Sintaksa

(gr.syntaxis = red, slaganje, namjetanje).

U hrvatskom jeziku deset je vrsta rijei. Promotrimo po nekoliko iz svake vrste.

Imenice: poetak, kraj, mjesec, dan, godina, srpanj, oujak, veljaa, vrijeme, ulica, trg, soba,
sobica, kupaonica, uliica, most, pruga, cesta
Prijedlozi: Na, u, po, pred, prema, iz, pri
Glagoli: ui, izii, trati, unajmiti, posuditi, ukrasti, orobiti, krenuti, zaustaviti se, poi,
skanjivati se
Pridjevi: Leden, mlak, topao, hladan, vru,
Prilozi: neobino, obino, ujutro, naveer, predvee, polagano, brzo, hitro, sporo
estice: zar, li, da
Veznici: i, pa, te, ni, niti, a, ali
Brojevi: jedan, prvi, sto
Zamjenice: ja, ti, on, mi, moj, tvoj, svoj,
Usklici: oj, ej, aha

Iz svake skupine autor sljedee reenice odabrao je one kojima je najbolje mogao izraziti
svoju misao:

Na poetku mjeseca srpnja, po neobino toplom vremenu, predvee, izie neki mladi na
ulicu iz svoje sobice, koju je bio unajmio kod stanara u S-koj uliici, te krene polagano, kao
da se skanjuje, prema K-nu mostu.
(F. M. Dostojevski, Zloin i kazna)

Postupak odabira jezinih jedinica (rijei) kojima elimo prenijeti obavijest naziva se
ODABIR ili SELEKCIJA.

Odnosi meu rijeima kao jezinim jedinicama s obzirom na odabir u konkretnoj jezinoj
situaciji zovu se paradigmatski odnosi.

Od odabranih rijei oblikujemo reenicu po pravilima hrvatskoga jezika:

Poetku srpnja na mjeseca vremenu neobinom po predvee polagano neki izie ulicu mladi
sobe na. to nije reenica!

Slaganje jezinih jedinica po odreenim pravilima zove se RAZMJETAJ ili

KOMBINACIJA.
Odnosi meu rijeima kao jezinim jedinicama s obzirom na slaganje u niz ili slijed prema
odreenim sintaktikim pravilima u konkretnoj jezinoj situaciji zovu se sintagmatski
odnosi.
Jezikoslovna disciplina koja prouava reenicu i sintagmatske odnose zove se SINTAKSA.
Predmet prouavanja sintakse jest reenino ustrojstvo.
 Sintaktike jedinice
Sintaktike su jedinice: rije, sintagma i reenica.

U dijelu reenice izie neki mladi na ulicu iz svoje sobice uoavamo sedam rijei.
(izie, neki, mladi, na, ulicu, iz, svoje, sobice)
Takoer vidimo da su smisleno povezane rijei neki mladi i svoje sobice te spojeve rijei
nazivamo sintagmama.

Rije = sintaktika jedinica koja ima odreenu slubu u reenici

Sintagma ili spoj rijei = sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dviju
punoznanih rijei koje su meusobno povezane
(punoznanice: imenice, pridjevi, zamjenice, glagoli, prilozi,
brojevi, nepunoznanice: prijedlozi, veznici, uzvici, estice)
Reenica = sintaktika jedinica kojom se prenosi potpuna i razumljiva obavijest.

Gramatike veze meu lanovima sintagme

Sintagma = spoj najmanje dvije rijei

Rijei moraju biti punoznane (u koli nije sintagma)
Rijei moraju biti meusobno povezane
Svaka od sintagmi ima glavnu i zavisnu sastavnicu

Tri su vrste gramatike veze meu lanovima sintagme:

1. Sastavnice se podudaraju u rodu, broju i padeu > sronost / kongruencija

moja sobica

zavisna sastavnica glavna sastavnica
2. Glavna sastavnica upravlja gramatikim svojstvom zavisne (glagol unajmiti zahtijeva
imenicu u akuzativu) > upravljanje / rekcija
unajmiti sobicu

glavna sastavnica zavisna sastavnica

vrste upravljanja:
Glagolsko upravljanje (glagol + dopuna u A): pisati pismo
Imeniko upravljanje (imenica + dopuna u D): dolazak kui
Pridjevsko upravljanje (pridjev + G): pun vedrine
Prilono upravljanje (prilog + im. G): malo sree

3. Zavisna je sastavnica nepromjenjiva > pridruivanje

krene polagano

glavna sastavnica zavisna sastavnica
 Gramatiko ustrojstvo reenice
Sintaksa prouava reenino ustrojstvo i kad elimo utvrditi to ustrojstvo, moramo gramatiki
ralaniti reenicu, odrediti u njoj lanove toga reeninog ustroja (odnosno slubu rijei u
reenici).

Gramatiko ustrojstvo reenice ine:

predikat objekt prilona oznaka; subjekt; atribut i apozicija

samostalni lanovi nesamostalni lanovi

Predikat
gr. praedicatum = ono to se o komu ili emu izrie
Predikat je jezgra reenice, temelj gramatikog ustrojstva reenice.
Predikat u reenici otvara mjesto samomu sebi (znai da nije ovisan ni o kojem dijelu
reeninog ustroja) i upravo on otvara mjesto ostalim reeninim dijelovima.

Izricanje predikata
Predikat moemo izrei na vie naina:
I. II.
Rodion sjedne. Ja sam zla ena .
U taj as potekoe jahai. Ja sam propala ena.
Srce mu je zamiralo. Bijae on osobito lijep .
Starica mu opet prui sat. Nije on bojaljiv.

predikat - izreen glagolom. predikat izreen glagolom je i imenicom

=glagolski predikat (ena), odnosno pridjevom (lijep, zastraen)
= imenski predikat
(glagol biti u bilo kom obliku u imenskom
predikatu nazivamo SPONOM ili KOPULOM)
uz glagol biti u imenskom predikatu mogu stajati
imenske rijei: imenice, zamjenice (Ona je
svoja),pridjevi i brojevi (Ona je prva) ; kao i
prilozi Ona je dobro.)
III.
U sljedeim reenicama predikat je izreen dvama glagolima:

Mladi se ne htjede prepirati.

Nije mogao iskazati svoju uzbuenost.

Jedan od tih glagola je modalni glagol (koji nema samostalno znaenje),a drugi je glagol u
infinitivu i njime se dopunjuje modalni glagol.

Objekt
= predmet radnje
- mjesto u reenici otvara mu glagol

> prepoznavanje objekta: postavimo jedno od padenih pitanja za kose padee

> objekt ne moe biti u nominativu i vokativu.
> po vrsti rijei objekt je imenica, poimenieni pridjev ili broj.

Blii objekt dalji objekt

Blii objekt
a) I starica mu opet prui
prema glagolu postavljamo
padeno pitanje: prui koga? to?
sat.
akuzativ
Objekt u akuzativu zove se
blii, direktni ili izravni objekt.

b) Osim u akuzativu blii, direktni ili izravni objekt moe biti u genitivu:

b1) Nisam imala sree. - genitiv

Imenica sree je u genitivu, ona stoji uz nijeni oblik glagola i moe se zamijeniti
akuzativom da se znaenje ne promijeni (Nisam imala sreu.).
Takav se genitiv zove slavenski genitiv jer je svojstven slavenskim jezicima.

b2) Popit u vode. genitiv

Imenica vode je u genitivu i oznaava dio cjeline.

Genitiv koji oznaava dio cjeline zove se dijelni ili partitivni genitiv.
Ukoliko ga zamijenimo akuzativom (Popit u vodu.), znaenje e mu se promijeniti
akuzativ vodu znai cjelinu, a genitiv vode znai dio cjeline.
Blii, direktni ili izravni objekt je u akuzativu bez prijedloga i u genitivu (slavenskom ili
dijelnom).

Dalji objekt

Odredimo objekte u sljedeem primjeru:

Pogled mu se ustavi na Ani.

vrsta rijei: zamjenica vrsta rijei: prijedlog + imenica
pitanje prema glagolu:
komu? emu? na komu? Na emu?
objekt u dativu objekt u lokativu

Navedene objekte nazivamo daljim, indirektnim ili neizravnim objektima.

Dalji, indirektni ili neizravni objekt moe biti s prijedlogom (prijedloni)

ili bez prijedloga (besprijedloni).
On je u jednom od kosih padea
(osim u akuzativu bez prijedloga, slavenskom ili dijelnom genitivu)

Prilona oznaka (adverbna oznaka)

izraavaju okolnosti vrenja predikatne radnje (mjesto, vrijeme, nain, uzrok,

namjeru)
prilonu oznaku odreujemo prema sadraju predikata
moemo je ispustiti iz reenice bez tete po gramatiko ustrojstvo reenice
U reenicama podvuene rijei oznaavaju okolnosti vrenja radnje.
One daju odgovore na pitanja:

Starica je utei stajala pred njim. kako? Na koji nain? (gl. pril. sadanji)
Kljueve ona nosi dakle u desnom depu. gdje? (prijedlog + pridjev + imenica)
U taj as potekoe jahai. kada? (prijedlog+ zamjenica+ imenica)
Ana prekri lice lepezom. ime? (imenica)

Navedene su samo neke od okolnosti vrenja radnje. Pregled prilonih oznaka u tablici:
etiri temeljna znaenja:
POMjesta > izrie mjesto gdje se vri radnja (gdje?, kamo?, kuda) Idem u kolu.
POVremena > iznaava vrijeme vrenja radnje (kada?, otkad?, dokad?) Doli smo u zoru.
PONaina > izrie nain na koji se dogaa glagolska radnja (kako?, na koji nain?) To su
vjeto izveli.
POUzroka > izrie uzrok glagolske radnje (zato?, zbog ega?) Zaspao je zbog umora.
PONnamjere > izrie namjeru glagolske radnje (radi ega?, s kojom namjerom?) Idemo u
kolu radi znanja.

OSTALE
POKoliine > koliko?, koliko puta? Mnogo ste toga donijeli.
POSredstva >ime? Slikamo bojom i kistom. (I bez prijedloga)
POPosljedice > do+G Smijmo se do suza.
POPogodbe > pod kojim uvjetom? prijedloni izraz: Bez muke nema nauke.
PODrutva > s kim? U drutvu Doao je s bratom (I s prijedlogom)
PODoputanja > unato emu? Bili su dobro raspoloeni unato iscrpljenosti.
POIzuzimanja >osim ega? Izuzimajui to? Svi su doli osim njega.

Subjekt

U reenici
Izie neki mladi na ulicu
pitamo se tko?to? izie. Odgovor je: mladi.

> lan reeninog ustroja koji odgovara na pitanje tko? to? i najee oznaava
vritelja radnje zove se subjekt.

> Subjekt oznaava ono o emu se u reenici govori. On se uvrtava u reenicu na osnovi
sronosti s predikatom.

U reenici
Izie na ulicu.
subjekt nije izreen, ali po predikatu izie zakljuujemo da je subjekt u treem licu jednine
zamjenica on.

> Subjekt koji nije izreen u reenici zove se neizreeni ili skriveni subjekt.

U reenici
misli se na sve.
ne moemo odrediti subjekt jer mu predikat ne otvara mjesto. Zato kaemo da je to
besubjektna reenica.

> Besubjektna reenica je reenica koja nema subjekt.

Atribut
Lat. atribuere doznaiti, pridijeliti
U reenici
 On govori o Zagrebakom elektrinom tramvaju
Zagrebaki i elektrini su atributi jer poblie oznaavaju imenicu tramvaj uz koju stoje i s
njom ine cjelinu.
Po vrsti te su rijei pridjevi.
Atribut najee odgovara na pitanje kakav? koji? iji? kolik?

Izricanje atributa
Zamjenicom: Na tramvaj
Brojem: Prvi tramvaj
Imenicom: Spremite tramvaja

> Atribut je najee pridjev, ali moe biti i zamjenica i broj.

> Pridjev, zamjenica i broj u slubi atributa zovu se pridjevski atributi.
> Imenica u slubi atributa zove se imenski atribut.

Imenski atribut se ne deklinira, deklinira se samo imenica uz koju se nalaz(jd. N spremite

tramvaja, G spremita tramvaja)

> U reenici atribut moe biti uz subjekt, objekt i uz prilonu oznaku:

Naa kola ove godine ima mnogo vrijednih uenika.
- uz subjekt (naa kola), uz objekt (mnogo vrijednih uenika) i uz prilonu oznaku (ove
godine).

> Atribut je nesamostalni dio gramatikog ustroja reenice, on moe stajati uz subjekt, objekt
i prilonu oznaku.

Apozicija
Lat. appositus koji je blizu ega
Jezikoslovac Babi napisao je tu knjigu.

Nama uenicima on objanjava jezine pojave.

>Imenica koja se nalazi uz drugu imenicu ili zamjenicu i poblie je oznaava zove se
apozicija.
Apozicija se s imenicom ili zamjenicom uz koje stoji slae u rodu, broju i padeu.
Ali:
Grad Virovitica sredite je upanije.
Grad Vinkovci nalazi se na istoku nae zemlje.
Selo Babina Greda svima je poznato.
Apozicija se nalazi uz imenicu ili zamjenicu u slubi nekog reeninog dijela:
- uz subjekt: Jezikoslovac Babi napisao je novu knjigu.
- uz objekt: Pogledajte jezikoslovca Babia.
- uz prilonu oznaku: Knjiga se pojavila u gradu Zagrebu.
- uz imenski predikat: To je jezikoslovac Babi.

> Apozicija je nesamostalan lan reeninog ustroja.

Svojstva reenice
LANJIVOST
- mogunost rastavljanja reenice na sastavne dijelove
samostalni lanovi: subjekt, predikat, objekt i prilona oznaka
nesamostalni lanovi: atribut i apozicija

MODALNOST
Reenica nam prenosi obavijest o vremenu i nainu zbivanja radnje.

CILJNA USMJERENOST (priopajna svrha)

izjavne reenice
upitne reenice
uskline reenice

OBAVIJESNOST
Dio reenice koji sadri novu obavijest zove se NOVO ili REMA
Dio reenice kojim govorimo neto poznato zove se POZNATO (dano) ili TEMA.
Uenici se nalaze u uionici.
tema rema

lanovi reeninog ustroja

Na prijatelj Dragec esto svira dez.

Atribut apozicija subjekt pril. oznaka predikat objekt

 REENICE

Neralanjene (besubjektne): Snijei. Grmi.

Ralanjene na subjekt i predikat: Pas laje. Moj pas laje svaki dan

jednostavne sloene
Uenik ita. Idem u knjinicu da posudim knjigu.

Neproirene (samo subjekt i predikat) povezivanjem (pomou veznika,

pri emu reenice tvore cjelinu,
ali ne postaju ovisne jedna o
drugoj): nezavisno sloene
(koordinirane)
Proirene (S, P i dopuna) uvrtavanjem (pomou veznika,
pri emu jedna reenica ovisi o
drugoj): zavisno sloene
(subordinirane)
bez veznika (asindetsko sklapanje)

Nezavisno sloene reenice

Sklopljene su povezivanjem, tj. pomou veznika, pri emu svaka reenica uva svoju
neovisnost. Lako se mogu pretvoriti u vie jednostavnih reenica.

Vrste nezavisno sloenih reenica

Vrsta veznici primjer

Sastavne i, pa, te, ni, niti Mama kuha objed i slua glazbu.
(kopulativne)
Rastavne ili Kupi alat ili ostavi zanat.
(disjunktivne)
Suprotne a, ali, nego, ve, no Mama kuha objed, a djeca se igraju.
(adverzativne)
Iskljune samo, tek, jedino Svi su doli, samo je Ivo ostao doma.
(ekskluzivne) samo to, tek to, jedino to
Zakljune zato, stoga, dakle Lijepo je vrijeme, zato emo otputovati.
(konkluzivne)

Zavisno sloene reenice (subordinirane)

- sloena reenica u kojoj sureenice nisu samostalne, nego su ovisne jedna o drugoj.
Nastaju uvrtavanjem. Prema veznicima mogu biti samo veznike zavisni veznici (isti
veznici pripadaju razliitim zavisnim reenicama)
Veznici
pravi veznik zamjenica u ulozi veznika prilog u ulozi veznika
Sjedi jer je umoran. Tko ui, zna. Vrati se gdje si bio.

Glavna i zavisna reenica

U zavisno sloenoj reenici jedna je sureenica uvijek nadreena drugoj; jedna sureenica
uvijek ovisi o drugoj jer se u nju uklapa.
Glavna sureenica sureenica u koju se druga sureenica uklapa
Zavisna sureenica uklopljena sureenica

Zavisno sloena reenica

Iva mi je rekla tajnu koju neu zaboraviti.
glavna sureenica zavisna sureenica
Iva mi je rekla tajnu koju neu zaboraviti

Razlikovanje glavne i zavisne sureenice

Najlake glavna ne zapoinje zavisnim veznikom:

Rekla mi je /da kupim kruh.

glavna zavisna

Tko ne ui,/ ima loe ocjene.

zavisna glavna

Mislim/ da je pametan / jer uvijek rijei sve zadatke / koji su najtei.

glavna zavisna zavisna zavisna

Redoslijed sureenica
Glavna sureenica moe biti ispred zavisne:
Pospremi stan / kada doe kui.

A moe biti i iza zavisne:

Kada doe kui,/ pospremi stan.
= inverzija > reenice u inverziji UVIJEK se odvajaju zarezom.

Umetnuta:
Neva se udila, / kao to se ude sva djeca,/ irom otvorenih oiju.
Dio glavne zavisna dio glavne

Umetnuta se reenica ODVAJA zarezom.

Mjesto uklapanja zavisne u glavnu sureenicu

Luka ima prijateljicu. rije prijateljicu moe otvoriti mjesto reeninom dijelu atributu:
Luka ima plavokosu prijateljicu.
Luka ima prijateljicu plave kose.

Ista imenica moe otvoriti mjesto i sureenici atributnoj:

Luka ima prijateljicu koja je plavokosa.
Luka ima prijateljicu koja je plave kose.

Zavisna sureenica moe popuniti mjesto svakog od reeninih dijelova i uklopiti se u glavnu
sureenicu kao predikat, subjekt, objekt, prilona oznaka ili atribut.
Mjesto uklapanja zavisne u glavnu sureenicu mjesto je onoga reeninoga dijela u glavnoj
sureenici koje popunjava zavisna reenica.

Vrste zavisnih sureenica

Zavisne sureenice
predikatne subjektne objektne atributne prilone
Mjesne
Vremenske
Nainske
Uzrone
Namjerne
Posljedine
Pogodbene
Dopusne

Suodnosna rije
Na mjesto kamo e se uklopiti zavisna sureenica mogu se postaviti rijei takav, taj, to,
tamo, tada, tako, onda = suodnosne rijei

Ako je suodnosna rije na mjestu imenskoga dijela predikata, zavisna je reenica predikatna.
Glazba je takva/ da se tresu prozori. > Glazba je da se tresu prozori.

Suodnosna rije na mjestu subjekta:

Pria se to / da je naa kola dobra. > Pria se da je naa kola dobra.

Suodnosna rije na mjestu objekta

Neva mi je priala to / da je bila na moru. > Neva mi je priala da je bila na moru.

Suodnosna rije na mjestu atributa:

Luka ima takvu prijateljicu / koja je dobra matematiarka. > Luka ima prijateljicu koja je
dobra matematiarka.

Suodnosna rije na mjestu prilone oznake:

Neva se igra tamo / gdje je opasno za malu djecu. > Neva se igra gdje je opasno za malu
djecu.

Suodnosna rije ne mijenja znaenje reenice. Reenica se moe napisati sa suodnosnom

rijei, a moe ju se i ispustiti.
 Predikatne reenice
Predikatne su reenice one reenice u kojima se zavisna sureenica ukalpa na mjesto
predikatnog imena u glavnu sureenicu.
Prepoznavanje: u glavnoj sureenici nema predikatnog imena, nego je samo spona:

takva=predikatno ime
Iva je / kakve su sve djevojice.

takva=predikatno ime
Glazba je / da se tresu prozori.

Predikatna sureenica i spona iz glavne sureenice cjeloviti su predikati:

Iva je kakve su sve djevojice.
Glazba je da se tresu prozori.

Subjektne reenice
Subjektne su reenice one reenice u kojima se zavisna sureenica uklapa na mjesto subjekta
u glavnu sureenicu.
Prepoznavanje: u glavnoj sureenici nema subjekta (glavna je reenica besubjektna jer uz
njezin predikat ne moe postaviti rije u nominativu.

to=subjekt
Cijelo se jutro uje / kako grlice guu.

to=subjekt
Bit e /to biti mora.

Taj=subjekt
Tko zna, / neka se javi.

Suodnosna rije i subjektna reenica jednako kao i subjekt odgovaraju na pitanje postavljeno
uz predikat:
to se uje? To kako grlice guu.
to e biti? To to biti mora.
Tko neka se javi? Taj tko zna.

Objektne reenice
Objektne su reenice one reenice u kojima se zavisna sureenica uklapa na mjesto objekta u
glavnu sureenicu.
Prepoznavanje: nije bitno ima li glavna reenica ve objekt ili nema; bitno je da postoji
prazno objektno mjesto na koje moemo postaviti suodnosnu rije.

to=objekt
Iva je Nevi proitala / da kraljevi voli Snjeguljicu.

to=objekt
Znam / gdje je tvoja kola.

to=objekt
Rekao mi je / da e doi.
Atributne reenice
Atributne su reenice one reenice u kojima se zavisna sureenica uklapa na mjesto atributa u
glavnu sureenicu.
Prepoznavanje: uz pomo suodnosne rijei > suodnosna rije postavlja se u glavnu sureenicu
uz imenicu na mjesto stributa i suodnosnoj rijei znaenje daje zavisna sureenica:

u takvoj=atribut
Stanujem u mirnoj ulici / u kojoj nema djece.
U kakvoj ulici? U takvoj u kojoj nema djece.

Sruena je uta kua /gdje joj je baka ivjela.

Napokon je lipanj /kada poinje raspust.

Prilone reenice (adverbne)

Mjesne - zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake mjesta prema
predikatu.
Vezna sredstva: mjesni prilozi (gdje, kamo, kuda, odakle, dokle, ovamo)
Otpremi je otkud si je doveo. Gdje ti stoji, tu trava ne raste.

Vremenske zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake vremena
prema predikatu
Vezna sredstva: vremenski prilozi (kad, otkad, dokad), veznik dok, zamjenica im, skupovi
rijei prije nego, istom to, dok god, kad god
Istovremenost: Danas je drugi dan otkako piem roman.
Prijevremenost: Prije nego to zaspim, itam lektiru.
Poslijevremenost: Poto zakljua vrata, moe otii.

Nainske / poredbene zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake
naine prema predikatu.
Vezna sredstva: kako, kao to, kao da, koliko, koliko god, nego, nego to, nego da, negoli, no
to, a kamoli
Nagnuo se kroz prozor kao da gleda udovite.

Uzrone zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake uzroka prema
predikatu.
Vezna sredstva: prilozi kako, kad; veznik jer; zamjenica to; skupovi rijei budui da, zato
to, zbog toga to, s obzirom na to to)
Brinemo se za kune ljubimce zato to su nam dragi. Budui da pada kia, ne idemo na izlet.

Namjerne zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake namjere
prema predikatu.
Vezna sredstva: da, kako, neka, ne li, samo da.
Idemo na put samo da uivamo. Kupujem cipele da ne hodam bos.

Posljedine zavisna se sureenica odnosi prema glavnoj poput prilone oznake posljedice
prema predikatu. Odgovaraju na pitanja kako/koliko.
Vezna sredstva: da, te, tako da.
Snijeg je bio tako velik da vlakovi nisu vozili. Zakasnio je na sat te je dobio neopravdani.

Pogodbene zavisna sureenica oznauje pogodbu ili uvjet vrenja radnje u glavnoj
sureenici.
Vezna sredstva: ako, da, kad, li, ukoliko, samo ako, samo da, samo kad.
Stvarna ili realna pogodba ako se ostvari pogodba izreena u zavisnoj sureenici,
ostvarit e se i sadraj glavne sureenice. Ako popravi bicikl, otac e biti sretan.
Mogua ili potencijalna pogodba ako bi bila mogua pogodba, iako je nesigurna,
mogao bi se ostvariti sadraj u glavnoj sureenici. Te su reenice uvijek u
kondicionalu te poinju veznikom ako ili kad. Kad bi stigao na vrijeme, mogao bi
kupiti kruh.
Irealna ili nestvarna pogodba u zavisnoj se sureenici izrie nestvarna pogodba pa
je nemogue ostvarenje sadraja glavne. U glavnoj je sureenici uvijek kondicional, a
u zavisnoj prezent ili neko prolo vrijeme te veznik da. Reenice s veznikom kad
imaju kondicional u objema sureenicama. Kad ljudi ne bi umirali, ne bi bilo grobova.

Dopusne ostvarenje sadraja glavne sureenice doputa se iako se tomu protivi sadraj
zavisne sureenice. Iako je dalek put do kole, ii emo pjeice.

Mnogostruko sloena reenica reenica sloena od vie zavisnih i nezavisnih reenica.