Ivan Merz

IVAN MERZ
1896. - 1928.

U ovoj knjizi objavljen je izbor najljep{ih izreka i misli

Ivana Merza sakupljenih iz njegove bogate duhovne
ba{tine. Njegove su misli za mnoge bile `ivotne ideje
vodilje. Mnogima je ime Ivana Merza zna~ilo program
`ivota i rada {to ga je ostavio svojim primjerom i napose
u svojoj pisanoj ba{tini. O aktualnosti i vrijednosti misli
Ivana Merza govore:
Kardinal Franjo Kuhari}: Otkrivanje Merzove du{e
jest ulazak u jedan splet divnih planina Ivan Merz
blije{ti u tom nizu velikih, vjernih sinova i k}eri na{e Crkve
u hrvatskom narodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao {to
se na vrhunce penju hrabri planinari, tako bih `elio da
otkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama ove generacije,
budi te`nju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je
divno gledati s tih visina na {iroke horizonte Bo`je
stvarnosti i da osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da
uvijek prema njima te`e.
Ton Smerdel, knji`evnik: Iz svakog rada koji je Merz
napisao osjetio sam snagu, jer sve ono {to je napisao,
napisao je u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazja{-
njene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je.
 IVAN MERZ

MISLI

2. izdanje

Zagreb, 2002.

POSTULATURA
ZA BEATIFIKACIJU IVANA MERZA
 Ivan Merz
MISLI
priredio i komentirao
Bo`idar Nagy, DI, postulator

1. izdanje 2001.
2. izdanje 2002.

Izdava~:
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza
Zagreb, Vla{ka 93

Za izdava~a:
Bo`idar Nagy

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica Zagreb

UDK 242

MERZ, Ivan
Misli / Ivan Merz ; <priredio i komentirao
Bo`idar Nagy>. Zagreb :
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 2001.
Bibliografija.
ISBN 953-96923-2-6

410709073

Kompjutorska priprema:
Medijski centar Glas Slavonije d.d., Osijek

Tisak:
PAN - Papirna industrija, Zagreb
 Predgovor
"Iz svakog rada koji je Merz napisao, osjetio
sam snagu, jer sve ono {to je napisao, napisao je
u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazja{njene
Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je.
Tim je rije~ima jedan suvremenik Ivana Merza i
suradnik u apostolatu Ton S.,1 - koji Merza nije ni-
kad osobno susreo ni vidio, nego je samo ~itao
njegove tekstove - izrazio ono {to su toliki osjetili i
do`ivjeli: misli Ivana Merza, njegovi spisi i tekstovi
proviru iz jednog duboko religioznog kr{}anskog
iskustva, iz do`ivljenih i pro`ivljenih istina kato-
li~ke vjere, napisane su u blistavom okrilju Milo-
sti. I tu je njihova snaga, o~aravaju}a privla~nost
i ljepota, koja poti~e i poziva na razmi{ljanje.

Bogata duhovna ba{tina Ivana Merza

Ivan Merz je u svome kratkom `ivotu mnogo to-
ga napisao: op{iran dnevnik, doktorsku disertaci-
ju, brojne ~lanke, bro{ure, studije; mnoga djela
ostala su jo{ u rukopisu. Napose je njegov dnev-
nik pravi izvor za poznavanje njegove osobnosti i
rudnik divnih misli i izreka koje svjedo~e o djelo-
vanju Bo`je milosti u njegovu `ivotu. Mnogi od tih
spisa ve} su objavljeni.
S odvijanjem postupka za njegovo progla{enje
bla`enim pokazala se hitna potreba da se izda iz-
bor njegovih najljep{ih misli u vidu {to boljeg
upoznavanja njegove osobe i djela, {irenja njego-
ve duhovnosti i poznavanja poruke koju nam Bog
upu}uje preko njegova sveta~kog lika. Stoga smo
iz njegove bogate ba{tine probrali misli koje po-
put biserja sjaje i imaju {to re}i i ~ovjeku
dana{njice.
1
Ton Smerdel, In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18.V.1930.

3
^ovjek vjere i svetosti
Kroz njegove misli koje nam govore o njegovoj
`ivoj vjeri, mo`emo za}i u sveti{te njegova srca
pro`eto Milo{}u, diviti se otajstvu Boga koji prebi-
va u toj odabranoj ljudskoj du{i koju je vodio pre-
ma vrhuncima svetosti.
Kad se pro~itaju ove njegove misli spontano
nam se name}u tri rije~i kojima mo`emo definirati
njihova autora: ~ovjek vjere i svetosti.
Merz, kako nam izranja iz ovih misli jest ~ovjek
duboke katoli~ke vjere, ~ovjek zadivljuju}ih mo-
ralnih vrlina, i ~ovjek kr{}anske savr{enosti i sve-
tosti do koje su uzdizao postupno, uz osoban trud,
vo|en Milo{}u Bo`jom.
U `elji da ovo izdanje njegovih misli u~inimo
{to dostupnijim {irokoj publici morali smo se
odre}i brojnih citata koji upu}uju na izvore odakle
su pojedine izreke i misli uzete. One koji,
me|utim, `ele to~no znati izvore njegovih misli,
upu}ujemo na dvije knjige Ivana Merza gdje se te
misli nalaze u svome kontekstu i s naznakom
odakle su uzete. To su:
Put k Suncu Ivan Merz ti govori (Zagreb,
FTI, 1993) i Plamen za visinama (Zagreb, FTI,
1999.) U tim dvjema publikacijama ~itatelj }e na}i
jo{ mnoge druge Ivanove vrijedne tekstove koji ni-
su mogli u}i u ovo izdanje Merzovih misli. Tako|er
}e ondje prona}i i cjelovitu bibliografiju Merzovih
objavljenih radova, studija i ~lanka.
Izvori Merzovih misli
Ovdje objavljene Merzove misli uzete su u
prvom redu iz njegova dnevnika, zatim njegovih
~lanaka, njegove privatne korespondencije, te iz
izjava njegovim prijateljima. Nastajale se u raspo-
nu od petnaest godina, tj. od Merzove navr{ene

4
17. godine kad je zapo~eo voditi svoj dnevnik, pa
sve do kraja njegova `ivota; posljednje misli na
kraju ove knji`ice uzete su iz njegova testamenta
koji je napisao neposredno prije smrti. Sve te misli
nastajale su u raznim okolnostima. Mnoge su uze-
te iz njegova dnevnika, a bile su zapisane jo{ u
srednjoj {koli, pa na boji{tu za vrijeme prvog svjet-
skog rata, ili tijekom studija na europskim
sveu~ili{tima. Druge su uzete iz njegovih ~lanaka i
studija koje je objavljivao ve} kao zreo katoli~ki in-
telektualac borave}i i djeluju}i u Zagrebu.
No i ovako donesene, izvan svoga konteksta i
bez naznake izvora, Merzove misli imaju svoju
snagu i poruku.
Okolnosti u kojima su misli nastajale
Da bi se {to bolje uo~ila vrijednost Merzovih
misli dobro je obratiti pozornost na ~injenicu kada
i u kojim okolnostima je Merz odre|enu misao na-
pisao. Npr. nije isto da li je ne{to izrekao kao mla-
di} u dobi od 18 ili 20 godina kada je jo{ bio u raz-
doblju dozrijevanja, nutarnjih borbi, tra`enja sebe
i svoga identiteta, ili ju je napisao ve} kao zreli, iz-
gra|eni katoli~ki intelektualac sa svojih 25 ili 30
godina. Te okolnosti u kojima je Merz napisao
odre|ene misli, a koje ponegdje pove}avaju nji-
hovu vrijednost, ~itatelj }e prona}i u gore spome-
nutim knjigama.
Merzove misli ideje vodilje za `ivot
Misli Ivana Merza postale su ideje vodilje mno-
gim mladima i odraslima kako su to mnogi posvje-
do~ili. Njegovo ime zna~ilo je program `ivota i ra-
da cijelom jednom nara{taju mladih katolika. Koji
puta je bila dovoljna samo jedna Merzova re~eni-
ca da osvijetli `ivotni put i dade hrabrosti u
odre|enoj `ivotnoj situaciji kako svjedo~i dr. B. K.

5
iz Zagreba, koja re~e kako joj je samo jedna Mer-
zova re~enica - "i}i u neugodne situacije" - veoma
mnogo pomogla u `ivotu.2 (Merz ju je napisao u
Parizu kao jednu od svojih odluka u svome "`ivot-
nom pravilu").
Uspon prema svetosti kroz trud i napor
U duhovnom razvoju Ivana Merza prema sveto-
sti postoji stupnjevitost i uspon {to se mo`e uo~iti
~itaju}i njegove misli i tekstove kad su poredani
kronolo{ki. Prve godine mladena{tva ~esto su
ispunjene nejasno}ama, lutanjem i tra`enjem na
vjerskom i moralnom podru~ju {to je na{lo odjeka
u njegovom dnevniku. Merz se postupno uzdizao
prema kr{}anskoj svetosti, ali to nije i{lo bez bor-
be, odricanja, uo~avanja svojih slabosti i otpora
ljudske naravi; nakon mladena~kih lutanja i
tra`enja, te nakon duboko do`ivljenog obra}enja
tijekom rata, Merz dolazi do dubokog iskustva vje-
re i izgra|enih kr{}anskih stavova koji su karakte-
risti~ni za zreli period njegova `ivota, {to nalazimo
u njegovim tekstovima objavljenima u raznim
~lancima i djelima nastalim posljednjih godina
njegova `ivota.
Kardinal Franjo Kuhari} o Ivanu Merzu
O snazi i ljepoti Merzovih misli izrazio se i Kar-
dinal Franjo Kuhari}:
Otkrivanje Merzove du{e jest ulazak u jedan
splet divnih planina Ivan Merz blije{ti u tom nizu
velikih, vjernih sinova i k}eri na{e Crkve u hrvat-
skom narodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao
{to se na vrhunce penju hrabri planinari, tako bih
`elio da otkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama
2
Vidi: Ivan Merz - Glasilo Postulature, br. 1-2, 1982., str. 38

6
ove generacije, ovih na{ih prilika, budi te`nju da
se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno
gledati s tih visina na {iroke horizonte Bo`je stvar-
nosti i da osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da
uvijek prema njima te`e Ivan Merz ima mnogo
toga re}i danas na{im mladima, na{im sjeme-
ni{tarcima, na{im bogoslovima, na{im redovnici-
ma i redovnicama, nama sve}enicima i biskupi-
ma." (Govor na sve~anoj Akademiji prigodom 50.
obljetnice smrti I. Merza, u Zagrebu, 25.XI.1978.)

* * * * *
Kada je Ivan Merz ve} bio oti{ao u Vje~ni `ivot,
zahvalna mlade` donijela mu je na grob vijenac sa
svilenom vrpcom na kojoj je bilo napisano:

"HVALA TI, ORLE KRISTOV,

[TO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!"

Ta re~enica mo`da najbolje izra`ava {to je Ivan

Merz zna~io za svoje vrijeme, a {to on mo`e
zna~iti i danas, jer poruke svetih, Bo`jih ljudi, nji-
hove misli jesu uvijek aktualne.
@elimo vam, dragi ~itatelji da se, ~itaju}i ove
misli, i sami u to uvjerite!

o. Bo`idar Nagy, D.I.

postulator kauze
za beatifikaciju Ivana Merza

7
 IVAN MERZ
1896. - 1928.
Biografski podaci

Ivan Merz je ro|en u Ba-

njoj Luci 16. XII. 1896. god.
Odgajan je u liberalnoj sredi-
ni. Gimnaziju je zavr{io u
rodnom mjestu. Nakon ma-
ture, 1914. god., poha|a kroz
tri mjeseca vojnu akademiju,
a potom 1915. zapo~inje stu-
dij prava na Be~kom sveu-
~ili{tu. Prvi svjetski rat preki-
da mu studij. Mobiliziran je. Pro`ivljava sve stra-
hote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Na-
kon rata nastavlja studij knji`evnosti u Be~u od
1919. do 1920. i dovr{ava ga u Parizu tijekom dvi-
je godine, od 1920. do 1922.
Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi
u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezi-
ka i knji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj
gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fa-
kultetu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisa-
nom na francuskom o utjecaju liturgije na francu-
ske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do
1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i
teologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se ta-
ko {to bolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla-
menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}an-
ske vjere. Potpuno se dariva Kristu na~iniv{i kao

8
laik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vri-
jeme posve}uje odgoju hrvatske mlade`i u kato-
li~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj
je dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao
katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evlja-
va mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od
prvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su-
stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke Akcije
Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao
katoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Ka-
toli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu, {to je nastojao
usaditi kod svih s kojima je saobra}ao. Premda
mlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" u
Hrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom op-
se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~kom
tisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu ko-
ja je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{taji-
ma. Namjeravao je osnovati svjetovni institut -
zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Na-
kon njegove smrti ovu je zamisao djelomi~no
ostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i `ensku
Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi svje-
tovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza
zna~ilo je, a zna~i i danas, program `ivota i rada
za vjernika katolika koji se `eli aktivno anga`irati
u {irenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom
Crkve i njezinih pastira.
Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene mo-
litve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,
predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudi-
ma i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}ansku
ljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. go-
dini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prika-

9
zao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mla-
de`. Njegova `rtva donijela je obilne plodove u
katoli~kim organizacijama koje su nastavile
ostvarivati njegovu duhovnu ba{tinu.
1958.g. zapo~eo je biskupijski postupak za nje-
govo progla{enje bla`enim. 1977.g. njegovi po-
smrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isuso-
va u Zagrebu u kojoj se redovito pri~e{}ivao, ado-
rirao i molio posljednjih {est godina `ivota. Od
1986. g. postupak za njegovo progla{enje
bla`enim odvija se u Vatikanu. Milosti i usli{anja
po njegovu zagovoru se mno`e. Po~etkom 2001.g.
hrvatski su biskupi zajedni~ki uputili pismenu
molbu Papi Ivanu Pavlu II. da Ivana Merza {to
prije proglasi bla`enim. 5. srpnja 2002. u nazo~no-
sti Pape Ivana Pavla II. objavljen je dekret o njego-
vim herojskim krepostima i time je otvoren put za
njegovo progla{enje bla`enim i svetim.
Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu su
objavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci od
kojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. I
na Internetu Merz ima svoju stranicu na adresi:
www.ffdi.hr/ivan-merz
Sve ostale informacije o ~asnom sluzi Bo`jemu
Ivanu Merzu dobiju se na adresi:
Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla{ka 93
E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr

10
 @IVOT - SMRT
Pitanje tajne `ivota i postojanja Ivanu se nametalo ve} u
prvim godinama mladena{tva. Problem smrti i trpljenja s
~ime se na poseban na~in svakodnevno suo~avao na fronti
za vrijeme rata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.
Jedini zadovoljavaju}i odgovor na problem `ivota i postojanja
postupno otkriva u kr{}anskoj vjeri.

Bo`e, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se

kre}e!
Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}e
se, a ~ovjek sve to misli. Kuda to vodi? Za{to ~ov-
jek ima tijelo, kad je on u biti du{a? Za{to? Kuda?
Kako? Vje~ne tajne.
Najvi{e me zanima filozofija `ivota. @elim
prodrijeti u misterij `ivota.
Religiozni `ivot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju-
bav, to je ne{to veliko.
@ivot nije u`ivanje, nego `rtva.
@ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.
@ivot nam mora biti `rtva, da mnogo lijepoga
ne gleda.
Ovaj je `ivot samo kratka priprava za vje~nost.
Trebamo nastojati zasladiti i ovo kratko doba
`ivota asketskim `ivotom.
Osje}am kako je ovaj `ivot samo prolazna faza
u onaj trajni.
Ne protivimo se harmoniji koja vlada u
svemiru!

11
 @ivot je kratka te{ka ku{nja i tko ovu preboli
stupa u `ivot pun sjaja i boja.
Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e izna-
ka`enih, mrtvih i ispa}enih ljudi pere sa ~ovjeka
sve prolazno i velikom mu energijom sugerira
smisao `ivota.
Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u ta-
mu, sav realni svijet ~ini mu se snom.
^ovjek u samo}i i tami osje}a da je du{evni
svijet, svijet no}i i molitve, realniji od svega {to
vidljivo postoji. Treba te`iti samo za tim.
Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem
smrti.
Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamo
gore je ono pravo carstvo.

12
 PROLAZNOST - VJE^NOST
Razmi{ljaju}i o tajni `ivota i smrti Ivan veoma brzo
uo~ava prolaznost svega zemaljskoga. Misao na vje~nost
stalno mu je nazo~na. Odgovore na sva ta `ivotna pitanja nala-
zi u kr{}anskoj vjeri.

Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nije

ovaj svijet - svijet rada i muke, i kako se ~ovjek po-
ka`e u tom radu, dobiva nagradu na drugom svi-
jetu, koji je vje~an.
Kad je u prirodi sve tako sjajno ure|eno mora
biti i vje~nost na{ega `ivota u smislu pravednosti.
Za nas je dika probijati se kroz `ivot i gomilati
blaga za onaj veliki `ivot.
U ovome le`i filozofija sre}e: valja postaviti
te`i{te svih na{ih `elja u onaj svijet.
Misle}i na prolaznost ne mili mi se uop}e
ni{ta. Jedini asketski, mona{ki `ivot u obo`avanju
Euharistije mo`da daje zadovoljstvo.
Znamo da je ovaj `ivot vrlo kratka faza i da
}emo zatim biti u vje~nome nebu.
Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema
`ivotu koji slijedi nakon boravka na zemlji.
Budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu ovoga
`ivota da u|emo u beskona~no nebo.
Moramo uvijek biti svjesni kratkotrajnosti `iv-
ljenja i da je ono samo minimalna faza vje~nosti.
Upotrijebimo sve na{e energije da spasimo
na{e du{e i {to vi{e du{a na{ih bli`njih.

13
 Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san,
dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nije
tamna i grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog
sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnu}e.
Odricanje i Euharistija su putovi koji nas vode
prema vje~nosti.
^ovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo
odre|enje nije na toj zemlji, on je izabran za ne{to
vi{e.
Valja i{~eznuti sa zemlje, izgorjeti, da u|em sa
{to vi{e bli`njih onamo gdje nas ~eka, Otac, Sin,
Bla`ena Djevica Marija u Duhu Svetomu, aposto-
li, mu~enici, an|eli, djevice, - svi oni beskrajni
svjetovi Apokalipse.
Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti
nikakvog grijeha? Kad }emo vidjeti uskrsnulog
Jaganjca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke?
Kada }emo biti ujedinjeni u pjevanju nebeskih
korova, kada }emo se izgubiti u vje~nom pjevanju
Sanctus, Sanctus, Sanctus, obavijenim bo`anskim
sjajem?

14
 Ivan Merz, maturant,
Banja Luka, 1914.

BOG
Ivan promatra stvoreni svijet oko sebe i logi~kim raz-
mi{ljanjem zaklju~uje na postojanje Stvoritelja koji svime
upravlja. Njegova vjera u Boga, me|utim, prolazila je kroz kri-
ze i sumnje. Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu,
njegova se vjera pro~i{}ava, u~vr{}uje i on raste u ~e`nji i lju-
bavi za sjedinjenjem s Bogom.

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do

spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od
Ideala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.
Tajna me je no}i sve vi{e zaokupljala i u kreta-
nju svemira osjetih bilo Onoga koji je bio u po~et-
ku, koji jest sada i koji }e kraljevati u vijeke
vjekova.
Bo`je melodije dr`e i napunjaju sav svemir.
U svakoj je ljudskoj du{i te`nja za ne~im
velikim.

15
 Za Bogom na{e srce eruptivno te`i.
Bog postoji i ja tvrdo vjerujem i u najja~im
~asovima ku{nje i sumnje da je On jedini, vje~ni,
veliki Bog.
Vjerujem u Gospoda Boga svemogu}ega, vje-
rujem da je On savr{en Duh u slobodi volje i ve-
li~ini.
^injenica je da Bog postoji, da Ga osje}am oko
sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje.
Kad Bog postoji, ve} slijedi da na{ `ivot ima
svrhu.
Ako vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo, tada
nema slu~aja.
Ljubav prema roditeljima mi svjedo~i da lju-
bav, du{a, Bog nije utopija, da sve ovo postoji, da
je ~ovjek, uistinu, ideja koja te`i svome izvoru.
Gdje nema Tebe, Bo`e, tamo nema ni veselja.
Sav je `ivot borba izme|u dobra i zla kojom
dolazimo Idealu na{ega `ivota: Svevi{njemu.
Najbolja apologija Bo`jega djelovanja u ~o-
vje~anstvu jest jedinstveni duh koji pro`ima kato-
li~ke pokrete svijeta.
Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski si-
stem ne mo`e stvoriti jedinstveni duh koji
pro`ima katoli~ke pokrete svijeta. To je djelo Sile,
koja je iznad nas i koju mi tra`imo i `elimo
spoznati.

16
 RELIGIJA
^itaju}i Ivanov dnevnik zapa`amo kako je preko umjetno-
sti i potom kroz osobno razmi{ljanje Ivan dolazio do spoznaje
prave religije i njezine vrijednosti za svoj osobni `ivot. Pravu
religiju Merz pronalazi jedino u katoli~koj vjeri kojoj }e potom
posvetiti cijeli svoj `ivot.

Razgovor sa Svevi{njim, ta veza, priznavanje

Svevi{njega, to je religija.
Religija je bez molitve mrtva.
Razgovor iz vlastitog ~uvstva, razmi{ljanje o
Svetom Pismu i namjerama Svevi{njega to je
molitva.
Najbolja upotreba vremena jest kontemplacija
o Bogu i o objavljenim istinama.
Moderno dru{tvo o~ajava jer je izgubilo vezu s
Praizvorom.
Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.
Na{ duh te`i za savr{enim, velikim Duhom. U
molitvi se s Njim razgovara i On mu tako ~udno-
vato fino odgovara da ~ovjek misli te di{e zrak
visina.
Kad se srce zaleti u misti~ne predjele, osje}a
~arobnu `e| koja je to golemija, {to je bli`a Izvoru.
Bo`e koliko te ljubim, koliko Ti zahvaljujem
{to mi sada du{u napunja{ ~udnom, punom
sla{}u.
Kako se moja du{a di`e, kako leti k Tebi, htjela
bi da nad~ovje~nom snagom razbije ova prsa i
ode gore da se vje~no s Tobom sjedini.
Postoji jedan Bog koji neprestano djeluje na
ljudske du{e.

17
 MOLITVA
Ivan Merz nam nije ostavio teoriju molitve nego svoju mo-
litvenu praksu i primjer. U ovome poglavlju sakupili smo nje-
gove kratke molitve koje je zapisao uglavnom u svome dnev-
niku u raznim prigodama, kao student, ili kao vojnik na boji{tu
ili ve} kao zreo ~ovjek. Molitve su iza{le iz dubine srca, iskre-
no, uvjetovane `ivotnim okolnostima u kojima se Ivan tada na-
lazio. Napose kroz ove njegove molitvene uzdahe mo`emo
jo{ bolje upoznati njegovu du{u potpuno odanu Bogu. Gleda-
ju}i unatrag i promatraju}i Merzov sveta~ki lik mo`emo
ustvrditi da je sve dolje navedene molitve Bog Ivanu postup-
no usli{ao.

Bo`e, oprosti mi {to sam Te ostavio. Daj mi

opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam, da
Te svagdje osje}am.
Bo`e, plamenom svoga milosr|a spali parazi-
te grijeha u mojoj du{i pa da dobar i svet stupim u
Te.
Bo`e, Tje{itelju, do|i i moju prirodu pro`mi
atomima vje~nosti.
Majko moja dobra, Najve}a, molim Te, napuni
moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim misli-
ma, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilo
te{ko slijediti ga.
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka
me u ovom gradu Be~u prati na svakom koraku.
Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren
lijepom.
Majko vje~na, Ti koja si utjelovljenje poezije,
svega lijepog i vje~nog, daj da i dalje mogu prima-
ti darove ljepote!

18
 Bo`e pomozi, daj mi milost da postanem be-
zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli
biti meku{ac, igra strasti.
O, Bo`e, da sam ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo
da plamenom svoga milosr|a sa`ge{ parazite gri-
jeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i
svet stupim u Te.
Bo`e, daj mi urnebesnu snagu da sve svoje
strasti skupim u {aku, da ih zahvatim desnicom
rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da
se kao staklo razbiju i razlete na sve strane.
Bo`e, Bo`e, kada }u to mo}i, kada }u zemljom
stupati pro~i{}en! Pomozi mi, Bo`e, jer je bolje
ne-`ivjeti, nego tako `ivjeti.
Bo`e, molim Te za milost da sa`ge{ moju lije-
nost i sjetilnost! Podaj mojemu duhu nadmo} nad
`elucem koji me ho}e pokoriti. Posveti mi tijelo i
du{u!
O moj Bo`e, daj mi snagu da Te `arko ljubim,
da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakva
promi{ljanja i straha, nevin kao dijete, kojemu nit-
ko nije pri~ao o strahu, pro{e}em kroz mjesta, ko-
ja prijete smr}u.
Bo`e moj, prosvijetli me da ubrzo do|em do
~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja, jer
smo ovdje samo putnici, a u na{oj se pravoj do-
movini ne}e mnogo pitati da li sam bio profesor
ili zidar. Ali ne{to biti valja!
Molim Te, Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o
vje~nim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom,
dnevno ujedinjujem.
Bo`e, uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada
na stranu bacim i da po`alim svoj izbor. Daj da ka-
le` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji
Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice
gledati!

19
 KRIST
Sredi{te Ivanova kr{}anskog iskustva bio je Isus Krist.
Njega susre}e i do`ivljava na razne na~ine i u raznim po-
dru~jima. Najprije ga vidi kao kozmi~kog vladara svemira, po-
tom prisutnog u Euharistiji, zatim nazo~nog u liturgiji Crkve i
crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoz-
naje ga u bli`njemu.

Krist je Gospodar svemirske vje~nosti i

neizmjernosti.
Krist je iz vje~nosti stupio u povijest i postav{i
sredi{tem cijeloga makrokozmosa, dao nam je
Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.
Krist je svrha i cilj na{im vje~nim `eljama.
Krist je do{ao na svijet da posveti svu prirodu.
[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim
da je neiscrpljiviji.
Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe
mra~no i ru`no.
Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava
vjera... O drugima nisam nikada ni mislio da bi bi-
le bolje od katoli~ke.
Katolicizam je univerzalan nosilac istine, mo-
rala i milosti.
@ivot na sveu~ili{tu u Be~u, onda rat, studij i
napokon Lurd potpuno su me uvjerili u istinitost
katoli~ke vjere.
Cijeli se moj `ivot kre}e oko Krista Gospodina.
Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje i mora
to biti svakom ~ovjeku bez iznimke.
Treba sebe posve zaboraviti rade}i za na{ega
Gospodina Isusa Krista koji je jedini vje~an.

20
 SRCE ISUSOVO
Ivan je bio veliki {tovatelj Srca Isusova. Posljednjih {est
godina svoga `ivota (1922.-1928.) svakodnevno je dolazio u
Baziliku Srca Isusova u Zagrebu na sv. misu i sv. pri~est. Bo`ja
Providnost nagradila je njegovu ljubav prema Kristovu Srcu
tako {to njegovi zemni ostaci danas po~ivaju pod svodovima
Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Nada u sjedinjenje s Kristo-
vim Srcem na{la je izraz i u njegovom posljednjem spisu
nadgrobnom natpisu koji mu danas stoji nad njegovim
grobom.

Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv.

Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Pre-
svetog Trojstva.
Neizmjernu Kristovu ljubav moram barem
nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom pomo}i gle-
dati da {to sna`nije nastavim djelo posve}enja.
Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane. Tata je
nakon 20 godina primio sv. Pri~est. Obratio ga je
nadnaravni element: milost. Jo{ ostaje mama na
brizi. Srce Isusovo, pomozi!
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot: ako
je na Tvoju slavu da trpim i tako do|em k Tebi,
neka bude Tvoja volja.
Presveto Srce Isusovu je najja~i faktor za rekri-
stijanizaciju dru{tva.
Sve na slavu Presvetog Srca Isusova!
O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodije-
ljeno, potpuno, vje~no posjedovanje Presvetog
Srca Isusova.

21
 Ivan Merz, ~asnik
u Prvom svjetskom ratu,
na talijanskoj fronti, 1917.

EUHARISTIJA
Privilegirano i prvotno mjesto susreta s Kristom za Merza
bila je Euharistija koja je postala sredi{te njegova duhovnog
`ivota. Misli {to ih je zabilje`io o Euharistiji pune su zanosa i
ljubavi. Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je u
ishodi{tu njegovih brojnih apostolskih pothvata.

Gdje je nama ljudima Bog prisutniji negoli u

presvetoj Euharistiji?!
Kolika je Ljubav Njegova, kad On, Neizmjer-
nost daje nama, malenima i ni{tavnima Sebe za
blagovanje.
Kako je velik Onaj koji samoga sebe kao Kruh,
svu svoju veli~inu, svu ljubav - nama daje.
Pri~est je izvor `ivota.
Kod mise sam se tako u`ivio da sam zbilja mi-
sti~ki osje}ao pretvorbu.

22
 Kod pretvorbe sam misti~ki osje}ao da je ondje
prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati.
Ne mo`e se izre}i {to se }uti kad se Krist sjedi-
ni s nama u Pri~esti. Tu je `elja za jo{ vi{e i vi{e, za
Kristom cijelim, za Svjetlom, za Bogom Stvo-
riteljem.
Kad pomislim na svoje osje}aje kod Pri~esti,
kao da je to bio neki san, tajinstven, ~udan i lijep
san, neki osje}aj, neko ozra~je, a kad sam u tom
osje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne-
odoljivo vu~e.
Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i za-
dovoljan i ~ini mi se da se ne}u nikada `alostiti pa
makar mi i te{ko bilo.
Svatko znade kako blizina Euharistije krijepi.
Upravo sada trebam du{evne snage, trebam
crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one sve-
silne mo}i Euharistije.
Euharistija napunja du{u rasvjetom koja je
svjetlija od dana, koja je pretvara u du{evno zado-
voljstvo, koja smiruje u osje}anju ne~ega nepoz-
natog i neizmjernog.
Silno, svesilno bih htio opet tome Vrelu - Eu-
haristiji. O, Bo`e, pomozi mi!
Sam ne znam kako, tu je ona silna `elja za Kru-
hom, za onom malom Hostijom.
Moja bi usta i sva bi moja unutra{njost htjela
Hostiju da se s njom spoji.
Kano da sam osjetio kao u nekoj magli one za-
kone, ono ne{to koje pokre}e sve, pa iza toga Ma-
donu s Djetetom, i sve skupa sam osjetio ujedi-
njeno u Hostiji.

23
 Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli
vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na
svijetu.
Nema svete Euharistije. @ivim ovdje na rati{tu
kao poganin, kao da Jaganjac nije vi{e u sredi{tu
kozmosa.
Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage
za borbu.
Neki dan vidjeh sve}enika na boji{tu. Najradi-
je bih poljubio ruke koje su dr`ale Krista.
Ne zaboravimo na Kristovu neizmjernu ljubav
i posvetimo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici,
koja osamljena na nas ~eka u studenim crkvi-
cama.
Svijet `ivi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo
~udesa Euharistija.
Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o
Pri~esti.
Post i Pri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje mu-
ku i li{ava nas u`itka, a Pri~est nam daje neizmjer-
ni u`itak i pretvara na{e tijelo u bo`anski bitak.
U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a uje-
dinjuje sa samim Bo`anstvom, treba biti vrhunac
va{ega `ivota;
U sv. Pri~esti je vrhunac cjelokupne liturgije.
Sve veli~anstvene molitve i pjesme, sva va{a
razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana moraju biti
kristocentri~ni, moraju biti usmjereni prema tom
jedinom ~asu va{ega dnevnoga `ivota sv.
Pri~esti.
Sjedinjuju}i se s Kristom u sv. Pri~est ve} se na
zemlji ispunjava va{a zadnja svrha i postajete
dionicima same bti Bo`je.

24
 Sveta Misa je bez svete Pri~esti donekle
fragmentarna.
Spasitelj je primio prilike kruha i vina i time
nam je jasno rekao da `eli da ga kod svake svete
mise blagujemo.
Misna `rtva je tek onda potpuna ako se po
Pri~esti najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s
Isusom pretapanjem jedne biti u drugu.
Budimo suvremeni katolici i postanimo po sv.
Pri~esti dionicima beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je.
Euharistija je najja~e sredstvo, ona vatra koja u
nama pali r|e grijeha i daje `ivota na{oj du{i.
Po Euharistiji u sebi iskusimo rije~i sv. Pavla,
koji veli: "@ivim ja, ali ne ja nego u meni `ivi
Krist."
Euharistija nas vodi k vrhuncu kr{}anske
savr{enosti, pravog unutarnjeg `ivota.
Euharistija je na{a prva radost na zemlji; po
njoj ve} postajemo dionicima budu}e nebeske
slave.
Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujati
one vode koje vode u `ivot vje~ni.
Sveta Pri~est najbr`e i najlak{e prepora|a i
di`e na{ nutarnji `ivot.
U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje trijumfe, po-
staje sli~na svome bo`anskom Zaru~niku, postaje
bo`anska, postaje dionicom neizmjernosti i
vje~nosti.

25
 CRKVA
Sredi{nja ideja Merzove duhovnosti bila je ljubav prema
Crkvi koja je proizlazila iz svakog njegova napisanog retka i
javnog djelovanja. Duboko je u{ao u otajstvo Crkve kao Mi-
sti~nog Tijela Kristova, iz ~ega je potom slijedio njegov apo-
stolski anga`man. I u Crkvi kao instituciji Merz vidi prisutnog
Krista, napose u osobi rimskog biskupa - Pape.

Bog je postao ~ovjekom i ostavio na zemlji svo-

ju Zaru~nicu, rimsku Crkvu Katoli~ku.
U Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog Spasi-
telja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{en-
stvima.
Najve}a stvar, koja postoji na svijetu jest sv.
Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest Misa, a u Misi
pretvorba.
Crkva je vrhunac i sredi{te kulture i cijelog
~ovje~anstva.
Crkva je velebni odraz samog, neizmjernog
Krista.
Kona~na svrha ljudi jest do}i u Kraljevstvo
Kristovo u koje dolaze jedino po Crkvi.
Sve u svijetu, sav svjetovni poredak mora
slu`iti da ljudi pripojeni Crkvi i tako Kristu,
uskrsnu na vje~nost.
Crkva ima iskustvo od dvije tisu}e godina; nju
vodi sam Duh Sveti.
Bez velikih na~ela {to ih daje Crkva, uop}e se
ne mo`e postaviti dru{tveni poredak na ~vrste te-
melje, nije mogu}a obnova ljudskog dru{tva.

26
 Duboko sam uvjeren da izvan Crkve za
kr{}anina nema potpune ljepote i umjetnosti.
Po samoj biti katoli~kog `ivota, sve {to je kato-
li~ko mora se koncentrirati u biskupu kao u svom
`ari{tu.
Bo`anski ustav Crkve nam jam~i da ispravni,
normalni i redoviti katoli~ki preporodni `ivot
mora te}i iz biskupa kao iz svoga vrela.
Shva}anje Crkve jest svjetonazor koji kroz vje-
kove ni`e u jednu harmoni~nu cjelinu ~estice
svog kriti~kog suda o svim pojavama `ivota, koje
se neprestano mijenjaju.
S obzirom na eti~ko prosu|ivanje umjetnosti -
tj. da je samo ono lijepo {to je ujedno i dobro, ono
}e biti najobjektivnije ako se na nj primjene
kr{}anske istine.
Istine su vjere jedini umjetni~ki kriterij da se
objektivno shvati `ivot i umjetnost.
Ateisti, internacionalci i svi mogu}i teoretici
neka prou~avaju povijest Crkve i njezinu sa-
da{nju aktivnost pa }e vidjeti da je ona jedina koja
~ovje~anstvo vu~e naprijed.
Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete Crkve
Katoli~ke i od nje dobio mno{tvo duhovnih i vre-
menitih dobara.
Rimski su pape o~inskom ljubavlju pratili sud-
binu malog hrvatskog naroda i zauzimali su se za
njegovu prosvjetu i za njegovu politi~ku slobodu.
Sudbina je hrvatskog naroda bila neraz-
dru`ivo spojena sa sudbinom Crkve Katoli~ke;
zatajiti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj
naroda bilo bi djelo najve}e nezahvalnosti.

27
 PAPA - KRIST NA ZEMLJI
Ivanova ljubav i odanost prema Papi kao Kristovu Namje-
sniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obilje`ja kao
zrelog katoli~kog intelektualca. U tome je nadma{io i mnoge
osobe iz crkvenih redova. Tu je ljubav i po{tivanje Svetoga
Oca, te studij njegovih enciklika i govora, {irio u svojoj okoli-
ni, napose me|u mladima.

U Svetom Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vi-

dim Boga svoga i Gospoda svog.
Papa je vidljivi i `ivi Krist na zemlji.
Papinstvo je podloga i nepomi~na pe}ina na
kojoj je sazdana sva Crkva.
Podloga papinstva otajstveno se prote`e na
sve biskupije svijeta.
Crkva, koja se uzdi`e na papinstvu kao podlo-
zi dobiva od njega svu svoju snagu i ~vrsto}u.
Providnost je na goru posadila jedan svjetio-
nik - papinstvo - koje vjekovima svijetli svom
zemljom i poma`e razlikovati istinu od zablude,
dobro od zla.
U Svetoj smo Godini (1925.) dublje shvatili {to
zna~i papinska nad~ovje~nost.
Shvatili smo da veli~ina naroda ovisi o njiho-
voj vjernosti Papi, kako se oni ravnaju prema za-
povijedima i `eljama Kristova Namjesnika.
U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje
tresu ~ovje~anstvom, Petrova je stolica "sidro na-
de i luka spasa" u kojoj moramo na}i zakloni{te
ako ne `elimo nastradati.

28
 Jedna je od bitnih karakteristika svakog rim-
skog katolika da ljubi svetog Oca Papu i da sve
svoje misli i djela ravna prema njegovim odredba-
ma i `eljama.
Rimski je Papa vidljivi Krist me|u ljudima, za-
ru~nik sveop}e Crkve.
Ljubav i odanost prema Papi jest od najve}e i
bitne va`nosti za `ivot svakog vjernika, za sav
dru{tveni `ivot, za `ivot u obitelji i {koli, za tisak i
umjetnost, za gospodarski i politi~ki i me|una-
rodni `ivot.
Papinstvo je pe}ina i podloga duhovnom
`ivotu svakog vjernika.
Zgrada na{eg duhovnog `ivota, na{eg vjer-
skog znanja i na{ih djelatnosti, mora se podi}i na
nepokolebljivoj podlozi istina {to ih papinstvo
neprevarljivo nau~ava.
Papa mora biti predmet na{eg posebnog {to-
vanja i na{e ljubavi, dio `ivota na{e du{e.

29
 RIM
SREDI[TE KR[]ANSTVA
Rim kao sredi{te kr{}anstva za Ivana Merza bio je ne sa-
mo sveti i vje~ni grad, nego grad u kojem stoluje Kristov Nam-
jesnik na zemlji, grad koji je posve}en krvlju prvih kr{}anskih
mu~enika i `ivotima tolikih svetaca. Otuda i Ivanovi dirljivi opi-
si Rima i njegova zna~enja za svakog vjernika kr{}anina.

Kad do|ete u Rim i vidite hodo~asnike s raz-

nih kontinenata, tada osjetite posve jasno veliku
aktivnost Rimske Crkve, majke svih Crkava
svijeta.
Kada ste u Rimu, to vam se ~ini da se nalazite u
orija{koj elektri~noj centrali, koja u sav svijet {alje
energije velike i }udoredne obnove.
U Rimu imate intuiciju, osje}aj da je sve krhko
i nestalno, ali da se Papina la|ica bez bojazni nji{e
usred valovlja jer je usidrena na nepokolebljivoj
Petrovoj stijeni.
Svi narodi hrle u Vje~ni Rim, u tu svoju drugu
domovinu da se poklone svome Kralju, svome
Ocu te da ispovjede svoju vjeru u Crkvu Kato-
li~ku, jedinu sveop}u Crkvu, koju je osnovao
Krist, i koja }e ostati do konca svijeta.
U Rimu se osje}a da su svi narodi samo bra}a i
sestre u zajedni~koj obitelji i svetoj Crkvi, koje je
otac i poglavar vje~ni Namjesnik Bo`ji, biskup
rimski.

30
 MARIJA
Duboka pobo`nost prema Bla`enoj Djevici Mariji oz-
na~avala je duhovni `ivot Ivana Merza. Ve} kao mladi} utje~e
se Gospi da mu poma`e u borbi protiv grijeha, te da mu
sa~uva ~isto}u du{e. Pobo`nost prema Gospi napose je pro-
dubio u Lurdu gdje je zavolio i krunicu koja mu je uz Euharisti-
ju postala najvjernijim prijateljem do groba. Bio je veliki promi-
catelj {tovanja Lurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna pre-
davanja, ~lanke i jednu bro{uru.

Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti `ivot

preko Marije.
Do konca na{ega `ivota crpimo preko Marije
bo`anski `ivot!
Sve}enik, koji nam dijeli Euharistiju , zapravo
nadomje{ta Bla`enu Djevicu Mariju koja u svojoj
beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vla-
stitog unutarnjeg `ivota, svoga vje~nog neogra-
ni~enog `ivota, koja nam daje samog Boga, Isusa
Krista euharistijskoga.
U Lurdu te ponajprije obuzme osje}aj da je ta-
mo "Ona", Majka Bo`ja, koja je ve}a i mo}nija i
ljep{a nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd
okru`uju.
Ona u Lurdu na zaseban na~in stoluje i ja mi-
slim da svi koji su tamo, moraju imati taj osje}aj
da ona tamo jest.
Svaka svije}a, koja trepti (u procesiji u Lurdu),
to je jedna du{a, koja }e danas sutra ili za koju go-
dinu k Njoj.

31
 Oh, ho}e li {to prije do}i taj ~as, ~ovjek tamo
pomisli, jer zaista u Lurdu ima neki "predokus"
Neba.
U procesiji u Lurdu jedan je kardinal svete
rimske Crkve nosio Svetootajstvo, a sve}enstvo je
rimske Crkve molilo u ime naroda i pred naro-
dom. I sveti je Sakrament polako prolazio pokraj
ispru`enih i sjede}ih bolesnika....
I ako tom prilikom koji bolesnik zaista u tren
oka ozdravi, onda je Bog pod prilikama p{eni~-
nog kruha nazo~an i svi su "apsurdi" Crkve Kato-
li~ke `iva spasavaju}a istina.
Oh, ~arobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,
vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesma-
ma, ~udesnim ozdravljenjima i svetim ljudima,
koji iz ljubavi prema bli`njemu `rtvuju svoj `ivot;
bajovita li prizora {to ga Otac nebeski u Lurdu
prire|uje svojoj zemnoj dje~ici!
Da, u Lurdu sam nau~io {to je krunica i to mi je
odsada drugi najbolji prijatelj.
Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i
osje}ajni momenat..
Ako mi Bla`ena Djevica Marija i nije posve iz-
lije~ila o~i - tako da s dosta pote{ko}a ~itam - to
sam u Lurdu zavolio krunicu, koja }e mi biti uz sv.
Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.
Kada vam bude u `ivotu te{ko i kada vas
sna|u nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona }e
vas utje{iti i dati vam snage da sve mirno snosite s
potpunim predanjem u Volju Bo`ju.
Molimo se Mariji bez prestanka da puni svete
radosti jednom preminemo u njezinu nje`nom
zagrljaju i na Srcu Isusovu.

32
 LITURGIJA
Liturgija - slu`beno bogoslu`je Katoli~ke Crkve - bilo je
sredi{te Ivanova duhovnog, molitvenog `ivota. Iz srca liturgije,
a to je sv. misa - euharistija, Merz je dnevno crpio snagu i apo-
stolski `ar. Njegovo zanimanje za liturgiju potje~e jo{ iz stu-
dentskih dana. Za svoju doktorsku disertaciju odabrao je te-
mu utjecaj liturgije na francuske pisce. Merz je liturgiju pro-
matrao i s umjetni~kog vida ukoliko u njoj nalaze svoj izra`aj
sve umjetnosti. Njegove divne misli o liturgiji koje ovdje dono-
simo, otkrivaju nam sveti{te njegove du{e, koja je bila u stal-
nom sjedinjenju s Bogom i u te`nji da mu pjeva neprestanu
hvalu.

U liturgiji ~ovjek na najsavr{eniji na~in odaje

Bogu onu ~ast koja mu pripada.
Liturgija je slu`bena molitva Crkve, slu`bena
molitva Zaru~nice Kristove, razgovor izme|u Za-
ru~nice i bo`anskog Zaru~nika.
Molitve i kretnje liturgije, njene melodije i nje-
ni miomirisi projekcija su Neba na zemlju, foto-
grafija su unutarnjeg Bo`jeg `ivota.
Kao {to je prema sv. Ivanu Jaganjac sredi{te
neba, tako se isto sveta liturgija kre}e oko presve-
te Hostije - oko samoga Isusa Krista.
U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava
`ivot Kristov.
Sve~ana konventualna misa u trapisti~kom sa-
mostanu kako je dostojanstvena! Kako sve ide po-
lako, da ~ovjek osjeti kucaje vje~nosti. ^emu se
`uriti, kada ~ovjek pjeva hvalu Bo`ju radi koje je
stvoren?! ^ovjek je do{ao do svoga cilja, on ima
samo da motri.

33
 Tako je ~arobna ljepota katoli~kih obreda - da
~ovjek, koji je jednom osjetio njihove ~ari, osje}a u
du{i ~e`nju da sve ostavi i sav svoj `ivot provede
u liturgijskim molitvama, pjevaju}i dan i no} bez
prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu.
U crkvi na svetoj Misi direktno se osje}a, kako
je ~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mo-
ra, na otoku istinitog i pravog `ivota.
Po liturgijskom razmatranju svaki katolik po-
staje velik i univerzalan i po~inje osje}ati {to
osje}a sama Crkva.
U liturgiji najlak{e mo`emo spoznavati sve
ljepote unutarnjeg `ivota Bo`jega.
Liturgija je najve}a umjetni~ka tvorevina koja
postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost,
jer umjetni~ki prikazuje `ivot Kristov, koji je cen-
tar povijesti.
Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jega `ivota
je na{a sveta liturgija. Liturgija je dakle umjetnost
"par excellence", jer je ona `iva, kao {to je i na{ Go-
spodin `iv.
Kao {to je teologija centralna znanost, tako je
liturgija centralna umjetnost.
Liturgija je umjetni~ka cjelina u kojoj sura|uju
sve umjetnosti i koja je djelovala na sve
umjetnosti.
Liturgija je izra`aj du{e Crkve, na njenu bi te-
melju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti.
Crkvena godina kao u kakvom pomi~nom
ogledalu odra`ava `ivot Isusov od svoga boravka
unutar Presvetog Trojstva, kroz zemaljski `ivot,
pa sve do njegova drugog dolaska.

34
 Me|u katoli~kim narodima nema sata ni ~asa
kada redovnici ili sve}enici ne bi molili bo`anski
~asoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka u
zajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu
Tvorcu!
Uz misal je najljep{i molitvenik ~asoslov. Ali,
on nije samo molitvenik, on je s misalom najljep{e
knji`evno djelo {to ga ~ovje~anstvo posjeduje.
Mislim, da se vrhunci stvorene ljepote nalaze
u misalu i brevijaru (~asoslovu), u pontifikalnoj
misi i gregorijanskim melodijama.
Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge
nadilazi. Ona obra|uje i izra`ava ono {to je glav-
no, bitno, jedino nu`no - ljubav k Bogu.
Gregorijanska, liturgijska glazba je glazba
svetosti.
Liturgija ne povezuje samo pojedince jednoga
naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, ve} ona
uspostavlja niti izme|u svih naroda i ~ini ih
bra}om i djecom jednoga Oca na nebu.
Na temelju se liturgije svaka pojedina du{a
odgaja.
Liturgija je pedagogija u pravom smislu rije~i,
jer pomo}u nje vjernik u svojoj du{i pro`ivljava
sve faze vje~nog Kristova `ivota.
Po katoli~koj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji
razmatraju istoga dana o istim stvarima i na taj se
na~in u~vr{}uje svijest o katoli~kom jedinstvu
svih naroda.
Sveta liturgija je jedno od najmo}nijih sredsta-
va sveop}eg mira.

35
 Ivan Merz
student u Be~u, 1920.

BORBA TIJELA I DUHA

Od prvih stranica Ivanova dnevnika mo`emo slijediti u nje-
govoj du{i dvostruku stvarnost koja je u neprestanoj napeto-
sti: s jedne strane, tu je njegova te`nja za moralnim savr{en-
stvom, za idealima kako ih predstavlja kr{}anstvo. S druge
strane, tu je osje}aj njegove slabosti da ostvari te ideale.
Osje}a u sebi podijeljenost isto kao i sv. Pavao kad govori o
dva zakona u svome bi}u, zakonu duha i zakonu tijela koji vo-
juju jedan protiv drugoga (usp. Rim, 7, 21-23). Taj }e period
borbe trajat u Ivanovu dozrijevanju sve vrijeme ratnih i stu-
dentskih godina. Ve}ina ovdje navedenih tekstova jesu iz to-
ga vremena dozrijevanja.

Kr{}anska vjera je za nas moralni zakon i otva-

ra nam neizmjeran put, koji je pravedan, da ne
do|emo u opreku s dobrim.
Nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora biti
sistem, mora biti putokaz `ivota, da ne radimo
protiv principu pravednosti i vje~nosti.

36
 "Aut catholicus aut nihil - ili katolik ili ni{ta." U
ovome pogledu nije u meni nikada postojala ni
najbla`a sumnja.
Lako je teoretizirati o kr{}anstvu i ushi}ivati se
za Gospodina Boga, kad On od nas ni{ta ne tra`i,
ali biti prakti~nim katolikom mora biti moja
svrha.
^ovjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne mo`e
ni{ta.
U na{em je tijelu zakon sasvim druga~iji od
onoga koji je u na{oj du{i.
Ovih zadnjih dana dosta sam popustio. Bio
sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio, ni-
malo trpio, ljutio se, bio i po{krt i izgubio zato ve-
zu s Onim.
Napasti navale u`asno, no molitva me di`e. U
svetinji nad svetinjama u srcu mom, nepokolebi-
va je vjera.
Geslo ~ovjeka treba biti mirni rad i odgoj sa-
moga sebe.
^ovjek svakog ~asa treba biti svjestan svoje
ovisnosti s harmonijom svemira.
Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nom
svijetu.
Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onu
priro|enu oholost uni{titi i ponizno te`iti za isti-
nom, samo zbog te same istine.
Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubim
onu misti~nu vezu s Njim, da ga osjetim u svakoj
misli, kod svakog pogleda i kod svakog posla.
Trebao bih dnevno, makar samo pola sata,
~itati Evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u
podne iza Zdravo Marijo sebi predo~iti neke tran-

37
scedentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli `ivot pro-
voditi u tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i od svo-
je du{e remek-djelo i tra`e}i Istinu-Svrhu.
I moj je nutarnji `ivot vje~na borba Nikada
mira, tjera me nekakva neumoljiva sila gore.
Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem
samoga sebe, za zbli`enjem s Onim najve}im,
za{to mi neka nadnaravna sila uvijek govori: po-
sti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?
Gledao sam oko dvadeset mrtvaca, koji su po-
ginuli za ovih zadnjih bojeva Eto, to je `ivot
Askeza, promatranje `ivota i rad jedino u tom
smjeru, bez ikakvih koncesija "ovoj" zemlji, to je
jedini pravi `ivotni postupak.
Poniznost, samozataja, {utnja i dobra djela - je-
dina su realna sada i nakon smrti.
Te`it }u za sveto{}u, za ujedinjenjem s Gospo-
dinom Bogom i molit }u ga da mi dade otporne
snage u `ivotnoj borbi i energije u stvaranju.
Na ovom smo svijetu samo provizorno, za ~as
nismo tu, a ovaj `ivot ima samo utoliko smisla,
ukoliko je priprava za drugi.
Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bez
posta nema pravog du{evnog `ivota, ~ovjek ne-
ma onda sam nad sobom autoriteta.
Daj mi, Bo`e, silnu volju, pa makar bio gol i
bos! Glavno je veliko Ja, sloboda duha, koji se ni
smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno.
Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne sla-
sti! Pokloniti sve i `arko ljubiti bli`njega, koliko li
veselja ima u svemu tome!

38
 DUHOVNI @IVOT
Ostvarivati ideal kr{}anske svetosti nije mogu}e bez in-
tenzivnog duhovnog `ivota koji uklju~uje molitvu u svim oblici-
ma, primanje sakramenata sv. ispovijedi i sv. pri~esti, ~itanje
sv. Pisma i duhovnih knjiga. Ivan je potpuno svjestan da je to
jedini put uspona na goru kr{}anske savr{enosti. Ozbiljno
upotrebljava sva sredstva {to mu ih Crkva i u~itelji kr{}anske
duhovnosti daju na raspolaganje da ostvari taj cilj i na~ini od
svoje du{e remek-djelo.

Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mo-

gu misliti na misterij Euharistije, mogu se dugo
moliti
Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i kod trep-
tanja vje~nog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho
moliti krunicu i vje~no se diviti Euharistiji, tome
sjaju, toj veli~ini, toj neizmjernoj Ljubavi.
Nemam rije~i da izrazim, kako religiozna oko-
lina pozitivno djeluje na ~ovjeka.
Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se toliko
puta uz misti~ni sjaj od mnogo svije}a obavlja u
isti ~as taj misterij svih misterija sveta misa.
Poniznost, molitva, duhovno {tivo i vje`ba
volje u dobru ~etiri su pretpostavke bez kojih je
svaki nutarnji `ivot isklju~en.
Svrha svih ljudi jest njihovo posve}enje; svrha
im je da postanu sli~ni utjelovljenoj Rije~i -
na{emu Spasitelju Isusu Kristu.
Kontemplacija - `ivot du{e u neprestanoj za-
jednici s Isusom, jest najbolji `ivot.
Redovita, konsekventna meditacija jedino je
sredstvo da ~ovjek na zemlji ne izgubi nikada rav-

39
note`u i da se radosno iz dana u dan s Kristom ra-
duje ili s Njime trpi.
U meni je plamen za beskrajnim visinama, `ar
za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha.
Poniznost, molitva, duhovno {tivo, vje`ba vo-
lje u dobru, ispovijed, pri~est - sve su ovo samo
pomo}na sredstva koja napokon dovode do jed-
nog cilja: uvesti Boga u na{u du{u. Tek tada }e biti
ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u na{oj
du{i i koju mo`e ispuniti samo neizmjerni Bog.
^ovjek koji ho}e `ivjeti potpunim l j u d s k i m
`ivotom, treba `ivjeti `ivotom Milosti, `ivotom
sjedinjenja du{e s Bogom. To je jedini pravi ljud-
ski `ivot.
Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj
svih ljudskih nastojanja.
Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne katedra-
le koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u
na{im du{ama.
Tko je bolja u~iteljica duhovnog `ivota od sv.
Crkve, koja osim svog dvijetisu}godi{njeg isku-
stva djeluje pod utjecajem samog Duha Svetoga!
Sva ljudska djelatnost mora i}i za tim da ljud-
skoj du{i olak{a {to dublji vjerski `ivot,
kontemplaciju.
Evan|elje je uistinu ~arobna knjiga, jer koliko-
god ga puta ~itali, uvijek nam se ~ini da ~itamo
novu knjigu.
Dva sakramenta - sv. ispovijed i sv. Pri~est -
jesu izvor stalne i uspje{ne reforme nutarnjeg
`ivota svakog katolika.

40
 Bog ho}e da vodi ljude pomo}u ljudi. Ispo-
vjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam
poka`e Volju Bo`ju.
* * * * *
Kakvo je bilo stanje Ivanove du{e nakon zavr{enog studija
i na po~etku njegova javnog djelovanja 1923. g., pokazuju
nam njegovi odgovori na pitanja jedne ankete iz kojih donosi-
mo samo neke od njih.

[to molim ujutro i uve~er?

- Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: kru-
nica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za
razmatranje sljede}eg dana.
Koja mi korist od sv. ispovijedi?
- Da lak{e svladavam pogre{ke.
Koliko puta na godinu primam svetu pri~est?
- Dnevno.
[to je duhovni `ivot?
- Razmatranje o bo`anskim stvarima; sudjelo-
vanje u unutra{njem Bo`jem `ivotu; postati u ne-
ku ruku Bog.
Je li duhovni `ivot meni potreban i za{to?
- Jest. Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez
toga je pakao.
Imam li vjerskih sumnji?
- Ne.
Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije
sredstvo za o~uvanje ~istog `ivota?
- Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na
poznavanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematsko
dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustaja-
nju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 mi-
nuta dnevno), te ne tra`iti `ensko dru{tvo.

41
 U [KOLI
DUHOVNIH VJE@BI
Posebno sredstvo za rast u duhu i za pribli`avanje idealu
kr{}anskog savr{enstva bile su duhovne vje`be koje je Ivan
svake godine redovito obavljao i od kojih su nam se sa~uvale
dragocjene bilje{ke. Iz njih se vidi kako se Ivan velikim koraci-
ma uspinjao prema kr{}anskoj svetosti. Donosimo ovdje sa-
mo najva`nije misli iz njegovih bilje`aka iz duhovnih vje`bi.

Budu}i da je grijeh najve}e zlo, zapravo jedino

zlo, jer nas li{ava jedinoga dobra - Boga, slijedi da
grijeh valja najvi{e mrziti i svim se sredstvima
protiv njega boriti.
Grijeh je povod najve}im katastrofama ~ovje-
~anstva.
Sr` svakog apostolata mora biti borba protiv
grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze druge
vrste apostolata.
Tko vojuje u redovima Crkve, ima samo jed-
nog neprijatelja - grijeh; sve su ostalo indiferentne
stvari, kojima se valja slu`iti za pobijanje grijeha i
promicanje spasa du{a.
Sve {to mi se u~ini, dogodi, kao da dolazi od
samoga Boga i zato nam ne smije ni{ta naru{iti
du{evni mir.
Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci,
slu`iti pod Tvojom zastavom.
Sve {to mi je drago zaboravljam kada se sjetim
Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse,
sav se predajem Tebi.

42
 Najradije bih Ti tamo slu`io gdje se neprestano
o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi i vi{e nikome
ne slu`i.
Nemati drugog Zaru~nika doli Tebe, Spasite-
lju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj
mi snagu da u dragovoljnom trpljenju postajem
Tebi sve sli~niji.
Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje u
njegovim neizmjernim dobro~instvima, u do-
bro~instvima tijela i duha, u svima je On sam na-
zo~an.
Najve}e je dobro~instvo gdje nam se neizmjer-
ni Bog sam daje.
Bog svoju beskrajnu ljubav najvi{e pokazuje,
daju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost -
u maloj Hostiji za hranu.
O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznat-
nog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ ne-
pojmljivim darom! Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem
sama sebe.
@ivot bez kri`a, udoban, morao bi za mene biti
sramotom.
Savjesno obavljati stale{ke du`nosti i to sma-
trati za kri` mojega `ivota; za moje dnevno raza-
pinjanje, koje donosi blagoslova u radu za
spa{avanje du{a u Katoli~koj Akciji.
Da ne suspregnem pred pote{ko}ama, tjele-
snim naporima ne}u sam rasu|ivati, ve} }u pitati
svoga duhovnog vo|u za savjet.
Na smrtnoj bih postelji `elio da sam svagdje
bio odaslanik Velikog Kralja, tj. uvijek u prisutno-
sti Bo`joj, svjestan da je hvala, ~ast i slu`ba Bo`ja
jedino va`no, a sve ostalo je ta{tina.

43
 USPON
PREMA SVETOSTI
Pravi duhovni `ivot koji je Ivan vodio ima za svrhu uspon
prema kr{}anskoj savr{enosti, prema onom idealu `ivota {to
nam ga je pokazao Krist Gospodin. Rast u svetosti uklju~uje
napor, borbu protiv grijeha, protiv zlih sklonosti, protiv ukori-
jenjenog egoizma u nama, te nastojanje za stjecanje kr{}an-
skih vrlina i kreposti. Kr{}anska tradicija izrazila je taj uspon
prema svetosti u tri stupnja: put ~i{}enja (od grijeha i ne-
savr{enosti), put prosvjetljenja (stjecanje vrlina u {koli
evan|eoskih savjeta) i put sjedinjenja (sjedinjenje s Bogom u
kontemplaciji i mistici). Kroz dnevnik i ostale spise mo`emo
slijediti Ivana gotovo u stopu u njegovu usponu prema kr{}an-
skoj savr{enosti kroz sva tri spomenuta puta.

Kako sam daleko od savr{enosti! Blato, gadno

blato, visi jo{ na meni. Trebat }u jo{ dugo posla
dok ga operem.
Moramo svu pozornost posvetiti odgoju sa-
mih sebe i studiju katolicizma koji mi, na`alost,
ne poznajemo ni malo bolje od kakvog
pu~ko{kolca.
Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{
svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike,
stvara od nas nesebi~ne ljude, podr`ava u nama
borbu sa zlim i daje nam snage da ne
podlegnemo.
Sve mora promicati te`nju ljudske du{e za
savr{enstvom.
Poniznost, ponizno pokoravanje Volji Bo`joj
temelj je svim ostalim krepostima; na njoj mora
po~ivati zgrada na{ega unutarnjeg `ivota.

44
 @ivoti svetaca su vrletne visine poput Alpskog
gorja, gdje je zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo
promatra u sasvim drugoj perspektivi.
Tek u nebeskoj }e slavi - u Srcu Isusovu - do}i
stablo na{ega nutarnjeg `ivota, koje je na zemlji
po~elo klijati, do svoje potpune veli~ine i do svo-
ga potpunog cvata.
Tek u nebu }e na{a du{a postati savr{eni odraz
presvetog, vje~nog, trojedinoga, bo`anskog Sunca.
*****
U svome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti, Ivan je
donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje je provo-
dio u svakodnevni `ivot. Nekad ih je zvao direktive za `ivot, ne-
kada `ivotno pravilo, ili jednostavno odluke. Sa~uvalo nam se
nekoliko redakcija njegovih odluka koje je ~inio u pojedinim
razdobljima `ivota: na kraju rata, na studiju i potom u Zagrebu
ve} u potpuno zreloj dobi. Ove su odluke dragocjena svje-
do~anstva kako je Ivan ozbiljno radio na svome samoodgo-
ju, na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazivaju}i poti-
cajima Bo`je milosti. Iz tih nekoliko skupina odluka donosimo
ovdje samo u`i izbor.

Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne bu-

dem odvi{e pohlepan za znanjem.
Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela.
Tvrd le`aj, rano ustajati, kadikad strogo postiti.
Tako|er je va`na njega zdravlja i tjelesne ljepo-
te. Nova generacija mora biti zdrava, vesela,
lijepa.
Boga nikada zaboraviti! Neprestano te`iti za
sjedinjenjem s njime.
Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedi-
no za razmi{ljanje i molitvu, po mogu}nosti u bli-
zini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti
izvor dana.

45
 Nakon rata moram zapo~eti novi, preporo|eni
`ivot u duhu novospoznatog katolicizma.
Gimnasticirati svaki dan u kojim god prili-
kama.
Suvi{ak svojih dobara siromahu pokloniti.
Svaki se dan bar jednom posvema Bogu
pomoliti.
I}i u neugodne situacije.
I}i po najtamnijoj no}i na stra{iva mjesta, pobi-
jediti strah, ja~ati vjeru.
Poni`enje pred ljudima s veseljem primiti.
Biti sa `ivotom u naju`em kontaktu.
Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg
razmatranja.
Mala tajna: Isuse, `elim da Te po Mariji svaki
dan vi{e ljubim!
Kao pokoru {to savr{enije vr{iti stale{ke
du`nosti.
Pri~estiti se svaki dan i po mogu}nosti pohodi-
ti presv. Oltarski Sakrament.
Jednom mjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti.
Kod svakog obroka u~initi koju pokoru za
spas du{a.
Kada ima dosta druge hrane, {to manje kola~a.
Nikada ne prigovarati jelu.
Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u
crkvu misliti na presv. Euharistiju.
Tko po pravilu `ivi, Bogu `ivi, stoga bez
va`nih razloga ne mijenjati svoje odluke.

46
 LJUBAV - BRAK - OBITELJ
U svojim brojnim spisima, napose u svome dnevniku
Ivan Merz veoma ~esto pi{e o ljubavi, djevojkama, ~isto}i,
spolnosti, braku i obitelji. Svu tu stvarnost, uklju~uju}i i ljud-
sku seksualnost, Ivan nastoji gledati u svjetlu vjere i kr{}an-
skih na~ela. U mnogim zapisima svoga dnevnika govori o
borbi i nastojanju da energije seksualnog nagona stavi pod
nadzor razuma i kr{}anskih moralnih na~ela. U svojim spisima
daje i konkretne upute mladima kako ~uvati ~isto}u i pripre-
mati se za brak. Privla~i ga ideal moralne ~isto}e za {to se ut-
je~e u molitvi Bla`enoj Djevici Mariji koja mu je uzor `ene i
~isto}e.

Kad ~ujem da se gadno govori, kad se i u moju

du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepromije-
njeno vidim sliku Madone s Djetetom, onaj lijepi i
majesteti~ni izraz, ono usredoto~enje svega uz-
vi{enoga.
Molim Svevi{njega, koji je odredio put suncu i
zvijezdama, smjer svakoj stabljici i zada}u sva-
kom mravu, da i meni odsada poka`e put k
^isto}i, velikoj umjetnosti, svemu Najvi{emu i
Vje~nomu.
Neki dan sam zavjetovao Bla`enoj Djevici
~isto}u sve do `enidbe. Mo`da }e ta trajati i do
smrti. (B. Luka, 12.XII.1915.)
Sam osje}am da me se ne znam kako inteligen-
tan ~ovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao
~isti. Ovo mi potvr|uje istinitost kr{}anskih mo-
ralnih na~ela. ^isto}a i vje~no ~isto}a, treba da je
geslo.
Svaka kr{}anska politika mora i}i za tim da
dobijemo {to vi{e kr{}anskih obitelji, u kojima }e
bra~ni drugovi `ivjeti u nerazdru`ivoj vjernosti
sve do smrti.

47
 Savjeti mladi}ima
Bo`anska dobrota je ono vje~no `ensko {to
prosjajuje kroz `ensko bi}e i pobu|uje te na ja~u
ljubav k Bogu.
Djevojka je odraz Bo`jeg savr{enstva, koja je
tebi namijenjena da te dopunjuju}i di`e. No, da ti
zaista bude potpuna pomo}, treba da si me|usob-
no sve donesete u brak i da ni{ta ne ispijete prije,
jer }e ina~e uzmanjkati u gorkim danima.
Gledaj u zaru~nici najprije zna~aj i du{evnost,
koji kriju vje~no blago za tvoje potomstvo. Prije
`enidbe treba da ste oboje netaknuti, jer }e samo
takvi ostati vjerni u `enidbenoj ~isto}i.
Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog za-
ljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mo-
gne{ puno dati, a ne samo od nje tra`iti i primati.
A {to onda ako ti u tom razdoblju izgra|ivanja
tvoga zna~aja lijepo lice zavrti glavom? Tada zbo-
gom odgoj zna~aja, stale{ka izobrazba, apostolat.
Bit }e{ rastresen; svakom prilikom }e{ misliti na
nju Prije nego li si po~eo `ivjeti, ve} te je `ivot
svladao. A to je zlo...
Ne velim da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je
ono velika sre}a ako se dobro zaljubi{; no ono je
pravo zlo ako se prerano zaljubi{, jer }e ti ono za-
ko~iti tvoj du{evni `ivot upravo u ono doba kada
je odredila Providnost da se du{evno i tjelesno
razvija{.
Trijezan mladi} uvi|a negativne posljedice
preuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvara
odluku da }e od sebe odbiti sve {to bi ga zavelo na
prerano dru`enje s djevojkom.

48
 Kr{}anski mladi} veoma dobro zna da ~ist
`ivot ne samo da ne {kodi zdravlju, ve} naprotiv
mladi}u daje neopisivu svje`inu i snagu.
Kr{}anski mladi} je uvjeren da u srcu zna~ajna
~ovjeka samo dvije `ene smiju imati istaknuto
mjesto: to je njegova majka, te majka njegove bu-
du}e djece. Zato mora svetu ~isto}u srca ~uvati
kao najljep{i biser mladena{tva.
A da u{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one pri-
like koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i
razgovori, ru`ne kazali{ne predstave, kino, a na-
pose ne~edni ples i alkohol.
Kao {to vodu nabujale rijeke krotimo nasipima
da te~e odre|enim koritom i vodimo je u elek-
tri~nu centralu odakle rasvjetljuje daleke krajeve i
tjera svojom snagom strojeve velikih tvornica, ta-
ko je ~estit mladi} du`an ograditi divovsku i bije-
snu snagu svoga spolnog nagona nasipima
kr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodno
ne odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagon
bude u zakonitom braku stvarateljem `ivota,
sre}e, blagoslova.

49
 PREMA
BO@ANSKOJ LJUBAVI
Zemaljsku ljubav izme|u mladi}a i djevojke, te mu`a i
`ene Ivan uvijek gleda u svjetlu istina kr{}anske vjere i prau-
zora koji se ostvaruje u odnosu izme|u Krista i Crkve.

Nauk je Crkve da je brak-ljubav slika veze iz-

me|u Krista i du{e-Crkve. Krist po milosti proji-
cira svoju narav u ~ovje~ju du{u, di`e je na svoju
razinu, pro`imlje je svojom slikom, ogledava se u
njoj i neizmjerno je ljubi. Sve {to prolazi, samo je
jedna usporedba.
Zemaljska ljubav ima mnogo uzvi{enije
zna~enje. Ona je slika ljubavi koja ve`e Krista uz
njegovu Crkvu.
Brak mu`a i `ene tajanstvena je slika veze Kri-
sta s Crkvom.
Bra~na je ljubav slika, slutnja, priprava za neo-
grani~enu ljubav Bo`ju.
Kao neka slutnja zemaljska ljubav upu}uje
~ovjeka na mnogo savr{eniju ljubav izme|u Kri-
sta i Crkve, koja ~ovjeka ne}e usre}iti samo neka-
ko i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno, ve}
}e ta ljubav biti vje~na i potpuna.
Te`nja ljudske du{e odvi{e je duboka, a da bi je
zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti.
Najiskreniju bra~nu ljubav uvijek smu}uju bo-
lesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pret-
vara i u `alost. Tada se treba duh juna~ki osvije-

50
stiti i udovoljenje neograni~enoj te`nji za ljubav-
lju tra`iti u zagrljaju Bo`jem.
Kada pro|e ovaj `ivot i bra~na se veza raskida,
~ovjek se treba ujediniti sa Sinom Bo`jim, radi ko-
jega je stvoren. Tada }e svaka pojedina du{a stupi-
ti s uskrslim Kristom u zaru~ni~ku vezu.
^ovjek u braku dolazi do uvjerenja da se pot-
puna, nerazdru`iva ljubav ne mo`e posti}i na
ovoj zemlji i da }e ljudsko srce tek zadovoljiti ne-
razdru`iva ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom.
Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Bo`je,
slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u
zagrljaj Bo`ji.
Ima odabranih du{a koje ve} ovdje na zemlji
stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos s Kristom i
odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, koje polo`e
zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemlji po~inju
`ivjeti nebeskim `ivotom i misle jedino i bez pre-
stanka na svog nebeskog Zaru~nika.

51
 APOSTOLAT
Rije~ju "apostolat" nazivamo svaki rad i nastojanje da se
vijest o Isusu Kristu i kr{}anska vjera pro{ire, da se ljudi
usre}e njegovom istinom i ljubavlju i u|u u njegovo Kraljev-
stvo. Gotovo da nije bilo podru~ja ljudskog `ivota gdje Ivan
Merz nije bio apostolski nazo~an natoje}i svagdje unijeti
na~ela Kristova Evan|elja. Glavno podru~je Ivanova aposto-
lata bili su mladi, kojima se posvetio najprije u svome zani-
manju kao gimnazijski profesor, a potom neumorno rade}i u
vodstvu Orlovstva - katoli~ke organizacije za mlade`.

Stvoriti velike ljude jest cilj svenarodnog Kato-

li~kog pokreta.
Valja du{u pridobiti nebeskom Zaru~niku,
valja sebe zatajiti i zaboraviti, samo da du{a dru-
ga ili prijatelja postane svjesni sudionik u djelo-
vanju Bo`jem na zemlji.
Noviju katoli~ku generaciju zahvatili su valo-
vi onih rijeka koje poteko{e iz vje~nog Rima ve}
1905. g., kada je blage uspomene papa Pio X. iz-
dao dokument o ~estoj i svagdanjoj svetoj Pri~esti.
Mladi nara{taj goji zanosnu ljubav prema
na{emu Spasitelju, koji je uvijek s njim u presv.
Euharistiji; tu on crpi svu svoju snagu za svoje
djelovanje, za svoj apostolat.
S tim je u vezi zanosna ljubav mla|ih prema
svetoj Crkvi, Isusovoj neokaljanoj Zaru~nici, te
njenim biskupima i sve}enicima.
Omladina ima o~i uvijek usmjerene spram Ri-
ma, gdje je onaj svjetionik koji svojim zrakama
obasjava cijelu zemlju.

52
 Dok je stariji nara{taj vi{e nagla{avao ljubav k
Bogu i narodu, kod mladih je ta ljubav k Bogu do-
bila konkretniji oblik u ljubavi k euharistijskom
Isusu, a ljubav k narodu ho}e da podrede ljubavi
k svetoj Crkvi.
U pogansko su doba bila bespravna ova tri sta-
le`a: `enski, dje~ji i radni~ki. Majka Bo`ja, mali
Isus i sv. Josip, bo`anska obitelj nije li alegorija so-
cijalnog preporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja
`ene (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip)?!
Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu i pokazuju
ukoliko kr{}ani nisu svoju zada}u ispunili.
Ljudi `ele da individualno upoznaju kr{}an-
stvo i zato su potrebna dru{tva gdje se mogu o
tim stvarima porazgovarati sasvim slobodno, bez
stege.
@elimo li dakle postati nosioci velike katoli~ke
misli, tada moraju sve na{e katoli~ke organizacije
neprestano nagla{avati da je duboki i intenzivni
religiozni `ivot jedini preduvjet da se odgoje veli-
ki pojedinci, koji }e svojim `ivotom realizirati
svoje velike ideje.
Literatura, umjetnost, samo su detalji u tom
velikom djelu: Kraljevstvu Bo`jem. I plug, i po-
stolar, i mesar, i pravnik i stra`ar, svi oni su radni-
ci na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to se ra-
di, nego kako se radi.
Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijed-
nost, samo se mora raditi po Njegovoj volji.
Ljepota ljudskog djela samo je odraz neugasi-
ve Ljepote Bo`je, i umjetni~ka je djelatnost samo
nastavak, usavr{avanje Bo`je djelatnosti.

53
 Svi smo pozvani na suradnju Bo`ju, u tome je
sav smisao `ivota pojedinca i cijele povijesti ljud-
skoga roda.
Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi,
radi apostolata; radi toga da se {iri Kraljevstvo
Bo`je me|u ljudima.
Kr{}anstvo podre|uje svaku ljudsku djelat-
nost duhovnom i vrhunaravnom cilju ~ovjeka.
Va`nije od umjetnosti jest odgajati i voditi lju-
de k Isusu, a u tom poslu umjetnost, kao i sve {to
je stvoreno, ima samo pomagati ~ovjeku da do|e
do Isusa.
U radu mora biti prvi kriterij spas du{a, dobro
sv. Crkve i to onako kako si to dobro zami{lja
Sveta Stolica.
Znam da je te{ko trpjeti, ali neki ljudi imaju
poziv trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, to su na
njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti da
uklone kaznu Bo`ju, koja bi se morala stresti na
okolicu.
Katolicizam se ne}e {iriti u nas ako ne bude bi-
lo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon
u {irenju Kraljevstva Bo`jega na zemlji.
Na{ pokret je stvorio do sada samo prvi tip
(radnika) i mi smo si stvorili u na{im du{ama ide-
al Radnika za Katoli~ki pokret. Molili smo se ma-
nje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je
svakako vrhunac - imitacija potpune @rtve Spasi-
teljeve na Kri`u.
Po{to slu~aja nema, to dr`im da je plan Provid-
nosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz
Njegova `ivota: trpjeti za druge. Istina je da je la-
ko govoriti o kri`u, a te{ko ga je nositi.

54
 Tko ho}e biti pravi radnik za Bo`ju stvar, ne
smije poznavati sebe; osobni je kult najve}a za-
preka mnogim uspjesima na{ega rada.
Temelj na{ega apostolskog rada i uspjeha le`i
u nama samima, u na{em odnosu k Isusu, koji u
nama mora `ivjeti.
Koja su sredstva da se ponajprije sami izgradi-
mo? To je dnevna jutarnja meditacija, ~esto prisu-
stvovanje sv. misi i primanje sakramenata, dnev-
no ispitivanje savjesti i dnevno ~itanje duhovnog
{tiva.
^inimo li to, to }e Isus u nama sve vi{e i ja~e
`ivjeti, razumjet }emo bolje smisao `ivota i eko-
nomiju spasa i uvidjet }emo s kojom ljubavlju
na{a Ljubav - Isus, ljubi svaku pojedinu du{u.
U svakom ~asu na{i protivnici moraju biti svje-
sni da mi u njima ljubimo ne{to, ~iju vrijednost
oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomo}i
u najneznatnijim, kao i najznatnijim stvarima.
Karitas mora posvuda upravljati na{im stopa-
ma. Posve je krivo {to se ~esto doga|a da napada-
mo na na{e protivnike ne razlikuju}i pri tome kri-
ve ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne du{e,
koje valja spasiti.
Pravo prijateljstvo po~iva samo na vjeri u iste
vje~ne istine. Sve ostalo mo`e da je sklad raznih
zemnih interesa, egoizma - ali nije prijateljstvo.
Na{ ~lan mo`e imati prijatelja samo me|u uv-
jerenim katolicima, a po~inje li se dru`iti s protiv-
nicima, to si mora biti u najsitnijem ~asu svoga
`ivota svjestan da je on apostol me|u njima, pred-
stavnik Isusa Krista, o kojemu on daje svje-
do~anstvo.

55
LJUBAV PREMA BLI@NJEMU
I DOMOVINI
Volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznate
ljude, koji na svojim le|ima nose sav teret
historije.
U~initi djelo ljubavi ~ovjeku koji trpi temelj je
svakog du{evnog `ivota.
Dan {to ga ~ovjek posveti drugome nije ni-
po{to gubitak ve} dobitak. Dani u kojima ne
u~inimo ni{ta za druge, ve} samo za se, to su iz-
gubljeni dani.
U katekizmu pi{e: ako se ~ovjek moli za se, on-
da je to iz nu`de, a ako se moli za drugoga, onda je
iz karitasa i ta molitva vi{e vrijedi. Molimo se
dakle jedan za drugoga.
Katolici su du`ni pred Bogom voljeti svoju do-
movinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat
domovine.
^ovjek, koji ne ljubi neumrlu du{u svoga bra-
ta, ne mo`e biti pravi rodoljub. Jer {to koristi ~ov-
jeku, ako ima sve blago ovoga svijeta, a du{a mu
je u smrtnom grijehu?
Najbitnije za svakog rodoljuba jest da nastoji
da du{a njegova i du{a njegove bra}e ne bude u
smrtnom grijehu.
Tek kr{}anin mo`e pravo ljubiti svoju domovi-
nu. Ljube}i domovinu, ljubi on ponajvi{e ono {to
je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje
ljudske du{e, a u tim ljudskim du{ama njihov ne-
umrli `ivot.
Pravo se rodoljublje ne smije zaustavljati na
ovoj zemlji, ve} ono mora gledati u vje~nost.

56
 TRPLJENJE PATNJA KRI@
Jo{ od mladih dana pratilo je Ivana Merza trpljenje i bol:
bila su to tjelesna trpljenja zbog bolesti o~iju, zatim boravak u
ratu na boji{tu, potom nutarnja trpljenja zbog nerazumijevan-
ja svoje okoline i svoga rada. Mnoge zapise o svojoj patnji
ostavio nam je u svome dnevniku. Me|utim susret s patnjom
imao je svoj pozitivni duhovni protuu~inak i pridonio je da je
mogao duboko zaroniti u otajstvo Kristova kri`a i shvatiti otku-
piteljsku vrijednost trpljenja.

Bol duboko ore du{u i dokumentira bivstvo

etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, upravo ta-
mo se najjasnije vide eti~ke zablude Nietzschea i
sli~no.
Sva je povijest krvlju ispisana, sve su kulturne
vrednote produkt boli.
Tko ho}e razumjeti kulturu, morao je trpjeti ne
samo du{evno, nego i tjelesno.
Uvjeren sam da sve ima svoju svrhu, ovaj rad i
moje male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi dru-
ga~ije i dublje razumije gorku rije~: `ivot.
Bol je sok `ivota, ona vlada `ivotom i ona je
za~etnica religija. Gdje nema boli, mo`emo biti
uvjereni da nema pravog `ivota.
Bog ve} znade {to }e sa mnom biti. On me ne-
izmjerno voli, pa znade da li je za mene bolje da
poginem ili da dalje `ivim. Pa ~emu se bojati, kad
On odre|uje moje putove! Valja `ivjeti i Njega
vje~no hvaliti i ne brinuti se za smrtnu opasnost.
[to je `ivot? Neki je dan jedan le`ao kod grob-
lja (na boji{tu), izvrnuo se i le`i kao klada, kano da
ni `ivio nije. Zar je onda svrha `ivota u`ivati, po-

57
pustiti strasti?! ^udna li smisla, kad smr}u sve
prestaje.
Zahvalan sam Bogu {to sam sudjelovao u ratu,
jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikada
ina~e spoznao. @elim `ivo da opet postanem slo-
bodan i da uskladim svoj `ivot prema onome {to
sam spoznao da je pravo.
Problem kri`a mogu sada teoretski studirati i
dao Bog da sebi sada stvorim tako sna`nu podlo-
gu da u praksi ne podlegnem kri`u.
Cijelo je kr{}anstvo sazdano na `rtvi. Tko ne
zna {to je `rtva, ne mo`e razumjeti kr{}anstva.
^ovjek se sastoji od du{e i tijela, zato treba da
du{a ~ovje~ja i tijelo `rtvom iska`u Bogu ~ast, koji
je sve stvorio.
Ako Gospodin `eli da trpite i da ne ozdravite,
onda se valja predati u Njegove ruke - jer se ni naj-
manji bacil ne mi~e bez prisutnosti i djelatnosti
Gospodnje.
Trpljenjem ~ovjek mo`e vi{e u~initi za
pro{irenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim ra-
dom, u~enim raspravama, sjajnim govorima i
~lancima.
Ako vas je Isus odabrao da budete apostolom
u trpljenju, uvjeren sam da }e vam dati i snagu da
uz sudjelovanje va{e volje taj apostolat dobro
izvr{ite.
Zemaljskim o~ima mo`da ne}emo vidjeti plo-
dove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Bo`jem, ukazat
}e nam se koliko je njime du{a spaseno, kolikim
katoli~kim pothvatima je donijelo blagoslova.
Trpljenje je najja~e sredstvo {to spasava i po-
sve}uje du{e.

58
 Blago onim du{ama koje s rado{}u primaju iz
ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom
pridonose je za ra{irenje Crkve Isusove u du{ama
i dru{tvu.
Lako je svaki dan primati sv. Pri~est i gostiti se
s Gospodinom. Oh, kako je ~ovjeku trpko kada
mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga kri`a.
Prilikom operacije stalno sam mislio kako }e u
nebu biti lijepo.
Pa {to je umrijeti; iza toga dolazi drugi svijet.
Tamo }e biti tako lijepo i veselo!

59
60
 TESTAMENT
Predosje}aju}i da }e umrijeti, Ivan je prije odlaska na
operaciju sastavio svoju oporuku. Radilo se u stvari o nacrtu
natpisa za nadgrobni spomenik. Sastavio ga je na latinskom
jeziku. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan napisao u svo-
me `ivotu. U nekoliko re~enica Ivan je sa`eo sav svoj `ivot i
svoje vjerovanje u budu}nost koju mu obe}aje Onaj kojemu
je povjerovao i posvetio svoj `ivot. U tim rije~ima nema straha
ni neizvjesnosti pred misterijem kojemu ide u susret. Iz svake
rije~i izvire samo vedra nada i sigurno pouzdanje u vje~ni `ivot
i bla`enstvo {to vjerniku obe}ava kr{}anska vjera. Ivanova
oporuka jest divan zaklju~ak njegova `ivota i kruna njegove
pobo`nosti. Ove rije~i njegove oporuke nalaze se danas ukle-
sane na bijeloj mramornoj plo~i nad njegovim grobom u Bazi-
lici Srca Isusova u Zagrebu. Ovdje donosimo samo najva`nije
misli u hrvatskom prijevodu:

Umro u miru katoli~ke vjere.

@ivot mi je bio Krist a smrt dobitak.
O~ekujem milosr|e Gospodinovo
i nepodijeljeno, potpuno, vje~no
posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
Moja je du{a postigla cilj za koji je stvorena.

61
 BIBLIOGRAFIJA
Knjige Ivana Merza
1. Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb,
Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str.
2. Ivan MERZ: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana
Merza. - Zagreb, Filozofsko teolo{ki institut FTI i
Postulatura za beatifikaciju I. Merza, 1993. - Drugo
nadopunjeno izdanje, 232 str.
3. Ivan MERZ: Utjecaj liturgije na francuske knji`evnike.
(na francuskom). Doktorska disertacija Ivana Merza.
1. svezak Sabranih djela. Izdava~: Filozofski fakultet
Sveu~ili{ta u Zagrebu i Postulatura za beatifikaciju
Ivana Merza, 1996.g. 303 str.
4. Ivan MERZ: Plamen za visinama, Zagreb, FTI, 1999.
128 str.
Cjelovita Bibliografija brojnih ~lanaka, studija i bro{ura koje je
Ivan Merz objavio u raznim ~asopisima nalazi se u oba
izdanja knjige Ivana Merza Put k suncu.

Biografije i studije o Ivanu Merzu

1. Dragutin KNIEWALD: Ivan Merz - `ivot i djelovanje.
Zagreb 1932., 254 str.
2. Skupina autora: Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz.
Zbirka eseja i ~lanaka. Zagreb 1938., 80 str.
3. Josip VRBANEK: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb
1943., 254 str.
4. Bo`idar NAGY: Borac s bijelih planina - Ivan Merz.
Zagreb, Filozofsko-Teolo{ki Institut, 1971. 372 str.
5. Bo`idar NAGY, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz,
Zagreb 1974., 132 str.
6. Marin [KARICA: Ivan Merz - iniziatore del movimento
liturgico in Croazia (Ivan Merz, za~etnik liturgijskog
pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511 str.; doktorska
disertacija na talijanskom jeziku. Objavljen izvadak.

62
7. Bo`idar NAGY: Ivan Merz - uomo di fede ed educatore
alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere i odgojitelj za
vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska disertacija na
talijanskom jeziku. Objavljen izvadak.
8. Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj.
Zbornik radova sa Simpozija odr`anog 1978.g.
prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza. Zagreb
1979., 130 str.
9. Bo`idar NAGY: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz
`ivota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb 1980., 88 str.
10. Dragutin KNIEWALD: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz
(drugo izdanje), Zagreb 1988., 318 str.
11. Du{an @ANKO: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz. Zagreb
1990.; 75 str.
12. Karoly KNIEWALD: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan Merz
elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevod biografije
Ivana Merza na ma|arskom jeziku.
13. Bo`idar NAGY: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enju
Evan|elja. - Zagreb, Izd. Postulatura za beatifikaciju
Ivana Merza. 1. izdanje 1995., 2. izdanje 1996., 56 str.
14. Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u
~asopisu "Obnovljeni @ivot", br. 3/4 1997.
15. Fabijan VERAJA: Ivan Merz, Pioniere dell' Azione
Cattolica in Croazia. (Ivan Merz, pionir Katoli~ke
Akcije u Hrvatskoj). Positio super vita, virtutibus et
fama sacntitatis. - Roma, Libreria Editrice Vaticana,
1998., 1104 str.
16. Skupina autora: Ivan Merz un laic d'avant-garde
(Ivan Merz avangardni laik). Cijeli broj 385, svibanj
2001. francuskog ~asopisa Christ source de vie
posve}en Ivanu Merzu. Na 30 stranica prikazan
njegov `ivot i djelovanje na francuskom jeziku.

^asopisi o Ivanu Merzu

1. Glasilo Postulature - Ivan Merz. ^asopis za promicanje
poznavanja i {tovanja Ivana Merza. Izlazi u Zagrebu
od 1973.g.
2. Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga kri`a. List I.Merza
na poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje Jozef
Staszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.

63
 SADR@AJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Biografija Ivana Merza . . . . . . . . . . . . . 8
@ivot-smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Prolaznost-Vje~nost . . . . . . . . . . . . . 13
Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Krist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Srce Isusovo . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Euharistija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Papa Krist na zemlji . . . . . . . . . . . . 28
Rim sredi{te kr{}anstva . . . . . . . . . . 30
Marija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Liturgija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Borba tijela i duha . . . . . . . . . . . . . . 36
Duhovni `ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
U {koli duhovnih vje`bi. . . . . . . . . . . . 42
Uspon prema svetosti . . . . . . . . . . . . 44
Ljubav-brak-obitelj . . . . . . . . . . . . . . 47
Prema bo`anskoj ljubavi . . . . . . . . . . . 50
Apostolat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Ljubav prema bli`njemu i domovini . . . . . 56
Trpljenje-patnja-kri` . . . . . . . . . . . . . 57
Testament . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Bibliografija o Ivanu Merzu . . . . . . . . . . 62

64
 KNJIGE
za upoznavanje
`ivota,
duhovnosti i
poruke ~asnog
sluge Bo`jega
Ivana Merza
Naru~uju se na adresi:
POSTULATURA
IVANA MERZA
10000 Zagreb, Vla{ka 93.
E-mail:
postulatura.merz@ffdi.hr
www.ffdi.hr/ivan-merz
Ivan Merz
PUT K SUNCU
2. izdanje, Zagreb,
FTI, 1993., 232 str.
Ovo izdanje odabranih
tekstova Ivana Merza donosi
dosada najop{irniji izbor iz
njegove bogate duhovne ba-
{tine. Knjiga je dobila naziv po
natpisu s vijenca koji su Ivanu
na grob stavili njegovi mladi
{tovatelji i sljedbenici: HVALA
TI ORLE KRISTOV [TO SI NAM
POKAZAO PUT K SUNCU.
ISBN 953-96923-2-6
Ivan Merz
LJUBAV
I ^ISTO]A
Tekstovi Ivana Merza
o ljubavi, braku,
`eni, ~isto}i
i bo`anskoj ljubavi.
Zagreb, FTI, 2002.,
260 str.
Ivan Merz
PLAMEN ZA VISINAMA
Zagreb, FTI, 1999., 128 str.
U svom je dnevniku Ivan Merz
napisao: U meni je plamen za
beskrajnim visinama, `ar za
nepomu}enim grljenjem Sina i
Oca i Duha. (12. V. 1920. g.). U
ovoj knjizi kroz odabrane
tekstove Ivana Merza otkrivamo
njegovo iskustvo duhovnoga
svijeta katoli~ke vjere. Pratimo ga
na njegovu usponu prema
visinama svetosti kamo ga je
vodila Bo`ja milost.