Professional Documents
Culture Documents
Predstava Jovana Barovic
Predstava Jovana Barovic
VUK- rukometa
Prva scena.
Vuk ide kod devojke i usput nailazi na ileta, koji sedi u parku.
ILE: ao mali. Koliko puta sam ti rekao? Nisam nikakav ika. Ja sam mlad momak. Dobro,
moda ne mlad, ali sam momak, u svakom sluaju.
VUK: Znam, znam, imas gore-dole 53-54, oseas se kao momak, zdrav si k'o dren. Sve sam
zapamtio. Nego reci ti meni kako ti izgledam? (Seda do njega)
VUK: Je l ne valja?
ILE: Ma valja, to ne valja, mlad si i lep, tebi sve valja, ali si tako neprirodan, previse fensi.
Vrati ti mali onu trenerku i duks.
VUK: Pa zna ta, koliko je njegova toliko je i moja. Idem kod nje na veeru.
ILE: A je l? Sta? Voli bogataice? Samo ako te Stevan uhvati tamo, nee se lepo provesti, ne
vole oni da im se erke diraju.
ILE: Hm, tako dakle, kapitenu, ti si u gadnoj nevolji. Em ide na njegov teren, em ti on kuva.
Znam kako ti je, nije to lako. Takve veere su za nas mukarce stresovi. Pazi ta pije, koliko
jede, nemoj da podrigne, nemoj glasno da se smeje, nemoj da psuje, vodi rauna kako se
izraava... Do sutra mogu da nabrajam. Kai mi makar da li je vredna, pa da ima neko
opravdanje za ovakvo traumiranje?
VUK: Drugacija je od svih do sada, sa njom je sve prirodno, moemo da razgovaramo o bilo
emu, ili da utimo i da se gledamo u oi po nekoliko sati bez prestanka, a da nam ne dosadi.
Kada dodje na utakmicu, uvek imam tremu kao kad me je gledala prvi put. To je neki udan, ali
lep oseaj. Uvek je vidim i kad su pune tribine, ona kao da je iznad svih njih.
ILE: Znai opasno si se zaljubio. I ako si, samo gde bas u nju? Stevan je opasan tip, ako ga
naljutis nee biti dobro.
ILE: Jao mali, ne shvata ti nita ta ja priam. To mu dodje na isto, ako naljuti nju, naljutio si
i njega.
Prva scena.
STEVAN: Znam, Cico, znam. I ti meni, lutko moja. Da zamurim? Evo zamislio sam..
STEVAN: Da, u redu, sve e biti kako smo se dogovorili, a to se tie nekih detalja, to u vas
nazvati, otom-potom. Do vidjenja.
STEVAN: Nato, ero, nemoj vie da mi ulee ovako u sobu i vie dok vodim vane poslovne
razgovore.
NATALIJA: Izvini, zna da sam uzbudjena sto Vuk dolazi kod nas, prvi put.
STEVAN: Molim!? ta ree? Ja pred njim da se obrukam? Ja pred njim? Pa zna li ti ko vama
kuva veeras? Pobednik u amaterskom kuvanju domaih jela na optinskom nivou 1985-te, i ja
da se obrukam. U mene si posumljala.
(Zvono na vratima)
STEVAN: Sedaj!
STEVAN:E pa mome, odmah da ti kaem, mi smo kao to vidi normalni ljudi. Nemoj da si
tako stisnut i da se gri.
STEVAN: Pa ne pijem ni ja, samo s vremena na vreme po malo. Doao zet u kuu, red je red.
STEVAN: Ba mora! E tako. Nadam se da ste gladni jer sam spremio neto po mom ukusu. Ne
volim ja ta strana jela, srpska kuhinja je najbolja. Imamo predjelo od svega i svaega, glavno jelo
teletina kuvana u mleku pa peena sa krompirom, razne salate, i dezert. Pa predlaem da
krenemo. ( odlazi po hranu)
VUK: I ovo je u redu. Nije nita pogreio, trudio se. Nego, jesi ti postavljala ovaj sto?
STEVAN: Evo i mene, navalite na predjelo. Nego reci ti meni mome u koju kolu ide?
VUK: Ne, ne u redu je, mama mi je medicinska sestra, a tata radi u pekari.
VUK: Pa da ika Stevo, treniram rukomet ve devet godina, kapiten sam u kadetskoj
reprezentaciji, a igram i za seniore kada zafali igraa.
VUK: Naravno, to je moj san. Planiram ve im se zavri kola da se prebacim u drugi klub.
NATALIJA: Ma kakav sastanak, kakva Nemaka, jo ide u kolu, i ima obaveze ovde. A i ta bi
njegovi rekli?
VUK: Ne, Nato, ja sam zainteresovan, ne bi moji imali nita protiv. Hvala vam Stevo.
STEVAN: Ti se ne meaj, inae ode ti u pekare. Vue, preao bi u Nemaku, tamo bismo ti
obezbedili smetaj, pa moda i da nastavi kolovanje, bila bi to velika promena.
(veera se nastavlja)
III
Prva scena.
Vuk se vraa kui, ponovo sree ileta koji sedi na istom mestu.
ILE: Kao to vidi nisam. Lepo je vee, pa mi prosto ao da ga prespavam. Nego, kako je
prola veera?
VUK: Mnogo bolje nego to sam se nadao. Stevan je oputen, voli da se ali, ali i da mnogo jede.
VUK: Pa veoma dobro, mogu ti rei, ali sam odmah s vrata morao da probam njegovu specijalnu
teletinu.
VUK: Pa zna i sam ko je Stevan, poznaje gomilu ljudi. Ugovorie mi sastanak sa Kurtagiem,
da predjem u Nemaku, u Gumersbah, da igram za platu.
VUK: Ih, zna da volim Natu, nema to veze sa njenim tatom. A kad smo ve kod ljubavi priaj
mi kako ti stoji na tom polju?
VUK: Nemoj da se zeza, ozbiljno te pitam. Ti si bio poznat muziar ranije, sigurno si imao
mnogo enski.
ILE: Ma imao sam, i previe sam ih imao. Preterao sam kad sam bio mlad, pa sad trpim.
VUK: A karijera?
ILE: Ma koja karijera? Nema karijere, i brii kui na spavanje.
VUK: Dobro, dobro, nemoj da se ljuti. Shvatio sam da nee da pria o tome.
ILE: Bolje da si astio neko pivce, nego to me ispituje gluposti. Ipak je ovo vana ansa u
tvojoj karijeri.
VUK: E sam si rekao, ve je kasno. Briem kui na spavanje. Ali astim te drugi put sigurno.
VUK: Sutra idem na 18-ti rodjendan kod Natine drugarice, ali ne brini, doi u ovih dana.
Druga scena.
STEVAN: Ih velika razlika. Njihov ivot je prost, samo mese, jedu, mese, jedu. Zamiljam ih sa
belim keceljama, bele od brana, debele i sa rumenim obrazima.
STEVAN: Dobro, samo ti njega voli i idi u pekare. Mada on je fin deki stvarno.
STEVAN: Kako u da znam ako ga ne zovem? Halo, Emire, kuo stara! Pa kako si mi? Ja
odlino, Nata jo bolje. Vidi, zna to te zovem, imam jednog malog za tebe. Igra rukomet. Jeste,
ve devet godina. Ma bolji od pola reprezentacije bre! Mali je prva liga. Pa da, kad bude u
Srbiji. A ovde si? Sutra u 8 ujutru. Dogovoreno! ao, ao, vidimo se sutra.
STEVAN: Emir je jo sutra tu. U ponedeljak se vraa u Nemaku. E pa stvarno smo imali sree.
STEVAN: Zna ta ero, i ja bih bio ljubomoran, onako lep i zgodan momak, jo Srbin, ih ima da
ga jure.
NATALIJA: Ja sam ti rekla ta sam imala, i samo da zna, ja veeras idem na 18-ti rodjendan, i
necu doi kui, spavau kod Nadje. (izlazi iz sobe)
STEVAN: Ludog deteta! Idi ko ti brani! Ma gde li sam ostavio telefon? A evo ga, v-v-v Vuk.
Trea scena.
PERA: Nije. To je bilo usput. Morao sam da.. Da proetam psa od kominice Julke, stara ena ne
moe da ide pa me zamolila. A gde su ove? ta li je Nina obukla? Celo vee sam razmiljao o
tome.
PERA: Mogao si da je pita.( ruga se) To se ne pita glupane. A i da sam je pitao ne bi mi rekla, a
i da mi je rekla sigurno bi promenila sto puta to to je htela. Zna kako to ide. Jao nemam ta da
obuem, jao moram da kupim suknjicu, jao nemam tikle, jao pozajmila sam mindjue od Maje,
jao jao jao..
VUK: Molim?
NATALIJA: ta je bilo?
PERA: ao devojice!
N I N: ao!
Pera i Nina
NINA: Hvala.
(nastavljaju da priaju)
esta scena.
Vuk i Natalja
NATALIJA: Znam.
NATALIJA: Drago mi je, Vule, ali zar ne misli da je rano? Ipak je to velika promena.
VUK: Nemoj da brine, snai u se ja. Uf, samo da sve bude u redu!
VUK: Ti zna da si moja ljubav. Bie teko i tebi i meni, ali vidjaemo se, obeavam.
NATALIJA: Da, da. Tebe e zabavljati Nemice, a ja u ovde da plaem svaki dan.
NATALIJA: Zna ta, ti si jedini koji treba da bude ljubomoran, ostavlja ovako lepu devojku
samu.
NATALIJA: Pa dobro, ide zbog mene, ipak si obeao. Nina, hajde krenite.
IV
Prva scena.
STEVAN: I zato je sada nedostupan? Izvini, Emire, verovatno je neto vano iskrslo. Dobar je
deko, ne bi on sigurno ovako neto uradio, a da nema dobar izgovor.
KURTAGI: Ma svakom moe da se desi, samo to, ja nemam ba toliko slobodnog vremena.
STEVAN: Ma zovem ga celo jutro, nedostupan je. Nego reci mi, dok se mali ne pojavi, kako je
tamo? Kakva je situacija u klubu?
KURTAGI: to se tie finansiske situacije nikad bolje. Klub u Nemakoj, kao i sve ostalo
tamo, funkcionie dobro. A to je, Stevo moj, sve zbog dobre organizacije i odgovornosti. Ovakvi
ispadi se tamo ne bi tolerisali.
STEVAN: Znam, znam, sve mi je jasno. A ta emo za smetaj malom? Pa i za kolu isto?
KURTAGI: Ne brini. Imao bi stan, mali ali za njega je dovoljan. Primao bi i odredjenu sumu
novca da se izdrava, a to se tie kole ja ti tu ne mogu pomoi.
KURTAGI: Vidi ovako Stevane, ti si mi stvarno dobar prijatelj, i bio sam rad da ti uinim ovo, i
izdvojio sam vreme za tebe i malog. ao mi je, ali do sad je sastanak trebalo i da se zavri, imam
jo obaveza. Tako je to kad radi u Nemakoj.
( pozdravljaju se i odlaze)
Druga scena.
Vuk prati Nataliju kui ujutru. Stevan ljut, eka kod kue.
VUK: U pravu si, malo sam preterao. Ne samo ja, svi smo. Glava me mnogo boli.
NATALIJA: I mene, jedva ekam da legnem da spavam. Hajde idi sada, hvala sto si me ispratio.
(Stevan izlazi)
STEVAN: ekaj, ekaj! Pa ko je to nama doao? Gde si ti jutros? Zato si bio nedostupan?
STEVAN: Ma ta si ti? ta si? Zar zbog tebe da crvenim pred drugima? Zbog tvoje
neodgovornosti?
STEVAN: A ti, sa kim si provela no? Kod Tanje? Je l i tvoj dragi bio gost tamo? Nemoj da si
pisnula vie! Kanjena si, ulazi u kuu! A ti mali vie da joj se nisi primakao, inae nee biti
dobro. Kako sam se samo preao. Organizujem ja sastanak banditu. E Stevane, budalo jedna!
Natalija Kosani, kui polazi s mesta!
STEVAN: Pa normalno da nema. Kad si bandit i prevarant. Neka, tako mi i treba kad sam dobar.
Idi i nemoj vie da sam te video sa Natalijom ako ne eli probleme. Jesi razumeo?
STEVAN: A ti, Natalija, sram da te bude! Hoe za moju erku svata da priaju? Je l to hoe?
Pa sve sam ti pruio i dao, a ona tako. Lae oca, i tri kod deka. Jeste, kod pekara e da ti bude
bolje.
NATALIJA: Tata...
VUK: Uprskao sam sve. Ni ne seam se ta se dogodilo. Samo sam se probudio u nekoj sobi,
Nata je spavala isto. Nisam mogao da se setim ni gde sam, a jo manje da je trebalo da idem na
sastanak. Mada je ve bilo kasno kad sam pogledao na sat.
ILE: Zato si uopte iao na taj rodjendan? Znao si da je sutra vaan dan.
VUK: Pa obeao sam Nati da u da idem, jo pre mesec dana. Nisam oekivao da e ovako
ispasti. Neko je zakljuao vrata od sobe, Nata i ja nismo mogli da izadjemo, ali poto smo ve
popili previe samo smo legli i zaspali. Uf, ne mogu da ti opiem koliko me je sramota to sam
upropastio ovakvu priliku, i obrukao se pred Stevanom.
ILE: ,,Kad ti srea zakuca na vrata prijatelju moj najvanije je da bude kod kue.
VUK: Ma ta je, tu je. ansa je proputena i nema povratka. Bie ih jo valjda. Treba popraviti
ono to se moe popraviti, a to je ova situacija sa Natom. Nee joj Stevan sigurno dati da se vidja
vie sa mnom.
ILE: Saekaj da se sve slegne par dana, pa vidi, nikad se ne zna ta e biti. A lepo sam ti ja
rekao da se ne zeza sa njim. Eto vidi sad ta je ispalo.
VUK: Kako?
ILE: Evo kad te ve toliko zanima: Zoka je bila dobra devojka. Nije imala roditelje, i ivela je
sa ujakom. On je bio popularan voditelj i radio je na televiziji, vodio je programe samo na nekim
ekskluzivnim mestima, i vanim proslavama. Jednom me je uo kako sviram i pevam, a on je
tada radio u nekoj staroj muzikoj emisiji. I poruio mi je po Zoki da dodjem, emisija je bila
uivo u 8 ujutru. Bio sam presrean, i Zoka je. Ustvari, ja sam mislio da jeste. Uglavnom, ba to
vee bila je neka svirka u njenom omiljenom kafiu. Prvo nisam hteo da idem zbog simanja, ali
sam na kraju popustio. Rekao sam da u pevati samo malo, ali vremenom sam se oputao, pili
smo pivo, svirka je bila odlina, celu no smo pevali. Ni sam ne znam kako sam doao do kue.
Ujutru sam imao uasnu glavobolju, a glasa nije bilo. Nisam mogao da govorim, a o pevanju ni
da ne razmiljam. I eto ujak se uvredio, obrukao sam ga, ak je i preko novina objavio preko cele
strane kako sam nikakav muziar, propalica, olo, sve najgore i moja slika koju sam dao Zoki.
Ona od stida nije smela da pria sa mnom, pa mi je poslala pismo i objasnila da su to smislile
ona i drugarica, jer mislila je da u se promeniti ako se proslavim, da u je ostaviti, i bla- bla,
neke enske ideje. Od tad se nismo ni uli ni videli. Pisao sam joj pisma, ali ni jedno nisam
poslao.
ILE: Da sam joj oprostio. Nije to uspela da proita. I kajem se to to nisam poslao. ta e mi
sad moj ponos, kad ceo ivot ekam da se ona pojavi.
VUK: A karijera?
ILE: Niko me od tad nije zvao na svirke. Svirao sam po nekim rupama, dok me i odatle nisu
izbacili.
VUK:ile?
ILE: Molim?
Prva scena.
NATALIJA: Tata?
STEVAN: Tiina!
STEVAN: Kako da se ne ljutim? Prvo si me slagala a jo me onaj tvoj obruka pred starim
prijateljem.
NATALIJA: Nisam te slagala. Bili smo kod Nadje. Nemoj da se ljuti na njega nije on nita kriv,
ja sam za sve kriva, ja sam ga odvela tamo.
STEVAN: On je kriv. Kako je mogao da pretera toliko sino a znao je da je sutra vaan dan za
njegovu karijeru. I jo meni pria ovde kako ozbiljno planira da se bavi rukometom, to je njegov
san. Vidim ja koliko je on ozbiljan.
STEVAN:Svejedno, vie se neu nervirati oko tog balavca. Neu da ga vidim vie ovde, a ni u
tvojoj blizini. Jesi li razumela?
NATALIJA: Jesam.
STEVAN: A na tebe taja vie nije ljut. Nemoj da se sekira nita, nai e ti boljeg deka.
NATALIJA: Tata znas koliko sam zaljubljena u Vuka, bez njega nee biti isto.
NATALIJA: Moram sada da izadjem da uzmem od Ane neto za kolu. Tu do kraja ulice neu
dalje.
ILE: E ile, ile, tako ti i treba kad ti je ponos prei od sree. Dobro je da bar mali nije proao
kao ja. A ti Zoko, kad bi se samo na minut pojavila. Samo da te zagrlim, da ti kaem ...
Ma ta da ti kaem, samo da te vidim i to bi mi bilo dovoljno. Kako si uopte mislila da sam ljut?
Nikada na tebe ne bih mogao da budem ljut. Nije vano to sam ovoliko propao zbog tebe i to
nemam normalan ivot ve ovako troim dane. Boe, samo nek se jo jednom pojavi i ne traim
ti nita vie.
ZOKA: Saro!? Saro!? Dodji kod bake. Nemoj tako da mi se odvaja, ne mogu da te jurim svuda.
ILE: 15 do 8.
ILE: Zoko?
ZOKA: Da?
ILE: ( ne progovara)
ILE: ( ponovo ustaje, ve skroz izgubljen, od oka, i mae u pravcu gde je ona otila) ao
Zoko. Samo da ti kaem, ja te jo volim. Nisam ljut.
etvrta scena.
Natalija i Vuk.
NATALIJA: Ja sam za sve kriva, zbog mene si propustio svoju prvu ansu.
VUK: Rukomet jeste moj san, ali ne ini trening i klub moju sreu. Moja srea si ti. Ona je tu sve
dok si ti tu.
NATALIJA: Zna da sam to uradila zato to te volim, zato to bi tvoj odlazak bio na kraj. Ipak,
znam koliko ti je sada teko zbog svega, i meni je.
VUK: Jeste, krivo mi je, ali koliko puta da ti kaem? Ti si ono glavno! I nemoj vie da plae. Ej,
pa samo nek smo mi zajedno, briga me za glupu Nemaku. Hajde sada hou jedan osmeh veliki.
NATALIJA: Hajde astim te kolae zato to smo prebrodili nau prvu krizu u vezi.
KRAJ