1

CTZ
CENTAR ZATEHNOLOGIJU ZATITE NA RADU ZAGREB d.o.o.
10000 Zagreb Breenskoga 4 tel.: 01/6168-565; faks.: 01/6168-578

OPASNOSTI I MJERE SIGURNOSTI PRI RADU S

UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM I DIZEL GORIVOM

Zagreb, 2017.
 2

SADRAJ

1. UVOD ........................................................................................................................................... 4
2. SVOJSTVO UNP ......................................................................................................................... 4
2.1 TLAK ZASIENJA .............................................................................................................. 5
2.2 TOPLINA ISPARAVANJA I SPECIFINI TOPLINSKI KAPACITET ............................ 5
2.3 RELATIVNA GUSTOA PLINA ....................................................................................... 6
2.4 OVISNOST VOLUMENA O TEMPERATURI .................................................................. 6
2.5 PODRUJE EKSPLOZIVNOSTI, DONJA I GORNJA GRANICA EKSPLOZIVNOSTI 7
3. OZNAAVANJE UKAPLJENOG NAFTNOG PLINA ............................................................. 7
4. SPREMNICI S UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM ................................................................ 8
4.1 STABILNI SPREMNICI ...................................................................................................... 8
4.1.1 Nadzemni spremnici .......................................................................................................... 9
4.1.2 Podzemni spremnici .......................................................................................................... 9
4.2 MALI SPREMNICI ............................................................................................................ 10
4.3 PRIJENOSNI SPREMNICI ................................................................................................12
4.4 BOCE ZA UNP ...................................................................................................................12
4.4.1 Skladitenje boca na otvorenom prostoru ili pod nadstrenicom ....................................12
4.4.2 Skladitenje u graevini................................................................................................... 12
4.5 UPORABA UNP .................................................................................................................13
5. OPASNOSTI PRI KORITENJU UNP ..................................................................................... 13
5.1 POAR I EKSPLOZIJA .....................................................................................................13
5.2 POJAVA PLINOVA TETNIH PO ZDRAVLJE .............................................................. 13
5.3 OPASNOST OD OZLJEIVANJA KOE........................................................................14
6. MJERE SIGURNOSTI KOJE SE MORAJU PROVODITI PRI RADU S UNP.......................14
6.1 OPE MJERE ZATITE PRI UPOTREBI UNP-a ............................................................14
6.2 MJERE PRVE POMOI ....................................................................................................15
6.3 UPOTREBA OSOBNE ZATITNE OPREME .................................................................16
6.4 HIGIJENSKE MJERE KOJE SE MORAJU PROVODITI ................................................17
7. UVOD DIESEL GORIVO ...................................................................................................... 17
 3

8. FIZIKALNO KEMIJSKA SVOJSTVA DIZEL GORIVA ........................................................ 17

8.1 PLAMITE .........................................................................................................................17
8.2 VRELITE ..........................................................................................................................18
8.3 RELATIVNA GUSTOA ..................................................................................................18
8.4 GRANICE EKSPLOZIVNOSTI.........................................................................................18
8.5 TLAK PARA.......................................................................................................................18
9. OZNAAVANJE DIZEL GORIVA ..........................................................................................18
10. ZAPALJIVE TEKUINE I NJIHOVA PODJELA ...............................................................19
11. SPREMNICI ZA ZAPALJIVE TEKUINE ..........................................................................20
12. OPASNOSTI I TETNOSTI PRI RADU S DIESEL GORIVOM ........................................21
12.1 TETNO DJELOVANJE PARA I MAGLICA DIZEL GORIVA .................................21
12.2 TETNO DJELOVANJE PRODUKATA IZGARANJA ............................................... 21
12.3 OPASNOST OD POARA I EKSPLOZIJE................................................................... 21
13. MJERE SIGURNOSTI KOJE SE MORAJU PROVODITI...................................................22
13.1 OPE MJERE SIGURNOSTI.........................................................................................22
13.2 MJERE PRVE POMOI .................................................................................................23
13.3 UPOTREBA OSOBNE ZATITNE OPREME .............................................................. 23
13.4 POSEBNE HIGIJENSKE MJERE ZATITE .................................................................24
14. GORENJE I GAENJE ..........................................................................................................24
14.1. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU ..............................................................................24
14.2 OSNOVNI POJMOVI O GAENJU ..............................................................................28
14.3 OPASNOSTI I MJERE ZATITE OD POARA ..........................................................31
14.4 GAENJE POARA .......................................................................................................37
14.5 OPREMA ZA GAENJE POARA ............................................................................... 40
14.5.1 VATROGASNI APARATI .............................................................................................40
14.5.2 HIDRANTI ......................................................................................................................45
15. PITANJA ZA PONAVLJANJE .............................................................................................50
 4

UKAPLJENI NAFTNI PLIN

1. UVOD

Postoji nekoliko vrsta goriva koja se koriste u energetske svrhe, te isto tako za pogon vozila.
Osim komercijalnih goriva (benzin i dizel) koja se koriste u kapljevitom stanju koristi se i plinovito
gorivo kao to je smjesa plinova propan butan ili kako se jo naziva i autoplin. Smjesa plinova
propan butan dobiva se mjeanjem propana i butana koji se dobivaju pri preradi nafte u
odreenom omjeru. Tlaenjem smjese ovih plinova na tlak od 1,7 bara, plinovi prelaze u tekue
stanje, i pritom im se volumen znatno smanjuje (270) puta. Ovako stlaeni plin naziva se UNP.
Osnovni sastojci UNP su dakle nii ugljikovodici (butan, buten, propan i propen). Osim glavnih
sastojka, ukapljeni naftni plin sadri i gotovo nezamjetne udjele nekih drugih tvari kao to su: voda,
duik, kisik, amonijak, sumpor i njegovi spojevi. Od navedenih tvari, voda, amonijak i sumpor se
ubrajaju u tetna oneienja.
Svojstvo plina da pri povienom tlaku prelazi u kapljevito stanje uz znatno smanjenje volumena
omoguuje pakiranje i transport UNP u razliitoj ambalai (bocama i spremnicima, a ako su
potrebne vee koliine plina, posebnim cjevovodima, auotcisternama i sl).

2. SVOJSTVO UNP

Ukapljeni naftni plin je smjesa zasienih niih ugljikovodika propana i butana, koji su kod
normalnog stanja u plinovitom obliku, a kod relativno niskog pretlaka, ve od 1,7 bar, prelaze u
kapljevito stanje. Volumen im se smanji za ak 270 puta. Upravo u tome lei i glavno svojstvo
UNP-a, a to je da se veoma lako i sigurno moe prevoziti i skladititi kao kapljevina, a koristiti kao
plin. Ukapljeni naftni plin pojavljuje se u dva stanja, kapljevito i plinovito. Pod stanje misli se na
agregatno stanje. Osim stanja pojavljuje se u tri faze: kapljevita, parovita i plinovita. Faza se
odnosi na ponaanje plina u spremnicima pri ravnotenim uvjetima. Za prelazak iz jedne u drugu
fazu ili stanje, potrebno je dovesti toplinu.
U zatvorenom spremniku na temperaturi okoline uvijek se nalaze dvije faze: kapljevita i parovita
koji su u meusobnoj ravnotei. Parovita faza je nastala uzimanjem topline iz neposredne okoline.
Dok u zatvorenom spremniku vlada stanje ravnotee, ne dolazi do nikakvih promjena, tj. do
dodatnog isparavanja kapljevite faze ili ukapljivanja ve parovite faze. Do takvih promjena moe
doi promjenom temperature ili tlaka unutar spremnika. Plinska faza nastaje nakon parovite uz
daljnje dovoenje topline (ispariva) spremniku, a njezina svojstva se razlikuju od parovite faze.
Zbog sadraja vode, zimi voda uzrokuje smrzavanje na nekim dijelovima instalacija. Zbog
prisutnosti sumpora pri izgaranju nastaje otrovan plin sumporovodik. Dolazi do oneiavanja
okolia sumpornim spojevima i nastajanja agresivnih spojeva u reakciji s vodom iz dimnih plinova.
Amonijak djeluje korozivno, posebice na dijelove instalacije koji su napravljeni od bakra ili
njegovih legura.
Kako je ukapljeni naftni plin bezbojna i bez mirisa dodaju mu se tvari, odoranti (na bazi
merkaptana), koji pomau u njegovom otkrivanju prilikom curenja. Najei odorant koji se dodaje
 5

u ukapljeni naftni plin kako bi se otkrio prilikom istjecanja je etilmerkaptan ili tiofen. Takoer mu
se dodaju i neke druge tvari za poboljanje svojstava kao to je metanol. Metanol se dodaje kao
sredstvo protiv smrzavanja zimi u omjeru od 1 do 1,5 litara metanola na jedan metar kubni plina.
UNP je tei od zraka, pa se pri isputanju nagomilava na dnu prostorija.

2.1 TLAK ZASIENJA

To je tlak kod kojeg je dvofazni sustav unutar spremnika u ravnotei. Ovisi o vrsti tvari i
temperature (slika 1). Budui da je UNP smjesa plinova tlak zasienja ovisi o volumnom udjelu
osnovnih sastojaka propana i butane. Porastom volumnog udjela butana u smjesi, tlak zasienja se
smanjuje.

Slika 1. Krivulje zasienja nekoliko vanijih sastojaka ukapljenog naftnog plina

2.2 TOPLINA ISPARAVANJA I SPECIFINI TOPLINSKI KAPACITET

Pri promjeni agregatnoga stanja ukapljenog naftnog plina potrebno je dovesti odreenu koliinu
toplinu. Ta koliina topline naziva se latentna toplina koja ovisno o promjeni agregatnog stanja i
moe biti:
toplina isparivanja (kapljevito u plinovito stanje),
toplina taljenja (iz vrstog u kapljevito stanje),
toplina sublimacije (iz vrstog u plinovito stanje).

Slika 2. Dijagram toplina isparavanja propana i n-butana pri normalnom tlaku

 6

Toplina isparavanja odnosno kondenzacije je veliina koja nam pokazuje koliko je energije
potrebno dovesti kako bi se cjelokupna koliina kapljevine prevela u plin. Ovisna je o temperaturi,
te opada s njenim povienjem. Iskazuje se kao specifina toplina isparavanja po masi tvari. U
praktinoj primjeni treba voditi rauna da prije isparava propan koji je laki sastojak, a u spremniku
dulje ostaje butan koji je tei sastojak. Prema tome njihov se omjer mijenja tijekom uporabe, to
moe uzrokovati smetnje, po sebice pri niim temperaturama. Specifini toplinski kapacitet nekog
sastojka pokazuje nam koliko je potrebno dovesti topline odreenoj koliini tvari kako bi joj se
temperatura poveala za 1 C. Njegova vrijednost mijenja se s promjenom temperature. Ukapljeni
naftni plin se javlja u dva stanja, tonije moe se koristiti u dva agregatna stanja pa zbog toga
postoje dvije vrste specifinog toplinskog kapaciteta. Kod svakog stanja specifini toplinski
kapacitet moe biti pri konstantnom tlaku ili volumenu.

2.3 RELATIVNA GUSTOA PLINA

Relativna gustoa ukapljenog naftnog plina u plinovitom stanju je omjer gustoe plina i
gustoe zraka. Relativna gustoa je vea od 1 budui da je UNP u plinovitom stanju tei od zraka
(slika 3). Zato kod nekontroliranog istjecanja dolazi do nakupljanja plina pri dnu prostorije, gdje se
stvara eksplozivna smjesa. Relativna gustoa ukapljenog naftnog plina u kapljevitom stanju
odreuje se u odnosu na gustou vode (slika 3). Ona je manja od 1 budui da je UNP u tekuem
stanju laki od vode, pa na vodi pliva.

Slika 3. Odnos gustoe UNP u odnosu na gustou zraka i vode

2.4 OVISNOST VOLUMENA O TEMPERATURI

Pri povienju temperature dolazi do promjene volumena, toplinskog rastezanja kapljevite

faze ukapljenog naftnog plina. Zato se spremnici s ukapljenim naftnim plinom ne smiju puniti do
samoga vrha, ve se mora ostaviti prostor za parovitu fazu i rastezanje kapljevite faze.
 7

2.5 PODRUJE EKSPLOZIVNOSTI, DONJA I GORNJA GRANICA EKSPLOZIVNOSTI

Svojsto koje je izuzetno vano to je podruje eksplozivnosti koje se kree izmeu 2 do 10

vol%. Podruje eksplozivnosti je podruje izmeu donje granice eksplozivnosti (DGE) i gornje
granice eksplozivnosti (GGG). DGE je najmanji volumni udio plina u smjesi sa zrakom koji uz
prisutnost nekog izvora topline (otorenog plamena, iskre, vrue povrine i sl.) moe dovesti do
poara i eksplozije. GGG je najvei volumni udio zapaljivog plina u smjesi sa zrakom koji uz
prisunost nekog izvora topline moe uzrokovati poar i eksploziju. S obzirom da je donja granica
eksplozivnosti vrlo niska (2 vol %) moe se zakljuiti da je UNP vrlo zapaljiv i eksplozivan.

Podruje presiromane smjese podruje

prebogate smjese

zrak 100% podruje paljenja i eksplozije

zrak 0 %

plin 0% DGE (2%) GGE (10%) plin 100 %

3. OZNAAVANJE UKAPLJENOG NAFTNOG PLINA

U skladu s Uredbom EZ, UNP je razvrstan kao:

- Stlaeni plin; H280
- Zapaljivi plin 1; H220,

i oznaen u skladu s istom Uredbom pikogramom opasnosti (Slika 4):

GHS04 GHS02

Slika 4. Pitogrami opasnosti

Oznaka opasnosti: Opasnost

 8

Oznake upozorenja (H):

- H220 Vrlo lako zapaljivi plin.
- H280 Sadri stlaeni plin; zagrijavanje moe uzrokovati eksploziju.
Oznake obavijesti (P):
- P102 uvati izvan dohvata djece.
- P210 uvati odvojeno od topline, vruih povrina, iskri, otvorenih plamena i ostalih izvora
paljenja. Ne puiti.
- P377 Poar zbog istjecanja plina: ne gasiti ako nije mogue sa sigurnou zaustaviti istjecanje.
- P381Ukloniti sve izvore paljenja ukoliko je to mogue sigurno uiniti.
- P410 Zatititi od sunevog svjetla.
- P403 Skladititi na dobro prozraenom mjestu.

4. SPREMNICI S UKAPLJENIM NAFTNIM PLINOM

UNP za transport i koritenje puni se u prijenosne posude (boce) izraena u skladu s

propisima o tlanoj opremi ili u stabilne i prijenosne spremnike. Stabilni spremnici volumena do
6,4 m3 oznaavaju se kao mali spremnici. Prijenosni spremnik je spremnik za UNP specijalno
izgraen i opremljeni za prijevoz i uskladitavanje UNP-a. Spremnici opremljeni odgovarajuim
instalacijama i ureajima za pretakanje i /ili uporabu UNP, sustavom za upravljanje i nadziranje
sigurnog odvijanja tehnolokog procesa i stabilnim sustavom za dojavu i gaenje poara nazivaju se
postrojenjem za UNP.

4.1 STABILNI SPREMNICI

Stabilni spremnik moe biti nadzemni ili podzemni.

Prema obliku moe biti:

valjkasti (leei, slika 5, ili stojei) i

- kuglasti (slika 6).

Slika 5. Valjkasti leei spremnik

 9

Slika 6. Kuglasti spremnik

Podzemni stabilni spremnik moe biti samo leei valjkastog oblika. Pri odabiru lokacije na kojoj
e se postaviti spremnik mora se obratiti pozornost na doputene udaljenosti od zgrada, drugih
spremnika, raznih postrojenja, prometnica itd. O veliini spremnika, mjestu postavljanja, koritenoj
zatiti, a i o putu para koje se mogu ispustiti iz spremnika ovisi najvea doputena udaljenost
spremnika od okolnih objekata.

4.1.1 Nadzemni spremnici

Nadzemni spremnici se, u pravilu, postavljaju izvan graevnih objekata i iznad razine
zemlje. Nadzemni stabilni spremnici moraju biti zatieni od moguih mehanikih oteenja,
obojani svijetlim premazom koji odbija Suneve zrake i oznaeni natpisom 'Upaljivi plin' koji je
uoljiv s vee daljine. Pri postavljanju spremnika na mjesto na kojem e se koristiti treba voditi
rauna o najmanjim doputenim udaljenostima od drugih spremnika, zgrada ili prometnica.
Nadzemni stabilni spremnici pregledavaju se sukladno propisanim postupcima najmanje dva puta
godinje od strane korisnika o emu se vodi dokumentacija.

4.1.2 Podzemni spremnici

Pod podzemnim spremnicima podrazumijevaju se ukopani spremnici ili spremnici

postavljeni u komore, kojih se razina plata nalazi najmanje 60 cm ispod razine zemljita, kao i
spremnici smjeteni u prirodne podzemne upljine u kojima geoloki uvjeti to doputaju.
Svi spremnici bez obzira na razinu postavljanja na okolno tlo smatraju se podzemnim spremnicima
ako su u potpunosti natkriveni slojem pijeska i zemlje ukupne debljine 60 cm, izuzev okna
spremnika.
Prije ukapanja i prije zatrpavanja pijeskom podzemnog spremnika, moraju biti ispunjeni slijedei
uvjeti:
da je spremnik izraen i opremljen za podzemnu ugradnju,

da je spremnik ispitan nakon postavljanja,

da su vanjske povrine spremnika zatiene od korozije.

 10

da je spremnik izraen i opremljen za podzemnu ugradnju,

Podzemni spremnici moraju na platu imati zavarene uice za dizanje, koje se postavljaju na
spremnik prije njegova ispitivanja.

4.2 MALI SPREMNICI

Mali spremnici za UNP slue za opskrbu obiteljskih kua, manjih stambenih zgrada i
manjih objekata. Sastoje se od cilindrinog plata, dviju podnica (kalota), dvaju ili vie oslonaca,
raznih prikljunih otvora, zatitnog poklopca ('kape') koja titi vanu armaturu te uica pomou
kojih se spremnik moe premjetati dizalicom te kontrolnih (revizijskih) otvora.

Korisnik malih spremnika UNP-a obvezan je osigurati mjesto punjenja spremnika i cjelovito
provoenje propisanih mjera zatite od poara i eksplozija o emu mora posjedovati dokumentaciju.
Dobavlja UNP-a obvezan je korisnicima malih spremnika UNP-a dati pisane upute o postupcima
za siguran rad, odravanje i sprjeavanje nastanka i irenja poara i eksplozije pri uporabi te upute o
postupcima gaenja i spaavanja.

Kod postavljanja malih spremnika treba voditi rauna o potrebnim udaljenostima od zgrade,
njezinih otvora ili prozora, zida ili susjednog zemljita te o putu para

Nadzemni mali spremnici UNP-a postavljaju se, u pravilu, na otvoreni prostor ili na prostor
pokriven laganim krovom, pojedinano ili u grupi, pod uvjetom da njihova ukupna zapremnina nije
vea od 15 m3.

Iznimno, nadzemni mali spremnici UNP-a postavljaju se u za to namijenjen objekt, pojedinano ili
u paru, pod uvjetom da njihova ukupna zapremnina nije vea od 6,4 m3.

Podzemni spremnici postavljaju se izvan graevina i prilaza graevinama i mjesto njihovog

postavljanja mora biti oznaeno trajnim i dobro vidljivim znakom zabrane odlaganja ili skladitenja
bilo kojeg materijala i prolaza vozila.

Mali spremnici moraju biti uzemljeni tako da je, prije poetka punjenja, mogue izjednaavanje
elektrinog potencijala autocisterne i spremnika.

Podzemni spremnici, tieni pasivnom katodnom zatitom, ne smiju biti neposredno uzemljeni niti
spojeni na zajedniko uzemljenje, ali moraju imati prikljuak za izjednaavanje elektrinog
potencijala s autocisternom.

Oko malih spremnika UNP-a jedinstvena je zona opasnosti zona 2, i iznosi 1 m vodoravno oko
ventila i prikljuaka te 1 m sferno iznad i ispod do krunice na tlu polumjera 3 m (Slika 7.).

Tijekom pretakanja prostor oko ventila za pretakanje je zona I (prema skici).

 11

Slika 7. Zone opasnosti

Punjenje malih spremnika UNP-a obavlja se na mjestu postavljanja iz autocisterne dobavljaa

UNP-a, koje mora biti ispravno i tehniki opremljeno za pretakanja UNP, o emu voza mora
posjedovati dokumentaciju pri svakom punjenju.

Punjenje malog spremnika moe se obavljati neposrednim prikljukom na spremniku ili preko
posebno izvedenoga fiksnog prikljuka koji mora biti izveden kada nije zajamena sigurnost i
potpuna kontrola punjenja.

Punjenje spremnika obavlja se do 85% tekue faze njegove zapremnine, preko savitljive cijevi
najvee duine do 50 m. Savitljiva cijev mora biti periodiki ispitana na vodeni tlak od 25 bara
(svakih 6 mjeseci).

Punjenje se smije obavljati ako spremnik ima odobrenje za uporabu izdano prema posebnim
propisima i ako je ispravan i pregledan u rokovima sukladno propisima za posude pod tlakom, o
emu korisnik mora posjedovati dokumentaciju.

Prije poetka te za vrijeme i nakon punjenja, sve dok autocisterna nije potpuno spremna za daljnji
prijevoz, oko mjesta punjenja mora se osigurati prostor od najmanje 3 m slobodan od zapaljivih
tvari i opreme i oznaiti vidljivim znakovima upozorenja da je u tijeku punjenje spremnika.
Iznimno, dobavlja UNP-a moe izvriti punjenje malog spremnika korisnika i s javne prometnice
uz obvezno pridravanje dodatnih sigurnosnih mjera.

Iza i ispred autocisterne postavlja se trokut i uto upozoravajue treptajue svjetlo. Udaljenost
izmeu znakova obiljeavanja i autocisterne je minimalno 100 metara na ravnom dijelu ceste,
odnosno na krajnjoj toki vidljivosti.

Za vrijeme punjenja moraju se osigurati mjere zatite od poara.

Kontrolu uvjeta sigurnosti pri punjenju malih spremnika UNP-a obavljaju osposobljeni djelatnici
dobavljaa UNP-a koji neposredno prikljuuju i rastavljaju spojne ureaje i koji moraju biti stalno
prisutni pri punjenju.
 12

4.3 PRIJENOSNI SPREMNICI

Prijenosni spremnici UNP-a su spremnici namijenjeni za skladitenje i potronju UNP-a.

Iznimno, prijenosni spremnici UNP-a smiju se koristiti i za punjenje boca za UNP koliine do 5 kg
(camp boce) sukladno ili za punjenje spremnika prijevoznih sredstava sukladno posebnim
propisima.

Prijenosni spremnici UNP-a pune se kod dobavljaa UNP-a ili na mjestu postavljanja.

4.4 BOCE ZA UNP

U kuanstvima se mogu drati najvie tri boce kapaciteta punjenja do 10 kg. Takoer se moe
drati jo jedna boca iji kapacitet punjenja ne prelazi 5 kg UNP-a. U prostoriji u kojoj se nalazi
troilo za kuhanje ili grijanje moe se drati samo jedna boca kapaciteta punjenja do 10 kg UNP-a.
U poslovnoj prostoriji obujma do 30 m3 moe se drati samo jedna boca kapaciteta punjenja do 10
kg, a u poslovnoj prostoriji obujma veeg od 30 m3, na svakih daljnjih 30 m3 obujma jo po jedna
boca kapaciteta punjenja do 10 kg.

Boce se ne smiju drati u spavaim prostorijama i prostorijama koje su nie od razine okolnog
terena. U prostoru za smjetaj priuvnih boca mora se osigurati provjetravanje.

Boce se ne smiju drati na mjestima gdje postoji mogunost njihovog zagrijavanja iznad 40 C.

Boce za UNP mogu se skladititi: na otvorenom prostoru ili pod nadstrenicom i u graevinama. Pri
tome u sklainim prostorima moraju se osigurati odgovarajue mjere zatite od poara.

4.4.1 Skladitenje boca na otvorenom prostoru ili pod nadstrenicom

Skladite boca mora se nalaziti na ravnom prostoru s prirodnim provjetravanjem.

Boce UNP-a skladite se kod korisnika u koliini do najvie 1000 kg.

Skladite boca mora biti osigurano protiv oteenja i otuenja boca.

Zona opasnosti skladita boca je prostor unutar 1 m u svim smjerovima oko ventila krajnjih boca i
predstavlja zonu 2.

4.4.2 Skladitenje u graevini

U graevinama boce UNP-a se skladite:
u pogonima za punjenje boca do 10.000 kg, ako je prostorija za uskladitavanje u zajednikom
objektu s prostorijom za punjenje;
u posebno izgraenim graevinama do 50.000 kg.

U Nacionalnom parku Plitvika jezera veina plina nalazi se u spremnicima a mali dio u bocama.
 13

Koristi se cca desetak spremnika volumena od 2,75 m3 i jedan spremnik od 10,00 m3. Spremnici
volumena 2,7 m3 pripadaju skupini malih spremnika. Uglavnom su to nadzemni spremnici
rasporeeni na razliitim lokacijama. Na jednoj lokaciji smjetena su dva mala spremnika.
Spremnik od 10 m3 takoer je nadzemni spremnik.

4.5 UPORABA UNP

Ukapljeni naftni plin moe se koristiti u industriji pri proizvodnji tvari i kao gorivo. U Nacionalnom
parku Plitvika jezera plin se koristi kao gorivo u plinskim kotlovnicama za zagrijavanje tople vode
i grijanje u objektima.

5. OPASNOSTI PRI KORITENJU UNP

5.1 POAR I EKSPLOZIJA

S obzirom da je DGG vrlo niska oko 2 vol% znai da lako moe nastati eksplozivna smjesa koja
uz neki izvor topline moe dovesti do poara. Reakcija sagorjevanja plina je izuzetno brza pri emu
nastaje znatna koliina topline i plinova sagorijevanja (CO2 i H2O) koji pod utjecajem topline
znatno poveavatu volume, a time i tlak to rezultira eksplozijom. Zapaljive smjese najprije e
nastati pri dnu prostorije budui da je tei od zraka.

Pri radu s ukapljenim naftnim plinom odreeni su tzv. opasni prostori u kojima su prisutne ili se
mogu oekivati eksplozivne smjese u koliinama koje zahtijevaju posebne mjere pri konstruiranju,
ugradnji ili uporabi elektrinih ureaja i instalacija
Na osnovi uestalosti pojave eksplozivne smjese postoje slijedee zone opasnosti:
zona opasnosti 0: prostor u kojem je eksplozivna smjesa prisutna tajno ili due vrijeme
zona opasnosti 1: prostor u kojem je mogua prisutnost eksplozivne smjese pri
normalnom radu
zona opasnosti 2: prostor u kojem se prisutnost eksplozivne smjese ne oekuje pri
normalnom radu, a njezina prisutnost je rijetka i kratkotrajna.

5.2 POJAVA PLINOVA TETNIH PO ZDRAVLJE

Pri izgaranju UNP nastaje ugljini dioksid (CO2) i voda a pri smanjenoj koncentraciji kisika
u zraku dolazi do nepotpunog sagorijevanja i pojave ugljinog monoksida (CO). Ugljini dioksid je
inertni zaguljivac a ugljini monoksid kemijski zaguljivac. I jedan i drugi dovode do smanjenja
koncentracije kisika u tijelu ime se blokira stanino disanje a posljedica moe biti koma i smrt.
Ugljini dioksid potiskuje kisik i time smanjuje koncentraciju kisika u prostoru to postaje izuzetno
opasno kada koncentracije kisika padne ispod 17% (oteano disanje, munina glavobolja) a kod
koncentracije kisika od 6% dolazi do smrti. Ugljini monoksid se vee na hemoglobin u krvi i na taj
nain speava potreban dotok kisika do stanica tkiva. Kao posljedica javlja se jaka glavobolja,
obostrano sljepoono, opa slabost a kasnije i nesvjestica. Ukoliko se otrovani ne iznese na svjei
 14

zrak dolazi do kome i smrti. Zbog prisutnosti sumpora u UNP pri izgaranju UNP moe se pojaviti i
sumporovodik (H2S). To je takoer kemijski zaguljivac. Mehanizam djelovanja sumporovodika
nije posve razjanjen - smatra se da inhibira stanine enzime. Primarni organ na kojem se ogleda
djelovanje je sredinji ivani sustav a posljedica je glavobolja, letargija, vrtoglavica, munina,
povraanje, koma i smrt. Pri udisnju pare UNP imaju narkotiko djelovanje, izazivaju pospanost i
umor.

5.3 OPASNOST OD OZLJEIVANJA KOE

Ako UNP u ukapljenom stanju doe u dodir s koom, tada dolazi do njegovog naglog isparavanja
to moe uzrokovati teke ozljede koe smrzotine.

6. MJERE SIGURNOSTI KOJE SE MORAJU PROVODITI PRI RADU S UNP

6.1 OPE MJERE ZATITE PRI UPOTREBI UNP-a

Kada se osjeti miris odoriranog UNP u zatvorenom prostoru mora se odmah ugasiti svaki
plamen, prostoriju dobro prozraiti i prekinuti dovod plina na zapornim ventilima. Pritom nije
dozvoljeno paljenje ni gaenje svjetla, niti bilo kojeg drugog elektrinog ureaja ili mogueg izvora
zapaljenja.

Prostoriju u kojoj se nalazi bilo koje troilo koje koristi UNP treba dobro prozraivati kako bi se
omoguila dovoljna koliina zraka za izgaranje iz razloga to UNP pri izgaranju troi kisik.

Kako je UNP tei od zraka i pada na tlo, spremnike ili boce ne smije se drati u prostorijama ispod
razine okolnog tla i tamo gdje postoji mogunost njegovog istjecanja i nakupljanja u kanalima.

UNP mora se pretakati na pretakalitima ureenim po odgovarajuim propisima. Posebno voditi

brigu o spojnim mjestima da se sprijei mogue isputanje. Provjeru istjecanja plina nikada ne
raditi s otvorenim plamenom ve samo sa sapunicom (pjenom). Spojna mjesta prekriju se
sapunicom (nikako plamenom ibice ili upaljaa). U sluaju proputanja plina pojavi e se
mjehurii.Potrebne radove na instalacijama prepustite ovlatenim osobama i ne obavljajte sami.
Ispitati nepropusnost i ispravnost plinske instalacije najmanje jednom u 5 godina ili ee od
ovlatenih tvrtki. Plinska troila potrebno je servisirati jednom godinje.

Provoditi kontrolu ispravnosti dimnjaka za plinska troila od strane dimnjaara.

Rukovanje sa spremnicima moe obavljati osoba koja je struno osposobljena za rukovanje s

posudama pod tlakom pridravajui se pravila za sigurno rukovanje.

Spremnike i boce drati daleko od izvora topline.

Pri svakoj promjeni boce, promjeniti i brtvu izmeu boce i redukcijskog ventila. Ne izraujte brtve
sami, budui da plin ima sposobnost razlaganja nekih gumenih materijala. Kupujte originalne brtve.
 15

Poslije svake uporabe plinske boce zatvoriti ventil na boci. U protivnom, gumena cijev je pod
tlakom plina, a time i plinsko troilo u upotrebi. Nije iskljueno da neki od sigurnosnih elemenata
na tednjaku moe zakazati. Prikljuna cijev moe biti porozna, te ukoliko glavni ventil na plinskoj
boci nije zatvoren, moe uslijed izlaenja plina tijekom nekog vremena nastati zapaljiva ili
eksplozivna koncentracija plinova u prostoriji.

Prikljuna cijev izmeu potroaa i plinske boce ima vijek trajanja. Koristiti originalnu cijev. Ne
koristite cijev za vodu, budui da plin ima sposobnost razlaganja neotpornih gumenih materijala.

Ne drite plinsku bocu na suncu ili pokraj izvora toplote niti kad je prazna. U plinskoj boci uvijek
zaostaje odreena koliina plina te porastom temperature raste pritisak.

Nikada ne bacati boce da se ne bi otetili boca ili ventili.

Ne smije se manipulirati s bocama ako je u blizini otvoreni plamen.

Ventile na bocama ili namjenskim spremnicima nikada ne otvarati pomou alata (samo rukama).
Prilikom manipulacije ili skladitenja punih ili praznih boca za UNP ne smiju se skidati sigurnosni
epovi (kape).

Koristiti alat koji ne iskri.

Namjenske spremnike i boce pod tlakom skladititi u skladu s propisima o skladitenju i pretakanju
ukapljenih naftnih plinova. Skladititi na otvorenom prostoru ili u dobro provjetravanim
prostorijama zatienima od eksplozije.

Ne puiti, ne piti, ne jesti u prostoriji s UNP.

Izbjegavati udisanje, te dodir s koom i oima.

Nastane li poar u prostoriji u kojoj se koristi plinska boca iznesite plinsku bocu na otvoreno. Ako
je plinska boca ostala u prostoriji koja je zahvaena poarom, upozorite na to rukovodioca
vatrogasaca.

6.2 MJERE PRVE POMOI

Prije pruanja pomoi unesreenima, izolirati podruje nesree od izvora zapaljenja ukljuujui i
iskljuivanje iz elektrine mree. Prije ulaska u zatvorene prostore provjeriti atmosferu i osigurati
provjetravanje zbog opasnosti od poviene koncentracije H2S i CO. Pri ulasku koristiti osobnu
zatitnu opremu

Mjere za pruanje prve pomoi:

- nakon udisanja:
 16

Unesreenog udaljiti iz oneienog prostora na svjei zrak. U sluaju vrtoglavice, munine,

glavobolje i trajnih tegoba odmah zatraiti lijeniku pomo. U sluaju nesvjestice prebaciti
ozlijeenu osobu u bolnicu, u bonom poloaju, pazei na prohodnost dinih putova. U sluaju
oteanog disanja ili prestanka disanja, otvoriti dine puteve, zapoeti s reanimacijom (masaa srca i
umjetno disanje) te odmah potraiti lijeniku pomo.

- nakon dodira s koom:

Mogu nastati smrzotine. Ne uklanjati odjeu s podruja smrzotine, ne trljati, masirati ili pritiskati
oteeno podruje koe. Zahvaeno podruje isprati s puno vode 15 minuta. Odmah potraiti
lijeniku pomo.

- nakon dodira s oima:

Mogu nastati smrzotine. Ukloniti kontaktne lee. Isprati oi vodom najmanje 15 minuta. Odmah
potraiti lijeniku pomo.

- nakon gutanja:
Ne smatra se moguim putem izlaganja. U kontaktu s proizvodom mogu nastanak smrzotina na
usnama i u ustima.

Napomena za osobu koja prua prvu pomo/lijenika: Davanje kisika samo od strane educiranog
medicinskog osoblja.

6.3 UPOTREBA OSOBNE ZATITNE OPREME

- za zatitu dinih putova:

U sluaju poviene koncentracije plina te smanjenja koncentracije kisika potrebno je koristiti
samostojei aparat za disanje. Kod normalnih uvjeta, potrebno je koristiti masku s odgovarajuim
filterom (Filter za zatitnu masku i polumasku, zatita od plinova i
isparavanja organskih spojeva s tokom vrenja do 65C),HRN EN 14387.

- za zatitu ruku:
Koristiti zatitne rukavice (HRN EN 374-3) od odgovarajueg materijala (nitril ili nitril butil
guma). Kod uestalog kontakta sa opasnom tvari, razina otpornosti na upijanje rukavica mora biti >
240 min.

- za zatitu oiju:
Zatitne naoale za rad s kemikalijama (HRN EN 166)

- za zatitu koe i tijela:

Zatitna odjea (HRN EN ISO 13688, HRN EN 1149-5,HRN EN14605 (tip 3 i 4), HRN EN 1073-
2, HRN EN ISO 13982-1:2005/A1:2011 TIP 5, HRN EN 13034TIP 6, HRN
EN14126:2004/AC:2005).
 17

6.4 HIGIJENSKE MJERE KOJE SE MORAJU PROVODITI

Radno mjesto mora biti opremljeno s tuem. Zabranjeno je puenje i uzimanje jela i pia
kod rukovanja plinom. Redovito kontrolirati i nadzirati ispravnost i upotrebu osobne zatitne
opreme koja se koristi pri rukovanju. Redovito prati i odravati osobnu zatitnu odjeu i opremu.
Odjea koja je kontaminirana ne smije se koristiti te ju je potrebno zamijeniti.

DIESEL GORIVO

7. UVOD DIESEL GORIVO

Diesel gorivo je jedan od glavnih produkata prerade nafte. Nafta je smjesa razliitih
ugljikovodika. Malim dijelom sdri organske spojeve sa kisikom, duikom i sumporom, vodu i
manje koliine otopljenih suspendiranih tvari. Ugljikovodici mogu biti parafinskog, naftenskog i
aromatskog karaktera. Sastav nafte nije stalan jer ovisi o porijeklu nafte.

Iz sirove nafte najprije se uklone plinovi, voda i mineralne soli, a zatim se obavlja frakcijska
destilacija nafte pri emu se na razliitim temperaturama hvataju pojedine frakcije. Na temperaturi
izmeu 170 i 360C dobiva se dizel gorivo. Pod pojmom dizelskih goriva podrazumjeva se
EURODIZEL BS CLASS PLUS, EURODIZEL BS CLASS, EURODIZEL BS, EURODIZEL BS
PLAVI, EURODIZEL BS ADT.

8. FIZIKALNO KEMIJSKA SVOJSTVA DIESEL GORIVA

Dizel goriva su tekuine razliitih boja:

- ukaste (Eurodizel BS Class, Eurodizel BS Class Plus i Eurodizel BS ADT),
- zeleno-plave (Eurodizel BS plavi)

Slabog su mirisa. Vrlo vana svojstva dizel goriva su plamite, vrelite, relativna gustoa, granice
eksplozivnosti i tlak para.

8.1 PLAMITE

Najnia temperatura tekuine pri kojoj se iz tekuine razviju pare u tolikoj koliini da se,
pomijeane sa zrakom, mogu zapaliti ako se iznad povrine tekuine prinese otvoreni plamen.
Plamite dizel goriva je iznad 550C.
 18

8.2 VRELITE

Temperatura kod koje se tlak para zapaljive tekuine izjednai sa atmosferskim. Vrelite nije
konstantna veliina, mijenja se sa atmosferskim tlakom koji postoji iznad tekuine.Vrelite dizel
goriva kree se od 160 do 3800C

8.3 RELATIVNA GUSTOA

Relativna gustoa pokazuje da li je neka tekuina laka ili tea od vode. To je omjer gustoe
promatrane tekuine i gustoe vode. Ako je relativna gustoe manja od 1 promatrana tekuina je
laka od vode. Relativna gustoa dizel goriva kree se od 0,820-0,845 to pokazuje da su sve vrste
dizel goriva lake od vode. To znai da e u sluaju izlijevanja dizel goriva ono plivati po povrini
vode.

8.4 GRANICE EKSPLOZIVNOSTI

Donja granica eksplozivnosti (DGE) najnia koncentracija para zapaljive tekuine u smjesi sa
zrakom kod koje dolazi do poara odnosno eksplozije uz prisutnost nekog izvora topline.
Gornja granica eksplozivnosti (GGG) najvia koncentracija para zapaljive tekuine u smjesi sa
zrakom kod koje dolazi do poara odnosno eksplozije uz prisutnost nekog izvora topline. Izmeu
DGE i GGE nalazi se podruje eksplozivnosti a izvan tih granica nije mogua pojava poara
odnosno eksplozije. Podruje eksplozivnosti dizel goriva kree se od 1,2 do 7,1 vol %.

8.5 TLAK PARA

Tlak para je tlak plina (pare) koji je u ravnotei s tekuinom (ili, ponekad, vrstim tijelom) pri
odreenoj temperaturi. Tlak para dizel goriva pri 40C iznosi 0,4 kPa.

9. OZNAAVANJE DIZEL GORIVA

U skladu s Uredbom EZ dizel gorivo razvrstava se kao:

Zapaljiva tekuina 3; H226

Aspir. toks. 1; H304
Nadra. koa 2; H315
Ak. toks. 4; H332
Karc. 2; H351
TCOP 2; H373
Kron. toks. vod. okol. 2; H411
 19

U skladu s Uredbom EZ,, diesel gorivo oznaava se GHS piktogramima opasnosti:

Slika 8. GHS piktogrami opasnosti

Oznaka opasnosti: Opasnost

Oznake upozorenja (H):

- H226 Zapaljiva tekuina i para
- H304 Moe biti smrtonosno ako se proguta
pro i ue u dini sustav.
- H315 Nadrauje kou.
- H332 tetno ako se udie.
- H351 Sumnja na mogue uzrokovanje raka
- H373 Moe uzrokovati oteenje organa tijekom produljene
produljen ili ponavljane izloenosti.
- H411 Otrovno za vodeni okoli s dugotrajnim uincima.
ui

Oznake obavijesti (P):

- P210 uvati odvojeno od topline/iskre/otvorenog plamena/vruih povrina Ne puiti.
- P261 Izbjegavati udisanje praine/dima/plina/magle/pare/aerosola.
- P280 Nositi zatitne rukavice/zatitno odijelo/zatitu za oi/zatitu
oi/zatitu za lice.
- P301+310 AKO SE PROGUTA - Odmah nazvati CENTAR ZA KONTROLU OTROVANJA ili
lijenika.
- P331NE izazivati povraanje.
- P501 Odloiti sadraj/spremnik u skladu s nacionalnim propisima.

10. ZAPALJIVE TEKUINE I NJIHOVA PODJELA

Na temelju navedenih svojstava moe se zakljuiti da dizel goriva pripadaju skupini zapaljivih
tekuina. Zapaljive tekuine su tekuine ili smjese tekuina koje pri temperaturi od 323,15 K (50
C) imaju tlak
lak para nii od 300 kPa (3 bar
bar). Zapaljive tekuine dijele se prema temperaturi plamita
na upaljive (lako zapaljive) tekuine ije je temperatura plamita jednaka ili manja 311,15 K
(38C) i gorive tekuine ija je temperatura plamita iznad 311,15 K (38C) i dodatno se
razvrstavaju u skupine prema temperaturi plam
plamita i vrelitana:

I skupina zapaljivih tekuina dijeli se u podskupine:

I. A tekuine ija je temperatura plamita nia od 23C, a vrelite ispod 38C
I. B tekuine ija je temperatura plamita nia od 23C, a vrelite iznad 38C
I. C tekuine ijaa je temperatura plamita od 23C do 38C
 20

II skupina zapaljivih tekuina su tekuine ija je temperatura plamita od 38C do 60C

III skupina zapaljivih tekuina dijeli se u podskupine:

III. A tekuine ija je temperatura plamita od 60C do 93C
III. B tekuine ija je temperatura plamita via od 93C, ali ne via od 100C.

Diesel gorivo, temperatura plamita 55-65C prema navedenoj klasifikaciji pripada III skupini
zapaljivih tekuina.

11. SPREMNICI ZA ZAPALJIVE TEKUINE

Zapaljive tekuine se dre u spremnicima ili posudama.

Spremnici su stabilni, polustabilni ili prijenosni zatvoreni sudovi koji se postavljaju na posebno
ureenu podlogu i u kojima se nalaze zapaljive tekuine obujma preko 250 l. Posude su sudovi
sadraja do 250 l koji se mogu zatvoriti, izraene od materijala otpornog na tekuinu koja se u
njima nalazi (boce, limenke, plastine posude, bave i sl.)

Stabilni spremnici su spremnici koji po svojoj konstrukcijskoj izvedbi ne mogu mijenjati lokaciju.

Polustabilni spremnici su spremnici koji su po svojoj konstrukcijskoj izvedbi odreeni da svoju

lokaciju mogu mijenjati, a da pri uporabi nije ugroena njihova stabilnost.

Prijenosni spremnici su spremnici koji su po svojoj konstrukcijskoj izvedbi odreeni da se pune ili
prazne i da se mogu prevoziti odgovarajuim prijevoznim sredstvima i pri uporabi postaviti na
posebno ureenu podlogu.

Ovisno od tipa i sadraja, spremnici imaju sljedeu opremu:

1. Ureaj za odzraivanje,
2. Ureaj za oduivanje ili oduna lula,
3. Sigurnosni ventil
4. Armaturu otpornu na proboj plamena, ureaj za pokazivanje razine tekuine, odnosno otvor s
poklopcem za mjerenje razine,
6. Ureaj za sprjeavanje prepunjavanja,
7. Ureaj za pokazivanje nepropusnosti,
8. Prikljuke za punjenje i pranjenje,
9. Otvor za ulaz i pregled,
10. Otvor s poklopcem za uzimanje uzoraka i
11. Prikljuak s ventilom za ispust taloga.

S obzirom na smjetaj mogu se podijeliti na nadzemne i podzemne spremnike.

U Nacionalnom parku Plitvika jezera koriste se stabilni nadzemni spremnici kapaciteta 16 000
litara i podzemni spremnici kapaciteta 90 000 litara. U nadzemnim spremnicima skladiti se gorivo
za potrebe voznog parka Plitvikih jezera dok se u podzemnim spremnicima nalazi gorivo koje se
koristi u kotlovnicama.
 21

12. OPASNOSTI I TETNOSTI PRI RADU S DIESEL GORIVOM

12.1 TETNO DJELOVANJE PARA I MAGLICA DIZEL GORIVA

Zbog hlapivosti u zraku tijekom rada mogu nastati pare i maglice koje se mogu udisati.
Due udisanje para i maglica uzrokuje osjeaj opijenosti, glavobolju, podraaj na povraanje i
nesvjesticu. U kontaktu sa koom isuuju kou i djeluju nadraujue pa se kao posljedica moe
pojaviti crvenilo i dermatitis. Takoer e nadraujue djelovati i na oi uzrokujui peckanje i
crvenilo. U sluaju da se dizel gorivo proguta moe uzrokovati oteenje plua. Saznanja o
karcinogenim uincima su ograniena pa je prema Direktivi o opasnim kemikalijama razvrstan u
karc.kat 3 (tvari koje izazivaju zabrinutost zbog mogueg karcinogenog djelovanja u ovjeka).

Granina vrijednost izloenosti za dizel gorivo je 100 ppm.

12.2 TETNO DJELOVANJE PRODUKATA IZGARANJA

Termikom razgradnjom dizel goriva nastaju tetni plinovi: ugljikovi oksidi (ugljik
monoksid i ugljik dioksid), sumporni i duikovi oksidi. Pri izgaranju dizel goriva nastaje ugljini
dioksid (CO2) i voda a pri smanjenoj koncentraciji kisika u zraku dolazi do nepotpunog
sagorijevanja i pojave ugljinog monoksida (CO). Ugljini dioksid je inertni zaguljivac a ugljini
monoksid kemijski zaguljivac. I jedan i drugi dovode do smanjenja koncentracije kisika u tijelu
ime se blokira stanino disanje a posljedica moe biti koma i smrt. Ugljini dioksid potiskuje kisik
i time smanjuje koncentraciju kisika u prostoru to postaje izuzetno opasno kada koncentracije
kisika padne ispod 17% (oteano disanje, munina glavobolja) a kod koncentracije kisika od 6%
dolazi do smrti. Ugljini monoksid se vee na hemoglobin u krvi i na taj nain speava potreban
dotok kisika do stanica tkiva. Kao posljedica javlja se jaka glavobolja, obostrano sljepoono, opa
slabost a kasnije i nesvjestica. Ukoliko se otrovani ne iznese na svjei zrak dolazi do kome i smrti.

Sumporni dioksid (SO2) je nadraljivac gornjih dinih putova. S vlagom stvara sulfitnu kiselinu
koja nadrauje sluznicu oiju, koe i dinog sustava pa se kao posljedica javlja upala nosnih
sluznica, suhoa grla, kaalj i konjuktivitis. Pri udisanju viih koncentracija moe uzrokovati edem
plua s periodom latencije razliitog trajanja

Duini oksidi (NOx) su nadraljivci donjih dinih putova. Prodiru kroz respiratorni trakt do plua
gdje s vlagom stvaraju nitratnu (HNO3) i nitritnu kiselinu (HNO2). Kao posljedica javlja se slabost
slabost, kaalj, teko disanje a u veim koncentracijama mogu izazvati i edem plua.

12.3 OPASNOST OD POARA I EKSPLOZIJE

Dizel gorivo s obzirom na plamite razvrstano je u 3. skupinu zapaljivih tekuina. Uz znatne izvore
topline mogua je pojava poara i eksplozije. Pare su tee od zraka te se zadravaju u blizini tla i na
mjestima udubljenja pa se eksplozivne smjese mogu noekivati na tim mjestima.
 22

13. MJERE SIGURNOSTI KOJE SE MORAJU PROVODITI

13.1 OPE MJERE SIGURNOSTI

Pri koritenju diesel goriva moraju se provoditi sljedee mjere sigurnosti.

Dizel gorivo uvati u originalnom spremniku koji je propisno izveden i opremljen.

Spremnik za zapaljive tekuine na vidljivom mjestu mora imati trajno privrenu ploicu sa
utisnutim ili ugraviranim slijedeim oznakama:
- naziv proizvoaa,
- tvorniki broj i godinu gradnje,
- nominalni i stvarni obujam,
- najvei radni i ispitni tlak,
- klasu opasnosti i skupinu zapaljive tekuine za koju je namjenjen,
- dozvoljena visina punjenja.

Na mjestu rada s dizel gorivom potrebno je ukloniti sve mogue izvore paljenja.

Pretakanje obavljati na mjestima namjenski ureenim prema propisima.

Koristiti ispravnu opremu i ureaje uz pridravanje sigurnosno-tehnikih mjera od strane za to

struno osposobljenih i izvjebanih radnika.

Posebno voditi brigu o spojnim mjestima da bi se sprijeilo mogue isputanje dizel goriva.
Pridravati se mjera zatite na radu i zatite od poara.

Zabranjeno je puiti, piti i jesti u prostoriji u kojoj se rukuje s diesel gorivom.

Izbjegavati udisanje, te dodir s koom i oima.

Izbjegavati skladitenje u prostoru s drugim kemikalijama, posebno onim koje mogu uzrokovati
poar (oksidansi, kiseline). Na skladitu ne upotrebljavati alate i ureaje koji mogu proizvesti iskru.

Pri pretakanju koristiti pumpu predvienu za uporabu u potencijalno eksplozivnoj atmosferi.

U sluaju oteenja spremnika gorivo prepumpati Iz oteenog spremnika u prazan spremnik.

U sluaju izlijevanja dizel goriva ukloniti ostatak s tla koristei adsorpcijska sredstva (piljevinu,
pijesak, mineralne adsorbense i druge inertne materijale). Otpadni materijal i uklonjeni
kontaminirani povrinski sloj tla staviti u spremnike i vrsto zatvoriti, te do zbrinjavanja skladititi
u dobro prozraenim prostorijama. Predati na zbrinjavanje pravnim osobama za zbrinjavanje
opasnog otpada, ovlatenim od strane ministarstva nadlenog za zatitu okolia
 23

13.2 MJERE PRVE POMOI

- nakon udisanja:
Osobu izvesti na svjei zrak i staviti u poluleei poloaj. U sluaju nesvjestice prebaciti ozlijeenu
osobu u bolnicu, u bonom poloaju, pazei na prohodnost dinih putova. Ukoliko osoba ne die ili
oteano die, dati umjetno disanje i/ili primijeniti masau srca i odmah potraiti lijeniku pomo.

- nakon dodira s koom:

Svui natopljenu odjeu i obuu, a mjesta dodira ispirati temeljito vodom i sapunom barem 15 - 20
minuta. U sluaju pojave crvenila potraiti savjet lijenika.

- nakon dodira s oima:

istim rukama razmaknuti kapke i ispirati tekuom vodom barem 15 - 20 minuta. U sluaju pojave
jakog crvenila, peenja ili suzenja potraiti pomo okulista.

- nakon gutanja:
NE izazivati povraanje! Moe izazvati oteenje plua! Staviti
unesreenu osobu u poluleei poloaj i prevesti u bolnicu.

13.3 UPOTREBA OSOBNE ZATITNE OPREME

Osobna zatitna oprema za:

- zatitu dinih putova:

Ukoliko koncentracije para proizvoda u zraku prijeu GVI ili se proizvod pojavi u zraku u obliku
aerosola koristiti zatitnu polumasku ili masku za cijelo lice (HRN EN 136/AC:2006) s
kombiniranim filtrom A-P. Tijekom poara obvezno koristiti samostalni ureaj za disanje s
otvorenim krugom sa stlaenim zrakom (HRN EN 137).

- zatitu ruku:
Zatitne rukavice od postojanog i nepropusnog materijala poput nitrilne gume ili vitona (HRN EN
374-1; HRN EN 374-2; HRN EN 374-3).
- zatitu oiju:
Zatitne naoale ili vizir kod niih koncentracija (HRN EN 166), a zatitna maska kod viih
koncentracija.
- zatitu koe i tijela:
Zatitna odjea i obua, pregaa od nitrilne gume, kemijsko odijelo.
 24

13.4 POSEBNE HIGIJENSKE MJERE ZATITE

Redovito odravati propisanu higijenu zbog rada s opasnim tvarima. Skidati kontaminiranu
odjeu i obuu. Redovito pregledavati i odravati opremu i ureaje s tekuom vodom. Pri
rukovanju dizel gorivom zabranjeno je puenje, te uzimanje jela i pia. Nakon svakog prekida rada
obavezno oprati ruke.

MJERE ZATITE OD POARA PRI UPOTREBI DIESEL GORIVA I UNP-a

14. GORENJE I GAENJE

14.1. OSNOVNI POJMOVI O GORENJU

Podjela tvari prema agregatnom stanju i gorivosti

Sve tvari u prirodi postoje u tri oblika, ili, drugim rijeima, u tri agregatna stanja: krutom,
tekuem i plinovitom. Krute tvari, npr. drvo, ugljen, kamen i si., imaju tono odreeni oblik i
volumen, koji se ne mijenjaju porastom tlaka i temperature. Tekuine, primjerice voda, nemaju
tono odreeni oblik, ve poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze. Volumen tekuina neznatno
ovisi o promjeni tlaka i temperature. Plinovite tvari, kao to su zrak (koji je smjesa razliitih
plinova), nemaju ni odreeni oblik, niti volumen. Plinovi ispunjavaju sav raspoloivi prostor, jer
nema sila, kao kod tekuina, a posebno kod krutina, koje bi estice plina drale na okupu. Volumen
plina ovisi o temperaturi i tlaku: to je temperatura via, volumen je vei, a to je tlak vii, volumen
je manji. Iz iskustva se zna da neke tvari gore, a neke ne. Prema tome, tvari se razlikuju ovisno o
sposobnosti gorenja, pa postoje gorive i negorive tvari.

Kao to se sve tvari razlikuju prema agregatnom stanju, tako se i sve gorive tvari dijele na:
gorive krute tvari (drvo, ugljen, pamuk, plastika i sl.),
gorive tekuine (benzin, alkohol, aceton i sl.),
gorive plinove (npr. metan, propan, butan, acetilen).

Da bi nastalo gorenje, moraju biti ispunjena tri uvjeta, tj. mora postojati:
goriva tvar,
kisik (zrak), i
toplina (temperatura paljenja).

Slikovito su ova tri uvjeta prikazana poarnim trokutom (Slika 9.).

 25

Slika 9. Uvjeti gorenja poarni trokut

Najprije treba odrediti koje su tvari gorive. Pojednostavljeno reeno, gorive su tvari one koje e
gorjeti ako se ispune i ostala dva uvjeta (kisik i temperatura paljenja).

Gorenje je burna kemijska reakcija spajanja gorive tvari s kisikom, uz pojavu plamena, odnosno
ara i uz oslobaanje topline. U kemijskom smislu gorenje je oksidacija, no svaka oksidacija nije
gorenje. Npr. povrinu eljeza nakon to je odreeno vrijeme bila na zraku, prekrije crvenkasti sloj i
kae se da eljezo ra. Zapaljivi plin koji, zbog pokvarenog ventila, izlazi iz plinske boce,
eksplodirat e ako pri irenju naie na dovoljno jak izvor paljenja (otvoreni plamen, ali i opuak).
U sva tri sluaja radi se o kemijskom procesu spajanja neke tvari s kisikom, dakle, o oksidaciji.
Razlika je samo u brzini oksidacije. Dok je ranje vrlo spora reakcija, to traje mjesecima i
godinama, gorenje je znatno bra reakcija. Kod eksplozije se radi o gotovo trenutanoj oksidaciji
koja se ponekad dogaa u djeliima sekunde.

Vatra je kontrolirano gorenje unutar predvienog loita, a poarom se smatra vatra nastala izvan
mjesta predvienog za gorenje (izvan loita, tj. na mjestu koje nije pod kontrolom), odnosno,
poar je vatra koja je promijenila eljeni tok.

Goriva tvar - prvi uvjet gorenja

Da bi nastalo gorenje, potrebna je goriva tvar. Goriva je tvar ona tvar koja e se uz normalne uvjete,
odnosno temperaturu paljenja i dovoljnu koliinu kisika, zapaliti i nastaviti gorjeti. Gorive tvari se,
osim prema agregatnom stanju, razlikuju i po brzini izgaranja te se dijele na gorive i sporo gorive.

Slika 9. Gorive tvari

 26

Gorenje plinova

Budui da kod plinova nema sila koje bi drale na okupu molekule plina, one se ire na sve strane i
raspodjeljuju po cijelom raspoloivom prostoru, mijeajui se s molekulama kisika. Kad se ispuni
uvjet topline, odnosno temperature paljenja, plin e se, ovisno o situaciji zapaliti ili eksplodirati.
Ako plin kontrolirano izlazi i odmah se nakon izlaenja u slobodan prostor zapali odgovarajuim
izvorom, mimo e gorjeti (plinski tednjak, ureaji za zavarivanje). Ali, ako iz bilo kojeg razloga
vea koliina plina izie u slobodni prostor i irei se prostorom naie na izvor paljenja, trenutno e
izgorjeti ili eksplodirati.

Gorenje tekuina

Tekuine ne mogu gorjeti, jer nisu ispunjena sva tri uvjeta iz poarnog trokuta. Meutim, gore
pare tekuina koje nastaju isparavanjem. Sve tekuine nee se jednako brzo zapaliti, a to ponajprije
ovisi o njihovoj hlapivosti. Sto tekuina bre hlapi, to e se iznad povrine znatno bre i pri nioj
temperaturi stvoriti dovoljna koliina njezinih para. One e se zapaliti, prinese li se iznad povrine
tekuine izvor paljenja. Najnia temperatura, pri kojoj se iznad povrine tekuine nalazi toliko para
da u dodiru sa zrakom stvaraju zapaljivu smjesu, koja e se zbog djelovanja nekog izvora paljenja
(npr. upaljene ibice) zapaliti, naziva se plamitem. Stoje plamite nie, tekuina je opasnija. Pla-
mite benzina je kod -20 C, a alkohola (etilnog) kod 12 C. To znai da e se proliveni benzin
zapaliti usred najotrije zime ako se blizu mjesta prolijevanja baci neugaeni opuak. Alkohol e se
zapaliti tek ako je vanjska temperatura 12 C i vie. Prema tome, benzin je znatno opasniji od
alkohola.

Gorenje krutih tvari

Svi plinovi i tekuine imaju isti tok izgaranja, a krute tvari prema nainu izgaranja mogu se
podijeliti u tri skupine. U prvoj su skupini one tvari koje izgaraju izravno se spajajui s kisikom
(npr. sumpor). Drugoj skupini pripadaju krute tvari koje zagrijavanjem najprije prelaze u tekue, a
zatim u plinovito stanje i tek kad tvar prijee u plinovito stanje spaja se s kisikom (npr. vosak). U
treu i najbrojniju skupinu, ubrajaju se krute tvari koje se na povienoj temperaturi najprije sue, a
zatim se iz njih oslobaaju plinoviti sastojci koji gore uz pojavu plamena, a kruti ostatak gori u
obliku ara.

Kisik - drugi uvjet gorenja

Drugi je uvjet vaan za gorenje dovoljna koliina kisika - plina koji potpomae gorenje. U
normalnim uvjetima kisik je plin bez boje, okusa i mirisa. U prirodi se nalazi u elementarnom
stanju, i to u zraku koji sadri 21 vol. % kisika, ili u vezanom obliku u razliitim spojevima (vodi,
oksidima i sl.). Kemijski je vrlo aktivan, to znai da se lako spaja s drugim tvarima. Ne gori, ali
izrazito ubrzava gorenje, tako da e tvari, koje ne gore na zraku, intenzivno gorjeti u struji istog
kisika. I neki spojevi, koji sadre kisik, potpomau gorenje. Porastom temperature ti se spojevi
raspadaju, pri emu se oslobaa kisik. Tako osloboen kisik moe reagirati s gorivom tvari pri
gorenju.

Dogaa se da budu ispunjena sva tri uvjeta poarnog trokuta, a da ipak ne nastane gorenje. Naime,
nije dovoljno da kisika ima, ve da ga ima u dovoljnoj koliini. U zraku ima 21 vol.% kisika,
odnosno 1/5. Ako koncentracija kisika u nekom zatvorenom prostoru padne ispod 15 vol.% (kisik
se troi prilikom gorenja), u veini sluajeva prestaje gorenje. Nekim tvarima dovoljno je 10 vol.%
kisika za gorenje, a nekima i manje.
 27

Toplina (temperatura paljenja) - trei uvjet gorenja

Trei je nuan uvjet gorenja toplina. Da bi poelo gorenje, gorivu tvar treba zagrijati do temperature
paljenja. Najee se radi o toplinskoj energiji, no ponekad se jedna vrsta energije pretvara u drugu,
npr. elektrina u toplinsku. Temperatura paljenja razlikuje se za pojedine tvari, a ak i kod iste tvari
nee uvijek biti ista. Primjerice, to drvo sadri manje vlage i to je usitnjenije, lake e se zapaliti, i
obrnuto.

Tablica 1. Temperature paljenja nekih tvari

Krute tvari Temperatura

papir paljenja
200 u C
drvo 300
ugljena praina 150
ugljen u komadu 300 - 400

Temperatura paljenja isto tako oznaava koliko je neka tvar opasna u poaru. Ispod temperature
paljenja mala je brzina spajanja gorive tvari s kisikom, tako da se dogaa bez plamena. Tek kad se
postigne temperatura paljenja, poveava se brzina oksidacije, pojavljuje plamen, naglo oslobaa
toplina i povisuje temperatura.

Produkti gorenja

Gorenje moe biti potpuno ili nepotpuno, to ovisi o koliini kisika. Dogaa li se gorenje uz
dovoljnu koliinu kisika, izgaranje e biti potpuno, a glavni je produkt gorenja ugljini dioksid
(CO2). Ako, pak, nema dovoljno kisika, ili se koliina smanjuje tijekom procesa gorenja (gorenje u
zatvorenom prostoru), uz ugljini dioksid, stvara se i ugljini monoksid (CO). U takvom sluaju
izgaranje je nepotpuno ili djelomino.
Pri izgaranju, uz glavne produkte gorenja - ugljini dioksid i ugljini monoksid, nastaje jo i vodena
para i oksidi elemenata od kojih se sastoji goriva tvar.

Ugljini dioksid

Ugljini je dioksid, u normalnim uvjetima, plin bez boje, slabog kiselog okusa i mirisa. Lako se
ukapljuje, pa se i skladiti kao ukapljeni plin. Negoriv je, neotrovan, tei od zraka, slabo provodi
elektrinu struju, a zbog velikih koliina u prirodi, lako dostupan i jeftin. Zbog svih tih poara,
posebno onih na elektrinim ureajima pod naponom (do 300.000 V). No, pri tom treba imati na
umu daje ugljini dioksid zaguljiv, pa smanjuje koncentraciju kisika potrebnog za gorenje, ali i za
disanje.

Ugljini monoksid

Ugljini je monoksid otrovan plin bez boje, okusa i mirisa, to ga ini jo opasnijim. Otrovan je jer
se znatno bre vee s hemoglobinom (200 x), negoli kisik, to objanjava njegovo otrovno
 28

djelovanje i u vrlo malim koncentracijama. Ve 0,2 vol. % ugljinog dioksida u udahnutom zraku
nakon kratkog vremena uzrokuje smrt, a deset puta manja koncentracija nesvjesticu. Zbog toga
treba obavezno koristiti osobna zatitna sredstva za zatitu dinih organa (npr. izolacijski aparat)
prilikom gaenja poara u zatvorenim prostorijama.

14.2 OSNOVNI POJMOVI O GAENJU

Ve je spomenuto da gorenje nastaje ako se ispune sva tri uvjeta iz poarnog trokuta - goriva tvar,
kisik, odnosno zrak, te odgovarajua temperatura paljenja. Ukloni li se jedan od tih imbenika,
gorenje se zaustavlja. Upravo se na tome i temelje naini gaenja poara:

Hlaenjem se goriva tvar ohlauje na temperaturu niu od temperature paljenja. Tako se

gase poari krutih tvari (npr. drvo, papir i si.), a voda je osnovno sredstvo ta gaenje to se
temelji na hlaenju.

Uguivanjem se prekida dodir gorive tvari s kisikom iz zraka, tako da se sredstvom za gaenje,
najee pjenom i ugljinim dioksidom, prekrije goriva tvar i na taj nain zaustavi gorenje.

Uklanjanjem gorive tvari iz podruja ugroenog poarom, odnosno prekidanjem dovoda

gorive tvari do mjesta poara (npr. plina ili mazuta) isto se tako sprjeava poar. Kad izgori
preostala goriva tvar, poar e se sam ugasiti, bez posebnog sredstva za gaenje.

Antikatalitikim djelovanjem sredstva za gaenje, npr. halona, usporava se, odnosno

potpuno prekida spajanje gorive tvari s kisikom iz zraka (inhibicija). Taj je nain gaenja
najsliniji uguivanju.

Treba istaknuti da se djelovanje pojedinih sredstava za gaenje ne ograniava na samo jedan od

spomenutih naina. Tako, primjerice, voda gasi preteito tako da hladi gorivu tvar, a pogotovo kad
je u rasprenom obliku, djeluje i uguujue. Ugljini dioksid djeluje preteito uguivanjem, a
djelomice i hlaenjem.

Sredstva za gaenje

Voda

Voda je, nedvojbeno, najvanije i najdjelotvornije sredstvo za gaenje poara, pod uvjetom daje
blizu mjesta poara ima u dovoljnoj koliini. Voda gasi tako to se toplina koja se oslobaa pri
poaru troi na njezino isparavanje, a posljedica je toga smanjenje topline na mjestu poara. Dakle,
radi se o uinku hlaenja. Voda djelomice djeluje i uguujue, osobito ako se koristi u obliku
magle. No, ona djeluje i uguujue i onda kada se primjenjuje u obliku mlaza, jer pri tom prelazi u
vodenu paru. U veini sluajeva voda se ne moe koristiti za gaenje poara zapaljivih tekuina,
osim u obliku vodene magle. Vodom se, zbog opasnosti za ivot nipoto ne smiju gasiti poari blizu
elektrinih ureaja i instalacija pod naponom, odnosno poari na elektrinim ureajima pod
naponom.

Pjena
 29

Prema nainu dobivanja postoji kemijska pjena i zrana ili mehanika pjena. Kemijska pjena
nastaje reakcijom otopine natrijeva hidro- genkarbonata (sode bikarbone), aluminijeva sulfata i
saponima, pri emu se oslobaa ugljini dioksid kojim su ispunjeni mjehurii kemijske pjene. Kod
zrane pjene mjehurii su ispunjeni zrakom. Za proizvodnju zrane pjene potrebna je voda, pjenilo i
zrak. Pjenila su po sastavu hidrolizirane bjelanevine, ili specijalni deterdenti. Voda i pjenilo
mijeaju se u odreenom omjeru u meumjealici, npr. na 190 litara vode doda se 10 litara pjenila i
tako dobije 200 litara 50%-tne otopine pjenila u vodi. Prolaenjem otopine, odnosno mjeavine
kroz mlaznicu, u otopinu se umjeava zrak i dobiva 1600 litara tzv. teke pjene. Postoji, naime,
teka, srednje teka i laka pjena, to je vezano uz tzv. broj opjenjenja koji pokazuje koliko je
volumen nastale pjene vei od volumena otopine od koje je proizveden. Stoje vie zraka u sastavu
pjene, to je pjena laka. Tako teka pjena ima stupanj opjenjenja od 4 do 20, srednje teka pjena od
21 do 200, a laka pjena preko 200. Pjena pri gaenju istodobno djeluje uguujue i ohlaujue.
Uspjeno se koristi, kao teka i srednje teka pjena, za gaenje poara upaljivih tekuina (osobito u
naftnoj industriji). Budui da je laka od upaljive tekuine, pliva na njezinoj povrini i gorivu tvar
izolira od kisika. Nedostatak joj je to provodi elektrinu struju, pa se zbog toga ne smije koristiti
za gaenje poara na elektrinim ureajima i instalacijama pod naponom. Neke tvari, npr. alkoholi,
razaraju uobiajene vrste pjena. Zbog toga se za gaenje poara takvih tekuina koriste specijalne
vrste pjena. Laka pjena, dakle, pjena s brojem opjenjenja vie od 200, uspjeno se koristi za gaenje
poara krutih tvari, pogotovo u zatvorenom prostoru, tako da se cjela prostorija ispuni njome. Na taj
je nain teta uzrokovana gaenjem znatno manja, nego kad se koristi voda.

Ugljini dioksid

Poar se ugljinim dioksidom uglavnom gasi uguivanjem, a znatno manje ohlaivanjem. Ako
se ugljini dioksid isputa u prostoriju u kojoj je planuo poar, tada se u tom prostoru smanjuje
postotak kisika, a kad se smanji ispod 15%, u veini e se sluajeva prekinuti proces gorenja.
Ugljini dioksid nije prikladan za gaenje tinjajuih poara, ni poara lakih metala. Osim toga,
osobito u zatvorenim prostorijama, postoji opasnost od guenja, jer je koncentracija ugljinog
dioksida iznad 4% opasna za zdravlje. Kako ugljini dioksid razmjerno lako prelazi u tekue stanje,
esto se koristi kao sredstvo za gaenje poara u vatrogasnim aparatima ili u stabilnim
instalacijama. Kod stabilnih instalacija za gaenje ugljinim dioksidom potrebno je ugraditi ureaj
za tzv. zatezno vrijeme, potrebno da svi radnici napuste prostoriju u kojoj e se aktivirati ta
instalacija.

Zbog loe elektrine vodljivosti uspjeno se koristi za gaenje poara na elektrinim instalacijama i
ureajima pod naponom, kao i za gaenje drugih vrsta poara u njihovoj blizini.

Prah

Za prah, kao sredstvo za gaenje, zna se oko 50 godina. Po kemijskom sastavu to uje natrijev
hidrogenkarbonat, s nekim dodacima kojima se postie da prah to due bude sipak bez grudica i da
ne upija vlagu. Uspjeno se koristi za gaenje poara tekuina i plinova, a djelomice i za gaenje
poara na elektrinim ureajima i instalacijama. Pod utjecajem topline raspada se na natrijev
karbonat, vodu i ugljini dioksid.
Prah je osobito prikladan za brzo gaenje poara kod kojih se pojavljuje plamen. Djelovanje praha
temelji se na uinku guenja i antikatalitikom uinku.
Osim za gaenje poara plinova i tekuina, prah se moe koristiti i za gaenje manjih poara krutih
tvari. Meutim, uobiajenim vrstama praha za gaenje ne mogu se potpuno ugasiti takvi poari, jer
 30

je sposobnost prodiranja praha u gorivu tvar gotovo neznatna. Za gaenje poara lakih metala
koriste se posebne vrste praha.

Haloni

Haloni su djelotvorna sredstva za gaenje, jer je za gaenje poara istog intenziteta potrebno ak
nekoliko puta manje halona nego ugljinog dioksida. Halonom se moe gasiti odmah nakon stoje
planuo poar, jer koncentracije koje su tada dovoljne za gaenje ne djeluju tetno na zdravlje (za
razliku od ugljinog dioksida). No, i haloni imaju odreene manjkavosti, jer su efikasni samo ako
se primijene za gaenje poetnih poara, a vee koncentracije halona tetne su za zdravlje. Osim
toga, pod utjecajem topline haloni se raspadaju na vrlo otrovne spojeve. Haloni kao i ugljini
dioksid, nisu prikladni za gaenje tinjajuih poara.
Potrebno je naglasiti da se haloni koji su danas u uporabi smatraju tvarima koje oteuju zemljin
ozonski omota zbog ega se sve manje koriste, odnosno u potpunosti se iskljuuju iz uporabe. U
praksi se pojavljuju sredstva koja gase vrlo slino kao haloni pa se i zovu zamjenski haloni.

Priruna sredstva za gaenje

Osim spomenutih tzv. glavnih, sredstva za gaenje, mogu se, ve prema prilici, koristiti neka
priruna sredstva za gaenje, npr. pijesak i zemlja. Prekrivanjem gorive tvari zemljom ili pijeskom
sprjeava se njezin dodir s kisikom iz zraka i na taj nain prekida proces gorenja. Za gaenje manjih
poara i za gaenje odjee na osobama mogu posluiti razni pokrivai. Pri tom treba prekriti cjelu
povrinu koja gori, jer e se samo tako brzo i do kraja ugasiti poar.

Mjere zatite kod gaenja poara

Kod gaenja poara mogue su ozljede, opekline, trovanja i sl. Ozljede mogu biti uzrokovane
mehaniki (uruavanje grae i sl.) te djelovanjem agresivnih tvari, ili, pak, elektrine energije. Ako
se poar gasi pogreno odabranim sredstvom, posljedice mogu biti i znatno tee, ukljuujui i smrt.
Za ivot je opasno gasiti poar blizu elektrinih ureaja i instalacija pod naponom ili na njima.
Zbog toga, prije nego se pone gasiti poar, treba pozorno razmotriti koje su sve opasnosti mogue
i u vezi s tim primijeniti odgovarajue mjere, npr.:

iskljuiti dovod el. energije prije gaenja vodom ili pjenom

nastojati zaustaviti dotok gorive tvari do mjesta poara
zatititi glavu, ruke i noge
pri gaenju se drati uputa proizvoaa za rukovanje aparatom
ako se gasi poar u zatvorenom prostoru, u sluaju tekoa s disanjem napustiti prostoriju i
gaenje nastaviti uz upotrebu osobnog zatitnog sredstva za zatitu dinih organa
pravilno pruiti prvu pomo ozljeenom i, ovisno o stanju, zatraiti lijeniku pomo.

Vrste poara i upotreba sredstava za gaenje

Prema standardu poari se dijele na:

Poari vrste A (poari krutina) voda je najdjelotvornije sredstvo, uspjeno se koriste prah i pjena,
a ugljini dioksid i haloni iznimno se koriste za manje povrinske poare.
 31

Poari vrste B (poari tekuina) najbolja su sredstva za gaenje pjena, prah i haloni. Ugljini
dioksid moe se primijeniti za gaenje manjih poara u zatvorenim prostorijama, a voda, i to
rasprena, moe se koristiti samo za gaenje poara tekih ugljikovodika.

Poari vrste C (poari plinova) najbolja su sredstva za gaenje prah i haloni, a ugljini dioksid
moe se koristiti za gaenje manjih poara u zatvorenim prostorijama. Voda se moe koristiti samo
za hlaenje, a pjena nije prikladna za gaenje te vrste poara.

Poari vrste D (poari lakih metala) moe se koristiti samo specijalni prah. Dobra zamjena za
njega moe biti suhi pijesak i strugotine sivog lijeva. Ostala sredstva nisu prikladna za gaenje te
vrste poara.

Poari vrste F (jestiva ulja i masti) moe se koristiti samo F-prah i pjena. Dobra zamjena za njega
moe biti suhi pijesak i strugotine sivog lijeva. Ostala sredstva nisu prikladna za gaenje te vrste
poara.

14.3 OPASNOSTI I MJERE ZATITE OD POARA

Poar ili eksplozija, odnosno posljedice poara ili eksplozije opasni su za zdravlje ili rad-
nikov ivot i za materijalna dobra. Te opasnosti su rezultat odreenih svojstava tvari kad nisu, ili su
nedovoljno, primijenjena pravila zatite. One su posebno izraene u nekim specifinim tehnolokim
procesima gdje se koriste lako zapaljive, eksplozivne, samozapaljive tvari, ili pak takve tvari
nastaju kao rezultat procesa rada. Zatitom od poara ne smatra se sam gaenje poara, nego i sve
one mjere koje se primjenjuju da ne bi nastao poar. Zbog posljedica poara nastane velika
materijalna teta a pogibaju i ljudi. Zato treba ustanoviti najee uzroke poara i primijeniti mjere
zatite, tehnike ili organizacijske, kojima e se smanjiti broj poara i njima izazvana teta.
Uzrokom poara smatra se svaki izvor topline koji gorivu tvar moe zagrijati na temperaturu
paljenja. Zbog toga je vano razmotriti na koje se naine moe postii temperatura paljenja gorive
tvari.

Uzroci i izvori nastanka poara

Otvoreni plamen ili uareni predmet

Gotovo svaki otvoreni plamen moe zapaljivu tvar zagrijati do temperature paljenja, tj. moe se
zapaliti, jer je temperatura otvorenog plamena via od temperature paljenja veine zapaljivih tvari.
Tako je, primjerice, temperatura otvorenog plamena zapaljivih tekuina od 1200 do 1400 C. U
svakodnevnom ivotu normalna je pojava gorenje, uz plamen. No, svaka upotreba otvorenog
plamena nee sama po sebi uzrokovati poar, ako blizu plamena nema zapaljive tvari koja bi mogla
biti zahvaena plamenom. Zna se da poar esto nastaje zato to se neposredno uz pei ostavljaju
vee koliine drva, papira i sl., pa se zbog toga zapali i drvo izvan pei. Takvo gorenje nije vie
kontrolirano, dakle, radi se o poaru.
 32

Slika 10. Uzroci nastanka poara

Uzrokom poara mogu biti razliiti uareni predmeti, npr. elektrine grijalice s otvorenim
spiralama, arulje, glaala, iskre koje nastaju pri zavarivanju te odbaeni, a ne ugaeni opuci.
Osim uarenih, i vrui predmeti, primjerice radijatori i paro vodi, mogu biti uzrokom poara ako
se u njihovoj blizini rukuje lako zapaljivim tekuinama.
Kad se govori o otvorenom plamenu ili uarenim predmetima kao uzrocima poara, nuno je
spomenuti puenje zbog kojeg nastaje znatan broj poara odnosno eksplozija. Odbaena, a
neugaena, ibica, ili opuak cigarete, moe izazvati poare velikih razmjera, a esto i umske
poare. Zbog toga je zabrana puenja na mjestima gdje se rukuje lako zapaljivim i eksplozivnim
materijalima osnovna mjera zatite od poara. U takvim pogonima moraju se osigurati posebna
mjesta na kojima je puenje doputeno, uz odgovarajue zatitne mjere. Puenje je, isto tako,
uzrokom poara u uredima, stanovima i hotelima. U uredima se, na primjer opuci iz pepeljare
esto bacaju u koare s papirom, koje su ponekad izraene od gorivog materijala (prua).
Neugaeni opuak tada vrlo lako moe izazvati poar. U stambenim zgradama i hotelima puenje u
postelji takoer je bilo uzrokom mnogih poara.
Zato svuda gdje postoji izrazita opasnost da bukne poar puenje treba zabraniti i postaviti zna-
kove zabrane puenja. Osim toga, puai moraju biti krajnje oprezni, osobito kada odbacuju ibice i
opuke, koji moraju biti posve ugaeni.

Eksplozija

Ako vea koliina zapaljivih tekuina doe u dodir s otvorenim plamenom ili uarenim predmetom,
moe nastati trenutano izgaranje koje se naziva eksplozijom. Primjerice, u stanu u kojem su se
koristili plinski tednjak s bocom i uljna pe, plin je, zbog proputanja instalacije izlazio iz boce i
irio se prostorijom sve do uljne pei koja je bila upaljena. To je izazvalo paljenje plina, odnosno
eksploziju, a zatim i poar.

Elektrina energija, statiki elektricitet, grom i munja

Elektrina energija esto uzrokuje nastanak poara u kuanstvima i u industriji, poljoprivredi,

rudarstvu i sl. Iako opasnost od elektrine energije kao izvora poara ne treba podcijeniti, ipak se
moe tvrditi daje najveem broju poara, koji su nastali zbog kvara na elektrinim instalacijama
uzrok - neznanje i nemar ovjeka pri odravanju ili upotrebi elektrinih instalacija i ureaja. Poari
 33

najee nastaju zbog neodgovarajue izvedbe ili loeg odravanja elektrinih instalacija, kao i
zbog prikljuenja neispravnih elektrinih troila ili troila vee snage od predviene. Zato se
instalacije i troila mogu preopteretiti te se pojavi iskrenje, zagrijavanje i na kraju kratki spoj i
poar. Tome pridonose i neodgovarajui osigurai, tonije njihovi uloci, ako su predimenzionirani,
premotavani ili popravljani. Zato uloci moraju uvijek biti originalni i odgovarajuih vrijednosti
kako bi, ako nastane preoptereenje ili kratki spoj, iskljuili strujni krug.

Slika 11. Neispravnost e. instalacije kao uzrok poara

Za nastanak poara, posebno su opasna elektrina troila koja stvaraju toplinu, kao to su elektrini
tednjaci, kuhala, glaala, grijalice i si. Naime, takva troila, dok su ukljuena mogu prijenosom
topline na okolne predmete uzrokovati njihovo gorenje, a time i poar. To uvijek treba imati na
umu kad se takva troila postavljaju u prostorije.
Elektrina energija moe biti i posredno uzrokom poara. Primjerice, iskra koju stvara elektrino
zvonce, prekida ili drugi elektrini ureaj moe uzrokovati poar pa i eksploziju ako je atmosfera,
u kojoj se nalaze ti ureaji, puna smjese plinova, para ili praine u omjeru koji moe biti
eksplozivan.

U takvoj eksplozivnoj atmosferi poar i eksploziju moe uzrokovati i iskra nastala zbog tzv.
statikog elektriciteta. On se ee javlja u industriji ali zbog upotrebe raznih sintetikih tkanina za
odjeu, moe biti opasan i u kuanstvu.

Na kraju, kao vaan uzrok nastanka poara treba spomenuti grom uz kojeg se, zbog velikih jakosti
struje koje nastaju pri pranjenju, mogu javiti visoke temperature, a time i poar na materijalu blizu
udara groma. Najbolja zatita od groma, a time i od poara, propisno su izvedene gromobranske
instalacije.

Trenje, tlak i udar

Ponekad i trenje moe biti uzrokom poara. Ako se, na primjer, strojevi uredno ne podmazuju, pri
trenju dodirnih ploha nastaje zagrijavanje i porast temperature, to moe izazvati poar. Najee e
se zapaliti gorivi materijal koji se tare, ali i oblinji gorivi materijal (npr. kod gatera u pilanama
zapalit e se ulje za podmazivanje i neuklonjena piljevina). Zatitna mjera je redovito ienje,
odravanje i podmazivanje strojeva te uklanjanje materijala iz neposredne blizine stroja.

Pri rukovanju bocama koje sadre zapaljive plinove pod tlakom treba paziti da zbog sudaranja
boca ne nastane iskrenje, jer se moe zapaliti plin koji eventualno istjee. Boce takoer treba uvati
 34

od izvora topline te se u naelu ne smiju zagrijavati na temperaturi vioj od 40 C.

Kod bilo kakvih radova u eksplozivnoj okolini i u prostoru gdje ima zapaljivog materijala, pri udaru
alata moe nastati iskrenje koje e izazvati poar. Zato se kao zatitna mjera obvezno mora koristiti
alat koji ne iskri.

Samozagrijavanje i samozapaljenje

Stanovite kemijske, bioloke i fizikalne promjene mogu uvjetovati samozagrijavanje pa i

samozapaljenje nekih tvari. Primjerice, kod pamuka koji sadri neka biljna ulja nastaje oksidacija s
kisikom iz zraka, posljedica egaje samozagrijavanje i samozapaljenje. Kod sijena poetno
samozagrijavanje uzrokuju mikroorganizmi, a dalje samozagrijavanje i samozapaljenje javlja se
zbog odreenih fizikalnih i kemijskih promjena. Kod nekih kemijskih reakcija oslobaa se toplina u
tolikoj mjeri da se mogu zapaliti tvari koje se nalaze blizu. Zatitne mjere su, ovisno o vrsti tvari -
kontrola temperature uskladitenih tvari podlonih samozagrijavanju i samozapaljenju, zatim,
odvajanje tvari koje meusobnom reakcijom mogu osloboditi vee koliine topline, te hlaenje kod
tehnolokih procesa gdje se dogaaju reakcije pri kojima se oslobaa toplina (egzo- termne
reakcije!.

Uvjeti irenja poara

O uvjetima blizu mjesta gdje je planuo manji poar, ovisi, da li e se poar ugasiti sam, ili e se
naglo proiriti. Na razvoj poara, osim izvora paljenja, utjee jo i koliina gorive tvari i kisika.
Ako blizu mjesta poara ima veih koliina gorive tvari, odnosno kisika, poari e due trajati. Kad
izgori sva goriva tvar ili kad se potroi sav kisik u zatvorenom prostoru gdje je nastao poar, poar
e se sam ugasiti, ako se u meuvremenu ne proiri na susjedne prostore.

Poar e se takoer iriti ovisno o izvedbi graevinskog objekta i o vrsti graevinskog materijala.
Prema izvedbi objekta moe se govoriti o vodoravnom i okomitom irenju poara. Pri vodoravnom
irenju, poar zahvaa susjedne prostorije. iri se uglavnom kroz vrata, drvena ili i drvena i
ostakljena, ili kroz prozore na kojima, zbog topline, popucaju stakla, ili, pak, kroz pregrade od
gorivog materijala. Poar se moe iriti u okomitom smjeru, s jednog kata na drugi, i to preko
stubita, dizala, neotpornih ili gorivih stropova, otvora u stropovima te prodiranjem plamena kroz
prozore.

Slika 12. Izvedba i vrsta objekta te nain irenja poara

 35

Zatitne mjere

Vodoravno i okomito irenje poara sprjeava se ako se gorivi graevinski materijali koriste to
manje i ako se pri izvedbi objekt podijeli na tzv. poarne sektore. Plane li poar u jednom poarnom
sektoru, nee se proiriti na druge sektore, budui da nema otvora u zidovima (drvenih i ostakljenih
vrata, prozora i si.), koji, s obzirom na debljinu i materijal od kojeg su izraeni, imaju stanovitu
otpornost prema poaru. Okomito irenje poara onemo- guit e se postavljanjem negorivih
podova i stropova, odvajanjem stubita od ostalog dijela zgrade (npr. vratima to dobro brtve a
ostakljena su armiranim staklom) te postavljanjem istaka i parapeta izmeu katova.

Slika 13. Izvedba protupoarnih zidova

Zatitne mjere pri dranju i rukovanju zapaljivim tekuinama i plinovima u objektima

U objektima se koriste zapaljivi plinovi i tekuine, pa zbog toga postoji opasnost od poara i
eksplozija ako se ne skladite na propisan nain ili se njima pravilno ne rukuje. U kuanstvima se
vrlo esto koriste tednjaci na metan (zemni plin), gradski plin ili pak boce s plinom (ukapljeni
propan i butan). Bez obzira na vrstu, plin smije izlaziti samo na plameniku gdje izgara. Izlazi li na
kojem drugom mjestu, primjerice na plameniku, a da nije zapaljen, moe nastati eksplozija. Noviji
su tednjaci sigurniji, zato to se pomou ugraenog termo- elementa zatvara dovod plina ako ne
gori. Spoj- na mjesta na plinskoj instalaciji gradskog i zemnog plina, te prikljuak gumene cijevi na
bocu i troilo, smiju se ispitivati na nepropus- nost samo sapunicom, a nikako otvorenim pla-
menom. Ako se pojave mjehurii, to znai da plin izlazi. Tada odmah treba zatvoriti glavni ventil
na stabilnoj instalaciji, a plinsku bocu iznijeti na slobodni prostor. Isto tako, gumenu cijev treba
 36

mijenjati u odreenim vremenskim razmacima, (najmanjejadanputu dvije godine) budui da

istroena guma poinje proputati plin. Ako na tednjaku ili nekom drugom plinskom troilu
proputa plin, odmah se iskljuuje iz upotrebe. Takva troila treba drati podalje od veih izvora
topline. Preporuuje se da se boce dre na slobodnom prostoru, npr. na balkonu, ali, pri tom treba
paziti da nije izravno izvrgnuta, suncu, jer, zagrije li se na temperaturu viu od 40 C, moe
eksplodirati. Zatitne mjere treba primjenjivati i kod drugih troila (plinskih pei, bojlera, grijalica).
Vano je takoer znati da pri koritenju pei i grijalica bez odvoda izgarajuih plinova treba
redovito provjetravati prostoriju. Inae plin pri izgaranju potroi kisik iz zraka u prostoriji i stvara
se otrovan i eksplozivan ugljini monoksid.

I pei i tednjaci na loivo ulje, koji se isto tako koriste u kuanstvima, mogu biti opasni. U stanu
se, prema propisima, doputa dranje loivog ulja u koliini od 50 litara, i to u posudama do 25
litara, podalje od veih izvora topline, npr. pei te na tavanu dalje od otvora za ienje dimnjaka.
Isto tako, ne smije se loivo ulje drati u istoj prostoriji s plinskim troilom na bocu s ukapljenim
plinom. Prije upotrebe troila na loivo ulje treba provjeriti njegovu ispravnost, tj. da li prikljuak
na dimnjak osigurava dovoljan propuh, da spremnik ne proputa ulje, da dozator pravilno radi i da
se moe zatvoriti dovod ulja. Ulje se ulijeva iskljuivo u hladnu pe. Prepuni li se loite uljem, pe
se smije zapaliti tek nakon to se makne suvino ulje. Blizu pei ili tednjaka na loivo ulje ne
smiju se drati zapaljive tvari.

Slika 14. Poar loita

Zatita od poara na loinim ureajima

I na loinim ureajima na kruta goriva (drvo, ugljen) moe se pojaviti opasnost od poara. Pei i
tednjaci esto se postavljaju na podlogu od gorivog materijala ili se nedovoljno zatiuje goriva
podloga blizu tih ureaja. Osim toga, blizu pei slau se vee koliine drva, papira i ugljena na koje
se moe prenijeti vatra iz pei. Pri ienju pei koriste se kartonske ili drvene kutije ili, ak,
plastine vree, to se mogu zapaliti preostalom eravicom u pepelu. Loite se ne smije ostaviti
bez nadzora. Sigurna upotreba loinih ureaja ovisi i o smjetaju, stanju i odravanju dimnjaka.
Cijevi dimnjaka, posebno onih sa slabom toplinskom izolacijom, ne smiju prolaziti blizu gorivih
konstruktivnih dijelova zgrade (greda i si.), moraju se odravati u ispravnom stanju te u propisanim
rokovima istiti, kako bi se izbjegla opasnost od poara. Blizu dimnjaka ne smiju se drati gorivi
materijali.
 37

Zatita od poara na elektrinim ureajima i instalacijama

U kuanstvima se koriste razliiti elektrini ureaji za pripremu hrane (tednjaci), za grijanje vode
(bojleri) i prostorija (elektrine grijalice). Kad se govori o elektrinim ureajima kao moguim
izvorima poara, ne smiju se zanemariti elektrine instalacije. Elektrine instalacije projektirane su
za odreeno optereenje, odnosno odreen broj troila. Kako optereenje ne bi bilo vee od
doputenog, (u odnosu na presjek vodia), ugrauju se osigurai koji pregaraju ako se vodi
preoptereti. Tada se osigurai najee premoste (krpaju) postavljanjem deblje ice nego to je
doputeno. Krpanje osiguraa moe uzrokovati pregrijavanje vodia, kratki spoj, a u najgorem i
poar. Da bi se sve to izbjeglo, na elektrinim instalacijama smiju se koristiti samo osigurai
odgovarajue nominalne vrijednosti i to dobro uvreni. Za vea elektrina troila moraju se
postaviti trofazne prikljunice, a radi li se o starijim instalacijama, i poseban napojni vod. Ni u
kojem sluaju ne smiju se prikljuiti na obinu prik- ljunicu, jer e se vrlo brzo pregrijati vodi i
nastati kvar na instalaciji. Vodii, koji se mogu pregrijati, ne smiju se voditi kroz gorive materijale
ili u njihovoj blizini. Drugo je vee elektrino troilo elektrini bojler. Budui daje stalno ukljuen,
optereen je spoj prikljunica - utika, koji se moe poeti zagrijavati ako spoj nije dovoljno vrst.
Ustanovi li se da nastaje zagrijavanje, treba postaviti novu prikljunicu.

14.4 GAENJE POARA

Veina poara moe se zaustaviti ako se odmah pone gasiti. Meutim, za uspjeh potrebna
su odreena teoretska i praktina znanja o nainu upotrebe sredstava za gaenje. Ako blizu mjesta
poara nema aparata za gaenje, upotrijebit e se priruna sredstva. to su vea teoretska znanja o
procesu gorenja te uvje- banost u rukovanju aparatima za gaenje poara, vei su izgledi da emo
gasiti poetni poar, a ne poar velike snage.
Gaenje poara na elektrinim ureajima i instalacijama

Gaenje drugih vrsta poara blizu elektrinih ureaja i instalacija pod naponom, kao i poara na
njima, zahtijeva poseban postupak. Naime, takvi poari se ne smiju gasiti pod naponom, jer je to
opasno za ivot. Ako se eli odmah ugasiti, ne ekajui da se iskljui struja, mogu se koristiti
aparati na prah, ugljini dioksid i haloni. Nakon iskljuenja struje moe se gasiti vodom odnosno
pjenom.
Gaenje poara zapaljivih tekuina

Ako se radi o manjem poaru zapaljive tekuine koja se zapalila u nekoj posudi, ili o manjoj
koliini razlivene tekuine ija povrina mimo gori, poar e se uspjeno ugasiti upotrebom praha
ili pjene. Manji poari, pogotovo u zatvorenim prostorima, mogu se gasiti ugljinim dioksidom i
halonima.
Voda se moe upotrijebiti samo kao sredstvo za hlaenje, osim pri gaenju poara tekih uglji-
kovodika gdje se za gaenje moe koristiti aparat na rasprenu vodu. Ako se radi o veim poarima
zapaljivih tekuina prije kojih su se dogodile eksplozije spremnika i si., gaenje moraju obaviti
vatrogasne postrojbe.
 38

Za gaenje manjih poara zapaljivih tekuina mogu se koristiti i razni priruni materijali kao npr.
voda, pijesak, pokrivai i dr. U industrijskim pogonima, pogotovo u rafinerijama, za gaenje manjih
poara moe se koristiti vodena para.
Gaenje poara na loinim ureajima

Kod pei na kruta goriva (drvo, ugljen) poar najee nastaje zbog toga jer je pe postavljena na
gorivu podlogu, ili zato jer se uz pe nagomila vea koliina gorivog materijala (drva, papira i si.),
te zbog toga jer se zapalila hrana koja se priprema na pei, odnosno odjea koja se na njoj sui. Zna
se da je voda najbolje sredstvo za gaenje poara krutih tvari. Meutim, treba dobro razmisliti kada
je smijemo, a kada ne smijemo upotrijebiti. Tako emo npr. naslagu drva uz pe, odnosno gorivi
pod, gasiti vodom, a poar na samoj pei neemo gasiti vodom. Voda gasi ohlaivanjem. Ako
vodom polijemo uarene eljezne ploe tednjaka, one e zbog naglog ohlaivanja puknuti. U tom
je sluaju djelotvornije gasiti prebacujui stare krpe ili pokriva preko ploe. Na taj nain uspjeno
emo ugasiti poar ulj a ili masti koje ne moemo gasiti vodom. Naravno, mogu se koristiti i aparati
za gaenje prahom, ugljinim dioksidom i pjenom. Kod pei na loivo ulje poar najee nastaje
kad se vrua pe puni uljem, odnosno kad se loite prepuni uljem (otvori se dovod ulja, a ulje se
odmah ne zapali) pa tako prepunjeno loite plane. Ako se zapali pe, najbolje je upotrijebiti aparat
za gaenje prahom odnosno priruna sredstva (pokrivai, pijesak i sl.).

Na plinskim peima, poar najee nastaje zbog istroenosti savitljivih gumenih cijevi i
dr., kad se njihova nepropusnost sa spojem plinske boce kontrolira otvorenim plamenom. Pri kori-
tenju plina osim opasnosti od poara postoji opasnost od eksplozije! Naime, ako se plin ne
kontrolira on izlazi iz plinske boce ili iz cijevi. Ako izlazi iz tednjaka moe se zapaliti izvorom
paljenja (npr. to moe biti i iskra koja nastaje na prekidau kad se upali svijetlo u prostoriji). Zbog
toga, ako se pri ulasku u prostoriju osjea miris plina, ne treba odmah paliti svjetlo. Prostoriju treba
najprije dobro provjetriti, zatim treba dobro provjeriti tednjak i plinsku instalaciju, i tek kad se
ustanovi da se plin vie ne osjea moe se upaliti svjetlo.
Ako poar nastane na plinskim troilima, gumenoj cijevi ili instalaciji treba odmah
zatvoriti glavni ventil na plinskom prikljuku gradskog plina. Ako se unato tome poar ne ugasi,
treba poeti gasiti aparatom na prah, ugljini dioksid, odnosno halonom.
Naroito su opasni poari na plinskim bocama. U sluaju poara ventil na boci treba
zatvoriti, ali ne golim rukama nego mokrom krpom. Zatim bocu iznijeti iz prostorije (npr. na
balkon) te hladiti oblaui ju mokrim krpama ili mlazom vode. Potrebno je odmah obavijestiti
vatrogasce jer boca moe eksplodirati.
Pri koritenju elektrinih tednjaka i drugih elektrinih troila moe planuti poar na apara-
tima ili elektrinoj instalaciji. Takvi poari se
ni u kojem sluaju ne smiju gasiti vodom ili pjenom koja sadri vodu, jer je to opasno za ivot.
Mogu se koristiti aparati za gaenje prahom, ugljinim dioksidom ili punjeni halonima.
Poar loinih ureaja ne nastaje samo u stambenim zgradama nego i u industrijskim
objektima te objektima ope namjene (bolnice, kole i sl.). Osoblje koje rukuje loinim ureajima
mora biti osposobljeno za siguran rad, tj. za primjenu svih mjera zatite od poara, ukljuivo i
gaenje poara. Poar se gasi isto, kao i u spomenutim primjerima, a poetni poar gasi se
najprikladnijim sredstvom za gaenje uz prekid dovoda goriva (plin, mazut i sl.). Takoer, treba
obavijestiti industrijsku, odnosno profesionalnu vatrogasnu postrojbu.

Gaenje poara u objektima

 39

Poarom u objektu mogu biti zahvaene krovne konstrukcije, podrumi, dimnjaci, stambene
odnosno radne prostorije (zidovi, stropovi, podovi) i stubita.
S obzirom na to da su krovne konstrukcije veinom drvene, plane li poar on e se brzo iriti, pa e
ga rijetko uspjeti ugasiti neprofesionalci. Zbog toga, bukne li takav poar, treba odmah obavijestiti
vatrogasnu postrojbu.
Poari u dimnjacima ne smiju se gasiti vodom. Naime, prilikom poara u dimnjaku oslobaa se
velika koliina topline, pa bi se voda ubaena u dimnjak mogla razgraditi na sastavne elemente
vodik i kisik, a to bi moglo izazvati eksploziju dimnjaka. Zbog toga je najbolje priekati da
nataloena aa sama izgori ili ju oistiti pomou elinog ueta i metalne kugle. Ako je gaenje
nuno, onda se koriste ugljini dioksid i prah, koji se ubacuju u donji dio dimnjaka. Zbog uzgona
vruih plinova, struja zraka e sredstva za gaenje povui prema gore, pri emu e gasiti poar u
dimnjaku.
Poari u stambenim ili radnim prostorijama koji su zahvatili stropove, zidove i podove teko e se
moi ugasiti bez vatrogasaca. Ali, poari koji planu u stanu ili radnim prostorijama mogu se ugasiti
aparatima za gaenje poara ili prirunim sredstvima. Poari koji su zahvatili pokustvo, zavjese i
sagove koji nisu blizu elektrinih ureaja i instalacija moi e se ugasiti vodom ili prirunim
sredstvima.
Vrlo su opasni poari u podrumima zbog mogunosti da se proire na cijelu zgradu, jer se u njima
skladite razliite gorive tvari. Moi e se ugasiti samo poetni poar, i to vodom, aparatima ili
prirunim sredstvima. Kad se poar razbukta, zbog velike koliine nastalog dima gasiti je teko pa i
opasno. Tada treba zatvoriti sve otvore kroz koje bi se poar mogao iriti vodoravno, a pogotovo
vertikalno. Odmah treba pozvati vatrogasce. Nadalje, vrlo su opasni poari na stubitima jer se oni
vertikalno ire vrlo brzo, zbog tzv. efekta dimnjaka. (Stubite ima uinak dimnjaka kroz koji se
vrui dimni plinovi kreu prema gore). Nakon to se iskljui elektrina struja poari se gase vodom.
U visokim zgradama moraju prema propisima na svakoj etai biti hidranti, koji se napajaju
vodom iz vatrogasnog vozila, preko suhog usponskog hidrantskog voda. Kod takvih poara treba
biti spreman za evakuaciju stanara ili namjetenika, preko poarnih stuba ili stubita koja nisu
zahvaena poarom. Kako pri takvim poarima nastaju velike koliine dima treba zatvoriti vrata na
stanovima, da bi se sprijeilo zadimljavanje stanova i panika.

Gaenje poara na motornim vozilima

Poar na motornim vozilima moe planuti zbog razliitih uzroka kao npr. puenja ili rada s
otvorenim plamenom dok se vozilo puni gorivom, zbog greke na elektrinoj izolaciji i dr. Za
gaenje takvih poara najprikladniji su prijenosni aparati za gaenje prahom, halonima, a dijelom i
ugljinim dioksidom. Ako se vozilo kree treba ga odmah zaustaviti i ugasiti motor. Zatim treba
izvaditi prijenosni aparat za gaenje poara i kroz vrlo malo otvoren poklopac motora (veina
poara se dogaa na motoru) poeti gasiti. Poklopac se ne smije potpuno otvoriti jer bi se od nove
koliine kisika iz zraka poar mogao jo jae razbuktati. Putnici trebaju izii iz osobnog vozila ili
autobusa, a iz teretnih vozila bi, ako se moe, trebalo iskrcati gorivi materijal koji se prevozi, kako
se poar ne bi prenio i na njega. Veina teretnih vozila i autobusa opremljeni su aparatima za
gaenje poara, a veina osobnih vozila nije. U takvim prilikama, umjesto aparata za gaenje, mogu
se koristiti priruna sredstva kao na primjer pokrivai, pijesak, zemlja i sl.

Gaenje poara na osobama

esto se, naroito pri radu sa zapaljivim tekuinama, zapali odjea na ovjeku. Pri tome je naj-
vanije izbjei paniku i sauvati prisebnost. Ljudi naime, u takvim prilikama ponu trati, ime
 40

samo ubrzaju intenzitet gorenja, umjesto da se bace na zemlju i kotrljanjem ugase poar na odjei.
Pri gaenju poara na osobi najdjelotvorniji e biti prekriva kojim ovijemo osobu ija odjea gori i
lagano ju poloimo na pod.

Slika 15. Gaenje poara na osobi

Takav poar moe se ugasiti i tako da se druga osoba priljubi uz osobu ija odjea gori i na taj
nain ugasi vatru. Aparati za gaenje samo se djelomice mogu koristiti. Ne smije se koristiti aparat
na ugljini dioksid, jer se plin dok istjee iz aparata naglo hladi, pa su mogue ozljede od smrznua.

14.5 OPREMA ZA GAENJE POARA

14.5.1 VATROGASNI APARATI

Mnogo poara moe se zaustaviti, ako se gasiti pone odmah nakon to plane vatra. Tada je
dovoljna razmjerno mala koliina sredstava za gaenje. S obzirom na ogranienu koliinu sredstava
za gaenje, aparate za gaenje treba postaviti blizu poarno opasnih mjesta, tako da budu uoljivi i
lako pristupani. U viekratnom proizvodnom objektu, osim unutarnje zatite preporuuje se
postaviti 2-3 aparata i na stubitu svakog kata. Aparati moraju biti postavljeni na visini od najvie
1,5 m. Meusobna udaljenost aparata ne smije biti vea od 10 do 20 metara. Vatrogasne aparate
trebaju svaka 3 mjeseca pogledati sami korisnici, svakih 12 mjeseci struna osoba iz specijalnog
poduzea, a kontrolno ispitivanje treba se obaviti svakih 5 godina. Nakon svake upotrebe aparat za
gaenje treba obvezno servisirati. Kada plane poar treba uiniti sljedee:
aparate upotrijebiti im je poar planuo
prema vrsti i jakosti poara odabrati odgovarajuu vrstu aparata
gasiti treba brzo, ali mimo i pribrano
ako se moe, preporuuje se pri gaenju upotrijebiti istodobno dva ili vie aparata.

S obzirom na nain dopremanja na mjesto poara razlikuju se:

prijenosni aparati i
prijevozni aparati.
Prema sredstvima za gaenje kojima su punjeni aparati razlikuju se tipovi aparata:
 41

aparati za gaenje prahom S

aparati za gaenje halonom
aparati za gaenje ugljinim dioksidom CO2
aparati za gaenje pjenom (kemijska i mehanika),
aparati za gaenje vodom.

Aparati za gaenje prahom

Preporuuju se za gaenje poetnih poara elektroinstalacija, elektrinih pei, glaala, plinskih

ureaja, automobila, strojarnica, garaa, skladita i sl.

Tablica 2. Tehnike karakteristika VA s prahom S1-S3

TIP S1 S2 S3
Prah S
Vrijeme djelovanja u
7 8 9
sek.

Tablica 3. Tehnike karakteristika VA s prahom S6-S12

TIP S6L S 9L S 12L

Prah S
sek. 15 20 25

m 5 5 5

Taktika gaenja prahom i halonom

Pri gaenju prahom i halonom gasi se u smjeru vjetra od prednje prema stranjoj strani. U pravilu
odozdo prema gore (iznimno pri istjecanju tekuine odozgo prema dolje). Pri gaenju povrinskih
poara tekuinama, mlazom praha ili halona treba u najkraem roku prekriti cijelu povrinu. Pri
gaenju poetnih poara veeg opsega poeljno je da se istodobno upotrijebi vie aparata, nego
jedan za drugim. Nakon to je poar ugaen (kada nestane plamen), treba zadrati preostalu
koliinu praha ili halona u aparatu, kako bi se pri ponovnoj pojavi plamena sprijeilo da se poar
proiri.

Aparati za gaenje halonom

Preporuuju se za gaenje u elektroraunskim centrima, telefonskim i telegrafskim centralama,

na radio i TV ureajima, komandnim pultovima, u laboratorijima i osjetljivim pogonima.
 42

Tablica 4. Tehnike karakteristika VA s halonom

TIP HL 0,3 HL 1 HL 2 HL 3
sek. 7 7 14 21

m 3 4 4 4

Slika 16. Taktika gaenja poara vatrogasnim aparatima

Aparati za gaenje ugljinim dioksidom

Preporuuju se za gaenje u zatvorenim prostorijama, i to u telefonskim centralama, na komandnim

pultovima, trafostanicama, skladitima prehrambenih proizvoda te na osjetljivim ureajima.

Tablica 4. Tehnike karakteristika VA s ugljinim dioksidom

TIP CO23 CO25 CO210

CO2

sek. 14 18 40

m 4 5 5

Taktika gaenja ugljinim dioksidom

Ugljini dioksid se najuspjenije primjenjuje za gaenje u zatvorenim prostorijama. Kod manjih

povrinskih poara treba gasiti u smjeru vjetra prekrivajui povrinu oblakom ugljinog dioksida
prema slici u prilogu.
 43

Slika 17. Taktika gaenja poara ugljinim dioksidom

Slika 18. Taktika gaenja poara pjenom

Aparati za gaenje pjenom

Preporua se za gaenje zapaljivih tekuina, boja i lakova u skladitima, na brodovima, kod prerade
drva, papira te u kemijskoj industriji. Ne smiju se gasiti poari na elektrinim instalacijama,
ureajima i pogonima pod naponom.

Tablica 5. Tehnike karakteristika VA s pjenom

TIP Pz 9L Pz 50
Pjena Pz
sek. 50 63
m 5 13

Taktika gaenja pjenom

Mlaz pjene treba usmjeriti prema vjetru, tako da pjena razlijevanjem po zapaljenoj povrini prekrije
zapaljenu tekuinu. Kod poara na tlu s jednim ili vie aparata treba prekriti povrinu slojem pjene i
paziti da se poar ne proiri.
 44

Slika 19. Taktika gaenja poara

Vatrogasni aparati za gaenje vodom

Preporua se za gaenje poara u industriji prerade drva, papira, plastike, za gaenje umskih
poara, gaenje poara u skladitima i si. Ne smiju se gasiti poari na elektrinim instalacijama,
ureajima i pogonima pod naponom. S dodatkom pjenila (VP 15) mogu se gasiti i poari zapaljivih
tekuina.

Tablica 5. Tehnike karakteristika VA s vodom

TIP Vr9L VP 15 NAPRTNJAA V 25 L

VodaV
sek. 50 120 250

m 4 6-10 6-10

Taktika gaenja vodom

Mlazom vode treba gasiti arite poara, odnosno treba poeti gasiti od ruba poara prema kraju
u cik-cak ili krunoj liniji, i to u smjeru vjetra. Kod visokih predmeta treba gasiti odozdo prema
gore u uzlaznoj cik-cak liniji.

Slika 20. Taktika gaenja s obzirom na vjetar

 45

14.5.2 HIDRANTI

Hidranti

Hidranti su mjesta na kojima se iz vodovodne mree obavlja opskrba vodom za gaenje. Prema
izvedbi razlikuju se: podzemni hidranti, nadzemni hidranti i zidni hidranti. Nadzemni hidranti se
postavljaju u krugu organizacija, pogotovo onih u kojima postoji poveana opasnost od poara
(rafinerije, kemijska industrija i sl.). U gradovima se postavljaju na mjestima gdje najmanje smetaju
prometu (u parkovima, na trgovinama i sl.). Ako zatreba, nadzemni hidranti vrlo se brzo mogu
aktivirati.

Slika 20. Hidrantska oprema

Da bi se mogao koristiti podzemni hidrant nije dovoljan samo klju, kao za nadzemni, nego su
potrebni i tzv. hidrantski nastavci koji se razlikuju s obzirom na izvedbu. Zidni hidrant postavlja se
unutar industrijskih objekata, objekata javne namjene, u skladitima, te u visokim stambenim
zgradama. Sastoji se od ventila, cijevi duine 15 metara, te mlaznice. Otvaranjem ventila, voda iz
mree dolazi kroz cijev u mlaznicu, kojom se usmjerava u eljenom smjeru.

Kljuevi za hidrante

Za razliku od zidnih hidranata, kod podzemnih i nadzemnih hidranata postoje kljuevi za otvaranje
hidranata. Klju za otvaranje podzemnog hidranta tako je izveden da sa dijelom njegova draa
moe podii poklopac iznad podzemnog hidranta. Kod nadzemnih hidranata postoji vie izvedaba, pa
zbog toga i vie vrsta kljueva za otvaranje.
 46

Slika 21. Kljuevi za hidrante

Cijevi

S obzirom na namjenu dijele se na:

usisne cijevi
tlane cijevi.

Te cijevi proizvode se u etiri veliine razliitih promjera:

promjer 110 mm - oznaka A,
promjer 75 mm - oznaka B,
promjer 52 mm - oznaka C,
promjer 25 mm - oznaka D.

Usisne cijevi slue za usis vode pomou prijenosne motorne pumpe ili tzv. agregata iz nekog
prirodnog izvora i sl., a tlane cijevi slue za transport vode od agregata do mjesta potronje,
odnosno od hidranta do mjesta potronje. Usisne cijevi proizvode se najee duine oko 1,5 m, a
tlane su cijevi znatno due, obino oko 15 m.

Slika 22. Usisne cijevi

 47

Slika 23. UTlana cijev

Tlane se cijevi izrauju od kudjelje, ali u najnovije vrijeme i od sintetskih vlakana. Vrlo je vano
da se te cijevi, kad su prazne, mogu lako smotati, da su otporne prema sredstvima za gaenje, do
posjeduju potrebnu vrstou te da se brzo sue.

Spojnice za cijevi

Kao i kod cijevi, spojnice se izrauju u etiri veliine s obzirom na promjer, i to: spojnice A za
promjer 110 mm, spojnice B za promjer 75 mm, spojnice C za promjer 52 mm i spojnice D
za promjer 25 mm. Spojnice slue za meusobno spajanje cijevi i raznih armatura. Pri spajanju se
moraju upotrebljavati kljuevi za spojnice.

Slika 24. Univerzalni klju za spajanje Storz spojnica

Slika 20. prikazuje univerzalni klju za spajanje Storz, koji se moe koristiti za spajanje spojnica
A, B i C.
 48

Razdjelnice i sabirnice

Ovisno o jaini izvora vode kao i o potrebi ode za gaenje koriste se razdjelnice i sabirnice.
Razdjelnica je naprava kojom se voda koja dotjee iz jednog izvora dijeli na dva ili tri troila.
Ulazni otvor ima promjer od 75 mm, a dva izlazna svaki po 52 mm.

Slika 25. Razdjelnica i sabirnica

Sabirnica je naprava kojom se voda koja dotjee iz dva izvora usmjerava samo prema jednom
mjestu potronje. Ima dva ulazna otvora, svaki promjera 52 mm te izlazni otvor promjera 75 mm.
Mlaznice

Mlaznice su ureaji kojima se voda ili neko drugo sredstvo za gaenje usmjerava na mjesto poara.
Postoje tri vrste mlaznica:
obine mlaznice,
univerzalne mlaznice,
mlaznice za posebne namjene.

Obine mlaznice razlikuju se od drugih po

tome da li imaju zatvara ili ne. Prednost zatvaraa je u tome da na samoj mlaznici moe prekinuti
dovod vode.

Slika 26. Mlaznice

 49

Univerzalne mlaznice su tako izvedene da mogu raditi s punim, rasprenim i kombiniranim mlazom
vode. Osim toga na te mlaznice se mogu postaviti posebni rasprivai da bi se dobila vodena magla.
Mlaznice posebne namjene razlikuju se prema vrstama sredstava za gaenje koja upotrebljavaju:
vodu, pjenu, prah i ugljini dioksid. Najvei broj mlaznica tog tipa upotrebljava se za gaenje
vodom. Izdvajamo tzv. bunker mlaznicu koja se koristi za gaenje ugljena, stone hrane, itarica,
pamuka i sl., jer njom voda dublje prodire u tvar, te tzv. monsun mlaznica ijom se primjenom
dobiva vodena magla.

Slika 27. Mlaznice posebne nemjene

 50

15. PITANJA ZA PONAVLJANJE

Gorenje i gaenje

1. Koja tri uvjeta moraju biti ispunjena da bi nastalo gorenje?

2. to je to plamite?
3. Koja su svojstva ugljinog dioksida (CO2) koji nastaje kao produkt gorenja?
4. Moe li kisik gorjeti?
5. Koja su najbolja sredstva za gaenje poara vrste C?

Opasnosti i mjere zatite od poara

1. to se smatra uzrokom poara?

2. Kako se pravilno smiju ispitivati na nepropusnost spojna mjesta na plinskoj instalaciji?
3. to je trenutano izgaranje?
4. Kada se uloci osiguraa elektrine struje mogu premostiti?
5. Koje su pouzdane mjere zatite od samo zagrijavanja i samo zapaljenja pri uskladitenju tvari?

Gaenje poara

1. Koje je najdjelotvornije sredstvo i postupak za gaenje poara na osobama?

2. Kada se pri gaenju zapaljivih tekuina smije koristiti rasprena voda?
3. Koje je sredstvo najefikasnije za gaenje poara?
4. Koja sredstva za gaenje poara treba upotrijebiti za gaenje poara elektrinih instalacija?
5. Moe li se vodena para koristiti za gaenje poara zapaljenih tekuina?

Oprema za gaenje poara

Vatrogaasni aparati

1. U kojim rokovima treba obaviti kontrolno ispitivanje vatrogasnih aparata?

2. Za gaenje kojih poara se preporuuju aparati za gaenje pjenom?
3. Na kojoj se visini od tla moraju postaviti aparati za gaenje poara?
4. Koliko se vatrogasnih aparata preporuuje postaviti na stubitu svakog kata, u viekatnom
objektu?
5. Koju taktiku gaenja treba primijeniti pri gaenju prahom i halonom?

Hidranti i oprema

1. to je to monsun mlaznica?
2. to je to razdjelnica?
 51

3. Po emu se obine mlaznice razlikuju od drugih?

4. Koliko metara je najee duina cijevi u zidnom hidrantu?
5. Koja sve svojstva moraju imati tlane cijevi za gaenje poara?