Professional Documents
Culture Documents
0uvod PDF
0uvod PDF
ZABLUDE 2
ALTERNATIVNA MEDICINA 3
ASTROLOGIJA 4
PROROANSTVA 5
UDA 6
TEHNIKE OBMANJIVANJA 7
PARAPSIHOLOGIJA 8
NAUKA I PSEUDONAUKA 9
Voja Antoni
DA LI POSTOJE
STVARI KOJE
NE POSTOJE?
Beograd, 2000.
Prvo izdanje
oktobar 2000.
ISBN 86-902159-1-3
Recenzenti:
profesor dr Duan Ristanovi
profesor dr Dragan Popadi
Redaktor:
Marijana Anastasijevi
DTP:
Voja Antoni
Izdava:
Voja Antoni,
e-mail: vant@paralax.co.yu
vantonic@sezampro.yu
Elektronski slog:
Kua tampe - Zemun
tampa:
Publikum - Beograd
Re autora ....................................................................................................... 1
Koje je objanjenje za ovaj udan dogaaj? ............................................. 2
Ima li smisla iveti bez verovanja? ........................................................... 3
emu visak uz knjigu? ................................................................................ 4
Sistem verovanja i sistem vrednosti ......................................................... 4
Predgovor ........................................................................................................ 6
Uz malu pomo mojih prijatelja ................................................................ 8
Imao sam nepunih est godina kad sam se teko razboleo. Dugo sam bio u
kritinom stanju, a jedina moja seanja na to vezana su za dugi oporavak u
bolnici. Postoji ipak neto ega se dobro seam: na bolniki prozor esto mi je
dolazio beli golub kome je oko noge bilo vezano pare crvenog konca. Tokom
jedne posete, rekao sam majci i baki za goluba i tada mi je baka, inae pobo-
na ena, rekla da je ona vezala koni za njegovu nogu i da me sada taj go-
lub uva. Ja sam joj verovao i oseao se sigurnijim kad je on bio na prozoru.
Ubrzo sam poeo da ustajem i da ga hranim mrvicama hleba.
Mnogo kasnije, majka mi je priala da je baka do kraja verovala da je taj
golub bio moj uvar i da njemu dugujem ivot. Niko nije ni pokuao da je ra-
zuveri, jer je ljubav izmeu starijih osoba i unuia svetinja u koju se ne dira.
Od tada je prolo mnogo godina. U jesen 1994, graanski rat besneo je
u Bosni. Mada u njemu nisam direktno uestvovao, sticajem okolnosti naao
sam se u jednoj vojnoj jedinici gde mi je posao bio da osposobim i pustim u
pogon neke zaplenjene radio - ureaje. Stigao sam vojnim dipom kasno no-
u i, poto su ureaji bili u kui, na oko pola kilometra od garnizona, tu sam
se i smestio. Bio sam jedini stanar pored jednog vojnika i oficira koji su treba-
li da mi pomognu u poslu.
U vojsci se rano ustaje. Kad su moji domaini videli sa koliko napora
sam se probudio, obeali su mi jaku kafu. Izaao sam u dvorite, seo za ba-
tenski sto i ekajui kafu pokuao da shvatim gde sam se zatekao. Bili smo u
podnoju planine, daleko od grada. Jutro je bilo svee i ponegde je jo bilo
magle. U ratno vreme, kad uas postane deo svakodnevnice, oveka moe da
utei pomisao da postoji neto to je jae od ljudske gluposti: sunce koje ne-
kim udom jo uvek greje, nebo koje je ipak plavo i drvee koje i dalje lista i
donosi plodove.
Iza niske ograde bila je njiva sa nekoliko stabala ljive. Rodile su i pre-
rodile; metani su, verovatno, bili u izbeglitvu pa nikoga nije bilo da ih be-
re. Ne pamtim kad sam poslednji put jeo ljive, ali tada sam osetio elju da ih
naberem i podelim sa svojim domainima.
1
Napravio sam nekoliko koraka i stao kao ukopan. Iznad moje glave pre-
leteo je beli golub i sleteo na ogradu ispred mene. Nisam mogao da verujem
oima: oko noge bio mu je vezan crveni konac! Bio sam zbunjen kao nikada.
Hteo sam nekome da ga pokaem, upro sam prstom u njega i okrenuo se, ali
u dvoritu sam bio sam. Dugo sam ga gledao, neodluan ta da uradim. On
je izvijao glavu i gledao me jednim pa drugim okom, kao da je hteo neto da
mi kae. Pribliavao sam mu se korak po korak, da ga ne bih uplaio. Kad
sam stigao dovoljno blizu da mogu da ga dodirnem, vrata iza mojih lea su
se otvorila i oficir je viknuo: Ne idi iza ograde, tu je minsko polje!
2
naravno za pristojnu novanu naknadu, osloboditi od uroka, rei nam
neke tajne koje nama nisu ali njima jesu dostupne, ili e nas ak uveriti da
treba da upravljaju naim ivotima i da umesto nas donose vane odluke.
Onoga trenutka kad na to pristanemo, mi se ve nalazimo u njihovoj vlasti.
Da bih bolje odslikao ta pod ovom vlau podrazumevam, posluiu
se jednim dogaajem. Ovoga puta istinitim, a ne izmiljenim.
Sedeo sam na terasi restorana na morskoj obali i pio kafu. Jutarnji mor-
ski ambijent bio je savren, jedino to ga je remetilo bila je grupa cigania
koji su neumorno obilazili stolove i proknjiavali goste (da ne kaem pro-
sili). ak i kad bi im neko dao novac, time ne bi otkupio mir i slobodu nego
bi oni tek tada navaljivali, traei jo. ekalo se samo da najnervozniji gost
eksplodira, to se uskoro i dogodilo; svoj bes iskalio je na kelneru, grubo
mu zamerivi to ne udalji grupu koja prosi. Odgovor kelnera bio je kratak i
indikativan: Ne smem, jer kunu.
Tako je grupa nejake dece potinila sebi kelnera, upotrebivi njegovo ve-
rovanje u kletvu. Mada toga moda nije bio ni svestan, on se nalazio pod nji-
hovom nevidljivom vlau. Ovaj primer je bezazlen, ali ima i mnogo ozbiljni-
jih, ak i stranih primera u kojima su ljudi ostali bez imovine, slobode,
zdravlja, pa i ivota samo zato to nisu umeli da razmiljaju kritiki i to su
dozvolili nekome da zloupotrebi njihovo verovanje u nepostojee sile.
3
emu visak uz knjigu?
Uz ovu knjigu, kao poklon dobili ste i raljarski visak. Nije li to neobino,
da najpre iznosimo argumentaciju koja obara sve teorije po kojima visak ra-
di i da onda uzmemo u ruku isti taj visak i igramo se s njim? Ovo bi zaista
bio udan potez kad bi taj visak pripadao samo raljarima, ali u poglavlju Te-
hnike obmanjivanja / Ideomotorni efekat opisujemo psiholoki mehanizam koji
pokree visak ne samo u rukama raljara, nego i u rukama svakog od nas. I
to pod uticajem sila koje nemaju nikakve veze sa podzemnim vodama ili
nepostojeim tetnim zracima nego psihikih sila u naem nesvesnom
biu, a njihovo objanjenje je jo izazovnije i uzbudljivije. Tako emo sim-
bolino potvrditi tezu o kojoj smo upravo govorili, da ako ne prihvatimo
jedno verovanje, neemo biti duhovno siromaniji nego emo osloboditi polje
za drugo verovanje, u delatnosti i stvari koje zaista mogu da nas duhovno
obogate. Isti taj visak, ako se upotrebi bez predrasuda i mistifikacija, pomoi
e nam da zavirimo u nau podsvest i da doznamo nae tajne elje ili da
rasvetlimo sebi odnos prema nekim osobama i predmetima.
4
pogledu na ivot i u okultnim delatnostima. I ne samo da tu ne nalaze spas,
nego upadaju u zamke raznih mistika koji im skupo naplauju svoje obma-
ne. U ovome im pomau i mediji, koji su takoe na udaru krize pa ustupaju
prostor svakome ko je u stanju da to plati. Tako se stvara kolo u kome izvor-
ni ljudski kvaliteti tonu sve dublje, a na povrinu isplivava zlo.
Cilj ove knjige nije da menja neto u ta neko veruje. To je lino pravo
svakog od nas i niko ne moe da nam ga oduzme. Mnogo je vanije da razvi-
jemo oseaj koji e nam rei gde prestaje verovanje a gde poinje zloupotre-
ba verovanja. Korak je samo jedan, najee neprimetan; da bismo mogli da
ga izbegnemo, moramo da razmiljamo kritiki, a to znai da razmiljamo
jasno, precizno, bez predrasuda i da napravimo razliku izmeu verovanja za
svoje zadovoljstvo i verovanja na koje nas je naveo neko drugi da bi zado-
voljio svoje interese. Ako ova knjiga moe da pomogne u tome, onda je
opravdala trud uloen u njeno stvaranje.
5
PREDGOVOR
Sve to nije oduvek postojalo nee zauvek ni opstajati, uveravaju nas filozofi.
Tako i sopstvenu smrtnost, kao neto to je neminovno, prihvatamo gotovo
ravnoduno. Naunici tvrde da e i Sunce vremenom ostareti i umreti, a sa
njim i naa planeta. Razumno je pretpostaviti da i naa vrsta, ako je ve neka-
da nastala, takoe ima svoj ivot pa time i smrt. Ima li onda i detinjstvo,
deatvo, mladost, zrelost i starost? Ako ima, na kom smo sada uzrastu?
Kakvom bismo se odgovoru najvie obradovali? Verovatno bi mnogi,
po analogiji iz sopstvenog ivota, odabrali neki od ranijih perioda, moda
tinejdersko doba? Da li smo, po svom kolektivnom biu, najsliniji ovom
uzrastu?
Mladim ljudima prilii da pomalo ive u budunosti, da veruju kako je
srea mogua im se otklone smetnje koje stvarnost iznova namee. Samo u
mladosti svaki novi dan bolji je od prethodnog. Mladog oveka, i pored fasci-
nantnih stvari koje postoje, uglavnom vie zanimaju stvari koje se mogu jedi-
no zamisliti. Mi, zapravo, vie volimo da sluamo bajke nego to smo sprem-
ni da prihvatimo ivot kao nizbrdicu. Ne bismo se odrekli deakog poima-
nja pravde ili naivnog verovanja u istinu. Ne brinemo o stvarima o kojima
treba brinuti, ve o onima o kojima ne bi trebalo. Ovakav optimistiki pomak
svesti ini nam ivot podnoljivijim. Svako od nas i dalje je, makar koliko,
sujeveran, lakomislen, povodljiv, naivan...
oveanstvo je mlado i po drugim osnovama. Prosena starost svih
ivih ljudi, zbog visokog nataliteta na nivou planete, takoe odraava ovaj
uzrast. Mladi smo i zbog toga to su nam jo uvek neophodni politiari,
rukovodioci, idoli, pa i pripadnost raznim kolektivima; od plemena i nacija,
pa sve do navijaa sportskih klubova. Kad oveanstvo dovoljno odraste,
postae nemogua i sama vlast, ma koje vrste. Zrelom oveanstvu nisu neo-
phodni roditelji, a jo manje su potrebni tutori.
Nesposobni za istinsko potovanje, skloniji smo strahopotovanju, pa
stvaramo i takve religiozne autoritete. Gluposti koje smo kao vrsta uinili
ratovima i nasiljem, jedino se mogu objasniti kao nepromiljenost. Ponaanje
svake malo vee grupe ljudi, redovno je ispod ponaanja gotovo bilo kog nje-
nog pojedinca. Kada smo deo gomile, oslobaaju se neke od konica koje
smo sopstvenim obrazovanjem, vaspitanjem i odrastanjem ve stekli i tako
prerasli uzrast kome, kao vrsta, pripadamo.
6
Ono to je oveanstvo stvorilo, stvorili su najpre oni najstariji medu
nama. Uz nau pomo, naravno. Ali nam je veina ugodnih dostignua data
onako kako to roditelji omoguavaju svojoj deci. Otuda i toliki raskorak iz-
meu onoga to smo postigli i onoga to uistinu jesmo. Tako je mogue objas-
niti kanjenje tzv. duhovnog ivota kao posledice odrastanja, i materijalnih
dostignua, koje su posledica nataloene marljivosti. Mi smo poput dece koja
su otkrila gde njihovi roditelji dre novac i koje su najbolje knjige u tatinoj
dosadnoj biblioteci. Ali, nau nezrelu kolektivnu linost jo uvek privlae
stvari koje ne postoje.
Dejan Balinda
7
Uz malu pomo mojih prijatelja
Nekoliko ljudi zasluuje moju zahvalnost za nesebinu pomo koju su mi
pruali dok sam radio na ovoj knjizi. Osim to su me podrali u ideji da ot-
vorim front za borbu koju tek zapoinjem ovom knjigom, svako je pronaao
jo po neki nain da mi pomogne. To su:
Profesor dr Duan Ristanovi, s kojim sam neprekidno vodio ivu i
konstruktivnu raspravu. Mada sam od njega, kao profesora biofizike, zatra-
io samo struni stav povodom jednog univerzitetskog udbenika, neoeki-
vano sam dobio dragocenog saradnika i konsultanta za mnoge teme, poev
od medicine pa do teorije kvanta. Dr Ristanovi je jedan od retkih profesora
koji dozvoljavaju i miljenje koje se razlikuje od njihovog pa mi je, umesto da
mi namee svoj stav, pomogao da sam pronaem meru u najosetljivijem
pitanju - odreivanju granice izmeu religije i savremenog sujeverja. Tako mi
je u poglavlju o Biblijskim proroanstvima samo naznaio da on kao pravo-
slavni hrianin ne prihvata takav pristup kritikoj analizi Biblije, ali mi ni tu
nije uskratio svoju pomo oko stilske korekture teksta.
Profesor dr Dragan Popadi, jedini aktivista na polju borbe protiv sa-
vremenog sujeverja koga sam do sada imao prilike da upoznam. Uz to strp-
ljiv i dragocen sagovornik za struna pitanja koja objanjavaju psiholoki me-
hanizam i ljudsku potrebu da se veruje u paranormalno. Kad se utire put po
neutabanoj stazi, kao to je kod nas borba protiv zloupotrebe verovanja u
natprirodno, od velikog znaaja je pomo i podrka ovako uvaenog i stru-
nog istomiljenika.
Profesor dr arko Kora, iva enciklopedija za teme koje izuava para-
psihologija i za dela svetskih autora koji su je obraivali. Profesor Kora mi
je pruio na raspolaganje vrednu kolekciju knjiga iz ove oblasti.
Profesor Aleksandar Mandi, koji je nesebino podelio sa mnom svoje
veliko iskustvo i vetinu komunikacije sa italakim auditorijumom.
Dejan Balinda, iji analitiki duh i odmerenost u diskusiji mogu da
budu dobar primer svakome ko eli da izgradi svoj stil obraanja publici.
Osim to je svaki put bio od pomoi kad sam eleo da prodiskutujem neki
stav ili gledite izneto u ovoj knjizi, od njega sam nauio i neka zlatna pravi-
la, mada esto nije bio ni svestan toga da ih je izgovorio. Recimo, da kod sa-
govornika (ili itaoca) ne treba ostaviti utisak da neto zna, nego da ima ta
da kae.
Marijana Anastasijevi, koja nije alila vremena i truda da mi pomogne
oko finalne gramatike i stilske korekture teksta.
8
Nenad Veljkovi, ovek za koga nema tajni kad treba pronai neki po-
datak, knjigu ili kad treba sklopiti kontakt sa ljudima. Bez tog njegovog dara,
mnoga gvozdena vrata ostala bi zatvorena i posao oko pripreme rukopisa
bio bi mnogo tei.
Korisnici kompjuterske mree Sezam Pro s kojima sam, u konferenciji
Civilizacija, preko monitora i kompjuterske tastature esto lomio koplja po
pitanjima koja obrauje ova knjiga. Mada sam ovde imao malo istomiljeni-
ka i mnogo oponenata, vatrena diskusija sa nevidljivim sagovornicima po-
mogla mi je da izotrim svoje stavove i da svaki pojedinano podvrgnem
proveri uivo.