mistinih
proteina, aktina i miozina, to uslovljava smanjenje miine snage i izdrljivosti miia u
vrenju rada. Usljed smanjenja obima pokreta dolzi do gubitka elastinosti mekih tkiva, a
prije svega do skraenja miinih vlakana, koje, ako due traje, prelazi u kontrakturu.
U kotanom sistemu, usljed inaktiviteta, dolazi do mobilizacije kalcijuma iz kostiju,
uslovljavajui njihovu demineralizaciju i osteoporozu.
49
Metabolizam- U uslovima inaktiviteta dolazi u poetku do smanjenja mezabolizma i porasta
tjelesne teine. Dui inaktivitet uslovljava negativan bilans, posebno azota, a takoer i
kalcijuma, uz malapsorpciju masti. Nastupa mravljenje, a tkiva gube viskozoelastinu
plastinost. U uslovima vrlo dugog opteg inaktiviteta, moe doi do inanicije i marazma.
Poremeen je metabolizam vode i elektrolita, pri emu se izluuju velike koliine natrijuma i
kalcijuma.
La motion c'es la vie (kretanje znai ivot), - ovaj aksiom od osnovnog biolokog znaaja,
posebno se potvruje onda, kada iz bilo kog razloga, a prije svega usljed oteenja pojedinih
elemenata neuromiino skeletnog aparata, nastupi inaktivitet.
Inaktivitet predstavlja nefizioloko stanje. Moe biti uslovljen bilo restrikcijom pokreta u
pojedinom zglobu, bilo prodoenim leanjem, bilo imobilizacijom,koja predstavlja ekstremni
vid inaktiviteta. Nepovoljno djelovanje inaktiviteta je mnogostruko i ono se odraava prije
svega na neuromiinoskeletni aparat, kardiovaskularni, respiratorni aparat, kao i na
metabolizam.
50
Obrtni moment sile miia,
Miini rad i spoljanje sile,
Kinetiki lanci,
Neke specifinosti rada viezglobnih miia.
Miii u organizmu djeluju preko kotanih poluga.On jednim dijelom svojih vlakana
proizvodi pritisak na zglob,a drugim dijelom proizvodi kretanje.
Zbog postojanja fiksne take u zglobu, dejstvo miia se razlae na komponente tako da jedna
komponenta dejstvuje prema centru zgloba, i ona se zove radijalna komponenta (R). Druga
komponenta je upravna na radijalnu komponentu i zove se tangencijalna komponenta. Ova
komponenta dejstvuje u smislu kretanja (komponenta kretanja).
Veliina komponenti nije uvijek ista, iako je rezultanta uvijek ista veliina i ona zavisi od
veliine rezultante i veliine napadnog ugla koji zatvara rezultanta miinog dejstva sa linijom
koja spaja centar pokretnog pripoja sa centrom obrtanja.
Kada se dvije kosti nau pod uglom od 180 mii nebi mogao proizvesti kretanje iako bi se
protezao kroz sredinu kostiju.Miii su pripojeni na povrini kostiju, a pripoji su im na
zglobnim ispupenjima to im daje mogunost da se iz tog ugla pokrene kost.
Primjer za ovaj sluaj je u zglobu lakta, gdje su uslovi za pokret najnepovoljniji, jer je
radijalna komponenta najvea, a tangencijalna komponenta koja izaziva kretanje najmanja.
Ako bi vrijednost ugla bila nula (0), tada bi radijalna komponenta bila maksimalna, a
tangencijalna komponenta bi bila nula (0). Tada miina sila nebi mogla izvriti pokret.
51
Kada sile djeluju na odreenom rastojanju od fiksne take radi se o obrtnom momentu, tj. o
vektoru koji je jednak proizvodu sile i kraka sile.
Intenzitet sile se u obrtnom momentu sile miia odreuje veliinom povrine fiziolokog
presjeka djelujuih miinih vlakana, a krak sile je predstavljen najkraim rastojanjem od
centra zgloba preko kojeg sila miia djeluje, do napadne sile miia.
Obrtni moment sile miia ni u jednom trenutku ne moe biti jednak nuli, i on je uvijek realna
veliina, ali ne predstavlja uvijek istu veliinu.
Fizika veliina koja uzrokuje rotaciju i definie se kao proizvod sile (F), kraka sile (r) i
sinusa ugla izmeu pravca djelovanja sile i pravca vektora koji odreuje udaljenost hvatita
sile od ose obrtanja.
M = F x r x sin
Moment se dobija mnoenjem dva vektora koji daju novi vektor odreen sa:
Pravac je okomit na ravninu zadanih vektora. Smjer je odreen pravilom desna ruke, pri emu
desnu aku postavljamo tako da su prsti postavljeni u smjeru vektora sile, a palac odreuje
pravac vektora momenta.
Najvea vrijednost kraka sile miia jednaka je rastojanju od centra zgloba do centra
pokretnog pripoja miia.
Za ramenini mii je izmjereno da je krak sile najvei onda kada uzdune ose nadlakta i
podlakta zatvaraju ugao oko 100.Utom poloaju je ugao izmeu radijalne komponente
miinog dejstva i linije koja spaja centar zgloba lakta i centar perifernog pripoja ramenog
miia tipian pregiba u zglobu lakta, jednak pravom uglu.
Ako je obrtni moment sile miia (M x f) jednak proizvodu tangencijalne komponente sile
miia i rastojanja od centra zgloba do centra pokretnog pripoja
Mxf=Txr;
f = r x sin,
52
T = M x sin,
M x r x sin = M x sin x r,
Mxf=Txr
Sila tee je najvanija spoljna sila u odnosu na rad miia u prirodnim uslovima. Ona je
jednaka teini onog dijela tijela koji se kree oko fiksne take.
Miino naprezanje potrebno da pokrene teinu poluge nee biti isto, to zavisi od kraka sile
tee.
odruenja,
Slika 24
53
Slika 25
Podizanjem nogu poveava se krak sile tee,a time i miino naprezanje.Ono bi trebalo biti
najvee u poloaju prednosa, a daljim podizanjem nogu da se smanjuje.Meutim, miino
naprezanje je najvee u poloaju uznosa, jer je pasivno statiko naprezanje antagonista u
tom poloaju nogu najvee (vee od same teine nogu, pa je i ovaj poloaj najtei. Savijanjem
nogu u koljenima u velikoj mjeri se smanjuje pasivno zatezanje miia antagonista te je lake
dovesti butine u visoki poloaj.
Teina tijela je sila kojom masa tijela zbog gravitacionog ubrzanja zemlje pritie
podlogu.Poto je masa skalarna veliina,a ubrzanje vektorska veliina, teina tijela predstavlja
proizvod vektora i skalara.
Na primjer: Ako osoba ima masu od 70 kg, njegova teina e iznositi 686,7 N.
Sila trenja se esto javlja u praksi, a njen krak djelovanjem moe da bude dui ili krai, zbog
ega i miino naprezanje moe da bude vee ili manje. Krak sile trenja se rauna kao
udaljenost teita tereta od take obrtanja poluge (zglba) koja vri taj rad. Kao primjer moe
se navesti potiskivanje tereta po ravnoj povrini.
54
Potiskivanje tereta moe da se vri opruenom rukom, savijenom rukom u laktu i potpuno
opruenom rukom tako da su rame, opruena ruka, aka i teite tereta u istoj ravni.
Slika 26
U drugom sluaju krak sile je manji te e se istim miinim naprezanjem teret lake pomjeriti.
Slika 27
U treem sluaju krak sile trenja ravan je 0, te e efekat rada biti najvei uz minimalni utroak
energije.
55
Slika 28
Kretanjem u mediju (voda, zrak) javljaju se reaktivne sile otpora. One su kao i sile trenja
usmjerene suprotno od kretanja, a njihova veliina zavisi o brzini kretanja, obliku
materijalnog tijela igustoi medija. Smanjivanjem bilo kojeg od tih inioca, smanjit e se i
otpor. Kod skakanja padobranom ili slobodnim stilom postie se odreena brzina nakon koje
slijedi jednoliko kretanje. Brzina e se prestati poveavati u trenutku kada aktivna sila, tj.
teina skakaa postane jednaka reaktivnoj sili otpora. Veliina sile otpora uz istu teinu
sportaa smanjuje se zauzimanjem aerodinaminijeg oblika tijela.
56
5. SLOENI POKRETI I KINETIKI LANCI
Slika 29
57
kinetiki lanci.To je kompleks pokreta koji izaziva jedan mii neposredno u predjelu svoje
lokacije i posredno na susjedne dijelove tijela.
Mogu biti:
5.1. Otvoreni kinetiki lanci se javlja u sluaju kada se radi o sistemu dijelova tijela koji je
uvren samo na jednom svom kraju.Drugi kraj je slobodan i cilj je da se taj otvoreni kraj
kinetikog lanca pokrene na odreeni nain.
Ovo potiskivanje podlakta nazad nije samo posljedica dejstva sile tee nego i komponente
pritiska, koja dejstvuje prema centru zgloba lakta. Ova se postavka potvruje primjerom gdje
se isti pokret - pregibanje u zglobu lakta vri u poloaju gdje se ruka nalazi odvedena do
horizontale tako da se pokret pregibanja vri nadole. U tom sluaju e sila tee dejstvovati
svojom tangencijalnom komponentom u istom smjeru kao i tangencijalna komponenta sile
miia pregibaa u zglobu lakta, dok e radijalna komponenta dejstvovati svojom vertikalnom
projekcijom u antigravitacionom smjeru i izazvae dodatno odvoenje u zglobu ramena.
Zatvoreni kinetiki lanac se javlja u sluaju kada se radi o sistemu dijelova tijela koji je
uvren na oba kraja, a cilj je da se specifinim dejstvom u zatvorenom kinetikom lancu
izvri odreeno pomjeranje sistema unutar oba kraja zatvorenog kinetikog lanca.
58
6. LOKOMOTORNI APARAT I SEGMENTI TIJELA
Osnovnu ulogu u lokomociji imaju: miii, kotani i zglobni sistemi. Neki dijelovi tijela
predstavljaju segmente tijela, a to se odnosi na podlakticu i nadlakticu, potkoljenicu i
natkoljenicu, jer su njihova tkiva vrsto oslonjena na jednu ili dvije kosti.
duina,
poloaj njihovog teita u odnosu na proksimalni i distalni zglob,
masa segmenta,
moment inercije u odnosu na razliite ose,
pokretljivost u susjednim zglobovima.
Kod nekih dijelova tijela izbor segmenata tijela zavisi od pokreta koji se analizira. Tako, npr.
ako se analizira kretanje cijelog tijela kao to je sluaj kod tranja, skokova i dr. obino se
aka i stopalo tretiraju kao jedinstveni segmenti. Ako se pak analizira pokret ake kao npr.
hvatanje i dodavanje lopte, svaka falanga prstiju se tretira kao posebni segment tijela.
Kada se svi dijelovi tijela pridrue pojedinim segmentima, dolazi se do pojma aparata za
kretanje ili lokomotornog aparata.
Pri kretanju tijela mjere se poloaji taaka, osa i uglova koji se u biomehanici nazivaju
figurativnim takama, osama i uglovima.
Figurativne take su take koje odreuju poloaje centara zglobova i teita segmenata tijela.
Najvanija figurativna taka je teite tijela (zajedniko teite svih segmenata).
Figurativne ose su uzdune ose segmenata tijela koje se obino definiu poloajem
figurativnih taaka - centara susjednih zglobova.
Figurativni uglovi su uglovi izmeu osa susjednih segmenata tijela (zglobni uglovi)
U toriji i praksi esto se koristi termin taka oslonca. Pod takom oslonca podrazumijeva
se najmani dio tijela koji je u dodiru sa tlom u jednoj taci.
59
6.1.1 Stabilna ili postojana ravnotea nastaje kada se teite tijela (T) nalazi vertikalno ispod
take oslonca (O). Najei poloaj u stabilnoj vrsti ravnotee su razni poloaji u visu,
vjebanje na spravama jer sprave omoguavaju oslonac iznad teita tijela.
Slika 30
6.1.2 Labilna ili nepostojana ravnotea nastaje kada se teite tijela (T) nalazi iznad oslonca
(O). ovjek je u labilnoj ravnotei u svim poloajima od leanja do uspravnog stava.
Slika 31
6.1.3. Indiferentna ili neprekidna ravnotea nastaje kada se oslonac (O) nalazi u istoj taci u
kojoj je i teite tijela (T). Ova vrsta ravnotee ovjeijeg tijela se rijetko sree u praksi,
meutim ipak se moe nai u poloaju upora sa pregibom i sklekom na vratilu.
60
Slika 32
Slika33
Ugao sigurnosti je ugao koga zatvara linija povuena od teita tijela do aktuelne granine
take povrine oslonca, sa vertikalom sputenom od teita tijela.
61
Pod stabilnou tijela podrazumijeva se njegov otpor protiv preturanja. Taj otpor je direktno
proporcionalan teini tijela i irini povrine oslonca, a obrnuto proporcionalan visini teita
iznad povrine oslonca.
Teite tijela ovjeka se nalazi negdje oko sredine tijela, a povrina oslonca zavisi od
poloaja stopala kod stojeih stavova.
Tijelo e biti u ravnotei sve dotle dok vertikalna teina linija sijee podlogu u
granicama povrine oslonca. to je ugao sigurnosti vei, vea je i stabilnost tijela.
Faktori koji utiu na ravnoteu su:genetska odredjenost, stanje centra za ravnoteu u mozgu,
stanje vestibularnog aparata, uzrast, povrina oslonca, visina teita tijela, brojnost motorikih
navika, treniranost, snaga, koordinacija,fleksibilnost, emotivno stanje, koncentracija.
Primjeri:
62
Slika 34
Pretpostavlja se da je ljudska vrsta preivjela zbog toga to je bila borbene prirode, a borbeni
stav je jako slian uspravnom stavu.
Pognuti stav je bio karakteristika svih faza prelaska na novu konstituciju. Ekstenziona
amplituda u zglobu kukova nije bila dovoljna da bi se karlica i but mogla dovesti u poloaj
dananje konstitucije. Ona je bila manja. To je pomjerilo teite tijela naprijed, ispred
povrine oslonca. To je uzrokovalo pomjeranje u zglobu koljena tj. fleksijom u koljenima
pomjeren je gornji dio tijela zajedno sa oba buta, nazad, tako da je teite tijela odrano iznad
povrine oslonca.
ovjeiji uspravni stav ima niz varijanti, od kojih se mogu izdvojiti tri karakteristina oblika:
- Teite glave,
- Vratnu krivinu,
- Grudnu krivinu,
- Slabinsku krivinu,
- Karlicu,
- Zglob kuka,
- Zglob koljena,
- Skoni zglob,
- Stopala.
63
7.2.1. Normalni uspravni stav
Najpovoljniji stav za kretanje, a uslovi za rad organa grudne i trbune upljine normalni.
Normalni uspravni stav je aktivan stav.
Teite glave se ne nalazi vertikalno iznad centra potiljanog zgloba, nego je pomjereno
naprijed. Da bi se glava drala u ravnotei nuna je izvjesna kontrakcija miia opruaa
glave, prilino slaba, jer je krak sile tee daleko manji od kraka sile miia, obrtni moment
sile tee je mali.
Vratna krivina je malo ispravljena, a linija tee sputena od teita glave i gornjeg dijela
vrata, prolazi preko tijela petog i estog vratnog prljena tako da je uvratnom predjelu
obezbjeena statika ravnotea. Miii sa prednje i zadnje strane vratnog dijela kimenog
stuba svojim toninim kontrakcijama, odravaju takav poloaj.
Grudna krivina je malo smanjena, a ramena su povuena u nazad, ime se podie grudni ko
i poboljava se pozicija za udah. Na taj nain linija vertikale prolazi ispred grudnih
prljenova, tako da postoji obrtni moment sile tee koji tei da povea tu krivinu. Toj se
tendenciji suprostavlja lena muskulatura u grudnom dijelu svojom izometrijskom
kontrakcijom.
Zglob kuka u predjelu zgloba kuka teinica, sputena od teita gornjeg dijela tijela, tj. od
zajednikog teita svih dijelova tijela koji se nalaze iznad zgloba kuka, sijee na pola du
koja spaja centre zglobova kukova. Time je u ovom segmentu aparata za kretanje
uspostavljena lokalna ravnotea, tako da je dovoljna samo tonina ravnotea miia
pregibaaopruaa u zglobovima kuka, da bi navedena ravnotea bila odrana.
U predjelu zglobova koljena teinica prolazi ispred centra koljenih zglobova, tako da postoji
moment sile tee, koji tei da narui ravnoteni poloaj hiperekstenzijom u zglobovima
koljena. Da bi se sprijeila hiperekstenzija u zglobovima koljena, nije potrebna miina
kontrakcija, nego je dovoljan pasivni ureaj u zglobovima koljena, od kojeg u najveoj mjeri
kolateralni ligamenti ograniavaju ekstenzionu amplitudu u zglobovima koljena na veliinu
priblinu dvostrukom pravom uglu.
Teinica prolazi ispred centra skonih zglobova, ime je formiran obrtni moment sile tee,
koji tei da narui ravnoteni poloaj u smjeru naprijed. U cilju odravanja ravnotee,
64
neophodno je da miii opruai skonih zglobova budu u izometrijskoj kontrakciji. Ovo
naprezanje miia opruaa u skonim zglobovima ne izaziva naroiti zamor, jer su navedeni
miii osposobljeni za mnogo vee napore.
Stopala normalno divergiraju za oko 60 stepeni izmeu uzdunih svodova stopala. Oigledno
je da je normalan uspravni stav aktivan stav, dakle ovaj stav je u odreenoj mjeri zamoran,
jer ne dozvoljava labavljenje veem dijelu miinih grupa.
Upotrebljava se uglavnom kada se eli naglasiti pravilno dranje tijela i dobiti ujednaen
iskorak.
Vratna krivina je neznatno poveana, a vertikala sputena od teita glave prolazi ispred
tijela vratnih prljenova zbog ega je za odravanje tog dijela tijela potrebna kontrakcija
miia opruaa kimenog stuba u vratnom dijelu.
U odnosu na zglob koljena teina linija gornjih dijelova tijela prolazi ispred zglobova
koljena.Obrtni moment sile tee nastoji da povea fleksiju u zglobu koljena.Pregibanje je
sprijeeno dovoljno snanim pasivnim ureajima u zglobovima koljena.
U odnosu na skoni zglob vertikala sputena od teita tijela (sem stopala), prolazi ispred
skonih zglobova.Da bi se odrao ravnoteni poloaj potrebna je kontrakcija miia pregibaa
prstiju i palca na nozi.
Ovaj srav se najee primjenjuje poslije dugotrajnog stajanja u normalnom uspravnom stavu
ili nakon zauzimanja vojnikog stava.
Due i ee koritenje ovog stava moe biti uzrok loeg dranja tijela i nastajanje raznih
tjelesnih deformiteta.
Glava je nagnuta naprijed sa teitem ispred potiljanog zgloba.Obrtnom momentu sile tee
suprostavljaju se miii opruai glave u pasivnom statikom naprezanju.
65
Vratna krivina je smanjena naginjanjem glave naprijed. Obrtni moment sile tee je mali i
nije potrebna znaajnija miina kontrakcija.
Grudna krivina je jae poveana,a grudni ko je spljoten zbog toga to je lena muskulatura
oputena.
Slabinska krivina je smanjena. Teina linija gornjih dijelova tijela prolazi kroz tijela
slabinskih prljenova tako da postoje uslovi za odravanje ravnotee bez veeg miinog
naprezanja.
Karlica je pomjerena naprijed, jer je gornji dio trupa pomjeren nazad.Teina linija gornjih
dijelova tijela prolazi iza karline ose.
U odnosu na zglob koljena teina linija gornjih dijelova tijela prolazi ispred zglobova
koljena. Obrtni moment sile tee je minimalan, tako da je miino naprezanje minimalno.
U odnosu na skoni zglob vertikala sputena od teita tijela (sem stopala), prolazi sredinom
dui koja spaja centre skonih zglobova.Obrtni moment sile tee je minimalan, tako da je
miino naprezanje minimalno.
uroene deformacije i
steene deformacije
Uroene deformacije mogu imati osnovni uzrok u embrionu, kada ih nazivamo primarnim, ili
u bazinoj okolini embriona kada ih nazivamo sekundarnim.
Razna oboljenja koja iziskuju dua mirovanja, dovode do slabljenja miia, loe navike koje
djeca brzo usvajaju takoer mogu dovesti do deformiteta.
Fizioloke krivine kimenog stuba javljaju se samo u sagitalnoj ravni i one su:
66
vratna lordoza sa konveksitetom okrenutim naprijed, koju obrazuju sedam vratnih
prljenova,
lena kifoza iji je konveksitet okrenut unazad, a koju obrazuju dvanaest grudnih ili
lenih kostiju,
slabinska lordoza koja u svemu odgovara vratnoj lordozi samo je vie naglaena, a
obrazuju je pet slabinskih prljenova.
U razvitku deformiteta kimenog stuba mogu se uglavnom razlikovati tri stadijuma koji se
odreuju odgovarajuim probama, jer su uslovljeni oteenjem pojedinih elemenata
ovjeijeg organizma koji uzimaju uea u odravanju normalnog stava.
Prvi stadijum: stadijum labave deformacije oteena je samo muskulatura (iz bilo
kojih razloga),
Drugi stadijum: stadijum kontrahovane deformacije pored muskulature, dolazi i do
poputanja, odnosno do promjena i na ligamentoznom aparatu,
Trei stadijum: stadijum fiksirane deformacije uz oteenje prva dva pomenuta
elementa, dolazi i do promjena na kotanom sistemu.
7.3.2.1. Lordoza (lordosis) je krivina kimenog stuba u sagitalnoj ravni iji je konveksitet
okrenut unaprijed.
7.3.2.2. Kifoza (kyphosis) je poveana fizioloka krivina kimenog stuba u sagitalnoj ravni,
iji je konveksitet okrenut nazad.
7.3.2.3. Skolioza (scoliosis) je devijacija kimenog stuba koja nastaje u frontalnoj (eonoj)
ravni za razliku od do sada pomenutih koje su bile u sagitalnoj ravni.
funkcionalne,
strukturalne.
Strukturalne skolioze predstavljaju tea oteenja, jer nisu vie reduktibilne, zbog postojeih
promjena na kotanim dijelovima.
Prema svojoj lokalizaciji, odnosno prema veliini zahvaenih dijelova kimenog stuba,
moemo razlikovati:
totalnu skoliozu, kod koje dolazi do krivljenja itavog kimenog stuba u lijevu ili
desnu stranu tj. zavisno od toga u koju je stranu okrenut konveksitet krivine,
parcijalnu skoliozu, koja zahvata samo pojedine dijelove kimenog stuba, tako da
razlikujemo, npr. vratnu lenu ili slabinsku skoliozu,
67
kompenzatornu skoliozu, kod koje se u jednom dijelu kimeni stub krivi u desnu, a u
susjednom dijelu u lijevu stranu. Ona u tom sluaju ima oblik slova S. Neki je autori
nazivaju dupplex, koja se istovremeno javlja u sva tri dijela kimenog stuba, ali
uvijek u suprotnu stranu, nazivaju tripplex skolioza.
Slika 35
Deformitet je obino praen veim udubljenjem na donjem dijelu grudne kosti,ak i veliine
pesnice.Ima negativan uticaj na normalne disajne pokrete,a ugroava i rad srano-sudovnog
sistema.Najei uzronik je rahitis.U lijeenju ove deformacije, pored opte, uzrone
terapije, u obzir dolaze i vjebe disanja i vjebe za miinu muskulaturu.
68
Slika 36
Slika 37
69
7.3.3.2. Donji ekstremiteti:
Slika 38
Slika 39
70
7.3.3.3 Stopalo
Od savremenih metoda mjerenja poloaja kimenog stuba, danas se u primjeni moe nai
metoda termografije koja se sastoji od fotografijavruih i hladnih zona tijela izazvanih
uinkom telekamere s infracrvenim svjetlom. Normalno dranje primjetno je prema
simetrinoj raspodjeli boja na leima(Sibilla-Bechetti, ).
Druga metoda je Moare tehnika koja se sastoji u tome da se na ispitanikova lea projicira
raster i snimi obinim fotografskim aparatom, a kojom se potom dobiva reljefna slika lea.
Kao i u prethodnoj metodi i u ovoj simetrini reljef ukazuje na normalno tjelesno dranje (u
knjizi Kosinac Z, 2002.).
Postoje i druge metode bazirane na upotrebi razliitih elektronskih aparata koji
mogu ukazati na simetrije ili asimetrije pojedinih miinih skupina.
Poznati mjerni postupci i instrumenti za procjenu tjelesnog dranja:
metoda procjene viskom,
metoda prema tipovima tjelesnog dranja,
metoda usporedbe dijelova tijela,
metoda procijene simetrinih dijelova tijela Skoliozometrom.
Ova metoda je razraena na Fakulteta za fiziku kulturu u Beogradu i vrlo je pogodna za iru
praktinu upotebu, a sastoji se u sljedeem:
-Ispitiva stoji s bone strane ispitanika.
-Ispitanik zauzima lagano napet uspravan stav, sastavljenih nogu i zategnutih koljena. Visak,
sputen od sredine potiljka, prelazi preko istaknutog dijela grudnog dijela kimenog stuba na
trtini dio. U tom poloaju izmjeri se udaljenost vrpce od kimenog stuba u vratnom i
slabinskom dijelu. Ako je u vratnom dijelu kimenog stuba udaljenost vea od 35 mm, radi se
o kifotinom dranju, a ako je udaljenost u slabinskom dijelu kimenog stuba vea od 45 mm,
radi se o lordotinom dranju. Ako postoji bono (postranino) iskrivljenje kimenog stuba, u
odnosu na visak, radi se o skoliotinom dranju. Prilikom inspekcije i ocjene dranja gleda se:
simetrinost ugla izmeu vrata i ramena, visina vrhova lopatica i njihova udaljenost od
sredine prema vani, veliina Lorenzovog ugla, simetrinost muskulature, visina zdjelica i
visina glutealnih zareza.
71
Slika 40
Metoda koristi Braunovu skalu po kojoj dobro tjelesno dranje sadri slijedee tipove:
Tjelesno dranje tipa A: uspravno dranje glave, ramena su pravo postavljena, grudni ko je
neto istureniji od glave, trbuh je uvuen, lopatice su priljubljene uz lea, fizioloke krivine
(cervikalna i lumbalna) ne prelaze, 3 - 5 cm od linije viska vertikale;
Tjelesno dranje tipa B: glava je lagano nagnuta (u liniji grudnog koa), grudi su lako upale,
donji dio trbuha je poneto oputen, fizioloke krivine kraljenice poneto su pojaane;
Tjelesno dranje tipa C: glava je povijena prema grudnom kou, ramena su oputena i
povijena naprijed, grudi su upale, donji dio trbuha je ispupen, lopatice su udaljene od
grudnog koa (skapula alata), fizioloke krivine kimenog stuba jako su izraene;
Tjelesno dranje tipa D: glava je lako zabaena unazad, ramena su oputena i povijena
naprijed, trbuh je izrazito oputen, jako je izraena lordoza i kifoza kimenog stuba; pod
dobrim tjelesnim dranjem autori podrazumijevaju dranje tipa A i B, a pod nepravilnim
dranjem dranje tipa C i D.
72
Slika 41
73
Slika 42
74
(flomasterom, kredom) oznae toke na izboenim kotanim dijelovima koji su nam potrebne
za procjenu tjelesnog stava (angulus superior et inferioir scapulae, acromion, spina iliaca
anterior superior). Zatim mjerilac stane s suprotne strane pleksiglasa te oita razdaljine
izmeu ve nabrojenih pokazatelja tjelesnog dranja. Pouzdanost ove metode i mjernog
instrumenta je visoka.
Slika 43
Na klasian nain teret moe da se dri sprijeda, pozadi, sa strane, na ramenu i na glavi.
75
8.1.1. Dranje tereta sprijeda
Povrina oslonca ostaje ista, ali se zajedniko teite tijela i tereta, u odnosu na normalan
uspravni stav, koji je polazni poloaj za dranje tereta sprijeda, pomjera unaprijed, ime se
stvaraju uslovi za gubitak ravnotee u smjeru naprijed. Da bi se teite sistema odralo iznad
povrine oslonca, neophodno je izvriti kompenzatorni pokret u suprotnom smjeru, u smjeru
nazad. Takav pokret se moe izvriti opruanjem u kimenom stubu, opruanjem u
zglobovima kuka, pregibanjem u zglobovima koljena i opruanjem u skonim zglobovima.
Najracionalnija kompenzacija je ona koja se izvri u gornjim segmentima (opruanjem u
kimenom stubu i opruanjem u zglobovima kuka). Tim je angaovan manji broj miinih
grupa u izvravanju kompenzacije, a ujedno u niim segmentima nije izvreno odstupanje od
odnosa dijelova tijela koji postoje u normalnom uspravnom stavu. U pokretima aktivno
uestvuju opruai kimenog stuba tako da je poveana vratna i slabinska krivina, a smanjena
grudna krivina. Treba napomenuti da ako se teret dri na klasian nain, tj. Ako se pridrava
rukama, dodatno su angaovani i miii pregibai prstiju i miii sa zadnje strane ramenog
pojasa, moe se pozitivno utjecati na smanjivanje grudne krivine.
Uspostavljanjem kontakta sa teretom sa zadnje strane trupa, teite sistema tijela sa teretom se
pomjera unazad, ime se ugroava ravnoteni poloaj u tom smjeru. Zajedniko teite
sistema se dovodi iznad povrine oslonca kompenzatornim pokretom u smjeru naprijed, a to
se prvenstveno vri smanjivanjem slabinske krivine. Taj se pokret moe izvriti u kimenom
stubu, u zglobovima kuka i skonim zglobovima. Najracionalnija je kompenzacija ako se
svede samo na gornje segmente, tj. ako se ogranii na kimeni stub i eventualno na zglobode
kuka. Time e se naprezati manji broj miia u predjelu zgloba kuka, koljena i skonih
zglobova, a nee biti potrebno mijenjati odnose dijelova tijela, nego e se zadrati
najracionalniji odnosi, a to su odnosi normalnog uspravnog stava. Ako je teret vee teine
tako da za njega nije dovoljna kompenzacija koja se moe izvriti djelovanjem pregibaa
kimenog stuba i potiljanog zgloba, vri se pregibanje i u zglobu kuka, a po potrebi i u niim
segmentima.
76
Dranjem tereta pozadi se postie:
U ovom sluaju pomjera se i zajedniko teite sistema tijela i tereta na istu stranu. U cilju
odravanja ravnotee, kompenzacija se vri u suprotnu stranu. Poto je teret orijentisan u
eonoj ravni aparat za kretanje, kompenzatorni pokreti e se vriti lateralno.kompenzacija se
vri pokretima u zglobovima kimenog stuba i potiljanom zglobu. Miii boni pregibai
kimenog stuba na suprotnu stranu od strane na kojoj se dri teret, i miii bini pregibai u
potiljanom zglobu, pomjeraju zajedniko teite gornjeg dijela tijela, zajedno sa rukama,
ramenim pojasom, glavom i teretom, sve dok se zajedniko teite gornjeg dijela tijela ne
bude nalazilo vertikalno iznad sredine linije koja spaja centre zglobova kuka.
Ako se radi o veem teretu, odnosno o manjoj tjelesnoj masi osobe koja taj teret nosi sa
strane, kompenzacija se moe pojaati dodatnim odvoenjem ruke i glave sa suprotne strane
od strane na kojoj je uspostavljen kontakt sa teretom. Time su angaovani i miii odvodnici u
ramenom zglobu, te ruke.
Ako se teret pridrava na klasian nain, tj. rukom, onda su angaovani miii pregibai
prstiju ruke kojom se dri teret, i miii ramenog pojasa sa iste strane.
U ovom sluaju je nuno samo manje kompenzatorno kretanje jer je teite tijela blie
vertikali teita tijela.
Rame ne predstavlja idealnu povrinu za postavljanje tereta. Poto ta povrina nije fiksirana sa
svoje periferne strane, koja je sklona poputanju to uslovljava klizanje tereta sa ramena, ona
se fiksira oslanjanjem ake iste ruke na bok. Time se pritisak tereta sa ramena prenosi na
nadlakticu, sa nadlaktice na podlakat, sa podlakta na aku, sa ake na karlicu, sa karlice na but
iste strane, sa buta na potkoljenicu, sa potkoljenice na stopalo, pa se najzad preko stopala nae
oslonac na tlu. Dakle, posredno je preko navedenog sistema poluga pritisak tereta prenijet na
tlo, tako da nije potrebno odravati rame u horizontalnom poloaju djelovanjem miia
podizaa ramena, to bi bilo zamorno, a u sluaju veeg tereta i nemogue.
77
kimenog stuba. Kompenzacija se vri aktivnim djelovanjem miia bonih pregibaa
kimenog stuba sa suprotne strane od strane na kojoj je uspostavljen kontakt sa teretom.
Kako se teret nalazi u labilnoj vrsti ravnotee i na povrini koja nije prilagoena za oslanjanje,
da ne bi pao, pridrava se drugom rukom, koja se zbog toga dovodi u poloaj iznad glave.
Time je i druga ruka nala svoj periferni oslonac, posredno preko tereta, druge ruke, i druge
noge na tlu. Time je najjaim pomonim miiima udisaima stvoren periferni oslonac na
ramenici, tako da oni svojom kontrakcijom mogu pomjeriti svoje centralne pripoje na
grudnom kou, odnosno aktivno vriti podizanje grudnog koa.
Postavljanjem tereta na rame se podie zajedniko teite tijela i tereta, ime se smanjuje ugao
sigurnosti, odnosno smanjuje sigurnost ravnotenog poloaja.
U ovom sluaju nema kompenzatornog kretanjau smislu dovoenja zajednikog teita iznad
povrine oslonca.s obzirom na minimalno miino naprezanje da bi se teret odrao u sistemu s
tijelom, ovakav nain dranja tereta je najekonominiji od svih ostalih naina noenja tereta.
Poto je gornja povrina glave obla, u cilju smanjenja pritiska postavljaju se posebni
podmetai, naroito za vee terete, koji se postavljaju izmeu glave i tereta, ime se povrina
oslonca tereta sa glavom poveava. Postavljanjem tereta na glavu, zajedniko teite se
osjetnije pomjera navie pa to oteava odravanje ravnotee, a pritisak na tijelo se poveava.
Kod normalnog uspravnog stava, vertikala, sputena od teita glave prolazi ispred
potiljanog zgloba, tako da je potrebna izometrijaska kontrakcija miia opruaa u
potiljanom zglobu, da bi se glava odrala u tom poloaju. To naprezanje je minimalno, zbog
relativno male teine glave, a i zbog veeg kraka sile miia. Meutim, u uslovima sa teretom
na glavi, moment sile tee je povean za teinu tereta. Kako se moment sile tee poveao
neophodno je poveati i monet sile miia. Moment sile miia se poveava pojaanom
izometrijskom kontrakcijom miia opruaa u potiljanom zglobu. Meutim, poto je teret
koji se dri na glavi esto tei od same glave za pet do est puta, navedeni miii bi se brzo
zamorili, i dolo bi do prekida noenja tereta na glavi. Da do toga ne bi dolo miii opruai
u potiljanom zglobu prelaze iz izometrijske kontrakcije u koncentrinu kontrakciju i tako
djeluju sve dok zajedniko teite tereta i glave ne bude vertikalno postavljeno iznad centra
potiljanog zgloba. U tom poloaju je uspostavljena ravnotea bez djelovanja miia, tako da
se moe dugo izdrati u tom poloaju, sa aspekta situacije u potiljanom zglobu. Meutim, u
vratnom dijelu kimenog stuba se situacija izmijenila. Vertikala, sputena od zajednikog
tereta i glave ne prolazi vie preko tijela petog i estog vratnog prljena, kao to je to sluaj u
normalnom uspravnom stavu, nego je opruanjem u potiljanom zglobu pomjereno iza tijela
78
vratnih prljenova, tako da sila tee djeluje u smislu poveavanja vratne krivine. Kao to je
poznato tom djelovanju bi trebalo da se suprotstave miii pregibai u vratnom dijelu
kimenog stuba i to izometrijskom kontrakcijom. Meutim, poto su ovi miii slabi u ovom
segmentu kimenog stuba se zauzima karakteristian poloaj za osobe koje nose teret na
glavi. Miii pregibai u vratnom dijelu kimenog stuba koncentrinom kontrakcijom
smanjuju vratnu krivinu, ime se vri potiskivanje tijela vratnih prljenova nazad, tj. upravo
ispod vertikale koja je sputena od zajednikog teita tereta i glave. Time se i u ovom
segmentu uspostavila ravnotea pri kojoj se ne insistira na napornoj izometrijskoj kontrakciji.
Dranje tijela je veoma dragocijena vjeba za formiranje pravilnog dranja tijela. Manevriui
sa najrazliitijim teinama tereta, od onih najmanjih kod kojih je vano samo odrati
ravnoteu, pa do teih, najkorisnije se utjee na sve dijelove aparata, pasivne i aktivne, koji su
odgovorni za pravilno dranje tijela.
U normalnom uspravnom stavu uzdune ose stopala su meusobno postavljene pod ugao od
60 stepeni (ugao prirodne divergencije stopala). Paralelna pozicija stopala ima prednosti.
Statika prednost je u tome to su u tom poloaju najoptereeniji spoljanji uzduni svodovi
stopala, a oni su vri od unutranjih svodova. Sa mehanikog aspekta paralelna pozicija
uzdunih osa stopala omoguuje poveanje povrine oslonca u sagitalnoj ravni. Zato se ova
pozicija stopala primjenjuje kod skokova gdje se odraz vri istovremeno sa obje noge kao i
kod odskoka gdje se tlo dodiruje objema nogama istovremeno. U dinamikom smislu za
vrijeme prirodnog naina kretanja ovjeka uzdune ose su paralelne sa pravcem kretanja ime
se obezbjeuje:
Ovaj stav se esto koristi kao polazni poloaj za razne vjebe. U ovom stavu zategnuti su svi
miii primicai buta ime je u zglobovima kukova smanjena pokretljivost. Ako se paralelni
79
stav iri karlica postaje nepokretnija pa je vjeba koja se izvodi izdanija. Ugao sigurnosti je
vei u odnosu na uspravni stav sa paralelno postavljenim stopalima jer je teite tijela vie
sputeno prema tlu.
U ovom stavu teite tijela se podie na veu visinu od tla ime se smanjuje povrina oslonca
naroito u sagitalnoj ravni. Ugao sigurnosti je mali te je i odravanje ravnotee oteano.
Sputanjem u uanj teite tijela se pribliava povrini oslonca, ime se poboljavaju uslovi
za odravanje ravnotee. Osnovne varijante ueeg poloaja su:
Sputanjem u uanj vri se fleksija u zglobu kuka, koljena i skonog zgloba pod uticajem sile
zemljine tee. Poto se pete odvajaju od tla vri se opruanje u metatarsofalangealnim
zglobovima. Opruai u pomenutim zglobovima dejstvuju kao pasivna sila, vrei dinamiki
rad sa negativnim efektom svojim ekscentrinim kontrakcijama, a za vrijeme izdraja u
ueem poloaju izometrijskom kontrakcijom. Vertikala sputena od teita tijela prolazi
kroz povrinu izmeu vrhova prstiju i glavica kostiju donoja. Sigurnost ravnotenog poloaja
je vea poto je teite tijela sputeno, ali i manja obzirom na smanjenu povrinu oslonca.
Uspostavljanje kontakta izmeu tabanske strane stopala i tla moe se izvriti samo ako je taj
pokret praen odgovarajuim pokretom potkoljenice. Sputanje na cijelo stopalo je pokret u
nazad. To proizvodi pomjeranje u nazad gornjeg dijela tijela. Da bi se odrala ravnotea
potrebno je izvriti kompenzatorni pokret naprijed u zglobovima kukova i kimenog stuba.
Sila tee vri fleksiju glave i kimenog stuba. Leni miii su maksimalno istegnuti, a prednji
dio grudnog koa se naslanja na prednji dio butina. Vratmi dio kime se ispravlja, a grudna
krivina se poveava. U skonim zglobovima postoji obrtni moment sile zemljine tee, ali se
njemu suprostavljaju pasivni ureaji u gornjim skonim zglobovima.
Polazni poloaj je normalni juspravni stav, a kretanje gornjim dijelom tijela se izvodi po
lunoj putanji, jer se izvodi oko ose koja prolazi kroz centre zglobova kuka.
80
aktivna sila koja samostalno nastavlja naginjanje naprijed. Dejstvo miia pregibaa u
zglobovima kukova i trbunih miia postaje suvino.
Polazni poloaj je normalni uspravni stav. Teite tijela se izvodi iz ravnotenog poloaja
koncentrinom kontrakcijom miia opruaa zgloba kuka, koji dejstvuju sa perifernim
osloncem. Karlica je fiksirana izometrijskom kontrakcijom lenih miia. Vertikala sputena
od zajednikog teita gornjeg dijela tijela se pomjera nazad, ime se obrazuje obrtni moment
sile tee koja postaje aktivna sila za naginjanje gornjeg dijela tijela nazad. Dejstvo miia
opruaa u zglobovima kukova nije potrebno.
Polazni poloaj je normalni uspravni stav. Prilikom izvoenja sukanja trupa ni jedan dio
aparata za kretanje se izrazito ne pomjera izvan ravnotenog poloaja, tako da nema potrebe
za kompenzatornim pokretima. Uticaj sile tee je minimalan, a pokret uglavnom izvodi
miina sila u kojem uestvuju svi rotatori trupa.
Primjenjuju se u sluaju kada je potrebno drugu nogu odvojiti od tla kako bi se njome mogao
izvriti odgovarajui pokret. Tu spadaju sljedei stavovi:
Jedna noga ostaje stajna, dok druga noga koja je slobodna vri pokret u zglobu kuka,
Odvajanjem slobodne noge od tla smanjuje se povrina oslona, a poveava
nesigurnost odravanja ravnotee u eonoj ravni,
Prije odvajanja slobodne noge od tla, potrebno je prenijeti teinu tijela na stajnu nogu,
Karlica gubi dvostruki podupira, pa da se kuk sa strane slobodne noge ne bi spustio,
karlica se mora misinim silama uvrsiti na strani stajne noge,
Zbog jaeg optereenja stopala stajne noge, poveavaju se lukovi uzdunh
svodova usljed snane kontrakcije misia koji odravaju svodove miia.
81
8.6.1. Stav na jednoj nozi - pregibanje u zglobu kuka slobodne noge
(prednoenje)
Za ovaj stav potrebno je premjestiti teite cijelog tijela iznad povrine oslonca koji u ovom
sluaju predstavlja samo stopalo stajne noge. Neophodno je potrebno da u ovom sluaju
karlica bude uvrena, kako bi miiima koji e pomjerati nogu bio omoguen vrst oslonac.
To se postie izometrijskom kotrakcijom miia opruaca u zglobu, kuka stajne noge i
trbunih miia pregibanjem u zgobu slobodne noge teziste tijela se pomjera naprijed i gore,
te je iz tog razloga neophodno izvriti kompenzatorni pokret u smjeru nazad. Navedene
kompenzacije se postiu prethodnim prenoenjem teine na peti dio stopala stajne noge i
dejstva komponente pritiska, sile miia pregibaa u zglobu kuka slobodne noge, ije
horzontalne projekcije prenesene na centar zgloba kuka slobodne noge, dejstvuju u smislu
kompenzacije (slika 44).
Slika 44
U cilju sto efikasnijeg pokreta izometrijskom kontrakcijom miia opruaa u zglobu koljena
i skonom zglobu slobodne noge, slobodna noga se cijelo vrijeme odrava u opruenom
poloaju, tako da se pokret vri samo u zglobu kuka. Najvei moment sile tee se postie u
trenutku kada je teiste slobodne noge na istom nivou sa centrom zgloba kuka slobodne noge.
U ovom sluaju je miino naprezanje vee od onog potrebnog da se savlada teina slobodne
noge zbog otpora pasivno istegnutih dvozglobnih miia zadnje loe butne slobodne noge.
Meutim, ukoliko bi koljena slobodne noge savili, fleksija u zglobu kuka bi se mogla i dalje
nastaviti i praktino bi se zavrila sudarom butne i grudnog koa. U nastavku kretanja
slobodne noge, od horizontlnog poloaja navie, uz uslav da u zglobu koljena iste noge bude
zadrana ekstenzivna pozicija, obrtni moment sile tee se smanjuje zbog smanjivanja kraka,
82
odnosno najkraeg rastojanja izmeu centa zgloba kuka slobodne noge i napdne linije sile
tee, koja prolazi kroz teite slobodne noge. Najvei moment sile loe potkoljenice i stopala
slobodne noge je pstignut u trenutku horizontale tako da se ne moe pretpostaviti, mehaniki
posmatrana da je time postignuto i najjae naprezanje miia opruaa u zglobu koljena.
Nastavak kretanja slobodne noge u zapoetom smjeru je omoguen ne vie u zglobu kuka
slobodne noge, nego u kimenom stubu. Miii pregibai u zglobu kuka slobodne noge
prelaze u izometrijku kontrakciju. Izometrijskom koncentracijom miia pregibaa u zgobu
slobodne noge se formira jedinstven i nepomian sistem slobodne noge i karlinog pojasa.
Miii opruai u zglobu kuka stajne noge i trbuni miii iz izometrijske kontrakcije prelaze
u koncentrinu kontrakciju, i to opruai u zlobu kuka sa perifernim osloncem, a trbuni
miii sa centralnim osloncem. Koncentrinom kontrakcijom miia opruaa u zglobu kuka
stajne noge, koji dejstvuje sa perifernim osloncem, taj se sistem okree u smislu okretenja
karlice gornjom ivicom u smjeru nazad, odnosno u smislu nastavljanja kretanja slobodne
noge u zapoetom smjeru. Okretanjem karlice gornjom ivicom nazad se cijeli kimeni stub,
koji je vrsto usidren u karlina krila, naginje nazad. Zajedno sa kimenim stubom se naginje
i cijeli gornji dio tijela. Za jae podizanje slobodne noge nekad je nuno savijanje koljena
stajne noge ime dolazi do labavljenja zategnua Bartinijevog ligamenta.
Pregibanje u zglobu kuka stajne noge, uz uslov da je noga u zglobu koljena opruena, kao
vjebom oblikovaja, moe viestruko da djeluje na organizam. Ovom vjebom se moe vriti
jaanje miia pregibaa u zglobu kuka slobodne noge i trbunih miia, kao i jaanje miia
opruaa u zglobu koljena slobodne noge.
U ovom sluaju je potrebno kao i kod prethodnog stava izvriti prenoenje teita tijela iznad
budue povrine oslonca, a to je stajna noga. Radi omoguavanja daljeg izvoenja kretanja
karlicu treba fiksirati na odreen nain. To se postie izometrijskom kontrakcijom miia
odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ime se spreava sputanje karlice na stranu slobodne
noge, sa koje je strane izgubljeno podupiranje. Zatim, izometrijskom kontrakcijom lene
muskulature i izometrijekom kontrkcijom miia pregibaa u zglobu kuka stajne noge, ini se
spreavanje obrtanja karlice gornjom ivicom nazad, to bi usljedilo ako bi miii opruai u
zglobu kuka slobodne noge podjednako dejstvovali na oba svoja pripoja. Nakon fiksiranja
karlice na naveden nain vri se osnovni pokret, opruanje u zglobu kuka slobodne noge. Ovo
pomjeranje slobodne noge nazad, izaziva i pomjeranje teita cijelog tijela u istom smjeru. Da
se ne bi izgubila ravnotea u tom smjera, prethodno se izvri prenoenje teita na prednji dio
stopala stajne noge, tako se pomjera slobodna noga nazad vertikalno, sputena do teita
tijela, pomjera ka centralnom dijelu povrine oslonca. Postoje i uslovi da u kompenzaciji
uestvuju i komponente pritiska sila miia, svojom horizontalnom projekcijom, prenesen u
centar obrtanja (slika 45).
83
Slika 45
Ovaj pokret opruanja u zglobu kuka slobodne noge, primjenjen je kao vjeba oblikovanja,
moe na organizam viestruko da djeluje. Ova je vjeba povoljna za jaanje miia opruaa u
zglobu kuka i koljena. Istovremeno se vri i rastezanje miia zgloba kuka, uz rastezanje
ostalih stabilizatora sa prednje strane zgloba kuka, stvara se navika za odravanje ravnotee,
kao i ispravljanja grudne krivine.
Slika 46
84
8.6.3. Stav na jednoj nozi - odvoenje u zglobu kuka slobodne noge
(odnoenje)
Zbog toga se u tim pokretima ne moe savladati veliki spoljanji otpor, pogotovo to ve
postoji veliki unutranji otpor u vidu pasivne insuficijencije miia primicaa u zglobu kuka.
Iz tih razloga zglob kuka nije prilagoen za pokrete u eonoj ravni sa velikim amplitudama,
kao i specifine konstitucije butne kosti iji vrat svojom gornjom stranom, prilikom
maksimalnog odvoenja u zglobu kuka, dolazi u kontakt sa gornjim rubom zglobne aice.
Nakon prenoenja teine tjela na stajnu nogu i fiksiranja karlice izometriskom kontrakcijom
miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, odvoenje u zglobu kuka slobodne noge
zapoinju miii odvodioci u zglobu kuka slobodne noge koncetrinom kontrakciom sa
centralnim osloncem. Odmicai (abdukciona amplituda) slobodne noge bez pomjeranja
karlice mogua je do oko 45. U ovoj fazi vjebe, radijalna komponenta miinog dejstva (R),
koja koja dejstvuje prema centru zgloba kuka slobodne noge, svojom horizontalnom
projekcijom (Rx) moe da uestvuje u kompezaciji (slika 47).
Slika 47
Dalje pomjeranje slobodne noge u zapoetom smjeru moe se izvesti samo zajedno sa
karlicom. U tom momentu miii odvodioci u zglobu kuka slobodne noge prelaze u
85
izometrijsku kontrakciju formirajui jedinstven i fiksan sistem karlice i slobodne noge. Miii
odvodioci u zglobu kuka stajne noge iz izometrijske kontrakcije prelaze u koncetrinu
kontrakciju sa perifernim osloncem, ime se postie okretanje karlice na stranu stajne noge.
Najee miino naprezanje postie se u ovoj fazi vjezbe, kad su amplitude pokreta velike,
odnosno kad nastaje snano pasivno statiko naprezanje antagonista, i kada su obrtni momenti
sila tee i vee.
Slika 48
Takoer, u kompenzaciji uestvuju sila tee gornjeg dijela tijela i slobodne noge ne nalazi
vertikalno iznad centra zgloba kuka stajne noge. Sila tee (G) dejstvuje po komponentama,
tako da radijalna komponenta (R) svojom horizontalnom projekciom (Rx) prenoenom na
centar zgloba kuka stajne noge, dejstvuje u smislu kompenzacije (slika 49).
86
Slika 49
Kimeni stub je vrsto usaen u karliki pojas, tako da se okretanjem karlice na stranu stajne
noge, na istu stranu naginje i kimeni stub, odnosno cijeli gornji dio tijela.
Zbog vee teine gornjeg dijela tijela u odnosu na slobodnu nogu ukoliko se ne bi izvrio
odgovarajui rekompenzatorni pokret, nastao bi gubitak ravnotenog poloaja na strani stajne
noge.
Rekompenzacija se vri u kimenom stubu bonim pregibanjem na stranu slobodne noge.
Rekompenzacija je izvrena koncetrinom kontrakciom sa perifernim osloncem miia boni
pregibaa kimenog stuba.
Teite tijela se pomjera na stranu slobodne noge, tim sto je vie amplituda odnoja vea. Iz
tog razloga neophodno je izvriti kompezatorni pokret u eonoj ravni. To se postie
prenoenjem vertikale sputene od teita tijela sa svim na spoljanji rub stopala stajne noge.
Miii koji mogu u skonom zglobu da izvre odmicanje sa uvrtanjem i primicanjem sa
izvrtanjem, mogu naizmjeninim kontrakcijama da odravaju teite tijela iznad povrine
oslonca, spreavajui prevelike oscilacije teita tijela u eonoj ravni.
Odravanje ravnotenog poloaja je inae oteano zbog pomjeranja teita navie i zbog
smanjene povrine oslonca, kao i zbog vrenja pokreta u eonoj ravni, u kojoj je povrina
oslonca izuzetno smanjena.
Odvoenje slobodne noge u zglobu kuka se kao vjeba oblikovanja koristi u cilju jaanja i
istezanja miia privodioca u zglobu kuka, i kao vjeba pomou koje se, prilikom
rekompenzatornog bonog pregibanja kimenog stuba na stranu slobodne noge, moe uticati
na bone devijacije kumenog stuba.
8.6.4. Stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka stajne noge unutra
Ovi pokreti okretanja u zglobu kuka unuta rijetko se upranjavaju u svakodnevnom ivotu, a
njihovo izvoenje je jednostavno. U sloenim sporskim kretanjem se primjenjuju pokreti u
zglobu kuka u horizontalnoj ravni, ak postoje i horizontalna kretanja koja je nemogue ako
ne postoji velika amplituda okretanja u zglobu kuka (smuarski likovi, likovi na klizaljkama,
balet, ritmiki elementi i sl.)
87
Nakon prenoenja teine tijela na stajnu nogu i uvrivanje karlice izometrijskom
kontrakcijom miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ukljuuju se miii okretai
unutra, koji dejstvuju koncetrinom kontrakcijom sa perifernim osloncem. Ovakvim miinim
dejstvima sa strane slobodne noge, zajedno sa odgovarajuim dijelom karlinog pojasa,
okree u horizontalnoj ravni, sa kukom slobodne noge u smjeru naprijed.
Da bi se odrzala ravnotea, neophodno je promjeniti kuk stajne noge nazad. Ovakva
kompezacija u horizontalnoj ravni se ostvaruje dejstvom miia koji vre okretanje u kuku
zgloba stajne noge. Rezultat sile miia okretaa unutra u zglobu kuka stajne noge (R.I)
komponenta.
Tangencijalna komponenta (T) dejstvuje u smislu okretanja strane slobodne noge, dok
radijalna komponenta (R) dejstvuje u smislu pritiska prema centru zgloba kuka stajne noge
(C), ime se ostvaruje kompezatorni pokret.
Ukoliko ovaj kompezatorni pokret nije dovoljan, onda se on dopunjuje potrebnom
koncetrinom kontrakcijom miia opruaa u skonom zglobu stajne noge. Poto navedeni
mii djeluje sa perifernim osloncem, onda e se izvriti naginjanje stajne noge, a sa njom i
dijela kimenog stuba na strani stajne noge, u smijeru unazad, tj. u smjeru potrebne
kompenzatorne dopune. Ovim pokretom se kao vjebom oblikovanja prije svega vri jaanje
miia okretaa unutar rastezanjem miia okretaa u polju.
8.6.5. Stav na jednoj nozi - okretanje u zglobu kuka stajne noge u polje
Ovi pokreti se u svakodnevnom ivotu takoer rijetko koriste, za razliku od sloenih kretanja
koja se tretiraju kao sredstva tjelasnog vaspitanja, gdje se ovakva okretanja esto sreu, i
mnoga vrhunska dostignua u sportu ne bi bila dostina, ukoliko ne bi postojala potrebna
amplituda okretanja u zglobu kuka u polje.
Kao u predhodnom stavu, poslije prenoenja teine na stranu stajne noge i uvrenja karlice
izometrijskom kontrakcijom miia odvodioca u zglobu kuka stajne noge, ukljuuju se miii
koji vre okretanje u zglobu kuka u polju. Oni dejstvuju koncetrinom kontrakcijom sa
perifernim osloncem. Posljedica takvog dejsta e biti okretanje strane slobodne noge, zajedno
sa odgovarajuim dijelom karlinog pojasa, u horizontalnoj ravni sa kukom slobdne noge u
smjeru nazad. Da se ne bi teite tijela pomjerilo u pravcu kretanja kuka slobodne noge, vri
se kompenzatorni pokret sa pomjeranjem kuka stajne noge u smjeru naprijed. Ovakvo
kompezatorno kretanje u horizontalnoj ravni se ostvaruje dejstvom miia koji vre okretanje
u zglogu kuka stajne noge u polju. Sila miia okretaa u polju (R.E). kao vektor vezan za
tau, razlae se na radijalnu komponentu (T). Tangencijalna komponenta dejstvuje u smislu
okretanja u zglobu kuka stajne noge u polju, a radijalna komponenta dejstvuje prema centru
obrtanja (centar zgloba kuka stajne noge), potiskujui kuk stajne noge, a sa njim i
odgovarajui dio karlinog pojasa, u smjeru naprijed, ime se ostvaruje kompenzacija, i
odrava ravnoteni poloaj.
88
8.7. Kleei poloaj
Obzirom da osnovni pritisak trpe koljena koja svojim oblikom nisu prilagoena za oslanjanje
o tlo, to je pritisak na jedinicu povrine oslonca veliki pa ovaj poloaj je dosta neprijatan,
pogotovu za due vrijeme. U odnosu na uspravni stav u kleeem poloaju manja je
energetska potronja, a vea je i stabilnost.
U sjedeem poloaju teite tijela je blie povrini oslonca ime se poveava povrina
oslonca, a time i ravnoteni poloaj je stabilniji. Sjedei poloaji se dijele na:
Karekteristika ovog poloaja je da su djelovi tjela u takvom odnosu koji ne zahtjeva bilo
kakvu miinu kontrakciju i da bude sto manje razlika u toninoj kontrakciji miini grupa.
Za vrijeme sjedenja sa povrinama sjedala u neposredni kontakt dolazi djelovi tijela koji nisu
prilagoeni za oslanjanje to izaziva vei pritisak na te dijelove,a to opet ometa normalni
krvotok,limfotok ili sprovoenje nervnih impulsa.
Da bi se smanjio veliki pritisak na pojedine dijelove tijela pri kontaktu sa sjedalom potrebno
je uspostaviti vei broj dodirnih taaka i poveati povrine oslonaca tih taaka.Kako bi se
ispunili navedeni zahtjevi konstrukcija sjedita mora biti spcifina tj. sjedalo treba da ima:
Ako bi povrina sjedala bila kraa,bila bi manja povrina oslonca odnosno povean pritisak.
Ako bi povrsina sjedala bila dua,kaudalni dio zadnje strane gornjeg dijela tijela bi se morao
odvojiti od naslona,ime bi se naruio normalni odnos krivina kimenog stuba sa tendencijom
formiranja totalnog konveksnog zakrivljenja kimenog stuba.
89
Postojanjem naslova za glavu i gornji dio tijela,pristisak u potiljanom zglobu du kimenog
stuba u zglobovima kukova je manji.Oslanjanjem na naslon dejstvo sile tee se razlae na
komponente.
Teina glave (G) ija je napadna taka teite glave,se razlae na radijalna (R) komponenta
koja dejstuje paralelno sa naslonom i u smjeru centra potiljanog zgloba,tangencijalna (T)
komponenta dejstvuje upravno na radijalnoj (R) komponenti tj. na ravan naslona za glavu,i
njeno dejstvo neutralie silom reakcije oslonca.
Na slian nain se ispoljava dejstvo sile (G),koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela (izuzev
ruku),i ija je napadna taka teite gornjeg dijela tijela.
Zakljuak: Dimenzije sjedala i nagibi njegovih povrina treba da se odreuju prema svakoj
konstituciji,koja treba to sjedalo da koristi.
Vertikala sputena od gornjeg dijela tijel pada u zadnji dio povrine oslonca,pa je u tom
smjeru ugao sigurnosti mali.
Zato u tom smjeru postoji tendencija gubitka ravnotenog poloaja usljed snanog pasivnog
statikog naprezanja dvozglobnih miia zadnje loe buta.
U ovaj poloaj mogu doi samo osobe kod kojih su dvozglobni miii zadnje loe buta
dovoljno rastegnuti.
U kranijalnom dijelu gornjeg dijela tijela ravnoteni poloaj se odrava na slian nain kao u
normalnom uspravnom stavu.
Leni miii su u jaoj izometrijskoj kontrakciji poto se suprostavljaju i sili tee (G) i
posrednim dejstvom sile miia trbuha,koji tee da obaranjem grudnog koa potrebno
poveanju grudi krivinu kimenog stuba.
90
Naginjanjem gornjeg dijela tijela naprijed formira se obrtni momenat sile tee,gornjeg
dijela tijela,tako da sila tee dalje djeluje rastuom tangencijalnom (T) komponentom u smislu
naginjanja naprijed.
Pristiskom naginjanja gornjeg dijela tijela nazad obrtni moment sile tee djeluje u smislu
naginjanja nazad.Sila tee (G) koja je jednaka teini gornjeg dijela tijela,se razlae na
radijalnu (R) i tangencijalnu (T) komponentu.
Naginjanje u stranu, vri seu kimenom stubu i to u prelaznom dijelu izmeu grudnog i
slabinskog prljena.Da bi se formirao obrtni moment sile tee vri se koncetrina kontrakcija
miia bonih pregibaa trupa sa strane nagiba.
Poslije izvoenja krajnjeg dijela tijela iz ravnotee sila tee koja je jednaka teini kranijalnog
dijela tijela, postaje aktivna sila koja se razlae na radijalnu i tangencijalnu komponentu.
Sukanje trupa vre miii koji mogu da dejstvuju kocentrinu kontrakciju,bar jednom
komponentom u horizontalnoj ravni.
-sjedei poloaj na zadnjoj strani buta prednje noge i i prednjoj strani buta zadnje noge
(pagat u sagitalnoj ravni)
Kod ovog poloaja izvrena je maksimalna fleksija u zglobu kuka prednje noge i maksimalna
ekstenzija u zglobu kuka zadnje noge.
Zbir amplituda pregibaa u zglobu kuka prednje noge i opruaa kuka u zglobu zadnje noge
treba da bude jednak dvostrukom pravom uglu.
Najvei dio tog zbira se postie pregibanjem u zglobu kuka prednje noge,a manji dio
opruanjem u zglobu kuka zadnje noge.
91
Da bi se odrao uspravan poloaj gornjeg dijela tijela potrebno je izvriti uspravljanje u
kimenom stubu i to koncentrinom kontakcijom lenih miia sa perifernim osloncem.ovim
se poveava slabinska krivina,a smanjuje se grudna krivina ime se odrava uspravni poloa
gornjeg dijela tijela.
Ova vrsta sjedeeg poloaja je znatno tea nego prethodna. Zbir abdukcionih amplituda
obino je oko 90 stepeni, ali on moe biti i vei kod osoba koji se bave sistematskim
vjebanjem. Maksimalna amplituda abdukcije u zglobovima kukova se postie kada se
maksimalno zategnu pasivni uvrivai sa prednje i donje strane zgloba kuka, kada su
masimalno zategnuti primicai u zglobovima kukova i dvozglobnih miia zadnje loe buta,
kao i neposredni kontakt gornje strane vrata butne kosti i gornje ivice zglobne aice zgloba
kuka. Dalje kretanje u istoj ravni bi dovelo do povreivanja navedenih dijelova aparata za
kretanje. Pri nasilnom odmicanju iznad navedene amplitude dovodi do kidanja miinih
vlakana i miia. Nastavak izvoenja page se vri naginjanjem karlice naprijed, tj. fleksijom
karlice prema butnoj kosti. Prema tome sjed na unutranjikm stranama butina postie se
odmicanjem, pregibanjem i izvrtanjem u zglobu kuka. Karakteristino za ovaj poloaj je
veliki nagib karlice naprijed i ugao izmeu uzdunih osa nogu koji je manji od 180 stepeni.
Gornji dio tijela se uspravlja koncentrinom kontrakcijom lenih miia sa perifernim
osloncem ime se povava slabinska, a smanjuje grudna krivina kimenog stuba.
Leei poloaj je prirodni poloaj za ovjeka.U leeem poloaju teite tijela je neposredno
iznad tla,a povrina oslonca se pribliava u labilnoj vrsti ravnotee.
Uodnosu na zadatke koje treba izvriti leeim poloajem, leei poloaji se dijele na:
Najee se zauzima leei na leima ili na boku. Leei poloaj potrbuke se rjee zauzima
zbog ogranienog disanja. Dodirne take sa tlom su: potiljak, lopatice, sjed. dio, zadnje loe
potkoljenice i pete koje su prisilno smjetene na isti nivo.
Povrina oslonca ovih taaka su relativno male, to uzrokuje poveani pritisak, a to opet
oteava normalnu cirkulaciju krvi. Karakteristian primjer za ovo su nepokretni bolesnici kod
kojih na dodirnim takama dijelova tijela sa tlom dolazi do izumiranja tkiva, ivih rana i
trulenja. Zbog potisnutog sjedalnog dijela naprijed, noge su u poloaju jaeg zanoenja pa se
javlja hiperekstenzija u zgobovima kuka, a to uzrokuje zatezanje miia pregibaa u zglobu
kuka i okretanje karlice gornjom ivicom naprijed. Due zadravanje u ovom poloaju
92
uslovljava poveanje slabinske krivine kao i bolove u slabinksom dijelu kimenog stuba.
Zbog prisilnog dovoenja potiljanog zgloba u istu ravan, dolazi do velike zategnutosti miia
prednje strane potiljanog zgloba i vratnog dijela kimenog stuba to oteava oticanje krvi iz
glave kroz vestibularne kanale. Zato treba podmetnuti neko uzglavlje pa makar to bile i
spostvene ruke. Ako se kod ovog poloaja izvri pregibanje u zglobu kuka i koljenja, nestae
pasivno statiko naprezanje zglobnih uvrivaa sa prednje strane kukova, zbog ega se
karlica vraa u normalan poloaj, tako da se slabinska krivina ne samo ispravlja ve postaje
konveksna.
Iz leeeg poloaja na boku, pokreti se vre u eonoj ravni, centar obrtaja nije vie osa koja
spaja centre zglobova kukova, nego prelazni dio izmeu grudnog i slabinskog dijela kimenog
stuba. Najee vjebe iz ovog poloaja su:
Poloaj upora je poseban vid poloaja tijela u labilnoj vrsti ravnotee. Karakteristika ovih
poloaja je postojanje oslonca rukama na vrstoj podlozi.
S obzirom na poloaj gornjih ekstremiteta u odnosu na ostali dio tijela, osnovni poloaji upora
se mogu svesti na:
93
izdraj vage u uporu prednjem,
izdraj vage u uporu stranjem,
mjeoviti upor prednji leei, aktivni oblik,
mjeoviti upor prednji leei, pasivni oblik,
mjeoviti upor prednji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti upor prednji stojei, pasivni oblik,
mjeoviti upor stranji leei, aktivni oblik,
mjeoviti upor stranji leei, pasivni oblik,
mjeoviti upor stranji stojei, aktivni oblik,
mjeoviti upor stranji stojei, pasivni oblik,
poloaj mosta,
stav u uporu.
Postie se kada se nae oslonac za ake i za stopala priblino na istom nivou, a prednji dio
tijela je okrenut prema tlu, ruke se opiru o tlo sa ventralne strane. Najefikasniji je kada se svi
dijelovi tijela sem stopala i ruku nalaze u istim meusobnim odnosima kao i kod normalnog
uspravnog poloaja. U skonim zglobovima prisutna je plantarna fleksija. Ruke su u
antefleksiji. Teina tijela je rasporeena na gornje i donje ekstremitete.
Sila tee dijeluje u smislu naruavanja svoda koji se protee od oslonca na stopalima do
oslonca na akama nastojei da izvri ekstenziju tijela. Tome se suprostavljaju svi miii
pregibai prednje strane trupa, aktivnom statikom kontrakcijom. Sistem dijelova tijela od
ake, preko podlaktice, nadlaktice, grudnog koa, slabinskog dijela trupa, karlinog pojasa,
natkoljenice, potkoljenice do stopala predstavlja zatvoreni kinetiki lanac.
Sistem dijelova tijela od ramenog pojasa, a zavrava se glavom predstavlja otvoreni kinetiki
lanac. U odravanju aktivnog oblika mjeovitog upora prednjeg leeeg u predjelu ruku i
ramenog pojasa uestvuju miii opruai u zglobu laktova i miii prednje strane ramenog
pojasa.
Sile koje rue most su kombinovane od unutranjih i spoljanjih sila. Unutranje sile su
izraene naprezanjem svih zglobnih stabilizatora sa prednje strane zgoba ramena, grudnog i
slabinskog dijela kimenog stuba i zglobova kukova. Svi su oni u stanju pasivnog statikog
naprezanja.
Spoljanja sila je najvea a to je sila zemljine tee koja tei da srui most. Ona je po
intenzitetu jednaka teini tijela i napada teite tijela koje se nalazi relativno blizu oslonca i
izvan zapremine tijela. Njeno dejstvo se ispoljava dejstvom njenih komponenti koje djeluju
94
prema centrima oslonca. Jedna komponenta djeluje prema centru oslonca aka (R), a druga
komponenta prema centru oslonca stopala (N).
Ry + Ny = G
Nx = N x sin1
Rx = R x sin
Poloaj mosta se odrava sa jedne strane spoljanim silama a sa druge strane unutranjim
silama, tj. snanim izometrijskim kontrakcijama miia, opruaa u zglobovima ramena,
grudnog i slabinskog dijela kimenog stuba, zglobovima kukova odravajui ih u hiper
ekstenziji.
Vertikala sputena od zajednikog teita cijelog tijela, izuzev aka prolazi ispred linije koja
spaja centre zglobova korjena ake tako da postoji tendencija obrtanja cijelog sistema u
smijeru naprijed posmatrano u sagitalnoj ravni. Da ne bi sistem bio oboren naprijed dejstvuju
miii pregibai u zglobovima korjena ake i lanaka prstiju ruke. Ovi miii djeluju
smanjivanjem koncentrine sa ekscentrinom kontrakcijom.
Za ovaj stav je karakteristino dejstvo miia ramenog pojasa koji se suprotstavljaju dejstvu
sile tee i zadravaju trup meu ramenima. Oni sprjeavaju propadanje sistema glava-trup-
karlica-noge kroz obru ramenog pojasa, koji predstavlja zatvoreni kraj kinetikog lanca. U
ovom stavu disanje je oteano kako torakalno tako i dijafragmalno, zbog fiksiranog grudnog
koa i pritiska unutranjih organa na dijafragmu.
95
8.11. Poloaj visa
Za sve poloaje visa karakteristino je postojanje oslonca bilo kojim dijelom tijela na fiksnoj
taki koja se nalazi iznad teita tijela koje se nalazi u viseem poloaju. Visei poloaji su
poloaji tijela ovjeka u stabilnoj vrsti ravnotee.
Oslonac rukama iznad teita tijela, tako da su uzdune ose ruku,trupa i nogu priblino u istoj
vertikali. To je poloaj stabilne vrsta ravnotee, jer je teite tijela ispod take oslonca. U
svim zglobovima djeluje sila razvlaenja.
Kod ovog poloaja dolazi do oputanja svih miia osim miia pregibaa u zglobovima
prstiju ruku.
Postie se kada se oslanjanje o podlogu izvri rukama i nogama, a ugao izmeu linije koja
spaja teite tijela sa centrom oslonca nogama i horizontale nije vei od 45. U ovom poloaju
dejstvo sile tee se razlae na dvije komponente.
Do ovog poloaja se dolazi kada se izvri distrakcija svih miia osim miia pregibaa u
zglobovima prstiju ake. Sila tee postaje ativna sila sve dok se njeno dejstvo ne sprijei
statikim pasivnim naprezanjem sa prednje strane kimenog stuba, sa prednje strane
potiljanog zgloba i sa zadnje strane ramenog pojasa.
96
Kod ovog poloaja ugao izmeu linije koja spaja teite tijela sa centrom oslonca postignutim
donjim ekstremitetima i horizontale vei je od ugla od 45. Porastom ugla do pravog ugla
raste i komponenta pritiska na tlo, a smanjuje se komponenta koja djeluje upravno na nju.
Nastaje oputanjem svih miia koji odravaju aktivni oblik mjeovitog visa prednjeg, osim
miia pregibaa, prstiju ake i miia opruaa u zglobovima koljena.
Kod ovog visa ruke se nalaze u retrofleksiji. Priliom izdraja u visu stranjem javlja se ugao
izmeu uzdune ose ruku i trupa, i ugao izmeu uzdune ose trupa i uzdune ose nogu.
Ovaj vid se postie kada se donjim ekstremitetima nae oslonac stim da ugao izmeu linije
koja spaja tetite tijela sa centrom oslonca postignutom donjim ekstremitetima i horizontale
nije vei od 45. U tom poloaju sila tee se razlae na dvije komponente od kojih jedna
djeluje prema centru oslonca a druga je upravna na nju.
U ovaj poloaj se dolazi oputanjem svih miia osim miia pregibaa u zglobovima prstiju
ake.
Kod ovog poloaja ugao izmeu linije koja spaja teite tijela sa centrom tijela postignutog
donjim ekstremitetima i horizontale vei je od 45, pa je i odnos komponenti sila drugaiji.
Komponenta pritiska na noge se poveava a smanjuje se komponenta koja djeluje preko
sistema tijela na prednju stranu ramenog pojasa.
Kod ovog visa dolazi do oputanja svih miia osim miia pregibaa u zglobovima prstiju
ruku i opruaa u zglobovima koljena.
U poloaj visa strmoglavog se dolazi kada se u mjeovitom visu prednjem postepeno podie
oslonac za donje ekstremitete tako da isti preu nivo oslonca za ruke i postignu maksimalnu
visinu, postavljajui se priblino vertikalno iznad oslonca rukama, tako da se cijelo
optereenje prenese na gornje ekstremitete i oslonac donjim ekstremitetima postaje suvian.
97
9. KINEMATIKA LOKOMOTORNOG APARATA
Dio mehanike koji izuava kretanje bez obzira na njegove uzroke naziva se kinematika.
Osnovne fizike veliine koje se u njoj koriste su: duina (s), a jedinica je metar i vrijeme (t),
a jedinica je sekund. Za rotaciona kretanja koristi se radijan - (rad) jedinica za mjerenje ugla.
Pravolinijska kretanja,
Krivolinijska kretanja,koja mogu biti kruna i parabilina.
9.1.1. Vertikalni hitac kretanje tijela na gore. Od trenutka odraza tijelo skakaa e se
kretati na vie poetnom brzinom (Vo), ali jednakousporeno poto sila tee konstantno djeluje
u suprotnom smjeru. Brzina kretanja e se stalno smanjivati prema formuli:
v = Vo g x t,
s = Vo x t x gt2
t = Vo/g
Ukupno vrijeme (t) penjanja do visine (h) dobie se iz jednaine brzine, ako je ona na toj
visini jednaka 0. Zamjenom vrijednosti vremena (t) u jednaini
s = h = Vo2/g g x Vo2/2g2
h = 2 x g x Vo2 g x Vo2/2g2 x g2
h = g x Vo2/2g2
98
h = Vo2/2g
Vo2 = 2 x g x h
To znai da e tijelo koje se kree veom poetnom brzinom dostii veu visinu (h). Kada
tijelo dostigne najveu visinu (h) njegova brzina postaje jednaka 0. Poslije toga tijelo e pod
uticajem sile tee poeti slobodno da pada vertikalno na dole.
Kod slobodnog pada poetna brzina je jednaka 0, a zatim se postepeno poveava sve vie to
je preeni put vei. Brzina kretanja pri slobodnom padu se moe predstaviti formulom: v = g
x t, a preeni put: s = h = x g x t2
h = g/2 x v2/g2
h = v2/2 x g
v2 = 2 g h
Vrijednost brzine kretanja i kod slobodnog pada i kod vertikalnog hitca se izraava na isti
nain i istim vrijednostima.
U sloenim kretanjima ovjeka impulsi sile se najee saoptavaju pod odreenim uglom u
odnosu na vertikalu, tako da je i dejstvo sile tee uvijek pod uglom na pravac impulsa sile.
Kretanje koje nastaje je sloeno kretanje. Na teite tijela ili sistema vie dijelova tijela
dejstvuje sila koja proizvodi jednako kretanje (impuls sile) i sila koja proizvodi jednako
ubrzano kretanje (sila tee). Slaganjem ta dva kretanja nastaje krivolinijsko kretanje. U
krivolinijska kretanja spadaju horizontalni hitac i kosi hitac.
99
odreenom poetnom brzinom (Vo) ono bi se, prema prvom Njutnovom zakonu, kretalo
jednoliko u horizontalnom pravcu, sve dok neka druga sila ne promjeni takvo kretanje. Poslije
saoptavanja kretanja u horizontalnom smjeru sa odreenom poetnom brzinom (Vo), tijelo bi
se kretalo jednoliko i pravolinijski, a vrijednost puta (s) bi iznosila:
s = x = Vo t
Istovremeno, usljed dejstva sile zemljine tee, isto tijelo bi slobodno padalo i za to vrijeme
prelo put:
s = y = h = g/2 t2
t = x/v
y = g x2/2 Vo2
g x2 = 2 Vo2 y
x2 = 2 Vo2/g y
Ako je neko tijelo baenopod uglom (alfa) prema horizontali, ono bi se kretalo pod dejstvom
saoptene poetne brzine (Vo) pravolinijski i za odreeno vrijeme (t) bi tijelo prelo odreeni
put (s = Vo t). Kako na isto tijelo istovremeno djeluje i sila tee, to tijelo, ili teite tog tijela,
prelazi i put (s = g t2/2) koji je usmjeren po vertikali na nie. Na taj nain nastaje sloeno
kretanje koje se zove kosi hitac. Napadni ugao (alfa) se naziva elevacionim uglom. To je
kretanje sloeno iz dva pravolinijska kretanja: jednolikog, usljed poetne brzine (Vo), i
nejednolikog, usljed dejstva sile tee: koso odbaeno tijelo (M) e se kretati po luku. Tijelo e
se kretati horizontalno po pravcu i jednoliko po brzini koja je jednaka projekciji poetne
brzine na horizontalnu osu Ox, pa e u datom vremenu prei put:
x = Vo t cos alfa
100
Stavljanjem vrijednosti vremena (t) iz jednaine x = Vo t cos alfa u prethodnu jednainu,
eliminisae se vrijeme:
dobija se:
1. Faza zamaha predstavlja dio ciklusa tokom koga se kree u ventralnom smijeru,
odnosno, stopalo je bez kontakta sa podlogom (od pozicije I do pozicije III),
2. Faza podupiranja predstavlja dio ciklusa tokom koga noga podupire tijelo, odnosno,
stopalo je u kontaktu s podlogom (pozicije III V).
Dalje, svaka faza se dijeli na po dva perioda:
101
9.4. Osnovne kinematike eme sloenih
Kompleks pokreta, koji izaziva jedan mii neposredno u predjelu svoje lokacije i
posredno na susjedne dijelove tijela, naziva se lanac pokreta ili kinetiki lanac.
Na osnovu toga definiu se otvoreni (oba kraja otvorena), poluotvoreni (jedan kraj otvoren, a
drugi zatvoren) i zatvoreni kinetiki lanci (oba kraja zatvorena).
Dijeli se na:
Da bi se takav reim miia dobio u prirodnim uslovima kretanja, pokret treba da se najprije
izvri u suprotnom, a poslije toga u eljenom smjeru u smjeru u kome ti miii djeluju kao
agonisti.
102
10. DINAMIKA LOKOMOTORNOG APARATA (SILE KOJE DJELUJU
NA TIJELO
Isak Njutn je u svom poznatom djelu Matematiki principi prirodne filozofije (London,
1687, god.) dao definiciju sile u svoja tri zakona.
Zakoni potpuno definiu silu i to: njeno postojanje, osobine (pravac, smjer i intenzitet) i njen
izvor.
Svako tijelo tei da ostane u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve
dotle dok nije primorano nekim silama da promijeni svoje stanje.
Primjer: Kada bi eljeli pokrenuti vagon koji se nalazi u relativnom mirovanju na inama, a
moramo na njega djelovati snagom naih miia poguraemo ga,ali odmah zapaamo da e
najvee naprezanje biti upotrijebljeno na zapoinjanje njegovog kretanja. Kad se vagon
pokrene, za odravanje tog kretanja e biti potrebno manje naprezanje. Ako nismo u stanju
vagon pokrenuti sami iz mjesta, pa to uini nekoliko ljudi, vagon e dobiti izvjesnu brzinu
kretanja, tada emo moi sami dalje dalje odravati to kretanje. Ali sada opet, ponovo e biti
potrebno veliko naprezanje da se pokrenuti vagon zaustavi.
Sve je ovo zbog tenje koju otkrivaju sva materijlna tijela, da svoju brzinu odre
nepromjenljivom. Tu osobinu svih tijela, koja se ispoljava kao tenja da se vlastita brzina
odri nepromjenjivom, uoio je poznati naunik Galilej jo 1609. god. i nazvao je
postojanou ili inercijom (lat. Inertia=ljenjivost). Inercija se najvidljivije manifestuje kada
neki vanjski uzroci izvode tijelo iz stanja mirovanja, odnosno kada mu mijenjaju brzinu (
ubrzavaju ili usporavaju).
Dakle, ako na tijelo koje se nalazi u kretanju ne bi djelovala nikakva sila, ono bi trebalo da
produi kretanje stalnom brzinom i istim pravcem. Meutim, ovo nismo u stanju da u sferi
zemljinog uticaja i eksperimentalno dokaemo, jer se potrebni uslovi za to ne mogu ostvariti.
Promjena kretanja s razmjerna je sili koja djeluje na tijelo i vri se upravcu njenog
dejstva nezavisno od dejstva drugih sila.
Ovaj aksiom iskazao je pomenuti naunik Galilej ve 1632. godine.Ovaj zakon se jo naziva i
zakon ekvivalencije.
103
Dakle, sila je uzrok promjeni stanja kretanja, uzrok nastajanju ubrzanja, a masa je njena
inercija.Uzrok ovim razliitim otporima Njutn je nazvao masom (lat. massa = tijesto, gruda).
Tea tijela imaju veu masu nego laka tijela. Ako podjednakom silom udaramo dvije drvene
kugle na horizontalnoj i glatkoj podlozi, a jedna od njih je dva puta tea, ona koja je dva puta
laka otkotrljae se na dva puta veu daljinu nego ona tea. Ukoliko je ubrzanje tijela
vee,utoliko je vea i sila koja na tijelo djeluje. Prema tome, sila i ubrzanje su u meusobnoj
uzronoj vezi, a sa druge strane ubrzanje zavisi i od mase tijela.
Ako se u vozu, koji se kree, pusti neko tijelo da padne vertikalno, ono e pasti na pod na isto
mjesto,bez obzira da li se voz kree ili je u miru. Pri svakom padanju tijela moe se vidjeti da
je ubrzanje stalno.To znai da je dejstvo tee uvijek podjednako, kako u toku prve sekunde,
kada je tijelo polazilo iz mirovanja, tako i u toku ma koje sekunde, kada je tijelo ve imalo
izvjesnu brzinu. Isto tako i pri svakom promjenjivom kretanju prirataj brzine uvijek je
proporcionalan sili i ne zavisi od toga da li je tijelo polazilo iz mira ili je u kretanju.
Odreivanje jaine sile pomou II. Njutnovog zakona kretanja, tj. pomou jednaine F = m x
a, predstavlja dinamiko mjerenje sile. Veliina mase nekog tijela ne ocjenjuje se samo prema
veliini njegove teine, koja je rezultat sile tee, nego i prema veliini otpora kojim se tijelo
usljed inercije protivi promjeni svoga stanja mirovanja ili kretanja, tj. odupire se svakom
ubrzanju ili usporavanju.
Iz jednaine F = m x a proizilazi da je inertna masa nekog tijela m = f/a, ili kazano rijeima:
inertna masa nekog tijela je upravno srazmjerna sili koja mu daje ubrzanje, a obrnuto je
srazmjerna tom ubrzanju. Zbog toga ne treba praviti razliku izmeu teke i interne mase.
Prema tome masa se moe definisati kao veliina otpora tijela protiv promjene kretanja, tj.
masa je mjera inercije tijela.
Kad god neko tijelo djeluje nekom silom (akcija) na drugo tijelo javlja se suprotna sila
iste jaine (reakcija) sa drugog tijela, dakle, akcija je uvijek jednaka reakciji.
Sila kojom se neko tijelo odupire djelovanju spoljanje sile (akcija) zove se reakcija. Dakle,
svaka sila (akcija) izaziva protiv silu (reakciju) koja je po veliini jednaka akcija, ali je
suprotnoga smjera.To je trei zakon mehanike ili trei Njutnov zakon.Prema tome, kada se
govori o sili u mehanici, uvijek treba imati u vidu dva tijela i dvije sile.
Ako tijelo A djeluje na tijelo B silom F1, onda i tijelo B djeluje na tijelo A silom F2, iz ega
proizilazi:
Utvreno je da svakoj pojavi mora da postoji uzrok u samoj sredini. Svakom djelovanju
spoljanje sredine odgovara isto toliko suprotno djelovanje tijela. Spoljanja sila koja djeluje
na tijelo zove se akcija, a sila koja se nastavlja nasuprot njoj, zove se reakcija.
104
Naprimjer: Pri pucanju iz puke, barutni gasovi daju zrnu impuls u smislu kretanja unaprijed,
a puka ima trzanje unazad. Puka e se pomjeriti daleko manje unazad jer joj je masa velika,
nasuprot zrnu koje e odletjeti na veliku daljinu.
Sila je jedan od onih pojmova fizike koji se ne mogu tano definisati. Meutim, pojam sile je
poznat iz svakodnevnog ivota. Pojam sile se moe vidjeti kao subjektivni osjeaj naprezanja
miia pri obavljanju fizikog rada, ili kada pritiskom ake na tijelo proizvodimo silu koja u
optem sluaju izaziva kretanje tijela.
Sile sa kojima se susreemo u praktinom ivotu su: miina snaga ljudi i ivotinja, pritisak
vjetra, vode ili vodene pare (sile otpora) molekulske sile /kohezija i adhezija/, sile gravitacije,
sile trenja ili sila inercije od promjene veliine ili smjera kretanja i dr. Pod pojmom sile
podrazumijevamo veliinu meusobnog djelovanja dvaju tijela usljed koga nastaje
promjena ili poloaja cjelokupnog tijela, ili poloaja njegovih dijelova.
Dakle, sila je uzrok promjeni stanja kretanja tijela ili njegovoj deformaciji. Iskustvo nam
otkriva da svaka sila djeluje izjesnom jainom, da im odreen pravac i smjer u kome djeluje.
Prema tome, sila je vektorska veliina.
Sila se u optem sluaju definie kao prva derivacija impulsa (mv), po vremenu (t).
F = d (mv)/dt
Ako je kretanje takvo da se masa tijela ne mijenja (m = konstanta), tada se gornji izraz moe
napisati u obliku:
Jedinica za silu je njutn (N), a to je sila koja masi od jednog kilograma daje ubrzanje od
jednog metra u sekundi na kvadrat.
1N = kg ms
Jedini mogui uzrok kretanja su sile koje nastaju interakcijom dva ili vie tijela. Isto vai i za
kretanje lokomotornog aparata ovjeka.
105
Sile koje djeluju na tijelo moemo podjeliti na: akivne i pasivne.
Najvanija meu njima je svakako miina sila o kojoj je bilo govora u prethodnim
poglavljima.
Spoljne sile:
gravitaciona sila,
sila inercije,
centrifugalna sila (zavisi od sile inercije),
sila reakcije podloge,
sile trenja komponenta sile reakcije podloge
Najvanija i u pokretima tijela uvijek prisutna sila je gravitaciona sila, kojom Zemlja
privlai tijela u svojoj blizini. Na samoj njenoj povrnini, odnosno, u uslovima u kojima
biomehanika skoro iskljuivo ispituje kretanja, rezultat dejstva ove sile na tijelo je konstantno
gravitaciono ubrzanje (tzv. ubrzanje zemljine tee) :
Na osnovu ovoga se pravi razlika izmeu mase i teine: dok je masa (jedinica kg) osnovno
svojstvo tijela koje predstavlja mjeru njegovog suprostavljanja dejstvu sile, teina G je sila
(jedinica N) kojom zemljina gravitacija djeluje na tijelo te mase. Iz ovoga direktno slijedi da
je tijelo mase od 1 kg tesko oko 10N. Na osnovu gornje definicije teine slijedi da drugi
Njutnov zakon primijenjen na dejstvo gravitacione sile, moe da se napie kao:
G=mg
Gravitaciona sila djeluje na sva tijela na povrini Zemlje i lokomotorni aparat se preteni dio
vremena opire njenom dejstvu.
106
Opti zakljuak bi bio da se promjenom meusobnog poloaja segmenata kinetikog lanca
moe promijeniti optereenje koje miiima namee teina tijela (i, eventualno, dodatnog
tereta).
Meutim ne postoji optimalan poloaj tijela u odnosu na dejstvo gravitacione sile. On zavisi
od kriterijuma po kome se vri optimizacija ili, preciznije, od toga ta je motoriki zadatak tog
poloaja ili pokreta u njemu.
U obinom govoru ovo se moe formulisati kao: podii teret nogama, a ne leima.
Prema I. Njutnovom zakonu tijela se kreu ravnomjerno i pravolinijski dok na njih ne pone
da djeluje spoljna sila. Svojstvo tijela da se opire njenom djelovanju proporcionalno je
njegovoj masi i naziva se inercija. Posljedica ovoga je da tijelo koje mijenja svoje kretanje
pod dejstvom sile nokog drugog tijela, zahvaljujui inerciji djeluje silom na to drugo tijelo. Ta
sila se naziva silom inercije. Tako, na primjer, kugla pri bacanju djeluje povratnom silom (tj.
silom inercije ) na aku koja je ubrzava, noga pri zamahu djeluje silom inercije na ostale
segmente tijela u suprotnom smjeru od smjera svog ubrzanja itd. Pri tome, ova sila direktno
zavisi od mase tijela i njegovog ubrzanja.
Jedan od estih primjera dejstva ove sile u biomehanici je centrifugalna sila. Ona nastaje pri
krivolinijskom kretanj tijela, koja je rezultat centralnog ubrzanja. Tijelo se tome opire silom
suprotnog smjera Fc koja je jednaka proizvodu mase i centralnog ubrzanja ac:
Fc = m x a
Bacanje kladiva je tipino kretanje u kome sila inercije u formi centrifugalne sile igra vanu
ulogu. Drugi poznati primjer djelovanja sile inercije je trenje, ili vonja bicikla po krunoj
stazi. Ova sila mora da se kompenzuje nagibom tijela u frontalnoj ravni, pri emu se javlja
suprotno usmjerena komponenta gravitacione sile Gx. Ako je ugao nagiba tijela , ova
komponenta je:
Gx = m g tg
To je osnovna sila preko koje lokomotorni aparat mijenja svoje kretanje u odnosu na okolinu.
Ona nastaje kao rezultat mehanikog kontakta tijela sa vrstim predmetima iz svoje okoline
(stopala ili ake sa tlom, karlice sa sjeditem stolice, ruku sa vratilom ili rukohvatom itd). Pod
podlogom se obino podrazumijeva uvrena ili dovoljno masivna tijela, na ije kretanje
ovjek ne moe bitno da utie svojim silama. Postojanje sile reakcije podloge direktno slijedi
iz III. Njutnovog zakona: Sila kojom tijelo djeluje na podlogu proizvodi silu reakcije (istog
intenziteta i pravca, a suprotnog smjera) kojom oslonac djeluje na tijelo. Podloga je
nepokretna jer sila kojom lokomotorni aparat na nju djeluje nema efekta, dok njene reakcije
sila reakcije podloga, mijenja kretanje tijela.
107
10.2.1.4. Sila trenja komponenta sile reakcije podloge
Pojava trenja se, pored ostalog, ispoljava preko sile koja nastaje na dodirnim povrinama dva
vrsta tijela i suprostavlja se njihovom meusobnom klizanju. Ova pojava se naziva
statikim trenjem, i u njoj su ove dvije sile istog intenziteta i pravca, ali suprotnog smjera.
Ako aktivna sila F nastavi da raste, u jednom trenutku sila trenja Ftr, dostie svoju
maksimalnu vrijednost. Zbog toga sila F nadvladava i tijelo poinje da kliza. Sila Ftr i dalje
zadrava maksimalnu vrijednost i djeluje u suprotnom smjeru od smjera ovog klizanja. Ova
pojava se naziva dinamikim trenjem. Iz ovog slijedi da se sila trenja (bilo statikog, bilo
dinamikog) uvijek javlja kao reakcija neke druge, aktivne sile koja izaziva (ili tei da
izazove) meusobno klizanje dvije povrine. Zbog toga je sila trenja uvijek usmjerena
suprotno od smjera klizanja.
Istraivanja su pokazala da sila trenja zavisi od fizikoh osobina tijela u kontaktu, kao i od
normalne komponente sile koja djeluje izmeu njih.
Ftr = N
Naime pri kretanju ovjeka sila trenja predstavlja komponentu sile reakcije podloga
usmjerenu du povrine dodira tijela sa podlogom.
Dijagram sila pretstavlja jednostavan prikaz (skicu) tijela ili nekog njegovog segmenta
i sila kojima okolina djeluje.
Ovaj metod se sastoji iz sljedeih postupaka:
izabrati biomehaniki sistem na kome e se metod primijeniti
prikazati sistem skicom u formi nekog biomehanikog modela
na modelu strelicama ucrtati vektore sila koje na njega djeluju spolja vodei rauna da
vektori djeluju u svojim napad.tak.
Ovakav dijagram daje osnovu za kvalitativnu analizu, jer prikazuje sve sile koje
djeluju na sistem, njihove napadne take, pravce, smjerove i intenzitete njihovog
dejstva.
Mehaniko kretanje je mijenjanje poloaja nekog tijela u odnosu na druga tijela za koja se
uslovno smatra da miruju. ovjekova kretanja mogu biti: aktivna i pasivna. Aktivna kretanja
su kretanja izazvana vlastitim silama, radom vlastitih miia.Pasivno kretanje je npr. vonja u
nekim mainama, slobodni pad itd. Jedina sila kojom ovjek, kao i svako ivo bie, moe
direktno upravljati je sila miia. Pomou sile miia savladavaju se sve ostale sile, kako
spoljnje tako i unutranje. Najee se savladava sila zemljine tee koja dejstvuje
konstantno, a miina aktivnost je usmjerena na savladavanje tih sila u smislu odupiranja o
vrstu podlogu.
108
10.3.1. Impuls sile
Kod sudara tijela javlja se kratkotrajni i intenzivno dejstvo sile. Takve sile se zovu impulsivne
sile, a javlja se kod sudara nogu ovjeka koji hoda, tri ili skae sa tlom.Uzavisnosti od snage
i vrstine podloge, efekat odraznog impulsa moe biti usmjeren na kretanje ili moe doi do
rasipanja sile.Imajui u vidu da su impuls sile i koliina kretanja vektorske veliine, efekat
dejstva impulsa sile na neko tijelo zavisie od njgovog smjera i od smjera koliine kretanja
koje je tijelo imalo prije dejstva ovog impulsa.
Po zakonu impulsa, ovo promjene su rezultat dejstva impulsa sile koja djeluje na povrini
interakcije dva tijela ili tijela i podloge. U mnogim sluajevima zbog krutosti povrina koje
dolaze u kontakt, trajanje ove interakcije je veoma kratko, pa se razvijaju velike sile. Ta
pojava se u biomehanici naziva udarnim impulsom. Ona nastaje pri udarima segmenata
tijela u druge objekte, pri emu si zbog krutosti njihovih povrina (tj. kratkog vremena
interakcije) razvijaju velike sile. Ove sile esto dovode do hroninih ili akutnih povreda
lokomotornog aparata i to ukazuje na vanost izuavanja udarnog impulsa u biomehanici.
To je najei oblik saoptavanja impulsa unutranjim silama. Kada se impuls sile saopti
ekscentrino, sila reakcije vrste podloge se razlae na komponente, od kojih jedna dejstvuje
prema teitu tijela ili sistema vie tijela (izvodi kretanje), a druga ima upravan smjer na prvu
komponentu (saoptava tijelu obrtanje u sljedeoj fazi kretanja).
109
11. PODJELA POKRETA I KRETANJA
translatorna kretanja i
rotaciona kretanja.
U sutini se pokreti lokomotornog aparata vre u zglobovima.
Osnovni pokret je pokret koji se vri u jednom zglobu i u jednoj ravni. Svi osnovni pokreti
koji se simultano izvode zajedno ine sloeni pokret, ili ako se njima bitno mijenja i poloaj
tijela u prostoru sloeno kretanje.
ciklina,
aciklina.
F = 1/ T [s= Hz]
110
hodanje,
tranje,
plivanje,
veslanje,
vonja bicikla itd.
Aciklina kretanja su kretanja koja nemaju svojstva ciklinosti kao npr. vertikalni skok, ut
na gol, skok ut u rukometu, fintiranje, blokiranje itd. Ciklino kretanje moe da se smatra
aciklinim ako se posmatra samo jedan njegov ciklus. Ponekad je vrlo teko odvojiti ciklina
od aciklinih pokreta, npr. u sprintu, prvi nekoliko koraka na startu se znatno razlikuju, a
svaki naredni korak karakterie krai period, vea duina, vea ugaona brzina u zglobovima
itd. Zato se u biomehnici koristi naziv kvaziciklina kretanja.
Uspostavljanje kretanja iz normalnog uspravnog stava u labilnoj vrsti ravnotee moe biti:
-po uspostavljenom kretanju pod dejstvom sile tee ponovo ukljuiti unutranje sile i dovesti
tijelo u poloaj indiferentne vrste ravnotee i odrati taj poloaj.
111
12. KRETANJE U FLUIDU
brzinama.
Sila otpora koja se javlja pri kretanju kroz vodu ili zrak moe se izraunati
pomou formule:
Fo= C A v2
Gdje je:
Fo - sila otpora,
C - koeficijent otpora,
- koeficijent gustine fluida,
A - povrine poprijenog presjeka tijela,
v - brzina strujanja fluida
ovjekova kretanja se najee odvijaju kroz vazduh, u gasovitom fluidu jer je vazduh
prirodna sredina razvoja ljudske vrste, za koju su vezane sve njegove funkcije. Nauka o
gasovima naziva se aeromehanika (gr. aer = vazduh). Aerostatika ispituje ravnoteu vazduha
(gasova), a aerodinamika ispituje kretanje gasova. Vazduh je sredina neophodna za ivot, i u
112
njemu stalno ivimo i kreemo se. Kohezija je kod vazduha manja nego kod tenosti, zbog
ega su i njegovi djelii pokretljiviji. Molekuli gasova uslijed toplote tee da se progresivno
rasture na sve strane. Ova tenja je kao sila vea od njihove kohezije, pa zbog toga vazduh
uvijek ispunjava svaki prostor.
Ta tenja gasova - vazduha da se ire, zove se ekspanzivna sila ili napon gasa. Poto izmeu
djelia gasova zbog napona uvijek postoje znatna odstojanja gasovi se mogu lako sabiti zbog
ega kaemo da su gasovi lako stiljivi. Kada prestane vanjski pritisak, gasovi uvijek
zauzimaju raniju zapre- minu, to znai da posjeduju - elastinost zapremine, daleko u irim
granicama nego tenosti. Jedan litar vazduha je oko 773 puta laki od jednog litra vode, to
znai da mu je gustina za toliko puta manja. Pritisak kroz gasove prenosi se jednako u svim
pravcima kao i kroz tenosti (npr. pritisak u naduvanoj lopti). Uslijed toga, i vazduh kao i
voda, posjeduje takoer pritisak. Svako tijelo opkoljeno vazduhom, postaje za onoliko puta
lake, koliko je teka njime istisnuta zapremina vazduha. To znai da je npr. svako vrsto
tijelo zapremine 1 m kubnog u vazduhu lake za 1,29 kp, jer je tolika teina istisnutog
vazduha. Vazduh je materijalno tijelo, pa kao takvo posjeduje i vlastiti pritisak, u sve strane,
pa i na dno. Taj pritisak se mjeri takozvanim atmosferama.
Otpor vazduha
Kretanje tijela u bezvazdunom prostoru se razlikuje od kretanja tijela sa istim elementima
(poetna brzina, elevacioni ugao, oblik tijela, poloaj tijela) kroz vazduh. Putanja tijela kroz
vazduh se zove balistika kriva. Postoji razlika izmeu parabole i balistike krive, i tim je
vea to je brzina kretanja vea, odnosno otpor vazduha vei. Parabola je simetrina kriva sa
tjemenom na polovini putanje, sa istim elevacionim i upadnim uglom. Balistika kriva je
nesimetrina i lei uvijek ispod parabole. Tjeme balistike krive je blie taki pada, tj.
penjui krak je duzi od padajueg kraka, upadni ugao je vei od elevacionog ugla.
U odnosu na tijelo, otpor vazduha se ne javlja samo sa prednje strane tijela, nego sa vie
strana. Vazduni otpor sprijeda (eoni o t p o r) se javlja u vidu p r i t i s k a. Sa zadnje strane
tijela se javlja otpor vazduha u vidu depresije (vazduni vrtlozi, koji nastaju uslijed kovitlanja
strujnica zbog tenje da se popuni praznina, nastala iza tijela.
Postoji jos i boni otpor, koji nastaje trenjem vazduha i bonih povrina tijela. Otpor vazduha
je rezultat dejstva tri komponente - pritiska, depresije i bonog otpora. Otpor vazduha je
pasivna sila, koja se moe vektorski prikazati sa intenzitetom, pravcem i smjerom. Otpor
vazduha je kolinearan sa silom kojoj se on suprotstavlja, ali je suprotnog smjera Otpor
vazduha zavisi od veliine eone povrine (poprenog presjeka), veliine bonih povrina, i
od duine i oblika tijela. Pritisak je vei ako je povrina poprenog presjeka vea. Ako su
bone povrine vee, bie i boni otpor vei. Depresija zavisi i od oblika tijela.
Eksperimentalno je utvreno da povrine sa kraim ivicama pruaju manji eoni otpor od
tijela sa duim ivicama. eoni otpor kvadratne povrine e biti manji od eonog otpora
pravougaone povrine, iako su navedene povrine po veliini iste. Otpor vazduha zavisi i od
duine tijela. Najmanji otpor prua tijelo koje je 4-5 puta due od irine poprenog presjeka.
Najmanji otpor ima estica vode koja prolazi kroz vazduh kao rezultanta svih otpora
(pritisak, depresija boni otpor) proporcionalno srazmjeran povrini. Eksperiment je takoe
113
pokazao da se i otpor vazduha poveava, ako se poveava brzina kretanja, i to tako da se
otpor poveava srazmjerno kvadratu brzine ketanja. Ako se brzina povea tri puta, otpor
vazduha se povea devet puta. Moe se zakljuiti da su osnovni inioci od kojih zavisi otpor
vazduha, brzina kretanja tijela, oblik tijela i gustina fluida (vazduha).
1.Za male brzine (oko 1 m/sec) otpor vazduha (O) zavisi od konstante (c), od duine tijela (D)
i od brzine kretanja: O=cDv
2.Za vee brzine, ali manje od brzine zvuka, otpor vazduha zavisi od konstante (c), gustine
vazduha (q), veliine poprenog presjeka (A) i od kvadrata brzine kretanja:
O = c q A v2
Otpor vazduha uvijek dejstvu- je upravno na povrinu tijela Ako je jedna povrina nagnuta na
smjer kretanja pod odreenim uglom, koji se zove napadni ugao (), otpor vazduha (O) e se
razloiti na komponente, od kojih je jedna eoni otpor () i dejstvuje u smislu smanjivanja
brzine kretanja, a druga se naziva uzgon (U) i predstavlja silu kojom se mogu i letilice znatno
tee od vazduha, kretati kroz vazduh (sl. 260). Ovom se komponentom moe poveati visina
skoka sa smukama, baenog koplja ili diska (sl. 261), ukoliko je brzina kretanja dovoljno
velika i ukoliko postoji potrebni napadni ugao.
Uzmimo primjer izbaaja diska. Spojiti preciznost i veliku brzinu izbaaja diska je veoma
teko. to se baca trudi da veom brzinom izbaci disk, to ee pravi greke. Pratei let diska
po pravcu bacanja, mogu se izdvojiti tri osnovne varijante izbaaja. U pozicijama: a) izbaaj
sa desnim krajem iznad lijevog, b) horizontalni, c) izbaaj lijevim krajem iznad desnog.
Pri izbaaju diska po prvoj varijanti deava se slijedee: zbog uticaja vazdune struje u prsa
sputa se lijevi kraj diska; pri tom ostaje boni ugao ka horizontu. Takav nain izbacivanja
diska je veoma nepogodan jer se u drugom dijelu leta lijevi kraj diska toliko opusti, da
zauzima boni poloaj ka zemlji i gubi letaka svojstva.
Ako se disk baca po drugoj varijanti moe da se postigne pravilan let ako nema vjetra. U
sluaju vjetra u prsa neophodno je koritenje iskljuivo tree varijante.
to je jai vjetar u prsa, to sa veim nagibom udesno (sa podignutim lijevim krajem u odnosu
na desni) treba izbaciti disk. Izravnavi se u letu, disk u drugom dijelu trajektorije zauzima
ravan poloaj ka zemlji i uporno se sputa do samog prizemljenja. Osim toga, (to se ve
odnosi na vjetinu "pogaanja boka"), disk treba da je izbaen bono u odnosu na smjer leta.
114
Da bi se smanjio otpor vazdune struje, naroito u drugom dijelu trajektorije leta, pogodnije
je disk izbacivati tako da boni ugao bude samo malo manji od ugla izlijetanja (sl. 263, III), u
praksi, za sada ne uspijeva postizanje majstorstva tako visokog nivoa. U najboljem sluaju
boni ugao diska pri izlijetanju se podudara sa uglom izbacivanja i to ve prua mogunost
za postizanje dobrih rezultata Pogreno je izbacivanje diska, pri bilo kakvim vazdunim
uslovima, obavlja se pokretima podlaktice i savijanjem prstiju. Supinacija podlaktice prije
izbaaja diska smanjuje boni ugao, a pronacija ga poveava. Aktivno savijanje prstiju
poveava nagib ravni diska udesno (trea varijanta izbacivanja).
Ako se neko tijelo kree kroz vazduh velikom brzinom, i ako mu je gornja povrina vea od
donje (sl. 264) estice vazduha se sa prednje strane rastavljaju pa se iza tijela ponovo sastaju.
One estice, koje se kreu po gornjoj, veoj povrini, za isto vrijeme preu dui put od
estica koje se kreu po donjoj povrini za isto vrijeme preu dui put, odnono one se kreu
bre. U aeromehanici postoji zakonitost da je pritisak manji ako je strujanje bre. U ovom
sluaju se na gornjoj strani tijela javlja bre strujanje estica fluida, pa e sa te strane biti
pritisak manji, a sa donje vei, to e usloviti kretanje u smjeru manjeg pritiska, odnosno u
antigravitacionom smjeru. Ova nova sila se zove aerodinamika sila koja uslovljava
odstupanje od zakona kosog hica, a posljedica njenog dejstva e biti letenje.
Napadna linija ove sile nije upravna na pravac strujanja nego je uvijek otklonjena za odreeni
manji ugao (). Zato ova sila djeluje po komponentama. Jedna komponenta predstavlja eoni
otpor () a druga uzgon (U).
kod zraka manja je nego kod vode i mi se s lakoom kreemo kroz takav fluid jer je
puno rijei.
Molekuli gasa pri poveanju temperature tee da se progresivno rasture na sve strane i
ta je sile vea od sile kohezije gasa te se javlja efekat ekspanzije gasa.
Zbog male gustoe molekula i njihovog meu napona gasovi su stjenjiv fluid, tako da
se moe rei da imaju elastinost zapremine.
Jedan litar zraka laki je 773 puta od litre vode ali ipak ima teinu pa se moe izmjeriti
i pritisak koji vri na sve strane.
Pri kretanju tijela kroz zrak stvara se otpor zraka te se on uzima u obzir pri
proraunima kretanja sa brzinom iznad granine brzine.
Granina brzina nekog tijela je brzina pri kojoj je sila otpora zraka jednaka njegovoj teini.
Znai brzina koju postigne neko tijelo pri slobodnom padu i koja se pri daljem kretanju vie
ne mijenja.
C A v2 = m g
115
Sila otpora zraka utoliko vie utie na kretanje tijela, ukoliko je njegova trenutna brzina blia
njegovoj graninoj brzini.
Otpor zraka direktno ovisi od veliine eone povrine (poprenog presijeka), veliine bonih
povrina, duljine objekta i oblika objekta.
Sila uzgona moe da povea domet tijela u fazi leta, ako djeluje navie odnosno ako se tijelo
kree u optimalnom poloaju sa to manjom silom eonog otpora i to veom silom uzgona.
Sila uzgona direktno ovisi od napadnog ugla tijela koji je jednak uglu izmeu pravca leta i
pravca uzdune osi tijela kao i od oblika samog tijela.
Ovakva pojava u mehanici fluida odnosi se na kretanja tijela sfernih oblika, u naem sluaju,
najee lopti.
Efekat se javalja samo ako lopta ima i translatorno i rotacijasko kretanje istovremeno, dakle
saopten joj je ekscentrian udarni impuls.
Kako se lopta rotira u letu tako se stvara nejednaki otpor zraka sa razliitih strana lopte te ista
mjenja svoje translatorno kretanje i zaokree ka strani sa manjim otporom.
Iako voda nije prirodna sredina u kojoj se razvija ivi ovjek, ta sredina ovjeku nije
nepoznata. U oblasti tjelesnog vaspitanja sprovodi u vodi. Takoer su se u toj sredini razvili i
mnogi sportovi, gdje se, u cilju to efikasnijeg koritenja sila miia, strogo pridrava zakona
hidromehanike.
116
je jedan kubni centimetar neke materije tei od kubnog centimetra destilirane vode, onda ta
materija ima specifinu teinu veu od vode, odnosno od jedinice, i ta e materija da tone.
Ona materija, koja ima specifinu teinu manju od jedinice, odnosno iji je kubni centimetar
laki od kubnog centimetra destilovane vode, e se odravati na povrini vode. Specifina
teina ovjejeg tijela u cjelini se kree oko jedinice. Mlae osobe, osobe enskog pola i
punije osobe, u kojih prevladava adipozno tkivo, imaju specifinu teinu manju od jedinice i
one se lako odravaju na povrini vode. Koate i muskulozne osobe imaju specifinu teinu
veu od jedinice, i u uslovima mirovanja u vodi, one bi potonule.
Koliko e neko tijelo, ija je specifina teina manja od jedinice, da potone, moe se odrediti
Arhimedovim zakonom: Svako tijelo, potopljeno u vodi, prividno gubi od svoje teine
onoliko, koliko je teka koliina vode, istisnuta prilikom potapanja dotinog tijela. Sila koja
sprjeava da tijelo tone zove se potisak i ima smjer odozdo nagore. Napadna taka potiska je
uvijek sredite potopljene zapremine i poklapa se sa teitem istisnute tenosti. Kod tijela,
koja su sastavljena od teih i lakih dijelova, teite se nalazi simetrino u centru povrine,
odnosno u sreditu zapremine, kao to je to sluaj sa napadnom takom sile potiska. Kod
takvog tijela, ako se ono potopi u tenost, napadna taka sile tee i napadna taka sile potiska
nee dejstvovati po zajednikoj napadnoj liniji, nego e obrazovati spregu sila koji e izazvati
kretanje u tenosti sve dok se obje sile ne postave u istu napadnu liniju (vertikalu), odnosno
sve dok to tijelo ne zauzme stabilan poloaj u vodi. Covjeije tijelo je takoer konstruisano
tako da gornji dio tijela sadri i grudnu upljinu, pa je zbog toga vee zapremine ali relativno
laki, a donji sa manjom zapreminom i relativno tei. Centar zapremine, odnosno teite
istisnute tenosti (C) e se nalaziti blie gornjem dijelu tijela, a teite tijela (TT) blie
donjem dijelu tijela Ako se tijelo nalazi u horizontalnom poloaju, sila potiska (P), ija je
napadna taka teite istisnute tenosti, i sila tee (G) ija je napadna taka nalazi u teitu
tijela, nee se nalaziti na istoj napadnoj liniji, pa e se obrazovati sprega (sl. 265), koje e
obje sile dovesti u istu napadnu liniju, pa e tijelo zauzeti stabilan poloaj u vodi, kada se
centar zapremine bude nalazio vertikalno iznad teita tijela.
Ako je teina nekog tijela manja od potiska, to e se tijelo penjati ka slobodnoj povrini
tenosti. Sa izronjavanjem pojedinih dijelova tijela smanjuje se zapremina istisnute tenosti,
ime e se i potisak smanjiti. Potisak se smanjuje sve dotle dok se ne izjednai sa teinom
tijela. Tada e to tijelo plivati po povrini tenosti prema zakonu:
Ako tijelo pliva na povrini tenosti, onda je teina tijela jednaka teini tenosti istisnute
njegovim potopljenim dijelom.
U sloenim sportskim kretanjima ovjeka u tenom fluidu, esto se koriste i odreeni plovni
objekti (sportski amac, kajak, kanu, jedrilica i si.) Da bi se omoguilo kretanje u vodi, sistem
sastavljen od plovnog objekta i posade treba da se nalazi u stabilnom poloaju, kako ne bi
dolo do prevrtanja. Stabilna ravnotea tog sistema e biti postignuta ako se presjek izmeu
napadne linije sile potiska (P) i teine ose (AB) plovnog sistema, nalazi iznad teita (TT)
objekta (sl. 266). Taj se presjek naziva meta centar (M). Stabilnost plovnog objekta se postie
postavljanjem teita to nie, zbog ega se neki plovni objekti, prilikom konstruisanja,
posebno optereuju u donjem postroju. Kod odreivanja meta centra uzima se zajedniko
117
teite veslaa i amca pa se zbog toga kod lakih amaca, vesla smjeta to nie u amac.
Plovni objekti su zaobljeni, tako da zadre malu teinu ali veliku zapreminu. Kod nekih
plovnih objekata (kajak) se vrlo esto gubi stabilan poloaj ali se on moe regulisati
oslanjanjem na veslo, odnosno prenoenjem potiska vie u stranu, tako da se meta centar
ponovo pomjeri iznad teita sistema.
Slino kao i kod kretanja kroz vazduh, i prilikom kretanja kroz vodu nailazi se na otpor. Kako
je teni fluid gui od gasovi- tog, otpor sredine e biti vei ako se kree kroz vodu nego kroz
vazduh. Ova razlika naroito dolazi do izraaja prilikom etvrte faze skokova u vodu-ura-
njanjem u vodu. Ako je to bio naprimjer skok naprijed sa obrtanjem naprijed, gdje je obrtanje
u sagitalnoj ravni saopteno ekscentrinim odraznim impulsom u fazi odraza, onda e
obrtanje da traje sve dok ga neke druge sile ne zaustave. To znai da e tendencija obrtanja
postojati i za vrijeme etvrte faze. Ali ako se posmatraju trenuci kada je skaka poeo da
uranja u vodu ali mu se dio tijela n alaz i jo van vode (sl. 267), onda se utvruje da otpor
prema obrtanju nije isti na donji dio i na gornji dio tijela. Onaj dio tijela koji je uronio u vodu,
biva zaustavljen u svom obrtanju, jer je obrtanje nailo na nekoliko puta vei otpor, dok ostali
dio tijela, koji se nalazi jo van vode, ukazuje tendenciju nastavljanja obrtanja. Ako skaka u
vodu koncentrinom kontrakcijom miia pregibaa u zglobovima kukova i trbunih miia
(ako se radi o skoku, pri kojem se prvo glavom ulazi u vodu) ne sprijei obrtanje jo
neuronjenih dijelova tijela (noge), moze doi do snanog poveanja slabinske krivine, tako da
moe doi i do povrede.
Pokreti dijelova tijela, koje pliva pokree u cilju dinamikog plivanja, mogu biti propulzivni
i retropulzivni. Propulzivni pokreti su u osnovi usmjereni u suprotnom smjeru od smjera
plivanja, a retropulzivni u smjeru plivanja. Propulzivnim pokretom se izaziva kretanje
plivajueg tijela kroz vodu, uz koritenje otpora vode, kao jedine neposredno raspoloive sile.
Veliina otpora vode zavisi od brzine provla- ka kroz vodu, od veliine povrine tijela kojim
se vri provlak kroz vodu, i od gustine vode. Prilikom vrenja propulzivnog pokreta, samo u
jednom trenutku dejstvovanja iskljuivo se dejstvuje propulzijom u smjeru kretanja, dok se za
cijelo vrijeme propulzivnog pokreta dejstvuje u smjeru kretanja samo jednom komponentom,
dok se dio otpora vode utroi na sporedna dejstvovanja.
Ako npr. pliva u sagitalnoj ravni povue ruku kroz vodu (sl. 268 a) onda se u prvoj polovini
tog pokreta (I) otpor vode (O) razlae na vertikalnu (O y ) i na horizontalnu (O x ) komponentu,
od kojih horizontalna komponenta predstavlja propulziju a vertikalna hidrodinamiki potisak.
U trenutku vertikale (II) je otpor vode u cjelini iskoriten za kretanje u horizontalnom smjeru
(O = O x ), dok e u drugoj polovini istog pokreta horizontalna komponenta predstavljati
propulziju, ali e vertikalna predstavljati silu sa tendencijom potapanja (III).
Ako se isti pokret izvri u horizontalnoj ravni, kao to je to sluaj kod veslanja, onda e se u
prvoj polovini pokreta (I) sila otpora razloiti na komponente, od kojih jedna (Oz)
komponenta izaziva propulzivno kretanje, a druga (O x ) dejstvuje u smislu izazivanja pritiska
na bok plovnog objekta (si. 269). Kada je uzduna osa vesla upravna na pravac kretanja
plovnog objekta (II) sva je sila otpora vode iskoritena na propulzivno kretanje (O = O z ). U
drugom dijelu kretanja (Hl) e jedna komponenta dejstvovati u smislu propulzije (0 2 ), dok e
118
druga (O x ) dejstvovati u smislu razvlaenja bokova plovnog objekta. Ova komponenta (O x ),
koja dejstvuje upravno na pravac kretanja, nee pomjeriti plovni objekat u tom smjeru, poto
se s druge strane dejstvuje s drugim veslom, tako da se komponente koje dejstvuju pritiskom
na bokove amca, odnosno u smislu razvlaenja bokova amca, meusobno ponitavaju.
Pojava sporednih komponenti sile otpora vode je neizbjena zato to povrina, kojom se
izaziva otpor sredine, (aka, kaika, vesla, lopatica, turbine) opisuje za vrijeme propulzivnog
dejstva krivolinijsko kretanje. Zato se u tehnici plivanja, gdje se trae vrhunska dostignua,
racionalie miinim silama tako to se propulzivan pokret prekida u trenutku kada pone
sporedna komponenta da se poveava, odnosno da se korisno smanjuje. esto pojava dejstva
sporednih komponenti moe da izazove prekid ciklinog kretanja. Ako se kaika vesla ne
uroni vertikalno u vodu, nego "poloi" (si. 270) onda e se sila otpora vode (O) razloiti na
komponente, od kojih e horizontalna predstavljati koristan dio otpora vode (O x ), dok e
vertikalna (O y ) da izazove iskakanje vesla iz vode.
U drugom sluaju, kada se kaikom vesla "zasjee" po vodi, otpor vode e se razloiti na
komponente, gdje e horizontalna (O x ) da predstavlja koristan dio otpora vode, alt e druga
(Oy) da izazove potapanje vesla u veu dubinu, ime se onemogui pravilno izvoenje zave-
slaja, uz snano "ukovitljenje" amca (sl. 271).
Da kretanje u vodi bude najefikasnije izvedeno u odnosu na utroak miine energije, treba
izazvat i najveu povrinu, najveom brzinom, u najveoj dubini u trenutku kada je smjer
propulzivnog pokreta paralelan sa smjerom kretanja tijela koje se kree po vodi. U fazi
kretanja koja prethodi tom trenutku treba pripremiti uslove za takvo dejstvo, a u fazi kretanja
koja nastaje poslije tog trenutka, treba uiniti sve pripreme za retropulzivni pokret. Elementi
korisnog poveanja kretanja kroz teni fluid mogli bi se izraziti sljedeim zahtjevima:
1. eoni otpor e se smanjiti ako se tijelo plivaa postavi horizontalno, tako da povrina
poprenog presjeka bude to manja. Obino osobe sa tzv. kapljastom konstitucijom imaju
uspjeha u plivakom sportu. Polukapljasti oblik se utvruje kada se posmatra popreni presjek
plovnog objekta (amac, kajak, kanu). Za vrijeme vrenja retropulziv- nog pokreta, u cilju to
izrazitijeg smanjivanja otpora vode, pliva smanjuje poviene poluga kojima e se u sljedeoj
fazi izvriti propulzija, a poveava povrine kada se vri propulzivan pokret. Osim toga da se
sa odreenom povrinom to vea koliina tenosti "pritisne" povrina, kojom se vri
propulzivan pokret, zauzme konkavan poloaj (si. 272) tako da je veliki broj estica vode
sprijeen da se "izmakne".
2. Kako otpor vode zavisi i od brzine provlaka kroz vodu, svaki propulzivni pokret se izvede
brzo, a retropulzivni polako. Ako nain plivanja ne omoguava polako izvoenje re-
119
tropulzivnog pokreta, onda se on prenosi u sredinu gdje se veom brzinom stvara manji otpor,
tj. pokret se vri kroz vazduh.
3. Kako je svaki pokret ekstremitetom ili polugom zamaha po lunoj putanji, a najvee
povrine su najudaljenije od centra obrtanja, vea brzina kretanja te vee povrine e se
postii ako se poluga produi, odnosno periferna brzina kretanja te velike povrine povea.
Veslo u veslakom amcu je tako konstruisano da ve ima optimalnu duinu u odnosu na
motorne sposobnosti veslaa, ali kod plivanja sa naizmjeninim pokretima ruku moe aka
ruke kojom se izvodi propulzivni pokret uroniti dublje u vodu, ako se i trup okree oko
uzdune ose. To znai da e se rame aktivne ruke potopiti dublje na raun podizanja ramena
ruke kojom se vri retropulzivni pokret (si. 273). Sa pokretom, izvedenim u veoj dubini,
nailazi se i na gue slojeve tenosti tako da e biti i otpor vode vei.
4. Ako pliva raspolae sa dvije sile, iste po intenzitetu i smjeru, izgleda svejedno da li
e on tim silama da dejstvuje naizmjenino ili istovremeno. Mehaniki posmatrano, u oba
sluaja e zbir tih sila dati istu rezultantu. Ali ako se tim silama dejstvuje istovremeno u
tenom fluidu, onda e se postii vea poetna brzina kretanja, dok bi se ostatak kretanja
vrio inertno. Upravo ova vea brzina kretanja izaziva i vei eoni otpor, tako da e
negativna sila biti vea ako se dejstvuje stimutano, a manja ako se djeluje sukcesivno. S
druge strane, poslije istovremenog dejstvovanja dolazi neaktivna faza za vrijeme ijeg
trajanja se brzina smanjuje, tako da u novoj propulzivnoj fazi mora da se gubi miina
energija za ponovno uspostavljanje standardne brzine kretanja.
Svako tijelo, potopljeno u vodu, prividno gubi od svoje teine onoliko koliko je teka
koliina vode istisnuta prilikom potapanja datog tijela.
Sila koja spreava da tijelo potone zove se potisak i djeluje odozdo na gore. Napadna taka
potiska je uvijek sredite potopljene zapremine i poklapa se sa teitem istisnute tenosti.
Sila potiska djeluje na svako tijelo uronjeno u tenost, bez obzira dali se ono kree ili miruje.
Slijedi da je: Sila potiska koja djeluje na tijelo uronjeno u fluid jednaka teini njime
istisnutog fluida. Poto je ova teina jednaka proizvodu mase istisnutog fluida i
gravitacijskog ubrzanja (g) a masa mu je jednaka proizvodu zapremine tijela (V) i
gustine fluida (), onda je sila potiska:
Fp= V g
120
12.4.6. Dijagram sila koje djeluju na plivaa
Sile koje djeluju na tijelo pri plivanju su gravitaciona sila, sila potiska i sila otpora fluida.
Kako se gravitaciona sila i sila potiska gotovo ponitavaju, tako nam kao bitna, u
biomehanici, ostaje sila otpora fluida (vode). Sila otpora vode raste geometrijskom
progresijom sa poveanjem brzine kretanja tijela kroz vodu.
Segmenti tijela aktivno djeluju silama na vodu a reakcije tih sila povratno djeluju na tijelo i
upravljaju njegovim kretanjem.
1. Pogonske propulzivne sile, sile koje djeluju u smjeru kretanja tijela, tj. pokreu ga
naprijed. Javlja se pri propulzivnim pokretima kad se segmenti tijela kreu kroz vodu
u smjeru suprotnom od smjera plivanja.
121
- anatomskobiolokim faktorima i
- mehanikim faktorima,
Uzroci mogu biti patoloke prirode kao to su promjene nastale uslijed rahitisa,grbavost zbog
tuberkuloze kimenih prljenova,skraenje ekstrimeteta zbog drobljenja kosti,lokalne paralize
Neka odstupanja mogu nastati zbog atrofije i hipertrofije pojedinih dijelova tijela i one se
zovu paramorfizmima (paramorphismus).
Grki kanon: ( Poliklejt ), modul je izraavao duinu glave, (visina tijela = osam modula ).
Rimski kanon: ( Vitruviju ),upravljao se prema rasponu ruku koji je jednak visini tijela i
prema pupanom otvoru (annulus umbilicalis) koji treba da bude prirodni centar tijela.
2.Ramenska osa (od centra jednog ramenog zgloba do centra drugog ramenog zgloba)
3.Karlina osa (od centra jednog zgloba kukua do centra drugog zgloba kuka), = 1 submodul
i predstavlja bazu petog submodula odozgo.
122
4.Dijagonalne linije od centra ramenog zgloba do centra zgloba kuka sa suprotne
strane,sijeku se u predjelu pupanog otvora koji je na bazi etvrtog submodula.
5.Prsna bradavica se odreuje tako to se iz sredine ramene ose povue paralelna linija sa
linijom koja spaja zglob ramena sa bazom nosa.N a presjeku ove paralele sa dijagonalom
izmeu istostranog ramena i suprotnog kuka nalazi se prsna bradavica.
6.Nadlakat odgovara duini izmeu ramenog zgloba i prsne bradavice sa suprotne strane.
8.Duina ake odgovara odgovara duini imeu pupanog otvora i centra zgloba kuka.
9.Duina buta odgovara zbiru duina podlakta i ake tj. rastojanju od prsne bradavice do
centra suprotnog kuka.
10.Duina potkoljenice odgovara duini izmeu prsne bradavice i centra zgloba kukua sa iste
strane.
Za vrijeme izvoenja raznih vjebi tijelo se dovodi u razne poloaje zbog ega se koristi
topografska orjentacija pojedinih taaka u odnosu na tijelo,a ne u odnosu na tlo.
Uodnosu na sagitalnu ravan,dijelovi blii sagitalnoj ravni koja prolazi kroz TT su postavljeni
medijalno,a dijelovi dalje od centralne sagitalne ravni su postavljeni lateralno.
Dijelovi tijela postavljeni ispred eone ravni koja prolazi kroz TT su postavljeni ventralno
(venter trbuh),a dijelovi iza te ravni su postavljeni dorzalno (dorsum lea).
123
Za ekstremitete postoje specijalni termini:
3-M. LONGUS COLI, PARS RECTA /pravi dio dugog miia vrata/
OPRUANJE
124
14.2. POKRETI GLAVE U EONOJ RAVNI
a) BONI PREGIBAI
1.M STERNOCLEIDOMASTODEUS /boni pregiba glave/
5.M LONGISIMUS CAPITIS /vratni dio miia oprua kimenog stuba-najdui mii glave/
a) PREGIBANJE ( flexio )
125
1.M. RECTUS ABDOMINIS ( pravi trbuni mii),
b) OPRUANJE ( extenzio )
126
14.5 POKRETI KIMENOG STUBA U EONOJ RAVNI
(oko sagitalne ose)
1.m. sternokleidomastoideus
127
1.m. transversospinalis (
128
3.mm. intercostales ( meurebarni miii ),
a) PODIZANJE
1.m. serratus anterior, pars superior et pars intermedia ( prednji zupasti mii,gornji i
donji dio ),
c) OBRTANJE
d) POMJERANJE NAZAD
129
g) OKRETANJE PREDNJOM IVICOM GORE
1-POKRETI LOPATICE
c) PODIZANJE LOPATICE
d) SPUTANJE LOPATICE
donji dio ),
130
1.m. pectoralis minor ( mali grudni mii ),
zadnji dio ),
-POZADI:
1) za ramenicu
dio ),
4) neposredno za grudni ko
a) PREGIBANJE (ANTEFLEXIO)
dio ),
a) ODVOENJE (abductio)
c) PRIVOENJE (adductio)
132
1) SPRIJEDA:
2) POZADI:
nadlakta,duga glava ),
1) SPRIJEDA:
2) POZADI:
133
14.11. POKRETI U LAKATNOM ZGLOBU U SAGITALNOJ RAVNI
a) PREGIBANJE ( FLEXIO )
b) OPRUANJE /EXTENSIO/
c) UVRTANJE /PRONATIO/
d) IZVRTANJE /SUPINATIO/
a) PREGIBANJE /FLEXIO /
b) OPRUANJE /EXTENSIO/
-sa spoljne strane:
-u sredini:
a) PRIVOENJE (ADDUCTIO)
b) ODVOENJE (ABDUCTIO)
135
3.m. extensor carpi radialis brevis (kratki spoljanji oprua ruja ),
a) PREGIBANJE (FLEXIO)
b) OPRUANJE (EXTENSIO)
a) ODVOENJE (ABDUCTIO)
136
3.m. gluteus minimus ( mali sjedalni mii ),
b) PRIVOENJE (ADDUCTIO)
137
7.m. quadratus femoris ( etvrtasti butni mii ),
a) PREGIBANJE (FLEXIO)
b) OPRUANJE (EXTENSIO)
138
14.18. POKRETI U ZGLOBU KOLJENA U HORIZONTALNOJ RAVNI
139
4.m. extensor digitorum longus ( dugi oprua prstiju ),
a ) UVRTANJE SA ODVOENJEM
b) IZVRTANJE SA PRIVOENJEM
140
na stabilizaciji kimenog stuba i preveniranje recidiva lumbalnog bolnog
sindroma.
Slika50
141
povui noge prema gore i prema abdomenu. Ruke treba drati sa strane trupa i
pritiskati prema podlozi . nakon toga slijedi izdisaj i relaksacija.
Slika 51
Slika 52
Vjeba br.2. Poetni poloaj visei s isprenom lijevom rukom koja se nalazi
u poloaju vanjske rotacije, a desna ruka je takoe ispruena, ali niz trup. Trup
je savijen u desno. Iz toga poloaja izvodi se lateralna fleksija trupa u lijevo,
elevira i rotira desna ruka prema vani, a lijeva ruka se postavlja niz trup.
142
Slika 53
Vjeba br.3. Poetni poloaj: Visei. Pokreti se izvode kao kod prsnog
plivanja.
Slika 54
Slika 55
143
Vjeba br.5.- Poetni poloaj: Kleei. Ruke se postavljaju iza vrata, a potom
podie trup i udahne. Zatim se spusti trup i duboko izdahne.
Slika 56
Vjeba br.1.- Vjeba poinje iz leeeg poloaja pri emu su noge ispruene.
Bolesnik vrhovima prstiju aka pokuava dosegnuti vrh paleva stopala koji su
potpuno isprueni.
Slika 57
144
Vjeba br.2.- Iz poetnog poloaja potrbuke noge se postavljaju u srednji
poloaj, ruke postave sa strane trupa, a dlanovima okrenutim prema gore, a
glava se postavlja na pod u srednjem poloaju. Iz tog poloaja vri se pritisak
nogama prema podu, a ruke podiu lagano od podloge, sa akama u
maksimalnoj dorzalnoj fleksiji. Runi zglobovi se usmjere prema distalno, a
vratni dio kimenog stuba istegne.
Slika 58
Slika 59
145
Vjeba br.4 Vjebanje poinje iz sjedeeg poloaja na stolici. Kukovi i koljena
su savijeni pod pravim uglom. Noge su lagano rairene, a stopala u maksimalnoj
dorzalnoj fleksiji. Ruke su u laganoj unotanjoj rotaciji i s lagano savijenim
laktovima te podignute do visine ramena. ake su u najveoj moguoj dorzalnoj
fleksiji. Iz toga poetnog poloaja vri se pritisak petama na pod, a runi
zglobovi okrenu prema van.
Slika 60
Snaga
Snaga je osnovna motorika sposobnost i predstavlja sastavni dio svakog aktivnog pokreta. Za
izvoenje aktivnog pokreta potrebna je miina snaga.Ona zavisi od broja i debljine miinih
vlakana.U periodu rasta u sklopu procesa fiziolokog razvoja organizma , poveava se broj i
debljina miinih vlakana.Kod odraslih osoba poslije zavretka rasta u visinu, broj vlakana se
poveava, ali se sistematskim vjebanjem poveava njihova debljina, pa u skladu sa time
poveava se i njihova snaga.
146
Snaga se izraava razliitim intenzitetom i razliitim kvalitativnim obiljejima tako da se
moe govoriti o razliitim tipovima snage:
Relativna miina snaga je odnos apsolutne snage miia i veliine povrine fiziolokog
presjeka u cm2. To je snaga koja je izraunata po 1 kg tt sportiste, a pogoduju joj kratke
poluge, manja teina itd.
Statika snaga je karakteristina po izometrijskom reimu rada kod kojeg dolazi do razvoja
miine sile, ali se duina miia ne mijenja.
Repetitivna snaga je sposobnost izvoenja veeg broja pokreta u odreenom vremenu na bazi
naizmjeninih naprezanja i oputanja.
Koeficijent uroenosti repetitivne snage je 0.50, te su mogunosti za njen razvoj kroz proces
treninga povoljne.
Brzina
Brzina je sposobnost izvoenja jednog pokreta ili veeg broja pokreta u najkraem vremenu.
Brzina se ispoljava kroz:
Brzina je dispozicionog tipa. Koeficijent uroenosti je oko 0.95 dakle, izuzetno malo je ova
osobina podlona promjenama pod uticajem trenanog procesa. Za razvoj brzine koriste se
vjebe izokinetikog karaktera u okolnostima kada se izvode najveom moguom brzinom.
147
izvor energije), smanjuje se brzina kretanja to je i znak da treba prekinuti trening brzine.
Ispoljavanje brzinskih svojstava nalazi se pod kontrolom mehanizma za struktuiranje kretanja
i mehanizma za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa.
Izdrljivost
Opta izdrljivost- zavisi od snage miinog sistema, energetskih rezervi, stanja krvotoka
(aerobna i anaerobna aktivnost) itd. Razvija se primjenom dugotrajnih vjebi umjerenog i
srednjeg intenziteta.
Lokalna izdrljivost- zavisi od kvaliteta i snage odreenih miinih grupa, energetskih rezervi
i stanja perifernog krvotoka.Izdrljivost se moe podijeliti i na: specijalnu, miinu i
kardiovaskularnu izdrljivost.
Fleksibilnost
148
17.UTICAJ MIINOG RADA NA ORGANE I SISTEME ( kosti, miii, zglobovi,
Za vrijeme miine aktivnosti mogu se razlikovati tri fizioloka stanja i to: stanje pred
aktivnosti, stanje za vrijeme rada i stanje poslije rada,Sva tri stanja meusobno stoje u uskoj
vezi i prelaze jedna u drugo uslovljavajui radu sposobnost ovjeka.U svim periodima
miine aktivnosti ulogu organizatora imaju odreeni obrasci u CNS-u stvoreni tokom
sistematskog vjebanja.
Normalno predstartno stanje je najpovoljniji oblik jer su u njemu sve somatske i vegetativne
funkcije optimalno poveane.
Predstartna groznica je nepovoljno stanje, jer dovodi do velikog razdraenja CNS-a izaziva
nesrazmemo velike promjene fiziolokih funkcija, koje su najee smetnja samoj aktivnosti.
Predstartna apatija je takoer nepovoljno stanje u kome dominira proces inhibicijie CNS-a, i
intertnost fiziolokih sistema, to se negativno odrava na intenzitet napona.
Za rjeavanje predstartne groznice i apatije korisno slui manuelina masaa koja izaziva veliki
broj aferentnih impulsa iz koe i miia, koji dovode do uravnoteenosti akcija u nervnom
sistemu.Takoer je korisno pred sam poetak aktivnosti (Start) napraviti kratkotrajnu
hiperventilaciju, nekoliko dubokih udaha.
17.2 Zagrijavanje
Bez obzira na stepen izmjene fiziolokih funkcija, predstartno stanje, samo po sebi nije
dovoljno, za pripremu funkcionalnog stanja organizma za nastupajuu aktivnost. Zbog toga se
pred samu aktivnost (takmienje ili trening) izvodi kompleks fizikih aktivnosti koje
nazivamo zagrevanje, a koje moe biti opte i lokalno.
149
Opte zagrevanje ima za cilj da izazove razdraenje CNS-a, da ubrza metabolizam, i dovede
funkciju disanja i krvotoka do optimalnog nivoa za prihvatanje intenziteta nastupajue
aktivnosti. Ova priprema vai za sve vrste sportova i koliko je intenzitet budueg napona vei,
priprema mora due da traje.
Lokalno zagrevanje treba da stvori najpovoljnije uslove za segmente tijela koji e nositi
glavni teret budue aktivnosti. Ova priprema predstavlja odreenu vrstu ponavljanja
elemenata budue aktivnosti. Kod fudbalera npr, to su ravnomjerna tranja, begovi, skokovi,
utevi nogom, utevi glavom i slino. To znai da se primjenjuju pokreti koji su po strukturi,
obima, ritmu i intenzitetu veoma slini samoj aktivnosti.
17.3 Zamor
Zamor je fizioloko stanje organizma koji je podstie process obnove i povecanje stepena
treniranosti organizma. On je uslov da sistematsko vjebanje ima pozitivan efekat. Zamor
miia predstavlja fizioloku pojavu koja se manifestuje privremenom ne sposobnou miia
za rad. Prema mjestu na kojem se ispoljava zamor moze biti centralni i periferni.
Periferni zamor se ispoljava u miiima koji rade. Prema nainu ispoljavanja zamor moze biti
lokalni i opti.
Opsti zamor zahvata gotgovo sve miie tijela odnosno itav organizam i javlja se kod radova
koji due traju.
Akutni zamor nastaje naglo i javlja se kod aktivnosti koji su veliki i kratko traju.
Hronini zamor javlja se postepeno kod aktivnosti manjeg intenziteta, a dugog trajanja ili kod
vecih naprezanja veceg intenziteta sa manjim pauzama odmora.
Ako zamor duze traje mogu nastati i tetne posljedice po organizam zbog ega je neophodno
vazno prepoznati znake Zamora na vrijeme i otkloniti ih.
17.4 Oporavak
Nakon zavretka rada, sve funkcije organizma vraaju se na nivo prije poetka rada. U
periodu oporavka uravnoteava se unutranja sredina, energetske rezerve se obnavljaju, a
strukturalne promjene repariraju. Procesi obnove istovremeno omoguavaju da se do
izvjesnog stepena povea radna sposobnost organizma I iznad poetne vrijednosti, to je i
svrha sistematskih vjebi. Procesi obnove poinju i veoma su intenzivni za vrijeme same
aktivnosti, u period aerobnog procesa razgradnje materija. Veliki broj osloboene energije
koristi se za obnovu energetskih rezervi (za sintezu glikogena). Meutim, tek nakon prestanka
aktivnosti, u faze vraanja kiseonikog duga, brzina obnove daleko nadmauje brzinu
razgradnje.
U prvoj fazi oporavka nakon presanka rada, radna sposobnost se vraa na poetni nivo.
Nakon ove faze dolazi do smanjenja na polazni nivo, pa ak I neto ispod njega.
Oporavak raznih funkcija u period odmora ne tee istom brzinom. Najbre se oporavlja
neuromiii aparat a zatim vegetativne funkcije. Za oporavak funkcija, od kratkotrajnih
radova velikog intenziteta, potrebno je oko 30 min. Dugotrajan i intenzivan rad, zahtjeva vie
sati oporavka, pa i vie dana.
Trajanje perioda oporavka zavisi od: uzrasta, stepena treniranosti, karaktera rada. Kod
treniranih i mladih osoba taj period je krai, a takoer je krai ako je rad manjeg intenziteta i
krace traje. Procesi oporavka mogu se ubrzati pomocu tzv. Aktivnog odmora, ako se u period
oporavka primjeni neka druga aktivnost manjeg intenziteta. Eksperimentom je dokazano da se
151
grupa miia koja je angaovana u nekoj aktivnosti bre oporavlja ako se za vrijeme odmora
izvodi aktivnost manjeg intenziteta druge grupe miia koja nije bila angaovana u
prethodnom radu. Nervni centri se bre oporavljaju ako se u isto vrijeme u period odmora
angauju drugi centri koji nisu uestvovali u prethodnom radu. Aktivan odmor treba koristit u
sklopu relaksacije kod svih aktivnosti ukljuujui i profesionalni rad. Oporavak je bri ako
postoje prijatne emocije umjerenog intenziteta, a jaa uzbuenja djeluju depresivno na CNS.
1. Princip optereenja,
2. Princip intenziteta
3. Princip sloenosti,
4. Princip meuzavisnosti
5. Princip specifinosti,
6. Princip progresivnosti,
7. Princip kontinuiranosti (stalnosti)
8. Princip individualnosti,
9. Princip motivacije.
3. Metoda ponavljanja,
- Poveanje obima miia, poveanjem kapilarne mree krvnih sudova, poveanjem rezervi
152
glikogena.
procesa.
-Pravilna ishrana,
153
Ako ipak doe do pretreniranosti potrebno je:
Laki oblik pretreniranosti se sanira za 15 30 dana, a kod teih oblika oporavak traje 1 2
154
13. LITERATURA:
155
PROGRAMSKA PITANJA IZ BIOMEHANIKE SA KINEZIOLOGIJOM
156
48. Mehaniki uzroci deformiteta kimenog stuba,
49. Uzroci odstupanja od normalnog stava,
50. Ostali deformiteti na kosturu deformiteti posture,
51. Navesti i objasniti metode za procjenu i ocjenu tjelesnih deformiteta,
52. Uspravni stav na paralelnim stopalima,
53. Pokreti trupom u uspravnom stavu,
54. Opisati sjedee poloaje,
55. Opisati leee poloaje,
56. Opisati isti upor,
57. Opisati visee poloaje,
58. Objasniti pojam sile,
59. Objasniti problem uspostavljanja kretanja,
60. Uspostavljanje kretanja u razliitim pravcima,
61. Uspostavljanje kretanja i stabilne vrste ravnotee,
62. Miina analiza pokreta glave u sagitalnoj ravni.
63. Miina analiza pokreta glave u frontalnoj ravni.
64. Miina analiza pokreta glave u horizontalnoj ravni.
65. Miina analiza pokreta kimenog stuba u sagitalnoj ravni.
66. Miina analiza pokreta kimenog stuba u frontalnoj ravni.
67. Miina analiza pokreta kimenog stuba u horizontalnoj ravni.
68. Miina analiza pokreta grudnog koa miii koji omoguavaju udah.
69. Miina analiza pokreta grudnog koa miii koji omoguavaju izdah.
70. Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u sagitalnoj ravni.
71. Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u frontalnoj ravni.
72. Miina analiza pokreta u ramenom zglobu u horizontalnoj ravni.
73. Miina analiza pokreta u zglobu lakta.
74. Miina analiza pokreta u zglobu korijena ake u sagitalnoj ravni.
75. Miina analiza pokreta u zglobu korijena ake u frontalnoj ravni.
76. Miina analiza pokreta u zglobu kuka u sagitalnoj ravni.
77. Miina analiza pokreta u zglobu kuka u frontalnoj ravni.
78. Miina analiza pokreta u zglobu kuka u horizontalnoj ravni.
79. Miina analiza pokreta u zglobu koljena u sagitalnoj ravni.
80. Miina analiza pokreta u zglobu koljena u horizontalnoj ravni.
81. Miina analiza pokreta u gornjem skonom zglobu u sagitalnoj ravni.
82. Miina analiza pokreta u donjem skonom zglobu u frontalnoj ravni.
83. Karakteristike fluida,
84. Magnus-ov efekat,
85. Opisati kretanje u vodi,
86. Osnovne osobine gasova,
87. Kretanje tijela kroz vazduh.
88. Podjela aktivnosti prema strukturi pokreta,
89. Podjela aktivnosti prema intenzitetu rada,
90. Predstartno stanje u sportu,
91. Zagrijavanje za trening ili takmienje,
92. Faza perioda oporavka,
93. Zamor: Pojam,podjela,znaci zamora.
94. Osnovni principi treninga,
95. Osnovne metode treninga,
96. Razlika izmeu treniranog i netreniranog organizma,
97. Pretreniranost: pojam i znaci pretreniranosti,
157
98. Prevencija i Lijeenje pretreniranosti,
99. Faze razvoja motorne navike,
100.Razvoj motoricnih sposobnosti,
101.Nivoi organizacije i funkcionisanja CNS-a,
102.Nivoi obrade informacija
103.Graa i funkcija nervnog sistema,
104.Centralni nervni sistem,
105.Periferni nervni sistem,
106.Inervacija miia,
107.Mehanizam miine kontaukcije,
158
PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET
BANJA LUKA
159
1. ta ja biomehanika i kada je promovisana kao posebna nauna disciplina?
_______________________________________________________________
_______________________________________________________________
__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
160
7. Koji elementi definiu miinu silu kao vektor?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
161
14. Kako glasi II. Njutnov zakon?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
________________________________________________________________
18. ta su fluidi?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
162
PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET
BANJA LUKA
163
1. Kako se dijeli biomehanika sa aspekta karaktera, pravca i metoda rada?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________
164
8. Navesti vrste ravnotee?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
165
15. Koje su to spoljanje sile?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
166
PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET
BANJA LUKA
167
1. Kako se dijeli opta biomehanika?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
2. ta je dinamometrija?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
5. ta su skalari, a ta vektori?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
168
6. Navesti osnovne pokrete u zglobovima.
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
10. Koji miii uestvuju kod kompenzatornog pokreta pri dranju tereta sprijeda?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
169
13. Kako glasi I. Njutnov zakon?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
170
19. Koje sile djeluju na tijelo u vodi koje se kree?
___________________________________________________________________________
________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
________________________________________________________________
________________________________________________________________
b) pregibanje (dorzalna fleksija):
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
171
172