AMOR CONCUPISCIENTIOE-poudna ljubav. Postoji id uhovna udnja,udnja sa spoznajom ideja.

Platon
razlikuje nii i plemeniti eros.Kad bi ljubav bila samo udnja,postala bi utilitaristika.
AMOR BENVOLENTIOE-dobrohotna ljubav.Ne radi se samo o elji dobra,nego o aktivnom zalaganju za
neije dobro.Ljubav je antiteza ateizmu.elim tvoje dobro,elim to je dobro za tebe.
INTENTIO UNIONIS- tenja za jedinstvom s nekim.Svatko od nas tei za usavravanjem,tei biti bolja osoba.
Mi smo jedinstveni,a elimo se ostvariti kao osoba. To nam omoguuje ljubv. Mogue samo ako je uzajamna.
HILDEBRAND- etiar,20.st. Ljubav je odgovor,in,jedinstvena bit.Odreuje ljubav kao nadvrijednosni
odgovor.Dati odgovor na neiji poziv,u naoj slobodi je hoemo li se odazvati pozivu.Govori o udorednom
inu.Nekoga voljeti znai htjeti mu dobro.Htijenje znai in,ukljuuje svijest o tome da mogu sprovesti in.On
takoer govori o intenciji ljubavi,to je tenja za povezanosti,ujedinjenjem.
Vjernost- U irem smislu- ustrajnost u nadaktualnom odgovoru za sva dobra,koja su nositelji vjernosti. Nismo
duni ostati vjerni neemu to se pokazalo neistinitim. U uem smislu- jedan izvor udorea,kojega nismo morali
prihvatiti. Ljud koji ive za trenutak nisu sposobni biti vjerni.Vjernost i neutjecajnost-stav prema nekome koga
volimo.Priopavanje injenica o toj osobi. Narav ljubavi zahtjeva gledanje iznutra.rtva je mogua samo u
zarunikoj i prijateljskoj ljubavi. Vjerovanje u zajedniku budunost i zajedniko ustrajanje u tom vjerovanje.
Ne moe se voljeti dvije osobe u isto vrijeme,ali mogue je voljeti vie osoba istim intenzitetom,djeca.
Zarunika ljubav
KAROL WOYTILA- temeljni princip njegove etike je ljubav. Za njega je ljubav personalistika norma.To je
personalistika etika polazi od osobe. Ta etika moe uzdii ljubav na najvii nivo. Za ispunjenje svrhe treba
poseban talent,to je nama dano. Biti dobar zahtjeva djelovanje. injenje dobrih djela je ljudski. Ljubav nas
oslobaa egoizma,mrnje i ljubomore. On daje odgovor na ivotne,egzistencijalne probleme. Stvara
personalistiku etiku--- Osoba i nagon. Osoba kao subjekt i objekt gledanja. U realistikom biu ovjek je
objektivno bie,postoji,nije iluzija. Ljubav je odnos realne osobe prema drugoj osobi. Svaki subjekt je istodobno
objektivno bie,ov je netko,nije stvar. Za Woytilu je pers etika cilj i krajnja svrha.---Osoba-pre malo kad bismo
na ov gledali kao na jedinku vrste homo sapiense.ov ima neto vie,razum,slobodnu volju. To spada u ov
nutrinu. ov eli spoznati istinu. udnja je spoznaja onoga to ovjek percipira.--- Narav ov- sadrava mo
samoodreenja,bira to mora uiniti. Nije isto to i slobodna volja. Sposobnost ov da sam sebe odredi.Woytili je
u sreditu zarunika ljubav
Sui iunisov je gospodar sebe,ne moe biti tue vlasnitvo. Alteri incomunicabilis- nepriopivo bie.
Spolna etika- moe se dogoditi da ov bude tretiran kao sredstvo. Spolnost je vlastitost osobe,vano je da dolazi
do izraaja u cjelini osobe. Kada nekoga volimo,volimo ga kao cjelu osobu sa svim njegovim vrijednostima. Iz
osobe ne smijemo izdvojiti jednu kvalitetu,to je iskoritavanje nekog kao sredstvo. Mi smo svrha a ne sredstvo.
Sredstvo slui svrsi,nije samo za sebe.
Ljubav kao protivnost uivanja ne moemo upotrebljavati rije uivati kao sredstvo.On kae da trebamo
upoznati svrhu.
Kritika utilitarizma- onaj koji ljubi je osoba,nije neto nego netko. Neka dobra su korisna,pr obrazovanje. Kao
drugu normu nudi personalistiku normu. Krepost zahvalnosti,vrlina koja misli da se sve moe kupiti. Ljudi koji
su uli u na ivot nekada uzimamo zdravo za gotovo. Dar se ne moe dati bez ljubavi.ovjek se boji biti ovisan o
nekomu ili neemu. Mi nismo duni potovati osobu jer je to netko propisao,nego zato to svaka osoba ima svoju
vrijednost.Osobu ljubimo zbog nje same,ne zato to nam koristi. Najjednostavniji oblik utilitarizma je hedobizam.
Ugoda ne moe biti etika kategorija,etiko moralno dobro. Svakome razliite stvari predstavljaju ugodu.
Utilitarizma je i posljedina etika.Posljedika etika uzima kao dobru osobu. Volim te da bi bila sretna-
utilitaristiki pristup,drugoga stavljamo u ulogu sredstva. Kada drugoga stavljamo u ulogu sredstva sami
pristajemo biti sredstvo,egoizam u dvoje. Ljubav je najvea aktualizacija ljudskih potencija.
Temelji etike- U ov nagonu je darivati se drugoj osobi,to se postie jedino kroz ljubav. Osoba je izvor i cilj
etike. Moemo biti pravedni prema nekome koga ne ljubimo. Pravednost se manifestira i u osnosu prema
stvarima. Osoba je najvie dobro i na nju odgovara dobro.Ljubav je ekskluzivna,samo dvije osobe. U ljubavi
dobro je ono to sjedinjuje dvije osobe.Ljubav moe vie od pravednosti.Pravednost upuuje na granice
moralnosti.
ARISTOTEL- Nikomahova etika ugoda ne moe biti razlog sklapanja prijateljstva. Aristotel se pita to je
razlog voljenja,kriterij. Prijateljstvo je mogue izmeu dobrih.Nije mogue postii sreu i spuniti ivot bez
prijatelja. Ako nemamo s kime podijeliti uspjehe i radosti,ne moemo biti sretni. Ako elimo biti dobri moramo
imati prema kome biti takvi. Samo osoba je dar,pr pravi prijatelj.Prijateljstvo je krepost,prijatelji su utoite,ono
je utkano u ljudima. Osoba je bie relacije.Prijateljstvo dri ljude na okupu. Tri vrste prijateljstva: zbog
koristi,radi uitka,prijateljstvo dobrih i slinih prema kreposti. Aristotel spominje probleme vezane uz
prijateljstvo. Osoba se promjeni u osobu koju nevolimo,postane zla. Aristotel se pita se pita to je dostojno
voljenja,jeli motiv korist,ugoda ili dobro.
KANT- ljubav je stvar osjeaja a ne htjenja. Ne moe se biti primoran na ljubav.Dunost da se voli je besmislica.
Moralna sloboda:ov obavezuje sam sebe,tada je najslobodniji. Kada Kant govori o dunosti,mi nita ne bismo
inili bez neke svrhe. Svrha ovjeka je biti osoba. Ljubav kao injenje dobra moe podlijegati dunosti. Ljubav se
ne razumjeva kao svianje niti osj. Mora se misliti kao praktina maksima dobrohotnosti,ija je posljedica
dobrohotnost. Praktina maksima je suvremeni princip.Dobrohotnost je stav.Stav prethodi odluci. Sastavnica
htjenja je voljni stav. Kant je glavni predstavnik deontoloke etike,etike dunosti. Djelovati iz dunosti znai
djelovati iz potovanja prema kategorikom imperativu. Ljubav prati dunost. Kant razlikuje emocionalnu i
racionalnu ulogu.