Sinoptizki problem Nuzno je pogledati sljedeci stupanj u razvoju evandelja da bismo objasnili medusobni odnos prvih triju evandelja, koja se nazivaju »sinoptiékime jer ih se mote promatrati usporedo (sinopticki). Ova evandelja imaju toliko toga zajed- nickog da u treéem stupnju, koji smo gore opisali, mora postojati neka ovisnost jednog ili dvaju evandelja 0 drugom ili o zajedniékom pisanom izvoru. Premda je velika znanstvena pozornost, ¢ak i strast, posveéena ovom problemu, vecina Gitatelja NZ. smatraju ovo pitanje vrlo zamrsenim, njima nevaznim i dosadnim. Ova me éinjenica tjera da budem kratak u svojoj obradi. Bit ée iznesena obilna literatura, ali pogetnike upozoravam na slozenost pa se mogu zadovo}jti velo opéenitim zakljuéeima koji ée biti pisani kurzivom (str. 114, 115, 122). Statisticki podaci i terminologija: Marko ima 661 redak; Mate) ima 1068 a Luka 1149, Osamdeset posto Markovih redaka reproducirani su u Mateja, a 65 posto u Luke." Markova grada koja se nalazi u Mateja i u Luke naziva se »tro- strukom tradicijoms. Priblizno 220-234 retka (cijelih ili jelomiénih) nemarkov- ske grade zajedniéke Mateju i Luki naziva se »dvostrukom tradicijoms, U oba sluéaja ovaj zajednicki materijal ima vrlo sligan redoslijed, a i puno upotrijeblje- nih riject su iste, tako da se mora pretpostaviti ovisnost na razini pisanog izvora, ane tek usmene tradicije.”” Dopustite mi iznijeti ncke prijedloge koji se nude za objasnjenje ove statistike, ukljucujuci za svaki prijedlog glavne argumente za i protiv, Na kraju éu iznijeti zakljucke iz najéesée prihvacenog rjeSenja. Ryexenja koja pretpostavijaju postojanje jednog ili vise protoevandelja. Bilo je mnogo prijedloga (od Kojih neki nemaju mnogo sljedbenika danas) po kojima se odnos medu sinopti¢kim evandeljima objasnjava tako Sto se tvrdilo da je posto- jalo evandelje prije kanonski napisanih evandelja. U 18. stoljecu G. E. Lessing je ustvrdio kako postoji moguénost da su se sva tri sinopti¢ka evandelja oslanjala na aramejsko evandelje koje vise ne postoji; ovu je teoriju razvio |. Eichhorn sma- trajuei da je ovaj izvor bio cjelovit prikaz Kristova Zivota. Sliénu teoriju ozivjeli su ioni koji su smatrali da su apokrifna evandelja bila izvor kanonskih evandelja. ™Podaci su uzeti od NEIRYNCKA, NIBC, 405. Vrlo malo Markovih ulomaka nema paralelnih mjesta u Mateja ili Luke " TUCKETT, ABD, 6236-264, citira dva primera io se tie redoslijeda i rijeti gdje je morala postojati vise nego li usmena ovisnost. Mace) (14,3-12) i Mack (6,17-28) prestaju s narativnim dijelovima Isusova javnog djelovanja nakon njegova povratka u Nazaret da bi izvi jestilio smarti Ivana Krstitelja sva tei evandelja imaju istu umetnutu reéenicu kad Isus govori paralitigaru (Mt 9,6; Mk 2,10-11; Lk 5.24), Markov redoslijed moze se slagati s Matejevim, il Lakinim iis obojicom ~ ipak, Matej { Luka se nikad ne slazu protiv Marka glede redoslijeda. (© sedam predlodenih slucajeva, gdje se navodno slazu, vidi: FITZMYER, Luke, 1.6868: nh pet su slueajevi gdje ovise 0 Qa neo Marku; dva su velo surnijiva,) Po sebi ovaj model slagania ne bi bio potvrda da je Marko bio napisan prvi ida su se druga dva oslanjala na njega, nego samo da Marko na neki nagin stojiizmedu Mateja i Luke, uu.(© Tominu evandelju raspravijat éemo povezano s Q-teorijom, 0 kojoj Ge kasnije biti rijeéi.) Za Tajno Markovo evandelje kao 2gusnuti oblik Markova evandelja, poznato Klementu Aleksandrijskom a, po misljenju mnogih, sastavljeno poget- kom 2, stoljeéa, M. Smith je tvrdio da yjernije od kanonskih evandelja predstavija najstariji ustanovijivi izvor krséanskog evandelja. H. Koester tvrdi da je Tajno Markovo evandelje zapravo napisano prije kanonskog Markova evandelja. Cinje- nica da poznajemo tek dva mala ulomka iz ovog evandelja, koji Cak mogu potje- cati i iz kanonskih evandelja, umanjila je Siroku prihvacenost takvih tvrdnij.” J.D. Crossan tvrdi da je, uz Tajno Markovo evandelje, krati oblik Petrova evan- delja takoder stariji od kanonskih evandelja te da su iz njega sva éetiri kanonska evandelja crpila svoje izvjestaje 0 muct. Jos jednom treba reci da veéina smatra kako, zapravo, Petrovo evandelje ovisi o kanonskim evandeljima.* Utradicionalnom traganju za protoevandeljem, neki se pozivaju na Papi- ju (Matej je sastavio po redu izreke na hebrejskom [= aramejskom?] jezikuc: str. 205) i tvrde da on nije govorio o Matejevu evandelju kakvo poznajemo, nego 6 ranijoj zbirci (ponekad oznagavanoj s M) o kojoj je ovisio Marko, a i kanonski Matej (bilo direktno ili preko Marka). Ova hipoteti¢ka zbirka moze pruziti obj njenje pretpostavke da Marko potjege od kanonskog Mateja ili obrnuto.”* Drugi bibligari smatraju neophodnom mnogo zamrSeniju teoriju 0 mnogo dokumena- ta, tj, izvor nije bio jednostavno aramejski M, nego gréki prijevod M-a i aramej- ska zbirka izreka prevedena na gréki. Tvrdi se da su uz pisane postojali i usmeni izvori. U francuskoj sinopsi u tri sveska, koju su napisali 1970-ih M.-E. Boismard 1A. Lamouille, govori se 0 éetiri izvora kojim su se sluzili sinopticki evandelist, ne direktno, nego na predevandeoskoj razini: dokument A palestinskog i judeo- -kraéanskog podrijetla iz oko 50. god.; dokument B, reinterpretacija dokumenta A 2a krane poganskog podrijetla napisan prije 58. god.; dokument C, neovisna palestinska tradicija na aramejskom, velo stara i mozda éak temeljena na Petrov. sje¢anju — ovim se dokumentom koristio i Ivan; dokument Q koji sedrzi materijal zajednicki Mateju i Luki, Ova vrsta teorije prakticki tvrdi da postoji novi izvor ® M, SMITH, Clement of Alexandria and a Secret Gospel of Mark (Cambridge, MA, Harvard, 1973); takoder: HTR 75 (1982), 449-461; H. KOESTER, u: Colloguy on New Testa ‘ment Studies, ut. B. Corley (Macon, GA, Mercer, 1983), 35-57: M. W. MEYER, Semeia 49 (1990), 129-153. Recenaije: RE. BROWN, CBQ 36 (1974), 466-485; F NEIRYNCK, Fvange- ica Il (BETL 99; Leuven Univ., 1991), 716-724. J, D, CROSSAN, Four Other Gospels (Minneapolis, Winston, 1985); The Cross ‘That Spoke (San Francisco, Harper & Row, 1988); Semeia 49 (1990), 155-168. Recenaije: R.E, BROWN, NTS 33 (1987), 321-343; BDM, 21317-1349; F NEIRYNCK, Evangelica Hl, 2732-749; D. E. WRIGHT, Themelios 12 (2; sijeean) 1987), 56-60; A. KIRK, NTS 40 (1994), 572-595, Druge teorije 0 protoevandelju tvrde da je postojao Protomarko (C. Lachmann; H. J. Holtzman), kojim su se sluili Mate) i Luka radije negoli kanonskim Markom, i Proto: Iuka (B, H. Streeter), koji se sastoji od Q i zasebnoga Lukina materijala sto ga je Luka sastavio prlje negoli je pridedao materijal pod utjecajem Marka, 42kojim se rjeSavaju sve poteskode. Ne moze se dokazati tocnost ili pogresnost ove teorije, ali vecina smatra ovu teoriju previse kompliciranom da bi mogla biti od pomoti za redovito prougavanje evandelja. Zapravo, veéina bibligara u svom na- stojanju da objasne razlike i slignosti u sinoptika, umjesto da im polaziste budu. protoevandelja koja vise ne postoje i vrlo rani apokrifi, oslanjaju se na odnos medu postojecim evandeljima, tj. na rjeSenja 0 medusobnoj ovisnosti - 0 tome emo upravo sada nesto vise reci. Ryesenje po kojem je Mt prvi napisan, a Lkse koristio Matejom. Ova teorija, Koja datira jo8 od Augustina iz 4. stolje¢a, najstarije je objasnjenje; opéenito su je bili prihvaéali rimokatolici sve do sredine 20. stolje¢a, a jo8 i danas ima respektabilne 2agovornike (B. C. Butler; J. W. Deardorf;). Wenham). Po ovom augustinovskom pristupu kanonski poredak je takoder poredak ovisnosti: Matejevo evandelje na- pisano je prvo, Marko je drasticno skratio Mateja, a onda dolaze Luka i Ivan, od kojih se svaki oslanjao na svoje prethodnike. Godine 1789. J.J. Griesbach predlo- io je teoriju ovisnosti po kojo} je poredak bio: Matej, Luka i Marko.® Ono Sto po- jagava pretpostavku Matejeva prvenstva je to da je od starine Matejevo smatrano prvim Evandeljem. Najveéi problem u svakoj teoriji koja daje prvenstvo Mateju jest: kako objasniti Marka, Po Augustinovoj teoriji pitanje je koja je bila Markova Togika da ispusti tako puno iz Matejeva izvjestaja? Griesbachova teorija nastoji ubladiti ovaj problem stavijajuci Marka kao posljednjeg i smatrajuei ga uglavnom kao sazet pregled materijala u kojem se Matej i Luka slazu. Ipak, Marko ispusta ijelu dvostruku tradiciju gdje se ova dvojica podudaraju! Glavna potpora tezi da se Luka sluZio Matejem ledi u ulomcima trostru- ke tradicije gdje se Luka i Mate} slazu, protivno Marku, s kojim postoji »manje slaganje«. Na primjer, za vrijeme Zidovskog izrugivanja Isusa, obojica i Matej i Luka, donose potpuno jednak poredak rijeci u pitanju: a taj poredak ne nalazimo u Marka: Takva formulacija daje bolji smisao dovodenju u pitanje Isusove spo- sobnosti proricanja (Mt 26,68; Lk 22,64; Mk 14,65). Ako su Matej i Luka pisali neovisno jedan 0 drugom, da li je do ovakve podudarnosti moglo do¢i potpuno sluéajno? Nije li mnogo vjerojatnije da je Luka kopirao pitanje od Mateja? Ipak postoje jaki argumenti protiv Lukine ovisnosti o Mateju (vidi: Fitzmyer, Luke, 1.73~75), Tamo gdje Luka i Matej imaju skoro kontradiktorne izvjestaje, za8to se Luka nije potrudio da izgladi problem? Na primjer, Lukin narativni izyjestaj 0 djetinjstvu Isusovu ne samo da je priliéno razliéit od Matejeva nego je u nekim ® Griesbach nije bio jasan je li Luka ovisio o Mateju, ali njegove modifcirane hipoteze keakve se danas zastupajy, pretpostavijaju takvu ovisnost. Istaknuti zagovornici su W. &. Far ‘mer, B. Orchard iD. L. Dungan. " W.D. DAVIES i ALLISON, Matthew, 109-114, oprezno odgovaraju na STOLDTOVE. (History) prigovore koji se tiéu Q-a; vidi takoder biljeku 26 ovog poglavla. Ironiéno, manja slaganja nude probleme za ostatak Griesbachove teorije, nt. u ulomku koji smo upeavo citirali o irugivanju, ako se Marko slu2io Matejem i Lukom, zaito je ispustio pitanje koje imaju oba evandelja i tako nije poboljSao smisao revenice? 13detaljima prakti¢ki nepomirljiv s Matejevim, npr. o Josipovu i Mari (on se nalazi u Betlehemu prema Mt 2,11 (kuéal; a u Nazaretu prema Lk 2,4-7, bez doma u Betlehemu) i o njihovu putu nakon Isusova rodenja (u Egipat prema Mt 2,14; u Jeruzalem i Nazaret prema Lk 2,22.39). Ili Lukin izvjeStaj 0 Judino} ‘smrti u Dj 1,18-19 — tesko je pomirljiv s Mt 27,3-10. Sto se ti¢e poretka, ako se Luka koristio Matejem, zasto se Lukin razmjestaj Q-materiala toliko razlikuje od Matejeva (osim rijegi o lvanu Krstiteliu i izvjestaja o kuSnji: vidi tabelt 2)? Taj argument posta jo8 ja¢i ako se Luka koristio i Markom (Augustinova teza) jer Luka slijedi Markov poredak jo8 preciznije. Drugi problem bio bi Lukin propust da izvijesti o Matejevim dodacima na Marka, npr. Mt 3,14-15; 12,5-7; 16,17-19; 21,14-16; 26,52-54. Rjesenja koja se temelje na prvenstvu Marka, Marko je bio napisan prvi, a Ma- tej i Luka su se njime koristili, Postoji jedan vid ovog pristupa koji smatra da se Luka koristio i Matejem, ali onda dolazi do problema 0 kojima smo govorili u zadnjem odsjeku. Najéei¢a teza, stoga, uzima kao polaznu tocku da su Matej i Luka ovisili o Marku i da su pisali neovisno jedan o drugom. Ono sto im je zajed- nicko, ane potjeée od Marka (dvostruka tradicija), objasnjava se postojanjem Q-a (izvor koji su Mate) i Luka potpuno rekonstruirali, a0 kojem éemo raspravijati u sljedeéem pododsjeku). Ovo je poznato kao teorija 0 dva izvora.” (Ovo motemo usporediti s Griesbachovom teorijom ovako: Grieshachova hipoteza Hipoteza 0 dva izvora Mt N\ Mk Q | “ | z | Mk a Mt 1k ‘Temeljni dokaz Markova prvenstva je éinjenica da takav slijed rjeSava vise problema nego li edna druga teorija. Nudi najbolje objasnjenje 2asto se Mate} i Luka tako éesto slazu s Markom u poretku i rijecima te dopusta razumne pret- postavke zasto se Matej i Luka razlikuju od Marka kad pigu neovisno. Primjerice, nijedan od njih nije volio Markova éesta ponavijanja, nezgrapne gréke izraze, ne bas pohvaino predstavljanje uéenika i Marije te zaéudujuée tvrdnje o Isusu. Kada koriste Markov, obojica evandelista prosiruju Markove izvjestaje u svjetlu poslijeuskrsne vjere. Temeljni dokaz protiv prvenstva Marka oslanja se na manja = Naime, tvrdl se da su se Mate Luka korstli posebnim materijalom 22 mnoge ulom. ke koji se pojavjuju samo u jednom od ava dva Evandelj, i tako imamo tel iavora: ali ovdje aspravljamo o rjesenjima koja se nude u svezi s onim Sto sinopticimaju zajednicko, 4slaganja koja su citirana gore u odnosu na Griesbachovu teoriju. Za veéinu od tih slaganja mogu se ponuditi dobra objasnjenja,” ali neka ostaju i dalje nejasna, Realan zakljuéak je da ni jedno rjegenje sinoptickog problema ne rjeSava sve poteskoce. Suvremeni autori,éije knjige traze istrazivanja i koji pokusavaju nakon nekoliko desetljeéa skoro nemoguéu zadaéu rekonstruiranja kako su to toéno evandelisti sastavili svoje izvore pri pisanju tih knjiga, potvrduju da ne moze ‘mo toéno rekonstruirati nagin na koji su postupili evandelisti pred 1900 godina. Ovaj proces vjerojatno je bio slozeniji nego najslozenije moderne rekonstrukcije. [Ako se ne mogu rijesit svi problemi, realno je pribvatitii radii s relativno jedno- stavnim rjegenjem sinoptickog problema koje u velikoj mjeri zadovoljava. U tom duhu éitateljima preporuéujem da prihvate teoriju o prvenstvu Marka (kao dio teorije 0 dva izvora). lako ovo ostaje samo hipoteza, treba ipak biti svjestan da iz nje izlaze vazne posliedice. Ovo su neke od stvari koje treba imati na wmu kada govorimo o prvenstvu Marka: *# Cak i onda kad je Marko bio napisan, sje¢anje na usmenu tradiciju o Isusu je presusilo, Pregesto smatramo da je sastavljanje evandelja bilo iskljucivo pisani pokusaj. Ipak, Papija je svjedok da se zanimanje za usmenu tradiciju nastavilo iu 2. stoljecu (biljedka 15). Znanstvenici se razilaze u pitanju koliko je usmene tradicije 2apaméeno (prema rabinskom modelu) odnosu na po: navijano prenosenje od usta do usta.”” Mnogi misle da se neki problemi koji nisu rijeSeni pomoéu teorije o dva izvora mogu rijesiti ako se uzme u obzir tutjeca} usmeno prenogenih sje¢anja. Na primjer, ita pitanja: »Tko te uda rio?« koja imaju Matej i Luka a nema Marko (vidi gore) mogu se protumaciti kao neovisna uporaba tradicionalnog pitanja « igei slijepog miga s uhigenim Isusom (BDM, 1.579) ® Vidi: NEIRYNCK, Minor Agreements sThe Minor Agreements and Qs u PIPERA, Gospel, 49-72. Takoder: TA. FRIEDRICHSEN, u:L’ Evangile de Luc, ur. E Neieynck (pre: radeno izdanje; BETL, 32: Leuven, Peeters, 1989), 335-392; R. H. STEIN, CBQ 54 (1992), 482-502. lzostajanja nekihulomaka mane su tesko za objabnenie jer su obojca evandelst, rmogla smatrati neke Matkove ulomke previse nezgodinim, ape. Mé 26,5 i Lk 22,46 ispustaju jee apehet iz Mk 141, kou je skoro nemoguce prevest (»gotovo jeldovolin jew. pak, W rokoliko manjh slaganja manji dio tekstuanih svjedoéanstava o Marku slau se sonim sto su Mate i Luka dodal (npr dodatak i opakiv u M919, da bi se slotio s ME 17,17; Lk 941; alt ‘ovo moze bit rezultat uskladivanja prepisivac, * Za ncke je pisano Evandelje bio poh, syjestan it nesvjestan (te modda pomalo antagonistic} kontroliranjahirova usmene tradi, ali ova teotija ne waava ulogu apo stolskog autorieta pri oblikovanju tradicijeo Isusu (1 Kor 15,11). Vidi WH. KELBER, The Oral and the Written Gospel (Philadelphia, Fortress, 1983), je postake dovodl u pitanje B GERHARDSSON u: The Gospel Tradition (Coniectanea Neotestamentica 15; Lund, Gleerup, 1986), Usp. takoder: Jesus and the Oral Tradition, wt H. Wansbrough (Sheet, Academie 1991); B.W. HENAUT, Oral Tradition and the Gospels (ISNTSup, 82: Sheffield, ISOT, 1993). 15* Ako su se i Matej i Luka koristili Markom, njihova teologija se ponekad moze Uuoéiti u promjenama koje su napravili u odnosu na Markov izvjestaj, cime se bavi kritika redakcije. Ovo je bio stozer nekih ekumenskih studija koje su istradivale razvo) ideja u kr8Canstvu prvoga stoljeéa polaze¢i od Marka preko Mateja do Luke."* * Ako se netko odluéi za teoriju da su Matej i Luka dodali jo8 materijala na ‘ono sto je bilo preuzeto od Marka, ovaj dodatak, koji ponekad potjeée iz po- sebne grade svojstvene svakom od ovih evandelista, ne treba datirati kasnije od Markove grade. Velo osjetjiv primjer bio bi Mt 16,17-19 koji je dodan u preuzetu gradu izmedu Mk 8,29 i 8,30. Ovaj dodani material, koji ima vrlo jak semitski peéat, mode vrlo lako pripadati velo ranoj gradi Postojanje dokumenta »Qe* »Qu je hipoteti¢ki izvor koga mnogi znanstvenici uzimaju kao polaznu toz- ku da bi objasnili ono Sto se gore naziva dvostruka tradicija, tj. slaganja (Cesto i verbalna) izmedu Mateja i Luke u gradi koju ne nalazimo u Marka.” Iza ove teorie stoji vjerojatna pretpostavka da Matejev evandelist nije poznavao Luku ni ‘obrnuto te da su stoga oni morali imati zajednicki izvor. Treba biti vrlo oprezan prije negoli se rekonstruira izvor Q. Veliéina dokumenta Q obiéno se procjenjuje nna nekih 220-235 redaka ili dijelova redaka.” Ipak, neovisno Mt i Lk ispustaju uulomke koji se nalaze u Marka; stoga je vjerojatno da su oni neovisno ispustili materijale koji su postojali u Q. Ponekad je samo Matej ili samo Luka saéuvao Tako PNT i MNT. Ako sijedimo poredak evandelja Marko-Matei-Luka, pogledi na Petra i Mariju postaju povoljniji (po modelu putanje). Premda su neki rimokatolici hvalii Grie- ssbachovu teoriju kao najtradicionalnilipristup, napustii su je jer bi po njo) posljednji od si ‘noptika (Marko) pokazivao najmanje postovanja prema Petru i Mariji (vidi st. 162) % —Smatra se da je oznaka »Q« koja potjece od njemacke rijeéi Quelle, vizvors, pogela s J. Weissom 1890. Vidi: F NFIRYNCK, ETL. 54 (1978), 119-125, % fli se ne nalazi u Marka u obliku kakay nalazimo uv Mateja i Luke. Na primjer, ‘Mk 1,12-13 spominje da je Sotona iskuSavao Isusa, ali ne u tlikoj meri koliko to nalazimo Mt 4,1-11 i Lk 41-13. Mk 3,22 govori da Isusu prigovaraju da ima Beelzebula ali to ne po. vvezuje sizgonom zlog duha iz-njemaka kao Mt 12,22-24 i Lk 11,14-15, HAVENER u djelu @, 153-160, donosi tekstove Markovih ulomaka koji su paralelnis Q: i FLEDDERMANN, Mark, Vidi: W. ATTRIDGE, »Reflections on Research into Qu, Someta 55 (1992), 222-234 120kanonska evandelja. Misli se da je opravdano ovo djelo nazivati evandeliem zato Sto i druga zbirka fzriéaja nosi naslov »Tomino evandeljes.(Ipak, ovaj je naslov drugotni dodatak, vjerojatno iz. drugog stoljeca kada su gnostici pokusali dati Tomi uvazeni status. F. Neirynck* preferira oznaku »[sinoptiéki] ‘zvor izreka Qu kao podsieéanje da Q ostaje hipoteticki tekst kojem mi nemamo direktnog pri stupa) Cesto je temeljna pretpostavka da Q potjeée iz jedne zajednice te ujedno predstavlja njezine stavove. (Neki pojedinac, nakon sto je éuo izteke i prispodobe koje se pripisuju Isusu, mogao je naciniti zbirku, Pitanje je: Postoji li doista ra- zumljiva teologija ovih izteka slozenih jedna do druge, a éesto grupiranih oko razlicitih motiva koji ih ujedinjuju? Pogled na redoslijed u Tabeli 2 pod stupcem »sadrZaj« prije ukazuje na to da se radi o slugajnom dojmu,) Sliede¢a pretpostav- aje da Q predstavija cjelovit stav onih koji su ga skupili (ili barem, na¢elan stav), tako da se moze uzeti za ogledalo njihova kriéanstva. (Sama Ginjenica da je Q neovisno saéuvan u Mateja i Luke, i to samo u kombinaciji s Markovim materi jalom, moze voditi u drugom smjeru, t). do konstatacije da Q nikad nije bio nista vie nego dodatna zbirka uéenja za one koji su prihvatili Isusa.) Argument Sutnje postaje glavni éimbenik u takvoj pretpostavci. Na primjer, jer se u Q-materijalu ne spominje raspeée ili uskrsnuée, tvrdilo se da su kr8éani dokumenta Q ignori- rali, odbacili ili davali malu vaznost vjerovanju u raspeée ili uskrsnuce. (Koristeci sei Q-om i Markom, Matej i Luka nisu naisli na suprotnosti izmedu Q i Mar- ka, iako Marko stavija veliki naglasak na muku, niti su nasli ikakve suprotnosti iamedu Q i svojih naglagavanja uskrsnuéa, Ne moze se smatrati da su dvojica evandelista neovisno preuzeli izvor koji su Zeljeli ispraviti; puno je opravdanija pretpostavka da su se Matej i Luka slagali sa sadrzajem dokumenta Q, inage ga ne bikoristili, Uostalom, postoje neke paralele u Marka i dokumenta Q~ a mogu li ‘onda Markova i Q-teologija biti tako kontradiktorne? Imamo li kakav dokaz da je ‘ma koja skupina kr8éana s poéetka prvog stoljeéa vjerovala u nekog [susa za koga nije vaino da je bio raspet i da je uskrsmuo?” Odbacivanje raspeéa i uskrsnuéa svojstveno je gnosticizmu koji se ne moze jasno datirati prije 2, stoljeca.) Po teoriji da su se Matej i Luka koristili i dokumentom Q i Markom, nije nerazumno pretpostaviti da je Q star kao i Marko i da je postajao 60-ih godi- na. Neki pak tvrde, Sto ne mogu dokazati, da je Q stariji od Marka i da je éak najstariji krS¢anski prikaz Isusa. No postoji dokaz protiv preranog datiranja jer odredent izriéaji u Q ukazuju kako postoji odredeni odmak od Isusova vremena. Mote se ste¢i dojam, éitajuéi Lk 11,49-52, da su kr8éanski proroci i apostoli bili proganjani. Lk 11,39-44.46-48 pokazuje znatan neprijateliski stav prema farize- %»Q From Source to Gospels, ETL 71 (1995), 421-230. Premda Q-izreka u Lk 7,22 {vor o siromasima kojima se navjeécuje evandelje (euangelizein, to je posudeno iz I, ” Qizreke povezuju neprihvaéanje Isusa i njegov smrt sa sliénom sudbinom proroka (13:34; 11,49; 6.23); ipak, ne postoji dokaz da je ova veza znatila da Isusovo uskrsnuée nije imalo jedinstvenu vrijednost za krééane koji su ial ili slusaliQ 11jima i zakonoznancima; Zestok sukob s farizejima razvio se vjerojatno u kasnijoj povijesti palestinskih kr8éana, ane tako rano. Pretjerane pretpostavke, temeljene na ovom hipotetskom dokumentu, ostavile su svoj trag u modernom istrazivanju »povijesnog Isusac (vidi Dodatak D, Slika Isusa kao ucitelja mudrosti ili filozofa cinizma bez ikakve apokalipti¢ke poruke i mesijanskog navijestanja izvlaci se iz spekulacija o prvom stadiju teo- logije Q. Ovu sliku neki bi htjeli zamijeniti za Isusa evandelja i Isusa crkvene vyjere.*® Malo estok, ali vrijedan razmisljanja prijedlog je J. P. Meiera, Marg nal 2.178, da svako jutro egzegeti trebaju ponavijati: »Q je hipotetski dokument, ii tozan sadréaj,rijeci, podrijetlo zajednice, razine i faze sastavljanja nama nisu poznati.« Linnemann, »ls Theres je jo8 zajedljiviji. Naime, po sudu mnogih, po- stojanje dokumenta Q (bez mnogo pridodanih teorija) ostaje najbolji put da bi se objasnila slaganja izmedu Mateja i Luke glede materiala koji oni ne preuzimaju od Marka. BIBLIOGRAFIJA © EVANDELIIMA OPCENITO UVoD! 1 EVANDELIE KAO KNIIZEVNA VESTA: ‘Aune, DE, »The Problem of the Genre of the Gospels, u: GP 2 (1981), 9-60. Burridge, R. A, What Are the Gospels? A Comparison with Graeco-Roman Biography (SNTSMS 70; Cambridge Univ, 1992). Goosen, G. i Tomlinson, M., Studying the Gospels: An Introduction (Ridgefield, CT, More- house, 1994). Zanimijvo djelo pisano popularnim stilom. OGrady, JE, The Four Gospels and the Jesus Tradition (New York, Paulist, 1989). Robbins, V.K,, »Mark as Genre, u: SLPS 1980, 371-399, Shuler, P. L.A Genre for the Gospels (Philadelphia, Fortress, 1982). Stanton, G. N., »Matthew: Biblos, Euaggelion, or Bios, u: FGN, 2.1187-1201, Swartley, W. M, Israel’ Scripture Traditions and the Synoptic Gospels. Story Shaping Story (Peabody, MA, Hendrickson, 1994) Talbert, C. H., What Isa Gospel? The Genre ofthe Canonical Gospels (Philadelphia, Fortress, 1971), Votaw, C. W,, The Gospels and Contemporary Biographies in the Greco-Roman World (Facet Biblical Series 27; Philadelphia, Fortress, 1970) SiNoPTICKI PROBLEM: Barr, A, Diagrams of Synoptic Relationships (novo izdanje; Edinburgh, Clark, 1995). Bellinzoni, A. |. dr, ur, The Two-Source Hypothesis (Macon GA, Mercer, 1985). Razlicitt pogledi Butler, B.C., The Originality of St. Matthew (Cambridge Univ, 1951). Augustinova teorija, “© Nitko se ne mora slagati s Farmerovom obranom (u djelu Gospel) Griesbachove teo- sje da bi uocio da je on imao pravo kada tvrdi da rjeSenje koje je predlozeno za sinopti¢ki problem ima pastoralnu vadnost 122