Pohvale knjizi Proces prisutnosti

Proces prisutnosti predstavlja udesnu psiholoku i duhovnu pobjedu.

Michaelovi uvidi su dublji i obuhvatniji od bilo kojih s kojim sam se
susrela tijekom svoje osobne i profesionalne tridesetogodinje prakse.
Bit temeljitog psiholokog rada uspio je uskladiti s duhovnim rastom, a
to je razumijevanje uspio prenijeti u logian, sekvencijalan i jednostavan
proces iscjeljivanja i otputanja starih i tvrdokornih prepreka.
Suan Simpson, doktorica psihologije, Parksville,
Britanska Kolumbija, Kanada
Neete dopustiti da vam proe jo jedan dan, a da ivot ne sagledate
na nov nain, otvorenim oima, to vam omoguuju ovi uvidi. Osim toga,
ovdje je rije o detaljno objanjenoj metodi kojom moete otkloniti sve ono
to vas je uistinu spreavalo u napredovanju. Michael upada u va ivot
kao to je Rumijev uitelj Sams upao u njegov, baca sve vae knjige u zdenac,
govorei: A sada mi dopusti da ti pokaem kako da pone ivjeti
u skladu s onim o emu si itao. Vjerujem da e milijuni ljudi proitati
ovu knjigu i njome napraviti veliki korak prema novome svijetu.
Stephen Summers, iscjelitelj/kiropraktiar, Austin,
Texas, Sjedinjene Amerike Drave
Ve me je i samo itanje Procesa prisutnosti ispunilo dubokom nadom
da u iscijeliti svoj ivot, jer 25 godina patim od bolova izazvanih reumatskim
artritisom. Proitala sam je tijekom odmora, leei na breuljku.
Okreui stranice na tom spokojnom mjestu, osjeala sam da proces
preuzima moj ivot u svoje ruke... Osjeala sam da se oslobaam.
Nora Morin, privatnica, Parksville, Britanska Kolumbija, Kanada
Ova mi je knjiga kroz osobno iskustvo pokazala da ne postoji bolji
trenutak koji bismo mogli iskusiti nego to je ovaj sadanji te da ne postoji
uzvienija spoznaja od one da nas svemir bezuvjetno podrava.
Jeevan Gounden, poduzetnik, Johannesburg, Junoafrika Republika
Proces prisutnosti nije samo jo jedna od knjiga za samopomo, nego
praktian alat koji nam pomae da uzde svojega ivota i svoje svrhe s
potovanjem i suosjeanjem preuzmemo u vlastite ruke.
Barbara Mowat, predsjednica Instituta za globalne veze i komunikacije,
Abbotsford, Kanada
Ovaj mi je proces pomogao da se suoim s vlastitim strahovima i
tako se oslobodim vlastite prolosti. Namijenjeno onima koji su voljni
prihvatiti stvarnost.
Terry Betty autorica, Johannesburg, Junoafrika Republika
Je li moda uistinu tono da nama upravlja neki program ijega
postojanja nismo svjesni? Proces prisutnosti poziva nas da kroz vlastito
iskustvo dobijemo odgovore na to pitanje.
Pete Pietrie, hortikulturolog, Dhahran, Kraljevstvo Saudijske Arabije
Proces prisutnosti svjea je, originalna i posebna knjiga koja me je
ponijela u vie stanje svijesti jo dok sam je itala. Michael Brown nam
svojim jezikom nalik uspavanki, svojim snanim i dubokim podukama,
kao i kvalitetom vlastite Prisutnosti, pokazuje kako iskoraiti
iz paradigme utemeljene na vremenu i zakoraiti u radost i ivotnost
tajne prosvjetljenja: svjesnosti sadanjeg trenutka.
Victoria Ritchie, urednica/duhovna uiteljica, Mili Valley, Kalifornija,
Sjedinjene Amerike Drave
Ovaj Proces slian je prljavom staklenom oknu. Na oknu je otisak
vae prolosti, moda otisak ruke strogog oca, moda kapljica suze
koja je potekla jer nas nitko nije htio sasluati, moda neto slino tome.
Putem Procesa moemo otkloniti te otiske i mrlje s prozorskog okna
i ponovno otkriti jasnou koja je oduvijek bila ondje. Kod mene je taj
proces zapoeo jo dok sam itao knjigu.
Vim Rolaff, poduzetnik/fotograf, otok Vancouver,
Britanska Kolumbija, Kanada
Uistinu mogu rei da sam se u velikoj mjeri oslobodila dugogodinjeg

1
bijesa, kajanja, osjeaja tuge i krivnje, grinje savjesti, straha i depresije.
Sharon Botha, vlasnica kafia, Pretoria, Junoafrika Republika
Ovo je iskustvo namijenjeno svima nama koji uistinu tragamo za istinom
o tome tko smo i to jesmo te zato se uope nalazimo na ovoj planeti.
Nikolas Jankovich, financijski savjetnik, Durban,
Junoafrika Republika
Ova mi je knjiga pokazala kako trebam djelovati prema vanjskome
svijetu, a ne reagirati na njega.
Dimitri Anastasiou, vlasnik restorana, Johannesburg,
Junoafrika Republika
Uspjela sam razrijeiti emocionalne potekoe koje su utjecale na
moje osobne odnose i na profesionalna iskustva.
Amitha Hughes, televizijska i radijska novinarka, Johannesburg,
Junoafrika Republika
Sada osjeam duboko razumijevanje prema onome to je prolo, zahvalnost
prema onome to je sada i prihvaam ono to tek treba doi.
Joan Tinker, Johannesburg, Junoafrika Republika
Kad sam postao prisutniji, to me usporilo, tako da se sada bolje mogu
usredotoiti na ono to radim ovoga trenutka, a ne samo na ishod.
Wepener Botha, neovisni novinar, Pretoria, Junoafrika Republika
Proces prisutnosti pruio mi je neposredne i trajne uinke koji su
znaajno produbili moje unutarnje spokojstvo, osobne odnose i sposobnost
pruanja i primanja ljubavi.
Jeremv Harris, geolog/savjetnik na podruju informacijske tehnologije,
Guateng, Junoafrika Republika
Ova me knjiga potakla da se otvorim velianstvenosti. Sitnice koje
su me neko uznemirivale sada me vie ne mogu deprimirati.
Tamsin Lodge, izvrni raunovoa, Gauteng, Junoafrika Republika
Uz pomo ove knjige spoznala sam da je moja percepcija drugih
samo odraz mojeg unutarnjeg stanja.
Samantha Jankovich, raunovoa, Cape Town, Junoafrika Republika

2
sadraj
Zahvale
Uvod
to je svjesnost sadanjeg trenutka?
Prvi dio
Usklaivanje s procesom Ritam ponovnog osnaenja
Usklaivanje namjere Mehanika procesa
Svjesnost pitanja Sedmogodinji ciklus
Kretanje s onu stranu gibanja S onu stranu ovisnosti i patnje
Zamjenjivanje rezultata posljedicama
Drugi dio
Priprema za putovanje Trostruki proces
1. Vjebe disanja
2. Izjave za buenje svjesnosti
3. Materijal za itanje i percepcijske metode
Ope upute blagog procesa Integrativni pristup
Razina ulaska Uvodni pristup
Iskustveni pristup Potvrda
Trei dio
Proces prisutnosti Namjera sluanja
Osobna poruka Pokretanje Procesa
Odravanje prvobitnog zamaha
Prva vjeba
Naa unutarnja Prisutnost Volja za disanjem
Svjesno povezano disanje Vjeba svjesno povezanog disanja
Doivljaj unutarnje prisutnosti
Druga vjeba
Identifikacija glasnika
Trea vjeba
Prihvaanje poruke
etvrta vjeba
Osjetite da biste iscijelili
Obnavljanje ravnotee kvalitete naeg ivota
Peta vjeba
Buenje unutarnjeg suosjeanja
Spaavanje djeteta u nama
esta vjeba
Smanjivanje negativnog emocionalnog naboja
Proces emocionalnog ienja Vjebe u vodi
Sedma vjeba
Osjeajima prolazimo kroz emocionalno Tijelo
Smirivanje ega
Preuzimanje kontrole nad negativnim
Prihvaanje fizike prisutnosti
Osma vjeba
Buenje spokojstva putem opratanja
Deveta vjeba
Obnavljanje emocionalne ravnotee
Deseta vjeba
ivot sa svrhom: Otputanje drame u korist dharme
ivjeti sa svrhom Zahvalnost
etvrti dio
Posljedice Plodovi
Odgovorno irenje svjesnosti sadanjeg trenutka
Pria o Cliveu i Nadine
Peti dio
Dovrenje Sloboda je naa odgovornost
Svaka rua ima trn Mo nae Prisutnosti
O autoru

3
Zahvale
Zahvalan sam Chrisu Chapmanu koji me je nauio kako koristiti glavu
da bih napisao ono to osjeam u srcu. Doktoru Robertu Prallu to mi je
pomogao da ponem. Sari Darden Prali to me uzela za ruku i polako
me povela u ovaj pothvat. Zahvalan sam Williamu Reboldu koji je za
mene primjer skromnog i uspjenog uitelja. Indiju Maldonadu sam
zahvalan to mi je pruio priliku da na prirodan nain postanem svjestan
sadanjeg trenutka. Jo Dunning sam zahvalan na tome to me upoznala
sa snagom i mogunostima emocionalnog ienja i zabavom koju
prua fonetski jezik. Eliavu Medini sam zahvalan to me nije napustio
tijekom oluje. Leonardu Mercardu na medicini, bubnjevima, krugu i
pjesmama. Gavranu Mercadu sam zahvalan na njegovom prijateljstvu
i hrani za gavrana. Mosesu Mercadu zahvaljujem to me podsjetio na
igru. Pokojnom Nelsonu Fernandezu sam zahvalan to mi je ukazao na
nunost discipline, a Kevinu Costellu na njegovom smijehu i podsjeanju
da trebam disati. Pokojnom Jonathonu Bailevu sam zahvalan na tome
to je u mom drutvu uvijek bio potpuno prisutan. Zahvalan sam Peteu
Pietrieju to me je podsjeao daje mogue napisati ovakvu knjigu i to je sa
mnom proao itav put do ovoga trenutka. Pokojnom Colinu Kingfisheru
sam zahvalan na tome to me nauio obraati panju, a Davidu i Chen
Eagleheart to su mi dopustili da brinem o ognju. Graywolfu i Devaki
sam zahvalan to su mi pruili mjesto za ivot kad nisam znao to bih
uinio. Zahvalan sam Cahrlesu Ganzonu to mi je spasio ivot i pokazao
mi to uistinu znai rije bezuvjetnost. Marvbeth James zahvaljujem
to je bdjela nada mnom dok sam ozdravljao, Eriki Cardenas Arrovo to
mi je pokazala put kui i pripremila me za putovanje, a Dot Johnson to
je ovu viziju poduprla vlastitim tijelom, umom i srcem. Connie Kellough
sam zahvalan na njezinoj vrstoj vjeri, besprijekornom vodstvu, blagim
i mudrim primjedbama i to je svaku rije na ovim stranicama proela
prisutnou svoje panje ispunjene ljubavlju. Zahvalan sam svima koji
su mi se obratili traei pomo tijekom Procesa prisutnosti - hvala vam
to ste mi svojim primjerom pokazali da djeluje.
Hvala vam, jednom i svima.

4
Uvod
Ponovno otkrivanje svjesnosti sadanjeg trenutka
Jako sam sretan i zadovoljan to je Proces prisutnosti sada dostupan svima.
To je iskustvo osmiljeno kako bi bilo prikladno za svakog ovjeka koji
zna koliko je vano ponovno se povezati sa snagom svoje Unutarnje
prisutnosti. Proces prisutnosti voeno je putovanje koje se sastoji od
praktinih i percepcijskih metoda te spoznaja potrebnih za svjesno odvlaenje
panje s privida i zamki vremena kako bismo mogli ponovno zakoraiti u
sadanji ivotni trenutak. Rije je o bezopasnom i blagom iskustvu koje je
lako pratiti. Koristi su konkretne i stoga trajne.
Proces prisutnosti ishod je potrage koja je svjesno zapoela u arizonskoj
pustinji 1996. godine. Ondje sam doivio prva tri stvarna iskustva onoga to
sada nazivam svjesnou sadanjeg trenutka. Gotovo sam deset godina prije
toga bio zaokupljen iznimno bolnim stanjem pod nazivom Hortonov sindrom.
Razbolio sam se 1987. godine i bolest se oitovala svakodnevnim napadima
neopisivih bolova. Ne elim zalaziti u potankosti o naravi toga stanja, osim to
bih elio navesti kako mi je jedan od vrhunskih junoafrikih neurokirurga
rekao da se ne zna ni uzrok niti lijek mojoj bolesti. Takoer me je upozorio da
bih, zbog intenziteta bolesti, mogao postati ovisan o heroinu ili morfiju ili
poiniti samoubojstvo.
Pokuavajui pronai lijek, iskuao sam doslovce sve; od posjeta
Junoafrikancu Xhosi Sangomi do injekcija kortizona koje su mi ubrizgavali
u lice; od otklanjanja umnjaka do razliitih duhovnih iscjelitelja koji su na
mene polagali ruke i kristale. Pridravao sam se svih preporuenih alopatskih
metoda lijeenja i iz pukog oaja iskuao svaku predloenu alternativnu ideju.
Nita mi nije donijelo ni olakanje niti izljeenje. Godine 1994., otprilike
godinu dana nakon to sam se iz Junoafrike Republike preselio u San
Francisco, pomirio sam se sa spoznajom da mi nita izvana ne moe pomoi,
stoga sam se upustio u potragu za samoizljeenjem. Poeo sam prouavati
vedsku masau, a onda postao i majstor reikija. Dok sam eksperimentirao s
razliitim fizikim, mentalnim i emocionalnim metodama, otkrio sam da jainu
i uestalost bolova uvelike mogu ublaiti ako odrim ono to sam tada
nazivao visokom osobnom energetskom frekvencijom. To otkrie
predstavljalo je prvu naznak onoga to sada, prema mome uvjerenju,
predstavlja razinu moje svjesnosti sadanjeg trenutka.
S monim iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka prvi put sam se
upoznao 1996. godine u sauni amerikih Indijanaca u Tucsonu u Arizoni,
zahvaljujui vodstvu vraa, pripadnika plemena Yaqui. Mislim da nikada neu
zaboraviti ono to sam osjeao tijekom prvih nekoliko trenutaka kad sam
iziao iz saune, nakon to sam prvi put u ivotu dva sata proveo okruen
vruinom, parom, bubnjanjem, pjevanjem i molitvom. Prvi put u svome
ivotu uistinu sam imao osjeaj da svaki djeli mojeg tijela pulsira ivotom.

5
Kao da sam se ponovno rodio, zapravo, kao da sam se rodio upravo u tom
trenutku. Toga sam trenutka prvi put okusio to uistinu znai ivjeti.
Spoznao sam da do tog trenutka zapravo i nisam ivio svoj ivot, nego se on
odvijao sam od sebe. Tada jo nisam uspio shvatiti potpuno znaenje toga
iskustva. Bio sam svjestan samo jednog: da prvi put mogu osjetiti krv kako
mi tee ilama, dah koji mi prolazi kroz plua, ritam vlastita srca i prisutnost
vlastitog Unutranjeg Bia koje poskakuje od radosti i zahvalnosti.
Drugi susret s dubokom svjesnou sadanjeg trenutka doivio sam nekoliko
mjeseci kasnije, popivi aj od kaktusa pejotla. Pejotl se smatra jednom od
najalkalnijih tvari na planetu. Ameriki Indijanci koji u svojim obredima Crkve
amerikih Indijanaca tu biljku koriste kao sveti sakrament,o njoj govore kao o
lijeku. Nakon to sam popio lijek doivio sam jaku unutarnju nelagodu i
muninu, to je trajalo sat vremena, a nakon toga mi se inilo da sam se
probudio iz dubokog i mranog sna, doivjevi iskustvo potpune svjesnosti
sadanjeg trenutka. Osjeao sam se potpunim. Osjeao sam se cjelovitim. Bio
sam fiziki posve prisutan, um mi je bio bistar, emocije uravnoteene, a
duhovno sam bio povezan s vlastitim Biem. Tijekom tog iskustva osjeao
sam se sposoban osjetiti svoju Unutarnju prisutnost i komunicirati s njom,
kao da sam se upoznao s najdragocjenijim dijelom vlastita Bia kojeg su mi
sve do tog trenutka skrivale beskonane smetnje vanjskoga ivota.
Tijekom tog iskustva uspio sam, metaforiki govorei, zakoraiti kroz koprenu.
Na drugoj strani iskusio sam da je sveukupnost ivota povezana istom
bliskom, inteligentnom Prisutnou. Uvidio sam da nam je istinska, svjetlosna
ljepota prirodnoga svijeta ovog planeta skrivena zbog nae zaokupljenosti
vremenom. U tome sam trenutku takoer postao svjestan da je moja bolest
nastala zbog toga to je moje tijelo inilo sve to je bilo u njegovoj moi da
me prizove svijesti, jer sam nesvjesno rasipao panju na izmiljenu mreu
vremena i vezao se za nju. U tom novom stanju svijesti bol nisam doivio kao
neprijatelja, nego kao prijatelja i pomonika koji me posluno priziva da se
vratim Sadanjem trenutku vlastitog ivotnog iskustva.
Shodno tome, prihvatio sam ideju da je najvelianstvenije putovanje u koje
se mogu upustiti usmjeravanje vlastitog iskustva prema postizanju trajnog
stanja posvemanje svjesnosti sadanjeg trenutka1. Bilo mi je jasno da
drugima ne mogu biti ni od kakve koristi dok ne otkrijem kako bih to
mogao postii. Takoer mi je bilo posve jasno da se u to putovanje moram
upustiti na prirodan nain. To je morala biti staza kojom moe krenuti svaki
ovjek na planetu, bez obzira na svoje ivotne okolnosti. Stoga se to
postignue moralo temeljiti na unutarnjem radu, a ne na vanjskim uvjetima,
lijekovima, instrumentima, ceremonijama, obredima i ritualima.
Te iste godine doao sam do prve zamisli o tome kako bih mogao poeti
ostvarivati taj zadatak, kad sam se upoznao s oiglednom, ali na neki nain
posve zanemarenom metodom svjesnog povezanog disanja. Rije je o
svjesnom disanju bez prekida. Moda se doima jednostavno, ali svjesno
6
povezano disanje fiziki je naporno, a potie duboke mentalne i emocionalne
promjene. Nakon parne kupelji i iskustva s pejotlom, svjesno povezano
disanje bio je moj trei uvid u iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka.
Nakon to sam nekoliko puta disao na taj nain, spoznao sam da je ishod tih
intenzivnih iskustava takoer i drastino povean osjeaj svjesnosti sadanjeg
trenutka, kao i da ta iskustva automatski smanjuju fiziki bol.
Povezano disanje pokrenulo je nastanak revolucionarnih uvida. Jedan od njih
bila je i spoznaja da je moja namjera da se iscijelim posve pogrena.
Zato nikada nisam uspio, usprkos iskrenim naporima. Prirodna metoda
disanja omoguila mi je da se tijekom nekoliko stvarnih trenutaka odvojim od
svog vanjskog ivotnog iskustva i da prihvatim injenicu kako postoji znatna
razlika izmeu mojeg Ja i mojeg iskustva. To prije nisam uspio uoiti.
Oduvijek sam bio toliko duboko zaokupljen svojim vanjskim iskustvima da
sam ih pogreno smatrao poetkom i krajem onoga to i tko jesam. Ta mi je
metoda disanja omoguila da jasno shvatim kako nisam ja postao
neuravnoteen, nego je moj ivot izgubilo ravnoteu te ga treba hitno
uravnoteiti.
Koristei se svjesnim povezanim disanjem da bih postao to prisutniji u
svome ivotu, otkrio sam da automatski poinjem donositi odluke koje se
temelje na osjeaju unutarnje emocionalne dobrobiti. Shodno tome, sve vea
ugoda i sklad automatski su se oitovali i u mojim vanjskim iskustvima, a
bolovi su se postupno poeli povlaiti. Nakon dugogodinje teke patnje zbog
bolova i razoaranja, tjeskobe, bijesa, tuge i depresije koji su bili njihova
posljedica, shvatio sam da ne postoji velianstveniji instrument iscjeljivanja
od vlastite Unutarnje prisutnosti. Podjednako je vana bila i spoznaja da je
moj vlastiti dah klju koji otvara vrata iskustva te Prisutnosti. Godine 1997. i
druge sam poeo upoznavati s tom metodom disanja, paljivo promatrajui
posljedice koje su doivljavali. Duboko proivljeni trenuci tijekom kojih sam se
upoznao s prve tri metode buenja svjesnosti sadanjeg trenutka postali su
mjerilo kojim sam mjerio sva svoja kasnija istraivanja na podruju umijea
iscjeljivanja. Ako bi metoda koju sam istraivao vodila prema poveanoj
svjesnosti sadanjeg trenutka, prihvatio bih je kao stvarno iskustvo.
Ako nije, nisam elio gubiti vrijeme na nju. Iskustvo svjesnosti sadanjeg
trenutka postalo je pouzdani barometar uz pomo kojeg sam mogao
odbaciti sve nekorisne rituale i obrede koji umijee iscjeljivanja nerijetko
prikazuju u lanom svjetlu.
Osim to sam istraivao svjesno povezano disanje,takoer sam se dao na
prouavanje amanskog pristupa. etiri godine proveo sam u Crkvi Pevote
amerikih Indijanaca kao Poglavica vatre. Da bih sudjelovao u ceremonijama
sa ivuim precima staze pejotla, Indijancima Huichol, preko arizonske
granice preao sam u Meksiko. Kad god sam imao priliku svojim sam se
tijelom, umom i srcem koristio kao laboratorijem za eksperimente za

7
poticanje svjesnosti sadanjeg trenutka, a svojim ivotnim iskustvima kao
podrujem na kojem sam prouavao
posljedice. Radio sam s razliitim uiteljima i uio od njih te sam svaku
takozvanu iscjeliteljsku metodu iskuao na sebi.
Tijekom godina u meni se poeo razvijati sve snaniji osobni odnos prema
onome to sada nazivam Unutarnjom prisutnou. Postao sam svjestan da
svjesnost sadanjeg trenutka nije samo stanje Postojanja, nego samo
Postojanje. Svjesnost sadanjeg trenutka zapravo je Prisutnost. Spoznao sam
da su Postojanje i stanje Postojanja jedno te isto. Kad ovjek zakorai u
Postojanje, on to i postaje. Stoga je svjesnost sadanjeg trenutka stanje
postajanja. To je svjesnost koja ostvaruje svoj najpotpuniji potencijal.
Dok sad razmiljam o tome, moja osobna odiseja mogla bi se doimati
romantinom. Meutim, zbivanja su esto bila nejasna, a rijetko kad
jednostavna. U poetku nisam imao nikakvog uporita za razumijevanje
svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam posjedovao rjenik kojim bih drugima
mogao objasniti to to pokuavam postii. Iao sam korak po korak, slijedei
stazu koja mi se samo naizgled doimala smislenom. U brojnim prigodama
jako bih se zbunio i obeshrabrio. Ponekad bih posumnjao u vlastito mentalno
zdravlje. Na svu sreu, uvijek sam se ponovno uspijevao povezati s vlastitim
ciljem: povezao bih disanje i ponovno zaronio u svoju Unutarnju prisutnost,
to mi je prualo potvrdu i ohrabrenje. Tako bih se prisjetio da je moj cilj
zapravo posve jednostavan.
Tada to nisam mogao izraziti rijeima, ali sada mogu:
Kako bih mogao postajati sve prisutnijim i to tako da ostavim
trag za druge koji takoer ele biti prisutni u svojim ivotnim
iskustvima?
Tada nisam shvaao da sam, upustivi se u takvu potragu, zapravo u
konanici tragao za konkretnim postupkom. Meutim, sada jasno uviam da
su, kao posljedica moje namjere, moja kasnija ivotna iskustva na svjestan i
nesvjestan nain razotkrivala praktine metode, percepcijske instrumente i
znanje koji su danas evoluirali u Proces prisutnosti. Ideju postizanja
svjesnosti sadanjeg trenutka zapravo sam izvukao iz mentalnog carstva i
ukorijenio je u fizikom carstvu kao praktian ,metodiki postupak.
Godine 2002., nakon devetogodinjeg putovanja, vratio sam se kui u
Junoafriku Republiku, svjestan da sam okonao prvi korak svoje potrage.
Prikupio sam osnovne elemente za moan postupak koji bi i drugima
mogao omoguiti da pokrenu, odre i nastave prikupljati svjesnost
sadanjeg trenutka. Neto kasnije te iste godine, 15 godina nakon to sam
se sruio pokraj seoskog puta u Transkeiju2 2 Transkei, bivi bantustan, iii crna domovina,
u Junoafrikoj republici jedno od deset podruja predanih veinskom crnakom stanovnitvu tijekom 50-ih
godina 20. stoljea u okviru vladine politike aparthejda ili rasne segregacije (prim. prev.)
tijekom prvog napada Hortonovog sindroma, poeo sam svjesno ivjeti svoju
svrhu poduavajui druge ljude Procesu prisutnosti.

8
Sada, kad je Proces prisutnosti dostupan itateljima u ovoj knjizi,poduzeo
sam jo jedan znaajan korak na svome putovanju.
Bez obzira na broj pojedinaca kojima sam osobno pomogao dok su prolazili
Proces prisutnosti, kad god vidim to taj postupak prua svakome tko je
voljan zakoraiti u vlastitu emocionalnu provaliju, ispuni me duboko divljenje.
Proces prisutnosti rijedak je dragulj. Predstavlja unutranje dveri koje
svakoga od nas uvode u metodiki postupak za prevladavanje vanjskih
prepreka, onoga to nas odvaja od svima nama zajednikog doivljaja, a to je
naa Unutarnja prisutnost. Taj je proces poziv da zakoraimo na stazu koja
nas automatski vodi oslobaanju od nevidljivog zatvora nesvjesnog uma
rasprene panje. Mogu posvjedoiti da se svaka osoba koja se obavee da
e krenuti tim putem i stii na odredite doslovce ponovno raa u vlastitom
ivotu. Takvi ljudi postaju zagovornici samoga ivota i meu svojim obiteljima
i u svojoj zajednici kreu se kao donositelji mira.
Dok sam tijekom toga Procesa pomagao drugima i besplatno darivao svoje
spoznaje o umijeu pomaganja, postalo mi je jasno da nisam voljan prihvatiti
se poduavanja drugih koji bi tada mogli pomagati pri istom poslu. Smatram
da bi takav pristup razvoju ovakvoga rada doveo do razvodnjavanja i
pogrenog tumaenja metode te da bi se pretvorio u specijalizirani oblik
ostvarivanja prihoda, umjesto da ostane svima dostupan instrument buenja.
Vlastito me iskustvo nauilo da nas samo sam ivot moe pripremiti i
oboruati cjelovitou koja nam omoguuje da pomaemo drugima, a to se
postie tako to nas ivot poziva da budemo cjeloviti kako bismo ponajprije
pomogli samima sebi. Ni sve informacije svijeta ne mogu nadomjestiti stvarno
ivotno iskustvo. Stoga sam, umjesto da Proces prisutnosti preobrazim u
metodu koju bi prenosili obueni pomagai, odluio izravno ga predati svima
vama putem ove knjige. Tako ete ga uvijek imati uza se u njegovom
najistijem obliku. Proces prisutnosti je, stoga, promiljeno napisana i
predstavljena knjiga koja vam omoguuje da vi sami postanete pomaga na
vlastitom putovanju prema svjesnosti sadanjeg trenutka. Svatko tko se
pokuava probuditi iz nesvjesnog sna vremena moe se upoznati s mojim
radom samo plativi cijenu knjige, a ne i naknadu pomagau. Meutim,
preporuujem vam da tijekom ovog velianstvenog putovanja pomaete jedni
drugima te da si meusobno pruate potporu u za vas prikladnom obliku,
kakav god on bio. Beskrajno sam zahvalan svim uiteljima koji su mi izloili
svoja ivotna iskustva tako da sam uspio razotkriti ovaj dalekosean postupak.
Osobno smatram da Proces prisutnosti svakome omoguuje da iskusi mo
vlastite Unutarnje prisutnosti, a da ne mora koraati dugakom i tegobnom
stazom koju sam ja proao.
Sada mi je takoer jasno da biljni pripravci i rituali, iako mogu potaknuti
iskustvo ili sjeanje na svjesnost sadanjeg trenutka, predstavljaju vanjske
instrumente koji samo ukazuju na pravi put. Oni su putokazi, a ne sam put.
itavog sam ivota te vanjske instrumente,rituale, lijekove i posveene ljude
9
koji su se njima bavili prihvaao kao mone saveznike. Svjestan sam da su se
sudbinski nali na mome putu kako bi mi pomogli da se prisjetim onoga to je
mogue i onoga to je s vremenom zaboravljeno. Meutim, ne vjerujem da
oni predstavljaju sam put do odredita, jer se put krije u svakome od nas.
Iako vanjski rituali i ljekovite tvari uistinu potiu iskustvo svjesnosti sadanjeg
trenutka,nakon kratkog razdoblja njihov uinak gotovo potpuno nestaje.
Stoga ih oni ljudi koji se njima koriste kako bi zakoraili u stanje Postojanja
moraju neprestano ponavljati, a time se oslanjaju na vanjski svijet. Te im
metode svakako omoguuju duboke uvide, ali ne i popratna ivotna iskustva
potrebna za trajno zadravanje uvida u svojoj svijesti. Na taj su nain
potencijalno korisne, ali i navode na krivi put. Smatram da se stvarno i trajno
iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka, kako bi se odralo, mora postii na
prirodan nain i u vlastitoj nutrini, putem svjesnog i trijeznog jaanja i
primjene osobne unutranje volje i discipline.
Postizanje svjesnosti sadanjeg trenutka predstavlja nain ivota, a ne
jednokratni i kratkotrajni uitak. To je putovanje, a ne odredite.
Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to pred nama otvara put kojim se
moemo vratiti izvornom stanju spontane radosti i stvaralatva, jer ne
zahtijeva umjetne instrumente ili vanjske aktivnosti, ceremonije, rituale,
dogme ili sustave uvjerenja. Potrebna je samo svjesna i disciplinirana
upotreba panje i namjere. Doivljaj Procesa automatski pokree unutarnje
instrumente koji su nam svima zajedniki, omoguujui nam da prikupimo
ono to ovoga trenutka smatram najdragocjenijim i najrjeim na naem
planetu: svjesnost sadanjeg trenutka. Zahvaljujui ovoj knjizi to iskustvo
sada moemo postii u okviru svog svakodnevnog ivota, ne izlaui se
opasnostima, bez obzira na to gdje se nalazimo u tom ubrzanom obrascu
ivljenja ili kakav nam je poloaj. To iskustvo ni na koji nain ne zahtijeva
odvajanje od mjesta koje nam je dodijelila sudbina.
Proces prisutnosti nas uz to upoznaje s idejom koja je posve strana
vanjskome svijetu promjenjivih uvjeta: da mo nae Unutarnje prisutnosti
ne poznaje nikakve prepreke. Osobno sam se uvjerio da Proces uspjeno
razrjeava depresiju, rak, fobije, ovisnost o drogama i alkoholu, tugu,bijes,
strah, alergije, nedostatke i mnoge druge vanjske pokazatelje unutarnje
neravnotee. Takoer ubrzava oporavak od tjelesnih ozljeda,poboljava
sportske i stvaralake sposobnosti te oivljuje duhovne aktivnosti od joge do
meditacije. Taj mi Proces neprestano pokazuje da nas nae duboko potisnute
emocionalne tegobe na nesvjestan nain odvajaju od sadanjeg trenutka u
ivotnom iskustvu te da mentalna stanja uma uzrokovana tim odvajanjem
vode do fizikih oitovanja neravnotee koja se pretvaraju u simptome bolesti.
Proces prisutnosti u svojoj je sutini put koji nam omoguuje da se
oslobodimo emocionalnih blokada i integriramo ih. Stoga je to putovanje
prema naem emocionalnom rastu, put svjesnog odrastanja.

10
Razvijanje svjesnosti sadanjeg trenutka stvarno je i intenzivno putovanje
ispunjeno zadovoljstvom i naizgled posve neogranieno. Ono potie nain
Postojanja koji nam omoguuje da ivimo svjesno, a ne da samo reagiramo
na ono to ivot donese. Automatski nas vodi prema onome to nam je
zajedniko, a ne prema onome to nas razdvaja. No, sve dok svjesnost
sadanjeg trenutka ne osjetimo na svjestan nain, ona predstavlja stvarnost
skrivenu svjetovnim zahtjevima i ometanjima vanjskoga svijeta. Svjesnost o
Unutarnjoj prisutnosti najrjee je blago na svijetu koji nas i svjesno i
nesvjesno porobljava prividnom mentalnom paradigmom to je nazivamo
vremenom.
U svijetu u kojemu danas ivimo svjesnost sadanjeg trenutka predstavlja
nepoznatu zemlju, ali i uvijek otvorene dveri osobnog osloboenja. Poput
vas, i ja sam tek znatieljni istraiva tog nepoznatog unutarnjeg kontinenta.
Ne samo to je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka u naem ivotnom
iskustvu najvei dar koji moemo pokloniti sebi, ono je istodobno i na
najodgovorniji doprinos ovjeanstvu. Kad zakoraimo u to iskustvo,
postajemo jedno s njim.
Proces prisutnosti predstavlja poziv za svjesno buenje moi naeBoanske
prisutnosti. Ta prilika nije sredstvo za ostvarenje nekog cilja, nego je dar koji
nam omoguuje da preobrazimo itavu svoju ivotnu percepciju. Stoga ne
smijemo uriti. Prema tom se iskustvu ne smijemo odnositi kao prema
zadatku kojega moramo obaviti kako bismo nekamo stigli. Sve ono za ime
tragamo ve nas je pronalo. Ve eka u naoj unutranjosti. Proces
prisutnosti prilika je da iskusimo osobnu potvrdu te istine.
Uspjeno sam razrijeio nesvjesno emocionalno stanje koje se oitovalo u
obliku tegobne bolesti. To sam postigao zakoraivi u blizak odnos s
Unutarnjom prisutnou. Ta ista svemona Prisutnost prebiva i u vama i
strpljivo eka da blagoslovi kvalitetu itavog vaeg ivotnog iskustva.
Hvala vam to sami sebi poklanjate taj prekrasan dar.
Srdaan pozdrav, Michael

11
to je svjesnost sadanjeg trenutka?
Svjesnost sadanjeg trenutka stanje je Postojanja, a ne neto to mi inimo.
Stoga je lake rei to nije, nego to jest. Pouzdan pokazatelj da smo
zakoraili u svjesnost sadanjeg trenutka je to to je nae ivotno iskustvo,
bez obzira na to kakvo izgledalo izvana u bilo kojem trenutku, iznutra proeto
dubokom zahvalnou. Ta se zahvalnost ne temelji na usporeivanju. To nije
zahvalnost koju osjeamo samo stoga to nam se ivot odvija upravo onako
kako mi to elimo ili stoga to nam sve ide od ruke. To je zahvalnost zbog
poziva, zbog putovanja, zbog dara samog ivota. To je zahvalnost koja se ne
temelji na konkretnim razlozima. Zahvalnost je jedinstven pokazatelj koliko
smo prisutni u svom ivotnom iskustvu. Ako ne osjeamo zahvalnost za to to
smo ivi, to je stoga to smo odlutali od sadanjeg trenutka u prividno
mentalno podruje koje nazivamo vremenom.
Malo je ljudi koji su u stanju biti prisutni u svom ivotnom iskustvu, jer smo
se svi rodili u kulturi koja postoji u svijetu vremena. To je prokletstvo onoga
to nazivamo civilizacijom. udjeli smo za napretkom, ali napredak nas u
veini sluajeva vodi do takvog ustrojstva ivota u kojemu ne moramo biti
prisutni dok se odvija. to nam ivot postaje automatiziraniji, to se manje
bavimo umijeem ivota.
Teko je biti zahvalan u svijetu vremena, jer se ini da se nita ne odvija
onako kako bi se po naem miljenju trebalo odvijati. alimo za prolou,
vjerujui da e nam u budunosti biti bolje, dok sadanji trenutak smatramo
dogaajem kojeg moramo promijeniti. Stoga u svakom trenutku razmiljamo
o onome to nije bilo dobro u prolosti i u mislima planiramo promjene koje
moramo postii kako bismo naposljetku postigli stanje mira i ispunjenja
kojemu teimo. Budui da takve prilagodbe nau pozornost neprestano
usmjeravaju u nekakvu velianstvenu budunost,zaboravili smo kako danas
moemo stii do bilo kakve smislene prekretnice. Zbog toga je svijet u
kojemu sada ivimo, kao i sve to on obuhvaa, samo sredstvo za postizanje
nekog cilja.
Takav nam se nain ivota doima normalnim.Doima se normalnim,jer
nemamo pristupa drukijem iskustvu svijeta koji se kvalitativno razlikuje od
onoga u kojemu ivimo. Nemamo drukije iskustvo s kojim bismo mogli
usporeivati ovo sadanje.
ivei na taj nain neprestano preskaemo sadanji trenutak. Iako je prolost
nestala i ne moemo je promijeniti, a budunost se jo nije ostvarila,ipak se
mentalno bavimo tim prividnim trenucima, umjesto da se potpuno posvetimo
jedinom trenutku u kojemu uvijek boravimo te da ga iskusimo.
Budui da po navici prebivamo u mentalnom stanju koje nam omoguuje da
razmiljamo i projiciramo panju u te prividne trenutke, potpuno proputamo
stvarna fizika i emocionalna iskustva koja nam se dogaaju ovoga trenutka.

12
Gotovo potpuno zanemarujemo jedini trenutak koji sadri ivotnost i puninu
onoga to ivot uistinu jest. Mislimo da ivimo, ali to zapravo nije tono. Mi
samo postojimo. Mislimo da se kreemo, ali se zapravo vrtimo u krugu.
Potpuno smo se posvetili mentalnim stanjima i rtvujemo im iskustva fizike
prisutnosti i emocionalne ravnotee. Shodno tome, mentalno nam je stanje,
koliko god mi vjerovali da je napredno, optereeno zbunjenou.
Toliko smo navikli na to stanje ne-postojanja da nam se ini savreno
prirodnim. Teimo upravo takvom stanju. No, ono nije prirodno, jer ne
poznaje ni ravnoteu niti sklad. Toga smo svjesni, jer usred tih mentalnih
skokova svi osjeamo da neto nije kako treba biti. Nedostatak spokojstva
koje osjeamo u svojoj nutrini odraava se kao neprestani kaos koji
doivljavamo u svojim vanjskim ivotnim iskustvima. Nedostatak unutarnjeg
mira takoer se odraava i u nainu na koji uvijek ustuknemo od svakog
iskustva nepokretnosti ili tiine. Krilatica ovoga doba glasi: Sto vie buke, to
vie kretanja.
Ne znamo to je to to nam nedostaje, jer se ne moemo sjetiti to smo to
izgubili. Ne moemo to ni pronai, jer ga traimo u slikama prolosti i u
naziranju budunosti. Nae ponaanje ispunjeno nezasitnim potrebama i
eljama svjedoi o ispraznosti koju ne moe ispuniti na trenutani pristup
ivotu. U svojoj oajnikoj potrazi za mirom prevrnuli smo svaki dio ovog
planeta. No, nikakvo djelovanje ne ispunjava mirom nae stanje Postojanja,
jer smo odavno zaboravili da mir ne moemo pronai u djelovanju. Ne
moemo ga prisilno ostvariti niti mehaniki postaviti. Stanje unutranjeg
nemira oituje se u obliku fizikih, mentalnih i emocionalnih simptoma
nelagode i bolesti. Bez obzira na to to uzimamo, bez obzira na to kamo
pobjegnemo u pokuaju da ga izbjegnemo, bez obzira na to kako se
odvajamo od njega svojim beskonanim djelovanjem, neprestano nam se ini
da je stvarno olakanje nadohvat ruke. Upravo kao to ljudsko bie lieno sna
neminovno doivi fiziki, mentalni i emocionalni slom, to to zanemarujemo
oazu svjesnosti sadanjeg trenutka jednako nas tako brzo vodi do iskustva
planetarne drutvene dezintegracije.
Proces prisutnosti pokuava ublaiti nau sudbinu, mentalno stanjeivljenja
u vremenu, neumoran bijeg od jueranjeg dana i neobuzdanu jurnjavu za
sutranjim, u kojem nema ni mira ni spokoja. Pomaui nam da shvatimo
kako je svatko od nas dospio u ovakav poloaj, istodobno nam prua
metodiki postupak i percepcijske metode koje nam omoguuju naputanje
tog privida. Dobacuje nam ue svjesnosti i daje snagu da se izvuemo iz
provalije zaokupljenosti prolou i budunou, kako bismo se mogli vratiti
na jedino vrsto, sigurno i mirno tlo: sadanji trenutak.
Proces prisutnosti u tome uspijeva osvjeujui izvornu Prisutnost koja je
naa istinska bit, potiui nas da svjesno ponemo razotkrivati neizvornu
la koju smo stvorili kako bismo se zatitili od straha, bijesa i tuge. Pokazuje
nam da svoje iskustvo svijeta moemo promijeniti samo ako se oslobodimo
13
percepcijskog virusa vremena te da je stoga oslobaanje od te mentalne
bolesti najuzvieniji oblik sluenja koji ovog trenutka moemo prihvatiti.
Iskustva koja stvaramo kako bismo se osjeali sigurno i prihvaeno u ovome
svijetu nisu naa istinska bit. Bez obzira na to to nam nosi budunost, jedini
trenutak koji za nas moe biti stvaran nema nikakve veze s jueranjim
danom ili s onim to bi se moglo dogoditi sutra. Sve dok nesvjesno reagiramo
na dogaaje u svojemu ivotu, ne uspijevamo uoiti to nam je pred nosom.
Prebivamo u nonoj mori vlastitog uma, bjeimo pred duhovima prolosti i
projiciranim utvarama budunosti. Ne bismo trebali tako ivjeti. To nije ivot.
Ono to ivot uistinu jest, ne moe biti obuhvaeno vremenom. Nae iskustvo
koje se temelji na vremenu pakao je izazvan naim osjetilima, okruen
reetkama naih nerazrijeenih strahova, bijesa i tuge. Nikamo nas ne vodi,
nikamo nas nije vodio i nikamo nas nee odvesti. Nita se ne dogaa u
vremenu. Mi samo mislimo da se neto zbiva.
Iako je to moda jedini oblik ivotnog iskustva kojeg smo trenutano svjesni,
dobra je vijest da to ipak nije jedino nama dostupno iskustvo.
Istodobno sa svijetom vremena postoji jo jedna paradigma. Nazivamo je
sadanji trenutak. Svjesni smo da postoji, jer svi za njime tragamo, iako
svjesno ne shvaamo da udimo upravo za time. Svi znamo da postoji, jer
su u njega zalazili majstori ena i duhovni uitelji svih stalea i uvjerenja, kao
i mnogo obinih ljudskih bia razliitih zanimanja, a mnogi i sada ive ondje.
Ovog trenutka na naem planetu postoji sve vea skupina ljudi koja ivi u
svjesnosti sadanjeg trenutka.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka dostupno nam je gdje god se nalazili.
Da bismo ga potaknuli nikamo ne moramo ii, niti se moramo uputati u
bilo kakvo vanjsko djelovanje. Meutim, ne moemo ga svjesno doivjeti
dok se nae nesvjesno vrsto dri za privid prolosti i budunosti.
Putovanje kroz Proces prisutnosti automatski aktivira nau sposobnost
svjesnog percepcijskog prelaska iz svijeta utemeljenog na vremenu, u
kojemu se sada nalazimo, u stanje Postojanja za kojim smo tragali u svom
beskonanom djelovanju. Pomae nam da bez napora zakoraimo na
udesnu stazu koja vodi prema sve iroj svjesnosti sadanjeg trenutka.
Pomae nam da ponovno usmjerimo pozornost i namjeru, da svjesno
pokrenemo vlastitu svijest prema sjaju nae Unutarnje prisutnosti koja
nas oekuje. Poziva nas da svjesno zakoraimo u sadanji trenutak svojega
ivota i da stoga prigrlimo stanje Postojanja u kojemu smo otvoreni
radosti, zdravlju i obilju, koji proimaju svaki trenutak ivota.
Svakoga nas trenutka okruuje radostan, zdrav ivot
ispunjen obiljem. ivot u vremenu nosi nas poput bujice
i baca nas ovamo-onamo.
Stoga nam ivot prolazi u borbi,
umjesto u primanju.
Svjesnost sadanjeg trenutka nije apstraktna ideja, nego iskustvo.
14
Nain Postojanja lien napora, koji predstavlja pravo svakog ljudskog
bia na ovome svijetu. Ostvarenje takve svjesnosti neminovna je posljedica
nae ubrzane evolucije. Ovog trenutka sve koji su voljni poziva
da primimo njegove blagoslove. Svakoga od nas doziva tihim glasom:
Zastani! Nema kamo ii, nema to raditi, ali moe biti! To je poziv,
to je putovanje, to je dar koji nam prua Proces prisutnosti.
to je, dakle, svjesnost sadanjeg trenutka? To je stanje Postojanja u
kojemu bez ikakva napora prihvaamo izvornu i boansku prisutnost, to
mi i jesmo, u svakom trenutku koji nam je Bog darovao, kako bismo svjesno
mogli odgovarati na svako iskustvo koje nas zadesi. Ako to postignemo,
odgovor e uvijek biti isti: zahvalnost; bujica zahvalnosti koja odnosi sve
nae privide. Dok ivimo u vremenu moe nam se uiniti da je naporno
i komplicirano postii takvo stanje. No, taj je proces posve nenaporan i
prirodan, jer je svjesnost sadanjeg trenutka pravo koje smo dobili roenjem.
Razmetni sin vraa se kroz vrata kraljevstva svjesnosti. Tei je bio
pokuaj traganja za onim to nismo ni znali da smo izgubili. Najbolja od
svega je spoznaja da nas je ono to smo traili ve pronalo.

Prvi dio
Usklaivanje procesom
Ova je knjiga ustrojena tako da podrava iskustvo koje sam nazvao
Proces prisutnosti. Dok je itamo, tekst nas polako uvodi u proces,
poziva nas da ga iskusimo i, konano, postupno nas izvodi iz njega u
njime preobraeno ivotno iskustvo. Proces prisutnosti je, stoga, knjiga
usmjerena na svjesno pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad
dovrite putovanje bit ete u stanju sami sebi pomagati tijekom vlastitog
trajnog putovanja u svjesnost sadanjeg trenutka. Takoer ete se
ponovno povezati s onim vidom svog Postojanja koji e vam uvijek biti
na raspolaganju i voditi vas. Stoga ete se osloboditi potrebe da takvu
pomo traite izvana. U tome smislu Proces prisutnosti predstavlja instrument
osloboenja.
Proces prisutnosti je putovanje prema vlastitoj nutrini koje namjerno
i svjesno odabiremo. To e nas putovanje povesti kroz zaboravljene
uspomene u nepoznata emocionalna podruja koja zbog toga u poetku
moemo smatrati neugodnima. Putovanje je osmiljeno da nam uspjeno
omogui da zakoraimo s onu stranu potisnutog straha, bijesa i tuge
koja prodire u naa ivotna iskustva. Unutarnje podruje u koje emo
zakoraiti u poetku nam se moe uiniti stranim, ali to je samo zaboravljen
krajolik kroz koji moramo proi da bismo se uspjeno ponovno
sjedinili sa svojom bezazlenou, svojom spontanom radou i svojim
uroenim, stvaralatvom. Proces prisutnosti je staza koja nas uspjeno
vodi na putovanje onkraj unutarnjih ruevina prolosti, kako bismo se

15
mogli vratiti u samo sredite svoje Unutarnje prisutnosti.
Iako nam se moe uiniti da putujemo sami, to nije tako i nikada ne
moe biti tako. Prvi dio ove knjige namjerno je osmiljen kako bi nas
pripremio za tu spoznaju. Napisan je da bi potaknuo odnos s naim
Unutarnjim pomagaem. Iako ovog trenutka moda i ne znamo kamo
idemo ili kako emo onamo stii, jedan dio naeg Bia to ipak zna. Postoji
dio naeg Bia koji zna sve. To je onaj dio koji nas je doveo do poetka ove
staze to vodi u nau vlastitu unutranjost. Taj izvorni dio naega Bia,
koji nazivamo Unutarnjom prisutnou, zna za ime uistinu tragamo i
to nam je potrebno da svjesno doemo do tog otkria. Najbolji nam je
prijatelj, najbliskiji drug, na junak i poasni straar. Nosi nau zastavu
i nae zalihe. Oduevljeno nas alje na put i ekat e nas s radosnom
dobrodolicom u trenutku kad postignemo ispunjenje.
Prvi dio Procesa prisutnosti automatski nas osnauje kako bismo mogli
prihvatiti poruke koje dolaze od nae Unutarnje prisutnosti. Poduava
nas razumijevanju jezika izvornosti kojim je taj Proces ispisan. U tom
postupku nema nikakvih potekoa, jer itanjem automatski uimo sve
to trebamo znati o komunikaciji sa svojim Unutarnjim pomagaem.
Potrebno je samo ne uriti, paljivo itati i dopustiti informacijama da
nam se polako slegnu. Nije prijeko potrebno zapisivati biljeke ili svjesno
pamtiti bilo koji dio teksta. Meutim, tijekom mirnih trenutaka, kad ino
oputeni i spremni prihvatiti poruke, korisno je razmiljati o onome to smo
proitali. Ako u bilo kojem trenutku imamo osjeaj da smo preoptereeni,
to je znak da moramo odloiti knjigu kako bismo integrirali proitano.
U ovom kontekstu integrirati znai ostaviti sebi dovoljno vremena i
prostora u emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu kako bismo proradili
proitano ili iskustva koja je tekst u nama pokrenuo, kako bismo iz
njega mogli izvui mudrost. U drugom dijelu ove knjige, pod naslovom
Integrativni pristup, detaljnije emo raspravljati o predmetu integracije
i o tome kako je on ukljuen u pristup Procesu prisutnosti.
Procesu prisutnosti moemo pristupiti na dvije razine, uvodnoj i
iskustvenoj. Prvi dio ove knjige ima osobito vanu ulogu utoliko to nam
pomae da donesemo utemeljenu odluku o razini koja je za nas najprikladnija.
Uz to to nam prua priliku da odluimo, prvi dio nas takoer
poinje povezivati sa sveobuhvatnim namjerama Procesa prisutnosti.
Odreuje nam namjeru.
Usmjerava -pozornost.
Upoznaje nas s Unutarnjim vodiem.
Otvara nam vrata i ukazuje na put.
Priprema nas i jami nam uspjeh.
Ritam ponovnog osnaenja
Proces prisutnosti nije samo knjiga, nego iskustvo svjesnosti sadanjeg
trenutka predoeno u- obliku knjige. Zbog toga je napisana i ustrojena
16
na moda neuobiajen nain. Iako zaokuplja um kao instrument
koji nam pomae pri pokretanju svjesnosti sadanjeg trenutka, nije
napisana za njega. Um koji razmilja nikada ne moe iskusiti svjesnost
sadanjeg trenutka, jer djeluje samo u okviru paradigme utemeljene na
vremenu. Kad uistinu zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, gubitak
misli bit e jedan od pokazatelja da se to uistinu dogodilo. Meutim,
budui da smo postali sluge vlastitoga uma, umjesto da on slui nama,
postizanje unutarnje tiine i smirenosti zahtijeva promiljeni postupak
ukidanja djelovanja. Proces prisutnosti upravo to i jest: proces
ukidanja djelovanja. Zbog toga bi vam se tijek ovoga teksta mogao initi
posve neuobiajenim.
Um koji razmilja i ego kojega on podrava ponekad se mogu usprotiviti
tijeku teksta. Mogu nam rei: Tu se sve ponavlja. To je ve napisano i
detaljno objanjeno, pa zato onda ponovno prolaziti kroz iste stvari? Zar
autor smatra da smo neinteligentni? Budui da se kod uma koji razmilja
uvijek radi o razumijevanju, mogao bi tako reagirati na tekst. Kad
povjeruje da je neto ve shvatio, uvrijedi se ili mu je dosadno ako se ista
tema ponavlja, osobito ako se ponavlja na posve isti nain. Um koji razmilja
ne uoava nijednu drugu svrhu informacija osim njihove instrumentalne uloge
razumijevanja ili analize. No, informacije sadrane u ovoj knjizi posjeduju
dublje, svrhovitije dimenzije nego to je puka pomo pri razumijevanju.
Jedna od tih dimenzija je i u tome to nam informacije s ovih stranica
takoer omoguuju da se blago uskladimo s ritmom ovog posve zakuastog
postupka.
Kad se um koji razmilja susretne s nekom knjigom, automatski
pretpostavlja da je napisana za njega. Stoga bi elio da svaka reenica bude
nova i uzbudljiva, da svako poglavlje zavri s napetou. udi za
neprestanom promjenom i ovisan je o njoj. eli se zabaviti. Ne moe
podnijeti tiinu i mir koji pripadaju svim ciklikim iskustvima, osobito dubini
tiine i mira iz koje izranja ova knjiga i u koje nas poziva. Za um koji
razmilja ciklusi su besmislena ponavljanja. Zbog toga um ne moe sjediti
na plai i mirno promatrati beskonane valove. Niti moe uivati u tiini
Suneva zalaska. Ne moe uivati u nepokretnosti stabla. Kad ugleda jedan
val, jedan zalazak ili jedno stablo, vjeruje da ih je vidio sve. Ponavljanje ga
ljuti i tjera ga da kae: Kakav je smisao u ponavljanju? Na taj nain
reagira usprkos injenici da su misli kojima se bavi najee uistinu
besmisleni ciklusi ponavljanja. Um koji razmilja udi za bukom,
kretanjem, uzbuenjem, neprestanom promjenom i onome to smatra
novinom. No, ivot u svojoj najskrivenijoj biti uope nije nov. ivot je
uvijek onakav kakav je oduvijek bio i nikada nee odstupiti od svoje najdublje
istine. U tom smislu ivot je na ovome svijetu beskonana nepokretnost i
tiina koja u skladu s plimom neprestanih ciklusa poprima oblik i naputa ga.

17
Ti ciklusi se ne ponavljaju, nego predstavljaju osnaenje. U ovome
pojavnome svijetu predstavljaju sam ritam Postojanja.
To je kvaliteta svjesnosti koju bismo trebali odravati dok itamo 0 Procesu
prisutnosti. Ono to na misaoni um u tekstu knjige doivljava kao
ponavljanje zapravo je osnaenje. To je postupno buenje ritma
svjesnosti sadanjeg trenutka. Ovaj tekst nije napisan kako bi pruio zabavu
misaonom umu. Um nam u ovome sluaju moe samo pomoi dok itamo i
omoguiti nam da u mentalnom smislu prihvatimo informacije kako bismo ih
mogli asimilirati u tkanje svojih fizikih i emocionalnih iskustava.
Kad proitamo knjigu, bit e nam jasnije zato je tekst tako ustrojen i zato
se neke informacije cikliki ponavljaju na stranicama koje itamo. Meutim,
bilo bi korisno shvatiti namjere koje se kriju iza ustrojstva teksta prije nego
to ga ponemo itati. Tako emo smiriti misaoni um i zatiti se od njegove
sklonosti dosaivanju ili ljutnji.
Kao to sam ve rekao, tekst Procesa prisutnosti osmiljen je kako bi
pokrenuo postupak koji e nam omoguiti rastvaranje lanih percepcija koje
skrivaju nau Unutarnju prisutnost od svijesti. Kad se proces jednom pokrene,
on uzrokuje pomake u percepciji, a stoga i promjenu kvalitete naega
ivotnog iskustva.Ono nesvjesno u nama poinje izranjati u svjesni dio svijesti.
Dok nesvjesno izranja, moraju nam se ponavljati neke informacije kako bismo
ostali svjesni da se i treba dogaati ono to se dogaa. Tekst e uz to
postupno poticati svjesnost o naem djejem ja, vidu naega Postojanja
kojeg smo automatski odbacili kad smo iskoraili iz djetinjstva. Dok taj na
dio izranja u svijest kako bi se iscijelio, moraju nam se ponavljati neke
informacije kako bi nae djeje ja bilo sigurno da je posve bezopasno
pridruiti nam se u Sadanjem trenutku naeg sadanjeg ivotnog iskustva.
Tekst se stoga ne obraa samo onome dijelu nas koji svjesno okree ove
stranice. Istodobno se obraa i naem djejem ja, kao i drugim vidovima
nae svijesti kojih jo nismo svjesni. Djeci je takvo ohrabrenje potrebno, kao i
nesvjesnom koje jo prebiva u nama kad odrastemo.
Ustrojstvo teksta takoer uzima u obzir i injenicu da nam Proces prisutnosti
prua dvije razine s kojih moemo pristupiti iskustvu svjesnosti sadanjeg
trenutka. Na prvu razinu ulazimo itanjem teksta. Druga razina ulaska
obuhvaa iskustveni postupak koji se postupno odvija tijekom jedanaest
tjedana ili due. Ono to nam se moe initi kao ponavljanje dok jednostavno
itamo cijeli tekst do kraja ni u kom se sluaju nee initi takvim ako
odvojimo 77 ili vie dana da dovrimo Proces. Ponavljanje u takvim
okolnostima slui osnaenju. Ono je ritam nae poviene svjesnosti.
Ova je knjiga rijeka informacija koje aktiviraju iskustvo i nosi nas prema
vjenom oceanu svjesnosti sadanjeg trenutka. Ponekad tee polagano,
ponekad bujica ubrzava, a ponekad nam se ini da plovimo pokraj istih obala.
No, tekst je namjerno tako napisan kako bi nas sigurno i polako odveo s onu
stranu uma koji razmilja, u zagrljaj posveene tiine i mirnoe iz kojih
18
izvire sveukupan ivot.
Stoga bi bilo dobro da knjigu itate otvorena uma i da strpljivo prihvatite
nain na koji je napisana. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali
neke dijelove. Nikome ne bi bilo od koristi kad bismo preskakali neke reenice
ili odlomke samo zato to ih um koji razmilja smatra besmislenim
ponavljanjem. Informacije u ovoj knjizi namjerno su prikazane slojevito i
posebnim redom vanosti. Napisane su u obliku iji je cilj pripremiti nas da
unesemo velike promjene u kvalitetu naeg ivotnog iskustva bez pomoi
vanjskih pomagaa. Stoga tekstu trebamo pristupiti zrelo i odgovorno.
Pridravajui se jednostavnih uputa, itajui stranicu za stranicom, korak po
korak, iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, polako emo proistiti svoja
opaanja i svjesnost sadanjeg trenutka trajno unijeti u svaki djeli ivota.

Usklaivanje namjere
Namjera Procesa prisutnosti je pokretanje svjesnosti sadanjeg trenutka,
neograniene moi i mogunosti nae Unutarnje prisutnosti. Naa Unutarnja
prisutnost ne poznaje razliite stupnjeve teine i stoga nas pokretanje
takvoga stanja Postojanja osnauje da svjesno proradimo prirodu svakog
neintegriranog ivotnog iskustva. Meutim, stvarnost Unutarnje prisutnosti i
svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo pronai u idejama, niti ih idejama
moemo procjenjivati. Nitko nam ih drugi ne moe objasniti. Prije nego to
ponemo shvaati to uope znai rije Prisutnost,moramo je iskusiti na
vlastitoj koi. Stoga je itava ova knjiga poziv da doivimo takvo iskustvo, da
otvorimo vrata i sami zakoraimo u takvo stanje Postojanja, kako bismo na
temelju vlastitog iskustva shvatili kakav dar uistinu predstavlja svjesnost
sadanjeg trenutka.
Nije nimalo vano jesu li informacije u ovoj knjizi tone ili nisu.Vano je samo
hoe li iskustvo potaknuto itanjem i primjenjivanjem tih informacija poeti
usmjeravati nau pozornost s iskustava utemeljenih u vremenu na svjesnost
sadanjeg trenutka. Rijei koje majka pjevui kao uspavanku tek roenom
djetetu posve su nevane, jer ih dijete ionako ne razumije. Uspjenost
uspavanke moe se mjeriti samo po tome je li njen emocionalni sadraj
uznemireno dijete uljuljao u san. Na isti nain tekst ove knjige moe se
procjenjivati tek ako se upitamo je li uspjeno potaknuo iskustva koja nas
vode svjesnosti sadanjeg trenutka.
Kad uemo u Proces prisutnosti, istovremeno se obvezujemo da emo i
dovriti putovanje. Takvu obvezu moramo bezuvjetno preuzeti, jer ne znamo
to je tono Proces prisutnosti sve dok ne stignemo do njegovog kraja. Prvi
dio ove knjige paljivo je osmiljen da nam prui ohrabrenje i neophodne
informacije na temelju kojih bismo mogli preuzeti takvu obvezu.

19
Vei je dio ovoga putovanja osmiljen tako da nas dovede do onih mjesta u
nama koja nam moda jo nisu poznata te da nas provede kroz njih. Stoga
emo neminovno doivjeti iskustva u kojima e nam se initi da ne znamo
kamo smo se uputili ili da ne razumijemo to nam se dogaa. To je normalno.
Tako i treba biti. Tijekom Procesa prisutnosti u tim trenucima neznanja
dolazi do ubrzanog osobnog rasta. ak i kad stignemo na kraj putovanja,
moda e nam biti teko drugoj osobi objasniti to se dogodilo. I to je
normalno, jer vei dio putovanja odvija se na podruju srca, a ne uma.
Meutim, kad stignemo na odredite, nimalo neemo sumnjati da je to
iskustvo jedan od najdragocjenijih darova ljubavi koje smo sami sebi poklonili.
U ivotu automatski rastemo uzimanjem pravilne ili prikladne prehrane.
Kad zakoraimo u prvo kolsko iskustvo potreban je i mentalni rast. No,
emocionalni razvoj, koji najee poinje naglo usporavati negdje u sedmoj
godini, ne dobiva stvarnu pozornost dok odrastamo. Ljudi su dokazali da
su iznimno prilagodljivi u fizikom smislu. U posljednjih stotinu godina
postali smo i divovi uma, ali tuno je to smo u emocionalnom smislu sve
slabiji. Uznemirenost u svijetu u kojemu danas ivimo svjedoi da na svijet
predstavlja igralite emocionalno nezrelih ljudi. Putovanje u koje se uputamo
u Procesu prisutnosti stoga je u svojoj biti ostvarenje emocionalnog rasta
putem ponovnog buenja fizike prisutnosti i umne jasnoe.
Fizika je prisutnost iskustvo do kojega dolazi dok uimo kako zadrati svijest
u fizikome tijelu. Veina ljudi vjeruje da prebivamo u tijelu, ali to nije tono.
Da bismo razmiljali o prolosti ili budunosti moramo zakoraiti u mentalno
carstvo, a ono nije ogranieno na fiziki mozak. iri se u skladu sa irenjem
naih misli. Ako razmiljamo o prijatelju u drugoj zemlji ili prebiremo
uspomene na posljednji zajedniki susret, pretpostavljamo da smo i dalje u
svome tijelu, ali zapravo nismo.
Nalazimo se ondje gdje nam je usmjerena pozornost. Ni u kom sluaju nismo
fiziki prisutni. Moda nam se neto dogaa pred oima, ali dok smo
izgubljeni u mislima, to uope ne primjeujemo. Fiziki smo prisutni samo
kad svjesno postignemo svjesnost sadanjeg trenutka. Fiziko je tijelo posve
prisutno, iako odraava naa prola iskustva i projekcije budunosti.
Posve je prisutno u svom djelovanju. Srce kuca samo u Sadanjem trenutku.
Kad iskusimo fiziku prisutnost, osjeamo kucanje vlastitog srca. Tome se
iskustvu najvie pribliavamo sluajno, neposredno prije neke nesree ili kad
se iznenada uplaimo. Nekoliko trenutaka nakon takvog iskustva svjesnost u
potpunosti obuhvaa nae tijelo te osjeamo kako nam krv juri kroz ile, a
srce snano udara u prsima. Meutim, ako ivimo u mentalnome carstvu
kojeg nazivamo vremenom, tada nismo ni svjesni da imamo srce, a kamoli
da bismo ga uli ili osjetili. Stoga Proces prisutnosti poinje tako to nam
pomae da postignemo fiziku prisutnost,ili sposobnost da svoju svjesnost
poinjemo sidriti u vlastitom fizikom tijelu.

20
Sljedei su koraci postizanje mentalne jasnoe i emocionalne uravnoteenosti.
Postizanje fizike prisutnosti, mentalne jasnoe i emocionalne ravnotee
predstavlja postupak koji uinkovito potie emocionalni rast.
Kasnije emo detaljno istraiti zato je namjera za poticanje emocionalnog
rasta jedini prirodni nain na koji moemo poeti razrjeavati simptome
fizike i mentalne neravnotee.
Emocionalni rast predstavlja jedno od najizazovnijih postignua u ovome
svijetu, jer mu ljudi koji nas okruuju rijetko kad podravaju, a jo rjee ga
razumiju. Iako je svrha uputa koje dobivamo tijekom ovoga putovanja u tome
da nam to zahtjevno iskustvo bude to jednostavnije, svrha samoga
putovanja nije u tome da bude jednostavno ili da se dobro osjeamo od
samoga poetka. Kad otupimo u emocionalnom smislu, tada kaemo da se
osjeamo dobro, lijepo, fino, super i sjajno. Tijekom ovoga
iskustva vlastiti napredak ne bismo trebali procjenjivati po tome koliko se
dobro osjeamo.
Proces prisutnosti nas potie da se prisjetimo kako da se osjeamo
stvarnima. Osjeaj stvarnosti u poetku moe obuhvaati i doivljaj
potisnutih emocionalnih stanja kao to su strah, bijes i tuga. Proces
prisutnosti nam pomae da blago pristupimo svojim potisnutim emocijama
koje inae ne bismo eljeli priznati. Tijekom Procesa namjerno doputamo da
se to dogodi, jer su potisnute emocije nesvjestan uzrok postupaka i iskustava
koji nam sada nisu korisni. Kad pristupimo tim potisnutim emocijama i
otpustimo njihov negativan naboj, automatski poinjemo vraati ravnoteu
kvaliteti svih ivotnih iskustava.
U okviru ovoga Procesa iskustveno emo shvatiti zato se moramo posvetiti
zadatku emocionalnog rasta, ak i ako nismo sposobni shvatiti zbog ega je
to prijeko potrebno. Kao to emo otkriti, mentalno razumijevanje rijetko je
kad dio emocionalne integracije. Poput svih putovanja koja vode u nepoznato,
gdje smo bili i zato su se neki dogaaji morali dogoditi, moi emo shvatiti
tek kad stignemo na odredite i promislimo o putovanju.
Tijekom itavog Procesa prisutnosti rije emocija koristim kao istoznanicu
za energiju u kretanju. Da bismo se emocionalno razvijali najprije je
potrebno da se oslobodimo svojih potisnutih i blokiranih emocija, a onda
trebamo nauiti kako odgovorno usmjeravati tu osloboenu energiju kako bi
poboljala kvalitetu svih naih ivotnih iskustava. Da bismo to postigli nauit
emo nekoliko jednostavnih, ali vanih percepcijskih metoda koje e nas do
kraja ivota, bez obzira na sve, usmjeravati prema radosnim i izvornim
iskustvima. Proces prisutnosti ne mijenja ono tko i to jesmo. To nije mogue.
U njemu je rije o oslobaanju od vezanosti za vlastiti umjetan identitet, tako
da se postupno moemo vratiti svjesnosti izvorne Prisutnosti.Rije je o
prelasku od lai prema Prisutnosti. Rije je o svjesnom povezivanju s onim
vidom naega Bia koji se nikada ne mijenja te o izraavanju potovanja
prema tom uvijek prisutnom vidu naega Bia. Ne trebamo postati neto
21
drugo ili netko drugi,nego se prisjeamo i proivljavamo tko i to uistinu
jesmo i to smo oduvijek bili.
U Procesu prisutnosti nije rije o promjeni onoga to su zvijezde upisale na
naem elu, rukama i nogama, nego o buenju potpuno cjelovitog
potencijala svakoga trenutka koji je sudbina unaprijed odredila. Rije je o
tome da poinjemo odgovarati na svoj ivot dok se ovoga trenutka odvija
pred nama, a ne o tome da reagiramo na njega kao da se trebalo dogoditi
neto drugo. Namjera je Procesa prisutnosti razotkriti nam kako naa
pogrena elja za mijenjanjem onoga to nam se u bilo kojem trenutku
dogaa najee proizlazi iz nae nesposobnosti da budemo potpuno prisutni
i da u potpunosti uivamo u svom udesnom ivotnom iskustvu onakvom
kakvo ono jest ovoga trenutka.
Proces prisutnosti u nama budi svjesnost kako je u naravi naega odnosa
prema onome to nam se ovoga trenutka dogaa da posijemo sjeme onoga
to e se tek dogoditi onkraj granica trenutanog ivotnog iskustva. Taj nam
proces pomae da uvidimo kako je kvaliteta sjemena koje sijemo u bilo kojem
trenutku svaki put drukija u skladu s naom odlukom jesmo li odabrali
reagirati na svoja iskustva ili odgovarati na njih.
Kad reagiramo na iskustva to znai da odluke donosimo na temelju onoga to
mislimo da nam se dogodilo juer i to e nam se dogoditi sutra. Na iskustva
odgovaramo kad odluke temeljimo na onome to nam se dogaa upravo
ovoga trenutka, upravo ovdje, a to moemo tek kad se oduimo od
postupaka i sustava uvjerenja koja nas tjeraju da reagiramo. Proces
prisutnosti pomae nam u tom oduavanju.
U Procesu prisutnosti nema pogreaka, jer je rije o individualnom putovanju
na koje nas pokree predanost, znatielja i namjera. Ne moemo ga iskusiti
umjesto nekog drugog ili zbog nekog drugog. Poticanje svjesnosti sadanjeg
trenutka podrazumijeva individualnu odgovornost. Stoga je to iskustvo po
samoj svojoj naravi zatieno od usporedbe ili prosuivanja.
Proces prisutnosti nije sredstvo za bilo kakvu svrhu, nego nastavak ivotnog
putovanja u koje smo se ve upustili prema biti vlastite svjesnosti sadanjeg
trenutka. Kad se otputimo na ovaj dio naega ivotnog putovanja,moemo se
obvezati da emo, bez obzira na sve, svjesno pratiti vlastiti emocionalni
razvoj do kraja svojih ivotnih iskustava. Zaponimo jasnom namjerom da
pokrenemo Proces prisutnosti. Bilo bi dobro da na trenutak ostanemo mirni i
paljivo razmotrimo sljedee pitanje prije nego to nastavimo itati.
Koja je namjera mog ulaska u Proces prisutnosti?

22
Mehanika procesa
Proces prisutnosti iskustveno je putovanje tijekom kojega kroz vjebe
svjesnog disanja, primjenu Izjave o aktiviranju prisutnosti te primjenu
percepcijskih metoda uimo umijee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka.
Proces prisutnosti nije proces djelovanja, nego prihvaanja nedjelovanja
kako bismo bez ikakva napora rastvorili ono to stoji izmeu nas i iskustva
istoga Bia. Ionako ve diemo, a ovaj nam Proces omoguuje svjesno
disanje.
Ionako ve razmiljamo, a ovaj nam Proces pomae da se svojim mislima
koristimo tako da od njih imamo koristi. Ionako ve osjeamo, a ovaj nam
Proces omoguuje da ponemo osjeati vlastitu prisutnost. Ionako ve itamo,
a ovaj nam Proces omoguuje da itanje koristimo kao instrument za
mentalno pokretanje svjesnosti sadanjeg
trenutka. Ionako ve automatski koristimo vlastitu percepciju, a ovaj nam
proces pomae da svjesno ponemo opaati svijet dok se ovoga trenutka
odvija pred nama, umjesto to ga nesvjesno zamjeujemo kroz tumaenja i
sustave uvjerenja koji se temelje na iskustvima prolosti.
Proces prisutnosti podijeljen je na nizove vjebi s razmakom od sedam dana.
Sedmodnevno razdoblje izmeu vjebi omoguuje nam da prikupimo prijeko
potrebno iskustvo kako bismo prihvatili informacije koje dobivamo kroz
materijale o Procesu.
Kad se informacija kombinira s iskustvom,pretvara se u znanje. Kad to znanje
postane frekvencija na kojoj temeljimo svoje misli, rijei i djela,
tada ostvarujemo sklad koji nazivamo mudrou.
Od poetka prve vjebe dobivamo upute o metodi svjesnog povezanog
disanja koja je ne samo prirodna, nego i bezopasna. Tijekom itavog trajanja
ovoga putovanja trebamo disati na taj nain 15 minuta na poetku i na kraju
svakoga dana. Ta je vjeba disanja okosnica itavog Procesa, jer nam
omoguuje svjesno i svakodnevno buenje svjesnosti sadanjeg trenutka.
Svakodnevna praksa disanja zahtijeva zrelu razinu predanosti i osobne
discipline.
Tijekom Procesa prisutnosti koristimo dva najistaknutija instrumenta koja
posjedujemo kao svjesna bia, a to su panja i namjera. Panja je instrument
naeg mentalnog tijela i predstavlja ono na to se usredotoujemo. Namjera
je instrument emocionalnog tijela i predstavlja razlog zbog kojega se
usredotoujemo.
Svi se koristimo panjom i namjerom kako bismo automatski kretali prema
svim svojim ivotnim iskustvima, prolazili kroz njih i naputali ih. To uglavnom
inimo nesvjesno. Proces prisutnosti je osmiljen kako bi u te postupke unio
poveanu svijest, jer kvalitetu ivotnog iskustva odreuje svjesnost kojom
koristimo panju i namjeru.

23
U svakoj vjebi osim svakodnevnog disanja aktiviramo i izjavu za pokretanje
Prisutnosti. Nazivamo ih Izjave za buenje Prisutnosti.
Izjave za buenje Prisutnosti trebamo primjenjivati kao odgovore na iskustva
koja Proces svakoga dana potie u naem svakodnevnom ivotu, a ne kao
matanje ili pozitivno razmiljanje. Takoer dobivamo materijale za itanje s
percepeijskim metodama i uvidima koji nas automatski bude iz nesvjesnog
ponaanja.U Procesu pristitnosti nitko nas ne pokuava poboljati, nego
uimo kako svjesno preuzeti odgovornost za pristupanje moi vlastite
Unutarnje prisutnosti. Uimo kako sve vie povlaiti svjesnu i nesvjesnu
panju iz prolosti i projicirane budunosti, kako bi nam bila dostupna u
sadanjem trenutku naeg ivota.
Budui da nas ui kako se moemo odvajati od vlastitih iskustava i promatrati
ih, Proces prisutnosti nam omoguuje da uvidimo kako je s nama sve u redu.
Nismo slomljeni. Omoguuje nam da integriramo kvalitetu iskustava koja
doivljavamo u vremenu i koja moramo uravnoteiti. Proces prisutnosti na
taj nam nain pomae da jasno uvidimo kako postoji razlika izmeu nae
osobnosti i iskustava koja nam se dogaaju.
U nainu i razlogu zbog kojega Proces prisutnosti postie svoju namjeru nema
nikakve magije ili misterija. To je jednostavno postupak neega to bismo
mogli nazvati Uzvienijom znanou. Povezan je sa Zakonom uzroka i
posljedice. Sami emo se uvjeriti da su svi postupci i spoznaje sadrani u
tome Procesu posve prirodni i esto sasvim jasni.
Ono po emu se Proces prisutnosti razlikuje od mnogih drugih introspektivnih
postupaka je injenica da ne sadri vanjske rituale, obrede ili dogme, kao ni
igrake ili predmete moi uz koje bismo se mogli vezati.
Proces ne obuhvaa sustave uvjerenja, religijske ideje ili filozofiju. Sve to
postignemo tijekom Procesa postiemo discipliniranim usmjeravanjem vlastite
volje na svjesno koritenje panje i namjere. U Procesu je rije o naputanju
prividnih mentalnih podruja naeg uma i prihvaanju stvarnosti vlastitih
iskustava i osobnosti. Zbog toga imamo priliku iskusiti svaki dio Procesa u
obliku stvarnih dogaaja u svom svakodnevnom ivotnom iskustvu.
Primjenjujui iskustvo Procesa u ivotu i pratei rezultate, kroz osobno
iskustvo spoznajemo da nita iz vanjskog svijeta ne moe imati moniji i
trajniji uinak na nae osjeaje od razvoja izvornog odnosa s vlastitom
Unutarnjom prisutnou.
U to iskustvo ne moemo ui umjesto nekoga drugoga ili kako bismo nekome
neto dokazali. Kad bismo to uinili, bilo bi nam iznimno teko dovriti Proces.
Volja da stignemo na kraj putovanja mora u odreenoj mjeri proizlaziti iz
nae nutrine, a ne javljati se samo kao reakcija na vanjske okolnosti. Prije
nego to se posvetimo Procesu, moramo biti spremni i voljni otpustiti
mentalitet rtve, jer e se od nas traiti da preuzmemo potpunu odgovornost
za kvalitetu svih naih ivotnih iskustava.
Proces prisutnosti nam kroz iskustvo omoguuje da spoznamo kako
24
stvaran rast uvijek proizlazi iz neega to ne znamo. To je iznimno vana
istina koju ego ne moe razumjeti, jer je u njegovoj naravi da pretpostavi
kako unaprijed ve zna sve to je vrijedno znati. Kad krenemo na putovanje
moramo biti otvoreni za mogunost da ne znamo tko smo, kamo smo krenuli,
to uistinu traimo, niti kako bismo to mogli pronai. Moramo biti otvoreni za
mogunost da u svemu grijeimo.
Ako mislimo da tono znamo to se dogaa u bilo kojem dijelu naega
ivotnog iskustva, bit e nam teko prepustiti se Procesu, jer rasti moemo
tek kad priznamo da neto ne znamo.
Iako to ni u kom sluaju nije presudno, ozbiljno se preporuuje da pojedinci
koji odlue krenuti u Proces prisutnosti rade u parovima. Nije rije o tome da
se svjesnost postie zajednikim snagama. Budui da je rije o unutarnjem
poslu, to je putovanje individualno. Meutim, drutvo na putu od velike je
koristi. Postoji nekoliko razloga za to:
1. Pruanje uzajamne potpore. Tijekom putovanja nije nam namjera da
se dobro osjeamo, nego da se osjeamo stvarno. Nae izvorno, stvarno
stanje Postojanja ispunjeno je spontanom radou i stvaralatvom, ali da
bismo se ponovno probudili u svom izvornom stanju, moramo proputovati
sadanje uvjete svojeg emocionalnog tijela. To nas putovanje vodi kroz
potisnuti strah, bijes i tugu. U ovome se svijetu takva stanja emocionalne
neravnotee automatski potiskuju, jer smo, ugledajui se na druge,
povjerovali kako su takva stanja pogrena. Naa neprestana namjera da se
dobro osjeamo u sva kome trenutku proizlazi iz nae stalne elje da
potisnemo injenicu kako smo uistinu uplaeni, bijesni i ispunjeni tugom. Kad
se prepustimo Procesu prisutnosti, promiljeno namjeravamo dopustiti tim
potisnutim osjeajima da izrone na povrinu. Zbog toga istodobno usvajamo
percepcijske metode koje nam pomau da ta neugodna stanja polako
uravnoteimo i integriramo. Kad potisnuti osjeaji ponu izranjati na povrinu,
prirodno je oekivati da e se ljudi oko nas zabrinuti i nagonski nam pokuati
pomoi da se bolje osjeamo. Drugim rijeima, poticat e nas da se smirimo,
odnosno da ponovno potisnemo te osjeaje. Ako na putovanje krenemo s
prijateljem, imat emo pokraj sebe nekoga tko e nam pruiti potporu u
namjeri da se ne smirujemo, nego da nastavimo otkrivati potisnute sadraje.
2. Leanje u kadi. Tijekom sedme, osme i devete vjebe u Procesu
prisutnosti postoji mogunost da legnemo u kadu tople vode. Detalji tog
postupka objanjeni su u materijalima Procesa. Iako je taj postupak potpuno
bezopasan i za pojedinca, nekima bi mogao biti naporan zbog zdravstvenih
problema ili starije dobi. Pod tim je okolnostima preporuljivo da netko sjedi
pokraj nas dok prolazimo taj dio iskustva. Ta osoba nema to raditi, ali je
dovoljno da bude prisutna, neprosuujui i ne zabrinjavajui se zbog onoga
to nam se dogaa te da nam, ako je to potrebno, pomogne dok ulazimo u
kadu ili izlazimo iz nje.
3. Potvrda. Upravo kao i tijekom bilo kojeg drugog putovanja nepoznatim
25
podrujem, susretat emo se s nekim vidovima svojega Bia koji nam
nisu poznati. Ako smo u kontaktu s osobom koja i sama prolazi slina
iskustva, uvidjet emo da je nae iskustvo upravo onakvo kakvo i treba
biti. Bit emo svjesni da su iskustva kroz koja prolazimo zajednika svima.
Stoga je bliskost s osobom koja takoer prolazi slian proces bitna zbog toga
to njezina prisutnost slui kao potvrda.
Nije prijeko potrebno imati nekoga s kim emo podijeliti svoje iskustvo,jer je
smisao Procesa prisutnosti u tome to je to putovanje na koje ovjek moe
krenuti u vlastitoj unutranjosti, zbog sebe i posve sam. Meutim, drutvo na
putu moe predstavljati pomo, potvrdu i ohrabrenje.
Integralni je dio Procesa prisutnosti osvjeivanje disanja, jer je disanje
najuinkovitije i najdostupnije sredstvo koje imamo i kojim svoju panju
moemo usidriti u sadanjem trenutku. U poetku bismo mogli pretpostaviti
da je metoda disanja koja se koristi u Procesu ona koja se koristi u metodi
rada s disanjem ili preporaanja. Iako ima slinosti, svrha ove konkretne
primjene svjesnog povezanog disanja jedinstvena je za Proces prisutnosti i ne
bi trebalo pretpostaviti da je povezana s tehnikom disanja ili preporaanjem,
te nema istu svrhu, a ni praktini pristup. Osnovna svrha usmjeravanja
panje na disanje u okviru ovoga Procesa je aktiviranje i prikupljanje
iskustava o svjesnosti sadanjeg trenutka te istodobno osvjeivanje svih
nesvjesnih prepreka koje nam onemoguuju spoznaju toga iskustva.
Na koji nain i zato svjesno povezano disanje potie svjesnost sadanjeg
trenutka? Veina ljudi tijekom dana razmilja o prolosti ili o dogaajima koji
se jo nisu dogodili. Um nam je gotovo iskljuivo zaokupljen tim aktivnostima,
iako toga nismo ni svjesni. To je mentalna ovisnost i boljka zbog koje je
ovjeanstvo zarobljeno u svom unutranjem svijetu privida koji se izvana
odraava u obliku trajne neravnotee naeg planeta. U okviru Procesa
prisutnosti to prividno i neuravnoteeno stanje nazivamo ivotom u
vremenu. U tom stanju ne osjeamo iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka,
te nemamo ni spoznaju o njegovim posljedicama. Ako nismo postigli barem
neku razinu svjesnosti sadanjeg trenutka, ne moemo svjesno i odgovorno
usmjeravati kvalitetu svog ivotnog iskustva, biti uistinu sposobni pomoi
drugim ljudima ili doivjeti blisku povezanost sa sveukupnou ivota. Ako ne
postoji svjesnost sadanjeg trenutka, ne moemo uvidjeti povezanost uzroka
i posljedice. Bie koje je prisutno ne moe svjesno nanijeti zlo drugim ivim
oblicima, budui da svjesnost sadanjeg trenutka, koja stvara blisku
povezanost sa svime to ivi, omoguuje ovjeku da osjeti posljedice vlastita
ponaanja. Neosjetljivost u ponaanju koje dominira naom planetom
pokazatelj je izriitog nedostatka svjesnosti sadanjeg trenutka. No, ipak
nismo potpuno izgubljeni u prividima paradigme utemeljene na vremenu, jer
pojas za spaavanje, za prelazak u paradigmu sadanjeg trenutka, prebiva u
svakome od nas, a to je disanje. Dah je pojas za spaavanje, jer ne postoji ni
u prolosti niti u budunosti. Kad postanemo svjesni vlastita disanja,
26
pokreemo mono i pouzdano unutarnje sredstvo koje nam omoguuje
svjesno povlaenje panje iz prolosti i budunosti.
Shodno tome, automatski poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka.
Usredotoivi panju i namjeru na disanje, jedan dio svoje svjesnosti
prisiljavamo da ostane usidren u sadanjem trenutku. Taj jednostavan
postupak ima dalekosene posljedice. Izmeu ostaloga, automatski i
uinkovito pokree proces koji nam poinje razotkrivati u emu smo se
svjesno i nesvjesno vezali za prolost ili budunost i to tako da postajemo
svjesni svojih potisnutih i neintegriranih uspomena. Proces prisutnosti je,
stoga, osmiljen kako bi nam omoguio da promiljeno pomognemo u
razotkrivanju iskustava na svjestan i odgovoran nain. Zato se stavlja velik
naglasak na paljivo praenje uputa i postupno kretanje kroz iskustvo kao
proces, a ne kao brzu samopomo.
Jedna od namjera Procesa prisutnosti je da neintegrirane i potisnute
uspomene to lake izvede na povrinu te da nam istodobno omogui da ih
integriramo bez ikakve opasnosti, da postignemo mudrost i neutraliziramo
njihov razoran utjecaj na kvalitetu naeg sadanjeg ivotnog iskustva. Proces
prisutnosti nam pomae da odgovorimo na dva pitanja koja nesvjesno sami
sebi postavljamo jo od djetinjstva: to se dogodilo? Kako mogu sprijeiti da
se ne dogodi ponovno? Ta dva pitanja kojih nismo svjesni odvlae nam
panju od sadanjeg trenutka i usmjeravaju je u hodnike prolosti i
projicirane budunosti sve otkako smo djetinjstvo ostavili za sobom. Ta dva
pitanja predstavljaju izraz nae tjeskobe. Proces prisutnosti automatski
smiruje tu tjeskobu i ublaava je.
Iako je okosnica Procesa, svjesno povezano disanje samo je jedan od niza
instrumenata koji sainjavaju mehanizam Procesa. Stoga se Proces ne bi
trebao povezivati s jogom pranajame ili bilo kojom drugom metodom koja
promiljeno proiruje nau svijest kroz disanje, pokuavajui potaknuti
duhovna iskustva ili im pristupiti. Ovaj Proces se ne bavi kontrolom disanja,
nego zapravo otputanjem nesvjesne kontrole nad dahom, kako bi se
uspostavio normalan i zdrav obrazac disanja. Proces prisutnosti ni u kom
sluaju nema tenji prema duhovnosti, iako nedvojbeno posjeduje duhovne
posljedice. Najbolje ga je sagledati kao fiziki, mentalni i emocionalni
postupak koji ima dalekosean uinak na sve nae razine svjesnosti
sadanjeg trenutka u ovome svijetu. U njemu je rije o tome da postanemo
prisutni i nauimo svjesno prolaziti kroz sadanja ivotna iskustva, da budemo
ovdje i sada.

Svjesnost pitanja
Kad god nam netko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu, zamijetit
emo da u mislima automatski pretraujemo pamenje u potrazi za
odgovorom. Posljedica tog procesa pretraivanja je da emo neke stvari
automatski znati i stoga neposredno odgovoriti, ne razmiljajui o njima.
27
Uinit e nam se da neke stvari ne znamo ili ih se ne sjeamo, te moramo
razmisliti kako bismo doli do odgovora. Meutim, otkrit emo da neke
stvari barem naizgled ne znamo ak ni nakon dueg razmiljanja te da ih
se ne moemo svjesno prisjetiti bez obzira na to koliko razmiljali o njima.
Stoga svoju sposobnost odgovaranja na pitanje o vlastitom iskustvu
moemo podijeliti u tri kategorije:
1. Neke odgovore znamo. Primjerice, ako nas netko upita kako se
zovemo, odgovorit emo bez razmiljanja, jer to znamo.
2. Do nekih odgovora dolazimo procesom razmiljanja. Primjerice, ako
nas netko upita koju smo pjesmu s radija prvu zavoljeli, moda emo
morati malo razmisliti kako bismo se sjetili naslova i izvoaa.
3. ini se da neke odgovore ne znamo ili ih se naizgled ne moemo
sjetiti i u tome nam ne moe pomoi nikakvo razmiljanje. Primjerice,
ako nas netko upita to nam se dogodilo u pola jedanaest naveer na na
trei roendan, najvjerojatnije je da se toga neemo moi sjetiti, koliko god
razmiljali. Shodno tome, mogli bismo zakljuiti da to jednostavno ne znamo.
Kad malo poblie razmotrimo prirodu svog mentalnog procesa, zamijetit emo
da nam um, kad god nam netko postavi pitanje o naem ivotnom iskustvu,
automatski pretrauje pamenje kako bi se uvjerio moemo li dobiti odgovor
na pitanje ili ne moemo. Zamijetit emo da um traga sve do onoga trenutka
dok ne kaemo ne znam ili ne sjeam se. im to kaemo, um zavrava
istragu i taj emo trenutak najee, bili toga svjesni ili ne, oznaiti
ograniavajuom prosudbom.
Primjerice,kad shvatimo da se ne moemo prisjetiti odgovora na neko
konkretno pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu,mogli bismo rei neto slino
ovome:
Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi dugorono pamenje
nije osobito dobro.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer mi to zaista nije vano.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer je vjerojatno bilo previe bolno.
Ne mogu se toga prisjetiti, jer se jako davno dogodilo.
Razlog zbog kojeg svoju nesposobnost pronalaenja odgovora na pitanje i
zavretak pokuaja prisjeanja odgovora zavravamo ograniavajuom
prosudbom na vlastiti raun, krije se u tome to se neki vid naeg iskustva ne
moe pomiriti s mogunou da ne zna sve. Umjesto da prihvati ono
nepoznato, taj vid naeg iskustva zbog oigledne nesposobnosti
prisjeanja automatski okrivljuje neko stanje ili okolnost. U okviru Procesa
prisutnosti taj vid vlastita iskustva nazivamo egom.
Ego je neizvoran identitet kojeg stvaramo od ranoga djetinjstva kako bismo
bezopasno zakoraili u naizgled opasna iskustva ivota u odrasloj dobi. Za
razliku od Prisutnosti, ta neizvorna persona funkcionira na temelju
pretvaranja. Umjesto da bude spontana, ona je proraunata. Tijekom ovoga
putovanja detaljnije emo istraiti narav i ustrojstvo ega. Zasad emo ga
28
definirati kao onaj dio svojega iskustva koji stvaramo kako bismo bili
prihvatljivi u drutvu odraslih. Zasad emo o njemu razmiljati kao o
neemu to stoji izmeu nas i iskustva svjesnosti sadanjeg trenutka.
Vlastita ogranienja ego uvijek prikriva isprikama i okrivljuje nekog
drugog. Ograniavajua prosudba koju automatski i esto posve nesvjesno
pridajemo sebi kad okonamo potragu za odgovorom nain je na koji ego
prikriva injenicu da postoje neke uspomene koje su onkraj njegove
sposobnosti razmiljanja. Drugim rijeima, ego ne eli priznati da postoji
stvarno ogranienje procesa razmiljanja, da smo ivjeli i prije nego to smo
poeli razmiljati te da postoje ivotna iskustva koja prelaze granice
razmiljanja. Ego je zaljubljen u um, a stoga i u razmiljanje i razumijevanje.
Njegov se identitet temelji na lanom uvjerenju da je um Bog. Ego je odan i
nepokolebljiv uenik uma.
Ako bismo iskreno eljeli objasniti svoju nesposobnost pronalaenja odgovora
na pitanje o vlastitom ivotnom iskustvu, mogli bismo rei:
Trenutano se ne mogu prisjetiti te informacije, jer se neke stvari ne mogu
znati ili ih se ne moemo prisjetiti procesom razmiljanja.
Ego ne moe podnijeti takvu izjavu, jer on zapravo smatra da um sve zna i
razumije te da razmiljanjem moemo doi do svega to je vrijedno znati.
Ego pripada mentalnom svijetu. eli da svoja iskustva proivljavamo u
uvjerenju kako ono to elimo znati nije istinito, nije se uistinu dogodilo ili
zapravo nije vano te stoga nema znaaja za nas ako do neke spoznaje ne
moemo doi procesom razmiljanja. Moe smatrati da ne funkcioniramo
kako treba i da smo glupi. Zavravajui svjesno traenje odgovora
ograniavajuom prosudbom o sebi, odnosno izgovorom, ego uspostavlja
samoispunjavajue proroanstvo. Ako kaemo da se ne moemo prisjetiti
neega zato to..., automatski zatvaramo vrata koja vode do tih informacija
i pokreemo scenarij koji potvruje ograniavajuu prosudbu o sebi.
No,svi smo doivjeli situaciju u kojoj nismo svjesno prekinuli misaonu potragu
za odgovorom te se odgovor pojavio kad smo to najmanje oekivali.
To se najee dogaa kad se pokuavamo sjetiti odgovora koji nam jena
vrhu jezika. Budui da nam se ini da je odgovor gotovo nadohvat ruke, ne
prekidamo potragu za njim na svjestan nain, nego kaemo neto slino
ovome:Znam da to znam.Prisjetit u se. Na vrhu mi je jezika.
Zbog takvih izjava ga se i sjetimo. Kasnije, kad nam neto drugo posve
zaokupi panju, odgovor se tajanstveno pojavljuje, kao da nam je oduvijek
bio na raspolaganju. Takve nam vrste iskustava pokazuju da su nam
dostupne sve informacije koje su nam potrebne o naem ivotnom iskustvu,
samo ako primijenimo ispravne metode. Ova metoda ne mora uvijek
obuhvaati razmiljanje. Ona obuhvaa samo otvorenost prema prihvaanju
odgovora od onoga dijela naega Bia koje zna sve.
Ideja da do informacija moemo doi i bez svjesnog procesa razmiljanja
strana nam je zbog obrazovnog sustava kojim dominira um.
29
Meutim, mnogi izumitelji mogu posvjedoiti da su do kljunog dijela
informacije koji je i omoguio njihov izum doli kad su se prestali baviti
svojim zadatkom i posvetili se neemu drugome, primjerice kad su
zadrijemati. Pomisao da bismo mogli primijeniti takvu metodu kako bismo
doli do informacija ugroava ego, jer razotkriva da na svjesni um nije
poetak i kraj svega, to je u suprotnosti s pretpostavkom ega.
Um je puki instrument i stoga ogranien.
U itavom Procesu prisutnosti potie nas se da postavljamo pitanja o svom
ivotnom iskustvu. Da ne bismo oslabili mo i potencijal ovog dijela putovanja,
od nas se na samom poetku trai da takvim pitanjima ne pristupamo s
ogranienjem. Ako automatski primijenimo navedene ograniavajue izjave
ega, liit emo se mnogih dubokih uvida. Takoer emo zatvoriti vrata
prekrasnim iskustvima intuicije i nadahnua. Stoga svakom pitanju koje nam
je postavljeno tijekom Procesa prisutnosti trebamo pristupiti na ovaj nain:
Na ovome putovanju proces pronalaenja odgovora na postavljena pitanja
nije toliko vaan koliko iskreno i slobodoumno postavljanje pitanja.
Ne trebamo se ni najmanje zabrinuti ako odmah ne dobijemo odgovor na
pitanje. Na je zadatak zavren im iskreno postavimo pitanje. Ako se
odgovor ne pojavi istoga trenutka, moramo ostati otvoreni i time dopustiti
odgovoru da se pojavi kad to najmanje oekujemo.
Nema nikakve koristi od intenzivnog razmiljanja o odgovorima, a jo manje
je korisno prepustiti se frustraciji zato to svjesno ne moemo doi do njih.
Ako tako pristupamo pitanjima na frustraciju emo reagirati okonanjem
potrage i ograniavajuim prosudbama. Tijekom Procesa prisutnosti nitko
nee ocjenjivati nae odgovore, jer toni odgovori ne postoje. Nae odgovore
nitko ne moe i nee ocjenjivati usporeujui ih s drugima, jer je nae
putovanje jedinstveno, kako bi odgovaralo naim individualnim potrebama.
Ne postoje ni odgovori koje bismo trebali pronai. Pitanje moramo postaviti
otvorenog uma, jer tako omoguujemo pojavu odgovora. Svoj emo misaoni
proces zatititi od nesigurnog ega koji ga eli zatvoriti tako to neemo
automatski okonati potragu za odgovorima, iznosei ograniavajue izjave.
Zakon svemira kae da svaki uzok izaziva posljedicu. To moemo
prevesti i rijeima Traite, i nai ete, Trai i bit e ti dano, Kucajte,
i otvorit e vam se. Drugim rijeima, kad postavimo pitanje i ne okonamo
proces traenja odgovora, odgovor se neminovno mora pojaviti u naoj
svijesti u bilo kojem obliku. Pitanje je uzrok, odgovorje posljedica. Jedno
jami drugo. Kad je rije o pitanjima koja nam se postavljaju tijekom Procesa
prisutnosti moramo usvojiti upravo takav pristup. Kad god sebi postavimo
pitanje, moramo biti strpljivi idopustiti odgovoru da se pojavi u obliku koji je
najkorisniji za nae putovanje Procesom.
Naa je trenutana nevolja u tome to mi, prema vlastitim sadanjim
spoznajama, ne znamo sve. Zapravo, prema vlastitim sadanjim spoznajama,

30
mi znamo jako malo. No, postoji dio naega Bia kojega moda jo nismo
svjesni, koji zna sve. Zna sve, a da ne mora razmiljati o tome.
Jednostavno zna. To je naa Unutarnja prisutnost. Ona je tihi svjedok
svakoga iskustva koje smo ikada doivjeli i sjea se svakog trenutka tih
iskustava, kao da nam se dogaaju ovog trenutka. Za nju se sva iskustva
koja smo proivjeli dogaaju ovog trenutka, jer svjesnost sadanjeg trenutka
ne zna za vrijeme. Moglo bi se rei da je razlika izmeu ega i nae vjene
Unutarnje prisutnosti u tome to ego mora razmiljati kako bi shvatio, dok
Unutarnja prisutnost jednostavno zna. Ona zna, jer je stalni svjedok svih
naih ivotnih iskustava, dok je arite ega vezano za vanjski svijet i ono to
drugi rade u njemu te je odreen njime.
Kad pitanju pristupamo s pretpostavkom da do odgovora moemo doi samo
razmiljanjem, ego zapoljavamo kao sudionika, a time se istodobno
ograniavamo na misaoni um kao na jedini dostupan mehanizam koji moe
obaviti zadatak. Na taj nain iskljuujemo svjesnost sadanjeg trenutka. Taj
proces iskljuivanja odvija se automatski, jer se naa Unutarnja prisutnost
pridrava zakona nemijeanja. Ako uporno zahtijevamo da do informacija
doemo iskljuivo procesom razmiljanja i razumijevanja, neemo uspjeti. No,
onoga trenutka kad smo spremni prihvatiti zamisao da je ono to smo
napravili od sebe (ego) nepouzdano i da je um kao alat ogranien, tada
automatski pozivamo svoju sveznajuu svjesnost sadanjeg trenutka da nam
prui odgovor.
Na taj se nain automatski otvaramo ne napornom stjecanju unutarnjeg
znanja.
Um e u ovome svijetu uvijek biti sredstvo koje nam prenosi znanje, ali
samim tim ne mora biti jedino sredstvo za tu svrhu.
Ako sva svoja ivotna pitanja postavimo sa stajalita svjesnosti, u naem
svakodnevnom ivotnom iskustvu moe se probuditi energija uvida, intuicije,
nadahnua i otkrivenja. Najvanije je da sami sebi dozvolimo preputanje
iskustvu znanja, i ne znajui zato, jer emo tijekom Procesa prisutnosti imati
pristup iskustvima koja smo doivjeli prije nego to smo nauili jezik. Ta su se
iskustva dogaala prije nego to smo s njima mogli povezati mentalne ideje.
Mnoga od tih iskustava sastoje se iskljuivo od osjeaja, vibracija ili osjeta.
To su spoznaje. To su energije u kretanju. To su emocionalna iskustva
koja su se dogodila prije nego to smo ovladali mentalnim jezikom. To su
vibracijska iskustva koja su se dogaala u maternici i nedugo nakon to smo
se rodili u ovome svijetu. Ako uporno tvrdimo da uvijek moramo znati zato
trebamo prihvatiti ono to je istinito i stvarno za nas, tada svojoj svjesnosti
neemo dopustiti da preuzme stvar u svoje ruke i tako potakne te rane
vibracijske uspomene kako bi neutralizirala njihov negativan uinak na na
sadanji ivot.
Pitanja koja odluimo postavljati o itavom svom ivotnom iskustvu iznimno
su vana. Zbog Zakona uzroka i posljedice odgovori na ta pitanja uvijek e se
31
oitovati u ovom ili onom obliku, samo ako nam um ostane otvoren. Imajui
to na umu, moda bismo mogli razmotriti mogunost da nae ivotno
iskustvo u bilo kojem trenutku predstavlja razotkrivanje odgovora na pitanja
koja postavljamo. To nam jo nije jasno zato to veinu pitanja postavljamo,
a da toga nismo ni svjesni. Proces prisutnosti pomae nam da ublaimo tu
potekou, jer nam pokazuje kako da ponemo otklanjati nesvjesne postupke
i istodobno svjesno postavljati korisna pitanja. Ako shvatimo i prihvatimo da
emo neminovno dobiti odgovore na sva naa pitanja, tada se moemo u
potpunosti usmjeriti na proces postavljanja korisnih pitanja i prestati
pokuavati smisliti odgovore. Od nas se trai da nam um bude otvoren.
Pozvani smo da istraimo iskustvo primanja. To iskustvo moemo potaknuti
ovoga trenutka postavljanjem sljedeeg pitanja:
Koja su najkorisnija pitanja to ih moemo postaviti prije nego to
se prepustimo Procesu prisutnosti?
Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus
Dva otkrivenja koja su potaknula namjere Procesa prisutnosti i njegovu
mehaniku su Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus.
Staza svjesnosti
Kad prepoznamo Stazu svjesnosti i ponemo djelovati u skladu s njom
Proces prisutnosti postaje iznimno moan, ali istodobno i posve nenaporan,
jer je on- automatski i prirodan za sva ljudska bia.Sve to iskusimo nastaje
zahvaljujui uglavnom nesvjesnoj primjeni nae panje i namjere dok
hodamo tom stazom, koja je naa prava priroda. No, iznenaujue je to to
ostaje dobro skrivena sve dok na nju ne usmjerimo svoju svjesnu panju.
Razumijevanje jednostavne dinamike Staze svjesnosti pomae nam da
shvatimo zato je prijeko potrebno pristupiti emocionalnoj jezgri svojih
iskustava i prilagoditi je kako bismo potaknuli stvarnu promjenu u psihikim i
fizikim vidovima svojega ivota. Kad u svom ivotnom iskustvu svjesno
prepoznamo Stazu svjesnosti i Sedmogodinji ciklus, bit emo sposobni bolje
shvatiti uzroke mnogih neugodnih iskustava koja nam se javljaju, ili emo
barem znati gdje bismo mogli poeti tragati za njihovim uzrocima.
Stazu svjesnosti lako je uoiti promatranjem normalnog razvoja tek roenog
djeteta. Iako je nae emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i od
trenutka roenja razvija se istodobno jedno uz drugo, postoji poseban put
kojim se naa individualna svjesnost koristi kako bi svjesno zala u njih.
Dijete najprije plae (emocionalno tijelo), nakon toga ui govoriti (mentalno),
a tek tada ui hodati (fiziko tijelo). Staza svjesnosti stoga se razvija Od
emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela!
Kad napustimo maternicu mi smo prvenstveno emocionalna bia.
Izraavamo samo emocije. Ne posjedujemo verbalni jezik i njegove
asocijativne ideje kojima bismo mogli identificirati svoja iskustva ili uinkovito
komunicirati s njima. Jo ne posjedujemo ni motorike vjetine kojima bismo
mogli fiziki sudjelovati u bilo emu. Svijet doivljavamo kao istu energiju u
32
gibanju ili emociju. U tom iskljuivo emocionalnom stanju ostajemo sve dok
neto ne prepoznamo.Tako nam se svjesnost poinje razvijati u carstvu
emocija.
Do drugog koraka na Stazi svjesnosti, mentalnog carstva, dolazimo nauivi
namjerno koristiti emocije kako bismo postigli odreeni ishod. Kad se to
dogodi, nae emocije vie nisu reakcija na okolnosti. Sada postaju sredstvo
kojim usmjeravamo ishod svojih iskustava. Drugim rijeima, onoga trenutka
kad pla ili osmijeh iskoristimo kao instrument promiljene komunikacije,
kako bismo svjesno manipulirali svojim ivotnim iskustvom, tada vie ne
izraavamo samo emocije, nego i mentalno sudjelujemo u svome iskustvu.
Ulazak u mentalno carstvo potvruje se kad nauimo prvu rije. Naa je prva
rije in imenovanja. Automatski se dogaa da imenujemo neto to smo
prepoznali i to upravo zato to smo to prepoznali.
Kad postanemo sposobni imenovati vidove iskustva koje prepoznajemo, to
pokazuje da se otvaraju vrata prema novom koraku na Stazi svjesnosti,
prema fizikome carstvu. Kad ponemo prepoznavati i imenovati vidove
svojega iskustva, do toga dolazi zato to nam oni vie ne nalikuju na energiju
u kretanju. Onog trenutka kad neto imenujemo, to inimo stoga to nam se
vie ne pojavljuje kao energija u kretanju, nego nam se poinje pojavljivati
kao konkretna stvar. Neto imenujemo stoga to nam je postalo vano.
Prepoznavanje i kasniji in imenovanja posljedica suprihvaanja da se ono to
je neko izgledalo kao tijek energije udesno preobrazilo u neto to nam
nalikuje na vrstu, gustu i nepokretnu stvar.
Proces ulaenja u taj svijet iskustava djelomino se sastoji i od toga to smo
na neki nain postali ovisni o tome da u svemu sagledamo stvar.
Ta nam ovisnost omoguuje da percepcijski zakoraimo u paradigmu koja se
zapravo sastoji iskljuivo od svjetlosti i zvuka ili svjetlosnih,vibracijskih valova
energije u kretanju, kao i u tome to doivljavamo naizgled vrsto fiziko
iskustvo te paradigme. Da bismo zakoraili u fiziko iskustvo doslovce
moramo stvoriti privid zaustavljanja svijeta.
Kad smo u djejoj dobi vlastitom percepcijom doslovce zaustavili svijet i
poeli ga imenovati, tada smo znatieljno puzali prema imenovanome kako
bismo doivjeli osobni kontakt s njim. To vanjsko kretanje nae panje i
namjere, potaknuto radoznalou, vodi nas iz isto emocionalnog i mentalnog
iskustva prema treem koraku du Staze svjesnosti, a to je fiziko carstvo.
Kako bismo se u pravom smislu te rijei potrudili poduzeti prve nesigurne
korake u svijet koji nam je vaan znatielja je prijeko potrebna.
Staza svjesnosti, koja vodi od emocionalnog preko mentalnog do fizikoga
carstva i kojom se svi mi kreemo kako bismo zakoraili u vlastito iskustvo
ovoga svijeta, nesvjesno se potvruje vanjskim ponaanjem svijeta. Ako
shvatimo kako svijet prepoznaje tu Stazu, spoznat emo Sedmogodinji ciklus.

33
Sedmogodinji ciklus
Iskljuivo emocionalno iskustvo koje za nas poinje onoga trenutka kad
napustimo maternicu poinje slabiti i u mnogim se sluajevima prestaje
razvijati kad dosegnemo sedmu godinu. U sedmoj godini dolazi do okonanja
djetinjstva. Tada postajemo djeaci i djevojice. Zbog toga se u sedmoj
godini kree u kolu, jer to razdoblje naega ivota oznaava toku na kojoj
naputamo razvoj emocionalnog tijela i svoje djetinjstvo kako bismo se vie
usredotoili na razvoj mentalnoga tijela.
Od sedme do etrnaeste godine uimo mentalno razumijevanje i razvijamo
temelje triju komunikacijskih vjetina: govora, itanja i pisanja. Takoer se
uimo ponaati na drutveno prihvatljiv i prikladan nain u drutvu u kojemu
smo roeni. Sedmogodinji ciklus intenzivne usredotoenosti na osnovne
mentalne vjetine u konanici se poinje usmjeravati na razdoblje koje
nazivamo pubertetom. Od otprilike etrnaeste godine mentalni se razvoj
poinje okretati onome to drugi smatraju daje za nas potrebno kako bismo
prihvatili smislenu fiziku ulogu u drutvu. Takvo prilagoavanje arita nae
panje istodobno se oznaava poveanjem fizike svjesnosti o vlastitoj okolini
i odnosa koji imamo s njom.
Hormonalne promjene koje se odvijaju u tijelu oko etrnaeste godine
oznaavaju na odmak od sedmogodinjeg ciklusa mentalne socijalizacije i
prilagodbe te nagovjetavaju da zalazimo u trei sedmogodinji ciklus. U
njemu se pojaava razvoj naega odnosa s vanjskim, fizikim svijetom. Tada
nas proglaavaju tinejderima. Tijekom tog treeg sedmogodinjeg ciklusa
postajemo itekako svjesni svojeg fizikog tijela i fizikog mjesta u svijetu.
Tijekom toga razdoblja takoer nas privlae ili odbijaju druga ljudska bia. U
tome razdoblju biramo svoju skupinu i u njemu se naglasak premjeta na
razmiljanje o tome kako emo prihvatiti ulogu fiziki odgovornog i
sposobnog ljudskog bia. Okonanje treeg sedmogodinjeg ciklusa potvruje
se proslavom 21.roendana.Na kraju toga ciklusa proglaavaju nas odraslima.
Proces prisutnosti e nam kroz osobno iskustvo pokazati da zbog naravi te
prirodne Staze svjesnosti i tri poetna sedmogodinja ciklusa koji se odvijaju
jedan za drugim korijen naih sadanjih fizikih iskustava ne moemo nai u
svojim sadanjim vanjskim, fizikim okolnostima, kao ni u sadanjim
mentalnim misaonim procesima. Proces e nas najprije poduiti kako da
postanemo fiziki prisutni i postignemo mentalnu jasnou, a onda e nam
razotkriti da se korijen svih naih dananjih neuravnoteenih iskustava moe
pronai u carstvu u kojemu smo ih i zasadili: u neintegriranim emocionalnim
iskustvima djetinjstva.
Drugim rijeima,Proces e nam pokazati da je prvi,emocionalni,sedmogodinji
ciklus naega djetinjstva uzrona toka svih sadanjih neugodnih iskustava.
Pokazat e nam da je svaki emocionalni korijen koji smo tada posadili i koji
nismo svjesno integrirali u svoje iskustvo izrodio negativne mentalne sustave
34
uvjerenja koji se zauzvrat oituju kao neuravnoteeni fiziki uvjeti ili okolnosti
koje doivljavamo ovoga trenutka. U okviru Procesa prisutnosti mehaniku
toga postupka saenja korijena nazivamo emocionalnim usaivanjem.
Dubinski emo ga istraiti tijekom stvarnog putovanja kroz Proces.
Proces prisutnosti omoguuje nam jedno od najdalekosenijih otkrivenja:
veini se ljudi u emocionalnom smislu nije dogodilo nita novo otkako su
iskoraili iz svog prvog sedmogodinjeg ciklusa. Iako se ini da neprestano
prolazimo kroz nove fizike okolnosti i iskustva, na emocionalnoj se razini
zapravo nita ne mijenja. Mi u emocionalnom smislu svakih sedam godina
ponavljamo isti ciklus koji je usaen u nae emocionalno tijelo tijekom prvih
sedam godina naega ivotnog iskustva. Kad ponemo uiti kako moemo
identificirati emocionalne podzemne struje koje proimaju sva naa mentalna
i fizika iskustva, jasno emo uvidjeti kako se samo ini da odrastamo i
doivljavamo razliita i raznolika iskustva.
Kad navrimo etrnaestu godinu naa se panja i namjera obiajno i doslovce
prenose na fizike okolnosti naeg ivota. U odrasloj dobi zapaamo samo
vrstu povrinu stvari. Budui da se fiziki svijet po svojoj naravi uvijek
naizgled mijenja, i doima se da je svakoga trenutka nov, to stvara privid
neprestane promjene. To je varka fizikoga svijeta,najvei privid. Na Istoku
ga zovu maja.
Poduavajui nas kako da zapazimo i ono to postoji ispod fizike povrine
stvari, Proces prisutnosti e nam razotkriti istinsku narav maioniarskog trika
fizikog svijeta. To e postii koristei se naim mentalnim sposobnostima da
zavirimo onkraj fizikog i ugledamoemocionalni sadraj vlastita ivota. Taj
uvid dobivamo kad sebi dopustimo da osjetimo vidove svojeg iskustva koje
odavno potiskujemo. Kad u tome uspijemo, spoznat emo da svi mi marljivo i
posve nesvjesno ponavljamo obrazac utisnut u nae emocionalno tijelo
tijekom djetinjstva.
Nesvjesno ponavljanje emocionalnog obrasca potie nastanak iskustva koje
nazivamo ivotom u vremenu.
Kad svijet uspijemo sagledati u energetskom smislu, kao tapiseriju energija u
gibanju, kao emocionalnu struju, moi emo uvidjeti da uistinu ivimo u
prolosti i stvaramo budunost koja posluno ponavlja emocionalni sadraj
povijesti. Otkrit emo da veina ljudi tek po navrenoj sedmoj godini umire
emocionalnom smru. To je stvarna smrt, a Proces nas poziva da se iz nje
probudimo. Emocionalni obrazac koji se ponavlja je san koji se na povrini
doima stvarnim. Kad nauimo zaviriti ispod povrine naeg izmiljenog svijeta,
otkrit emo istinu koja e nas zaprepastiti:
Odrasli su mrtva djeca.
Dijete u nama mora umrijeti kako bismo postali prihvatljivi kao odrasle osobe.
Sada je na nama da se probijemo kroz reetke percepcijskog zatvora odrasle
dobi, koji smo sami stvorili, i da oslobodimo svoje djeje ja iz tamnice lai.
Kad steknemo iskustvo koje je prijeko potrebno za spaavanje vlastite
35
bezazlenosti, omoguen nam je ulazak u posve novu paradigmu, u kojoj
bezazlenost i iskustvo poivaju na uravnoteenoj vagi mudrosti. To emo
postii samo ako se upustimo u svjesno putovanje koje vodi u dinamiku naih
emocionalnih podzemnih struja, a onda emo i shvatiti zato i mi sami i svi
ostali neprestano ponavljamo:
Ne znam zato mi se to neprestano dogaa.
ili Zato se to uvijek iznova dogaa?
Putovanje kroz Proces prisutnosti pomoi e nam da spoznamo kako,iznosei
takve izjave ili pitanja, zapravo ne govorimo o fizikom dogaaju,nego o
vlastitom osjeaju ili reakciji prema emocionalnom sadraju ivotnog iskustva
koje se neprestano ponavlja i tjera nas da stvaramo mentalnu i fiziku
neravnoteu. Jednom kad spoznamo da sami nesvjesno ponovno stvaramo
emocionalne obrasce iz vlastitog djetinjstva, poduzeli smo prvi korak prema
buenju iz tog sna. Tada emo takoer shvatiti da je besmisleno boriti se s
fizikim okolnostima vanjskoga ivota kako bismo stvarnu promijenili kvalitetu
naih iskustava. Neugodne fizike okolnosti naega trenutanog ivota fizika
su oitovanja emocionalnih duhova prolosti.
Moemo ih tjerati koliko god elimo, ali ve smo svjesni da nita ne postiemo
takvom aktivnou, takvim kretanjem, zbrkom i dramom.
Svijet u koji smo zakoraili nije iskljuivo emocionalno iskustvo, nego takoer
posjeduje mone mentalne i fizike elemente, i to je glavni razlog zbog
kojega ne uspijevamo probaviti emocionalna iskustva iz prvih sedam godina
svog ivotnog iskustva. Da bismo u takvome svijetu svoja iskustva u
potpunosti integrirali, moramo biti u stanju prigrliti ih u emocionalnom,
mentalnom i fizikom pogledu. Tijekom prvog sedmogodinjeg ciklusa
posjedujemo snane emocionalne sposobnosti, ali nam mentalne i fizike jo
nisu posve razvijene. Zbog toga na pozornicu nesvjesno stupa svijet i negdje
oko sedme godine okonava intenzivan emocionalni razvoj, jer sve dok se to
ne dogodi mi se neemo usredotoiti na razvoj svojih mentalnih, a kasnije i
fizikih sposobnosti,to nam omoguuje da postanemo potpuno integrirana
bia.
U ovom trenutku nae rasprave vano je naglasiti da postoji jo jedan ciklus
koji prethodi emocionalnom ciklusu zapoetom u trenutku roenja. To je
sedmomjeseni vibracijski ciklus. On zapoinje u trenutku kad postajemo
svjesni svog iskustva u maternici, otprilike dva mjeseca nakon zaea.
Sedmogodinji emocionalni ciklus koji zapoinje trenutkom roenja u ovome
svijetu ponavljanje je obrasca koji je u vibracijskom smislu utisnut u nas
tijekom tih sedam mjeseci u maternici. Meutim,u Procesu prisutnosti ne
pokuavamo integrirati vibracijska iskustva koja smo imali tijekom razvoja u
maternici, jer tijekom putovanja kroz ovaj svijet nismo izloeni svojoj
vibracijskoj paradigmi, pa stoga ne zadobivamo rjenik kojim bismo o njoj
govorili drugima. Ako elimo doi do vibracijskog ciklusa i integrirati ga,

36
moramo se upustiti u vlastito putovanje koje vodi u unutarnju tiinu i
nepominost, pomou meditacije. To je istinska svrha meditacije.
Ono to mnogi nazivaju duhovnim iskustvom zapravo je vibracijsko
iskustvo. Putovanje tijekom kojega svjesno integriramo svoje vibracijsko
(duhovno) tijelo moemo poduzeti samo pod vodstvom uitelja ili uiteljice
koji su i sami integrirali vlastito vibracijsko tijelo. Budui da nas integriranje
vibracijskoga tijela osposobljava da potaknemo unutarnje savrenstvo, bez
obzira na savreno nesavrenstvo iskustva vanjskoga svijeta, takve uitelje
nazivamo Savrenim ivuim majstorima. Njihova je znanost najuzvienija od
svih s kojima se moemo susresti ili koju moemo shvatiti na ovome svijetu.
U tu fazu integracije i u kontakt s takvim uiteljem stupamo tek kad se u
naoj Dui probudi namjera da se potpuno odvoji od fizikog, mentalnog i
emocionalnog iskustva.
Proces prisutnosti posjeduje instrumente i spoznaje koji nam pomau da u
potpunosti integriramo vlastita fizika, mentalna i emocionalna iskustva, ime
nam omoguuje da probudimo namjeru postajanja savrenim Biem u
ovome svijetu. Prua nam spoznaje koje nam omoguuju da dosegnemo
sam poetak vibracijskog putovanja koje,pak, omoguuje spoznaju tog
savrenstva. U povijesnom smislu, put vibracijske integracije naziva se
misticizmom.
Proces prisutnosti nas poduava da u potpunosti prihvatimo to ivotno
iskustvo, a ne da ga zaobiemo. Ui nas da postanemo prisutni ovdje i sada.
To postie poduavajui nas kako moemo oslukivati poruke emocionalnih
utvara vlastite prolosti te kako se sluiti panjom i namjerom da bismo se
vratili onamo gdje je na emocionalni razvoj naglo prekinut,zbog ega se
naa svjesnost sadanjeg trenutka preobrazila u smrtonosnu predstavu. Kad
to postignemo, najprije spoznajemo zato moramo zaci onkraj vlastitih fizikih
privida i proi kroz mentalnu zbrku kako bismo ponovno pokrenuli i oivjeli
energije odgovorne za stvarno kretanje u ivotnome iskustvu. Drugim
rijeima, spoznajemo zato moramo svjesno putovati naizgled unatrag du
Staze svjesnosti kojom smo krenuli kako bismo zakoraili u fiziki svijet i
zato moramo deaktivirati negativne uinke koje sedmogodinji ciklus ima na
naa sadanja iskustva. Tek kad to postignemo razderat emo koprenu
prolosti i projicirane budunosti,kako bismo uistinu sagledali radost i ljepotu
to pripadaju sadanjem trenutku.
To nije lak zadatak, ali kad ga se istinski prihvatimo, ubrzo emo poeti
shvaati da je to jedna od najvanijih potraga u koju se moemo upustiti
tijekom svojega ivotnog vijeka.
Putovanje unatrag zapravo i nije najprikladniji opis toga postupka.
Razumljiv je, jer ivimo u vremenu i stoga smatramo da se neprestano
kreemo naprijed. No, zapravo, sve dok ne integriramo vlastitu prolost
vrtimo se u krugovima poput psia koji pokuava uhvatiti vlastiti rep.

37
Putovanje potaknuto Procesom prisutnosti prikladnije bismo opisali ako bismo
rekli da zapoinjemo putovati prema unutranjosti te da nas je nae
ivotno putovanje dosad vodilo prema van, u fiziko iskustvo. Vanjski vid
naega iskustva je fiziki. Ostat e fiziki sve dok oko sebe zapaamo samo
stvari. Kad ponemo uiti kako se kretati prema unutra, najprije emo naii
na mentalno carstvo. Kad napravimo jo jedan korak prema vlastitome Biu,
ponovno emo svjesno zaci u emocionalno carstvo. Emocionalno tijelo se,
kako smo upravo naveli,nalazi samo korak udaljeno od vibracijskog, odnosno
od onoga o emu razmiljamo kao o izvornom duhovnom iskustvu.
Povratno putovanje u vlastitu nutrinu du Staze svjesnosti u koje se moramo
upustiti kako bismo postigli cjelovitost u ovom ivotnom iskustvu nije nam
potpuno nepoznato. Ve smo esto putovali tom stazom. Kad god poelimo
vratiti se ili stupiti u dodir s vlastitim Izvorom,automatski kreemo na to
putovanje. Da bismo to jasno vidjeli u stvarnosti, moemo promatrati djecu
pri molitvi. Dijete najprije klekne i sklopi ruke (fiziko tijelo), zatim se obrati
Bogu (mentalno), a onda nam njegove nevine rijei dodirnu srce i potaknu
osjeaje (emocionalno).
Stoga se povratak du Staze svjesnosti odvija ovako:
Od fizikog, preko mentalnog, do emocionalnog tijela!
To je putovanje potpuno suprotno od putovanja prema van kojim naa svijest
kree od trenutka kad se naemo u fizikome svijetu. Kao to smo ve
spomenuli, meditacija je takoer osmiljena kako bi potaknula povratak u
vlastitu nutrinu. Najprije zauzmemo fiziki poloaj,onda ponavljamo mentalnu
mantru, a tek tada zazivamo emocionalno iskustvo unutarnje ljubavi i
predanosti. To nam emocionalno iskustvo,pak, osnauje sposobnost
poniranja u vibracijsko carstvo. Meditacija je u svojem najiem obliku
instrument koji bi nas trebao povui iz iskustva fizikog svijeta,preko
mentalnog carstva do samoga naeg srca. Kad se naemo u vlastitome srcu,
tada smo samo za korak udaljeni od svoje Boanske prisutnosti. Tada
Boanska prisutnost nadgleda na ulazak u vibracijsko carstvo.
Proces prisutnosti odaje poast stazi povratka, a to je potrebno kako bismo
poeli ponovno buditi svjesnost i odnos sa svojom Unutarnjom prisutnou.
Proces prisutnosti u tome uspijeva tako to nam osvjeuje stazu kojom smo
svi mi krenuli odvojivi se od djeje emocionalne bezazlenosti i krenuli prema
van, u svijet odraslih. Poduavajui nas kako se u prenesenom smislu
moemo vratiti u prvi sedmogodinji ciklus, u svoje djetinjstvo,s namjerom
unoenja ravnotee integriranjem iskustava koja su se prva utisnula u nae
emocionalno tijelo, Proces nam omoguuje da shvatimo to znai ovaj izraz:
Ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui u
kraljevstvo nebesko.
To uenje moemo izraziti i drugim rijeima:
Ako se ne vratimo Stazom, svijesti i ne podarimo mir svom emocionalnom
djejem ja, neemo biti u stanju neutralizirati negativan uinak neintegrira-
38
nih iskustava naeg prvog sedmogodinjeg ciklusa. Dok to ne postignemo, ne
moemo probuditi stvarno kretanje u svojemu ivotu, niti obnoviti ravnoteu
svojih mentalnih i fizikih iskustava u ovome svijetu. Sve dok ne postignemo
tu ravnoteu,nismo u stanju prekoraiti okove ovoga svijeta i vratiti seIzvoru.
Proces prisutnosti poziva nas da krenemo tom stazom. To nam omoguuje
kontakt s naom Unutarnjom prisutnou. Vano je da u ovome trenutku
zapamtite kako se sedmogodinji ciklus, to smo ga opisali u ovoj raspravi,
prilagoava sadanjem ubrzanju nae evolucije. Ciklusi dananje djece su
skraeni na est ili ak pet godina, jer se prijelaz od razvoja emocionalnog
tijela do razvoja mentalnog tijela koji se odvija kad krenemo u kolu dogaa
u ranijoj dobi. Meutim, u okviru Procesa prisutnosti govorit emo o
sedmogodinjem emocionalnom ciklusu, ali svjesni da postoje iznimke u
tom pravilu.
Prolazei kroz Proces mi svjesno pokreemo promjenu u naemu iskustvu
sedmogodinjeg ciklusa. Postupno neutraliziramo negativan uinak koji taj
ciklus ima na kvalitetu naeg sadanjeg ivotnog iskustva.
Ponavljanje Procesa poinje u potpunosti otklanjati uinak ciklusa,jer otklanja
energetsku prepreku u nama izazvanu emocionalnom smru koju smo
doivjeli uavi u odraslo doba. Kad u dovoljnoj mjeri otklonimo uinak tog
ciklusa, zatei emo se na samom rubu svoje osobne provalije, mjesta koje
odavno izbjegavamo. Ondje blijedi naa svjesnost o vlastitoj prolosti i
projiciranoj budunosti i pretapa se u vjeni trenutak Sadanjeg trenutka.
Ondje se poinje rastvarati energetsko iskustvo polarnosti i stapati se s
vibracijskim iskustvom Jednote.
Ne smijemo se zabrinuti zbog toga to jo ne moemo otkriti dokaze
sedmogodinjeg ciklusa u vlastitim ivotnim iskustvima. Tragove
sedmogodinjeg ciklusa moemo uoiti kad ponemo odvajati panju s
povrine ivotnih zbivanja i kad ponemo biti sve svjesniji emocionalne
podzemne struje koja nas proima. Za to emo biti sposobni kad postignemo
svjesnost sadanjeg trenutka, a to nam omoguuje Proces prisutnosti.
Kretanje s onu stranu gibanja
Za preputanje Procesu prisutnosti pripremamo se, izmeu ostaloga,i
pozivom da promijenimo svoju percepciju nekih vidova vlastitog ivotnog
iskustva. Primjerice, od nas se trai da ne prosuujemo vlastito iskustvo
Procesa u skladu s tim koliko se dobro osjeamo dok ono traje. Od nas se
takoer trai da ne oekujemo kako e to putovanje biti lako.
Umjesto toga, trebali bismo eljeti stvarno iskustvo, ak i ako nam se u
poetku uini neugodnim. Od nas se trai da prihvatimo mogunost kako je
osobni emocionalni rast klju obnove ravnotee i kvalitete naega ivotnog
iskustva. Trebamo prihvatiti i injenicu da do osobnog emocionalnog razvoja
dolazi samo ako se predamo iskustvu neznanja. Kako bi nam bilo lake
predati se, trebamo razmisliti o promjeni prema postupku postavljanja

39
pitanja i dobivanja odgovora. To moemo uiniti ako se usredotoimo na
postavljanje pitanja, a ne na pokuaj pronalaenja odgovora. Na taj nain
doputamo odgovoru da se neoekivano pojavi, a time se automatski
otvaramo iskustvu primanja. Sada se od nas trai da promijenimo svoje
shvaanje o onome to smatramo kretanjem.
Openito govorei, kad u okviru svojega iskustva vanjskog fizikog svijeta
govorimo o kretanju, mislimo na fiziko zbivanje, kao to je kretanje s jednog
mjesta na drugo, ili mislimo na neku fiziku aktivnost, kao to je okretanje
preslice ili pokretanje nogu i ruku. Sto se tie vanjskog fizikog svijeta, ne
moemo putovati ako se ne kreemo. No, kad se prepustimo Procesu
prisutnosti i dovrimo ga, doivjet emo posve stvarno kretanje koje nije
povezano s vanjskom fizikom aktivnou. Kretanje s kojim emo se upoznati
stoga nije ono koje bismo automatski mogli povezati s idejom kretanja. U
okviru Procesa prisutnosti vanjsku fiziku aktivnost ne smatramo stvarnim
kretanjem. Za tu vanjsku aktivnost bolja je rije gibanje. Posljedica
preputanja Procesu prisutnosti je doivljaj stvarnog kretanja, koje nije
povezano s vanjskim gibanjem.
to znai kretanje koje nije povezano s vanjskim gibanjem? To najbolje
moemo objasniti sljedeim primjerom: ako nismo zadovoljni kvalitetom
svojeg ivotnog iskustva, moemo pokuati promijeniti okolnosti preseljenjem
u drugo mjesto, grad ili dravu. Za to je potrebno mnogo vanjskog gibanja.
No, kad se smjestimo u novome gradu, usprkos promijenjenim vanjskim
okolnostima i gibanju u vanjskome svijetu,osjeaj nezadovoljstva ipak se
vraa. To se dogaa zbog toga to se u vlastitoj nutrini nismo pomakli ni
milimetra, bez obzira na vanjsko gibanje. Svi smo mi u ovom ili onom obliku
doivjeli slino iskustvo.
Postoji izreka koja prikladno saima tu nevolju:
Kamo god poli, sebe vodimo sa sobom.
Takvo ponaanje, takvo jurcanje naokolo pri kojem nikamo ne stiemo,oblik
je kretanja koje vanjski svijet uvelike odobrava kao sredstvo ublaavanja
nezadovoljstva u pogledu kvalitete ivotnog iskustva. U okviru Procesa
prisutnosti takvo besmisleno vanjsko kretanje smatramo zbrkom. Bolja je
rije drama i tom emo se rijeju koristiti u ovome tekstu kako bismo
opisali tu vrstu besmislene aktivnosti. Drama se ne odnosi samo na
besmisleno vanjsko, fiziko gibanje, nego i na sveukupnu besmislenu
mentalnu i emocionalnu aktivnost u naem iskustvu.
Jedna je od namjera Procesa prisutnosti da nas izvede iz drame te da nam
istodobno pomogne da potaknemo stvarno kretanje u svom ivotnom
iskustvu. Poanta je u tome to je naa narav takva da emo se uvijek
prikloniti drami, sve dok ne iskusimo stvarno kretanje u svojemu ivotu, a sve
dok se priklanjamo drami, neemo ni pokuati pokrenuti bilo kakvo stvarno
kretanje u svom ivotnom iskustvu. Proces prisutnosti nam pomae da se
oslobodimo takvog nesvjesnog pristupa ivotu. Da bi nam u tome pomogao,
40
potie nas na unutarnje kretanje tako to nas polako i svjesno oslobaa
blokiranih emocija. Kad obavimo taj unutarnji zadatak, automatski emo
aktivirati stvarno vanjsko kretanje u ivotnom iskustvu, a da se neemo
morati prikloniti besmislenoj vanjskoj zbrci ili drami. Tek emo tada biti
spremni odbaciti dramu, jer emo itekako postati svjesni njezine
besmislenosti. Kad se prepustimo Procesu prisutnosti stvarno kretanje koje
namjeravamo pokrenuti kree se od:
Djelovanja prema Postojanju.
Gledanja prema sagledavanju.
Povrnog sluanja prema pravom sluanju.
Pretvaranja do Prisutnosti.
Neravnotee prema ravnotei.
Razdvojenosti prema Jednoti.
Reakcije prema akciji.
Neizvornosti prema izvornosti.
Rascjepkanosti prema integraciji.
Traganja za sreom prema otkrivanju unutarnje radosti.
Osvete i okrivljavanja prema opratanju.
Pogrenog opaanja prema ispravnom opaanju.
Prigovaranja i nadmetanja prema suosjeanju.
Nesvjesnog ponaanja prema svjesnom postupanju.
ivota u vremenu prema doivljaju svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ti razliiti oblici kretanja samo su razliiti opisi posve istog pomaka u
opaanju, percepcijskog pomaka za koji nije potrebno vanjsko gibanje.
Taj pomak ne moemo postii promjenom uvjeta vanjskog iskustva svijeta.
Ne moemo ga postii pokuajima. Ne moemo ga postii dramom.
Moemo ga postii samo nedjelovanjem i rainjavanjem. Moemo
ga postii iskljuivo radom na vlastitoj unutranjosti.
Razumijevajui narav stvarnog kretanja u okviru Procesa prisutnosti utedjet
emo sebi energiju koju bismo potratili na pokuaj okonanja tog iskustva uz
pomo bilo kakve nepotrebne vanjske aktivnosti. Sto se pri tome misli?
Kad se upustimo u ovakvu vrstu iskustva o kojoj je rije u Procesu prisutnosti,
to nerijetko inimo stoga to pokuavamo promijeniti sebe.
No, otkrit emo da se ne moemo promijeniti, nego moemo promijeniti
samo kvalitetu svojega iskustva. Ako ne shvaamo tu vanu istinu uputamo
se u beskonano vanjsko djelovanje. Zbog toga sveukupno vanjsko gibanje
kojega se prihvaamo kako bismo se promijenili neminovno rezultira samo
nepotrebnim troenjem energije.
Zbog toga to u vanjskome svijetu vidimo takve primjere, teko nam je
shvatiti da svoje okolnosti uistinu moemo promijeniti bez ikakve drame.
Primjerice, kad se prepustimo ovome iskustvu, moda smo ve donijeli odluku
da svoje putovanje opteretimo nepotrebnom dramom. Osim to smo krenuli s
Procesom prisutnosti, moda smo odluili da emo se osloboditi puenja ili
41
drugih ovisnosti, prihvatiti posebnu dijetu, dodati vjebe u svakodnevni
raspored ili produiti vrijeme vjebanja.
Glavni razlog zbog kojeg ovo iskustvo namjeravamo nadopuniti vanjskom
dramom je vi tome to Proces prisutnosti moda smatramo metodom kojom
moemo promijeniti sebe. Moda jo uvijek vjerujemo da smo mi ono to
nam se dogaa, umjesto da shvatimo kako mi doivljavamo svoja iskustva.
Kad pogreno vjerujemo da smo ono to nam se dogaa, tada emo
vjerojatno pokuati vratiti ravnoteu u svoj ivot i promijeniti prirodu svojeg
ponaanja, svoj izgled ili ivotne okolnosti.
No, nas ne odreuje nae ponaanje, izgled i ivotne okolnosti: to su samo
iskustva koja nam se dogaaju. To su oznake naega ega. Kad pokuavamo
promijeniti te povrne vidove svojega unutarnjeg iskustva,uvijek se
priklanjamo drami.
Tijekom trajanja ovoga putovanja ne bismo trebali pokuavati promijeniti svoj
izgled, ponaanje ili ivotne okolnosti, jer e to samo poveati dramu i
oduzeti nam energiju. Iskustvo Procesa postat e dramatinije,jer e ti
pokuaji premjestiti arite nae panje na bavljenje posljedicama,a ne
uzrocima naih okolnosti.
Kad postanemo dovoljno zreli da moemo proitati i shvatiti ove informacije,
moemo biti posve sigurni da su na izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u
ovome trenutku nagomilane posljedice nerazrijeenih nelagoda naega
emocionalnog tijela. Stoga je pravo kretanje, odnosno trajna promjena, u
naem vanjskom iskustvu mogue samo ako promijenimo unutarnji uzrok
vanjskih dogaaja. Ako pokuavamo promijeniti ponaanje, izgled ili ivotne
okolnosti, time ne postiemo trajni uinak.
Proces prisutnosti e nam jasno pokazati da stvarne i trajne promjene
vanjskoga iskustva moemo postii iskljuivo promjenom uzroka,poticanjem
stvarnog kretanja u stanju naeg emocionalnog tijela.
Stoga se u Proces prisutnosti ne smijemo uputati s namjerom da istodobno
uvedemo velike vanjske promjene u svome ponaanju, izgledu ili ivotnim
okolnostima. Tijekom ovoga putovanja iznimno je preporuljivo da se
usredotoimo na ono to se od nas trai u svakom trenutku.
Tijekom Procesa moramo izbjegavati sve porive za uvoenjem bilo kakvih
drastinih promjena ili donoenjem veih ivotnih odluka.
Takvi e se porivi pojavljivati, ali moramo im se oduprijeti. Tijekom ovoga
putovanja porivi za drastinim postupcima pojavljivat e se kao reakcije na
nesvjesna pitanja koja izranjaju u procesu. Priklanjanje vanjskoj drami bit e
oitovanje nae nesvjesne elje da ovladamo onim to nam se dogaa ili da
ublaimo taj proces. Reakcije uvijek dovode do drame i zbrke.
Navest e nas da prihvatimo previe zadataka odjednom, ime nesvjesno
sabotiramo vlastiti Proces. Stoga se tijekom putovanja kroz unutarnji proces
trebamo odmoriti od vanjske drame.

42
Imajmo na umu da u ovome Procesu nije rije o promjeni vlastite osobnosti
nego o promjeni kvalitete naih iskustava. Proces prisutnosti e nam kroz
stvarno iskustvo pomoi da ta iskustva integriramo. Razlika izmeu
unutarnjeg putovanja u svjesnost sadanjeg trenutka i drugih, vanjskih
putovanja u koje smo se moda uputali u pogrenom pokuaju da se
promijenimo je u sljedeem: dok pokuavamo uvesti vanjske promjene
ponaamo se kao da premjetamo radio po sobi elei pronai radijsku
postaju.
Ovo putovanje, u kojemu emo nauiti kako promijeniti kvalitetu naega
iskustva, za razliku od pokuaja promjene samih sebe, trai da radio ostavimo
upravo ondje gdje se i nalazi. arite svoje pozornosti i namjere usmjerit
emo na pokretanje gumba za traenje postaja. To je mnogo jednostavniji
pristup nego priklanjanje vanjskoj drami i omoguuje nam da uspjeno
pronaemo glazbu koja nas raduje.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka za kojim tragamo nije negdje vani,
u svijetu, i ne moemo ga ostvariti bavljenjem u vanjskome svijetu ili
nekontroliranim jurcanjem. Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka unutarnje
je postignue. Kad ga dosegnemo unutarnjom tiinom i mirnoom,automatski
e se odraavati u naem iskustvu vanjskog svijeta. Za pokretanje svjesnosti
vlastite Unutarnje prisutnosti nije potrebna drama. Ta je svjesnost slobodna,
ne zahtijeva nimalo truda i dostupna je svima, bez obzira na vanjske podjele
prema boji, staleu,uvjerenju, obredima, ritualima i dogmama. Da bismo se
mogli upustiti u to putovanje potreban nam je samo postupak kojim emo u
svom ivotnom iskustvu postaviti temelje unutarnje tiine i mirnoe gdje nas
strpljivo eka iskustvo vlastite Unutarnje prisutnosti.
Proces prisutnosti posve je jednostavan. Meutim, mi ga moemo uiniti
kompliciranim ako mu pokuamo neto dodati ili ako se previe trudimo. Ako
pokuamo neto izvesti u vanjskome iskustvu, samo emo potratiti energiju.
Od nas se zahtijeva samo jedno, da se svakodnevno pridravamo trojstva
koje sainjava ustrojstvo ovoga putovanja: vjebi disanja, Izjava za buenje
Prisutnosti i itanja materijala s razliitim percepcijskim metodama koje emo
nauiti primjenjivati u svom ivotnom iskustvu.

S onu stranu ovisnosti i patnje

Kad je rije o Procesu prisutnosti, ovisnosti i bolesti (kronina bolest /
oboljenje) predstavljaju isto stanje: i jedno i drugo su vanjska oitovanja
nerazrijeene nelagode emocionalnog tijela. Osim toga, iako sada neemo
konkretno raspravljati o takvim stanjima, smatramo da u istu kategoriju s
ovisnostima i bolestima spadaju i sve alergije. Alergija je stanje koje je
potpuno suprotno ovisnosti. Kad smo ovisni, u svoje polje neprestano
privlaimo konkretno vanjsko iskustvo, a kad imamo alergiju, neprestano

43
odbijamo konkretno vanjsko iskustvo iz svojeg okruenja. Meutim, uzroci tih
stanja povezani su s nerazrijeenom nelagodom u emocionalnom tijelu.
Proces prisutnosti iznimno je uspjean, jer nas dovodi do potpunog
neutraliziranja naih ovisnosti i bolesti, bez obzira na to koliko nas dugo mue
ili u kojoj smo im mjeri dopustili da utjeu na na ivot. Proces nam ne
obeava lijek, jer pravi lijek je odr/edite, nego nas ui kako krenuti na
trajno unutarnje putovanje prema emocionalnoj ravnotei koja e nas
automatski odvesti onkraj oitovanja tih vanjskih iskustava neravnotee.
Nitko nije neosjetljiv na vanjsko iskustvouravnoteenog ivljenja, bez
obzira na to koliko je teko stanje u kojemu se nalazimo. To je pitanje
osobne volje, predanosti i dosljednosti. Ako uistinu namjeravamo potaknuti
mo svoje Unutarnje prisutnosti i ako nam je ta namjera neprestano na umu,
uspjeh je neminovan.
Proces prisutnosti e nam pokazati da su sve ovisnosti, bez obzira na to je li
rije o zabranjenim drogama, alkoholu, hrani, seksu, kockanju ili lijekovima,
zapravo postupci samoizljeenja koji se oituju u pokuaju da ublaimo
nelagodu u emocionalnom tijelu ili ovladamo njome. U tome su smislu
ovisnosti i oboljenja istovjetna stanja s razliitim vanjskim maskama. Kad se
ne bi priklonio postupku samoizljeenja, kod ovisnika bi se neminovno
pojavila neka bolest. Kad bi se lijekovima na recept uspjeno potisnula bolest,
tada bi se isto stanje oitovalo kao ovisnost. Oba su stanja vanjsko oitovanje
neugodnog naboja u emocionalnom tijelu. Posve isti emocionalni naboj moe
se oitovati kao ovisnost ili kao bolest, ovisno o individualnim okolnostima. Tu
uzronu unutarnju nelagodu nazivamo negativnim emocionalnim nabojem.
Svi posjedujemo negativan emocionalni naboj sve dok ponovno ne
zakoraimo u posvemanju svjesnost sadanjeg trenutka.
Kad u dovoljnoj mjeri neutraliziramo negativan emocionalni naboj vie ne
postoji temelj za ovisnosti ili bolesti. Stoga ne postoji nita to bismo trebali
lijeiti i zato se nae ovisniko ponaanje ili simptomi automatski povlae. Na
temelju te jednostavne spoznaje Proces zauzima stav koji bismo mogli
smatrati neuobiajenim ili spornim kad je rije o vraanju ravnotee ljudima
koji su se priklonili ovisnikom ponaanju ili lijekovima na recept kao
sredstvima ublaavanja ili ovladavanja nelagode u svom emocionalnom tijelu.
Da bismo mogli krenuti s Procesom od nas se ne trai da se odreknemo
svojih pokuaja samoizljeenja.
Drugim rijeima, kao to se od nas ne trai da dodatno poveamo vanjske
aktivnosti (dramu) dok se bavimo ovim Procesom, takoer se ne trebamo
prisiljavati da se odreknemo ovisnosti ili lijekova prije uputanja u Proces. Od
nas se trai da imamo na umu kako je nae ovisniko ponaanje ne samo
posljedica, nego do ovoga trenutka naeg ivotnog iskustva takoer i prijeko
potreban in samoizljeenja. Meutim, od nas se trai da se svojih postupaka
samoizljeenja odreknemo dok se bavimo svakodnevnim vjebama disanja i
dok itamo napisane materijale za svaki sastanak.
44
Pokuamo li se odrei tih postupaka samoizljeenja prije nego to smo poeli
uspjeno smanjivati negativan naboj u emocionalnom tijelu, upast emo u
stanje nesvjesnosti u kojemu moda ne bismo mogli nastaviti s Procesom,
osjeali bismo se preoptereeni i izgubili bismo snagu, te bismo se s jo
veim intenzitetom vratili svojim ovisnikim postupcima.
Medicinski savjet: Na isti se nain od ljudi koji pate od neke bolesti ne trai
da promijene lijekove ili bilo koju drugu propisanu terapeutsku metodu kad
zaponu s Procesom. Trebamo nastaviti ivjeti kao i prije.
No, trebamo pomno pratiti uinke koje propisani lijekovi imaju na naa
ivotna iskustva dok smo u Procesu. Ako otkrijemo da se reakcija na lijek
mijenja, odmah se moramo posavjetovati s lijenikom, zatraiti pregled i
provjeriti stanje. To je prijeko potrebno jer, kako se negativni emocionalni
naboj smanjuje, tako se smanjuje i potreba za lijekovima. To se oituje u
injenici da nam lijekovi postaju prejaki. Tada trebamo otii lijeniku i zatraiti
ponovni pregled te smanjenje propisane koliine lijekova.
Prije nego to se prepustimo Procesu prisutnosti od nas se ne trai da se bilo
ega odreknemo, jer nita ne moemo promijeniti bavei se posljedicama. Ne
zaboravite, sve nae ovisnosti i bolesti su posljedica, pa su posljedica i
ovisniko ponaanje i potreba za uzimanjem lijekova.
Umjesto da energiju troimo na prisilan pokuaj odricanja, korisnije je da se
usredotoimo na neutraliziranje uzroka naega stanja tako to emo se
pridravati uputa koje dobivamo u Procesu.
Meutim, moramo naglasiti da od Procesa prisutnosti ne moemo imati koristi
ako smo pod tako jakim utjecajem lijekova ili drugih tvari da smo posve
nesposobni baviti se itanjem, Izjavama za buenje Prisutnosti i vjebama
disanja. Pod takvim je okolnostima pametnije najprije otii na rehabilitaciju
kako bismo se oslobodili ovisnosti i ponovno postigli razinu mentalne jasnoe
koja nam omoguuje baviti se zahtjevima Procesa.
Rehabilitacijska terapija moe nam pomoi da se oporavimo, tako da nam
se uvelike pobolja razina razumijevanja. Meutim, takva vrsta oporavka
je, kao to emo to uskoro objasniti, samo opasno stanje tihoga oajanja.
Bez obzira na to, bistri nam um, a time omoguuje da se pridravamo
discipline. Kad proemo kroz rehabilitacijsku terapiju odmah se trebamo
posvetiti Procesu prisutnosti i poduzeti neophodne korake kako bismo
promijenili uzrok svojih neuravnoteenih ivotnih iskustava.
Kad iskustveno proemo kroz Proces prisutnosti i to najbolje to moemo,
negativan emocionalni naboj automatski e se i znaajno ublaiti.
Takoer emo nauiti percepcijske metode koje e nam omoguiti da ga
neprestano neutraliziramo. Kad se jednom upustimo u Proces on neminovno
vraa ravnoteu kvaliteti naeg ivotnog iskustva. Razdoblje koje nam je
potrebno da bismo potpuno vratili ravnoteu naem vanjskom iskustvu ovisi o
tome koliko smo spremni raditi na sebi. to vie smanjimo svoju unutarnju,
emocionalnu nelagodu, to e naa vanjska ovisnost biti blaa i manje e nam
45
trebati razliiti lijekovi. U jednom trenutku vino e nam postati gorko, cigareta
odvratna, a droga odbojna.
Dok su nam sredstva za samoizljeenje potrebna, samo nam se ini da nam
pruaju uitak ili nas lijee. Kad nam vie ne trebaju, zadovoljstvo se pretvara
u gorinu, a olakanje u nelagodu. to prisutniji postajemo u svom fizikom,
mentalnom i emocionalnom tijelu, to vie osjeamo kako uistinu na nas
djeluju lijekovi ili droga. Nema nikakva zadovoljstva u gutanju potencijalno
otrovnih tvari. ini nam se da su nam takvi postupci korisni samo zbog
nelagode u emocionalnom tijelu.
Smanjenjem emocionalnog naboja koji izaziva neuravnoteena stanja
automatski ruimo temelje na kojima ona poivaju. Ako ve godinama
pribjegavamo postupcima samoizljeenja i uzimaju lijekova, vano je da se
Procesu prepustimo s jasnom namjerom neutraliziranja uzroka nelagodnog
iskustva, ali se ne smijemo muiti s posljedicama. Zbog svoje ovisnosti moda
osjeamo dubok stid i krivnju. To je posve nepotrebno.
Pokuavamo se sami izlijeiti zato to je drutvo kao cjelina nedovoljno fiziki
prisutno, nedovoljno mentalno razvijeno ili nedovoljno zrelo u emocionalnom
smislu da bi nam moglo pomoi. Dakako, nije rije o tome da za svoje stanje
krivimo drutvo, jer u konanici smo mi sami, prema Zakonu uzroka i
posljedice, odgovorni za vlastitu sudbinu. Vano je da se podsjetimo:
Svaki oblik ovisnosti pokuaj je samoizljecenja.
Svaka ovisnost samo je iskustvo koje nam se dogaa.
Sva iskustva koja nam se dogaaju moemo promijeniti.
Takoer je vano da za dugogodinju ovisnost odvojimo dovoljno suosjeanja
i vremena kako bi se mogla razrijeiti i neutralizirati. Programi lijeenja
ovisnosti openito uvjeravaju ovisnike da e uvijek biti ovisni i da stoga do
kraja ivota redovito moraju sudjelovati na skupnim sastancima, inae bi
mogli nazadovati i ponovno poeti uzimati droge. Proces prisutnosti potie
nas da se suprotstavimo tom zastarjelom sustavu uvjerenja i neminovnom,
samonametnutom stavu da smo zarobljenici mentaliteta rtve, kakvog
podravaju i odravaju beskonani skupni sastanci. Takoer, od ovisnika
koji ve pohaaju te skupne sastanke trai se da pomno promatraju na koji
nain ovisnici koji apstiniraju ili su se oporavili svoju ovisnost prenose u druge
vidove svog ivotnog iskustva. Izlijeeni alkoholiari vie pue.
Izlijeeni puai vie jedu. Izlijeeni narkomani uzimaju sredstva protiv bolova.
Oporavak (in prikrivanja potisnutih problema koje nae ivotno iskustvo
pokuava razotkriti) uvijek dovodi do tihog oajanja, dok razotkrivanje
(prihvaanje potisnutih problema koji izranjaju na povrinu kao sirovine
emocionalnog rasta) uvijek vodi ispunjenom ivotu.
Kad se neutralizira negativan naboj u naem emocionalnom tijelu,automatski
e se smanjiti ili posve nestati potreba za redovitim odlascima na skupne
sastanke, kao i potreba za lijekovima. Ovisnost nije ni zloin ni lijek, ali ni
doivotna zatvorska kazna. To je iskustvo, a sva se iskustva mogu promijeniti.
46
Proces prisutnosti trai od nas da prihvatimo mogunost kako stojimo na
samom rubu evolucije zdravstvene skrbi. Prije smo morali odlaziti nekom
drugom da bismo dobili informacije o vlastitom zdravstvenom stanju, kao i
metode uz pomou kojih bismo mogli unijeti stvarne promjene u kvalitetu
naih ivotnih iskustava,a sada bismo mogli spoznati da sposobnosti koje smo
automatski traili u vanjskome svijetu zapravo prebivaju u svakome od nas.
Sve do sad, grupna paradigma programa od dvanaest koraka predstavljala je
prijeko potreban dio nae evolucije. Mnogima je pomogla da preu rijeku, a
inae bi se utopili. No, sada imamo cilj prema kojemu moemo plivati. Naa
Unutarnja sigurnost je stijena, vrsto tlo koje e nam omoguiti da ponovno
zagazimo na suho.
Od nas se sada trai da razmislimo i o postojanju trinaestoga koraka, na
kojega neemo naii u vanjskome kretanju, nego u dubljem zalaenju u
vlastitu nutrinu. Time ni na koji nain ne nijeemo iskustva koja su nas
dovela do ove toke, nego ih prihvaamo kao prijeko potreban dio svoje
evolucije. No, to je kao da se penjemo stubama. Ako ne podignemo nogu sa
stube na kojoj se nalazimo, ne moemo je spustiti na sljedeu,onu koja nas
poziva da porastemo od oporavka do otkria, od tihog prihvaanja
vlastitih nevolja do smjelog skoka koji nas vodi u podruje mogunosti bez
ikakvih potekoa.
Od ljudi s kroninim, neizljeivim ili takozvanim smrtonosnim bolestima
Proces prisutnosti zahtijeva da se suprotstave zastarjelim sustavima uvjerenja
medicinske i psihijatrijske struke. Ne smijemo vjerovati da je bolest
neizljeiva samo zato to nam lijenik to kae. Na jeziku izvornosti rije
neizljeiv znai ne znam kako bih vam mogao pomoi. No, lijenici se
tom rijeju koriste elei nam rei umrijet ete i nitko vam ne moe pomoi.
Moramo se suprotstaviti slijepim sustavima uvjerenja onih pojedinaca koji
djeluju samo na povrini ivota, kao i onima koji sve sagledavaju s
intelektualnog stajalita.
Medicina je izvrsna kad je rije o rjeavanju, kontroliranju i ublaavanju
fizike simptomatske traume. Meutim, vei dio lijenika jo uvijek ne
posjeduje dovoljno razumijevanja za uzroke ovisnosti ili bolesti.
Primjerice, ako doivimo automobilsku nesreu i ozlijedimo se, ili ako su
simptomi nae bolesti ili ovisnosti stigli do toke u kojoj nam ivot postaje
nepodnoljiv, odlazak lijeniku ili medicinskom strunjaku apsolutno je prijeko
potreban. Oni znaju namjetati kosti i viati rane. Znaju ublaiti i kontrolirati
fizike, mentalne i emocionalne simptome tako da moemo normalno
funkcionirati. Meutim, elimo li neutralizirati uzroni emocionalni naboj koji
nas nesvjesno dovodi do nesrea s ozljedama ili izaziva teke fizike,
mentalne ili emocionalne bolesti, tada je lijenik vjerojatno posljednja osoba
od koje bismo trebali traiti pomo. Tijekom svojeg kolovanja nauili su
traiti fizika objanjenja bolesnih stanja.
Specijalizirali su se za podruje posljedica, a ne uzroka.
47
Proces prisutnosti samopouzdano kree u novom smjeru. Svima koji su voljni
baciti se u vlastitu emocionalnu provaliju pokazuje da iskrenim predavanjem
procesu emocionalnog rasta ovjek moe u potpunosti otkloniti uzrok
ovisnosti i bolesti. To ne znai da je rije o lagodnom ili brzinskom pristupu.
Lagodan pristup obuhvaa zabranjene droge, farmaceutske lijekove i
operacije. Emocionalni rast jedan je od najteih putova kojim se moemo
uputiti u ovom emocionalno neuravnoteenom, mentalno konfuznom i fiziki
rastresenom vremenu. No, on nam zbog Staze svjesnosti koja nam je svima
zajednika, jami uspjeh.
Koliko god emocionalni rast moe biti teak nekim ljudima, daleko je
prihvatljiviji od ovisnosti koja nastaje ako smo doivotno osueni na sastanke
grupa za potporu. Takoer je mnogo prihvatljiviji nego ivot s fizikom bolesti
koja je postala nepodnoljiva zbog popratnih pojava lijekova koje uzimamo.
Proces prisutnosti nas poziva da te neugodne stvari u potpunosti ostavimo za
sobom. Na kraju krajeva, bez obzira na njihov oblik, ovisnost je bolest, a
bolest je ovisnost. U drutvu kao cjelini jo se vjeruje da do ovisnosti dolazi
zbog siromatva, lijenosti, nedostatka obrazovanja, slabosti karaktera ili
nagovaranja drugih. Svi su ti takozvani uzroci ovisnosti zapravo posljedice i
stoga niemu nisu uzrok.
Sve ovisnosti izaziva unutarnja emocionalna nelagoda.
Ovisno o teini naeg stanja moda emo kroz Proces morati proi i nekoliko
puta kako bismo posve neutralizirali uzroni naboj u emocionalnom tijelu.
Prvo dovrenje Procesa moe nam u poetku pomoi da neutraliziramo
negativan emocionalni naboj kako bismo se uspjeli bez potekoa odvojiti od
svoje ovisnosti ili smanjiti uzimanje lijekova u toj mjeri da ne osjeamo
neugodne popratne pojave. Kad drugi put proemo kroz Proces, to bi nam
moglo pomoi da doemo do dubljih svjesnih uvida o uzroku emocionalne
nelagode kako bismo se svjesno prihvatili njezina neutraliziranja. Trei
prolazak kroz Proces mogao bi nam pomoi da panju posve odvojimo od
vlastitih nevolja te da ponemo istraivati vlastitu ivotnu svrhu.
Kad to postignemo, uistinu emo shvatiti da nam je i najsitniji djeli vlastite
prolosti pomogao dovodei nas do cjelovitosti koju nam prua svjesnost
sadanjeg trenutka. Tada emo spoznati da se krivnja, stid i aljenje zbog
onoga to smo proivjeli temelje samo na pogrenom tumaenju. U
sadanjem trenutku uvijek nas proima zahvalnost. Kad zakoraimo u
svjesnost sadanjeg trenutka, automatski osjeamo zahvalnost za svaki dio
naega putovanja koji nas je potaknuo da se vratimo u samo sredite vlastite
Unutarnje prisutnosti, jer sadanji trenutak obuhvaa sve i time svako ivotno
iskustvo prepoznaje kao blagoslov.
Ovisniko ponaanje ili teka bolest ne odraavaju se na nau osobnost.
To su samo iskustva koja nam se dogaaju. Jednom kad steknemo uvid koji
se krije u tome iskustvu, moemo ga promijeniti i nastaviti svojim putem.

48
Zamjenjivanje rezultata posljedicama
U ivotu esto ne kaemo ono to mislimo i esto ne mislimo ono to kaemo.
Primjerice, veina ljudi govori o obilju, a zapravo misli na novac. Veina ljudi
govori o zdravlju, mislei zapravo na vlastiti izgled, a kad govorimo o radosti,
zapravo mislimo na sreu. Golema je razlika izmeu iskustva radosti, obilja i
zdravlja te novca, ljepote i sree. Radost, obilje i zdravlje su sveobuhvatni, a
novac, ljepota i srea iskljuuju sve ostalo. Radost je stanje u kojemu sve
moemo iskusiti bez prosudbi ili zabrinutosti. Obilje se odnosi na zahvalnost
za sve one fizike, mentalne i emocionalne energije koje proimaju nae
iskustvo ivota. Zdravlje se odnosi na dobrobit svakog dijela naeg fizikog,
mentalnog i emocionalnog iskustva. Da bismo bili sretni, mora nam se neto
dogoditi ili ne dogoditi, novac je samo novac, a ljepota je povrna.
U Procesu prisutnosti nisu vani srea, novac ili izgled. Taj proces priprema
vrt naega ivotnog iskustva kako bi posadio, odnjegovao i donio plodove
svjesnosti sadanjeg trenutka: radost, obilje i zdravlje.
Zbog naih nesvjesnih potreba i elja vjerojatno emo se u to putovanje
upustiti s posve konkretnim i stoga iskljuivim namjerama. To je prirodno.
No, u Procesu nisu vane konkretne stvari, nego irenje obzorja naega
ivotnog iskustva kako bismo postali sveobuhvatni i sve prihvatili.
Jednota sve obuhvaa i sve prihvaa.
Proces prisutnosti nas podsjea da radost, obilje i zdravlje prebivaju u svemu.
Stoga je radost obilje, obilje je zdravlje, a zdravlje je radost.
Ako uistinu prigrlimo jednu od tih kvaliteta u svoj ivot, automatski ih
prihvaamo sve.
Prirodno je da tijekom Procesa prisutnosti tragamo za rezultatima. Svi smo
odrasli u svijetu u kojemu gotovo svaki vid naega iskustva predstavlja
sredstvo za ostvarenje nekog cilja, u kojemu se prosuuje ishod gotovo
svake nae aktivnosti. Stoga je malo vjerojatno da smo nauili to je
bezuvjetnost. Prirodno je to elimo kontrolirati vlastiti napredak i tijekom
Procesa uspjeh mjeriti promatranjem okolnosti vanjskoga ivota, iako se od
nas trai da to ne radimo. U poetku se ne bismo trebali zaokupljati
rezultatima, jer neemo znati gdje ih trebamo traiti te emo se neminovno
usredotoiti na pogrene vidove vanjskog ivotnog iskustva. U Procesu ne
postoji standardizirano mjerilo kojim bismo mogli procjenjivati uspjeh. Naa
lana oekivanja uvijek e nas obeshrabriti i ispuniti nas sumnjama, zato to
e nae traganje za rezultatima u poetku uvijek biti motivirano nesvjesnim
potrebama i eljama. Kad bismo se mogli pravo zagledati u vlastitu nutrinu,
uvidjeli bismo da:
Nismo svjesni da nam je samo jedno uistinu potrebno i da samo za
jednim uistinu udimo, a to je ispunjavanje velike crne rupe u vlastitu srcu.
Cilj Procesa prisutnosti nije zadovoljavanje nesvjesnih potreba i elja, jer njih
nikada nitko ne moe zadovoljiti. To je definicija elje: nezasitna emocionalna

49
glad. Stoga cilj Procesa nije zadovoljenje elja, nego da nas naui kako da ih
premostimo da bismo mogli iskusiti makar jedan jedini trenutak stvarne
mogunosti izbora.
Razumljivo je da trebamo i elimo znati to se uistinu dogaa kao posljedica
Procesa. To je prirodno i posve prihvatljivo. Ako se pridravamo jednostavnih
uputa koje dobivamo na poetku i tijekom Procesa, uvijek emo dobivati
potvrdu da se neto dogaa. Potvrdu emo dobivati, jer je Proces neto
posve stvarno i stoga ima neposredan uinak na naa unutarnja i vanjska
iskustva. Meutim, poetne posljedice Procesa moda nee biti u skladu s
naim eljama ili oekivanjima. Zapravo, rijetko su s njima u skladu, a evo i
zato:
Bez obzira na to koliko smo, prema vlastitome uvjerenju, fiziki spremni, bez
obzira na to koliko smo, prema vlastitome uvjerenju,mentalno razvijeni, bez
obzira na to koliko smo, prema vlastitom miljenju, emocionalno zreli ili
duhovno svjesni, svi mi na odreenoj razini kreemo na ovo putovanje
u nadi da e ono utrnuti oganj naih nesvjesnih potreba i elja.
Otkako smo napustili djetinjstvo nae svjesno i nesvjesno mjerilo postignua
postao je stupanj do kojega smo bili u stanju potisnuti svoje potrebe i elje, i
to je gruba injenica ivota u ovome svijetu. Ako ne potisnemo one nemirne
unutarnje glasove, automatski pretpostavljamo da nita ne postiemo. Ako ih
uspijemo potisnuti, osjeamo se uspjenima.
Zbog toga nas vanjski svijet neprestano odvlai s pravog puta:jer se on
obraa iskljuivo naim potrebama i eljama, a ne i nama.
U prolosti smo moda pokuali umiriti unutarnje pokuaje privlaenja
pozornosti mijenjanjem vanjskih fizikih okolnosti uz pomo posta ili vjebi uz
pomo lijekova i/ili ovisnikog ponaanja. Moda smo svoje potrebe i elje
pokuali utaiti hranom, seksom, radom ili pomaganjem drugima. Moda
smo ih pokuali priguiti promjenom mentalnih okolnosti uz pomo metoda za
kontrolu uma, hipnoze ili pozitivnog miljenja.
Moda smo itali knjige o samopomoi, odlazili na New Age radionice,moda
smo satima ili godinama odlazili na terapiju. Kao to emo uoiti,nijedna
promjena potaknuta vanjskim pristupima nije trajna. Samo je prividna, poput
hodanja po vodi umara nas, a nikamo ne vodi. Ono to postiemo tim
metodama nije stvarno, a samim tim ni trajno.
Zahvaljujui svojim naporima dugo moemo ostati u stanju oporavka,ali
negdje duboko u dui bit emo svjesni opasnosti koju nam donosi takvo
emocionalno stanje. Ovisnik koji se izlijeio jo je i ezdeset godina kasnije u
opasnosti da e se vratiti starim navikama. Do toga dolazi zbog toga to se
in oporavka odvija u umjetno stvorenom miru tihog oajanja.
Oporavak nije otkrie, a bez stvarnog otkrivenja ne moe doi do stvarne i
stoga trajne preobrazbe kvalitete naeg ivotnog iskustva. U oporavku je
panja usmjerena na posljedice, dok se otkrivanje bavi dubinskim uzrocima.
Ako se bavimo posljedicama, ne moemo promijeniti nijedan uzrok, tako da
50
je naa jedina nagrada kad postignemo oporavak neminovno tiho oajanje
samozavaravanja. Proces prisutnosti traga za uzrokom, jer u njemu vrijedi
pravilo: kad se pobrinemo za uzrok, posljedice automatski slijede. Zbog toga
se Proces prisutnosti ne bavi rezultatima.
Mi vie volimo govoriti o posljedicama. Kad govorimo o rezultatima,
razmiljamo o ishodu koji nije posve zajamen. Rezultati nikada ne mogu
imati jamstvo. Moramo ih stupnjevati, a preesto su povezani s traenjem
priznanja i odobravanja. Stoga u okviru ovog procesa vie volimo govoriti
o posljedicama. Posljedica je uinak. Posljedice se automatski odvijaju kao
odgovor na uzronu prirodu ovoga Procesa. U Procesu prisutnosti uvijek je
rije o uzronosti i stoga su posljedice neizbjene. Rezultate preesto
odreujemo prema ispunjenju svojih nesvjesnih potreba i elja. Posljedica je
uinak uzronog djelovanja. Rezultat je preesto samo miljenje. Stoga
Proces prisutnosti od nas trai da se odreknemo razmiljanja o rezultatima
i ponemo razmiljati o posljedicama.
Ve smo govorili o Stazi svjesnosti i o Sedmogodinjem ciklusu pa stoga ne
moramo detaljno objanjavati zato je proiavanje emocionalnog tijela
prijeko potrebno za ponovno uspostavljanje ravnotee kvalitete naega
ivotnog iskustva. Ako nam to jo nije jasno, bilo bi dobro ponovno proitati
odjeljke o Stazi svjesnosti i o Sedmogodinjem ciklusu. Taj nam tekst
pokuava dati do znanja da posljedice dobrovoljnog bavljenja emocionalnim
tijelom kako bismo neutralizirali negativan emocionalni naboj uz pomo
svjesnog disanja, mentalne jasnoe i osjeaja, u poetku nisu u skladu s
naim oekivanjima. Kad si aktivno dopustimo da postanemo svjesni svog
negativnog emocionalnog naboja, takvo iskustvo nitko ne bi rado prizvao u
svoj ivot jer, kao to smo ve rekli, u poetku nije nimalo jednostavno i
vjerojatno se neemo dobro osjeati. Upravo zbog toga ima stvaran i
neposredan uinak na na ivot.
Razmislite o tome kakva je to rije uinak.
Na negativan emocionalni naboj glavni je razlog zbog kojeg ovoga trenutka
ne doivljavamo kvalitetu nenaporne radosti, obilja i zdravlja u svom
ivotnom iskustvu. On predstavlja blokadu u emocionalnom tijelu koja stvara
otpor. Budui da ne znamo to bismo s njom napravili,dodatno joj se opiremo
potiskujui je iz svijesti. Taj se otpor gomila i stvara vruinu, a vruina
uzrokuje nelagodu. Da bismo se mogli nositi s nelagodom pokuavali smo biti
sretni, dobro izgledati i dovoljno zaraivati kako bismo se u svom ivotnom
iskustvu to bolje osjeali.
Dok naim mislima,rijeima i djelima dominira nesvjestan negativan
emocionalni naboj, ivot doivljavamo kao neprestani napor usmjeren na
ispunjavanje naizgled beskonane provale potreba i elja koje izviru iz nas.
Pod takvim okolnostima uope i ne moemo osjetiti stvarnu radost,obilje i
zdravlje. Za razliku od beskonane potrage za sreom, novcem i savrenim
izgledom, prava radost, obilje i zdravlje ne predstavljaju sredstvo za
51
ostvarenje nekog cilja. Stoga ih moemo doivjeti samo kad uistinu spokojno
prihvaamo trenutak u kojemu ivimo. Radost,obilje i zdravlje automatski su
popratni proizvodi svjesnosti sadanjeg trenutka. Poput Unutarnje prisutnosti,
i oni ve prebivaju u nama, samo to smo mi svoju panju usmjerili na drugu
stranu.
U iskustvo poput Procesa prisutnosti moemo zakoraiti izmeu ostalog i
stoga to potajno eznemo za arobnim tapiem koji bi raskidanjem svih
potekoa sve doveo u red. To je normalno. Mi ivimo u drutvu opsjednutom
trenutanim zadovoljenjem elja. Osim toga, ve odavno patimo zbog
emocionalnih nelagoda i ivimo na nekoj od razina tihoga oajanja. Na svu
sreu, kao to nas ui vlastita prolost, ne postoji brz i lagodan put kojim
bismo mogli zaobii svoje sadanje okolnosti, koji bi imao bilo kakav stvaran,
a samim tim i trajan uinak na kvalitetu naeg ivotnog iskustva. Mnogo je
staza kojima moemo pobjei, ali ni na jednoj od njih neemo pronai mir.
Gruba istina o emocionalnom tijelu glasi: ne moemo ga zaobii. Jedino nam
preostaje posvetiti mu se i proi kroz njega.
Odnos sa sobom moemo produbiti samo ako se zagledamo duboko u sebe.
Proces prisutnosti ui nas svemu to nam je potrebno da bismo se mogli
zagledati u vlastitu nutrinu. Kad se na kraju osvrnemo za sobom, otkrit emo
da smo malo toga morali dati kako bismo stigli na odredite.
Meutim, svjesno sudjelovanje i predanost Procesu donose nagradu, jer kroz
razumijevanje i iskustvo postajemo sposobni prigrliti odgovornost. Evo zato
sam napisao ovaj dio knjige: zato to e nas to bolje trenutano
razumijevanje prave prirode ovog putovanja spasiti od nepotrebne drame,
lanih oekivanja i otpora te uzmicanja pred fizikom, mentalnom i
emocionalnom nelagodom.
Moramo prihvatiti injenice. Ako smo se rodili u ovome svijetu i ako smo
postali normalni graani svoje zajednice, ve samo to znai da u naoj
nutrini bjesni oluja, jer ono to se u ovome svijetu prihvaa kao normalno
zapravo je stanje tihog oajanja. Koliko god mi eljeli zanijekati njezino
postojanje, ne moemo prikriti unutarnju oluju kojom smo ovladali i primirili
je. Na itavoj planeti vidimo vanjske rtve tog unutarnjeg stanja. To je oluja
dvojnosti. To je rat izmeu izvornosti i neizvornosti. To je velika provalija
izmeu Prisutnosti i lai, golem kanjon straha, bijesa i tuge izmeu odraslog i
djejeg;. Ako tragamo za stvarnim mirom, tada u tu oluju moramo zakoraiti
svojevoljno i svjesno. Da bismo uli u nju ne moramo se baviti problemima
vanjskoga svijeta, jer dveri koje vode u kaos nalaze se u svakome od nas.
Proces prisutnosti nas poziva da svjesno zakoraimo u vlastitu
unutarnju oluju, kao to skaka bungee jumpinga skae u provaliju. Naa e
Unutarnja prisutnost biti sigurnosni pojas koji e uvijek upravljati naim
koracima, bili oni hrabri ili budalasti. Usmjeravat e nas u samo sredite oluje
i pomagati nam dok ne stignemo na drugu stranu. Svjestan ulazak u oluju

52
omoguit e nam rast kakav jo ne moemo ni zamisliti. Olujni vjetrovi iz
naeg e ivotnog iskustva rastjerati maglu ivota u vremenu, a olujne
bujice e nas isprati od privida. Naa unutarnja emocionalna oluja predstavlja
vrata. Spreava one koji jo nisu spremni za to da premoste provaliju, to
naim unutarnjim konfliktima omoguuje da se rastvore u Jednoti. One
kojima je jo potreban odmor nagovara da ostanu u snu vremena. Unutarnja
oluja nije neto sluajno. Ona nas i poziva i zaustavlja te predstavlja obred
prelaska Due.
Iako u rukama drimo knjigu, Proces prisutnosti nije vanjsko putovanje, nego
unutarnje. Zasad moda jo i ne razumijemo potpuno to to znai, ali emo
zahvaljujui tom iskustvu postati svjesni pravog znaenja unutarnjeg
putovanja. Unutarnje putovanje znai da se nita ne mijenja u vanjskome
svijetu. Taj emo svijet ostaviti na miru.
Neemo poeti istiti zrcalo pokuavajui otkloniti mrlje sa svog ivotnog
iskustva. Zrcalo ili iskustvo o svijetu smatrat emo sredstvom koje nam
omoguuje da jasnije uoimo mrlje. Promjene koje emo uvesti odvijat e se
unutar nas, budui da je to jedino mjesto gdje moemo unijeti stvarne, a
samim tim i trajne promjene.
Nae se emocionalno tijelo nalazi u nama, iako ga moemo eksternalizirati
kad se prepustimo drami. im krenemo na ovo putovanje, posljedice e se
automatski oitovati u obliku posve stvarnih promjena naega emocionalnog
tijela. U postizanju tih promjena blago nam i promiljeno pomae svjesno
povezano disanje, itanje tekstova, Izjave za buenje Prisutnosti i
percepcijske metode. Najvanije je da shvatimo ovo: bez obzira na to jesmo li
toga svjesni ili nismo, arite nae panje i namjera u poetku e se usmjeriti
na negativan emocionalni naboj, a evo i zato:
Kad krenemo na ovo putovanje, time izraavamo svoju suglasnost da
se svjesno pozabavimo vlastitim emocionalnim blokadama.
Moramo nauiti kako se uhvatiti ukotac s tim blokadama, jer njih uspjeno
neutraliziraju prisutnost nae svjesne panje i naa suosjeajna namjera.
Nitko ih ne moe razrijeiti umjesto nas. Taj e zadatak obaviti naa svjesnost
sadanjeg trenutka. Da bismo povratili ravnoteu, moramo biti svjesni to je
neuravnoteeno. Drugim rijeima, kako bismo mogli otkloniti potekou,
moramo osjetiti gdje se nalazi. Takoer je vano zapamtiti da u okviru ovog
zadatka, budui da smo ga prihvatili od svoje volje, neemo dobiti vie nego
to moemo podnijeti,ali ni puno manje od toga.Ako ovog trenutkaprihvatimo
neke spoznaje, putovanje e nam biti ugodnije. Jedna od tih spoznaja glasi:
Sveukupno nae iskustvo vanjskog svijeta samo je posljedica.
Zato moramo prigrliti tu spoznaju? Kad panju i namjeru promiljeno
usmjerimo na negativan emocionalni naboj, doivjet emo vanjsko fiziko,
mentalno i emocionalno iskustvo koje odraava ono na to se
usredotoujemo iznutra. Vanjski odraz (posljedica) svjesnog i dobrovoljnog
usmjeravanja panje na unutarnji negativni emocionalni naboj (uzrok) kod
53
veine ljudi izaziva osjeaj nezadovoljstva, loiji izgled i muno natezanje s
novcem. Drugim rijeima, kad se upustimo u Proces prisutnosti, izvana se
moe initi da nam se vanjsko ivotno iskustvo pogorava! Moe nam se
uiniti da ne samo to nitko ne obraa pozornost na nae potrebe i elje,
nego i da su one same pretjerane. To nije stvarno. Nije istina. To je samo
odraz neega iz djetinjstva. Meutim,budui da smo gotovo ovisni o uvjerenju
kako je posljedica zapravo uzrok, a i zato to smo uznemireni zbog vanjskog
svijeta, vjerojatno je da emo na tu nenadanu promjenu okolnosti negativno
reagirati.
Stoga moramo biti budni. Moramo biti svjesni. Poglavlje pod nazivom
Potvrda napisano je i namjerno uvrteno u drugi dio ove knjige kako bi nas
potaknulo da to svjesnije prolazimo kroz nenadane vanjske promjene.
Ako nam se uini da nae ivotno iskustvo postaje jo tee, nelagodnije ili
udnije, moramo se podsjetiti da se to dogaa zbog Procesa prisutnosti, jer
panju namjerno usmjeravamo na svoje emocionalne blokade. Moramo se
podsjetiti da su vanjski pokazatelji vee uznemirenosti u naem ivotnom
iskustvu zapravo jako pozitivni! Oni su jasni znaci napretka. No, takoer
moramo imati na umu da je u naoj nutrini dijete kojemu je potrebna srea,
koje pokuava dobro izgledati i namjerava zaraditi mnogo novca kako bi
moglo to vie kupovati da bi se osjealo sigurnim. Tom djejem vidu naeg
Bia nenadana bi se promjena ivotnih okolnosti mogla uiniti katastrofalnom,
kao da je doao smak svijeta.Na jednoj razini to je i tono,jer je to kraj naeg
lanog svijeta. Naa se gluma mora ukinuti kako bismo ponovno mogli
doivjeti svoju Unutarnju prisutnost. Stoga dok proivljavamo ta negativna
iskustva moramo imati strpljenja i suosjeanja prema sebi.
Zato se od nas trai da imamo povjerenja u Proces. Zato se kae da je jedini
izlaz proi kroz Proces. Zato se kae da Proces trebamo dovriti bez obzira na
sve. Bolje je i ne kretati na to putovanje ako mislimo pobjei im se ponemo
suoavati s vlastitim emocionalnim blokadama. Nenadano vanjsko iskustvo
fizike, mentalne i emocionalne nelagode uvijek e proi im dovrimo Proces,
jer su takva iskustva dio Procesa. Ona u svakom sluaju prolaze. Na povrinu
izranjaju da bismo ih neutralizirali, a neutraliziramo ih upravo na takav nain -
ne potiskivanjem, nego kad im dopustimo da izrone. To to se ne osjeamo
dobro ne znai da neto ne valja. Dobro je kad smo zbunjeni i neugodno
se osjeamo dok raiavamo emocionalne nakupine.To je u poetku korisna
posljedica. Ne znai da pogreno radimo na Procesu samo zbog toga to nam
postaje sve nelagodnije. Zapravo, istina je posve suprotna.
Ako ponekad osjeamo fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu, to je znak
da dobro napredujemo. Kad je rije o postignuima ili uspjehu svijet nas ui
neto posve suprotno.
Samo ako na vlastitoj koi iskusimo to znai proi kroz neugodna iskustva
spoznat emo da smo upravo mi sami posve odgovorni za kvalitetu svog
ivota. Samo ako to postignemo postat emo svjesni da je na emocionalni
54
rast jedna od naih najveih odgovornosti. Tek emo tada uistinu uvidjeti da
je vanjski svijet odraz naeg unutarnjeg stanja. Tek kad proivimo to iskustvo
spoznat emo zadivljujuu mo svoje Unutarnje prisutnosti. Na taj nain se
Proces prisutnosti koristi iskustvom kao sredstvom potvrde, i to ne iskustvima
koja bismo poeljeli ili koja su nam potrebna, nego iskustvima koja su prijeko
potrebna za nae osloboenje, jer nam ukazuju na to to je stvarno i mogue.
Kako se pribliavamo zavrnoj fazi Procesa prisutnosti, kvaliteta naega
ivotnog iskustva automatski e se pribliiti stanju sve dubljeg sklada. Ovaj
put obnovljeni osjeaj uravnoteenosti nee nalikovati na tiho oajanje zbog
toga to kontroliramo ili ublaavamo svoje unutarnje emocionalno stanje.
Ravnoteu emo postii zato to smo neutralizirali dio svog negativnog
emocionalnog naboja. Tada emo doivljavati sve vie trenutaka spontane
radosti,prirodnog obilja i zdravlja.Ako se nakon toga upustimo u raiavanje
sljedeeg sloja emocionalnih nakupina, moemo ponovno krenuti u Proces te
ponovno svjesno i promiljeno zaroniti u svoje emocionalno tijelo. Proces
prisutnosti moemo ponavljati kad god za tim osjetimo potrebu.Svaki put kad
iznova krenemo nai emo se na ve postignutoj toki svjesnosti sadanjeg
trenutka. Svaki put kad svjesno odluimo zakoraiti u svoje emocionalno tijelo
s namjerom poboljavanja kvalitete svog ivotnog iskustva, init e nam se
da je vanjski svijet ispunjen nelagodom upravo zbog toga to panju
namjerno usmjeravamo na unutarnje nelagode. Drugim rijeima:
Upravo zato to smo voljni osvijestiti neuravnoteene dijelove svoje
osobnosti, uravnoteuje se kvaliteta naih iskustava.

Proces prisutnosti nas poziva:

Da kroz svoje iskustvo shvatimo kako se ne trebamo plaiti niti odupirali
neminovnim nelagodama koje se pojavljuju tijekom raiavanja
emocionalne neravnotee, a time tijekom procesa emocionalnog rasta.
Kroz iskustvo emo nauiti da na emocionalno raiavanje ne reagiramo
dramatinim ponaanjem, kao da je doao smak svijeta. Kroz iskustvo emo
nauiti prihvatiti nelagodu kao znak unutarnjeg napretka.Proces prisutnosti
nas poziva da svjesno zajaimo vlastitog unutarnjeg zmaja i kroz iskustvo
nauimo da ga moemo ukrotiti tek kad ga svjesno odluimo zajahati.
Svaku izjavu o tome da u kvalitetu svojeg ivotnog iskustva moemo unijeti
stvarne i trajne promjene ne iskusivi ono to um smatra nelagodom trebamo
doekati sa sumnjom. Upravo je naa spremnost za svjesnu komunikaciju s
unutarnjom nelagodom alkemija koja pokree preobrazbu. To ne znai da
moramo patiti nepotrebno ili bez razmiljanja, nego da se, ako elimo
potaknuti stvarnu promjenu u kvaliteti naega ivotnog iskustva na stvaran
nain moramo suoiti sa stvarnou. Ako nam je to nelagodno,moramo biti
svjesni da je suoavanje s nelagodom ono to nas vodi stvarnosti, a ne
njezino izbjegavanje.
Stoga je Proces prisutnosti bojinica emocionalnih ratnika. Taj nam Proces
55
prua priliku da dobrovoljno napravimo korak naprijed i isuemo ma kojim
se moemo osloboditi vremena. Tijekom Procesa ito se odvaja od kukolja.
Takav rad i nije zamiljen da bude lak ili jednostavan, da u njemu lako
pronaemo sreu, postanemo lijepi ili zaradimo novac, nego da postanemo
stvarni, da u emocionalnom smislu odrastemo, da pronaemo izvornost i
integritet, da objema rukama zgrabimo vlastiti ivot i uskrsnemo iz
emocionalne smrti.
Um e pronai milijune prihvatljivih izgovora za odustajanje.
Kad poelimo promijeniti kvalitetu svog ivota dogaa se neto udno.
Postoji dio naega iskustva koji zapravo ne eli promjenu, a to je um.
Obraa nam se govorei,bolja je nevolja koju poznaje, nego dobro koje ne
poznaje. U poetku nas uvijek ohrabruje kad zaelimo neto promijeniti, no
to je samo varka. Samo se pretvara da je na naoj strani kako ga ne bismo
prozreli. Pretvara se stoga jer zapravo vie voli ono to mu je poznato. Zato
se tako teko rjeavamo navika. Um uope ne odobrava promjene! Ohrabruje
nas, pa nam ak i dobrovoljno pomae ukazujui nam na mnotvo sjajnih i
matovitih naina na koje moemo promijeniti kvalitetu svog ivota. No, onog
trenutka kad uistinu pokuamo provesti neki od tih prijedloga i ponemo
neto mijenjati u svom ivotnom iskustvu, zasvirat e drugu pjesmu. Onog
trenutka kad mu nae iskustvo postane nepoznato,proet e nam misli
idejama kao to su loe, pogreno, opasno,tetno, zlo,
nelagodno i tome slino. Te e rijei u nama izazvati strah, a strah e
izazvati sumnje i preispitivanja o novom smjeru kojim smo krenuli. Um e nas
uvjeriti da se vratimo onome to nam je poznato kako bismo ponovno osjetili
ugodu, ak i ako je rije o navici koja nas doslovce unitava. Bolje je zlo koje
poznajemo! Stoga, ako umom procjenjujemo posljedice svojih pokuaja
uvoenja bilo- kakvih stvarnih promjena u kvaliteti naega ivotnog iskustva,
zaglavit emo.
Zaelimo neto promijeniti. Dobijemo i priliku za to.Prihvatimo je.
Poinjemo se drukije osjeati. Um nam kae da je to pogreno.
Uplaimo se.Okrenemo se protiv onoga to nam je promijenilo iskustvo.
Vraamo se onome to je poznato i sigurno.Nita nismo postigli.
Osjeamo se frustriraniji nego prije i izgubili smo jo jednu iluziju.
Um je ojaao, a mi smo oslabili.
Zbog toga se savjetuje da se posvetimo dovrenju Procesa prisutnosti bez
obzira na sve. Kad ponemo, mora nam biti jasno da namjeravamo i zavriti
proces bez obzira na to kroz kakva emo iskustva proi. Moramo dovriti
svaku vjebu bez obzira na to to nam govori um, jer je um posljednji koji
bi prihvatio ili potaknuo promjene koje emo osjeati u vanjskom ivotnom
iskustvu kad se suoimo s unutarnjom emocionalnom nelagodom. Ako ne
doemo do kraja, um e dodatno ojaati i jo vie dominirati naim duhom.

56
Drugi dio
Priprema za putovanje
Prije nego to se otputimo na bilo kakvo putovanje dobro je paljivo se
pripremiti, jer priprema poveava kvalitetu putovanja, a time osigurava i
uspjean zavretak puta. Drugi dio knjige Proces prisutnosti upravo nam u
tome pomae.Saznali smo kakva je namjera naeg putovanja,a sada moramo
obaviti posljednje pripreme prije nego to se prepustimo iskustvu.
Trostruki proces
Sada smo spremni poblie promotriti ustrojstvo Procesa prisutnosti, kao i
praktine detalje o samom postupku. Trojstvo ovoga procesa sastoji se od
vjebi disanja, Izjava za buenje Prisutnosti i teksta za itanje koji sadri
percepcijske metode.
1. Vjebe disanja
Bit Procesa prisutnosti svjesno je povezano disanje, jer je ono glavni
instrument za osvjeivanje sadanjeg trenutka. Vjebe disanja, koje emo
nauiti u prvoj vjebi, treba obavljati dvaput dnevno najmanje petnaest
minuta, bez obzira na sve. Naa mo lei u dosljednosti. Dosljednost je
najvanija. Ako se ovoga dijela Procesa pridravate samo povremeno, stvorit
ete si nepotrebne potekoe na putu. Ako se posvetimo ovom dijelu Procesa,
vjebe disanja e nas svjesno prenijeti do kraja puta. Izbjegavamo li vjebe
disanja, morat emo se dodatno truditi da ga dovrimo.Tako emo se i
nesvjesno prikloniti vanjskoj drami i zbrci kako bismo imali osjeaj da se
neto dogaa.
Dok svjesno povezujemo svoje disanje istodobno se odvijaju dva vana
procesa:
1. Prvi proces je buenje svjesnosti sadanjeg trenutka. To je
automatski popratni proizvod disanja bez pauze. U svakom trenutku u kojemu
panju i namjeru usmjerimo na disanje bez pauze, prikupljamo svjesnost
sadanjeg trenutka. Namjera koju gajimo tijekom vjebe disanja je da
nijednom ne zastanemo dok vjeba traje, jer tako prikupljamo svjesnost
sadanjeg trenutka. Na um i ego pruit e nam na stotine sjajnih fizikih,
mentalnih i emocionalnih razloga da prekinemo vjebu ili zastanemo u disanju.
Zadatak nam je disati bez pauze bez obzira na sve. To, pak, ojaava volju.
Zasad moramo znati samo jedno: u Procesu nema niega vanijeg od
svakodnevnog obavljanja vjebi disanja.
Zanimljivo je da su ljudi jedina bia koja diu i dosljedno, iako nesvjesno,ine
pauze u ciklusu disanja. Promatrajte psa ili maku i uvidjet ete da diu bez
pauze. Ako se uznemire ili uplae, njihovo se povezano disanje ubrzava i
pojaava da bi postali jo svjesniji sadanjeg trenutka i unijeli to vie kisika u
organizam. U usporedbi s njima, ljudi neprestano ine pauze u disanju. Kad
se uznemirimo ili uplaimo, posve prestajemo disati ili ponemo disati

57
neravnomjerno, to moe dovesti do hiperventilacije ili astme. Kad god se
prepustimo prividnom mentalnom carstvu koje nazivamo vremenom,
ponemo zastajkivati u disanju. Kad god nas zaokupe prolost ili projicirana
budunost, kad god iskoraimo iz sadanjeg trenutka usmjeravajui panju
onkraj svojih sadanjih okolnosti, diemo s pauzama. Kad god nismo prisutni
disanje nam prestaje biti povezano, jer samo u sadanjem trenutku moemo
povezano i svjesno disati. Promotrimo li ljude koji nas okruuju, uvidjet emo
da u disanju neprestano ine pauze. Bia koja diu, a ne ive u vremenu,
ne rade nesvjesne pauze. Jedna od dobrobiti Procesa prisutnosti je i to to
nam automatski usmjerava panju na nae nepovezano disanje. Zbog toga u
svoj obrazac disanja automatski poinjemo vraati ravnoteu. Nain na koji
diemo, osobito tijekom vjebi disanja, vjeran je odraz naina na koji ivimo.
Jesmo li povezani i prisutni, ili smo odvojeni i neprisutni?
2. Tijekom svjesnog povezanog disanja odvija se jo jedan proces,
a to je unoenje vee koliine kisika u organizam. Tijekom vjebe
disanja dolazi do poveanog unosa kisika u organizam jer se obrazac disanja
normalizira. Sva bia koja diu (osim kitova, dupina, tuljana,krokodila, nilskih
konja i drugih koji namjerno zadravaju dah), diu potpuno i bez pauze kako
bi odrali potpunu svjesnost sadanjeg trenutka i unijeli dovoljno kisika u
organizam. Ljudi ne samo to u disanju rade pauze, nego po navici koriste
manje od 20 posto kapaciteta plua. Ne samo to ivimo odvojeni od
sadanjeg trenutka, nego se ujedno izlaemo opasnom manjku kisika.
Dobrobiti poveanog unosa kisika najbolje se mogu izraziti sljedeom izjavom:
kisik je u prenesenom smislu na fizikoj razini sam ivot. Ako malo razmislimo
o tome, shvatit emo da je u naem interesu unijeti dovoljno kisika u fiziko
tijelo.Tijekom vjebi disanja dobro je duboko i potpuno disati,ali takvo disanje
ni u kom smislu nije presudno, i to zato to se Proces prisutnosti u ostvarenju
svojega cilja ne oslanja na unos kisika u organizam, nego na buenje
svjesnosti sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka automatski se
poveava kad diemo svjesno i povezano. Povean unos kisika u organizam
dodatna je dobrobit. Sto prisutniji postajemo, to se e za kisikom dodatno
poveava.
Svjesno povezano disanje ni u kom sluaju ne smijemo zamijeniti s
hiperventilacijom, koja je najee posljedica neravnotee izmeu koliine
kisika i ugljinog dioksida, a do nje dolazi zbog prisilnog, neprirodnog,
pretjeranog i traumatskog disanja. Svjesno povezano disanje unosi ravnoteu,
nije nimalo neprirodno te otputa traume, umjesto da ih potie. Svaka
nelagoda koju osjetimo tijekom svjesnog povezanog disanja predstavlja
traumu iz prolosti koja izranja na povrinu da bi se integrirala uz pomo
svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve nelagode koje iskusimo tijekom vjebe
svjesnog povezanog disanja su prolazne te ih moramo radosno doekati, a ne
izbjegavati.

58
Tijekom poetnih faza svake vjebe svjesnog povezanog disanja svi emo se
suoavati s razliitim razinama vlastitog otpora. To je normalno.
Ili emo mi prevladati njega, ili e otpor prevladati nas. Postoje tri razine
otpora koje se mogu pojaviti tijekom vjebi disanja:
1. Prva razina otpora je fizika, a oituje se kad kaemo: Ovo mi se ne
svia. Previe je naporno.
2. Druga razina otpora je mentalna, a oituje se kad kaemo:
Ovo mi se ne svia, jer se zapravo nita ne dogaa.
3. Trea razina otpora je emocionalna, a oituje se kad
kaemo: Mislim da sada mogu prestati, jer se osjeam dobro, sjajno ili fino
(ili se posluimo bilo kojom emocionalno otupjelom rijeju).
Bit emo svjesni da smo se posve oslobodili otpora kad usred vjebe disanja
iskreno kaemo:
Ovo je izvrsno. ini mi se da bih zauvijek mogao disati na taj nain.
Bez obzira na iskustvo koje proivljavamo tijekom vjebi disanja,korisno je
prisjetiti se da cilj svake vjebe postiemo ve i samim tim to diemo bez
pauze. Od tih vjebi ne smijemo oekivati svojevrsna duboka iskustva. Ne
smijemo im pristupiti ni s kakvom drugom namjerom osim odravanja
povezanog disanja. Svaka vjeba disanja je drukija i ne postoji iskustvo koje
bismo trebali doivjeti.
Tijekom Procesa prisutnosti vjebe disanja ne radimo s namjerom da
doivimo neko osobito iskustvo, jer takvo iskustvo je sam na ivot.
Takoer je vano imati na umu kako e se tijekom Procesa prisutnosti javljati
trenuci kad neemo moi ostati svjesni tijekom vjebi disanja, nego emo
utonuti u san. Do toga moe doi zbog otpora onome to se dogaa, ali esto
nije tako. Kad svjesno povezujemo svoje disanje promiljeno se usidrujemo u
sadanjem trenutku, umjesto da na nesvjestan nain doputamo panji da
odluta u prolost ili projiciranu budunost. Shodno tome, budui da naa
panja ne naputa sadanji trenutak i ne odlazi lutati vremenom, te prividne i
nesvjesne toke u vremenu dolaze blie k nama.
Sve dok ne postignemo odreen stupanj svjesnosti sadanjeg trenutka, te
prividne toke mogu prevladati nae pokuaje usidravanja u sadanjem
trenutku i povui nas za sobom u vrijeme. Zbog toga bi se moglo dogoditi da
bez upozorenja utonemo u san, jer se stanje u kojemu nismo svjesni
sadanjeg trenutka doima kao san. Tek kad se probudimo i otkrijemo da smo
spavali umjesto svjesno disali, shvatit emo to se dogodilo.
Dok svijest pokuavamo odvojiti od vremena takvo je iskustvo prirodno za
svakoga od nas. Ne smijemo se koriti zbog toga. Moglo bi nam se dogoditi da
tijekom nekih razdoblja putovanja kroz Proces prisutnosti zapadnemo u
obrazac spavanja: svaki put kad ponemo s vjebom disanja, gotovo istoga
trenutka zaspimo. Ne trebamo brinuti zbog toga. Moramo ustrajati. Moramo
proi kroz to iskustvo.Moramo biti ustrajnti dok ne probijemo zid nesvjesnosti.
Tijekom svakodnevnih dosljednih vjebi disanja na kraju emo prikupiti
59
dovoljno svijesti o sadanjem trenutku kako bismo dok diemo uspjeno
usidrili panju u njemu.Tada nas vie te nesvjesne toke u vremenu ne
odvlaiti u san,nego emo mi svoja nesvjesna iskustva iz prolosti izvui u
sadanji trenutak u kojemu e se integrirati.Nesvjesna iskustva su puki prividi,
a nijedan privid ne moe preivjeti, u sadanjem trenutku. Kako se svaki od
njih integrira, postizat emo sve veu osobnu svjesnost sadanjeg trenutka.
2. Izjave za buenje svjesnosti
Tijekom svake vjebe dobivamo Izjavu za buenje svjesnosti. Te su izjave
usmjerene na nae svjesno i nesvjesno misaono polje. Osmiljene su kako bi
ponovno povezale obrasce naega ponaanja i sustave uvjerenja, a i da bi
potaknule svjesnost onih vidova naega iskustva koji su u emocionalnom
smislu blokirani i potisnuti. Kad postanemo svjesni tih potisnutih problema,
moi emo ih integrirati. Sto se vie posvetimo mentalnom ponavljanju Izjava
za buenje Prisutnosti, to e one biti uinkovitije.
Ego e se povremeno odupirati Izjavama i odbacivati ih. To je normalno.
Svaki trenutak u kojemu shvatimo da smo zaboravili u sebi ponavljati Izjavu i
ponemo je ponovno ponavljati zapravo je prijeko potreban dio Procesa
prisutnosti. Stoga se ne smijemo osuivati kad se ini da smo posve
zaboravili ponavljati Izjave. Proces zaboravljanja i ponovnog prisjeanja
nevjerojatno nam je koristan, jer jaa mentalni mii kojim panju
usmjeravamo na sadanji trenutak. Ti Pokretai Prisutnosti takoer su
osmiljeni tako da zamijene nae loe razmiljanje (neproduktivne misaone
obrasce) s odgovornim mentalnim procesima. Stoga bi Izjave za buenje
Prisutnosti bilo korisno ponavljati kad god nismo mentalno zaokupljeni.
Pokretai Prisutnosti nisu puko sanjarenje niti pozitivno razmiljanje,nego su
uzroni. To znai da se ne bave posljedicama naih emocionalnih blokada,
nego njihovim uzrocima. Osoba koja zbog vlastitog siromatva neprestano
ponavlja Ja ivim u obilju, bavi se pozitivnim razmiljanjem ili sanjarenjem.
Svoju mentalnu afirmaciju crpi iz nekog vanjskog fizikog oitovanja
(posljedice) unutarnje emocionalne blokade. Takva mentalna afirmacija ne
dopire do uzroka njezinog siromatva. Drugim rijeima,nedostatak novca, na
koji se oito usredotoila, posljedica je emocionalne blokade, a ne njezin
uzrok. Stoga e mentalna afirmacija biti jalova.
Pokretai Prisutnosti koje dobivamo tijekom ovoga Procesa nisu samo
mentalne afirmacije. Oni se ne obaziru na fizika oitovanja (posljedice)
emocionalnih blokada, nego se izravno usmjeravaju na nesvjesne uzrone
toke nelagode u kvaliteti naeg ivotnog iskustva.
Te su Izjave takoer povezane sa spoznajom da elimo li ostvariti spokojstvo
najprije moramo postati svjesni kaosa u svojemu ivotu, jer tek
razrjeavanjem kaosa uistinu postajemo sposobni ponovno uspostaviti mir.
Na taj su nain Izjave za buenje Prisutnosti namjerno osmiljene kako bi
nam panju usmjerile prema nesvjesnim vidovima naeg iskustva koji imaju
negativan uinak na kvalitetu naeg sveukupnog ivotnog iskustva. Priroda
60
Procesa prisutnosti je takva da ne elimo pobjei od svojega kaosa niti ga
ignorirati, nego svjesno usmjeravamo panju na njega tako da ga svjesno i
odgovorno razrijeimo. Time postajemo mudriji. Ako svjesno prihvatimo
odgovornost za kvalitetu svih iskustava koja nam nisu korisna, automatski se
oslobaamo potrebe da se promijeni itav svijet kako bismo mogli uivati u
kvaliteti svojeg ivotnog iskustva.
Izjave za buenje Prisutnosti mogli bismo nazvati i svjesnim odgovorima,
jer ih, izmeu ostaloga, koristimo i kao sredstva svjesnog odgovaranja na
iskustva na koja bismo inae nesvjesno reagirali.
3. Materijal za itanje i percepcijske metode
Materijal za itanje uz svaku vjebu, kao i ono to smo dosad proitali,paljivo
je osmiljen za oslobaanje. Ti materijali nisu napisani u odlomcima,
stranicama ili poglavljima, nego u reenicama. Sadre goleme koliine
informacija koje ne moemo shvatiti tijekom kratkog ili brzog pregleda. U
njima su sadrane godine iskustva i spoznaja koje su saete u misli kako bi
olakale osobne uvide. Napisane su ne samo za nau svijest, nego i za onaj
vid naeg iskustva koji se trenutano odvija posve nesvjesno. Zbog toga bi
nam se ponekad moglo uiniti da se ponavljaju.
Ova je knjiga zapravo dugaak i promiljen niz Izjava za buenje Prisutnosti.
Nee nam biti ni od kakve koristi ako materijale za itanje ostavimo za
posljednji trenutak svake vjebe. Materijali dodijeljeni svakoj vjebi osmiljeni
su kako bi u mentalnom smislu potaknuli svjesnost sadanjeg trenutka. Svaka
nova vjeba sadri percepcijske metode koje trebamo koristiti tijekom vjebe,
pa se ne bismo smjeli uriti sa itanjem,jer je ono vanije od svega. Ti su
pisani materijali osmiljeni kako bi ublaili proces pomaui nam da
postanemo to svjesniji onoga to nam se dogaa na svakom koraku puta.
Takoer je iznimno korisno ponovno proitati te tekstove u redovitim
razmacima, jer e se uvidi koje dobivamo iz njih s vremenom produbljivati
kako se produbljuje i naa osobna razina svjesnosti sadanjeg trenutka.
Percepcijske metode s kojima se upoznajemo kroz itanje osmiljene su za
postizanje ravnotee u naem ponaanju, tako da ne reagiramo automatski
nego promiljeno postupamo, a istodobno zamjenjuju neproduktivne sustave
uvjerenja s onima koji e nam biti od koristi i koji e poboljati sveukupnu
kvalitetu naeg ivota. Kao svaki drugi novi poduhvat, Percepcijske metode
koje smo uveli u Proces prisutnosti trebamo ee ponavljati da bismo imali
najvie koristi od njih.
Od njih emo imati koristi samo ako ih uvijek iznova primjenjujemo u svom
ivotu. Kad je rije o primjeni Percepcijskih metoda, ne postoji nikakvo
djelovanje, nego su to naini unutarnjeg odgovaranja na kvalitetu vanjskih
iskustava. Meutim, te metode od nas zahtijevaju da se potrudimo svjesno i
odgovorno provoditi svoje misaone procese.

61
Ope upute blagog procesa
Sljedee informacije pomoi e nam da si razjasnimo namjere Procesa
prisutnosti kako bismo mu ostali predani. Ovdje emo ponoviti neke
informacije koje smo ve proitali, kako bismo ih ukratko saeli i dodatno
naglasili. Ovaj odjeljak knjige trebamo ponovno proitati uvijek kad nam
neto nije jasno, kad smo zbunjeni ili imamo pitanja o onome to nam se
dogaa.
1. Prije poetka prve vjebe vano je unaprijed odrediti opu
namjeru u pogledu onoga to bismo mogli postii ovim putovanjem,
jer e nam to olakati posao. Najbolje je ako tu namjeru moemo izraziti
jednom jednostavnom reenicom. Ta e se namjera ostvariti, jer Proces
prisutnosti je proces u kojemu je namjera najvanija. Meutim, putovanje
prema ostvarenju te namjere moda se nee odvijati onako kako smo to mi
predvidjeli. Na unutarnji razvoj uvijek proizlazi iz onoga to ne znamo i
njegov tijek ne moemo predvidjeti.
2. Podjednako je vano prihvatiti injenicu da e se naa
poetna namjera kasnije mijenjati ili emo je ak potpuno odbaciti.
Do toga dolazi zato to u Proces ulazimo s potrebama(problemima iz prolosti)
i eljama (nadama za budunost).
Meutim, kako napredujemo, te e se potrebe i elje poeti osipati, a to e
nam omoguiti da kroz Proces proemo bez ikakvih uvjeta.
3. Posve je vjerojatno da e se tijekom Procesa pokazati neke
okolnosti koje bi mogle dovesti do neizbjenog odgaanja vjebi
disanja. Oko tih stvari ne smijemo raditi problem ili dramu.
Tek emo kasnije shvatiti zato se to dogaa. Kad odredimo svoje namjere i
posvetimo se dovrenju ovoga procesa, kako nam je reeno, moramo to
bolje iskoristiti svaki trenutak.
4. Ovaj se Proces uvijek odvija u nau korist. Meutim, ono to je
za nas korisno nije uvijek u skladu s naim osobnim eljama. Stoga
ni pod kojim uvjetima ne smijemo ubrzavati proces ili pretpostaviti da
znamo to bi se trebalo dogoditi ili kako bi se neto trebalo odvijati.
Bilo bi dobro da se suoimo sa injenicom kako bismo dosad ve bili ostvarili
ono to elimo, da smo znali to uistinu elimo i kako to postii. Naa je
odgovornost da tijekom Procesa to detaljnije slijedimo upute.
5. U ovom Procesu nema mjesta naporu. U vanjskome svijetu ne postoji
nitko tko bi nam za to mogao odati priznanje, ne postoji nitko na koga bismo
trebali ostaviti dojam i tko bi mogao prosuivati na napredak. Takoer ne
postoje mjerila prema kojima bismo mogli usporeivati svoj napredak. Ako se
to vie pridravamo uputa, automatski emo stii onamo gdje elimo biti.
6. Da bismo se osjeali potpunima, moramo dovriti Proces.
7. Kad god obavljamo vjebe disanja trebali bismo se udobno odje
nuti u iru odjeu i, ako je to ikako mogue, obavljati ih uvijek

62
na istom mjestu. Vjebe disanja takoer moramo obavljati potpuno sami.
Proces se sastoji od rada na sebi i ne treba ga obavljati pred drugima ili kao
sredstvo privlaenja pozornosti. Tako ponaanje upuuje na dramu i njime
nita neemo postii.
8. Vjebe disanja nije preporuljivo raditi na prazan eludac ili
nakon obilnog obroka.
9. Iznimno je preporuljivo svakoga dana tijekom trajanja Procesa
popiti barem litru i pol iste vode, jer Proces prisutnosti automatski
potie izbacivanje otrova iz tijela. Sat vremena prije vjebi disanja ne
bismo trebali popiti previe vode.
10. Stroga je preporuka da prije obavljanja vjebi disanja ne
uzimamo lijekove koji uzrokuju pospanost. Uzimajte samo prijeko
potrebne lijekove ili one koje vam je propisao lijenik.
11. Budite svjesni da e se naa fizika, mentalna i emocionalna is
kustva tijekom ovog putovanja mijenjati kad ponemo ponovno
uspostavljati ravnoteu kvalitete naeg obuhvatnog ivotnog
iskustva. Na te promjene ne smijemo reagirati kao da su neto loe.
Ponekad bismo se mogli osjeati nelagodno, iz naeg e se organizma kroz
eludac izbacivati otrovi, mogli bismo osjetiti razliite bolove koji su posljedica
ozljeda iz prolosti, a sada izranjaju kako bi ih naa svjesna panja integrirala.
Izbjegavajte dramu i nemojte nepotrebno odlaziti lijenicima. Ako stanje
potraje i zahtijeva pomo kako bismo mogli nastaviti s procesom, svakako
bismo se trebali posavjetovati s lijenikom. Meutim, ne smijemo se
nepotrebno preputati fizikoj,mentalnoj i emocionalnoj drami, jer e nas to
odvesti s pravoga puta.
Takoer trebamo izbjegavati tablete protiv bolova, ako nas neto zaboli. Kako
bismo uspjeno proli kroz Proces trebamo biti svjesni tih razliitih stanja
nelagode koja izbija na povrinu.
12.Iznimno je preporuljivo da tijekom itavog trajanja Procesa ne
uzimamo alkohol. ak i u malim koliinama alkohol uspavljuje nau
izvornost i potie dramu.To nam postaje jasno tek kad postignemo odreenu
razinu svjesnosti sadanjeg trenutka. Meutim, ako s Procesom zaponemo
uvjereni da smo ovisni o alkoholu, najbolje bi bilo da prihvatimo savjet iz
poglavlja S onu stranu ovisnosti i bolesti.
13.Takoer se preporuuje da tijekom itavog Procesa ne uzimamo
marihuanu ili bilo koje tvari koje mijenjaju stanje uma.Takve tvari,
osobito marihuana, onemoguuju svjestan pristup, a time i svjesnost o stanju
naeg emocionalnog tijela. Stoga je tetno uzimati marihuanu, jer ona
predstavlja prepreku i onemoguuje nam uspjeno oslobaanje trauma
potisnutih u emocionalnom tijelu. Traume koje bi potisnula od nae svjesnosti
upravo su one koje su uzrok ovisnosti ili potrebe za umrtvljivanjem, kao i
postupaka samoizljeenja.
14. Usprkos opem miljenju, i marihuana i alkohol izazivaju jaku
63
ovisnost. Pogreni stavovi o ovisnikoj naravi tih tvari proizlaze iz pogrenih
uvjerenja o stvarnoj naravi ovisnosti. U okviru Procesa prisutnosti ovisnost ne
definiramo samo kao naviku koju ne moemo kontrolirati,nego i kao aktivnost
koja nas privlai kad se suoimo s konkretnim emocionalnim okidaima.
Openito pravilo glasi: vjebe disanja najbolje je raditi kad nismo pod
utjecajem tvari koje nam mijenjaju stanje uma.
Trijezno stanje preduvjet je postizanja izvornosti,
15.Proces prisutnosti postie izvrsne uspjehe u neutraliziranju
ovisnosti. Svaka ovisnost obuhvaa postupke koje nesvjesno potie elja za
umirenjem i kontroliranjem nelagode iji je uzrok negativan naboj u
emocionalnom tijelu. Proces prisutnosti ne pokuava kontrolirati ovisniko
ponaanje, jer bi to znailo da se bavi samo posljedicama. Proces prisutnosti
automatski pristupa potisnutom emocionalnom naboju i polako ga otputa,
neutralizirajui tako temeljnu emocionalnu nelagodu,uzrok svih vrsta ovisnosti.
U okviru Procesa smatra se da ne postoji neizljeiva ovisnost te nas proces
potie da se oslobodimo mentaliteta rtve.
Takoer nas poziva da prerastemo uvjerenje kako nas ovisnost osuuje na
beskonane odlaske na sastanke skupina za potporu.
16. Ako u proces ulazimo kako bismo nekome udovoljili tada ni na
kojoj razini ne moemo ui u to iskustvo i uivati u njemu. Ta je
injenica iznimno vana. Ako pokuavamo proi kroz Proces kako bismo
nekome udovoljili ili utjecali na nekoga, putovanje e nam biti preteko. Isto
tako ne moemo neutralizirati ovisnost samo zato to to netko zatrai od nas.
Unutarnjim radom na sebi ne moemo se baviti da bismo zadovoljili neije
zahtjeve ili potrebe.U veini sluajeva pojedinci koji ne stignu do kraja
putovanja neuspjeh dozive stoga to su se u Proces upustili s nekom drugom
namjerom, a ne s iskrenom eljom da promijene kvalitetu vlastitog iskustva
samoga sebe.
17. esto se dogodi da se ak i kad u ovakav proces dobrovoljno
krenemo ipak odupiremo propisanim zadacima,kao djeca kad
trebaju napisati zadau koja im se ne svia. Proces nije zadaa, nego
rad koji nas vodi vlastitome domu. Svaki djeli i element Procesa paljivo je
osmiljen na temelju dugogodinjeg osobnog iskustva. Nain na koji se
Proces prisutnosti objanjava i njegovo ustrojstvo ima za cilj pruiti nam
potporu i usmjeriti nas kako bi na najblai nain postigli to veu dobrobit.
Kad se prepustimo Procesu, nae predavanje mora biti apsolutno. Tek emo
kasnije razumjeti vrijednost njegova ustrojstva.
IS.Tijekom ovog putovanja ego bi mogao zakljuiti da treba
promijeniti ustrojstvo Procesa. Primjerice, mogao bi odluiti promijeniti
rijei u nekoj od Izjava za buenje Prisutnosti ili ne proitati neke dijelove
Procesa, jer se ne slae sa sadrajem. Ego bi mogao odluiti da se ne
moramo baviti nekim od percepcijskih metoda, jer smo ve radili takve
stvari. Ako osjetimo potrebu da promijenimo bilo koji dio Procesa, moramo
64
se suoiti s dvije injenice. Prvo, samo bi ego mogao pokuati neto
promijeniti u ovome materijalu. Drugo, ego nikada ne zna sve. Moe misliti ili
vjerovati da sve zna, ali u stvarnosti ne zna nita.
19. Kao i u bilo kojem drugom djelovanju, to vie damo od sebe, to
emo vie primiti. esto ne radimo ono to se od nas trai, ak i ako smo
svjesni da je to za nae dobro, jer samo na taj nain moemo barem donekle
kontrolirati naizgled beskrajan kaos naeg ivota. Jednom kad ponemo s
Procesom moramo dati sve od sebe da se ne odupiremo onome to se od
nas trai, u nesvjesnom ili ak svjesnom pokuaju da ovladamo dogaajima.
Ovo je putovanje prilika da shvatimo to uistinu znai predati se. U Procesu
prisutnosti predati se ne znai da diemo ruke od svega.
Zapravo znai da ne odustajemo bez obzira na sve. U Procesu prisutnosti
predavanje je iznimno vano.
20. Ne moemo kontrolirati posljedice ovoga Procesa, iako emo to
vjerojatno pokuati. Ne moemo kontrolirati svjesnost sadanjeg trenutka.
Moemo samo poloiti temelje koji nam omoguuju da ostvarimo tu svjesnost
kao dio svoje svakodnevne svjesnosti.
21. Ego je alergian i na samu pomisao da bude prisutan, jer se
njegov identitet temelji na vremenu. Sadraj ega temelji se na tri stvari:
na naem ponaanju, izgledu i ivotnim okolnostima. U okviru dinamike tog
trojstva uoit emo promjene do kojih dolazi zbog naeg rada na sebi. Stoga
je Proces prisutnosti moan protulijek glupostima ega. Kao to smo ve rekli,
kad shvatimo da se odupiremo nekim dijelovima Procesa, do toga dolazi zato
to namjeravamo zatititi ustrojstvo vlastitog ega. Jedini nam je izlaz da
proemo kroz iskustvo koje je pred nama.
22.Imajte povjerenja u Proces. U trenucima sumnje i zbunjenosti te e
vam rijei posluiti kao sredstvo za spaavanje. Na ovom emo putovanju
doivjeti trenutke dvojbi i zbunjenosti, jer neke dijelove tog iskustva neemo
uspjeti usmjeravati, kontrolirati ili razumjeti umom.
Stoga kad mu se jednom prepustimo, moramo imati povjerenja u Proces, bez
obzira na sve. Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred
nama.
23.Tijekom Procesa mogli bismo doivjeti intenzivan otpor prema
onome to nam se dogaa. Takve su pojave normalne kad na povrinu
stanu izvirati duboko nesvjesni problemi. Tijekom vjebi disanja osjetit emo
elju za snom ili prekidom vjebe. Otpor nas moe navesti da izbjegavamo
ponavljanje Izjava za buenje Prisutnosti. U takvim se trenucima iskuava
naa volja da budemo prisutni u vlastitome ivotu.
Jedini nam je izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama.
24. Otpor bi se takoer mogao oitovati kao nesklonost obavljanju
svakodnevnih vjebi disanja, odgaanju vjebi, a i u obliku bijesa i
razdraljivosti u odnosu na sam Proces te kao osjeaj depresije ili
beznadnosti. Mogao bi se oitovati i na fizikoj razini, u obliku simptoma
65
prehlade i gripe te drugih razliitih potekoa s pluima koje nam naizgled
omoguuju da s pravom odgodimo ili otkaemo vjebe disanja.
No, moramo ih se pridravati, osobito ako nam nije do toga. Jedini nam je
izlaz da proemo kroz iskustvo koje je pred nama.
25. Sve to nam se dogaa od trenutka kad zaponemo s prvom
vjebom disanja dio je Procesa prisutnosti. Tu izjavu emo moda
shvatiti tek naknadno, ali dobro je da je ve sada utisnemo u polje svojega
uma. Sve je dio Procesa! Naa Unutarnja prisutnost pomagat e nam svakoga
dana i svake noi, a i jo dugo nakon to zavrimo desetu vjebu. Nain i
razloge njezina djelovanja objasnit emo tijekom Procesa.
26.Tijekom Procesa prisutnosti poet e izranjati nesvjesne
uspomene kako bismo svjesno mogli neutralizirati njihov negativan
uinak na kvalitetu naeg ivotnog iskustva. Budui da smo potisnute
neeljene uspomene pretvorili u lijep umjetniki oblik, te nesvjesne uspomene
nee izranjati u mislima u obliku slika, nego u obliku vanjskih dogaaja ili
ponaanja drugih ljudi. Odnosno, postajat emo sve svjesniji da nas
ponaanje ljudi koji nas okruuju i vanjskih okolnosti koje doivljavamo
namjerno podsjeaju na prolost. Tijekom Procesa emo nauiti kako svjesno
integrirati te uspomene odraene u vanjskome svijetu kako bi se neutralizirao
njihov negativan uinak na kvalitetu naih ivotnih iskustava.
27. Nikada nemojte zaboraviti da je ovdje rije o procesu. On poinje
kad mu se prepustimo i ne dosee vidljiv kraj dok ga cijeloga ne proemo.
ak je i tada na samom poetku. U sredini Procesa moemo imati osjeaj da
nikamo jo nismo stigli, a to je upravo stoga to smo usred Procesa.
28. Kad dovrimo Proces spoznat emo da smo ugledali vrata,
nauili kako se otvaraju, a ostatak naega ivotnog iskustva je
prilika da svjesno zakoraimo u to to nazivamo svojom
Unutarnjom prisutnou. Proces prisutnosti stoga nije sredstvo za
postizanje bilo kakvoga cilja; on je poetak dugoronog ivotnog
putovanja samootkrivanja.
29. Kad stignemo na kraj Procesa postat emo egrti praktinog
umjet nikog oblika koji e nam pruiti znanje, iskustvo,
Percepcijske metode i fiziku praksu, to e nam omoguiti
da proradimo i integriramo kvalitetu svakog dogaaja koji
nas zadesi. Ta sposobnost e otkloniti tjeskobu iz naeg ivotnog
iskustva. Ako odgovorno nastavimo istim putem s kojim nas je upoznao
Proces, na bankovni raun koji nazivamo vlastitom svjesnou pohranjivat
emo sve vie svjesnosti sadanjeg trenutka i tako postajati sve svjesniji.
3O.Kad zavrimo sa itanjem ove knjige, bit e nam od velike
koristi ako je ponovno polagano proitamo iznova. Dok prolazimo kroz
Proces prisutnosti, postajat emo sve svjesniji sadanjeg trenutka. Shodno
tome, kad ponovno proitamo knjigu, itat emo je na razliitoj razini svijesti.

66
Stoga emo uivati u mnotvu uvida koje nismo shvatili tijekom prvoga
itanja. Svakako emo doi do novih otkria, a moda emo se ponekad i
nasmijati vlastitoj drami.
31. Od disanja jo nitko nije umro!

Integrativni pristup
ak i ako vjerujemo da nam je djetinjstvo bilo lijepo, sama injenica to smo
se rodili u uvjetovanome svijetu znai da smo svi doivjeli neugodna fizika,
mentalna ili emocionalna iskustva. Naa izvorna bit je u tome da smo mi
bezuvjetna bia i stoga je na nekoj razini bilo kakvo uvjetovano iskustvo
donekle traumatino.
Jedno od otkrivenja Procesa prisutnosti iskustveno nam pokazuje da se
tijekom prvih sedam godina naega ivota svako neugodno iskustvo
potaknuto naim dolaskom u uvjetovani svijet utisnulo u nae emocionalno
tijelo te djeluje na njega. To znai da se u emocionalnom tijelu uvaju
biljeke o tim iskustvima. Kad tijekom naeg rasta stigne trenutak u kojemu
smo spremni zakoraiti onkraj ogranienja koja naim sadanjim opaajima
jo uvijek nameu ta iskustva iz djetinjstva, moramo se zaputiti do svojega
emocionalnog tijela. Da bismo postupno i odgovorno izvrili taj zadatak, od
srca se preporuuje integrativni pristup.
Integrativni pristup u obnavljanju ravnotee kvalitete ivota temelji se na
spoznaji da stanje cjeline mijenjamo im promijenimo dio bilo kojega vida
vlastitog iskustva. Takoer se temelji na spoznaji da se posljedice koje te
promjene imaju na cjelinu prirodno odvijaju na onaj nain koji najvie koristi
dobrobiti cjeline. Integrativni se pristup takoer temelji na spoznaji da ako
elimo potaknuti uinkovitu i trajnu promjenu u kvaliteti itavog iskustva,
tada moramo mijenjati uzroke,a ne petljati s posljedicama.
Tijekom Procesa prisutnosti pojedinani dijelovi naeg ivota na kojima
radimo kako bismo pokrenuli promjene u kvaliteti cjelokupnog ivota su
fiziko tijelo (osjeti), mentalno tijelo (misli) i emocionalno tijelo (osjeaji).
Tijekom rasprave o Stazi svjesnosti objanjeno je zato se uzrok kvalitete
naih iskustava u ovome svijetu temelji u emocionalnom tijelu. Ako nam to
nije jasno, bilo bi dobro ponovno proitati tekstove Staza svjesnosti i
Sedmogodinji ciklus.
U ovoj raspravi dodatno emo istraiti tu temu kako bismo objasnili zato je
prijeko potrebno postojanje dviju razina ulaska u Proces prisutnosti,a i da
bismo dodatno naglasili vanost strpljivog, polaganog i odgovornog pristupa
tom iskustvu.
Ako nismo zadovoljni kvalitetom svog iskustva, u svijetu u kojemu danas
ivimo vjerojatno emo pokuati neto promijeniti bavei se vanjskim fizikim
okolnostima. Tako postupamo stoga to nam je vanjski, fiziki vid iskustva
najopipljiviji i najdostupniji. Meutim,iako u fizikim okolnostima relativno
67
brzo moemo neto promijeniti,te promjene nisu osobito trajne, jer su fiziki
vidovi naih okolnosti uvijek posljedice, a ne uzroci. Osim toga, narav naeg
fizikog iskustva neprestano se mijenja, pa to god promijenimo to e se s
vremenom neminovno ponovno promijeniti. Da bismo u fizikome svijetu
neto brzo promijenili moemo se posluiti i silom, ali to znai da emo morati
koristiti veliku koliinu energije da odrimo promijenjeno stanje. Stoga
uvoenje i odravanje fizikih promjena u pokuaju da promijenimo kvalitetu
ivotnog iskustva zahtijeva kontrolu i ublaavanje okolnosti.
Takve promjene zahtijevaju neprestanu primjenu sile da bismo ih odrali. To
je nemogu zadatak.
Kvalitetu ivotnog iskustva takoer moemo pokuati promijeniti u
mentalnom smislu, mijenjajui miljenje. Time se bave teajevi o moi uma i
pozitivnom miljenju. Promjena miljenja o neemu na kraju e dovesti do
promjene kvalitete iskustva. No, da bismo uoili posljedice mentalnih
promjena u fizikome svijetu trebat e nam due vremena nego da smo neto
promijenili u fizikom svijetu. Takve mentalne promjene traju neto due, sve
dok ponovno ne promijenimo nain razmiljanja.
Doseg i trajanje nae sposobnosti mijenjanja kvalitete ivotnih iskustava
uvoenjem mentalnih promjena su nestalni, jer takav pristup neprestano
mora braniti svoja postignua od prirode i sadraja nesvjesnih misaonih
procesa. Pravu narav svojih nesvjesnih misaonih procesa uistinu moemo
upoznati samo promatranjem okolnosti koje oitujemo u svome iskustvu, a
koje se naizgled suprotstavljaju sadraju pozitivnog razmiljanja.
Ako svjesno promijenimo nain razmiljanja o svojim okolnostima,to ne znai
da emo se automatski drukije i osjeati u vezi tog. Stoga ak i ako svjesna
promjena naina razmiljanja naposljetku dovede do promjena u fizikim
okolnostima, nikakva kontrola uma nee nam omoguiti da postignemo
izvoran osjeaj spokojstva sve dok se ne ponemo osjeati drukije.
Nesvjesni osjeaji i nesvjesni misaoni procesi koji iz njih izviru i dalje
uznemiruju nae spokojstvo. Iskustvo mira nije rezultat samo pozitivnog
miljenja, nego ga prati i osjeaj. Da bismo postigli eljeno stanje Postojanja
osjeaj i misaoni proces moraju se blisko uskladiti. Stoga, kao i kad
pokuavamo uvesti iskljuivo fizike promjene, tako i pri uvoenju iskljuivo
misaonih promjena u pokuaju poboljanja kvalitete vlastitog iskustva, rije je
o petljanju s posljedicama, a ne uzrocima.
Na svu sreu, posjedujemo i mogunost izravnog pristupa samim temeljima
nae nelagode i uvoenju uzronih promjena. To moemo postii poticanjem
promjena u stanju emocionalnog tijela. Taj je put najtei, ali je jedini uistinu
uinkovit i koristan. Iako je teko promijeniti stanje emocionalnog tijela,
jednom kad to postignemo, posljedice su dugotrajne. Kako bismo potaknuli
promjene u emocionalnome tijelu,moramo mu se polako i dosljedno
pribliavati. Za to je potrebna predanost i ustrajnost. Taj proces uvelike
nalikuje ruenju velikog stabla.
68
Udaramo po njemu sjekirom i ponekad nam se taj posao moe uiniti
beskonanim. Izgleda kao da se nita ne dogaa. Tada, bez ikakva
upozorenja, zaujemo lomljavu i drvo se srui za nekoliko sekundi.
Kad pone padati, nita ga ne moe zaustaviti. Kad padne na tlo, vie ga ne
moemo vratiti na njegovo mjesto.
Slino je i s promjenom uvjeta emocionalnog tijela. Dosljedno se bavimo
njime, a ponekad imamo osjeaj da nikamo ne stiemo. No,nenadano dolazi
do pomaka, a kad se to dogodi, nita ga ne moe zaustaviti.
Kad doe do tog unutarnjeg pomaka, vie nije mogue vratiti emocionalno
tijelo u prethodno stanje. Zbog sklonosti emocionalnog tijela nenadanim
pomacima, takvo iskustvo potencijalno moe biti traumatino ako mu ne
pristupimo svjesno, blago i odgovorno. Stoga se ne preporuuje naglo
poticanje promjena. Najvanije je da budemo blagi, strpljivi i odgovorni.
Proces prisutnosti je i osmiljen na taj nain. Neemo se baciti na
emocionalno tijelo samo zato to znamo da se ondje kriju uzroci kvalitete
naih sadanjih ivotnih iskustava i to samo ondje moemo doprijeti do njih.
Proces prisutnosti marljivo nas priprema i u fizikom i u mentalnom smislu za
taj postupak, tako da budemo u stanju podnijeti te nenadane pomake. Ako
im odgovorno pristupimo, nenadani pomaci u emocionalnom tijelu udesna
su iskustva jer to uzrokuju i neposredne percepcijske pomake. Od trenutka
pomaka, svijet doslovce sagledavamo drukijim oima.Posljedica
emocionalnih promjena postupno se proiava i oituje se u kvaliteti naeg
mentalnog i fizikog iskustva. Kad se to dogodi, promjena je trajna i ne
moramo se truditi oko njezina odravanja. Mijenjanje uvjeta emocionalnog
tijela omoguuje nam da ne napravivi ni koraka zakoraimo u novo iskustvo
svijeta. Kad na taj nain pristupimo zadatku koji je pred nama, to se naziva
integrativnim pristupom.
Kako bismo stekli dublji uvid u to na koji nain promjene u fizikom,
mentalnom i emocionalnom tijelu utjeu na kvalitetu naih ivotnih iskustava,
istrait emo stanje odrasle osobe koja se bori s ozbiljnom pretilou. Budui
da je pretila osoba u naem primjeru posve normalna odrasla osoba, i nju
su moda, kao i sve nas, posve zaarali fiziki vidovi njezina svijeta. To znai
da osoba smatra kako se uzrok njezina nelagodnog ivotnog iskustva krije u
povrini stvarnosti. Zbog toga e zadatku mravljenja vjerojatno pristupiti kao
da je rije o iskljuivo fizikom postupku, pretpostavljajui da otklanjanje
pretilosti jednostavno obuhvaa otklanjanje pretjerane masnoe iz fizikog
tijela.
Ako se prikloni tom fizikom pristupu, mogla bi se odluiti za prehranu bez
masnoa ili se koristiti tabletama za mravljenje koje e rastvoriti masnoe u
organizmu. Takoer bi mogla zapoeti s programom vjebi ili produiti
vrijeme vjebanja kako bi sagorjela nepotrebne kalorije.
Mogla bi se ak podvrgnuti radikalnom fizikom postupku kao to je
podvezivanje eluca ili spajanje zubi. To su sve fiziki pristupi. Svi se bave
69
posljedicom, a ne uzrokom debljine. Razlikuju se po vremenu potrebnom za
oitovanje posljedica, ovisno o tome koliko su drastine njihove fizike mjere.
Ti su pristupi naporni. Neki od njih doslovce trae krv, znoj i suze, kao i
znatna financijska sredstva.
Meutim, ak ako i doe do gubitka teine, to ne jami ishod za kojim je
osoba uistinu tragala. Moda se neko vrijeme bolje osjea jer i bolje izgleda,
ali i taj e se osjeaj s vremenom izgubiti,jer uzrok pretilosti nikada nije fiziki.
Nijedna dijeta nije dugorono uspjena. Podvezivanje eluca ne moe
otkloniti nelagodu emocionalne uznemirenosti koju pretila osoba ne moe
probaviti. Spajanje zubi ne omoguuje pretiloj osobi da se izrazi i tako
pozabavi potisnutim emocijama. Stoga, iako takvi postupci mogu donijeti brze
rezultate ovisno o njihovoj drastinosti, osjeaj dobrobiti koje kroz njih
dobijemo nije izvoran i stoga je privremen. Kad se unutarnja bol naposljetku
vrati, moe postati razorna, jer vie nema oduka.
Takvi fiziki postupci ne razrjeavaju nesvjesne negativne mentalne aktivnosti
koje se odnose na sliku o samome sebi, niti mogu utiati unutarnje
emocionalne erupcije koje se na fizikoj razini oituju kao prejedanje. Mogu
zaustaviti prejedanje, ali ovisnost o hrani kao sredstvo samoizljeenja,
umirenja i kontrole nad onim to se dogaa u emocionalnom tijelu prenijet e
se na druga podruja. Osoba neko vrijeme moe bolje izgledati, ali su joj
misli i dalje proete negativnou. Bez obzira na to koliko je kilograma
izgubila kirurkim ili nekim drugim putem,ispod povrine se ipak nee osjeati
dobro. To e se pokazati kasnije.
Posljedice uvoenja drastinih fizikih promjena osjete se u naem odnosu
prema mentalnom i emocionalnom tijelu. Iskljuivo fizike promjene
pogoravaju nam mentalno i emocionalno stanje. to svoju patnju vie
prikrivamo oslanjajui se na fizike promjene, to se u mentalnom i
emocionalnom smislu loije osjeamo. Na kraju e se umjetan mjehuri
kirurki oblikovanog lijepog tijela rasprsnuti u mentalni kaos i emocionalnu
katastrofu. To e se kad-tad dogoditi. Onoga trenutka kad se novom fizikom
izgledu vie nitko ne bude divio, osobu e proeti unutarnji oaj. Kad putem
iskljuivo fizikih promjena pokuavate razrijeiti nelagodu u kvaliteti svog
ivotnog iskustva, stvarate emocionalnu bombu. Jednoga e dana eksplodirati.
Ako pretila osoba doe do svojevrsnih spoznaja zahvaljujui neprestanim
neuspjesima do kojih dovodi iskljuivo fiziki pristup,mogla bi pokuati
promijeniti svoje psihiko stanje. Drugim rijeima, mogla bi promijeniti nain
razmiljanja o hrani koju jede ili o slici koju o sebi ima itavog ivota. Mogla
bi stii do toke u kojoj bi shvatila da joj negativni misaoni obrasci nisu
korisni. Mogla bi krenuti na teaj o moi uma ili pozitivnih afirmacija. Takvim
e pokuajima promjene naina razmiljanja neto postii, iako e ishod biti
ogranien. Ako se dosljedno pridrava stava da je um jai od materije, na
kraju e poeti mravjeti, ali samo do odreene toke. Promijenit e svoje
fiziko stanje,ali mnogo sporije nego da se zadrala na fizikim postupcima.
70
Naalost, svaka promjena koju postigne putem promjene naina razmiljanja
takoer e biti privremena, jer se jo uvijek bavi samo posljedicom, odnosno
vlastitim mislima. Jo nije pokuala uistinu promijeniti uzroke. Pod takvim
okolnostima mogla bi smravjeti, ali nee dosegnuti optimalnu teinu. Ako i
uspije u tome, morat e se truditi da je odri. Do toga dolazi zato to, iako je
uspjela potaknuti promjenu u svjesnim misaonim procesima, nee uspjeti
zatiti kvalitetu svog iskustva od negativnog djelovanja nesvjesnih misli.
Integriranje nesvjesnih negativnih misaonih obrazaca mogue je samo
kad promijenimo uvjete emocionalnog tijela, iz kojega misli i izranjaju.
Stupanj do kojeg se nastavlja negativna nesvjesna zbrka pretile osobe stoga
e odreivati i stupanj do kojeg e se njezino tijelo drati pretjerane teine. I
dalje e biti u opasnosti da povremeno isklizne iz tranica. Kad se to dogodi,
ponovno e poeti jesti prevelike koliine pogrene hrane,a poet e gajiti i
negativne misli o svom nediscipliniranom ponaanju.
To se dogaa usprkos tome to je zakljuila da negativne aktivnosti nisu
korisne. Do toga dolazi zato to nije u stanju zaustaviti vlastite nesvjesne
misli koje joj unitavaju sav trud. Moda e fiziki malo bolje izgledati,moda
e i malo bolje misliti o sebi, ali usprkos svemu tome, nee se uistinu bolje
osjeati. Budui da se u emocionalnom smislu ne osjea bolje, uvijek e biti u
opasnosti da se ponovno prikloni hrani ili drugim negativnim aktivnostima
koje joj pruaju utjehu, a mogle bi potaknuti i debljanje.
Promjene koje je unijela u svoje svjesne misaone procese takoer e se
negativno odraziti na njezino emocionalno stanje, jer ako mijenja narav svojih
svjesnih misaonih procesa, a ne pozabavi se nesvjesnim mislima,onda je
jednostavno rije o mentalnoj kontroli. Prije ili kasnije izgubit e kontrolu i
prevladat e je plima emocionalne zbunjenosti. Da bi se s time mogla nositi,
priklonit e se negativnom fizikom ponaanju.
Kad naposljetku otkrije da nije u stanju unijeti bilo kakve stvarne i trajne
promjene ni u fiziko ni u mentalno stanje, naposljetku e se odluiti
problemom debljine pozabaviti u emocionalnom smislu. To je, dakako, za
veinu ljudi najtei put, jer moramo biti spremni postati ono to jesmo.
Zbog toga ljudi najee tek na kraju razmiljaju o takvom pristupu. Za
uvoenje promjena u emocionalno tijelo potreban je postupan i dosljedan rad.
To nije instant rjeenje, ali kad obavimo taj posao, posljedica je trajna
preobrazba. Koliko god mogao biti naporan, emocionalni rad donosi
dalekosene pozitivne posljedice, jer se bavi uzrocima.
Debela osoba koja razrijei emocionalne probleme odmah se poinje bolje
osjeati, to se oituje u svakom vidu njezinih misaonih procesa,a i u njezinim
fizikim okolnostima. Automatski se mijenjaju njezine navike u jelu i pristup
fizikim odnosima sa svijetom. Zbog toga se tjelesna teina uravnoteuje
automatski i bez ikakva napora. Ne mora se pridravati dijete, nego
automatski poinje jesti zdraviju hranu. Hranom vie ne potiskuje
nerazrijeene emocije, pa stoga automatski jede manje.Ne mora zapoeti
71
ekstremno naporan program vjebi, jer automatski uiva u svome svijetu tako
to fiziki sudjeluje u njemu. Budui da je na uzronoj razini promijenila
kvalitetu svoga ivotnog iskustva, takva osoba takoer vie ne mora brinuti o
nenadanom vraanju pretilosti.
Kao to smo naveli na poetku ovog poglavlja, integrativni pristup mijenjanju
kvalitete ivotnoga iskustva temelji se na spoznaji da su fiziko, mentalno i
emocionalno tijelo odrazi jedan drugoga, te da su njihova iskustva povezana.
Takoer se temelji na spoznaji da ne smijemo, elimo li uistinu promijeniti
kvalitetu ivotnog iskustva, gubiti vrijeme i energiju bavei se iskljuivo
posljedicama nerazrijeenih iskustava iz djetinjstva. Moramo mijenjati uzroke.
Kad ne bismo tratili vrijeme na fizike ili mentalne postupke, nego se umjesto
toga usredotoili na emocionalno tijelo, to bi bio najbri put kojim bismo
unijeli brze, djelotvorne i trajne promjene u kvalitetu ivotnog iskustva.
Meutim, bavljenje iskljuivo emocionalnim tijelom uope nije blag pristup i
moe izazvati traumatina iskustva. Najblai pristup uvijek je integriran i
cjelovit. Obuhvaa istodoban rad na fizikom, mentalnom i emocionalnom
tijelu, kao i namjeru da postupno stignemo do uzrone razine, emocionalnoga
tijela, i pozitivno je izmijenimo.
Drugim rijeima, ne trebamo se baciti na uzroke samo zato to znamo da
postoje. Pristupamo im blago i metodiki, kao da je rije o posve malom
maiu uplaenom bukom. Uzimamo u obzir da se negativan emocionalni
ciklus koji se od djetinjstva nesvjesno ponavlja u naem ivotnom iskustvu ne
moe iskljuiti preko noi. Zbog toga je Proces prisutnosti ustrojen da bismo
se uz njegovu pomo blago, metodino, dosljedno i promiljeno uputili
Stazom svjesnosti, integrirajui fizike, mentalne i emocionalne postupke
s obuhvatnom namjerom obnavljanja ravnotee emocionalnog tijela. To je
umijee integrativnog pristupa u okviru kojega se polagano kreemo
slojevima posljedica sve dok ne dodirnemo i ne promijenimo uzrok.
Dvije razine ulaska u Proces prisutnosti osmiljene su na temeljima
integrativnog pristupa. Zbog razliitih uvjeta naih individualnih
iskustava u ovome svijetu, Proces prisutnosti ima toku ulaska i pristupa,
ugodnu i pristupanu svima koji pokuavaju obnoviti ravnoteu kvalitete
ivota. Ideja primjene integrativnog pristupa u obnavljanju ravnotee
kvalitete ivotnog iskustva stoga je ujedno i jednostavna i iznimno sloena.
Obuhvaa i zdrav razum i paradoks. Svoje namjere ostvaruje u trenutku, ali
omoguuje da se njezine posljedice tijekom vremena proiavaju u naoj
svijesti i oituju u njoj. Istodobno je zamjetljiva na povrini stvari, a i aktivna
ispod povrine.
Integrativni pristup nazivamo radom na procesu, a odvija se na prirodan
nain. Da bi tekao kroz sve svoje pothvate u obliku svjesne struje, potrebna
mu je izdrljivost i strpljivost. Integrativni pristup radi sa svim dijelovima
cjeline, ali je usmjeren na uzronu toku. Prua sigurnost, jer kad se
promjena pokrene na uzronoj toki, posljedica e se automatski oitovati u
72
cjelini. Uz to e se posljedice odvijati ritmom koji je najbolji za dobrobit
cjeline i budi povjerenje u takav proces. Nema potrebe za urbom, jer se
svako potaknuto iskustvo mora u potpunosti prihvatiti da bi se njegove
dobrobiti potpuno apsorbirale i uklopile u cjelinu. urba izaziva loe
prihvaanje iskustva i zastoj.
Paradoks ivota u vremenu sastoji se u tome to dobrobiti, ishode i posljedice
onoga to dovrimo elimo vidjeti istog trenutka. Kad dovrimo nekakav
posao, odmah elimo dobiti plau. Kad postignemo neto to nam je vano,
istog trenutka elimo dobiti priznanje. Takav je na mentalitet brze prehrane i
brzog ritma. Ne tedimo novac kako bismo kupili prvi automobil,nego odemo
u banku i kupimo ga na kredit. Tinejderi oekuju da e preko noi postati
odrasle osobe, a odrasli oekuju da e tijekom jednogodinjeg izvanrednog
studija moi savladati etverogodinji fakultet. Suvremene majke i oevi vie
ne ekaju da im se djeca rode na prirodan nain. Cesto se dogodi da majka
svrati u bolnicu istog dana kad joj je termin za porod i trai da joj izvade
dijete izmeu dva sastanka. ak se i povre i voe proizvodi uz pomo
genetskog inenjeringa da bi bre raslo. Ako ono to elimo ne moemo
dobiti istog trenutka, potrait emo to negdje drugdje.
Ovisni smo o trenutanom zadovoljenju elja. Meutim, nikada ne osjeamo
zadovoljstvo, jer iako se trudimo da sve dobijemo istog trenutka, nikada
nismo prisutni u sadanjem trenutku da bismo u tome mogli i uivati. Onog
trenutka kad dobijemo to elimo, panja nam istoga trenutka naputa
sadanji trenutak i uputa se u planiranje sljedeeg pothvata. Time smo
stvorili svijet u kojemu nije nezgodno ivjeti u dugu, u posuenom vremenu,
na raun neije tue energije. Vie ne posjedujemo ni svoje kue,
ni automobile, pa ak ni svoju odjeu. Oni su vlasnitvo banke. Oduzeli smo
samima sebi zadovoljstvo postignua. Vie ne postoje obredi prelaska,
nego sve ide ubrzanim ritmom. Djeca ele biti tinejderi, tinejderi ele biti
odrasli, odrasli ele prije tridesete postii i ostvariti svoje ivotne ciljeve.
Neprestano jurimo korak-dva ispred samih sebe, uvjereni da postoji odredite
na kojemu e nas doekati beskonana srea, priznanje, ugodan i raskoan
ivot. Neprestano bjeimo od neega i prema neemu, a budui da se svi
tako ponaaju, takav pristup i ponaanje koje ga potie prihvaamo kao
neto posve normalno. U svemu to inimo u mislima iskaemo iz vjenosti
sadanjeg trenutka. Ne obraamo pozornost na tijek ivota.
Proces prisutnosti i njegove posljedice kreu se drukijim ritmom, jer je tu
rije o putovanju kroz proces, a ne o trenutanom zadovoljenju potreba.
Nije rije o tome da ga trebamo obaviti to je prije mogue. Posljedice koje
pokreemo dovrenjem ovog procesa ostvaruju se uglavnom zbog blagosti
integrativnog pristupa. Ako se paljivo pridravamo uputa i kreemo se korak
po korak, ako smo dosljedni i predani elji da proces dovrimo bez obzira na
sve, proi emo kroz obred prelaska koji e nas podsjetiti to znai rije
proces.
73
Spoznaju o tome to je proces ne moemo dobiti iskljuivo putem mentalnog
iskustva, nego samo putem integriranog emocionalnog, mentalnog i fizikog
iskustva. U svijetu trenutanog zadovoljenja potreba iznimno je rijedak sluaj
da netko spozna vrijednost procesa. Rad na procesu ima jak uinak na
kvalitetu naega ivotnog iskustva, jer je ivot u sadanjem trenutku prirodan
proces. Razumijevanje moi ritma rada na procesu ne mora utjecati na nau
sposobnost zaraivanja za ivot niti je poboljati, ali e svakako poboljati
nau sposobnost da se prepustimo ritmu samoga ivota.
ivot koji istjee iz svjesnosti sadanjeg trenutka polako se kree. Budui da
je integrirano i uzrono, ujedno je i u trajnom stanju odmaranja. Smireno i
spokojno poiva u spoznaji da su posljedice neminovne. Nema potrebe za
urbom. Takvo se putovanje ne ograniava ni na kakvo odredite na koje se
mi ograniavamo dok ivimo u vremenu.

Razina ulaska
Proces prisutnosti je proces namijenjen svima podjednako, jer je uzrok naih
neuravnoteenih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava posve isti:
nesvjesna ovisnost o mentalnoj navici ivota u vremenu u pokuaju da
pobjegnemo neugodi koja izvire iz emocionalnog tijela. Meutim,budui
da ljudi u Proces kreu s razliitom jainom nelagode pohranjene u
emocionalnom tijelu i razliitim stupnjem spremnosti, Proces ima dvije razine
ulaska, koje se razlikuju po intenzitetu.
Primjerice, osoba koja vjeba disciplinu poput pranajama joge ili koja se
bavila drugim emocionalnim metodama proiavanja, mogla bi odabrati
drukiji nain ulaska u Proces od osobe koja eli neutralizirati dugogodinju
ovisnost o heroinu ili alkoholu. Zbog prikupljenog iskustva sa svjesnim
disanjem ili unutarnjeg emocionalnog rada, prva osoba moda posjeduje
slabiji emocionalni naboj od druge. Zbog toga bi mogla ui dublje u svoje
emocionalno tijelo, a da ne osjeti otpor koji bi je naveo da u potpunosti
napusti Proces. Mogla bi odabrati intenzivniji pristup. Stoga se u iskustvu
osobe krije razlog zbog kojeg bira jednu od razina ulaska u Proces.
Odabir razine ulaska u Proces presudan je korak u kojemu se moramo
posluiti i zdravim razumom i intuicijom. Ako se prenaglo opteretimo
prevelikom koliinom posla, postoji mogunost da e se javiti jak unutarnji
otpor koji e se odraziti u obliku nenadanog poveanja vanjske zbunjenosti i
kaosa. Nepotreban otpor mogao bi nas navesti da napustimo Proces. Zbog
toga vjerojatno neemo dovriti putovanje. Stoga ne smijemo uriti u Proces
prisutnosti gajei iluziju da e sve biti u redu samo ako to obavimo ili ako s
tim zavrimo to je prije mogue.
Proces prisutnosti se ne odnosi samo na sljedeih nekoliko tjedana naeg
ivota, nego na njegov ostatak. U njemu otkrivamo kako moemo odgovorno

74
proivjeti svaki trenutak sve dok na raspolaganju imamo trenutke koje
moemo ispunjavati snagom svoje Prisutnosti.
Proces prisutnosti ima dvije razine ulaska: uvodnu i iskustvenu.
Uvodni pristup
Uvodni pristup jednostavan je i lak: nastavljamo itati ovu knjigu kao roman.
Ne zamaramo se ponavljanjem Izjava za buenje Prisutnosti,vjebama
disanja, percepcijskim metodama. itamo tekstove za svaku vjebu kao da je
rije o obinim poglavljima. Drugim rijeima, psihiki prolazimo kroz Proces
prisutnosti i suzdravamo se od bilo kakvog svjesnog fizikog i emocionalnog
sudjelovanja. Ve i tijekom itanja moemo doi do znaajnih uvida i
dobrobiti, a uvodni pristup e nam u tome pomoi. Ovaj je tekst prepun
snanih trvida te e ve samim itanjem i razumijevanjem automatski i bez
imalo napora poeti mijenjati nain na koji se odnosimo prema svojemu
ivotnom iskustvu. Podarit e nam prekrasan uvid u prirodu svjesnosti
sadanjeg trenutka.
Uvodni pristup savren je za one koji nisu sigurni je li Proces prisutnosti
bezopasan, kao i za one koji prvi put tragaju za razumijevanjem svjesnosti
sadanjeg trenutka, a ne za njegovim iskustvom.
Kad itanjem knjige dovrimo uvodni pristup, moemo se vratiti na trei dio
knjige koji sadri Proces prisutnosti u trajanju od deset tjedana i zapoeti s
iskustvenim pristupom. No, moemo ponovno krenuti od poetka teksta.
injenica da smo ve proitali knjigu nee umanjiti doivljaj. Posve suprotno,
umnogome e ga poveati! Tada emo zakoraiti u Proces sa vrstim,
mentalnim temeljima, svjesni onoga to nas eka. Kad uspostavljenom
temelju dodamo i iskustvo, otkrit emo dodatne spoznaje u tekstu koje nismo
zapazili tijekom prvog, uvodnog itanja.
Iskustveni pristup
Iskustveni pristup osmiljen je za blag ulazak u Proces u fizikom, mentalnom
i emocionalnom smislu. Obuhvaa postupan uvod u sveukupnost trojstva
Procesa prisutnosti: vjebe disanja, Izjave za buenje Prisutnosti i
percepcijske metode. Ako u Proces prisutnosti elimo ui kao u iskustvo i to
vie dobiti, preporuljivo je da kroz njega proemo barem dvaput. Drugim
rijeima, preporua se da iskustveni pristup proemo dvaput, bez obzira na
to kako doivljavamo svoje sadanje stanje emocionalnog blagostanja.To je
samo preporuka. Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, preporuuje se da
se nekoliko tjedana odmorimo od vjebi, da bi dolo do fizike, mentalne i
emocionalne integracije. Nakon pauze moemo ponovno proi kroz Proces
prisutnosti.
Kad kreemo od iskustvenog pristupa iskreno se pridravajui jednostavnih
uputa, postii emo mnogo vie nego to bismo postigli sa svim svojim
vanjskim djelovanjem. Iskustveni pristup posve je jednostavan. Sastoji se
od:
75
1. Vjebe disanja dvaput dnevno u trajanju od 15 minuta, bez obzira
na sve.
2. Ponavljanja u sebi tjedne Izjave o buenju Prisutnosti kad god
nismo zaokupljeni neim drugim,
3. Paljivog itanja teksta za svaku vjebu i primjenjivanja
percepcijskih metoda prema uputi.
Tijekom sedme, osme i devete vjebe dolazi do otklona od ove rutine. Kad
poinjemo s tim vjebama trebamo lei u kadu tople vode na 20min. prije
petnaestominutne vjebe disanja. Dok leimo u kadi ne moramo svjesno
povezivati disanje, nego panju usmjeriti na emocionalno iskustvo potaknuto
toplinom vode i na iskustvo u cjelini. Desetu vjebu vie ne radimo u kadi.
Sve upute za taj postupak navedene su u tekstu.
Tijekom pauze izmeu jednog i drugog iskustvenog pristupa preporuuje
se da svjesno razmiljamo o procesu, ali je prijeko potrebno da dvaput
dnevno radimo vjebe disanja u trajanju od 15 minuta. Zapravo, preporuuje
se da est mjeseci nakon dovrenja Procesa prisutnosti nastavimo sa
svakodnevnim vjebama disanja.
Kad prvi put dovrimo iskustveni pristup, napravimo pauzu da bi dolo do
integracije i kad smo ponovno spremni za povratak Procesu, doi emo do
prekrasnog otkria. init e nam se da silazimo u potpuno novo iskustvo.
Zbog probuene svjesnosti sadanjeg trenutka u Proces emo zakoraiti s
drukijom razinom svijesti. Shodno tome, tekst i Izjave za buenje Prisutnosti
takoer emo doivjeti na novoj razini svjesnosti. Povremeno e nam se
uiniti da tekst itamo prvi put. To je prirodno. Takvo iskustvo doivljava
svatko tko drugi put ue u Proces. Zbog toga Proces moemo ponavljati kad
god to poelimo.
Sam je Proces neutralan. Uvijek e nam odraavati potrebe nae trenutane
razine svjesnosti.
Ljepota Procesa prisutnosti je u tome to jednom kad dovrimo i uvodni i
iskustveni pristup, Proces moemo ponavljati koliko god puta elimo. Svaki
put kad mu se vratimo doivjet emo drukije iskustvo, a svako ponovljeno
iskustvo odvodit e nas sve dublje u emocionalno tijelo. Mnogi su ljudi mnogo
puta proli kroz to iskustvo i uvijek su stizali do dubljih razina emocionalnog
ienja. To im je omoguilo postizanje sve vee svjesnosti sadanjeg
trenutka i sve bolje postizanje ravnotee u kvaliteti ivota.
Moglo bi biti korisno da o Procesu prisutnosti razmiljamo kao o priruniku
koji nas poduava kako svjesno i odgovorno iz trenutka u trenutak upravljati
svojim ivotnim iskustvom. Uvodni pristup bi u tom sluaju predstavljao
teoretski pregled zadatka koji je pred nama,a iskustveni bismo mogli smatrati
praktinim uputama.
Kad jednom nauimo svjesno i odgovorno upravljati fizikim,mentalnim i
emocionalnim vidovima svojega ivotnog iskustva, svoja bismo novootkrivena
opaanja mogli prenijeti u ivot da vidimo za to su uistinu sposobna.
76
Razumijevanje i usavravanje osnovnih spoznaja na svakom ivotnom
podruju uspostavlja vrste temelje za uspjenost. Tako je i u Procesu
prisutnosti. Zbog toga iskustveni pristup moemo ponavljati vie puta.
Ne trebamo se uriti da bismo nekamo stigli. Ako urimo, neemo shvatiti
smisao. Trebamo razmiljati o putovanju, a ne o odreditu.
Potekoe koje nas sada odvlae od sadanjeg trenutka u ivotu mogu nam
se initi golemima. No, ako vie puta lagano proemo kroz iskustveni pristup,
postupno emo ih nadrasti i doi do uistinu prekrasnih otkria. Izmeu
ostalog, spoznat emo da se osobni problemi pred nama pojavljuju kako
bismo njihovim razrjeavanjem dobili priliku da nauimo metode koje su nam
prijeko potrebne da bismo postali svjesni i odgovorni u usmjeravanju
iskustva zvanog ivot.
Kad nekoliko puta proemo kroz iskustveni pristup, prikupit emo dovoljno
svjesnosti sadanjeg trenutka da svoju panju i namjeru odvojimo od osobnih
problema i usmjerimo ih prema svijetu oko nas s namjerom da postanemo
istinski korisni. Kad postanemo dostupni i stoga istinski korisni,tada
preuzimamo odgovornost svih koji su odluili biti budni meu onima koji se
jo uvijek nesvjesno trzaju u snu vremena.
Pozvani smo da prigrlimo umijee svjesnog ivljenja.
Nae nas putovanje vodi do buenja iz vremena, kako bismo postali
prisutni u svijetu.
Obeano nam je da emo postati dostupni, a time i istinski korisni.
Na dar dobivamo svjesnost o moi vlastite Unutarnje prisutnosti.

Potvrda
U ovome odjeljku pronai ete odgovore na pitanja koja bi se mogla pojaviti
kad uemo u Proces prisutnosti i proemo kroz njega. Takoer sadri
objanjenja mnogih iskustava s kojima se moemo susresti. Te su informacije
smjetene neposredno prije opisa samog Procesa kako bismo ih bolje
zapamtili. Time osiguravamo smanjenje razine tjeskobe koju moemo osjetiti
kad se unutarnje i vanjske okolnosti ponu prila-goavati promjenama koje
namjerno uvodimo u stanje emocionalnog tijela.
Preporuljivo je da ponovno proitamo ovaj odjeljak knjige ako ikada
osjetimo zbunjenost ili se zapitamo treba li se dogaati ono to se dogaa.
Zato se ovaj dio zove Potvrda.
Napomena: Vano je imati na umu da se na ovom popisu nalaze neka
iskustva koja bi se mogla pojaviti dok prolazimo kroz Proces i koja bi mogla
potrajati i nakon to ga dovrimo. Meutim, to nije popis onoga to trebamo
postii ulaskom i dovrenjem Procesa. Posljedice dovrenja Procesa
prisutnosti koje nam se razotkrivaju detaljno su objanjenje u odjeljku pod
naslovom Plodovi i cvjetovi.
77
1. Ljudi oko nas mogli bi se poeti drukije ponaati. Samo gledajte.
To se dogaa zbog toga to se u nama neto mijenja, a odraava se u naem
vienju drugih.
2. Mogli bismo bez ikakva razloga osjetiti tjelesne bolove i nelagodu.
Nemojte se zabrinjavati. Tijelo se koristi nelagodom kako bi nam privuklo
panju kad je ona usmjerena na vrijeme. Bol je jedan od naina na koji
nam fiziko tijelo pomae da svjesnost usmjerimo u sadanji trenutak. Ako
panju bez ikakvih prosudbi, zabrinutosti i li prigovora usmjerimo na nelagodu,
doivjet emo poveanje svjesnosti sadanjeg trenutka.
3. Simptomatska stanja koja smo osjetili pri ulasku u Proces
prisutnosti mogu se poveati. Do toga dolazi zato to se tjelesna stanja
pojaavaju kad se pozornost usmjerava na fiziko tijelo. To poveanje
prisutnosti moe se oitovati kao pogoranje simptoma, no nije tako.
Nerijetko je to prvi korak u stvarnom izljeenju.
4. Mogli bismo otkriti da osjeamo velik otpor prema izvoenju
vjebi disanja, mentalnom ponavljanju pokretaa Prisutnosti, prema
itanju teksta za svaku vjebu i prema primjeni percepcijskih
metoda. To je znak da na povrinu poinju izranjati duboke, nesvjesne,
odavno potisnute uspomene. Ne brinite. Tako i treba biti. Moramo imati na
umu da su tijekom itavog ivota ta neprihvaena iskustva bila skrivena
od svijesti. Sada se dogaa neto posve suprotno, namjerno im doputamo
da izrone, jer smo u stanju svjesno ih neutralizirati. No, dok izranjaju svi
e nam nai uvjetovani nagoni govoriti da je to to se dogaa pogreno,
neugodno, zastraujue, nekontrolirano. To je glas ega. Dok se to dogaa
osjeat emo prirodan otpor prema svemu onome to potie tu nenadanu
promjenu okolnosti. Stoga emo se odupirati itavom Procesu prisutnosti.
Otpor moramo prihvatiti kao pozitivan pokazatelj uspjenosti Procesa.
Umjesto da, osjetivi otpor, odustanemo od svojih obveza, ti osjeaji nas
trebaju motivirati da nastavimo bez obzira na sve. Ako tako uinimo, probit
emo se na drugu stranu otpora i osjetiti otputanje nesvjesne teine koju
nosimo gotovo itavog ivota.
5. Na povrinu bi mogle izai i stare povrede. To se dogaa zato to
smo sada spremni i voljni pozabaviti se njima svjesni sadanjeg trenutka.
Prije smo ih nesvjesno potiskivali,umirivali ili kontrolirali njihove simptome.
Tada nam je potrebna vlastita Prisutnost i njezina suosjeajna panja.
6. Ponekad bismo se mogli osjeati rastreseno ili zbunjeno. Tako se
osjeamo jer postajemo svjesni da nismo prisutni u svojemu ivotu. Takva
se stanja rastresenosti i zbunjenosti pojavljuju tijekom itavog naeg ivota.
Sada kad postajemo svjesniji sadanjeg trenutka jasnije ih sagledavamo.
Upravo to to smo ih svjesni omoguuje im da se integriraju u cjelinu.
7. Mogli bismo otkriti da naizgled vie ne brinemo zbog onih stvari
koje smo prije silom kontrolirali ili koje su nam se inile iznimno

78
vanima. Prepustite se struji, pustite neka vam se to dogaa,jer je korisno.
Do toga dolazi stoga to su mnogi nai prioriteti prije bili uspostavljeni u
korist drugih, a ne u nau. Kako postajemo sve prisutniji,spoznajemo da
moemo biti odgovorni za kvalitetu samo vlastitog iskustva. Ne moemo biti
odgovorni za kvalitetu iskustva drugoga ovjeka. Moda vjerujemo da jesmo
odgovorni, ali to je samo privid.
Kako postajemo sve prisutniji, taj privid nestaje i stoga prestajemo tratiti
energiju kako bismo pokuali kontrolirati vanjski svijet i ljude u njemu.
8. Moemo poeti izraavati svoje miljenje u okolnostima u kojima
bismo ga inae zadrali za sebe. To e se dogaati kad se pone buditi
nae izvorno ja, to je prekrasno, iako bi nam u poetku moglo biti nelagodno.
Lijepo je kad nauimo rei ne kad to elimo, i rei da kad tako i mislimo.
Meutim, kad se to pone dogaati mogli bismo imati osjeaj da pogreno
postupamo. Moramo potovati sebe. Ne uistinu znai ne.
9. Mogla bi nam se promijeniti financijska situacija i moglo bi nam
se uiniti da imamo sve manje novca. To je samo privremeno. Sjetite
se da je novac metafora za nau osobnu bujicu energije, a time i za kretanje
iskustva naeg ivota. Kad svjesno promotrimo svoje emocionalne blokade, to
se u naem iskustvu vanjskoga svijeta nerijetko automatski odraava u obliku
poremeaja financijske situacije. Do toga dolazi osobito ako smo jako vezani
uz novac ili ako vlastitu vrijednost mjerimo novcem. Kad raistimo tu
unutarnju emocionalnu blokadu, novana situacija ponovno e se popraviti.
10. lanovi obitelji, partner ili bliski suradnici mogli bi nas poeti
upozoravati da ne budemo tako usredotoeni na sebe. To se
dogaa zato to moda prvi put u ivotu poduzimamo neto kako bismo
brinuli o sebi, umjesto da pomaemo drugima i oni e se nelagodno
osjeati kad s njih skrenemo panju. Ne brinite. Preivjet e. Neki e od njih
moda ak i shvatiti da je emocionalni rast prijeko potreban.
11.Mogli bismo se bez ikakva razloga osjeati jako pospani. Do
toga dolazi stoga to smo panju usmjerili na potisnute nesvjesne probleme.
Kad se usmjerimo na unutarnje nesvjesno podruje,izvana se to odraava kao
pospanost. To je dobar znak. Trebamo se odmarati kad god moemo i
ustrajati kad ne moemo.
12.Moda e nam biti teko zaspati. To se dogaa zbog toga to nas
poviena razina svjesnosti sadanjeg trenutka ispunjava energijom.
Nee nam biti ni od kakve koristi da se itave noi okreemo u krevetu.
Korisnije nam je da ustanemo i neto napravimo, ili da sjednemo i svjesno
proivljavamo to stanje budnosti. Ti trenuci kasnonone budnosti darovi su
vieg stanja svijesti.
13. Mogli bismo poeti sanjati ivopisne snove. Poneki bi nas mogli
prilino uznemiriti. Nerijetko e nam otkriti mnogo toga o prirodi procesa kroz
koji prolazimo. Poviena svjesnost u snovima pojavljuje se zahvaljujui
emocionalnom odvijanju procesa dok spavamo. Nijedan od tih snova nemojte
79
doslovno shvaati, osobito ako se u njima pojavljuju ljudi koje poznajete. U
okviru Procesa prisutnosti mukarci stariji od nas u prenesenom smislu
predstavljaju na odnos s ocem, a samim time i ono to moramo nauiti kad
je rije o upravljanju sobom. ene starije od nas u prenesenom smislu
predstavljaju odnos s majkom i ono to moramo nauiti kad je rije o brizi za
sebe. ene nae dobi metaforiki predstavljaju nau ensku stranu, odnos
prema emocijama i iscjeljenje koje moemo postii. Mukarci nae dobi
etaforiki predstavljaju nau muku stranu, a samim tim i stanje naih umnih
aktivnosti i pouke koje trebamo usvojiti. Pojedinci mlai od nas predstavljaju
nau muku i ensku stranu u istoj dobi. Slike iz snova uvijek trebamo
shvaati simboliki.
Te su slike glasnici koji prenose metaforike poruke. Da bismo ih protumaili
trebamo se zapitati to neki simbol znai nama. Jezik snova rijetko kad je
doslovan, a najee je metaforiki.
14. Mogli bismo postati mrzovoljni i razdraljivi bez ikakva razloga.
Vjerojatno smo tijekom najveeg dijela ivota iznutra bili mrzovoljni i
razdraljivi, a sada tim osjeajima doputamo da izrone na povrinu.
Smijemo biti takvi sve dok se ne istresamo na drugima. U okviru Procesa
prisutnosti nauit emo percepcijske metode koje e nam pomoi da
integriramo te osjeaje.
15. Moda nam se vie nee sviati drutvo prijatelja s kojima se
obino druimo. Kad se pojave takvi osjeaji, moramo ih potovati. I to je
prilika da nauimo rei da, kad tako mislimo i, to je nerijetko mnogo vanije,
rei ne, kad uistinu to i mislimo. Proces nas poziva da postanemo izvorni. To
je prilika da pronaemo svoje vlastito mirno mjesto u svijetu.
16. Mogli bi nam telefonirati ljudi iz prolosti ili lanovi obitelji s
kojima podue nismo komunicirali ili nam se javiti na neki drugi
nain. Iako je Proces individualno putovanje, djeluje na itavu nau obitelj
i na sve koji su kroz prola iskustva energetski povezani s nama.Ne
zaboravite da se na odnos sa svakom osobom temelji na tome kako je
doivljavamo. Kako se naa opaanja mijenjaju, tako se mijenjaju i nai
odnosi. Nenadano javljanje ljudi s kojima podue nismo komunicirali pozitivan
je znak da postiemo neto stvarno. Kad uistinu promijenimo stanje svog
unutarnjeg svijeta, automatski se mijenja i na vanjski svijet.
Javljanje ljudi iz prolosti nerijetko predstavlja poziv svemira da se s nekima
od njih pomirimo, da preuzmemo odgovornost za kvalitetu naih prolih
iskustava i da se uvjerimo u vanjski odraz rada na vlastitoj unutranjosti.
17. Mogli bismo postati potiteni. Mogli bi nam poeti nedostajati neki
ljudi ili bliski prijatelji iz prolosti. Rije je o uspomenama koje su se
uzburkale kako bismo mogli integrirati vezanost uz te ljude. Dok se bude
duboke uspomene, u arite dolaze slike koje povezujemo s njima. Nama
zapravo ne nedostaju ti ljudi ili slike, nego je rije samo o integriranju
prolosti. Prolost je prohujala i vie ne postoji. Vezani smo samo za privid.
80
18. Moda e nam biti naporno druiti se s roditeljima ili bliskim
lanovima obitelji. To ni na koji nain nije povezano s njima. Takvi se
osjeaji pojavljuju jer su nam najbliskiji ljudi najjasnije zrcalo u kojemu
se odraavaju problemi koje bismo radije sakrili od sebe. Proces prisutnosti e
nas nauiti kako protumaiti ta iskustva da bi se na emocionalni razvoj
temeljio i na njima.
19. Djeca bi nam se mogla poeti drukije ponaati. Moda e se
ponaati upravo onako kako smo se i mi ponaali u njihovoj dobi. Do toga
dolazi stoga to e i djeca postati zrcala kako bismo u vanjskome svijetu
mogli sagledati nerazrijeene probleme iz djetinjstva s kojima se bavimo
iznutra. Trebamo promatrati, ali ne nesvjesno reagirati. Ponaanje koje
uoavamo nije stvarno, nego je odraz, uspomena. Dok integriramo uspomene
iz vlastitog djetinjstva automatski oslobaamo vlastitu djecu, tako da vie ne
moraju nositi nae probleme. I njihovo e se ponaanje automatski
preobraziti. Svaki put kad dovrimo Proces zamijetit emo da nam djeca
postaju vedrija i radosnija.
2O.Djeca bi nam se mogla razboljeti ili osjetiti simptome prehlade i
gripe. U prirodi je ovoga svijeta da naa djeca automatski pokupe i nose ono
to nismo razrijeili putem procesa utiskivanja. Kad se upustimo u ovo
putovanje naa djeca u svojem emocionalnom tijelu ve nose probleme koje
nismo integrirali. Stoga, kad ponemo istiti vlastito emocionalno tijelo, doi
e do automatskog pomaka u emocionalnom tijelu nae djece. Do toga moe
doi putem tjelesnih simptoma, misaone zbrkanosti ili emocionalnih ispada.
Kad dovrimo proces i postignemo novu razinu emocionalne ravnotee, i
djeca e to osjetiti. To se ne odnosi samo na nau djecu. Kad ponemo s
Procesom, isto e se dogoditi i svima ostalima koji su nam osobito bliski.
Meutim, za razliku od nas, oni e kroz proces prolaziti potpuno nesvjesno.
Stoga moramo imati razumijevanja za svoje najblie. Takoer se ne smijemo
zabrinjavati dok prolaze kroz svoje emocionalne, mentalne i fizike promjene.
Ne zaboravimo, oni su naa zrcala. Ako osjetimo potrebu da neto
poduzmemo, to se mora odnositi iskljuivo na nas, a ne i na njih.
21. Mogli bismo biti plaljivi bez ikakva razloga. Kad se to dogodi,
odvojimo u svom svakodnevnom iskustvu trenutak-dva u kojima
nas nitko nee ometati kako bismo mogli proivjeti te osjeaje.
Samo plaite! Pla oslobaa emocionalno tijelo od otrova kao nijedna druga
ljudska aktivnost.Meutim,svoju svrhu postie samo ako plaemo s namjerom,
odnosno ako se suzama ne koristimo kao sredstvom privlaenja tue panje i
suosjeanja. Usprkos onome to nam govore mnogi terapeuti, ako plaemo
posve sami kad smo u emocionalnom procesu, to je mnogo korisnije, jer je
takav pla ist i izvoran. U tome sluaju ne pretvara se u povrnu dramu ili
sredstvo ega. Plaite! Samo plaite! Svaka suza koju prolijete isprat e tanak
premaz lai koja prekriva svjesnost sadanjeg trenutka.
22.Na povrinu mogu izroniti stari problemi za koje smo mislili da
81
smo ih ve razrijeili. To se dogaa zato to smo u prolosti samo ovladali
njima ili ih primirili. Sada, kad ponovno stjeemo svjesnost sadanjeg
trenutka, oni izranjaju na povrinu kako bismo ih mogli uistinu integrirati.
23.Moglo bi doi do promjena u prehrambenim navikama. Do toga
dolazi zato to, dok prikupljamo sve vie svjesnosti sadanjeg trenutka,
automatski postajemo svjesniji osjeta u fizikome tijelu. Sto prisutniji
postajemo, to smo svjesniji na koji nain hrana zapravo djeluje na nae tijelo.
Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka, to nerijetko donosi promjene
u naoj prehrani, tako da vie ne jedemo mrtvu i teku hranu, nego ivu
i laganiju.
24. Mogli bismo osjetiti elju za namirnicama u kojima smo uivali u
prolosti. To se dogaa zato to budimo uspomene iz tih razdoblja.
Uivajte, jer nee dugo trajati.
25.Ponekad bismo se mogli osjeati kao da su nas dogaaji svladali.
To e proi. Rije je samo o nakupljanju energije u emocionalnom tijelu.
Neemo biti optereeni s vie stvari nego to moemo podnijeti, ali esto ni
s mnogo manje. Budimo jaki.
26.Mogli bismo iskusiti osjeaje koje ne moemo ni opisati niti
prepoznati. To e se dogoditi kad na povrinu izrone uspomene na iskustva
koja su se dogaala prije nego to smo ovladali jezikom. Stoga se ta iskustva
kreu poljem nae svjesnosti u obliku osjeaja ili osjeta koje ne moemo
objasniti niti opisati. Prepustite se osjeaju.
27. Moglo bi nam biti iznimno teko drugima objasniti to prolazimo
tijekom Procesa. Najbolje bi bilo da im ni ne pokuavamo objasniti nain
na koji Proces djeluje, nego da im damo knjigu kako bi je sami proitali ili
da ih ohrabrimo da sami istrauju. Proces prisutnosti je unutarnje putovanje i
stoga postoji jako malo uporinih toaka koje bi nam mogle pomoi da im
objasnimo kroz to prolazimo. Zapamtite, sve to doivimo smjeteno je u
kontekst naeg iskustva kao cjeline, i stoga zbivanja lako moemo shvatiti
samo mi. Ako drugim ljudima pokuamo objasniti neke izdvojene dijelove
ovoga Procesa, oni e se pomuiti da shvate pojedinane dijelove informacija,
jer nee imati kontekst u koji bi ih mogli smjestiti.
Uvijek imajte na umu koliko smo informacija morali proitati i prihvatiti prije
nego to smo se uope prihvatili Procesa. Sve su te informacije iz ove knjige
u skladu te stvaraju viedimenzionalni unutarnji put kojim prolazimo jako
tekim terenom na posve jednostavan i njean nain.

82
Trei dio
Proces Prisutnosti
Sada smo mentalno spremni za unutarnje putovanje koje e imati
dalekosean i udesan uinak na kvalitetu naeg ivota. Savreno je
prirodno i zapravo sasvim zdravo ako osjeamo zbrku u oekivanjima, pa ak
i buenje tjeskobe. Dok kreemo na put utjeit e nas i ohrabriti misli koje
bismo trebali dobro zapamtiti:
Za bavljenje Procesom prisutnosti nisu potrebne nikakve kvalifikacije
osim nae spremnosti.
Ne postoji neki odreen nain na koji bismo trebali prolaziti ovo
iskustvo, osim to trebamo slijediti upute koje smo dobili, i to to
tonije.
Ne postoji iskustvo koje bismo trebali ili ne bismo smjeli doivjeti.
Postoji samo nae iskustvo. A ono e za nas uvijek biti najkorisnije.
Uspjeh emo doivjeti ve i samim time to se pridravamo uputa i
dovrimo Proces. I samo dovrenje donosi nam uspjeh. Uspjeli smo kad
ga dovrimo.
Namjera sluanja
Nije potrebno pamtiti sve to smo dosad proitali. Proces prisutnosti je
iskustvo u kojemu ono to trebamo znati saznajemo kad nam je to potrebno.
Drugim rijeima, ono to trebamo znati najee emo saznati neposredno
prije
nego to nam je to znanje potrebno ili upravo u tom trenutku. Meutim, ako
smo skloni ponovno proitati bilo koji od prethodnih dijelova knjige prije
nego to krenemo s prvom vjebom, tada trebamo potovati svoje osjeaje i
proitati to elimo. Kroz tu nam se sklonost obraa na unutarnji glas, na
unutarnji pomaga.
Dok ulazimo u Proces prisutnosti bilo bi dobro da svjesno odredimo
namjeru kako emo biti otvoreni prema svom unutarnjem pomagau.
Tijekom itanja prvog dijela ove knjige na se unutarnji pomaga ve
probudio. Bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili nismo, ve smo dobili
pouke o njegovom nainu sporazumijevanja. Taj nain sporazumijevanja
nazivamo jezikom izvornosti. Jezik izvornosti idejni je okvir koji se u
naem umu automatski uspostavlja kao posljedica itanja ove knjige. Taj
nam idejni okvir omoguuje da postignemo dublje razumijevanje Izjava o
buenju Prisutnosti, teksta kojega itamo i percepcijskih metoda s kojima se
susreemo tijekom Procesa. Takoer nam omoguuje da polako i relativno
nenaporno ovladamo sloenim i osjetljivim unutarnjim postupcima.
Tihi glas naeg unutarnjeg pomagaa prvenstveno nam se obraa
putem intuicije. Sada zalazimo u iskustvo u kojemu se poinjemo
svjesno koristiti intuicijom. Ona e nam uvijek tono rei to moramo
znati u pravom trenutku kad nam je to znanje potrebno. Meutim,

83
sada moramo nauiti oslukivati njezin glas. To emo postii metodom
pokuaja i pogreke, zapaanjem posljedica do kojih dovodi zanemarivanje
intuicije i obraanja panje na nju. Putem emo nauiti vjerovati
intuiciji bez ikakvih dvojbi, jer emo kroz vlastito iskustvo spoznati
da joj je stalo samo do nae dobrobiti.
Unutarnji pomaga ne pokuava manipulirati naim umom niti nas
zanositi u emocionalnom smislu. On se ne uplie. Ne kanjava nas kad ne
obratimo panju na njega niti se povlai od nas zato to ne prihvaamo
njegovo vodstvo. On ne podrava nau dramu. Izraava se jezgrovito.
Kae ono to ima za rei i ne pokuava se nadvikivati s egom. Prua nam
neposredne spoznaje i ne prisiljava nas da dugo pokuavamo shvatiti
to je rekao. Kad ne posluamo svoje unutarnje znanje spotaknut emo
se i tada emo shvatiti da smo trebali sluati. Kad posluamo unutarnji
glas doivjet emo uspjeh i tako emo postupno poeti prihvaati taj
glas nimalo ne sumnjajui u njegove motive. Kad mu nauimo vjerovati
metodom pokuaja i pogreke, automatski emo poeti preobraavati
itav svoj ivot, koji e postati lagan i nenaporan.
Upute koje stiu od unutarnjeg pomagaa nerijetko e nam se doimati
besmislenima, smatrat emo ih samo predosjeajima. To se dogaa
zato to nam se unutarnji pomaga obraa s onu stranu vremena i
stoga unaprijed zna to e se dogoditi u naem unutarnjem i vanjskom
ivotnom iskustvu. Zbog toga nam se ponekad ini da njegove
objave nisu uvijek u skladu s onim na to smo u tome trenutku usmjerili
panju. Stoga moramo imati povjerenja u svoje predosjeaje, osobito
kad se ini da ne posjedujemo nikakvo logiko znanje kojim bismo ih
mogli objasniti. Oslukivanje glasa unutarnjeg pomagaa predstavlja
klju za otkljuavanje vrata koja vode prema iskustvu svjesnosti
sadanjeg trenutka.
Proces prisutnosti promiljeno otklanja prepreke stvorene beskonanim
dozivanjima oholog ega kako bismo unutarnjim uhom ponovno mogli uti
milozvuan, tih glas svoje Unutarnje prisutnosti. Kad se uspostavi ta
unutarnja komunikacija, tada smo sve postigli.

Osobna poruka
Dragi prijatelju,
estitam to si stigao dovde i potiem te da svlada itav put. I sam sam
proao tim putem, i to ne jednom. Taj sam put otkrio koraajui njime, a ne
govorei, itajui ili razmiljajui o njemu. Budui da sam ga sam itavog
preao, pruam ti sigurnost da e ti, ako se pridrava jednostavnih uputa,

84
ovo putovanje biti bezopasno, lako i prepuno dubokih uvida i potvrda. Tu
sam stazu utro vlastitom cjelovitou. I mnogi su drugi pridonijeli
uinkovitosti ovog iskustva uspjeno preavi istim, putem. Mnogi i ovog
trenutka zajedno s tobom hodaju tom stazom. Svi koji su stigli do odredita
doivjeli su uspjeh. Dok se sprema zapoeti Proces prisutnosti, molim te da
odredi kao svoju namjeru da e ga dovriti bez obzira na sve.
Molio bih te da prihvati kako u ovom kratkom razdoblju koje ti je
potrebno da stigne do odredita svoga putovanja ne mora razrijeiti sve
to uzrokuje neravnoteu u kvaliteti tvog ivota. Tim istim putem moe
proi nekoliko puta kako bi zadobio vrsto uporite na stazi svojega ivota.
U Procesu prisutnosti dovrenje ne oznaava okonanje, nego stizanje
do one etape tvojega putovanja na kojoj si spreman i sposoban preuzeti
potpunu odgovornost za kvalitetu svog ivotnog iskustva.
Na stranicama ove knjige nalazi se sve to bi ti uope moglo biti potrebno da
bi kvalitetu svjesnosti sadanjeg trenutka unio u svaki svoj korak. itaj,
primjenjuj i vjebaj te e stii onamo gdje uistinu eli biti.
Zapamti, tvoj je ivot tvoja boanska sudbina koja se promiljeno odvija
u skladu sa svetim nacrtom koji te u svakom trenutku poziva da bude
prisutan i ispuni svoj najuzvieniji potencijal. ivot je prekrasan dar kojega
moe vidjeti kad ga svjesno razotkrije. Svoju slobodu osvaja vlastitim
stavovima. Odlui biti svjestan. Odlui biti prisutan u svakom trenutku
svog ivota. Odlui suosjeajno i sa zahvalnou proi kroz svako svoje
iskustvo.
elim ti sreu iz dubine svojega srca. Prisutnost u mojoj unutranjosti
ista je kao i Prisutnost u tvojoj. Stoga zajedno kreemo, zajedno putujemo,
zajedno stiemo na odredite. Hvala ti to ima vjere u ono to nam je
zajedniko. Hvala ti za tvoje drutvo na ovom najljepem od svih putovanja.
Srdaan pozdrav,
Michael

Pokretanje Procesa
Sada smo spremni za prvu vjebu, za svjestan poetak putovanja kroz Proces
prisutnosti. Pokretanje je jednostavan postupak:
1. Najprije zapamtimo navedenu Izjavu o buenju Prisutnosti.
2. Tada proitamo itav tekst uz prvu vjebu.
3. Nakon toga sjednemo u skladu s uputama iz teksta uz prvu
vjebu
i barem 15 minuta povezano diemo.
Molim, obratite panju: zbog duine nekih tekstova uz vjebe vano je
odvojiti dovoljno vremena za itanje tijekom kojega nas nitko nee
uznemirivati, a tek onda moemo poeti sa svakom vjebom. Vano je
tekst za svaku pojedinu vjebu to prije pregledati, ali bez ikakve urbe.

85
Tekst za svaku vjebu sadri percepcijske metode koje trebamo vjebati
tijekom sedam dana. Stoga nam ni na koji nain ne bi bilo korisno kad
bismo itanje teksta ostavili za posljednji trenutak. Kad prvi put proitamo
tekst, moemo ga ponovno itati tijekom sedam dana prije pokretanja
sljedee vjebe.
Odravanje prvobitnog zamaha
Evo to trebamo raditi sedam dana izmeu pokretanja svake nove vjebe:
1. im se potpuno probudimo i neposredno prije odlaska na
spavanje svakoga dana trebamo raditi petnaestominutne vjebe
disanja.
2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za odreenu vjebu kad
god nismo zauzeti u mentalnom smislu. Kad ponemo s novom
vjebom i primimo novu Izjavu za buenje Prisutnosti
odmah moramo prestati koristiti pokreta Prisutnosti iz
prethodne vjebe.
3. Ponovno proitati tekst i primijeniti percepcijske
metode prema uputama.
Ako se u ovo putovanje upustimo s uvjerenjem da emo usput
pronai dovoljno vremena da se pozabavimo Procesom, to automatski,
prije nego to ponemo, izaziva neuspjeh i nesvjesno potkopavanje
naih napora. Stoga se moramo obavezati da emo slijediti upute koje
dobivamo tijekom putovanja i pridravati ih se bez obzira na sve, jer naa
dosljednost uvelike poveava mo Procesa prisutnosti.
Dosljednost je uvijek monija i uinkovitija od povremene drastine
aktivnosti.
Neminovno e se pojavljivati okolnosti koje bi nas mogle sprijeiti da
provedemo svoje namjere u pogledu neke vjebe. Tada moramo nauiti
predati se procesu. Ako se usprkos naim najboljim namjerama stvari
oko nas odvijaju tako da nas spreavaju u naim obavezama, ne smijemo
se boriti protiv njih. Trebamo se jednostavno prepustiti. Meutim,
preputanje ne smijemo zamijeniti s otporom ili smiljanjem izgovora.
Preputanje i otpor moemo razlikovati zahvaljujui zlatnom pravilu: ako
osjeamo olakanje to smo sprijeeni u vjebama, tada je najvjerojatnije da
je rije o otporu i da smo nesvjesno doveli do takvih okolnosti koje
usporavaju na napredak. Ako smo iskreno razoarani to nismo u stanju
izvriti svoje obveze u okviru procesa, tada je najvjerojatnije da nam je
inteligencija nae Unutarnje prisutnosti promijenila raspored, jer je tako
najbolje za nas.
Kasnije emo uvijek moi odrediti to se uistinu dogodilo.
Ego e nam pruiti mnotvo razloga zbog kojih ne moemo ispuniti
svoje obaveze u Procesu, osobito u trenucima kad izranjaju nesvjesne
uspomene koje treba integrirati. Tada uviamo vlastitu istinsku razinu

86
samodiscipline i osobne volje. Ako ispunjavamo svoje svakodnevne
zadatke u okviru Procesa, automatski jaamo i prikupljamo samodisciplinu
i osobnu volju.
Ne smijemo se ni mentalno niti emocionalno okrivljavati ako putem
padnemo. Ako ustanemo i nastavimo, to nije neuspjeh. Pad se pretvara
u neuspjeh ako odustanemo prije nego to smo stigli na odredite.
Ponimo.

PRVA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Odluujem iskusiti ovaj trenutak.
Naa Unutarnja prisutnost
Od roenja nas ue da se od ostalih ljudi razlikujemo prema svom identitetu.
Drugim rijeima, navode nas da povjerujemo kako se na stvarni identitet
temelji na izgledu, ponaanju i individualnim ivotnim okolnostima. Stoga smo
u zabludi kad vjerujemo da se naa osobnost svodi na nae tijelo, postupke i
okolnosti u kojima ivimo. No, te vanjske oznake jednostavno sainjavaju
prolazna iskustva koja nam se dogaaju te nam ne govore i ne mogu nam
rei tko mi uistinu jesmo. Pravilnije bi bilo rei da nae tijelo, ponaanje i
ivotne okolnosti zapravo sainjavaju trojstvo od kojega se sastoji ustrojstvo
naeg ega, ono to pokazujemo vanjskome svijetu i ono to vanjski svijet vidi.
No, tko i to mi uistinu jesmo?
U prirodi je svih naih iskustava da se neprestano mijenjaju po svom
obliku i kvaliteti. Svako iskustvo svoj oblik dobiva na temelju naih misli, rijei
i djela, dok kvaliteta tih iskustava u potpunosti ovisi o naem tumaenju
iskustava u bilo kojem trenutku.
Nae se tijelo, ponaanje i ivotne okolnosti neprestano mijenjaju.
Iskustva dolaze i prolaze,'a mi ostajemo. Ako spoznamo da je promjena
ono trajno to se provlai kroz sva naa iskustva, doli smo do dalekosenog
uvida, jer sada zasigurno znamo da posjedujemo stvarnu mogunost
promijeniti kvalitetu iskustva koje nam se dogaa.
Ta spoznaja je sama bit Procesa prisutnosti. U Procesu nije rije o pokuaju
da promijenimo sebe, nego da promijenimo kvalitetu svog ivota.
Proces prisutnosti djeluje sa stajalita da nije mogue promijeniti ono
to uistinu jesmo, jer mi smo vjena Prisutnost. Zasad bismo vlastitu
besmrtnost trebali prihvatiti kao zamisao ili zgodnu ideju. Meutim,
jednom kad nauimo svjesno se odvojiti od svojih iskustava, jasno emo
uvidjeti da mi koji prolazimo kroz iskustva ostajemo nepromijenjeni, iako se
iskustva neprestano mijenjaju.

87
Ono to uvijek ostaje nepromjenjivo jednostavno mora biti vjeno.
Stoga tijekom Procesa prisutnosti imamo priliku shvatiti i zapamtiti da emo u
tihoj, nepominoj i nevidljivoj kvaliteti nae Unutarnje prisutnosti pronai onaj
dio svog bia koji ponajvie odraava tko i to jesmo. Neki su taj dio naega
Bia nazvali promatraem stoga to sve promatra i zna sve to nam se
dosad dogodilo. Kad u potpunosti zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka,
takoer emo otkriti da naa Unutarnja prisutnost zna
sve to e nam se dogoditi u budunosti. Dok stvaramo svjestan odnos s
naom Unutarnjom prisutnou spoznat emo mnogo toga, primjerice:
- Naoj Unutarnjoj prisutnosti nita nije ni tee ni lake od neega
drugog. Ne postoji neto to ne bi mogla postii.
- Unutarnjoj prisutnosti najvie je stalo do naeg blagostanja. Ona nas
poznaje bolje nego to mi ovoga trenutka poznajemo sebe, a zna i to e
nam vratiti izvornu radost.
- Prisutnost svih ljudi je Jedna te ista kao i Prisutnost u svim ostalim
ivim biima. Drugim rijeima, sve to ivi posjeduje zajedniki, stvarni
identitet.
- Prisutnost u nama i Prisutnost u svim ivim biima blisko je,
dosljedno i vjeno povezana. Naa je Unutarnja prisutnost naa veza sa
sveukupnim ivotom.
- Prisutnost u nama nee se uplitati u na ivot. Bavit e se samo onim
dijelovima naeg ivotnog iskustva koje joj svjesno predamo. Na najvei
zadatak je da se nauimo predati svojoj Prisutnosti i to je jedna od
najmonijih pouka koju moemo nauiti tijekom putovanja kroz Proces
prisutnosti.
U poetku bismo ove tvrdnje mogli smatrati idejama koje moemo prihvatiti
ili odbaciti. Meutim, kako postajemo sve svjesniji osobne Prisutnosti
(odnosno, to prisutnijima postajemo u svome ivotu), stei emo iskustva
koja e nam pomoi da iz prve ruke shvatimo kako je to istina. Tako emo
zauvijek zapamtiti ta otkrivenja, jer svjesnost sadanjeg trenutka, kad je
jednom osvijestimo, rijetko kad nestaje. Razvijanjem odnosa s naom
Unutarnjom prisutnou kroz vjebe disanja, Izjave o buenju Prisutnosti i
percepcijske metode bit emo u stanju jasno sagledati da je ono to smo od
djetinjstva prihvaali kao vlastiti identitet neto posve neizvorno. Naa
unutarnja, izvorna Prisutnost posve je razliita od naeg vanjskog, neizvornog
identiteta odrasle osobe. Ovaj e nam proces omoguiti da ponemo
spoznavati kako je ono ime se razlikujemo od drugih zapravo onaj dio nas
koji je najogranieniji i najodvojeniji od njih. Takoer e nam pomoi da
shvatimo kako se poistovjeivanjem s tim iskljuivo vanjskim atributima
(izgled, ponaanje i ivotne okolnosti) otro ograniavamo i odvajamo od
neograniene ivotnosti sveukupnog ivota.
Ako nam je identitet odreen iskljuivo vanjskim atributima, tada se temelji
na tumaenju. Drugim rijeima, rije je o izmiljenoj ideji o tome tko i to
88
jesmo, utemeljenoj na okolnostima u prolosti, buduim projekcijama, na
miljenjima i tumaenjima drugih. Mi nismo odreeni svojim tijelom ili
ponaanjem, kao ni okolnostima svog ivota. Cjelokupno nae vanjsko
ivotno iskustvo je privremeno i neprestano se mijenja u fizikom, mentalnom
i emocionalnom smislu.
Sve e to proi, a mi ostajemo. Stoga nae vanjsko ivotno iskustvo nije
istinski odraz onoga to ili tko jesmo.
Tonija definicija onoga tko ili to jesmo glasi mi smo ono to nam je
zajedniko sa sveukupnou ivota.
to nam je to zajedniko sa sveukupnou ivota?
Volja za disanjem
Proces prisutnosti zapoinje kad se prvi put umirimo s namjerom da svjesno
povezujemo disanje. U poetku bi i nama, kao i mnogima drugima koji su se
upustili na to putovanje, moglo biti prilino teko svakoga dana obavljati
vjebe u trajanju od 15 minuta. Zapravo, moglo bi se dogoditi da ponekad
osjeamo jak otpor prema tim vjebama. Prvih 15 minuta
vjebanja, dok sjedimo sami i diemo, nerijetko bi moglo postati najduih 15
minuta koje smo dosad doivjeli. Ako shvatimo zato se to dogaa i da to nije
nimalo neobino, zadatak e nam biti laki, pa bi nas to moglo ak i motivirati
da prebrodimo tu psiholoku prepreku. Jer, upravo je o tome rije. Moramo
se probiti kroz prepreku kad i ako se pojavi, jer sve za ime tragamo prebiva
s druge strane naega otpora.
Moglo bi nam biti neopisivo teko sjediti dvaput dnevno najmanje 15 minuta i
povezivati disanje, ali ne stoga to je sama vjeba naporna. Ako se
pridravamo uputa za vjebe disanja, diemo pravilno. Diemo normalno. Nije
potrebno nikakvo naprezanje i nikakvo posebno dranje. Od nas se, zapravo,
nita ne trai. Tonije bi bilo rei da neto rainjavamo ili da se preputamo
iskustvu nedjelovanja. Stoga problem uope nije u fizikom djelovanju i
naporu potrebnom da bismo tijekom 15 minuta ujutro i naveer svjesno
povezivali disanje. Glavni razlozi zbog kojih nam je u poetku teko posve su
razliiti od onoga to moda mislimo. Postoje dva glavna razloga, a oni su
zapravo samo dvije polovice iste stvari:
1. Prvi razlog: Moda svjesno ili nesvjesno ulazimo u Proces
prisutnosti zato to nam je netko rekao da bismo to trebali napraviti
ili zato to vjerujemo da emo time dobiti neto od nekoga iz
vanjskoga svijeta. Drugim rijeima, moda je netko vjerovao da bi nam
mogao ili trebao pomoi uvodei nas u Proces, a mi smo pristali i poeli
vjebati da bismo udovoljili toj osobi ili je umirili. Moda smo imali i drukije
vanjske motive koji su nas potaknuli na to. Primjerice, moda vjerujemo da
e nam se, ako ponemo s Procesom, partner vratiti, jer emo razrijeiti
probleme koji su doveli do razdvajanja. Moda mislimo da emo, ako
proemo kroz Proces, iznenada poeti zaraivati gomilu novca. Te proizvoljne

89
primjere spominjem samo zato da bih vam prikazao situacije u kojima bi na
nau namjeru za preputanje procesu mogli utjecati drugi ljudi ili druge stvari
izvan nas. Ako je tako, u poetku emo se muiti, jer ako to radimo zbog
nekog drugog, a ne zbog sebe, moglo bi nam biti teko smoi dovoljno snage
da proemo kroz to iskustvo. Volja za dovrenjem Procesa mora potjecati iz
nas samih i mi je moramo potaknuti. Unutarnjim se radom ne moemo baviti
umjesto nekoga drugoga.
Ne moemo disati umjesto nekog drugog.
2. Dragi razlog zbog kojega nam je moda teko dvaput
dnevno izvesti vjebe disanja mogao bi se skrivati u injenici da je
to prvi puta u naem ivotu da radimo neto stvarno za sebe.
Kao to moete vidjeti, prvi i drugi razlog dvije su polovice iste cjeline:
nedostatak volje. Svatko tko krene u Proces nalazi se u slinoj nevolji. Svi mi
nosimo oiljke od upozorenja u pogledu naega ponaanja, izgleda i
oekivanja od ivota koje smo dobili iz nekog vanjskog izvora.
Kao djeca smo uz pomo vodstva, ohrabrenja i upornosti naih roditelja
zakoraili u svijet reda, rutine i prikladnog ponaanja. U poetku je
nedostatak volje bio posljedica naeg bliskog odnosa s majkom. Jeli smo,
odijevali se, kupali i ponaali onako kako nas je prva uputila majka. Nakon
toga smo se ponaali u skladu s onim to smo smatrali prikladnim u oima
majke i oca. Zbog toga naa dananja nesvjesna motivacija naina prehrane,
odijevanja, kupanja i ponaanja gotovo iskljuivo potjee iz odraene
prisutnosti drugih u naem ivotu. Te druge nesvjesno koristimo kao trajne
odraze majke i oca. Kroz prisutnost drugih jo i danas pokuavamo udovoljiti
majci i ocu i umilostiviti ih, kako bismo mogli zadobiti njihovo odobravanje i
bezuvjetno prihvaanje.
Dok smo rasli kroz djetinjstvo, ranu mladost i dosegnuli odraslo doba, ta se
poetna motivacija ponaanja u skladu s maminim i tatinim eljama
neminovno preobrazila i premjestila. Dok smo bili mladi, to je prisilno
ponaanje u skladu s roditeljskim zahtjevima, za koje smo vjerovali da e
nam osigurati ljubav i odobravanje roditelja, bilo posve automatsko.
Tijekom tinejderskih godina nae se ponaanje preobrazilo zahvaljujui
automatskoj elji da se uklopimo meu svoje vrnjake. Kad smo zakoraili
u odraslo doba, potreba za vanjskim odobravanjem zaogrnula se eljom da
budemo odgovorni ili da napredujemo. Stoga moramo otvoreno rei to je
nae ponaanje: elja da dobijemo reakciju, drama uprizorena u svrhu
privlaenja vanjske pozornosti. Kod nekih ljudi ta se elja mogla oitovati
posve suprotno. Drugim rijeima, eljeli smo ne uklopiti se i ne napredovati.
Taj je otpor takoer reakcija i moe se pratiti do naih prvih odnosa s
roditeljima (ili njihovim zamjenama). Bez obzira na to kako smo zamaskirali
svoju elju za panjom i bez obzira na to kako je opravdavamo, dublje e
samoispitivanje uvijek razotkriti neizvornost nae situacije. Tragedija je u
tome to moemo proivjeti itav ivot i ni na trenutak se ne zaustaviti kako
90
bismo postigli bilo to stvarno, a time i trajno za sebe. ak bi i sama
pomisao o takozvanim postupcima u vlastitu korist mogla uzrokovati
duboki osjeaj krivnje. Moda ak vjerujemo da smo sebini ako brinemo o
sebi. To se dogaa zbog toga to se u iskustvu utemeljenom na vremenu,
kakvo je u naem suvremenom drutvu, od nas oekuje da funkcioniramo
kao vicarski sat. Od nas se oekuje da ivimo kao neodvojiv kotai
drutvenog mehanizma, a svako ponaanje koje bi nas moglo odvojiti od toga
mehanizma i koje se bavi naom individualnom evolucijom
pokuava se osujetiti, jer se njegova vrijednost za cjelinu ne moe
sagledati u samom poetku.
ivot u potrazi za odobravanjem i priznanjem drugih ljudi u tolikoj je
mjeri dio iskustva drutva u kojemu danas ivimo da najee ne moemo
ak ni sagledati istinsku prirodu svoje nevolje. Ne moemo uoiti da imamo
jako slabu, a esto i nikakvu volju. Sve radimo zbog nekog drugog ili za
nekog drugog. Kad bi nas netko izdvojio iz nae sadanje
okoline i smjestio na idilian pusti otok te nam ispunio sve elje, osim drutva
drugih ljudskih bia ili kunih ljubimaca, veina bi ljudi umrla.
Razlog se krije u tome to je itava naa motivacija za djelovanjem od samog
poetka naeg ivota potaknuta prisutnou drugih ljudi. A ako i ne bismo
umrli, doivjeli bismo duboku unutarnju preobrazbu.
Nismo dobili priliku da razvijamo vlastitu volju za djelovanjem koje bi bilo
neovisno od onoga to se dogaa izvan nas.
Jedini je znak takvoga stanja koji moemo svjesno uoiti sklonost da kaemo
da kad mislimo ne i ne kad mislimo da. To je rjeit simptom
nedostatka volje, a posljedica je to to naim ponaanjem upravljaju vanjske
okolnosti. Ako se barem jednom u ivotu zateknemo u takvoj situaciji,
moemo biti sigurni da to stalno inimo, iako toga nismo ni
svjesni. Kad poduzmemo prvi korak bilo kakvog stvarnog djelovanja u
vlastitu korist, kao to su petnaestominutne vjebe disanja, takoer moemo
biti sigurni da bismo se mogli suoiti s tekim otporom ako uistinu ivimo za
odobravanje i priznanje drugih. Taj je otpor nevidljiv, ali bi nam se u poetku
moglo uiniti da ga ne moemo prevladati.
Mi zapravo ivimo u stalnoj reakciji na vlastito iskustvo svijeta. Kad ivimo na
taj nain, jedina aktivnost koja nam se ini imalo vrijednom bila bi ona koju
podrava, priznaje i nagrauje vanjski svijet i ljudi koji ive u njemu. Ako smo
slini veini ljudi na svijetu, tada e nam se doimati besmislenim svaki
stvaran in u vlastitu korist, svako odgovorno djelovanje, svako djelovanje
od kojega emo, barem u poetku, samo mi imati koristi i zbog kojega
moramo ohrabrivati, priznavati i nagraivati sami sebe. Za takvo ponaanje
usmjereno na sebe nemamo nikakvih uporinih toaka, kao ni bilo kakvih
uspomena s kojima bismo usporedili njegov ishod. Takva e nam se aktivnost
u poetku doimati

91
besmislenom pa e otpor prema njoj biti iznimno snaan. Mogli bismo ak
imati osjeaj da smo sebini ili da sami sebi ugaamo.
Svaki otpor prema svakodnevnim vjebama disanja vjerojatno e se poveati
kad drugima ispriamo svoje namjere. Takav rizik preuzimamo kad drugima
govorimo o onome to radimo sa svojim iskustvima, o onome to radimo za
sebe, jer emo u veini sluajeva o tome govoriti samo kako bismo dobili
podrku od drugih ili kako bismo potvrdili i opravdali svoje napore kao
vrijedne i prikladne. S takvom se nevoljom suoavamo kad poinjemo s
Procesom prisutnosti. U poetku emo biti skloni drugima priati o tome,
prikrivajui elju za opravdanjem pod maskom obinog razgovora. Svemir ima
smisla za alu pa e nau instinktivnu elju za opravdanjem svojih napora
doekati s ovakvim primjedbama: Die? No, pa valjda ve ionako zna
disati. Moda emo morati pretrpjeti i ovakve primjedbe: Pa i ja
sam to pokuala. Nimalo mi nije pomoglo.uo sam za to. Uope
ne koristi.
Zato bi se vraali u prolost? Bolje ti je da ostane tu gdje jesi.
I ja bih se time htjela baviti, ali trenutano imam previe posla sa
stvarnim svijetom.
Tada emo osjetiti jo vei otpor prema svakodnevnim vjebama disanja, jer
nam nitko nije potvrdio da su nae namjere uistinu valjane i vane. S druge
strane, kad bi svi nai prijatelji stali uz nas, govorei nam kako je Proces
prisutnosti velianstven i plemenit pothvat, stvari bi izgledale malo drukije.
To bi nam zapravo uvelike olakalo svakodnevno izvoenje vjebi disanja.
Bilo bi nam lake, jer bismo s prijateljima mogli razgovarati o tome i primati
njihove pohvale zbog svojih valjanih napora. No, u takvom sluaju ne bismo
dobili nita stvarno od svojega rada, jer bi nam se inilo da sve to smo
postigli ima nekakvu vrijednost samo u oima drugih ljudi. Neminovno bismo
pogrijeili kad bismo drugima rekli to radimo kako bismo dobili njihovu
potvrdu, jer ljudi se najee tako ponaaju. Ne bismo trebali troiti previe
energije na tako uzaludan posao. Na kraju se moramo zadovoljiti vlastitom
procjenom.
Da bismo u Procesu prisutnosti mogli postii bilo to stvarno, moramo biti
svjesni da smo se u ovo putovanje upustili samo zbog sebe, da e na
unutarnji uspjeh neminovno donijeti dobro svijetu oko nas. No, za poetak mi
sami moramo ponjeti plodove svoga truda, jer ne moemo dati ono to
nemamo. Prva nagrada koja nam mora pripasti jaanje je vlastite volje za
djelovanjem usprkos svemu onome to se dogaa izvan nas. Tu nagradu
automatski dobivamo kad marljivo povezujemo disanje dvaput dnevno u
trajanju od najmanje 15 minuta, bez obzira na sve ostalo. Svaka dodatna
vjeba postojano jaa nau volju, jer dok diemo to radimo sami, za sebe, a
ne za druge. Nitko ne moe disati za nas.
Dosljednost u vjebama disanja pravi je recept za jaanje volje.

92
Nitko ne mora razumjeti zato to radimo. Nai e napori biti jasni i oigledni
samo onima koji su spremni napraviti neto stvarno u svom ivotu, odustati
od automatskog reagiranja i poeti svjesno promiljati dogaaje. Povremeno
e ak i nama biti teko shvatiti zato uope obavljamo vjebe disanja ili
zato smo se upustili u Proces. To je prirodno, jer ego ne moe shvatiti ideju
da smo sami odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava.
Ego razumije samo prebacivanje krivnje na drugoga.
Stoga se trebamo posvetiti tom djelovanju, makar i ne razumjeli zato to
inimo. Svakoga dana moramo obavljati vjebe disanja bez obzira na sve
ostalo, jer su one u okviru Procesa prisutnosti najvaniji in nedjelovanja
kojim moemo ovladati u vlastitu korist.
Svakodnevne su vjebe disanja sjeme biljke koja e donijeti plodove za
kojima tragamo.
Moemo poeti tako da svakodnevne vjebe disanja osmislimo kao
vrijeme koje je za nas posebno. To je nae vrijeme. Trebamo pronai mjesto i
vrijeme, a najbolje je svaki dan vjebati u isto vrijeme i na istom mjestu, na
kojemu emo svakoga dana obavljati taj poseban zadatak.
Rutina obuzdava nediscipliniran um, a dosljednost jaa volju za djelovanjem.
Tijekom trajanja Procesa itavo e nam iskustvo biti mnogo jednostavnije ako
s vjebama disanja zaponemo i zavrimo svaki dan.
Neka te vjebe budu poetak i kraj naopakih situacija tijekom dana.
Uzdiui vlastiti odnos s dahom ivota na takav poloaj u dnevnoj rutini,
polagat emo temelje ponovnog roenja vlastite volje za ivotom.
Ta se volja ne temelji na neemu ili nekome izvan nas. Ona prebiva u nama,
a u njoj se krije mo koja proima sveukupnost ivota.
Svjesno povezano disanje
Onog trenutka kad prvi put sjednemo i ponemo svjesno povezivati disanje
zapoinje nae putovanje kroz Proces prisutnosti. Posve je jednostavno.
No, ta jednostavna vjeba posjeduje mo, jer kroz svakodnevno vjebanje
dolazimo do znaajnih otkria. Poet emo razotkrivati sve svoje stvarne
ivotne potekoe koje smo uspjeno skrivali od sebe. Kroz tu jednostavnu
vjebu polako emo doprijeti do onih dijelova vlastite svijesti koji su nam se
inili nedostupnima. Poet emo automatski privlaiti ono to nam je
potrebno da bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota.
Ta nam jednostavna vjeba omoguuje sve to i jo mnogo vie stoga to je
svjesno povezano disanje jedan od najbrih naina ponovnog buenja
svjesnog odnosa s vlastitom Unutarnjom prisutnou. Ako se ne pridravamo
vjebi disanja, Proces se pretvara u bujicu pametnih rijei i ideja.
Samo nam svjesno povezano disanje omoguuje da probudimo mo vlastite
Unutarnje prisutnosti, a time nam omoguuje da iskustveno zakoraimo u
svjesnost sadanjeg trenutka.
Funkcije vjebe disanja u okviru Procesa prisutnosti su sljedee:

93
- Pomae nam da postanemo svjesniji disanja. Pomae nam da
dosljedno prikupljamo i odravamo svjesnost sadanjeg
trenutka
- Pomae nam da ostanemo prisutni tijekom dana kako bismo
na iskustva koja zahtijevaju nau panju mogli odgovarati, a ne
reagirati
- Pomae nam da svjesno utonemo u san
Pomae nam da opustimo i smirimo fiziko tijelo zahvaljujui
veoj koliini kisika koja ulazi u organizam
- Ujutro nas ispunjava energijom, a naveer nas smiruje
- Pomae nam da dosegnemo dublje uvide o Izjavama za buenje
Prisutnosti, percepcijskim metodama i tekstu
- Uvodi nas u praksu meditacije, ako ve ne meditiramo
- Poboljava praksu meditacije
Stoga se tijekom itavog Procesa moramo obvezati da emo vjebe
svjesno povezanog disanja obavljati svakoga jutra im se probudimo
i svake veeri prije spavanja.

Vjeba svjesno povezanog disanja

1. Zauzmemo udoban poloaj, uspravnih leda i sklopljenih oiju.
Dobri su poloaji prekrienih nogu na jastuku ili na obinom stolcu. Bolje je
ne sjesti na krevet. Cilj je zauzeti poloaj koji nas ne uspavljuje, a prua nam
priliku da zaboravimo na tijelo.
2. Treba nam biti ugodno toplo.
3. Prirodno povezujemo disanje. Drugim rijeima, udiemo i izdiemo bez
pauze. Diemo blago, samo se lagano trudei da malo jae udahnemo.
Izdisaj je automatski i oputen in. Korisno je vizualizirati vodoskok:
energija je potrebna samo za bacanje vode u zrak, jer e je sila tea
automatski spustiti. Udah je voda koja prska u zrak, a izdah voda koja se
bez napora vraa tlu. Iako se lagano trudimo tijekom udaha, a oputamo
tijekom izdaha, vano je da i udah i izdah traju podjednako dugo te da
meu njima nema apsolutno nikakve pauze. Namjera nam je da udah i
izdah postanu jedan jedini dah, neprekinuta struja. Ni na koji nain ne
smijemo neprirodno disati ili pokuati mijenjati prirodan ritam disanja.
4. Najbolje je disati na nos, ali ako nam je nos zatvoren, moemo
disati i na usta. Ne smijemo disati istodobno i na nos i na usta. Ne
smijemo udisati na nos, a izdisati na usta ili obrnuto. Takvo disanje moglo
bi uzrokovati neravnoteu u razinama kisika i ugljinog dioksida u
organizmu.
5. Ako elimo, disanje bismo mogli uskladiti s Izjavom za buenje
Prisutnosti.
6. Kad poveemo udah i izdah, istog smo trenutka zakoraili u

94
svjesnost sadanjeg trenutka, tako da se nae poimanje vremena
automatski mijenja. Stoga bi nam u poetku mogao biti potreban sat
da znamo koliko dugo vjebamo.
7. Kad dovrimo vjebu trebali bismo skrenuti panju s disanja,
mirno sjediti i uivati u unutarnjoj nepominosti i spokojstvu.
Unutarnja nepominost i tiina temelj su svjesnosti sadanjeg trenutka.
Kako napredujemo mogli bismo osjetiti potrebu da vjebu disanja dvaput
dnevno tijekom dana radimo due od 15 minuta. To je dobro. Meutim,
vano je postaviti namjeru da neemo vjebati manje od 15 minuta bez
obzira na sve.
Um/ego je neogranien kad je rije o pronalaenju izgovora kojima bismo
opravdali to ne moemo odvojiti to malo vremena za sebe. Ne nasjedajte
njegovim glupostima. Zlatno pravilo za sve vjebe disanja glasi:
Sve ono to se dogodi tijekom vjebi disanja na fizikoj, mentalnoj i
emocionalnoj razini i treba se dogoditi.
To pravilo nema iznimaka. Osobito se treba primijeniti kad nam
iskustva poprimaju oblik fizike nelagode, mentalne zbunjenosti ili
emocionalne uznemirenosti. Bez obzira na prirodu naeg iskustva, bez
obzira na to smatramo li ga ugodnim ili neugodnim, moramo nastaviti
s povezanim disanjem, ostati to oputeniji i ne prekinuti vjebu sve
dok se ne iskustvo ne razrijei.
Ako nastavimo povezano disati i ostanemo to oputeniji, nelagoda
koja se pojavila tijekom vjebe proi e sama od sebe. Trnci u rukama i
nogama mogu se zadrati i kad zavrimo vjebu. To je prirodno i pozitivno.
Meutim, postoji velika razlika izmeu trnaca i iskustava povezanih s blagom
ili ak jaom nelagodom.
Tijekom fizike, mentalne ili emocionalne nelagode nikada ne smijemo
prekinuti vjebu. Ako ostanemo oputeni i nastavano povezano disati,
neugodna e se iskustva, kakva god bila, razrijeiti sama od sebe.
Nelagoda koju doivimo tijekom vjebe svjesno povezanog disanja pozitivan
je pokazatelj da nesvjesna emocionalna iskustva izranjaju na povrinu kako bi
ih mogla neutralizirati prisutnost nae svjesne i suosjeajne panje. Svaka
nelagoda koju zamijetimo tijekom vjebi disanja uvijek se odnosi na prolost
koja prolazi. Imajte povjerenja u proces i dovrite vjebu. Ako vjebu
zavrimo prije nego to se nelagoda razrijei, tada emo to neintegrirano
iskustvo ponijeti u svoje svakodnevno iskustvo gdje emo ga nesvjesno
oitovati kao oteane vanjske okolnosti.
Proces prisutnosti iznimno je blag i apsolutno bezopasan ako se pridravamo
tih jednostavnih uputa. Ne dopustite nelagodi koja se pojavi da vas odvue u
izmiljene strahove, nego je shvatite kao monu potvrdu da ono to
proivljavamo ima stvarne posljedice.
U Proces bismo trebali imati povjerenja bez obzira na okolnosti.
Normalno i prirodno disanje nikada nikoga nije povrijedilo.
95
Ponekad bi nam se tijekom vjebi disanja moglo dogoditi da zapadnemo
u nesvjesno stanje. Takvo se stanje pojavljuje u obliku nenadanog sna. To je
prirodan dio procesa. Dogaa se kad se duboke nesvjesne uspomene
aktiviraju i ponu izranjati na povrinu.
Ako esto imamo osjeaj da tonemo u san, odnosno ako nam se ini da
zaspimo svaki put kad ponemo s vjebom disanja, preporuljivo je
udvostruiti ritam disanja sve dok se ponovno ne osjetimo prisutnima.
Drugim rijeima, dvostruko ubrzavamo ritam kojim diemo i koji nas
je vodio u iskustvo nesvjesnosti. Iako ubrzavamo brzinu disanja, udah
i izdah moraju biti ravnomjerno uravnoteeni.
Pojava zastoja izmeu udaha i izdaha udvostruavanjem brzine disanja
svodi se na najmanju moguu mjeru. Zamijetit emo da u san tonemo uvijek
na kraju izdaha. Udvostruavanje ritma disanja smanjuje mogunost te
pojave.
Kad se ponovno osjetimo svjesnijima, moemo se vratiti uobiajenom ritmu
disanja. to prisutniji postajemo, to e nas rjee prevladavati nesvjesno koje
izranja na povrinu. Drugim rijeima, kad zapadnemo duboko u nesvjesno
stanje, iz tog iskustva moramo izii s disanjem.
Doivljaj Unutarnje prisutnosti
Ne postoji nita to bi se moglo mjeriti s doivljajem moi i udesnosti nae
Unutarnje prisutnosti. Jednostavna vjeba disanja omoguuje nam da
zakoraimo u stanje svijesti u kojemu nam je to iskustvo dostupno. Meutim,
ego je alergian na svjesnost sadanjeg trenutka i stoga e uiniti doslovce
sve da nas sprijei u doivljaju tog iskustva. Da bismo se izvjebali u
prevladavanju nestaluka ega i da bismo uspjeno poloili temelje iskustva
Unutarnje prisutnosti, dok vjebamo disanje na umu moramo imati dva
zlatna pravila:
1. Bez obzira na sve disati moramo bez zastoja. To je najvanije. Nae
iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka tijekom vjebe prikuplja se ovisno o
duini razdoblja tijekom kojega smo disali bez zastoja. Stoga nam disanje
tijekom vjebe mora biti povezano bez obzira na sve. Iskustvo svjesnosti
sadanjeg trenutka taloi se eksponencijalno sa svakim trenutkom u kojemu
nam je disanje povezano. Onoga trenutka kad zastanemo, makar i samo na
nekoliko sekundi, naa sve jaa povezanost s tim iskustvom i svijest o njemu
poinju se gubiti i mogli bismo imati osjeaj da smo izgubili svjesnost koju
smo ve probudili. Vano je, meutim, znati da prikupljene posljedice vjebe
disanja ne gubimo zato to smo zastali, ali moemo izgubiti osobnu svijest o
vlastitoj Prisutnosti. Tijekom vjebe moramo paziti da ni zbog ega ne
napravimo pauzu. Ako moramo otii u kupaonicu ili se zaogrnuti, to moramo
napraviti ne prekidajui disanje. Ako moramo ispuhati nos, nakaljati se,
zijevnuti ili popiti gutljaj vode, to moramo napraviti urno i odmah se vratiti
vjebi disanja. Ako izrone potisnute emocije koje tee oslobaanju te

96
osjetimo potrebu za suzama, moramo si dopustiti to iskustvo oslobaanja, ali
im se ono okona odmah se moramo vratiti vjebi.
2. Tijekom vjebe disanja u fizikom smislu moramo ostati to
nepokretniji.
Svjesnost sadanjeg trenutka ne stvara se samo svjesnim povezivanjem
disanja, nego i odravanjem nepominosti tijekom itave vjebe. Sve to se
tijekom vjebe dogaa na fizikoj razini, osim samoga disanja, odnosi se ili na
otputanje prolih dramatinih trenutaka ili na pokuaj ega da nas istrgne iz
tiine u kojoj prebiva naa Unutarnja prisutnost.
Za nas je uvijek najbolje da zanemarimo elju za kretanjem i ostanemo
usredotoeni na Izjavu za buenje Prisutnosti i na disanje. Ne bismo se
trebali ekati, mekoljiti, njihati ili pokretati, kao ni preputati nenadanoj elji
da radimo jogu, pjevuimo ili govorimo. Takve su stvari nepotrebna drama
koja istoga trenutka unitava svjesnost sadanjeg trenutka.
Da bismo iskusili udesnost i mo vlastite Prisutnosti, moramo nauiti sjediti
mirno poput kipa i povezivati disanje kao da bi jedan jedini zastoj mogao
donijeti iznenadnu smrt. U okviru naeg putovanja Procesom prisutnosti ne
postoji nijedan drugi tjelesni pokret, osim prirodnog i uravnoteenog udisaja i
izdisaja, koji bi mogao izazvati osjeaj svjesnosti sadanjeg trenutka. Sve
ostale vrste gibanja, koliko god nama mogle biti vane, samo su drama koju
stvara ego. Stoga u Procesu trebamo imati na umu sljedee:
Tiina, nepokretnost, svjesno povezano disanje i usredotoenost na Izjavu za
buenje Prisutnosti predstavljaju najbri put do sadanjeg trenutka. Sve
ostalo je ometanje.
Iskustvo svjesnosti sadanjeg trenutka ne moemo izazvati prisilno.
Moemo samo poloiti temelje tom iskustvu. Svjesnost nae Unutarnje
prisutnosti ulazi nam u svijest onda kad to najmanje oekujemo. I to nam
neto govori o tome kako nije dobro oekivati.
Od ovoga trenutka nadalje...
Vaan je svaki trenutak svakoga dana trajanja Procesa. Svaki svjesno
povezani udah i izdah u svakoj vjebi disanja olakavaju nam taj Proces,
odnosno, ine ga svjesnijim. Stoga bismo trebali to vie iskoristiti svaki
trenutak kako bismo se blisko povezali s velianstvenom snagom, naom
Unutarnjom prisutnou. Kad ostvarimo tu povezanost, tada smo postigli sve.
Kad se iskreno prepustimo svakom dijelu Procesa, poboljat emo kvalitetu
sveukupnog ivotnog iskustva. To nam iskustvo prua priliku za ponovno
emocionalno roenje u ivotu za koji smo oduvijek nasluivali da postoji, ali
je uvijek nekako ostajao izvan naeg dohvata. Proces prisutnosti predstavlja
priliku da se okrenemo vlastitoj nutrini i pokrenemo uzrone dogaaje koji e
nam omoguiti da obnovimo svoje izvorno stanje radosti, stvaralatva i
spokojstva. To nitko ne moe postii umjesto nas. Nitko to nije nikada uspio
postii za nekog drugog, niti ikada hoe. Mi jesmo i uvijek emo biti
apsolutno odgovorni za kvalitetu svojeg ivotnog iskustva.
97
Svi u ivotu dobivamo mogunost izbora i prilike. No, samo nas vlastiti koraci
mogu povesti prema onome to je stvarno, a time i trajno.
Pomoi e nam ako svakoga jutra nakon vjebi disanja svjesno odredimo da
emo tijekom dana teiti odravanju osjeaja svjesnosti sadanjeg trenutka.
U praksi to moemo postii pridravajui se jednostavne metode:
Tijekom dana, kad postanemo svjesni disanja, a to e nam se dogoditi,
neka nas disanje podsjeti da u mislima ponavljamo Izjavu za buenje
Prisutnosti. Kad se, pak, prisjetimo izgovoriti Izjavu za buenje Prisutnosti, a
to e nam se dogoditi, neka nas ona podsjeti da svjesno povezujemo disanje.
Ako tijekom dana ostanemo to prisutniji i fiziki i mentalno, vea je
vjerojatnost da emo promiljati svoja iskustva, a ne samo reagirati na njih.
Takoer emo biti prisutniji u svakom djeliu svojih svakodnevnih aktivnosti.
Meutim, moramo imati na umu da emo proivljavati razdoblja kad e se
initi da smo posve nesvjesni, bez obzira na to koliko se gorljivo posvetili
procesu. To je znak da na povrinu izranjaju duboko potisnute uspomene, jer
smo tada spremni integrirati ih. Neka takvi trenuci budu potvrda da se Proces
odvija upravo onako kako je i zamiljeno. Budui da Procesom upravlja
unutarnji pomaga, nee nas opteretiti s vie posla nego to moemo
podnijeti. Nerijetko emo otkriti da neemo dobiti ni puno manje.
Od nas se tijekom sljedeih sedam dana trai da:
1. Dvaput dnevno obavljamo petnaestominutne vjebe disanja,
neposredno nakon to se potpuno razbudimo i neposredno prije
odlaska na spavanje.
2 . Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti za tu vjebu kad god u
mislima nismo zauzeti neim drugim.
3. itamo tekst. Najbolje vrijeme za svakodnevno itanje teksta je odmah
nakon jutarnje i veernje vjebe disanja, jer nam je tada poviena razina
svjesnosti sadanjeg trenutka. Konkretnije upute: dok radimo vjebe
disanja trebali bismo promatrati to se sve pokree u naem tijelu osim
podizanja i sputanja plua. Dok diemo nema potrebe da se bilo koji dio
tijela pokree u skladu s pluima. Izvjebajmo se da ostanemo posve
mirni. Isto tako paljivo oslukujmo trenutak kad nam se udah
preobraava u izdah i kad se izdah preobraava u udah. Prekida li se
dah tijekom tih prijelaza? Ako se prekida, tada jo uvijek imamo zastoje
u obrascu disanja. Budimo strpljivi sa sobom dok uimo svjesno
povezivati disanje. Obrazac disanja nam je ve po dugogodinjoj navici
isprekidan. Takoer je dobro nakon nekoliko prvih vjebi disanja
ponovno proitati upute o vjebama disanja kako bismo bili sigurni da
pravilno diemo. Time se zavrava prva vjeba.

98
DRUGA VJEBA
Naa Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana
glasi:
Prepoznajem svoje odraze u svijetu.
Da bismo pokrenuli ovu vjebu:
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Proitamo itav tekst. Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano
diemo.
Identifikacija glasnika
Jedna od najmonijih preobrazbi koju emo automatski iskusiti kao posljedicu
dovrenja Procesa prisutnosti naa je evolucija od bia koje reagira u bie
koje svjesno djeluje. Ta e unutarnja, uzrona prilagodba naem opaanju
svijeta, a samim tim i na vanjski odnos s njom, poboljati kvalitetu itavog
naeg ivota. Ako odluimo biti odgovorni za kvalitetu svih svojih ivotnih
iskustava, posljedice su vjene.
Kad god se posljedice naih misli, rijei i djela oituju nakon dueg vremena,
ini nam se da su posve neovisne o bilo kakvom uzroku. Tada zakljuujemo
da nam se mnogo stvari u ivotu dogaa tek tako, a ne zbog nas. To nam
omoguuje da prihvatimo mentalitet rtve ili pobjednika, to znai da se ili
alimo zbog svojih iskustava ili nadmeemo s iskustvima drugih ljudi. Zbog
toga to dolazi do odmaka izmeu uzroka i posljedice, nikada nam ne pada
na um da se zapravo alimo na sebe i na posljedice vlastitih djela ili da se
zapravo nadmeemo sa sobom zbog prepreka koje smo sami stavili na vlastiti
put. Prihvaanje mentaliteta rtve ili pobjednika nimalo se ne razlikuje od
ponaanja psa koji juri za vlastitim repom. Jedina je razlika u tome to se pas
bolje zabavlja.
Reaktivno ponaanje temelji se na uvjerenju da se stvari jednostavno
dogaaju i da je stoga naa dunost nametnuti dogaajima vlastitu volju.
Taj nam se privid ini stvarnim samo zato to ivimo u vremenu.
ivot u vremenu je nesvjesno stanje u kojemu nam je panja gotovo
iskljuivo usredotoena na prolost i budunost koju smo projicirali za
sebe. Posljedica takvog nesvjesnog stanja je u tome to je odmak izmeu
naih misli, rijei i djela te njihovih neminovnih fizikih, mentalnih i
emocionalnih posljedica tako velik da se uspijevamo uvjeriti kako nismo
uzrok gotovo nijednom od svojih sadanjih ivotnih iskustava.
Drugim rijeima, dok ivimo u vremenu, ne moemo jasno uoiti povezanost
uzroka i posljedice. To se dogaa zato to se energetska povezanost izmeu
svih uzroka i njihovih neminovnih posljedica odvija u sadanjem trenutku.
Sadanji trenutak, kad ga nismo svjesni, postaje slijepa toka nae svijesti.
Ta slijepa toka, odnosno nedostatak svjesnosti sadanjeg trenutka,
onemoguuje nam da zapazimo povezanost i trajnost sveukupnosti ivota.

99
Da bismo mogli zapaziti povezanost i trajnost sveukupnog ivota, trebali
bismo biti svjesni bliskosti uzroka i posljedice.
Ako ne uspijevamo uoiti povezanost uzroka i posljedice, imamo dojam da se
na ivot odvija na kaotian, sluajan nain, bez ikakva smisla ili svrhe. Stoga,
dok ivimo u vremenu itav ivot tragamo za smislom ivota. U sadanjem
trenutku uivamo u ivotu proetim smislom. Stoga je vrijeme iskustvo u
kojemu se javlja privid kanjenja, zastoja ili praznog prostora izmeu bilo
koje misli, rijei ili djela te njihovih neminovnih posljedica. Taj oigledan
zastoj, kanjenje ili prazan prostor izmeu bilo koje misli, rijei ili djela te
njihovih neminovnih posljedica odaje dojam da dva dogaaja uope nisu
povezana. Kanjenje, zastoj ili prazan prostor su privid, jer su sve misli, rijei
i djela blisko povezani sa svojim posljedicama i nikada se ne mogu odvojiti.
Povezani su u energetskom smislu. To je zakon uzroka i posljedice s kojim se
uzdie i sputa plima i oseka itavog svemira.
Jedna od prepreka koje nam onemoguuje uoavanje tog svemirskog zakona
na djelu je naa panja koja se usredotoila na povrinu stvari.
Budui da sve oko sebe sagledavamo kao vrstu povrinu i budui da se sa
svime odnosimo iskljuivo u skladu s onim to opaamo, javljaju se dvije
posljedice:
1. Ne moemo opaziti nita od onoga to se skriva ispod povrine i
stoga nismo svjesni stvarnog i energinog unutarnjeg sadraja
ivota. Shodno tome, ne uviamo da je sve povezano sa svim drugim. Do
toga dolazi zato to se svi izvorni odnosi izmeu ivih oblika odvijaju u
njihovoj unutranjosti.
2. vrstu povrinu onoga na to usredotoimo panju smatramo
preprekom, kao da odvaja predmet promatranja i sve ostale
predmete ili ivotne oblike. Stoga ne opaamo povezanost sveukupnog
ivota. Povezanost izmeu svih ivotnih oblika unutarnje je iskustvo.
Ishod takve percepcijske ovisnosti (jer uistinu je rije o ovisnosti) u kojoj smo
usredotoeni na povrinu stvarnosti je u tome to vie ne uviamo energiju
koja protjee kroz sve ivotne oblike i izmeu njih. Da bismo poeli ponovno
buditi vlastitu sposobnost opaanja sadraja i povezanosti sveukupnog ivota,
odnosno da bismo u sutini poeli zapaati igru uzroka i posljedice svakoga
iskustva u svome ivotu, moramo ponovno nauiti ili se prisjetiti ivot
promatrati kao energiju u kretanju. Takvu promjenu naega opaanja
moemo potaknuti svjesnim uvjebavanjem preusmjeravanja panje na
emocionalni sadraj vlastitih iskustava.
Drugim rijeima, najprije moramo postati svjesni vlastitih energija u kretanju,
a tada e svijet koji nas okruuje automatski poeti odraavati tu svjesnost.
Kad svjesnim povezivanjem disanja probudimo svoju svjesnost sadanjeg
trenutka, krenuli smo na putovanje u kojemu se budimo iz nesvjesnog stanja
ivota u vremenu u svjesno emocionalno iskustvo koje nam omoguuje da
uoimo tijek osobne energije. To je posljedica Procesa prisutnosti.
100
Posljedica toga postupnog pomaka u svjesnosti je da se naizgled skrauje
udaljenost izmeu mnogih naih misli, rijei i djela te njihovih neminovnih
fizikih, mentalnih i emocionalnih posljedica. Nerijetko imamo osjeaj da
vrijeme ubrzava, no mi zapravo postajemo sve svjesniji emocionalne
podzemne struje vlastitih iskustava, energetske veze koja povezuje sve
uzroke i posljedice, a protee se itavim naim ivotom. Energetska nit
predstavlja prag sadanjeg trenutka, a naa sposobnost da je uoimo
predstavlja ponovno roenje svjesnosti sadanjeg trenutka.
Kad zakoraimo u svjesnost sadanjeg trenutka postaje nam sve jasnije kako
je, dok ivimo u vremenu, kvaliteta ivota kojim ivimo uglavnom posljedica.
Sto se vie budimo u svjesnosti sadanjeg trenutka, postaje nam sve jasnije
da je nae trenutano ivotno iskustvo posljedica sustava uvjerenja koji se
ponovno pojavljuju, a nastali su na temelju neintegriranih iskustava iz
djetinjstva. Tek u tom trenutku uistinu spoznajemo da su nepreraene
emocije iz djetinjstva, koje ne uspijevamo uoiti, uzrok fizikih i mentalnih
okolnosti, odnosno kvalitete naega ivotnog iskustva odrasle osobe.
Izuzev slijepe toke nastale u naim opaajima zbog nedostatka svjesnosti
sadanjeg trenutka, postoji dvostruki razlog zbog kojih su ti uzroci, ti sustavi
uvjerenja, ukorijenjeni u emocijama i nevidljivi naoj uobiajenoj,
svakodnevnoj fizikoj i mentalnoj svijesti.
1. Veina uzroka utisnuta je u emocionalno tijelo prije nego to je
naa svijest svjesno prela u mentalno carstvo, stoga sada ne pre
bivaju u nama u obliku misli, rijei i ideja, nego u obliku osjeaja.
Priroda ivota odrasle osobe koja ivi u vremenu je takva da se prema svojoj
prolosti odnosimo na misaon nain, a ne emocionalno, i stoga nam te
emocionalne uzrone toke vie nisu vidljive.
2. Kljuna emocionalna iskustva iz prolosti koja imaju negativan
uinak na na sadanji ivot po samoj su nam svojoj prirodi
nelagodna, stoga smo ih nagonski smjestili podalje od svijesti,
kako bismo mogli nastaviti sa svojim ivotom. To se naziva
potiskivanjem. Pravi smo majstori umjetnikog oblika prikrivanja onog
sa ime se ne znamo nositi.
Da bismo mogli ivjeti ivotom odrasle osobe ta smo neugodna emocionalna
iskustva doslovce morali ostaviti za sobom, a usput smo od sebe uspjeno
sakrili uzroke mnogih svojih sadanjih nelagoda. Zbog toga sada nismo u
stanju svjesno povezati te uzrone dogaaje i njihov trajni uinak na
sadanje okolnosti. Stoga nam se ini da nam je ivot kaotian.
Mentalitet rtve ili pobjednika obrazac je ponaanja koji se temelji na naoj
nesposobnosti uspostavljanja povezanosti izmeu trenutanih okolnosti
naeg ivota i nesvjesnih sustava uvjerenja koje aktivira potisnuta
emocionalna nelagoda iz prolosti.
Kad kreemo s Procesom prisutnosti, namjera nam je da nam u svijesti
ponu izranjati te potisnute emocije iz djetinjstva i negativni sustavi
101
uvjerenja iz kojih su potekli. To sada postaje naa namjera, jer uimo kako ih
moemo integrirati i istodobno neutralizirati njihov negativan uinak na
na sadanji ivot.
Taj postupak moemo usporediti sa staklenkom u kojoj se nalaze ulje i voda.
Voda predstavlja ono tko i to mi uistinu jesmo, a ulje je zbir svih naih
neugodnih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava. Dok ivimo ivotom
reakcije, u okviru mentaliteta rtve ili pobjednika, beskonano potresamo
staklenku pokuavajui na taj nain neto promijeniti u svojim okolnostima.
No, ulje i voda tako se izmijeaju da vie ne moemo odvojiti jedno od
drugog. To beskonano djelovanje stvara samo zamagljenu mjeavinu.
U Procesu prisutnosti najvanije je nedjelovanje. Taj nas proces ui da
spustimo staklenku sa svojim ivotom i ostavimo je na miru. Tada se ulje
automatski uzdie na povrinu i odvaja od vode. Ulje predstavlja nae
nesvjesne uspomene iz djetinjstva i negativne sustave uvjerenja koji su
proistekli iz tih uspomena. Kad se prihvatimo nedjelovanja oni e se
automatski uzdii na povrinu naeg ivota.
Proces prisutnosti nas uvodi u podruje nedjelovanja, a istodobno nas ui
kako moemo poeti skupljati ulje svojih potisnutih emocija s povrine
ivotnog iskustva. Dok to radimo staklenka naega ivota sadri sve manje i
manje ulja. Voda, odnosno iskustvo ivota, istodobno postaju sve bistriji. Dok
prolazimo kroz Proces prisutnosti, automatski poinjemo postajati svjesni tko
i to uistinu jesmo te nam panju vie ne odvlae iskustva koja smo izmislili
kao reakciju na unutarnje nelagode.
Na svu sreu, neemo morati ponovno iskusiti, oivjeti ili proivjeti sva svoja
potisnuta iskustva iz djetinjstva. Ona veinom nemaju nikakvu stvarnu
vrijednost za nas. Mnoga e se pojaviti u naoj svijesti, a onda jednostavno
izai iz nje kao osjeaji koje naizgled niemu ne moemo pripisati. Mi
trebamo postati svjesni detalja samo onih potisnutih uspomena iz kojih u
ovom trenutku moemo izvui svojevrsnu mudrost. Mudrost koju crpimo iz
prolih iskustava mogla bi nam olakati emocionalni rast i posluiti kao
primjer koji bi mogao olakati emocionalni rast ljudi oko nas.
Kad potisnuti osjeaji ponu nestajati, to se dogaa kad ih ponovno
iskusimo, u poetku bismo ih mogli doivjeti kao iskustva koja nam se
dogaaju prvi put. No, kako postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka,
spoznat emo da su to emocije kojih smo se i nesvjesno drali i skrivali ih u
vlastitoj nutrini itavog svog ivota. Dobit emo upute kako se moemo
koristiti svojom panjom i namjerom da ih integriramo.
Da bismo proveli taj zadatak potrebne su nam samo potpuna panja i
suosjeajna namjera. Budui da su te potisnute uspomene i emocije koje ih
prate duboko utisnute u nae nesvjesno, nerijetko su nam vidljive samo kao
bezimeni osjeti ili ih uope ne zamjeujemo. Zbog toga ih se ne moemo
prisjetiti u obliku slika, kao to se dogaa u sluaju sjeanja na skorije
dogaaje iz naeg ivota. Stoga se one u naoj svijesti i nee pojavljivati na
102
taj nain. Naa je namjera izvui ih na povrinu ivotnog iskustva kako bismo
ih mogli svjesno integrirati, te e se pojaviti u obliku odraza i projekcija.
Odraz je pojava iskustva u naem ivotu koje nas na neto podsjea, dok je
projekcija ponaanje koje usvajamo dok reagiramo na takvu uspomenu.
Primjerice, ako nas netko podsjeti na majku ili oca, to je odraz. Ako se tada
prema toj osobi ponemo ponaati kao prema roditelju na kojeg nas podsjea,
to je projekcija. Odraz se pojavljuje prvi, a za njim ubrzo slijedi projekcija. Taj
proces esto nazivamo okidaem ili pronalaenjem bolne toke. Mi
zapravo vidimo duhove iz vlastite prolosti (odrazi), a onda jurimo za njima
(projekcije).
Prije nego to ponemo buditi svjesnost sadanjeg trenutka, odrazi i
projekcije u poetku se pojavljuju kao da su jednostavno pali s neba,
neovisno o naem ponaanju. U poetku nam se ini da je rije o naizgled
sluajnim i kaotinim vanjskim okolnostima ili o neizazvanom i
uznemiravajuem ponaanju drugih ljudi. No, kako postajemo sve svjesniji
sadanjeg trenutka, moi emo uvidjeti da nam se, kad god nas neto
dotakne i izazove emocionalnu nelagodu, to dogaa s nekom svrhom.
Posjeuju nas duhovi prolosti kako bismo dobili priliku da ih svjesno
istjeramo i da nas vie ne progone.
Kako bismo prepoznali odraze vlastitih nesvjesnih uspomena u svijetu oko
sebe, trebamo zapamtiti zlatno pravilo:
Kad god se dogodi neto to nas uznemiruje, bez obzira na to je li rije o
nekom dogaaju ili ponaanju druge osobe, zapravo se suoavamo s
odrazom iz vlastite prolosti. Kad god na takva zbivanja reagiramo fiziki,
mentalno ili emocionalno, rije je o projekciji.
Naalost, to pravilo nema izuzetaka. Ako nas bilo to emocionalno uznemiri,
aktivno se prisjeamo neega to je bilo skriveno u nesvjesnom dijelu nae
svijesti. Zbog prolih emocionalnih iskustava mi smo energetski vezani uz taj
dogaaj i ta nas iskustva progone. Zbog toga reagiramo na njih.
U poetku moda nismo sposobni shvatiti da su uznemirujue okolnosti u
sadanjem ivotu zapravo emocionalne uspomene iz prolosti koje sada
izranjaju na povrinu, i zbog toga smo, jer ivimo u vremenu,skloni
usredotoiti panju na fizike vidove uznemirujuih okolnosti. Drugim rijeima,
panju nam najee privlai fiziki dogaaj ili ponaanje osobe koja nas
uznemiruje, umjesto da se osvrnemo na emocionalnu reakciju koju taj
dogaaj ili ponaanje izaziva u nama.
Kao da smo zaarani povrinom vlastitog ivotnog iskustva. Stoga se sada
moramo izvjebati da zaemo ispod povrine, jer emocionalni naboj
uznemirujue okolnosti uvijek izaziva uspomena koja izranja na povrinu, a
ne fiziki dogaaj ili neije ponaanje. Najranije uspomene dostupne su nam
iskljuivo u obliku emocionalnog naboja i kako bismo stekli vjetinu potrebnu
da ih prepoznamo, moramo nauiti zaviriti ispod povrine fizikih okolnosti

103
naega ivota onakvog kakav je u ovome trenutku. Moramo postati svjesni
emocionalnih struja koje teku ispod iskustva naeg fizikog svijeta.
Fiziki se svijet po svojoj prirodi neprestano mijenja i ako se usredotoimo
na povrinski dio bilo kojeg dogaaja, vie je nego vjerojatno da emo
pretpostaviti kako je ono to nam se dogaa u bilo kojem trenutku neto
posve novo. Budui da se fizike okolnosti naeg ivota neprestano mijenjaju,
na povrini nam se ini daje rije o posve novim okolnostima.
No, injenica da nas neke okolnosti, a ne neke druge, uznemiruju i da
automatski emocionalno reagiramo na te konkretne okolnosti, dovoljan je
dokaz da ono to se u tome trenutku dogaa uope nije neto novo. Taj
dogaaj na nas utjee emocionalno zato to nas na neto podsjea. Potie
nau emocionalnu reakciju jer je rije o odrazu, a najee se odraava neto
ega se radije ne bismo prisjetili i zbog toga se ljutimo. Takva pojava uvijek
je odraz, a naa reakcija na nju uvijek je projekcija.
Bilo koji dogaaj u naemu ivotu koji u nama potie negativne emocije
uvijek je poruka iz prolosti koja se prenosi u sadanjost, U okviru Procesa
prisutnosti takve dogaaje nazivamo glasnicima.
Evo i jednog od vidova Procesa prisutnosti koji izaziva duboko
strahopotovanje: tijekom itavog ovog putovanja naa e nas Unutarnja
prisutnost uznemirivati namjerno nam aljui vanjske glasnike (odraze
iz nae prolosti), kako bi nam pomogla da se prisjetimo neintegriranih
uspomena iz djetinjstva koje smo odavno potisnuli. Unutarnja prisutnost tako
postupa zato to je pojava odraza (ili glasnika) jedini nain da svoju duboko
potisnutu prolost sagledamo na takav nain da s njome moemo svjesno
raditi. To se dogaa zato to e potisnute uspomene, ako ne budu u stanju
izroniti i ako ih ne uspijemo svjesno integrirati, i dalje davati podrku
negativnim sustavima uvjerenja koji nam nisu od koristi. Priroda tih smiljenih
iskustava je takva da u poetku izazivaju nelagodu, ali se ona zapravo
pojavljuju da bi nas oslobodila, a ne ponizila.
Proces nas ohrabruje da prihvatimo i to bolje iskoristimo te namjetaljke i
od nas trai da mu ne pristupamo s namjerom da nam odmah u poetku
bude ugodno ili da se dobro osjeamo.Takve bi nas namjere mogle udaljiti od
iskustava koja se namjerno pojavljuju kako bi nam olakala emocionalni rast.
No, mogli bismo se zapitati kako je naa Unutarnja prisutnost u stanju slati
nam te glasnike i tako potaknuti priliku da razmiljamo o svojoj
neintegriranoj prolosti? Odgovor je posve jednostavan. U prvoj vjebi
upoznali smo se s karakteristikama Unutarnje prisutnosti. Meu njih spada i
injenica da je Prisutnost u nama blisko i neprestano povezana s Prisutnou
u svim drugim ljudima. Kad je rije o Procesu prisutnosti, ta je znaajka jako
korisna. Naoj Prisutnosti omoguuje da potakne ljude i dogaaje u naem
ivotu da ponavljaju postupke i uvjete koji nas podsjeaju na odnose i
zbivanja koja smo odavno potisnuli. Drugim rijeima, dostupnost nae
Prisutnosti omoguuje joj da nam namjesti neki dogaaj kad, gdje, kako i s
104
kim joj se ini prikladnim. Vano je imati na umu da se to dogaa samo u
svrhu naeg emocionalnog razvoja.
Postupak buenja nesvjesnih uspomena putem glasnika (odraza) integralni
je dio Procesa prisutnosti. To nam omoguuje da postignemo ono to ne
moemo postii u uobiajenoj verbalnoj terapiji. Moemo biti sigurni da emo
do kraja putovanja iskusiti dovoljan broj tih promi-ljenih,namjetenih
dogaaja kako bismo otklonili sve sumnje je li taj postupak promiljen ili nije.
Uistinu je promiljen. Na kraju Procesa emo iz vlastitog iskustva nauiti da
se svaki put kad se uznemirimo suoavamo s promiljenim i namjetenim
zbivanjima kojima je cilj raistiti blokirane emocije. Moda to neemo htjeti
priznati u trenutku kad se dogodi, ali bit emo svjesni da je tako.
Naalost, smijena strana tih namjetaljki najee nam je vidljiva tek kasnije.
Meutim, zbog ponovljenih iskustava sa sigurnou emo spoznati da je
Prisutnost u svakome od nas dosljedno i blisko povezana s Prisutnou u
ostalim ljudima. Naa Unutarnja prisutnost doslovce moe djelovati kroz sve i
svakoga kako bi nam pomogla u emocionalnom razvoju, a tako i postupa.
Ta bi nam spoznaja u poetku mogla biti pomalo zastraujua, jer emo
shvatiti da nas ta udesna mo strogo nadgleda u svakom trenutku.
No, na kraju e nam donijeti izniman osjeaj ugode kad nam postane jasno
da nikada ne moemo biti osamljeni, izgubljeni ili bespomoni.
Jednostavno smo snivali u snu vremena. Dok lutamo kroz zastraujue
hodnike vremena, uope nismo svjesni iskustva svoje Unutarnje prisutnosti.
Jedan od najznaajnijih uvida koje stjeemo tijekom Procesa prisutnosti jest
svjesnost da su sve okolnosti naeg ivota doslovce predstava promiljeno
postavljena u nau korist. Ona se odvija kako bismo ono to smo duboko
potisnuli mogli vidjeti odraeno izvan sebe.
Putem emo takoer imati priliku za spoznaju da su odrazi(uspomene) koji
nas navode da projiciramo (reagiramo) zapravo nae vlastite potisnute
uspomene i stoga su znaajne samo nama. Bit emo svjesni da je to tono,
jer ako se pribliimo glasniku, osobi koju je Prisutnost navela da nas
uznemiri, i zapitamo ga zato se tako ponaa prema nama, najvjerojatnije e
nas samo zbunjeno pogledati. Moda smo ve u prolosti i doivjeli takvo
zbunjujue i krajnje frustrirajue iskustvo. Ako mu pristupimo i postavimo mu
pitanje, glasnik e nas najvjerojatnije pogledati kao da smo poludjeli, jer
osoba koja odraava nae uspomene uope nije svjesna tog dogaaja i
njegovih implikacija. Nae uspomene potaknula je Prisutnost kako bi nam
olakala posao. Glavni glumci te uprizorene drame neprestanih namjetaljki
su lanovi nae najblie obitelji, bliski prijatelji i kolege. Meutim, kako bi
nau panju usmjerila na neintegrirano unutarnje stanje, Prisutnost se moe
posluiti bilo kojom osobom i bilo kojim dogaajem vanjskog svijeta.
Tijekom takvih namjetenih iskustava trebamo shvatiti da nai odrazi nisu
stvarni, ali da projekcije imaju posve stvaran uinak i posljedice.Zbog toga e
nam u okviru isktistava Procesa prisutnosti koristiti sljedea uputa:
105
Dok traje ovo putovanje trebamo pokuati mirno sjediti i promatrati
svoj ivot kao da gledamo predstavu u kazalitu.
Tijekom predstave ne ustajemo sa svog mjesta i ne suoavamo se s
glumcima samo zato to su rekli ili napravili neto to nas je uznemirilo. Na
sjedalu ostajemo zato to smo prihvatili da je ono to se pred nama odvija
dio predstave te da glumci emocionalno djeluju na nas samo zato to
odraavaju neto blisko naem srcu. Upravo emo tako tijekom Procesa
prisutnosti i kasnije proivljavati izranjanje svojih nesvjesnih emocionalnih
uspomena. Te su se uspomene uvijek pojavljivale na isti nain, samo to ih
mi ne moemo vidjeti u ovom iskustvu utemeljenom na vremenu. Kad uistinu
shvatimo kako funkcioniraju ta namjetena iskustva, nasmijat emo se pri
pomisli kako smo estito i esto nasjeli. Na jednoj razini itav je ivot
namjetaljka. To je takozvana kozmika ala. Kad uistinu nauimo nasmijati
se pri pomisli koliko smo puta dokraja nasjeli i kako nesvjesno reagiramo na
takva iskustva, vie se neemo moi prestati smijati.
Ako reagiramo na ljude ili okolnosti koji slue kao okidai naih uspomena,
ubili smo glasnika Prisutnosti. Poet emo uiti percepcijske korake koji nas
vode odgovaranju, a ne reakciji. Evo u emu se sastoji kljuna razlika
izmeu reakcije i svjesnog djelovanja:
Reagiranje je nesvjesno ponaanje u kojemu nam je energija usmjerena
prema svijetu u pokuaju da se obranimo ili napadnemo. Reagiranje je
drama koja se odigrava u pokuaju da umirimo prirodu svojih iskustava
ili ovladamo njima. Predmet svake reakcije je okrivljavanje ili osveta.
Svjesno djelovanje je svjesna odluka da svoju energiju zadrimo i
konstruktivno je okrenemo prema unutra, s namjerom da je iskoristimo
za integraciju i oslobaanje nesvjesnih sadraja. Klju takvog
djelovanja je odgovornost.
Odsad pa nadalje, dok prolazimo kroz svoja svakodnevna iskustva, odvijat e
se neke okolnosti koje e magnetski privlaiti nau panju. To su okolnosti na
koje trebamo obratiti panju, tako da ih preradimo iznutra.One magnetski
privlae nau panju zato to su energetski povezane s naom potisnutom
prolou. Te e se konkretne okolnosti izdvojiti od svih ostalih koje
proivljavamo utoliko to emo prema njima osjetiti snanu emocionalnu
reakciju. Nerijetko emo tu emocionalnu reakciju osjetiti kao nelagodnu ili
neugodnu. U poetku emo na namjetaljke reagirati nesvjesno, sve dok ne
postignemo svjesnost sadanjeg trenutka, kad emo se moi ponaati
svjesno i odgovorno. Stoga je vano da nikada ne zaboravimo kako duboko
potisnute uspomene izranjaju u prvi plan nae svijesti: ne kao slike u mislima,
nego kao zbivanja i nain na koji se ljudi ponaaju u okolnostima vanjskog
svijeta.U ovoj vjebi zadatak nam je identificirati glasnike koji se pojavljuju
u naem ivotu. Kad u tome uspijemo probudit emo kvalitetusagledavanja
koja nam omoguuje da ponemo primjeivati ono to se uistinu dogaa
ispod povrine fizikih okolnosti u svijetu. Razvoj te vjetine razlikovanja ui
106
nas kako se koristiti umnim sposobnostima da bismo zavirili ispod povrine
fizikih iskustava i sagledali emocionalne struje svojih potekoa. Ta je
vjetina osobito vana jer nam omoguuje da razlikujemo ono to se uistinu
zbiva od onoga to je zapravo naa odraena uspomena. Tek kad smo
sposobni ovladati zadatkom uinkovitog identificiranja glasnika, bit emo
spremni i sposobni istjerati duhove prolosti. Ako uspijemo identificirati
glasnike, postat emo istjerivai vlastitih duhova. Tada svoju svijest moemo
poeti usmjeravati podalje od privida stvorenih snom koji nazivamo vrijeme.
Tijekom sljedeih sedam dana trebamo:
1. Dvaput dnevno raditi petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljati Izjavu za buenje Prisutnosti za ovu vjebu kad god
nismo zaokupljeni drugim mislima.
3. Citati tekst. Konkretne upute: Od nas se trai da u svom svakodnev
nom ivotnom iskustvu obratimo panju na ono to nas magnetski
privlai, odnosno da tragamo za glasnicima, ljudima ili okolnostima
koji pokreu nae potisnute uspomene. Nemojte ubiti glasnika!
Kraj druge vjebe

TREA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Svjesno promiljam sva svoja iskustva.
Kako bismo pokrenuli ovu vjebu:
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Prihvaanje poruke
Kad uemo u Proces prisutnosti od nas se trai da ne reagiramo automatski
na ivotna iskustva, nego da ih promatramo kao da je rije o predstavi. To
nije tako lako provesti kao to se ini, jer ivei u vremenusvi smo ovisni o
pukom, nesvjesnom reagiranju prema vlastitom ivotu.
ini nam se da je takvo reagiranje normalno ponaanje, jer zapravo svi ljudi
na planetu do odreenog stupnja ive u stanju reakcije. Stoga nam se u
poetku ini da se od nas trai da se ne ponaamo normalno.
U drugoj vjebi od nas se trai da ponemo prepoznavati odraze svojih
nesvjesnih uspomena i sustave uvjerenja u svijetu promatrajui ivot s
namjerom identificiranja glasnika kojeg nam alje Unutarnja prisutnost.
Te je glasnike lako identificirati, jer se materijaliziraju u obliku bilo kojeg
dogaaja ili bilo ijeg ponaanja koje nas uznemiruje. Nakon toga moramo
dati sve od sebe da ne ubijemo glasnika, nego da promatramo kako se
dogaaj odvija u naemu ivotu dok sjedimo u gledalitu i promatramo
predstavu. Na taj nain otputamo glasnika, a istodobno priznajemo da se

107
vrijednost iskustva krije u poruci, a ne u njezinom donositelju. Ne
okrivljujemo potara zbog toga to nam donosi raune i ne okrivljujemo
zrcalo ako nam se ne svia vlastiti izgled. Slino tome, besmisleno je reagirati
na vlastite odraze u svijetu.
Prava je ludost reagirati na vlastite odraze u ovome svijetu.
U ovoj vjebi od nas se trai da napravimo korak dalje.Kad otpustimo
glasnika vano je kako emo primiti poruku. U poetku bi nam moglo biti
teko, jer smo dosad vjerojatno navikli automatski reagirati kad god bismo se
uznemirili. Meutim, budui da dvaput dnevno svjesno povezujemo disanje i
time dosljedno poveavamo svjesnost sadanjeg trenutka, sve smo svjesniji.
Svjesnost sadanjeg trenutka omoguuje nam da postanemo svjesni kako je
sve ono u naem iskustvu to nas uznemiruje promiljeno orue kojim barata
naa Unutarnja prisutnost da bi nam poslala sliku naih nesvjesnih
emocionalnih potekoa. Unutarnja prisutnost to postie preobraavajui nae
iskustvo svijeta u zrcalo, tako da u vanjskome svijetu vidimo odraene
uspomene i emocije koje smo duboko potisnuli.
Da bismo uspjeli u zadatku shvaanja poruke moramo biti spremni da:
1. Skrenemo pozornost s glasnika (fizikog dogaaja ili neijeg po
naanja)
2. Odmaknemo se od glasa u glavi koji nas potie da nesvjesno
reagiramo (mentalni dogaaj)
3. Panju usmjerimo na vlastite osjeaje kao posljedicu dogaaja
koji nas je uznemirio (emocionalni dogaaj)
Tog se zadatka moemo prihvatiti postavljajui sebi sljedee pitanje kad
god nas neto emocionalno uznemiri:
Kakvu su konkretnu emocionalnu reakciju ovaj dogaaj ili osoba
potaknuli u meni?
Odgovarajui na pitanje preporuljivo je da opiemo emocionalnu reakciju
koristei se jednom jednostavnom rijeju. Da bi nam bilo lake pronai rije
koja tono opisuje kako se osjeamo zbog te namjetaljke, mogli bismo
naglas izgovoriti:Osjeam se... (Opiite osjeaj jednostavnom rijeju.)
Da bismo dovrili reenicu moemo spomenuti rijei kao to su
bijesno, tuno, povrijeeno, osamljeno, uplaeno, zastraeno, stidljivo i
slino tome, sve dok ne pronaemo rije koja odgovara naem
emocionalnom stanju. Znat emo kad smo se povezali s pravom rijeju, jer e
nae tijelo fiziki reagirati na emocionalnu reakciju koju verbalno opisujemo,
odnosno, moda emo osjetiti trnce u rukama,stezanje u solarnom pleksusu,
ubrzavanje rada srca, toplinu u licu ili bilo koji drugi tjelesni pokazatelj. Kad
uz pomo te jednostavne metode utvrdimo rije koja opisuje emocionalnu
reakciju kao posljedicu utjecaja glasnika, tada smo i slubeno primili poruku
od glasnika.
Sada smo spremni za sljedei korak: primiti informaciju sadranu u poruci.
Spremni smo uvidjeti da ta konkretna emocionalna reakcija, koju je u nama
108
potaknuo vanjski svijet, zapravo nije nita novo u naem ivotu, nego
reakcija na ono to se ponavljalo u prolosti. Da bismo to jasno uvidjeli,
moramo si postaviti pitanje:
Kad sam zadnji put doivio/doivjela tu posve istu emocionalnu reakciju?
Otkrit emo da nas um vodi prema posljednjem takvom dogaaju.
(Ne zaboravite, ako se ne moete odmah prisjetiti odgovora, trebate ostati
otvoreni i dopustiti da vam va Unutarnji pomaga prui odgovor kad
to najmanje oekujete.) Ne trebamo se baviti fizikim detaljima prethodnog
dogaaja, niti se uputati u razgovor sa sobom o tome, nego samo potvrditi
pojavu istovjetne emocionalne reakcije koje smo se prisjetili te nastaviti
pretraivati svoju prolost. Trebamo postaviti pitanje:
Kad se prije toga pojavila ta posve ista emocionalna reakcija?
Kako nastavljamo postavljati to pitanje, postupno otkrivamo emocionalni
obrazac koji se ponavlja i vraa unatrag sve do naeg djetinjstva.
Ako nam je teko slijediti taj emocionalni put, moda je to zbog toga to
smo se previe usredotoili na fiziki vid zbivanja. Fizike okolnosti koje
se odvijaju u naoj prolosti i koje su izazivale uvijek iste emocionalne
reakcije uope ne moraju biti sline. One e u metaforikom smislu biti
istovjetne, ali njihov simbolizam moda neemo biti u stanju otkriti sve dok
ne postanemo svjesniji sadanjeg trenutka. Stoga moramo biti sigurni da je
naa namjera tijekom te vjebe konkretno usredotoiti panju na prisjeanje
slinih emocionalnih reakcija, a ne na pregledavanje prolosti u potrazi za
slinim glasnicima.
Koristan uvid koji bi nam mogao pomoi u potrazi za konkretnim
emocionalnim ponovljenim obrascem potjee iz spoznaje da se sve najvanije
emocionalne okolnosti u naemu ivotu ponavljaju otprilike svakih sedam
godina. Stoga, ako imamo potekoa u pronalaenju slinih emocionalnih
reakcija, moemo otii sedam godina u prolost od posljednje pojave i
potraiti poznat emocionalni obrazac.
Primjenjivanjem te jednostavne metode bit emo u stanju putovati unatrag
kroz okolnosti svog ivota do toke koja se nalazi u blizini odgovarajueg
iskustva iz djetinjstva ili tono u njemu samom. Prirodno je da nam nee biti
posve jednostavno otkriti poetni, uzroni dogaaj koji je utemeljio
sedmogodinji obrazac, jer se to dogaalo prije nego to smo ovladali
jezikom kojim izraavamo ili stvaramo ideje svog iskustva.
Kljuni dogaaj mogao se zbiti pri porodu, ili tijekom prve ili druge godine
ivota dok smo sa svijetom imali iskljuivo emocionalni odnos. Zbog toga je
taj dogaaj zabiljeen u obliku osjeaja koje nam je teko izraziti rijeima.
Da bismo doli do to vie informacija o emocionalnoj reakciji koja se
ponavlja i na koju nam je panju skrenuo glasnik trebamo postaviti jo dva
pitanja. U prenesenom smislu napravimo korak unatrag, odmaknuvi se od
uznemirujueg dogaaja ili odnosa i konkretnog emocionalnog obrasca koji

109
se ponavlja i koji smo identificirali te itavu priu promotrimo kao in u
predstavi. Drugim rijeima, moramo se potpuno odmaknuti od itavog
dogaaja i promotriti ga kao da nije povezan s nama. Tada moemo postaviti
pitanje:Na to me to podsjea?i/ili:
Tko se tako ponaao prema meni ili u mojoj blizini?
Odgovor na ta dva pitanja najvjerojatnije e u poetku ukazivati na dogaaje
koji se upravo sada odvijaju u naih odnosima. No, ako nastavimo pretraivati
vlastito iskustvo, ta e nas pitanja povesti na putovanje koje see unatrag,
kroz bive odnose, sve do prvog odnosa s majkom ili ocem ili oboje. Kad
postavimo ta dva pitanja to e nam pomoi da uvidimo kako su neintegrirane
emocije koje se kriju u nama, bez obzira na to je li rije o strahu,bijesu ili tuzi,
u nas utisnuli roditelji ili svojim odnosom prema nama ili svojim meusobnim
odnosom.Svako ponaanje je naueno.To se odnosi i na sve nae
emocionalne reakcije.
Kad god nas neto pokrene u emocionalnom smislu, inimo ono to smo u
poetku preuzeli od neke druge osobe promatrajui njezino ponaanje u
trenucima kad je bila uznemirena. To su nae drame koje ponavljamo kad
god netko stisne pravu tipku. Svi imamo svoje nauene drame koje
automatski izvodimo kad god netko stisne odreenu emocionalnu tipku.
Zbog toga svatko na ovome svijetu do odreenog stupnja ivi ivotom
reakcije. Dok ivimo u vremenu, svijet je nesvjesna drama u kojoj prolost
i projicirana budunost piu scenarij naih ivotnih iskustava. Proces
prisutnosti je prilika da se probudimo iz te drame. Prvi korak u buenju iz
drame napravit emo kad svoje ponaanje uskladimo s onim to se dogaa u
sadanjem trenutku, a ne s onim to se dogaalo u prolosti ili s onim to e
se, prema naem miljenju, dogaati u budunosti. Ako elimo biti u stanju
razlikovati sadanji trenutak od duhova vremena, moramo znati razlikovati
odraze od stvarnih zbivanja.
Zbog toga sada moramo nauiti kako napraviti korak unatrag odglasnika i
posluiti se svojom energijom da pristupimo poruci na koju nam skreu
panju. Ako u sebi postavimo niz pitanja kad god nas neto emocionalno
uznemiri, umjesto da svoju panju reaktivno projiciramo prema van, poet
emo se baviti porukom i zadobit emo duboke uvide u uzroke svog
emocionalnog ponaanja koje se ponavlja.
1. Kakvu su konkretnu emocionalnu reakciju taj dogaaj ili osoba
izazvali u meni? Na to pitanje odgovaramo naglas, govorei: Osjeam
se...(Opiite konkretni osjeaj jednom jednostavnom rijeju.)
2. Kad sam posljednji put doivio/doivjela tu istu emocionalnu
reakciju?
3. Kad sam prije toga dogaaja doivio/doivjela posve istu
emocionalnu
reakciju? To pitanje ponavljamo sve dok ne stignemo do
izvora tog dogaaja.
110
4. Na to me to podsjea? I/ili: Tko se tako ponaao prema
meniili u mojoj blizini?
U okviru Procesa prisutnosti taj postupak dobivanja informacija od glasnika uz
pomo niza pitanja naziva se primanje poruke. Kad odluimo odvratiti
panju s fizikog dogaaja koji je pred nama (odraza/ glasnika) i usmjeriti je
na emocionalnu reakciju koja se javila u nama (poruka), uvelike smo se
udaljili od mentaliteta rtve ili pobjednika. Ako odluimo da emo svjesno
djelovati, a ne samo reagirati, istog trenutka poinjemo neutralizirati naizgled
nesvjestan i automatski nagon za reakcijom. Ono to u poetku doivljavamo
kao sluajne, kaotine dogaaje pretvara se u dragulje uvida koje stjeemo u
pogledu naih obrazaca ponaanja te oni postaju osnova naeg emocionalnog
rasta.
Kad svjesno odluimo slijediti svoje emocionalne reakcije koje se ponavljaju i
pruaju sve dalje u prolost, time smo se uvelike udaljili od reakcije,
prihvaajui svjesno djelovanje. Primjenjujui taj postupak ubrzo emo
postati svjesni da fizika, mentalna i emocionalna neugoda u naem ivotu
ovoga trenutka uope nije sluajna. Kad primimo poruku moi emo jasno
uvidjeti da je sve ono to negativno pokree nae emocije dio obrasca
usidrenog u udaljenoj prolosti zbog kojega se nesvjesno ponavljaju nae
nerazrijeene i potisnute uspomene iz djetinjstva. Sve dok to sami jasno ne
shvatimo, neemo biti u stanju neutralizirati taj obrazac. im ga razumijemo,
sve e se promijeniti, jer ono ega nismo svjesni i to je samim tim nevidljivo,
naa spoznaja uzdie na razinu svjesnosti i jasnoe. Neko vrijeme emo
moda i dalje ponavljati te nauene drame, ali emo biti svjesni to radimo.
Shvatit emo da reagiramo im to uinimo ili vrlo brzo nakon toga. Na kraju
emo glasnika uspjeti uoiti na kilometar udaljenosti i zaustaviti se prije
nego to odreagiramo.
Primanje poruke mijenja sve, jer shvaamo da emocionalne reakcije koje
se javljaju kao posljedica pojave glasnika ni na koji nain nisu povezane s
naim ivotom odrasle osobe. Rije je o neintegriranim osjeajima koje
potiskujemo godinama, o nerazrijeenim osjeajima iz djetinjstva koji se
probijaju u iskustvo odraslog ovjeka, a da toga nismo ni svjesni. Ti osjeaji
promiljeno privlae nau panju u obliku vanjskih okolnosti i ponaanja
drugih ljudi kako bismo dobili priliku da ih uoimo, priznamo njihovo
postojanje i integriramo ih. Sve dok sami sebi ne dopustimo da ih svjesno
integriramo, dosljedno e se ponavljati u ovom ili onom obliku u naem
iskustvu odrasle osobe, a nerijetko e nam se initi da se suprotstavljaju
naim interesima. Proces prisutnosti nas poziva da ponemo sazrijevati u
emocionalnom smislu, a to se dogaa kad prestanemo samo reagirati i
ponemo svjesno djelovati. U prenesenom smislu, odluili smo duboko
udahnuti, lagano se izmaknuti iz uznemirujue situacije te zadrati
hladnokrvnost i svjesnost. Ako nam je u trenutku emocionalne uznemirenosti

111
nezgodno baviti se vlastitim emocijama, dogaaj moemo pohraniti u
banku. Nakon toga trebamo odvojiti malo vremena za sebe i postaviti
navedena pitanja. Kad uhvatimo priliku za to prisjetit emo se namjetaljke
i emocionalne reakcije koju je probudila te krenuti unatrag,pratei njezino
pojavljivanje kroz prolost, sve dok ne stignemo do poetnog, uzronog
dogaaja.
Ne zaboravite, iznimno je vano postavljati pitanja. Odgovori e se
automatski pojaviti ako zadrimo otvorenost uma. Isto tako imajte na umu
da nas postavljanje pitanja ne odvodi u prolost, iako se tako ini. Prolost
vie ne postoji kao neto iza nas ili neto emu se moemo vratiti.
Neintegrirana iskustva iz prolosti, pak, uistinu postoje kao uvjeti u naem
emocionalnom tijelu i potrebna im je naa suosjeajna panja. Mi se, zapravo,
ne vraamo unatrag, nego ulazimo unutra.
Neintegrirana iskustva iz djetinjstva nastavljaju izranjati u naem ivotu
odrasle osobe u obliku fizike, mentalne i emocionalne neravnotee sve dok
ne stignemo do toke u kojoj moemo primijeniti percepcijske metode kojima
ih razrjeavamo i zbog toga se trebamo posvetiti tom unutarnjem radu. Ako
uspijemo skrenuti pogled s glasnika kako bismo dobili poruku, poeli
smo uspijevati u tome poslu.
Napomena: Ako imamo ikakvih potekoa s ovom vjebom, moda su se
one pojavile zbog naina na koji smo pristupili pitanjima. Kad ponovno
proitamo tekst pod naslovom Svjesnost pitanja iz prvoga dijela knjige,
prisjetit emo se na koji nain trebamo pristupiti pitanjima tijekom itavog
Procesa prisutnosti.
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku
pljeni drugim mislima.
3 Proitamo napisani tekst. Konkretnije: Zadatak je da nauimo
primiti poruku kad god nam glasnik prijee preko puta. Svaki put kad
nas neto uznemiri taj osjeaj moemo svladati postavljajui navedena
pitanja. Time zavrava trea vjeba.

112
ETVRTA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Svoju unutarnju ravnoteu obnavljani suosjeajnom predanou.
Kako bismo aktivirali ovu Vjebu:Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.Nakon toga proitamo
itav napisani tekst.Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Osjetite da biste iscijelili
Razmislimo o iskustvima koje smatramo bolnim i nelagodnim. Kad god u
okviru ovog Procesa govorimo o bolu i nelagodi, time mislimo na sva
neuravnoteena stanja, bez obzira na to oituju li se na fizikoj, mentalnoj ili
emocionalnoj razini.
Svi mi, zbog toga to ivimo u vremenu, proivljavamo iskustvo bola i
nelagode na fizikoj, mentalnoj i emocionalnoj razini. Bol i nelagoda su rijei
kojima obiavamo opisivati energetsko stanje emocionalnog svijeta koje
mentalno i fiziki doivljavamo kao pogreno, nelagodno, neproduktivno,
neugodno, loe za nas, tetno i/ili neprirodno. Zahvaljujui naem mentalnom
i fizikom opaanju takvih emocionalnih stanja, na njih automatski reagiramo
sa strahom i otporom.
Od trenutka kad zakoraimo u ovaj svijet na primjeru drugih uimo da se
bola i nelagode trebamo plaiti i odupirati im se te pokuati ovladati njima,
ublaiti ih, odvojiti se od njih, otupjeti ih, drogirati, pa ak i operativno ih
otkloniti. Poueni primjerima drugih ljudi poinjemo vjerovati da su bol i
nelagoda neprijatelji te da im moramo pobjei ili ih svladati pod svaku
cijenu im se oituju u naemu iskustvu. Drugi nas navode da povjerujemo
kako su bol i nelagoda uvijek pokazatelji da neto nije u redu. U ovome je
svijetu jako rijedak sluaj da nas netko potakne ili ohrabri da na svoja
iskustva boli i nelagode odgovaramo oslukujui ih,umjesto bjeei od njih.
Tijekom Procesa prisutnosti od nas se trai da razmotrimo mogunost kako se
iskustva bola i nelagode oituju namjerno, a zbog toga su i svrhovita. Drugim
rijeima, kad nam se dogodi takvo iskustvo, do toga dolazi zato to se i
trebalo dogoditi. Od nas se trai da se otvorimo ideji kako su bol i nelagoda
kljuni oblici komunikacije koji u naem ivotnom iskustvu imaju prijeko
potrebnu i dragocjenu funkciju. Pozvani smo da promijenimo svoje shvaanje
bola i nelagode te prirodu svog odnosa s njima.
Pozvani smo da razmislimo nisu li nam bol i nelagoda prijatelji,
a ne neprijatelji te nisu li nam moda doli pomoi,
a ne nanijeti nam zlo.
Razmislite to postie iskustvo bola i nelagode. Uvijek posluno skree arite
nae panje na odreenu toku u naem fizikom, mentalnom ili
emocionalnom iskustvu. Zato?

113
Razmislite kako nagonski reagiramo na takvo iskustvo.U metaforikom smislu
bjeimo u suprotnom smjeru odvlaei panju od podruja na kojemu
osjeamo bol i nelagodu. Dajemo sve od sebe kako bismo tabletama,
alkoholom ili razliitim medicinskim zahvatima ukinuli vlastitu svjesnost
takvog iskustva. Drugim rijeima, automatski se pokuavamo oduprijeti tom
iskustvu i potisnuti ga, pokuavajui njime ovladati i umiriti ga. Kakve
su nae pretpostavke?
Takvim reaktivnim ponaanjem nikada se ne oslobaamo bola i nelagode,
nego ih samo potiskujemo i odgaamo na neko vrijeme. Bol ili nelagoda e se
neminovno ponovno pojaviti u nekom drugom trenutku i dalje nam
pokuavajui skrenuti panju ili se u drugom obliku oitovati negdje drugdje.
Razmislite o ovoj mogunosti:
Najbolnije u nelagodi i boli mogao bi biti na otpor.
Nae potisnute uspomene sustavno e izranjati tijekom Procesa prisutnosti
kako bismo ih mogli integrirati uz pomo suosjeajne panje. Bol i nelagoda u
tijelu, umu i srcu nae su fiziko, mentalno i emocionalno tijelo koje nam
skree panju kako bismo im se mogli posvetiti. No, nas uvijek neto nagoni
da pobjegnemo od tih iskustava ili da naemo nekog drugog tko e im se
posvetiti. Od nas se sada trai da razmislimo o ovome: moda smo u prolosti
doivjeli neuspjeh pri razrjeavanju boli i nelagode stoga to panja nekog
drugog ovjeka ne moe integrirati naa iskustva umjesto nas. Budui da je u
stanju neravnotee nae fiziko, mentalno ili emocionalno tijelo, stoga samo
naa panja moe uistinu obnoviti ravnoteu naeg iskustva.
Svi nam proroci, duhovni uitelji i sveti tekstovi govore da sveprisutnost koju
nazivamo Bogom prebiva u svakome od nas. Kad bismo na nekoj razini mogli
prihvatiti tu zamisao, u poetku makar samo kao apstraktnu ideju, tada bismo
takoer mogli poeti prihvaati i drugu mogunost, da u svom ivotnom
iskustvu svoju izravnu povezanost s bliskom prisutnou i neogranienom
iscjeliteljskom moi onoga to Bog za nas predstavlja moemo pronai u
prisutnosti panje koju svjesno usmjeravamo. Meutim,mogunosti koje
sadri ta spoznaja ostaju puko filozofiranje ako ih ne ponemo iskustveno
istraivati. elimo li spoznati je li to tono, moramo svjesno i suosjeajno
usmjeriti panju s namjerom razrjeavanja vlastitog stanja fizike, mentalne i
emocionalne neravnotee. Drugim rijeima, od svog iskustva trebamo
napraviti vlastiti eksperimentalni laboratorij.
Tijekom Procesa prisutnosti promiljeno se koristimo dahom kao
instrumentom koji nam pomae da panju ponovno usmjerimo na fiziko,
mentalno i emocionalno tijelo te da je privremeno usidrimo ondje. Time,
izmeu ostalog, postajemo svjesni bolova i nelagoda koje nas prate otkako
smo bili djeca i koje smo uspjeno potiskivali iz svijesti.
Sljedea metafora prikazuje na koji nain dugogodinji potisnuti bolovi i
nelagode mogu privui nau panju, to je posljedica poveane svjesnosti
sadanjeg trenutka.
114
Jednom tjedno odlazimo prijatelju na aj. Svaki put kad ga posjetimo u
njegovu domu provedemo otprilike sat vremena. Nakon nekoliko godina
takvih posjeta jednom tjedno mogli bismo pretpostaviti da smo prilino
upoznali njegov dom. Prijatelj nas jednog dana obavijesti da mora otputovati
na tri tjedna i zamoli nas da pripazimo na njegov dom.
Pristanemo i preselimo se u njegov stan. Ve prvoga dana poinje se
dogaati neto neobino: u njegovu domu poinjemo zamjeivati stvari koje
nikada prije nismo vidjeli, kao to su napuklina u stropu ili slika u hodniku
koju svih tih godina nismo zamijetili. Kako dani prolaze,otkrivamo da
zamjeujemo sve vie detalja koje nismo uoili tijekom brojnih prethodnih
posjeta.
Isto se dogaa kad odluimo svjesno povezivati disanje. Umjesto da
neprestano ulazimo i izlazimo iz mentalne paradigme koju nazivamo
vremenom, promiljeno smo odluili svjesnost usidriti u vlastitom tijelu.
Zbog toga uoavamo fizika, mentalna i emocionalna iskustva koja nam
se u poetku mogu uiniti nepoznatima. No, nisu nepoznata.Prate nas tijekom
najveeg dijela ivota. Nismo ih bili svjesni, jer nismo bili dovoljno dugo
prisutni da ih zapazimo. U poetku emo mnoga od njih doivljavati kao bolna
i nelagodna. Zato? Zato to su bol i nelagoda sredstva kojima se fiziko tijelo
koristi kako bi nam privuklo i zadralo panju.
Ako sada odluimo pobjei od tih novih iskustava, otupjeti ih lijekovima ili ih
ak odstraniti operativnim putem, ukinut emo smisao vlastite odluke da ih
uope i postanemo svjesni. To je situacija za koju bismo mogli rei bez
muke nema nauke. Umjesto da se odupiremo bolu i nelagodi, pozvani smo
istraiti to iskustvo. Trebali bismo se oduprijeti refleksu koji nas navodi da
potisnemo to iskustvo ili da potraimo nekoga kome bismo ga mogli predati.
Trebali bismo zakoraiti s onu stranu svih postupaka koji potiskuju to iskustvo
i koji nam omoguuju da se nastavimo pretvarati kako je s nama sve u
redu. Pozvani smo da smjelo odgovorimo na poziv vlastita tijela, da mo
svoje panje uzmemo u vlastite ruke s namjerom da je suosjeajno
usmjerimo na obnavljanje ravnotee u kvaliteti svog ivota.
Drugim rijeima, Proces prisutnosti od nas trai da donesemo odluku kako
emo se drati svoje namjere i neemo se skrivati od svoje boli ili je prepustiti
nekome drugome. Prvi put u ivotu od nas se trai da vjerujemo u uroenu
mo svoje Unutarnje prisutnosti. Pozvani smo da prevladamo snaan
reaktivan refleks koji nam govori da nagonski pobjegnemo od fizikog,
mentalnog i emocionalnog bola i nelagode.
Od nas se trai da ih prigrlimo i posvetimo im svoju punu pozornost i
suosjeajnu namjeru, da povezujemo disanje i duboko se zagledamo u njih.
Ne bismo trebali pobjei, nego nas se potie da se suoimo s njima i
dobrovoljno potraimo njihovo sredite kako bismo se mogli otvoriti novim
uvidima.

115
Nauk o obnavljanju ravnotee u fizikim, mentalnim i emocionalnim
iskustvima bola i nelagode posve je jednostavan.
Odluujemo da emo biti prisutni u svom bolu i nelagodi s jasnom
namjerom da ih suosjeajno ublaimo posvetivi im svoju potpunu panju.
Ta odluka postupno i blago mijenja itav na odnos s onim to smatramo
bolom i nelagodom. Umjesto da se prema njima odnosimo kao prema
napadaima, odluujemo im pristupiti kao majka koja njeno tjei uznemireno
dijete. Takva preobrazba u pristupu oslobaa u nama energiju iscjeljivanja te
vie ne izvlai oklop i ratno oruje. Rat koji se u nama vodi ne moe nam
omoguiti da spoznamo unutarnje spokojstvo za kojim tragamo. No, to
spokojstvo nam prua mo koja prebiva u njenoj majinskoj ljubavi. Tu
blagotvornu mo posjeduju sva ljudska bia. Ona nam pripada po roenju i
prebiva u naoj Prisutnosti.
Unutarnja prisutnost je mo za koju ne postoje potekoe.Ona nam pripada
te uz njezinu pomo svjesno moemo usmjeravati vlastitu panju i namjeru.
Uzaludno je uvijek bjeati i ovisiti o panji drugih ljudi, traei od njih da
obnove ravnoteu u itavom naem iskustvu,kad sveukupna sila svemira tiho
i strpljivo eka u nama. Sada se od nas trai da se posvetimo posvemanjoj
preobrazbi svojih namjera. Od nas se trai da odluimo osjetiti fizike,
mentalne i emocionalne osjete koje smo oduvijek potiskivali i od kojih smo
bjeali.
To je presudan korak koji nam omoguuje da se oslobodimo duhova prolosti.
Poput svakog drugog vida Procesa prisutnosti, ni taj korak ne moe umjesto
nas napraviti netko drugi. Obnavljanje ravnotee u iskustvima put je koji
moemo utrti samo vlastitim koracima. Bez obzira na to koliko drugo ljudsko
bie moglo biti struno ili iskusno, nikada nee biti u stanju istinski osjetiti
nau fiziku, mentalnu i emocionalnu bol i nelagodu. Ako nismo u stanju
osjetiti ono to doivljavamo, drugi ovjek ni na koji nain ne moe istinski
obnoviti ravnoteu naih iskustava.
Kad bi drugo ljudsko bie uspjelo obaviti takav zadatak, to bismo nazvali
magijom, a magija je privid u umu onoga koji vjeruje i zabluda u rukama
maioniara. Takvi magini prividi uvijek se s vremenom pokazuju
uzaludnim, iako se u poetku ini da su stvarni. Vrijeme uvijek razotkriva da
ne posjeduju trajne temelje. Stvarna i trajna promjena moe se ostvariti
iskljuivo u naoj unutranjosti svjesnim usmjeravanjem nae vlastite
pozornosti i namjere. Roeni smo opremljeni instrumentima za obnavljanje
ravnotee u kvaliteti naih iskustava. Ne moramo se koristiti tuom opremom,
niti bismo od nje imali koristi.
Kako bismo obnovili ravnoteu bilo kojeg iskustva moramo biti u stanju
procijeniti koliko je to iskustvo neuravnoteeno.To ne moemo ako
neravnoteu ne uspijevamo svjesno osjetiti. Strojevi, instrumenti i struni
terapeuti ne mogu osjeati umjesto nas i nikada ne mogu obaviti takav
pothvat. Osjeaji i iscjeljivanje dvije su polovice od kojih se sastoji cjelovit
116
postupak koji nam omoguuje obnavljanje unutarnje ravnotee. Sve dok ne
prihvatimo taj uvid i ne ponemo postupati u skladu s njim neemo biti u
stanju obnoviti ravnoteu kvalitete svojih fizikih, mentalnih i emocionalnih
iskustava.
Obnavljanje ravnotee kvalitete naeg ivota
Sada emo nauiti postupak za obnavljanje ravnotee u kvaliteti naeg ivota.
Tu percepcijsku metodu trebamo primijeniti kad god to od nas trae glasnici
u obliku bola i nelagode.
Da bismo krenuli na putovanje koje e nam omoguiti da ponovnopostanemo
sposobni obnoviti ravnoteu vlastite boli i nelagode,potrebna nam je iskrenost
proeta strpljivou, suosjeajnom namjerom i obuhvatnom, nepodijeljenom
panjom. Kad suosjeajnu panju u potpunosti usmjerimo na bol i nelagodu,
zamijetit emo da se poinje mijenjati narav osjeta koje doivljavamo. Te
promjene trebamo zapaati znatieljno i bez prosudbi. Od ovoga postupka ne
trebamo oekivati zadovoljstvo, nego promjenu stanja. Nakon toga moramo
priznati te potvrde u kojem god se obliku pojavile. Ponekad e nam se initi
da se stanje u poetku pogorava, ponekad mijenja oblik, kree se tijelom,
slabi,rastvara se ili preobraava.
Jednom kad svjesno ponemo igrati svoju ulogu s panjom i namjerom,
moramo dopustiti osjetima boli i nelagode da se razvijaju vlastitim ritmom.
Sve drugo bi znailo povratak starom i neprijateljskom pokuaju umirenja i
ovladavanja iskustvima. Naa Unutarnja prisutnost ne poznaje nikakve
potekoe. Ishod prepustimo njoj.
Kako se bol i nelagoda mijenjaju, moramo im i dalje pruati panju kao to
roditelj prepun ljubavi tjei povrijeeno dijete. Najvanija je dosljednost. Ako
se groznica poinje povlaiti, to ne znai da djetetu vie nije potrebnamajina
panja. Trajna panja omoguit e nam da se pone postupno vraati ustanje
ravnotee.
Vano je imati na umu da smo tijekom najveeg dijela svog ivota
zanemarivali i potiskivali bol i nelagodu. Prema njima smo se odnosili kao
prema neprijatelju, a ne kao prema glasnicima koji nam pomau, to oni
uistinu i jesu. Stoga moramo biti strpljivi. Dijete koje roditelji godinama
zanemaruju ne moe se istog trenutka otvoriti prema njima samo zato to
roditelji nenadano ire ruke da ga zagrle s ljubavlju. Dijete oklijeva. Najprije
promatra jesu li roditelji dosljedni i iskreni. Stoga ne smijemo uriti i ne
smijemo odustati zato to ne shvaamo neposredne posljedice. Ovdje nije
rije o brzinskom rjeenju, nego o promjeni itavog naeg pristupa u
dugogodinjem neprijateljskom stavu koji smo imali prema vlastitoj fizikoj,
mentalnoj i emocionalnoj neravnotei. Ako imamo dovoljno strpljenja i
ustrajnosti u odnosu prema bolu i nelagodi, neminovno emo otkriti da:
Nita od onoga to dolazi iz vanjskoga svijeta nema stvaran i
trajan uinak na ono to se dogaa u naoj nutrini.

117
Kad nam iskustvo signalizira neravnoteu,to mi nazivamo bolom i nelagodom,
potrebna je iskljuivo naa intimna panja prepuna ljubavi.Ako kroz svjesno
povezano disanje ostanemo prisutni i ako panju ispunjenu ljubavlju
usmjerimo na sredite boli i nelagode, ispunit emo svoj dio u procesu
obnavljanja ravnotee vlastitih iskustava. Mi uzrono djelujemo na vlastito
iskustvo. Naa Unutarnja prisutnost e se pobrinuti za sve ostalo. Od nas se
trai da potaknemo proces i da imamo povjerenja u njega. Evo kako moemo
potaknuti proces:
1. Udobno sjednemo uspravnih lea i sklopljenih oiju. Moemo
prekriiti noge ili sjesti na stolac. Cilj nam je poloaj koji omoguuje budnost.
2. Pobrinemo se da nam je dovoljno toplo.
3. Svjesno povezujemo disanje.
4. Svu svoju panju usmjerimo na bilo koju bol i nelagodu koja se
javlja, bez obzira na to zamjeujemo li je na fizikoj, mentalnoj ili
emocionalnoj razini. Ne prosuujemo je, nego na nju suosjeajno
usmjeravamo panju.
5. Namjera nam je da u potpunosti iskusimo bol i nelagodu. Ako je
bol po svojoj naravi fizika, tragamo za sreditem osjeta i obraamo panju
na njega. Ako smo zbunjeni, sjednemo i promatramo prirodu svog misaonog
procesa. Ako osjeamo emocionalnu uznemirenost,sjednemo i oslukujemo
osjeaje te im doputamo da teku kako ele.
Ne prosuujemo, ne brinemo i nita ne planiramo.
6. U poetku bi nam se moglo uiniti da se stanje na bilo koji nain
pogoralo. To je automatska posljedica usmjeravanja panje na osjeaj
i pozitivan je pokazatelj. Ne znai da se stanje uistinu pogoralo,nego da ga
postajemo sve svjesniji. Moramo imati na umu da ono to osjeamo dok
obavljamo taj zadatak ulazi u nau svijest, tako da ga Unutarnja prisutnost
moe preobraziti. Moramo dati sve od sebe kako bismo boli ili nelagodi
dopustili da se kreu vlastitim ritmom.
7. Tijekom tog iskustva vano je odravati povezano disanje.
Sto god se dogodi kao posljedica toga postupka i treba se dogoditi.
Iskustva razliitih ljudi meusobno se razlikuju, a meusobno se razlikuju se i
iskustva jednog ovjeka u razliitim fazama procesa. Trebali bismo ostati
usredotoeni na iskustvo sve dok se ne povuku osjeti koje doivljavamo kao
bol i nelagodu. Kad je rije o akutnim i dugotrajnim stanjima moda emo
postupak trebati napraviti nekoliko puta kako bismo imali osjeaj da je
okonan. Najvanija je strpljivost. Sto se vie koristimo ovom metodom, to
ona postaje uinkovitijom.
Zdravo je i korisno svakoga dana nekoliko trenutaka usmjeravati panju na
one vidove iskustva koje smatramo bolnim i neugodnim. Svaki put kad sebi
na taj nain pruamo panju, poveava se mo nae panje i namjere.
Svaki put kad osjetimo dobrotvorne posljedice takvog rada poveava se mo
nae vjere u vlastitu Unutarnju prisutnost. Ova nam metoda automatski
omoguuje da njeno brinemo o sebi.
118
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaokupljeni drugim
mislima.3. itamo napisani tekst. Konkretnije upute: Kad god postanemo svjesni bilo
kakve boli i nelagode, ne trebamo im se odupirati, nego suosjeajno obratiti panju na njih
u skladu s uputama u tekstu za ovu vjebu. Ovdje zavrava etvrta vjeba.
PETA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Suosjeajno prihvaam vlastitu nevinost.
Da bismo aktivirali ovu vjebu:Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.Nakon toga
proitamo sav tekst. Mirno sjednemo i barem 15min povezano diemo.
Buenje unutarnjeg suosjeanja
U svima nama sniva trojstvo oca (vodstvo), majke (brinost) i djeteta
(nevinost, radost i stvaralatvo). To trojstvo budi namjeru za ponovnim
uspostavljanjem odnosa s vlastitim djejim ja i prua nam mogunost da se
prisjetimo kako moemo sebi aktivno pruiti kvalitetu bezuvjetne ljubavi koju
smo traili u djetinjstvu, ali je nismo dobili. Namjera za ponovnim
uspostavljanjem odnosa ispunjenog ljubavlju s vlastitim djejim; aktivira
proces u kojemu uimo kako postati vlastiti roditelj. Povezivanje s djejim ja
poziva nas da zakoraimo na stazu brinosti prema sebi, stazu poploenu
suosjeanjem. Ta nas staza poziva da probleme s roditeljima kojih nismo
svjesni prevladamo tako to emo krenuti putem kojim nas moe voditi
samo opratanje. Svaki napor koji poduzmemo kako bismo ponovno
uspostavili odnos ljubavi s vlastitim djejim ja nagrauje se sveobuhvatnijim
osjeajem svjesnosti sadanjeg trenutka.
Mnogi su ljudi naizgled jako spremni pomoi drugima, ali kad je rije o prijeko
potrebnoj sposobnosti pomaganja samome sebi, otkrivamo da neznamo nita.
Takoer shvaamo da smo skloni dubokom osjeaju grinje savjesti kad god
za sebe pokuamo napraviti neto stvarno i ispunjeno ljubavlju. To se dogaa
stoga to nas samo na nesvjestan osjeaj bespomonosti i potrebitosti
navodi da se rtvujemo u ime pomaganja drugima. Ako pokuavamo pomoi
svakom ovjeku na vlastitu tetu, na to nas uvijek nagoni odraz nae vlastite
bespomonosti koji se zrcali u svijetu oko nas. Ne moemo davati ono to
nemamo, stoga sklonost prema izvornom sluenju razvijamo tek kad nauimo
istinski brinuti o sebi i bezuvjetno se voljeti. Ako svjesno ne zakoraimo u
sadanji trenutak i vlastiti ivot, neemo biti u stanju istinski i uinkovito
pomagati drugim ljudima. Prvi korak u uenju brinosti i bezuvjetne ljubavi
prema sebi jest spoznaja o tome koji dio naega bia uistinu pati i udi za
panjom. U odrasloj dobi proivljavamo mnotvo fizikih, mentalnih i
emocionanih stanja neravnotee, a kad nam se to dogodi, najee se iz
petnih ila trudimo potisnuti patnju ili se odvojiti od nje. Moda traimo
panju od drugih. Dok ivimo u paradigmi utemeljenoj na vremenu nismo vi

119
stanju uvidjeti da nijedna fizika, mentalna i emocionalna potekoa ne izvire
iz onoga to nam se dogaa ovog trenutka, iako se jasno odraava u
trenutanim zbivanjima.
Tijekom etvrte vjebe trebali bismo sebi dopustiti da osjetimo sve svoje
boli i nelagode bez ikakva straha i prosudbe. Ako dopustimo sebi to iskustvo,
spoznat emo da sve nae boli i nelagode sadre emocionalni obrazac.
Identitet tog obrasca jedan je od mnotva osjeaja koji izrastaju iz trojstva
straha, bijesa i tuge.
U okviru Procesa prisutnosti takav emocionalni obrazac nazivamo
emocionalnim nabojem. Moemo mu nadjenuti razliita imena, od straha
i bijesa do tuge. Taj emocionalni naboj neugodan je osjeaj i napravit emo
doslovce sve da ga ne osjetimo. Kako napredujemo kroz Proces prisutnosti
postajat e nam sve jasnije da nas emocionalni naboj skriven u pozadini
naih boli i nelagoda nagoni da u prenesenom smislu pobjegnemo od
sadanjeg trenutka i odvojimo se od njega. Ako reagiramo na taj naboj vie
nismo prisutni, nego ivimo u lai, naputamo izvornost i preputamo se
drami.
Dosad smo ve nauili gdje je uistinu usidren emocionalni naboj.
Nauili smo kako ga pratiti unatrag u vremenu. Ako se osvrnemo na vlastiti
ivot i ako svoja prola iskustva ne sagledamo kao fizike okolnosti nego kao
neprestano ponavljanje emocionalnog obrasca, uoit emo jasnu stazu slinih
emocionalnih obrazaca koja se protee sve do djetinjstva. Na toj stazi
otkrivamo da fizika, mentalna i emocionalna neravnotea u kojoj ivimo
danas nema nikakve veze s naim sadanjim ivotom odrasle osobe.
Neravnotea se samo ogleda u njemu.
Staza nam pokazuje da su dogaaji prije sedme godine potaknuli sva iskustva
neravnotee. Jedno od najveih otkrivenja glasi:
Iscjeljivanje nije potrebno naem iskustvu odrasle osobe, nego naem
djetinjstvu.
Od trenutka kad smo djetinjstvu okrenuli lea kako bismo mogli postati
prihvatljivi u svijetu odraslih, nae se djeje ja koristi fizikim, mentalnim i
emocionalnim stanjima neravnotee kako bi pokualo privui nau panju.
Djeje;' pokuava privui nau panju kako bismo se svjesno i suosjeajno
pozabavili s neintegriranim emocionalnim stanjem u kojemu smo ga ostavili.
Sve dok se svjesno ne pozabavimo neintegriranim iskustvima djetinjstva,
nae iskustvo odrasle osobe i dalje e predstavljati samo posljedicu
neintegriranog djetinjstva. U okviru vremena nae iskustvo odrasle osobe
samo je odjek djetinjstva.
Na ivot odrasle osobe i dalje e predstavljati naizgled kaotino i
nepovezano iskustvo koje na okupu dri naizgled sluajne pojave fizike,
mentalne i emocionalne neravnotee sve dok ne integriramo djetinjstvo. U
ovom dijelu Procesa prisutnosti od presudne je vanosti da shvatimo kako je
neuravnoteeno iskustvo u odrasloj dobi posljedica , a ne uzrok. Ta je
120
spoznaja presudna stoga to je uzaludno baviti se posljedicama, budui da
stvarnu promjenu moemo provesti samo na razini uzroka. Jedina je
vrijednost simptoma neravnotee u odrasloj dobi njihova uloga natuknica uz
pomou kojih moemo uspjeno usmjeravati svijest prema uzrocima u
djetinjstvu. Sve dok se ne upustimo u taj zadatak, neemo moi postii
uspjeh.
Potraga za sreom, odnosno, poriv da ovladamo vanjskim okolnostima i
ublaimo ih kako bismo se mogli osjeati ugodno nije nita drugo nego
pokuaj petljanja s posljedicama kako bismo promijenili uzrok. Takvo
djelovanje nije mogue i odvodi nas sve dalje i dalje od uroene radosti koja
nam je ve dostupna i eka nas u djejem ja. Djeje ja je utoite nevinosti,
radosti i stvaralatva. Kad zanemarimo stanje neravnotee odriemo se svoje
uroene nevinosti, radosti i stvaralatva te energiju troimo na pokuaje da
budemo sretni pokuavajui neto napraviti sa sobom. I tako se
suoavamo s jo jednim velikim otkrivenjem: Kao odrasle osobe nikada
neemo biti u stanju iskusiti izvorni mir ako nismo spremni uputiti se unatrag
kroz vrijeme i prostor te spasiti svoje djeje ja dovodei ga u sigurnost
sadanjeg trenutka, gdje mu moemo pruiti bezuvjetnu ljubav i panju za
kojom ezne.
O metaforikom vraanju u prolost i spaavanju djejeg ja moemo
razmiljati kao o nekoj vrsti putovanja kroz vrijeme. Meutim, ovaj oblik
vremenskog putovanja nije znanstvena fantastika. Ne odvija se negdje
drugdje, a svrha mu nije posjeivanje udaljenih mjesta. To nas putovanje
odvodi u vlastitu nutrinu, a svrha njegove due je suosjeajno ponovno
povezivanje s odreenim atributom naeg vlastitog Bia od kojeg smo se
odvojili i otuili. To je posao koji obavljamo u sebi i koji svjesno povezuje na
sadanji trenutak s prolou. Na povrinu sadanjeg ivota prizivamo svoje
nesvjesne postupke potaknute prolim iskustvima, kako bismo se ovog
trenutka mogli svjesno pozabaviti njima. Ako tome radu pristupimo predano,
dosljedno i iskreno, oslobodit emo svoje djeje; njegovih patnji i nelagode.
Posljedica spaavanja djejeg ja postupno je oslobaanje sadanjeg, odraslog
ja od emocionalnog naboja koji je izvor svih naih neravnotea i odvojenosti.
Drugim rijeima, djeje ja brine o emocionalnom naboju. U emocionalnom
smislu ono dri uzde u rukama.
Poput svakog bezazlenog djeteta djeje ja sve prihvaa kao istinito, stvarno i
mogue. Ne zna razliku izmeu izvornosti onoga to vidi na televiziji (oima
odraslog ja), i onoga to doivljava kroz odraslo ja tijekom svakodnevnog
ivota. Takoer ne poznaje razliku izmeu onoga to vizualiziramo u mati i
onoga to doivljava kroz odraslo ja u svakodnevnom ivotu. To znai da je i
ranjivo i naivno. Slua sve to mislimo i govorimo, a naim oima promatra
sve to radimo. Ui na naem primjeru. Promatra kako se odnosimo prema
drugima. Ako kaemo ne kad mislimo da, a da kad mislimo ne,

121
gubi povjerenje u nau sposobnost da brinemo o njegovim potrebama na
svim razinama.
Budui da je dijete, ivot naeg odraslog ja ne doivljava kao dio sebe.
Pretpostavlja da je odraslo ja roditeljski lik posve odvojen od njega.
Stoga mu mora pristupiti s besprijekornom namjerom. Moramo mu se
obratiti ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju, odanou i dosljednou.
Ako dosad nismo radili s djejim ja, tada je vano shvatiti daje na odnos
s njim ovoga trenutka slian odnosu roditelja koji je godinama zanemarivao
svoje dijete. Negdje u sedmoj godini veina urbaniziranih ljudskih bia
poinje se pripremati za ulazak u svijet odraslih. Za to je potrebna spremnost
da djetinjstvu okrenemo lea. Kako godine prolaze, postoji sasvim mala
vjerojatnost da emo se osvrnuti unatrag ili makar samo i razmisliti o stanju
djeteta kakvo smo neko bili. U veini sluajeva preko tog dijela naeg Bia
prebacujemo koprenu zaborava i otvoreno priznajemo da se mnogih stvari iz
djetinjstva ne moemo prisjetiti. Vie ne vidimo djeje ja, iako ono vidi sve
to se dogaa. Vie naizgled ne osjeamo njegovu bol,ali je bol odrasle osobe
samo odraz njegovih nerazrijeenih osjeaja.Mogli bismo se zapitati: Zato
se sada moramo vraati i baviti se prolou? Zar je ne moemo jednostavno
ostaviti na miru i nastaviti sa svojim ivotom?
Nalazimo se u nezgodnoj situaciji, jer nas bol i patnja nerazrijeenih problema
iz djetinjstva slijedi u obliku emocionalnog traga neravnotee koja unitava
naa iskustva odrasle osobe u okviru trajnog obrasca,redovitog i tonog
poput sata. Taj sat nije neutralan poput mehanikih satova koje nosimo na
ruci. O otkucavanju tog djejeg sata i o uinku koji on ima na na sadanji
ivot mogli bismo razmiljati kao o emocionalnom vremenu. Kad nosimo
sat i koristimo se njime kao instrumentom kretanja sadanjim trenutkom
naeg ivota, to je posve drukije, svjesno iskustvo. Sat u bilo kojem trenutku
moemo skinuti s ruke tako da vie ne utjee na nas. Meutim, krhotine
emocionalnog vremena neprestano nasru u na sadanji trenutak i
odvlae nam panju. Godinama smo ublaavali i kontrolirali uinke krhotina iz
djetinjstva koje su se ubacivale u nae iskustvo odrasle osobe, ali prije ili
kasnije e se ustremiti poput bijesne zmije i suprotstaviti se i samom tkivu
naeg Bia. Nije potrebno da ekamo ivotnu krizu prije nego to ponemo
obraati panju na te krhotine, ali ponekad je kriza upravo ono to je
potrebno naem oajnom i naputenom djejem ja da nam privue panju.
No, onoga trenutka kad se okrenemo svojoj unutranjosti i ponemo se
iskreno odnositi prema svome djejem ja ispunjeni bezuvjetnom ljubavlju,
suosjeanjem i odanou koje ono i zasluuje, stanje nae fizike,mentalne i
emocionalne neravnotee postupno e se poeti smirivati.
To je stvaran rad koji dovodi do posve stvarnih posljedica. Kad se djeje ja
jednom smiri, smirit emo se i mi. To je posve jednostavna i snana istina.
Ako nismo smireni, to znai da se u naem djejem ja odvijaju sukobi.
Nemamo se kome okrenuti za pomo i nema drugog rjeenja nego da se
122
suosjeajno okrenemo vlastitoj nutrini i s ljubavlju se pozabavimo tim
dragocjenim dijelom svog Bia. Tek kad se upustimo u taj posao moi emo
istinski razumjeti to znae ove rijei:
Zaista, kaem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca,
sigurno neete ui u kraljevstvo nebesko.
(Evanelje po Mateju, 18:2-4)
U prijevodu to znai: tek kad vratimo spokojstvo svom djejem ja moemo
ponovno ostvariti i odrati emocionalnu ravnoteu u kvaliteti naeg ivota.
Naa elja za ponovnim povezivanjem s vlastitim djejim ja i za razvojem
svjesnog odnosa s tim dragocjenim dijelom naega Bia predstavlja
razdvajanje ita od kukolja. Nikada nije prekasno za sretno djetinjstvo.
Osobito kad spoznamo da u raju nema odraslih ljudi.
Spaavanje djeteta u nama
Tijekom putovanja kroz Proces prisutnosti nailazili su i nailazit e brojni
trenuci kad se uope ne osjeamo prisutnima. U tim bismo se trenucima
rastresenosti mogli osjeati razdraljivi, tjeskobni, ljuti ili ak prepuni straha,
bijesa i tuge. To su trenuci kad se od nas oekuje da se svjesno okrenemo
djejem/. To su trenuci u kojima se najvie moramo potruditi da zapamtimo
kako stanje neravnotee koju osjeamo ni na koji nain nije povezano s onim
to se dogaa ovog trenutka. Stanje neravnotee je zov u pomo jako
emocionalnog, djetinjeg dijela naeg; zarobljenog u mentalnoj ideji koju
nazivamo prolou. I to trebamo napraviti? Kako da unitimo tu ideju i u
odnos s djetetom u sebi unesemo svjesnost sadanjeg trenutka? To je posve
lak zadatak za koji nam je srce potrebnije od uma.
Trebamo pronai mirno i udobno mjesto ili priekati dok ne ostanemo sami,
kako nas nitko ne bi uznemirivao. Tada sklopimo oi i zamislimo svoje odraslo
ja (osobu kakva smo sada) kako stoji pred naim djejim ja.
U mislima prizovemo sliku djeteta kakvo smo nekada bili koje proivljava
posve istu razinu emocionalne neravnotee koju mi sada osjeamo u svom
iskustvu odrasle osobe. Taj je naizgled izmiljen scenarij posve stvaran, jer su
osjeaji koji nas trenutano uznemiruju zapravo izranjanje potisnutih
uspomena koji odjekuju iz naih djejih iskustava. Simptomi su odjek.
Simptom je djeli neintegriranih kronolokih dogaaja.
Kad zamislimo taj prizor trebamo se suosjeajno odnositi prema svom
djejem ja kako bi to uinio roditelj ispunjen ljubavlju i njenou.U tom
zamiljenom prizoru svom djejem ja moramo dopustiti, pa ga ak i ohrabriti,
da izrazi svoje osjeaje bez ikakve cenzure ili prosudbe.
U prenesenom smislu dijete moramo uzeti u naruje, bezuvjetno ga voljeti i
tjeiti. Moramo napraviti to god je potrebno.
Dok tako s ljubavlju brinemo o svom djejem/ automatski budimo svog
unutarnjeg roditelja i dolazimo u stanje suosjeanja. Kao roditelj prepun
ljubavi moramo svoje djeje ja upitati to mu se dogodilo i zato je tako

123
uznemireno.-Moramo ga samopouzdano i iskreno uvjeriti da emo brinuti o
njemu i da emo mu pruiti bezuvjetnu ljubav kakvu i zasluuje. to je
najvanije, moramo uvjeriti svoje djeje ja da e i dalje ivjeti dobro, usprkos
strahu koji proivljava. Moramo mu priati o svom ivotu odrasle osobe i
pozvati ga da ponovno postane svjestan sudionik onoga to iz dana u dan
doivljavamo. Na taj nain omoguit emo mu da pobjegne iz zatvora ideje
prolosti te da zakorai u posve stvarno iskustvo naih sadanjih okolnosti.
Kad osjetimo emocionalni odgovor na to iskustvo, znat emo da smo uspjeli
u svojim naporima komunikacije s djejim ja. Na nae iskreno suosjeanje
djeje ja nerijetko odgovara suzama olakanja. Naa iskrena namjera
obnavljanja ravnotee svjesnom komunikacijom s njim za djeje ja odgovor je
na njegove molitve. Suze oznaavaju poetak oslobaanja negativnog
emocionalnog naboja koji nam je kao odrasloj osobi uzrokovao nelagodu u
ivotnom iskustvu. Suze koje nam teku niz obraze nisu suze odrasle osobe,
nego suze koje nismo mogli isplakati dok smo bili djeca. Moramo ih pustiti da
teku. One predstavljaju blokiranu i ustajalu energiju koja je dotad nesvjesno
zagaivala na ivot i unosila neravnoteu. Da bismo se mogli vratiti na pravi
put moramo pustiti suze neka teku. Takav emocionalni odgovor znai da se
izmeu naeg odraslog i djejeg ja ponovno uspostavila povezanost.
Ne smijemo brinuti ako u poetku komunikacije s djejim; ne osjetimo
emocionalni odgovor. Djeje ja nerijetko je posve otupjelo zbog
zanemarivanja i naputanja. Dunost nam je da ustrajemo bez obzira na
ishod. Namjera nam mora biti bezuvjetna. Zadatak nam je da djetetu, bez
obzira na sve, pruimo bezuvjetnu ljubav. Suze e se esto pojaviti kad ih
najmanje oekujemo i nakon njih emo osjetiti veliko olakanje.
Jednom kad nae djeje ja uistinu shvati kako smo se vratili da ga spasimo,
poet emo primati plodove vlastite bezuvjetne ljubavi, suosjeanja i odanosti:
sve dugotrajnija razdoblja spontanog mira, radosti i stvaralatva.
Otkrit emo da nam vie nisu vane one sitnice koje su nas ljutile i u nama
izazivale razdraenost. Spontano emo uivati u zaigranosti s drugima i
doivjeti trajno smanjenje fizike, mentalne i emocionalne neravnotee.
Vie neemo ivjeti s osjeajem da smo ispunjeni emocionalnim nabojem,
nego ivotom ispunjenim samopouzdanjem i spoznajom da mi njime
upravljamo. Drame ili stanja lanosti postupno e zamijeniti sve jae zraenje
Prisutnosti.
Kao i u drugim aktivnostima, da bismo ponjeli nagrade zbog toga to smo
spasili svoje djeje ja potrebni su nam praksa, predanost i dosljednost, a
takoer i iskrenost i potenje. Zapamtite, nitko ne odustaje od pokuaja da
naui voziti automobil samo zato to tijekom prve lekcije ne uspije postii
veliku brzinu na autocesti. Ne smijemo se odrei svog djejeg ja, kao ni svoje
sposobnosti da stupimo u kontakt s njim, samo zato to ono oklijeva odmah
nam pristupiti i povjeriti nam se. Dok mu se pribliavamo moramo imati na
umu koliko dugo smo zanemarivali njegove povike u pomo umirujui ga i
124
kontrolirajui njegove pokuaje da nam privue panju. Moramo biti strpljivi,
iskreni i, to je najvanije, dosljedni.
Ako imamo na umu da je svako neugodno iskustvo u odrasloj dobi poziv u
pomo iz vlastite prolosti te ako uz pomo bezuvjetne ljubavi,suosjeanja i
predanosti odgovorimo na taj poziv kad god je to mogue,tada emo
automatski pokrenuti proces koji e poeti obnavljati ravnoteu u kvaliteti
naeg ivota.Iz idejnog zatvora prolosti poet emo oslobaati najbolji dio
onoga tko i to jesmo. Tada emo poeti razumijevati zato se kae:
Sadanjost je najvei dar. Nema uzvienijeg poklona koji bismo mogli dati
sami sebi nego to je ponovno buenje djeje radosti i stvaralatva uroenih
naoj zajednikoj Unutarnjoj prisutnosti.
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se zahtijeva da:
1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo
zaoku pljeni drugim mislima.
3. Proitamo napisani tekst. Konkretne upute: Kad god smo
misaono rastreseni ili se emocionalno i fiziki osjeamo neugodno,
to je znak i poziv iz prolosti da u sadanjem trenutku
uspostavimo vezu s djejim ja. to ee se otvorimo tome dijelu
svog Bia, to emo biti uspjeniji u obnavljanju ravnotee u
kvaliteti itavog naeg ivota.
Ovdje zavrava peta vjeba.

125
ESTA VJEBA
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Neutraliziram svoj negativni emocionalni naboj.
Kako bismo zapoeli ovu vjebu:Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.Nakon toga
proitamo itav pisani tekst.Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Smanjivanje negativnog emocionalnog naboja
Stigli smo do one toke u Procesu prisutnosti u kojoj smo se upoznali s
razliitim postupcima percepcijskih metoda osmiljenih da nam pomognu
svjesno smanjiti intenzitet onoga to nazivamo negativnim emocionalnim
nabojem. Tu metodu nazivamo Procesom emocionalnog ienja.
Ljepota te percepcijske metode je u tome to je poinjemo primjenjivati ve
samim razumijevanjem njezinog mehanizma. To je tako zbog toga to se
njezina primjena ne sastoji u djelovanju, nego predstavlja stanjePostojanja.
Prije nego to je dodatno istraimo, najprije emo pomnije promotriti narav
emocionalnog tijela u vremenu i izvan njega te podrijetlo onoga to nazivamo
negativnim emocionalnim nabojem.
Najuzvienija primjena naeg fizikog tijela u sadanjem trenutku odnosi se
na to to ga koristimo kao sredstvo i arinu toku u kojoj svjesno moemo
usidriti sveukupnu mo svoje svjesnosti sadanjeg trenutka u ovome svijetu.
ivot u fizikom tijelu prilika je da naa Dua jo dok je u ovome svijetu
dosegne svoju punu svjesnost, odnosno stopostotnu svjesnost sadanjeg
trenutka. Drugim rijeima, ivot je prilika da postanemo potpuno svjesni svog
ivotnog iskustva. Da bismo to postigli nae se mentalno i emocionalno tijelo
mora takoer uskladiti sa svojom najuzvienijom primjenom.
Najuzvienija primjena mentalnog tijela je u svjesnom usmjeravanju arita
vlastite pozornosti. Najuzvienija primjena emocionalnog tijela je u poticanju
snage naih namjera. U tom je smislu mentalno tijelo navigacijski sustav
vjetine naega Postojanja, a emocionalno tijelo je rezervoar s gorivom
koje sadri razliite emocije ili razliite vrste goriva koje trebaju pokrenuti
razliit intenzitet stvarnog kretanja u ivotnom iskustvu.
Meutim, te strukturalne potencijale ne moemo ispuniti dok ivimo u
vremenu, nego svoje fiziko tijelo koristimo kao prazno gradilite ili u

126
najboljem sluaju kao privremeno utoite izmeu misaonih izleta u
nepostojeu prolost i budunost. Za nas je to mjesto na kojemu zastajemo
izmeu planiranja. Fiziko i mentalno tijelo takoer koristimo kako bismo
obavili mnotvo poslova - uglavnom beskonanih poslova koji su slabo ili
esto ba nikako povezani sa svrhom nae Due. Najvei dio svog ivota
potroimo na gomilanje stvari koje ne moemo ponijeti sa sobom na
putovanje onkraj granica svojih sadanjih okolnosti. Takoer neto radimo
kako bismo privukli panju i kako bi netko priznao i opravdao nae postojanje
na ovome svijetu. Da bismo to postigli, koristimo se mentalnim tijelom kao
instrumentom razmiljanja, analize i kontroliranja vlastitih iskustava, a
emocionalnim kao sredstvom umirivanja, projekcije i stvaranja svih oblika
drame. Zbog toga esto imamo osjeaj kao da nikada nikamo ne stiemo,
jer u stvarnosti je to upravo tako. Na svu sreu, Proces prisutnosti automatski
poinje poboljavati takvu situaciju. To postie na sljedei nain:
1. Upuuje nas kako se koristiti dahom da bismo trenutano aktivirali fiziku
prisutnost.
2. Daje nam Izjave za buenje Prisutnosti i pisane tekstove koji
aktiviraju i potiu mentalno usmjeravanje.
3. Pomae nam da ponemo svjesno oslobaati svoje zalihe goriva uvodei nas
u emocionalni proces ienja i tako nas upuuje kako svjesno ukinuti dramu.
Dok ivimo u vremenu i pokuavamo se dobro ili barem ugodno osjeati,
prebivamo u iskustvu suprotnosti. Pokuavamo se dobro provesti zato to se
osjeamo loe i pokuavamo si olakati, jer nam se ivot ini jako tekim.
Jedini je problem u tome to dok tratimo vrijeme jurei za jednim iskustvom
kako bismo mogli pobjei od drugoga,zapravo neprestano odskakujemo od
zidova zatvorske elije koju smo sami napravili. Takva zbrka moe potaknuti
pravu lavinu vanjske aktivnosti i mi moemo doivjeti raznolike fizike,
mentalne i emocionalne okolnosti, ali zapravo nikamo ne stiemo. Zbog toga
se od nas trai da u Proces ne ulazimo i da napredak ne prosuujemo na
temelju toga koliko se dobro osjeamo ili koliko nam je taj zadatak lak. Kad je
rije o ostvarenju emocionalnog rasta, dobro i lako nisu mjerilo uspjeha,nego
najee pokazatelji izbjegavanja, otpora i poricanja.
Kako bismo potaknuli stvarno kretanje u svome ivotu, percepciju moramo
uzdii do toke na kojoj emocionalna iskustva vie nije prijeko potrebno
oznaavati kao dobra ili loa. U svjesnosti sadanjeg trenutka ne postoje
dobre ili loe emocije, nego samo energija u kretanju. Postoje samo razliiti
stupnjevi goriva za razliite intenzitete unutarnjeg kretanja.Da bismo postigli
pravu mjeavinu goriva i da bismo ovladali to veim dijelom udaljenosti koju
moemo obuhvatiti u svom ivotnom iskustvu, moramo biti spremni koristiti
se itavim nizom goriva koja su nam dostupna. U tome se krije prava radost i
stvaralatvo. elimo li postii frekvenciju stvarne radosti i stvaralatva,
trebamo sve obuhvaati,a ne iskljuivati.

127
U okviru ivota u vremenu radost zamjenjujemo s vanjskim,promjenjivim
iskustvom sree, a stvaralatvo s vanjskom zauzetou stvaranja ili gomilanja
stvari. No, kad se dobro osjeamo nismo radosni,jer je radost osjeaj
svega. Stvaralatvo se ne odnosi na preureivanje sadraja fizikoga svijeta
kako bi nam ivot bio laki ili jednostavniji,nego na prihvaanje svega kao
sredstava namijenjenih da nam pomognu ostvariti na najuzvieniji potencijal.
Meutim,jo dok boravimo u polariziranom iskustvu utemeljenom na vremenu,
prijeko je potrebna komunikacija istom takvom terminologijom.
Stoga emo neugodno stanje emocionalnog tijela opisivati rijeima
negativnog emocionalnog naboja, jer njima prikladno opisujemo stanje
emocionalnog tijela koje nam ne koristi u onome smislu koji razumijemo.
Stoga moemo rei da posjedujemo i pozitivan i negativan emocionalni naboj.
O negativnom naboju moemo razmiljati kao o neemu to ograniava
stvarno kretanje naeg ivota, a o pozitivnom kao o neemu to ga potie. I
za pozitivan i negativan emocionalni naboj moemo rei da je kroz proces
emocionalnog utiskivanja, tijekom prvog sedmogodinjeg ciklusa, postao
dijelom naeg iskustva.
Emocionalno utiskivanje je pojam kojim se u Procesu prisutnosti koristimo
kako bismo opisali nesvjestan postupak prenoenja u kojemu se na nas
prenosi preslika emocionalnog sadraja emocionalnih tijela naih roditelja (ili
njihovih zamjena). Kad navrimo sedmu godinu u emocionalnom smislu
nastavljamo ondje gdje su oni zastali. Taj proces utiskivanja odvija se kroz
itav niz interaktivnih fizikih, mentalnih i emocionalnih iskustava. Kako bismo
mogli ui u ljudsku rasu i odigrati svoju ulogu svi mi preuzimamo
emocionalnu palicu od roditelja. To je neizbjena posljedica djetinjstva. Rije
je o svetom sporazumu koji sklapamo jedni s drugima, o posljedici odnosa
koje smo imali jedni s drugima, a koji se proiruju onkraj granica ovog ivota.
Na Istoku se o tome govori kao o karmikom odnosu. To je posljedica koja
povezuje pojedinane Due u skupine nazvane obiteljima. Nije rije o tome
da smo uistinu povezani samo s tim odreenim Duama. Prisutnost u nama
zajednika je svim ivim oblicima. Na bliski odnos u ovom ivotu s bilo kojom
drugom Duom odreuju iskljuivo nai bivi meusobni odnosi.
Pozitivan emocionalni naboj kojega su nosili nai roditelji i kojeg aktiviraju
naa iskustva s njima prije nego to navrimo sedmu godinu takoer nam se
prenose na isti nain, ali pozitivan naboj ne vodi onome to doivljavamo kao
fiziku, mentalnu i emocionalnu nelagodu. Pozitivan emocionalni naboj koji
primamo od roditelja ne ograniava nau sposobnost doivljavanja stvarnog
kretanja, nego budi u nama stvaralake porive, nadahnue i elju da
ostvarimo iskustvo svrhovitog ivljenja.
Prvo sedmogodinje razdoblje prenoenja emocionalne palice s roditelja na
djecu moe se smatrati i promiljenim procesom prenoenja sudbine. Do toga
dolazi zato to sadraj naeg prvog sedmogodinjeg emocionalnog ciklusa

128
uspostavlja obrazac koji potie odvijanje i cikliko ponavljanje emocionalnih,
mentalnih i fizikih okolnosti naeg ivota.
Naa sudbina u svakom ivotu prenosi se vibracijski tijekom, posljednjih
sedam mjeseci u maternici, u emocionalnom smislu prenosi se tijekom prvih
sedam godina nakon roenja, mentalno izmeu sedme i etrnaeste godine, a
u fizikom do dvadeset prvog roendana. U svakom od tih sluajeva sudbina
se prenosi utiskivanjem. Tijekom prvih sedam mjeseci utisci se uglavnom
prenose vibracijama aktivnosti koje doivljavamo u majinoj maternici. Do
toga dolazi svrhovito kroz nae iskustvo njezinih otkucaja srca, disanja,
cirkulacije, tjelesnog kretanja,odjeka njezina glasa i slino tome. U prvih
sedam godina utisci se prvenstveno prenose putem interakcije s roditeljima i
bliom obitelji.
Tijekom tinejderskih godina na nas utjeu kolovanje i vrnjaci.Odetrnaeste
do dvadesei prve na nas utjeu prve ljubavi i odnosi sa irim fizikim
iskustvom svijeta. Kad navrimo dvadeset prvu godinu sudbina nam se u
vibracijskom, emocionalnom, mentalnom i fizikom smislu utisnula u iskustvo.
Dok ivimo u vremenu ini nam se da se ta iskustva utiskivanja odvijaju
sluajno i nasumce, no to nije tako. Pokazatelj koji govori u kojoj mjeri
ulazimo u svjesnost sadanjeg trenutka je razina do koje opaamo koliko se
odvijalo svako pojedino ivotno iskustvo.Kao to smo govorili pod naslovima
Staza svjesnosti i Sedmogodinji ciklus, mi zasad nemamo vibracijski jezik
kojim bismo se mogli posluiti da svjesno pristupimo iskustvima utisnutim na
vibracijskoj razini te da ih razrijeimo. Taj e se jezik prirodno pojaviti u naoj
svijesti kad za to budemo spremni. Stoga integracija vibracijskog tijela nije
zadatak koji bismo mogli obaviti bez pomoi. Zato zasada kao uzronu toku
odabiremo emocionalno tijelo u koje moemo unijeti stvarne i trajnepromjene
u kvaliteti naeg ivota. Iako je jo relativno potisnut, nezreo i nefunkcionalan,
ipak posjedujemo zajedniki emocionalni jezik.
Svoja iskustva moemo osjeajno proivjeti.Jedna od glavnih namjeraProcesa
prisutnosti je otkriti, razviti i istraiti posljedice umjenosti u jeziku naeg
emocionalnog tijela. Kad u tome uspijemo, lake emo dosegnuti stanje
Postojanja koje nas automatski otvara vibracijskoj svijesti.Svjesnost
sadanjeg trenutka je peron do kojega moramo stii kako bismo uhvatili vlak
koji nas nosi prema vibracijskoj paradigmi.
Sve dok se ne osvijestimo u onoj mjeri u kojoj moemo na emocionalnoj
razini svjesno komunicirati sa sedmogodinjim ciklusom i mijenjati ga, ivimo
i ne znajui da smo njegovi zarobljenici. Kad smo spremni i sposobni da
postanemo svjesni mehanizma svoje utisnute sudbine, to nam omoguuje da
svjesno i odgovorno sudjelujemo u njoj i usmjeravamo je.Tek tada poinjemo
ponovno uspostavljati i istraivati ono to sada smatramo slobodnom voljom.
Svjesno sudjelovanje u vlastitoj sudbini dogaa se kad ponemo svjesno
neutralizirati neravnoteu u emocionalnom tijelu smanjivanjem negativnog
emocionalnog naboja i poveavanjem pozitivnog.Kad ta dva naboja
129
uravnoteimo, iskustvo emocionalnih polariteta se rastvara te se na odnos s
emocionalnim tijelom obnavlja u svom najuzvienijem potencijalu.Na taj nain
poinjemo preuzimati uzde u svoje ruke i stoga ivimo svrhovitim, ivotom. U
tome smislu preuzimanje odgovornosti za kvalitetu (emocionalni sadraj)
vlastitog ivota predstavlja vrata koja vode do stvarne osobne slobode.
Stoga smo se tijekom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredotoili na
buenje svjesnosti o svjesnom smanjivanju uinka negativnog emocionalnog
naboja. Od sedme vjebe sve se vie usmjeravamo na aktiviranje svjesnosti o
pozitivnom emocionalnom naboju. Na taj nainpoinjemo svjesno postavljati
temelje za povratak u ravnoteu.U idealnom sluaju pokuavamo postii
ravnoteu izmeu negativnog i pozitivnog emocionalnog naboja kako bismo
doivjeli emocionalni sklad bez obzira na ivotne okolnosti.Takva je
emocionalna ravnotea mogua tek kad razinu boli i nelagode smanjimo do
toke u kojoj sve emocije moemo smatrati energijom u kretanju, a ne
zastraujuim iskustvima na koja trebamo reagirati.Za postizanje emocionalne
ravnotee potrebno je u vlastitoj nutrini dosegnuti stanje prihvaanja u
kojemu vie ne osjeamo potrebu birati emocije koje elimo iskusiti.
Drugim rijeima, da bismo iskusili stvarnu emocionalnu ravnoteu,moramo se
posve odvojiti od polarnosti u kojima se kreemo, kad nam do jedne emocije
nije stalo vie nego do druge. Prije nego to smo tu energiju poeli imenovati,
prije nego to nam je postala vana, osjeaji su nam jednostavno bili energija
u kretanju. To je bilo prije nego to smo poeli pokuavati unijeti nekakav
smisao u osjeaje, dok smo bili u stanju prije smisla. Povratak u svjesnost
sadanjeg trenutka prilagodba je naih opaanja koja e poeti obnavljati na
neutralan odnos s energijom.
Tada e energija kretanja postati poticaj koji e pokrenuti stvarno kretanje u
kvaliteti naih iskustava. Tada moemo svrhovito ivjeti.
Radost je mogua tek kad sve energetske okolnosti prihvaamo na isti nain.
Najjednostavnije reeno, glavna znaajka negativnog emocionalnog naboja je
nelagoda. Rije je o zarobljenoj, blokiranoj, umirenoj i kontroliranoj energiji.
Na otpor njezinoj uroenoj prisili za kretanjem izaziva rascjep, a kroz taj
rascjep u svaki vid naeg iskustva poinje ulaziti vruina. Ta unutarnja
vruina itav ivot pretvara u pakao. Toliko smo navikli na nju da uglavnom i
ne znamo da postoji.No, njezin se odraz oituje u vanjskome svijetu. Naa
vanjska iskustva postaju pravi spremnik ognja. Svoje vanjske okolnosti
oblikujemo zagrijavajui ih, kuhajui ih i spaljujui. Grijemo svu svoju hranu i
mnoge napitke, od kave do alkohola, stvarajui toplinu u svome iskustvu.
Mnoge tvari o kojima smo ovisni, kao to je eer, u naem tijelu uzrokuju
toplinu. ak smo izmislili i cigarete pomou kojih spaljujemo i zagrijavamo
zrak koji udiemo. Nai vanjski oblici ne mogu se kretati kroz ovaj svijet bez
toga procesa gorenja. Takvo postupno zagrijavanje vanjskog svijeta
oitovanje je naeg unutarnjeg ognja kojega nismo ni svjesni. Intenzivan
otpor vlastitoj izvornosti potie njegov plamen.
130
Sve dok se osjeamo ugodnije u stanju lai nego u stanju Prisutnosti, osjeat
emo se ugodnije ivei u vruem svijetu. Ako ne uspijevamo zapaziti svoju
unutarnju vruinu, takoer ne moemo zapaziti ni to pakao uistinu jest.
Takvo emocijama potaknuto stanje unutarnje vruine nazivamo razliitim
imenima, ali njegovi najvaniji predstavnici su strah, bijes i tuga. Strah, bijes i
tuga su mentalne definicije posljedica unutarnje vruine.
Razumijevanje odnosa izmeu vruine i negativnog emocionalnog naboja,kao
i spoznaja da je emocionalno tijelo metaforiki povezano s elementom vode,
prua nam posve nov uvid u mnotvo jezinih izraza koji opisuju to
emocionalno preoptereenje:Vrue kao u paklu.Pei na laganoj vatri.
Uskipio sam od bijesa.Isputanje pare.Gubim hladnokrvnost.
Vaditi kestenje iz vatre.
Razina unutarnje vruine ili nelagoda emocionalnog tijela odreuje se
intenzitetom poetnih djejih iskustava koja su je i izazvala. Osim metaforike
paklene vatre u koju smo pretvorili svoje iskustvo vanjskoga svijeta,unutarnja
nelagoda u ponaanju oituje se na dva glavna naina:
1. Drama. Prva posljedica pretjeranog negativnog emocionalnog naboja je
vanjska drama.To su nae predstavekojima privlaimo panju i prihvaanje
drugih ljudi.Svi mi imamo itav niz iskuanih i provjerenih predstava koje smo
osmislili kad su drugi obeshrabrivali nae izvorno ponaanje, kad smo se
izvjebali da se odupremo spontanosti. To su nae reakcije prema svijetu.
Tijekom djetinjstva smo, u okviru emocionalnog utiskivanja, svi proli kroz
iskustva u kojima su drugi suzbijali nae izvorno ponaanje i preoblikovati ga
razliitim stupnjevima discipline u proraunatu prikladnost. To su radili
kako bismo postali drutveno prihvatljivi u svijetu odraslih.
Spontano, radosno i kreativno dijete ista je energija u pokretu. Da bi dijete
moglo ui u svijet odraslih i postati njegovim dijelom, odnosno da bi moglo
poeti ivjeti u vremenu kako to nazivamo u okviru Procesa prisutnosti,
roditelji i okolina u kojoj dijete ivi promiljeno iskorjenjuju djetetovo
spontano ponaanje. Iako se spontano ponaanje smatra zgodnim kod
dvogodinjaka, ono postaje neprikladno kod osmogodinjaka,a kod
osamnaestogodinjaka ak i nezakonito. Primjerice, ako dvogodinjak tri gol
na javnome mjestu,to je posve u redu, ali ako bi osmogodinjak gol trao po
koli to bi se smatralo neprikladnim, a u veini drutava nezakonitim za
osamnaestogodinjaka.Ovdje ne raspravljamo o tome bi li spontano
ponaanje trebalo ublaiti. Bavimo se posljedicama takvog ina.
Preoblikovanje spontanog ponaanja najee potiu i obavljaju roditelji
koristei se rijeima prestani i ne. Ono to ljudi ne uspijevaju zapaziti je
da spontano ponaanje nikada ne prestaje kad ga se prekida nasilnom
disciplinom. Jednostavno se preobraava u neto drugo.
Postaje proraunata drama. Pretvara se u otpor. Djeju Prisutnost zamjenjuje
la odraslih. Naa proraunata drama je uspjena utoliko to postajemo

131
prihvatljivi za svijet odraslih, ali u istom trenutku ta prihvatljivost nae izvorno
ja ini neprihvatljivim i nama samima.
Takvo unutarnje stanje stvara sukob, a taj se sukob kasnije odraava prema
van u obliku privlaenja panje i prihvaenosti u svijetu. To je nadahnue za
najvei dio nae drame. Trajni otpor prema vlastitoj izvornosti takoer je i
katalizator za stalni porast topline u emocionalnom tijelu, jer otpor po svojoj
prirodi izaziva rascjep, a rascjep vruinu.
Jednom kad spoznamo da neki dijelovi naeg izvornog ponaanja vie nisu
prihvatljivi, osmiljavamo male predstave kako bismo postali prihvatljivi. Naa
procjena o uspjenosti tih predstava temelji se na tome koliko panje
dobivamo od roditelja i bliske obitelji dok ih provodimo. esto je bilo kakva
panja,makar i negativna,makar i s neugodnim posljedicama,bolja od nikakve.
Shodno tome,na je repertoar predstava bio osmiljen tako da sadrava
ponaanja koja izazivaju i pozitivnu i negativnu panju.Te neizvorne
predstave postale su dio naeg dramskog repertoara koje ponavljamo sve do
danas kad god od ljudi oko sebe traimo panju ili prihvaanje.
Zelju za panjom i prihvaanjem mogue je pozitivno i stvaralaki usmjeriti,
to se postie mnogim oblicima izvoakih i stvaralakih umjetnosti. Meutim,
potrebno je najprije nauiti kako da sami sebi pruimo panju koju elimo
dobiti od drugih. U pozadini elje za panjom i prihvaanjem lei udnja za
smanjenjem nelagode ili vruine uzrokovane negativnim emocionalnim
nabojem. Naa drama predstavlja uvjerenje da e netko drugi ublaiti ili
otkloniti nelagodu umjesto nas.
2. Postupci samolijeenja - ublaavanje i kontrola.Druga je posljedica
jakog negativnog emocionalnog naboja takoer vrsta dramatinog ponaanja,
koja izvire iz reakcije na unutarnju nelagodu.
To ponaanje, pak, nije usmjereno prema van i prema drugima od kojih
elimo prihvaanje i panju, nego je usmjereno prema unutra,prema nama
samima, u pokuaju da ublaimo iskustvo unutarnje nelagode. U okviru
Procesa prisutnosti takvo ponaanje nazivamo samolijeenje, a ono se
oituje kao ublaavanje i kontrola.Kad god se u naem iskustvu pojave
okolnosti koje dovode do prodiranja negativnog emocionalnog naboja usvijest,
odnosno kad god se iznutra osjeamo jako nelagodno, pokuavamo ili ublaiti
svoje iskustvo ili ovladati njime.Detaljnije emo promotriti ta dva oblika
ponaanja.
Ublaavanje je poremeaj enske strane u nama i pokuaj da potisnemo
osjeaj nelagode.Primjerice,stalna potreba za alkoholom je namjera da
ublaimo unutarnju nelagodu i pokuaj da utopimo svoje stvarne osjeaje.
Obino se govori da pijanci u alkoholu utapaju svoju tugu.
Kontrola je poremeaj muke strane u nama i namjera da ovladamo svojom
nelagodom ili da je prevladamo. Navika puenja i potreba za cigaretama je
namjera da ovladamo svojom nelagodom. Kad god ne znamo to se dogaa i

132
kad god imamo osjeaj da gubimo kontrolu, posegnemo za cigaretom, jer
dok puimo barem znamo to se dogaa i stoga nam se ini da smo
ovladali neugodnim trenutkom.
Puenje marihuane jako je moan i omiljen oblik samoizljeenja na ovom
planetu, jer umiruje te daje osjeaj kontrole. Postupci ublaavanja i kontrole
obuhvaaju i posve oite i sasvim suptilne oblike ponaanja.Sve dok u znatnoj
mjeri ne smanjimo negativan emocionalni naboj svi se na jednoj ili drugoj
razini bavimo samoizljeenjem. Naa potraga za sreom oblik je
samoizljeenja. Naa potreba da se dobro osjeamonajee se temelji na
pokuaju ovladavanja situacijom. Kad u sebi kaemo:Samo polako,
najee je rije o pokuaju ublaavanja nelagode.
Identitet negativnih emocija koje se kriju u naboju moemo otkriti ako
prekinemo sa svojim navikama i/ili ovisnostima. Emocije koje nakon toga
izbiju otkrit e prirodu i intenzitet negativnog emocionalnog naboja koji potie
postupke samoizljeenja, iako toga nismo svjesni. Sve vrste ovisnosti oblik su
samoizljeenja, a sve se prenose vibracijskim, emocionalnim,mentalnim i
fizikim utiskivanjem. Uinkovito smanjivanje negativnog emocionalnog
naboja jedina je uzrona terapija za ovisnost koja ima stvaran i trajni uinak.
Vanjska, fizika navika postupaka samoizljeenja posljedica je unutarnjeg
emocionalnog stanja, tako da prekidom navike neemo postii nita stvarno
ako ne oslobodimo uz nju vezan emocionalni naboj.Takav prekid jenekoristan,
jer e se samoizljeenje nastaviti u nekom drugom obrascu ponaanja.
Osoba koja upravlja vlastitim ivotom opsegom negativnog emocionalnog
naboja razlikuje se od osobe koja kroz svoj ivot nosi naboj. Kad u na krug
svijesti ue neka osoba, nije istoga trenutka oito vlada li svojim ivotom ili
nosi teret. Meutim, sve emo saznati ako neko vrijeme promatramo njezino
ponaanje. Svatko tko nosi znatan negativan emocionalni naboj prije ili
kasnije prepustit e se fizikoj, mentalnoj ili emocionalnoj drami.
To e se automatski oitovati u vanjskim ivotnim iskustvima te osobe.
Njezin e ivot biti protkan postupcima samoizljeenja, imat e svoje oblike
ublaavanja i ovladavanja, odnosno navike i ovisnosti. Drutveno prihvaanje
alkohola i cigareta omoguuje nam da otvoreno primjenjujemo postupke
samoizljeenja ne osjeajui nelagodu zbog svoje nesposobnosti da
integriramo neugodno unutarnje emocionalno stanje.
Dobra je vijest da u zatvoru svojih navika ne moramo ostati itavog ivota.
Od samog poetka Procesa prisutnosti vjebamo svjesno postati snaniji kako
bismo svjesno mogli poeti smanjivati negativan emocionalni naboj
primjenom percepcijske metode koju nazivamo Procesom emocionalnog
ienja. Ve smo se upoznali s elementima te metode, jer tijekom posljednje
etiri vjebe obavljamo etiri njezina dijela. To je snano, a ipak i blago orue
osmiljeno da nas u fizikom,mentalnom i emocionalnom smislu udalji od
reaktivnog ponaanja i priblii obrascu svjesnog djelovanja. To je vano, jer
svako reaktivno ponaanje uzrokuje vruinu u emocionalnom tijelu.
133
Marljivom primjenom Procesa emocionalnog ienja kad god i gdje god nam
je to mogue postupno preobraavamo kvalitetu itavog svog ivota. Vie
neemo pokuavati postii sreu ili se dobro osjeati,nego emo sebi pruiti
priliku da postavimo temelje izvornoj radosti i stvaralatvu. Dosljedna
primjena te metode svako e tegobno iskustvo automatski preobraziti u
priliku za emocionalni rast. Nijedan rascjep vie nee poticati pojaavanje
vruine, nego e se pretvoriti u priliku za kretanje. Tako i treba biti.
Ovladavanje metodom Procesa emocionalnog ienja okonat e nau
tjeskobu, jer e nam njegove posljedice nedvojbeno pokazati da moemo
svjesno integrirati svaku ivotnu situaciju koju doivljavamo kao neugodnu.
Proces emocionalnog ienja
Dosad smo u okviru Procesa prisutnosti nauili etiri percepcijske metode:
1. U drugoj smo vjebi nauili kako izranjanje vlastitih unutra
njih, neintegriranih uspomena uoiti u obliku vanjskih odraza
u svijetu. To smo nazvali identificiranje glasnika.
2. U treoj smo vjebi nauili kako iz emocionalnog sadraja tih uspomena doi
do informacija. To smo nazvali primanje poruke.
3. U etvrtoj smo vjebi nauili kako suosjeajno osjetiti bol i nelagodu
sadrane u uspomenama koje izranjaju na povrinu i to raditi s
njima. Rekli smo da ih trebamo osjetiti da bismo se iscijelili.
4. U petoj smo vjebi nauili kako ponovno uspostaviti energetsku
povezanost s djejim ja- uzronom tokom tih uspomena.
Proces emocionalnog ienja je postupak u kojemu se kombiniraju ta etiri pojedinana
koraka u jednu obuhvatnu percepcijsku metodu.
Koristimo li se njome dosljedno, moemo aktivno ucrtati novu stazu nae svjesnosti, na
kojoj se iz ljudskog bia koje reagira automatski preobraavamo u ono koje svjesno djeluje.
Ta metoda takoer potuje Stazu svjesnosti.
Kad god primijenimo tu metodu, smanjivat emo negativan naboj utisnut u
emocionalno tijelo tijekom prvih sedam godina ivota. Kako se vruina, a time
i nelagoda u emocionalnom tijelu smanjuje, automatski se poinju razotkrivati
negativni sustavi uvjerenja o sebi i svijetu kojega doivljavamo.
Tim se procesom automatski smanjuje drama koju stvaramo u svom ivotu
kako bismo privukli panju i prihvaanje. Postupno i njeno se ukidaju uzroci
naih postupaka u cilju samoizljeenja. Stoga nam i unutarnja i vanjska
iskustva automatski postaju ugodnija. Ta e ugoda procvjetati u unutarnje
spokojstvo i vanjski sklad.
Dosljednom primjenom ove metode jednom i zauvijek emo spoznati gdje se
krije naa mo: u naoj Unutarnjoj prisutnosti. Trajnom primjenom Procesa
emocionalnog ienja ostvarit emo neposredne posljedice, a one e nam
potvrditi da kvalitetu svih vanjskih iskustava odreuje unutarnje stanje.
Onoga trenutka kad to shvatimo svjesno emo ponovno ostvariti vlastitu
slobodu,jer emo tada, na temelju svoga iskustva, biti sigurni da smo mi sami
apsolutno odgovorni za kvalitetu(emocionalni sadraj)svojih ivotnih iskustava.
Ponovljenom primjenom ove metode neminovno dolazimo do te spoznaje.
Za primjenu Procesa emocionalnog ienja potrebno je da spremno
134
prihvatimo odgovornost. Ve smo uili koristiti se njome tijekom posljednje
etiri vjebe. Njezina je metodologija ve postala dijelom naeg percepcijskog
pristupa. Sada su nam potrebni samo inicijativa i strpljivost. Ni hodati nismo
nauili s prvim korakom.Dok uimo primjenjivati ovu metodu kao da ponovno
uimo hodati. Prvi put u svom ivotu odrasle osobe moramo nauiti ustati i
odgovorno stajati na vlastitim nogama. Stoga se od nas trai da budemo
strpljivi i predani. Tu metodu moramo primjenjivati kad god imamo priliku i
biti strpljivi dok se posljedice njezine upotrebe oituju u kvaliteti naeg ivota.
Mo Procesa emocionalnog ienja je u tome to djeluje na uzronoj
razini i stoga su njegove dobrobiti neminovne.
Nain djelovanja te metode bit e nam razumljiv, jer smo ve nauili svjesno
reagirati na dogaaje, a postigli smo dovoljno svjesnosti sadanjeg trenutka
da u tome i uspijemo.Od tog trenutka u Procesu prisutnosti ritam smanjivanja
negativnog naboja u naem emocionalnom tijelu doslovce je u naim rukama.
Nesvjesne neintegrirane uspomene, koje su korijen negativnog emocionalnog
naboja i koje sada izranjaju na povrinu kako bismo ih se oslobodili, lako
moemo identificirati zato to e se na nekoj razini pojavljivati kao konkretne
okolnosti ili postupci drugih ljudi koji nas uznemiruju. Openito govorei, kad
smo uznemireni, nae ponaanje slijedi odreenu stazu koja nas vodi u
predvidljivo stanje djelovanja nazvano reakcijom. Tim smo reakcijskim
stanjem ovladali jo kao djeca promatrajui kako se roditelji odnose prema
nama i kako se odnose prema svojim preprekama i problemima. Procesom
emocionalnog utiskivanja reaktivno ponaanje automatski se prenosi na nas.
Ako u nekoj fazi ivota svjesno ne odluimo oduiti se takvog ponaanja i
zamijeniti ga odgovornim ponaanjem, tada se reaktivno ponaanje
automatski prenosi na nau djecu.
Reaktivno ponaanje uvijek dodaje ulje na vatru, a svjesno djelovanje je
zalijeva vodom. I tu je rije o vruini.
Kako se ponaamo dok nesvjesno reagiramo na svoja ivotna iskustva?
Kad se dogodi neto to nam nije po volji ili naizgled vrijea nau osjetljivost,
automatski se uzrujamo. Ve smo samim tim reagirali.
Reakcija je svako fiziko, mentalno ili emocionalno ponaanje koje potvruje
da uzrok, a time i odgovornost, za bilo kakvo uznemirujue iskustvo
automatski pripisujemo vanjskim imbenicima. Reaktivno se ponaanje
izravno ili neizravno okree okrivljavanju. Jedini ishod okrivljavanja drugih;
htjeli mi to priznati ili ne, jest krivnja, aljenje i stid.
Svi smo proli kroz iskustva u kojima smo se uznemirili, nekoga okrivili, a kad
smo se naposljetku sabrali postidjeli smo se vlastitog ponaanja. To je puko
traenje energije koje moemo izbjei.Ustrojstvo reaktivnog ponaanjaizgleda
ovako:Uznemirenost -okrivljavanje -osjeaj grinje savjesti,aljenje ili stid.
Ustrojstvo reaktivnog ponaanja istrait emo detaljnije, jer sada smo ve
dovoljno svjesni sadanjeg trenutka da bismo tono mogli uvidjeti to se
uistinu zbiva:
135
1. Najprije emo istraiti ideju uznemirenosti. Moda i nismo toliko
uznemireni, koliko imamo osjeaj da nas je netko nasamario. To nam se
sigurno nije dogodilo samo jednom. Oigledno je da se dogaaj koji nas
uznemiruje uvijek i neprestano ponavlja u naem ivotu upravo zato to
reagiramo. Reakcija je ponavljanje nekog djelovanja, odnosno ponovljeno
djelovanje. Dogaaj koji nas uznemiruje ne vodi do nekog novog obrasca
ponaanja, nego izaziva uobiajen i predvidljiv obrazac ponaanja koji se
pojavljuje svaki put kad se u naem iskustvu dogodi slina situacija. Prva faza
reaktivnog ponaanja svodi se na to da se ponaamo kao da smo uznemireni.
Iz toga proizlazi auto matsko odigravanje proraunate,uobiajene i samim tim
predvidljive fizike, mentalne ili emocionalne drame. Ta je drama utisnuta u
nae emocionalno tijelo tijekom djetinjstva dok smo promatrali kako su se
nai roditelji nosili sa slinim uznemirujuim dogaajem.
2. Druga faza reaktivnog ponaanja: kad god se uznemirimo,priklanjamo
se posve specifinoj vrsti drame koja uvijek ima isti cilj - okrivljavanje drugih.
Drugim rijeima, drama koju odaberemo iz svog prokuanog i iskuanog
repertoara je ona kojom se koristimo kako bismo nekom drugom pripisali
odgovornost za dogaaje.Okrivljavanje spada u one jedinstvene okolnosti u
kojima se dramom koristimo ne samo kako bismo privukli panju (najee
suosjeanje), nego i u svrhu skretanja panje s nas samih i prebacivanja na
nekoga ili neto drugo. U ivotu se okrivljavanju priklanjamo sve dok sami
nismo spremni preuzeti odgovornost za kvalitetu svih svojih isku stava.
Drugim rijeima,okrivljavanje je in optuivanja zrcala za sliku koju nam
odraava.
No, okrivljavanje ima i posljedice.Kad nekoga okrivljavamo,time razotkrivamo
izvornu prirodu vlastitog ponaanja, odnosno automatski sebi oduzimamo
mo, jer nesvjesno objavljujemo da sebe radije promatramo kao rtvu i
bespomoan plijen.
3. Iz tog odricanja od vlastite moi stiemo do tree faze
reaktivnog ponaanja, a to su osjeaj krivnje, aljenje i stid.
Svjesno se moemo osjeati krivima, moemo osjeati aljenje ili stid zbog
svojega ponaanja i reakcije kad smo se uznemirili,ali ne dogaa se samo to.
Kad druge okrivljujemo zbog kvalitete svog ivota nesvjesno osjeamo krivnju,
aljenje i stid zato to na taj nain izdajemo sebe. Sebe izdajemo tako to
okrivljavanjem drugih oduzimamo mo vlastitoj dui, objavljujui da smo
robovi okolnosti koje su naizgled izvan nae kontrole. Kad to uinimo, u
prenesenom smislu okreemo leda zakonu uzroka i posljedice, a to znai da
odbacujemo sve ono zbog ega smo ravnopravni i slobodni.
Obrazac reaktivnog ponaanja oigledno nam ne koristi ni na jednoj razini.
Usvojili smo ga tijekom emocionalnog utiskivanja, a isto ga se tako
jednostavno moemo osloboditi. Odluimo svjesno zacrtati nov smjer u
vlastitom ponaanju. Umjesto da se pokoravamo tom prastarom reaktivnom

136
obrascu, imajmo vjere u sebe, jer smo dosad prikupili dovoljno svjesnosti
sadanjeg trenutka da bismo se zaustavili i spoznali da svaki put kad se
uznemirimo padamo u zamku. Tu svjesnost moemo ojaati prisjetimo li se
da svemir promiljeno odigrava predstavu kako bismo i u vanjskome svijetu
vidjeli ono to smo od sebe sakrili u vlastitu unutranjost.
Imajui to na umu, odluit emo primijeniti etiri jednostavna koraka Procesa
emocionalnog ienja kad god se uznemirimo.
Prvi korak: otputanje glasnika. U prvom koraku trebamo priznati da
osoba ili dogaaj koji su nas uznemirili ni na koji nain nisu povezani sa
stvarnim dogaajem, nego su samo glasnici. Oni odraavaju uspomenu koja
izranja iz nae neintegrirane prolosti. Besmisleno je ubiti glasnika, jer su
svemiru na raspolaganju neograniene zalihe. Stoga u prvom koraku Procesa
emocionalnog ienja otputamo glasnika. U sebi mu moemo zahvaliti to
nam je uinio veliku uslugu i pustiti ga da ide svojim putem. Drugim rijeima,
ne trebamo reagirati i ispuhati se na njemu, nego moemo rei: Dobro bi mi
dolo da malo budem sam/sama.
U poetku bi taj korak odupiranja porivu koji nas tjera da reagiramo mogao
od nas zahtijevati hrabrost i jaku samokontrolu, jer se odupiremo
dugogodinjoj navici automatskog odigravanja drame. Ve smo pripremljeni
na takav in.
Drugi korak: primanje poruke. U drugom koraku ne trebamo se
automatski prikloniti predvidljivoj, iako nesvjesnoj, fizikoj, mentalnoj ili
emocionalnoj drami, nego trebamo shvatiti poruku. I to smo ve uvjebavali.
Da bismo to postigli, panju usmjerimo prema unutra,opisujui sami sebi
prirodu emocionalne reakcije koju smo doivjeli u namjetaljci. Pronaemo
rije koja saeto opisuje tu emocionalnu reakciju.
Glasno kaemo sami sebi: Ljutit sam. Tuna sam. Povrijeen sam.
Osamljena sam... Traimo na taj nain sve dok ne pronaemo rije koja u
fizikom smislu odgovara naoj emocionalnoj reakciji. Ako smo bijesni, moda
smo se zacrvenjeli, ruke nam drhte ili osjeamo teinu u solarnom pleksusu.
Kad pronaemo rije koja opisuje emocionalnu reakciju, obavili smo i drugi
korak.
Trei korak: osjetite. Umjesto da ono to osjeamo prenesemo u vanjski
svijet priklanjajui se okrivljavanju, sada to iskustvo moramo svjesno okrenuti
unutra. Moramo ga osjetiti. I to smo vjebali.
Ovaj je korak izniman dio itavog procesa, jer svoje emocije vie ne
projiciramo u svijet, kako smo najee postupali u prolosti kad bismo se
uznemirili, nego ih odluujemo internalizirati i integrirati to iskustvo. To se
posve razlikuje od potiskivanja. Svjesna odluka o internaliziranju
uznemirenosti kako bismo od nje neto mogli nauiti nije potiskivanje, nego
otkrivanje. Nazivamo je i zadravanje.
Potiskivanje je in u kojemu se pretvaramo da se neto nije dogodilo.

137
Sada odluujemo biti prisutni u onome to nas je uznemirilo,to nam
omoguuje da shvatimo kako fiziki, u vlastitome tijelu, moemo osjetiti ono
to smo prije smatrali da se dogaa u vanjskome svijetu.
Sebi moramo dopustiti da bez cenzure ili prosudbi osjetimo emociju kojoj smo
uspjeno nadjenuli ime. U biti, ovisno o tome koliko puta nas je uznemirio isti
dogaaj, rije je o tome da nam glasnik pokuava usmjeriti panju na
injenicu da u nama postoji emocionalna blokada koju ne elimo osjetiti.
etvrti korak: doi i proi. Kad emocionalnu blokadu osjetimo kao fiziki
osjet u vlastitom tijelu, spremni smo preobraziti je uz pomo boanske
alkemije, izvodei je iz svog tijela snagom suosjeajne Prisutnosti. I za ovaj
smo se korak ve pripremili.
Suosjeanje u okviru Procesa prisutnosti znai: Doi i ja u te pustiti da
proe bez ikakvog mijeanja i straha ili prosudbe.
U ovoj bismo fazi procesa opravdano mogli rei: Ma dajte! Bijesan sam,
ruke mi se tresu, eludac mi se stisnuo, a trebao bih se iznenada prebaciti na
suosjeanje! Uozbiljite se!
Upravo se i namjeravamo uozbiljiti. Buenje suosjeanja usred emocionalne
reakcije obuhvaa i sudjelovanje djejeg/. Kako bismo to postigli, vano je
da se podsjetimo kako emocionalna reakcija,koju je u nama potaknuo glasnik,
nema nikakve veze s naim sadanjim ivotom odrasle osobe.To je vrisak
djejeg ja, odjek prolosti koja priziva nau panju, jer samo naa panja
moe obnoviti stvarnu ravnoteu kvalitete svih naih iskustava. Stoga na
svoje emocionalno iskustvo odluujemo odgovoriti sklapanjem oiju i
zamiljanjem svoga djejeg ja koje se zbog namjetaljke glasnika osjea
upravo kao i mi sami. I to smo ve vjebali. Ako prigrlimo svoje djeje ja,
automatski budimo suosjeanje.
Time govorimo: Moe doi k meni,a ja u te bezuvjetno voljeti sve
dok ne proe ono to te plai, ljuti ili rastuuje.
Kad iskreno pristupimo svom djejem ja, prsa e nam se automatski
ispuniti emocijama kojima se dugo odupiremo. Potisnute emocije izranjat
e u valovima i rastvarati se u suzama. Osjetit emo energiju kako se uzdie
iz solarnog pleksusa kroz prsa i vrat te naposljetku izlazi iz tijela.
Nerijetko moemo imati osjeaj da vruina doslovce naputa tijelo.
Kad se ti osjeaji primire, osjetit emo olakanje i spokojstvo. Dosljednom
primjenom Procesa emocionalnog ienja otkrit emo da se glasnik
koji nas je uvijek iznova uznemiravao vie ne vraa.Zato bi se i vratio kad
smo svjesno primili poruku? Ponekad emo dva ili tri puta tijekom nekoliko
dana ili tjedana morati proi kroz taj postupak emocionalnog ienja kako
bismo obnovili ravnoteu nekog konkretnog iskustva. No,svojom predanou i
odanou svakako emo je obnoviti. Sto marljivije primjenjujemo Proces
emocionalnog ienja, to smo vjetiji i uinkovitiji.
Stoga nova staza nauenog odgovornog ponaanja izgleda ovako:
Otpustimo glasnika - prihvatimo poruku -osjetimo je - pustimo je da proe.
138
Tom metodom moemo razrijeiti neslaganja,iscijeliti fizike bolesti i
integrirati svaku konfliktnu situaciju stanja i zbunjenosti koje nam se pojave u
ivotu. Svaki put kad je primjenjujemo bit emo podjednako zapanjeni
spoznajom da kvalitetu svakog vanjskog iskustva moemo preobraziti ako
ga svjesno prenesemo u vlastitu nutrinu i suosjeajno promijenimo. Ova
metoda bez ikakve dvojbe potvruje da je kvaliteta svakoga vanjskog
iskustva puki odraz naeg unutarnjeg emocionalnog stanja. Dokazuje da mir
ovisi samo o nama, a ne o drugim ljudima. Pokazuje nam da se u svakoj
neuravnoteenoj odrasloj osobi krije zanemareno dijete. Takoer nam
razotkriva da suze iscjeljuju duu te da je suosjeanje klju kojim ponovno
moemo otvoriti dveri vlastita srca.

Vjebe u vodi
Konkretna svrha ovog odjeljka je priprema za vjebe u vodi koje emo obavljati tijekom
sljedee tri vjebe. Ako zbog nekog stanja ili okolnosti ne moete potpuno lei u kadu s
vodom, tada morate jednostavno nastaviti kao i dosad, s petnaestominutnim vjebama
disanja i tijekom sedme, osme i devete vjebe. Ipak, korisno je proitati informacije o
vjebama u vodi, jer biste kasnije mogli imati koristi od toga.
Sljedee tri vjebe provodimo tako da legnemo u kadu s toplom, ne vruom,vodom u
trajanju od 20 minuta.Dok smo u vodi ne trebamo svjesno povezivati disanje. Trebamo
leati to mirnije i panju usmjeriti na emocionalna iskustva koja e izranjati u svijesti kao
posljedica leanja u vodi.
im izaemo iz kade trebamo obaviti petnaestominutnu vjebu disanja. Mogli bismo otkriti
da nakon leanja u kadi vjeba disanja pobuuje dublja fizika, mentalna ili emocionalna
iskustva. Ne zaboravite,ako nam se neko iskustvo uini neugodnim, moramo nastaviti s
povezanim disanjem i ostati oputeni koliko god trajalo.Osim tri vjebe u vodi koje
moramo napraviti da bismo aktivirali sedmu, osmu i devetu vjebu, doputeno je, pa ak i
preporuljivo, tijekom ta tri tjedna raditi dodatne vjebe u vodi.
Kad stignemo do ove faze Procesa prisutnosti, neka nas prati spoznaja da nas je sve ono
to smo dosad proivjeli pripremilo za vodene vjebe. Stoga imajmo samopouzdanja i u
ovom dijelu putovanja. Sljedee bi vas informacije trebale uvjeriti da su vodene vjebe
posve blage:
1. Vano je da tijekom 24 sata prije vodenih vjebi pijemo dovoljno vode. Vodu
bismo trebali prestati uzimati dva sata prije vjebe u kadi, kako vjebu disanja ne bismo
obavljali s punim mjehurom. Do tada e nam tijelo biti dovoljno natopljeno vodom.
2. Kad poinjemo s vodenom vjebom,moramo se uvjeriti da je voda dovoljno
topla. Dok ulazimo u kadu voda ne smije biti neugodna, nego topla na dodir. Idealna
temperatura za ovaj postupak je ista kao i temperatura naeg tijela. Preporuuje se da
nabavimo termometar koji e nam pomoi da iskuamo vodu prije ulaska u kadu, kako bi
nam to iskustvo bilo ugodno i blago.
3. Tijekom vodene vjebe trebamo leati u vodi tako da smo posve prekriveni
njome i da nam iz nje viri samo lice. Vano je da nam voda tijekom itave vjebe
prekriva podruje srca.
4. Ako tijekom vjebe netko sjedi pokraj nas, bilo bi dobro da dogo vorimo znak
(primjerice, kuckanje po kadi), kako bi nas ta osoba mogla upozoriti ako nam
odluta panja. Kad se to dogodi, izgledat e kao da smo zaspali, ali zapravo ne spavamo,
nego jednostavno nismo prisutni.

139
5. Ako nam zbog bilo kojeg razloga vodena vjeba postane neugodna,moramo
se opustiti podsjeajui se da je sve ono to nam se dogaa tijekom te vjebe
prirodno. Svaka nelagoda koja se pojavi znak je da se na povrini pojavljuje negativan
emocionalni naboj. To naposljetku prolazi. Ako ostanemo oputeni i smireni, naboj e se
raspriti. Zapamtite, nelagodu osjeamo zato to negativan naboj prolazi
kroz nae polje svijesti i izlazi iz njega. Jedino ga se tako moemo osloboditi.
6. Korisno je tijekom vodene vjebe u mislima ponavljati Izjavu o buenju
Prisutnosti.
Zdravstveni savjet: Starijim se ljudima i onima krhkog zdravlja zbog sigurnosti preporuuje da tijekom
vodene vjebe netko sjedi pokraj njih. Ako gajite ikakve sumnje u pogledu sigurnosti obavljanja vodenih
vjebi, najprije se posavjetujte s lijenikom. Ako imate osjeaj da bi vam se zdravstveno stanje zbog bilo
kojeg razloga tijekom ove vjebe moglo pogorati,prije nego to ponete posavjetujte se s lijenikom.
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se zahtijeva da:
1. Dvaput dnevno obavljamo petnaestominutne vjebedisanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku pljeni drugim mislima.
3. Proitamo napisani tekst. Konkretnije upute: Proces emocionalnog ienja trebali bismo obavljati kad
god imamo priliku, odnosno kad god se uznemirimo. S vremenom emo potpuno usvojiti tu metodu i ona e
postati dio nas. No, dok ne dosegnemo taj stupanj moramo se svjesno i dosljedno koristiti njome. Osim toga,
prije prve vodene vjebe ponovno proitajte tekst ispod naslova Vodene vjebe.
Ovdje zavrava esta vjeba.

SEDMA VJEBA (prva vjeba u vodi)

Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
U ovom se tijelu osjeam sigurno.
Kako bismo aktivirali ovu vjebu: Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Nakon toga proitamo cjelokupan napisani tekst. Legnemo u kadu punu tople, ne vrele,
vode i leimo u njoj barem 20 minuta, a onda se odmah prihvatimo petnaestominutne
vjebe disanja.
Osjeajima prolazimo kroz emocionalno tijelo
Sada smo dosegnuli vanu prekretnicu u Procesu prisutnosti, stoga emo
nakratko ponoviti neke informacije koje smo spomenuli u prvom dijelu knjige.
To e nam pomoi da integriramo dosad prijeen dio putovanja i da se
pripremimo za nov teren.
U prvom dijelu ove knjige upoznali smo se sa Stazom svjesnosti.To je staza
kojom se naa svijest kree dok ulazimo u iskustva ovog emocionalnog,
mentalnog i fizikog svijeta. Kratko prisjeanje na uvide koje dobivamo kad
smo svjesni te staze pruit e nam bolje razumijevanje vanosti iskustva koje
Proces prisutnosti sada otvara pred nama, odnosno,naeg ulaska u dublju
emocionalnu svjesnost.
Kao to je objanjeno u prvome dijelu knjige,Stazu svjesnosti lako je
identificirati promatranjem uobiajenog razvoja novoroeneta. Iako je
emocionalno, mentalno i fiziko tijelo ve vidljivo i razvija se od trenutka
naega roenja, postoji posebna staza kojom se individualna svjesnost koristi
kako bi svjesno ula u njih. Kao novoroeno dijete najprije zaplaemo i
nasmijemo se (emocionalno tijelo), nakon toga uimo govoriti (mentalno), a
tek tada nauimo hodati (fiziko). Stoga staza kojom se svijest kree dok
ulazi u ovaj svijet tee ovako:
Od emocionalnog preko mentalnog do fizikog tijela.

140
U prvome dijelu ove knjige poblie smo se upoznali sa Stazom svjesnosti kad
smo saznali za postojanje sedmogodinjeg ciklusa i njegovog razvoja od
trenutka naega roenja prema iskustvu koje nazivamo odraslo doba.
Panju nam je privukao nain na koji je emocionalno iskustvo, pokrenuto
onoga trenutka kad smo napustili maternicu, poelo slabiti, a u mnogim
sluajevima ak prestalo s razvojem kad smo dosegnuli sedmu godinu. Kraj
prvog sedmogodinjeg ciklusa oznaio je kraj djetinjstva.Tada smoproglaeni
djeacima i djevojicama. To je oznailo ulazak u razdoblje ivota u kojemu
smo se intenzivnije usredotoili na mentalni razvoj. Zbog toga kolovanje
poinje oko sedme godine. Taj drugi sedmogodinji ciklus trajao je negdje
do etrnaeste godine. Tada smo postali tinejderi. Nakon toga se razvoj
sve vie bavio preuzimanjem smislene fizike uloge u drutvu. Okonanje
treeg sedmogodinjeg ciklusa oznaeno je dogaajem kao to je proslava
naeg 21. roendana. Tada smo proglaeni mladiima i djevojkama. Tri
sedmogodinja ciklusa ponovno su naglasila vanost staze kojom se kretala
naa svijest dok smo se razvijali u emocionalnom, mentalnom i fizikom
smislu. S naeg sadanjeg stajalita mogli bismo rei da se staza svjesnosti
razvijala kao sredstvo koje nam je omoguilo da uspjeno uemo u drutvo
i u njemu pronaemo svoje mjesto.
Takoer smo saznali da ta staza i njezin razvoj kroz prva tri sedmogodinja
ciklusa slui kao sredstvo utiskivanja nae sudbine u nae
iskustvo na emocionalnoj, mentalnoj i fizikoj razini. Staza svjesnosti
zapravo je fraktal i stoga je moemo promatrati kako sustavno tee kroz
mnoge vidove naeg ivota.
U prvom dijelu ove knjige takoer smo se upoznali s nainom na koji se ta
staza automatski preokree kad god sudjelujemo u aktivnostima s
namjerom da svoju svijest ponovno poveemo s vlastitim Izvorom. Drugim
rijeima, kad se ponovno pokuavamo vratiti u svoj vibracijski dom,
kreemo se unatrag. To jasno vidimo dok promatramo dijete u molitvi, koje
najprije klekne i sklopi ruke (fiziko tijelo), zatim se obrati Bogu (mentalno), a
njegove rijei molitve diraju nas u srce (emocionalno
tijelo). Meditacija je jo jedan primjer vraanja unatrag vlastitim tragovima:
najprije zauzmemo stav (fiziko tijelo), zatim ponavljamo mantru (mentalno),
a
tek tada se u nama budi iskustvo unutarnje ljubavi i odanosti (emocionalno).
Na taj nain je preokrenut smjer Staze svjesnosti kojim se koristimo da
bismo uli u ovaj svijet ovakav:
Od fizikog preko mentalnog do emocionalnog tijela.
Proces prisutnosti velianstven je utoliko to nas vodi na putovanje koje
nam omoguuje da se ponemo uinkovito vraati vlastitim tragovima du te
staze kako bismo mogli ponovno uspostaviti povezanost s vlastitom
Unutarnjom prisutnou. Proces nam, a da toga nismo ni svjesni,
omoguuje da najprije ponovno probudimo fiziku prisutnost, zatim
141
mentalnu jasnou, a tek tada emocionalnu ravnoteu. Budui da je staza
svjesnosti uspostavljena kad smo zakoraili u ovaj svijet, ne moemo se
sluajno ponovno povezati sa svojim Izvorom. Ako namjerno ne krenemo
unatrag, ne moemo se vraati njome. Ako najprije ne postignemo fiziku
prisutnost, zatim mentalnu jasnou, a onda emocionalnu ravnoteu, i to
upravo tim redoslijedom, svaki je na pokuaj ponovnog povezivanja s
Unutarnjom prisutnou neizvoran.
Ako ponovno istraimo ustrojstvo Procesa emocionalnog ienja, jasno
moemo uoiti uspjeh Procesa prisutnosti dok nas pravilno vodi stazom
povratka do nas samih. Ta metoda sustavno preokree stazu svjesnosti
kojom smo zakoraili u iskustvo ovoga svijeta i stoga se njome trebamo
koristiti kad god to moemo. U okviru Procesa emocionalnog ienja
najprije uimo otpustiti glasnika (fizika razina), zatim primiti poruku
(mentalna), a onda osjetiti da bismo iscijelili (emocionalna razina) te
naposljetku pronai suosjeanje prema sebi (vibracijski pomak u naem
ponaanju koji je preduvjet za ponovno povezivanje s Unutarnjom
prisutnou).
Kad smo zapoeli s Procesom prisutnosti, promiljeno smo bili
navedeni da zakoraimo na stazu koja nas vraa unutarnjoj svijesti i da
krenemo njome unatrag. Vjebe disanja odmah su nam poele pomagati u
ponovnom buenju fizike prisutnosti. Izjave za buenje Prisutnosti, napisani
tekstovi i percepcijske metode zajedniki su nam ponovno poele buditi
mentalnu jasnou. Dok sada prolazimo kroz sljedee tri vjebe svjesno
obavljamo zadatak ponovnog buenja emocionalne svijesti leei u kadi
punoj
tople vode. Kasnije emo objasniti zato i kako taj postupak olakava
postizanje sve vee emocionalne svjesnosti.
U sedmoj vjebi svjesno dolazimo do emocionalnog dijela naeg
obratnog putovanja stazom svjesnosti. Mnogima bi od nas ovaj dio putovanja,
kretanje kroz emocionalno carstvo, mogao biti izrazito naporan
zato to kroz emocionalno carstvo ne moemo proi razmiljajui, nego
samo osjeajui. Tijekom ove faze Procesa podsjeamo se na sljedee:
Ne moramo znati razloge da bismo prihvatili
kako je ono to osjeamo ili ono to nam prenosi na Unutarnji
Pomaga stvarno i istinito za nas.
Sada se od nas trae osjeaji, za razliku od razmiljanja, kako bismo
mogli ui u dublji odnos s vlastitom Unutarnjom prisutnou. Da bismo
shvatili zato nam osjeaji, a ne razmiljanje, pomau u uspostavljanju
dubljeg odnosa s Prisutnou, mogli bismo rei da se osjeaji odnose
na ono to je bilo prije razuma.
Za uspostavljanje izvornog odnosa s Unutarnjom prisutnou
trebamo prestati u svemu traiti razloge. Ako u sve oko sebe pokuavamo
unijeti nekakav smisao, tada smo previe zaokupljeni mislima.
142
Kad smo previe zaokupljeni mislima iskustvo moemo prihvatiti kao
stvarno i istinito samo ako ga najprije shvatimo. Tada dospijevamo
u nevolju, jer naa Unutarnja prisutnost posjeduje znanje za razliku
od razumijevanja. Ona ne razmilja, ne razmatra i ne prouava. Dok
obavljamo vodene vjebe, primjerice, nije prijeko potrebno da shvatimo
to nam se dogaa kako bi to iskustvo bilo vrijedno. Iskustvo je
valjano zato to ga proivljavamo i zato to ga osjeamo, a ne zato to
razmiljamo o njemu.
Kako bismo poeli obnavljati svoju emocionalnu ravnoteu, sada
moramo proiriti fiziko i mentalno iskustvo kojim smo se dosad bavili
tijekom Procesa prisutnosti i otvoriti se, preputajui vodstvo vlastitom
srcu. Emocionalna ravnotea iskljuivo je stvar srca. U svijetu koji jo ne
shvaa da je stanje emocionalnog tijela od iznimne vanosti u evoluciji
ljudskih bia, pitanja srca nisu uvijek jednostavna. No, upravo nam srce,
a ne um, omoguuje da iskusimo dubine vlastite ovjenosti.
Stoga je prirodno i posve oekivano da tijekom ove faze putovanja
prema svjesnosti sadanjeg trenutka nastavljamo razmiljati i u mislima
se probijati kroz ono to nam se dogaa. Pokuavat emo shvatiti. Naa
redovna i uvjetovana potreba da pokuamo shvatiti to nam se dogaa
izazvat e razliite stupnjeve zbunjenosti. Stoga je vano da prolazei
sedmu, osmu i devetu vjebu imamo na umu sljedeu spoznaju:
Ovoga je trenutka, dok prolazimo svojim emocionalnim tijelom,
korisno ako osjetimo zbunjenost. Ona je pokazatelj napretka.
Zato? Zato to od zbunjenosti imamo koristi. Ona nam onemoguuje
da se kroz emocionalno carstvo probijamo uz pomo ega. Ako sebi
dopustimo da ne moramo razumjeti kako bismo spoznali, putovanje
kroz ovaj dio iskustva bit e nam mnogo jednostavnije i lake. Ako se
pomirimo s unutarnjom zbunjenou i prihvatimo je kao privremenu
nunost te kao znak napretka, neemo se uputati u nepotrebne drame
ili se vratiti reaktivnom ponaanju. Nema niega loeg u tome ako od
ovoga trenutka pa sve dok ne zavrimo s devetom vjebom ponekad
osjetimo zbunjenost zbog toga to nam se dogaa.
Kad ponemo sa sedmom i prvom vodenom vjebom do zavretka
devete trebamo se kretati s osjeajima. Prolazei s osjeajima kroz
emocionalno
carstvo u emocionalno tijelo unosimo dodatnu svjesnost i spretnost.
Budimo ga. Ta dodatna svjesnost automatski smanjuje negativan
emocionalni naboj, jer nam omoguuje da arite Procesa usmjerimo
prema emocionalnim blokadama koje naizgled ne postoje dok prednost
dajemo ivotu u vremenu i dok preteno ivimo u vremenu.
Posebno smo se uvjebavali za ovaj emocionalni vid putovanja i
stoga smo dobro pripremljeni. Bilo bi korisno da ponavljanjem posveenosti
itavom Procesu sami sebi svjesno olakamo prolazak kroz
143
ovo izazovno raskrije u naoj pustolovini koja vodi do svjesnosti
sadanjeg trenutka:
Svakoga dana, bez obzira na sve, moramo obavljati vjebe disanja.
Izjave za buenje Prisutnosti moramo ponavljati s novom
odlunon. Moramo marljivo istraivati nove percepcijske metode
koje emo nauiti. Procesom emocionalnog ienja moramo se i dalje
koristiti kao maem.
Kad god se pojavi nelagoda, moramo je osjetiti da bismo je iscijelili.
Sada smo ve daleko stigli na putu ponovnog uspostavljanja otvorenog
kanala prema Unutarnjoj prisutnosti. Nije to mala stvar. Staza
svjesnosti kroz koju smo proli ulazei vi ovaj svijet omoguila nam je
da stignemo ovamo i usidrimo svoju svjesnost. No, to je tek pola prie.
Proces prisutnosti vodi nas i do druge polovice kako bismo mogli postii
cjelovitost i tako obnoviti svjesnost o vlastitoj Svetosti. Proces prisutnosti
omoguuje nam da svjesno stojimo u tom vanjskom svijetu i istodobno
pratimo unatrag vlastite tragove i uspostavljamo svjesnu vezu sa svojom
Unutarnjom prisutnou, stanjem Postojanja iz kojega smo potekli.
Kad to postignemo, uspostavili smo otvorenu liniju komunikacije koja
nam omoguuje da svjesno prebivamo u ovom uvjetovanom svijetu,
istodobno
povezani s neuvjetovanim Izvorom koji je stvorio svaki dio naeg iskustva.
Mogunosti nam postaju neograniene. Uzdiemo se u stanje Postojanja u
kojemu smo u svijetu, ali mu ne pripadamo. To nam omoguuje da stojimo
na mjestu s kojega moemo dodirivati ovaj svijet kroz svoju zajedniku
Prisutnost, ali on vie ne dopire do nas. To postignue nas preobraava iz
rtve ili pobjednika u instrument najuzvienijeg sluenja.
Postizanje tog zadatka omoguuje nam da zakoraimo u krajnje,
neistraeno podruje vlastitoga Ja. U carstvima ljudskoga istraivanja ovo
nas putovanje preobraava u junake svjesnosti. Preli smo dugaak put i
prevladali mnoge prepreke da bismo postigli to stanje Milosti.
Stoga zastanimo na trenutak kako bismo pohvalili sebe to smo stigli
tako daleko.
Trebamo znati da je ono to nas jo eka zahvaljujui svemu to smo
iskusili postalo mnogo lake i blae iskustvo. Sve to nam se ikada
dogodilo, bez obzira u kojemu obliku, promiljeno nas je dovelo do ovog
trenutka.
Stoga budimo zahvalni na velianstvenosti putovanja u koje smo se
upustili. Poeli smo kao nesvjesna molekula, a sada smo prigrlili
neogranienost svjesnosti sadanjeg trenutka.
Svjesno prihvatimo to zadivljujue postignue vlastitom nutrinom i
dopustimo mu da nas osnai za nepoznatu stazu koja neprestano vodi prema
naprijed, prema unutra i u visine.

144
Smirivanje ega
Tijekom prvih est vjebi Procesa prisutnosti usredotoili smo se na
aktiviranje procesa rainjavanja i na uenje postupaka potrebnih da bismo
Proces emocionalnog ienja mogli primijeniti u svom svakodnevnom
iskustvu. in rainjavanja odlikuje namjera da potisnutim uspomenama
iz prolosti dopustimo da ponu izranjati na povrinu kako bismo ih mogli
svjesno integrirati. Ta je namjera utvrena i aktivirana onog trenutka kad
smo
prvi put poeli svjesno povezivati disanje u prvoj vjebi. Proces prisutnosti
olakava nam provoenje te namjere redefiniranja prolosti, ili barem
njegove ideje, na takav nain da iz onoga to smo proivjeli moemo dobiti
iskustvene uvide. Zahvaljujui tome, postajemo svjesniji naslijeenih
postupaka i sustava uvjerenja koji nam nisu od koristi.
Namjetaljke kroz koje smo proli proteklih tjedana pokazuju nam da
se ispod svake potisnute uspomene, ograniavajueg sustava uvjerenja i
nekorisnog obrasca ponaanja krije negativan emocionalni naboj. Vjebe
disanja izvlae negativni emocionalni naboj na povrinu, jer je upravo
on odgovoran za fizika, mentalna i emocionalna stanja neravnotee
koja se pojavljuju u naem ivotu otkako smo napustili djetinjstvo. Taj je
emocionalni naboj takoer odgovoran za sve drame i postupke
samoizljeenja
u kojima svjesno i nesvjesno umirujemo i kontroliramo svoj
ivot. Isti nas je naboj drao vezanima za prolost i/ili projicirao nau
panju u neodreenu budunost, a da toga nismo bili ni svjesni.
Tijekom sljedee tri vjebe takoer emo disati. Mnogi e leati u
kadi punoj tople vode. To nije kazna, nego vana metoda i sigurnosna
mrea osmiljena kako bi nam pomogla da napravimo preicu kroz
varljive predjele ega.
Ne zaboravite da se ustrojstvo ega sastoji od naeg ponaanja, izgleda
i okolnosti naeg ivota. Drugim rijeima, sve dok ne integriramo traume
iz djetinjstva, naim ponaanjem, izgledom i ivotnim okolnostima u
velikoj mjeri upravlja negativan naboj emocionalnog tijela, bili mi toga
svjesni ili ne. Meutim, izgled, ponaanje i ivotne okolnosti u oima
ega ine sveukupnost onoga tko i to smatra da jesmo, odnosno sveukupnost
onoga to bi elio da vjerujemo. Stoga je negativan emocionalni
naboj pijesak na kojem ego gradi svoj iluzorni identitet.
Kako bi obranio taj prividni identitet i onemoguio nam da spoznamo
istinsku prirodu svoje izvorne Unutarnje prisutnosti, ego se trima
vanjskim atributima koristi kao sredstvima kojima nas navodi da
povjerujemo kako smo se uspjeno razraunali sa svojim negativnim
emocionalnim nabojem. Moe nas navesti da se ponaamo i izgledamo
kao da smo posve u ravnotei, osobito kad se pribliavamo jezgri svojih

145
potekoa. Takoer moe oblikovati uvjete naih ivotnih okolnosti
kako bi se inilo da smo po svim mjerilima uspjeni i napredni, iako
smo zapravo povrijeeni i patimo ispunjeni tihim oajanjem. Ego dobro
zna kako moe stvoriti privid kao da je sve dobro, lijepo i krasno.
Zato se ego tako ponaa? Zato eli stvoriti privid da je sve u redu?
To ini kako ne bismo propitivali dogovor u skladu s kojim mu doputamo
da upravlja naim ivotom, iako tog dogovora nismo ni svjesni.
To ini zato to se u potpunosti oslanja na negativan emocionalni naboj
koji mu omoguuje i samo postojanje. Negativan emocionalni naboj je
gorivo koje hrani sve nae drame, a svaka drama je pijana ludost ega.
Zapamtite da je ego ono to smo osmislili kao djeca kako bismo zamijenili
izvorno ja. Ego je neautentina la koja prikriva izvornu Prisutnost. Zbog
toga on automatski oblikuje na izgled, ponaanje i ivotne okolnosti
sve dok ne uspijemo neutralizirati nesvjestan i negativan emocionalni
naboj. U tome uspijeva tako to projicira neizvornost koju je stvorio na
temelju naih djejih strahova, bijesa i tuge. Neizvornost je oklop koji
nas titi od svjesnosti i moi Unutarnje prisutnosti. Ego nas ohrabruje
da ponosno navuemo taj oklop. Navodi nas da povjerujemo kako je
oklop, odnosno neizvornost, prijeko potrebna kako bi nas zatitila od
nepredvidljivosti vanjskog svijeta. Zbog toga ego tako snano potie i
podrava ulogu rtve ili pobjednika. Drei nau panju usmjerenu na
potencijalnog neprijatelja iz vanjskog svijeta, drei nas kao zaarane
zrcalom i naim odrazom u njemu, mi i dalje ostajemo nesvjesni ivue
Prisutnosti koja stoji pred zrcalom.
To je jedan od razloga zbog kojih u ovoj fazi Procesa prisutnosti
koristimo instrument koji, iako nam je poznat, primjenjujemo na
nain posve stran dogovoru koji smo sklopili s egom. S egom smo se
dogovorili da je kupanje namijenjeno odravanju istoe dragocjenog
tijela, uivanju i oputanju. Kupanje je sredstvo odravanja istoe i
njegovanja izgleda, smirivanja napetosti i poboljanja naih trenutnih
ivotnih okolnosti.
No, kupanjem se neemo koristiti zbog tih razloga, nego da bismo
se oslobodili negativne energije emocionalnog tijela buenjem njegove
poveane svjesnosti.
Na koji je nain i zato leanje u toploj vodi uinkovito pri buenju
svjesnosti negativnog emocionalnog naboja te pri njegovom smanjivanju?
Bit e nam korisno ako ukratko ponovimo.
Kad naputamo djetinjstvo i ulazimo u svijet odraslih od nas se trai
da do odreenog stupnja postanemo neizvorni. Jednostavno reeno, to
znai da uimo rei ne kad mislimo da i rei da kad mislimo rei
ne. Odrasla osoba je, posve jednostavno reeno, dijete koje se odupire.
Kako
bismo se prikazali odraslima moramo se neprestano odupirati potrebi za
146
vlastitom izvornou. Po prirodi smo spontano radosna i kreativna bia,
stoga je bilo koje drugo stanje Postojanja koje prikazujemo neizvorno.
Apsolutno je rije o drami i otporu. Kad ve dobrano zakoraimo u iskustvo
odrasle osobe tako smo vjeti u prikazivanju neizvornosti da
se poistovjeujemo s tim lanim stanjem kao da je rije o normalnom
ponaanju. Svi smo uli djecu kako govore: Pretvarat emo se da smo....
Djeca time zapravo govore: Budimo slini odraslima.
Vlastita izvorna priroda moe nam postati tako nepoznata da bi nam
u drutvu ljudi koji se spontano preputaju radosti i kreativnosti moglo
biti neugodno, mogli bismo se naljutiti, postati razdraljivi ili se ak
postidjeti. Meutim, potajno nas privlae ljudi koji izraavaju vlastitu
izvornost. Nazivamo ih slobodnim duama, osebujnima, umjetnicima ili
ekscentricima. Pridajemo im etikete kao da u neemu grijee, kao da su
oteeni i treba im popravak. No, oni su nai potajni junaci i kad odu uvijek
alimo za njima. Takvi su ljudi prekrasna zrcala koja u na ivot ulaze kako
bi nas podsjetila na dijete koje je umrlo u nama.
Na trajni otpor emocionalnoj izvornosti u emocionalnom tijelu stvara
vruinu, jer svaki otpor izaziva rascjep, a rascjep stvara vruinu. Trajni otpor
izvornosti dovodi do stalnog gomilanja vruine, a tu nakupljenu vruinu u
okviru Procesa prisutnosti nazivamo nabojem. Upravo taj naboj postaje
jezgra svih naih fizikih, mentalnih i emocionalnih nelagoda. Unutarnja
vruina u emocionalnom se obliku oituje izvan nas te je definiramo kao
strah, bijes ili tugu. Rije je o negativnom emocionalnom naboju kojeg
emo prizvati u svijest i smanjiti tijekom vodenih vjebi i svjesne primjene
Procesa emocionalnog ienja.
Kako ulazimo sve dalje u odraslo doba, nesvjesno usvajamo postupke za
umirenje i kontroliranje u pokuaju da se uhvatimo ukotac s nelagodom
negativnog emocionalnog naboja. Svi su nai neugodni emocionalni, mentalni
i
fiziki simptomi izravna veza sa skrivenim negativnim emocionalnim
nabojem. No, mi to ne shvaamo, nego automatski i nesvjesno
pribjegavamo umirenju i kontroli, to u nae iskustvo unosi jo tei oblik
neravnotee. Takvu automatsku i nesvjesnu reakciju na simptome
neravnotee takoer je u nas utisnulo ponaanje roditelja i njihove reakcije
na vlastiti negativan emocionalni naboj. Usprkos svim naim naporima da
potisnemo taj osjeaj nelagode, negativan emocionalni naboj neminovno
preplavljuje nam ivot i oituje se u obliku straha, bijesa i tuge. Strah, bijes i
tuga predstavljaju emocionalno trojstvo nelagode koje uzrokuje sve bolesti
to
danas postoje u svijetu.
Kad zaponemo s Procesom prisutnosti, najprije radimo na ostvarenju
fizike prisutnosti. Stoga postajemo svjesni neugodnih fizikih osjeta u
tijelu, neproduktivnih vidova naeg svakodnevnog ponaanja i negativnih
147
odnosa s vanjskim svijetom koje prije moda nismo ni zapaali. Tada
postiemo svojevrsnu mentalnu jasnou i poinjemo povezivati svoje
sustave uvjerenja i sveopu kvalitetu svog ivota. Meutim, mnogi kljuni
dogaaji koji su u nae emocionalno tijelo utisnuli neravnoteu koju sada
namjeravamo neutralizirati dogodili su se prije nego to smo ovladali jezikom
i/ili apstraktnim idejama. Stoga ne moemo pouzdano razmiljati o tim
dogaajima, niti ih dotaknuti govorom. Upravo u tome tradicionalna
terapija doivljava neuspjeh i postaje jednako zastarjela kao ok terapija.
Upravo zbog takvih dogaaja 20 minuta leimo u kadi tople vode prije vjebi
disanja.
Postoje mnoga objanjenja koja govore zato voda budi emocionalni
sadraj naeg iskustva. Openito je prihvaeno da je element vode snano
povezan s emocijama. Suze su tekue. O moru govorimo kao o oceanu
emocija i ocean shodno tome predstavlja emocionalno tijelo planeta. Ve
smo nagovijestili da su emocije zapravo energija u kretanju, a ako je ikada
postojala energija u kretanju na ovom planetu, to su onda tekuine koje
neprestano teku njegovom povrinom i ispod nje. Poput planeta, i nae je
ljudsko tijelo sastavljeno od vie tekuine nego krute tvari. Mjesec se takoer
openito povezuje sa enskim naelom, a stoga i s emocijama. Znamo da pun
Mjesec djeluje na emocionalni sadraj ovjeka, kao to djeluje i na plimu i
oseku svake vee vodene povrine. O samim emocijama moemo razmiljati
kao o plimi i oseki koje se uzdiu i sputaju u naoj nutrini. Kad je netko
previe emocionalan, kaemo da su ga preplavili osjeaji.
Mnotvo je povezanosti i metafora u kojima se povezuju voda i
emocije. Jasno je da su voda i emocije oduvijek bile blisko povezane. Voda
je energija u kretanju koju moemo promatrati, usprkos tome to nam je
pozornost prikovana uz fiziki svijet. Energetski tok nam je vaan.
Promatranje kretanja vode u ivotu prua nam materijal za ovakve izraze:
Ne uznemiravaj se, samo se prepusti.
Leanje u toploj vodi u okviru Procesa prisutnosti omoguuje nam da u
negativan emocionalni naboj koji nosimo buenjem svjesnosti
emocionalnog tijela unesemo stvarne promjene. Upravo naa svjesnost o tom
negativnom naboju dovodi do ponovnog uspostavljanja unutarnje ravnotee.
To
nam postaje oito kad due vrijeme leimo u kadi. Time aktiviramo carstvo
istih osjeaja, ono podruje u kojemu smo boravili prije nego to smo nauili
verbalno komunicirati. Takoer aktiviramo vibracijske uspomene na
boravak u maternici, kao i na sam trenutak roenja i prvih nekoliko
emocionalnih godina ivota. Ta iskustva pripadaju meu posljednja u
kojima smo bili potpuno prisutni.
Kad u svrhu postizanja svjesnosti sadanjeg trenutka legnemo u toplu
vodu, budimo svjesnost emocionalnog tijela. To nam je iskustvo neugodno
zbog svega to stoji izmeu onoga tko i to mislimo da jesmo sada i
148
jezgre nae izvornosti. Drugim rijeima, nelagoda koju osjeamo naa je
drama, la, a time zapravo dinamika naeg ega. Zato ljudi koji se neugodno
osjeaju zbog svojih emocija openito ne vole dugotrajne tople kupke. Svaka
nelagoda koja izroni na povrinu tijekom vodene vjebe i tijekom vjebe
disanja negativan je emocionalni naboj koji moramo integrirati kako bismo
obnovili ravnoteu kvalitete naeg sveukupnog ivota. Integriramo ga kad
ga osvijestimo.
Leanjem u toploj vodi promiljeno suoavamo vruinu izazvanu
naim otporom prisutnosti s toplinom vode u kadi. Jedna toplina je
stvarna (voda), a druga je lana (emocionalni otpor). Ta se dva stanja
topline suoavaju i ako jedno od njih ne popusti, moemo osjetiti sve
veu nelagodu ili klaustrofobiju ili imamo osjeaj da e se dogoditi
neto strano. Tada zapravo osjeamo nagomilani strah, bijes i tugu koji
izlaze na povrinu kako bi ih integrirala naa svjesna panja. Takoer
osjeamo oajniku elju ega koji se grevito dri svoje neizvornosti.
Dakako da toplina vode u kadi nee popustiti samo zato to nam se
ne svia, stoga kroz to iskustvo moemo proi samo ako se oslobodimo
negativnog emocionalnog naboja kojeg nosimo. Drugim rijeima, dio
ega odumire. Njegovu smrt moemo osjetiti na fizikoj razini u obliku
tjelesnih osjeta, na mentalnoj u obliku misaonih procesa, a na emocionalnoj
u vanjskim izrazima straha, bijesa ili tuge. Kako odumire stisak
ega u naem ivotu, tako se iz emocionalnog tijela oslobaa negativan
naboj. Do tog otputanja dolazi u trenutku predavanja ili otputanja.
U tom se trenutku jedan dio nae vanjske drame takoer odvaja iz nae
svijesti. Stoga se oslobaamo dijela lai i dobivamo dio Prisutnosti.
To se takoer dogaa tijekom svakodnevnih vjebi disanja. Ponekad
moemo osjetiti kako se u nama uzdiu valovi vruine koji se nenadano
povlae, tako da se osjeamo malo hladniji nego to je uobiajeno. Rije
je o izranjanju i otputanju negativnog emocionalnog naboja.
Mogli bismo rei da tijekom leanja u toploj vodi dio teine emocionalnog
tereta prolosti istjee niz odvod. Naa nesvjesna reakcija na
taj teret natjerala nas je da usvojimo mnotvo nekorisnih postupaka i
negativnih uvjerenja koja nam ne daju nita dobro. Onaj trenutak kad
svjesno otpustimo dio negativnog naboja iz emocionalnog tijela vrlo
je vjerojatno prvi u naem ivotu kad smo napravili dovoljno mjesta
za disanje. Kad se teret smanji, sposobni smo uspravnije stajati, dublje
udahnuti i upravo sada i ovdje promotriti obzorje svog ivota. Taj novi
nain gledanja mogli bismo nazvati sagledavanje ivota u sadanjem
trenutku, za razliku od promatranja kroz iskrivljene naoale prolosti
ili projicirane budunosti.
Sa svakom dovrenom vjebom u vodi i vjebom disanja negativan
emocionalni naboj se smanjuje, a dokaz da se oslobaamo prolosti oituje
se na mnotvo naina. Nakon prve vodene vjebe i petnaestominutne
149
vjebe disanja koja slijedi mogli bismo osjetiti prazninu. To je prirodno.
Nestaje dio prolosti koji smo i nesvjesno nosili sa sobom (jer ne znamo
uvijek kakav teret nosimo) i koji smo pogreno smatrali dijelom vlastite
osobnosti. Nakon vjebe moemo osjeati kako nam iz tijela izbija vruina.
Ta se vruina doslovce odvaja od naeg emocionalnog tijela, odnosno, rije
je o odbacivanju negativnog naboja. Dan-dva nakon toga esto se javlja
osjeaj da nam je tjelesna temperatura neto nia od one na koju smo
navikli. Do toga dolazi zato to smo se oslobodili neega emu smo se
opirali i sputa se temperatura itavog tijela. Organizam e nam se ubrzo
prilagoditi i pronai novu ravnoteu. Ti osjeti mogu nam se u poetku
uiniti nepoznatima, ali emo automatski proi kroz njih i prilagoditi im se.
Oni predstavljaju fizike potvrde promjena koje smo unijeli u cjelokupno
stanje naeg emocionalnog tijela. Pojavljuju se automatski, jer se potisnute
uspomene koje aktiviramo i iznosimo na povrinu tijekom prvih est vjebi
sada uinkovito raiavaju poput ulja s povrine vode.
Meutim, u svemiru nema praznog prostora. Zbog toga od ovoga
dijela Procesa moramo istodobno poeti ispunjavati svoju nutrinu pozitivnim
obrascima ponaanja i idejama koje e nam biti korisne. Drugim
rijeima, sada nam prioritet mora postati zamjenjivanje sve slabijeg
nesvjesnog i negativnog emocionalnog naboja sve jaim svjesnim i
pozitivnim emocionalnim nabojem. Zbog toga se sada moramo poeti
usredotoivati na fiziku prisutnost, mentalnu jasnou, emocionalnu
ravnoteu i povezivanje sa ivotnom svrhom. Naa je ivotna svrha
svjesna povezanost sa samim ivotom. Kad sami upravljamo vlastitim
ivotom automatski ivimo svrhovito. ivimo promiljeno. ivimo
kako bismo se oslobodili.
Tijekom sljedee tri vjebe vano je imati na umu sljedee: sa svakom
vjebom u vodi i sa svakom vjebom disanja postajemo sve svjesniji
emocionalnog tijela. Dvadesetominutnim leanjem u vodi nakon kojeg
odmah slijedi vjeba disanja ubrzano aktiviramo svjesnost sadanjeg
trenutka. To znai da e nam se razmak izmeu misli, rijei i djela te
njihovih posljedinih oitovanja (kvalitete naeg ivota) doimati sve
krai i krai. Sada, zapravo, uviamo povezanost uzroka i posljedica
u svojem ivotu. Ta poboljana percepcija doima se poput ubrzanog
prolaenja vremena. Kako bismo u tom iskustvu uivali, a ne ga se plaili,
ovoga se trenutka moramo obavezati da emo biti odgovorni za sve
svoje misli, rijei i djela. Sijati smijemo samo ono to elimo ponjeti.
Moramo se truditi da se ne preputamo starim obrascima negativnog
razmiljanja. Moramo se posvetiti koritenju Procesa emocionalnog
ienja kad god osjetimo uznemirenost. Moramo nastaviti disati
dvaput dnevno tijekom 15 minuta bez obzira na sve.
Od ove toke Procesa moemo lei u kadu tople vode koliko god
esto elimo, nakon ega odmah trebamo obaviti vjebu disanja. Sto
150
ee leimo u toploj vodi s namjerom buenja svjesnosti emocionalnog
tijela, to e negativni naboj bre izlaziti na povrinu gdje se oslobaa.
Meutim, nita ne smijemo forsirati.
Upozorenje: Svjesno povezivanje disanja tijekom leanja u toploj vodi,
za razliku od onog kad samo mirno leimo u kadi, pojaava svjesnost
emocionalnog tijela. Tu vjebu ne bi trebali raditi pojedinci koji prvi put
prolaze kroz Proces ili oni koji vodene vjebe obavljaju bez pomonika.
Svjesno povezivanje disanja za vrijeme leanja u toploj vodi ubrzava
proces i moe dovesti do nenadanog izranjanja straha, bijesa i tuge iz
prolosti. Stoga nam je za takvu vjebu potrebno vodstvo, iskustvo i
prisutnost prijatelja koji e ondje biti u svojstvu svjedoka. Stoga se ne
preporuuje da radimo te vjebe. U okviru Procesa prisutnosti, kao to
je to izloeno u ovoj knjizi, jednostavno leimo u toploj vodi tijekom
20 minuta, a onda izaemo iz kade, obriemo se i odmah ponemo
petnaestominutne vjebe disanja. Ako tijekom vjebe disanja osjetimo
emocionalnu, mentalnu ili fiziku nelagodu, trebamo nastaviti odravati
povezanost disanja sve dok to iskustvo ne proe. Pridravanje tih
jednostavnih uputa osigurava postupan i njean proces.
Preuzimanje kontrole nad negativnim
U okviru Procesa prisutnosti detaljno se govori o negativnom emocionalnom
naboju. Postojanje negativnog naboja gotovo da nam prua priliku
da krivnju za svoje sadanje okolnosti prebacimo na prolost. Naalost,
od takvog naina razmiljanja nema nikakve koristi, osobito zato to sada
svjesno i dosljedno smanjujemo uinak negativnog emocionalnog naboja
na sadanje okolnosti. Vrlo je vjerojatno da smo tijekom posljednjih est
vjebi vie obnovili svoju emocionalnu ravnoteu nego tijekom itavog
dosadanjeg ivota. Sljedeih nekoliko vjebi ubrzava taj postupak. Uskoro
neemo imati nikakvih izgovora za to to ne uivamo u svom ivotu, bez
obzira na to kako se on odvija. Ili moda ipak hoemo?
Tijekom itanja prvog dijela knjige dobili smo savjet da pitanjima
pristupamo na nov nain. Od nas se trailo da se usredotoimo na
proces postavljanja pitanja, ni na koji nain ne forsirajui odgovore.
Sada samo na trenutak moemo zaboraviti tu uputu, jer pred nama je
nekoliko pitanja koja e dobiti odgovore. Dok itamo ono to slijedi,
moramo imati na umu da nas istina uvijek oslobaa, osobito ako je
moemo priznati sami sebi.
Ni na koji nain ne moemo zanijekati da se na ivot odvija upravo
onako kako smo usmjerili panju. Isto tako, kvalitetu svih naih ivotnih
iskustava odreuje kvaliteta naih namjera. Razmislimo li na trenutak
0 tome, shvatit emo da je to istina. Upravo kao to nas zakon uzroka
1 posljedice smatra sve podjednako odgovornima za svaku misao,
rije i djelo, kvaliteta naih iskustava sastoji se od panje i namjere. Ta

151
univerzalna postavka sve nas smjeta na razinu igralita. Tko bi drugi
i mogao biti odgovoran za posljedice misli, rijei i djela koje svjesno
izraavamo? Ako smo u stanju prihvatiti tu istinu, tada razmislimo o
sljedeim pitanjima:
Ako moemo svjesno odabrati ljubav, zato onda mrzimo?
Ako moemo svjesno odabrati sklad, zato se onda svaamo?
Ako moemo svjesno odabrati mir, zato onda odabiremo sukob?
Ako moemo svjesno odluiti da drugima pruimo podrku,
zato onda odluujemo biti podrugljivi?
Ako moemo svjesno odabrati smijeh, zato onda biramo tugu?
Ako moemo svjesno odabrati osmijeh, zato se onda odluujemo za
mrtenje?
Ako moemo svjesno odabrati zahvalnost, zato se onda odluujemo
aliti?
Ako moemo svjesno odluiti da emo ohrabrivati druge,
zato onda odluujemo da emo se natjecati?
Ako moemo svjesno odabrati samopouzdanje,
zato se onda preputamo sumnjama? Ako moemo svjesno odabrati
da nam bude ugodno, zato onda odabiremo
patnju?
Ako moemo svjesno odabrati optimizam, zato se onda preputamo
negativnostima?
Odgovor na ova i na sva ostala pitanja koja pitaju zato i dalje
nastavljamo zraiti negativnost umjesto ohrabrujueg zraenja nae
Unutarnje prisutnosti uvijek je jedan te isti. On glasi:
Umjesto da odaberemo razvijati emocionalnu zrelost koja je potrebna
kako
bismo sebi pruili panju koja nam je potrebna, radije se
preputamo
vanjskoj drami kako bismo tu panju mogli dobiti od drugih.
Kad se posvetimo tome da sami sebi pruimo panju koja nam je
potrebna, posvetili smo se vlastitoj slobodi. Sadanji trenutak savren je
trenutak u kojemu moemo odabrati emocionalni rast. To moda nije
najjednostavniji izbor, ali je svakako najodgovorniji.
Prihvaanje fizike prisutnosti
Prihvaanje fizike prisutnosti prvi je korak koji moramo poduzeti u
ivotu kako bismo trajno napustili reaktivno ponaanje i usvojili svjesno
djelovanje. Ako u svom ivotu nismo fiziki prisutni, ne moemo
donositi odgovorne i korisne odluke. Odgovorno ponaanje je uzrono
i zato e nas automatski dovesti do poveanja unutarnjeg spokojstva i
vanjskog sklada, ali da bismo probudili to stanje Postojanja, moramo
biti prisutni u svome ivotu.

152
Ako nismo prisutni u fizikome tijelu, tada lutamo mentalnom razinom.
To znai da naa svijest lebdi nekim idejnim prostorom kojega
nazivamo prolou i budunou. Tada ivotne odluke donosimo
na temelju opaaja koje primamo na tim prividnim mjestima. Kako bi
nam te odluke na bilo koji nain mogle biti korisne? Odluke utemeljene
na dogaanjima iz prolosti i eventualnim dogaanjima iz budunosti
najee su reaktivne, a samim tim i uvijek tetne za nas. Najee se
temelje
na posljedicama pa su stoga neuinkovite. Zbog toga su svakodnevne
vjebe disanja toliko vane. Svjesno povezano disanje najbri je postupak
za izvlaenje svijesti iz mentalnog stanja ivota u vremenu, kako bismo
mogli poeti prikupljati i odravati svjesnost fizike prisutnosti.
Tijekom djetinjstva smo poeli usvajati naviku mentalne evakuacije
fizikog tijela i bjeanja u prividno mentalno iskustvo koje sada
nazivamo vremenom. To smo inili jer smo se plaili onoga to nam
se dogaalo u sadanjem trenutku. To je posve jednostavno - osjeaj
vlastite Prisutnosti izgubili smo zbog straha. Strah nas nagoni da napustimo
fiziko tijelo. Svoju smo izvornu Prisutnost zamijenili za oklop
lai. Proivljavali smo iskustva koja su uzrokovala strah, a budui da
nismo shvaali to nam se dogaa ili to bismo u tome pogledu mogli
poduzeti, u mislima smo pobjegli u prividne hodnike vremena. Na tom
nestvarnom mjestu mogli smo se pretvarati da je sve u redu ili da e
biti u redu jednoga dana. No, vie se ne nalazimo vi toj situaciji.
Tijekom proteklih est vjebi stekli smo dublji uvid u uzroke fizike,
mentalne i emocionalne neravnotee. Takoer smo usvojili percepcijske
metode koje e nam pomoi da poloimo temelje povratka svjesnosti
sadanjeg trenutka. Primjenom Procesa emocionalnog ienja ve smo
poeli mijenjati svoj stav prema vlastitom ivotnom iskustvu te vie
ne reagiramo, nego svjesno djelujemo. I sama injenica da smo stigli
do ovoga dijela Procesa prisutnosti dokaz je da smo iskreno odluili
preuzeti odgovornost za kvalitetu svog ivota.
Sada nam vie nee biti teko u mislima napraviti skok koji e nam
omoguiti prihvaanje injenice da su sva tegobna (zastraujua) iskustva
koja su nas muila u prolosti zapravo uvijek bila zamaskirane prilike za
rast i razvoj. U vremenu to nismo mogli uoiti, ali nam postaje posve
oigledno kad postignemo svjesnost sadanjeg trenutka. Kad uspijemo
napraviti skok u percepciji, kad uvidimo da je sveukupan ivot prilika
za razvoj, tada na svjesnoj razini vie nemamo razloga za strah. Zato se
plaiti kad znamo da nam se ivotna iskustva dogaaju samo zato da bismo
mogli rasti? Osobito sada, kad smo osnaeni percepcijskim metodama
koje nam omoguuju da svjesno sudjelujemo u svim svojim iskustvima
rasta i da ih integriramo. Ta nam spoznaja prua sigurnost.
Sto smo svjesniji svake pojave svojih neintegriranih ivotnih iskustava,
153
to e se na osjeaj sigurnosti postupno poeti iriti i u nesvjesno podruje.
To znai da e se i nae djeje ja takoer ponovno poeti osjeati sigurnim
kad svjesno preuzmemo odgovornost za kvalitetu svih svojih doivljaja.
A sigurno dijete je ispunjeno spontanom radou i kreativnou.
Stoga bez straha moemo poeti naputati ovo prividno iskustvo
koje nazivamo ivotom u vremenu i vratiti se u svoj jedini stvarni
dom kojega imamo dok putujemo sadanjim ivotnim iskustvom, a to
je fiziko tijelo. Kad odluimo vratiti se u fiziko tijelo, istodobno smo
odluili postati fiziki svjesni svakog dijela svog ivota. Tek otkrivena
fizika prisutnost je dar, jer nam omoguuje da svoju energiju preusmjerimo
u svjesno kretanje kroz iskustva za koja znamo da su nam
korisna. Stoga je ovo trenutak u Procesu prisutnosti u kojemu svjesno
moramo prihvatiti zadatak kretanja kroz svoja iskustva.
Imamo samo dva instrumenta uz pomo kojih moemo ulaziti, prolaziti
i izlaziti iz svojih ivotnih iskustava, a to su panja i namjera. Panja
je instrument mentalnog tijela, ono ime se usredotoujemo. Namjera je
instrument emocionalnog tijela, ono zbog ega se usredotoujemo. Kvalitetu
naeg ivota u svakom trenutku odreuje stupanj svjesnosti panje i
namjere. Posve jednostavno, ali moramo biti fiziki prisutni da bismo se
svjesno koristili tim percepcijskim metodama na koristan nain.
U svakom trenutku ivota automatski se koristimo i panjom i
namjerom. Tim smo se instrumentima uglavnom koristili na nesvjestan
nain, na temelju onoga to nam se, prema naem uvjerenju, dogodilo
u prolosti i to bi nam se moglo dogoditi u budunosti. Drugim rijeima,
sve donedavno smo kvalitetu svog ivota osmiljavali djejim
tumaenjima i buduim procjenama. Bilo bi tonije rei da smo svom
pogreno informiranom djetetu doputali da odreuje to je najbolje
za nas na temelju njegovih tumaenja svijeta. Ta su tumaenja prie
koje smo priali sebi kao djeca i koje su se otada pretvorile u knjinicu
naih nesvjesnih, ali kljunih sustava uvjerenja. Nijedna od tih pria nije
istinita i zato bi bilo opasno da tim nesvjesnim, sutinskim sustavima
uvjerenja i dalje doputamo da ulogu igraju mjerila kojim se odreuje
kvaliteta naega sadanjeg iskustva ivota. Od najvee je vanosti da se
ponemo svjesno kretati svojim iskustvima.
Ako panju i namjeru dvaput dnevno usredotoimo na jednostavan
instrument upravljanja s kojim emo se sada upoznati, nauit emo kako
moemo izvriti taj zadatak. Tijekom sljedee tri vjebe trebamo se koristiti
tim instrumentom za usmjeravanje svojih iskustava prema sve veoj fizikoj
prisutnosti, mentalnoj jasnoi i emocionalnoj ravnotei. Dosljedna primjena
toga
instrumenta pruit e nam uvid u posljedice svjesnog upravljanja vlastitom
panjom i namjerom.
Ovaj jednostavan, ali iznimno moan navigacijski instrument djeluje na
154
temelju pretpostavke da se razliiti atributi nae percepcije moraju uskladiti
na odreenu frekvenciju kako bismo postigli konkretnu kvalitetu
iskustva. To emo najbolje razumjeti ako zamislimo orkestar. Kako bi postigli
meusobni sklad svi glazbenici i orkestar moraju svirati istu kompoziciju.
Razliiti atributi nae percepcije na isti se nain moraju svjesno uskladiti na
istu frekvenciju kako bismo mogli postii odreenu kvalitetu iskustva. Naa
je osobna frekvencija ono o emu najee razmiljamo. Tijekom sljedee tri
vjebe taj navigacijski instrument usklauje nau osobnu frekvenciju s
fizikom prisutnou, zatim s mentalnom jasnoom, a na kraju i s
emocionalnom ravnoteom.
Kako bismo ga to bolje iskoristili, dvaput dnevno (ujutro i naveer), nakon
petnaestominutne vjebe disanja, sami sebi postavljamo odreena pitanja.
Ve smo raspravljali o pristupu kojeg trebamo prihvatiti tijekom Procesa
prisutnosti u pogledu postavljanja pitanja pod naslovom Svjesnost
postavljanja
pitanja. Bilo bi korisno da to ukratko ponovimo.
Kad nam u ivotu netko postavi pitanje, istog se trenutka posluimo
panjom kako bismo pronali odgovor. Ako ga ne uspijemo pronai,
svjesno okonavamo misaonu potragu s ograniavajuom
samoprosudbom u pogledu svojih intelektualnih sposobnosti. Proces
prisutnosti, a osobito ovaj odreeni navigacijski instrument, trai od nas da
prihvatimo drukiji pristup. U ovoj je vjebi vano postavljanje pitanja, a ne
pronalaenje ispravnog odgovora.
Stoga nije prijeko potrebno u mislima tragati za odgovorom ili ga
pokuati nasilno izvui na povrinu. Trebamo iskreno postavljati pitanja i
obratiti panju na prvi odgovor koji se pojavi u mislima. Samom procesu
odgovaranja ne pridajemo nikakvu vanost. Ako se odgovor ne pojavi,
prelazimo na sljedee pitanje. Na taj nain odgovoru doputamo da se pojavi
kad to najmanje oekujemo. Ako se odgovor pojavi, zapamtimo ga, a onda
prelazimo na sljedee pitanje.
Uinkovitost te metode temelji se na dosljednom postavljanju pitanja, a ne
na pronalaenju ispravnog odgovora. Um e se automatski pobrinuti za
odgovore. Ti odgovori nam se nee uvijek oitovati kao mentalni koncepti,
misli ili slike, nego kao povoljne promjene u kvaliteti naega iskustva,
odnosno kao prijateljski naklonjeni glasnici.
Najbolje je da pitanja postavljamo neposredno nakon vjebe disanja, jer
tada posjedujemo najvie svjesnosti sadanjeg trenutka koja hrani nae
svjesne namjere. Svjesnost sadanjeg trenutka uveava sve na to je svjesno
usmjerimo.
Navigacijski instrument za sedmu vjebu:
Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja
svoje iskustvo usmjeravamo prema fizikoj prisutnosti.
to je svrha fizike prisutnosti?
155
Koji zvuk povezujem s fizikom prisutnou?
Koju boju povezujem s fizikom prisutnou?
Koji miris povezujem s fizikom prisutnou?
Koji okus povezujem s fizikom prisutnou?
Koju emociju povezujem s fizikom prisutnou?
Koju teksturu povezujem s fizikom prisutnou?
Koji fiziki oblik fizika prisutnost ima za mene?
Koji pokret povezujem s fizikom prisutnou?
Koji vizualni simbol povezujem s fizikom prisutnou?
Na kojem podruju svog ivota u ovom trenutku
doivljavam fiziku prisutnost bez ikakva napora?
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja. Takoer
moemo napraviti i vie od jedne vodene vjebe koja je potrebna za
aktiviranje ove vjebe.
2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku
pljeni drugim mislima.
3 Proitamo napisani tekst i primjenjujemo navigacijsku metodu
prema uputama.
Ovdje zavrava sedma vjeba.
OSMA VJEBA(Druga vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Odgovoran/odgovorna sam za vlastito spokojstvo.
Kako bismo aktivirali ovu vjebu:
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom,
a odmah nakon toga radimo petnaestominutnu vjebu disanja.
Buenje spokojstva putem opratanja
Na nekoj razini svi smo bijesni, jer kao djeca nismo dobili bezuvjetnu
ljubav. Sve su nas samo uvjetno voljeli. To nije optuba, nego tegobna
situacija u koju nas dovodi roenje u svijetu u kojemu se stanje neprestano
mijenja. Od djetinjstva smo itav svoj ivot i svu svoju energiju
troili pokuavajui ivjeti u skladu s uvjetima koji su nam trebali,
prema naem miljenju, pribaviti bezuvjetnu ljubav, a da toga uope
nismo bili svjesni. To se oitovalo u beskonanom fizikom, mentalnom
i emocionalnom djelovanju ili predstavama koje smo odigravali
pokuavajui privui panju i prihvaanje. Naalost, druge ljude ne
moemo predstavom prisiliti na bezuvjetnu ljubav. Sva panja koju
privuemo predstavom po svojoj je prirodi uvjetna. Istina je da smo
svaki put doivjeli neuspjeh pokuavajui privui panju za kojom
smo eznuli. Neuspjeh smo doivjeli jer bezuvjetna ljubav nije novac,
156
nije neto to moramo ili moemo zaraditi. Ljubav ne moemo postii
zaslugama. Ne moramo biti sposobni da bi nas drugi voljeli. Ljubav
je nae pravo po roenju. Ljubav jednostavno jest. Ljubav je sutina
onoga tko i to mi jesmo.
Primjer ljubavi koji su nam roditelji svojim odnosom prema nama i
svojim meusobnim odnosom postavljali tijekom djetinjstva postao je
naa temeljna definicija ljubavi. Ona je automatski ishod emocionalnog
utiskivanja. Shodno tome, kad god kao odrasle osobe pokuavamo
izazvati iskustvo ljubavi, nesvjesno stvaramo fiziki, mentalni i emocionalni
scenarij koji e ponovno stvoriti emocionalni odjek to smo
ga iskusili tijekom prvih djejih odnosa s roditeljima. Taj odjek uope
ne mora biti ugodan, nego samo mora biti slian.
Ako smo traei ljubav bili zlostavljani, tada je zlostavljanje postalo
dijelom nae djeje definicije ljubavi. Shodno tome, kad god kao odrasli
ljudi u svom ivotu osjeamo potrebu za ljubavlju, automatski emo
proizvesti iskustvo koje e ukljuivati emocionalni odjek zlostavljanja.
Toga uope nismo svjesni, nego postupamo automatski. Zato? Zato
to je to jedini nain koji poznajemo da bismo dobili ono to smatramo
ljubavlju. No, ljubav koju dobijemo uvijek nas povrijedi. Povrijedi nas
stoga to je uvjetovana. Na svjesnoj razini mogli bismo rei: Zato
mi se to uvijek dogaa? Razlog zbog kojega uvijek iznova stvaramo
isto bolno iskustvo posve je jednostavan. To inimo zato to ne znamo
drukije. Takva nam je sudbina. To je otvorena rana u srcu ovjeanstva.
Zbog toga mnogi ljudi automatski pretpostavljaju da je ljubav bolna.
No, bolan je uvjet, a ne ljubav.
U okviru Procesa prisutnosti postupno uimo usmjeriti pogled
onkraj ogranienja svojih djejih tumaenja. Uimo odrasti u emocionalnom
smislu. Posljedica emocionalnog rasta je da polako poinjemo
skidati prividne koprene koje smo postavili na mjesto svojih iskustava
iz djetinjstva. Dok se postupno podiu koprene straha, bijesa i tuge,
poinjemo ulaziti u posve drukije iskustvo svijeta. To nije iskustvo
svijeta sastavljeno od prolosti ili projicirane budunosti, nego iskustvo
svijeta kojemu pristupamo kroz svjesnost sadanjeg trenutka. Poinjemo
dobivati duboke spoznaje i uvide o stvarnoj prirodi naeg zajednikog
ljudskog stanja i to je potvrda da se budimo i ulazimo u svijet svjesnosti
sadanjeg trenutka. Jedan od tih uvida glasi:
Svatko koga susretnemo traga za iskustvom bezuvjetne ljubavi,
kakvim god nam se ponaanje te osobe moglo doimati na povrini.
U poetku to ne uspijevamo zapaziti, jer postupci kojima se koristimo
pokuavajui privui iskustvo bezuvjetne ljubavi rijetko kad
odraavaju bezuvjetnu ljubav koju traimo. To se dogaa zato to svi
mi pokuavamo dobiti ljubav od drugih pa nam se u naem individualnom
iskustvu zbog procesa odraavanja ini da svi ljudi na svijetu
157
pokuavaju neto dobiti od nas. Osjeaj da ovaj svijet neprestano neto
pokuava dobiti od nas automatski je odraz naeg vlastitog ponaanja.
To smo ponaanje usvojili u djetinjstvu oponaajui roditelje. Oni su
ga, pak, usvojili oponaajui svoje, itd.
Kad postignemo dovoljnu svjesnost sadanjeg trenutka da bismo
uistinu uvidjeli kako smo nesvjesno stvorili ivot utemeljen iskljuivo
na djejoj definiciji onoga to smatramo ljubavlju, tada moemo prihvatiti
smijenu stranu svoje tragedije. Slijepo smo se drali primjera koji
su nam postavili roditelji. Zar su se stvari i mogle drukije razvijati s
obzirom na taj poetni korak? Zapravo, ispravno bi bilo rei da smo mi
svoji vlastiti roditelji sve dok se ne oduimo od uvjerenja koja su
utisnuli u nas i dok ih ne prevladamo. To je kao da slijepac vodi slijepca.
Razumijevanje i prihvaanje takve mune situacije omoguuje nam
da sebi oprostimo zbog svih svojih pogrenih postupaka iz prolosti. Za
ljubavlju smo tragali na pogrenim mjestima i na pogrean nain. Taj nam
uvid omoguuje da shvatimo zato smo stvarali kvalitetu ivota kroz koji
sada prolazimo. U stanje izvornosti moemo zakoraiti ako prihvatimo
i priznamo da ne znamo to je bezuvjetna ljubav. To to nemamo pojma
to je bezuvjetna ljubav nije stvar nae razine inteligencije ili prirode
nae osobnosti. U svijetu u kojemu se uvjeti neprestano mijenjaju, iskustvo
bezuvjetne ljubavi najrjei je od svih dragulja. Buenje bezuvjetne
ljubavi na ovome svijetu slino je pokuaju udisanja svjeeg zraka u
oceanskim dubinama. I tu se krije klju za buenje bezuvjetne ljubavi
u ovome svijetu: elimo li u oceanskim dubinama udahnuti svje zrak,
bilo bi nam pametnije da ga sami dopremimo onamo.
Kad shvatimo vlastitu situaciju, moemo se nasmijati sebi zbog
predstava koje izvodimo. Taj je smijeh lijek za kojim zapravo udimo,
jer ako smo u stanju nasmijati se vlastitim predstavama, to je dokaz
da smo si oprostili.
Kad uistinu prihvatimo te spoznaje o sebi, moemo poeti prihvaati
da to isto vrijedi i za svakog drugog ovjeka. Bez obzira na to kakvim
nam se moglo uiniti neije ponaanje, svaka osoba, drei se primjera
vlastitih roditelja, traga za iskustvom bezuvjetne ljubavi. Drugim rijeima,
bez obzira na to kako doivljavamo kvalitetu ponaanja druge
osobe, njezin izgled ili ivotne okolnosti koje je stvorila, svaki ovjek
daje sve od sebe drei se primjera koji su mu postavili roditelji. Mi se
svi uistinu trudimo najbolje to moemo.
Meutim, iako intelektualno shvaamo tu nau zajedniku sudbinu,
ipak nam moe biti jako teko oprostiti drugima zbog toga to su nas
prema naem shvaanju povrijedili. U poetku emo to naizgled tragino
i iskrivljeno stanje stvari moi prihvatiti samo kao vlastitu sudbinu, stoga
to ne znamo to je bezuvjetna ljubav pa smo povrijedili i sebe i druge. No,
moda neemo biti spremni uvidjeti i prihvatiti da je to istodobno i nevolja
158
drugih, osobito kad je rije o naim roditeljima i svima onima koji su nas
povrijedili. Zato? Zato to je dio naeg iskustva jo uvijek zamraen bijesom.
Dio naega iskustva jo osjea potrebu i misli da ima pravo okrivljavati
druge. To je onaj vid naeg iskustva koji jo traga za osvetom, jer nije primio
ono to je smatrao da zasluuje. To je nae djeje ja ispunjeno potrebama i
eljama. Moemo biti sigurni da je o tome rije kad god kaemo:
To su bili moji roditelji i stoga su morali biti pametniji.
Donijeli su me na svijet pa su bili odgovorni za moju sigurnost.
To je naa predstava. To je glas djeteta koje jo ne razumije nau
zajedniku nevolju. Da bismo prevladali bijes, potrebu za okrivljavanjem
drugih i potajnu elju za osvetom, moramo prevladati i jednu od
najveih prepreka na putu vlastite emocionalne evolucije, a to je
Oholost.
Samo nam oholost ne doputa da prepoznamo vlastitu nevolju
u ivotu drugih ljudi. Kad jasno spoznamo djelovanje i posljedice
emocionalnog utiskivanja, tada samo jo oholost gui sposobnost da
oprostimo drugima. Ako smo oholi, tada bismo lako mogli prihvatiti
da nismo znali. No, ako se ne odluimo osloboditi bijesa, zbog njega
neemo moi lako prihvatiti da su i drugi, osobito nai roditelji, davali
sve od sebe u igri s kartama koje su im podijelili njihovi roditelji. Za
neutraliziranje oholosti potrebna je sljedea jednostavna spoznaja:
Svi postupci koje zamijetimo u svojim odnosima s drugim ljudima, a
koji nisu in bezuvjetne ljubavi, vapaj su za njom.
Na povrini to moda nije oigledno, jer mi smo odrasli pravi majstori
kad treba prikriti istinsku narav vlastitog unutarnjeg stanja. Pravi srno
profesionalci
kad se treba pretvarati da je sve u redu. Znamo se ponaati kao
da elimo jedno, iako zapravo elimo neto posve drugo. U svijetu odraslih
sve je uvijek zadovoljavajue, zgodno, dobro i ne previe loe. No, u
emocionalnom
tijelu skrivenom ispod povrine svijeta svakog ovjeka koji nije
spontano radostan i kreativan, skriva se uplaeno, bijesno dijete slomljenog
srca koje nije dobilo bezuvjetnu ljubav. Taj je uvid klju naega osloboenja,
vrata koja vode spokojstvu. Taj je uvid temelj sveukupnog opratanja.
Kad negativno prosuujemo ponaanje ljudi koji nas okruuju, tada
potrebu za ljubavlju tumaimo kao neto drugo. U svijetu koji se ovoga
trenutka nalazi pred nama promatramo odraze svoje prolosti i projicirane
budunosti, i stoga se u nama javljaju negativne prosudbe. Kad se pribliimo
svjesnosti sadanjeg trenutka poet emo jasno uviati da svijet koji nas
ovoga trenutka okruuje uvijek trai nau bezuvjetnu ljubav na jedini njemu
dostupan nain, jer i mi sami to inimo. Svijet samo zrcali nau patnju.
U ovome trenutku putovanja Procesom Prisutnosti korisno je iskreno
razmisliti kako smo se odnosili prema onim ljudima ti naem svijetu
159
koji su traili nau bezuvjetnu ljubav. Podsjetimo se da su se koristili
jedinim sredstvima koja su im bila na raspolaganju: pogrenim primjerima
koji su u njih emocionalno utisnuti dok su bili djeca. Navodi
li nas vlastita oholost da pretpostavimo kako su se trebali ponaati
drukije i da su trebali biti pametniji, iako nije bilo nikoga tko bi im
posluio kao primjer? Jesmo li mi sami bili bolji od njih?
Presudno je da sada odluimo svjesno se prisjetiti svih onih ljudi iz
svojega ivota kojima ne moemo oprostiti. Ti su ljudi arina toka nae
djetinjaste osvete. rtve su nae oholosti. To su istodobno oni ljudi koji
samo ekaju da nam pomognu da otkrijemo vlastito spokojstvo. Dok ih
ne oslobodimo okova vlastitih prosudbi, ostat emo u zatvoru vlastite
zbunjenosti. Bijes koji osjeamo prema njima predstavlja nedostatak
jasnoe u naem razmiljanju i uzrok je naem nemiru.
Zamolimo Unutarnju prisutnost da nas obdari snagom, suosjeanjem i
emocionalnom zrelou kako bismo im mogli oprostiti. Zamolimo Unutarnju
prisutnost da nam razotkrije suprotnost oholosti. Ljudi koje smo odluili
kazniti i osuditi time to im ne opratamo zapravo su nai prikriveni spasitelji.
Nitko nas ne moe prisiliti da oprostimo, niti moemo mehaniki
oprostiti samo zato to je to ispravno. Zbog toga moramo ponizno zamoliti
pomo Kad Unutarnju prisutnost zamolimo da nam pomogne, poinjemo
ruiti utvrdu vlastite oholosti. Poniznost iskorjenjuje oholost.
Moramo se prisjetiti da su svi roditelji neko takoer bili djeca. Kad
oima svjesnosti sadanjeg trenutka pogledamo bilo kojeg roditelja, vidjet
emo uplaeno dijete koje je takoer baeno u ovaj uvjetovani svijet.
To dijete, kao i djeje ja u nama, udi samo za bezuvjetnom ljubavlju.
Moemo li svoje roditelje smatrati odgovornima zato to su preuzeli
naine ponaanja koje su nauili od svojih roditelja? Zar nam bijes vie
koristi nego suosjeajna odluka da prepoznamo pogreke u vlastitoj
percepciji? Prosudba je nedostatak razumijevanja, nedostatak jasnoe,
virus koji je zarazio nau percepciju. Prosudba je na svim razinama
oholost. Ona je dvostruko mjerilo. Druge krivimo zbog iste situacije
u kojoj se i sami nalazimo. Stoga oprostimo sada svojim roditeljima
blagoslivljajui ih bezuvjetnom ljubavlju koju srno eljeli dobiti od njih
dok smo bili djeca. Tim jednim jedinim inom ljubavi razbijamo tragini
ciklus koji je razarao bezbrojne narataje prije nas. Ako se na taj nain
oslobodimo, unosimo mir u iskustva svih koji e doi i dugo vremena
nakon to napustimo granice svojega sadanjeg iskustva.
Izvorno opratanje kree od naega ponaanja prema vlastitom
djejem ja. Taj dio svojega iskustva moramo voljeti bezuvjetno, inae
nikada neemo uspjeti proiriti odjek bezuvjetne ljubavi u svom vanjskom
svijetu, zato to vanjski svijet jest i uvijek e biti samo nae zrcalo.
U njemu se odraavamo.
Da bismo iskusili bezuvjetnu ljubav, moramo je pruiti, jer je iskusiti
160
moemo samo kroz in darivanja.
Nae putovanje prema bezuvjetnoj ljubavi mora poeti sa inom
kojim sebi pruamo ono to traimo od drugih. Ako ne znamo kako
bismo bezuvjetnu ljubav poklonili svom djejem i odraslom ja, koje smo
stvorili kao reakciju na iskustva iz djetinjstva, tada to moramo nauiti.
Moramo zamoliti Unutarnju prisutnost da nam pokae kako bismo to
mogli postii. Moramo odluiti da emo sebe voljeti bez obzira na sve.
Moramo odluiti da emo, bez obzira na sve, imati razumijevanja za
sebe. Sasvim jednostavan, iako i zahtjevan zadatak. Samo ako u tome
uspijemo moi emo u potpunosti razumjeti sljedei uvid:
Bezuvjetna ljubav se daruje. Bezuvjetna ljubav je opratanje.
Sve dok suosjeajnim ponaanjem odraslog ja djejem ja ne pokaemo
da bezuvjetnu ljubav moemo iskusiti samo putem inom davanja, ono
e i dalje vjerovati da je ljubav neto to moramo dobiti iz vanjskoga
svijeta, pa e se tako i ponaati. Ako u vlastiti ivot ne unesemo primjer
bezuvjetne ljubavi, i dalje e nas frustrirati nesvjesno djelovanje naeg
krivo upuenog djejeg ja. Frustrirat e nas, jer kad god svjesno teimo
iskustvu bezuvjetne ljubavi, nesvjesno e potkopati nae dobre namjere
svojim
pogreno usmjerenim shvaanjem o ljubavi.
Ne postoji nikakav razlog, izgovor ili opravdanje zbog kojih se prema
sebi ne bismo odnosili s bezuvjetnom ljubavlju. Zasluujemo je davati i
primati. Naa najvea odgovornost u ovom ivotu je otkrivanje istinske
prirode bezuvjetne ljubavi, kako bismo je mogli unijeti u svoje iskustvo
vanjskoga svijeta. To je najuzvienija usluga koju moemo pruiti
ovjeanstvu. Na taj nain unosimo daak svjeeg zraka u oceanske
dubine.
Nae putovanje u razotkrivanje prirode te uzviene misterije zapoinje
suosjeajnou prema sebi. Suosjeanje utemeljeno na osobnom
razumijevanju temelj je opratanja. Opratanje je melem za duu koji
iscjeljuje patnju izazvanu nerazumijevanjem iz kojega se raaju prosudbe.
Ako
sami sebi oprostimo pogreke vlastitog ponaanja, automatski opratamo i
svijetu.
Kad oprostimo, vraa nam se spokojstvo.
Spokojslvo je vjeni izvor spontane radosti i stvaralatva.
Spontana radost i stvaralatvo odjek sn svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Navigacijski instrument osme vjebe:
Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebe disanja usmjeravamo svoje
iskustvo prema postizanju mentalne jasnoe. Koristite se uputama iz sedme
vjebe.
Koja je svrha mentalne jasnoe?
161
Koji zvuk povezujem s mentalnom jasnoom?
Koju boju povezujem s mentalnom jasnoom?
Koji miris povezujem s mentalnom jasnoom?
Koji okus povezujem s mentalnom jasnoom?
Koji osjeaj povezujem s mentalnom jasnoom?
Kakvu teksturu povezujem s mentalnom jasnoom?
Koji fiziki oblik za mene ima mentalna jasnoa?
Koji pokret povezujem s mentalnom jasnoom?
Koji simbol povezujem s mentalnom jasnoom?
Na kojem podruju svojega ivota ovoga trenutka osjeam mentalnu
jasnou
bez ikakva napora?
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1. Dvaput svakoga dana radimo petnaestominutne vjebe disanja.
Uz leanje u vodi kojim aktiviramo osmu vjebu, moemo raditi
dodatne vodene vjebe kad god elimo.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku
pljeni drugim mislima.
3. itamo napisani tekst i primjenjujemo navigacijski instrument
za postizanje poveane mentalne jasnoe.
Zavretak osme vjebe.
DEVETA VJEBA(Trea vjeba u vodi)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Pozivam sebe da budem spontano radostan/radosna.
Kako biso aktivirali ovu vjebu:
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Barem 20 minuta leimo u kadi s toplom vodom, a odmah nakon
toga obavimo petnaestominutnu vjebu disanja.
Obnavljanje emocionalne ravnotee
Dosad smo u Procesu prisutnosti postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg
trenutka da dobijemo uvid ti ono to nazivamo osobnim negativnim
obrascem i ponemo ga svjesno mijenjati. Taj negativan obrazac izaziva
neugodne okolnosti koje neizostavno stvaramo svaki put kad elimo potaknuti
iskustvo bezuvjetne ljubavi u svom ivotu. Neminovno se oituje u
obliku okolnosti naega ivota koji nam onemoguuju doivljaj iskustva
bezuvjetne ljubavi. O njemu moemo razmiljati i kao o temi koja lei u
temelju svake nae fizike, mentalne i emocionalne drame.
U ivotu svakoga od nas postoji glavna dramatina tema koja se
ponavlja otkako smo iskoraili iz djetinjstva. Ta nam je tema skrivena sve
dok ne postignemo dovoljno svjesnosti osobnog trenutka da je uoimo
i pozabavimo se njome. Obuhvaa nau nesvjesnu definiciju ljubavi
162
koju je u emocionalno tijelo utisnuo odnos s roditeljima i promatranje
meusobnog odnosa majke i oca. To nije definicija ljubavi odrasle osobe,
nego nefunkcionalna definicija ljubavi koju je usvojilo djeje ja, koja se
neumorno namee naem ivotu odrasle osobe naizgled u suprotnosti s
naim najboljim namjerama.
Nesvjesna definicija ljubavi proima svaki vid naeg ivota kao odrasle
osobe, ali se najjasnije oituje kad je rije o intimnim odnosima. Istraivanje
ishoda svih naih neuspjelih intimnih odnosa uinkovito razotkriva
nesvjesnu definiciju ljubavi. Kako bismo otkrili svoju nesvjesnu definiciju
ljubavi moemo se posluiti okolnostima svojih intimnih odnosa, jer su u
ovome svijetu naa elja za ljubavlju i za intimnou blisko povezane. Ako
je na glavni intimni odnos (onaj koji smo imali s roditeljima) bio
nefunkcionalan, tada e se to jasno odraavati i u naim intimnim
odnosima s ljubavnicima/ljubavnicama.
Nesvjesna definicija ljubavi razlikuje se od osobe do osobe, ali je
istovjetan mehanizam njezina oitovanja. Nesvjesna definicija ljubavi na je
emocionalni obrazac koji smo doivjeli kao djeca traei ljubav. Stoga taj
emocionalni obrazac ponovno stvaramo u svom ivotu kad god osjeamo
potrebu da nas netko voli ili kad god pokuamo pokazati svoju ljubav prema
drugoj osobi, a da toga nismo ni svjesni.
U poetku, prije nego to smo postigli dovoljno svjesnosti sadanjeg
trenutka da sami uvidimo taj obrazac, jasno smo ga uoavali u drugima. Kad
god smo pokuavali odrati ljubavni odnos, izgledalo je da odnos naruava
druga osoba. Na osobni negativan obrazac razotkriva se u uvjetima koje
postavlja druga osoba. Takoer je vano drati na umu da se naa nesvjesna
definicija ljubavi ne razotkriva u poecima intimnih odnosa, nego na njihovom
kraju. Taj je obrazac takoer vidljiv vi ishodu naih pokuaja da doivimo
ljubav. Ako nam se odnosi ne okonavaju, tada se obrazac razotkriva u tome
to postaju jednolini. Takav ishod u poetku uvijek smatramo pogrekom
partnera ili partnerice.
Na svu sreu, sada znamo kako se stvari odvijaju i znamo da je rije o
zrcalnom odrazu. Osoba koja nam slomi srce zapravo je glasnik. Nain
na koji emocionalno reagiramo na to iskustvo sadri detalje poruke.
Sada poznajemo metode za smanjivanje negativnog emocionalnog naboja u
poruci. U ovome trenutku putovanja takoer smo spremni za jo jedan
krupan korak prema ukidanju nesvjesne definicije ljubavi kako nam vie ne bi
potkopavala intimne odnose. To postiemo kad osvijestimo vlastitu definiciju
ljubavi.
Na temelju prolih iskustava uvjerili smo se da nam je mnogo lake
prepoznati nesvjesnu definiciju ljubavi u onome to nam se dogaa, u
onome to je potaknuto ponaanjem druge osobe. To se dogaa zato to
nam strah ne doputa da vidimo sebe i zato to nas bijes navodi da
na vlastite odraze u svijetu reagiramo okrivljavanjem i osvetom. No, ispod
163
tih osjeaja krije se dubok osjeaj gubitka i tuge.
Za dijete ne postoji vei uzrok boli nego kad se otvori iskustvu bezuvjetne
ljubavi, a umjesto nje doivi bol (odbacivanje ili ak ponienje). Ta se tuga
poveava kad dijete zakorai u svijet odraslih i to mu se neugodno iskustvo
neprestano iznova ponavlja. Kako, dakle, da okonamo taj nesvjestan, bolni
ciklus? Dovoljno je postaviti pitanje, odnosno niz pitanja. Ako iskreno
postavimo sljedea pitanja, doputajui da nam Unutarnja prisutnost
razotkrije odgovore, izazivamo percepcijski pomak koji poinje ukidati
neugodni obrazac koji se neprestano ponavlja. Da bismo pokrenuli pomak u
percepciji, moramo napraviti pet koraka:
Prvi korak: kakav ishod uvijek dobijemo?
Prvi korak je utvrivanje nae osobne, nesvjesne definicije ljubavi. To je lako
postii. Pitamo se kako zavravaju svi nai intimni odnosi. Tom pitanju
moemo pristupiti na tri naina:
1. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu
jednolini, poevi rijeju mi: Mi na kraju uvijek...
2. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu
jednolini, poevi rijeju ja: Ja na kraju uvijek...
3. Opiemo to se dogaa kad nai intimni odnosi zavre ili postanu
jednolini, poevi rijeju Oni: Oni na kraju uvijek...
Cilj prvoga koraka je pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki
nazivnik zavretka svih naih intimnih odnosa. U poetku nam se moe
initi da su okolnosti u svakom sluaju drukije. Drugi nam korak pomae da
razjasnimo to se uistinu dogaa.
Drugi korak: kako se osjeam?
U drugom koraku panju moramo skrenuti s fizikih okolnosti koje prate
okonanje naih intimnih odnosa. Moramo je odvojiti od svog ponaanja i
ponaanja svojih partnera/partnerica. Okolnosti odnosa sve donedavno su
bile
arite nae panje i moda nam se upravo zbog toga inilo da su razliiti
odnosi zavravali na razliite naine. Sada panju moramo usmjeriti na svoje
osjeaje nakon okonanja svakog odnosa, odnosno, trebamo se pitati kakva
je bila priroda naih osjeaja. Sto smo osjeali nakon zavretka odnosa?
Da bismo to postigli, trebamo dovriti sljedeu reenicu:
Na kraju svakog mog intimnog odnosa osjeam se...
Moramo se potruditi kako bismo pronali rije ili frazu koji bi bili
smisleniji od rijei tuno. Osjeamo li se naputeno, iskoriteno ili
izdano, imamo li osjeaj da nas je partner/partnerica uzeo/uzela zdravo
za gotovo? Ako se pomuimo i otkrijemo pravu rije ili frazu, tada
ponovno moemo razmisliti na koji su se nain partner ili partnerica
odnosili prema nama i zbog ega vie nismo eljeli ostati s njima.
Moemo razmisliti i o svom ponaanju koje je partnera ili partnericu
navelo da nas napuste ili se prestanu prema nama odnositi s ljubavlju.
164
Nakon toga ponovno trebamo razmisliti o osjeajima koji su se u nama
javili nakon prekida. Moramo potraiti emocionalni obrazac koji se
krije ispod neugodnog iskustva.
Cilj je drugog koraka pronai rije ili frazu koji opisuju zajedniki
negativni emocionalni ishod naih propalih intimnih odnosa. Taj
emocionalni obrazac klju je kojim otkrivamo ono to je zajedniko
u okonanju svakog naeg odnosa. To je negativan obrazac koji
predstavlja nau nesvjesnu definiciju ljubavi. Ujedno je i nesvjesna
motivacija u pozadini predstave koju stvaramo u mnogim drugim
vidovima svog ivota.
Primjerice, moda smo otkrili da se na kraju svakog intimnog odnosa
osjeamo naputeno. To nam govori da smo osjeaj naputenosti od ranog
djetinjstva izjednaavali s osjeajem ljubavi. Drugim rijeima, u trenutku
kad smo u ranom djetinjstvu uistinu trebali ljubav preivjeli smo snano
iskustvo naputenosti. Moemo biti sigurni daje to tono ako nai intimni
odnosi zapoinju romantino, a okonavaju s osjeajem naputenosti i
stvarnim naputanjem. Tako se osjeamo ako je na obrazac naputenost.
No, moemo imati i obrazac iskoritenosti, izdaje ili prevare i slino.
Takoer moemo imati brojne sporedne definicije onoga to nesvjesno
smatramo ljubavlju, ali uvijek postoji glavna tema. Sljedei korak e nam
pokazati jesmo li tono utvrdili svoju nesvjesnu definiciju ljubavi.
Trei korak: odnosi li se ta definicija i na moju obitelj?
Ishod svojih intimnih odnosa sad trebamo usporediti s odnosima u
svojoj uoj obitelji. Najprije razmislimo o roditeljima. Odgovara li rije
ili fraza kojima smo opisali svoje osjeaje nakon okonanja intimnih
odnosa odnosu naih roditelja dok smo bili djeca? Uklapa li se u njihovo
ponaanje prema nama? Opisuju li ta rije ili fraza emocionalni ishod
bilo kojeg intimnog odnosa naih brae i sestara?
Ako uoimo da se na negativan emocionalni obrazac u nekom obliku
oituje u ivotnim iskustvima lanova ue obitelji, tada moemo biti sigurni
da smo na pravome putu, jer naa nesvjesna definicija ljubavi ne pripada
samo nama. Nju nasljeujemo od roditelja, kako su je i oni naslijedili od
svojih. Ako smo je naslijedili mi, naslijedili su je i naa braa i sestre. Taj
nesvjestan sustav uvjerenja o prirodi ljubavi zajedniki je i nama i ostalim
lanovima ue obitelji. Na ovaj se ili onaj nain pojavljuje u naim obiteljskim
odnosima, jer u obiteljima najee prevladava ista nesvjesna definicija
ljubavi. U poetku je moda neemo uspjeti uoiti na fizikoj razini, ali e se
pokazati u negativnim emocionalnim reakcijama naih srodnika kad njihovi
intimni odnosi zavre ili postanu jednolini.
etvrti korak: kakva je suprotnost moje nesvjesne
definicije?
etvrti korak je jednostavan, ali nerijetko i zahtjevan. Trebamo pronai
suprotnost rijei ili frazi kojom opisujemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi.
165
Taj zadatak moda nee biti tako jednostavan kao to izgleda u poetku, i to
stoga to mi ne cijenimo suprotnost svoje nesvjesne definicije ljubavi.
Budui da je ne cijenimo, moglo bi nam biti teko pronai je na mentalnoj ili
emocionalnoj razini. Stoga bismo se mogli nai pred zidom ili kao
suprotnost odabrati rije ljubav. No, nije nimalo vjerojatno da bi rije
ljubav mogla biti suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi. Ako je u
poetku i odaberemo, to je samo zbog toga to traimo najlaki izlaz.
Ne smijemo se zadovoljiti prvim odgovorom koji se pojavi. Kao i u
sluaju primjene navigacijskog instrumenta iz sedme i osme vjebe, moramo
postaviti pitanje, ali ne siliti da se odgovor pojavi. Pitanje trebamo
postaviti iskreno i dopustiti Unutarnjoj prisutnosti da nam ga otkrije bez
ikakva napora. Ako smo odabrali pravi odgovor, odzvanjat e u nama na
vie razina. To e biti trenutak otkrivenja, kao da smo otkrili neto
izgubljeno to je itavo vrijeme bilo pred naim oima. To je nerijetko
trenutak otkrivenja, jer je suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi ono
za ime smo tragali itav ivot.
Kad otkrijemo svoju nesvjesnu definiciju ljubavi i njezinu suprotnost,
spremni smo za pokretanje postupka obnavljanja emocionalne ravnotee u
svom ivotu. No, prije nego krenemo na peti korak u postupku
emocionalnog uravnoteivanja, prijeko je potrebno da poblie promotrimo
jo jedan vid svog naslijeenog ponaanja. Tu smo temu ve dotakli u osmoj
vjebi.
Od djetinjstva su nas roditelji primjerom pouavali da se, kako bismo
neto dobili, moramo okrenuti vanjskome svijetu i uzeti iz njega. Stoga
smo bez ikakvih pitanja usvojili pravilo uzimanje je primanje. No, ako
takvo uvjerenje promotrimo sa stajalita Jednote, uviamo da ono nije
nimalo smisleno. Da bismo prihvatili stajalite Jednote, moramo biti u
stanju sebe sagledati kao stanicu u tijelu svega to postoji. Takva nam slika
pomae da shvatimo kako smo istodobno i pojedinci i meusobno ovisni. Sa
stajalita Jednote, in primanja putem uzimanja uope nije logian, jer je
uvijek rije o procesu uzimanja od nekog drugog. Ako jedna stanica uzima
od druge, time stvara neravnoteu u tijelu kao cjelini. Drugim rijeima, ako
neto uzmemo, tada netko ili neto u cjelini naega iskustva neminovno
doivljava iskustvo gubitka. Kad pokuamo neto uzeti od ovoga svijeta,
uvijek potiemo odraz neimatine u vlastitom iskustvu svijeta. Kako bi in
uzimanja ikada mogao obnoviti ravnoteu?
in uzimanja uvijek stvara odraz neimatine.
Molim vas da ustanete, odete do zrcala i napravite sljedeu vjebu. Da
biste mogli dobro vidjeti i razumjeti, trebate stati ispred zrcala i ponaati se
kao da uzimate neto od vlastitog odraza. Zamijetit emo da odraz istoga
trenutka uzima neto od nas. Uzimanje je uzrok svih naih iskustava
neimatine. Kad osjeamo neimatinu u bilo kojem dijelu svojega ivota, to je
zato to negdje nekako pokuavamo upravo to uzeti od drugih. Ako umjesto
166
da uzmemo ono to nam u ivotu nedostaje najprije pronaemo nain da to
pruimo sebi, a onda i svome svijetu, uvidjet emo da se osjeaj neimatine
poinje zamjetljivo smanjivati. Ako ponovno stanemo pred zrcalo, s lakoom
emo uvidjeti kako se to dogaa. Kad odrazu u zrcalu neto pruimo, vidjet
emo da i on automatski nama prua istu stvar. To pokazuje da je davanje
primanje. Iako tu vjebu moemo napraviti i u mislima, bez zrcala, vano je
ipak da ustanemo i napravimo je ispred zrcala, kako bi nae djeje ja moglo
shvatiti u emocionalnom smislu. Ne traje due od trenutka, ali bi taj
trenutak mogao promijeniti kvalitetu itavog naeg ivota.
Izjava davanje je primanje predstavlja energetsku frekvenciju s kojom
je povezan na svemir. Svi ostali naini razmjene energije odmah uzrokuju
sukob i nesklad u naem iskustvu ivota, to je potpuno u skladu sa
zakonom uzroka i posljedice. Princip davanje je primanje ujedno je i klju
za vrata kroz koja ulazimo u iskustvo neogranienog obilja. Meutim,
plodovi ivota na toj frekvenciji postaju oigledni u
naem ivotnom iskustvu tek kad se na razini svijesti Jednote, a ne na
razini odvojene ili zasebne svjesnosti ega, poveemo sa svjesnou sadanjeg
trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka povezuje nas sa svakom drugom
stanicom u tijelu ivota, dok ego vjeruje je identitet nae pojedinane stanice
zasebna cjelina odvojena od svih ostalih ivotnih oblika. Unutarnja
prisutnost zna samo davati, dok je ego zainteresiran samo za uzimanje.
Kad to shvatimo, ili barem kad smo spremni to naelo ispitati u vlastitom
ivotu, za korak smo blie toki na kojoj moemo poeti obnavljati
emocionalnu ravnoteu svog ivota.
Kad jednom utvrdimo svoju nesvjesnu, djeju definiciju ljubavi i kad
otkrijemo njezinu suprotnost, spremni smo za novi korak. Njemu se
moemo iskreno posvetiti samo sa stajalita svjesnosti Jednote.
Peti korak: davanje je primanje.
Peti korak trai od nas da pruamo upravo ono to elimo primiti. Dvije
su faze ovog posljednjeg koraka u obnavljanju ravnotee kvalitete naega
ivota:
1. Moramo si poeti bezuvjetno davati ono to elimo primiti od
drugih. Taj korak ne moemo izbjei. Ako smo, primjerice, otkrili da
je naputenost naa nesvjesna definicija ljubavi, a njezina suprotnost
predanost, tada moramo iskreno odluiti da emo se posvetiti sebi
bez obzira na sve. Moramo se, bez obzira na sve, posvetiti bezuvjet
noj ljubavi prema sebi. Kad god se u naem iskustvu pojave fiziki,
mentalni ili emocionalni simptomi neravnotee, moramo ih svjesno
neutralizirati, a ne automatski reagirati. To moemo najbolje postii
primjenom Procesa emocionalnog ienje, jer njime smanjujemo
naboj koji stvara oitovanja naih simptoma neravnotee. Moramo
se posvetiti sebi, voditi sebe, njegovati se, iscjeljivati i poduavati.
Moramo se posvetiti spaavanju svog djejeg ja od njegovih osjeaja
167
naputenosti u prolosti. Moramo se posvetiti istini, da emo rei
da kad mislimo da i ne kad mislimo ne. Moramo se posve
titi vlastitom emocionalnom razvoju. Moramo se posvetiti buenju
vlastite svjesnosti i svom odnosu s Unutarnjom prisutnou. Moramo
se posvetiti postizanju svjesnosti sadanjeg trenutka.
2. Nakon toga drugim ljudima koji se pojavljuju u naem ivotu
bezuvjetno moramo dati ono to smo pokuavali dobiti od dru
gih. Ako je, primjerice, suprotnost naoj nesvjesnoj definiciji ljubavi
predanost, tada vlastitim primjerom svim ljudima u svom ivotu
moramo pokazati da smo im se posvetili. Predanost moramo unijeti
u sva svoja ivotna iskustva. Najvaniji dio ovog koraka je da to moramo
initi bez ikakvih uvjeta. Svoje ponaanje ne smijemo odreivati
onim to sami elimo. Moramo se drati naela bez obzira na
sve. Ovdje nije rije o uzimanju, nego o davanju. Ovdje se ne radi
o tome to drugi misle ili kako bi mogli ili trebali reagirati na nae
namjere, nego iskljuivo o tome da napravimo sve to je potrebno
kako bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota.
Ne trebamo se preputati predstavama koje stvara naa nesvjesna
definicija ljubavi, nego moramo odluiti da emo poduzeti korake kako
bismo potaknuli suprotnost te definicije u vlastitoj nutrini, kao i u svojim
odnosima s ljudima koji nas okruuju. Ako ponemo tako djelovati, odmah
emo osjetiti pomak. Zato? Zato to svijet jest i uvijek e biti zrcalo. Ta e
nam promjena u odnosima sa svijetom i sa sobom pokazati sljedee:
Davanje je primanje.
Nismo odvojeni ni od koga i ni od ega oko sebe.
Kad bezuvjetno dajemo, posjedujemo neogranieno obilje onoga to
predstavlja suprotnost nae nesvjesne definicije ljubavi
kako bismo ga mogli pruiti ovome svijetu.
to prije trebamo shvatiti da:
Od svijeta nita ne moemo uzeti.
Od svijeta ne moemo uzeti ljubav. Svijet je neutralan kao i zrcalo.
U njemu vidimo samo ono to smo u njega sami unijeli. Ako od svijeta
pokuamo uzeti ljubav, sve emo vie doivljavati iskustvo neimatine.
Ako uistinu prihvatimo da od svijeta nita ne moemo dobiti,
nego da sami trebamo unijeti bezuvjetnu ljubav u iskustvo svijeta koji
nas okruuje, tada emo prijei most koji vodi do novog i potpunog
iskustva ivota. Tada emo spoznati tajnu doivljavanja bezuvjetne
ljubavi, a ona glasi: ljubav moramo pruati bezuvjetno. Zato? Zato to
smo u svom iskustvu mi jedini koji to moemo. Sami smo apsolutno
odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava.
To je poruka koju su nam pokuavali prenijeti roditelji, lanovi obitelji
i svi oni s kojima smo na bilo koji nain bili intimni u svom ivotu otkako
smo zakoraili u ovaj syijet. To nikada nije bila njihova odgovornost i
168
nikada nee biti njihova odgovornost da nae iskustvo ispune bezuvjetnom
ljubavlju. Njihova je odgovornost bila da nam odraze neravnoteu koju
smo iz prethodnih ivotnih iskustava unijeli u ovaj ivot. Ta neravnotea,
koja je s namjerom utisnuta u nae emocionalno tijelo tijekom djetinjstva
predstavlja upravo one uvjete koje smo doli prevladati, jer nas upravo
ti uvjeti spreavaju u doivljaju bezuvjetne ljubavi.
Trenutak u kojem iskreno obavimo ovih pet koraka u svrhu obnavljanja
emocionalne ravnotee u kvaliteti naeg ivota bit e trenutak kad emo
svoje roditelje, lanove obitelji i sve voljene osobe iz prolosti sagledati
u novome svjetlu. Poet e se podizati koprena koju su naa nesvjesna
uvjerenja navukla preko njih i poet emo ih sagledavati u svjetlosti
onoga tko i to uistinu jesu. To su ljudi koji su nas voljeli toliko da su
se prihvatili bolne uloge odraavanja naih vlastitih, skrivenih patnji
kako bismo dobili priliku da je zapazimo, osjetimo i integriramo.
Mi smo tu bol potisnuli toliko duboko da smo je mogli postati svjesni tek
kad nam je bila predoena u vanjskome svijetu kao drama. Onoga trenutka
kad se iskreno prihvatimo odgovornog djelovanja potrebnog da bismo
iscijelili vlastitu neravnoteu, vie nee biti potrebna ta tragina predstava
koja se u vremenu izvodi pred nama. Tada svoj strah i bijes, okrivljavanje
drugih i misli o osveti, pa ak i naizgled bezdanu provaliju svoje tuge
moemo zamijeniti suosjeanjem, opratanjem i zahvalnou.
itavo ovo vrijeme mi nismo bili u stanju vidjeti istinu. Glumci (glasnici
) su se uvijek rukovodili naim interesima, bez obzira na to jesu li
toga bili svjesni ili nisu. Ispod povrine njihovih uloga uvijek se skrivala
nesvjesna energija ljubavi nae zajednike Unutarnje prisutnosti koja
je inila sve to je bilo u njezinoj moi kako bi nas to blae
probudila i potaknula da upoznamo vlastitu mo, ne liavajui nas
nae uroene odgovornosti. Unutarnja prisutnost zna da sloboda bez
odgovornosti uope nije sloboda. Jer, ako nismo uistinu sposobni
svjesno djelovati u svakom trenutku, kako bismo uope mogli biti
slobodni? To je ono to jedino moramo uzeti kako bismo mogli
primiti sve.
Dok se s mukom pokuavamo osloboditi neravnotee iz prolosti,
aneli koji nas dolaze osloboditi doimaju nam se kao demoni. No, onog
trenutka kad se prepustimo i prihvatimo svoju velianstvenu ulogu
u sadanjem trenutku, ti e se demoni ponovno preobraziti u anele
kakvi uistinu i jesu. Oni su naa braa i sestre koji surauju s nama kako
bismo zajedniki uspostavili svjesnu ravnoteu u cjelini. Ta se svjesna
ravnotea stvara kad postanemo svjesno odgovorni. Onoga trenutka kad
to uistinu shvatimo, strah, bijes i tuga e se povui, a sva naa iskustva
proistit e zahvalnost. To je jedan od razloga zbog kojeg smo dobili
dar ivota: da bismo nauili to znai bezuvjetno davati sebe.
Mi uistinu jesmo ljubav i stoga je ljubav ono jedino to trebamo davati.
169
Sve ostalo to dajemo nije ni stvarno ni trajno, nego je puki privid. No, ako je
pruamo bezuvjetno, ljubav je vjena. Jednom kad potpuno prihvatimo tu
pouku i ponemo postupati u skladu s njom, mir i sklad automatski e
poeti obuhvaati sve vidove naeg ivota.
Zbog toga emo poeti doivljavati prekrasne, neoekivane trenutke
svjesnosti sadanjeg trenutka. Ta e se svjesnost sadanjeg trenutka bez
ikakva
razloga poeti pretakati u na ivot. Svjesnosti nije potreban razlog. Ona
jednostavno jest. Posve nenaporan doivljaj svjesnosti sadanjeg trenutka
dokaz je da naposljetku u svom ivotu postiemo istinsku pravdu, da
naposljetku preuzimamo odgovornost za kvalitetu svih svojih iskustava te
da smo konano prikupili hrabrost da prigrlimo vlastitu slobodu.
Njegovanje iskustva slobode kroz buenje svjesnosti sadanjeg trenutka naa
je jedina istinska odgovornost i nae pravo po roenju. Kad to postignemo,
postigli smo sve.
Navigacijsko orue za devetu vjebu:
Postavljanjem ovih pitanja nakon vjebi disanja svoje
iskustvo usmjeravamo prema emocionalnoj ravnotei.
Primjenjujemo ga prema uputama iz sedme vjebe.
Koja je svrha emocionalne ravnotee?
Koji zvuk povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Koju boju povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Koji miris povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Koji okus povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Koji osjeaj povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Kakvu teksturu povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Koji fiziki oblik emocionalna ravnotea ima za mene?
Koji pokret povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Kad sam posljednji put bez ikakva napora iskusio I iskusila
emocionalnu
ravnoteu?
Koji simbol povezujem s emocionalnom ravnoteom?
Na kojem podruju svojega ivota u ovom trenutku osjeam
emocionalnu
ravnoteu bez ikakva napora?
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1 Dvaput dnevno radimo petnaestominutnu vjebu disanja.
2 Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo zaoku
pljeni drugim mislima.
3 Proitamo napisani tekst i primijenimo pet percepcijskih
koraka koji obnavljaju emocionalnu ravnoteu kvalitete naega
ivota. Takoer se preporuuje da se navigacijskim instrumentom
koristimo nakon svake vjebe disanja.
170
Zavretak devete vjebe.
DESETA VJEBA
(Od poetka ove vjebe do kraja
Procesa prisutnosti vie ne radimo vodene vjebe.)
Izjava za buenje Prisutnosti tijekom sljedeih sedam dana glasi:
Potujem sebe.
Kako bismo aktivirali ovu vjebu:
Pamtimo Izjavu za buenje Prisutnosti.
Nakon toga proitamo itav napisani tekst.
Mirno sjednemo i barem 15 minuta povezano diemo.
Od trenutka kad ponemo s desetom vjebom ostaje nam jo punih
sedam dana Procesa prisutnosti. Kako bismo imali osjeaj da smo
zaokruili Proces, i sljedeih sedam dana moramo nastaviti s petnaestominutnom
vjebom disanja dva puta dnevno. Tek nakon toga trebali
bismo aktivirati svjesno dovrenje Procesa povezujui disanje barem 15
do 30 minuta. Nakon toga moemo proitati etvrti dio knjige: Posljedice
te peti dio: Dovrenje.
ivot sa svrhom:
otputanje drame u korist dharme
Univerzalni zakon uzroka i posljedice kae: Sto traimo, to emo i
nai te Sto zatraimo, to emo i dobiti. Stoga je automatska i neizbjena
posljedica ovog zakona da emo uvijek vidjeti samo ono za
ime tragamo, a sva iskustva naeg ivota uvijek e biti upravo onakva
kakva smo zatraili. Drugim rijeima, na ivot i nain na koji ga
proivljavamo trajan su odgovor na pitanja koja smo postavljali i koja sada
postavljamo. To nam moda nije neposredno oito zbog toga to pitanja
postavljamo uglavnom nesvjesno, na temelju itavog niza sustava uvjerenja
(pogrenih tumaenja) koja smo usvojili kao djeca. Ako nam se zato ne svia
ono to vidimo ili kvaliteta onoga to doivljavamo, naa je odgovornost da
se okrenemo vlastitoj nutrini i promijenimo svoja nesvjesna, uzrona
uvjerenja. To nitko ne moe uiniti umjesto nas. Slobodna volja se i sastoji
u sposobnosti da to uinimo za sebe. Upravo to i jest sloboda. To je istinska
odgovornost. Proces prisutnosti prua nam priliku da je postignemo.
ivjeti sa svrhom
Izmeu drugih ljudskih bia i nas postoji provalija, odnosno prazan
prostor, koja se doima stvarnom zbog naeg fizikog tijela. Svijet se oituje
upravo u toj provaliji izmeu drugih i nas. Ta je provalija ono to nazivamo
naim svijetom.
Budui da nas fiziko tijelo navodi da povjerujemo kako je ta
provalija stvarna, automatski vjerujemo da smo odvojeni od drugih.
Vjerujemo da nam je tijelo odvojeno od tijela drugih ljudi i da stoga
posjedujemo vlastite fizike osjete. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti um, a
time i vlastite misli. Vjerujemo da posjedujemo vlastito srce, a time i vlastite
osjeaje. Vjerujemo da posjedujemo vlastiti duh, a time i vlastita duhovna
iskustva. Takvi opaaji navode nas da povjerujemo kako nismo u zajednici s
drugim ljudskim biima, nego da postojimo sami za sebe. Posjedovanje
fizikog tijela omoguuje nam da povjerujemo kako moemo biti sami.
No, svi smo doivjeli iskustva koja poriu takva uvjerenja. Nazvat emo
ih iskustvima Jednote.
Kad bi se netko drugi povrijedio, osjetili smo bol te osobe u vlastitom tijelu.
Pomislili bismo na nekoga, a onda ga susreli ili bi nas nazvao za nekoliko
minuta. Osjetili bismo neto iza sebe i okrenuli se, uvjerivi se da nas netko
promatra. Pomislili bismo neto, a druga osoba u naoj blizini izgovorila bi
nau misao. Htjeli smo se nekome povjeriti, a ta osoba nas preduhitri i ispria
nam posve isto emocionalno iskustvo. Doivjeli bismo duhovni ili filozofski
uvid, iskustvo ili spoznaju, smatrajui da smo samo mi doli do toga, a onda
bismo uli kako drugi ljudi govore da su nedavno doivjeli isto iskustvo,
uvid ili spoznaju.

171
Ta iskustva Jednote pripadaju podruju vidovitosti, prijenosa misli,
intuicije, empatije, telepatije ili senzitivnosti. Nije vano kako ih nazivamo.
Vana su zato to uvjerenja o prirodi svoje paradigme mijenjamo u skladu s
trajnim dokazom koji nam pruaju takva iskustva Jednote. Ona nam
razotkrivaju sljedee:
Naa fizika tijela nisu odvojena, iako nam se tako ini. Energetski su
povezana sa svim ostalim tijelima.
Um nam nije ogranien na mozak, jer se njegove sposobnosti ire
onkraj granica naeg fizikog tijela do bilo koje udaljenosti o kojoj
razmiljamo.
Naa emocionalna iskustva ne pripadaju samo nama, nego su zajednika
itavome svijetu koji nas okruuje.
Naa duhovna svijest nije osobna niti pripada iskljuivo nama.
Univerzalna je i obuhvaa sve.
Um istog trenutka odbacuje ta iskustva Jednote. No, ono to nas navodi
da i dalje vjerujemo kako je nae iskustvo odvojeno od iskustava drugih jest to
to nismo sposobni jasno opisati ono to nam se uistinu dogaa. Dok jedni
drugima priamo o sebi, nismo ni svjesni da neprestano govorimo o istom
iskustvu. To ne shvaamo, jer smo usredotoeni na vlastito, osobno tumaenje
iskustva, a ne na samo iskustvo. Onoga trenutka kad protumaimo bilo koje
iskustvo, protumaili smo ga na osoban nain, a time ga pretvaramo u
individualan i odvojen dogaaj. Ako drugi ne uspiju shvatiti to govorimo ili
osjetiti povezanost s onim to pokuavamo prenijeti, u nama se automatski
budi osjeaj odvojenosti ili otuenosti. Taj osjeaj daje snagu prividu da smo
odvojeni od drugih i da moemo doivljavati vlastita iskustva.
Dok jedni drugima pokuavamo opisati svoja fizika, mentalna i
emocionalna iskustva, sami sebe ograniavamo, jer smo previe zaokupljeni
znaenjem koje ta iskustva imaju za nas, a ne onim to nam se
uistinu dogaa. Zbog naih razliitih sustava uvjerenja u pogledu prirode
iskustva, isti dogaaj imat e razliit smisao razliitim ljudima. Mi emo, u
skladu sa svojim uvjerenjima, uvijek vidjeti ono za ime tragamo. Uvijek
emo iskriviti tumaenje iskustva kako bismo potvrdili istinitost svojih
uvjerenja.
Ako se dogaaji ne uklapaju u na sustav uvjerenja, ipak emo
pokuati pronai objanjenje. U takvom sluaju kao da nita nismo ni vidjeli.
Upravo je to razlog zbog kojeg na um neprestano odbacuje sva naa iskustva
Jednote, objanjavajui ih sluajnou, jer se ne uklapaju u nae trenutano,
planetarno uvjerenje da su nam fizika tijela odvojena jedno od drugog.
Stoga nema smisla uputati se u raspravu o tome jesmo li Jedno ili
nismo, jer se ono to Jednota znai jednoj osobi razlikuje od onoga to znai
drugoj, u skladu s naim osobnim sustavima uvjerenja. Korisnije je zanemariti
ono to mislimo o Jednoti i usredotoiti se na ono to nam uistinu otkrivaju
iskustva Jednote. Iskustvo treba biti dokaz.
Ako pomislimo na neku osobu, a ona nas nazove, zato se i dalje
ponaamo kao da smo odvojeni od nje? Sto je jae od dokaza koji nam
pruaju takva oigledna iskustva?
Dok se pribliavamo iskustvu Jednote, odnosno bliskoj povezanosti
vlastite Unutarnje prisutnosti s Prisutnou drugih i sveukupnog ivota,
moramo imati na umu da nas jo nesvjesno ograniavaju stari sustavi
uvjerenja koji se ustrajno prenose s jednog narataja na drugi. Od trenutka
kad smo zakoraili u iskustvo svog sadanjeg ivota automatski smo od
roditelja naslijedili ta stara uvjerenja. Stoga najprije trebamo priznati da su
ona po samoj svojoj prirodi potpuno zastarjela. Iako su nam poznata i
stoga ugodna, zapravo su nedjelotvorna. Moemo priznati da su nam u
nekom trenutku evolucije bila korisna, ali vie nije tako. Sada nas
ograniavaju i odravaju pogreno uvjerenje da smo odvojeni jedni od drugih,
da moemo biti osamljeni te da iz vanjskog svijeta moramo uzeti to nam
pripada, inae emo ostati bez toga.
Ti zastarjeli sustavi uvjerenja temelj su svih naih sadanjih iskustava
neimatine. Takoer su temelj svih strahova, bijesa i tuge. Kad ve imamo

172
dokaz koji su nam pruila i pruaju nam naa sadanja iskustva Jednote,
bila bi ista ludost zadrati uvjerenje da smo na bilo kojoj razini odvojeni
jedni od drugih. To je uvjerenje pogreno. Rije je o poricanju, kao kad
bismo vjerovali da je Zemlja ravna, iako pred sobom vidimo krivulju
otvorenog obzorja.
Kako bismo se mogli prihvatiti obuhvatnog zadatka unoenja novih
podataka u svoju percepciju i prihvaanja iskustva Jednote, najbolje bi bilo da
svjesno pozovemo paradigmu iskustva Jednote da nam preplavi svijest. Taj
proces moemo bez ikakva napora zapoeti odlukom da emo od ovog
trenutka vjerovati kako smo Jedno sa sveukupnim ivotom oko nas. Moemo
zamoliti svoje svakodnevne dogaaje da nam to potvrde kroz osobno
iskustvo.
Traite i primit ete.
Tako aktiviramo zakon uzroka i posljedice, jer svjesno traimo dokaz da
smo svi mi jedno tijelo, jedan um, jedno srce i duh. Ako zatraimo taj
dokaz, svakako emo ga dobiti, jer zakon uzroka i posljedice kae da emo
uvijek ugledati ono to traimo.
Traite i nai ete.
Meutim, sebi moramo obeati da ta iskustva, kad nam se dogode,
neemo pokuati tumaiti sluajnou. Da to ne bismo radili, trebamo
primijeniti postupak zadravanja. Kad se takva iskustva pojave u naem
svakodnevnom ivotu, ne smijemo ih pokuati objasniti drugim ljudima. Ako ih
pokuamo objasniti drugima, samo traimo potvrdu da je ono to nam se
dogaa stvarno. No, nitko nam nikada ne moe uistinu potvrditi da je
nae osobno iskustvo Jednote stvarno.
Zapravo, ako nekome pokuamo objasniti Jednotu, time priznajemo
odvojenost. Onog trenutka kad objanjavamo Jednotu, vie nismo jedno,
nego razdvojeni! Da bismo objasnili, moramo se razdvojiti. Na valjanost
naeg iskustva ni na koji nain ne utjee suglasnost ili nesu-glasnost druge
osobe. Ako drugima ne pokuamo objasniti iskustva Jednote, ni sami ih
neemo odbaciti. Svaki put kad iskusimo Jednotu i zadrimo to iskustvo za
sebe, prigrlit emo ga. Zbog toga e naa vjera u paradigmu Jednote prerasti u
spoznaju koja e proeti nau svijest i svakodnevno iskustvo, usprkos
svemu onome to vjeruju drugi.
Vanjska potpora nije potrebna vjeri, nego samo uvjerenju.
Nakon to smo svoja iskustva odluili zadrati za sebe i prihvatiti ih,
moemo ubrzati proces kojim pozivamo paradigmu Jednote da nam preplavi
svijest. To postiemo ako aktivno zatraimo potvrdu te paradigme. Moemo
odluiti da emo svjesno ivjeti u skladu s njom. To je vrlo jednostavno, ono
emu nas vodi Proces prisutnosti. To je poziv koji upuujemo ve i samim
tim to osvjeujemo svoju Unutarnju prisutnost. Jednota je podruje
svjesnosti sadanjeg trenutka.
Ponovno emo se pozabaviti provalijom koju zamjeujemo izmeu sebe i
drugih, provalijom u kojoj postoji na svijet. U toj provaliji izmeu nas postoji
mnotvo stvari kojima smo mi dali imena. Usuglasili smo se u pogledu imena
koja smo dali pojedinanim stvarima iz tog naizgled beskonanog mnotva.
Primjerice, ako izmeu sebe i druge osobe stavimo pero, oboje znamo to je to, jer
smo se dogovorili kako emo nazivati taj
predmet i koja mu je svrha. Zahvaljujui tom dogovoru moemo rei:
Bi li mi, molim te, mogao dodati pero? Bi li mogao napuniti pero
tintom umjesto mene? Razumijemo se bez rasprava i objanjenja, jer
nema potrebe za raspravljanjem o tome to je pero ili kakvo je njegovo
znaenje. O njemu moemo govoriti u skladu s njegovim imenom i
svrhom oko kojih smo se dogovorili.
Takva je priroda svih stvari koje se nalaze izmeu nas. Imaju ime
i svrhu. Oko naziva razliitih predmeta smo se dogovorili. Oni se
povremeno mogu mijenjati, jer osoba koja se njima koristi moda govori
drukijim jezikom, ali bez obzira na jezik, svi se slaemo oko toga to
su pero, automobil ili kua.
Razlika u miljenjima moe se javiti u pogledu svrhe predmeta, u trenutku

173
kad znaenje predmeta postane vano u iskustvu korisnika, i tada
se mogu razviti rasprave i objanjenja, kao i neminovno nerazumijevanje
u pogledu svrhe bilo kojeg predmeta. Samo po sebi pero je neutralno,
poput svih ostalih predmeta koji se pojavljuju u provaliji izmeu nas.
Samo po sebi nema nikakvu svrhu, a time i nikakvo znaenje. Znaenje
i svrhu uvijek mu pridaje korisnik i u tome trenutku iskustvo predmeta
postaje zajedniko ili se razdvaja. Primjerice, perom moemo pisati ljubavna
pisma ili potpisati objavu rata. Pero nije ispunjeno ni ljubavlju ni
mrnjom, nego njime upravljaju osjeaji korisnika. Mi moemo podrati
ljubav ili mrnju, to ovisi o tome dijelimo li iskustvo osobe koja se koristi
perom. Pero zapravo samo pomae u ostvarenju iskustva.
Sada bismo trebali odbaciti svoja stara uvjerenja o razdvojenosti i
razmisliti o situaciji u koju nas je ideja o razdvojenosti dovela. Lako
nam je prihvatiti da izmeu nas i svih ostalih ljudskih bia postoji
provalija. Takoer moemo prihvatiti da u toj provaliji postoji svijet
kakav poznajemo.
Proces prisutnosti sada od nas zahtijeva da uzmemo
u obzir kako je provalija izmeu nas, svijet koji smo imenovali
i dali mu svrhu, upravo ono to stoji izmeu nas i naega iskustva
Boga.
Proces prisutnosti nas potie da shvatimo kako je udaljenost koju
uoavamo
izmeu svih ostalih ljudskih bia (ili ivih bia uope) i sebe
udaljenost koja
se prostire izmeu naeg iskustva Boga i nas samih. Istodobno se od
nas
trai da spoznamo kako je vanost koju u svakom trenutku pridajemo
toj
provaliji ono to nas spreava da shvatimo kako nam s druge strane
provalije
pogled uvijek izravno uzvraa Boja Prisutnost.
Bilo bi dobro da ponovno polagano proitamo posljednji odlomak, kako
bismo tu ideju osjetili srcem.
Proces prisutnosti nas poziva da sagledamo tu provaliju izmeu nas, taj
svijet koji smo stvorili, kao koprenu tanju od leptirova krila i prozirniju od daka
zraka. No, zbog vanosti koju pridajemo stvarima u provaliji, njihovom
znaenju i svrsi, zaboravili smo vidjeti ono to je stvarno. Zaboravili smo
pogled usmjeriti na drugu stranu provalije.
Ono to je stvarno, nikada se ne mijenja.
Sve stvari u provaliji neprestano se mijenjaju i stoga ih ne moemo
definirati kao stvarne. Kad bismo se mogli prisjetiti kako moemo vidjeti
ono to je stvarno, uvidjeli bismo da je Prisutnost (a ne ego) koja nam
uzvraa pogled s druge strane provalije uvijek ista. Dok promatramo ono
nestvarno, usredotoujemo se na izraz Prisutnosti, a ne na nju samu.
Da bismo uspjeli skrenuti pogled s ega i ugledati drugu stranu provalije,
moramo se prisjetiti kako skrenuti pogled s trojstva od kojega je sastavljen
ego. Moramo nauiti da ni u kojem trenutku ne pridajemo vanost
ponaanju, izgledu i ivotnim okolnostima oblika Prisutnosti pred sobom.
Zato? Zato to se ti vidovi Prisutnosti koja stoji pred nama uvijek
mijenjaju, pa nisu stvarni. Oni pripadaju kopreni privida koja stoji izmeu
nas i onoga to se ne mijenja. Kad pogledamo preko provalije, kad se
zagledamo onkraj tih vidova bilo kojeg ivotnog oblika, spoznat emo da je
uvijek rije o jednoj te istoj Prisutnosti.
Postoji samo JEDNA Prisutnost.
Prisutnost svih nas samo je JEDNA.
Da bismo to uspjeli uvidjeti potrebna je vjeba i rad na sebi, jer
najprije se trebamo otvoriti ideji da je na identitet obuhvatniji od ega. Dok
vjerujemo da su ponaanje, izgled i ivotne okolnosti na stvarni identitet,
automatski i druge identificiramo na isti nain. Dok se ne uspijevamo
povezati s vlastitom Unutarnjom prisutnou, neemo se moi povezati ni s

174
Prisutnou drugih ljudi.
Naa je nevolja u tome to vjerujemo u odvojenost zato to smo zaboravili
prepoznati Prisutnost na drugoj strani provalije. Zaboravili smo da smo svi
mi jedno tijelo, jedan um, jedno srce i jedan duh. Zaboravili smo prepoznati
vlastitu Prisutnost koju nam odraava sveukupan
ivot oko nas. Budui da se u okviru uvjetovanih sustava uvjerenja
koji se prenose s jednog narataja na drugi cijeni samo znaaj provalije
i atributi ega, izgubili smo svijest o trajnoj, beskonanoj i vjenoj
povezanosti izmeu nas.
Na svu sreu, s lakoom moemo odluiti da emo razotkriti taj privid.
Za to je potrebna samo namjera. Moemo odluiti da emo se zajedno
dogovoriti o neemu. Moemo se suglasiti da u svakom trenutku pred nama
stoje samo dvije mogunosti: ili emo produbiti provaliju koja nas dijeli
ivei u skladu s tim zastarjelim sustavima uvjerenja ili emo je zatvoriti
otvarajui se neogranienim mogunostima Jednote. Ili emo prihvatiti
provaliju i sve ono to se u njoj nalazi ili emo prihvatiti Prisutnost na
drugoj strani. Vrlo jednostavno i samo po sebi razumljivo.
Primjerice, dok plaamo namirnice moemo se usredotoiti na
ono to smo kupili ili na blagajnika/blagajnicu koji zbrajaju kupljene
namirnice. Moemo brinuti zbog cijena proizvoda ili srdano pozdraviti
blagajnika/blagajnicu. Moemo brinuti jesmo li kupili sve to nam
je potrebno za veeru ili upitati blagajnika/blagajnicu kako su proveli
vikend. Moemo otvoriti provaliju usredotoivi se na stvari u njoj ili
je zatvoriti potvrujui postojanje Prisutnosti na njezinoj drugoj strani.
Vrlo jednostavno i samo po sebi razumljivo.
Kad se usredotoimo na stvari, na svijet koji smo izgradili izmeu
sebe, provalija se produbljuje. Kad se usredotoimo na Prisutnost na
drugoj strani, provalija se zatvara. Svakim iskustvom koje doivimo
ili produbljujemo ili zatvaramo provaliju. Otvaranje provalije reakcija
je na ivot, a zatvaranje je svjesno djelovanje. U svakom trenutku koji
proivimo ili podravamo koprenu razdvojenosti ili je svjesno odmiemo,
prisjeajui se svoje Jednote i zajednike Prisutnosti.
Otvaranje ili zatvaranje provalije nije djelovanje, nego stanje
Postojanja. Ne postoji neko odreeno vrijeme, mjesto ili posao koji
omoguuju ili onemoguuju otvaranje provalije. To je stanje uma, mjesto
u srcu, namjera i izbor, svjesno odabrana razina svjesnosti. Za to nam
je potrebna samo vlastita Prisutnost.
Na odnos prema stvarima u provaliji takoer odreuje hoemo li je
otvoriti ili zatvoriti. Stvarima iz svijeta moemo se posluiti i u svrhu
zatvaranja i u svrhu otvaranja provalije, jer te stvari ne posjeduju vlastitu
svrhu. Mogli bismo se usuglasiti daje sve to postoji u provaliji neutralno,
jer tako i jest. Bomba je obina stvar sve dok joj ne pridamo svrhu. Rua
je samo jedan od ivotnih oblika sve dok je nekome ne poklonimo. Stoga
se moemo usuglasiti da su sve stvari neutralne, jer znaenje i svrhu
stvarima u provaliji uvijek pridaje korisnik. Korisnik odluuje hoemo
li perom pisati ljubavna ili prijetea pisma. Piemo li ljubavna pisma,
zatvaramo provaliju. Piemo li prijetea, otvaramo je. Izbor ovisi o nama,
a na ivot uvijek je posljedica odluka koje smo donijeli i naih namjera.
To je neminovna posljedica zakona uzroka i posljedice.
Mnogi ljudi koji se upuste u Proces prisutnosti ele znati to je njihova
ivotna svrha. Vjerujemo da je rije o neemu to moramo napraviti.
Vjerujemo da bismo ravnoteu, sklad i ispunjenje pronali samo kad
bismo mogli dokuiti to bismo to trebali raditi, koji je na osobit poziv
ili u emu smo nadareni. Vjerujemo da e nam otkrie vlastite svrhe
donijeti spokojstvo. Ideja da bismo svoju ivotnu svrhu mogli pronai u
nekom posebnom djelovanju pogrena je ideja koju smo usvojili tijekom
djetinjstva. Tu smo pogrenu ideju naslijedili kao dio starih sustava
uvjerenja koje su nam prenijeli prethodni narataji. Temeljni uzrok te
pogrene ideje posve je jednostavan.
Budui da nas roditelji nisu bezuvjetno voljeli

175
onakve kakvi smo bili, poeli smo razmiljati o tome to moramo
napraviti kako bismo zavrijedili njihovu bezuvjetnu ljubav.
Budui da nas kao djecu nisu bezuvjetno voljeli, u naoj se nutrini
pojavila nelagoda zbog vlastite osobnosti. To je pokrenulo itav niz
dogaaja u kojima smo poeli traiti ono to bi nam moglo ponovno
dati unutarnji mir. Zato to nas nisu prihvaali onakvima kakvi smo
bili, okrenuli smo leda svojoj izvornoj Prisutnosti i krenuli u potragu
za osobnou kakva smo trebali biti. Roditelji su nas pitali: Sto eli
biti kad odraste? Vjerovali smo da bismo njihovu bezuvjetnu ljubav
koju kao djeca nismo dobili mogli pronai kad bismo uspjeli ivjeti
ivotom koji bi nam pruio ispravan odgovor na to pitanje. Tako smo
se prepustili beskonanim djelovanjima, koja su se pretvorila u na
ivot odrasle osobe. Uspjesima ili neuspjesima smo pokuali dokazati
da smo zavrijedili ivjeti. Iako smo ve bili ivi, krenuli smo u potragu
za vlastitom svrhom kako bismo mogli biti vrijedni to smo ivi. No,
zapravo smo pokuavali postati vrijedni ljubavi.
Posljedice takvog djelovanja su neravnotea, zbunjenost, odvojenost,
neimatina te sve ono to se temelji na strahu, bijesu i tuzi, kao i
otrovna potraga za znaenjem i svrhom u svemu to inimo. Budui
da u vlastitom Postojanju i Unutarnjoj prisutnosti nismo vidjeli nikakvu
vanost, tu smo vanost pokuavali pronai u vanjskom djelovanju.
tovie, veliku smo vanost pridavali svim stvarima s kojima smo
radili. Vjerujui da djelovanje i stvari s kojima neto radimo mogu biti
izvor osloboenja, nenamjerno smo se njima posluili za izgradnju zida
izmeu sebe i stvarnosti. Time smo samo produbili prividnu provaliju izmeu
vlastitog osjeaja cjelovitosti i sebe. Ta je provalija izvor svakog naeg straha,
bijesa i tuge. Ona nije naa svrha, jer svoju svrhu nikada ne moemo pronai
u njoj. Provalija je neto to smo napravili. Napravili smo je zato to nam
nitko nije mogao pokazati kako prepoznati i potovati vrijednost vlastite
Unutarnje prisutnosti.
Ako Proces prisutnosti uope ima ikakvu namjeru, onda mu je
namjera da nam pomogne osloboditi se beskonanog i nesvjesnog niza
djelovanja te se vratiti svom izvornom stanju Postojanja. Proces nas od
samoga poetka upuuje da zastanemo. Da zastanemo i udahnemo. Da
zastanemo i pogledamo oko sebe. Da zastanemo i osjeamo. Da zastanemo
i obratimo panju. Da prestanemo reagirati.
SAMO NA TRENUTAK ZASTANITE I UDAHNITE.
VE JESMO SVE ONO TO MOEMO BITI.
SAVRENI SMO TAKVI KAKVI JESMO. NE
TREBAMO NITA RADITI,
NEGO SAMO BITI PRISUTNI U OVOM
TRENUTKU, OVDJE I SADA.
Proces prisutnosti nas poziva da zastanemo, kako bismo mogli otkriti da se
naa svrha ne nalazi u djelovanju, nego u stanju Postojanja. Mi smo ljudska
bia, a ne ljudska djelovanja. Sve dok to ne shvatimo, a to moemo samo ako
se posve umirimo, zauvijek emo ostati izgubljeni u svijetu nesvjesnih
reakcija. Sve dok ne nauimo zastati i duboko udahnuti neprestano emo
lutati svijetom, pogreno vjerujui da e sve biti u redu samo ako otkrijemo
to bismo trebali raditi.
Sada, dok se pribliavamo dovrenju ovoga putovanja, Proces
prisutnosti za nas nakon desete vjebe ima jo jedan zadatak, a rije je o
putovanju u sveukupnost ivota koji se odvija pred nama. U tom zadatku nije
vano djelovanje, jer je u skladu sa itavim putovanjem kroz koje smo
proli. Rije je o zadatku Postojanja. Od nas se trai da donesemo
jednostavnu odluku i utvrdimo vrstu namjeru:
Od nas se trai da ovoga trenutka potujemo sebe takve
kakvi jesmo, bez ikakvih prosudbi ili briga, bez ikakvih
uvjeta ili oekivanja. Od nas se trai da potujemo sebe,
jer smo u svom iskustvu mi jedini koji to uistinu mogu.
Sto nam uistinu znai rije potovati? Na povrini oznaava da se

176
neemu divimo, da neto cijenimo, da smo na neemu zahvalni i slino. No,
postoji jo jedna primjena te rijei. Ako imamo dionice koje nam ponu
donositi veu dobit, kaemo da im raste vrijednost. Drugim rijeima, kad
neto potujemo, to znai da mu pridajemo veu vrijednost. Stoga svojim
potovanjem neemu pridajemo veu vrijednost. Postoji i stvaralako
znaenje te rijei kojom se ne koristimo svjesno. Ono na to obratimo panju,
to raste. Onome ega u svom ivotu imamo najvie, tome poklanjamo najvie
panje. Ako nakratko razmislimo o tome, shvatit emo da je to istina. Na
je ivot u svakom trenutku dokaz te istine. Zahvaljujui tome moemo se
osloboditi svakog iskustva koje nam se trenutano ne svia.
U okviru Procesa prisutnosti potovati znai s ljubavlju poveavati neto
uoavanjem i priznavanjem njegove vrijednosti. To baca novu
svjetlost na Izjavu za buenje Prisutnosti koju smo dobili u ovoj
posljednjoj vjebi. Od nas se trai da potujemo i vrednujemo vlastitu
Unutarnju prisutnost kako bismo s ljubavlju mogli proiriti svoju svijest o
njoj i kako bismo je mogli prizvati da itav na ivot ispuni svojim atributima
koji su prirodni, pa ih samim tim postie bez ikakva truda. To su:
MIR
NEVINOST
KREATIVNOST
SPONTANA RADOST
BEZUVJETNA LJUBAV
JEDNOTA SA SVEUKUPNOU IVOTA
LAKOA.
U poetku bi nam moglo biti teko uistinu osjetiti potovanje prema sebi.
Ponekad bi nam moglo biti teko uoiti vrijednost vlastite dragocjene
Prisutnosti. Izjava za buenje Prisutnosti iz desete vjebe treba nas podsjetiti
i ohrabriti. Kad odluimo potovati sebe, ve smo daleko odmaknuli na svom
putu. Nijedno drugo ljudsko bie to ne moe uiniti umjesto nas. Sve dok sami
to ne uspijemo uiniti, neemo biti u stanju uoiti privid koprene, a time
prepoznati i potovati poznatu Prisutnost koja nam uvijek uzvraa pogled
kroz sva iva bia.
Kad odluimo bezuvjetno potovati svoju Unutarnju prisutnost da bismo
se mogli prisjetiti kako potovati Prisutnost na drugoj strani provalije,
tada smo zapravo odluili ivjeti svrhovito. Time smo se posvetili
zatvaranju provalije sa svakim dahom koji nam je poklonjen.
Posvetili smo se zatvaranju provalije koristei se svime to postoji na
svijetu. Prema zakonu uzroka i posljedice automatski i bez ikakva napora
poinjemo doivljavati udesno iskustvo:
Spoznajemo da nikada nismo bili osamljeni: samo smo mislili da
jesmo.
Spoznajemo da smo uistinu stanica u tijelu koje obuhvaa sve to
postoji: stoga smo blisko povezani sa svime.
Spoznajemo mo vlastitih misli: ako vjerujemo u odvojenost i postupamo
u skladu s tim uvjerenjem, nae e se iskustvo prilagoditi naem uvjerenju i
potvrditi ga. No, ako odluimo vjerovati u blisku povezanost sveukupnosti
ivota, tada emo imati takva iskustva.
Spoznat emo da ivot proet vjerom u Jednotu postaje ivot velikih
mogunosti: takvo je iskustvo daleko izuzetnije nego ivot utemeljen na
vjeri u odvojenost.
Ako provaliju odluimo zatvoriti uz pomo potovanja, otkrit emo neto
to e nam ivot ispuniti beskrajnim divljenjem. Otkrit emo da svemir
posjeduje prirodnu sklonost zatvaranja provalije. Onog trenutka kad se iskreno
posvetimo koritenju svih svojih iskustava i stvari ovog svijeta u svrhu
zatvaranja provalije, otkrit emo da itav svemir podupire svaki na in. Tada
emo shvatiti da sva naa nelagoda, neravnotea i zbunjenost, sva naa
iskustva neimatine i osamljenosti, sav na strah, bijes i tuga proizlaze iz
injenice da smo razmiljali, govorili i ponaali se kao da smo odvojeni od
svih ostalih ljudi. Svemir nikada ne bi mogao podravati takve misli, rijei i
djela, jer ne moe podravati ono to nije stvarno ili istinito. Taj smo privid

177
sami podravali vlastitom krvlju, znojem i suzama. Dok ivimo u uvjerenju da
smo odvojeni jedni od drugih zapravo plivamo uzvodno.
Ako smo ita postigli u uvjerenju da smo odvojeni, morali smo se
dobrano potruditi. tovie, nita od onoga to smo tako postigli nije
stvarno, a time ni trajno. Meutim, kad iskreno prihvatimo uvjerenje da smo
Jedno sa svime to postoji, bez obzira na sve, otkrivamo itav nov nain
Postojanja. Otkrivamo lakou, jasnou, spontanu radost, ugodu, sigurnost i
neogranienu, bezuvjetnu ljubav. Otkrivamo spokojstvo i sklad. Otkrivamo
ono to je stvarno i to je neprestano bilo pred nama.
Otkrivamo mo vlastite Unutarnje prisutnosti kojom moemo ostvariti
sve to elimo, Prisutnosti koja nam je svima zajednika, prisutna
posvuda i u svakom trenutku.
Zadatak pred nama je jednostavan. Pozvani smo da skrenemo pogled
s namirnica i usmjerimo ga u oi blagajnika/blagajnice na drugoj strani
provalije, s odlukom da je priznamo i tako stupimo u dodir s njihovom
Unutarnjom prisutnou.
Bok, mogli bismo rei. Kako ste danas?
To je posve jednostavno i lako. Na kraju bismo mogli rei:
Hvala to se danas pobrinuli za mene.
Posve jednostavno. Posve otvoreno. Posve lako.
U tom trenutku priznavanja, prepoznavanja, prisjeanja i, nadasve,
potovanja, pozivamo Unutarnju prisutnost druge osobe da nam uzvrati
pogled. Vlastitim emo se oima uvjeriti da blagajnik/blagajnica postaju
prisutniji. Zbog toga emo se i sami osjeati prisutnijima. Kad skrenemo
pogled s ega, ponaanja, izgleda i ivotnih okolnosti osobe s druge strane
provalije, u svoj ivot prizivamo stvarno, a time i trajno iskustvo.
Kad odluimo potovati Unutarnju prisutnost druge osobe, istodobno
donosimo odluku da emo sebi pruiti priliku da se izravno zagledamo u
oi Bogu. Time i Bogu pruamo priliku da nam uzvrati pogled i namigne.
Pruamo si priliku da se prisjetimo kako smo svi mi povezane stanice
Jednoga tijela s Jednim umom, Jednim srcem i Jednim duhom.
Dok prizivamo Prisutnost, nikome ne objanjavajui to smo naumili,
pred nama e se razotkriti udo ivota. Uoit emo bixenje svjesnosti
sadanjeg trenutka u naizgled potpunim strancima i u neogranienim
oblicima. U trenucima kad to najmanje oekujemo, zapazit emo mo
Prisutnosti kako nam zaigrano i s ljubavlju uzvraa potovanje.
Kad sebi ponemo doputati sve vie tih iskustava Jednote, bez i
traka sumnje emo znati da nikada ne moemo biti osamljeni i da to
nikada nismo ni mogli biti. Bit e nam dragocjeni svi oblici ivota. A
kad kroz osobno iskustvo uistinu prihvatimo da smo svi mi Jedno, u
tome e se trenutku podii koprena i uvidjet emo da sve ima svoju
svrhu i da e je uvijek imati.
LJUBAV JE NAA SVRHA.
Kad se iskustva Jednote ponu prelijevati u nau svijest i
proimati je, morat emo se podsjetiti da radost tih trenutaka
zadrimo za sebe i proivimo je, ne pokuavajui je objasniti drugima.
Jednotu ne moramo objanjavati Bogu. To iskustvo moemo cijeniti
samo mi sami.
Zahvalnost
Preporuuje se da nakon svake vjebe disanja, ujutro i naveer,
prizo-vemo u misli pet vidova svojega ivota kakav je sad i na
kojima smo zahvalni. Sto cijenimo u svom iskustvu ivota?
Svakog bismo dana trebali razmiljati o deset razliitih stvari.
Svaki put kad se posvetimo tom zadatku, na bi zamiljeni popis
trebao sadravati nove stavke. Ono na emu smo zahvalni ne trebamo
usporeivati s onim to imaju drugi. Drugim rijeima, na svoj popis ne
bismo trebali unositi stvari ili iskustva na kojima smo zahvalni zbog
toga to ih drugi nemaju. Takav oblik zahvalnosti samo dovodi do
razdvajanja.
Stvari na naem zamiljenom popisu mogu obuhvaati bilo koji

178
fiziki, mentalni, emocionalni ili duhovni vid naeg ivota. Ne
zaboravite, na emu god smo zahvalni, to se poveava. To je mo
usredotoenja nae Prisutnosti. To je dar zahvalnosti. Zahvalnost je
potovanje.
Zahvalnost je zapravo stav potovanja.
Tijekom sljedeih sedam dana od nas se trai da:
1. Dvaput dnevno radimo petnaestominutne vjebe disanja.
2. Ponavljamo Izjavu za buenje Prisutnosti kad god nismo
zaoku pljeni drugim mislima.
3. Proitamo napisani tekst i primjenjujemo percepcijsku
metodu koja nam omoguuje zatvaranje provalije. Posluimo
se maem poto vanja kako bismo u svakom ivotnom obliku s
kojim se susretnemo prepoznali Prisutnost. Nakon sedam
dana moramo dovriti Proces svjesno povezujui disanje
tijekom 15 do 30 minuta. Tek nakon toga moemo proitati
poglavlja pod naslovom Posljedice i Dovrenje.
estitamo!
Ovdje zavrava deseta vjeba i nae iskustveno putovanje Procesom
prisutnosti.
etvrti dio
Posljedice
Gdje je vrtlar, ondje je i vrt!
ivot vrtlara zacijelo je najprikladnija metafora kojom moemo objasniti
prirodu Prisutnosti koju smo imenovali Bogom. Kad zavrnemo rukave i
gurnemo ruke u zemlju s jasnom namjerom potpunog sudjelovanja u
sveukupnosti ivota, svjesnost sadanjeg trenutka automatski unosimo u
kvalitetu svih naih iskustava na ovom planetu. Automatski postajemo
uzronici, a to znai nalik Bogu. Tada smo svjesni vrtlari ivota. Time se
uzdiemo na razinu sluenja koja nam daje mo da, potaknuti vlastitim
primjerom, raskrilimo dveri kroz koje prolazimo u ugodno svjeu sjenku
svjesnosti sadanjeg trenutka za svakoga koga susretnemo.
Prepoznat ete ih po njihovim rodovima.
(Evanelje po Mateju 7:16)
Ovaj dio knjige iznosi na povrinu prekrasne posljedice koje slijede kad
odluimo preuzeti odgovornost prema vrtu svog ivota. Otkriva nam
plodove i cvjetove nae namjere da zraenje Prisutnosti unesemo u sva svoja
iskustva. Ti plodovi i cvjetovi blagoslovi su koji su izrasli kad smo svjesno
odluili postati prisutni ovdje i sada.
Svemir je prepun zanimljivih mjesta i iskustava. No, mi smo ovog
trenutka ovdje, jer upravo ovdje i trebamo biti. Samo ako smo istinski ovdje i
sada, moemo stei mudrost i snagu potrebnu da svoj duh svjesno povedemo s
onu stranu ogranienja naih trenutanih ljudskih uvjeta. Ne moemo se
razvijati kroz poricanje i uznemirenost. Ne moemo se razvijati elei da smo
negdje drugdje. Razvijati se moemo samo ako se ovdje i sada odgovorno
suoimo s okolnostima i prilikama koje se nalaze pred nama i ako ih
prihvatimo.
Proces prisutnosti u poetku nas je pozivao da ponemo svjesno
povezivati disanje i da tako nastavimo sve dok se uistinu ne otisnemo na
putovanje koje e nas odvesti do buenja u svjesnosti sadanjeg trenutka.
Taj nam je jednostavan poziv upuen zato to put naprijed
moemo pronai samo ako smo prisutni u ivotu koji proivljavamo ovdje
i sada. Bez obzira na to jesmo li kroz Proces proli uistinu iskustveno
ili smo samo proitali knjigu, pokrenuli smo energetsku namjeru koja
e zauvijek promijeniti tijek naeg ivota. Svaki dio Procesa prisutnosti
je uzroan i zato su posljedice ve na putu ostvarenja.
Sada emo dodatno osvijestiti neke od posljedica svjesnog uputanja
u buenje svjesnosti sadanjeg trenutka.
Plodovi

179
Plodovi oznaavaju neke od prekrasnih mogunosti koje nam se pruaju
kad odluimo prihvatiti svjesnost sadanjeg trenutka. Moda smo u
svom ivotnom iskustvu ve prepoznali neke od njih. Kad se to dogodi,
svjesno ih priznajmo i izrazimo im potovanje tiho se zahvalivi naoj
Unutarnjoj prisutnosti.
1. U situacijama u kojima smo neko reagirali, sada djelujemo
svjesno.
To je posljedica smjernijeg djelovanja. Kad istinski shvatimo da smo
sami odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, tada se javlja manja
vjerojatnost da emo samo reagirati na svoje ivotne okolnosti, kako
god se one odvijale. Na nekoj jako dubokoj razini svjesni smo da je na
ivot uvijek zbir naih prolih misli, rijei i djela te da je okrivljavanje
drugih zbog onoga to se dogaa oigledno poricanje te istine. Takoer
emo otkriti da nam se emocionalni naboj smanjio, jer smo neutralizirali
barem dio tog naboja u emocionalnom tijelu. Stoga postoji manja
vjerojatnost da se raspametimo ili prasnerno zbog sitnica. Manja
je vjerojatnost da emo izazivati iskustva proeta strahom, bijesom i
tugom. Reaktivno ponaanje je nesvjesno. to svjesniji postajemo, to
je manja vjerojatnost da emo pribjegavati poricanju.
2. Imamo vie energije. Prije nego to smo dobili priliku za
smanjivanje negativnog emocionalnog naboja, jako smo puno
energije ulagali u smirivanje i ovladavanje nelagodom koja je izvirala
iz emocionalnog tijela. Prije nego to smo shvatili da svijet
funkcionira kao zrcalo koje nam odraava ono to ne moemo
vidjeti u vlastitoj nutrini bili smo skloni troiti jako puno energije
suprotstavljajui se vlastitim odrazima. Osim toga, ulaganje energije
u strah, bijes i tugu iscrpljuje na svim razinama. Zamjeranje i
nesvjesno planiranje osvete zbog onoga to nam se dogodilo u
prolosti, crpi nam energiju. Jako nas zamara pokuaj
ovladavanja budunou da se ne bi ponovila
prolost. Onoga trenutka kad prestanemo troiti energiju na takve vrste
reaktivnih postupaka, odmah imamo vie energije i snage.
3. Uspijevamo obaviti poslove na koje se pripremamo ve godinama.
To se ne dogaa samo zato to imamo vie energije, nego i zato to
sve ono to je vrijedno truda moemo obaviti jedino sada. U para
digmi utemeljenoj na vremenu uvijek imamo mnotvo planova
koje namjeravamo ostvariti u pravom trenutku. Meutim, pravi
trenutak nikada ne dolazi ako ga tratimo na razmiljanje o prolosti
i na enju za budunou. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg
trenutka, otkrivamo da je pravi trenutak upravo ovaj sadanji. Bez
mnogo razmiljanja preputamo se aktivnosti sadanjeg trenutka,
vie se ne prisjeamo prolosti niti sanjarimo o budunosti. Shodno
tome, obavljamo poslove koje planiramo obaviti ve godinama, ali
nikada nismo ni zapoeli.
4. Poslove obavljamo brzo i bez ikakva napora, s osjeajem da imamo i
previe vremena. Prije nego to smo nauili integrirati svoju nega tivnu
nesvjesnu aktivnost, ona se u naem ivotu odvijala tijekom svih 24 sata
dnevno. Pod takvim okolnostima moemo misliti da smo panju
potpuno usmjerili na posao kojim se bavimo, ali to se rijetko kad dogaa.
Panja nam je uglavnom usmjerena na nesvjesne sukobe u vlastitoj
nutrini. Kad ponemo integrirati tu nekorisnu, nesvjesnu aktivnost,
dramatino se poveava naa usredotoenost na poslove koje obavljamo
ovoga trenutka. Zbog toga nam poslovi koje smo prije smatrali napornima
i iscrpljujuima postaju jednostavni i obavljamo ih u mnogo kraem
vremenu. Zato imamo osjeaj da imamo vie vremena i da sve to
radimo obavljamo mnogo bre. Budui da nam nesvjesna aktivnost sve
manje odvlai panju od poslova u sadanjem trenutku, otkrivamo da
nas zadaci koji su nas prije iscrpljivali sada ispunjavaju uitkom i
energijom. Poveana svjesnost sadanjeg trenutka svakodnevne obaveze
koje smo prije

180
izbjegavali preobraava u smislene i radosne aktivnosti.
5. Vie nam dan, kao ni obaveze, nisu ispunjeni urbom. Zbog sve vee
svjesnosti sadanjeg trenutka spoznajemo da uistinu postoji vrijeme i
mjesto za sve to se odvija u pustolovini naeg ivota. Shvaamo da je
besmisleno nasilno neto pokretati ili pokuavati zaustaviti neto to se
ve pokrenulo. Stoga u svakom trenutku inimo najbolje to moemo, ali
ako ne uspijemo neto zavriti, ne uzrujavamo se zbog toga. Dajemo sve od
sebe, ali ne jurimo kao muha bez glave. Svjesni smo da urbom nesvjesno
stvaramo iskustva kanjenja u svome ivotu. Kad ponemo nazirati
vlastitu vjenu svijest, spoznajemo
da ivot nikad ne zavrava te stoga nema smisla uriti kako bismo neto
dovrili. Vie nismo usmjereni na odredite, nego na putovanje. Kad ne
urimo kroz ivot, kvaliteta nae panje automatski se poboljava, a zbog
toga neminovno obavljamo sve vie poslova.
6. Vie uivamo u radu. To je povezano s prethodnim objanjenjem.
Prije nego to zaponemo Proces prisutnosti, nerijetko se poigravamo
milju da napustimo svoj sadanji posao i pronaemo novi. Zbog
toga to ivimo u vremenu ne uivamo u poslu kojim zaraujemo
za ivot, kao ni na svom radnom mjestu. Meutim, kad dovrimo
Proces i nastavimo sa svojim ivotnim putovanjem, otkrivamo da u
svom radnom mjestu sve vie uivamo. Kolege nam postaju drae,
posao zanimljiviji i jednostavniji, a pomisao o naputanju tog posla
polako nestaje. Shvaamo da smo upravo ondje gdje trebamo biti i da
emo biti ondje sve dok ne dovrimo taj posao. Znamo da e se, ako i
kad odemo, vrata promjene otvoriti bez ikakva napora i automatski.
Spoznajemo da je nae radno mjesto u ovom konkretnom trenutku
naeg ivota dio ispunjavanja nae ivotne svrhe. Poinjemo vie
uivati u svojoj radnoj okolini, ne zato to se ona promijenila, nego
zato to smo, razrjeavanjem unutarnjih sukoba, promijenili svoj
odnos prema njoj.
7. Manje se odupiremo ivotnim strujama. To je prirodna poslje dica
spoznaje da sve u naem ivotu ima svoje vrijeme i mjesto. Postizanje
svjesnosti sadanjeg trenutka omoguava nam da shva timo kako je sve
ono to se dogodilo u prolosti, osobito ona tegobna iskustva, predstavljalo
temelj naeg emocionalnog rasta i evolucije nae ovjenosti. Shvaamo da
srea doe i proe, da je tek prolazno stanje i da tijekom tih sretnih
trenutaka uivamo, ali zapravo ne rastemo u emocionalnom smislu. To
su razdoblja odmora u okviru emocionalne evolucije. Zbog toga se
priklanjamo izvornoj radosti koja nije emocionalno stanje, nego stanje
Postojanja u kojemu prihvaamo sve ono to nam ivot prua, osobito teke
trenutke. Izvorna radost nam ukazuje da je srea vrijeme smijeha,
odmora i igre, a trenuci takozvane nevolje su razdoblje rasta,
introspekcije i prikupljanja snage za beskrajno putovanje. U svjetlu te
spoznaje, srea i nesrea pretapaju se u jedno. Radosni smo i u srei i u
nesrei, jer i jedno i drugo prihvaamo kao sutinske sastojke potrebne
za postizanje uravnoteenog i skladnog ivota. Kad prihvatimo i sreu i
nesreu nae iskustvo postaje cjelovito i tako naziremo vlastitu Svetost.
Zbog toga se manje odupiremo ivotnim strujanjima. Naposljetku nauimo
potpuno se predati i prepustiti se bujici. Doputamo ivotu da nas
nosi u svom uvijek drukijem naruju, svjesni da se sva iskustva, kakva
nam se god inila u nekom trenutku, odvijaju u skladu s naom
najuzvienijom i najljepom namjerom.
8. Doivljavamo trenutke spontanog stvaralatva. Ono to smatramo
Bogom nije iscjelitelj. Ono to je Bog stvorio ne moe se unititi, jer je
uvijek savreno, a ono to je stvoreno savreno po svojoj prirodi ne moe
iskusiti nesavrenstvo. Meutim, ono to je nae egoistino ja stvorilo od
toga savrenstva zbog naih tumaenja postaje nesavrenim. Naa su
tumaenja onoga to se dogaa nerijetko pogrena, jer se temelje na
onome to se, prema naem miljenju, dogodilo u prolosti i to bi se
moglo dogoditi u budunosti, za razliku od onoga to se dogaa ovog

181
trenutka. Zbog toga smo zaokupljeni idejom da se moramo iscijeliti.
Meutim, kad shvatimo da moramo iscijeliti samo svoja iskustva (svoja
tumaenja) te da time postiemo i vlastito iscjeljenje, vie nema potrebe za
idejom da je potrebno iscijeliti sebe. Tada naa energija poinje zalaziti u
podruje izvornosti.
Iscjeljivanje ne predstavlja izvornu upotrebu energije. Iscjeljivanje je
prijelazno stanje, proces privremenog ponovnog usklaivanja. Ako
se u svom ivotu zadrimo u stanju iscjeljivanja, tada se ponaamo
kao pas koji juri vlastiti rep (iako nama nije tako zabavno). Ono
to smatramo Bogom nije iscjelitelj, nego stvoritelj. im uspijemo
iscijeliti svoje iskustvo, automatski zalazimo u iskustvo cjelovitosti,
Svetosti. Tako se nae iskustvo usklauje s Bojom voljom. Kad se
uskladimo s Bojom voljom, osjeamo stvaralako nadahnue. Biti
poput Boga znai biti kreativan. Ako se neprestano bavimo idejom
iscjeljivanja, ograniavamo se na stanje rascjepkanog ljudskog dje
lovanja, umjesto da se razvijamo u stvaralako ljudsko bie. Kad
iscjeljivanje odaberemo kao poziv, postoji opasnost da nesvjesno
odluimo ostati necjeloviti i to postaje na nain ivota.
9. Ugodnije se osjeamo meu lanovima ue obitelji. Sve dok ne
razrijeimo potisnute emocije i ne smanjimo negativan emocionalni naboj,
ua obitelj nam predstavlja najjasnije zrcalo i odraz onog posla koji
moramo napraviti sa sobom i koji nas tek eka. Sve dok ne shvatimo
kako funkcionira to odraavanje i dok svjesno ne odlu imo promotriti te
odraze kao sredstvo emocionalnog rasta, blizina lanova ue obitelji
mogla bi nam biti naporna, zbog toga to nam oni neprestano prikazuju
one nae dijelove koje zapravo ne elimo vidjeti. init e nam se da nas
neprestano razdrauju i izazivaju.
Meutim, im se ponemo baviti radom na vlastitoj nutrini, to je
potrebno kako bismo emocionalno sazreli, lanovi obitelji vie nam
nee odraavati nae vlastite potekoe. Pokazatelj napretka bit e osjeaj
sve vee ugodnosti i radosti koju nam prua njihovo drutvo. Bit emo
smireniji u njihovoj blizini. Svjesno bavljenje emocionalnim rastom
omoguuje nam da se u drutvu lanova svoje obitelji osjeamo kao kod
kue.
10. Okolnosti i ljudi koji su nas nekada ljutili vie uope ne privlae
nau panju. Kad svjesno odluimo odgovoriti na ono to nam
pokazuje odraz u zrcalu, umjesto da samo reagiramo na njega,
stvari koje su nam smetale i ljutile nas nestaju kao nekim udom.
Zapravo, nisu nestale. Ako paljivije pogledamo, uvidjet emo da se
nisu promijenile. No, mi smo promijenili svoje unutarnje stanje, a
time su se promijenila i naa tumaenja vanjskih iskustava. Proces
prisutnosti nas ui da nije potrebno istiti zrcalo kako bismo otklonili
potekoe iz svog ivota.
11. Poboljavaju nam se intimni odnosi. I to je posljedica prihvaanja
odgovornosti za vlastiti emocionalni razvoj. Poput lanova obitelji,
i partneri su jasna zrcala u naem ivotu. Prije nego to smo se
svjesno pozabavili emocionalnim rastom, uvijek su nas privlaili
oni ljudi koji su odraavali nae nerazrijeene potekoe. U poetku
nas takav odraz zadovoljava, jer imamo osjeaj da smo dobili priliku
doivjeti sreu. Ideja da nas neka osoba moe usreiti nesvjesna
je spoznaja da e se kvaliteta naeg iskustva ivota poboljati ako
uspijemo razrijeiti probleme koje nam odraava upravo ta osoba. Mi
zapravo nesvjesno teimo dovrenju svojih nerazrijeenih problema
iz djetinjstva koji su potekli iz odnosa s majkom i ocem. Meutim,
moramo imati na umu da su te povezanosti posve nesvjesne.
Na svjesnoj razini vjerujemo da smo zaljubljeni i da smo naposljetku
pronali osobu za kojom smo tragali. To je osoba iz naih snova. Tono
je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato to bi nas njezin dolazak
usreio, nego zato to nas s njom vee sveti sporazum u skladu s kojim
nam ona odraava upravo ono na emu moramo raditi kako bismo

182
ponovno pronali svoju Prisutnost. Kad postane oigledno da su nae
romantine zamisli puka mata, a ne stvarnost, u nama se budi ogorenost.
Budui da ne prihvaamo priliku za svjestan rad na onome to nam
partner ili partnerica odraavaju, atributi koji su nas u poetku
privukli sada nas poinju ljutiti i smetati nam. Tada navlaimo oklop,
branimo se i napadamo. Meutim, onog trenutka kad svjesno odluimo
razrijeiti svoje emocionalne probleme, itava se pria preobraava.
Nakon toga poinjemo otkrivati da je ono to nas je u
poetku privuklo partneru ili partnerici bilo posve povrno te da smo
zapravo pokuavali razrijeiti vlastiti osjeaj nedovrenosti u odnosu sa
svojim roditeljima.
Kad razrijeimo vlastite emocionalne probleme, partner/partnerica
preobraavaju se pred naim oima. Dogaa se neto udesno - kao da
pred sobom vidimo posve nepoznatu osobu. Poinjemo zapa-ati tko i
to ona uistinu jest, a ne samo odraze vlastite prolosti. Promjena naeg
iskustva moe se odvijati u dva smjera: naa se ljubav preobraava u
izvornu bliskost ili prihvaamo da uope nismo sueni jedno drugome.
Kako bilo, na se odnos poboljava i postajemo bliskiji zbog toga to
postaje izvorniji.
I2.Prestajemo se mijeati u ivote drugih ljudi. Kad shvatimo da se na
ivot odvija upravo onako kako se treba odvijati te da nam je ponekad
teko zbog prirode naih prolih misli, rijei i djela, tada postoji mala
vjerojatnost da emo drugima nuditi netraeni savjet. Shvaamo da se i
ivot drugih odvija u skladu s nepromjenjivim zakonom uzroka i
posljedice. I drugi se ljudi trude najbolje to mogu s obzirom na ono to
znaju i razumiju. I oni e u pravom trenutku, a ni asa prije, shvatiti svoju
uroenu odgovornost. Ako se mijeamo u ivot druge osobe i pruamo
savjet koji nije ni zatraila o tome kako bi se trebala odnositi prema
svojim iskustvima, to znai da nesvjesno djelujemo u skladu s
uvjerenjem da njezin izgled, ponaanje ili okolnosti na nas mogu imati
negativan uinak. Zato bismo se inae i trudili? Upliemo se potaknuti
strahom i time oigledno nijeemo da smo svi mi apsolutno odgovorni
za kvalitetu vlastitih iskustava. Prihvaanje svjesnosti sadanjeg
trenutka omoguuje nam da uvidimo kako su svi ljudi upravo ondje
gdje i trebaju biti u skladu sa svojim prolim mislima, rijeima i djelima.
Tako je i s nama. Zato se ne trebamo plaiti da ponaanje druge osobe
ima ikakvog stvarnog utjecaja na kvalitetu naeg iskustva. Ako i ima
nekakvog utjecaja, to je samo zato to druga osoba odraava nae
nerazrijeene probleme. Znamo da do izvornog rjeenja ne moemo doi
ako glasnika ukljuimo u svoju dramu. Rjeenje moemo pronai
samo ako sluamo i gledamo odraz koji nam pokazuje te iz njega
dobijemo uvid. Dok u sebi budimo svjesnost sadanjeg trenutka, u
nama automatski poinje djelovati zakon nemijeanja. Kad razrijeimo
vlastite strahove, vie se ne plaimo drugih.
13. Spavanje nam prua bolji odmor. Sve dok ne odluimo svjesno
proraditi svoje emocionalne probleme, pokuavat emo ih razrijeiti
nesvjesno. Iz toga proizlaze dvije stvari. Prvo, tijekom dana se
svjesno koristimo metodama umirivanja i kontroliranja kako se ne bismo
morali pozabaviti svojim problemima. Drugo, tijekom noi, kad se
svijest prepusti snu i zavlada nesvjestan um, on e dati sve od sebe da
razvrsta i preradi naa neintegrirana iskustva. Za tu je nesvjesnu
djelatnost potrebna energija pa se stoga ne moemo dobro odmoriti.
Onog trenutka kad odluimo svjesno preuzeti odgovornost za
kvalitetu svog ivota, otkrit emo da nam obrazac spavanja prolazi kroz
prijelazno razdoblje. U poetku e nam moda biti potrebno mnogo vie
sna. Nakon toga bi se moglo dogoditi da uope ne moemo spavati kad to
uistinu elimo. Obrazac sna e se naposljetku ustaliti i ponovno emo
poeti bolje spavati. Tada emo pamtiti samo one snove koji su vani za
na svjesni ivot. Takva obuhvatna promjena obrasca spavanja
uglavnom se dogaa stoga to se sada radom na vlastitoj nutrini bavimo

183
u budnom stanju i ne moramo se vie time baviti tijekom spavanja,
nesvjesno.
14.Razrjeavaju se dosadni simptomi koji su nas muili godinama.
To je prirodna posljedica ienja nakupina u emocionalnom tijelu. Do
iskustava kakvo je i Proces prisutnosti nerijetko dolazimo zbog velikih
problema u ivotu. No, ako imamo velike probleme, tada vjerojatno
imamo i manje s kojima ivimo i prihvaamo ih kao dio ivotnog
iskustva. Prekrasno je kad uvidimo da se i ti sitniji, dosadni simptomi
automatski poinju rastvarati. Ako razrijeimo vee probleme, manji
automatski nestaju.
15.Oslobaamo se dugogodinjih navika. Prethodno objanjenje
odnosi se i na navike. Mogli bismo otkriti da smo se, i ne zamije-tivi,
oslobodili dugogodinjih navika, primjerice grienja noktiju, ekanja ili
tipkanja. Navike mogu nestati tako naglo da tek nakon nekoliko tjedana
shvatimo to se dogodilo. Takve vrste navika, takve nervozne kretnje,
uzrokovala je tjeskoba, a tjeskoba je uvijek elja da pobjegnemo od
sadanjeg trenutka. Onog trenutka kad se u sadanjem trenutku, a time i
u svom fizikom tijelu, osjeamo ugodno, takve navike automatski
nestaju.
16.Postupno poinjemo mravjeti bez ikakve dijete. Bez obzira na to
to nam je lijenik rekao u pogledu fizikog uzroka pretjerane debljine,
taj je poremeaj uvijek pokazatelj da nosimo prevelik negativan
emocionalni naboj. Zbog toga dijeta nikada ne donosi eljene rezultate.
Ako se pridravamo dijete, a nismo odluili osloboditi se emocionalnog
naboja, to je kao da na ugriz morskog psa stavljamo flaster. Mnogo je
naina na koje privremeno moemo prikriti svoj unutarnji nemir
vanjskim umirivanjem ili kontroliranjem vanjskih
oitovanja unutarnje nevolje, meutim, sve dok ne promijenimo uzrok
nikada neemo moi smireno jesti. Prije ili kasnije panja e nam
popustiti i vratit e se kilogrami koje smo nasilno izgubili uz pomo
dijete. Onog trenutka kad odluimo integrirati negativan emocionalni
naboj i neto poduzeti u tom smislu, automatski mravimo. Debljina
je posljedica, a ne uzrok. Svaka debela osoba pati od debelog
emocionalnog problema koji vapi za panjom i razrjeenjem.
17. Uivamo u drutvu djece. To je prirodna posljedica
razrjeavanja vlastitih problema iz djetinjstva. Izreka kae:
Nikada nije preka sno za radosno djetinjstvo. Dijete u nama
nikada ne umire, nego ga nesigurna odrasla osoba u kakvu smo se
pretvorili jednostavno potiskuje. Kad otklonimo nesigurnosti
odrasle osobe, unutarnje djeje ja istog trenutka poeli izii i
poigrati se. Odrasli oko nas ne rijetko ne mogu udovoljiti tom
impulsu, jer su previe zaokupljeni odigravanjem uloge odrasle
osobe. Zbog toga se tada prirodno okreemo djeci, a ona pak
prirodno uivaju u naem drutvu. Svi smo mi Boja djeca. Raj je
stanje Postojanja u kojemu nema mjesta za glumatanje odraslih
osoba.
18. ee se smijemo i zaigraniji smo. Nikada nije prekasno za
radosno djetinjstvo! U sadanjem trenutku spoznajemo da je
odrasla osoba ljudska izmiljotina, a dijete je Boja tvorevina.
Odrasle osobe su jako, jako ozbiljne (i dosadne) i previe su zauzete
da bi se poigrale.
Budui da su unitile Boga, same moraju upravljati itavim svije
tom, a svi dobro znamo koliko je to vaan i naporan posao! Djeca
su, pak, vedra i nasmijana. U sadanjem trenutku otkrivamo da u
ovome svijetu nema odraslih osoba, nego postoje samo iva, prisutna
i zaigrana djeca te mrtva, ozbiljna i jako marljiva djeca koja se iz
petnih ila trude odigrati jako vanu ulogu odraslog ovjeka. Kad
se oslobodimo aljenja za prolou i strahova od budunosti, to
bi nas moglo poraziti? ivi smo, a u ivotu je sve mogue. Pogrena
je tvrdnja da su duhovno osvijeteni ljudi ozbiljni i poboni te da

184
su stalno uronjeni u duboku kontemplaciju boanske ozbiljnosti.
Sto smo prisutniji, to se vie smijemo. Kad se nauimo smijati sebi i
svojim naizgled beskonanim predstavama, tada ulazimo u podruje
naizgled beskonanog smijeha. Nikada ne smijemo zaboraviti da je
smijeh, na kraju krajeva, lijek za kojim svi tragamo, bez obzira na to
jesmo li dovoljno hrabri i mudri da to sami sebi priznamo. Istinski
i ist smijeh rastvara svako neznanje, nelagodu, tugu i osjeaj raz
dvojenosti. Smijeh je istinski Boji orgazam.
19. Automatski i bez napora mijenjamo prehranu. To je
prirodna posljedica prisutnosti u vlastitom fizikom tijelu. Dok
ivimo u vremenu jedemo, ali ne osjeamo utjecaj hrane koju smo
pojeli, jer ne boravimo dovoljno dugo u tijelu da bismo svjesno
probavili taj oblik svog iskustva ivota. Meutim, to postajemo
svjesniji sadanjeg trenutka, osobito na fizikoj razini, postajemo
sve svjesniji utjecaja razliitih vrsta namirnica na svoj organizam.
Najprije ga zamjeu jemo na fizikoj razini, a nakon toga
poinjemo uviati mentalni i emocionalni utjecaj hrane na na
ivot. Hrana koja nam ne odgovara postaje nam sve manje privlana.
iva hrana nam postaje privlana. Tu promjenu u prehrani ne
moramo nasilno provoditi. Potrebno je samo da probudimo
svjesnost sadanjeg trenutka. Nain na koji se hranimo samo je
posljedica, a ne uzrok bilo ega. Nerijetko jedemo kako bismo
umirili emocionalnu nelagodu ili je ublaili. Hranom potiskujemo
emocije koje pokuavaju izbiti na povrinu ili nam ona slui kao
sredstvo bijega od sadanjih okolnosti naeg nelagodnog ivota.
Kad razrijeimo emocionalnu nelagodu, hrana nam vie ne slui
kao oblik samolijeenja. Tada poinjemo jesti zbog zdravlja i
blagostanja, a ne da bismo postigli lano zadovoljstvo i prividnu
sreu. Mnogi ljudi smatraju da prehrana u skladu s prehrambenim
pravilima, za razliku od prehrane iz zadovoljstva, postaje dosadna.
No, iva, a time i hranjiva namirnica, uvijek ima bolji okus i izgled.
Uz to je korisnija fizikom tijelu te omoguava ugodnija mentalna
stanja i smireniju emocionalnu aktivnost. Meutim, da bismo to
postigli moramo najprije postii svjesnost sadanjeg trenutka.
20. Aktivno se zanimamo za svoje zdravlje. Tek kad uistinu
postanemo prisutni u fizikom tijelu moemo osjetiti u kakvom se
stanju nalazi, kao i utjecaj fizikog stanja na mentalno i emocionalno
blagostanje. Sve dok nismo prisutni u njemu, tijelo je samo po sebi
samo posljedica naih emocionalnih i mentalnih stanja. Onog trenutka
kad postanemo prisutni, moemo se njime koristiti kao uzronim
instrumentom. To postiemo vjebanjem, jogom i meditacijom. Kad
probudimo fiziku prisutnost, shvatit emo kakvu nam prednost
prua posjedovanje ljudskog tijela. To tijelo je udesan ivi
mehanizam s vie funkcija nego to bismo ih ikada uspjeli izbrojiti.
Meutim, jedna od njegovih najuzvienijih funkcija je u tome da
poslui kao arina toka kroz koju svoju potpunu svjesnost
uzemljujemo u sadanjem iskustvu ivota. To postiemo
buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka. Jako je teko biti prisutan-u
tijelu koje izaziva nelagodu. Trebamo nauiti brinuti o vlastitom
fizikom blagostanju, jer je to neizostavna faza na
putu prema prihvaanju apsolutne odgovornosti za kvalitetu vlastitog ivota.
Bez tijela ne moemo plesati. Ako ne pleemo, nismo ivi. Ako nemamo
tijelo, ne moemo biti prisutni ovdje i sada. Tijelo je uistinu na hram, jer se
u njemu nalazi oltar na koji polaemo svoje molitve zahvalnosti Izvoru
svega to postoji. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka,
prirodno je da se prema tom dijelu svog ivota poinjemo odnositi
njenije, s vie ljubavi i odgovornije.
21. Privlaimo ljude i oni uivaju u naem drutvu. Do toga dolazi
uglavnom zato to postajemo izvorniji i stvarniji. Svi mi, bili toga svjesni
ili ne, traimo neto stvarno. Naalost, to inimo na nestvaran nain i

185
stoga nita ne pronalazimo. Mnogi od nas tragaju za izvornou, jer
nam je to u prirodi, ali istodobno jo nismo potpuno spremni napraviti
ono to je potrebno kako bismo postigli takvo iskustvo. Kad god se
mnotvo ljudi okuplja oko jedne osobe, mogli bismo pomisliti da je to
zbog njezina izgleda, ponaanja ili ivotnih okolnosti. Meutim, rijetko kad
je rije o vanjskim atributima. Privlai ih Prisutnost te osobe. Potisnuta
svjesnost sadanjeg trenutka u svakom ovjeku udi za buenjem i
osloboenjem, stoga nas privlai svaka osoba koja se uistinu probudila.
Slinosti se privlae. ak i kad je potisnuta, Prisutnost osjea privlanost
prema Prisutnosti. Sto smo prisutniji u ivotu, to smo privlaniji drugim
ljudima. Osjeaju da imamo ono za ime tragaju, ak i ako nisu svjesni to
je to. Kad susretnu nekoga tko je vei od ivota, ljudi nerijetko opisuju
takvu vrstu privlanosti. Kau da ta osoba zrai velikom snagom.
22.Uivamo u samoi. To je prirodna posljedica buenja svjesnosti
sadanjeg trenutka. Kad nam je teko biti prisutnima, nerijetko
traimo drutvo drugih ljudi kako bismo se oslobodili problema koji
vriju ispod povrine naeg emocionalnog oklopa. Nakon to razrijeimo
te probleme vie ne traimo drutvo kako bismo se osjeali bolje.
Poinjemo uivati u miru i tiini vlastitog drutva. U samoi vie nismo
osamljeni. Uivanje u samoi jasan je znak emocionalne zrelosti.
23.ini nam se da znamo ili osjeamo to e se dogoditi i prije nego to
se dogodi. To se dogaa zato to Prisutnost funkcionira izvan onoga to
smatramo vremenom. Prisutnost uistinu zna sve to se ikada dogodilo i
sve to e se dogoditi u svakom trenutku. Ona je blisko povezana sa
strujom sveukupnog ivota. Dok oslukujemo svoj Unutarnji glas imamo
osjeaj da ujemo to se dogaa u budunosti. Zapravo, postajemo svjesni
posljedica onoga to se dogaa ovog trenutka. Sadanji dogaaji imaju
posljedice. To ne moemo osjetiti dok
ivimo u vremenu. Sto smo prisutniji, to se svojom intuicijom sve
vie ukljuujemo u posljedice. ini nam se da znamo to e se dogoditi
i prije nego se dogodi. To je s jedne strane tono. No, posljedica
se ve dogodila, iako se jo nije oitovala u naem polju svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svaki uzrok neminovno izaziva posljedicu. Kad
ivimo na uzronoj razini ivota, u sadanjem trenutku, ve su nam
vidljive neminovne posljedice, ak i ako se jo nisu oitovale na fizikoj,
mentalnoj ili emocionalnoj razini. To se dogaa zato to uzrok i
posljedica nisu dvije odvojene pojave, nego se odvijaju istodobno. U
vremenu se ini da se dogaaju odvojeno, ali to je samo privid. Sve se
zapravo dogaa istodobno. Dok prebivamo u vremenu, um ne moe
prihvatiti to istodobno iskustvo. Meutim, ta paradigma poinje
proimati nau svijest kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka.
24.Poinje se pojavljivati sinkronicitet. Do toga dolazi iz istog razloga.
Sinkronicitet je iskustvo koje se pojavljuje kad postanemo svjesni
sadanjeg trenutka i kad smo u stanju uoiti energetsku povezanost
uzroka i posljedice. Iskustvo deja vu takoer je posljedica svjesnosti
sadanjeg trenutka. Javlja se kad postanemo svjesni posljedice prije
nego to postanemo svjesni uzroka. Kad postanemo svjesni uzroka,
imamo osjeaj da se dogaaj ve prije dogodio. To je zato to smo
postali svjesni istodobnosti uzroka i posljedice.
25.Okruuje nas obilje. Novac je vanjski odraz unutarnjeg energetskog
toka. Ako u emocionalnom tijelu postoje jake blokade, izvana
se to oituje kao nedostatan protok novca u ivotu. Meutim, ne
bi bilo ispravno zakljuiti da emo, kako postajemo sve prisutniji
zahvaljujui emocionalnom rastu, iznenada imati na raspolaganju
velike svote novca. Gomilanje novca najee je pokazatelj straha
i nesigurnosti, osobito ako je to bogatstvo nagomilano krvlju,
znojem i suzama, kontrolom i manipulacijom nad drugima i nad
okolnostima vanjskog svijeta. Kad probudimo svjesnost sadanjeg
trenutka, novac nam postaje poput kruha. Stvaramo upravo onoliko
koliko je potrebno za uzdravanje u bilo kojem trenutku. Ne gomilamo

186
ga, nego mu doputamo da slobodno, ali odgovorno, protjee kroz
nas. Kad bismo, plaei se gladi, kupili kruha za nekoliko godina,
postao bi pljesniv i beskoristan prije nego to bismo stigli pojesti
dvije truce. U sadanjem trenutku novac je protok energije koji se u
naem iskustvu javlja onog trenutka kad nam je potreban ili nekoliko
trenutaka prije, u koliini koja nam je tog trenutka potrebna.
Kad postanemo prisutni vie neemo brinuti o protoku novca, jer
znamo da mi sami upravljamo njime. Sto smo prisutniji, sve je manje
vjerojatno da emo stvarati neugodna iskustva, kao to je iskustvo
neimatine. U svakom trenutku stvaramo dovoljno, a budui da ivimo u
trenutku, uvijek imamo dovoljno. Svjesni smo da samo ako u ovome
trenutku imamo dovoljno, moemo imati dovoljno u svim buduim
sadanjim trenucima. Financijsko obilje u sadanjem trenutku ne znai da
moramo imati mnogo, nego upravo onoliko koliko nam je potrebno. To je
ivot u skladu s Bojom ekonomijom. Bojoj ekonomiji nisu potrebne
velike riznice izgraene u strahu kako bismo u njih pohranili veliko
bogatstvo potrebno u sluaju da nam se sutra dogodi neto neoekivano.
Boja ekonomija zasnovana je na vjeri, a ta se vjera temelji na
samopouzdanju da smo sposobni biti odgovorni za kvalitetu svojih iskustava.
Energiju najvie tratimo ako je gomilanje novca samo sebi svrha. Kad ovjek
eli biti bogat samo zato da bi bio bogat, to je bolest potekla iz straha i
oteana ovisnou o opaajima utemeljenim na vremenu. 26.Manje smo
skloni planirati budunost. Ako se pobrinemo za ono to se dogaa
ovog trenutka, a to je jedini trenutak kojim se istinski moemo baviti, tada
emo se moi pobrinuti i za sve svoje budue trenutke. Planiranje pomalo
nalikuje sputanju amcem niz rijeku, dok pokuavamo odrediti kojim bi
putem rijeka trebala stii do oceana. Takav je stav pokazatelj oholosti i
zablude. Postoji samo jedan jedini smjer kojim se kree rijeka ivota, a taj je
smjer Boja volja. Ego bi se uasnuo kad bi morao odustati od planiranja, a
zastrauje ga i postojanje Boje volje. Oajniki vjeruje u slobodnu volju.
Meutim, smatra da je slobodna volja sloboda da napravimo upravo ono to
elimo i kad to elimo. Ego vjeruje da sa svojom slobodnom voljom
moemo funkcionirati potpuno odvojeni od cjeline. To je, dakako,
podjednako velika zabluda kao i pomisao da moemo odrediti smjer rijeke
kojom plovimo. Kad se stanica ljudskog tijela prepusti takvoj vrsti pogrenog
razmiljanja, nastaje rak. Ako se ljudsko bie u svijetu ponaa na takav
nain, rije je o ambiciji. Kad se otisnemo na putovanje prema svjesnosti
sadanjeg trenutka, poinjemo shvaati koliko nas zapravo ograniavaju
iskustva iz djetinjstva. Spoznajemo da je ono to tijekom ivota u
vremenu smatramo slobodnom voljom zapravo nesvjesna reakcija na
ivot, nesvjesna reakcija energetski utisnuta tijekom djetinjstva kroz prve
emocionalne odnose s roditeljima i obitelji. Poinjemo uviati da su ak i
nae osobitosti samo kopiranje drugih. Kako svoj ivot moemo smatrati
slobodnim kad smo se pretvorili u kopiju svojih roditelja? U svom
stvorenom svijetu postoji samo Jedno slobodno Bie, a njega
nazivamo Bogom. Bog je slobodan. Kroz svoju Unutarnju prisutnost
s Bogom se moemo jako brzo povezati. Nau povezanost s Bogom
ne odreuje nain na koji ivimo u vanjskom svijetu, nego kako
se sputamo u tiinu i nepominost vlastite nutrine. Sto se dublje
sputamo u sebe i povezujemo s Bogom, to smo uistinu slobodniji.
Slobodna je volja valjana ideja samo u sadanjem trenutku. U paradigmi
utemeljenoj na vremenu slobodna volja ne postoji, jer su svi
postupci utemeljeni u vremenu emocionalna kopija onoga to se
ve prije dogodilo. U reaktivnom ponaanju nema slobodne volje.
Slobodu moemo ponovno doivjeti samo ako se uskladimo s Bogom.
Sloboda je u svojoj biti odgovornost. Kad se prepustimo sadanjem
trenutku, oslobodili smo se vremena. Kad svjesno odluimo preuzeti
odgovornost za kvalitetu svih svojih iskustava, kao Bog, tada smo
slobodni. Slobodni smo svjesno djelovati prema svemu onome to
se dogaa u bilo kojem trenutku. Zar u takvom stanju Postojanja

187
postoji potreba za planiranjem? Planiranje znai da vjerujemo kako
postoji mogunost da bi neto moglo poremetiti nae namjere. Ako
uistinu vjerujemo da smo apsolutno odgovorni za kvalitetu svojih
iskustava, tko bi onda mogao usporiti na napredak?
27. Obavljamo veliko pospremanje kue i bacamo sve ono to
smo skupljali godinama. Kao i u sluaju pretjerane teine,
sklonost za trpavanju ivota prevelikim brojem stvari posljedica
je nerazrije enih emocionalnih problema. To je elja da se drimo
prolosti i zatitimo od budunosti. Kad se oslobodimo negativnog
emocionalnog naboja, shvaamo da su te nagomilane stvari pravi
nered. Osjeamo se slobodnima kad ih poklonimo ili bacimo. Tada
osjeamo lakou Postojanja. Nerijetko se dogaa da vitki ljudi s
nerazrijeenim emoci onalnim problemima teinu nose u stvarima
kojima je pretrpano njihov vanjski ivot.
28. Sve manje dramatiziramo. Sto je drama, ako ne nesvjesna elja
za panjom? Onog trenutka kad shvatimo da sami moemo
preuzeti ulogu vlastitih roditelja, a time upravljati, njegovati i
iscjeljivati vlastita iskustva, spremni ino odbaciti sklonost
dramatiziranju. U tom trenutku se prestajemo druiti s onima
koji dramatiziraju kako bi nam pokazali to su sve postigli. Kad se
oslobodimo elje za dramom u nama se poinje buditi udnja za
dharmom. Reaktivno ponaanje onemoguava nam djelovanje sa
svrhom.
29. Neki ljudi automatski nestaju iz naeg drutva. To se ne
dogaa samo zato to nas vie ne privlai dramatiziranje, nego i zato
to neki ljudi ne ele svjesno integrirati svoju prolost. Neki ne ele
prihvatiti
svjesnost sadanjeg trenutka. Ne ele ivjeti svjesno. Oni koji se i dalje ele
drati jueranjih dogaaja te se sa strahom pripremaju za uase koji ih
ekaju sutra, ne uivaju u drutvu ljudi koji su odluili svjesno napustiti te
dramatine predstave. Ljudi koji, ispunjeni strahom, i dalje ele spavati u
svijesti utemeljenoj na vremenu, tako se ponaaju zato to im je jo potreban
odmor. Zbog toga e se postupno odmaknuti iz naeg drutva kad odluimo
probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Tako im je ugodnije, jer kad bi
ostali izloeni zraenju nae sve jae Prisutnosti, mi bismo im postali
jasno zrcalo njihovih potisnutih emocionalnih problema. Svjesnost
sadanjeg trenutka ne razmilja
0 okrivljavanju ili aljenju i ne raspravlja o nepotenim ivotnim
priama. Zato oni koji nisu spremni prevladati mentalitet rtve i
pobjednika nestaju iz drutva osobe koja kree prema svjesnosti i
odgovornosti poput pljeve na vjetru.
30. Automatski usvajamo pozitivan stav. A zato i ne bismo? Kad smo ve
odgovorni za kvalitetu svih svojih iskustava, zato ne bismo uivali u
svakom koraku ivotnog putovanja? ivot je prekrasan!
Ako smo uistinu svjesni da nam se sva neoekivana i tegobna
iskustva dogaaju samo radi naeg najuzvienijeg dobra, tada
emo biti pozitivni i optimistini ak i kad se suoimo s najteim
okolnostima. Lako je biti optimist dok je ivot lagan, ali da bismo
bili optimistini u svakom trenutku, bez obzira na sve, moramo biti
svjesni sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka ne prihvaa
prisilan pozitivan stav. Prisilan pozitivan stav najee je oblik
poricanja. Kad smo svjesni sadanjeg trenutka na optimistian stav
prema ivotu nikoga ne razdrauje niti je umjetan, nego je spontan
1 zarazan. Negativan stav svojevrstan je oblik drame. Negativnost
je stanje poricanja. Ljudi s negativnim stavom vjeruju da su rtve
ili pobjednici, da im iskustva namee neto izvan njih te ih moraju
prevladati ili ovladati njima.
31. Zaokuplja nas vlastito duhovno blagostanje. Zahvaljujui poveanoj
svjesnosti sadanjeg trenutka automatski se okreemo dijelu svog Bia
koje uvijek ostaje nepromijenjeno, to god se dogaalo. Stoga se

188
besmrtnost kao iskustvo u naoj svijesti poinje pojavljivati kao stvarna
spoznaja. Poinjemo se prisjeati neega to se nikada ne mijenja.
Postajemo svjesniji onoga to uvijek postoji. Teimo razvijanju odnosa
s tim dijelom svog Bia, jer kako postajemo sve svjesniji sadanjeg
trenutka, to nam je jasnije da sve izvorno izvire iz naeg Besmrtnog Ja.
Stoga se okreemo prema vanjskim i unutar njim metodama koje potiu
svijest o naoj duhovnosti. Bog prestaje
biti osobnost, ogranien naim potrebama iz prolosti i eljama za
budunost. Bog postaje bezlina, bezvremena energija, nitavilo koje
je istodobno i utoite svega to nam ivot moe ponuditi. Prirodno je
to Bog, to god bio, izaziva nau znatielju. Meutim, za razliku od
naih pokuaja upoznavanja s duhovnou dok smo ivjeli u svijesti
utemeljenoj na vremenu, potraga za onim to nam Bog predstavlja u
sadanjem trenutku potaknuta je izvornosu. Najee je osloboena
nametljivih vanjskih obreda, rituala i ceremonija, jer smo svjesni da
se iskustvu Boga moemo pribliiti samo kroz tiinu i nepominost,
kroz spokojstvo naeg tjelesnog hrama. Stoga panju usmjeravamo
u vlastitu nutrinu, bez ikakvih vanjskih predstava i glume.
32. Vie ne teimo sadrajima koji bi nam skrenuli panju s briga.
Dok nesvjesno njegujemo svoj negativan emocionalni naboj, to
inimo pronalazei bezbroj naina da se udaljimo od njega.
Neprestano elimo biti zaokupljeni i u pokretu, bez obzira na to je li
rije o glasnoj glazbi, hrani, sportu, drutvu ili poslu. Nismo
sposobni mirovati i to je dokaz da neprestano pokuavamo neto
prikriti. Mirovanje je jedini nain buenja vlastitog Bia. Nita to
bismo mogli uiniti ne moe nam pomoi u postojanju. Svoje Bie,
izvornost, moemo slaviti, priznati, iskusiti i istraivati samo u
tiini i miru. Ako smo neprestano zauzeti, to je zato to nismo u
stanju jednostavno biti, a to nam ne doputa da uivamo u blagu
svog prekrasnog Bia.
Smanjivanjem negativnog emocionalnog naboja sve smo mirniji.
Poinjemo se odmarati. Dok nam se svijest temelji na vremenu,
najtee nam je mirovati kad nemamo to raditi!
33. Njeniji smo i suosjeajniji prema sebi. Kad u djetinjstvu
ne dobijemo bezuvjetnu ljubav, pretpostavljamo da je to zato to je
ne zasluujemo. Zbog toga se nesvjesno kanjavamo i
omalovaavamo.
I ne samo to, nego smo u djetinjstvu, kad su roditelji imali branih
ili drugih potekoa, nerijetko smatrali da smo mi krivi za to. Dok
smo djeca, automatski se okrivljujemo za sve to poe nizbrdo. To
radimo zato to nesvjesno znamo da smo odgovorni za kvalitetu
vlastitih iskustava. Meutim, u svojoj nevinosti pretpostavljamo da
smo odgovorni i za kvalitetu iskustava svojih roditelja, brae i sestara.
Zbog toga se moda previe trudimo, nepotrebno se rtvujemo ili
postajemo pomaga. Djeca ovisnika esto postaju pomagai. U
naem svijetu normalno je odrasti ne znajui kako brinuti o sebi, pa
ak i s uvjerenjem da je briga o sebi znak slabosti ili sebinosti. Sve se
to mijenja kad proemo kroz Proces prisutnosti. Tada shvaamo da se
nitko drugi osim nas ne moe istinski brinuti o nama, jer bezuvjetnu
ljubav ne moemo dobiti, nego najprije moramo nauiti pruati
je sebi i tek smo tada u stanju uistinu je pruati i drugima. Tako
postajemo blai i suosjeajniji prema sebi. Spoznajemo da e se naa
sutina, naa Prisutnost, oitovati samo ako smo blagi. Shvaamo da
ono to smo traili od drugih najprije moramo dati sami sebi, a tek
onda postajemo sposobni bezuvjetno davati svima drugima. Kad
smo blagi i suosjeajni prema sebi, svijet oko nas to odraava i tada
svoj svijet neposredno doivljavamo kao blag i suosjeajan.
34.Sve smo manje tjeskobni. Tjeskoba je stanje u kojemu
pokuavamo pobjei od svijesti sadanjeg trenutka i ivjeti u
prividu. U okviru Procesa prisutnosti upoznajemo percepcijsku

189
metodu Procesa emocionalnog ienja, to je jedna od vanih
znaajki tog procesa. Ovladavanje tom metodom omoguuje nam
integraciju bilo kojeg ivotnog iskustva, koliko god bilo tegobno.
Kad zahvaljujui dosljednoj primjeni te metode uistinu shvatimo da
moemo integrirati bilo koje ivotno iskustvo, kakvo god bilo,
razina tjeskobe automatski se smanjuje, jer se vie ne plaimo
nesigurnosti u ivotu. Svjesni smo da moemo integrirati svaki
dogaaj i da kroz svoje tegobe rastemo, dobivajui uvide i mudrost.
Nesigurnost se preobraava u prihvaanje. Zar moe postojati
tjeskoba u ivotu koji prihvaamo s ljubavlju?
35. Suosjeajniji smo i strpljiviji s drugima. Postajemo
suosjeajniji i strpljiviji s drugim ljudima, jer smo svjesni da smo
svi u istoj kai. ivot nije lagan, osobito ako ne poznajemo ono to se
krije iza pojavnosti naih iskustava. Tako nas Proces prisutnosti
osnauje. Otkriva nam djelovanje iza pojavnosti kvalitete naih
iskustava. Pokazuje nam da svi uimo na primjerima koje smo imali
u djetinjstvu te kako se svi suoavamo s izborom: hoemo li
naueno iskoristiti najbolje to moemo ili emo odbaciti ono to
nam nije korisno i zamijeniti s korisnim uenjima. Oholo je
prosuivati tua ivotna iskustva, jer se takva nevolja nalazi na putu
svakog ovjeka. Svatko se na ovome svijetu ui i oblikuje
primjerima, a onda pokuava napraviti najbolje to moe s onim to
je dobio, bez obzira na to vidi li se to na povrini ili ne. ivot svakog
ovjeka je oitovanje njegova uvjerenja o tome moe li dobiti
bezuvjetnu ljubav. Proces prisutnosti nam pomae da postanemo
suosjeajniji i strpljiviji prema onome sa ime se suoavaju
drugi ljudi, jer nam omoguuje da uvidimo istu nevolju i u
vlastitom ivotnom iskustvu.
36.ivot nam se pretvara u putovanje i vie nije usmjeren na
odredite. Dok ivimo u vremenu, naa elja da dovrimo ono to
radimo nesvjesno je potaknuta potrebom za odobravanjem,
priznanjem i
bezuvjetnom ljubavlju. Iako toga nismo svjesni, vjerujemo da emo
zahvaljujui svojim postignuima i obavljenim poslovima naposljetku
primiti bezuvjetnu ljubav za kojom smo tragali. Dakako, to je pogreno
razmiljanje. Kad shvatimo da nam nijedno vlastito djelo ne moe
pomoi u postojanju te da nam nita od onoga to radimo ne moe
dati bezuvjetnu ljubav koju traimo, automatski se poinjemo oputati
i ponovno procjenjivati situaciju. Dok ivimo u vremenu, uvijek
smo usredotoeni na poetak i kraj stvari i sve smatramo sredstvom
za ostvarenje nekog cilja. Meutim, kad postanemo svjesni sadanjeg
trenutka, shvaamo da nita na svijetu zapravo nema ni poetka ni
kraja, nego traje vjeno. Takoer nam postaje jasnije da nita nikada
ne prestaje, nego se samo mijenja u neto drugo. Svjesnost sadanjeg
trenutka omoguuje nam da zakoraimo u vjenu bit vlastita Bia koja
postoji s onu stranu svega to bismo ikada mogli napraviti. Zbog toga
usporavamo ritam ivota i preputamo se uicima. Nema urbe, jer u
stvarnosti nikamo ne idemo, uvijek srno ovdje i sad. Tada nam postaje
vana kvaliteta, a ne kvantiteta. Uivamo u trenutku i ne brinemo
O ishodu. Nae razumijevanje zakona uzroka i posljedice pomae
nam da uvidimo kako trebamo razmiljati samo o uzrocima, jer se
posljedice odvijaju automatski. Putovanje je uzrok, a odredite
uvijek posljedica. Otkrivamo da je osvjeivanje sadanjeg trenutka
zapravo putovanje. Ako je Bog beskonaan, tada je i putovanje prema
ostvarenju boanstva beskonano. Zato bismo onda urili? Uivajmo
u ivotu, uivajmo u poslijepodnevu, duboko udahnimo, osmjehnimo
se i budimo spokojni.
37. Proimaju nas prekrasni valovi spontane zahvalnosti.
Zahvalnost je dobar pokazatelj razine nae prisutnosti. Sto vie
postajemo svjesni sadanjeg trenutka, to smo zahvalniji na svemu.

190
ivot nam je ispunjen obiljem makar ne imali ni novia. Ispunjeni
smo radou ak i kad se ini da nam kola kreu nizbrdo. Prtimo
od zdravlja ak 1 kad nas neto boli. Takvu je zahvalnost teko
opisati nekome tko je jo nije doivio. Ne temelji se na
usporedbama. Nisu joj potrebni razlozi, opravdanja ili
objanjenja. Zahvalnost koju osjeamo u svjesnosti sadanjeg
trenutka ne obuhvaa samo stvari, izgled ili okolnosti, nego sve
ono to ivot jest i beskonani osjeaj ponosa to smo njegov dio.
Dok prihvaamo svjesnost sadanjeg trenutka, zamjeujemo i ono
to se kree ispod promjenjive povrine svijeta. Shodno tome,
osjeamo kako nas nevidljiva sila koju nazivamo Bogom
obuhvaa, uva i tajanstveno nosi prema blagoslovljenoj
sudbini. Zahvalni smo na svim svojim prolim iskustvima, bila
ona tegobna ili sjajna. Takoer srao zahvalni na svemu to e se tek
dogoditi, iako se jo nije ostvarilo, jer znamo da sve ono to e se
dogoditi dobivamo milou. Ponekad imamo osjeaj da zahvalnost
izvire iz svake stanice naeg tijela i potpuno proima na ivot.
Takvo iskustvo ne moemo prisilno izazvati. Dogaa se spontano
zato to smo odabrali izvornost. Od strahopotovanja pred ivotom
ostajemo bez daha, jer smo njegov dio i jer smo mi sami taj ivot.
38.Ono to nam je potrebno dolazi samo, umjesto da ga
traimo. Prije nego to smo otpoeli s Procesom prisutnosti,
vjerojatno smo se ponaali kao i svi ostali ljudi koji ive u
vremenu. Ako nam je neto bilo potrebno, to smo i uzeli iz vanjskog
svijeta. Dolazili smo do toga u znoju lica svog. Takav pristup nije
nimalo pogrean. Naporan rad je opravdan sve dok u njemu
uivamo. Meutim, kad probudimo svjesnost sadanjeg trenutka,
otkrit emo da takva vrsta rada nestaje iz naeg ivota. Postajemo
sliniji Buddhi koji nepomino sjedi, sklopljenih oiju, s dlanovima
prema gore. Sve to je Buddhi potrebno bez ikakva se napora
pojavljuje u njegovim prekrasnim rukama. Svi mi posjedujemo istu
sposobnost. Ta se sposobnost poinje automatski buditi to smo
svjesniji sadanjeg trenutka. Otkrivamo da se ono o emu
razmiljamo bez ikakva napora isto tako jednostavno pojavljuje u
naem iskustvu, kao da smo postali magneti. to s manje napora
razmiljamo o neemu, to se ono s manje napora oituje u naem
iskustvu. To se dogaa zbog toga to se naa Unutarnja prisutnost
nalazi u svemu i u svakome. Ona upravlja svim ivotnim kretanjima.
Ako odaberemo naporan put koji je poploen strahom, sumnjom i
nedostatkom vjere u povezanost sveukupnog ivota, tada e naa
Unutarnja prisutnost ustuknuti i dopustiti nam da proemo tim
putem kroz svoja iskustva sve dok se ne iscrpimo. Unutarnja prisutnost
strogo se pridrava zakona nemijeanja. No, kad prestanemo
kontrolirati svoj ivot, kad povjerujemo da nam Bog poklanja svoju
panju i dopustimo Prisutnosti da nam prui ono to nam je potrebno,
tada e tako i biti. To je jedno od uenja o Prisutnosti Buddhe koji
lijei. Frekvencija Buddhe koji lijei strpljivo eka u svima nama. I nju
budimo kroz svjesnost sadanjeg trenutka.
39. Osjeamo dublju povezanost s prirodom. Sveukupan ivot
na ovom planetu, bez obzira na to oituje li se kao kamen, stablo
ili oblak, sadri svjesnost sadanjeg trenutka. Sadri onu istu
svjesnost sadanjeg trenutka koju budimo u sebi kroz Proces
prisutnosti, i to zato to postoji samo Jedna Prisutnost, a ona
prebiva u svemu. Sve to postoji Njezino je oitovanje i izraz. Sto
se vie usklaujemo s
Njom u vlastitoj nutrini, to se vie taj unutarnji odnos odraava u naim
vanjskim iskustvima. Tada se poinjemo prirodno usklaivati sa
sveukupnou ivota. Kad postajemo svjesni sadanjeg trenutka, ponekad
e nam se initi da su ptice i leptiri posve svjesni naeg postojanja. Oni
su uistinu svjesni nas. Samo dok ivimo u vremenu vjerujemo da je

191
priroda nesvjesna. Meutim, to nije tako i nikada nije bilo. Priroda nam
se ini nesvjesnom samo dok smo mi sami nesvjesni. Svaka biljka pokraj
koje proemo i svaki povjetarac koji nam zamrsi kosu svjestan je nae
Prisutnosti. To nam je u poetku teko prihvatiti ili shvatiti, jer
smatramo da priroda ne posjeduje ni znanje ni svijest. Vjerujemo da
samo ljudska bia uz nagone posjeduju i inteligenciju. Ponaamo se
kao da je priroda neiva. Mislimo da ptice pjevaju bez ikakva razloga. No,
priroda je isto tako iva i svjesna kao to i mi to moemo biti. I priroda
nas odraava kao i sva ljudska bia. Sto postajemo prisutniji, to se vie
osjeamo povezanima s njom. Samo osoba koja nije prisutna moe nanijeti
zlo prirodi. Samo osoba koja ivi u vremenu moe ubijati iz zabave.
Dok ivimo u vremenu srano sredite nam je zatvoreno te ne
moemo osjetiti uinak svoje Prisutnosti na ivot oko nas. Sto smo
svjesniji sadanjeg trenutka, to smo svjesniji i uinka koji imamo na svoju
okolinu i svjesniji smo svoje bliske povezanosti s njom. Kad postanemo
svjesni sadanjeg trenutka poinjemo blago hodati ovim svijetom, a zbog
toga i prirodni svijet poinje blago koraati pokraj nas. Mi smo Jedno s
prirodnim svijetom.
40.Postajemo svjesniji prirodnih ciklusa, kao to je pojava punog
Mjeseca. Sto smo prisutniji na emocionalnoj razini, to smo svjesniji
energetskih ciklusa koji vladaju svemirom. Zapravo, moemo rei da je
itav na svemir energetski ciklus. Dok ivimo u vremenu obavljamo
rituale i obrede u dane punog Mjeseca i zimskog ili ljetnog solisticija.
Meutim, kad postanemo svjesni sadanjeg trenutka drukije se
ponaamo. Ne moramo vie svjesno sudjelovati u tim obredima, ali
otkrivamo da ipak osjeamo kretanje tih ciklusa. Primjerice, mogli
bismo bez ikakva razloga odluiti prirediti noni piknik, a dok
rasprostiremo pokriva ispod zvijezda, podignemo pogled i zamijetimo
uzdizanje punog Mjeseca. Moe nam se dogoditi da odluimo obaviti
veliko pospremanje, a kad dovrimo, netko nam kae da se neki planet
kree retrogradno te da je to navodno povoljno razdoblje za izbacivanje
nakupljenih stvari iz svog ivota. Takvi sinkronistiki dogaaji pojavljuju
se zbog toga to, postavi svjesni sadanjeg trenutka, automatski
osjeamo kozmike cikluse
svemira, ne osjeajui potrebu da od toga napravimo predstavu. Ne
moramo raditi neto posebno ili neobino, jer ciklusi postaju dio
naeg uobiajenog ivotnog iskustva. Automatski ih potvrujemo
kao uobiajen dio svog ivotnog iskustva, jer smo prisutni u trenutku
kad se odvijaju. Mi postajemo ciklusi i vie ne funkcioniramo kao
odvojena bia koja moraju obavljati obrede da bi potvrdila postojanje
ciklusa. Postajemo ti ciklusi i vie ih ne moramo promatrati.
41. Uspijevamo zaviriti ispod povrne slike svijeta. Proces
prisutnosti u nama otklanja potrebu za pretvaranjem i to je jedna od
njegovih najznaajnijih posljedica. Stoga vie ne moramo odijevati
posebnu odjeu kako bismo bili sigurni da smo posebni. Ne moramo
mahati zastavom da bi ljudi shvatili kako smo i mi ovdje. Ne moramo
vie uzimati imena amerikih Indijanaca kako bismo osjetili struje
svog domorodakog ja kako proimaju na svakodnevni ivot. Ne
moramo na vrata napisati Iscjelitelj. Kad uistinu zakoraimo u
svjesnost sadanjeg trenutka, ne moramo reklamirati ono ime se
bavimo. Teimo postati to to radimo, a Prisutnost nam automatski
dovodi one due kojima je na rad potreban. Takav se pristup ne
odnosi samo na duhovna zanimanja, nego i na trgovinu, marketing,
reklamiranje i snimanje filmova. Moemo ga primijeniti na sva
zanimanja. To je uenje o Prisutnosti Buddhe koji lijei. Takoer
emo otkriti da ne moramo traiti ljude ije su nam usluge potrebne,
jer e se oni pojaviti pred nama onog trenutka kad smo spremni za
susret s njima. To funkcionira kao i Boja ekonomija. Ljudima oko
sebe vlastitim primjerom, a ne rijeima, pokazujemo to radimo.
Mnogi od nas ve sada ive na taj nain. Mi ne reklamiramo svoju

192
Prisutnost, jer smo svjesni da je Prisutnost sveprisutna. Ne
prodajemo se. Ne traimo klijente. Usavravamo svoje umijee i
preputamo Prisutnosti da nam dovede one kojima smo potrebni.
Takav bi ivot mogao postojati u raju.
42.Vie ne teimo povrnim iskustvima. Dok se ne upoznamo
sa sadanjim trenutkom automatski teimo neemu izuzetnom, i
to zato to ne moemo prepoznati uroenu velianstvenost i
ljepotu sadanjeg trenutka u kojemu se nalazimo. To je jedan od
razloga zbog kojih odijevamo posebnu odjeu, uzimamo
domorodaka imena, hvalimo se povrnim titulama i svim ostalim
oblicima neizvornosti. Meutim, kad ponemo postajati svjesni
sadanjeg trenutka, uviamo da je to prilino budalasto te se slatko
nasmijemo vlastitom napadnom ponaanju. Tim smijehom svom
iskustvu vraamo izvornost. Kad se sami sebi nasmijemo, to nas
oslobaa gluposti. Kad uistinu postanemo svjesni sadanjeg
trenutka vie ne moramo tragati za
potvrdama od strane drugih. Shvaamo da nam itav ivot postaje
izuzetan ako smo istinski prisutni u svakom obinom trenutku svog ivota,
bilo da se tuiramo, jedemo, peremo posude ili avrljamo sa susjedom.
Otkrivamo da istinski izuzetan ivot ne moemo ostvariti potragom za
vanjskim potvrdama. Sposobni smo u svakom naizgled obinom trenutku
prigrliti iznimnu ivotnu energiju koja protjee kroz njega. Zato se
moemo opustiti i uivati u svakom trenutku takvom kakav jest, jer
svaki je istinski izniman, upravo kao to ga je Bog zamislio.
43.Unutarnji glas intuicije postaje glasniji i pretvara se u stalnog pratitelja.
To je jako vano. To je posljednji korak koji moramo napraviti da se
oslobodimo razmiljanja, planiranja i pokuaja ovladavanja svijetom.
Dok pokuavamo ovladati svojim svijetom, zapravo pokuavamo
kontrolirati Boga. Bog e se prilagoditi i dopustiti nam da se uputamo u
razliite predstave, ali na kraju nita neemo postii. Moramo se ponovno
povezati sa svojim Unutarnjim glasom kako bismo se oslobodili tog
uzaludnog truda, jer Unutarnji glas je glas Boga. Na je Unutarnji glas
tih i miran. Nee vikanjem pokuati nadglasati oholi glas ega. Govori
jasno i otkriva nam sve to trebamo znati, samo ako ga nauimo uti. Taj
glas nam se obraa onkraj vremena, pa zna sve to se ikada dogodilo i sve
to e se tek dogoditi. Kad sluamo taj glas i imamo povjerenja u njega, vie
neemo morati planirati svaki svoj dan. Jednostavno emo obratiti panju
svakom trenutku koji se pojavi. Vie neemo morati sastavljati popise za
kupnju, nego emo jednostavno krenuti u obilazak duana s kolicima,
otvoreni svemu. Unutarnji glas e nam zamijeniti budilicu, pa ak i sat na
ruci, samo ako mu to dopustimo. Moe nam se obraati kroz sve i
svakoga. No, da bismo ga uli, moramo biti spremni posluati ga.
Unutarnji glas moe izazvati zatvaranje prozora kako bi nas obavijestio
da dolazi oluja ili navesti susjedova psa da zalaje kako bi nam rekao da je
vrijeme za buenje iz poslijepodnevnog drijemea. Moe nam se obratiti
kroz naeg efa s istom lakoom kao i kroz intuiciju. Meutim, moramo
se uvjebati da bismo ga uli, i to ne samo uima, nego i srcem.
Potekoa je u tome to nam rijei toga glasa nisu uvijek smislene, jer
nam se ne obraa s mjesta na kojemu se mi nalazimo u vremenu. No, kad
ga posluamo, uvidjet emo da mu je na srcu uvijek ono to je najbolje za
nas. Upozorit e nas na neminovne nesree i potrese, a jednako e nas
spremno obavijestiti da smo ostavili otvorenu slavinu ili da nam
ponestaje mlijeka u hladnjaku. Usklaivanje s tim glasom i povjerenje u
njegove rijei
jedno je od najveih postignua, jer ako u tome uspijemo, otvara nam se
izravna linija od Bojih usta do naeg unutarnjeg uha. Tada vie ne
trebamo posrednike. Ne trebamo sveenike, gatare, pa ak ni vremenske
prognostiare. Tada nam je otvorena glavna telefonska veza s Bogom.
Zar tu onda ima mjesta strahu? Zar ima mjesta tjeskobi? Takvi se osjeaji
raspruju te izravno ulazimo u viziju koju je za nas osmislio Bog. ivimo

193
ispunjeni divljenjem prema udu ivota. Nauiti ivjeti znai nauiti
sluati.
44.Osjeamo se blagoslovljeni dubokim osjeajem svrhovitosti.
Tijekom Procesa prisutnosti poinjemo nasluivati da ne postoji nita to
bismo mogli uiniti kako bismo postali neto vie ili manje od onoga to
ve jesmo. Savreni smo i nepromjenjivi. Moda nam je iskustvo
neuravnoteeno, ali sada znamo kako to moemo ispraviti. Bilo bi dobro da
u ovom ivotu spoznamo kako smo savreni upravo takvi kakvi jesmo.
Naa stvarna svrha ne ispunjava se u poslu koji obavljamo, nego nam je
svrha da budemo sada i ovdje gdje god bili. Kroz Proces prisutnosti od nas
se trai da prihvatimo kako ne postoji uzvienija svrha od one da
postanemo prisutni u vlastitom ivotu, da postanemo dostupni drugima i
korisni iskljuivo na taj nain da budemo potpuno prisutni i obratimo
panju. Kad to postignemo, uistinu postajemo Boje oko, uho, ruka i
noga. Hodamo za Boga i govorimo za Boga, ivimo za Boga i volimo za
Boga. Naa Prisutnost jest Boja Prisutnost. Kad dopustimo da bude
tako, tada ivimo s namjerom i stoga je sve to napravimo svrhovito.
Jednostavno postojimo. Nemamo nikakvih rasporeda, planova, niti
tumaenja. ivot postaje iskustvo u kojemu ono to nam je potrebno
saznajemo u pravom trenutku, onda kad nam je to potrebno. To je na
odnos s vlastitim Izvorom. Nita ne uzimamo, ni u to se ne mijeamo,
nita ne prekidamo i nita nam ne nedostaje. Na ivot i njegov sadraj
postaju kutija s alatom za poticanje nae vlastite i ljudske evolucije putem
ljubavi i razumijevanja, suosjeanja i vjere. ivimo da bismo voljeli i
volimo da bismo ivjeli.
45.Automatski elimo neim pridonijeti svijetu. Kad postanemo
svjesni sadanjeg trenutka postaje oigledno da je naa najuzvienija
frekvencija djelovanja sluenje cjelini, i to tako da se pobrinemo za dio koji
pripada naem iskustvu. Dok postajemo sve svjesniji sadanjeg trenutka iz
nutrine nam izvire oduevljenje sluenjem, a kad slijedimo njegov poziv,
vodi nas radosnom i duboko zadovoljavajuem ivotu. Ne postoji mjesto
koje bi bilo vie blagoslovljeno od sredita ivota posveenog bezuvjetnom
sluenju. To je izvor vjenog vodoskoka
bezuvjetne ljubavi, vrhunac najvie planine na koju se moemo
popeti. Kad dobijemo priliku razviti krila radosnog sluenja, to je
najuzvieniji dar koji moemo pokloniti vlastitom srcu. Tragovi sluenja
ispunjenog ljubavlju uvijek kreu i vode prema sreditu Bojeg
srca. Najprije moramo sluiti sebi tako to emo obnoviti svjesnost
sadanjeg trenutka. Nakon toga sluimo svojoj obitelji tako to ih
sagledavamo savrenima, cjelovitima, prijeko potrebnima i blagoslovom
na svakom naem koraku. Sluimo i drutvu, jer prolazimo
kroz njega posve budni, bez ikakvih prosudbi ili briga. Svome gradu
sluimo zamiljajui viziju osloboenja iz magle vremena za sve koji
ive u njemu. Svom planetu sluimo stojei u sreditu vlastitog iskustva,
omoguujui Bogu da bude to prisutniji u svakom naem dahu.
Kao to smo sposobni zagledati se duboko u vlastitu nutrinu, isto
tako moramo usmjeriti pogled u svemir, osmjehujui se zvijezdama,
Mjesecu i Suncu. Jer, najuzvienije sluenje koje moemo obavljati na
Zemlji jest da budni stojimo i sa sigurnou ustvrdimo:
JA JESAM ovdje i sada, budan i iv.
JA JESAM ljudsko bie, ali i mnogo vie od toga.
JA JESAM posve prisutan i svjestan duh u tvari.
Kroz moju Prisutnost, Bog te promatra s ljubavlju.
Otrgni se iz arolije vremena i zapjevaj s nama pjesmu ivota.
Odgovorno irenje svjesnosti sadanjeg
trenutka
Dok se budimo Eagano ustanimo iz kreveta,
Tiho, na vrstima prstiju, napustimo mranu prostoriju I zakoraimo
u svjetlost jutra.

194
Poigrajmo se.
Nemojmo protresti druge u krevetima,
Jer spavaju zato to im je odmor jo potreban.
Kad se probude i zauju kako se igramo,
Sigurno e doi i pridruiti nam se.
Podsjetimo se da Isus nije promijenio niije iskustvo. To nisu inili
ni Buddha, ni Hazur Maharaj Charan Singh, ni Krina, Muhamed,
Osho, Bodhidharma, Lao Tse, Ramana Maharshi, J. Krishnamurti niti
bilo koji drugi majstor ili duhovni uitelj koji su krasili nau Zemlju i
koji e je uvijek krasiti. Ako namjerno promijenimo neije iskustvo, to je
mijeanje u tui ivot. Svaka razvijena dua zna da to ne treba raditi.
Svi majstori i duhovni uitelji bude se aktivnim mijenjanjem svog
iskustva ovog svijeta. Kamo god krenuli, odgovorno zrae vlastitu
svjesnost sadanjeg trenutka u svaku stanicu stvorenoga na koju naiu.
Na one koji su blagoslovljeni susretom sa zraenjem njihove svjesnosti
sadanjeg trenutka to zraenje djeluje automatski. Svjesnost sadanjeg
trenutka iznimno je zarazna. Svatko koga dodirne zraenje Prisutnosti
odmah poinje unositi promjene u vlastita iskustva.
Povrno gledano, ini se da probueni majstori i duhovni uitelji
rade neto drugim ljudima. No, nije tako. Sto god radili, to rade samo
sebi. Bave se duhovnom alkemijom, ali samo u vlastitoj nutrini, a
posljedice tih djela odraavaju se u svijetu kojim prolaze. Zbog toga
moemo prepoznati pravog majstora ili duhovnog uitelja: nikada se ne
mijeaju u evoluciju drugih ljudi. Nikada. To je zbog toga to su pravi
majstori i duhovni uitelji svjesni da ne smiju oduzeti mo drugoj osobi.
Svrha njihove due nije mijeanje u tui ivot, nego da budu primjer
ljudskih mogunosti. Njihov primjer je njihovo suosjeanje. Vano je
da shvatimo pouku o stavu nemijeanja:
Ako nekoga podignemo i ponesemo,
onog trenutka kad ga spustimo na tlo
nai e se na posve istom mjestu na kojemu smo ga podigli.
Nitko na ovome svijetu ne treba pomo, jer nepogreiv zakon
uzroka i posljedice sve smatra jednakima. Svako pojedino bie na ovom
planetu ovog trenutka doivljava iskustvo posve u skladu s posljedicama
svojih prolih misli, rijei i djela. To nam je teko shvatiti, osobito kad
je rije o tragediji. Teko nam je shvatiti zato to ivimo u mentalnoj
paradigmi nazvanoj vrijeme, u stanju rastresenosti i razdvojenosti
u kojemu ne moemo s lakoom uoiti povezanost izmeu uzroka i
posljedice. Meutim, to to nismo svjesni univerzalnog zakona uzroka
i posljedice, ne znai da on ne djeluje.
Zbog toga su majstori i duhovni uitelji uvijek ovdje te se svjesno i
suosjeajno kreu meu nama. Itekako su svjesni da smo zbog magle
ivota u vremenu zaboravili da nas mehanizam po kojem smo jednaki kad
smo prisutni, osuuje na zatvor ako nismo svjesni sadanjeg trenutka. Stoga
polako hodaju ovim svijetom i podsjeaju nas na nau uroenu odgovornost.
Znaju da nas samo podsjeanjem na odgovornost mogu navesti da se
prisjetimo svoje slobode. Svojim suosjeajnim i strpljivim primjerom njeno
nam pruaju slobodu, ne oduzimajui nam je. To ine tako to su prihvatili
odgovornost za vlastita iskustva, to su probudili vlastitu svjesnost sadanjeg
trenutka i tim jednostavnim inom unose svjetlost u na ivot ne mijeajui
se u njih. Drugim rijeima, nikada se ne mijeaju u okolnosti ivota
drugih ljudi, jer su svjesni da je svaka osoba sama sebe postavila u
sredite vlastitih okolnosti, kako god to izgledalo izvana. Takoer su svjesni
da je svaki ovjek u stanju promijeniti kvalitetu svojih iskustava.
Proces prisutnosti poziva nas da se probudimo iz sna i proemo kroz
svoja iskustva ovog svijeta kao primjer odgovornosti. Poduava nas da
iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka prvenstveno trebamo proi zbog
sebe. Da bi nae putovanje bilo proeto izvornou, korake koje moramo
proi prema vlastitom osloboenju, od svjesnosti utemeljene na vremenu u
svjesnost o sadanjem trenutku, moramo napraviti iskljuivo za sebe. Kad

195
uhvatimo ritam, naa odanost toj potrazi poet e zraiti svjesnost u svaku
stanicu svakog ivotnog oblika koji blagoslovimo vlastitom Prisutnou. U
tom trenutku naeg putovanja moramo svjesno prihvatiti zadatak
odgovornog irenja vlastite svjesnosti sadanjeg trenutka.
Bilo bi budalasto kad bismo pokuali probuditi druge samo zato to
uviamo da spavaju. To bi bila oholost, mijeanje u tui ivot i pokazivalo bi
nae neznanje. San nije pogreka, jer i on ima svoju svrhu. Sjeme spava dok ne
iznikne. Iznikne ne samo zbog toga to je spremno za ivot, nego i zbog
toga to je i sveukupan ivot koji ga okruuje takoer spreman podrati
njegovo buenje. Ako bismo pokuali prisiliti sjeme da nikne, to bi znailo
da ga sagledavamo kao neto odvojeno te da odbacujemo i zanemarujemo
blisko sudjelovanje sveukupnosti ivota u udu vlastitog buenja.
Da bih objasnio zadatak odgovornog irenja vlastite svjesnosti
sadanjeg trenutka neu se baviti naim kolektivnim putovanjem u
svjesnost, nego u govoriti o svom individualnom iskustvu. Ako vam
ispriam vlastito iskustvo buenja i nemijeanja, to je najizvorniji nain da vam
prenesem ovo uenje. To je osobito vano, jer to smo prisutniji, to moramo biti
i odgovorniji. Znanje nas obavezuje na estitost.
Naa sve via razina svjesnosti omoguuje nam da jasnije zapaamo tegobe
drugih ljudi koji mjeseare ovim svijetom. Ako ste ikada probudili
mjeseara, znate koliko su potreseni i izgubljeni. Kad susretnete mjeseara,
najbolje ga je ne buditi, nego ga njeno odvesti u sigurnost njegova kreveta,
gdje moe na miru spavati i probuditi se prirodnim putem. Bilo bi opasno
i pogreno prodrmati ga iz sna. Morao sam nauiti tu lekciju. Zato vam
sada elim prenijeti to znanje kako bi vaa iskustva bila jednostavnija i kako
biste bili odgovorniji nego to sam ja bio u poetku.
Kao to sam vam ve objasnio u uvodu knjige, Proces prisutnosti mi je
razotkrio uvjerenje da takav postupak mora postojati te da bih ga mogao
otkriti kroz vlastito iskustvo. Nisam udio za trenutanim prosvjetljenjem.
Zapravo, pretpostavljam da sam jedini neprosvijet-ljeni ovjek u svom
svijetu. Imam jak osjeaj da u, kad svjesno i u potpunosti zakoraim u
vjenost sadanjeg trenutka, otkriti da me svi ostali ve ekaju ondje. Mahat e
zastavom na kojoj e pisati: Pa gdje si dosad? Pretpostavljam da u se u tom
trenutku svog putovanja baciti na koljena i histerino nasmijati vlastitoj
gluposti. Upravo taj smijeh je lijek za kojim uistinu tragam. Meutim, budui
da mi se svia ideja o sluenju, odluio sam da postupno i metodino
zakoraim u vjenu, apsolutnu svjesnost sadanjeg trenutka kako bih
mogao podrobno oznaiti teren. Taj sam pristup odabrao kako bi moji
tragovi mogli posluiti kao primjer drugima koji krenu na to putovanje. To
je moj mali prinos dharmi ovjeanstva. Svjestan sam da se tu krije paradoks,
ali i sam ivot je paradoks koji ne moemo razrijeiti razmiljanjem, iako je
posve razumljiv naem srcu.
Kad sam se tek upustio u iskustvo prikupljanja svjesnosti sadanjeg
trenutka, to sam uinio nesvjesno, oajniki pokuavajui obnoviti
ravnoteu vlastitog ivota. Putovanje sam otpoeo ulaskom u svijet
iscjeljivanja, ne stoga to sam oduvijek elio biti iscjelitelj, nego zato to sam
trpio velike bolove. No, upoznavi se s razliitim oblicima umijea
iscjeljivanja, istodobno su me zanijele mogunosti da ne djelujem samo na
vlastito stanje, nego i na stanje drugih ljudi.
Ako iscjeljivanju pristupamo kao profesiji, u tome se krije jaka hrana
za ego. Prikrada nam se bez ikakva upozorenja. To se dogodilo i meni.
Prije nego to sam uspio postii bilo kakvu ravnoteu kvalitete vlastitog
ivota, ve sam pokuavao iscijeliti itav svijet. O sebi sam razmiljao kao o
iscjelitelju, iako sam svoj oslabjeli ego prikrivao skromno priznajui da
iscjeljujem samoga sebe. Potajno mi se sviala ideja o koritenju nevidljive,
mistine i magijske moi kojom bih mogao
donijeti olakanje patnicima, odmor umornima i nadu oajnima. Opijen
idejama o spaavanju svijeta od njegove oajnike patnje, uskoro sam
zaboravio da sam najprije elio iscijeliti vlastito iskustvo te samo to se nisam
prepustio udnji za moi u pokuajima usavravanja sposobnosti za

196
iscjeljivanje bolesti ije sam odraze zapaao posvuda oko sebe. Moji su odrazi
u svijetu, dakako, bili u skladu s tom igrom. to sam ih vie elio iscijeliti, to
su mi se inili sve neuravnoteenijima.
Na kraju me je taj egoistini put, koji mi se inio poploen dobrim
namjerama, doveo do slijepe ulice. Nakon to sam ambiciozno pokrenuo
iscjeliteljsku praksu, u meni se poela buditi sve jaa uznemirenost, a ljudi
koje sam pokuavao iscijeliti nali su se u slijepoj ulici kao i ja sam.
Naposljetku me preplavilo vlastito poremeeno ivotno iskustvo i uinilo mi
se da u se utopiti, stoga sam to sam bre mogao pobjegao od svih koji su
eljeli moju pomo. Nisam vie mogao podnijeti nijednu alopojku, stenjanje ili
jadanje, jer mi je postajalo sve jasnije da nikome ne mogu pomoi.
Otprilike dvije godine muio me dubok fiziki nemir, mentalna
zbunjenost i emocionalna uznemirenost. Imao sam osjeaj da sam
doivio brodolom i nasukao se na otoku razoarenja. To stanje je postalo
tako snano da sam se uplaio kako bih mogao izgubiti i tijelo i um.
Odavno sam ve izgubio dodir s vlastitim srcem. Odavno sam izdao svoj
duhovni integritet. Nisam mogao razumjeti kako me je put poploen dobrim
namjerama odveo do takve izgubljenosti. Tek kad sam dosegao toku
apsolutnog beznaa i oaja, uspio sam uti i sasluati mudre rijei jednog
ovjeka:
Kad namjerava posluati vlastiti savjet?
Kad e za sebe napraviti ono to si pokuavao napraviti za druge?
Iscjelitelju, kad namjerava iscijeliti samoga sebe?
Taj trenutak spoznaje i spremnosti da okonam svoj budalast i ohol
pokuaj iscjeljivanja svijeta bio je trenutak kad sam se poeo izvlaiti iz
provalije ranjenog iscjelitelja. Pogledao sam se u zrcalo i jasno uvidio da mi
ivot visi o niti te da bi samo jo jedan trenutak ispunjen oholo-u ili
ponosom u potpunosti mogao prekinuti tu nit. Shvatio sam da nikoga ne
mogu iscijeliti i morao sam priznati da iskustvo iscjeljivanja nikome u mome
svijetu nije potrebnije nego meni.
Svijet mi je, kao i uvijek, posluio kao pouzdano i posluno zrcalo. Sve
dok sam se uvjeravao da mu je potrebna moja pomo, odraavao mi
je to lano stanje. Gdje god sam pogledao, netko je trebao moju pomo.
Bio sam preplavljen bolnim uzvicima. Nigdje nije bilo kraja nevoljama.
No, onog trenutka kad sam shvatio da zapravo ja trebam pomo, onog
trenutka kad sam odbacio oholost i ponos kako bih mogao zatraiti
pomo, poela mi je stizati u svim oblicima i uzdigla me iz provalije
zabluda. Tek mi je tada vlastiti svijet poslao mudre uitelje koji su me
uili kako brinuti o sebi, kako se usmjeravati, iscjeljivati i uiti. Kad bi
mi koji od tih uitelja prenio svoje pouke, nestajao bi isto tako brzo kao
to bi se i pojavio, ne doputajui mi da se previe oslanjam na njega.
Pokazali su mi koji mi je zadatak, ali su me ostavljali da ga sam obavim.
Nisu mi previe pomagali. Nisu se mijeali. S ljubavlju su me pouavali,
a onda hitro odlazili kako bih mogao sam donositi svoje odluke.
Pristupali su mi bez saaljenja ili naklonosti, a odlazili bez ikakve
zabrinutosti. Pruili su mi snagu, a zauzvrat nisu traili nita.
Na takvom sam temelju razradio svoj pristup Procesu prisutnosti.
Od trenutka kad sam drugima odluio olakati ovo putovanje, proglasio
sam se voljnim uenikom svjesnosti sadanjeg trenutka. Nisam
uitelj, nego voljan, ali posve prosjean uenik. Sada to znam. Svima
nama zajednika Prisutnost odgovorna je za bilo koje postignue koje
je ukrasilo moje iskustvo ivota.
Dao sam sve od sebe da vrata mog srca i uma ostanu otvorena kako bi
drugi ljudi mogli biti moji uitelji. U biti, uitelji su mi bili svi koji su mi se
obratili elei da im osobno olakam Proces prisutnosti. Svi su oni doli
i predali mi svoja uenja. Upravo je njihova predanost buenju vlastitog
iskustva svjesnosti sadanjeg trenutka uvrstila integritet tog udesnog
postupka. Na povrini se inilo da ja pomaem njima i da sam ja utemeljio
ovaj Proces. No, to uope nije istina. elio sam otkriti kako mogu
uinkovito probuditi svjesnost sadanjeg trenutka. Ti su ljudi, koje mi je

197
poslala naa zajednika Prisutnost, doli i pokazali mi kako se to radi.
Tako je pisanje ove knjige omoguio svaki pojedinac koji je uao u
Proces doputajui mi da mu ga pokuam olakati. Ti su ljudi stvarni
junaci u ovom pothvatu. Ova je knjiga dar koju su vam predali upravo oni.
Ni na trenutak nisam pretpostavio da ih iscjeljujem. U svakom sam
se trenutku i srcem i umom trudio biti svjestan da iscjeljujem vlastito
iskustvo te da uim o svjesnosti sadanjeg trenutka, promatrajui i
sluajui one koji su stizali da bi mi pokazali kako dodatno poboljati
ovaj postupak.
U tom smislu moj je uitelj bio ivot, a ja sam bio njegov uenik.
Tako je Proces nastajao dok sam promatrao kako su drugi zacrtavali
vlastiti smjer prema svjesnosti sadanjeg trenutka i na temelju tragova
koje sam ostavio prolazei kroz pouke koje su mi donosili. Potekao je
od postavljanja vanih pitanja i strpljivog oekivanja odgovora. Sve to se
odnosi na Proces prisutnosti prikupio sam iz stvarnih iskustava sadanjeg
trenutka. Zbog toga ovo putovanje ima tako jak uinak na svakoga tko se
upusti u njega. U srcu sam svjestan da svi koji svjesno odlue proitati ovu
knjigu ili proi kroz ovaj proces skau u vlastitu emocionalnu provaliju i
time bude iskustvo koje bismo mogli nazvati buenjem iz mrtvih. Tom
stazom hodaju najhrabriji. Proces prisutnosti uistinu je in vjere stvoren
istim takvim inom.
Vano je zapamtiti da je Proces prisutnosti iskustveno putovanje koje
ovog trenutka moda nije prikladno za svakog ovjeka. One koji su spremni
za njega nee trebati uvjeravati ili nagovarati, i to upravo zato to su
spremni. Oni koji nisu spremni nee pokazati zanimanje. Nije rije o
iskustvu na koje moramo nagovoriti druge samo zato to je nama koristilo. U
to se putovanje iskustveno uputaju samo oni koji su spremni, a dovravaju ga
samo oni koji uistinu tee izvornosti. Neki od nas dobit e ono to nam je
potrebno ve i samim itanjem. Bez obzira na to koju razinu ulaska
odaberemo, svi emo zasijati sjeme u vrt svjesnosti sadanjeg trenutka.
Svako pojedino zrno je prihvatljivo, svako zasluuje dobrodolicu i treba ga
slaviti. Moemo zasijati samo jedno jedino, siuno sjeme, ali bi iz njega
mogla izrasti goruica ili baobab.
Ne zaboravite, kad dovrite ovo putovanje, kad proitate knjigu ili
iskustveno proete kroz Proces, automatski poinjete preobraavati itavo
iskustvo svog svijeta. Svijet vam se mijenja samo zato to mijenjate svoje
iskustvo toga svijeta. Postupno ete poeti shvaati da Proces prisutnosti
prate dalekosene posljedice koje morate iskusiti da biste ih razumjeli. Kroz
iskustvo ete poeti shvaati na koji nain u iskustvo svakog ovjeka kojeg
susretnete zraite svjesnost sadanjeg trenutka. Ta posljedica e rasti do
kraja vaeg ivota na ovom planetu, a i kasnije. Obilje onoga to ste dali sami
sebi moi ete kroz to iskustvo dijeliti svima u svome svijetu. Neki e ono to
ste uzgojili pojesti sa zahvalnou, a neki e eljeti znati kako bi i oni mogli
uzgojiti vlastiti vrt. Budite svjesni razlike izmeu tih dviju skupina pa neete
pogrijeiti i umijeati se u njihov ivot.
U ovoj se knjizi nisam uputao u opise pojedinih sluajeva. Meutim, na
kraju ovog dijela naeg zajednikog putovanja, elio bih vam ispriati jedan
sluaj. Ako se duboko zagledate u njega poet ete shvaati beskonaan
uinak buenja svjesnosti sadanjeg trenutka. Kad se koprena zaista
podigne, zadivit ete se nad onim tko i to jeste i to vam je sve mogue
kad drugima inite ono to biste eljeli da drugi ine vama.
Pria o Cliveu i Nadine
Jednoga me dana nazvao Clive i pitao olakavam li Proces i djeci. Imao je
dvanaestogodinju kerku Nadine koja je nedavno smjetena u psihijatrijsku
ustanovu. Rekao je da su joj dijagnosticirali bipolarni poremeaj i da dobiva
Lithium. Objasnio mi je da se nedavno razveo i da kerka ivi s njegovom
bivom suprugom. Nadine se nakon razvoda poela ponaati veoma udno i
nepredvidljivo, to otac nije znao. Proivljavala je nasilne napade i mentalne
poremeaje. Stanje joj se tako naglo pogoralo da je majka posluala savjet
psihijatra te Nadine smjestila u bolnicu na lijeenje. Clive mi je ljutito rekao

198
da je, uvi za to, odmah odjurio u bolnicu i usprkos protivljenju lijenika,
odveo svoju kerku. Tako se u njegovoj kui nala nepredvidljiva
dvanaestogodinjakinja nakljukana lijekovima. Htio je znati bih li mogao
raditi s njom. Moj ga je odgovor zaprepastio:
Ne bih. No, ako si ti spreman doi ovamo i raditi sa mnom,
obeavam ti da e se Nadine u potpunosti oporaviti.
Ukratko sam mu objasnio da se sve nae nesvjesne i neintegrirane
emocionalne tegobe prenose na nau djecu, ako ve nismo razrijeili sve svoje
traume iz djetinjstva. Rekao sam mu da naa djeca, sve dok nisu u stanju
integrirati ono ime ih nesvjesno zatrpavamo, ne mogu poeti ivjeti vlastitim
ivotom. Rekao sam mu da su sva problematina djeca odrazi problematinih
roditelja. Upitao sam ga kako je njegova biva supruga reagirala na kerkino
stanje. Rekao je da se oigledno zabrinula, ali se zadovoljila time da e se
psihijatrijska bolnica pobrinuti za to, makar to znailo da e joj ker ivjeti
u bolnici gdje e je kljukati tabletama. Drugim rijeima, nije se mogla nositi
s tim problemom, a to nije ni eljela. Clive je rekao da on to mora uiniti,
iako je ona oigledno nesposobna i nespremna preuzeti brigu o Nadine, jer
ne moe podnijeti pomisao da mu je ker u takvoj situaciji. Rekao mi je da ga
je traumatiziralo njezino stanje.
Rekao sam mu da sam na temelju naeg kratkog razgovora, njegove
duboke zabrinutosti za ki i toga to mi se obratio s takvom nevoljom
zakljuio kako je sasvim jasno da je situacija njegove keri zapravo u velikoj
mjeri odraz njegovih nerazrijeenih problema iz djetinjstva. Objasnio sam
mu da je zbog toga duboko zabrinut. Rekao sam: Clive, s vaom je keri sve
u redu. Na njoj se jednostavno odraavaju vai neintegrirani problemi iz
djetinjstva. Ako razrijeite svoje potisnute emocionalne probleme, njezin e
se ivot uravnoteiti.
Zaprepastio se, dakako. Rekao je da nikada nije uo za takav pristup.
Tada sam ga upitao to mu se dogodilo u dvanaestoj godini. Na trenutak
je zavladala tiina, a onda je progovorio slabim glasom. Napustio
nas je moj otac, rekao je. Kako ste znali da mi se neto dogodilo u
dvanaestoj godini? Ukratko sam mu objasnio sedmogodinji ciklus i
zapitao ga uvida li da se njegove prole okolnosti ovog trenutka tono
kao sat ponavljaju u ivotnom iskustvu njegove kerke. Rekao mi je
da do tada uope nije bio svjestan da stanje njegove kerke ima ikakve
slinosti s njegovom tegobnom mladou.
Jo i danas smatram da Clive nije potpuno prihvatio ono to sam
mu govorio o emocionalnom utiskivanju i prirodi sedmogodinjeg
ciklusa sve dok i sam nije proao kroz Proces prisutnosti. Vjerujem da
je u poetku prihvatio moj pristup da najprije treba iscijeliti vlastito
iskustvo prije nego to se umijea u kerkino zato to je bio oajan i zato
to mu se, kao ni meni, nije svialo lijeenje lijekovima. Mislim da mu
je spoznaja pri kojoj sam mu pomogao, o povezanosti izmeu kerine
situacije i njegovih vlastitih nerazrijeenih emocionalnih trauma, pruila
duboke uvide. Sloio se da odmah otpone s Procesom prisutnosti.
Takoer se suglasio da treba tono izraunati kako postupno smanjivati
koliinu Lithiuma za Nadine tako da ih potpuno prestane uzimati kad
on zavri putovanje kroz Proces.
Ono to je Clive proao s Nadine tijekom deset vjebi nije bilo nimalo
jednostavno. No, bilo je to stvarno iskustvo za njih oboje. Budui da se
uistinu posvetio dovrenju Procesa prisutnosti, bliskost njihovog odnosa
kao oca i keri ponovno je oivjela, a njihov dom se postupno ponovno
ispunio radou. Tijekom prve tri vjebe Clive se pridravao Procesa
potaknut iskljuivo vjerom i oajanjem zabrinutog oca. Osobno nimalo
nisam sumnjao u neminovan ishod njegovog pothvata, jer sam se mnogo
puta uvjerio to se sve moe postii s Procesom prisutnosti. inilo mu se
da nema drugog izlaza osim da ustraje u Procesu, a ja sam siguran da ga
je tijekom prvih nekoliko vjebi odravala samo moja apsolutna sigurnost
u pogledu ishoda. No, kad je stupio u kontakt s vlastitim emocionalnim
tijelom, dolo je do arobnih pomaka. Vratio bi se kui s vjebe i u kerkinom

199
ponaanju otkrio nenadane, neobjanjive promjene. Na vjebe bi
stizao odmahujui glavom u nevjerici. Vie ne vie na mene, govorio
je vi poetku, a kasnije su se njegove izjave mijenjale: Sino je sjedila u
kuhinji i obratila mi se. Poela je sa mnom prati posude, a da je nisam
ni zamolio. Zagrlila me je danas u automobilu i rekla mi da me voli.
Kad je Clive dovrio desetu vjebu Nadine se vratila u kolu, prestala
uzimati lijekove i ponaala se kao svaka druga tinejderica. Cliveova
biva supruga se zaprepastila, osobito kad je Clive odvezao Nadine k njoj.
Promijenio se i Nadinein odnos prema koli i to u takvoj mjeri da je uiteljica
nazvala Clivea prepuna hvale. Kad je Clive odlazio nakon posljednje vjebe,
upitao je: Zato itav svijet jo ne zna za ovo? Osmjehnuo sam se,
dakako, jer sam znao da sve ima svoje vrijeme i mjesto. Rekao mi je da eli
napisati knjigu o onome to se dogodilo. Bio sam svjestan da na taj nain
izraava svoju zahvalnost na plodovima svjesnosti sadanjeg trenutka.
Iskreno se nadam da e napisati priu o svojoj keri za sve ljude ovoga
svijeta koji su u slinoj situaciji. Ako je ne napie, njegova je pria u ovoj
knjizi ugledala svjetlost dana.
Ta je pria samo jedna od mnogih. Odluio sam je ispriati zato to
elim da u svom srcu budete sigurni kako u Procesu prisutnosti nije rije o
tome da iscijelite svijet ili drugog ovjeka, nego da imate petlju iscijeliti
vlastito iskustvo ovog svijeta. Taj postupak nikada ne smijete iskoristiti da
biste se umijeali u neiji ivot. Nikada ne smijete nikome preporuiti da
proe kroz Proces prisutnosti zato da bi ta osoba postala onakva kakva bi,
prema vaem miljenju, trebala biti. Nikada ne zaboravite da staza poploena
dobrim namjerama esto vodi u pakao, osobito ako nam je namjera, svjesna
ili nesvjesna, promijeniti druge kako bi se uklopili u nau sliku o ivotu.
Ako nam se ne svia ono to vidimo u drugima, tada moramo promijeniti
vlastitu percepciju, a ne vanjske okolnosti pred kojima se nalazimo. Proces
prisutnosti je putovanje na koje kreemo iskljuivo za sebe i u vlastitu
nutrinu. No, kao to smo vidjeli u sluaju Clivea i Nadine, kad iskreno
probudimo svoju svjesnost vlastitog trenutka, od toga svi imaju koristi.
Svjesnost sadanjeg trenutka iri se naokolo poput mirisa zrelih
breskvi.
Tek kad sam prevladao svoju pogreno usmjerenu elju da iscijelim itav
svijet istinski sam krenuo putem cjelovitosti. Poeo sam zagledavi se u vlastitu
nutrinu i razrjeavajui oigledne probleme koji su unosili nemir u moje
iskustvo ivota. Tada sam se zagledao u svoju obitelj kao u zrcalo i posluio
se njima kao odrazima kako bih vidio to jo mogu iscijeliti u svom vlastitom
iskustvu. lanovi nae ue obitelji uvijek su najjasnija zrcala i najiskreniji
odrazi naih nerazrijeenih problema. Sve ono to nam se ini pogrenim
kod njih u tolikoj mjeri da nas uznemiruje, zapravo su nai problemi. Gorak
je to lijek, ali to pravilo naalost nema iznimaka. lanovi obitelji uvijek nas
odraavaju. Zbog toga nam i jesu obitelj. Ako pogrijeimo i pokuamo
oistiti zrcalo kako bismo se oslobodili neugodnih odraza, samo emo
poveati broj
nesretnih obitelji koje ve ive na ovoj planeti. No, ako lanove svoje
ue obitelji promatramo kao ljude koji nas vole dovoljno da bi odigrali
ulogu naih najiskrenijih odraza, tada moemo postii udo.
Neko sam bjeao od svoje obitelji. Radije sam bio u bilo ijem drutvu,
nego s njima. Danas, zahvaljujui blagoslovima i spoznajama,
darovima svjesnosti sadanjeg trenutka, promatram lanove svoje ue
obitelji i vidim ih onakve kakvi oni uistinu jesu. Savreni su. Sve ono
to sam u prolosti na njima elio promijeniti sada bi mi nedostajalo.
Danas sam blagoslovljen radosnom obitelji, ali ne zato to sam promijenio
nekoga od njih, nego zato to sam promijenio vlastito iskustvo
kroz ono to su mi odraavali. Oni su oduvijek bili savreni. Samo su
moji opaaji bili zamagljeni.
Kad ostvarimo mir u svojoj obitelji automatski poinjemo zraiti svjesnost
sadanjeg trenutka u svoju okolinu, u svoj grad, zemlju te konano
diljem svog kontinenta i itavog planeta. U tome se sastoji moje putovanje.

200
Ovu knjiga nisam napisao s namjerom da promijenim Zemlju ili
ljude koji zajedno sa mnom ive na njoj, jer smo svi mi stvoreni savreni.
Zamislio sam je kao poziv svakome tko ima neugodnih iskustava. Ova
knjiga svakome moe pomoi da promijeni kvalitetu svog iskustva, jer
govori o tome kako preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju. Do dananjega
dana nikoga nisam uspio promijeniti. Zahvalan sam Bogu to je
to tako uredio, jer ne elim se uplitati u Njegovu prekrasnu tvorevinu.
Sada znam: ako neto poe nizbrdo u mom iskustvu ovog svijeta, to je
zato to sam zamijetio da je neto krivo. Evo kako mogu znati jesam li
prisutan ili nisam:
Ako pogledam svoj svijet i zakljuim da je neto u prolosti trebalo biti
drukije ili ako ponem planirati promjene sadanjeg stanja, tada
mogu biti siguran da ivim u prividnom i nemilosrdnom mjestu koje
nazivamo vremenom.
Vrijeme je mjesto na kojemu u Sadanjem trenutku nita nije
kako treba biti.
No, ako pogledam, svoj svijet i vidim njegovu ljepotu, njegovu savrenu
nesavrenost i punou ivota, ako osjeam duboku zahvalnost
to ivim u njemu, za svaki trenutak i svaki njegov djeli, tada
mogu biti siguran da sam upravo ovdje i upravo u ovom trenutku.
Dugo mi je vremena trebalo da prihvatim sveukupnost ivota.
Sada sam u ivot zaljubljen preko glave, jer je sveukupan ivot izraaj
onoga to Bog predstavlja za mene. Ne bih elio promijeniti niti jednu
pjegicu na licu ivota. U zdravlju i bolesti, u bogatstvu i siromatvu, u
mladosti i starosti, u snu i u budnosti volim i potujem svaki trenutak
ivota. ivot jest moj Bog, a svjesnost sadanjeg trenutka oltar na koji
polaem svoje molitve zahvalnice. Sada ni u emu ne oskudijevam.
Sada ne postoji nita to ne elim. Sada imam ono to elim, a ono to
elim to i imam. Kako bi i moglo biti drukije? U vlastitome srcu sada
osjeam toplinu i vedar smijeh svoje beskonane i vjene Prisutnosti.
Zar postoji neki vei dar i blagoslov koji bih mogao podariti samom
sebi? Rado u sudjelovati u putovanju sve dok traje.
Znam da se buenjem svjesnosti sadanjeg trenutka otvaraju vrata
koja vode u podruje onkraj granica onoga o emu se moe pisati u
knjizi. Postoje mjesta i stanja Postojanja koja moemo posjetiti samo
osobnim iskustvom svjesnosti sadanjeg trenutka.
To je provalija u koju se bacam to bezbrinije mogu.
To su pustolovine na koje vas pozivam.
To su krupna pitanja koja moete postavljati.
Posluaj me, prijatelju i prijateljice moja:
Suprotno od onoga to bi ljudi mogli rei, mi nismo ovdje da donesemo
mir ovom planetu. Takva je pomisao puka zabluda i odvlaenje
panje. Ovaj je planet neutralan i stoga je savrena pozornica za
svaku duu koja je voljna razvijati se kroz nauk o odgovornosti. Mi smo
ovdje zato to su nam smjestili. Ovdje smo zato to smo tako eljeli.
Ova zemaljska kola najvelianstvenija je od svih dvorana sa zrcalima.
Obratite panju na to da su zemlja i srce ista rije4, samo su im slova
drukije rasporeena. Mi smo ovdje i sada kako bismo otkrili da ovdje
i sada mir moemo pronai samo kad to iskustvo pruimo vlastitom
srcu. Kad sami sebi donesemo mir, zrcalo ovog svijeta uzvraa nam
smijehom. Tada nas mir proima odasvud.
Peti dio
Dovrenje
Tijekom Procesa prisutnosti posijali smo nebrojeno mnogo sjemenki. Ovo
putovanje predstavlja proljee buenja svjesnosti sadanjeg trenutka.
Dovrenjem Procesa pobrinuli smo se da vrt naeg iskustva ivota bude
plodan i rodan pa moemo i druge pozvati da se odmore u prohladnoj
sjenici i uivaju u ljepoti i raskoi naih plodova. Uivati moemo sve
dok svjesno odravamo sjeme svjesnosti koje smo posijali.

201
U Procesu prisutnosti dovrenje ne znai i kraj. Dovrenje ovog
putovanja znai da smo zakoraili u stanje svijesti u kojemu smo spremni
i voljni prihvatiti potpunu odgovornost za kvalitetu (emocionalni
sadraj) svog ivota. Uzdigli smo se do ivota na uzronoj razini svijesti.
ivot na uzronoj razini svijesti slian je neprekidnom sijanju sjemena
u plodno tlo, tako da e automatski isklijati i rasti.
Osim to smo se uzdigli do uzrone svijesti, dovrenje prema Procesu
prisutnosti takoer znai da smo proeti svijeu o odgovornosti. Dok
se sjeme koje smo posijali svojim svjesnim mislima, rijeima i djelima
probija kroz tlo i izlazi na svjetlost dana, voljni smo i spremni zalijevati
ga i brinuti o njemu. Odluili smo svjesno proivjeti svaki trenutak svog
ivota, jer znamo da i ne postoji drukiji nain postojanja.
Svaki trenutak svog ivota trebamo prihvatiti tako da zalijevamo i
njegujemo svjesnost sadanjeg trenutka. Sada znamo kako to moemo
postii: odlukom da na dogaaje svjesno djelujemo, a ne samo reagiramo,
da budemo promatra, a ne rtva ili pobjednik. U ovom posljednjem
dijelu knjige nakratko emo pogledati put koji je pred nama. To e nam
pruiti dragocjeni uvid u odjek naeg ivota na uzronoj razini i u
odgovornost koju donosi prihvaanje takve dalekosene namjere.
Sloboda je naa odgovornost
Sada smo uspjeno dovrili putovanje kroz Proces prisutnosti i trebamo
dobiti jo samo nekoliko uvida prije nego to zaklopimo posljednje stranice
ove knjige. Prije svega moramo izraziti potovanje prema sebi zbog
toga to smo stigli do kraja ovog prekrasnog i vanog putovanja. Samo mi
znamo to smo sve proli. Dovrenje ovakvog iskustva, bilo da smo proitali
knjigu ili iskustveno proli kroz Proces, veliko je postignue. To je dragulj
koji nitko ne moe ukrasti iz nae riznice usvojenih spoznaja o prirodi
svjesnosti sadanjeg trenutka. Stoga svakako moramo izraziti potovanje
prema onome to smo darovali sebi. Postigli smo neto stvarno. Potaknuli smo
stvarno kretanje u kvaliteti svih svojih ivotnih iskustava. Moda smo, da
bismo stigli do ovog trenutka, proli kroz vlastiti pakao, i stoga je jako
vano zastati, njeno povezati disanje, osmjehnuti se i uivati u ovome
trenutku.
Na svu sreu, ovo nije kraj. Ovaj trenutak oznaava snanu prolaznu toku
naeg znaajnog putovanja prema trajnom iskustvu svjesnosti sadanjeg
trenutka.
Kroz Proces prisutnosti mi smo zapravo okrenuli brod svog ivota i
usmjerili ga u korisnom smjeru. Sada isplovljavamo iz vremena, a ne ulazimo
jo dublje u njega. Zauvijek emo ubirati plodove ovog putovanja, jer ono
neminovno prenosi nau svijest u vjenost. Nae iskustvo svijeta nikada vie
nee biti isto. Sada se polagano budimo iz dugotrajnog, nesvjesnog sna svjesnim
prihvaanjem darova izvornog ivota.
Upravo ovdje ivot odgovornog ljudskog bia postaje vaan.
Samim tim to smo krenuli u pravome smjeru ne znai da smijemo
ispustiti upravlja iz ruku. Iako odgovoran ivot omoguuje naem ivotu
naizgled automatski tijek bez ikakva napora, svjesnost o odgovornosti ne
moemo prepustiti automatskom pilotu. Odgovornost ne moe biti
nesvjesna. Sasvim suprotno. Sada vie nego ikada prije moramo prihvatiti
svjestan pristup upravljanju kvalitetom vlastitog ivota u smjeru koji sami
odaberemo. Odsada nadalje bilo bi dobro da na umu imamo sljedeu
metaforu:
Pilot koji upravlja zrakoplovom nikada ne ostaje na zadanom smjeru.
Uvijek ispravlja smjer, jer zrakoplov, zbog vjetrova i poremeaja u
atmosferi, neprestano skree s odreene staze. Zato ga pilot neprestano vraa
na zacrtani smjer. U tome mora biti dosljedan kako bi sletio na eljeno
odredite.
Ne zaboravite, dovrenjem ovog Procesa potaknuli smo stvarno
kretanje u svim podrujima svog ivota. Sada smo poput vlaka koji je
neko stajao, ali se sada sve veom brzinom kree tranicama. Ako sada ne

202
odluimo preuzeti odgovornost za kvalitetu svakog trenutka svog iskustva,
neminovno e doi do sudara. Ako iznenada zaustavimo lokomotivu
svoje, namjere da ostanemo prisutni i poboljamo svoj odnos sa svjesnou
sadanjeg trenutka, dugaak e se niz vagona
koji predstavljaju sve dijelove naeg ivotnog iskustva nagurati jedan na
drugog pa emo iskliznuti iz tranica svjesnog putovanja prema
izvornosti. Ne biste se trebali uplaiti te slike. Do takve situacije dolazi
automatski, jer poveanu svijest prati i poveana odgovornost.
Ako dopustimo sebi da ponovno postanemo nesvjesni, posljedice su
razorne. Ako dopustimo sebi da se vratimo smrtonosnoj igri sa svojim
zamiljenim odrazima nestvarne prolosti, posljedice su razorne. Ako
dopustimo sebi da nastavimo nesvjesno projicirati vlastiti strah, bijes i tugu
na neutralni ekran vanjskog svijeta, posljedice su razorne. Ako dopustimo
sebi da nam panja odluta, ako postanemo zbunjeni i emocionalno
neuravnoteeni, posljedice su razorne. Ako postanemo neodgovorni prema
kvaliteti svojih misli, rijei i djela, posljedice su razorne. Ako odaberemo
razorne posljedice odriui se odgovornosti za odravanje i poveanje
svjesnosti sadanjeg trenutka, ovaj put neemo moi tvrditi da nismo krivi
zato to ne poznajemo nain na koji funkcioniraju naa iskustva. Razorne
posljedice moemo izbjei. Meutim, moemo ih povremeno ostvariti samo
da se podsjetimo kako nam je bolje da budemo dogovorni.
Naa je odgovornost da zadrimo jasnou namjere i da se vratimo na
pravi put kad malo skrenemo sa staze. Neminovna su iskustva u kojima
svjesnost naizgled slabi, tako da se zbunimo i izgubimo iz vida vlastite
namjere. Zato se to dogaa? Zato to nas atmosferski poremeaji u naem
ivotu i naa iskustva u okviru energetskih ciklusa fizikog, mentalnog i
emocionalnog svemira neprestano odvlae s pravog puta. Stoga ne smijemo
zaboraviti kako trebamo odgovarati.
Na plan leta predstavlja naa namjera. Kad osjetimo da nas vrijeme
ponovno odbacuje u nesvjesno stanje, kako trebamo svjesno odgovoriti? Kako
se vratiti na pravi put i unijeti potrebne promjene?
Prestanemo sa svim aktivnostima i povezujemo disanje sve dok
ne obnovimo svjesnost sadanjeg trenutka. Posve jednostavno i
oigledno. Sasvim lagano.
Kad ponemo svjesno povezivati disanje, to e nas uvijek vratiti u
svjesnost sadanjeg trenutka i podsjetiti nas na nae namjere kad se
zbunimo pred ivotnim nevoljama. Svjesno povezano disanje uvijek e nas
spasiti iz svakog brodoloma koji bi nas mogao zadesiti. Kad nam
petnaestominutna vjeba disanja postane dijelom svakodnevne rutine, tada
emo se zatititi pred povlaenjem Prisutnosti. Redovite vjebe disanja
uistinu jesu naa odgovornost, jer nam utiru siguran, svjesno
utemeljen put u vlastitu nutrinu, gdje moemo mijenjati smjer kretanja.
Vjebe disanja su nam pojas za spaavanje u nemirnim razdobljima,
slamka spasa u nevoljama i kompas u trenucima zbunjenosti.
Mi jesmo i uvijek emo biti sredite vlastitog iskustva. To se iskustvo
dogaa zbog toga to smo mi prisutni u njemu. Stoga je naa odgovornost
neprestano biti to prisutniji. Naa je odgovornost odravati mir
u vlastitoj nutrini. Naa je odgovornost dati sebi ono to elimo dobiti.
Naa je odgovornost otvoriti se kako bismo primili ono u ijem davanju
uivamo. Naa je odgovornost zahvalno usmjeravati brod svog ivota
u samo sredite svog izvornog ja. Naa je odgovornost pamtiti vlastitu
nevinost i njegovati spontanu radost i stvaralatvo. Naa je odgovornost
pruiti sebi bezuvjetnu ljubav. I ponajvie od svega, naa je odgovornost
prisjetiti se da povremeno zastanemo i izrazimo potovanje prema vjenom,
dragocjenom Sadanjem trenutku koji nam je darovan i u kojemu
moemo jo jednom svjesno i povezano udahnuti. Naa je odgovornost
ivjeti.
Kad razmislimo o itavom tijeku Procesa prisutnosti, poevi
od prvih stranica knjige, zapanjit emo se kad shvatimo koliko smo
percepcijskih metoda dobili kako bi nam putovanje lake proteklo.

203
Spoznat emo da smo jako dobro opremljeni za svjesno usmjeravanje
tog zadivljujueg putovanja koje nazivamo ivotom. Kad ponovno
proitamo itavu knjigu takoer emo otkriti da bolje razumijemo u
njoj navedene informacije. Ve je i to pokazatelj koliko smo se razvili. To
e nas nadahnuti da nastavimo svjesno buditi neograniene, udesne
mogunosti nae zajednike Unutarnje prisutnosti.
Nakon razdoblja integracije mogli bismo, kao i mnogi drugi, odluiti
da ponovno proemo kroz to iskustvo ili da ponovno proitamo knjigu
kako bismo doprli do dubljih razina svjesnosti sadanjeg trenutka.
Proces moemo ponavljati kad god elimo. Uvijek e nas doekati na
razini na kojoj se u tom trenutku nalazimo i povest e nas do veih
dubina svjesnosti sadanjeg trenutka.
Svaka rua ima trn
ivot je rua, a rue imaju trnje. To je jedno od najdalekosenijih i
najmonijih uenja koje smo dobili tijekom Procesa prisutnosti. Bog je
promiljeno stvorio rue da budu simbol i miris svetaca i same ljubavi.
Bog je te prekrasne cvjetove namjerno ukrasio otrim trnjem kako bi
nas podsjeao na ravnoteu i potaknuo integraciju te da bismo postali
blagi i ispunjeni potovanjem.
Svi smo ve osjetili bol. Svi smo ve toliko puta iskusili teku fiziku,
mentalnu i emocionalnu nelagodu u ovom ivotu da i svjesno i nesvjesno
teimo stanju vjene radosti. Takvo je stanje Postojanja ovdje mogue
ostvariti, ali ne ako odaberemo stazu s odreditem ili stazu iskljuivosti.
Ako je Bog beskonaan, tada i putovanje prema ostvarenju Boga
mora biti vjeno. Ako je Bog stvorio sve, tada sve moramo prihvatiti
kako bismo spoznali Boga.
Stoga, dok putujemo prema postizanju izvorne radosti u ovome
svijetu, ne moemo odbacivati neka iskustva i eljeti privui neka
druga. Radost nije ostvarenje beskrajne sree. U ivotu nije rije o
tome. Grijeimo ako se elimo neprestano dobro osjeati, ako elimo
da nam je uvijek sve lako ili ako elimo postii potpuno i trenutano
razrjeenje problema u svakom podruju naeg iskustva ivota. ivot
ima dvije strane i vjean je. ivot uvijek obuhvaa sve.
Stazom koja vodi izvornom, radosnom ivotnom iskustvu moemo
krenuti samo kad prihvatimo svako pojedino iskustvo koje nam ivot
prua. Radost izvire iz prihvaanja ljepote i mirisa, ali i trnja. Moda
nam to ovog trenutka nije posve jasno, jer jo uvijek pokuavamo izbjei
neka stanja Postojanja u korist nekih drugih, ali e nam se s vremenom
razjasniti. Ako nastavimo vjebati ono to smo nauili u okviru Procesa
prisutnosti, ne razmiljajui o koncu ili ishodu putovanja, neminovno
emo zakoraiti u stanje radosti. Radost je neminovna posljedica Procesa
prisutnosti. Sve e nae sjemenke isklijati i svaki e cvijet donijeti plod,
samo ako budemo strpljivi.
Vano je podsjetiti se, osobito kad se na putu susretnemo s preprekama,
da je sve u ivotu izraz Boga, kako god ga mi tumaili u bilo
kojem trenutku. Da bismo uspjeli integrirati svoja iskustva, moramo
ih prihvatiti, a ne im se odupirali. Do svoje uroene svetosti, do svoje
cjelovitosti ne moemo stii iskljuivanjem bilo kojeg izraza koji zapaamo
na materijalnom, mentalnom, emocionalnom i vibracijskom licu
Boga. To je zapravo odrastanje. Moemo odrediti jesmo li prihvatili
stazu odrastanja i izvornosti: moi emo se uzdizati ne pretpostavljajui
da pad znai kraj i moi emo pasti, a da ne pretpostavimo kako se
nikada vie neemo podii. Gore-dolje, dolje-gore. Sve je to ista, radosna
staza koja vodi kroz iskustvo ivota. Ako se ne veemo ni uz jednu
suprotnost, tada svijet gledamo Bojim oima. Tada se nae beskonano,
radosno putovanje pretvara u stvarnost.
Otkrit emo da nam je tijekom ivota jedini istinski dom beskonani
sadanji trenutak u kojem ve jesmo. Dom nam je naa vjena svjesnost
sadanjeg trenutka. Kad pokuavamo istinski biti kod kue u vlastitoj

204
nutrini i istodobno prebivati u svijetu, to je uistinu znaajan pothvat. Ako ne
traimo drugo utoite, nikada se neemo razoarati. Postizanje svjesnosti
sadanjeg trenutka nije odredite, nego beskonano putovanje. Stoga u
vlastitoj nutrini moramo njegovati beskonano strpljenje i suosjeanje. Sebi
moramo dati upravo ono to mislimo da nam je potrebno za to putovanje.
Sto svjesnijima postajemo, to e nam biti jasnije da se ne moramo
raskrvariti samo zato to rue imaju trnje, iako se i to ponekad moe
dogoditi. Trnje nas treba podsjeati da u svijetu moemo ivjeti svjesni
sadanjeg trenutka, da ne trebamo uriti i da sa sobom trebamo biti njeni
kao stoje blaga ruina latica. Tada emo zapaziti kako savreno trnje ivota
ukraava nau stazu koja nas vraa potpunoj svjesnosti.
Taj kraljevski cvijet krije jo jednu pouku: ruu ne moramo mijenjati samo
zato to ima trnje! Trnje nam govori da se prema sveukupnoj ljepoti
stvorenoga trebamo odnositi s ljubavlju, brinou, panjom i potovanjem
svjesnosti sadanjeg trenutka. Proces prisutnosti trajni je poziv svakome
od nas da se prema sebi odnosimo na taj nain, da budemo ivo
utjelovljenje te mogunosti.
Mo nae Prisutnosti
Nikada ne zaboravimo da smo, kad svjesno odluimo probuditi svjesnost
sadanjeg trenutka, pravi blagoslov svakome tko ue u na ivot. Da bismo
utjecali na druge ne moramo biti svjesni tonog uinka svoje svjesnosti
sadanjeg trenutka. Svjesnost sadanjeg trenutka zrai automatski i bez
ikakva napora. Ulazi ispod povrine donosei svjetlost prisjeanja tami
zaborava. ak je i samo jedan trenutak dovoljan da naa svjesnost dodirne
ivot druge osobe, potvrujui tako blagoslov samog ivota. Mo nae
svjesnosti sadanjeg trenutka sije sjeme suosjeanja koje poinje ublaavati bol i
tegobe svake osobe koju susretnemo. Dok na takav nain prolazimo kroz
iskustvo ovog svijeta, ravnotea se obnavlja, jer naa svjesnost sadanjeg
trenutka zrai izravno od Boga. Za nju ne postoje potekoe. Ona prelazi
granice svih uvjeta i stanja. Svjesnost sadanjeg trenutka obeava nam radost.
U drugim ljudima pobuuje sjeanje na onaj vjeni dio u njihovoj nutrini,
stvarniji od bilo ega iz vanjskog svijeta. Naa svjesnost sadanjeg trenutka
budi u drugima ono to je svima zajedniko, pozivajui ih tako u iskustvo
Jednote. Kad svjesno odluimo biti prisutni s drugima, i oni automatski
kreu stazom koja e ih odvesti do sjeanja na vlastitu duu. Tako
e se prisjetiti to im Bog znai, a to automatski osvjetava iskustvo
svega to se dogaa.
Da bismo obnovili ravnoteu kvalitete svog ivota, nisu nam
potrebne kvalifikacije. Da bismo donijeli mir svima koje susretnemo ne
moramo pohaati teajeve ili se baviti nekim kompliciranim metodama.
Da bismo postali ozbiljni duhovni uitelji ne moramo odijevati bijelu
odjeu i jesti posebnu hranu ili zauzeti tajanstveni stav. Ne moramo
izgovoriti ni jednu jedinu rije kako bismo otkrili to je za nas istina.
Da bismo otkrili potpuni potencijal svoje bezuvjetne ljubavi ne moramo
se upisati na poseban teaj. Ne trebaju nam rituali, mantre ili duhovni
darovi kako bismo u potpunosti oslobodili Boju mo.
Nita ne moramo initi kako bismo bili prisutni.
Potrebno je samo jedno: odluka da budemo prisutni u vlastitome
Ja. Naa duboko proivljena svjesnost sadanjeg trenutka posjeduje
sveukupnu mo, slavu i volju svemira. Svjesnost sadanjeg trenutka
prodire kroz svaki zid koji podiu strah, bijes i tuga. Iscjeljuje sve rane
koje su nanijele neobzirne misli, rijei i djela. Istog trenutka otklanja
nesporazume. Naa smirujua svjesnost sadanjeg trenutka je melem
koji ublaava sva iskustva zaraena percepcijskim virusom vremena.
Svjesnost sadanjeg trenutka svima oprata sve. Prua utjehu usamljenima
i spokoj umornima. Dom je izgubljenima.
Naa odluka da budemo prisutni u svim svojim ivotnim iskustvima
drugim ljudima daje snagu da i oni postanu prisutni u svojim iskustvima.
Tada i sami mogu s drugima podijeliti svoju svjesnost sadanjeg trenutka.

205
Tako naa svjesnost sadanjeg trenutka pokree lananu reakciju koja
neprestano postaje sve svjetlija. Svjesnost sadanjeg trenutka vjeni je
plamen svijesti koja, kad je jednom prenesemo drugima, beskonano
zrai. U svemu stvorenom ne postoji mo koja bi je mogla utrnuti kad
svjesno odluimo probuditi je i podijeliti s drugima.
Ako je dijelimo bezuvjetno, naa prekrasna svjesnost sadanjeg
trenutka omoguuje Bogu da bude fiziki, mentalno i emocionalno
prisutan u naem iskustvu ovog svijeta. Tako se bezuvjetna ljubav
izraava usprkos svim uvjetima. irei svjesnost sadanjeg trenutka,
mi znamo da je Bog Ljubav. Tek smo tada, i ni trenutka prije,
Odgovorni prema daru ivota.
Do 1989. godine Michael Brown, roen u Junoafrikoj
Republici, ivio je, kako sam kae, blaeno nesvjesnim
ivotom glazbenog novinara. Tada je obolio
od iznimno bolne neuroloke bolesti koju slubena
medicina nije mogla ni izlijeiti niti ublaiti. Zbog
toga se upustio u devetogodinju odiseju samoiscjeljivanja.
Tijekom istraivanja dospio je do brojnih
alternativnih metoda iscjeljivanja, a zavirio je i iza
njihovih granica. Ishod je evolucijski postupak iscjeljivanja
koji je nazvao Proces prisutnosti. Michael
ivi u Junoafrikoj Republici gdje ljudima olakava putovanje kroz
Proces prisutnosti.

206