Professional Documents
Culture Documents
9 Stoljeće
9 Stoljeće
Alfons III. Leonski (o. 848. - 20. prosinca 910.) bio je kralj Leona i Galicije, a
zvan je Velikim. Zvan je carem panjolske i princem cijele Galicije.
Biografija
Umro je u Zamori.
Al-Ji (na arapskom ( )pravo ime Abu Uthman Amr ibn Bahr al-Kinani
al-Fuqaimi al-Basri) (Basra, 781 decembar 868/januar 869) bio je arapski pisac,
mutazilitski teolog i uenjak. Poznat je po tome to je u svojim tekstovima na temu
biologije prvi iznio zamisao lanaca ishrane kao i shemu evolucije koja je
ukljuivala prirodni odabir.[1]
To je napisao Ebu Osman Amr ibn Bekr el-Kinani el-Fukaimi el-Basri, poznat
kao El-Dahiz Buljooki u svom remek-djelu, Knjiga o ivotinjama.
El-Dahiz je bio jedan od onih osoba koja je imala sreu da ivi tokom jedne od
najsjajnijih epoha intelektualne historije perioda prenoenja grke nauke Arapima
i razvoja arapske prozne knjievnosti. El-Dahiz je bio aktivni uesnik u obje
oblasti.
Roen je negdje oko 776. godine, 14 godina nakon osnivanja Bagdada od strane
abbasijskog halife El-Mensura. El-Dahiz je odrastao u Basri, u Iraku, koja je
osnovana u rano islamsko vrijeme kao grad-garnizon, ali u vrijeme njegovog
roenja ona je bila intelektualni centar zajedno sa svojim rivalom Kufom.
O stilu pisanja, El-Dahiz navodi da je najbolji stil onaj koji je najistiji, kome ne
trebaju pojanjenja i biljeke, potvruje predmetnu temu, nije preopiran niti
mnogo kratak. El-Dahizov najvaniji rad je njegova Knjiga o ivotinjama
(Kitabu-l-hajevan) koja, ak nekompletirana, sadri sedam velikih tomova u
tampanom izdanju. Ona obuhvata vane naune informacije i upozorava na jedan
broj koncepcija koje nisu u potpunosti razvijene sve do prve polovine dvanaestog
vijeka.
Alfred Veliki (staroengleski lfrd) je bio prvi kralj Engleske od 871. godine
(roen 848. ili 849., a umro 899).
Biografija
Alfred je bio najmlai sin kralja thelwulfa. Majka mu se zvala Osburga. Kad mu
je bilo pet godina, otac ga je poslao u Rim, gdje ga je papa Leon IV. pomazao za
kralja Engleske. Stupio je na prijestolje u vrijeme kad su bili uestali napadi
Danaca. Godine 878. znatan dio Engleske oslobodio je od Danaca, a nakon toga
izgradio je flotu i dobro organizirao obranu.
Porodica
Arnulf Karantanski (njemaki Arnulf von Krnten)) (850. - 8.12. 899.) je bio
kralj Istone Franake (Njemake) 887. - 899., njemako-rimski car i kralj Italije
896. - 899. Godine
Obitelj
Njegov otac je bio Karloman kralj Njemake i Italije kojega 879. godine pogaa
katastrofalna kap koja ga ini nesposobnim za vladanje. On zbog toga preputa
svoje zemlje brai Ludvigu i Karlu III.. Kako je Arnulf bio izvanbrano dijete po
tadanjem zakonu on nije mogao naslijediti oca koji mu kao odtetu daje
vojvodstvo Karantaniju.
Pobuna
Kako su tijekom sljedeih pet godina kraljevi Francuske umrli bez punoljetnih
nasljednika car ponovno ujedinjenog Karolinkog carstva je postao Arnulfov stric
bez djece Karlo III.. Njegovo slabo i nesposobno vladanje ubrzo poinje izazivati
opravdane prosvjede velikaa na ije elo dolazi Arnulf koji pokree bunu 887.
godine nakon ega Karlo abdicira, a velikai biraju Arnulfa za istonofranakog
(njemakog) kralja. Bez obzira na ovaj veliki politiki uspjeh Francuska i Italija su
odbile priznati Arnulfa za svoga vladara to postaje znak definitivnog raspada
carstva Karla Velikog
Njemaki kralj
Car
Ondje su kao suparnici meu sobom ratovali Guido od Spoleta i Berengar. U toj
borbi najzad je 889. pobijedio Vido, pa je prisilio papu Stjepana V. da ga okruni za
kralja Italije i da mu godine 891. dade i carski naslov. Idue je godine novi papa
Formoz okrunio za cara i njegova sina Lamberta. Ali Guido je uskoro umro, pa je
Arnulf tu okolnost smatrao povoljnom da pokua ostvariti svoje tenje za carskom
krunom. S vojskom je provalio preko Alpa i od pape Formoza, koji je odobravao
Arnulfove pretenzije, dobio godine 896. carsku krunu, iako su ve postojala dva
okrunjena cara. Budui da Lambert od Spoleta nije pokazivao volju da abdicira,
Arnulf je morao nastaviti svoj vojni pohod na jug Italije do vojvodstva Spoleto. Ali
u tom ratu udarila ga je kap i on se morao vratiti u Njemaku. Umro je 8. prosinca
899.
Nasljednici
Arpad (ma. rpd, 850907) je bio prvi vladar Maarske. Osniva je dinastije
Arpadovaca, koja je vladala Maarskom do 1301. godine.
Arpad je bio voa jednog od sedam maarskih plemena, pleme Meer, i drugi
veliki knez Maara. Prema slabo pouzdanim srednjovekovnim hronikama, nakon
smrti Almoa oko 890. je izabran za zajednikog vou svih sedam maarskih
plemena. Bio je voa Maara koji ih je doveo u Panonsku nizinu.
Prema Konstantinu Porfirogenitu (950), pre Arpada Maari nikad nisu imali tako
jakog sredinjeg vou, a posle njega sve voe su bile iz iste dinastije.
Maari su bili smeteni izmeu Volge i Dunava, u junoj Ukrajini. Od 892, pomalo
ulaze u dolinu Dunava, gde su bili saveznici Franakog cara Arnulfa Korukog, a
neto kasnije i Vizantije. Maari su pomagali Arnulfu Korukom od 892. protiv
Velike Moravske, a od 894. diu oruje protiv Arnulfa, jer su sami bili
zainteresovani za teritorije Velike Moravske.
Naseljavanje u Panoniju
Biografija
Vasilije je poreklom bio Jermenin.Zbog teskih uslova zivota njegova porodica
odlazi u Makedoniju.Rodjen oko 812.g sa 25.-26.godina uputio se u Carigrad u
potrazi za srecom.Njegov zivot je neverovatna prica o coveku koji je prevalio put
od konjusara do Cara.Prema legendi te noci kad je dosao u Carigrad,zanocio je pod
tremom crkve Svetog Diomeda.U neko doba noci igumana manastira iz sna je
trgao glas:"Ustani,i idi otvori caru vrata od crkve".Izasavsi napolje kaludjer nije
video nikog sem prasnjavog coveka opruzenog po plocniku.Vratio se da spava
misleci da mu se ucunilo.Glas ga je jos jednom opomenuo,ali prizor u dvoristu je
bio isti.Kad ga je po treci put glas opomenuo dobio je i udarac u rebra:"Uvedi onog
sto lezi pred vratima.On je car"-rece gromki glas.Vasilijev zaivot se odavde
menja.Zbog svoje visine i snazne gradje postaje konjusar carevog rodjaka
Teofila.Sa Teofilom odlazi u Patras gde upoznaje Danielidu,bogatu grkinju koja
postaje njegov dobrotvor(kasnije ce joj se oduziti davanjem titule"majka
Vasileusa").
Car Mihailo III je bio veliki zaljubljenik u konje i konjske trke.Jednom prilikom
dobio je konja vrlo lepog ali neukrotivog i tu se na Vasilijevu srecu ponovno nasao
njegov tutor Teofil,koji predlozi caru da pozove svog konjusara.Kad je Vasilije
dosao savremenici tu scenu opisuju kao susret drugog Aleksandra i drugog
Bukefala.Odusevljeni Mihailo III uzima Vasilija u svoju sluzbu.Maldi Vasilije je
brzo shvatio da naklonost cara koji uziva u picu i ludostima moze steci samo radeci
iste,ugadjajuci mu.
Ime i titule
Jedini direktni zapis Borisove titule se moe nai u Balinskom zapisu koji je
napisan kod dananjeg albanskog sela Bali. Tamo je nazvan arhont Bugarske to
se obino prevodi sa car, a u 10. veku je nazvan knazem.[1] Iz bugarskim zapisima
Boris je obino nazivan knjazem, a tokom trajanja drugog bugarskog carstva- Car.
[2]
Prema drugim teorijama Boris je imao sledee titule: kan[3][3], car[4] ili knjaz[5].
Mada druga teorija negira da je imao titulu kan, jer se titula kan nije upotrebljavala
jo od kana Asparuha.[6]
Vojne kampanje
Boris je bio sin i naslednik Presijana. Godine 852. alje diplomate u Istonoj
Franakoj kako bi potvrdio mir iz 845. godine.[8][9] Kada je nasledio svog oca imao
je veliku vojsku i silu da napadne Vizantiju, ali nije napao.[10] Zbog toga mu
Vizantijci daju malu regiju na jugoistoku zvanu Stranda.[11] Mir nije potpisan, i
ako su obe strane privremeno promenile svoje delegacije. Godine 854. moravski
knez Ratislav mu pomae u borbi protiv Istone Franake. Prema nekim izvorima
neki franaki feudalci su nahukali Borisa da napadne Ludviga I.[12] Bugarsko-
slovenska kampanja je bila katastrofa i Ludvig je brzo porazio bugarsku vojsku i
napao samu Bugarsku.[13] U isto vreme Hrvati poinju rat sa Bugarskom i napadaju
je. Prema nekim izvorima smatra se da je Ludvig platio Hrvatima da napadnu
Bugarsku, kako bi oni zamajavali Borisa, dok se usredsrede na Veliku Moravsku.
[14]
Poto Boris nije imao nikakvog uspeha, obe strane su potpisale mir i povukle
preostale vojske.[15] Zbog vojnih akcija i mira koji su potpisali Boris i Ludvig,
Ratislav je morao da se bori protiv Franaka sam. Konflikt sa Vizantijom je zapoeo
855.-866. Plovdiv i neke tvrave na Crnom moru su zazuzete od strane Mihaila III.
[16][17]
Posle smrti Vlastimira oko 850. godine, njegovi sinovi su podelili srpske zemlje.
Boris odluuje da napadne Srpske zemlje. Ciljao je da smanji uticaj Vizantije na
ove male srpske zemlje. Kampanja je neuspela, jer su Srbi zarobili njegovog sina
Vladimira i dvanaest velikih boljara.[18],[19] Boris se je nagodio sa Srbima i darovao
ih je, da bi oni oslobodili njegovog sina.[20]
Krtenje
Pokrtavanje Bugara
Iz nepoznatih razloga Boris je bio zainteresovan za hrianstvo. Godine 863. je
hteo da od Ludviga primi grupu svetenika i da se pokrste. Meutim, kasnije te
godine Vizantija je napala Bugarsku tokom vremenskih nepogoda i tada je Boris
prihvatio da se pokrsti po Vizantijskim obiajima i da da Trakiju (to je u stvari
Zagora koju je Boris povratio iste godine).[21] Poetkom 864. godine Boris se je
tajno krstio u Pliski zajedno sa svojom porodicom i deo plemia.[22] Car Mihailo III
mu je bio kum, a on je uzeo ime Mihailo.[23] Meutim u Balinskom zapisu pie:...
krten je arkont Bugarski Boris, nazvan je Mihailo, jer je narodu dao Bog,
godina:6374 (866.) (lat. evaftiste o arhon Bulgarias Boris o metonomastheis
Mihail sin to ek Theu dhedhomeno av to ethnei tous s t o d) Posle njegovog
krtenja njegovim stopama su krenuli i drugi bugarski plemii, a posle njih i
ostatak naroda.
Bugarska crkva
U isto vreme kada je bio krten, Boris (sada Mihailo) traio je nain da stekne
autokefalnost od konstantinopoljskog patrijaha Fotija. Patrijarh Fotije je bio
ogoren na Borisa, pa je Boris hteo vie reputacije kod pape.[24] Boris je poslao
diplomate kod Pape Nikole I 866. Sa dugom listom o tome kako voditi jednu
crkvu. Dobio je 106 odgovora o tome kako voditi religiju, politiku, obiajima i
zakonu. Papa je neko vreme zatvorio oko kontroverznog pitanja o autokefalnosti
Bugarske i poslao je misionare da krste Bugare po zapadnim obiajima. Ovo je
iznerviralo Fotija i on je napisao dugu liturgiju 867. o tome kako se odbacuju sva
krtenja koja obave zapadni misionari.[25]
Karlo Veliki (latinski: Carolus Magnus ili Karolus Magnus, njemaki: Karl der
Groe, francuski i engleski: Charlemagne ; 2.4. 747. - 28.1. 814.), franaki sukralj
od 768. - 771., jedini vladar od 771. do 814., car od 800. godine.
Kao sin kralja Pipina Malog i Bertrade od Laona, nasledio je svog oca i vladao
zajedno sa svojim bratom Karlomanom, sve do njegove iznenadne i neobjanjene
smrti 771. Karlo Veliki je nastavio politiku svog oca prema papstvu i postao je
njegov zatitnik, slomivi mo Langobarda u Italiji i vodivi rat protiv Saracena,
koji su ugroavali njegovo carstvo iz panije. Tokom ove kampanje Karlo Veliki je
pretrpeo najtei poraz u svom ivotu u bici kod Ronsenvala 778. Takoe je vodio
ratove i sa narodima sa istoka, unitivi avarsku dravu, a Saksonce je porazio i
naterao ih da preu u hrianstvo, uvrstivi ih u svoje carstvo i tako je utro put za
kasniju Otonsku dinastiju.
Jo kao deak bio je odlian jaha i odlian rukovac lukom i strelom. Po reima
njegovog biografa, Karlo je bio naroito snaan momak, telesno veoma jak, ali
dosta nizak i zdepast. Karlo nije bio predvien da nasledi oev tron, jer su
Karolinzi tada delili svoje teritorije na Severnu i Junu Franaku. Pipin je imao i
mlaeg sina Karlomana, koji je takoe bio potencijalni naslednik prestola.
Poetak
Ratovi
Prvi po povijesnom redosljedu od ratova Karla Velikog je bio onaj protiv Sasa.
Njega se veoma jednostavno moe nazvati i drugim kriarskim pohodom ( prvi je
bio bizantski pohod izmeu 626. i 628. godine ) poto se on vodio s ciljem
zatiranja tamonje paganske religije. U prvom od saskih pohoda iz 772 godine koji
e trajati sljedea tri desetljea franaka vojska unitava tamonje sveto stablo kao
dokaz nadmoi kranstva. Tijekom najveeg dijela ovoga doba franaka vojska
bez problema pobjeuje lokalno stanovnitvo koje bi se po njenom povratku u
domovinu opet pobunilo. Sve te bune traju do 804 godine kada je Karlo Veliki po
zadnji put bio prisiljen izravno intervenirati protiv pobunjenika.
Puno uspjeniji i krai je bio njegov rat protiv Langobarda. Iako je formalni razlog
za ovaj rat izmeu 773. i 774. godine bilo pitanje granica izmeu papinske drave i
kralja Deziderija, stvarna Karlova motivacija se nalazila u djeci Karlomana koja su
ivjela u Paviji i predstavljala opasnost po njegovog tek roenog
prestolonasljednika Karla mlaeg. Ono to je jo Pipin Mali dokazao, potvrdio je i
Karlo Veliki, ije dvije armije su s velikom lakoom unitile protivniku vojsku
773. godine. Nakon toga je uslijedila opsada Pavije, koja pada u sljedeu godinu.
Tijekom pada ovog grada djeca Karlova brata Karlomana su bila likvidirana dok je
langobardski kralj bio poteen te sudbine.
Posljednji od velikih ratova Karla Velikog poinje 788. godine kada Avari u potezu
upitne inteligencije pljakaju franaku istonu Italiju. Kako je na taj potez jedini
odgovor mogao biti rat, on se i dogodio. Rat e sveukupno trajati neto malo vie
od deset godina ne radi protivnike snage nego radi potrebe franakih vojski da
gue saske bune. Konanom pobjedom Karla Velikog njegova drava se zbog
aneksije vazalne Bavarske ( 788 godine ) prostirala od Dunava do Atlantskog
oceana i od Barcelone do Baltikog mora. Na svom tom podruju jedini pokuaj
ozbiljne franake bune je bio onaj iz 792. godine kada ga njegov sin Pipin Grbavac
pokuava oboriti dravnim udarom.
Car
Potpis Karla Velikog na dokumentu od 31. 08. 790.: vlastoruan je samo znak u
obliku slova v unutar romba
Karlo Veliki nadivio je svu svoju djecu osim Ludovika I. 'Pobonog' koji ga je i
naslijedio. Karlov ivot i djela opisao je opat Einhard.
Istra s druge strane zbog ratova s Bizantom postaje povijesna zanimljivost. Kao
dotadanji rimski (bizantski) teritorij prelazi direktno u ruke Svetog Rimskog
Carstva. Od tadanjih vojnih operacija ostaje danas u ve zaboravljenom dogaaju
pria o pogibiji Karlovog furlanskog markgrofa (generala) Erika na dananjem
podruju Rijeke 799 godine. Kako je najblii tadanji grad u tom sukobu bio
Tarsatika (danas Trsat), ona je bila unitena kao opomena drugima. Tadanja
podruja Panonske i Dalmatinske Hrvatske su nominalno priznale vlast Franaka
dok je Crvena Hrvatska (crnogorsko primorje i dio Albanije danas) ostala u vlasti
Bizanta. Franci se inae nisu mijeali u unutarnje poslove Dalmatinske (Primorske)
Hrvatske, tako da su hrvatski knezovi vladali praktiki samostalno. Primorska
Hrvatska je priznavala vrhovnu franaku vlast sve do kneza Branimira, a onda se
potpuno osamostalila, a Panonska Hrvatska sve do kraja 9. stoljea i provale
Maara.
Koliko je Karlo bio moan i ugledan meu junim Slavenima svjedoi i injenica
da je slavenska rije "kralj" nastala upravo od Karlova imena (Carolus).
Zanimljivost
Osnovni problem cijele ove teorije se nalazi u injenici kako je Ardarik kao i svi
barbarski vladari toga vremena imao svoj harem, a ne samo jednu enu. Radi toga
se s sigurnou ne moe ustvrditi je li ga naslijedio od sin kerke Atile Bia Bojeg
ili neke druge svoje supruge.
Po nalogu bugarskog cara Borisa I otiao je u Ohrid, i osnovao 886. - manastir koji
je bio poznat kao Prvi slavenski univerzitet, iz kojeg je izalo 3500 monaha
osposobljenih pisati glagoljicu. Kliment je 893. postao Ohridski episkop.
Kliment je poznat po tome to je izmislio irilicu, na osnovu grkog alfabeta kojeg
je prilagodio slavenskim fonemima.
Kliment je za svog ivota napisao oko 42 djela vjerskog sadraja, meu kojima su
najpoznatija itije sv. Metodija i Pohvala slavenskim uiteljima Kirilu i Metodu.
Umro je 916. u Ohridu, a sahranjen je u crkvi koju je sam podigao - Sveti
Pantelejmon [2].
Han Ji je imao dugu i prelativno uspenu politiku karijeru dok nije pao u nemilost
i upuen za inovnika u udaljenu oblast u Guantungu.[1]
Harald Lepokosi (oko 850oko 933) je bio prvi kralj Norveke (872 930).
Mnoge norveke lokalne bogate i ugledne voe, koje nisu pobegle takoe su
predstavljale su opasnost za Haralda, pa ih je on prislio da napuste zemlju i odu
daleko. Time je dolo do prvog velikog naseljavanja Islanda. Kralj Harald
Lepokosi je uveo oporezivanje zemlje, to dotad nije bio obiaj, pa su Island
naselili svi oni koji su bili nezadovoljni tim potezima.
Konano kralj Harald je preuzeo ekspedicije, iji cilj je bio oslobaanje ostrvlja i
kotske od Vikinga. Namera je bila da se rei protivnika. Veliki broj Vikinga je
pobegao na Island, ime je Island izrastao u nezavisnu dravu. kotska ostrva su
postala deo Norveke.
Datum Huang Chaovog roenja nije poznat, ali kineski historijski izvori navode da
je poticao iz porodice trgovaca solju iz Yuanjua (, dananji Heze u
Shandongu). Huang je vie puta pokuao poloiti carski ispit i tako dobiti dravni
posao, ali bez uspjeha. Kada je godine 874. Kinu pogodila serija sua i poplava,
nesposobna carska vlada vie nije bila u stanju zaustaviti glad, ali je njeno
inzistiranje na velikim porezima izazvalo duboko nezadovoljstvo u narodu, od
obinih seljaka do imunih trgovaca. Jedan od njih je bio Wang Xianzhi, koji je
odluio podignuti ustanak. Huang Chao se prikljuio Wangovoj vojsci. Dvije
godine kasnije su se ustanike voe, ali i njihovi sljedbenici razdvojili, nakon to je
Wang poeo pregovarati o miru sa carskom vladom.
Godine 877. je Wang samostalno vodio borbe protiv carske vlade bez nekog veeg
uspjeha, ali mu se u proljee 878. nakon Wangove smrti prikljuio ustaniki voa
Shang Rang. S tom je vojskom prodro u junu Kinu gdje je osvojio dio obalnih
podruja i, prema navodima arapskog historiara Abu Zayd Hasana, masakrirao
tamonje strane trgovce. Sljedee godine je marirao na sjever, i nakon jo jedne
serije neuspjelih pregovora sa carskim vlastima i borbi s promjenljivim ishodom, u
proljee 880. porazio carske trupe, te preao rijeku Yangtze a potom Huai.
Huangove trupe su 8. januara 881. natjerale cara Xizonga da napusti carsku
prijestolnicu Chang'an.
Ivar je u historijske zapise uao kada je u jesen 865. zajedno sa braom Halfdanom
Ragnarssonom (Halfdene) and Ubbeom Ragnarssonom (Hubba) na elu velike
grupe Vikinga, kasnije poznate kao Velika poganska vojska, napao i osvojio
Istonu Angliju. Ivar je potom sljedee godine napao kraljevinu Northumbrija i
osvojio njen glavni grad York, da bi 867. pobio njene kraljeve i uspostavio reim
vikinkih vazala. Oko godine 869. je ubio istonoanglijskog kralja Edmunda, to
tradicija pripisuje Edmundovom odbijanju da kao kranin prihvati paganina za
sizerena. Ivar je nedugo nakon toga vlast nad osvojenim podrujima Britanije
prepustio brai kako bi se zaputio, prema nekim izvorima na zapad u Irsku, a
prema drugim izvorima vratio natrag u Skandinaviju.
Neki od izvora ga navode kao praosnivaa Kue Ivar, u irskim izvorima poznate
kao U mair, koja je dominirala Kraljevinom Dublin, odnosno pretkom Godred
Crovana ija je dinastija vladala Kraljevinom Manna i Otoka od 11. do 13. vijeka.
Prema izvorima iz nordijskih saga, Ivar je pohod na Britaniju izveo kako bi osvetio
smrt oca Ragnara Lodbroka, koga je pogubio northumbrijski kralj Aella. Njegov
nadimak "beskosni" ili "bez kostiju" je dao materijala za pekulacije o tome da je
patio od impotencije, hromosti ili genetske bolesti krhkih kostiju (osteogenesis
imperfecta); potonju je, pak, teko pomiriti sa njegovom reputacijom velikog
ratnika, iako je Nabil Shaban, suvremeni aktivist za prava invalida, 2003. godine u
dokumentarnoj TV-seriji Secret History dokazao kako je netko sa tom boleu
mogao sudjelovati u borbi koristei luk i strijelu.
Ivar se pojavljuje kao lik u holivudskom filmu Vikinzi iz 1958. godine, gdje mu je
ime promijenjeno u Einar, i gdje ga je tumaio Kirk Douglas. U filmu Erik the
Viking iz 1989. godine ga je tumaio John Gordon Sinclair.
Knez Krum (803.-814.) je bio jedan od tri kneza koji su imali naziv kanas u
bi(a)gi (kneza veliki ot Boga). Bio je naslednik kneza Kardama i rodom je od
panonskih Bugara, koji su bili u slubi Avara. 805. se oslobodio nadvlade Avara i
iskoristio je priliku za ekspanziju preko Karpata u Trasilvaniju sve do Dunava i
istone Panonije. Tada je graniio sa Francima i kraljevstvom Karla Velikog.
Cined mac Ailpn (moderni gelski: Coinneach mac Ailpein),[1] esto angliciziran
kao Kenneth MacAlpin i navoen kao Kenneth I (? - 13. februar 858) bio je kralj
Pikta i, prema nacionalnom mitu, prvi kralj kota, koji je posthumno stekao
nadimak An Ferbasach, "Osvaja".[2] Kenneth je zaetnik dinastije koja je vladala
kotskom kroz najvei dio srednjeg vijeka.
Luj I. Poboni ili Ludovik I. Poboni (778. - 20.6. 840.), franaki car i kralj od
814 - 840. godine, kralj Akvitanije 781 - 814.
Kralj Akvitanije
Ve kada je imao samo 3 godine njegov otac Karlo Veliki ga proglaava kraljem
Akvitanije koja je u to doba franaki granini teritorij prema arapskoj dravi na
Pirenejskom poluotoku. Prvo aktivno sudjelovanje Luja u tamonjim dogaajima
dogaa se nakon pada Barcelone 797. godine poslije ega on poinje vriti vojne
pripreme za povratak ovoga grada. U dvogodinjoj ekspediciji on uspijeva povratiti
Barcelonu 801. godine nakon ega se u Akvitaniju vraa mir kratkotrajno prekidan
samo zahtjevima Karla Velikog za povremenim vojnim ekspedicijama u Italiju
protiv Beneventa i Bizanta. Kako je bio samo trei legalni sin nikada se nije
oekivalo njegovo nasljeivanje carske krune ali nakon smrti njegove brae Pipina
810. godine i Karla sljedee godine, Ludovik je postao prijestolonasljednik.
Car
Protivno franakim obiajima poto je bio jedini preivjeli sin Karla Velikog nije
dolo do podjele drave nego on u trenutku oeve smrti 28.1. 814. godine
naslijeuje cjelokupnu dravu s izuzetkom Italije gdje je zavisni kralj Bernard sin
Pipina talijanskog.
U asu kad je naslijedio svog oca, Luj je imao 36 godina. Bio je obrazovaniji od
Karla, ali nije imao ni njegove energije ni jasnoe pogleda, ni snage predvianja i
samostalnosti, pa je esto donosio prenagljene ili proturjene odluke ili je djelovao
pod utjecajem snanih linosti, naroito ena i sveenstva.
Religioznost
Usprkos tim uspjesima u vlastitoj emancipaciji, papinstvo ipak nije eljelo oslabiti
carsku vlast jer je trebalo odanog i snanog zatitnika. Da se to i javno pokae,
godine 817. je na inicijativu sveenstva donesen poseban ukaz Ordinatio
imperiikojim je iz Lujevog naslova izbaen naslov "kralj Franaka i Langobarda", a
zadran samo carski naslov Imperator Augustus.
Lotar
Ratovi
Rasulo
Ali dotad sloni Lujevi stariji sinovi sukobili su se zbog Lotarova prvenstva, pa su
Pipin Akvitanski i Ludvig Njemaki omoguili ocu da se vrati na vlast. odmah
zatim godine 831. Ludovik je trei put podijelio dravu. Pipinov i Ludvigov dio
poveani su, Karlu su ostavljena podruja koja mu je otac dao 829., a Lotar je
dobio samo Italiju.
Ostvareni savez brzo se meutim razbio jer su si braa nastojala meusobno oteti
teritorije. Omrznuvi Karla, Pipin i Ludvig preli su na Lotarovu stranu. Uz pomo
pape Luj je 833. svrgnut te je izvrena etvrta podjela drave kojom je Karlo ostao
bez iega, a Lotaru je priznat carski naslov.
Pred svoju smrt Luj je doao do uvjerenja da e samo Lotar moi braniti interese
njegova najdraeg sina Karla. Stoga je 839. drava podijeljena izmeu Lotara i
Karla, dok je Ludvig Njemaki zaobien. On se zato pobunio protiv oca, ali je Luj
Poboni usred novih nemira 20. lipnja 840. umro.
Podjela drave
Nakon njegove smrti izbio je graanski rat izmeu njegovih sinova zbog
nasljedstva. Rat je zavren Verdunskim sporazumom godine 843. kojim je drava
podijeljena tako da je najmlai Karlo II. dobio dananju Francusku, Lotar kao
najstariji Italiju i carsku krunu, a Ludvig ono to e postati Njemaka.
Na saboru cara Simeona 893. nareena je zamjena grkih knjiga slavenskim, ali i
glagoljice irilicom. Tada car Simeon postavlja Klimenta za episkopa a u
Kutmievicu za na njegovo mjesto za uitelja alje Nauma kao prezbitera. Na
izlazu iz Belog jezera Naum podie manastir sa crkvom posveenom arhanelima i
ostaje tamo uitelj sedam godina. Po nekima taj manastir je bio Naumova kola, u
kojoj je skupljao uenike, kao to je to na suprotnoj strani jezera u Ohridu inio
Kliment. Poslije tih sedam godina Naum je ostao da ivi jop deset godina u tom
manastiru. Pretpostavka je da se zamonaio i da je tu ivio po utvrenim pravilima
kao kaluer. Uzima se i da je uz plodnog spisatelja, brata Klimenta, i Naum pisao
odreena djela, ali i da ona nisu ouvana.
Ordoo I (arapski: ; Urdn ibn Ifun; doslovno: Ordoo od Beni
Alfonsa; ? - 27. maj 866) bio je kralj Asturije od 850. do svoje smrti.
Rjurik ( - umro 879. godine) je bio varjaki vladar Novgoroda koji je izgradio
dinastiju to vlada podrujem dananje evropske Rusije, Ukrajine i Belorusije
izmeu 9 i 16. veka.
Porjeklo
Po ruskom mitu iz 15 veka Rjurik je bio unuk varjaga Gostomisl]]a koji je vladao
konfederacijom plemena na irem podruju dananje Finske. Ta teorija koja se
bazira na vremenski kasnim historijskim zapisima se danas ne smatra verovatnom
iako je moderna genetska istraivanja djelomino potvruju kao niti teorije koje
pokuavaju Rurjika identificirati kao danskog vikinkog kralja iz 9 veka. Po
drugim historijskim zapisima koji su dobili djelominu potvrdu u arheolokim
ispitivanjima Rurjik je bio varjag koji osniva grad Stara Lagoda (po mitovima), a
samo naselje je izgraeno u vikinkom stilu to daruje potvrdu toj teoriji.
Vladavina
Simeon I ili Simeon Veliki (864. ili 865 927.) je bio bugarski knez i car (893
927.[1]) i osniva prvog bugarskog carstva. Mnogi istoriari ga smatraju za
najveim bugarskim vladarom koga je dala njihova istorija.
Biografija
Braa Konstantin (ime Kiril uzeo je tek nakon zareenja) i Metod, roena su u
Solunu u brojnoj obitelji (7 djece) visokog bizantskog oficira (drungar) u Temi
Solun, njihova majka Marija bila je izgleda slavenskog porijekla.[9]
Mlai Metod (Solun, 826 ili 827 - Star Msto Moravska, 6. april 885 ili 886)
deset godina je bio oficir - upravitelj jedne arhontije u istonoj Makedoniji), u doba
politikih i crkvenih trzavica 856. napustio je svoj poloaj arhonta i povukao se u
manastir Olimp u Maloj Aziji, Kostantin mu se pridruio nekoliko godina kasnije.
Stariji brat Konstantin (Solun, 815 - Rim Italija, 14. februar 869 odgojen je na
carskom dvoru, nakon zavrenih filozofskih i teolokih studija postavljen za
bibliotekara Svete Sofije u Konstatinopolisuu i uitelja filozofije na
Konstatinopolskom univeritetu. Zbog izuzetnog znanja (znao je arapski i hebrejski)
poslali su ga kao lana dvorske misije u abasidski kalifat u Samari, da pobolja
odnose izmeu Kalifata i Bizanta i objasni njihovim teolozima kranski pojam
Svetog trojsva.
Po nalogu bizantskog cara Mihajla III, 860. oba brata odlaze kao misionari meu
tursko-tatarske Hazare u junoj Rusiji da sprijee naglo irenje judaizma meu
Hazarima.
Biografija
Roen je 813. kao sin vizantijskog vojskovoe Mihaila Amorijca i njegove prve
supruge Tekle. Kumovao mu je car Lav V Jermenin koga je Mihailo svrgao 820.
godine.
Osvajanje Sicilije, koje su Arapi iz severne Afrike zapoeli u vreme Mihaila II, za
vreme vlade njegovog naslednika je nastavljeno sa uspehom padom Palerma 831.
godine. Ubrzo je na Siciliji osnovan poseban kalifat koji je sve do poetka 11. veka
predstavljao opasnost po hrianske drave centralnog Sredozemlja. Sam Teofilo
bio je tokom itave vladavine preokupiran ratovima sa abasidskim Arapima. Ova
borba voena je sa promenljivom sreom, ali su Arapi 838. uspeli da zauzmu
Ankiru (dananja Ankara) a zatim i Amorijon, grad u Frigiji odakle je vizantijska
dinastija bila poreklom. Amorijon je upravo zbog toga sravnjen sa zemljom, oko
30 000 njegovih stanovnika je pobijeno, a ostatak je odveden u roblje.
Taejo of Goryeo (31. januar 877 4. jul 943) bio je osniva dinastije Goryeo, koja
je vladala Korejom od 10. do 14. vijeka. Taejo je vladao od 918. do 943.[1]
Uspjeh cara Xianzonga u suzbijanju destruktivnih snaga vojnih guvernera je, pak,
imao nalije u usponu dvorskih eunuha. Tako se navodi kako je car Xianzong
godine 820. ubijen od eunuha Chen Hongzhija (), pri emu su neki
historiari osumnjiili njegovu suprugu Suprugu Guo i sina Li Henga (kasnijeg
cara Muzonga) kao mogue naruitelje atentata.
Car Xunzong od Tanga () (27. jul 7. septembar 859) je bio car Kine iz
dinastije Tang koji je vladao od 25. aprila 846 do smrti. Osobno ime mu je bilo Li
Yi (), a kasnije ga promijenio u Li Chen (), a prije stupanja na prijestolje
je nosio titulu Princ od Guanga. Car Xunzong je bio 13. sin cara Xianzonga (vl.
806-820) i stric prethodna tri cara - Jingzonga, Wenzonga i Wuzonga.
Tradicionalno se smatra posljednjim sposobnim vladarom dinastije Tang, s
obzirom da su svi kasniji carevi bili marionete u rukama dvorskih eunuha ili
gospodara rata.