EGZEGEZA (PRILAGOENA)

U ovom teaju pod egzegezom se podrazumijeva istraivanje prvotnog smisla

biblijskog teksta: to znae rijei koje su napisane i kakav su smisao mogle imati za one
kojima su prvotno bilo namijenjene, na neki nain otkriti nakanu autora (suradnja Boga i
ovjeka).
Zato se baviti egzegezom? Zato to veina od nas ne razumije vie ni grki, ni
hebrejski, ni aramejski. I kad itamo prijevode, esto puta ne razumijemo kakve to ima veze s
nama. A opet vjerujemo da je to Boja rije koja i danas ima znaenje za konkretan ivot
svakoga od nas: da nam Bog i danas po njoj govori! Zato je egzegeza prvi korak u
razumijevanju teksta koji nam je dalek i po vremenu nastanka (prije 2000 i vie godina), i po
jeziku (hebrejski, aramejski i grki) i po mentalitetu/-ima koji odraava (semitski mentalitet
razliitih perioda: dok su bili nomadi, kao naseljenici, u vrijeme kraljevine, nakon podjele
kraljevstva, u vrijeme izgnanstva u Babilon, nakon izgnanstva, za grke dominacije, za rimske
dominacije).

Npr. "Ja sam pastir dobri" veli Isus (Iv 10,11). Ovu sliku urbanizirani i industrijalizirani
ovjek mogao bi povezati s vlastitom predodbom o nepismenom i siromanom obanu
u nerazvijenim podrujima, i bio bi posve u krivu: Isus bi bio zaostao, a krani glupi
kao ovce. Stoga da bi ispravno shvatili to to znai za nas da je Isus dobri pastir, i da se
ne bi morali stidjeti pred naim suvremenicima, moramo se potruditi razumijeti kakvo je
znaenje odreeni izraz imao u vremenu i kulturi u kojoj i za koju je bio prvotno
napisan.

Znai li to da Bibliji ne moemo imati izravni pristup, nego uvijek moramo pitati strunjake
da nam ju protumae? Drugim rijeima, nije li bolje itati knjige koje su znanstvenici napisali
o Bibliji, nego li samu Bibliju?
Bibliju treba itati. U mnogim svojim dijelovima Biblija je dovoljno razumljiva da
moe posluiti kao izvor duhovne hrane za onoga koji ju ita - i to zahvaljujui istom Duhu
koji posjeduje Sv. Pismo i svaki krtenik.
Potreba za strunjacima se oituje, kad se itatelju koji je stekao odreeno obrazovanje,
odreeni dijelovi Biblije ili smisao koji iz njih proizlazi ini u suprotnosti, ili dovodi u sumnju
ono to su ga u kui, u koli, na ulici uili.

Npr. svi govore o teoriji evolucije i puno vremena koja je za nju potrebno. Je li Bog
stvarno stvorio svijet u samo est dana, kako to doslovce pie u Bibliji? Treba li vjernik
postati fundametalist i odbaciti znanstveni nain miljenja (koji je isto Boji dar!)?

Strunjaci dakle nastoje dati odgovore na pitanja koja se ljudima njihova vremena javljaju u
susretu sa Svetim tekstom iz jednog drugog vremena, i jedne druge perspektive.
Sredstva koja u tome pomau strunjacima su kritika izdanja Sv. pisma: za Stari zavjet to je
tzv. tutgarska Biblija, a za Novi zavjet mogue je izabrati izmeu 27. izdanja Nestle-
Allanda, i 4. izdanja The Greek New Testament: grki tekst je isti, razlika je u kritikom
aparatu. Uz to tu su jo razni rjenici, gramatike, konkordancije, komentari i razliiti
znanstveni radovi.
U ovom teaju od sredstava potrebna nam je Biblija s biljekama i knjige komentara
koji s odnose tekst koji prouavamo.
 METODOLOGIJA - prilagoena

emu slui: za sustavno razmiljanje nad tekstom.

Kako se upotrebljava: fleksibilno - bolje je da se mi prilagodimo konkretnom tekstu, nego da
tekst nastojimo ukalupiti u nae generalne sheme.

1. Tekst

Lk 2,46: Tada Elizabeta ree: 'Velia dua moja Gospodina, klike duh moj u Bogu,
mome Spasitelju. Pogledajte u tekst i biljeku Jeruzalemske Biblije.

Budui da nam biblijski tekst dolazi izdaleka i preko mnogih ruku - znate da ne posjedujemo
nijedan original biblijske knjige, sve su to prijepisi, uglavnom iz kasnijih stoljea od vremena
nastanka samog testa - koliko god da se pazilo ili ba i namjerno iz doktrinalnih razloga, onaj
prvotni tekst bi bivao izmijenjen. Te inaice teksta donose ve spomenuta kritika izdanja
Starog i Novog zavjeta, a neke od njih se mogu nai i u biljekama pojedinih Biblija.
Ne vrijedi nam se po ovom pitanju previe zadravati budui da je omjer uloenog truda i
rezultata (za nau nakanu) takav da je to bolje prepustiti strunjacima. Ali ako naiemo na
kakav znakoviti pokazatelj u biljekama ili komentaru, treba ga znati vrednovati.

Npr. Kol 2,2: na koje se otajstvo odnosi (Boje - nadspoznatljivi, vjeni Bog; Kristovo -
utjelovljenje, hipostatska unija, vazmeno otajstvo; Boje koje je Kristovo - kako nam se
Bog objavio u Kristu; Boga Oca i Krista - pitanje Presvetog Trojstva...)?

2. Kontekst

To je temeljno i najvanije pravilo ne bi li se izbjegla kriva tumaenja Sv. Pisma. Velika

veina nerazumijevanja se uklanja jednostavnim pogledom na kontekst u kojem se odreeni
tekst nalazi.
Imamo ui i iri kontekst. Ui kontekst je onaj neposredno "prije" i "poslije" ulomka koji
obraujemo. On odreuje poetak i kraj odreenog teksta, i eventualno pokazuje odnos s
onim to prethodi ili to slijedi.

Npr. Biblija veli: "Nema Boga". Radi se o Ps 14,1 (usp. takoer Ps 53,2) i blii kontekst
pokazuje da nije rije o tvrdnji koju bi Biblija zastupala, nego navoenju bezbonikova
mentaliteta: "Bezumnik ree u srcu: 'Nema Boga'".

iri kontekst je kontekst knjige ili dijela u kojem se tekst nalazi.

Sir 19,2: "Vino i ene izopae ovjeka", Isusove su rijei (Sir Proslov 5.10), ali ne Isusa
iz Evanelja, nego idovskog mudraca, iji je unuk sastavio knjigu koja se po potonjem
zove Sirahova i pripada mudrosnoj knjievnosti. iri kontekst nam dakle kazuje da nije
rije o evaneoskom nauku, nego o mudrosti koja odraava mentalitet u idovskim
krugovima 1. stoljea prije Krista. I to ve daje drugu teinu tekstu. Blii kontekst e
nam pokazati da miljenje o enama i nije tako negativno, jer cijeli dvostih glasi: "Vino
i ene izopae ovjeka / i tko se drui s bludnicama izgubi svaki stid". Dakle, pravi
autorov interes nije kvalificirati vino i ene kao zlo u sebi, nego ukazati na tete
(izopaenje, nerazboritost, gubitak stida) koje proizvodi neumjereno uivanje u
alkoholu i seksu.
3. Knjievni rod

Nije dovoljno voditi rauna samo o 'sadraju', to tekst veli, nego i o nainu na koji veli to to
veli. Nije svejedno radi li se o zakonodavnom tekstu u kojem su i zarezi vani, ili o poeziji,
kojoj su rijei pretijesne da izrazi sve ono to bi eljela. Ili je rije o prorotvu, o izreci, o
nagovoru, o raspravi, o neizravnom navoenju, o komentaru itd.

Npr. kada Isus (Mt 5,30) veli: "Ako te desnica tvoja sablanjava, odsijeci je". Uzme li
se to kao zakonodavni tekst (upotrebljava imperativ), koliki bi krani morali sebi zlo
nanijeti? Sebi zlo nanijeti takoer je grijeh, nauava Crkva. Strunjaci vele da je tu rije
o 'hiperboli': retorika figura koja pretjerivanjem u odnosu na realni smisao eli dati
veu teinu odreenom izriaju. Npr. "mrtav sam umoran" ili "krepat u od smijeha".
Tako ni Isus ne bi elio za krane da sebe unakazuju, nego da se u ivotu znaju
radikalno usmjeriti na prave moralne vrijednosti.

Kako odrediti knjievni rod? To nije uvijek lako, ali u veini sluajeva moe se slijediti kakav
dobar komentar i uzeti makar kao radnu pretpostavku onaj prijedlog knjievnog roda koji nam
se ini znanstveno najopravdanijim, jer ponekad postoje razliiti prijedlozi za knjievni rod
odreenog teksta.

4. Rjenik (filologija)

Strunjaci uzimaju u obzir skoro svaku rije i onda je naveliko obrauju, to ponekad moe
ii u preveliku irinu.
Za nas je dovoljno zaustaviti se na onim rijeima (a) za koje nam se ini da ih sam tekst
nekako naglaava; ili (b) na onima koje su nama osobno "zapele za oko/uho" s kojeg god
razloga, ili koje eventualno ne razumijemo dobro. Takve rijei i izraze najbolje je u tekstu
potcrtati i istraiti njihovo znaenje pomou odabranog komentara, ili Biblije s biljekama, ili
pomou kakvog biblijskog ili slinog rjenika (usp. Biblijski leksikon, KS, Biblijske starine,
KS). I ne treba se zaustavljati na svakoj rijei, nego samo na onima - ponavljam - koje sami
drimo vanima/zanimljivim (subjektivan vid), ili smatramo da ih takvima sam tekst po sebi
dri (objektivan vid).
Zgodno je takoer i pogledati razliite prijevode i uvidjeti razlike u prevoenju. Te razlike ne
znae nuno da jedan prijevod iskljuuje drugi, nego najee svaki prijevod naglaava
odreeni vid mnogostrukog znaenja odreene rijei u izvorniku.

Npr. u Iv 10,11 "Ja sam pastir dobri", gr. pridjev kalos mogao bi se prevesti u smislu
estetske ljepote, kao u Lk 21,5: "o Hramu, kako ga resi (kekosmntai) divno (kaloi)
kamenje i zavjetni darovi". Isus kao foto-model! Druga je mogunost blia, ali ne
iskljuuje ovu prvu, da bude u smislu moralne ljepote, kao u Lk 8,15: "Ono pak u
dobroj (kalh) zemlji - to su oni koji u plemenitu (kalh) i dobru (agathn) srcu sluaju
Rije..." Tako pastir dobri nije samo onaj koji je koristan za uvanje ovaca, nego
posjeduje i kvalitete koje moda ne bi oekivali s obzirom na sliku koju imamo o
obanima.
Npr. gr. pridjev epiousios za kruh u Oenau (Mt 6,11; Lk 11,3), prema Origenu bio bi
kovanica samih evanelista. A moe znaiti - izmeu ostalih nijansi - kruh za preivjeti;
ali i nadnaravni kruh (Jeronim).

5. Struktura
U knjievnom tekstu svaka rije ima svoje mjesto i svoju ulogu, vaniju ili manje vanu. Da
se otkrije to je u tekstu manje a to vie vano postoje razliite knjievne analize, sa svojim
razliitim pristupima i esto zamrenim rjenikom.
Za nau svrhu bit e nam dovoljno znanje iz kolskih klupa. Potrait emo odgovore na
slijedea pitanja:
(a) GDJE i KADA - mjesto i vrijeme zbivanja;
(b) TKO su glavni, a TKO sporedni likovi;
(c) TO likovi rade, TO govore;
(d) KAKO zapoinje, KAKO se odvija, KAKO zavrava.

6. Blie usporednice - po slinom izriaju

Pronai i pogledati i druge tekstove u Bibliji koji imaju neku 'doslovnu' slinost s ulomkom
koji obraujemo. Najlake je ako sam autor ve navodi odreeni tekst (izriiti citati), malo
tee ako sami moramo na temelju neke slinosti zakljuiti na koji bi se drugi tekst Sv. Pisma
autor mogao oslanjati, iako ga izrijekom ne navodi (ukljuni citati). I u jednom i u drugom
sluaju pomau nam biljeke i natuknice u Bibliji, koje su napravljene prema izvornim
tekstovima.

Primjer za izriiti citat - Lk 2,22-23: "Kad se zatim po Mojsijevu zakonu navrie dani
njihova ienja (Lev 12,2-4), ponijee ga u Jeruzalem da ga prikau Gospodinu - kao
to pie u Zakonu Gospodnjem: svako muko prvoroene neka se posveti Gospodinu!"
(Izl 13,2).

Primjer za ukljuni citat - u imunovu hvalospjevu Lk 2,32 za novoroenog Isusa se

veli da je "svjetlost na prosvjetljenje narod". U knjizi proroka Izaije 49,6 ita se
slijedee prorotvo o tajanstvenom 'Sluzi Jahvinom': "Premalo je da mi bude Sluga, da
podigne plemena Jakovljeva i vrati ostatak Izraelov, nego u te postaviti za svjetlost
narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese." Oito je autor htio pokazati kako se
starozavjetno prorotvo u Isusu ispunilo, a ujedno i naglasiti univerzalnu dimenziju
spasenja.

7. Daljnje usporednice - po slinoj temi ili liku

Za bolje i potpunije razumijevanje odreenog ulomka, od pomoi nam moe biti da prouimo
i druge biblijske (i izvanbiblijske) tekstove koji imaju neku slinost s osnovnim tekstom ili po
temi koju obrauju ili po likovima koji se pojavljuju. I ovdje nam pomau natuknice u
biljekama ili na marginama Biblije. Ali nam je od pomoi takoer i naa sposobnost
pamenja i kreativnost. Upotreba ovih sredstava ovisi dakako i o tome koliko vremena elimo
ili moemo posvetiti neizravnom pristupu osnovnom tekstu.

Npr. Kad evanelisti opisuju da je za vrijeme krtenja u Jordanu na Isusa siao Duh
Sveti u tjelesnom obliju, poput goluba. U SZ najpoznatiji je lik goluba, zapravo
golubice, u izvjetaju o potopu Noina usporeivanjem motiva goluba do kakvih sve
zakljuaka moemo doi u svezi s Isusom?

8. injenini smisao: koja je poruka slova i znakova?

Trai se smisao koji bi mogle imati rijei i djela izneseni u biblijskom ulomku, u svjetlu
povijesnog konteksta dogaaja o kojima je rije. Praktiki treba prepriati radnju i razmisliti o
'doslovnom' smislu. Tumaenje se odnosi na vrijeme koje se opisuje.
Tako za SZ treba vidjeti koji smisao su imale te rijei i ti dogaaji za stare idove (ovisno o
vremenu koje se opisuje, dakako: u vrijeme patrijarha ako su prie o patrijarsima, u vrijeme
kralja/eva ako je iz tog doba, itd.) Za NZ emo se pitati koji su smisao imale te rijei i ti
dogaaji za povijesnog Isusa ili za prve krane, ukoliko se o njima radi.

Npr. prijelaz preko Crvenog mora (Izl 14,15-31). Bog je preko poslunog Mojsija izveo
udo s vodama na spasenje Izraelskog naroda, da je narod iz straha povjerovao tako
monom Bogu, ali i njegovu posredniku, Mojsiju.
Ili: 1Kor 6,12-20. Tijelo pripada Gospodinu, jer su tijela krana zapravo udovi jednoga
Tijela, koje je Kristovo. Tijelo pripada Gospodinu i jer je boravite Duha Svetoga
kojega je Bog dao kranima. "Tko prione uz Gospodina jedan je Duh". Nije dakle u
redu "osakatiti" Gospodina ni tjelesno ni duhovno. Jer krani nisu svoji, pa da sa
sobom rade to hoe (rimsko pravo), nego je Bog skupo platio tu povezanost krana sa
sobom, tako da smo praktiki njegova svojina.

9. Autorov smisao: to je pisac time htio rei?

Trai se smisao koji autor daje rijeima i dogaajima koje opisuje, ali u svom vlastitomu
povijesnom kontekstu kad pie. esto puta nije ga lako otkriti. Tu jako pomau paralelni
tekstovi, ukoliko postoje, kao npr. kod sinoptika.

Npr. samo Lk 9,29 u izvjetaju o Preobraenju iznosi da se ono dogodilo za vrijeme

Isusove molitve. Zato je Luki stalo da Preobraenje svojim itateljima prikae kao dio
Isusove molitve?
Tei sluaj: npr. prijelaz preko Crvenog mora (Izl 14,15-31). Usp. biljeku u KS Bibliji.
Oiti sluaj: 1Kor 6,12-20. Pavao - upozoren na javnu bludnost u korintskoj zajednici
(5,1) - iznosi ve gore spomenute teoloke razloge zato se krani ne bi trebali tako
(ne)moralno ponaati. Korinani bi dakle trebali shvatiti da je bludno ponaanje u
suprotnosti sa vjerom koju su prihvatili i koju ispovijedaju.

10. Aktualizacija: to taj tekst govori danas, nama?

Biblija nije knjiga za sebe. Jo prije nego su napisana Evanelja, ivjeli su krani,
koji su ivjeli sakramentalnim ivotom. Analogno vrijedi i za Stari zavjet: vjera je u Bojem
narodu nastala i prenosila se i prije nego li je bilo to bilo zapisano. A ono to je zapisano,
zapisano je nama za pouku. Stoga se ivo preporua da svako istraivanje svetih tekstova
zavri aktualizacijom: to taj tekst govori meni / nama danas?
Ovo pitanje je ispravno postaviti na koncu analize teksta zato da bi se egzegetiranje
privelo plodonosnom kraju, jer je oblikuje poruka utemeljena i u skladu s izvornim znaenjem
teksta. Naprotiv, ako bi se ilo odgovarati na ovo pitanje odmah na poetku, sve to bi potom
uslijedilo bilo bi fantaziranje slobodnih asocijacija.