MARO:

Nekada davno, prije mnogo godina, u jednom gradu koji lei na dvjema rijekama,
ispod najzelenije planine i pod najmodrijim nebom, ivio je lutkar Tane.

DRAMATIKA:
Vie je liio na kakvog lutka, nego na lutkara.
Stanovao je na kraju grada u ulici Pelinja 13.
ivio je sam, bez porodice. Dane je provodio tuan.
Lutkar Tane nije uvijek bio sam, ivio je sa svojom enom i troje djece.
Oni su bili njegova najvea srea. Zvali su ga Veliki majstor lutaka.
Igrao je velike uloge u Lutkarskom pozoritu. Mijenjao je glasove
za svaku novu predstavu i njegovoj srei nije bilo kraja.

OPERKO:
Pa otkud onda sam u maloj kuici?

DRAMATIKA:
Jedne majske noi krenuo Tane po zavretku predstave kui.

Maro postaje Tane.

MARO-TANE:
Sretan sam i sreu dijelim
Sa arenim svijetom cijelim
Moje ruke konce vuku
Tako oivim svaku lutku
Glasom je svojim pratim
Ljubav i osmijeh djeci da vratim

Razigrana igra Taneta. Koreografija, ples, pjesma, srea. Najednom zavlada mrak, pogasie se sva
svjetla, zatamni se sve.
MARO-TANE:
ta se deava? Zato je nestalo svjetla? Pa ne mogu ovdje
stajati u mraku, moram kui, porodica me eka!

Pojavi se snop svjetlosti.Pod snopom svjetlosti stoji PAJAC. Skakue oko Taneta pravei neke svoje
plesne krugove, a Tane utljivo posmatra ovu igru.
.

UDOVITE- PAJAC:
Dobro vee elim! Dobro vee, najveem od svih lutkara elim!
Ne prepoznaje me!? Ma pogledaj me bolje, sjetit e se!
Znam i neke arolije, interesuju li te?

MARO-TANE:
(za sebe)
On mene poznaje!

Maro se uplaio. Pajac je sada iste visine kao on.

UDOVITE-PAJAC:
Iii? Vidim ne moe me se sjetiti!? Prije deset godina su me napravili.
Bio sam nova lutka za novu predstavu...,
Ostalo je jo samo da mi neko od lutkara posudi glas. Glaassss!!!
Glas, da, ba tako! Zaboravio si da je lutka bez glasa nita! uje li me???
 MARO-TANE:
Ma ti si, pajac Svjetlia, znam, sjeam te se, ali nije bilo do men...

UDOVITE-PAJAC:
Ime sam promjenio u Tamnia.
Ti nisi htio svoj glas dati mom liku!
Donosim tamu, a u njoj sve nestaje.
I ti se sad spremi na kaznu,
kad se popale svjetla, vie nee imati svoj dom,
porodicu, niti e biti lutkar! (smijeh)

Mrak, a zatim se upale svjetla naglo.

DRAMATIKA:
Lutkar se okrenu oko sebe i nae se u nekom
novom svijetu.

MARO-TANE:
Gdje sam ja ovo dospio?

Pojavi se domaica, jednako krupna kao i njen mu, i svojim tijelom zakloni svjetlost koja je iza nje
dopirala.

DRAMATIKA BRINA:
Dragi djedice, uite! Pada snijeg!

Brina donese veliki ajnik i tri olje. Tu je i medo sa poetka predstave. Tane je ve osjeao glad, pa
drhtavom rukom uze jedan kolai i umoi ga u aj, strpa ga brzo u usta i zali ajem.

MARO TANE:
Ja se nieg ne sjeam, ni ko sam, ni odakle dolazim,
imam li porodicu, gdje ivim, ime se bavim?
Molio bih vas da mi pomognete.

OPERKO-MIRAN:
Ostario si.

DRAMATIKA BRINA:
Prije dvije godine, isto je ovako padao snijeg!
Na ulici ne bi nikog. Moj Miran i ja smo
ba kao i danas pili aj, a onda nas je privukao zvuk koije.
Je li tako Mirane?

OPERKO-MIRAN:
Tako je, tako je.

DRAMATIKA BRINA:
Povirili smo kroz ovaj mali prozor i ugledali tebe,
djedice, kako izlazi iz koije i u rukama nosi veliku seharu.
udno nam je bilo to kako tako star ovjek
moe nositi toliku seharu. Poslala sam Mirana da ti pomogne oko
sehare i pozove na aj da se ugrije... Tako smo te upoznali djedice.
Doao si u nau kuu i ispriao nam priu o sebi.
Tako si ovdje, na broju 13, ima ve dvije godine.
 MARO- TANE:
Znai, porodicu nemam... A ta je bilo u sehari?

OPERKO-MIRAN:
Lutke! Lutke si donio!

DRAMATIKA-BRINA:
Prvu godinu si pravio
neke predstave s onim tvojim lutkama.
Znao bi tada zaraditi i pokoji novi. Ali to je brzo prestalo...

Lutkar sad prekri lice rukama i gorko zaplaka. Brina ga zagrli.

DRAMATIKA BRINA:
Dragi na djede, ima nas dvoje, mi ti pomaemo
koliko moemo.

MARO- TANE:
Recite mi... Recite mi, ta mi je s lutkama? Zar vie ne igram predstave?

OPERKO-MIRAN:
Nema lutaka, sve si ih spalio.

DRAMATIKA-BRINA:
Mi smo te ubjeivali da to ne ini,
ali nas nisi sluao. Rekao si da te one vie ne trebaju, a ni ti njih...

Tane naglo skoi na noge, zabrza i istra iz kue, ne davi domainima vremena da ita kau. Otetura
preko ulice do svoje kuice, te u mraku svoje sobe, napipa i hitro zapali svijeu.

MARO- TANE:
Kau mi da sam spalio sve lutke. Moje lutke!?
Dragog Pinokija, Petra Pana, Maka u izmama, Zlog arobnjaka!!!
Ajjj... Ne mogu da se sjetim svih lutaka kojima sam posuivao svoj glas.
ta sam ja, ko sam ja bez njih!? Hou da se vratim kui...

Snop svjetlosti, balerina plee oko djedice i baca aroliju. Djedica zaplaka, skupa se i zaspa.
Iznenada vjetar, oluja. Odnekud padne na njega knjiga bajki. Iz nje poee iskakati likovi.Operko-
Pinokio.

OPERKO PINOKIO:
Dolo je vrijeme da pomognemo naem lutkaru.
Znamo ko je zamutio ovu igru!

SVI:
Svjetliaaaaaa! Svjetliaaaaa!
Ma daj, Svjetlia, izai molimo te!
Nemoj da si takav. Pa pravi prijatelji i dobri likovi
iz pria uvijek oprataju. Oprosti i ti naem lutkaru, hajde, molimo te.

Poslije dugotrajnih molbi Svjetlia iskoi iz knjige, ali ni nalik onom koji je naeg lutkara poslao u
ovu nedoiju.
UDOVITE SVJETLIA:
Dobro, evo ja u mu oprostiti. Svima vama je posudio svoj glas osim meni.
 Zar se vi ne biste ljutili?

DRAMATIKA MAAK U IZMAMA:

Ma nemoj, ta se ti ima ljutiti!? A ta sam sve ja proao u prii!
Trebao bih sve one koji su me namagarili istjerati iz knjige.
I ta onda!!! Ko bi uope vie itao priu Maak u izmama?!

OPERKO-PINOKIO:
Nego, imam ja
drugu magiju koja e naeg lutkara vratiti u stvarni svijet.
(pjeva)

Usni san, lutkaru na,

Posipamo te zvjezdanim prahom i naim dahom
Krila od mraka, jedna vaka, ptiiji pjev i nojev zijev
etiri puta rukom o ruku, nogom od tlo uz magarev rev...

Svjetlost se pojaa. Balerina plee oko lutkara koji spava, posipa ga konfetama i ljokicama, kao da
proizvodi magiju.Svi odu. Tane sam na sceni, promekolji u postelji i virnu jednim okom. Otvori i
drugo, poskoi iz kreveta pa se poe tipati za noge i ruke da se uvjeri da je on stvaran i da ne sanja.
Na licu mu se pojavi osmijeh.

MARO-TANE:
Ne, ne! Nije to bio san, ve zbilja. Morat u dobro paziti da se
ne odam gdje sam to ja bio dvije godine.

Balerina, Opero, Dramatika i udovite sjede i veeraju kao Tanetova porodica.

DRAMATIKA:
Tako se lutar Tane vratio u stvarni svijet!
Ponovo je ivio sa svojom porodicom.
Brzo je zavrio s dorukom i otiao u pozorite.
U pozoritu bijae kao i kod kue; kao da nije bio odsutan dvije godine.

MARO-TANE:
Moram pouriti, reditelj je rako da e izbaciti Svjetliu,
Ne smijem to dopustiti!

Vratie se probi. Lutkar Tane uze pajaca Svjetliu u ruke i pogleda ga paljivo. S Merdevina Maro
animira udovite.

UDOVITE-PAJAC:
Vidi da je ono bila istina. Prvi put je bilo isto ovako,
Posljedice si vidio!

MARO-TANE:
Pa ti govori?!

UDOVITE-PAJAC:
Tvoj je glas govorio! Ti toliko voli pozorite da ne zna
kad je predstava, a kad stvarnost.