Karlo tajner

7000 dana u Sibiru

 Ovu knjigu posveujem svojoj eni Sonji koja me vjerno ekala.

2
 PREDGOVOR
U tamnicama NKVD-a, u ledenoj pustinji Dalekog sjevera,
svugdje gdje su moje patnje prelazile ljudsku granicu i mjeru, no-
sio sam u sebi jednu jedinu elju: da sve to preivim i da itavom
svijetu, a prije svega partijskim drugovima i prijateljima ispriam
kakve smo strahote prepatili.
Onog trenutka kad vie nisam bio na dohvatu NKVD-a, stao
sam se pripremati da ostvarim tu svoju zamisao. Znao sam da e
moj zadatak biti veoma teak prije svega zato to sam se plaio da
e moja knjiga, poput tolikih drugih, ui u spisak antisovjetske
literature i da e se sve to to sam doivio mnogima uiniti nevje-
rojatnim i tendencioznim. Bojao sam se i toga da e moju knjigu
zlonamjernici iskoristiti kao oruje protiv socijalizma.
Zbog toga sam nastojao dokazati da sve ono to se dogodilo u
Sovjetskom Savezu nije posljedica socijalizma, nego izdaje socija-
listike ideje, kontrarevolucionarnog prevrata.
To dokazuje likvidiranje stare partijske garde u godinama iz-
meu 1936. i 1939.
To dokazuje godina 1939. kada je Staljin sklopio s Hitlerom
pakt koji je bio uperen protiv socijalizma i demokracije.
To dokazuje i izruenje njemakih komunista Gestapou, hap-
enja i ubijanja inozemnih komunista u SSSR-u.
Staljin je poslije rata pruio jo jedan dokaz takvog izvrtavanja
socijalizma: kada je pod rmom Kominforma napao Jugoslaviju
zaprijetivi njezinoj slobodi i specinom smjeru socijalistike
izgradnje.
Ono to sam rekao u ovoj knjizi ne treba shvatiti kao sumira-
nje svega to sam proivio, nego samo kao mali odlomak onoga

3
to se zaista dogodilo. Kad bih htio ispriati sve to sam s dese-
cima tisua ljudi doivio za tih dvadeset godina u sovjetskim ta-
mnicama i logorima, trebalo bi da imam nadljudsko pamenje.
Imena osoba u knjizi nisu izmiljena. Ako sam neko ime pro-
mijenio, uinio sam to zato da te ljude ne dovedem u opasnost
od policijskih represalija.
Rijetko sam se uputao u analize i komentare dogaaja. Htio
sam prije svega opisati gole injenice. A italac e sam stvoriti
svoj sud.

Autor

4
AUTOROVO OBJANJENJE
Radi lakeg razumijevanja objanjavam neke pojmove koji se
u knjizi ponavljaju:
1. GPU - Dravna politika uprava
2. NKVD - Narodni komesarijat unutranjih poslova
3. MVD - Ministarstvo unutranjih poslova SSSR-a
4. MGB - Ministarstvo dravne sigurnosti
5. OSO - Poseban kolegij od tri visoka ocira NKVD-a, koji
je sudio optuenom bez njegove prisutnosti
6. Schutzbund - poluvojnika formacija Socijalistike partije
Austrije
7. Stolipinski vagoni - u carskoj Rusiji za vrijeme vladavine
predsjednika vlade Stolipina koristili su se za prijevoz za-
tvorenika

5
 I. HAPENJE, ISTRAGA I
RATNI SUD

6
 MOSKVA, 1936.

Poelo je to 4. studenog 1936. godine u Moskvi, u Ulici No-

voslobodskaja 67-69, u stanu broj 44. Bila je no. Spavao sam
dubokim snom. Odjednom me probudi zvonjava na vratima.
Osjetio sam eninu ruku na ramenu.
- Karlo, Karlo - ree mi priguenim glasom.
Uspravio sam se u postelji. Netko je luaki zvonio. Tko to
moe biti u ovo doba noi? Pogledao sam na sat. Bilo je dva
sata etrdeset i pet minuta. Zvonjava se ponovi, ali sada mnogo
upornije.
Odjednom me obuze strah pred neim nepoznatim. Polako
sam ustao. Zvonjava nije prestajala.
- Tko je? - upitao sam neodluno.
- Tovari tajner, otvorite! Ja sam, kuepazitelj!
Odkrinuo sam vrata i ugledao kuepaziteljevo lice.
- U vaoj je kuhinji, ini se, poplava, voda prodire na donji
kat. Moram pogledati - ree brzo i nekako smueno.
- Kod nas je sve u redu - odgovorio sam.
- Ipak otvorite moram se uvjeriti - kuepazitelj je bio uporan.
U istom asu kad sam otvorio vrata ugledao sam ocira i dva
vojnika. Ocir i vojnik uoe zajedno s kuepaziteljem u stan,
dok je jedan vojnik ostao u hodniku. Pokretom ruke ocir ra-
stvori kabanicu. Ugledao sam oznake natporunika NKVD-a.
- Imate li oruja? - upita. To je bilo prvo to je rekao.
- Nemam - odgovorio sam i iznenadio se koliko sam miran.
Vie nisam osjeao strah pred nepoznatim. Opasnost je bila ovdje
i sada je bila poznata.
Ocir me pretraivao rutiniranim pokretima. Bio je to pla-
vokos i vitak ovjek tridesetih godina. Njegovo seljako lice nije

7
odavalo nikakva osjeaja. Pruio mi je komadi papira i proma-
trao me kao to lovac promatra ivotinju koju je ulovio, samo s
mnogo manje zanimanja. Oito se navikao, pomislio sam.
- Nalog za hapenje - ree grubo.
Vratio sam mu papir, a on mi zapovjedi da sjednem i uputi se
u drugu sobu.
- Tko je to? - upita pokazajui rukom na moju enu koja je
leala u postelji.
- Moja ena.
- Ustanite! - naredi ocir.
- Znate, moja je ena u posljednjim mjesecima trudnoe - re-
kao sam ociru. - Molim vas, budite tako ljubazni i dopustite joj
da ostane u postelji.
Ona se ne smije uzrujavati.
- Ustanite! - ponovi ocir.
Moja je ena ustala. Pokuao sam joj pomoi.
- Sjednite i ne miite se! - prodere se ocir. Ali ja sam se pravio
kao da ga nisam uo, priao sam krevetu i pomogao eni da se
obue. Ocir istovremeno prie krevetu i stade pretresati svaki
jastuk, svaku ponjavu i pokriva, sve to baci na pod, a meni i eni
ponovno zapovjedi da se ne miemo. Ispreturao je cijelu sobu.
Dok je ocir pretraivao, vojnik nas je paljivo promatrao.
Pokuavao sam utjeiti uplaenu i zdvojnu enu, ali ocir
mi zapovjedi da utim. Pretres je trajao dva sata. Sve je paljivo
pregledao. Knjige na stranim jezicima stavio je u stranu. Kad je
zavrio, naredi mi da se obuem. ena je plakala, a ja sam je po-
kuavao utjeiti.
- to e ponijeti? - upitala me.
- Nita, to bih ponio? To je oita zabuna, odmah u se vratiti
kui - umirivao sam je.
8
 - Naprijed! - povie ocir i uputi se prema vratima. Poao sam
za njim.
Vojnik me slijedio. Nisam se stigao oprostiti od ene. uo
sam je kako plae.
U hodniku nam se prikljui drugi vojnik. Pred vratima je sta-
jao automobil. Ugurali su me unutra. S moje lijeve i desne strane
sjeli su vojnici, a ocir se zavali kraj ofera.
- Vozi! - zapovjedi.
Auto je jurio ulicama Moskve koja je jo spavala. Pokuavao
sam shvatiti to se dogaa, ali u uima mi je jo uvijek odjekivao
enin pla. Bilo mi je kao da se opratam od ivota.

9
 LUBJANKA - GLAVNI TAB NKVD-a

Nakon deset minuta vonje kola se zaustave pred glavnom

zgradom NKVD-a na Lubjanki. Otvore se velika vrata i auto za-
okrene u dvorite. Iz automobila iskoi vojnik i naredi mi da izi-
em. Pogledao sam oko sebe. Nalazili smo se u uzanom dvoritu
okruenom petorokatnicama. Prozori su bili okovani reetkama.
Ugurali su me kroz otvorena vrata u prostoriju veliku pedese-
tak kvadratnih metara. Du zidova su stajale klupe na kojima su
sjedili mukarci i ene, bilo ih je tridesetak. Pred njima su leali
svenjevi sa stvarima.
Gledali su u prazno, neki su sjedili zatvorenih oiju.
U prostoriji je vladala tiina koju je prekidalo jecanje mlade
djevojke. Ponovo sam pomislio na svoju enu. Svakih dvadeset
minuta otvarala bi se vrata i vojnik bi nas prozivao po imenu. Na-
kon dva sata i ja sam doao na red. Odveli su me u susjednu pro-
storiju. Naokolo su stajale police, na njima poredani zamotuljci,
koferi, koare i paketi. Za pultom je stajalo nekoliko uniformira-
nih enkavedeovaca, mukaraca i ena, u bijelim bluzama.
Priao sam pultu, a jedan podocir izvadi list papira i upita
me kako se zovem. Odgovorio sam.
- Imate li novaca? Imate li kakvih vrijednih predmeta? - upi-
ta.
Izvadio sam lisnicu i sat, prebrojio novac i pruio mu sve to.
Nakon nekoliko minuta dao mi je dvije potvrde. Zatim su mi
naredili da se svuem dogola. Kad su me pretraili, vratili su mi
odjeu. Vojnik me odvede kroz nekoliko hodnika i stubita u
koridor s itavim nizom vrata. uvar, koji je u ruci drao snop
kljueva, otvori jedna i gurne me unutra. Naao sam se u zagulji-
voj i smradnoj prostoriji. Na podu je lealo tridesetak mukaraca,

10
prostorija nije bila ira od tri metra i pet do est metara dugaka.
Neki su leali zavijeni u svoje kabanice, neki su kabanice prebaci-
li preko sebe da im se lice nije vidjelo. Podiglo se nekoliko glava
umorna izgleda. ovjek s dugakom plavom bradom napravio
mi je malo mjesta i pozvao me da legnem kraj njega. Morao sam
oprezno prilaziti da nekog ne zgazim. Jedva sam uspio doi do
svog leaja.
- Vi ste sigurno inostranac, to se vidi na vama, nai su nekako
mnogo odluniji - rekao mi je plavobradi.
Nita nisam odgovorio. Vidio je da sam jako zbunjen i nado-
dao:
- Odmorite se, ujutro emo razgovarati.
Upitao me koliko je sati. Slegao sam ramenima. Zautio je i
zaklopio oi. Pogledao sam oko sebe. Neki su spavali, a neki su
me ispod oka promatrali.
Leao sam na golom podu u odijelu i kabanici. Bilo mi je
hladno iako je u sobi bilo zaguljivo i vrue, tresao sam se. Poku-
avao sam razmiljati.
to se to sa mnom dogaa, to ele od mene, dokle u ostati
ovdje, to e biti sa enom, ona je u tekom poloaju.
Zar me netko prijavio?
Koloplet misli bez odreene polazne toke kruio je glavom
kao vrtuljak. Zaklopio sam oi, pokuao sam zadrijemati, zaspati.
Uzalud. Opet ista pitanja, naravno bez odgovora. Ono nekoliko
sati do svanua inilo mi se kao vrijeme koje vjeno traje i ne
moe mu sagledati svretak.
Najednom se napola otvore vrata i uvar se prodere:
- U zahod!
Zajedno sa svima izaao sam u hodnik, u prostoriju koja je
imala nekoliko predjela. Jedni su uali, drugi su se prali iz lime-

11
nog umivaonika. Polio sam lice ledenom vodom. To mi je pri-
jalo. Poslije nekoliko minuta uvar nas je potjerao u eliju. Oko
mene skupili su se uhapenici. Poelo je ispitivanje. Odgovarao
sam nevoljko, u pola reenice. Kad su vidjeli da neu govoriti,
neki su me poeli tjeiti:
- Niste vi sami, zatvori su prepuni, i mi ne znamo zato sjedi-
mo, strpite se, doi ete na red...
Ponovno su se otvorila vrata i uvar je na jednoj dasci unio
trideset i etiri porcije crnog kruha, svaka porcija imala je pola
kilograma, i dvije kofe vrue vode. Uhapenici su izvukli svo-
je aluminijske posude i bokalom napunili svoje posude vruom
vodom. Posudu nisam imao. Nije mi bilo ni do jela ni do pila.
Svaki ovjek podijelio je svoj kruh u dva-tri dijela, a kako noeva
nije bilo, radili su to koncem. Primijetio sam kako poudno jedu
kruh i zalijevaju vruom vodom, a mrvice koje bi pale na pod
briljivo skupljaju i paze da im nijedna ne padne iz usta. Jeli su u
tiini. Kao da je to obred. Preostali kruh ceremonijalno bi zamo-
tali u krpicu ili kesicu, to su bile porcije za ruak i veeru.
Moj bradati susjed upitao me zato ne jedem.
- Nemam apetita - odgovorio sam.
Moj kruh leao je nedirnut, jele su ga gladne oi. Ponudio
sam ga svom susjedu, ali on mi je savjetovao da ga sauvam jer
u zatvoru vlada velika glad. Jedva sam ga nagovorio da uzme po-
lovicu. Zahvalio mi je i odmah ga pojeo. Priao mi je da su ga
ovamo doveli iz Vladivostoka i da ve etvrti mjesec eka u sa-
baniku (psetarnik, izba za pse) da ga pozove istrani sudac.
Uhapsili su ga prije devet mjeseci. Za revolucije 1917. do
1920. vodio je partizansku grupu protivu Japanaca na Dalekom
istoku. Poslije toga radio je u upravi industrije ribljih konzervi. A
sad su ga optuili da sprema oruani ustanak protiv sovjetske vla-

12
sti i da je namjeravao dalekoistona podruja Sovjetskog Saveza
prikljuiti Japanu.
Prestraio sam se kad sam uo kakve je strane stvari spre-
mao ovaj ovjek, a eto, ja sad moram pored njega leati i s njim
razgovarati. Upitao sam ga kako se to moglo dogoditi da bivi
revolucionar radi takve stvari. Nasmijao se glasno i rekao mi da
on to ni u snu nije sanjao i da su optube izmiljotina NKVD.
Njegova velika plava brada i iroka plea tresla su se od smijeha.
inilo mi se kao da se sama dalekoistona divlja priroda smije
mojem pitanju. Gledao sam ga u udu.
Bradonja upita zato me optuuju. Odgovorio sam mu da ni-
ta ne znam i da jo nikoga nisam vidio osim ljudi koji su me
uhapsili. Priblii nam se jo nekoliko zatvorenika. Pitali su me
odakle sam i tko sam. Odgovorio sam da sam politiki emigrant
i da sam u Sovjetskom Savezu od 1932. godine.
Moji odgovori bili su krti i nepovezani. I dalje me muilo
samo jedno pitanje: zato sam ovdje? Moda je sve to samo ruan
san. Razgovore nisam pravo ni uo. O podne smo dobili pola
litre juhe s kupusom i malu licu graka. Juhu nisam mogao jesti.
Oko est sati ponovno smo dobili licu graka. U deset sati uvee
tri puta se ugasilo i upalilo svjetlo. To je bio znak da je vrijeme
spavanju. Zatvorenici su prostrli kabanice na pod i legli. Legao
sam i ja. Bio sam umoran, ubrzo sam zadrijemao.
Nisam dugo spavao, otvorila su se vrata i uo sam kako jed-
nog zatvorenika zovu na presluavanje. Trebalo je dugo dok sam
ponovno zaspao. A onda me netko probudio.
- Hajde na sasluanje - rekao je uvar koji je stajao na vrati-
ma.
Ustao sam, obuo cipele i izaao u hodnik gdje me ekala ena
u enkavedeovskoj uniformi, bila je to mlada plavua s baskijskom

13
kapom na glavi i sovjetskom kokardom. U ruci je drala cedu-
lju.
- Kako se zovete? - upita me.
Odgovorio sam.
- Naprijed.
Nekoliko puta otvarale su se eljezne reetke, poli smo naj-
prije u drugi kat, onda se spustili u dvorite, potom smo uli u
veliku zgradu i liftom se popeli u peti kat.
Uvela me u veliku sobu. Za pisaim stolom sjedio je prosijed
ovjek, osrednje visine, podrezanih crnih brkova, mogao je imati
oko etrdeset godina. Nosio je uniformu kapetana NKVD. Moja
pratilja prui mu cedulju. Dok je potpisivao, ja sam stajao pored
vrata. Pratilja je izala iz sobe. Kapetan me nehajno pogleda, po-
kaza rukom na stolicu i ree:
- Sjednite. Zovem se Revzin, bit u va istrani sudac. Kako
elite da govorimo, njemaki ili ruski?
- Svejedno mi je - odgovorio sam.
Pruio mi je papir.
- Proitajte to i potpiite.
Uzeo sam papir i proitao: 1. optueni ste da pripadate kon-
trarevolucionarnoj organizaciji koja je ubila sekretara Centralnog
komiteta Komunistike partije Sovjetskog Saveza i sekretara Le-
njingradskog oblasnog komiteta S. M. Kirova. 2. optueni ste
kao agent Gestapoa.
Smijao sam se itajui.
- Nemojte se smijati, to je ozbiljna optuba - rekao je Revzin.
Osjeao sam se dobro. Bio sam raspoloen.
- Pa stvar je potpuno jasna, posrijedi je zabuna, s tim nemam
nikakve veze - rekao sam samouvjereno i prirodno.

14
 - Varate se, nije rije ni o kakvoj zabuni. Imamo dokaze i vi
sve to morate iskreno priznati - rekao je Revzin.
- to vi to govorite, zaboga miloga, ja sam potpuno nevin,
uvijek sam bio dobar komunist, a svoje partijske dunosti ispu-
njavao sam bez posljednje misli - rekao sam odluno s namjerom
da me shvati i da uvidi zabunu.
- Danas vie neemo o tome razgovarati, idite u eliju, razmi-
slite o svemu, sutra emo nastaviti.
Ustao je. U istom trenutku pojavila se moja pratilja i odvela
me natrag u eliju.
im su se zatvorila vrata elije, zatvorenici su mi prili zapit-
kujui me gdje sam bio. Rekao sam im da me Revzin optuio.
- Nevjerojatno, sve je izmiljeno - rekao sam povienim gla-
som.
- Vi ste inostranac, znai pijun - rekoe mi neki.
- Ali ja s time nemam ama ba nikakve veze.
- A to mislite da mi imamo veze s onim zbog ega nas optu-
uju. Vraga, o tome nikad nismo ni sanjali - uo sam nervozne i
ljutite glasove.
uvar je nekoliko puta udario kljuevima po vratima, a to
je znailo da prestanemo razgovarati. Legli smo na svoja mjesta.
Nisam mogao spavati, stalno sam razmiljao o optubi. Kako je
to uope mogue da sam upleten u takvu aferu? to sve to znai?
Tjeio sam se da e se sve to ipak razjasniti, da e uvidjeti oigled-
nu zabunu i uskoro me pustiti kui.
Poeo je novi dan: Podijelili su kruh, zatim juhu i graak za
ruak, uvee kau. Cijeli dan smo razgovarali o mom nonom
sasluanju. Neki su iznosili svoje sluajeve i fantastine optube,
a polovina uhapenika nije uope znala zato je uhapena.
Mladi seoski momak optuen je kao terorist jer je u svai s

15
predsjednikom kolhoza zaprijetio da e ga ubiti. Samo je jedan
bio s nama koji je optuen da je vodio kontrarevolucionarne raz-
govore. Protiv njega je svjedoio njegov vlastiti brat, koji je na
suoenju izjavio da on drugaije ne moe da radi jer NKVD od
njega trai istinu. Poslije sam doznao da je tog ovjeka, zvao se
Smirnov, osudila trojka na osam godina logora. Trojka je bila
komisija NKVD koja je osuivala administrativnim putem one
koji nisu dolazili pred sud.
Dani su prolazili. Nitko me nije zvao na sasluanje. Premjestili
su me u drugu eliju, u peti kat, koja se razlikovala od sabani-
ka utoliko to su u njoj bili eljezni kreveti, slamarice, jastuk i
krevetsko rublje. To je bila samica, ali u nju su smjestili tri kre-
veta, pod su obojili tako da je bio neugodno ist. etiri dana
bio sam potpuno sam, peti dan dola su jo dvojica. Napokon,
etrnaestog dana pozvali su me na drugo presluavanje. Istrani
sudac Revzin ispriao se to me ranije nije pozvao, ali neka opro-
stim, on ima mnogo posla i sigurno e me sutra presluati. To je
bilo sve to mi je rekao. Nikakvo pitanje nije postavio. Sjetio sam
se to su mi priali stari zatvorenici u sabaniku. To je uobiaje-
na praksa NKVD-a. Pozovu te i obeaju da e te sutra presluati,
ali to, naravno, ne urade, nego te puste da eka. Tako dre u
napetosti i iekivanju.
Upoznao sam se sa svojim novim drugovima u eliji. Lario-
nov, visok, krupan ovjek, upravljao je kemijskom tvornicom u
Kemerovu na Uralu. Stari lan partije. Optuili su ga zbog te-
toinstva u poduzeu kojim je upravljao. Kleo mi se da je sve
to izmiljeno i da nikakav protokol nee potpisati. Jedne noi
Larionova su odveli, da bi ga tek nakon pet dana vratili. Pet dana
i pet noi morao je stajati u kutu i samo je jedanput dnevno do-
bio malo juhe i kruha. Taj snani ovjek, koji je za graanskog
rata bio na strani crvenih i proao sve ratne nevolje i tekoe, nije

16
mogao izdrati te muke i potpisao je sve to su od njega traili.
Nakon tri tjedna izveli su ga iz elije i ja ga vie nikada nisam-
vidio.
Ljude bi obino sasluavali nou. Jedne noi izveli su i Gol-
dmana. Vratio se u eliju u etiri sata ujutro. Slomljenih rebara.
Goldman je bio lini sekretar Rikova kada je bio predsjednik So-
vjeta narodnih komesara. Traili su od njega da prizna kako ga je
njegov ef Rikov zavrbovao kao agenta Gestapoa. Nita nije htio
priznati niti potpisati. Leao je i stenjao od subote do ponedjelj-
ka. Tek je u ponedjeljak ujutro doao lijenik i upitao ga to mu
je. Prostenjao je:
- Ti psi... prokleti psi...
Nakon dva sata doli su uvari s nosiljkom i odnijeli ga.
Ostao sam sam u tijesnom prostoru sa svojim mislima i pi-
tanjima: kako, zato, dokle e to trajati, to radi onja, znade li
zato me optuuju? Kao vrtuljak okretale su se uvijek iste misli.
Slijedeih dana dola su u moju eliju trojica. Jedan znanac iz
sabanika, a druga dvojica bili su tek uhapeni. ab je bio po-
rijeklom Nijemac, Moskovljanin, radio je pedeset godina u istoj
trgovini oruja na Kuznjeckom mostu. Sada je imao ezdeset i
pet. Dva dana poslije hapenja doznao je da je agent Gestapoa.
Zdvojan i nesretan starac uope nije mogao shvatiti optubu, nije
mogao srediti misli. Zaklinjao mi se da je potpuno nevin, molio
me da ga savjetujem to da radi kako bi opovrgao ovu udovinu
optubu.
ta sam mogao uraditi, kakav savjet da mu dam? I samom
mi je bio potreban savjet. Starog aba presluavali su jednom
prilikom etrdeset i osam sati. Istrani sudac, mlad, golobrad i
ambiciozan deran, psovao je starca na najodvratniji nain:
- Ti stara kurvo, stara betijo, gade odvratni, znamo mi takve
koji ve pedeset godina slue kapitalistima, pokazat emo mi tebi
17
tko je NKVD ako u roku od dvadeset i etiri sata ne potpie
protokol, napravit emo iz tebe virle, staro pseto, podlace vap-
ski...
Plakao je stari ab kada mi je to govorio. Jedne noi probudio
me i zamolio da odem do njegove ene, ako me puste prije njega,
i da joj kaem kako je potpuno nevin. ena stanuje u Moskvi u
Ulici Bauman. Starac je odluio trajkati glau. Leao je u eliji
pet dana gotovo bez svijesti. estog dana su ga iznijeli! Poslije
mnogo godina sreo sam u Norilsku logoraa Nehamkina koji je
zajedno sa abom leao u zatvorskoj bolnici. Nehamkin mi je
priao da je stari ab umro a da se nije osvijestio.
Na alost, nisam mogao izvriti posljednju molbu druga aba.
Dok sam sa starim abom uspostavio vrlo brzo prisan dodir, s
drugim zatvorenikom nije mi to nikakvo uspijevalo. Nije htio
razgovarati.
- S kontrarevolucionarnim elementima neu imati nikakvog
posla. - To je bio odgovor na sve nae pokuaje.
Bio je to ovjek ezdesetih godina, direktor Industrijske aka-
demije u Moskvi. Zvao se Vinjakov. Jednog dana priao sam
mu o sebi, da sam komunist i lan Partije od 1919, da sam zbog
komunistike djelatnosti bio u inim zatvorima Europe i da sam,
eto, sada optuen kao pijun, terorist i iverzant.
- NKVD ne hapsi nevine ljude - odgovorio mi je stari Vinja-
kov.
- Pa dobro, a zato su vas uhapsili? - upitao sam ga.
- To je zabuna, nesporazum - odgovorio je kratko i okrenuo
mi lea.
Jednog dana posjetio nas je zatvorski inovnik u bijelom man-
tilu.
- Tko ima novaca, u zatvorskom duanu moe kupiti kruh,
eer, marmeladu, haringe i cigarete.
18
 Dao nam je tri komada papira na koje je trebalo napisati to
elimo kupiti. Iako nisam pua, naruio sam tri kutije cigareta
i komad sapuna. Slijedeeg dana dobili smo naruene stvari. Ci-
garete i komad sapuna ponudio sam Vinjakovu. Stari nije imao
novaca, a bio je strastven pua.
- Kako vi dolazite do toga da mi neto nudite, narodni nepri-
jatelj, a usuuje se da mi neto nudi - razljutio se na mene.
Nisam odgovorio, cigarete i sapun ostavio sam na stolu.
Nou me probudilo kljocanje brave. Podigao sam glavu i na
vratacima elije ugledao enkavedeovca deurnog u hodniku.
Zvao me prstom da doem do vrata.
- Je li tu onaj sa slovom V? - aptao je enkavedeovac. Tako su
uvijek radili kad nisu bili sigurni da su pogodili eliju u kojoj je
uhapenik. Nisu htjeli da u susjednoj eliji saznaju tko se kraj
njih nalazi. Probudio sam Vinjakova.
- Obucite se, bez stvari - naredio je enkavedeovac.
U osam sati ujutro Vinjakov se vratio sa presluavanja.
- Ah, ah, to se dogaa. Rekli su mi da sam bandit, tetoina,
neprijatelj naroda, trockist, da e me smlaviti, smrviti ako sve ne
priznam, ah, ah, kako je to mogue... - stenjao je stari Vinjakov
vrtei se po eliji i hvatajui se za glavu. Pokuao sam ga umiriti.
- Uzmite jednu cigaretu, to e vas umiriti - pruio sam mu
kutiju cigareta.
Stari je uzeo cigaretu i zaplakao. Zatim je poao prema vrati-
ma i stao da udara po njima. Doao je uvar.
- Dajte mi papir i tinte, moram pisati drugu Staljinu, neka zna
to se ovdje dogaa.
- Papir traite od istranog suca, ovdje nema nikakvog papira
- podviknuo je uvar i otiao.
Nemoni Vinjakov sjeo je na krevet, ponovno zapalio ciga-

19
retu i buljio preda se kao duhom odsutan. Kad je dolo vrijeme
za etnju, stari se nije ni pomakao. Svaki dan etali smo petna-
est do dvadeset minuta u tijesnom dvoritu ili na ravnom krovu
zatvora. etnja je bila u krugu, jedan iza drugoga, s rukama na
leima, pogledom u zemlju, glavu ne smije okrenuti ni nalijevo
ni nadesno, bez razgovora. Kanjavalo se za svaku sitnicu. Obi-
no pet dana nisi smio izai na etnju ili nisi imao pravo kupovati
u zatvorskom duanu. Naroito su pazili da netko ne bi sakrio
komadi papira koji je svatko dobio ujutro i uvee kad je iao na
zahod. uvar je svakog kontrolirao kroz rupu na vratima da li je
upotrijebio papir.
Poslije dulje pauze ponovno su me pozvali na presluavanje.
Sada su me gotovo svaku no odvodili oko 23 sata a procedura je
trajala dva do tri sata.
Poslije me nisu vraali u eliju ak ni po etrdeset i osam sati.
Prvih dana presluavao me Revzin. Bio je uljudan i korektan.
Nagovarao me da sve priznam, obeavao da u ponovno biti pri-
mljen u Partiju. A moda u dobiti i orden.
Zapitao sam istraitelja to konkretno imaju protiv mene.
- Mi znamo da ste agent Gestapoa, a znamo da ste i lan kon-
trarevolucionarne organizacije koja je ubila Kirova - rekao je Rev-
zin.
- Sve su to izmiljotine, nemogue je da NKVD ima dokaze
o mojoj krivici jer ja nikad u svom ivotu nisam imao posla ni s
takvim ljudima, ni s takvim organizacijama - odgovorio sam.
- Nikada ne biste bili uhapeni da NKVD nema dokaze o
vaoj krivici.
Dokazi su predoeni najprije Izvrnom komitetu Komunisti-
ke internacionale, jer ste njihov namjetenik, i Izvrni komitet
odobrio je hapenje. Zatim je optuni materijal dostavljen drav-
nom tuiocu Sovjetskog Saveza Visinskom, i on je odobrio vae

20
hapenje - polako i hladnokrvno govorio je Revzin.
Zatraio sam da mi pokau nalog za hapenje. S jedne police
izvukao je nalog i pokazao mi ga. Na njemu je pisalo Arest odo-
brjaju. Visinski.
- Nita ne shvaam, mogu samo da vam ponovim: da nikakve
veze nemam s tim stvarima, a NKVD e doi do istoga zakljuka
- odgovorio sam Revzinu.
Jedne subote ponovno su me pozvali na presluavanje. Rijetko
kada su presluavali subotom i nedjeljom. Zato sam se iznenadio.
Opet me doekao Revzin izvjetaenom ljubaznou:
- Vidite, tajner, zbog vas sam se odrekao svog nedjeljnog po-
inka. Htio bih tu vau stvar to prije okonati, sve to ovisi samo
o vama!
- to se mene tie, ja sam spreman da uinim sve to mogu da
me to prije pustite kui - odgovorio sam.
- Dobro, onda bismo mogli ozbiljno razgovarati - izjavio je
istrani sudac Revzin i izvukao nekakve tiskanice na kojima je
bilo napisano: Protokol presluanja. Nakon stereotipnih pita-
nja o imenu, prezimenu i mjestu roenja, upitao je:
- Priznajete li da ste bili lan kontrarevolucionarne organizaci-
je koja je ubila sekretara Centralnog komiteta Sovjetskog Saveza
i sekretara Lenjingradskog oblasnog komiteta S. M. Kirova?
- Mogu da kaem samo to to sam ve nekoliko puta izjavio,
naime, da s tim stvarima nemam nikakve veze i da sam potpuno
nevin.
Revzin je odloio pero i rekao mi:
- Na taj nain neemo nita uraditi, vi morate sve priznati.
- Nemam to priznati, ja sam neduan - odgovorio sam.
Tako je ilo cijelu no. Revzin me nagovarao da budem pame-
tan, da sve priznam, a ja sam ga po ne znam koji put uvjeravao

21
kako sam savreno nevin. Revzin je pogledao na sat i pritisnuo na
dugme. Kad se pojavio vojnik, rekao mi je:
- Idite u eliju i dobro razmislite, sutra u vas opet pozvati. Ali
jedno vam mogu jo danas rei: ako ovako nastavite, ako i dalje
budete tvrdoglavo negirali, zlo ete proi, razumijete, zlo!
U ponedjeljak su me ponovno pozvali. Kad sam uao u sobu,
pored Revzina se nalazio jo jedan ocir NKVD.
- Ovo ti je ovjek koji misli da e nas vui za nos. Ja vie s njim
nemam strpljenja, pokuaj ti. Bude li i dalje tvrdoglav, jednostav-
no ga stavi uza zid.
Tako me predstavio novom istraitelju i izaao.
- Sjednite - rekao je novi istraitelj, izvukao kutiju cigareta iz
depa i ponudio me.
- Hvala, ne puim.
Novi istraitelj pripali cigaretu i pone listati po nekakvim
papirima. Promatrao sam ga. Bio je visok, etrdesetih godina,
crne zaeljane kose, obrijan, lijepa lica. Nije nosio uniformu ve
partijsku rubaku. Kad je popuio cigaretu, upitao me:
- Jeste li gladni?
- Nisam.
- Onda emo poslije popiti au aja.
utio sam.
Poeo je sa mnom vrlo prijazno, zapitao me tko sam i kako
sam doao u Sovjetski Savez. Priao sam mu o sebi, da sam pori-
jeklom Austrijanac, da sam iz Jugoslavije morao bjeati zbog po-
licijskih progona, da sam jedno vrijeme bio u Francuskoj, odakle
sam morao emigrirati zbog komunistike djelatnosti.
Sluao me vrlo paljivo. Pozvonio je. Ula je djevojka.
- Donesite dvije ae aja i dva puta po sto grama kobasica -
rekao je djevojci.
22
 Poslije nekoliko minuta djevojka je donijela aj i kobasice.
- Jedite, sigurno ste gladni - ponudio me.
Pili smo i jeli. Poslije jela zapalio je cigaretu. Otresajui pepeo
rekao mi je:
- Priali ste mi o svom ivotu. Lijepo. Sad se ja pitam kako
je mogao takav ovjek kao to ste vi, koji je od svoje najranije
mladosti bio funkcionar komunistikog pokreta, kako je takav
ovjek mogao postati agent jedne strane sile?
Gledao sam ga zaueno.
- Vi ste pametan ovjek, sluajte to u vam savjetovati. Pri-
znajte mi sve lijepo i recite tko vas je zavrbovao, kakve ste zadatke
dobili, koga ste vi zavrbovali, kakve ste zadatke tim ljudima dali.
- Potpuno sam nevin, nitko me nije zavrbovao, niti sam ja bilo
koga zavrbovao - odgovorio sam.
Na te moje rijei istraitelj je skoio i dreknuo:
- Poznajete li Eimikea?
- Da - odgovorio sam.
- Priajte mi gdje ste upoznali Eimikea.
- Sjedio sam sa znancem u moskovskoj kavani Metropol
- poeo sam se prisjeati poznanstva s Eimikeom. - To je bilo
1934. godine. K naem stolu priao je ovjek i pozdravio se s
mojim poznanikom. Poto smo se upoznali, sjeo je k nama. Iz
razgovora kod stola doznao sam da Eimike ima u Berlinu radnju
sa ivotinjama i u Sovjetski Savez alje divlje ivotinje iz tropskih
zemalja, a u zamjenu dobiva ivotinje iz Dalekog sjevera. Poslije
sam ga na ulici vidio dva puta, pozdravili smo se, ali nita nismo
razgovarali. To je sve.
- Laete. Dokazat u vam da ste s Eimikeom bili nekoliko puta
u istoj hotelskoj sobi i on vam je tamo davao pijunske zadatke.
- Sad mi je jasno da je sve izmiljeno. Meni je poznato da
sve hotelske goste u Metropolu nadzire NKVD, prema tome

23
NKVD-u je sigurno poznato da ja s Eimikeom nikada nisam bio
u hotelskoj sobi.
Istraitelj je pobijesnio, skoio, lupio akom o stol, prevrnuo
tintarnicu i razbio au od aja.
- Tek sada vidim s kime imam posla. Pa vi ste opasan ovjek.
to vi mislite, pred kime stojite? Mislite da stojite pred austrij-
skom policijom? Brzo e vas NKVD nauiti pameti - urlao je.
- Molim vas, naredite da me odmah odvedu u eliju. Ne do-
putam da me tretirate kao psa i da me muite - odgovorio sam
i ustao.
Istraitelj je pomahnitao:
- Sjednite na svoje mjesto i da se niste pomakli bez moje za-
povijedi.
Uostalom, to ja s vama raspravljam! Stanite licem prema
zidu. Ustao sam i postavio se licem prema zidu. Tako sam stajao
dva sata. Zatim mi je naredio da sjednem. Uzeo je papir i poeo
pisati protokol sasluanja. U zapisniku je bilo sve to sam ve re-
kao, ista pitanja, isti odgovori, s tom razlikom to je ovaj istrai-
telj pokuao netono interpretirati moje odgovore. Poslije dugog
natezanja ipak je pristao da napie onako kako sam zahtijevao.
itava dva tjedna, gotovo svakoga dana, zvali su me i preslua-
vali, ali u osnovi nita se nije izmijenilo: ista pitanja, isti odgovo-
ri. Prilikom jednog presluavanja inilo mi se da je moj istraitelj
Gruevski malo bolje volje, zato sam ga zapitao kako je mojoj
eni.
- Mi pratimo svaki korak vae ene i mogu vam rei da se ona
vrlo dobro osjea. Odmah poslije vaeg hapenja nala je druge i
s njima je spavala - odgovorio mi je cinino.
Bio sam izvan sebe kad sam to uo. Toliko sam se razbjesnio
da sam zaboravio gdje se nalazim. Derao sam se na njega i psovao
ga.
24
 - Kojim pravom govorite tako o mojoj eni? To su faistike
metode.
Danas neu progovoriti ni jednu jedinu rije.
Toliko sam se derao da je iz susjedne sobe doao drugi ocir
da vidi to se dogaa. Kad sam se umirio, rekao sam mu:
- Moja ena nalazi se pred porodom i vjerojatno je u rodili-
tu. Razumljivo je to sam uzbuen i to elim saznati kako joj
je. Vjerovao sam da imam posla s ovjekom, ali bio sam tako
glup pa sam mislio da ete barem na trenutak zaboraviti da sam
uhapenik i da ete mi ljudski odgovoriti na pitanje. Sada vidim
da sam se prevario.
Gruevski se ponaao tako kao da se nita nije dogodilo. Obe-
ao mi je da e se interesirati kako je mojoj eni i da e mi to sutra
saopiti. Vratio me u eliju.
Kad su se zatvorila vrata elije zaplakao sam kao dijete. Bio
je to grevit pla, prvi u mom ivotu. Ostali zatvorenici nisu bili
iznenaeni kad sam im priao to se dogodilo. Oni su vrlo dobro
poznavali metode NKVD-a koji nije prezao ni od kakvih sred-
stava da demoralizira.
Poslije osam dana pozvali su me u zatvorsku kancelariju i sa-
opili mi da je moja ena rodila kerku i da se obje dobro osjea-
ju. Bio sam sretan. Pogotovo zato to sam na taj nain doznao da
ena nije uhapena. U veini sluajeva NKVD bi obino zatvarao
i ene uhapenih mueva, bez obzira na to jesu li trudne, bolesne
ili doje dijete na prsima. U zatvoru Butirka bilo je tri stotine
ena s dojenadi i djecom do jedne godine. Poslije godine dana
NKVD je silom otimao djecu majkama i smjetao ih u djeji
dom kojim je rukovodio NKVD. Scene koje su se odigravale kad
bi otimali djecu majkama bile su uasne!

25
 TVRAVA BUTIRKA

Sredinom prosinca 1936. godine doao je nadglednik zatvora

i naredio mi da spremim sve svoje stvari. ta to znai, pitao sam
se i nervozan spremao stvari. Srce mi je poelo udarati. Hoe li
me pustiti? Oprostio sam se na brzinu od svojih drugova u eliji.
Odveli su me jedan kat nie, uveli u neku potpuno praznu pro-
storiju, svukli dogola i temeljito pretraili. Morao sam izvoditi
razne pokrete tijelom kako bi uvar mogao zagledati u sve rupe.
Kad je procedura bila gotova, naredili su mi da se obuem. Od-
veli su me u isto dvorite u kome sam ve bio kad su me uhapsili.
Tamo je stajao zatvoren auto, neka vrst kamioneta, na kome je na
etiri jezika pisalo: BROT - HLJEB - PAINE - BREAD. En-
kavedeovac je otvorio vrata i naredio mi da uem. Unutranjost
kola bila je konstruirana kao zatvor. Kola su bila razdijeljena u
pregrade kao elije, u jednu takvu ugurali su mene. Nisam se
mogao ni pomaknuti, zraka je bilo vrlo malo, osjetio sam da su
drugi dijelovi takoer zaposjednuti. Pokuao sam upozoriti svoje
susjede kaljem, ali straa koja je bila s nama naredila nam je da
ne smijemo ni pisnuti. Auto je jurio ulicama Moskve, a Moskov-
ljani nisu ni slutili da ovaj etvorojezini prijevoznik kruha skriva
rtve NKVD-a. Nakon dvadesetak minuta vonje stigli smo u
najvei zatvor NKVD u Moskvi Butirku. Otvorila su se dvoja
reetkasta vrata, istovarili su me, a vojnici su psovali i gurali nas
svakom prilikom. Sve se moralo raditi vrlo brzo.
- Bistro, bistro, ruke na lea - derali su se vojnici.
Otvorila su se velika masivna vrata, zatim druga eljezna, tada
smo se nali u velikom predvorju kao na eljeznikoj stanici. De-
sno i lijevo bila su vrata bez kvake. Otvore jedna i gurnu me
unutra. Prostor u koji sam uao izgledao je kao kutija od betona.

26
Samo jedna klupa privrena uza zid. Pusto i prazno. Bez prozo-
ra. Sjeo sam na klupu i sluao kako se otvaraju jedna vrata, druga,
pa trea, i kako kroz njih ulaze uhapenici. Neki su pokuali da
neto pitaju uvara. Meutim, uli su samo jedan odgovor:
- Tiina. Bez rijei.
Dugo sam ekao dok su me odveli u parno, zaguljivo kupa-
tilo i dali mi komadi sapuna. Oprao sam se. Poslije dvadeset
minuta uvar je lupnuo na vrata i dreknuo:
- Oblai se!
Obukao sam se i ekao. U tom prokletom kupatilu bilo je
tako vrue da ni disati nisam mogao. ekao sam jedan sat. Napo-
kon je doao uvar i odveo me preko dvorita u trokatnu zgradu.
U prvom katu zaustavili smo se pred elijom broj 61. uvar mi
je naredio da se skinem dogola.
- ovjee, zar ne vidite da sam mokar, kako u se svui na ovoj
hladnoi? - rekao sam mu.
- Skidaj se i ne laj - dreknuo je i poeo s mene trgati odjeu.
Detaljno je pretraio i odijelo i rublje. Sve to trajalo je 25 minuta.
Stajao sam potpuno gol u hodniku. Kamen je bio strahovito hla-
dan. Bio sam uvjeren da u na toj temperaturi od -25 stupnjeva,
bio je prosinac, sigurno dobiti upalu plua.
Sreom nije mi bilo nita, dobio sam samo hunjavicu. uvar
je otvorio eliju i gurnuo me unutra.
Nisam vjerovao svojim oima. Je li to pakao, koji je to avo?
Spilja je bila oko osam metara dugaka, pet metara iroka i kr-
cata polugolim ljudima. Neki su sjedili u gaama, drugi su le-
ali na prinama koje su bile privrene uza zid. Oni koji nisu
uspjeli ugrabiti mjesto na prini, uali su na golom podu. Bilo
je nemogue napraviti ma i jedan jedini korak od vrata prema
unutranjosti elije. Stotinu oiju buljilo je u mene. Stajao sam

27
kao prikovan. Bez rijei! Onda je iz sredine gomile jedan ovjek
pokuao da mi se priblii. Uspio je.
- Morat ete se privremeno smjestiti ovdje - rekao je i pokazao
mjesto pored kible koju su zvali paraa.
- Sutra ili prekosutra nai u vam bolje mjesto - utjeio me
sobni starjeina.
Pogledao sam lijevo i desno, nisam znao gdje u sjesti. Na jed-
noj i drugoj strani stajale su dvije goleme kible pokrivene zara-
lim poklopcima. U zahod smo mogli ii samo dva puta dnevno u
pratnji straara. A nou i preko dana, kada su vrata bila zatvore-
na, sluili smo se paraom.
unuo sam pored parae.
Nije prolo mnogo vremena, uhapenici me okrue postavlja-
jui pitanja kad sam uhapen, zato, odakle sam, itd. Kad su do-
znali da sam inostranac, rekli su mi da i meu njima ima takvih.
Za kratko vrijeme upoznao sam neke od njih.
Rupetina u koju su nas strpali imala je oko 45 kvadratnih
metara i u nju je moglo stati 24 zatvorenika.
Sad je u njoj bilo dvije stotine, a bilo je dana kad su u nju
strpali 260 ljudi. Zaudaralo je. Uas! Nikad se nije zraila, vru-
ina je bila tako nesnosna da se jedva disalo. Ljudi su padali u
nesvijest.
ivot u eliji poinjao bi oko 5 sati ujutro. Otvarala su se vrata
pred kojima su stajali nestrpljivi zatvorenici, tapkali nogama i
ekali da ih puste u zahod. Paraa se nou napunila do vrha.
etiri ovjeka trebalo je da je iznesu. Oni su ujedno bili zadueni
za red u eliji i ienje. Svaki dan bila su druga etvorica na redu.
U zahod se ilo u tri grupe, tamo je bio i umivaonik oko kojeg
smo se uvijek gurali.
U osam sati ujutro donosili su kruh u sanducima, svaki je do-
bio 400 grama za cijeli dan. Kruh je preuzimao starjeina elije,
28
takozvani starosta. Osim kruha za doruak su nam davali neka-
kvu vruu vodu, ili nekakve kavine splaine. Za ruak smo dobili
pola litre juhe od zelja i 150 grama prosene kae, a ako nije bila
prosena, onda je bila od jo neega goreg. Uvee smo dobivali
pola litre juhe. Hrane je bilo premalo za normalna ovjeka, bila
je i neukusna. U poetku mi se gadilo da jedem. Zatvorenici koji
su imali novaca mogli su u zatvorskom duanu kupiti svakih 10
do 12 dana kruh, haringe, margarin, a ponekad maslac, eer i
cigarete.
U Staljinovim zatvorima postojala je neka vrst solidarnosti
koja se morala dobro konspirirati. U veini elija postojali su ko-
miteti sirotinje, takozvani kombedi, koji su se brinuli da oni
koji nisu imali novaca dobiju poneto za jelo i puenje. Svakih
deset dana zatvorenik je mogao dobiti po 50 rubalja od svoje
porodice. Prilikom kupovanja, 10% davalo se onima koji nisu
imali nikakvih sredstava. U zatvorski duan odlazio je starosta
elije i jo 5 do 6 ljudi s vreama i plahtama. Najprije se sastavila
lista svih poruilaca. Duan se nalazio u susjednoj zgradi. Plaalo
se prema teini kupljenih stvari, a u eliji se dijelilo na male ku-
pice. Svaki je uzimao po prilici onoliko koliko je naruio. Dok je
trajala zaliha, etiri do pet dana vladalo je dobro raspoloenje. A
onda smo ekali novu lavoku, tako se zvao duan.
Uvee je bio problem gdje da ovjek nae nekakvo mjestance.
Leali smo gotovo jedan na drugome. Jedva smo mogli disati.
Okrenuti na drugu stranu moglo se samo ako su se svi u tom
redu okrenuli istovremeno. Najvea srea bila je komadi mjesta
na prini. Najtee je bilo kad je nou trebalo prokriti put do
parae. Valjalo je hodati po tuim glavama. Svaki dan odlazili
smo na 15 minutnu etnju. Zatvori su bili prepuni pa se etalo
po grupama. Zatvorska uprava odredila je i none etnje. Tako su
nas budili u dva ili tri sata nou i tjerali na etnju. Mjeseno je-

29
danput najurili bi nas iz jedne elije i smjestili u drugu. Tu bi nas
svukli dogola, pretraili i sve to je bilo zabranjeno zaplijenili. A
to nije bilo zabranjeno? Komadi lima, eljeza, avao, igla, svaki
tvrdi predmet, sve je to bilo zabranjeno. Pretraga je trajala pet
sati. Nou su nas tjerali da se kupamo, za to vrijeme dezincirali
bi stvari koje su ostale u eliji.
Prvi inostranac kojeg sam u ovoj rupetini upoznao bio je
maarski komunist Lanto. Sjedio je u kutu, sam, ni s kim nije
progovorio ni rijei. Tip intelektualca, suhonjav, gledao je uvijek
ispod naoala nekud u daljinu, njegov izraz lica nije bio nimalo
simpatian. Jednog dana priao sam mu i pozdravio ga ruski.
Nita mi nije odgovorio. Nisam se htio nametati. Slijedeeg dana
dolo je sasvim sluajno do razgovora izmeu nas dvojice. Lanto
nije znao nijedne rijei ruski. Razgovarali smo njemaki o obi-
nim stvarima. Doznao sam samo to da je iz Budimpete. Tada
nita drugo nisam saznao o njegovoj linosti. Poslije nekoliko
dana pozvali su ga na sasluanje. Poveli su ga nou, a vratio se
drugi dan poslijepodne. Nikom nita nije govorio. U eliji su
znali da ga enkavedeovci tuku. Na svako moje pitanje izbjegao
je odgovor.
Jedne noi oko 23 sata pozvali su i mene. U sobi istraitelja
sjedili su Revzin, Gruevski i dva mladia. Gruevski je poeo
pisati protokol, postavljao je pitanja, ja sam odgovarao. Nisu mu
se svidjeli moji odgovori. Opet me poeo nagovarati da priznam
kako sam agent Gestapoa itd. Ja sam ponovo odgovarao da sam
nevin i da nita neu potpisati. Mladii koji su mirno sjedili, kao
po komandi sruili su na mene najodvratnije psovke: da mi maj-
ku faistiku, faistiko smee, izdajnika kurva itd. Tko bi sve
te psovke nabrojio. Istovremeno su poeli trgati odjeu s mene.
Slutei to mi se sprema, obratio sam se Revzinu:
- Dopustite mi da jo jedan dan razmislim.
30
 Revzin je naredio golobradim krvnicima da me ostave na
miru. I Gruevski i Revzin poeli su me ponovo nagovarati da
priznam, da budem pametan, jer s NKVD-om nema ale.
Vratili su me u eliju.
Kad su me slijedee noi ponovno pozvali, rekao sam uvaru
da ne idem iz elije. uvar se zaprepastio. Postajao je malo kao
da se zamislio, a onda se najedanput poeo derati kao mahnit. Ja
sam se zavukao u kut. Tada se okrenuo i otiao. Nakon 10 minu-
ta vratio se s nadzornikom.
- Doi ovamo, pasji sine - derao se nadzornik s praga.
Nisam se ni pomakao. Nadzornik je prijetio i psovao.
- Na sasluanje ne idem tako dugo dok ovamo ne doe drav-
ni tuilac.
Nadzornik je pokuao da me izvue obeavajui mi med i mli-
jeko. Meutim, ja se nisam micao s mjesta. Kad su vidjeli da mi
nita ne mogu, otili su. Nakon jednog sata otvorila su se vrata i
pred nama je stajao upravnik zatvora i gomila enkavedeovaca.
- Odmah da ste doli ovamo. Mislite da emo se s vama igrati
- urlao je upravnik.
- Ne idem. Pozovite dravnog tuioca - odgovarao sam iz svog
kuta.
Nisu mi mogli prii jer je elija bila prepuna. Tada upravnik
zatvora naredi da se elija isprazni. Nastala je guva. Poslije deset
minuta elija je bila prazna. A ja sam ostao u svom kutu. Ru-
lja enkavedeovaca skoila je na mene, epala me i navukla mi
luaku koulju. Zatim su me odvukli u podrum, kao vreu, i
bacili u samicu tzv. karcer. Dolje duboko pod zemljom bilo je
12 elija karcera razliitih veliina, samice i skupne elije. Bacili
su me u samicu, ali kako su zatvori bili prepuni, u njoj su ve bila
etiri ovjeka. Na jednoj uskoj prini, koja je bila prikovana uza

31
zid, tekom mukom spavala su dvojica, ostali su morali leati na
podu. Iznad vrata gorjela je dan i no elektrina sijalica. U us-
poredbi s onom spiljom, ovdje je bilo sasvim ugodno. Ako nita
drugo, ovjek se mogao okrenuti i zakoraknuti dva metra. Do
parae u kutu, pa natrag. Jedan lonac tople vode i 300 grama
kruha. Glad i strana hladnoa. Poslije pet dana odveli su me u
eliju broj 61.
Kad sam se vratio u svoju staru eliju, Lanto me upitao zato
ja kao komunist prireujem tekoe zatvorskoj upravi. Rekao mi
je da se u komunistikoj Rusiji ovjek i u zatvoru mora vladati
kao komunist.
- Kad netko prema meni upotrebljava faistike metode, ja
u se braniti, koliko je to u zatvoru uope mogue - odgovorio
sam.
Na te rijei Lanto je poeo raspredati teoriju kako komunisti
treba da se rtvuju kad to od njih trai Partija.
Nita nisam razumio od te njegove teorije.
Kakve bi koristi imao radniki pokret od toga to bih ja pri-
znao neto to nisam uradio, to nije istina. Ako pak ne bih pri-
znao, onda bih, po njegovu miljenju, trebao da dopustim da me
namrtvo isprebijaju. Lantoevu besmislicu nisam mogao prihva-
titi.
Napokon je poeo govoriti o sebi. Bio je sekretar zabranjene
Komunistike partije Maarske. Dvije godine ivio je ilegalno u
Budimpeti i rukovodio maarskim komunistikim pokretom.
U rukovodstvu se formirala opoziciona grupa koja se nije slagala
s Lantoevim radom. Umjesto da rade meu ljudima i da ih or-
ganiziraju, oni su dane i noi proveli u ilegalnim stanovima dis-
kutirajui i citirajui Marxa i Lenjina. Kad se nikako nisu mogli
sloiti, zatraili su pomo od najvie instance, Izvrnog komiteta

32
Komunistike internacionale u Moskvi. Predstavnik Maarske u
Komunistikoj internacionali bio je Bela Kun, nekadanji pred-
sjednik Sovjeta narodnih komesara u vrijeme Maarske Sovjetske
Republike. Bela Kun proglasi Lantoa frakcionaem i naredi mu
da doe u Moskvu. Lanto je posluno doputovao u Moskvu.
U tamnicu. Batinali su ga, bacali u karcer, psovali, nagovarali.
Napokon je potpisao da se po nalogu Hortvjeve vlade uvukao u
Komunistiku partiju, da je pijunirao, da je organizirao teto-
inski rad u Partiji, da je potene komuniste predavao Hortvjevoj
policiji.
Sve je to Lanto priznao i potpisao.
Pitao sam ga ima li barem zrno istine u svemu tome to je
potpisao.
- Sve je to la to sam izjavio i potpisao. Ona druga grupa,
koja me optuila u Budimpeti, u slubi je policije i Hortvja. Ali
komunisti se moraju rtvovati.
Nisam prihvatio takvu rtvujuu disciplinu.
Nikako nisam mogao izai nakraj s Lantoevim neljudskim
lanokomunistikim teorijama.
Dosadio mi je. Zanimljiv sluaj bio je mesar Mika kome ni-
kako nisam mogao ustanoviti nacionalnost. Govorio je vrlo do-
bro rumunjski, maarski, ukrajinski i jidi. Bio je jedini ovjek u
eliji koji je nekog avola skrivio. Mika nam je priao (zaboravio
sam prezime) da je bio lan Komunistike partije u Karpatskoj
Rusiji, koja je tada pripadala ehoslovakoj. U organizaciju se
uvukao pijun. Policija je saznavala sve to se govorilo u organiza-
ciji. Sumnja je pala na jednu djevojku, Jevrejku, koja je pobjegla
iz Poljske jer ju je policija progonila zbog komunistike djelat-
nosti. Djevojka je bila tek nekoliko mjeseci lan Komunistike
partije u Munkaevu. Sekretar u Munkaevu traio je da se dje-

33
vojka likvidira. Drugim rijeima, trebalo ju je ubiti. Zadatak je
dobio Mika.
Jednog dana Mika ju je pozvao, ona nije nita slutila, da
pou do neke rijeke gdje e po nalogu Partije obaviti neki po-
sao. Mika je odveo djevojku na to osamljeno mjesto, uguio je
i bacio u rijeku. Meutim, posao je slabo izveo. Djevojka je bila
samo oamuena. U hladnoj vodi se osvijestila. Mika je u strahu
i panici gledao kako pliva prema drugoj obali. Pojurio je prema
eljeznikom mostu da se prebaci na drugu stranu. Uhvatio ju je.
Nesretnica ga je stala zaklinjati da je ne ubije. Mika je obeao da
e je potedjeti ako prizna da je policijski pijun. Djevojka ga je
uvjeravala da je potpuno nevina i da to ne moe priznati.
Mika je dugo razmiljao.
Zatim je izvukao no, ubio djevojku i ponovo je bacio u ri-
jeku. Poslije nekog vremena pronali su njen le, ali policija nije
mogla ustanoviti ni tko je djevojka, niti tko ju je ubio.
Meutim, tada se dokazalo da je ubijena djevojka potpuno
nevina, a pijun je bio partijski sekretar.
Napokon je policija ipak uspjela otkriti ubojicu i Mika je mo-
rao bjeati u Sovjetski Savez, gdje je neko vrijeme ivio u miru.
Kad je otkriven pravi pijun u Munkaevu i kad se pokazalo da je
ubijena djevojka nevina, Miku su uhapsili. Mika se branio da je
ubio po partijskom zadatku.
Doznali smo da je u Butirku dola grupa iz provincijskog za-
tvora da bi se suoila s nekim zatvorenicima koji su ve bili ovdje.
Jedan iz te grupe, mladi inenjer Mia Levikinov, strpan je u nau
eliju. Kad je inenjer shvatio da se nalazi u eliji s politikim
uhapenicima, strahovito se prestraio. Kako su ga mogli ubaciti
u takvu eliju kad se on nikad u ivotu nije bavio politikom? Nje-
ga zanima samo njegov posao i njegova obitelj. Ima mladu enu i
malog sinia. Satima je priao o svojoj eni i dvogodinjem dje-

34
aku. Njegova ena ne zna da je uhapen jer je bio na slubenom
putovanju i trebao se za pet dana vratiti na posao. Pisao je da e
se vratiti u subotu. Sada ga ekaju na stanici, a njega nema! ta e
ena misliti? ena ga strano voli.
Mia se nada da e se stvar do subote potpuno razjasniti i da
e na vrijeme stii kui.
Prolo je nekoliko dana i, naravno, Miu nitko ne zove, niti ga
tko ta pita. Dola je i subota, kad je trebao biti kod kue, a on
jo uvijek ne zna zato su ga uope uhapsili.
Upitao sam ga je li moda s nekim razgovarao i neto opsovao.
Dugo je razmiljao, ali niega se nije mogao sjetiti. U nedjelju
ujutro prie mi i ree:
- Znate, cijelu no nisam spavao, stalno sam razmiljao, znate,
i sjetio sam se. Jedanput sam opsovao zato to su mi poslali lo
izolacioni materijal.
Moda su me zato uhapsili? Moe li se zato uhapsiti?
Gledao me oekujui da u mu neto odgovoriti.
- A to ja znam zato se sve hapsi! - slegao sam ramenima.
Napokon su ga pozvali na sasluanje. Nakon dva sata vratio
se u eliju.
Bio je blijed. Nije progovorio ni rijei. Vrtio se po eliji. Za-
tim je sjeo u kut i zaplakao.
Priao sam mu da ga umirim. Poeo je ridati. uli su se po-
vici:
- Baba, to cmizdri, ne budi slabi.
Kad se umirio, ispriao je kako ga je doekao istraitelj: - Ti si
lukava i podmukla trockistika zmija. Priznaj trockistiku djelat-
nost, podlace, nitkove, pasji sine, huljo.
Poslije bujice psovki istraitelj mu je rekao neka se predomisli
i sve prizna. Ako bude poricao, uhapsit e njegovu enu, a njegov
djeak e postati besprizorni.

35
 Oajanje Miino bilo je bezgranino, nije jeo, nou je jecao,
za etrnaest dana izgledao je kao haringa. Prosto je okopnio.
Stalno je razmiljao, ali nita nije shvaao.
Jedne noi, bilo je vrijeme spavanju i ve smo polijegali, otvo-
rila su se vrataca na vratima elije i uvar je tiho pozvao: - Levi-
kinov.
Blijed i prestraen, Mia je skoio sa svog mjesta.
- ta je, ta je, o emu se radi? - povikao je.
- Pripremite se za sasluanje - rekao je uvar.
Mia se obukao i poao prema vratima. Vojnik ga je otpratio.
Vratio se rano ujutro. Na stolu ga je ekao kruh i kipjatok,
vrua voda. Mia nije htio jesti, popio je samo dvije olje kipja-
toka. Nitko se nije usudio da ga bilo to upita.
Poslije izvjesnog vremena sam je poeo priati to je sve doi-
vio na sasluanju.
- Sad nam ispriajte sve o svom kontrarevolucionarnom troc-
kistikom radu. - Tim rijeima doekao me istraitelj. Priao sam
mu kako sam ivio i to sam sve radio za slobodnog vremena.
Istraitelj me sluao i nije me prekidao. Kad sam zavrio, upitao
me: - Jeste li vi bili lan Komsomola?
Odgovorio sam mu da sam kao sasvim mlad ovjek bio lan
komunistike omladine. E, kad je tako, rekao je istraitelj, kaite
vi nama tko su lanovi trockistike organizacije. Ja sam se za-
udio i rekao mu da to nije bila trockistika organizacija i da je
ve deset godina prolo i da se ne mogu sjetiti nijednog imena i
nijednog komsomolca.
- ta, ti trockistiko pseto, proderao se istraitelj na mene, ili
e odmah rei imena tih bandita, ili u od tebe napraviti kau!
Kleo sam se svime na svijetu da nikada nisam bio trockist i da se
ne mogu sjetiti nijednog imena. Istraitelj je onda uzeo nekakvu

36
cedulju i proitao mi nekoliko imena. Tek tada sam se sjetio ljudi
u organizaciji.
- A, vidi, pasji sine, sjea se imena, a sada e se sjetiti i kako
ste hvalili Trockog.
Nikako se nisam mogao sjetiti. Onda je istraitelj pozvao u
sobu nekakve ljude, njih etvoricu, koji su mi u lice rekli da sam
glasao za nekakvu rezoluciju u obranu Trockoga. Rekao sam mu
da sam ja tada, kao i veina mojih drugova, glasao za nekakvu
rezoluciju, ali da nemam nikakve veze s trockistima. Istraitelj je
sastavio zapisnik, koji sam potpisao, da sam bio lan trockistike
organizacije. Eto, tako je bilo na mom sasluanju - prostenjao je
Mia.
Poslije est tjedana, odveli su ga iz elije. Nakon nekoliko
dana, kad su nas odveli u kupaonicu, naili smo na zapis: Mia
Levikinov, 10 godina logora.
Kada su me ponovno jednog dana pozvali na sasluanje, u
kancelariji sam zatekao samo Gruevskog. Doekao me smijeei
se. Upitao me zato sam odbio da doem na sasluanje. Uvjeravao
me kako nitko nije imao namjeru da mi uini neto naao. Pitao
sam ga zato su me onda poeli svlaiti. Na to je on odgovorio
da su ta dva mladia lijenici i da su me htjeli svui i pregledati.
Kad je to govorio nije mi gledao u oi, ve je toboe prelistavao
nekakve spise. Onda je ustao, proetao sobom i ponovno poeo
dokazivati kako je glupo to neu priznati i da e to moje tvrdo-
korno odbijanje da potpiem zapisnik svriti vrlo loe.
- Moete vi mene sjei u komade, ali laan zapisnik ja potpi-
sati neu - odbrusio sam.
- To vam nee pomoi. Hoete li potpisati ili neete, iz zatvora
se izvui ne moete. Ako potpiete, bit e vam lake, a ako ne
potpiete, eka vas teak ivot u logoru - uvjeravao me Gruevski.

37
(Gruevski je u tome bio u pravu. To to nisam htio potpisati
laan zapisnik teko mi se osvetilo u zatvorima i u logorima.)
- Savjetujem vam da se predomislite, vi i ne znate to vas eka
- ponovio je nekoliko puta.
Znao sam da NKVD nema skrupula i nikakvih obzira i da
upotrebljava najstranije i najsvirepije metode kako bi rtva pri-
znala i potpisala. Vano je da se potpie.
Moskovski inenjer Vorobjev, s kojim sam leao na istoj prini
u eliji br 61, priao mi je na kakav su ga nain prisilili da pot-
pie zapisnik. Vorobjev partijac, slubeno je otputovao u Engle-
sku kao lan komisije koja je kupovala tvornike strojeve. Kada
se vratio, uhapsili su ga kao tetoinu. Traili su da prizna kako
je namjerno kupovao takve strojeve koji nisu odgovarali postro-
jenjima, pa je na taj nain htio sprijeiti izgradnju socijalizma.
Naravno, on je sve to radio za raun engleske buroazije koja eli
po svaku cijenu sprijeit industrijalizaciju SSSR-a.
Vorobjev je energino odbio da prizna i potpie takvu glupost.
Jedne noi, kao i obino, odveli su ga na sasluanje. Poslije dva
sata vratio se slomljen : oajan. ovjek ga nije mogao prepoznati.
U tome asu od njega se nije mogle nita doznati. Odgovorio je:
- Sve sam priznao i potpisao.
Tek slijedeeg dana ispriao nam je kako je dolo do prizna-
nja.
- Kao i obino, uveli su me u sobu istraitelja. Postavio mi je
pitanje jesam li se odluio da priznam, a ja sam mu odgovorio da
nikakav zloin nisam poinio te prema tome nemam to priznati.
Istraitelj mi je savjetovao da smjesta sve priznam jer moj sluaj
moraju jo noas zakljuiti, odlaganja vie nema. Ponovno sam
odbio da priznam i potpiem la. Istraitelj je na to uzeo telefon
i nekome naredio: - Dovedite svjedoke protiv Vorobjeva. Narav-

38
no, bio sam iznenaen, nikako mi nije ilo u glavu kakvi su to
svjedoci.
Poslije nekoliko minuta uo sam kako netko plae. Prepoznao
sam glas svoje ene. Otvorila su se vrata i u sobu je ula moja
ena, devetogodinja kerka i dvanaestogodinji sin. Kada su me
ugledali, stali su tako grevito plakati, zagrlili me i stali ljubiti i
vikati: - Papa, papa, potpii, nemoj nas gurati u nesreu, kada
potpie doi e kui, ako ne potpie, i nas e zatvoriti. Bio sam
oajan, nisam znao to da radim, poeo sam objanjavati djeci da
sam nevin i da nemam to da potpiem. Onda se upleo istraitelj:
- Zar se ne sramite? Vlastita ena i djeca vas mole, a vi ste i dalje
tvrdoglavi. Za tri dana mogli biste biti kod kue. Djeca i ena
plau, a ja to nisam mogao izdrati.
Uzeo sam pero i potpisao.
Vorobjev je osuen na 10 godina logora, a njegova ena na
progonstvo.

39
 VOJNI ZATVOR LEFORTOVO

Opet je prolo nekoliko mjeseci bez sasluanja. Tek u kolovo-

zu 1937. uo sam ve uobiajeni poziv:
- Hajde, tajner.
Kada su me izveli u dvorite ugledao sam poznati auto
NKVD-a za prijevoz kruha. Pomislio sam da me odvode na
sasluanje u Lubjanku. Meutim, prevario sam se. Vonja je tra-
jala mnogo due. Kad su kola stala i kad sam izaao, primijetio
sam da su me dopremili u drugi zatvor. Nalazio sam se u velikom
dvoritu, naokolo zgrade s reetkama. Poveli su me prema nekim
vratima gdje me primio ocir NKVD-a, zapitao kako se zovem,
kada sam roen, a onda naredio vojniku da me pretrai. Svukli su
me dogola i temeljito pregledali odjeu. Kada je sve bilo gotovo i
kada sam se ponovno obukao, navukli su mi na ruke i noge lisice
i okove.
- Naprijed - naredio je vojnik.
Tekom mukom uspinjao sam se uza stepenice i jedva vukao
noge. Vojnik je otvorio teka eljezna vrata i ugurao me unutra.
Naao sam se u kvadratu, u eliji koja je bila metar dugaka i me-
tar iroka. Kamen. U jednom kutu klupica uzidana u pod. Sjeo
sam i razmiljao gdje se ja to zapravo nalazim. Prolazili su sati,
muila me glad. Znai, iz Butirke sam otiao u podne, sad bi ve
mogla biti veer. ekao sam veeru, ali uzalud. Poao sam prema
vratima i zakucao. Straar me upitao to elim. Rekao sam mu da
nisam dobio veeru.
- to je tebi, kakva veera, pa sad je jedan sat nou - dobacio
mi je straar.
Sjeo sam. ta sve to znai, to namjeravaju sa mnom? Umorio
sam se i legao na goli beton. Probudio sam se nakon izvjesnog

40
vremena, ali vie nisam mogao ustati. Tada se otvore vrata i voj-
nik mi zapovjedi da izaem. Skupio sam svu snagu i pokuao se
dignuti, ali nisam mogao ni da se pomaknem. Napokon me dva
vojnika zgrabe i odvedu ispod ruke u drugo dvorite i u drugu
zgradu. Uvedu me u jako osvijetljenu prostoriju na drugom katu.
Lijevo i desno tapecirana vrata. ekao sam. Na zidovima slike
Staljina, Molotova, Berije i Kaganovia, na jednom zidu sat. Dva
sata i deset minuta. Napokon me uvedu u sobu. Za pisaim sto-
lom sjedio je ovjek u civilu, pokraj njega stajala su dva enkave-
deovca u uniformi. Desno, pored zida, sjedio je ovjek koji mi je
izgledao poznat. Lice obraslo, vidi se da se dugo nije brijao. Onaj
za pisaim stolom ree:
- Bit ete suoeni. Upozoravam vas da svjedoku ne postavljate
nikakva pitanja. Poznajete li ovjeka koji ovdje sjedi?
- ini mi se nekako poznat.
- Tko je to?
- Ne mogu se sjetiti.
- Razmislite!
Razmiljao sam, ali nikako se nisam mogao sjetiti otkuda po-
znajem tog ovjeka. Onda se istraitelj obrati svjedoku:
- A vi, poznajete li vi ovog ovjeka?
- Da.
- Tko je to?
- To je tajner.
- Odakle poznajete tajnera?
- Sa tajnerom me upoznao Eimike.
- Tko je Eimike? - zapitao je istraitelj udnovatog svjedoka.
- Eimike je glavni agent Gestapoa u SSSR-u.
- ta znate o tajneru?

41
 - Eimike mi je priao da je i tajner agent Gestapoa.
- ta kaete na to, tajner?
- Ovaj ovjek ili je luak ili je provokator, eto to mislim - od-
govorio sam, a istraitelj je na to skoio i navalio na mene buji-
com najodvratnijih psovki udarajui me svom snagom pesnica-
ma po licu. Iz nosa mi je potekla krv, pred oima mi se zacrnilo.
Kada sam se osvijestio, pored mene je stajao vojnik s aom vode
i runikom. Vojnik je izlio malo vode na runik i brisao mi krv s
lica. Netko je donio au aja i silom mi je sipao u usta. Istraitelj
je naredio da mi skinu okove. Primijetio sam da svjedoka vie
nije bilo u sobi. Tada istraitelj naredi da ga ponovno dovedu.
- Schtz, vi potvrujete izjavu koju ste maloas dali? - rekao
je istraitelj.
Kada sam uo ime Schtz, prisjetio sam se tko bi to mogao
biti. Pa da, to je bio ovjek s kojim sam sjedio u kavani Metro-
pol kada je Eimike priao naem stolu. Schtz mi je predstavio
Eimikea. Schtza sam poznavao vrlo malo, to je bilo kavansko
poznanstvo. U zatvoru se toliko promijenio da ga se nisam mo-
gao sjetiti. Na pitanje istraitelja, Schtz nije odmah odgovorio,
zato je istraitelj skoio, izderao se na nj i zapitao ga da li bi on
moda opet elio u karcer. Schtz je sasvim tiho odgovorio:
- Da, potvrujem. - Poao je prema stolu i potpisao izjavu.
Istraitelj je pokuao da me prisili na priznanje. Prostaki me
psovao, ali ja sam ostao uporan. Ocir koji je stajao pored nas
poao je prema vratima, pozvao vojnika i rekao mu pokazujui
na mene prstom:
- Vodite ovu stoku do avola!
Ponovno su me odveli u onu kvadratnu kamenu grobnicu.
Samoa me umirila. Poslije jednog sata izveli su me iz karcera
i bacili u obinu eliju. Bila je to samica s jednim eljeznim kre-
vetom, koji se preko dana prislanjao uza zid. Ujutro su mi dali
42
komadi kruha i vrue vode. Odmah sam ivnuo i proetao se
elijom. Ali ubrzo sam se umorio. Sjeo sam na klupu, naslonio
glavu na stoli i zadrijemao.
- Ne spavaj! - proderao se uvar kroz rupu.

etvrtog dana ubace mi u eliju nekog ovjeka. Vie se ne

sjeam njegova imena. Znam samo da je bio sekretar akademika
Gubkina, da je doao iz zatvora Butirke i da su ga optuili zbog
trockizma. Pitao sam ga kakav je to zatvor u kome se nalazimo.
- To je vojni zatvor Lefortovo - odgovorio mi je.
Uvee su ga odveli na sasluanje. Vie nikada nije se vratio u
eliju.
U Lefortovu sam proveo dva tjedna. To je bio pakao. Svake
noi uli su se jezivi jauci i uasna dernjava. Na jednoj strani
hodnika bile su kancelarije za istraitelje, na drugoj elije. Samo
u ovom zatvoru vidio sam takav raspored: i elije i prostorije za
istraitelje u istom hodniku. ovjek nije imao ni sekunde mira.
Ako nije bio sam muen, onda je morao sluati kako druge mue,
kako ih tuku i psuju. To su bile neizrecive patnje. Pogotovo je
to bilo teko kada su sasluavali ene. A one su obino bile za-
tvorene zato to su supruge svojih zatvorenih mueva. ta sve
nisu upotrebljavali? I batine i najodvratnije psovke i odvratna
muenja, kako bi ih prisilili da terete svoje mueve. ene koje su
ivjele dvadeset godina sa svojim muevima hapsili su zato to su
podravale vezu s narodnim neprijateljima. Za te veze osui-
vane su na 10 i 15 godina logora u Sibiru. Njihova djeca obino
bi svravala u domovima NKVD-a. Ni roaci, ni bilo tko drugi
nije se usudio prihvatiti tu djecu jer je prijetila opasnost da budu
uhapeni zbog veze s narodnim neprijateljem.
Opet su me odveli istom istraitelju koji mi je postavio isto
pitanje: jesam li se odluio potpisati zapisnik. Na to njegovo pi-

43
tanje odgovorio sam da sam nevin. Istraitelju je dosadilo da sa
mnom dalje razgovara. Rekao mi je da mi daje petnaest minuta
vremena. Ako za petnaest minuta ne potpiem zapisnik, strijeljat
e me. Odvedu me u eliju koja se nalazila preko puta istrai-
teljeve kancelarije. Prolo je petnaest minuta. Dovedu me pred
istraitelja.
- ta je, hoete li potpisati?
- Razmislio sam. Bolje je da umrem nego da potpiem la -
odgovorio sam.
Istraitelj je izvadio sat i pogledao me.
- Dajem vam jo pet minuta vremena.
utio sam.
Istraitelj je pritisnuo na dugme. Uao je vojnik.
- Recite poruniku neka doe.
Uao je ocir.
- Evo vam ovog ovdje. Likvidirajte ga.
Porunik mi je priao, svukao me dogola, odjeu bacio u kut,
podigao telefonsku slualicu i naredio:
- Neka dou dva ovjeka s punom spremom, trei kat, soba
314.
Dola su dva vojnika s bajunetama. Poeo sam drhtati. Niz
elo mi je potekao hladan znoj. Vojnici me postave u sredinu.
Porunik naredi:
- Naprijed!
Nisam se mogao ni pomaknuti. Gurali su me kroz hodnike
u podrum. U susret je iao neki ocir i toboe zapitao kamo me
vode. Porunik je stao i raportirao:
- Na strijeljanje.
- Vratite ga. Jo emo jedanput pokuati - zapovjedi ocir.

44
 Vrate me u eliju. Moja odjea ve je bila unutra. Legao sam
na krevet pokrio se, ali nikako se nisam mogao ugrijati. Cvo-
kotao sam zubima i drhtao kao u groznici. Dugo sam se tresao.
Napokon sam zaspao. Poslije tri dana pozvao me upravnik za-
tvora, predao mi nekakvu tiskanicu otkucanu m pisaem stroju i
pozvao me da proitam i potpiem.
itam: Optunica. Iz pouzdanih izvora, NKVD SSSR-a je
saznao da je politikog emigranta Karla tajnera zavrbovao Ge-
stapo, da se bavio pijunaom i da je spremao diverzantske ak-
cije. U tu svrhu okrivljeni Karlo tajner povezao se s mnogim
inostranim i sovjetskim graanima. Karlo tajner pripadao je
organizaciji koja je ubila S. M. Kirova. Unato upornom negira-
nju okrivljenog, njegov je zloin dokazan izjavama svjedoka. Na
osnovu citiranog, okrivljeni se optuuje po paragrafu 58, toka 6,
8 i 9. Na osnovu zakona od 1. prosinca 1935. okrivljeni se preda-
je Vojnom kolegijumu Vrhovnog suda SSSR-a. Vrhovni dravni
tuilac: Visinski.

45
 PRED VOJNIM SUDOM

Dakle, rijeio sam se svih iluzija da u biti puten na slobodu.

Primio sam optunicu. Sada mi je bilo jasno: onaj koji je uhap-
en unaprijed je kriv. To je glavni i neopozivi princip NKVD-a.
Suenje je formalnost. Obmana i nita vie.
Nou estog rujna 1937. ponovno su me bacili u kamenu
grobnicu u kojoj sam ostao dva dana. Dvaput dnevno dobivao
sam po 400 grama kruha i lonac vrue vode. U 23 sata nou doli
su po mene vojnici i odveli me u prostoriju od 30 kvadratnih
metara. Stol je bio presvuen zelenom ohom. U sobi nije bilo
nikoga osim vojnika i mene. Narede mi da sjednem. Tada upad-
ne ocir i izdere se:
- Ustajte, dolazi sud.
U sobu su uli vii ociri i sjeli za zeleni stol. Za jednim sto-
liem sjedio je mladi ovjek u uniformi, sekretar suda. Poelo je
suenje. Ocir koji je sjedio u sredini rekao je:
- Poinje pretres Vojnog kolegijuma SSSR protiv Karla tajne-
ra, koji je optuen zbog zloina koji se prema Krivinom zakoni-
ku kanjavaju paragrafom 58, toka 6, 8 i 9. Optueni, ustanite!
Osjeate li se krivim?
- Ne. Ja sam potpuno nevin.
- Kako ste doli u Rusiju? - zapita me predsjednik suda.
Nisam progovorio ni dvadeset rijei, a predsjednik me preki-
ne:
- Budite krai.
Pokuao sam nastaviti, ali predsjednik me ponovno prekine:
- elite li pri kraju rasprave neto rei?
Tek to sam poeo govoriti, predsjednik me opet prekine:

46
 - To sve znamo, dosta.
Predsjednik je okrenuo glavu nalijevo i nadesno, apnuo ne-
to desnom i lijevom ociru, oni su ustali i izali. Vojnik mi je
naredio da ponovno sjednem. Nije prolo mnogo vremena a suci
su se vratili. Odjekne zapovijed ustaj! Predsjednik je s nekakve
ceduljice itao neto od ega sam razumio jedino osudu.
Glasila je: deset godina strogog zatvora.
Suenje nije trajalo ni dvadeset minuta.
Nije bilo ni dravnog tuioca, niti obrane.
U istom hodniku gdje je bila sudnica vojnik je otvorio vrata
jedne elije i gurnuo me unutra. Naao sam se u eliji osuenih
koji su istog dana istom procedurom osueni kao i ja. Bilo je tu
osamnaestoro ljudi. Njihovo suenje trajalo je neto manje od
4 sata. Bilo je radnika, seljaka, tehnike inteligencije, partijskih
funkcionara.
Naao se tu i direktor cirkusa.
Kada sam uao u eliju, nitko me nije pitao na koliko sam
godina osuen.
To su svi znali.
Nitko me nije pitao kako je tekla rasprava i kakvo je obrazlo-
enje presude.
To je kod svih bilo na dlaku jednako.
Osude su bile unaprijed napisane na pisaem stroju. Ostao je
samo prazan prostor da se ispie ime. Nitko nije traio da dobije
osudu napismeno. To nije imalo nikakvog smisla. U osudi je ja-
sno pisalo da pravo albe ne postoji.
Nitko se nikome ne moe aliti.
O pomilovanju ni govora.
Takvo je bilo zakonodavstvo Staljina i njegovih najbliih su-
radnika Visinskog, Smirnova, Urliha, Matuljevia i slinih.

47
 PUT U SIBIR U ETAPAMA

Uvee, oko 20 sati, 7. rujna 1937. izveli su nas u dvorite

zatvora u kojem su stajala zatvorenika kola. Ve su bila napola
puna. Istog dana osudili su jo etrnaestoricu. Ukupno trideset
i dvojicu. Odveli su nas u etapnu stanicu zatvora Butirka i iskr-
cali u sredini velikog dvorita u kome se nalazila crkva. Za cara
sluila je zatvorenicima. Sada su je pregradili. To je bila trokatna
zgrada s mnogo velikih i malih elija. U svakoj eliji dvokatne ili
trokatne prine. Sve elije bile su pune, svaka je mogla primiti 30
do 40 ljudi.
Meutim, sada je svaka elija imala deset puta vie zatvoreni-
ka.
Higijenski uvjeti bili su nemogui. Umjesto zahoda, velike dr-
vene parae. Ujutro osamnaest ljudi dobija jedan kabli vode za
umivanje. Naa elija nije imala ak ni prinu. U njoj se nalazio
samo veliki stol. Bio sam presretan to me dopao komadi stola.
Tako nisam morao spavati na golom betonskom podu.
U eliji je poslije presude vladao mir, nije bilo velike napetosti
ni uzrujavanja. Nikoga nisu izvodili na sasluanje. Razgovarali
smo o svemu i svaemu.
Pored mene sjedio je Vasilij Mihajlovi uprakov, glavni ine-
njer moskovske tvornice kompresora. Visok i snaan ovjek, pla-
ve kose i plavih oiju, roen u Kotlasu, bio je tip pravog Rusa sa
sjevera. Nikad nije sjedio besposlen. Uvijek je neto radio, sada je
krpao naa odijela. Gotovo svaki od nas ispriao je svoj ivotopis.
Jedino je Jem Morozov, direktor cirkusa, bio potiten. Uzdisao
je i jecao.
Jednog dana ispriao sam kako sam doao u Moskvu, to sam
sve radio i kako sam ivio do hapenja.

48
 U Moskvu sam stigao 14. rujna 1932. iz Berlina preko Litve.
Pljutala je kia. Brzo sam utrao u auto koji me ekao. Bio sam
sretan to se nalazim u gradu o kome sam toliko matao. Odmah
drugi dan javio sam se, prema instrukcijama predstavnika Izvr-
nog komiteta Kominterne u Berlinu, rukovodiocu OMS (Odjel
meunarodnoj svjazi). Moj prvi susret s Abramovom bio je vrlo
kratak. Abramov je pozvao ernomordika, rukovodioca ekono-
mata, i naredio mu da mi nae stan i osigura ishranu. Dali su mi
500 rubalja.
- Odmorite se nekoliko dana, onda mi se javite - rekao mi je
Abramov.
Mjesec dana etao sam Moskvom. Kada su mi etnje dojadile,
odluio sam da ponovno posjetim Abramova. Otputio sam se
u zgradu Izvrnog komiteta Kominterne i javio se slubujuem
enkavedeovcu. Gledao me sumnjiavo.
Onda je nekome telefonirao. ekao sam petnaest minuta.
Tada su mi dali papir, propusku, za Abramova. Uz put su me
jo tri puta kontrolirali. Traili su da im pokaem propusku.
U predsoblju Abramova doekala me njegova sekretarica. Kod
nje sam sjedio itav sat. Tada sam bio primljen. Neugledna -
gura Abramova utopila se u velikom naslonjau. Preko naoara
promatrale su me prodorne oi. Abramov mi je postavio neko-
liko kurtoaznih pitanja. Na kraju me zapitao, naglaujui svaku
rije:
- Da li biste bili sposobni da upravljate velikom tamparijom
i izdavakim poduzeem specijalne vrsti?
Rekao sam mu da imam iskustva u takvim poslovima.
- Onda je sve u redu. Javite se Kolarovu, ja u s njim razgo-
varati.
Kolarov je upravljao Balkanskim odjeljenjem Kominterne.
Njegovo sjedite bilo je u nekadanjoj palai ruskog industrijalca
49
Morozova u Vozdvizenki 14. Danas ta ulica nosi ime Kalinjina.
Javio sam se vrataru, enkavedeovcu, koji je, kad je uo moje ime,
pogledao u nekakav spisak. Rekao mi je:
- Adnu minutoku!
Nisam pravo ni sjeo, a ve je doao ef Kolarova sekretarija-
ta Stjepan Adamovi Bergman i odveo me Kolarovu. Kolarov je
sjedio u naslonjau. Pruio mi je ruku. Bio je ljubazan, za razli-
ku od Abramova. To je bio ovjek srednje visine, jak, njegova
elava glava sjedila je na kratkom vratu, sliio je trgovcu a ne
konspiratoru koji je 1922. bacio u zrak sojsku katedralu. Tom
je prilikom poginulo stotinu ljudi, meu njima ministri, generali
i visoki dravni funkcionari.
Kolarov je pozvonio, u sobu je ula mlada djevojka.
- Naruite tri ae aja.
Dok smo pili aj pitao me kako sam putovao, kako izgleda
Berlin, kako ivi drug Dimitrov u Berlinu i to mislim kakva je
politika situacija u Njemakoj. Rekao sam mu da veina smatra
da e Hitler preuzeti vlast za nekoliko tjedana, najvie za mjesec
dana.
- Ali mi neemo dopustiti da on doe na vlast - leerno je
rekao Kolarov i obratio se Bergmanu:
- Uredite sve to treba s drugom tajnerom.
Oprostio sam se s Kolarovom i poao za Bergmanom u njegov
ured. Tamo sam razgovarao dva sata o tome to treba da radim.
Bergman me vodio od odjeljenja do odjeljenja i predstavljao po-
jedinim rukovodiocima odjeljenja. Upoznao me s Bugarima Go-
revom, Zeljesovom, Bojkikevom, s Rumunjima Paukerovom i
Mironeskuom, zatim s Jugoslavenima Filipoviem - Bokoviem,
Radom Vujoviem (Licht), opiem (Senkom) i Grgurom Vu-
joviem (Gregorom). Upoznao sam i dva Poljaka, Verskog i Mi-

50
haljula. Veini to nisu bila prava prezimena. Balkansko odjelje-
nje, koje je zaposjelo cijelu palau Morozova, imalo je jo jednu
trokatnu novogradnju u dvoritu u kojoj se nalazila tamparija i
izdavako poduzee MAI (Meunarodni agrarni institut).
Nastupio sam. Dva tjedna trajala je primopredaja tamparije i
izdavakog poduzea MAI. Upoznao sam se s veinom personala
raznih narodnosti. Ve je prvog dana vrlo neugodno djelovala
injenica da je blagovaonica imala dvije razliite prostorije. Vea
prostorija bila je za obine radnike i namjetenike, a druga,
manja, za rukovodei kadar. U manjoj prostoriji stolovi su bili
pokriveni, mogla su se dobiti bolja jela, kao u restoranima, a kod
stola je posluivao natkonobar.
Odmah sam pokuao izjednaiti obje prostorije na taj nain
to sam naredio da se servira isto jelo uz iste cijene. Zbog toga
sam se sukobio s trojkom Balkanskog odjeljenja. Trojka se sa-
stojala od predstavnika uprave, partijskog sekretara i sindikalnog
sekretara. Rekli su mi da je moje stanovite pogreno, da znai
uvoenje uravnilovke. Morao sam povui nareenje. Nije prolo
mnogo vremena, dolo je do drugog sukoba s trojkom. Htio
sam se sporazumjeti s moskovskim mesokombinatom da nam
svake subote isporuuje tri tone iznutrice, a ja se obavezujem
da u im tampati tiskanice na otpacima papira. Oni su pristali.
Radnici i njihove obitelji dobijali su dvije subote dva do tri kilo-
grama mesa. To je primijetio Bergman i odmah se zainteresirao
odakle to meso i kako se dijeli. Natkuhar ga je izvijestio da je to
moj aranman s mesokombinatom. Naravno, o tome je odmah
bio obavijeten Kolarov. Pozvao me i savjetovao mi da obustavim
davanje mesa radnicima. Svi moji pokuaji da to nekako pro-
vedem propali su. Kolarov je smatrao da ne moe postojati ni-
kakva grupa privilegiranih radnika. Ipak sam pokuao da neto
uinim za radnike. Na moskovskoj periferiji Vsjesvjatskoje imali

51
smo radniku stambenu zgradu u kojoj su uglavnom stanovali
neenje i male obitelji. Stanovi su bili jako primitivni, godinama
nisu odravani, sa zidova je padala buka, podovi su bili truli.
Jedva sam uvjerio Kolarova i Bergmana da kuu valja temelji-
to popraviti. Moj prethodnik, Maar Ferenz, koga je namjestio
Bela Kun, potpuno je zapustio poduzee i ja sam imao muke da
ga dotjeram u red. Za kratko vrijeme postalo je aktivno. Stekao
sam autoritet kod radnika. Kad je 1936. dolo do istke u naoj
partijskoj organizaciji i kad sam se pojavio na tribini da govorim
i odgovaram pred partijskom komisijom, radnici i namjetenici
tamparije pozdravili su me snanim aplauzom. Bio sam iznena-
en. Predstavnik Komunistike partije Jugoslavije Grgur Vujovi
i predstavnik Komunistike partije Austrije Grosman govorili su
o meni kao o hrabrom revolucionaru. Svi su me hvalili. Pred-
sjednik komisije za ienje general Crvene armije rekao je da e
dati rije samo onome koji ima da kae neto protiv mene. Nitko
se nije javio. Nekoliko dana poslije toga predsjednik komisije je
objavio da sam jednoglasno preveden u SKP.
Morao sam sudjelovati i u drutvenom ivotu. Vodili su me na
razne konferencije i skuptine na kojima sam ruskim radnicima i
namjetenicima, kao predstavnik inostranog proletarijata, govo-
rio o tekom ivotu radnika u kapitalistikim dravama. Jedan-
put sam govorio na skuptini studenata Instituta za strane jezike.
Tu sam upoznao djevojku koja je sada moja ena. Oenio sam se,
dobio sam stan i ivio zadovoljno sa svojom enom.
Krug naih poznanika sastojao se od emigranata iz raznih ze-
malja Europe koji su ivjeli u Moskvi. Mnogi emigranti bili su
razoarani s Rusijom, ali su uvijek traili i pronalazili objanjenja:
sve to je nezgodno nasljee je caristike tiranije. Rijetko kada
sam uo vrlo blagu kritiku.
Kada sam se u kolovozu 1935. vratio s dopusta na Kavka-
zu, iznenadila su me dva dogaaja. Moj zamjenik u izdavakom
52
poduzeu Nikolaj Markovi Ljubarski bio je uhapen. Na par-
tijskom sastanku reeno je da je uhapen zbog trockizma. Dru-
go neugodno iznenaenje bilo je da sam u tampariji zatekao
jo jednoga zamjenika. Nikad nisam ni pomislio na to da bi u
tampariji trebalo postaviti jo jednog zamjenika. Otiao sam
kod Kolarova da mi objasni kako se to moglo dogoditi u mojem
odsustvu i bez moje privole. I Kolarov i Bergman umirivali su
me da sam pretrpan poslom i da e se poduzee proiriti pa mi
je prema tome potreban jo jedan zamjenik. Uskoro se pokazalo
da je moj zamjenik povjerenik NKVD-a i da NKVD ne moe
dopustiti da u tako velikom i vanom poduzeu nema svog infor-
matora. U prvo vrijeme zamjenik Smirnov bio je vrlo skroman.
Meutim, poslije je pokuao uvesti neke mjere koje nisam odo-
bravao i koje sam ponitio. Smirnov je postajao sve agresivniji.
Oslanjajui se na svoje naredbodavce, poeo je kritizirati moje
mjere. Na partijskom sastanku govorio je kako u naem poduze-
u vlada buroaski duh. Nisam mu odgovarao jer su ga radnici
demantirali. Povodom majske proslave 1936. dobio sam veliku
novanu nagradu za uspjean rad u interesu izgradnje socijaliz-
ma u Sovjetskom Savezu. I ena i ja radovali smo se, pogotovo
zato to je ena oekivala dijete.
Koliko je bio razliit moj ivot ovdje u Moskvi od onog u
inostranstvu.
Redovno sam posjeivao monotone partijske sastanke. Pre-
davanja su imala samo razliite naslove, a sadraj je bio uvijek
isti. Na sastancima se hvalila Staljinova mudra politika. Rijetko
kada ula se dublja misao. U diskusijama se nije ulo nita stvar-
no, svatko je morao barem jedanput spomenuti Staljinovo ime.
esto sam nastupao na sastancima u poduzeu. U poetku nisam
znao da koncept govora valja pokazati partijskom sekretaru, koji
bi ubacivao aktualna pitanja koja je u tom trenutku postavljala

53
Partija. Imao sam vrlo malo privatnih veza s ljudima s kojima
sam radio. Teko je bilo nai Rusa koji bi se usudio da s inostran-
cem odrava privatne veze. Inostrani komunisti i ruski komunisti
sastajali bi se samo na partijskim sastancima. Roake svoje ene
gotovo nisam poznavao.
Nitko se nije usudio da nas posjeuje. Kada su roaci moje
ene saznali da se udaje za inostranca, savjetovali su joj da to ne
ini. Jedini razlog protiv bio je: Pa on je inostranac. Ni onda kada
ih je moja ena upozorila da sam lan Partije, oni nisu promijeni-
li miljenje. Jednom sam sjedio u parku na Tverskom bulevaru.
Kraj mene je sjeo neki ovjek. Razgovarali smo o obinim stvari-
ma. Kad je primijetio da sam inostranac, ustao je i ispriao se:
- Vi ste sasvim simpatian ovjek, ali bolje je da idem.
Sjeo je na udaljenu klupu.
U naem poduzeu radila je Tanja, sekretarica Komsomola.
Njoj je palo na pamet da me pozove u svoju kuu i predstavi
svojim roditeljima. Njeni roditelji i njena udata sestra radovali su
se kada sam doao. Pozvali su me da ih ponovno posjetim. Poslije
nekoliko tjedana zatekao sam u njihovoj kui pomorskog ocira,
mua Tanjine sestre. Raspoloenje je bilo vrlo uzdrljivo, gotovo
neugodno. Ja sam brzo popio au aja, izgovorio se da imam
posla i otiao. Slijedeeg dana ula je u moju kancelariju komso-
molka Tanja toboe da me neto slubeno pita, a rekla mi da joj
je ao to sam morao tako brzo otii, ali da je ipak pametno to
sam to uradio. Njezin urjak ne eli da u stan dolazi inostranac.

Tako sam se morao druiti s inostrancima. Radovao sam se

kada su od vremena na vrijeme iz inostranstva dolazili moji po-
znanici i priali mi novosti.
Malo-pomalo osjeao sam udnu prazninu, raslo je moje ne-
raspoloenje.
54
 Jednom zgodom sjedio sam u kavani Metropol, bilo je to
1934, s predstavnikom OMS-a u Beu Rusom Baralom i direk-
torom najvee robne kue u Moskvi Mostorg. Razgovarali smo
i o prilikama u Sovjetskom Savezu. Ja sam rekao po prilici ovo:
- Beki socijaldemokrati uvjeravali su me petnaest godina da
ovdje neke stvari nisu dobre. Meni je bilo potreban samo jedan
dan pa da uvidim da su govorili istinu.
Nije prolo ni mjesec dana, pozvali su me u Kominternu. er-
nomordik, naelnik kadrovskog odjeljenja, rekao mi je:
- ta ti misli gdje si? Valjda ne misli da si u Beu i da moe
slobodno brbljati kao u bekoj kavani?
Pribliavala se proslava oktobarske revolucije. Htjeli smo po-
zvati neke prijatelje da je sveano proslavimo.
etvrti studenog 1936. poao sam, kao obino, na posao. ef
planskog odjeljenja izvijestio me da smo plan u listopadu pre-
maili za 29%. Pozvao sam efove odjeljenja da se s njima dogo-
vorim koje emo radnike nagraditi. Kada je bilo vrijeme ruku,
poao sam s Filipom Filipoviem (alijas Bokoviem) u novoo-
tvoreni restoran za visoke funkcionare koji je bio smjeten u krilu
Kremaljske bolnice.
- Restoran Kempinski u Berlinu nije nita prema ovome, zar
ne? - upitao me Bokovi. Nisam mu odgovorio jer u restoranu
Kempinski nisam bio. Poslijepodne sam se odvezao u upravu
poligrake industrije na Taganki da naruim neke stvari za po-
trebe poduzea u slijedeoj godini. Tu sam imao nekih tekoa i
morao sam se obratiti Pjatnickom, koji je posredstvom ruskog
Centralnog komiteta uredio da se moje narudbe uvae. Kada
sam se vratio posjetila me upraviteljica kole iji smo bili pokro-
vitelji i zamolila da joj dam neto novaca za kolu i da 6. prosinca
prisustvujem sveanoj akademiji.

55
 Knjigovoa u naem poduzeu primijetio mi je da sam dao
suvie veliku sumu za poklone djeci naih namjetenika povo-
dom proslave. Dugo smo se natezali, napokon se sloio. Bilo je
18 sati. Otiao sam zubaru. U 20 sati bio sam kod kue. Poslije
veere izaao sam sa enom u etnju. U 23 sata smo legli.

56
 SADA SAM OVDJE!

Kada sam svrio svoju priu svi su utjeli. Onda je Nemirovski,

elektroinenjer iz Ukrajine, da razbije neugodnu tiinu ispriao
tragikomian doivljaj kada je poao na lijeenje u Kislovodsk na
Kavkaz.
- Kada sam se prijavio u upravi kupalita u Kislovodsku rekli
su mi da u, na alost, morati spavati u sobi s jo jednim ovje-
kom. Ali neka se nita ne plaim, to je vrlo dobar i uljudan o-
vjek. Umoran od puta, legao sam prilino rano i odmah zaspao.
Probudio me udan san. Osjetio sam nekakvu moru. Kad sam
se sasvim razbudio vidio sam da moj sustanar stoji na podnoju
kreveta, uporno me promatra u namjeri da poe prema meni,
tada je ispruio ruke i kao u transu sruio se na mene. Njegove
ruke traile su moj vrat. Ja sam skoio i zbacio ga sa sebe. Nastalo
je rvanje i galama. Probudili smo ljude u susjednim sobama. Na-
pokon je doao bolniar i razdvojio nas. Smjesta sam zatraio da
razgovaram s nekim iz uprave. Objasnio sam im sluaj. Slijedeeg
dana poveli su istragu i ustanovili da je taj dobar i uljudan o-
vjek duevni bolesnik koji je patio od manije proganjanja i koji
me htio zadaviti. Prisjeo mi je i odmor i lijeenje.
Tako je prolo punih deset dana u prianju doivljaja i pre-
priavanju proitane beletristike. Kad bi se ponovno poveli raz-
govori o svemu onome to smo doivjeli u istrazi, onda bi Saa
Veber, bivi narodni komesar za prosvjetu Autonomne Republike
Povolkih Nijemaca, branio i Staljina i njegov reim i opravdavao
odvratne metode NKVD-a. Govorio bi kako je sve to prolazno,
a komunisti su duni to shvatiti, iako je on sam, Veber, bio stra-
hovito muen. Izbili su mu gotovo sve zube.

57
 Sedamnaesti rujna 1937. Naredili su nam da se spremimo za
put. Pod vrlo jakom straom otpremili su nas na Kursku stanicu.
Na sporednom kolosijeku bila su dva osobna vagona treeg ra-
zreda. Umjesto prozora reetke. Na auto zaustavio se pred vago-
nom. Jedan po jedan izlazili smo iz automobila i ulazili u vagon.
U ova dva vagona strpano je oko 80 robijaa. Naredili su nam da
mirno sjedimo. Mogli smo razgovarati samo aptom. Pokuali
smo saznati od vojnika kamo putujemo, ali nai pokuaji bili su
uzaludni. Straa se nije usudila prozboriti nijednu rije. Stajali
smo na stanici dva sata i promatrali teretne vlakove kako mane-
vriraju. Vlakovoe, loai i ostali eljezniari prolazili su pored
nas i znatieljno nas promatrali. Grimasama su dali do znanja ko-
liko nas ale. I neki prolaznici gledali su u nae prozore. Vidjelo
se da su to ljudi koji trae nekoga svog meu nama. Dogaalo bi
se da ene, koje su sluajno saznale da su njihovi muevi osue-
ni, tjednima lutaju po kolosijecima moskovskih stanica ne bi li
barem izdaleka vidjele svoje mueve. Mislio sam na onju. Kako
bi bilo lijepo kad bi se meu ovim prolaznicima i ona pojavila.
Kako izgleda? Je li zdrava? Kako je s djetetom? Nita nisam znao.
Sigurno je obilazila zatvore, ali to su bili beznadni pokuaji.
Nitko nije mogao doznati gdje se uhapenik nalazi ni to se s
njim dogaa.
Napokon su nas prikaili za osobni vlak na prvom kolosijeku.
Tuno smo gledali u ljude koji su se slobodno kretali peronom,
sjedili u restoranu i pili. Onda je vlak krenuo. Steglo me oko srca.
Kamo? Kada u se vratiti? Svi smo utjeli. Vlak je prolazio kroz
predgrae Moskve prema jugoistoku.
S obje strane vagona, umjesto vrata, bile su eljezne reetke
kroz koje su nas promatrali vojnici i stalno nas upozoravali da ne
razgovaramo. Malo-pomalo, uz apat smo, razvezivali poputbi-
nu. U Butirki su nam dali hrane za dva dana. Taj etapni pajok
58
sastojao se od jedne kile i dvjesta grama kruha, slane ribe i dvije
kocke eera. Pored mene sjedili su uprakov i Marejev. Mare-
jev je upravljao velikim trustom nafte u Moskvi. Tipian Rus iz
ruskog sela: malen rastom, irokih ramena, plav, nos krumpirast.
Ali je vrlo brzo mislio i radio. Marejev je vakao svoj dio pajoka
i kao da se smijeio. Pogledao sam ga.
- Ah, nita. Sjetio sam se svog naelnika u komesarijatu. To
je bio pravi linija koji je svakom prilikom na sastancima drao
prodike o tome kako treba svakoga svim sredstvima natjerati na
partijsku liniju, ili, kako bi se on sono izrazio, svakome treba
stranjicu poskipidariti, to je znailo: namazati je terpenti-
nom, opei. Meutim, i mog naelnika poskipidarili su kao i
nas. Uhapsili su ga. Na suoenju je tvrdio da sam ga vrbovao za
kontrarevolucionarnu organizaciju. I tako su nas sve poskipida-
rili, pa sad putuj igumane za manastir.
Dok smo se ovako apatom raspriali, osjetili smo da se neto
dogaa. Netko je pod klupom pronaao Izvjestiju. Vjerojatno
ju je zaboravio straar. itali smo poudno. Morali smo biti opre-
zni jer je straa mogla otkriti to radimo. Zbog uzbuenja koje je
zavladalo u vagonu, straari su nas iznenadili i oduzeli novine.

59
 U ETAPNOM ZATVORU VLADIMIR

Nakon dvanaest sati vlak se zaustavio na nekoj stanici, poeo

manevrirati i na sporednom kolosijeku ostavio vagone s robija-
ima. Proitali smo ime stanice: Vladimir. Dola su tri teretna
automobila, u svaki su ukrcali po 25 ljudi. Bilo je pet sati ujutro,
vozili smo se periferijom prema vladimirskom zatvoru izvan gra-
da. Vojnici su nas upozorili da e pucati ako netko pokua bjeati.
U kamionu nitko nije smio mrdnuti glavom. Vladimirski zatvor
nalazi se na breuljku. Iskrcali su nas i ostavili pred tamnikim
vratima da uimo dva sata.
Vladimirska stanica, koja je udaljena od Moskve oko 300 km,
stara je vie od sto godina. Prije sto i pedeset godina bila je ovdje
etapna stanica za nesretnike koji su ili na katorgu u Sibir. U
tri zgrade nalazio se skupni zatvor, u jednoj samice. Zgrada sami-
ca bila je relativno nova, sagraena je 1912. godine. Pored ovih
zgrada nalazila se bolnica, kupaonica i kuhinja.
Napokon su otvorili velika vrata. Odjeknu komanda:
- Pozor! Osuenici, ustajte!
Digli smo se iz blata, prostrojili u pet redova i uli u veliko
dvorite. Poela je prozivka. Trebalo je rei svoje ime, prezime,
oevo ime, dan roenja, mjesto roenja, na osnovu kojeg para-
grafa je donijeta osuda i na koje vrijeme. Poslije prozivke odveli
su nas u prostoriju u kojoj nismo smjeli ni govoriti ni puiti ni
jesti. Dugo smo ekali. Kada sam doao na red da izaem, odveli
su me u jednu sobu, svukli me dogola, oduzeli mi sve: odjeu,
rublje, osobne stvari. Vojnik je prstom zavirio u svaku rupu na
tijelu. Kada mi je turio prst u usta, duboko u grlo, odgurnuo sam
mu ruku, a on je dreknuo:
- Faist!

60
 Poslije pretrage odveli su nas u kupatilo. Dali su nam robi-
jaku odjeu i obuu, oiali do gole koe, zatim nas otpremili u
eliju. Smijeno i bijedno izgledali smo u novom odijelu. Tamno-
plava pamuna odjea, zakrpljena smeim krpama na laktovima
i koljenima, ruska kapa sa titnikom, cipele s gumenim onom,
kombinirane sa svinjskom koom i loim suknom, kratak ogrta,
takozvani bulat, sve je to visjelo na nama i bilo nam je ili pre-
iroko ili pretijesno.
Jedva smo se meusobno prepoznavali.
Smjestili su nas u eliju u prizemlju, prozori su bili napola u
zemlji, sunce nije ulazilo jer su bili okrenuti prema sjeveru. Kre-
veti u dva reda: u jednom sedam kreveta, u drugom est, veliki
stol. To je bilo sve. Na svakom krevetu slamarica, jastuk od slame
i ebe. Bilo je hladno. Parno grijanje nije funkcioniralo. elija je
bila preuska da bi se ovjek mogao slobodnije kretati. Kreveti i
stol bili su ugraeni u beton. U kutu je stajala limena paraa.
Osjeali smo se neugodno. Sve nade da emo proivjeti u
miru i da e se s nama ljudski postupati nestajale su. Dva put
dnevno izvodili su nas na zahod i zahtijevali da nas trinaestorica
za pet minuta obavimo nudu. uvar nas je odvlaio s postolja
tako da nismo imali vremena ni da navuemo hlae. Uvijek smo
bili gladni. Pet stotina grama kruha dnevno, ujutro malo aja,
u podne i uvee tanjur juhe od zelja ili krumpira, zdjelicu kae.
To je bilo slabo i malo. Prostor u koji su nas vodili toboe da
etamo bio je pregraen drvenim paravanima. Kako su sve elije
istovremeno etale, to se u svakom odjeljenju vrtjelo 15 minuta
trinaest ljudi u koloni po jedan, s rukama na stranjici, pogleda
prikovanog o zemlju.
Teko onom tko bi podigao glavu!
- Ruke na lea! Majku ti faistiku, kamo zvjera, gledaj u ze-
mlju, ne kaljaj, kurvin sine, kuka ti mati - to je bila svakidanja

61
porcija izraza uvara prilikom etnje. Iako nam je bio potreban
svjei zrak, bili smo sretni kada je prolo tih petnaest minuta ta-
kozvane etnje. Preko dana nismo smjeli lei.
Rekli su nam da moemo pisati dva put mjeseno. Dali su
nam dopisnice da javimo adrese i traimo novac. Nakon sedam
dana primio sam pismo od ene i fotograju kerke. Kad su mi
donijeli pismo bio sam uzbuen. Kada sam ga otvorio, zaplakao
sam. Poslije nekoliko dana primio sam 50 rubalja.
U tamnikom duanu kupio sam neto kruha, soljene ribe,
eera, luka i komad kobasice.
Kupljenu hranu jeli smo zajedniki, bez obzira da li je netko
imao novaca ili nije. Vladimirski zatvor imao je zaudo lijepu
biblioteku. Svakih deset dana mogli smo prema katalogu izabrati
jednu knjigu. Balzac, Dostojevski, Tolstoj, raznovrsna tehnika i
nauna literatura!
Poslije mjesec dana posjetio nas je naelnik zatvora, krupan,
jak i crnomanjast ovjek s punim brkovima. Brutalan. (Naelnik
Vladimirskog zatvora, nakon likvidacije efa GPU Jeova, uhap-
en je i strijeljan samo zato to ga je na to mjesto postavio Jeov.)
Na svako nae pitanje odgovarao bi uvredom. Kada ga je sta-
ljingradski inenjer-zavariva ilenko, mrzovoljna isposnikog
izgleda, zamolio da nam da nekakav posao kako ne bismo sjedili
besposleni, grubo je odgovorio:
- Sve emo mi i bez vas uraditi.
Zbog hladnoe i loe ishrane obolio sam i dobio proljev. Mi-
slio sam da e bolest proi sama od sebe, ali bilo mi je sve loi-
je. Zatraio sam lijeniku pomo. Lijenik je ordinirao u istom
hodniku. Rekao sam mu to mi je, ali on uope nije odgovarao.
Ponovno sam ga zamolio da mi pomogne. Opet nije bilo odgo-
vora. uvar se poeo derati na mene. To je bio jedan od najgorih
uvara. A ja sam dreknuo na njega neka me ostavi na miru. Ja

62
ovdje ne traim nita drugo nego lijeniku pomo. uvar se za-
prepastio. Nisu navikli da im se netko suprotstavlja. Bez rijei me
odveo natrag u eliju. Priao sam to drugovima i svi su jednogla-
sno zakljuili da e me baciti u karcer. Prolo je nekoliko dana
i nita se nije dogodilo. Bolniarka mi je donijela lijek i rekla da
mi je propisana dijeta: bijeli kruh, juha i kompot. Bolniarka
je bila jedini ovjek u zatvoru koji se ljudski ponaao. Svi su se
njoj obraali raznim molbama. Imala je prijazno lice i uvijek se
smijeila pokazujui lijepe zube. Nijedan robija u Vladimiru nije
zaboravio tu plemenitu osobu. Dijetna ishrana bila je prvog dana
dobra ali slijedeeg dana nije bilo bijelog kruha, ostalo je samo
malo vodene juhe i malo kompota. Pitao sam uvara zato m nije
donio bijeli kruh.
- Jedi i uti - odbrusio mi je.
Lupao sam nekoliko puta na vrata da doe nadglednik. Kada
je doao prituio sam se na lou dijetnu hranu.
- Lijenik mi je propisao dijetnu hranu, a umjesto juhe dobi-
vam pomije.
Nadglednik nije odgovorio, zgrabio me za ruku i izvukao u
hodnik.
Prihvatio me drugi uvar, zavrnuo drugu ruku na lea, viknuo
sam od bola. Nadglednik mi je zaepio usta, a kad sam uspio da
se oslobodim, vikao sam iz sveg glasa. Pustili su me, otvorili eliju
i gurnuli unutra. Drugovi su me savjetovali da budem pametan.
Nema smisla boriti se sa zvijerima!
I sam sam to znao. Ali to sam mogao raditi? Slijedeeg dana
umjesto kazne dobio sam pun tanjur juhe, pun lonac kompota i
krasan komad bijelog kruha.
Kako da objasnim taj postupak? Po svoj prilici teror direktora
i enkavedeovaca dozlogrdio je uvarima.

63
 Bolest me iscrpila. Nisam mogao stajati pa sam prilegao na
krevet, iako je bilo zabranjeno. uvar je to primijetio i naredio
mi da ustanem. Objasnio sam mu da sam strahovito slab i zamo-
lio ga da bude tako dobar i da mi dopusti da legnem bar deset
minuta. Nita nije odgovorio. Pozvao je nadglednika i saopio
mu da sam bezobrazan i da nisam htio ustati kada mi je nare-
dio.
- Pa vidite da sam slab, ja ne mogu esnaest sati neprekidno
stajati - rekao sam nadgledniku.
Ovaj me zgrabio za ruku, odveo na drugi kraj hodnika, otvo-
rio teka eljezna vrata i gurnuo me unutra.
Bio je to karcer slian kavezu za divlje zvijeri u cirkusu. Na
betonskom podu klupica i posuda za nudu, nita vie. Oko dva-
naest sati nou, uvar, koji je stalno etao ispred elije, bacio mi je
nekakvu prinu na kojoj sam mogao leati do est ujutro. Bilo je
hladno. Nisam mogao zaspati. Ustao sam, pokuao sam se kreta-
njem malo ugrijati. uvar koji je te noi bio deuran doao je do
reetke i tiho me upitao zato sam u karceru. Bio je to postariji
ovjek, srednje visine, sijedih plavih brkova i dobroduna izgleda.
aptao je:
- Sluaj, ovjee, najbolje je da uti. Ovo je straan zatvor. Ti
i ne zna gdje se nalazi, poginut e, sinko.
Otiao je i donio mi komadi kruha i slane ribe. Pojeo sam
to i pokuao zaspati. Osjeao sam se vrlo rdavo, sve sam povra-
tio. Ujutro su mi donijeli 300 grama kruha i lonac vrue vode.
uvaru sam rekao da sam teko bolestan. Dobriina me odveo
lijeniku, a ovaj je naredio da me vrate u eliju.
Jednog dana oko dvije stotine robijaa satjerae u jednu pro-
storiju. Mislili smo da je to uobiajen pretres. Meutim, dou
vojnici s naim zaveljajima i vrate nam odijela u kojima smo
doli u Vladimir. Bilo je jasno da odlazimo iz Vladimira.

64
 Iz muionice!
Bilo je tu mnogo poznanika iz Butirke i Lubjanke. Opet kon-
trola i prozivka. Kad se procedura zavrila, zapovjednik strae,
koja nas je pratila, naredio je da se ukrcamo na kamione, koji su
nas odvezli na stanicu. Ve su nas ekali dobro poznati vagoni.
Straa je bila pristojna, nitko nije psovao, nitko nas nije muio,
razgovarali smo normalno, ak smo potiho pjevali. Kad smo upi-
tali zapovjednika strae kamo nas vodi, odgovorio je:
- Bit e vam bolje nego u Vladimiru. Ovamo dolaze oni koji
su dobili 25 godina. A vi ete u logor.
udili smo se novim presudama od 25 godina. Ocir nam je
objasnio da je u listopadu stupio na snagu novi zakon i da je sad
najvea kazna 25 godina. Znai, dobro smo proli, dobili smo
samo 10 godina. Drugi su za isti zloin dobivali 25.
Tako smo se rastali s Vladimirom nakon dva i po mjeseca.
Putovali smo dva dana i dvije noi. Za put smo dobili dvije riblje
konzerve, dvije kile kruha i pedeset grama eera. Kad bi vlak
dulje vremena stajao, vojnici bi nam donosili kipjatok, vruu
vodu.
Stigli smo u Moskvu na Kursku stanicu. Nae vagone postave
na lenjingradski kolosijek. Bilo nam je jasno da putujemo prema
sjeveru.
Kamo nas vode? U Kareliju? Tamo su veliki logori, izgrauje
se Bjelomorski kanal. U umama Karelije stotine hiljada logoraa
obaraju stabla. Vlak se zaustavio na pola puta izmeu Lenjingra-
da i Murmanska, na stanici Kem.
Opet su nas bacili na mrtvi kolosijek.
Bilo je rano ujutro, gledali smo kroz prozore tunu sivu oko-
licu. S jedne strane uma, s druge Bijelo more, pored tranica
nekoliko kua, prolaze koze. Ljude i ne vidi. Nedaleko od nas

65
ugledali smo grupu robijaa pod straom. To su bili prvi logorai
koje smo vidjeli. Kad su proli kraj naeg vagona i zagledali unu-
tra, vojnik je zaurlao. To i nas eka. Nad sivim morem preletio
bi galeb, velika stabla plivala su pored obale. Svuda udna tiina.
Daleko na moru pojavila se tamna toka, postajala je sve vea,
dolazila je sve blie.
Netko je opsovao.
Pria se da je car Petar Veliki naredio da nekoga njegova dvor-
janina poalju u progonstvo. Kad su ga upitali kamo ga alje car
Petar, odgovorio je: K jebenij materi. Od toga je nastala kratica
kem.
Brod koji je plovio prema nama bio je ve blizu obale. Uzbu-
dili smo se. Mogli smo proitati njegovo ime: S.L.O.N., to je
znailo: Solovjetski lager osobogo naznaenija.
Znai, alju nas na Solovjetske otoke, u straan logor. Zapo-
vjednik strae iao je od vagona do vagona i vikao:
- Pozor, zatvorenici, spremite sve svoje stvari i budite spremni.
Upozoravam vas, nikakav pokret, ni lijevo ni desno. Pucat emo
u svakoga tko prekri nareenje.
Jedan po jedan izlazili smo iz vagona i prolazili kroz dvored
vojnika koji su na rukama drali mainke na gotovo. U koloni po
jedan sputali smo se niz strminu prema obali. Pojedinano smo
se ukrcavali. Bio je to teretni brodi.
Smjestili su nas u potpalublje gdje je obino teret. Kad smo
uli doao je zapovjednik strae i prozvao nas poimenino. Bilo
nas je oko dvije stotine. Ocir i vojnici ostave nas same. Sjeli smo
na pod jedan kraj drugoga, stisnut kao u kutiji sardina. Meu
logoraima vladalo je muno raspoloenje. U toj atmosferi ne-
izvjesnosti i straha progovorio je Glukov, nekada je bio sekretar
Oblasnog komiteta u Murmansku.

66
 - Momci, sve e nas pobacati u more, kaem vam. Potopit e
nas zajedno s ovom starom krntijom. Nije to prvi put da NKVD
obraunava na taj nain. To ti je najlaka stvar. Bace te i kvit
posla.
Neki su bijesni od straha poli prema Glukovu da ga tuku.
Pametniji su uspjeli da ih umire. Bio sam sklon da povjerujem
Glukovu.
uli smo kako izvlae sidro. Osjetili smo ljuljanje broda.
Mnogi su poblijedjeli, uo se pla, utroba nam se prevrtala. ta
e biti s nama? Bio je 2. prosinca 1937. godine.
Brodi se polako kretao. Obala je ve bila zamrznuta, morao
je manevrirati i uzimati zalet kako bi se probio kroz led. Vonja
je trajala osam sati. Pojedinano su nas iskrcavali. Penjali smo se
uz strmu obalu, bio je mrak, ve je gorjelo elektrino svjetlo. Pred
nekom kuicom stajao je zapovjednik otoka, koji je istovremeno
bio i upravnik zatvora, okruen svojim pomonicima.
Preuzimali su nas jednoga po jednog i mjerili od pete do glave.
Ponaali su se korektno. Nitko nije psovao. Naprezao sam oi ne
bih li kroz gusti mrak mogao bar neto vidjeti. Uspio sam nazreti
velike zidine Solovjetskog Kremlja. Bili smo na glavnom otoku
arhipelaga. Kad se procedura zavrila, poredali su nas u peterore-
dove, otvorili velika vrata, i mi smo u dubokoj utnji uli.

67
 II. U TAMNICAMA NA
SOLOVJETSKIM OTOCIMA

68
 KREMLJ

Solovjetski otoci, u jugozapadnom dijelu Bijelog mora, 30

milja istono od Kema, imaju 266 kvadratnih kilometara povri-
ne. Najvee naselje, Solovjetsk, osnovali su monasi u XV stoljeu,
podigli prvu crkvu i razvili veliku kulturnu i ekonomsku djelat-
nost. Tako je Solovjetsk postao znaajna baza moskovskog kra-
ljevstva. Godine 1584. naselje je bilo jako utvreno jer se moralo
braniti od raznih najezda. Tokom vremena samostan se proirio
na velike posjede i razvio preradu ribe, solanu i stoarsku farmu.
Drevni manastir i zidovi Kremlja postali su za sovjetskog rei-
ma prvi i najstraniji koncentracioni logor. Prvi politiki logorai
i teki zloinci dolazili su na ovaj glavni otok. Bilo je i mnogo
bivih kaluera koji su radili teke poslove i robijali u onim istim
elijama u kojima su nekada ivjeli kao boji ljudi. Na otoku
je bilo oko 50.000 logoraa. Samo mali dio ivio je zatvoren u
elijama. Veina je obavljala teke zike poslove na velikoj sto-
arskoj farmi, kosili su sijeno, koje je na otoku bilo izvanredno
kvalitetno, sjekli guste ume, uvenu karelijsku brezu, lovili ribu
za svjetsko trite poznatu pod imenom bjelomorska haringa, a
neki su radili na velikoj ciglani. Na otoku 1937. g. prestaju isko-
ritavati prirodna bogatstva, logor se rasputa, kriminalci odlaze
u druge logore, ostaju samo politiki osuenici koji su sjedili po
elijama bez posla. Kad smo stigli, u prosincu 1937. godine, bilo
je na Solovjetskim otocima 4800 logoraa. Ta vojno-politika ta-
mnica bila je pod direktnom upravom NKVD-a. Smjestili su nas
u elije kaluera u dvokatnu zgradu koja je pripadala drugom
korpusu. Obine sobe s drvenim podom, umjesto prozora reet-
ke, velika zemljana pe. U naoj eliji bilo je deset logoraa. Bili
smo sretni to smo se rijeili vladimirske tamnice. Dali su nam
limene zdjelice, vruu krumpirovu juhu i komadi kruha, zatim
69
jednu porciju zamaene kae. Kad je odjeknuo poziv spremaj
se na spavanje, legli smo na slamarice koje su mirisale na sijeno,
pokrili se toplim dekama i zaspali.
U est sati ujutro uli smo poziv:
- Ustaj!
Izveli su nas u hodnik u kojem su bili umivaonici, prali smo se
mirno, nitko nas nije gonio. Dali su nam 600 grama kruha, aja i
9 grama eera. U 10 sati poli smo u etnju na staro groblje. e-
tali smo pola sata izmeu stoljetnih nadgrobnih ploa na kojima
su bili zapisani datumi smrti kaluera.
U velikom dvoritu Kremlja bilo je jo est dvokatnih i tro-
katnih zgrada pretvorenih u zatvor. U sredini dvorita stajala je
velika crkva, koju su sad pretvorili u skladite ivenih namirni-
ca. Gdje su nekada skrueno kleali kalueri, stajali su sanduci,
bave i vree brana. Kraj naeg zatvora bila je stara kupaonica,
prava ruska parna kupaonica.
Hrana nije bila loa: za ruak smo imali dva jela: juhu i kau,
uvee jedno jelo, tri puta tjedno veliki komad usoljene ribe. Re-
im nije bio naroito strog.
U Kremlju smo ostali sedam dana.
Tada su nas otpremili na otok Muksulma, koji je od glav-
nog otoka bio daleko 10 km i s Kremljom povezan nasipom. Na
Muksulmu smo poli pjeice, prolazili smo pored jezera koja su
ve bila zamrznuta, kroz lijepu brezovu umu pored naputene
farme u kojoj su se nekada uzgajale srebrne lisice.
Unosnu farmu su napustili, trebalo je napraviti mjesta za za-
tvore.
Na Muksulmu stigosmo poslijepodne. Tu je bila samo velika
dvokatna zatvorska zgrada, a u tri kuice smjestili su kuhinju,
kupaonicu i kancelariju.

70
 Bilo je 12 takvih otoka. Na svakom otoku tamnica.
im smo uli u tamniko dvorite, vidjeli smo da ovdje re-
im nije tako liberalan kao u Kremlju. Pored upravnika stajao
je predstavnik NKVD-a Bardin. Odmah smo vidjeli s kakvim
ovjekom imamo posla. Kao da mu se na licu itala sva svirepost
staljinistikog reima. Ledene srsi prolazile su nas kad smo pro-
matrali tu kreaturu.
Odveli su nas u veliku praznu prostoriju, svukli dogola, a voj-
nici su se bacili na nas aparatima za ianje. Kako nisu imali poj-
ma o ianju, upali su nas kao da e nam oderati kou. Onako
gole na hladnoi od -40 stupnjeva otjerali su nas preko dvorita u
kupaonicu. Du zida stajali su na stalcima veliki eljezni kazani,
ispod njih gorjela je vatra, dizala se para, bilo je vrue kao u pa-
klu. U susjednoj prostoriji zbilo se 60 ljudi, svaki je dobio drveni
kabli s vruom vodom, morao se brzo nasapunati i oprati. Kad
smo zatraili jo malo vode da operemo sapunicu uvari su se iz-
derali i nareivali da izaemo neoprani. Svaki je dobio robijako
odijelo i rublje. Odveli su nas u eliju u kojoj je bilo 18 drve-
nih kreveta sa slamaricama, jastucima i dekama. Bilo je hladno.
Dugo nismo mogli zaspati.

71
 NA OTOKU MUKSULMA

Tako je poeo logoraki ivot na Solovjetskom otoku Muksul-

ma. Osamnaest razliitih ljudi stvarali su iz dana u dan posebnu
atmosferu koja je ponekad bila nabijena elektricitetom. Dolazilo
je do unih diskusija koje su ponekad uvari prekidali. Svaki je
u sebi nosio svoje misli, svoje nade i svoju raunicu, a sve nas je
povezivala ista uasna sudbina.
Moj stari znanac Vasilije uprakov znao je svojom mirno-
om, strpljivou i dobrotom savladati atmosferu nervoze i ne-
trpeljivosti. Djelovao je blago i pomirljivo. Marejev je govorio o
tome kako e poslije izdrane kazne vjerojatno ponovno stupiti
u Partiju, a moda i nee, a inenjer Njemirovski koji je, zato to
je primao pakete ivenih namirnica od jevrejskih amerikih or-
ganizacija, optuen da podrava veze s inostranom buroazijom
- priao je o svom djetinjstvu u Odesi. ivio je u najsiroma-
nijoj etvrti. Kao da je predosjeao da nee preivjeti. Cirkuski
direktor Jem Morozov gledao je u svoj trbuh. Nije tu vie bilo
debelog sala, ve samo namrekana koa to alosno visi. Zato je
dobio deset godina zatvora major Crvene armije Sorokin? Hvalio
je Trockoga, eto zato! Slomljen, odsutan, utljiv, sjedio je u kutu
bivi sekretar ukrajinskog Komsomola elenij. amoida, vanj-
sko-politiki urednik ukrajinskih novina Komunist, kojeg smo
tek sada upoznali, bio je izaziva najeih diskusija. Uporno je
branio partijsku liniju i po svaku cijenu htio dokazati da je u ovoj
dravi sve u najboljem redu. Okupio je nekoliko ljudi i stalno je
govorio da svaki logora treba da ostane vjeran Partiji pa ak i
onda ako je nevino osuen. Tvrdio je da je Staljin genije i da u to
ne smije nitko posumnjati. Bio je sklon da svakog koji ne dijeli
njegovo miljenje prijavi NKVD-u.

72
 U jednoj diskusiji amoida je poeo da se udara akama u
prsa, da urla kako je on bio taj koji je namagario onu buroasku
budalu Edouarda Herriota, vou francuskih radnika. Priao je
kako je Herriot 1934. godine posjetio Sovjetski Savez i kako se
tom prilikom zanimao da li postoji sloboda vjeroispovijesti. Da
bi Herriotu pokazali kako u Rusiji postoji sloboda vjeroispovije-
sti, otvorili su na brzinu nekoliko crkava, koje su ve davno bile
pretvorene u kina ili skladita. Jednu od najveih kijevskih crkava
koja je postala pivara, ispraznili su i dvije stotine radnika uposlili
da je dotjeraju. Na dan dolaska Herriota u Kijev odrala se slu-
ba boja. Agenti NKVD-a i njihove ene izigravali su vjernike.
amoida je dobio ulogu sveenika koji e odrati propovijed. Za
tu svrhu trebala mu je brada. Odveli su ga kazalinom frizeru koji
mu je namjestio krasnu bradu. Sve je prolo u najboljem redu
Herriot je bio oduevljen. Kad se vratio u Francusku izvijestio je
kako je na svoje oi vidio da u Sovjetskom Savezu postoji sloboda
vjeroispovijesti i svake ima mogunost da ide u crkvu.
Kad je Zamoida zavrio svoju priu, upitao sam ga:
- Smatra li da je pravilno izvoditi takvu komediju?
- Pravilno!
- Pa, ovjee boji, to je prevara - viknuo sam.
- A zato ne bi bila prevara? Mi komunisti prevarili smo pred-
stavnik inostrane buroazije.
- Molim te lijepo, Herriot nije nikakav predstavnik buroazi-
je, za njega su glasali mnogi francuski radnici.
- To nita ne znai. Oni koji su glasali za Herriota potpomau
buroaziju,
- Pa kad bi i bilo tako, to se ipak ne radi. Protiv religije ne
moe; nastupati prevarom, ve prosvjeivanjem, nikako druga-
ije.

73
 - Do vraga, s tobom se ne moe razgovarati.
To je bio posljednji argument amoide, diskusija je bila za-
vrena.
Svi oni koji nisu dijelili njegovo miljenje druili su se sa
mnom. Nikada nisam mogao razumjeti da ljudi koji su proli
kroz torture enkavedeovskih zatvora, koji su nevino osueni na
robiju i ije su obitelji stradale, a nevine ene natjerane u logore,
da takvi ljudi brane reim. Razgovarao sam o tome s bivim gra-
donaelnikom Staljingrada Jegorovom i molio ga da mi objasni
to se to dogaa u tim ljudima. Jegorov je smatrao da oni to
govore samo zato to se boje da e uhapsiti njihove blie i dalje
roake koji su ostali na slobodi.
Unutranji mir zavladao je u nama kada bismo uzeli u ruke
knjigu i zaboravili na sve to nas okruuje. I ovdje je postojala
knjinica. Svakih deset dana dali bi svakom po jednu knjigu. Ka-
taloga nije bilo, prema tome ni izbora. Bacili bi u eliju 18 knjiga
svakih deset dana. I sad biraj!
Nita nije unosilo vee promjene u na monotoni ivot. Jedini
dogaaj bila su pisma, ali ona su rijetko stizala jer se rodbina
bojala pisati, uvijek je prijetila opasnost da ovjek doe u zatvor
zbog veze s narodnim neprijateljem. I oni rijetki koji su se usu-
dili pisati javljali su obino tune vijesti, ezopovskim jezikom, da
je netko uhapen ili ubijen.
Enkavedeovski porunik Bardin uljao se kao sjena hodnici-
ma, otvarao okanca i promatrao nas ne bi li nekoga uhvatio na
kakvom djelu zbog kojeg bi ga mogao kazniti. Za toga tride-
setogodinjeg visokog i snanog krvnika plave kose sve je bilo
zabranjeno: nije se smjelo smijati, naglas itati, etati u eliji u
cipelama. Sve su to bili teki prijestupi koje bi on kanjavao na
razne naine. Ili je oduzeo pravo na etnju, ili je zabranio pisanje

74
pisama, ili kupovanje u tamnikom duanu, ili nas je bacao u
karcer.
U oujku 1938. prebacili su me u eliju u kojoj su bili samo
inostranci. elija je bila malena, s osmoro ljudi. Tu sam upo-
znao njemakog komunistu Wernera Hirscha, desnu ruku Ernsta
Thalmana. Bilo je poznato da je Ernst Thalman, voa njema-
kih komunista, posluno i vjerno slijedio moskovsku politiku.
Njemu je nedostajalo teoretskog znanja, a pomogli su mu na
taj nain to su mu dodijelili marksistini obrazovana Wernera
Hirscha kao desnu ruku. Werner nam je esto priao kako je
on to radio. Imao je sobu pored Thalmana. Ovaj bi kucnuo o
zid, i Werner je primao nareenja ili je morao napisati rezoluciju
za neku skuptinu, ili teze za partijski kongres, ili bi formulirao
kakvu izjavu. Sve to obavljao je Werner na veliko zadovoljstvo
Thalmana i Moskve.
Kada je Hitler doao na vlast, Werner Hirsch emigrirao je u
SSSR, a 4. studenog 1936. uhapsili su ga u Moskvi i osudili na
10 godina.
Bilo je mnogo neslaganja meu nama dvojicom, a naroito
se nismo mogli sloiti u gledanju na politiku njemakih komu-
nista prije dolaska Hitlera na vlast. Unato tome bili smo dobri
prijatelji. To je bio hrabar ovjek, protiv teroristikog reima na
Solovjetskim otocima borio se herojski. Ni od koga nije dobivao
pomo. Pomagao sam mu koliko god sam mogao. Svaki mjesec
kupio sam mu 10 paketia cigareta, bio je strastven pua. Nije
bio zdrav, ziki je naglo propadao. Obratio se upravniku s mo-
lbom da mu se dade vie hrane jer novaca za zatvorski duan
nema. Nita mu nisu odgovorili. Odluio je da trajka glau,
ali je nakon pet dana prestao jer sam mu savjetovao da to nema
nikakvog smisla.

75
 Takvo sredstvo borbe moe koristiti u civiliziranoj sredini, ov-
dje je potpuno neekasno.
- Ti zna vrlo dobro to e ti rei lijenik. Crkni, eto to e biti
odgovor na tvoj trajk glau - govorio sam mu. I doista, trajk
glau imao je neugodnih posljedica. Stalno su ga bacali u kar-
cer; za godinu dana, koliko smo bili zajedno u eliji, Werner
je u karceru odsjedio 105 dana. To ga je toliko iscrpilo da se
jedva micao. Rijetko je kada izlazio na etnju. Iako je jo uvijek
bio privren Staljinovu socijalizmu, sanjao je o ivotu u nekom
tihom kutiu Europe, u svojoj kuici i daleko od politike. Volio
je priati o svojoj eni i djetetu, iako o njihovoj sudbini nije nita
znao. Rastali smo se u prosincu 1938. godine. Poslije sam u svim
zatvorima i logorima nastojao doznati kako je zavrio, ali nisam
uspio. Netko mi je priao da ga je vidio u zatvoru u Orelu nepo-
sredno prije njemako-ruskog rata.
Promatrao sam svoga starog poznanika Sau Webera. Sjedio
je u kutu, rijetko kada je govorio, stalno je itao i na sve moje
pokuaje da mu nekako pomognem, jer mi je ena slala neto
novaca, on je odgovarao:
- Ja ne mogu primati nikakvu pomo od ljudi koji se sa mnom
politiki ne slau.
Vrijeme je polako razjedalo njegove ortodoksne stavove. Bio
je dobar i osjeajan ovjek. ena mu je umrla, o osmogodinjem
sinu nita nije znao.
Zanimao sam se za mladog Irca Goulda Verskojlsa koji je vo-
lio lozorati o sebi, ivotu, o dobru i zlu i naem poloaju. Kad
je izbio graanski rat u panjolskoj javio se kao dobrovoljac u
republikansku armiju. U Barceloni je radio kao strunjak na ra-
dio-stanici. Primijetio je kako se NKVD inltrira u republikan-
sku armiju i nastoji prigrabiti komandne poloaje. To mu se nije

76
svidjelo i on se svom komandiru javio na raport i rekao mu da
je on, dodue, republikanac i da se javio kao dobrovoljac, ali da
komunist nije. Doao se boriti za republikansku panjolsku, a ne
za staljinistiku, zato moli da ga otpusti. Komandir mu je rekao
da se strpi nekoliko dana dok mu nau zamjenu. Poslije nekoliko
dana pojavio se jedan vojnik i rekao Gouldu da je u luci brod na
kome ne funkcionira radio-stanica, zamolio ga da je popravi.

Gould Verskojls uzeo je svoj alat i otiao u luku. Bio je to so-

vjetski parobrod. Tek to je prekoraio prag kabine u kojoj je na-
vodno bila radio-stanica, za njim su se zatvorila vrata. Pored nje-
ga stajala su dva ruska komsomolca. Brod je odmah digao sidra
i krenuo, zaustavio se tek u Sevastopolju. Komsomolc su itavo
vrijeme uvali Goulda. Kad su stigli u sovjetsku luku, na brod su
si popeli enkavedeovci, uhapsili Goulda Verskojlsa i njegove u-
vare komsomolce, otpremili ih u Moskvu, optuili da su engleski
pijuni i osudili svi trojicu, svakog na osam godina zatvora.
Bio je s nama jo jedan povuen i tih ovjek, Pfeifer, bivi
suradnik dnevnika za Nijemce u Rusiji Deutsche Central Zei-
tunga. U Wupertalu i Njemakoj bio je poznati komunistiki
partijski funkcionar, vrlo aktivan borben, a sad je sjedio u kutu
utuen i bez volje. Bio je dobar drug.
S nama u eliji bila su jo tri njemaka komunista koji su doli
u Sovjetski Savez kao strunjaci, a uhapsili su ih kao agente Ge-
stapoa i osudili svakog m 10 godina robije.
Zatvorski reim provodio je strogu izolaciju. Htjeli su po sva-
ku cijeni; osujetiti svaku vezu meu elijama. Nadzirali su nas
danonono. Ipak smo uspjeli razbiti tu izolaciju. U zahodu je vi-
sjela petrolejka. Jednog smo dana primijetili da visi ukrivo. Kada
se uvar udaljio, pretraio sam je i pronaao ceduljicu. Brzo sam

77
je strpao u usta. Kad smo izlazili iz zahoda, esto su nas pretresali
i oduzimali nam papirie koji su mogli biti upotrijebljeni u dru-
gu svrhu. Kad sam se vratio u eliju otiao sam u jedan kut da me
uvar ne bi vidio, izvadio sam ceduljicu i proitao:
Dragi drugovi, u eliji broj 102 ima dvadeset ljudi, tu se na-
laze... slijedio je spisak imena te dvadesetorice. Odgovorili smo
im i pisamce sakrili u petrolejku. Na taj nain doli smo u vezu s
jo dvije elije. Obavjetavali smo jedni druge o novim procesima
i hapenjima i slali smo vijesti. To je bila jedina mogunost da
nekako doznamo to se u svijetu zbiva. Uspjeli smo se domoi
jednog komada novina, koji je bio uprljan, vjerojatno ga je uvar
bacio u zahod. Iz tog komadia novina vidjeli smo da se Rusi i
Japanci tuku kod jezera Hasan. Veza je dobro funkcionirala. Ali
jednog dana, poslije izlaska iz zahoda, svukli su nas dogola i te-
meljito pretraili. Naravno, kod mene su nali redovitu potu iz
susjedne elije. Odveli su me Bardinu. Ovaj je htio saznati kako
sam doao do cedulje.
- Naao sam je u zahodu - odgovorio sam.
Bardin mi nije vjerovao. Kaznio me sa deset dana karcera u
dva maha. Nijedan enkavedeovac nije mogao kazniti karcerom
vie od pet dana, morao je traiti odobrenje odozgo, ali ovaj je
to izigrao na taj nain to me kaznio sa pet dana, onda me na je-
dan dan povukao u eliju, zatim me ponovno poslao na pet dana.
ivotinja! Tako se prekinula naa veza sa susjednim elijama.
Po povratku iz karcera drugovi su me obavijestili da sam
dobio 100 rubalja. Dulje vremena nisam imao nikakve vijesti od
ene, i to me sad jako obradovalo. Bio je to jedini dokaz da je
ena na slobodi. Kad se u naoj eliji pojavio nadglednik, upitao
sam ga imade li doznanicu na 100 rubalja koji su stigli za vrije-
me mog odsustva.
- Za vas nije stigao nikakav novac - odgovorio mi je.

78
 Bilo mi je jasno da su novac vratili eni i da mi je tu poparu
spremio Bardin. Nakon duljeg vremena stiglo je pismo od ene
i fotograja kerke. ena je pisala da je dijete oboljelo i umrlo.
Sjeo sam u kut bez ijedne misli. Ovo pismo uruili su mi vrlo
brzo, niti jednu minutu nije stajalo na cenzuri. Za to se pobrinuo
Bardin. Poslije toga na Solovjetskim otocima vie nikad nisam
primio pismo od svoje ene.
Bardin je svakog dana izmiljao nove pakosti. Vie nije znao
ime bi nas muio! Jednog je dana naredio da se elija moe zra-
iti samo dva puta dnevno po 15 minuta u prisutnosti uvara.
Logora nije smio sam otvoriti prozor. U eliji je bilo nesnosno
vrue, odijelo se nije moglo skinuti, kupali smo se u znoju, bili
smo mokri do koe. Odbijali su sve nae molbe da produlje zra-
enje. Zrak je ve bio tako zaguljiv da su ljudi padali u nesvijest.
Rijeio sam da neto uradim. Kad je dolo vrijeme za etnju, re-
kao sam uvaru da sam bolestan i zamolio ga da ostanem u sobi.
Kad su svi izali u dvorite, zgrabio sam lonac koji je sluio za
pie i bacio ga u prozorsko staklo. Dva stakla bila su razlupana.
Na otoku, na kojem je bila savrena tiina, to je bila prava ek-
splozija. U eliju je upalo 15 vojnika. Sruili se na mene, svaki
me uhvatio za jedan dio tijela, tako su me odvukli u karcer. Tek
nakon dva sata odveli su me k Bardinu. Sjedio je ispred pisaeg
stola, raskreio noge, podupro se o koljena rukama i zaurlao kad
sam uao:
- A to vi to, ha, ustanak?
Zaueno sam ga pogledao.
- Govorite, priznajte, ja znam sve!
- to vi to, molim vas, kakav ustanak?
- Kakav ustanak? Pa vi ste dali signal za ustanak. Odmah da
ste sve priznali, inae ete jo danas biti na otoku Sekirnaja Gora
- prijetio je Bardin.

79
 Svakom prilikom kad smo bili u sukobu s uvarima, prijetili
su nam da e nas poslati u Sekirnaju Goru. Bio je to udaljen oto-
i na kome je bio samo svjetionik s jednim uvarom. Tamo su
logorae ubijali, a leeve bacali u more.
- Moete vi sa mnom raditi to hoete, vi imate vlast. Ali ja
vam kaem da nikakav signal ni za kakav ustanak nisam dao, jed-
nostavno nisam se htio uguiti u eliji, htio sam zraka, a vi nam
ga ne date - odgovorio sam Bardinu.
Dugo smo se natezali, on je htio da priznam signal za ustanak.
Kad su mu dojadila nagovaranja, napisao je protokol o tome to
se dogodilo i ponovno me zatvorio u karcer. Poslije pet dana
vratio sam se u eliju. Svi su bili sretni to sam tako dobro pro-
ao. Oekivali su gore. Poslije mog incidenta dozvolili su nam
da otvaramo gornje prozore prema svom nahoenju. Weber je
doao k meni i snano mi stisnuo ruku.
Prola su tri mjeseca. Jedne noi uvar me probudi i naredi da
se obuem. Svi su se zaprepastili kad me odveo iz elije. Pomislio
sam da je doao posljednji as. Bilo je to vrijeme procesa protiv
Buharina, Rikova i Pjatakova. Masovni teror imao je strahovite
razmjere. U zatvorima i logorima strijeljali su na desetine hiljada
ljudi. Izveli su me u dvorite: tamo je stajao kamion, pored njega
upravnik zatvora i nekoliko vojnika. Naredili su da se popnem na
kamion. Sa mnom su pola etiri vojnika s mainkama, naredili
su mi da legnem na pod i pokrili me ceradom. Putem sam mislio
na svoju enu koja mora toliko da pati. Ki nam je umrla, a sad
e jo morati da uje i o mojoj smrti. Naravno, javit e joj da
sam obolio i umro. Svejedno je to joj kau, glavno je da se svre
muke. Pokuao sam biti ravnoduan prema svemu, ali te nije bilo
lako.
Volja za ivotom bila je jaa.

80
 Razmiljao sam kako je dalek put do Sekirnaje Gore i da emo
morati proi pored Kremlja, a onda se ukrcati na motorni amac.
Ali kako e me po takvoj tami prevoziti morem? To je nemogue.
A mogu me jednostavno baciti u more, zato da me tako daleko
vode? Dok sam tako razmiljao, stigli smo u Kremlj. Vojnik je
podigao ceradu i dreknuo:
- Ustaj!
Nisam se ni pomakao.
- Ustaj, pasji sine!
Nisam mogao ustati.
- Hej, ti? ta ti je? Jesi li krepao? - derao se vojnik.
utio sam. Onda su me vojnici zgrabili za noge i glavu i skinu-
li s kamiona. Jedan me zgrabio za okovratnik i kao vreu odvu-
kao u nekakvu prostoriju i bacio na pod. Leao sam nepomino,
zatvorenih oiju, ni na to nisam mislio, nastojao sam zaspati.
Bio je ve dan kad su me probudili. Preda mnom je bio upravnik
zatvora koji nas je prihvatio kad smo doli 1937. godine. U ruci
je imao arak papira. Proitao mi je odluku Glavne uprave zatvo-
ra u Moskvi kojom me osuuje zbog huliganstva zato to sam
razbio dva prozorska stakla i vrijeao predstavnika NKVD-a.
Osuen sam na 20 dana karcera i novanu kaznu od 44 rublje
za razbijene prozore. To to mi je proitao morao sam potpisati.
Onda su me odveli u prizemlje IV korpusa, u hodnik sa 20 elija.
Svukli su mi sve osim donjeg rublja. Umjesto cipela dali su mi
lapti, to su pletene cipele od drvene kore, i bacili me u karcer.
Morao sam ui etveronoke kroz donji otvor eljezne reetke. Tu
je bio kameni pod, tijesna elija nije imala prozora, iznad reetke
gorjela je mala elektrina sijalica danonono. U eliji je bilo jako
vlano i hladno, morao sam se stalno kretati, gimnasticirao sam
rukama. Ali dugo nisam mogao izdrati, brzo sam se umorio.

81
Ujutro mi je uvar donio obrok za cijeli dan: 300 grama kruha i
vr vrue vode. Voda me toliko ugrijala da su mi lea bila mokra.
Svaki peti dan dobivao sam litru juhe. Nou se ovjek nije mogao
ugrijati na uskoj prini. Da bi se ugrijao vlastitim dahom, navla-
io sam koulju preko glave.
- Kakvo je to strailo? - uo sam Bardina pred vratima kar-
cera.
- Hladno je i navukao sam koulju preko glave da se malo
ugrijem - odgovorio sam.
- Pa zato ste u karceru. Skidajte tu koulju s glave, inae u
vas svui dogola - derao se.
Bio sam ve jedanaest dana u karceru. Dobio sam posjetu:
upravnika zatvora, pukovnike i generale NKVD-a. Bila je to ne-
kakva komisija. Pitali su me zato sam uhapen. Sve sam im re-
kao, iskalio sam duu. Rekao sam im da sam inostrani komunist,
da sam i u inostranstvu sjedio u zatvorima zbog komunistike
djelatnosti, ali da nigdje nisam nita slino doivio, da u ovom
zatvoru vlada neuven teror.
- Dobro, dobro, sve emo mi vidjeti - govorio je neki general
i savjetovao mi da ne krim zatvorski kuni red. Bilo mi je lake
kad su otili. Iskalio sam svoj bijes i rekao im istinu u lice. Poslije
nekoliko sati prebacili su me u drugu eliju u istom hodniku, e-
lija je imala mali prozor, drveni pod, bila je dva put vea. Tu sam
proveo ostatak kazne. Ipak je koristilo to sam im sve rekao.
Prolo je dvadeset dana. Nitko me ne izvodi iz karcera. Po-
kucao sam. U slubi je bio najgori uvar. Kad mi je donosio lonac
vrue vode, nije znao kako da mi napakosti pa bi puhao u vodu
da je ohladi. Pitao me zato lupam. Objasnio sam mu da je iste-
kao moj rok.
- Dobro, nemojte lupati - rekao je. To me toliko razbjesnilo
da sam poeo vikati.
82
 - Ne deri se, navui u ti luaku koulju.
Poeo sam jo jae vikati i lupati zahtijevajui da me puste na-
polje. To je uo deurni ocir i upitao o emu se radi. Objasnio
sam mu.
- Strpite se malo, vidjet u to se moe uiniti.
Ocir se uskoro vratio i donio mi porciju juhe i komad kru-
ha.
- Jedite, u upravi nema nikoga, poslije u vidjeti zato mi nisu
naredili da vas jo danas pustim - rekao je.
Tek u noi izvadio me iz karcera i odveo na drugi kat iste
zgrade u eliju sa osam kreveta. Pokazao mi je krevet koji je bio
namjeten i pokriven jednom dekom.
- Lezite tu i spavajte.
Osjetio sam u snu kako me netko gura. Pogledao sam, kraj
mene je stajao isti ocir. Naredio mi je da se obuem. Pogledao
sam kroz prozor i vidio da je jo uvijek mrano. Upitao sam ga
zato me ne pusti da spavam.
- Imat ete vremena da se naspavate - odgovorio mi je i odveo
me u istu zgradu gdje mi je bila saopena kazna zbog razbijenih
prozora. Predao me jednom vojniku.
- Evo ti, to je tvoj, vodi ga.
Objasnilo se zato me nisu pravovremeno pustili iz karcera.
U karceru Kremlja bio sam stranac i tu se ni avo nije sta-
rao o meni, a na otoku Muksulmi zaboravili su da postojim. Da
nisam energino zatraio da me puste, ostao bih u karceru tko
zna kako dugo.
- Pa to je to s tobom? Ti vie ne izgleda kao ovjek, obrastao
si, sav si prljav - udio se vojnik koji me preuzeo. utio sam.
- Dobro, hajdemo.
U dvoritu nas je ekala konjska zaprega. Morao sam lei,
vojnik me pokrio nekakvom ponjavom. udilo me da me prati

83
vojnik bez oruja. Vozili smo se polagano. Stali smo na pola puta,
vojnik je skinuo ponjavu s moje glave i prijazno me upitao kako
se osjeam i jesam li gladan.
Nisam smogao rijei, iznenadilo me njegovo ljudsko ponaa-
nje.
- Evo ti, jedi - pruio mi je velik komad kruha.
Jeo sam. Suze su mi kapale na kruh. Sjedio sam tako sve dok
nismo ugledali Muksulmu. Onda me vojnik upozori:
- Bratac, sad mora lei, vidjet e nas, a onda e po mojoj
glavi.
Doao sam u staru eliju. Moji drugovi bili su upravo na za-
hodu. Kad su se vratili udili su se novajliji. Poto je uvar zatvo-
rio vrata i kad su htjeli da mi postave uobiajena pitanja kakva se
obino postavljaju novajliji, prepoznali su me. Bili su zaprepate-
ni. Lice mi je bilo upalo, obraslo u dlaku, bio sam prljav od glave
do pete. U karceru nisam dobio ni kap vode za umivanje, noge
su mi otekle, postale su slonovske. Upravo se dijelio doruak,
svaki je otkinuo komadi svog dijela i pruio mi. Nisam htio
uzeti. Ispriao sam im kako sam se namjerio na neobino dobra
vojnika koji mi je dao kruha. Kad su uli da sam bio u karceru
rekli su mi kako su svata nagaali gdje bih mogao biti. Veina
je mislila da su me odvukli na Sekirnaju Goru i tamo ucmekali,
drugi su opet pretpostavljali da su me pustili da se vratim u svoju
domovinu. Njihove pretpostavke nisu me nimalo zaudile. Svaki
je logora sklon da misli ekstremno: u pitanju je ili smrt ili slo-
boda.

84
 SMRT STANKA DRAGIA

Jo istog dana prebacili su me u Kremlj. Prije toga odveli su

me da se okupam, obrijem i oiam. Naao sam se u maloj eliji
sa tri ovjeka. Moji drugovi bili su Jugoslaveni.
Stanka Dragia poznavao sam vrlo dobro. Upoznao sam ga
1923. godine u Zagrebu kad je bio poslovoa u tvornici cipela
na Zavrtnici. U njegovim poslovnim prostorijama okupljala se
ilegalna komunistika omladina. Bio je fanatian revolucionar.
Porijeklom iz Bosne, iz epe, neobuzdana temperamenta, brz u
govoru, sav u pokretu, uvijek je poticao na akcije i radovao se i
najmanjem uspjehu. Bio je to ovjek koji nije imao linog ivota
i koji je sve svoje vrijeme posvetio revolucionarnom radnikom
pokretu. Pred policijskim progonima morao je pobjei iz Jugosla-
vije 1927. godine. Dugo vremena ivio je u Moskvi i studirao na
Sveuilitu zapadnih naroda. To je bila kola za izobrazbu komu-
nistikih funkcionara koji su radili na Zapadu. Mnogi studenti
bili su uhapeni, meu njima i Dragi. Osuen je na tri godine
zatvora. Istog dana kada je trebao da izae na slobodu, saopili
su mu da ga je ista enkavedeovska trojka ponovno osudila na tri
godine. Dragi je neprekidno protestirao protivi te uasne neza-
konitosti i, naravno, izvlaio neprekidno nove teke disciplinske
kazne. Bio je to ovjek otporan i jak.
Sada su njegove crne uarene oi bile ugaene. Gotovo ga ni-
sam prepoznao. Neprekidno se tuio na bolove u utrobi, gotovo
nita nije mogao jesti, popio bi malo juhe i aja i zaloio neto
kruha. Zbog njegova dranja u zatvoru ociri su mu prijetili da
e zavriti na otoku Sekirnaja Gora. Iako je bio ziki izmrcva-
ren, nije se dao slomiti. Njegov nemirni duh ostao je aktivan.
Pokuao sam ga urazumiti na sve mogue naine.

85
 - Ubit e te.
- Svejedno mi je. Bolje je da asno umrem nego da ivim kao
pas - procijedio je kroz zube.
U prosincu 1938. saopili su mu da je ponovno dobio tri go-
dine. Ocira koji mu je itao presudu ispsovao je na pasja kola.
To je platio sa deset dana karcera. Vratio se bijesan, popeo se na
prozor i poeo vikati iz sveg glasa:
- Drugovi, ako netko ikada doe na slobodu, neka kae da je
jugoslavenski komunist Dragi stradao nevin i da su ga nevinog
muili.
Dotrali su upravnik zatvora Korkov, Bardin i dva vojnika.
Dragia su okovali i odveli.
- "Zdravo, drugovi - bile su njegove posljednje rijei.
Odveli su ga na otok Sekirnaja Gora, ubili i bacili u more.
Drugi Jugoslaven, Antun (zaboravio sam prezime), morao
je kao komunist pobjei iz Jugoslavije 1920. godine. Rodio se
u Sloveniji, bio je mrav, prosijed, srednje visine, crnomanjast,
imao je oko 50 godina. Uhapsili su ga u Harkovu 1937. i osudili
na 10 godina zbog kontrarevolucionarne agitacije Sreli smo se
u Norilsku. Ne znam kako su ga ubili. Bio je odvaan ovjek.
Poslije odlaska Dragia, u nau eliju doao je Amerikanac
Laitala. Radio je kao strunjak u velikom poduzeu za metalnu
robu u Petrozavodsk glavnom gradu Karelije, oko dvije godine.
Jednom prilikom poao je prema rusko-nskoj granici i tamo ga
je uhapsila ruska pogranina policija. Optuili su ga da je pijun.
Za istrage traio je da obavijeste ameriku ambasadu o njegovu
sluaju. Naravno, samo su mu obeali. Osudili su ga na pet go-
dina logora i odveli na Solovjetske otoke. Nakon dvije godine
tamnovanja pokuao je pobjei zajedno s jo dva robijaa. Uspjeli
su se doepati ribarskog amca. Kada je pala no, zaveslali su pre-

86
ma obali. More je bilo jako nemirno, morali su dugo veslati. Tek
pred svitanje stigli su na obalu. Mislili da su se doepali slobode.
Sjeli su u grmlje da se malo odmore i dogovore kome e pravcu
krenuti da to prije dou do nske granice, kad ih najednom
iznenadi lave pasa. Poeli su bjeati u umu. Jednog su odmah
uhvati, ostala dvojica stigli su dva kilometra do nske granice.
Htjeli su je prijei nou. Puzali su dvije stotine metara, uli kako
ubori potok i mislili da je druge strane Finska. Ali na 100 meta-
ra spaze dva ruska vojnika sa psom kko im idu u susret. Vojnici
su osvjetljavali put. Bjegunci su poeli trati u prave potoka, voj-
nici su ih primijetili i pustili psa. Preskoili su potok. Bili su u
nskom teritoriju. Pas je uhvatio Laitalu koji nije mogao da mu
se otme, dok je onaj drugi pobjegao. Laitalu su svezali i predali
najblioj strai. Pogranina straa bila je obavijetena o njihovu
bjegu i postavila im je zasjedu. Slijedeeg dana Laitalu su odveli
u pogranino zapovjednitvo. Vojnici su ga strahovito izubijali.
Laitala mi je pokazao usta. Nije imao prednjih zuba. Istog dana
odvezli su ga u zatvor u gradu Kemu, zatim ga prebacili parobro-
dom na otok. Zatvorili su ga u Kremlj. Jednog dana izveli su ga
nasred kremaljske dvorita i okupili sve osuenike.
Osuda je glasila: smrt zbog pokuaja bijega. Ta osuda trebala
je zastraiti osuenike. U cijelom logoru objavili su da je smrtna
kazna izvrena. Meutim, obojica su dobili 10 godina zatvora.

87
 STRIJELJANJE KALUERICA

Laitala je mnogo toga znao. Sreo je nekoga ukrajinskog seljaka

Gnjiteckog, koji je kao logora sjekao umu u Kareliji. Logorai
su radili pod tako svirepim okolnostima da su u svojem oajanju
neki od njih rezali prste i stavljali ih u deblo da ih se spasi od
uasa. Drvo je bilo namijenjeno za izvoz u Englesku.
- Straan prizor promatrao sam 1935. godine na Solovjetskom
otoku - poeo je Laitala. - Oko 300 kaluerica, koje su pripadale
raznim religioznim sektama, bile su zatvorene na otoku. Htjeli
su ih prisiliti da rade. One su uporno odbijale bilo kakav posao
osim da budu bolniarke u logorskoj bolnici. Uprava nije htjela
pristati na njihov prijedlog i kanjavala ih je karcerom. Svakih
deset dana izvlaili su ih iz karcera i postavljali pitanje jesu li
spremne da idu na rad. Kad bi ponovno odbile, ponovno bi ih
bacili u karcer. Jednog dana prebacili su ih na Muksulmu da
rade na stoarskoj farmi.
- Za antikrista neemo raditi - odgovorile su kaluerice.
Onda su ih izveli u dvorite, postrojili i doveli sve logorae.
Naelnik logora izvukao je revolver i priao kaluerici koja je
stajala u prvom redu.
- Hoe li radili? - upitao je.
- Za antikrista neu raditi - odgovorila je kaluerica.
Odjekne pucanj! Kaluerica padne mrtva. Ostale kaluerice
klekle su i poele se moliti Bogu. Naelnik je priao slijedeoj.
Postavio je isto pitanje. Dobio je isti odgovor. Ponovno odjekne
pucanj, kaluerica padne mrtva.
Tako se ponavljalo dok nije istroio sve metke.
- Proklete kurve, sve u vas otpremiti k vaem bogu - derao se
naelnik.

88
 Kaluerice su i dalje kleale i molile se u sav glas.
Tada naelnik naredi grupi enkavedeovaca da spreme puke
na gotovo. Ponovi pitanje:
- Kuje smrdljive, hoete li raditi?
Kaluerice su se i dalje molile. Sve glasnije.
Tada odjekne zapovijed:
- Pali!
Odjekne salva.
Kad su ubili i posljednju kaluericu, naelnik prie osueni-
cima i odri im govor.
- U sovjetskoj zemlji nema mjesta parazitima. Onaj tko nee
da radi provest e se kao ove ovdje - zavrio je.
Grupi osuenika narede da iskopaju nekoliko jama i u njih
bace leeve kaluerica.
Od ove Laitaline prie nismo mogli zaspati. Sve se to odigra-
valo ovdje istom krugu u kojem mi sada ivimo.
U naoj maloj eliji morali smo napraviti mjesta za jo dvojicu
koji trebali doi iz bolnice. Ula su dva oniska, plava i jaka mom-
ka. Odmah smo zaokupili pitanjima tko su. Bila su to dva brata,
Finci i drvosjee. U Finskoj su bili lanovi ilegalne omladinske
komunistike organizacije, uz pristanak svi rukovodstva pobjegli
su u Rusiju. Sretno su proli nsku granicu, ali tada pali u ruke
ruskoj pograninoj policiji. Na pograninoj postaji optuili su
da su pijuni i diverzanti. Oni su pokazali tajno pismo pisano na
platnu kome je stajalo da odlaze u Rusiju po nalogu komunisti-
ke omladinske organizacije Finske. To nije koristilo. Tukli su ih
dan i no dok nisu priznali da su u Sovjetski Savez doli po na-
logu nske vojne pijunae u cilju diverzantskih akcija. Zatim su
bili otpremljeni u Petrozavodsk u zatvor NKVD-a. Traili su od
njih da ispriaju kakve su zadatke dobili od nskog generaltaba.

89
Momci su izjavili da je priznanje iznueno batinama i da o nisu
nikakvi diverzanti. Na to je slijedilo batinanje tako dugo dok
nisu potpisali da je njihov prvi iskaz na pograninoj stanici istinit
i dobrovoljan. Osudili su ih na osam godina. Izmueni i gladni
oboljeli su tako teko da su i morali smjestiti u bolnicu. Postupak
lijenika bio je neljudski. Nekoliko puta pokuali su dobiti do-
zvolu da izau iz bolnice. Ali nikako nisu uspijevali Leali su tri
tjedna. Za to vrijeme, u jednoj prostoriji koja je imala 30 kreveta
umrla su 84 ovjeka. Rijetko bi se dogaalo da se zatvorenik zdrav
vrati eliju. To je bila bolnica bez lijekova, imala je samo sredstva
za ublaavanje bolova. Da se ne bi ula vika bolesnika. Lijenici
su bili brutalni. Sestre su bile bolje. Simpatinim mladiima dali
smo neto eera jer su vrlo malo jeli. Obino bi pojeli malo vo-
dene juhe i koricu kruha. Uporno su odbija lijenika. Bojali su se
bolnice. Mlaem bratu bilo je svakog dana gore. Onda je doao
lijenik, sasluao mladia, koji je vrlo slabo govorio ruski, uope
ga nije pregledao, samo je rekao:
- Dobit ete praak.
Slijedeeg dana bolniarka mu je donijela praak, ali kako nije
smjela ui i eliju, gurnula ga je kroz vrataca. Finac je bio toliko
slab da je jedva dopuzao do vrata, legao se, a sestra mu je sipala
praak u usta kroz vrataca. Morali si ga otpremiti u bolnicu.
Vie se nikad nije vratio.
Mjeseci su prolazili monotono i sivo. Sluali smo krikove ga-
lebova. Za nas su to bili znakovi slobodnog ivota.
Jednog dana i galebovi su zanijemili. Nestali su netragom. U
prvi mah nismo znali to se dogodilo. Iz Moskve je dola nekakva
komisija i jednom lanu palo je na pamet da bi logorai pomou
galebova mogli slati pisma. Komisija je naredila da se galebovi
koji su ovdje ivjeli hiljadama godina jednostavno pobiju. Tek

90
tada smo se sjetili pucnjave koja je trajala nekoliko dana. Po-
mislili smo da su to manevri. Meutim, enkavedeovci su ubijali
kontrarevolucionarne galebove.
U proljee 1939. dolo je do pregrupacije u elijama. Tom
prilikom upoznao sam biveg sekretara zapadnoukrajinske Ko-
munistike partije Josipa Krvlika. Krvlik je morao pobjei iz
Poljske 1930. Nastanio se u Harkovu i Kijevu i odande ruko-
vodio radom zapadnoukrajinske Komunistike partije koja je u
Poljskoj bila ilegalna. Kada je 1934. voa ukrajinskih komunista
Skrvpnik izvrio samoubojstvo, jer je trebao da bude uhapen
zbog nacionalistikog skretanja, Ukrajina je doivjela strane
dane. Masovna hapenja bila su na dnevnom redu. Najvie su
stradali Ukrajinci iz onih podruja koja su pripadala Poljskoj.
Tako su uhapsili i Krvlika. U zatvoru ga je udarila kap i cijela
lijeva strana tijela bila mu je paralizirana.
Taj je ovjek mnogo patio, bio je vrlo nervozan i stalno je do-
lazio u sukob sa zatvorskom upravom. Primijetili smo da u kruhu
ima ivih crva. Krvlik je estoko protestirao. Izvukli su ga iz elije
i vie ga nikada nismo vidjeli.
Ostavio je nekoliko cigareta i etkicu za zube.
U svibnju 1939. predvedeni smo pred lijeniku komisiju i
temeljno ispitani.
ta se dogaa? Prvi put smo doivjeli da lijenici nisu krvni-
ci. Ponaaju se ljudski. Promijenilo se i dranje uprave zatvora.
ikaniranja su prestala. etnje su dulje trajale, mogli smo potiho
razgovarati. Bardina vie nismo vidjeli. Neto se sprema. Ali to?
Svako jutro uli smo kako dvoritem stupaju velike grupe lo-
goraa, a naveer se vraaju. Promatrali smo kroz prozor i usta-
novili da se jedna takva grupa od stotinu ljudi, koja je ujutro
promarirala dvoritem, naveer vratila. Vjerojatno negdje neto

91
rade. Ali zato nas ne vode na rad? Poslije smo saznali da ino-
strance nisu htjeli voditi na radove.
Nakon tri mjeseca, poetkom kolovoza 1939, otvorili su nae
elije i rekli nam da moemo izai u dvorite. Prosto nismo vje-
rovali. U dvoritu smo sreli stare drugove iz moskovskih zatvora,
iz Vladimira i Solovjetskog Kremlja. Opet sam sreo uprakova,
Marajeva, Morozova, Webera i druge. Tom prilikom doivio sam
veliko iznenaenje. Sreo sam dvojicu starih poznanika, Josefa
Bergera, koga sam upoznao u Beu 1926. godine, tada je bio
visoki funkcionar Kominterne, i Rudolfa Ondraeka, poznatog
austrijskog komunistu. Od naih starih znanaca doznali smo to
znai to kretanje logoraa i te lijenike komisije. Svi smo morali
proi lijeniku komisiju zbog radova na otoku: gradila se kasar-
na, aerodrom, elektrina centrala, bolnica i drugi objekti. Bilo je
jasno da ti objekti treba da slue u ratne svrhe. Sovjetska vlada
spremala se za rat sa svojim susjedom Finskom. Prema tome, sve
vladine izjave kad je poeo rusko-nski rat da su bili izazvani i
da su rusku patrolu gaali nski topovi, bile su prie za malu
djecu.
U Solovjetskom Kremlju ivot se promijenio. Mogli smo se
slobodno kretati. Zatvarali su nas tek naveer. Cijeli dan smo
uivali na svjeem zraku. Neprestano su dolazile nove grupe s
ostalih otoka.
- Odakle dolazite, drugovi?
- Mi smo s otoka Zajiki, a mi iz Lisina!... - uli su se odgo-
vori.
Ali nitko se nije javio da je doao s otoka Sekirnaja Gora. Sku-
pilo se o 4000 logoraa. Iz skladita su vadili naa civilna odijela.
Vladao je mete. Jedan je nosio svoj koveg, drugi neki zaveljaj,
svaki je gledao da to prije skine svoje robijako odijelo i navue

92
civilno. Logorai su stajali u grupicam priali jedni drugima to
su sve doivjeli. Svi su ivnuli, iako su osjeali da predah krat-
kog vijeka. Osjeali su da e na dalek put. Ali kamo? U zatvor?
logor?

93
 EVAKUACIJA SA SOLOVJETSKIH OTOKA

U tri sata nou, 3. kolovoza 1939, odjekne zapovijed:

- Ustaj!
Osuenici su izali iz svojih elija i skupili se u velikom dvori-
tu Kremlja. Tu su ve bili ociri NKVD-a na elu s upravnikom
zatvora Korkovom.
- Pozor! - zaviknuo je Korkov. - Osuenici, sada ete napusti-
ti otok. Bit ete prebaeni na drugo mjesto. Skreem vam panju
da na putu za luku i za vrijeme transporta budete disciplinirani.
Sva nareenja strae treba bez pogovora sluati. Straa je dobila
nareenje da puca ako netko pokua bjeati. Jeste razumjeli?
Mrtva tiina.
- Pozor, stvari u ruke, postroj se u pet redova!
- Naprijed mar.
etiri hiljade i osam stotina ljudi krenulo je u pratnji dobro
naoruanih vojnika. uli su se koraci logoraa, tupi i neujedna-
eni, i lave enkavedeovskih pasa na uzici.
Netko je pokuao okrenuti glavu i baciti posljednji pogled
na otok na kojem je proveo tolike teke godine. Ali vojnici bi se
odmah izdirali i prijetili. U luci smo sjeli, ne naputajui redove.
Pojavio se ocir s velikim snopom spisa. Drugi je pored njega po-
imenino prozivao. Prozvani bi izaao, odgovorio na nekoliko pi-
tanja i postavio se nekoliko metara u stranu. Kada se tako skupila
grupa od dvije stotine prozvanih, ukrcali su ih u barku i brodi
ih je odvukao na puinu do velikog teretnog broda. Prekrcavanje
je trajalo nekoliko sati. Na kraju su ukrcali i grupu ena koje su
takoer bile na jednom Solovjetskom otoku. Moglo ih je biti
sedam stotina. Prekooceanski teretni brod, koji je inae prevozio
drvo s Dalekog sjevera na zapad, nosio je ime sovjetskog marala

94
Buonija. Sad je trebalo da ponese drugi teret. Unutranjost pa-
robroda bila je pregraena u est galerija koje su bile meusobno
povezane drvenim stepenicama. U ovim galerijama, koje su bile
vrlo niske, smjestili su prine do kojih je trebalo puzati. U svakoj
galeriji, u istom prolazu, bile su smjetene kible. U kabinama
su bili vojnici, a u drugim prostorijama nalazila se kuhinja. Na
sredini gornje palube bio je veliki toranj u kome je bila straa s
mitraljezom.
Doao sam na red u osmoj grupi. Kad sam se sputao pod
palubu, uo sam kako me zovu da zauzmem mjesto. Bili su to
moji stari drugovi. Smjestio sam se pored Rudolfa Ondraeka i
razgledao unutranjost broda. Priinio mi si neobino velik. Ni-
smo htjeli lei, gledali smo kako dolaze nove grupe. Prostor se
ispunjavao ljudskim tjelesima. inilo se da moe progutati gole-
mu ljudski masu, a onda se najednom ispostavilo da je premalen
za sve nas. Posljednje grupe morale su satima ekati dok smo se
stisnuli. Zujalo je kao u konici, Ljudi su se pokuavali kretati.
Svaki je traio poznanika ili bolje mjesto. Duge je trebalo dok se
utroba broda umirila.
Drugog dana brod je digao sidro.
Kamo kreemo?
U nepoznato!
Dosad nitko nije mislio na jelo. Sada su ljudi poeli odvezivati
zaveljaje, koji su im sluili i kao jastuci, izvlaili pajok, obrok
koji su dobili na Solovjetskim otocima, zatim suhi kruh i kocku,
dvije eera. Rekli su nam da emo tek slijedeeg dana dobiti
toplo jelo. Okupili smo se nas nekolicina: Josef Berger, Rudolf
Ondraek, Vasilij uprakov i Glazunov (danas poznati ziar),
da razgovaramo o svemu to smo doivjeli posljednjih nekoliko
godina i nagaamo to nas oekuje.

95
 Vidjeli smo da se sprema duga vonja. Znai da imamo vre-
mena. Za te dvije godine ivjeli smo u raznim odjeljenjima, po
raznim elijama i dosta smo se izmijenili. Mnogi su ziki osla-
bili, omravjeli, ali najzanimljivije su bile promjene u ljudskim
glavama. Za vrijeme istrage veina se nije odnosila nimalo nepri-
jateljski prema Staljinovu reimu. Neki su mislili da je hapenje
milijuna ljudi posljedica nekakvih intriga neprijatelja sovjetske
vlasti, drugi su vjerovali da su to privremene mjere, da je to l-
triranje kroz koje treba da prou i nevini. A bilo je i onih koji su
vjerovali da se sve to radi u interesu naroda pa je zato svaka rtva
opravdana i korisna.
Razliita su bila tumaenja apsurdnih i svirepih Staljinovih
mjera, ali svi su bili jedinstveni u jednome:
- Nee proi ni nekoliko mjeseci i mi emo biti kod svojih
kua!
Vrlo mali broj je znao da je svaka nada uzaludna. Sada, poslije
nekoliko godina, kada vie nije bilo nikakvih izgleda da e se
izai na slobodu i kad se krenulo preko ledene morske puine u
nepoznatom pravcu, sve je izgledalo drugaije. Mnogi su tek sada
uspjeli sagledati svu strahotu svega to su preivjeli.
inilo im se da su sanjali izopaen, paklenski, luaki san.
Ovdje je bio i Sergej Jegorov, bivi predsjednik Staljingrad-
skog mjesnog sovjeta. Dok smo bili zajedno u zatvoru u Lefor-
tovu, Jegorov je mislio da je sve to to se s nama dogaa prijeko
potrebno. Pa ak i sve ono to se s njim dogodilo. Predsjednik Sta-
ljingradskog oblasnog izvrnog komiteta bio je Kuznjecov. Prije
nego to su ga ustoliili predsjednikom oblasnog sovjeta obavljao
je dunost generalnog direktora Mandurskih eljeznica. Kad je
ta eljeznica prodana Japanu, Kuznjecova su premjestili u Staljin-
grad. Zajedno s njim suraivao je i Jegorov. Kuznjecova su uhap-

96
sili i osudili na smrt kao japanskog pijuna. Jegorov je mislio da
je sasvim normalno to su posumnjali i na njega jer je bio najblii
suradnik Kuznjecova. Ali je u isto vrijeme bio uvjeren da e ga
uskoro pustiti na slobodu i da e tada uivati jo vee asti.
Jegorov se neobino razveselio kad me ugledao, iako prije nije
volio ni sa kim razgovarati. Smatrao me narodnim neprijate-
ljem.
- No, zdravo, Jegorov. Ti si jo uvijek tu? - upitao sam ga.
- Kao to vidi.
- Pa ti si vjerovao da e te uskoro pustiti na slobodu!
- Karlo, ti si bio u pravu a ne ja.
- A kako si doao do takvog zakljuka? - upitao sam ga znati-
eljno.
- Sve mi se ini da nas je pohapsila kontrarevolucija na elu
sa Staljinom.
- Bravo, estitam - razveselio me njegov zakljuak.
- Za ove dvije godine u Vladimiru i na Solovjetskim otocima
imao sam vremena da razmiljam.
- Nadam se da sad shvaa da je Staljinov socijalizam prokleto
slian Hitlerovu nacionalsocijalizmu.
- Slaem se da to nije socijalizam, ali objasni ti meni kakav je
to poredak kad kod nas nema privatnog kapitala? - pogledao me
Jegorov oekujui to u odgovoriti.
- Zna, slino pitanje postavili su voe ruskih menjevika
Danu koji je poslije oktobarske revolucije ivio u Berlinu. A Dan
im je odgovorio: avo bi znao to je to!
Na brodu sam upoznao ovjeka koji se, za razliku od svih
ostalih, deklarirao kao neprijatelj sovjetske vlasti. Takvi ljudi bili
su zaista vrlo rijetki. Bio je to nekadanji kapetan carske armije
Savenko. Bio je jedan od rijetkih carskih ocira koji je ostao
97
na ivotu. Osuivali su ga na zatvore i logore od 1927. godine.
Godine 1937. izdrao je posljednju kaznu od pet godina logora,
i kad se vraao kui u Ukrajinu, izvukli su ga iz vlaka i u zatvo-
ru u Kotlasu ponovno osudili na 10 godina tamnice. Meutim,
Savenko je uvijek bio dobre volje. Stalno je ponavljao kako ga
neobino veseli i kako je poaen to u zatvoru moe sjediti s
tolikim komunistima.
Vonja brodom postajala je svakim danom sve nesnosnija.
Ni ivotinje se tako ne transportiraju.
Leali smo na golim, vlanim daskama, nudu smo obavljali
u kible. Na brodu su bila dva zahoda za nas, ali da do njih doe
trebalo je est sati ekati u redu. Jednom sam uspio da se pro-
bijem na gornju palubu. Preda mnom je bila nepregledna siva
vodena masa, a brod je izgledao kao ljuska koja se ljulja na toj
bezgraninoj povrini.
Veliku muku muili smo zbog opskrbe vodom. Brod nije bio
graen da primi velike koliine vode. Nekoliko cisterni sluilo
je da bar jednom dnevno dobijemo neto toplo. Straa je upo-
trebljavala mnogo vode, za nas je ostalo vrlo malo. A e je bila
uasna. Kad bi nam kroz otvor spustili veliko limeno bure s vo-
dom, dolo bi do tunjave. I voda bi se prosula. Najjai su uspjeli
ugrabiti neto vode. Strahovito smo eali jer su nas hranili so-
ljenom ribom i suhim kruhom. Izbila je dizenterija. Kad su nam
napokon ipak dali nekakvu toplu hranu, pokazalo se da je ta juha
od kiselog zelja i graha u limenoj zaraloj zdjeli. Bila je vodena i
slabo prireena. Takvu jednu zdjelu dobivali smo na deset osoba.
Naravno, neto bolje proli su oni koji su jeli brzo. Mnogi su do-
bili morsku bolest i danima nisu nita jeli. Kible se nisu praznile
po nekoliko dana. Njihov je sadraj curio po podu. Zaudaralo je
nepodnoljivo.

98
 Jedva smo protestima i vikanjem uspjeli da se te smrdljive ki-
ble ispranjuji svaki dan. Uasni uvjeti prouzroili su da je jedan
dio logoraa teko obolio. Ve su prvih dana leevi tonuli u sivo
more.
Kad je brod pristao u Murmansku, u njegovu prepunu utrobu
ukrcalo se jo tri stotine kriminalaca. Kriminalci nisu jo pravo
ni stupiti na brod, a ve su poeli pljakati i otimati. Malo tko
se bunio i opirao. Ljudi su bili toliko izmoreni i bolesni da im
je bilo svejedno to rade od njih. Neki su se ipak suprotstavili.
Dolazilo je do tunjava. Banditi bi vadili noeve, bilo je teko
ranjenih. Ipak smo uspjeli umiriti tu bandu.
Straari su bili sasvim pasivni, kao da se to njih ne tie. Kri-
minalci su se brzo snali. Otkrili su da na dnu lae ima prostor u
kome su smjetene ne ivene namirnice za Daleki sjever. Pro-
valili su u tu prostoriju i izvukli mlijene konzerve, kekse i oko-
ladu. Sjedili su u grupama i jeli. estog dana puta zahvatila nas
je takva oluja te smo pomislili da e nas avo odnijeti. Valovi su
bili golemi, voda je tekla po svim prostorijama broda. Oni koji
su bili kraj otvora morali su traiti nova mjesta jer su bili sasvim
mokri. Nevrijeme je bjenjelo dva dana. Brod se jedva probijao.
Za to vrijeme nita se nije kuhalo. Ostali smo bez toplog jela. A
nikome i nije bilo do jela. Udarci vjetra bili su tako snani da su
izmetine iz kibla letjele prostorijama kao odvratne ptice i padale
po ljudima. Svakim danom bilo je sve gore i kritinije. Veina
se nije mogla kretati, ljudi su leali nepomino u izmetinama,
povraajui, stenjui i proklinjui. Dok smo prolazili Bijelim,
Barensovim i Karskim morem, preko palube bacili su 150 leeva.
Sigurno ih je bilo mnogo vie. Nismo mogli brojiti. esnaesto-
ga kolovoza brod je upao u led. Pokuao je manevrima zaobii
ledene mase, ali nije uspio. Zatraio je pomo. Osamnaestoga
kolovoza doli su ledolomci.

99
 Meu njima i ledolomac Lenjin!
Brod je pristao na otoku Novaja Zemlja, ukrcao vodu i svjei
kruh. Toplo jelo se poboljalo, ponekad smo ga dobili i dvaput
dnevno. Voa transporta kao da se uplaio da e biti odvie mr-
tvih. Dvadeset prvoga kolovoza zaokrenuli smo u veliku sibirsku
rijeku Jenisej, koja izvire negdje u Mongoliji a utjee u Karsko
more. Dvadeset drugog brod je bacio sidro u luci Dudinka.

100
III. NA DALEKOM SJEVERU

101
 POTUJ OCA I MAJKU

Niski oblaci visjeli su nad naim glavama kad se brod usidrio

nedaleko od obale. Pred nama je leala ledena i snjena pustinja.
Nigdje drveta! Tu i tamo bunje. U duu nam se uvlaio osjeaj
da je sve izgubljeno, da nema nade, nema spasa. Primijetili smo
nekakve drvene kuice i nekakvu stanicu uskotranog kolosije-
ka.
Poelo je iskrcavanje.
Morali smo sjesti u snijeg da bi nas prozvali. Polako su nas
ukrcavali u uskotranu eljeznicu Dudinka-Norilsk. U tom ma-
lom naselju prvi ljudi s kojima smo doli u dodir bili su krimi-
nalci koji su radili na ovoj eljeznikoj stanici. Obrati nam se
kriminalac s lopatom u ruci:
- Hej, brao, otkuda vi?
- Sa Solovjetskih otoka - odgovori netko od nas.
- Zar tako, s magarca na jarca, a! - dovikne kriminalac rusku
poslovicu.
- Kako ivite ovdje?
- Pa, vidjet ete.
- Kako se jede?
- Nekako se ivi. enske vam nee trebati.
- Zato ste u logoru? - zapitao sam ga.
- Zato, bratac, to nisam potovao oca i majku.
- A vi ste svi osuenici na dvadeset pet, a? - zapitao me drugi
kriminalac.
- Kako si doao do te brojke?
- Pa faistima daju po dvadeset pet.
- Mi nismo faisti, ovdje je veina bivih lanova Partije.

102
 - Aha, nije vam se svidio Staljinov brk - podsmjeljivo nam
dobaci kriminalac.
U vagonie se ukrcalo pet stotina ljudi. Dola je mala loko-
motiva i mi smo krenuli.
Na 105. kilometru uskotrane pruge Dudinka-Norilsk morali
smo se iskrcati i poi pjeice prema ugljenokopu Nadeda koji
je bio udaljen deset kilometara. Put je vodio kroz movarno po-
druje koje na mjestima nije bilo sasvim zamrznuto. Do koljena
smo upadali u vodu. Tekom mukom izvlaili smo noge. Jedva
smo se uzverali uz jednu strminu. U naoj grupi bilo je dosta bo-
lesnih koji se nisu mogli kretati bez tue pomoi. Mnogi su bacili
kovege i zaveljaje jer nisu imali snage da ih nose. Straari nisu
dopustili da se odmaramo jer su se bojali da nas no ne zatekne
na putu.

103
 KAKO SMO GRADILI ELJEZNIKU PRUGU

Kad smo stigli u logor Nadeda bio je jo dan. Ugledali smo

pet baraka i pet atora. U jednu baraku sa zidovima od perploa
uveli su 151 ljudi. Meu njima bio sam ja i moji drugovi Rudolf
Ondraek, Josef Berger Jem Morozov. Baraka je imala trokatne
prine. Josef Berger smjestio se dolje, a Ondraek, Morozov i ja
potraili smo mjesto na treem katu. U sredini barake stajala je
eljezna pe naloena ugljenom. Okupili smo se oke uarene pei
duboko potiteni. Odavde nema izlaza, ni spasa.
Doli su prvi logorski inovnici. To su bili kriminalci kojima
je bik povjereno da nas preodgoje da iz kontrarevolucionara
stvore sovjetske ljude. Rekli su nam da ujutro rano treba da usta-
nemo i poemo na rad, zato je najbolje da to ranije legnemo.
Pitali su nas hoemo li prodati odjeu.
- Bolje je za vas da prodate, sigurno e vam je ukrasti - upozo-
rio nas je jedan kriminalac.
Bio sam umoran i odmah sam zaspao. U est sati ujutro odje-
kne zapovijed:
- Ustajte!
Poslije 15 minuta upali su u nau baraku zapovjednici viui
i s drvenim toljagama. To je bila logorska policija sastavljena od
uvenih kriminalaca koji su se trebali starati da nitko ne izostane
s posla. Ako bi netko zakasnio da ustane na vrijeme, skinuli su
ga s prine silom. Za pola sata trebalo je pojesti doruak. Poli
smo po doruak u kuhinju, koja je bila udaljena trideset metara.
Nekakva mala drvena baraka pokrivena ljepenkom. Kroz prozor
kuhinje promatrao nas je elavi, postariji ovjek. Kraj njega je
stajao mlai sa zaimaom u ruci. Ispred njega bila je drvena ba-
va iz koje se puila para. Na stolu je bila usoljena riba. Pruio

104
sam mu talon koji sam dobio od brigadira zajedno sa 600 grama
kruha.
- Gdje ti je porcija? - upitao me elavac.
- Nemam je.
- Hoe li da ti juhu nalijem u kapu?
Uzeo sam usoljenu ribu i poao da potraim neku porciju. Ni-
sam je mogao nai. U drugim barakama, u kojima su bili staro-
sjedioci, bilo je dosta tog posua, veinom kutija od konzervi, ali
oni ih nisu htjeli dati. Ali ve je odjeknuo signal koji je pozivao
na rad. Zatvorili su kuhinjski prozor. Veina je otila na posao
bez toplog jela.
Jedan dio nas odreen je na rad u rudniku, a drugi su treba-
li da izgrauju uskotranu eljezniku liniju Dudinka-Norilsk.
Mene su dodijelili u drugu grupu.
U ovom logoru nije bilo ograde. Svakih pedeset metara stajao
je toranj, u njemu vojnik s mainkom. Nitko nije mogao napu-
stiti prostor logora.
U est etrdeset i pet skupili su se svi osuenici na jednom
mjestu, odakle je trebalo krenuti na rad. Postrojili su nas u pe-
teroredove. Bili smo podijeljeni u brigade, svaka brigada imala
je pedeset ljudi, na njenom elu bio je brigadir, koga je odredila
logorska uprava. Kad smo se postrojili, istupio je brigadir pred
komandira logorskog odjeljenja i reportirao:
- Peta brigada u jaini od pedeset ljudi spremna je da poe na
rad.
Deurni zapovjednik strae brojao je: - Prva, druga, trea...
Malo podalje preuzela nas je straa i ponovno prebrojala bri-
gade. Onda je zapovjednik povikao:
- Pozor, osuenici! Za vrijeme mara zabranjeno je razgovara-
ti, prelaziti iz jednog reda u drugi i uiniti jedan korak lijevo ili

105
desno izvan reda. Ako netko prekri ova nareenja, straar e bez
upozorenja upotrijebiti oruje.
Jeste li razumjeli?
- Jesmo - povikali smo.
- Straa, oruje na gotovo. Naprijed mar!
Pokrenulo se nekoliko stotina ljudi. Vojnici su drali oruje na
gotovo. Lijevo i desno i na kraju kolone pratili su nas policijski
psi. Psi su lajali, i otimali se da ugrizu najblieg logoraa. Nae
radno mjesto nije bilo daleko, oko petnaest minuta od logora.
Podijelili su nas u grupe, svaku brigadu posebno, a jedan graev-
ni inenjer objasnio je brigadiru to treba da radimo. Na posao
sastojao se u tome da takama odvozimo ljunak iz jedne ljun-
are na eljezniki nasip. Trojica su dobila jedne take, dvojica su
lopatama sipala pijesak, a trei je vozio. Dok su jedne take bile
na putu, valjalo je napuniti druge. Radilo se jedanaest sati i za to
vrijeme trebalo je ispuniti normu: tri ovjeka dvanaest kubinih
metara. Izraunali smo da bi take u jednom danu, prema normi,
trebale proi dvadeset i pet kilometara. Ako je norma ispunje-
na, svaki je dobio 700 grama kruha, ujutro i uvee litru juhe i
250 grama prosene kae, ili neke druge. Osim toga, triput tjedno
dobivali smo dvije stotine grama usoljene ribe. Svakog mjeseca
dobivali smo 700 grama eera i 50 grama sapuna za pranje. Oni
koji bi normu ispunili do 120% dobijali su premije u jelu koje
su se sastojale od dvije stotine grama usoljene ribe, a onaj koji
ne bi ispunio normu dobivao je manje kruha i manje kae. Oni
koji su ispunjavali normu sa 60% kanjavani su na taj nain to
su dobivali samo 300 grama kruha i jedanput dnevno pola litre
juhe. eer, aj i sapun dobivali su samo oni koji su ispunjavali
normu. Budui da su ljudi bili slabi i bolesni, nitko nije mogao
ispuniti normu.

106
 U osam sati naveer vratili smo se u logor. Bio sam tako umo-
ran da nita nisam osjeao. Nisam mogao jesti. Popeo sam se na
prinu i zaspao. Poslije dva sata probudila me glad. Ondraek mi
je donio jelo i stavio ga na moju prinu iza glave, donio mi je i
juhu i kau s komadiem kruha u nekakvim velikim kutijama od
konzervi koje je negdje posudio. Tek kad sam se najeo, primijetio
sam kako su mi ruke prljave. U baraci nije bilo vode, zato sam
poao u dvorite da ih snijegom operem. Tek to sam stupio na
prag, zaurla straar s tornja da se smjesta vratim u baraku. Poslije
deset sati uvee nitko nije smio izai. Svi su spavali, u baraci je
vladao mir, deurao je samo jedan ovjek koji je loio pe. Ra-
dio je to vrlo savjesno i u baraci je bilo toplo. Nije ba bilo lako
popeti se na prinu i pronai svoje mjesto za spavanje. Leali
smo jedan pored drugoga tako nabijeni da sam se morao uvlaiti
izmeu onih ko su spavali. Nitko nije primijetio da se netko,
izmeu njih gura, svi su spava tvrdim snom.
Slijedeeg jutra ponovilo se isto: u potrazi za posuem ostao
sam bez toplog jela. Morao sam se zadovoljiti slanom ribom i sa
est stotina gram kruha. Savjetovao sam se s prijateljima kako bih
doao do nekakve limenke. Rekli su mi da je najpametnije da
prodam odijelo i da za taj novac kupim limenku od tri litre punu
graha. To e nam svima sluiti. Kad smo se vratili posla potraili
smo kriminalce koji su nas prilikom dolaska pitali imamo li to za
prodaju. Uskoro smo ih pronali i ja sam prodao odijelo za osam-
deset rubalja, ali morao sam jo dodati i jednu kravatu. Nisam
se teko rastao s ton kravatom jer sam znao da je neu trebati. U
logoru je bio mali tand u kome je kriminalac prodavao sapun,
pastu i etkice za zube i druge sitnice. Bio san sretan kad sam us-
pio kupiti veliku limenku. Uskoro smo nas etvorica Ondraek,
Berger, Morozov i ja, jeli grah iz konzerve drvenim licama koje
smo sami napravili. Bili smo veseli jer emo sada svako jutro jesti

107
toplo jelo. Slijedeeg dana nismo se radovali. Kad smo ujutro
ustali, rekao mi je Ondraek da se osjea vrlo slabo i da ne moe
na rad. Otiao sam u susjedni baraku da pitam stare logorae to
da radim. Rekli su mi da se kraj kancelarije logorske uprave nala-
zi ambulanta i da se bolesnik treba da javi lijeniku. Ako lijenik
ustanovi bolest, bit e osloboen rada. Upozorili su me: ako bo-
lesnik nema 38 stupnjeva Celzijusa nee biti osloboen rada pa
makar je bolest ne znam kako teka. Jedino ako slomi nogu, ili se
na poslu teko ozlijedi. Onda temperatura nije vana.
Odveo sam Ondraeka u ambulantu. Tamo je sjedilo ve dva-
deset bolesnika. Svake dvije minute doao bi novi bolesnik na
red. Veinom bi psovali. Malo ih je izlazilo zadovoljna lica. Ti
sretnici nisu morali ii na rad. Kad smo uli, lijenik me upitao
zato ulazimo dvojica. Objasnio sam da je moj drug veoma slab i
da sam ne moe hodati.
- Sad emo mi to odmah vidjeti - odgovorio je lijenik i sta-
vio Ondraeku termometar pod pazuho. Dok su Rudolfu mjerili
temperaturu, razgledao sam ambulantu. Nekakav sto skalupljen
od obinih dasaka, na zidu kutija s lijekovima, u kutu prina
sa slamaricom i ebetom. istoa osrednja. Lijenik je pogledao
termometar, klimnuo glavom i iz kutije na zidu izvadio tri praka
i pruio ih Rudolfu.
- Tri puta dnevno, naveer doite opet, na rad danas ne mo-
rate ii.
Bili smo veseli to se sve tako svrilo. Bilo je to iznad oekiva-
nja. Rudolfa sam odveo u baraku, smjestio na prinu i otrao u
kuhinju po doruak.
Kad smo se uveer vratili, najprije sam upitao Rudolfa kako
mu je. Prozborio je u bekom dijalektu:
- Kori, hait hob i a echtes Wena gobelfriihstuck gesa! (Karl,
danas sam pojeo pravi beki doruak.)

108
 - Kruh sa svinjskom masti?
- Pogodio si, Karl.
Radovao sam se to je Rudolf dobre volje, znai da mu je bolje.
Upitao sam ga odakle mu to jelo: ispriao je da je u nau baraku
doao stari logora koji radi u rudniku i kojega je zanimalo ima li
meu pridolicama zemljaka. Kad je uo da je Rudolf Austrijanac
i da je bolestan, donio mu komad kruha sa svinjskom masti. On-
draek je sjao od sree. U Beu kruh sa svinjskom masti jede samo
sirotinja. Razveselio sam se kad mi je Rudolf pokazao komadi.
Nisam htio uzeti, ali da ne naljutim Rudolfa ipak sam ga pojeo.
Na alost, moja radost da Ondraekova bolest kree nabolje bila
je preuranjena. Svakog dana bilo mu je sve loije. Pored visoke
temperature dobio je i jak proljev. Onaj praak koji je dobio u
ambulanti jo vie mu je nakodio. Jer taj doktor zapravo nije
bio lijenik ve samo bolniar. Otiao sam tome vajnom dokto-
ru i zamolio sam ga da bolesnika preveze u bolnicu.
- alim, ovdje bolnice nema, najblia je deset kilometara da-
leko i prepuna je. Zaista, ja ne mogu riskirati da ga poaljem u
bolnicu. Ako nije teko bolestan, vratit e ga.
Prolo je sedam dana, Ondraeku je svakog dana bilo sve tee.
Napokon je Josef Berger doao na pomisao da e biti najpamet-
nije da svake veeri trimo u ambulantu i u panici viemo kako
je Ondraek na umoru. To je pokrenulo doktora da doe u
baraku i vidi to je. Dojadilo mu to tranje u baraku, a pomalo
se ustraio da e Rudolf zaista umrijeti u baraci, to bi za njega
bilo neugodno. NKVD je volio red. Logora je mogao umrijeti,
to ih nije mnogo boljelo, ali teko lijeniku ako bolesnik umre na
prini, on treba da umre u bolnici. I doktor se odluio da poa-
lje Rudolfa u bolnicu. Ali nije mogao pronai nikakvo prijevozno
sredstvo osim konjske ili pasje zaprege. Kad smo mu opet doli s

109
alarmantnom vijeu da je Rudolf u agoniji, upitao nas je da li bi
Ondraek mogao odjahati u bolnicu. Gledao sam ga zapanjeno i
zapitao kako e bolesnik koji ne moe hodati sad najednom jaha-
ti. Slegao je ramenima. Slijedeeg dana prije nego to sam poao
na rad, oprostio sam se od Ondraeka i dao mu petnaest rubalja
od prodaje odijela. Teko smo se rastali. Nedaleko naeg radilita
vidjeli smo kako Rudolfa otpremaju u bolnicu. Strpali su ga u
nekakav sanduk, pola tijela virilo je napolje, noge su mu visjele
izvana. U taj sanduk upregli su konja koji ga je vukao po snijegu.
Sanduk je ostavljao irok trag za sobom. Pozdravljali smo ga i
mahali mu, ali on nije bio u stanju odgovoriti na nae pozdrave.
Pokuavali smo neto saznati o sudbini Ondraeka, ali nita
nismo mogli doznati. Tek nakon dva mjeseca, kad su me premje-
stili u drugo odjeljenje logora u Norilsku, saznao sam pojedino-
sti.
Uprava logora forsirala je izgradnju eljeznike pruge. Pro-
duili su radno vrijeme. Veina logoraa bila je due vrijeme po
raznim zatvorima, i njihovi organizmi zbog slabe ishrane i tekog
reima bili su potpuno iscrpljeni. Osim toga, ti ljudi nisu navikli
ni na kakav ziki rad. Bilo ih je vrlo malo koji su nekada manu-
alno radili. U zatvoru na Solovjetskim otocima bili su uglavnom
vii partijski funkcionari, upravnici trustova, ministri, lijenici,
profesori i sline profesije. Nije udo to su mnogi od tih ljudi u
kratko vrijeme ziki uniteni.
ivotni uvjeti u logoru Nadeda postajali su svakoga dana sve
loiji. Kad je doao s posla, logora se nije mogao oprati jer se
voda donosila u bavama a to je jedva bilo za kuhinju. Mogli
smo se oprati jedino snijegom, ali taj je bio pokriven ugljenom
prainom. Prine na kojima smo spavali nisu imale slamarice, ni
jastuka, ni ebadi. Pokrivali smo se odjeom u kojoj smo radi
Ako se odjeom pokrije, onda lei na goloj prini. Barake su
110
bile pune stjenica. Slobodnim danom vodili bi nas na kupanje.
Kupaonica je bila daleko osam kilometara i put do nje vodio je
preko movare. Prava tortura! Osim toga, kupaonica je bila ma-
lena i mogla je odjednom primiti svega sedamdest ljudi, a ostalih
300 moralo je ekati vani na cesti.
Jedno takvo kupanje trajalo je dvanaest sati. Svi oni koji su bili
slabi, a takvih je bilo mnogo, nisu htjeli ii na kupanje. Budui
da je bilo obavezno, ljudi su i sakrivali po drugim barakama samo
da ne idu na to muenje. Ljudi su: zauljivili poslije tolikih dana
nekupanja.
Pritube logoraa ostajale su bez odgovora. Logorom je uprav-
ljao kriminalac koji je oko sebe okupio opasnu bandu, a ta je
gospodarila kako joj se svidjelo. Ishrana je bila vrlo loa, ali za
neke grupe bilo je svega. Budui da nije bilo sklonita, ivene
namirnice stajale su u blizini kuhinje pod vedrim nebom: bave
s mesom, ribe i ostalo. Gledali smo kako kriminalci razbijaju bu-
rad i odnose velike komade mesa i kuhaju ga u barakama. Rijetko
je kad koji politiki dobio komad mesa. Logoraima je pripadalo
mjeseno sedam stotina grama eera. Za ova dva mjeseca dobili
smo svega jedanput malo eera. Kad smo upravi logora postavili
pitanje zato ne dobivamo eer odgovorili su nam:
- Vie radite pa ete ga dobiti!
Malo je bilo dana kada se moglo poivati.
I nedjeljom smo morali raditi.
ovjek se mogao odmoriti jedino onda kad je bjenjela tzv.
purga, snjen vijavica. Nekad je purga bila tako estoka da nisi
vidio ni dva metra. Tad smo se mogli malo odmoriti. Leali smo
na prinama, spavali ili priali. Knjiga nije bilo, ali bilo je ljudi
koji su imali odlino pamenje. Umjeli su tono ispriati pro-
itane romane kao da su ih upravo sada pred nama itali. Kui

111
se moglo pisati. U poetku nisam vjerovao da bi iz ove pustinje
bilo kakvo pismo stiglo adresatu, ali stari logorai su mi priali
da primaju potu od svoj rodbine. To me ohrabrilo. Napisao sam
pismo svojoj eni. Prolo je dvije godine kako sam od nje dobio
posljednje pismo. Nisam vjerovao da e mi odgovoriti. Prolo je
mjesec dana a ja sam dobio enin telegram i neto novaca. Bio
sam neobino sretan. Novac mi nisu dali. U logoru je vladali pra-
vilo da samo onaj moe dobivati pedeset rubalja mjeseno koji se
dobro vlada i ispunjava normu najmanje sto posto.
Budui da ja tu normu nisam mogao ispuniti, nisam imao
pravo na svoj vlastiti novac.
Purga je opet zavijala. Izleavali smo se po prinama, kad je
u baraku uao logorski inovnik i proitao oko stotinu imena, iz-
meu ostalih i moje, saopio nam da emo biti prebaeni u drugi
logor im se vrijeme pobolja. I Norilsk. Radovali smo se jer su
se o Norilsku priala uda: kako se tamo ivi pristojno. Nisam
vjerovao tim priama, ali kad sam uo da tamo ima vode pomi-
slio sam da putujem u raj. Snjena vijavica, kao za inat, nikako
da prestane. Bili smo nestrpljivi! Iako nismo ili na rad, eljeli
smo da nas to prije premjeste. Napokon se vrijeme smirilo i za-
povjednik strae predao nas je grupi vojnika. Oni koji su ostali u
logoru rudnika Nadeda sa zaviu su gledali kada smo odlazili.
Marirali smo pod straom i ledenom sunanom loptom kroz
klanac.
Izali smo na jednu cestu koja je vodila prema Norilsku. Mi-
nus dvadeset stupnjeva. Proli smo kraj enskog logora. Svi smo
okrenuli glave prema logoru da nam ostane u sjeanju neiji en-
ski lik, ene su nas gledale ljubazno i prijateljski, sa smijekom
na licu. Cestom prema Norilsku sretali smo teretne automobile,
poljsku zapregu, pred kuom je stajao sob zapregnut u saonice.
Pribliavali smo se Norilsku.

112
 KAKO SMO GRADILI NORILSK

Norilsk je grad u Krasnojarskom kraju SSSR-a, povezan elje-

znikom prugom s lukom Dudinkom na Jeniseju. Norilsk je pre-
tvoren u grad 1953. godine. Godini 1954. bilo je sedam srednjih,
pet sedmogodinjih, etiri osnovne kole, tri doma kulture, dom
pionira, dramsko kazalite, kino i tri biblioteke. Godine 1954
gradi se dvorac kulture, bazen za plivanje, kino, muzika kola.
Neka se italac ne zbunjuje razliitim godinama. One su tono
prenijete iz Velike sovjetske enciklopedije (primjedba autora).
Doli smo do primitivnih baraka zbijenih od dasaka koje su
sluile kao spremite za orue i kao male radionice. Ispred njih
mnotvo razbacanih pragova za izgradnju eljeznike pruge koja
e vezati glavnu prugu s rudnikom ugljena.
Kada sam promatrao ove barake i taj nered, sjetio sam se raz-
govora koji smo vodili u ugljenokopu Nadeda o Norilsku. No-
rilsk se nalazi 120 kilometara od Dudinke, centra Tajmirskog po-
luotoka. Bio je poznat ezdesetih godina prolog stoljea. Poznati
trgovac Morozov pokuao je iskoristiti velika prirodna bogatstva
u toj divljini. Njegov je pokuaj propao jer za taj pothvat nije
imao radne snage. Morozov se obratio tadanjem gubernatoru
Jenisejske gubernije i zamolio ga za pomo. Gubernator je poslao
u Petrograd izvjetaj o vrlo skupocjenim metalima u Norilsku
i njegovoj okolici. Poslije nekoliko godina dola je komisija u
Jenisejsk. U pratnji viceguvernera i trgovca Morozova uputila se
prema Norilsku i jo dalje na sjever. Komisija je poslala caru iz-
vjetaj u kome je navela da u Norilsku postoje golema nalazita
prirodnih bogatstava, ali smatra da ih nije mogue iskoritavati
jer ljetno vrijeme traje svega dva mjeseca. Za ostalih deset mje-
seci tako su velike hladnoe i snjene vijavice da je nemogue

113
naseliti ljude. Prema tome, projekt trgovca Morozova ne moe
se ostvariti.
I dok su carski inovnici smatrali da je u Norilsku nemogu-
e naseliti ljude, Staljinovi birokrate bili su dinaminiji. Godine
1935. Staljin je naredio da NKVD pronae specijaliste i radnu
snagu i otvori logor u Norilsku. To se dogodilo zimi 1935-36.
Zatim su pohapsili stotine rudarskih inenjera i nekoliko lije-
nika. Uhapeni su bili optueni kao tetoine i osueni od troj-
ke na deset godina logora. Istovremeno je u raznim zatvorima
NKVD-a pet hiljada radnika, seljaka i intelektualaca ekalo da
se otvori put rijekom Jenisej. Prvih dana ljeta ukrcani su na brod
ljudi, orue, ivene namirnice i atori.
Ljeta gospodnjeg 1936. nastao je Norilski logor NKVD.
Prvi uhapenici koji su stigli u Norilsk bili su mladi i zdravi
ljudi. NKVD je izvrio temeljit izbor. Teka klima, teki poslovi
i potpuno nenastanjeno podruje zahtijevali su otporne ljude.
Lijenika komisija pregledala je svakog detaljno i strogo pazila
na zdrave zube. Na Dalekom sjeveru vlada skorbut. Kad je prvi
veliki transport stigao ljeti 1936, nomadi su se uskomeali. Oni
su pasli velika stada sobova i postavljali zamke za srebrne lisice.
Nomadska plemena Samojeda, sobovi i lisice, povukli su se dalje
prema sjeveroistoku. Od rijeke Jenisej do jezera Pjasina, to znai
na razdaljini od 40 km, postavljeni su atori na svakih pet do est
kilometara. U atoru su bile drvene prine, u sredini eljezna pe.
Dva atora kuhinja. ivene namirnice pod otvorenim nebom.
Ishrana i opskrba logoraa obilne. Dobivali su ak i limun te ra-
zliite preparate protiv skorbuta. U prvoj godini izgradili su samo
barake za stanovanje i uredske prostorije. Ovdje drveta nema. A
graevni materijal morao se dopremati rijenim putem. Najprije
je sve trebalo oistiti od visokoga i zamrznutoga snijega. Radilo
se vrlo primitivnim oruem: eljeznim polugama, lopatama, pi-
114
jucima. istilo se zamrznuto tlo i postavljali se temelji za bara-
ke. Trebalo je mnogo muke da se iskopa rupa u zemlji. Vie od
polovine tih mladih ljudi umrlo je zbog tekog rada, hladnoe i
bolesti. Dok su jedni gradili barake, grupa geologa ila je u po-
tragu za prirodnim bogatstvima. Za kratko vrijeme poslali su u
Moskvu kositar, bakar, kobalt i druge vrijedne metale. Pronaene
su i velike zalihe ugljena.
Godine 1937. dolazi u Norilsk 20.000 logoraa. Samo jedan
dio mogao se smjestiti u barake, ostali su morali stanovati u ato-
rima. Polovina logoraa gradila je uskotranu eljezniku prugu
Dudinka-Norilsk. Godine 1938. dolo je novih 35.000 logoraa.
Transporti su dolazili jedan za drugim, ali broj se nije poveavao
jer je smrtnost bila strahovita. Umirali su masovno, a rezultat
njihova trogodinjeg rada bio je gotovo nikakav. Staljin je traio
da se po svaku cijenu prijee na eksploataciju plemenitih metala.
Spremao se za rat. Cijene tih metala poveavale su se na svjet-
skom tritu iz dana u dan. Naroito poslije dolaska Hitlera na
vlast. A Rusija nije imala novaca da kupuje te metale. Staljin je
pozvao u svoj kabinet upravnika postrojenja u Norilsku Matveje-
va i odredio mu rok: ili e do 1939. godine Norilsk isporuivati
kositar i bakar, ili e on, Matvejev, ostati bez glave. Matvejev je
obeao da e izvriti staljinski zadatak. Dola je 1939. godina.
Metala nema.
Matvejeva i njegova etiri pomonika sprovedu na Kolvmu
i strijeljaju. Na mjesto Matvejeva dolazi Abraham Zavenjagin.
Zavenjagin preuzima upravu Norilska, osamdeset baraka i veliko
groblje. Norilsk je bio star tek tri godine, a imao je groblje kao
gradovi stari nekoliko stotina godina. Zavenjagin je bio pamet-
niji: traio je kvalicirane kadrove: inenjere, tehniare, ekono-
miste. Sa Solovjetskih otoka stigla je partija od etiri hiljade ljudi
koja je u povijesti Norilska poznata kao solovjetska etapa. Za-

115
venjaginu i njegovu pomonik Volohovu trebali su upravo takvi
ljudi.
Znali su i to da se tako veliko poduzee ne moe podii tero-
ristikim mjerama.
Da bi privukli inenjere i tehniare na rad, davali su im sitne
privilegije, bolje stanove i bolju ishranu.
Ali NKVD je drugaije mislio: politike robijae treba slati na
najtee radove, a lake poslove valja dati kriminalcima. Zavenja-
gin i Volohov stalno su se sukobljavali s tzv. treim odjeljenjem.
Kako bi uspjeli da inenjeri tehniari rade svoj projektantski po-
sao u toplim prostorijama, a ne da krampaju smrznutu zemlju,
morali su se suprotstaviti NKVD-u. Zaudo, Zavenjaginu i Volo-
hovu ostale su glave na ramenu. Zavenjagin je dobio jo jednoga
pomonika Jeremejeva koji je trebao dobro paziti da politikim
logoraima ne bi bilo previe lijepo. Nije prola ni godina dana,
u Norilsku si se zadimili dimnjaci i prvi kositar ukrcan je u luci
Dudinka.

116
 SMRT RUDOLFA ONDRAEKA

Kad smo stigli u Norilsk iz ugljenokopa Nadeda, moji dru-

govi i ja odreeni smo u II logorsko odjeljenje. Bio je mrak kad
nas je preuzeo ef odjeljenja Leman. Radovali smo se kad su nas
odveli u kupaonicu. Ne samo to smo se tamo kupali nego smo
i prenoili. Slijedeeg dana odveli su nas u zidanu baraku. U II
logorskom odjeljenju bilo je u to vrijeme oko osam hiljada lo-
goraa, politikih i kriminalaca. Bilo je tu i osam stotina ena u
posebnim barakama koje su bile opasane bodljikavom icom.
Drugo jutro poli smo na rad. Kao i obino, postrojili su nas
pred barakom, zatim smo krenuli prema logorskim vratima. Bilo
je hladno. Minus 45 stupnjeva Celzijusa. Kad smo doli blizu
vrata, uinilo mi se da sanjam: pola metra od zemlje, vezan icom
visio je goli le. icom su mu bile vezane noge i prsa, glava mu
je visjela, staklenaste oi bile su poluotvorene, kosti mu strile,
usta kao da nemaju ni komadia mesa. A nad njegovom glavom
pribijena tabla na kojoj je pisalo:
Ovakva sudbina oekuje svakoga tko pokua bjeati iz No-
rilska.
Crte lica kao da su mi bile poznate. Tko bi to mogao biti? Za
mara neprekidno me muila mislio tko je taj ovjek. Najednom
sam se uasnuo!
To je bio Rudolf Ondraek.
Zar je on pokuao pobjei? Nikada mi nije govorio o bijegu.
Danima sam bio opsjednut smrznutim leom svog druga Ru-
dolfa. Neprekidno me kopkalo da saznam zato su njegov skelet
objesili na logorska vrata.
Jednog smo dana poli na kupanje. U kupaonici je bio deu-
ran lijenik. U razgovoru s njim doznao sam da je iz Leipziga,

117
zvao se Georg Bilecki. Pitao sam ga da li je vidio objeeni skelet.
- to se udite, vidi se da ste tek doli. Imat ete prilike jo
tota da vidite - odgovorio mi je.
Priao sam lijeniku Bileckomu zato se toliko zanimam za
Rudolfa Ondraeka. Bilecki mi je savjetovao da o tome ne raz-
govaram i obeao mi da e se kod svojih kolega raspitati to se
dogodilo. U nedjelju me posjetio u baraci i pozvao da poem s
njim. Otili smo u njegovu baraku gdje me upoznao s lenjin-
gradskim lijenikom Rajvierom. Rajvier je radio kao kirurg u
bolnici I logorskog odjeljenja. Priao mi je da se sjea kada su iz
ugljenokopa dopremili u bolnicu Rudolfa Ondraeka. Ondraek
je bio u vrlo tekom stanju: ustanovili su zanemarenu dizenteriju,
srce mu je sasvim oslabilo i ziki je bio potpuno iznuren. Malo
je bilo nade da e ozdraviti. Ipak s poslije dva mjeseca neto malo
oporavio.
- Bio sam deuran - priao je Rajvier - u bolnici kad je On-
draek doao u moju sobu i zamolio me da mu dam praak za
spavanje. Zahvalio mi je otiao. Najednom sam uo pad, bolni-
arka je istrala, pred vratima je leao Ondraek. Pregledao sam
ga i ustanovio da je mrtav.
Upitao sam kako je mogue da su Ondraeka proglasili bje-
guncem. Rekao mi je da ne zna i da nije u njegovoj kompetenciji
da to zna.
Bilecki se mnogo zainteresirao za Ondraeka i zamolio me da
mu kaem sve to znam.
- Ondraek je roen u Znojmu, sada je to ehoslovaka. Bio
je funkcionar Komunistike partije Austrije. Dolazak Hitlera na
vlast 1933. zatekao ga je u Berlinu i nacisti su ga bacili u kon-
centracioni logor. Kada je puten iz logora, Ondraek je otputo-
vao i istupio na internacionalnom forumu i enevi. Govorio je

118
o svemu to je proivio u nacistikom logoru. Nakon toga otiao
je zajedno sa enom i djetetom u Sovjetski Savez. Nekoliko je
godina radio u Sindikalnoj internacionali (Prontern). Kad je
Staljin odluio da likvidira staru gardu komunista, meu prvima
su uhapsili njega i osnivaa Komunistike partije Austrije Ko-
ritschonera. Koritschoner je bio bankovni inovnik i publicist.
Uhapsili su ga u Harkovu 1936. godine i osudili na tri godine
zatvora. A kada se alio na presudu, Vrhovni sud Ukrajine osudio
ga je na deset godina. Godine 1940. NKVD je izruio Franza
Koritschoners Gestapou, koji ga je likvidirao.
Ondraekova ena s djetetom, na savjet nekih prijatelja i uz
pomo austrijskog konzulata u Moskvi, vratila se u svoju domo-
vinu.
Ne mogu prealiti Ondraeka. Bio je divan ovjek. Ne znam
hoe li ena ikada saznati kako je umro.
Radio sam u brigadi koja je preraivala kositar i bakar. To je
bilo prvo postrojenje koje je radilo na toj preradi. Pretovarivao
sam rudau koja je dolazila iz rudnika u vagonima i kamionima.
Radno vrijeme od osam ujutro do osam uveer. Za to vrijeme
svaki je logora morao istovariti esnaest tona rude. Za taj posao
dobio je 600 grama kruha, dva puta toplo jelo, tj. pola litre juhe,
dvije stotine grama kae i jednu haringu. Tko nije ispunio normu
dobio je manje. Bilo ih je mnogo koji nisu mogli ispuniti normu.
Sve one koji nisu ispunjavali normu pokupili bi iz raznih brigada
i oni su nastavljali posao sve dotle dok norma ne bi bila ispunje-
na. Svaka dva sata vraali bi u logor one koji su ispunili normu.
Neki su ostajali na radilitu preko cijele noi, a ujutro bi na-
stavljali raditi sa svojom brigadom. Ljudi su padali od iscrplje-
nosti. U logor se nisu mogli vraati na vlastitim nogama. Bilo
ih je koje su u besvjesnom stanju otpremali u bolnicu. Naravno,

119
lijenik nije mogao ustanoviti nikakvo povienje temperature jer
su logorai bili toliko iscrpljeni da vie nisu ni imali normalnu
temperaturu. Da bi takve vratili u ivot bacali su ih u hladnu
vodu. Ali mnogi se vie nisu probudili.
Smrtnih sluajeva zbog prekomjernog rada bilo je sve vie i
uprava logora morala je narediti da oni koji nisu ispunili normu
ne smiju raditi vie od dva sata prekovremeno.
Ipak je ivot u Norilsku bio bolji negoli u rudniku Nadeda.
U barakama je bilo vie prostora, stjenica je bilo manje, moglo
se kupati i nije trebalo pjeaiti deset kilometara. Lijenika po-
mo bila je bolja, bilo je kvaliciranih lijenika koji su nastojali
olakati sudbinu logoraa. Lijenici-logorai iz lenjingradske Voj-
ne akademije: Nikiin, Bajev, Rosenblum te moskovski lijenik
Suhorukov zaista su se trudili da nam olakaju ivot. Lijenike su
stalno nadzirali efovi sanitetskog odjeljenja i esto ih kanjavali
bacajui ih na najtee radove. Ali oni su radije krampali nego da
bolesne ljude alju na radilite.
Doktor Suhorukov bio je lijenik sportskog kluba u Mo-
skvi. Ljeti 1936. godine jedna grupa nogometaa otputovala je
u vedsku na utakmicu. S njima je bio i dr. Suhorukov. Vrativi
se priali su da u inostranstvu nije ba takva bijeda kao to tvrdi
slubena propaganda. Uhapena je cijela momad i osuena na
deset godina logora.
ef sanitetskog u II logorskom odjeljenju bila je Aleksandra
Sljepcova. U Norilsk je dola zajedno sa svojim muem rudar-
skim inenjerom. Sljepcov je upravljao jednim rudnikom i u No-
rilsk ga je poslala Partija da pazi kako logorai ne bi sabotirali. O
sabotai nije moglo biti ni govora. Logorai su savjesno radili, a
slobodnjaci su primali plau. Znalo se da veina onih koji ive u
slobodi veu brigu vode o votki negoli o radu. Ovi mladi ljudi
znali su da se mogu pouzdati u inenjere i tehniare-logorae.

120
ena Sljepcova bila je mlada i zgodna, dobra srca i vrlo savjestan
ovjek. Njen princip je bio: Postoje samo bolesni ljudi, i mene
ne zanima da li je bolesnik logora ili slobodnjak. Prema lije-
nicima-logoraima, od kojih je mnogo nauila, bila je ne samo
korektna ve se odnosila drugarski i kolegijalno. Naravno, mo-
rala je paziti da to ne primijeti NKVD. Uspjela je da za bolesne
zatvorenike uredi posebnu kuhinju. Pod njenim nadzorom, pre-
ma propisima lijenika, spremala se hrana za bolesnike. Bolesnici
nisu osjeali da su logorai. Starala se o svakom tko bi izaao iz
bolnice da ga odmah ne alju na teki ziki rad. Ujutro rano
stajala je pred logorskim vratima i pazila da nijedan bolesnik ne
bude otjeran na rad. Zbog toga se esto sukobljavala sa efom lo-
gorskog odjeljenja. Teko komandiru kad bi Sljepcova vidjela da
tue logoraa. Pobrinula bi se da takav neovjek, koji je isto tako
bio logora, odleti s poloaja na tei posao.
efovima NKVD-a nije se svidjelo dranje Sljepcove, ali nisu
mogli nita poduzeti jer je njen mu bio jedan od vodeih partij-
skih ljudi u Norilsku. Mnogi logorai zahvaljuju toj hrabroj eni
to su ostali na ivotu.
Nekoliko mjeseci bio sam na tekom radu u tvornici koja je
preraivala kositar. Kositar je trebalo prenijeti u bave i tovariti u
vagone koji su ili u Dudinku i Krasnojarsk. Teak posao i slaba
ishrana iscrpili su mi organizam te vie nisam mogao raditi. Raz-
govarao sam o tome s prijateljem Georgom Bileckim. Obeao je
da e mi pomoi. Za kratko vrijeme lijenik Nikiin predloi da
me se zbog loega zdravstvenog stanja uputi na laki rad. Doao
sam pred lijeniku komisiju koja je predloila laki posao iako
je predstavnik NKVD-a protestirao. Rekao je da sam ja teak
zloinac. Ipak su me odredili da budem bolniar u ambulanti.
U logoru je izbio trbuni tifus. Valjalo je urediti provizornu
bolnicu.
121
 Postavili su me da upravljam tom bolnicom. Radio sam etiri
mjeseca i bili su zadovoljni i bolesnici i upravnica sanitetskog
odjeljenja. Kad je epidemija prestala i bolnica je bila rasputena,
ponovno sam morao na teak rad. No, bilo mi je lake jer sam se
oporavio.
U logoru je bilo mnogo inostranaca, izvanrednih ljudi s ve-
likom inteligencijom i jakim moralom. Isticao je Josef Berger,
neobian ovjek, suta dobrota. Njegova spremnost da uini ne-
to za drugoga i da se rtvuje nije imala granica. Fiziki je bio
vrlo slab, ali uvijek se brinuo kako bi drugome olakao ivot i
spasio ga od tekog rada. Svu svoju energiju iskoritavao je da
olaka sudbinu drugih. Naroito se brinuo o ljudima koji su tek
doli u logor, koji se jo nisu mogli snai i bili su izloeni samo-
volji logorske uprave i teroru kriminalaca. On ih je opskrbljivao
kruhom, duhanom i toplim rubljem. Berger je u ranoj mlado-
sti pripadao komunistikom pokretu. Izvanredan um stavio je u
slubu radnikog pokreta. Prije hapenja bio je jedan od vodeih
funkcionara u Izvrnom komitetu Kominterne. Niz godina vo-
dio je sekretarijat za Bliski istok. Godine 1935. uhapsili su ga kao
trockistu i osudili na pet godina. Kad god bi mu kazna istekla,
obnovili bi proces i ponovo ga osudili.

122
 TRAGEDIJA LOGORA GORNAJA ORA

Berger mi je ispriao tragediju logora Gornaja ora. Bio je

meu malobrojnima koji su ostali ivi.
Ljeta 1935. Bergera su s grupom od etiri stotine osuenika iz
Butirke ukrcali na moskovskom Sjevernom kolodvoru u teretne
vagone i preko Volge i Urala dopremili u Staljinsk (za cara Novo-
kuznjeck). Tu su ih istovarili i zadrali dvadeset i etiri sata. Dali
su im hrane za tri dana. Tada su krenuli u praumu. Prolazili su
puteljkom i tu i tamo nailazili na atore kirgiskih nomada. Ko-
sooki Kirgizi znatieljno su gledali neobinu povorku. Ponekad
bi kirgiski vojnici izmijenili nekoliko rijei sa svojim zemljacima.
Probijali su se u koloni po jedan. Izali su u kamenjar i nekoli-
ko kilometara gazili kamenom pustinjom, a onda su opet uli u
praumu. Tako od zore do smiraja. Samo je u podne bio mali
odmor. Nou bi razapinjali atore i spavali na goloj zemlji. etr-
deset malih sibirskih konja nosilo je ivene namirnice za vojnike
i logorae. Nou se oko atora palila vatra zbog divljih zvijeri.
Vukovi i akali zavijali su po cijele noi. Zavijanje zvijeri i njisku
prestraenih konja sluali su itava tri tjedna. Tada su se zaustavili
na velikoj planinskoj visoravni. Dvadesetoricu oboljelih ostavili
su kraj puta. Poslije nekoliko dana vojnici su nali samo odijela i
kosti. Tu su postavili logor i razapeli atore. Veliki ator sluio je
kao kuhinja, druge su uredili kao bolnicu. Posvravali su najva-
nije poslove, a onda je upravnik logora naredio tri dana odmora.
Jeli su riblje i mesne konzerve, sueno povre i brzo se oporavili.
Rad nije bio teak, norme jo nisu postojale.
Pristizale su nove grupe logoraa, najprije svakog tjedna, a
onda svakog dana. Skupilo se dvanaest hiljada logoraa. Zapao je
snijeg visok dva metra. Logor je bio odrezan od svijeta.
Enkavedeovci su zaboravili samo jednu sitnicu: da ljudi i ko-
nji moraju jesti. ivene namirnice mogle su trajati najvie dva
123
mjeseca. Upravitelj logora naredio je da se logoraima prepolovi
obrok. Reeno je da su to privremene mjere i da je o situaciji pu-
tem radija obavijetena Glavna uprava logora u Moskvi (Gulag)
i da su obeali pomo avionima. Radna norma bila je skraena,
nitko nije osjeao glad, svi su ekali avione. Jednog dana podigli
su cijeli logor da se oisti snijeg kako bi se avioni mogli spustiti.
Ljudi su radili kao sumanuti. Oko oienog terena postavili su
gomile drva koje je trebalo zapaliti. Avioni se nisu pojavljivali.
Ponovno je zapao snijeg. Opet su oistili prostor. Oi su bile upr-
te u nebo. Prolo je mjesec dana. Aviona nema. Obrok je opet
prepolovljen. Logorai su utjeli, konji su gladovali. Konje su kla-
li da bi nahranili logorae i sauvali zob.
Napokon se pojave avioni. Svi su izjurili iz nastambi. Odu-
evljeni! Uzvikivali su i mahali kapama i krpama. Avioni su dugo
kruili nad logorom, ali nisi se sputali; samo su bacili teret. Tu-
ceti sanduka i vrea visjeli su u zraku. Malo ih je stiglo na cilj.
Vei dio je propao u umi u visokom snijegu. Logorai vojnici
pokupili su neto sanduka i vrea u kojima je bilo tople odjee i
suhi kruh. Raspoloenje je bilo bolje. Prola su dva tjedna. Jedan
avion donio je kruh i konzerve. Obrok su povisili za nekoliko
grama.
Logorai su dnevno umirali od gladi. Upravitelj logora sma-
njio je logorsku strau i svu slobodnu momad poslao u lov na
divlja. Nekad bi vojnici donosili i medvjede. Ali ni to nije bilo
dovoljno da se preivi. Logorai su umirali svakodnevno. Leeve
nisu pokapali. Zasipali su ih snijegom. U proljee kad se snijeg
rastopio, irio se straan smrad od raspadnutih tijela. Preivjeli
nisu imali snage da pokopaju svoje mrtve drugove. Pojavio se i
tifus. Lijekova nije bilo. Lijenici su bili nemoni. Kad su putovi
postali prohodni, poslali su hranu na konjima.
Ali od dvanaest hiljada logoraa ostalo je tri stotine ivih.
124
 MAARSKI ADVOKAT KEROI

Mnogi se sjeaju procesa protiv maarskih komunista Salaja i

Fursta koje je Hortvjev reim osudio na smrt i objesio. U logoru
sam 1939. godine upoznao njihova advokata Keroi Molnara.
Baraka broj 14 imala je svoj dan kupanja. Dvije stotine ljudi
svukli su se u nekom predsoblju i kad su htjeli da svoju odjeu
odnesu u prostoriju za dezinfekciju, jedan logora ustanovi da mu
manjka donje rublje. Bilo je jasno da ga je netko ukrao, netko tko
radi u kupaonici, a to su bili sami kriminalci. Bez donjeg rublja
bilo je nemogue ivjeti u strahovitoj hladnoi. Osim toga, kad
bi uprava logora doznala da zatvoreniku manjka jedan komad
odjee, teko bi ga kanjavala. Morao bi platiti peterostruku vri-
jednost. Uprava bi oduzimala novac koji su osuenici primali od
rodbine. Okradeni je bio oajan. Obratio se starjeini kupaonice,
kriminalcu, na to je ovaj okradenog logoraa poeo nemilosrdno
udarati. Uto se pojavi jak, atletski razvijen ovjek, zgrabi krimi-
nalca i zavrne mu ruke na lea. Iz susjedne prostorije nahrupi svo
osoblje koje je radilo u kupaonici da pomogne svome efu. Dolo
je do tunjave koja je svrila pobjedom politikih zatvorenika.
Logorska policija bacila je u karcer nekoliko politikih logara-
a, meu njima atletu Keroija i mene. U karceru sam poblie
upoznao Keroija. Poslije osude Salaja i Fursta morao je bjeati u
Rusiju jer su ga traili Hortvjevi policajci. Kad je dolo vrijeme
velike istke, uhapsili su ga. Vojni sud osudio ga je kao agenta
Hortvjeve policije na deset godina logora.
Nakon izlaska iz karcera Keroi i ja doli smo u istu brigadu
koja je gradila veliku metalurku tvornicu na tzv. Promplotatki.
Posao je bio vrlo teak. Pijucima i eljeznim polugama probijali
smo zamrznutu zemlju i pripremali temelje. Unato strahovitoj

125
hladnoi morali smo svlaiti svoje bulate, vatirane kapute, jer
smo se znojili kao u parnom kotlu. Keroi je bio ziki neobino
snaan, rad ga nije umarao kao ostale. Uvijek je bio dobre volje.
Uvee bi sjedio u baraci na prini i prevodio Pukina na maar-
ski. Nikada ga nisam uo da jadikuje, da se tui na glad. Uvijek
je bio vedar, uvijek je sanjao o tome kako e se vratiti u svoju
Budimpetu i ponovno otvoriti advokatsku kancelariju.

126
 SUDBINA SCHUTZBUNDLERA

Kada su klerofaisti u veljai 1934. suzbili ustanak u Beu, ve-

ina Schutzbundlera pobjegla je u ehoslovaku. Smjestili su ih
u Brnu i drugim mjestima. Sredstva za njihovo uzdravanje dale
su socijaldemokratske partije i sindikati.
Uskoro je meu Schutzbtindlerima otpoela agitacija koja
ih je trebala odvojiti od njihova vodstva, od socijaldemokratske
partije i prisajediniti komunistikom pokretu. Agitacija je pala
na plodno tlo jer je openito poznato da su ljudi u emigraciji
uvijek nezadovoljni. Ubrzo je dolo do istupa protiv vodstva, to
je dovelo do otvorenog loma. Schutzbundleri su na grudi stavili
sovjetske zvijezde, a na krovovima baraka mogle su se vidjeti cr-
vene zastave sa sovjetskom petokrakom. Tada su Schutzbundlere
poeli izbacivati iz logora i oni su potraili utoite kod komuni-
stikih organizacija. Kad se njihov broj popeo na stotine, Komu-
nistika partija Austrije obratila se sovjetskom vodstvu i izborila
pristanak da se Schutzbundleri prebace u Sovjetski Savez.
Kad je na Bjelorusku eljezniku stanicu u Moskvi stigao prvi
transport, doekan je muzikom. Na trgu je odran miting, go-
vorili su austrijski komunisti Koplenig i Grossmann, kao i pred-
stavnici sovjetske Komunistike partije. Schutzbundlere su slavili
kao junake i revolucionare.
U zatvorenim redovima stupali su ulicama Moskve do hotela
Europa. U hotelu su ih doekali postavljeni stolovi. Uz glazbu
i najbolja jela pjevali su revolucionarne pjesme.
Prvih tjedana etali su gradom i svraali na sebe panju svo-
jom odjeom koja se sastojala od pumperica i baskijske kape.
No, onda su pomalo nestajali s moskovskih ulica. Moglo ih se
nai jo u stambenim etvrtima velikih industrijskih pogona u
Moskvi, Harkovu, Lenjingradu, Rostovu itd.

127
 U to vrijeme u Sovjetskom Savezu ukinute su karte za kruh.
Ruski su radnici bili sretni. Ali austrijski radnici poeli su mr-
mljati to se dobiva samo crni kruh i veoma malo eera. Voe
austrijskih komunista, koji su se nalazili u Moskvi, otrali su u
tvornice i pokuavali umiriti Schutzbundlere. Ali tamo su uli
samo neprijatne stvari.
- Vi ste nas prevarili.
- Pustite nas da se vratimo u Austriju.
Uskoro su se cijele grupe obraale austrijskom poslanstvu u
Moskvi traei da im se omogui povratak u domovinu. Ali au-
strijskom poslanstvu nije se urilo. Dok su u Beu vijeali da li
da Schutzbundlere puste u Austriju, u Moskvi su ih na izlazu iz
austrijskog poslanstva hapsili enkavedeovci i kao kontrarevolu-
cionare otpremali u logore. OSO ih je sudio na deset godina.
Godine 1939. u Norilsku sam sreo nekoliko Schutzbundlera.
Na alost, nisam im upamtio imena. S jednim sam se sprijateljio.
Fritz Koppensteiner bio je iz Bea i s roditeljima je stanovao u
X rajonu. Koppensteiner je bio veoma snaan mladi. Da bi se
spasio od gladi, prodavao je svoju krv. Sanitetsko odjeljenje u
Norilsku plaalo je za svako davanje deset komada jaja, kilogram
eera, pola kilograma maslaca, kilogram suenog voa i dva ki-
lograma svjeeg povra. Koppensteiner je davao krv svaka dva
mjeseca. Kad sam ga jednom upozorio da ne pretjeruje, on me
uvjeravao da se dobro osjea. Ali jednog dana oboli sasvim izne-
nada tuei se na srce i bubrege. Njegovo je stanje postajalo sve
gore. Morali su ga otpremiti u bolnicu. Nakon nekoliko tjedana
otpustili su ga. inilo se da mu je bolje. Ali uoi rata iznenada su
ga prebacili iz Norilska u okruni centar Krasnojarsk.
Nikada nisam mogao saznati kakvu je sudbinu doivio.

128
 SVI AVOLI OVOG SVIJETA

Izgradnja norilskog metalurkog kombinata poprimila je veli-

ke dimenzije. Pristizale su gomile novih logoraa, radilo se nou
i danju bez obzira na vrijeme. Rijetko je kada bio dan odmora.
Hladnoa je bila tako strana te je ovjek imao osjeaj da mu
se mozak smrzava. Ali nije samo hladnoa bila strana. Mnogo
gore bile su snjene oluje. Kad je bjenjela purga, ovjek nita
nije vidio. A kad se polazilo na rad, petorica su se hvatala ispod
ruke da ih vjetar ne odnese. Nekada ni to nije pomagalo; ljudi su
padali kao snoplje, bili su prosto pometeni. Kad je purga po-
mahnitala inilo nam se da je doao smak svijeta. Bilo je mrano,
uo se samo urlik vjetra, itanje i pitanje. Oko nas plesali su i
urlali svi avoli. Nekada je taj bijesni snjeni kovitlac trajao bez
prestanka tri-etiri tjedna. Zameo je i barake i putove. Trebalo
je uloiti straan napor da se proe onih 50 metara do kuhinje
po jelo. Uvijek je prijetila opasnost da nas vijavica pomete i od-
nese dragocjeno posue. Kad bi nas purga iznenadila na putu
za radilite, obino bi nastao mete. Male grupice vraale bi se
bez straara. Mnogi zatvorenici izgubili bi se u oluji, snijeg bi ih
zameo. Poslije bi ih pronalazili mrtve ili smrznute nedaleko od
logora. Na radilitu je bilo vrlo malo mogunosti da se ovjek
ugrije, pogotovo prvih godina kad nije bilo izgraenog objekta
gdje bi se logorai mogli skloniti. Ponekad bi dopustili da se na-
loe velike vatre.
Nismo patili samo od velikih hladnoa i bjesomunih pur-
ga. U Norilsku etiri mjeseca u godini nije bilo sunca, vladala je
potpuna tama. Onih etiri mjeseca neprekidnog dana djelovalo
je na organizam mnogo razornije negoli etiri mjeseca potpune
tame. Kad je vladala no, logorai su manje radili. Razumije se da
je u okolnostima velikih hladnoa, snijega, leda, vijavice i vlage
129
odjea bila neobino vana. Sva odjea bila je vatirana, i hlae
i kaput (tzv. telogrejka), zatim kratka kabanica, bulat, a isto
tako i pustene izme, valjenke. Politiki osuenici gotovo ni-
kad nisu dobivali novu odjeu. Dobivali su je logorski inovnici.
Stara odjea politikih osuenika, zakrpljena i poderana, nije bila
topla. Zato su se logorai zamatali u svakojake krpe.
ovjek je izgledao kao strailo! Provirivala su usta, dva otvora
za oi i malo nosa. esto se ni najbolji prijatelji nisu prepozna-
vali.
U logorima je bilo brigada koje su imale slabe i iscrpljene
ljude, zvali su ih Indijci. Ljudi su od tekog posla i gladi bili
mravi kosturi. Oni su mnogo patili od hladnoe. Te brigade
upotrebljavane su za pomone radove, obino bi istile snijeg ili
u logorskom krugu neto raskrivale. Naravno, ti ljudi dobivali
su najgoru odjeu, bili su puni arenih krpa, a umjesto valjenki
dobivali su obuu od krpa i sa donom od starih automobilskih
guma. Takva obua zvala se burki. Stoga su im neprekidno oti-
cali zglobovi, imali su stalno ozebline, esto bi im se smrzla ruka
ili noga. Amputacije su bile na dnevnom redu. Svake godine sto-
tine bogalja odlazilo je iz Norilska u druge logore NKVD-a.
Uprava logora ivotinjski se odnosila prema onima koji su iz-
gubili zdravlje. U principu nije poznavala ni slabe ni bolesne. Lo-
gora je morao imati ili visoku temperaturu, ili je morao postati
bogalj da bi bio osloboen rada. Iznureni ljudi morali su ii na
rad tako dugo dok su se mogli kretati. Kad bi se vraali s posla u
svoje barake, uvijek je jai vodio ispod ruke slabije i iscrpljene. To
je bila svakodnevna slika. Logorae su maltretirali i neki lijenici,
npr. evuk, Harenko i drugi. Bili su to pokvarenjaci u rukama
NKVD-a.

130
 SUDBINA PANJOLSKIH BORACA

Nakon pobjede generala Franka, vei dio republikanskih voj-

nika prebjegao je u Francusku, gdje su ih smjestili u prihvatne
logore. Nepanjolci, ako nisu bili rodom iz zemalja u kojima je
vladao faizam, vratili su se svojim domovima. Jedan dio pa-
njolaca otiao je u Junu Ameriku, neki su ostali u Francuskoj, a
ostali su provodili tuan ivot po logorima. Nijedna drava nije
htjela primiti ove revolucionare. Ni Sovjetski Savez nije htio pru-
iti utoite borcima koji su veim dijelom bili lanovi Komuni-
stike partije panjolske. Smjetaj ovih ljudi postajao je sve vei
problem za francusku vladu. U graanskim novinama poelo se
postavljati pitanje zato se sovjetska vlada ogluuje?
Staljin je napokon pristao da primi djecu republikanaca.
U Sovjetski Savez dolo je nekoliko transporta s pet hiljada
panjolske djece. MOPR (Internacionalna crvena pomo) smje-
stio ih je u djeje domove. Borce nisu primali, dok su Dolores
Ibaruri i neki lanovi CK Komunistike partije panjolske srda-
no doekani. Zauzvrat su pljeskali Staljinu kad je stare Lenjinove
suradnike stavio pred zid. Jednom je prilikom Manuilski zamolio
Staljina da primi nekoliko hiljada republikanskih boraca.
Staljin je znao biti i velikoduan. Pristao je i rekao:
- Pazite da i sa panjolcima ne bude svinjarija kao s austrij-
skim Schutzbundlerima.
panjolci su se u Parizu obukli na raun Sovjetskog Saveza.
Zatim su ih ukrcali na sovjetski brod. U Odesi su ih, kao neka-
da Schutzbundlere u Moskvi, sveano doekali. Privremeno su
ih smjestili u hotele. panjolci su se nekoliko tjedana odmarali.
Potom su ih poslali u razliite gradove Ukrajine i Rusije. Kvali-
cirani su radili u tvornicama, a nekvalicirane su poslali u nauk.

131
Na nalog CK, tvornice su ih plaale kao najbolje plaene ruske
radnike. Osim toga, nisu morali ispunjavati normu. To je trajalo
tri mjeseca. Onda su im rekli da, poput ruskih radnika, moraju
ispunjavati normu. panjolci to nisu shvatili ozbiljno i nastavili
su raditi prijanjim tempom. Kad je mjesec zavrio i kad su pri-
mili plau, vidjeli su da su dobili samo nekoliko stotina rubalja,
to nije bilo dovoljno ni za osam dana ivota. Poeli su se buniti.
Kad su ih pokuali umiriti, temperamentni panjolci postali su
jo buniji. Da bi se izbjegao skandal, sindikati su iz svojih sred-
stava platili razliku. Mjesec dana vladao je mir.
Kvalicirani radnici jedva su zaraivali toliko da mogu skro-
mno ivjeti, ali nekvalicirani su dobivali tako malo da nisu mo-
gli nabaviti ni najnunije. panjolci su postajali sve nemirniji.
Mnogi su napustili posao, otputovali u Moskvu i stali obilaziti
panjolsku sekciju Kominterne. Tamo su ih pomagali novcem i
slali ih natrag na radna mjesta.
U Tvornici lokomotiva u Harkovu, gdje je radilo etrde-
set panjolaca, dolo je do otvorenog trajka. Tada se umijeao
NKVD. Kao na dogovoreni znak, u svim gradovima stali su
hapsiti panjolce. OSO ih je zbog kontrarevolucionarnog rada
osuivao na osam do deset godina logora.
Grupa od dvije stotine i pedeset panjolaca dola je 1940.
u Norilsk. Djeca juga morala su na Dalekom sjeveru odsluiti
sovjetsku kaznu. Veina je oboljela ve za transporta. Oni koji su
stigli priali su da ih je iz Moskve krenulo vie od tri stotine. U
Norilsku je jedan dio otpremljen u bolnice, a ostale su lijenici
proglasili nesposobnima za rad. Od dvije stotine i pedeset pa-
njolaca u Norilsku je pokopano stotinu i osamdeset, ostale su
1941. godine otpremili u Karagandu.

132
 KAZNENI LOGOR KOLARGON

U Norilsku je bilo nekoliko kaznenih odjeljenja za one koji bi

prekrili disciplinu ili izvrili neki zloin. U takvim odjeljenjima
ostajali bi od jedan do est mjeseci. Bilo je i takvih koji nikada
nisu izili iz kaznenih odjeljenja.
Kolargon na periferiji Norilska bilo je najstranije kazneno
odjeljenje. Onaj koji bi tamo dospio izgubio je svaku nadu da e
ostati u ivotu. U Kolargonu su vladala dva reima, logorski i za-
tvorski. Upravitelj odjela svrstavao je logorae prema vrsti kazne.
Svi su morali odlaziti na rad bez obzira na kategoriju. Razlika
je bila samo u tome to su u odjeljenju sa zatvorskim reimom
zatvorenici poslije rada zatvarani u elije, dok su se drugi, kao u
logoru, do odreenog sata mogli slobodno kretati. U Kolargon
su dolazili oni koji su odbijali da pou na rad, a takvih je meu
kriminalcima bilo mnogo. Za pravog zloinca rad je bio sramo-
ta. Oni su taj princip dosljedno provodili, a to nije bilo teko jer
im je logorska uprava gledala kroz prste.
Ali jao politikom zatvoreniku ako bi iz bilo kojeg razloga
odbio da poe na rad! Meu politikim zatvorenicima odbijali su
da pou na rad samo oni kojima je to nalagalo vjersko uvjerenje.
Bilo je svakakvih sekti, najrazliitijih vjeroispovijesti, a najraire-
niji bijahu tzv. subotari. Ali svi subotari nisu odbijali rad, iako su
mogli odbijati da rade za antikrista Staljina. Kada uobiajena
disciplinska sredstva, kao to su karcer, kazneni obrok itd., ne
bi pomagala, slali bi ih u Kolargon, gdje su morali ivjeti i raditi
meu najteim zloincima.
Logorai su na najrazliitije naine izbjegavali teak rad. Lo-
gora bi se obino negdje sakrio, neki su dizali daske s poda i
uvlaili se ispod barake, drugi su dugo sjedili na zahodu, trei

133
su se sakrivali u mrtvanici. No, kako je uprava i tamo njukala,
zavlaili bi se izmeu leeva.
Neki se nisu skrivali ve su otvoreno izjavljivali da ne mogu
ii na rad. Pri tom su navodili razliite razloge, kao to je bolest,
nedostatak tople odjee, cipela. U takvim bi sluajevima brigadir
obavijestio upravitelja radnog odjeljenja ili nekog od njegovih
mnogobrojnih pomonika. Pomonik bi pozvao jednog ili vie
policajaca, koji bi naoruani pendrecima doli u baraku i zahtije-
vali od logoraa da poe na rad. Ako bi ovaj i dalje odbijao, po-
eli su ga batinati. Obino je to svravalo tako da su zatvorenika
odvukli u karcer i tamo ga premlatili.
Dogaalo se da logoraa ni nagovaranjem ni silom nisu mogli
potjerati na rad. Logora bi se skinuo dogola, popeo na prinu,
sakrivi odjeu, a logorski policajac nije znao kako da ga tako
gola otjera na veliku hladnou. No, poslije je taj problem rijeen
tako da je uvijek bila spremna rezervna odjea. Kako je veina
odbijala da obue rezervnu odjeu, silom su ih skidali, odvlaili
napolje i bacali na saonice u koje je bio upregnut konj. Pokrili bi
ih krznom i vezali uem. Tako su ih odvozili na radilite. Tada su
bili prisiljeni da se obuku.
Ali raditi ipak nisu mogli: veini bi se smrzli udovi. Time je
logorska uprava postigla da se nije poveavao broj onih koji su
odbijali da rade.
Ako bi zatvorenik nekoliko puta odbijao da poe na rad, baci-
li bi ga u Kolargon. Veina iz Kolargona radila je u kamenolomu,
ali radili su i seoske poslove. Rad u Kolargonu nije bio mnogo tei
negoli u logoru, ali su prilike bile tako strahovite i vladala je takva
samovolja da normalan ovjek to nije mogao dugo izdrati.
U logorima je morao vladati stanovit red jer je bilo potrebno
da se izgladnjeli i iscrpljeni ljudi potpuno ne onesposobe za rad.

134
Tada plan ne bi bio izvren. U Kolargonu takvog obzira nije bilo
i uprava je mogla raditi to je htjela, bez posljedica.
Namirnice su uveliko krali, a viak su dobivali oni koji to
svojim radom nisu ni najmanje zasluili. Meu kriminalcima je
vladao stalan rat. Postojale su dvije grupe: tzv. poteni zloinci i
kurve. Potenima su pripadali oni koji su se vrsto pridravali
principa da ne prave kompromisa s logorskom upravom. To je
znailo da nee raditi ni prihvatiti namjetenje u logorskoj poli-
ciji, vodit e samo parazitski ivot. Takvi su samo ekali pogodan
trenutak da pobjegnu iz logora da bi u slobodi opet neko vrijeme
krali, pljakali, ubijali, ve prema tome kojoj su kategoriji pripa-
dali. Bijeg iz Norilska bio je gotovo nemogu, ali neki su bjeali
iz logora da bi u samom Norilsku, meu ono malo slobodnog
stanovnitva, krali i ubijali. Takve bi ubrzo uhvatili i ponovno
osuivali. A ovima je to bilo svejedno.
Kurve meu zloincima bili su oni koji su s logorskom
upravom bili u dobrim odnosima i u logoru najee radili kao
inovnici, logorski policajci i dounici.
Rat meu zloincima ponekad je poprimao okrutne oblike.
Ubojstva, teke povrede, premlaivanja, to su bile svakodnevne
pojave. Na radilitima je esto dolazilo do pravih bitaka. Alat je
sluio umjesto oruja. Da nisu intervenirali straari, zloinci bi se
meusobno istrijebili.
Potenom je ovjeku bilo strahovito teko ivjeti u Kolargonu.
Ali ni kriminalci se nisu osjeali ugodno. Izai se nije moglo prije
isteka kazne, stoga bi pronalazili najrazliitija sredstva, od kojih
je najuobiajenije bilo sakaenje samog sebe. Mnogi nisu imali
hrabrosti da to izvedu sami, pa su se sakatili meusobno. Obino
su to radili na slijedei nain: dovukli bi panj, krvnik bi stao po-
red njega sa sjekirom u ruci, a onda bi jedan za drugim pristupali

135
hrabri i stavljali na panj dva ili tri prsta. Time su postizali to da
vie nisu morali raditi teke poslove. Kad je sakaenje stalo uzi-
mati sve vee razmjere, uprava je odredila da se takvi logorai ne
alju u bolnicu, ve da ih lijenik na licu mjesta previja. Tako su
morali ostati na radilitu. Mnogi su od tih povreda umirali jer je
zbog nehigijenskih prilika dolazilo do trovanja.
Zloinci su traili i nalazili nove putove da pobjegnu iz Kolar-
gona. Poinjali bi nove teke zloine, zbog kojih su ih otpremali
u zatvor. Meutim, to se moglo postii samo onda ako se nekog
ubilo. Tako se dogaalo da logora sjedi kraj vatre, a kriminalac
mirno ustane i smrska mu glavu. Samo godine 1939-40. na taj
je nain ubijeno vie od 400 ljudi. Istraga je obino trajala tri do
etiri mjeseca. Za to vrijeme zloinac nije morao raditi. Leao je
u zatvoru na prini. Kada je i ta vrsta izbjegavanja rada poprimila
masovne razmjere, ef NKVD-a je naredio da se zloinac ne od-
vodi u zatvor, nego da se istraga vodi u Kolargonu.

136
 PROVOKATORI

NKVD se nije zadovoljavao samo time da hapsi nevine ljudi,

da ih baca u stotine tamnica i hiljade logora koji su razasuti po
itavom Dalekom sjeveru, ve je robijae i logorae neprekidno
pijunirao. Meu osuenicima zavrbovali su razne ljudi koji su
imali zadatak da stalno motre i prislukuju to se govori. Narav-
no, nije bilo nimalo teko da se iz ovjeka, koji je nevino osuen,
izmami rije nezadovoljstva, neka psovka, neka poruga na raun
reima i NKVD-a. Posebnu panju posvetio je NKVD ljudima
koje su smatrali opasnima. NKVD je stvorio itavu mreu pro-
vokatora, pijuna i dostavljaa kojima su obeavali laki posao ili
putanje iz logora.
Jednog dana doao je k meni osuenik Roankovski i upitao
me odakle sam. Odgovorio sam mu da sam iz Bea. inilo mi
se da ga je to veoma obradovalo. Govorio je da je u Beu studi-
rao, oduevljavao se Beankama. Bilo mi je drago to sam naao
zemljaka. Tako smo poeli razgovor o svemu i svaemu. Roan-
kovskog je zanimalo da li teko radim i imam li dovoljno hrane.
Ispriao sam mu sve tono kako je bilo. Roankovski mi je obe-
ao da e razgovarati s nekim svojim prijateljem u kuhinji koji e
mi dati neto da pojedem, a pokuat e da me tamo i namjesti.
Bio sam vrlo zahvalan Roankovskom. Poslije izvjesnog vremena
ponovno je doao i saopio mi da je razgovarao sa efom kuhinje
koji je spreman da uini neto za mene. Kad sam napokon doao
do efa kuhinje Larionova, zapitao me jesam li ikada radio u ku-
hinji. Odgovorio sam da nemam pojma o kuhanju.
- No, dobro. Vidjet u to mogu za vas uiniti - rekao je La-
rionov. Ali njega je zanimala i moja prolost. Ukratko sam mu
rekao tko sam, da sam Austrijanac i funkcionar KP Austrije, da

137
sam mnogo godina radio u jugoslavenskoj Komunistikoj partiji,
da sam neko vrijeme ivio u Parizu, a 1932. godine doao sam u
Moskvu. Larionov me paljivo sluao. Da bi me potakao da jo
vie priam, pozvao je kuhara da mi spremi pristojno jelo. Za
nekoliko minuta dobio sam u aluminijskoj zdjeli komad mesa i
valjuke s velikim komadom kruha.
- tajner, najprije jedite, onda emo razgovarati.
Jelo mi je neobino prijalo, u sobi je bilo toplo, ak sam se i
oznojio. Kad sam pojeo, Larionov me upitao elim li jo neto.
Zahvalio sam mu. Komad kruha koji je ostao zavio je u papir,
donio veliki komad eera i pruio mi sve to osmjehujui mi se.
- tajner, kad ste etali ulicama europskih gradova, recite mi
po dui, jeste li zamiljali da e socijalizam ovako izgledati?
- Ne, nisam - odgovorio sam kratko.
Ali Larionova nije zadovoljio ovaj moj kratki odgovor. Sva-
kako je htio uti dalji tok moga razmiljanja. Tako smo nastavili
razgovor. Govorio sam mu o tome kako milijuni ljudi, koji i dan-
danas vjeruju u socijalizam, imaju sasvim drugaiju predodbu o
njemu. Oni su vrsto uvjereni, kao to sam i ja bio, da u Rusiji
nastaje novi svijet, da to nije samo srea za ruski narod, ve da e
sloboda i blagostanje zavladati itavim svijetom. A to je ispalo iz
toga: reim nasilja i terora, milijuni nevinih sjede po logorima i
tamnicama. Jednom rijeju, prevara i obmana.
Larionov me oduevljeno sluao i zamolio me da opet do-
em.
- Samo vi doite kad god budete gladni, takvi ljudi kao to ste
vi ne smiju gladovati, ja u razgovarati sa starjeinom logorskog
odjeljenja da vas namjestim u kuhinji.

138
 UPOZNAO SAM SESTRU HENRIKA JAGODE

Istog dana doao mi je ovjek iz kuhinje i saopio da me zove

Larionov. Oigledno zadovoljan, Larionov mi je rekao da je us-
pio nagovoriti starjeinu Lehmana da me premjesti u kuhinju,
a on, Larionov, postarat e se da za mene pronae lagan posao.
U kuhinji je bio nekakav mlin na kome se mljela zob. Mlin su
konstruirali sami logorai. Larionov me odveo u malu prostoriju,
pokazao mi taj mlin, objasnio kako se njime rukuje i poslije pola
sata ja sam ve mljeo. Bio sam presretan. Posao nije bio teak,
bilo je toplo, jelo se dobro. Mlin je radio dan i no.
Zamjenjivala me sestra biveg efa NKVD-a Taisa Grigorijev-
na Jagoda.
Henrik Jagoda, njezin brat, po zanimanju drogerist, radio je
esnaest godina u GPU, 1933. Staljin ga je odlikovao Lenjinovim
ordenom, 1935. postavio za komesara Uprave dravne sigurno-
sti, 1938. optuio kao agenta inostranih sila. Jagoda je osuen na
smrt i strijeljan.
Taisa Jagoda imala je oko 32 godina, bila je visoka, vitka, ima-
la je crnu, neto prosijedu kosu. Uhapena je samo zato to je bila
Henrikova sestra. Dobila je deset godina logora.
Mnogo je neugodnosti imala zato to je sestra stranog efa
NKVD-a. I inovnici i straa i kriminalci, svi su joj pakostili gdje
god su mogli. Bila je sretna kad sam postao njen partner. Dosad
je to bio kriminalac koji ju je stalno muio. Od kuhara sam do-
nosio toliko jela da je bilo dosta za oboje. Kad su jedanput kuhari
primijetili da dijelim jelo s Taisom, rekli su mi da mi vie nita
nee dati. Pokuao sam im objasnitida siromana ena nije nita
kriva. To nije pomoglo. Sada su poeli mrziti i mene. U poetku
je Taisa bila krta na rijeima. Poslije mi se povjerila. Priala mi je
pojedinosti iz svoga ivota i ivota svog brata.

139
 Jedne nedjelje sjedili smo zajedno u prostoriji u kojoj su se
preraivale ribe. Bili smo sami. Taisa je govorila kako sam joj
jako simpatian i kako ve dugo ezne za prijateljem. Naslonila
je glavu na moja prsa. Prolo je mnogo godina kako nisam vidio
enu iz takve blizine. Iako sam sada ivio u manje-vie boljim
okolnostima i osjeao se u dobroj kondiciji, ipak me Taisa, iz
meni nepoznatih razloga, nije privlaila. Polako sam se izvukao
iz toga intimnog poloaja. Tog dana bio sam u nonoj smjeni i
Taisa je ostala kraj mene do jedanaest sati nou. Imao sam dosta
rezerve brana pa smo se mogli odmarati tri sata. Razgovarali smo
o njoj i njenom bratu. Pitao sam je kako je dolo do toga da su ga
strijeljali a bio je blizak Staljinov suradnik. U poetku nije htjela
govoriti, a onda se raspriala o svom bratu kao o vrlo dobrom
ovjeku.
- Da je bio zao, danas bi sigurno bio na visokom poloaju.
Moj brat je morao umrijeti. Ono to je Staljin od njega traio, to
su bila takva zvjerstva koja on nije mogao izvriti. Mnogo toga je
uradio to se sukobljavalo s njegovom savjeu. ivio je u stalnoj
duevnoj borbi, u krizama koje su svakim danom postajale sve
tee. A onog dana kad je Staljin ubio svoju vlastitu enu, Alelu-
jevu, poela je dramatska borba. Staljin je naredio mom bratu da
pronae pouzdana lijenika koji e izdati uvjerenje da je njegova
ena poinila samoubojstvo. Moj brat je pozvao poznatog lije-
nika za srane bolesti Levina i objasnio mu situaciju i to Staljin
trai od njega. Levin se zgrozio. Na to je moj brat rekao Levinu
da nee izai iz zgrade NKVD-a ako ne uradi ono to se od njega
trai. Levin je to energino odbio. Poslije nekoliko dana sovjetske
novine objavile su da je dr Levin uhapen zbog stranih zloina,
da je svjesno davao krive dijagnoze, da je namjerno pogreno lije-
io vodee partijske funkcionare i tako prouzroio njihovu smrt,
da je zavodio maloljetne djevojice, itd.

140
 Levina su sasluavali i muili nekoliko tjedana danju i nou.
Uhapsili su njegovu obitelj. Levin je napokon popustio i potpisao
uvjerenje u kome je stajalo da je Staljinova ena poinila samou-
bojstvo. A Levin je bio veliki autoritet u lijenikim krugovima.
U Moskvi se mnogo prialo o smrti Staljinove ene, ukalo se da
nije sve u redu. Autoritet Levinov trebao je govorkanja uutkati.
Levina su pustili. U novinama je izala kratka biljeka da su
optube protiv Levina bile klevete i da e biti strogo kanjeni
svi oni koji su potenog sovjetskog lijenika oklevetali. Poslije su
Levina ponovno uhapsili. Umro je u zatvoru. Sve je to strano
djelovalo na mog brata i on se stalno kolebao to da uradi.
Kad mu je Staljin naredio da smakne Maksima Gorkog, vie
nije imao kuda. Poznato je da je Maksim Gorki godinama oprav-
davao Staljinove zloine, pa je smatrao da ima pravo da Staljinu
oita i lekciju. Neko je vrijeme Staljin to trpio, ali kad je Gorki
prevrio mjeru i Staljinu je sve to dozlogrdilo, rijeio je da ga li-
kvidira. Naravno, moj brat je to morao izvriti. Moj brat je esto
dolazio u kuu Gorkog i bio je dobar prijatelj s njegovom sna-
hom. A sada je trebao da ubije ovjeka s kojim je prijateljevao. To
je prevrilo svaku mjeru.
Jednoga dana upitao ga je Staljin kako e dugo Gorki jo
smrdjeti. Moj brat se zgrozio. Otiao je kui i poduzeo sve kako
bi svoje najblie roake otpremio u inostranstvo. Na alost, po-
vjerio se svom prijatelju Besjedovskom koji je rukovodio inostra-
nim odjeljenjem NKVD-a. Besjedovski je obeao da e mu po-
moi. A onda se najavio Staljinu i otkrio planove svog efa. Brata
su odmah uhapsili i prikljuili onoj grupi boljevika kojoj je on
sam spremao hapenje: Buharinu, Rikovu, Pjatakovu i ostalima.
I tako je strijeljan kao kontrarevolucionar i imperijalistiki agent
- zavrila je Taisa.
Nisam dugo radio u kuhinji. Svega nekoliko tjedana. Razlog
zato su me otjerali doznao sam kasnije.
141
 POSLIJE PAKTA HITLER - STALJIN

Potkraj 1939. godine potpisan je pakt Hitler - Staljin. Znaio

je neku vrstu podjele svijeta.
Kod nas u logoru pakt je pogodio i Austrijance i Nijemce. U
II logorsko odjeljenje, u baraku N-ll, skupili su sve Nijemce i Au-
strijance. Nitko nije znao zato. Ljudi su najprije pomislili da e
ih zajedno postrijeljati. Bilo je poznato da su odnosi izmeu Hi-
tlera i Staljina prilino zategnuti, ali nitko nije znao da su sklopili
pakt. Mnogi su se prema tome odnosili sasvim ravnoduno, malo
ih je bilo koji su jadikovali. Meutim, raspoloenje se promijeni-
lo onog dana kad je pred baraku stao kamion krcat zaveljajima i
kad su naredili da sve to istovarimo. Doao je ocir, prozvao sva-
kog pojedinano i naredio da poderanu odjeu i obuu skinemo i
obuemo novo rublje, novu odjeu, nove valjenke. Osim toga,
svaki je dobio jednu naprtnjau u kojoj je bilo slanine, kruha i
eera.
Pitali smo se to sve to znai. Pokuavali smo neto doznati od
ocira NKVD-a koji su bili s nama ljubazni, ali oni su izbjegavali
da odgovore. Tada je u nau baraku doao ef NKVD-a u Noril-
sku i saopio nam da putujemo u Moskvu.
Meutim, put u Moskvu morao je biti odgoen. Na Norilsk
se sruila vijavica i nijedan avion iz Krasnojarska nije se mogao
spustiti. Jedan je ipak uspio i povezao sa sobom osamnaest Nije-
maca. Ali oni su se nakon dvosatnog leta vratili. Valjalo je ekati
da se vrijeme stia. U to doba nikakvo drugo saobraajno sred-
stvo nije se moglo upotrijebiti osim aviona.
Ispraznili smo naprtnjae ekajui. Jedva smo doekali ove
poslastice. Mnogi su dobili proljev. eludac nije bio navikao na
dobra jela. Ponovno su nam napunili naprtnjae. Bili su vrlo iz-

142
dane ruke. Sjedili smo u grupama i razgovarali o posljednjim
dogaajima i nagaali to spremaju, zato smo im potrebni. Moj
prijatelj Roankovski bio je stalno uz nas. Sve ga je zanimalo.
Paljivo je sluao i neumorno postavljao pitanja putnicima kako
e se drati kada dou u Njemaku? Kada se vrijeme umirilo,
ponovno su pokupili 18 Nijemaca i odvezli ih. Slijedeeg dana
trebala je poletjeti nova grupa od etrdeset logoraa. Vrijeme se
opet pogoralo, opet je trebalo ekati. Prolo je deset dana. Mi
koji smo ostali vraeni smo u brigade i u baraku. Nitko nam
nijednom rijeju nije objasnio zato ne putujemo. Tek 1941. go-
dine, kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, objanjena je
tajna transporta. Ljeti 1941. sreo sam u Norilsku grupu novo pri-
dolih logoraa, meu njima i ovjeka koji je onda uspio odletjeti
avionom iz Norilska za Moskvu. Zvao se Otto Raabe.
- Prevezeli su nas iz Norilska u Krasnojarsk - priao mi je Ra-
abe. - Tamo smo zatekli grupu od 180 Nijemaca, koje su po-
kupili iz raznih logora krasnojarskog podruja. Poletjeli smo za
Moskvu. S nama su dobro postupali. Na etapnim aerodromima
bilo je sve u redu: ishrana, spavanje i sve ostalo. Vodili su nas u
eljeznike restorane, mogli smo naruiti i vino. Sjedili smo za
stolovima prekrivenim stolnjacima. U Moskvi su nas otpremili
u zatvor Butirku, dali nam poseban odio i elije su zakljuavali
samo preko noi. Danju smo mogli etati, jeli smo obilato. Svaki
je imao svoj krevet sa strunjaom, bijelo krevetsko rublje i jastuk
od perja. U zatvorskoj radionici ivali su nam odjeu i obuu po
mjeri. Spremali su nas za Njemaku. Nita odreeno nismo mo-
gli doznati od zatvorske uprave. Bili smo lanovi Komunistike
partije, emigrirali smo iz Njemake kada je Hitler doao na vlast.
Izruiti nas nacionalsocijalistikoj Njemakoj znailo je gurnu-
ti nas u sigurnu smrt. Bili smo zaprepateni. A zatim neobino
razdraljivi. Mnogi su vjerovali da e nas ipak pitati hoemo li

143
se vratiti. Unato zatvorima i logorima, mnogi su ostali vrsti u
svom komunistikom uvjerenju da e se vremenom sve rijeiti.
Jednog dana visoki ocir NKVD-a zvao je svakog pojedina-
no u svoju kancelariju i saopio mu da ga je Vrhovni sovjet po-
milovao i kaznu pretvorio u izgon iz Sovjetskog Saveza. Svaki
je morao potpisati da je to primio na znanje. Neki su odbili da
potpiu i pokuali su objasniti policajcu da su oni komunisti i
da se nee vratiti u faistiku Njemaku. Policajac im je rekao da
se njega ne tie to oni ele a to ne ele, oni moraju putovati i
toka! Bilo je meu nama i takvih koji su se obradovali to idu
u Njemaku. Pjevali su faistike pjesme i grdili sve one koji su
sumnjali u nacizam.
Transport je jedanput tjedno odlazio u Njemaku. Meutim,
najedanput je sve obustavljeno. Jednog dana, za doruak umje-
sto bijelog kruha, maslaca i kakaa dobili smo obian kipjatok i
komadi crnog kruha. Zatim su nas vratili u logore. Eto, tako je
izgledalo to nae putovanje - zavrio je Otto Raabe.

144
 LOGORSKA EPIZODA RUSKO-FINSKOG RATA

Godina 1940. donijela je velikih iznenaenja. Sovjetske trupe

napale su Finsku. Za nas, koji smo bili na Solovjetskim otocima
i vidjeli to se tamo radi, to nije bilo iznenaenje. Uskoro smo
ugledali prve rtve rata. U Norilsk je transportirano est hiljada
sovjetskih vojnika koji su pali u nsko zarobljenitvo. Kada je
zakljuen mir, sovjetski vojnici nali su se u logoru i ne slutei
da e za to to su ih Finci zarobili dobiti od pet do deset godina.
Naivno su vjerovali da je rije o privremenoj izolaciji. U prvo vri-
jeme ili su na rad bez strae, nisu bili podijeljeni u brigade, ve u
bataljone i ete. Nikako nismo uspijevali s njima porazgovarati,
a oni pak nisu htjeli s nama razgovarati zato to su nas smatrali
kontrarevolucionarima.
Prolo je nekoliko tjedana. Jednog dana vojnike sakupe ispred
kuhinje. Bili su uvjereni da e ii svojim kuama, bili su dobro
raspoloeni. Pojavio se ocir NKVD-a. Iznijeli su stol. Ocir je
odloio sveanj papira, koje je nosio pod rukom, a naelnik lo-
gora je viknuo:
- Pozor! Oni koji e biti proitani neka stupe naprijed i neka
kau svoje ime i prezime.
Vojnici su istupali pojedinano. Poto bi ustanovili identitet
prozvanog, naredili su mu da stupi ili na desnu stranu ili na lije-
vu, ili u sredinu dvorita. Poslije prozivke ocir je priao grupi i
proitao odluku Specijalne komisije NKVD-a, da se svi zbog
nedostojnog dranja pred neprijateljem osuuju na pet godina
logora. Onda je priao slijedeoj grupi i proitao da se osuuju
na osam godina, trea grupa dobila je deset godina logora. Voj-
nici su bili zaprepateni. Izmeu tih est hiljada vojnika veina je
bila lake i tee ranjena. Neki su dovedeni direktno iz bolnica u
domovinu. Sada su se kajali to nisu ostali u Finskoj.

145
 Snjene oluje bile su zimi 1940. tako snane da su potpuno
zatrpale eljezniku liniju izmeu Dudinke i Norilska. Iz Dudin-
ke smo dobivali ivene namirnice. Nastalo je pitanje kako da se
dopreme u Norilsk. Hiljade logoraa istili su dan i no prugu, ali
sve je bilo uzalud. Visoki nanosi snijega, koje bi odstranili, zaas
bi ponovno narasli. Nisu pomogle ni tri snjene ralice. Uskoro su
bile zatrpane snijegom.
etiri mjeseca bio je prekinut saobraaj izmeu Dudinke i
Norilska. Za to vrijeme stanovali smo u atorima du eljeznike
pruge. Bilo je nepodnoljivo. Prine na kojima smo spavali bile
su poredane u krugu, u sredini je stajala eljezna pe, a oko pri-
na bio je snijeg i zemlja je bila smrznuta. Samo u sredini oko pei
bilo je toplo. Kad smo se vraali sa ienja pruge u smrznutoj
odjei, nabili bismo se oko pei da malo odmrznemo odijelo jer
nam je sluilo i kao pokriva. Svi se nisu mogli ugrijati. Ispred
pei dolazilo je do tunjave. Nitko nije htio ustupiti mjesto koje
je ugrabio. Naroito drsko ponaali su se kriminalci. Oni su se
osjeali gospodarima i nitko im nita nije mogao. I logorska po-
licija sastojala se od kriminalaca. Politiki zatvorenik nije u miru
mogao pojesti ni svoj kruh. Kriminalci su otimali iz ruku.
ivene namirnice u Norilsku bile su na izmaku. Ostalo je jo
samo bijelo brano, ali ono nije bilo namijenjeno logoraima.
Da bi sprijeila glad, uprava logora bila je prisiljena narediti
da se pee kruh iz bijelog brana i kuhaju valjuci. Nekoliko tje-
dana jeli smo samo bijele valjuke.
Brigade, koje su se morale brinuti da pruga bude slobodna,
esto su se nalazile u klopki izmeu vlaka koji bi nailazio i viso-
kih gomila snijega. Vlak bi ih jednostavno pregazio. Jedne noi
stotinu metara ispred stanice Norilsk-2 istila je snijeg enska
brigada. Naiao je vlak. Od pedeset ena etrdeset i est bilo je

146
usmreno ili teko ranjeno.
Napokon je dolo proljee 1941. godine. Snjene vijavice su
jenjavale, eljeznika je pruga bila oiena, a ja sam se vratio s
ostalim logoraima u Norilsk. Radovao sam se kad sam ponovno
ugledao stare prijatelje.
Prije poetka rusko-njemakog rata u Norilsk je stigao veliki
transport ocira iz baltikih zemalja: Letonaca, Estonaca i Litva-
naca. Bilo ih je 2600 i s ovim ocirima postupali su slino kao i
s ruskim zarobljenicima. Nisu odlazili na rad, dobivali su bolju
hranu, nosili su uniformu, inovnici iz logorske uprave oslovlja-
vali su ih sa tovari.
Ociri nisu ni slutili to im se sprema. Teko je bilo s njima
uspostaviti dodir jer veina nije htjela razgovarati s logoraima. Iz
njihovih krtih odgovora doznali smo da su ih poetkom 1941.
godine pozvali u jedno mjesto blizu Gorkog na Volgi, navodno
radi vojne izobrazbe, a onda su ih otpremili u Norilsk.

147
IV. NJEMAKO-RUSKI RAT
IVOT U NEIZVJESNOSTI

148
 U NORILSKOJ TAMNICI NKVD-a

Dvadeset i drugi lipnja 1941. godine, u nedjelju, otiao sam

u kupaonicu. Moj prijatelj Vasilij uprakov poznavao je starje-
inu. Ponekad nam je dopustio da se kupamo ee nego to je
bilo propisano. Poslije kupanja Vasilij i ja otili bismo u njegovu
baraku. Vasilij uprakov bio je dobar inenjer i njegove sposob-
nosti uprava je cijenila. Zbog toga je uivao male privilegije. Pa i
baraka u kojoj je stanovao bila je ista, svaki je imao svoju stru-
njau, pokriva i jastuk. U njegovoj baraci bio je zvunik pove-
zan s kulturnim odjeljenjem logora, sluali smo glazbu s ploa,
katkada i s radio-stanica. I ovog puta bilo je tako. Kad smo uli
u baraku prijenos je najednom prestao. uli smo kako Molo-
tov govori o podmuklom napadu nacista. Tek to je Molotov
izgovorio nekoliko rijei, prijenos je bio prekinut. U baraci je
bilo oko stotinu ljudi, svi su zautjeli i pogledali se. Nastala je
neugodna tiina. uo sam kako je susjed Vasilija uprakova pro-
cijedio kroz zube:
- Sad smo gotovi...
Poslije izvjesnog vremena baraka je oivjela, ali nitko nije go-
vorio o poetku rata. Vasilij je donio vrue vode i bijelog kruha.
Pili smo aj. Kruh nitko nije ni dirnuo.
- to misli, Karlo, kako e s nama? - aptao je Vasilij.
- Svejedno mi je, bolje je da se svre ove svireposti kojima
nema kraja.
Doao je logorski policajac i objavio da svi oni koji ne stanuju
u baraci smjesta izau i vrate se u svoje brigade.
Proao sam dvoritem. U slobodne dane obino bih sretao
grupe logoraa kako razgovaraju, ili se sunaju. Danas u dvoritu
nije bilo ni ive due. U mojoj baraci bilo je slino. Svuda tiina.

149
Neki su potiho razgovarali. Svatko je znao: kad se u zemlji ili
izvan nje dogodi neto krupno, osuenici prvi stradaju. Tako e
biti i sada!
U ponedjeljak ujutro, kad je odjeknuo gong, logorai su se
skupili na tzv. linejki, na cesti koja je vodila prema logorskim
vratima. Primijetili smo da su promjene u toku. Obino su lo-
gorski policajci postrojavali peteroredove. Meutim, sada su do-
li i naoruani straari. Vikali su i gurali nas. Kada su se vrata
otvorila, vidjeli smo pojaanu strau i vei broj ocira. Na putu
za radilite, zapovjednik strae zaustavljao je kolonu i prebroja-
vao ljude nekoliko puta.
Drugog dana kako je izbio rat racionirali su ivene namir-
nice. eer vie nismo dobivali. Kruha je bilo sve manje. Male
komadie sapuna rezali smo na polovicu.
Iz svih logorskih odjeljenja 25. lipnja izdvojili su inostrance
i sabili ih u IX logorsko odjeljenje. U II logorskom odjeljenju
ostala su samo dva inostranca: moj prijatelj Josef Berger i ja.
- Zato i nas nisu otpremili u Kirpini zavod? U ciglani nam
je mjesto - rekao sam Bergeru.
- Za nas imaju neto bolje - nasmijao se.
Kasno sam se vratio s rada. Poao sam u kuhinju da uzmem
veeru, i ba kad sam prolazio pored altera sreo sam Larionova.
Mahnuo mi je rukom, to je znailo da uem.
- Sigurno ste gladni.
Dao mi je komad kruha i hladnog mesa.
- Ne mogu vas ponuditi ajem, znate, nije zgodno da idem u
kuhinju, primijetit e da imam posjetu.
Larionov se sagnuo prema meni i tajanstveno mi apnuo: -
Njemaka armija brzo napreduje, kau da je Kijev bombardiran
nekoliko puta.

150
 - Za sve one koji su nekada bili lanovi Partije, pobjeda Hitle-
ra znai smrt - odgovorio sam Larionovu.
- Ali vi ste Austrijanac. Ako pobijedi Hitler, bit ete slobodni
- opet e Larionov.
- Ni govora. Poznato vam je da je Hitler i njemake i austrij-
ske komuniste ubijao i otpremao u koncentracione logore.
uo se gong. Bilo mi je drago to se razgovor prekinuo. Kad
sam se vratio u baraku, ponudio sam svog susjeda kruhom, a
on se zaudio zato ne jedem. Priao sam mu da me Larionov
poastio.
- uvaj se Larionova - opomenuo me susjed.
Tek sada mi je sinulo zato Larionov sa mnom razgovara o rat-
noj situaciji. U tom trenutku u baraku uu dva ocira NKVD-a,
jedan civil i tri logorska policajca. Ljudi su bili prestraeni, zavu-
kli su se pod pokrivae, samo smo nas dvojica ostali sjediti.
- Doli su po moju duu - rekao sam prestraenom susjedu.
Ocir je upitao deurnog: - Ima li ovdje nekoga iz brigade
Matvejeva? Iako sam sjedio na drugom kraju barake, dobro sam
uo njegove rijei.
- Ima - odgovorio je deurni.
- Kako se zove?
- tajner.
- Ba njega trebam.
Grupa ocira i policajaca okrenula se prema meni i ne pitajui
kako se zovem. Jedan od njih je dreknuo:
- Ruke uvis.
Digao sam ruke uvis.
- Pretraite ga - naredio je ocir policajcima.
Policajci su me temeljito pretraili i sve to su nali kod mene
stavili su na stranu. Naredili su mi da poem s njima. U dvoritu

151
je bilo svjetlo kao po danu iako je bila pono. Stavio sam ruke na
lea i polako krenuo prema logorskim vratima. Bergera su vodili.
Samo je klimnuo glavom u znak pozdrava, ja sam mu isto tako
odgovorio. Vojnik nas propusti bez rijei. Poli smo ulicom koja
je vodila prema zgradi NKVD-a. Pokuao sam razgovarati s Ber-
gerom, ali jo nisam pravo ni otvorio usta, a ocir je dreknuo na
mene. Duboko sam disao, znao sam da uskoro neu imati prilike
da etam po svjeem zraku.
Uli smo u zgradu NKVD-a. Jedan ocir uzeo je Bergera is-
pod ruke. U dnu hodnika uveli su me u sobu u kojoj sam ostao
sam s civilom. Sjeo je za pisai stol i pokazao mi stolicu. Zapalio
je cigaretu. Dok je puio, promatrao me bez rijei. Kad je popu-
io, izvukao je nekakvu tiskanicu i zapitao me:
- Kako se zovete?
- Karlo tajner.
- Kada ste uhapeni prvi put?
- etvrti studenoga 1936.
- Zato?
- Optuen sam kao agent Gestapoa i lan teroristike organi-
zacije.
- Jeste li priznali?
- Nisam imao to priznati, niti sam agent Gestapoa, niti sam
poinio zloin protiv Sovjetskog Saveza.
- Jeste li se alili protiv osude?
- Jesam. albu su odbili.
- Sluajte, tajner, vi ste poinili teak zloin protiv Sovjetskog
Saveza i vaa kazna bila je preblaga, dobili ste deset godina, a
trebalo vas je strijeljati.
Trebalo bi da budete zahvalni sovjetskoj vladi. A to vi sad
radite? I dalje tjerate kontrarevolucionarnu agitaciju.
152
 - Nikakav ja zloin protiv Sovjetskog Saveza nisam poinio, a
niti sada u logoru ne tjeram nikakvu agitaciju.
- Vi, dakle, nastavljate starom taktikom, sve negirate?
- To nije nikakva taktika, to je istina, ja se ne bavim agitaci-
jom.
- Mogu vam rei da ovog puta neete tako jeftino proi. Pot-
piite! - Prui mi protokol o kratkom sasluanju.
Nisam htio potpisati. Zaueno me pogledao.
- Zato neete potpisati?
- Na papir NKVD-a ja ne stavljam svoj potpis.
- Zato?
- Kad sam 1936. godine uhapen u Moskvi i osuen na deset
godina zatvora na osnovu potpuno izmiljenih optubi, bio sam
uvjeren da e se ta nepravda kad-tad ispraviti. Tu vjeru nisam ni
danas izgubio. Umjesto toga, vi ponovno pokreete istragu protiv
mene. Znam da niti istraga NKVD-a, niti osuda nemaju nika-
kvu zakonsku osnovu. Rijeio sam da vie nikada ne potpisujem
nikakve zapisnike.
- Tako... - rekao je istraitelj i pritisnuo na dugme. Utrao je
vojnik.
Istraitelj je ustao i izaao. Za nekoliko minuta vratio se sa
efom norilskog NKVD-a Polikarpovom.
Ustao sam kada je uao Polikarpov.
- to vi to radite, kakvo je to kazalite? - uzviknuo je Polikar-
pov.
- Nije to kazalite, to je istina. Ja neu sudjelovati u vaoj pred-
stavi.
- ta? - dreknuo je Polikarpov. Zgrabio me objema rukama za
vrat, pritisnuo uza zid i poeo daviti. Nisam se branio, bilo mi je
sasvim svejedno. Pustio me. Ostao sam pored zida.

153
 - Preplaio si se, a? - rekao je i sjeo. - Sluajte, znate li vi u ka-
kvom vremenu ivimo? Ja imam pravo da vas bez ikakve istrage
postavim uza zid. Ali ja to neu uraditi. Lijepo emo provesti
urednu istragu. Umjesto da nam budete zahvalni, vi ovdje izvo-
dite lakrdije. Ja vas lijepo pitam: hoete li s ponaati kako treba,
ili neete?
- Radite sa mnom to god hoete, ja nita ne potpisujem.
Polikarpov je ustao i okrenuo se istraitelju.
- Bacite ga u podrum, neka crkne.
Vojnik me vukao kroz mraan hodnik, udarao me, satjerao u
kut i psovao.
- Ti faistiko smee, odbit u ja tebi bubrege.
- Nisam ja faist, to si ti - vikao sam na vojnika i rukama sam
se pokuao braniti.
Doao mu je u pomo jo jedan vojnik. Odveli su me kroz
dvorite i centralni zatvor norilskog NKVD-a. Pojavio se dugaj-
lija sa svenjem kljueva u ruci i pogledao me kroz reetkasta
vrata.
- Opet jedan faist! Hajde ovamo. Pokazat emo mi tebi kako
se potuje sovjetska vlast.
Poveo me u suteren u kome su lijevo i desno bile elije. Narav-
no, opet svlaenje dogola, pretraga itd. ak su i komadi kruha
rasjekli na komadie temeljito ih pretraili. Ubacili su me u eli-
ju. Tek kad su se vrata zatvorila opkolili su me zatvorenici postav-
ljajui mi pitanja iz kojeg sam odjeljenja, to ima nova, imam li
duhana? Kad su uli da nemam duhana i da sam nepua bili su
razoarani. Jedan s gornje prine dovikne:
- Pustite ovjeka na miru, neka malo otpoine.
Veina se povukla, jedan me primio za ruku. Priao mi je dru-
gi, ceremonijalno mi pruio ruku i predstavio se:

154
 - Inenjer Brilov.
Iz okrugloga obraslog lica, koje je jo vie zaobljavala crna,
prosijeda kosa, gledala su me dva otra plava oka. Prigne se k
meni i proape mi na uho:
- Ovdje ima mnogo urka, vi znate, to su kriminalci, uvajte
ih se. Imate li neto za jelo?
Okrenuo sam se htijui da iz svoje vreice izvadim kruh, ali
vreice je nestalo. Bilo bi uzaludno da je traim. Rekao sam svom
novom poznaniku da je vreica ovog asa nestala, a on je samo
pogledao na gornje prine i nije odgovorio niti rijei. Potraio
sam mjesto na prini. elija nije bila prepuna. Na gornjim pri-
nama leali su teki zloinci, tzv. blatnije, na donjim prinama
politiki, koje su zvali frajeri, na najgornjim prinama, gdje je
bilo svega etiri mjesta uz strop, izleavali su se mali lopovi koje
su zvali kusoniki.
Moj susjed na prini bio je inenjer Zemskij iz Tvera (Kali-
njina), 70 km udaljenog od Moskve. Suen je na deset godina
logora zbog tetoinskog rada. Kada je izbio rat strpali su ga u
zatvor zato to je u razgovoru sa svojim kolegom pohvalio nje-
maku tehniku. Zemskij to nije negirao jer ju je vidio. Smatrao
je da u tome nema savreno niega ako se govori o dobroj nje-
makoj tehnici. Dva tjedna bili smo zajedno. Toga simpatinog
i sloenog ovjeka upoznao sam poblie. Tvrdio je da je tehnika
velika nesrea za ovjeanstvo, da ovjek postaje njen rob, da e
ga odvui u katastrofu. Nije prolo ni dva mjeseca, Zemskog su
osudili na smrt i strijeljali.
Upoznao sam i ostale stanovnike elije. Bilo je to areno dru-
tvo. Najstariji meu kriminalcima tzv. pahan, bio je neki Iva-
nov, izleavao se posebno i uvijek izabirao poloaj da lei s rukom
naslonjen na prinu, a da gornji dio tijela malo istakne, a oko

155
njega plesali bi kusoniki i sluali sva njegova nareenja. Pa i
ostali kriminalci gledali su ga sa strahopotovanjem i izvravali
svako njegovo nareenje.
- Bijeli, daj mi vode, Karsubi, runik, Bijeli, podloi pe -
ulo se kako Ivanov podanicima izdaje nareenja. Teko onom
koji ne bi posluao. Bio bi nasmrt isprebijan. Nikada Ivanovu
nije uzmanjkalo kruha, a pribavljali su ga kriminalci otimajui
pridolicama, kao to su to meni uinili. S vanjskim svijetom nije
bilo nikakve veze i kruh se nije mogao izvana dobaviti. Kriminal-
ci su stalno igrali karata. Izrezali bi novinski papir na komadie,
od mekanog kruha napravili bi ljepilo, tada bi nekoliko slojeva
papira zajedno slijepili, iz neke rupe izvadili bi tintenu olovku i
obojili karte. Igralo se za kruh, za juhu, pa i za odjeu. Poneki
kriminalac znao je da proigra svoje sledovanje hrane za nekoliko
dana, onda je morao gladovati. Ali kriminalci nisu igrali samo za
svoju odjeu, ve i za odjeu drugih zatvorenika. Naroito asna
stvar bila je kad je trebalo oteti stvari nekom frajeru. rtva je
sjedila mirno na svom mjestu nita ne slutei. Priao je krimina-
lac i rekao:
- Skini to - i pokazao na komad odjee koji je malo prije pro-
igrao. Nitko se nije usudio suprotstaviti. Igralo se i za ivote dru-
gih ljudi. Kad su izbili sukobi meu kriminalcima i kad je iz neke
grupe trebalo nekog likvidirati, onda bi onaj koji je igru izgubio
morao likvidirati osuenog. Ako je osueni bio tu, na licu mje-
sta, ubojica bi to uradio vrlo brzo, kamenom ili kojim drugim
predmetom. Ako je rtva bila u drugom logorskom odjeljenju,
onda je ubojica bio duan da po svaku cijenu pronae onoga
kojeg je trebalo ubiti.
Bilo je sluajeva da je irova bila unaprijed obavijetena, onda
je nastala potjera. Nekada je trajalo godinama da se ubojica doe-
pa svoje rtve. Onoga pak koji bi se usprotivio da izvri ubojstvo,
156
ili bi ga odgaao izgovorima, osudili bi na smrt zbog izdajstva.
Iako je bilo zabranjeno kartanje, kriminalci su kartali dan i no.
Igrai su obino sjedili na prini, oko njih bi se napravio zid,
tako da uvar nije mogao vidjeti kroz okno. I igrai i kibici bili
su toliko zaneseni igrom da nisu ni uli ni vidjeli to se oko njih
dogaa. Odjekivalo je samo potmulo nabijanje karata i ule su
se teke psovke.
Poslije dva dana istraitelj me ponovo pozvao na sasluanje
i upitao jesam li se opametio. Ponovio sam mu da ne dajem
nikakve izjave. Umjesto u eliju, bacili su me u karcer. Bila je
to prostorija metar iroka i tri metra dugaka, betonski pod, bez
prozora, za cijelo vrijeme gorjela je mala svjetiljka. unuo sam,
ali nisam mogao dugo izdrati jer su mi obamrle noge. Onda sam
pokuao etati. Kad sam se umorio, opet sam unuo, tako na-
izmjenino. Ujutro mi je uvar donio dvije stotine grama kruha,
koji je bio posipan grubom soli, i lonac vrue vode. Nisam htio
primiti dvije stotine grama kruha. Pozvali su me efu zatvora koji
me zapitao zato trajkam glau.
- Ja ne trajkam glau, ali neu primiti dvije stotine grama
kruha jer je normalna porcija etiri stotine grama. I ta porcija
je suvie malena. Dvije stotine grama kruha nisu dovoljne ni za
gladovanje - odgovorio sam.
Odgovorio mi je da u karceru nitko ne moe vie dobiti,
prema tome ne moe mi dati etiri stotine grama. U moj karcer
ubacili su ljepukastog mladia s licem djevojke. Zvao se Viktor.
Rekao mi je da ima dvadeset i jednu godinu, a izgledao je kao
sedamnaestogodinjak. Priao mi je da potjee iz Minska i da je
tamo s nekim svojim prijateljima iz kole izvrio nekoliko prova-
la, zbog ega su ih osudili na pet do osam godina logora. Viktor
je dobio pet godina. Sa broda su ga odveli u karcer zato to je
u Jenisejskog luci Igarka, kad je brod pristao, pokuao pobjei.
157
Za bijega njegova su druga teko ranili. Sad je trebalo da zbog
toga odgovara pred logorskim sudom. Viktor je bio sa mnom pet
dana, priao mi o svojoj majci, uiteljici, kako ga je svakog tjedna
posjeivala u zatvoru i sve poduzimala da ga spasi. Pitao sam ga
kako je dolo do toga da je postao provalnik. Rekao mi je da to
nije radio iz bijede, nego zato to mu je bilo dosadno i to su ga
prijatelji nagovarali. Njegov otac napustio je majku i tri sestre, i
Viktor je bio preputen sebi. Majka nije imala vremena da nadzi-
re djecu jer je morala teko raditi.
U karceru sam obolio. estog dana odveli su me lijeniku,
naredio je da me smjesta premjeste iz karcera. Dobio sam dijet-
nu hranu i itavih pet dana nita nisam jeo samo sam pio vodu.
Iznuren i leei na golom betonskom podu dobio sam upalu
srednjeg uha. Bolovi su bili nepodnoljivi. Lijenik mi je obeao
da e me uputiti specijalisti za une bolesti. Jedini specijalist za
uho, grlo i nos u Norilsku bio je Nikolaj Ivanovi Suhorukov. On
je lijeio i zatvorenike i ostale graane, zato su me morali odvesti
u grad u ambulantu preko puta NKVD-a. Do Suhorukova odveo
me straar koji nije znao da je Suhorukov takoer zatvorenik,
stalno ga je oslovljavao sa tovari. Ostao sam sam s lijenikom,
a straar je stajao pred vratima. Obojica smo bili jako uzbueni.
Htjeli smo saznati to se dogodilo od dana kada smo se posljednji
put vidjeli. Ispriao sam mu sve to sam doivio, a on meni stanje
na frontovima. Potuio sam mu se na bolove u uhu. Dao mi je
injekciju i obeao da e se pobrinuti da me otpreme u Centralnu
bolnicu. Suhorukov je pozvao vojnika i naredio mu:
- Dovedite ga ponovno za dva dana.
Kad sam drugi put doao u ambulantu vie nismo mogli tako
povjerljivo razgovarati jer je vojnik ostao u sobi. Vjerojatno je
dobio takvo nareenje. Lijenik je u slubenom tonu rekao:

158
 - Napisao sam raport efu NKVD-a i zatraio da vas smjesta
poalju u bolnicu jer ste teko bolesni.
Dovoljno da se razumijemo.
Slijedeeg dana poeo sam kukati da imam strane bolove,
nou nisam spavao, samo sam etao elijom. Kad bi me deurni
uvar opomenuo da legnem, odgovorio bih mu da imam strane
bolove. Ujutro je raportirao da cijelu no nisam spavao. Pozvali
su me deurnom ociru. Zaprijetio je da e me kazniti zbog po-
vrede zatvorskog kunog reda. Kad sam mu se potuio na strane
bolove, pristao je da me poalje lijeniku. Sa Suhorukovim sam
uspio izmijeniti samo nekoliko rijei. Napisao je i drugi raport i
zatraio da me hitno poalju u bolnicu jer mi je ivot u opasno-
sti.

159
 U CENTRALNOJ BOLNICI

Poslije pet dana pozvali su me iz elije. Pomislih da me vode

lijeniku. Pratila su me dva vojnika. Kad smo doli na raskrsni-
cu, umjesto nalijevo poveli su me udesno. Vjerojatno me vode
na lijeniku komisiju da ustanove je li moja bolest zbilja tako
opasna. Meutim, kad su me vodili kroz dvorite logorskog odje-
ljenja bilo mi je jasno da me vode u Centralnu bolnicu, koja se
nalazi u V logorskom odjeljenju. U dvoritu II odjeljenja skupili
su se logorai iz svih baraka da me vide i da nekim znakom izraze
svoje simpatije. inovnik koji me primio, poto je proitao po-
pratni list, rekao je vojniku:
- Dobro, moete ii, bolesnik ostaje ovdje.
Prosto nisam vjerovao svojim uima. Vojnik je telefonirao u
zatvor a ja sam nestrpljivo ekao to e mu odgovoriti. uo sam
samo rijei: dobro, dobro. Vojnik je odloio slualicu i otiao.
inovnik koji me primio pio je aj i jeo kruh. Primijetio je
kako gledam kruh, odlomio komad i pruio mi ga. Postidio sam
se kada je uhvatio moj pogled. Najprije nisam htio uzeti. Ali glad
je bila jaa.
- Ovdje neete gladovati - rekao je inovnik.
Uskoro je dola sestra - odvela me u kupaonicu.
Moji susjedi u bolnikoj sobi bili su iz razliitih logora. Veina
je dola radi kirurkih zahvata. Nekome je bila slomljena ruka,
drugome noga. Jedan je pao s dimnjaka visokog 105 metara, i
zadobio sasvim neznatne ozljede. Nakon etrnaest dana otpustili
su ga iz bolnice. Isto poslijepodne pozvao me dr Suhorukov. Za-
udio sam se kad me poveo u zahod i tamo se sa mnom zatvorio.
Nismo razgovarali o mojoj bolesti, ve o posljednjim novosti-
ma. Suhorukov me obavijestio kako krue alarmantne vijesti o

160
munjevitom napredovanju Nijemaca i otrim mjerama u logoru.
Ispriao sam lijeniku sve o sebi i zato me optuuju. Sloio se s
mojom taktikom i naglasio da je najvanije dobiti na vremenu.
On e sve poduzeti da me to dulje zadri u bolnici. Nada se da
u moi ostati barem mjesec dana. Ako sam sporazuman, on e
mi operirati srednje uho. Na taj nain mogao bi me zadrati dva
mjeseca.
- Za dva mjeseca moe se mnogo toga dogoditi - rekao je Su-
horukov.
Pristao sam na operaciju, iako nije bila potrebna. Radilo se o
ivotu. Za kratko vrijeme dok sam bio u zatvoru izvrili su etiri
smrtne osude.
U bolnici sam ivio dobro. Aleksandra Ivanovna Sljepcova
upravljala je bolnicom i o svemu se brinula: o dobrom postupku,
o istom krevetu, dobrom jelu. to znai spavati u istom krevetu
zna onaj koji je leao i tvrdim, smrdljivim, stjeniavim i uljivim
prinama. est bolesnika bilo je i mnom u sobi: dvojica su mogli
ustati, jednom su operirali oi, drugi je imo slomljenu ruku. Saa
Brovkin imao je slomljenu ruku. Bio je to zloin; najtee vrste,
mnogo ljudi imao je na dui. Poduzimao je sve da ostane to
dulje u bolnici. Pokuavao je na razne naine usporiti zacjeljiva-
nje ruke. Noi kad bi bolesnici spavali, odvezao bi zavoj i kretao
rukom da zacijeljeno mjesto opet pozlijedi. Lijenica koja ga je
lijeila zapitala me nisam li neto primijetio. Odgovorio sam da
nita nisam vidio. Jedno jutro ula je u sobu sestra Olga Mihalj-
uk i primijetila da Brovkinov zavoj nije u redu. Uzela je iglu i
saila ga. Dok je ona ivala, rekla mu je u ali:
- Nemojte vie odvezivati zavoj.
Brovkin joj je opsovao. Bolesnici su voljeli Olgu jer je bila
paljiva strpljiva, ljubazna i nikada nije odbila zahtjev bolesnika.
Nekada je Olga ivjela u Odesi. Bila je vrlo mlada kada se

161
udala. Njezin mu bio je uhapen zbog kriminala. Na optueni-
ku klupu sjela je i njegova ena Olga iako o prijestupu svog mua
nije nita znala. Zbog suesnitvo dobila je pet godina logora.
Olga se alila na osudu i via instanca uvaila je albu, ali dok
je osuda dola iz Odese u Norilsk, prolo je pet godina. Sada je
radila u bolnici kao slobodna ena.
Nije to bio prvi put da Brovkin psuje Olgu. Razlog je obian:
Brovkin joj je pokuao udvarati. Kad bi bio suvie nasrtljiv, Olga
bi ga upozorila da se smiri, to mu je rekla takvim tonom da ga ne
uvrijedi. Brovkin joj se osveivao na najpodliji nain.
Upalu moga srednjeg uha lijeili su na taj nain to su mi
svaki dan upricavali nekakvu tekuinu. Lijenik je rekao da je
najvanije da se malo oporavim i pripremim za teku operaciju.
Suhorukov mi je priao kako se ef NKVD-a vrlo esto raspituje
o mom zdravlju i kako nastoji da me otpuste. Nakon 14 dana
dobro sam se oporavio. Odredili su dan operacije. Jedne subote
Suhorukov mi je rekao da budem spreman u ponedjeljak. Cijelu
nedjelju bio sam nemiran. Ne samo zbog operacije, mislio sam
na to kako u se ponovno vratiti u zatvor. A tamo me eka prljava
prina, glad i istraga.
U ponedjeljak ujutro dola je Olga, dala mi je u lijevu ruku
injekciju i odvela u operacionu dvoranu. Tamo su ve bili Suho-
rukov, Sljepcova i jedna sestra. Suhorukov je toboe jako slube-
no nastupio:
- Kako se osjea bolesnik?
- Dobro.
- Onda je sve u redu. Jeste li potpisali da pristajete?
- Nisam razumio pitanje.
- Znate, tajner, to je formalnost, svaki bolesnik mora prije
operacije pristati da ga se operira, tako da za eventualne posljedi-
ce lijenik ne bi snosio odgovornost.

162
 - Pa to sam ve u subotu potpisao - rekao sam Suhorukovu.
- Nikolaj Ivanovi, zar se ne bi sve to moglo urediti bez opera-
cije, zato da nepotrebno riskiramo? - umijeala se Sljepcova.
- Pitajte bolesnika, to je njegova stvar - odgovorio je Suhoru-
kov.
- A to misli o tome bolesnik? - obratila mi se Sljepcova.
- Spreman sam na operaciju - odluno sam odgovorio.
- Onda naprijed, legnite na stol - naredio je Suhorukov.
Sestra mi je pokrila oi ponjavom i svezala ruke za operacioni
stol. Mjesto koje e operirati namazali su nekakvom tenou.
Onda sam osjetio ubod iglom koji je bio vrlo neugodan. Poslije
nekoliko minuta osjeao sam kako dlijetom i ekiem probijaju
lubanju. Nije me mnogo boljelo. inilo mi se da se sve dogaa
vrlo daleko od mene. Osjeao sam kako mi niz vrat curi krv. Su-
horukov me neto nevano pitao, uo sam kako govori:
- Dajte vatu, pincetu, jo malo vate, tako... odmah emo biti
gotovi.
Prestalo je kucanje ekia. Dok su obavljali posljednje zahvate
da moju zdravu glavu zaista naprave bolesnom, pomislio sam nije
li sve to uzalud. Moda dobijem u vremenu, ali na taj nain izla-
em opasnosti vlastiti ivot. Ali vijesti koje su posljednjih dana
stizale iz zatvora u bolnicu nisu bile ugodne. Logorski sud, koji su
sainjavali Gorohov, poznati krvnik, i jo dvojica enkavedeovaca,
svakim je danom donosio nove smrtne presude. Znao sam: ako
izaem pred Gorohova, smrtna osuda nee me mimoii. Prema
tome, bolje je pokuati sve, pa jo jednom ii na operaciju, negoli
dopustiti da me tako jednostavno dotuku.
Operacija je bila pri kraju, mogao sam slobodno pokretati ru-
kama.
- Hoete li da vas odnesemo na nosilima? - upitao me Suho-
rukov.

163
 - Ii u sam - odgovorio sam.
Sestra me paljivo poloila u krevet. Zaista sam se osjeao bo-
lestan, dobio sam visoku temperaturu i nita nisam mogao jesti.
Sljepcova i Suhorukov stalno su me nadzirali. Sestra Olga dono-
sila mi je razna jela, ali jedva sam ih dotakao. Zato ih je Brovkin
obilno iskoristio. Tek to bi sestra donijela jelo, Brovkin bi ve
bio kod mog kreveta.
- Ti ionako nee jesti, a ja imam prokleti apetit. - I ne eka-
jui to u rei, odnosio bi jelo.
Krenulo mi je nabolje, temperatura je pala. Kad sam pokuao
ustati, sestra Olga me izgrdila. Brovkin joj je dobacio:
- Gledaj ti kako se brine za faistu.
Svakog drugog dana Suhorukov bi me previjao. A kada je
prolo tjedan dana primijetio je:
- Pa to je sjajno, rana odlino zacjeljuje.
Nakon nekoliko dana najednom je dolo do pogoranja, tem-
peratura se popela na 40 stupnjeva. I Suhorukov i Sljepcova bili
su uznemireni. Rana se poela gnojiti. Ponovno sam morao na
operaciju. Ranu su oistili i stanje se opet poboljalo. Kad smo
bili sami u operacionoj dvorani, Suhorukov me upitao jesam li
neto prkao oko rane. Uvjeravao sam ga da je nisam ni dodir-
nuo. Suhorukov mi je rekao neka se ne bojim, zadrat e me u
bolnici dok god bude mogao, iako je ef NKVD-a ponovno pitao
za mene. Moje stanje poelo se pogoravati iz dana u dan. Leao
sam u polusvjesnom stanju. Sve je to jako zabrinulo Sljepcovu
i ona je sazvala lijeniki konzilij. O treoj operaciji nije moglo
biti ni govora. Lijenici su strahovali da je neu preivjeti. Sljep-
cova je pribavila najbolje i najrjee lijekove koji su bili rezervirani
samo za enkavedeovce. Da bi mi vratila apetit, donijela mi je
au vina. I Olga se brinula o meni. Kad mi je jednom iz kuhinje
donijela neku poslasticu i stavila je u moj ormari, pojavio se
164
Brovkin i uzeo moj tanjur. Upravo u tom trenutku ponovno je
ula Olga i primijetila to je uradio.
- Kako se ne sramite, kradete tekom bolesniku jelo, zar vam
nije dovoljno? - viknula je.
- Evo ti na, deri sama i hrani svog faistu - izderao se Brovkin
i bacio tanjur Olgi u lice.
Olga je istrala iz sobe. Bio sam ogoren, ali nisam mogao
ustati da se obraunam. Nitkov je jo istog dana morao iz bol-
nice. Nakon tri dana opet se vratio i obeao Sljepcovoj da e se
pravilno ponaati.
Moje stanje poelo se popravljati, temperatura je pala, lijenik
mi je dopustio da ustanem. Proetao sam do susjedne sobe da
malo porazgovaram s drugim bolesnicima. Jedan od bolesnika
bio je Gustav Scholler koga su iz zatvora dopremili u bolnicu. Po-
rijeklom Nijemac, roen u Rostovu na Donu, od 1917. lan Par-
tije, u oblasnoj upravi rukovodio je odjeljenjem za poljoprivredu.
Schollera su uhapsili 1937. i zbog tetoinskog rada osudili na
petnaest godina logora. Kaznu je izdravao u Norilsku. Nita mu
nije koristilo znanje agronomije, morao je raditi teke zike po-
slove kao i stotine hiljada drugih. Uspio je postati pomoni knji-
govoa u logorskoj upravi. Dva tjedna nakon izbijanja rata bacili
su ga u zatvor i optuili da je pred zatvorenicima hvalio Hitlera i
njemaki Wermacht. Gustav je to najenerginije odbio. Prilikom
sasluanja, kad nije htio potpisati zapisnik, tako su ga strahovito
izmrcvarili da se nije mogao ni pomaknuti. Morali su ga otpre-
miti u bolnicu. Lijenici su ustanovili teke unutranje ozljede.
- Veseli me, Karlo, to te vidim - bile su prve rijei kad sam
priao njegovu krevetu.
Naao sam ga u tekom stanju i u oajnom raspoloenju. Prije
nego to su ga bacili u zatvor obavijestili su ga da su njegovu enu
i dvoje djece iselili iz Rostova u Kazahstan.

165
 - Meni je sad sasvim svejedno kako u zavriti. Vie ih ne mogu
podnositi. im se vratim u zatvor potpisat u sve to trae.
- To nema smisla, Gustav. Treba da brani svoj ivot i da se
bori, kao to si se borio 1917. godine - pokuao sam ga uvjeriti
u besmislenost njegova stava.
- Onda je to bilo drugaije, onda sam vjerovao u socijalizam,
bio sam spreman rtvovati ivot. Danas sam izgubio vjeru.
Jo sam nekoliko puta razgovarao s Gustavom, ali nikako ni-
sam uspio promijeniti njegovo raspoloenje. U istoj sobi leao
je sovjetski avijatiki ocir Simakov. Njega i jo etrdeset ocira
uhapsili su 1936. u Vladivostoku i optuili da su spremali odva-
janje Dalekog istoka od Sovjetskog Saveza. Simakov se rodio u
Orelu, u centralnoj Rusiji. Zato je ba on htio odcijepiti Daleki
istok od svoje domovine, to je ostala tajna NKVD-a. Simakov je
sve priznao pa je s jo estoricom osuen na po dvadeset godina
logora. Ostali su dobili dvadeset i pet godina. Zapovjednik nje-
gova avijatiarskog odjeljenja, kad su ga sasluavali, skoio je kroz
prozor na ulicu i smrskao se. Simakov je bio u logoru Dudinka.
S nekim poznanicima iz brigade razgovarao je kako da pobjegnu
avionom u inostranstvo. Avioni su bili u luci Dudinke. Netko
je prijavio taj razgovor NKVD-u i Simakov, Brilov, Bespalov,
Ignjatov i jo neki uhapeni su zbog pokuaja bijega i osueni
na smrt. Protestirajui protiv smrtne osude, Simakov je stupio u
trajk glau. Nakon toga otpremili su ga u bolnicu. Prolo je ve
etiri mjeseca kako nije htio jesti. Morali su ga umjetno hraniti.
Simakov je tako oslabio da se nije mogao ni kretati niti je mogao
govoriti. Pokuao sam ga nagovoriti da prestane trajkati glau.
Objanjavao sam mu kako se protiv neovjenoga Staljinova re-
ima ne mogu upotrebljavati ljudska sredstva. Simakov mi je dao
oima znak da me razumije, ali da ostaje pri svome. Pristao je da
vae neto kiselo, ali to nije htio progutati. Jednom sam mu dao
166
kiseli krastavac. Simakov ga je sa zadovoljstvom vakao, a onda
je sve ispljunuo.
Bilo je podne kad je doao istrani sudac Sakulin sa dva voj-
nika u pratnji ekonoma bolnice. Deurna sestra pokazala je na
krevet u kome je leao Simakov.
- Dignite ga - naredio je Sakulin vojnicima.
Kad su ga vojnici htjeli pograbiti, sestra ree:
- ekajte, donijet u vam njegovo odijelo.
- Nikakvo mu odijelo ne treba - odgovorio je Sakulin.
Sestra je glasno zaplakala.
Jedan vojnik zgrabi Simakova za glavu, drugi za noge. Iznijeli
su ga u dvorite gdje ih je ekala konjska zaprega. Bacili su ga na
kola i krenuli prema logorskom groblju. Tamo su izvrili smrtnu
kaznu. Toga dana nitko od bolesnika nije hranu ni dodirnuo.
Moje zdravlje popravljalo se iz dana u dan, temperatura je
bila normalna. Na lijenika i upraviteljicu bolnice svakog su dana
navaljivali da me otpuste iz bolnice. Ali oni bi enkavedeovcima
odgovarali da sam jo uvijek previe slab.
Bolesnike su obino otputali za ruka, a ujutro bi ih obavje-
tavali da se spreme. Kad je proao ruak, ljudi su se veselili, jer
su znali da ostaju jo jedan dan. Tako je bilo i sa mnom. Proao
je ruak, nita mi nisu rekli. Poslije podne, oko pet sati, dola je
Sijepcova.
- Ja vie nita ne mogu uiniti, dobila sam nareenje da vas
smjesta otpustim, dolje vas ekaju vojnici.
Donijeli su mi stvari. Kada sam se obukao, ponovo je ula
Sijepcova:
- Doite u sobu deurnog lijenika.
U sobi nije bilo nikoga. Sijepcova mi je pruila paketi sa su-
him bijelim kruhom i vreicu sa eerom:
167
 - Uzmite, to e vam dobro doi.
Uhvatio sam je za ruku i htio je poljubiti. Ona je prestraeno
trgla ruku i promucala:
- Ali...
Okrenuo sam se i iziao.

168
 PONOVNO U ZATVORU

Krenuli smo prema zatvoru. Poslije dva mjeseca vratio sam se

u istu eliju. Zatekao sam mnogo starih poznanika, mnogih nije
bilo, bilo je dosta novih. elija je bila prepuna, na prinama nije
bilo mjesta, mnogi su leali na betonskom podu. Starjeina sobe
naredio je jednom mladiu da mi ustupi mjesto na prini. Ja sam
protestirao, ali mladi je izjavio da dobrovoljno ustupa mjesto.
Razdijelio sam kruh svima, a slijedee jutro, kad smo primali
kipjatok, dao sam svakom malo eera.
Nisu prola ni dva sata kako sam se vratio iz bolnice, a ve su
me pozvali istraitelju. Nisam vjerovao svojim oima kad sam u
jednom kutu vidio Brovkina. Ruka mu je jo uvijek bila u gipsu.
Znao sam zato je tu. Upitno sam ga pogledao. Gledao me pre-
zirno, njegovo veliko i dugako boginjavo lice jo se vie izduilo.
Istraitelj je otrgao komad novinskog papira i savio mahorku.
Brovkin je upitao:
- Smijem li zapuiti?
Istraitelj mu je pruio komad papira i Brovkin je jednom
rukom savio cigaretu.
- A vi ste svoja kontrarevolucionarna shvaanja i antisovjetsku
agitaciju irili i u bolnici. Sa sestrom Olgom Mihaljuk hvalili
ste Hitlera i proricali propast sovjetske drave - obratio mi se
istraitelj.
utio sam.
- Sad emo vas suoiti. Optueni tajner, poznajete li ovog
ovjeka?
- Ja sam vam ve hiljadu puta rekao da nikakve izjave neu
davati, da ne priznajem nikakvu istragu, a pogotovo kad se protiv
mene sluite takvim tekim zloincem kao to je Brovkin - odlu-
no sam odgovorio.
169
 - Vi, dakle, elite sabotirati istragu? Ja vam savjetujem da pre-
stanete tom taktikom. Prisiljavate nas da protiv vas upotrijebimo
mjere koje nerado primjenjujemo.
- Ponavljam vam jo jedanput: kategoriki odbijam da sudje-
lujem u bilo kakvoj istrazi.
Istraitelj Konjev zazvoni. U sobu ue vojnik.
- Ostanite jedan asak ovdje - obratio se Konjev vojniku i
izaao.
Kroz nekoliko minuta vratio se u pratnji dvojice ocira, Sa-
kulina i Soldatova. Ponovno je sjeo na svoje mjesto, a ociri su
stajali u sredini sobe.
- Nastavljamo suoenje - izgovorio je Konjev.
- Svjedoe Brovkin, poznajete li ovog ovjeka? - pokazao je
rukom na mene.
- Poznam ga dobro, bili smo dva mjeseca u Centralnoj bolnici
u istoj sobi - odgovorio je Brovkin.
- A tko je on?
- To je Karl Fridrihovi tajner.
- Kakvi su odnosi bili izmeu vas, jeste li se svaali, da li je
bilo meu vama nesporazuma?
- Ne, nai odnosi bili su sasvim normalni, moglo bi se ak rei
dobri.
tajner mi je esto davao hranu.
- Znai, meu vama nije bilo nesporazuma?
Sada se Konjev obratio meni.
- Optueni tajner, da li vi to potvrujete?
utio sam.
Konjev se obrati ocirima:
- Optueni upotrebljava taktiku utnje, nee odgovarati na
pitanja i kae da nee sudjelovati u istrazi.

170
 - Ponaate se kao najgori kriminalac - napao me ocir Saku-
lin.
- Mnogi kriminalci ne daju nikakve izjave prije nego to od
vas dobiju kruha i duhana. Ja nita ne traim. Osim toga, vi ne-
mate nikakvog prava da usporeujete moje dranje s dranjem
kriminalaca. Kao to vidim, odnosi izmeu NKVD-a i krimina-
laca vrlo su dobri - odgovorio sam Sakulinu.
- Mi smo u ratu, ponaajte se kako treba, mi s vama neemo
mnogo raspravljati. Neemo gubiti vrijeme na vas - zaprijetio mi
je Sakulin.
- Nemojte gubiti vrijeme sa mnom. Neu da jo jednom su-
djelujem u istranoj komediji. A da sam ja u pravu pokazuje i
dananje suoenje.
Konjev se obratio Brovkinu:
- Recite nam to znate o tajneru.
Brovkin je spremno poeo lagati:
- Leao sam u bolesnikoj sobi zajedno sa tajnerom kojemu
je esto dolazila sestra Olga Mihaijuk. Sjela bi na krevet pored
tajnera i priala mu ratne novosti. Uvijek bi govorila o veli-
kim uspjesima Nijemaca. A ja sam uo kako joj je tajner rekao:
Uskoro e biti svreno sa Staljinom, jo malo pa e doi njemaka
armija i svi emo biti slobodni.
- Priznajete li to, tajner? - upita Konjev.
utio sam.
Konjev je postavio jo nekoliko pitanja Brovkinu, koji je spre-
mno odgovarao. Svojim odgovorima teretio je mene, a jo vie
sestru Olgu. Svaki put istraitelj bi se okrenuo prema meni pita-
njem da li priznajem. Uvijek bih utio. Onda je Konjev sastavio
zapisnik da neu odgovarati na pitanja i da odbijam suoenje
s Brovkinom. Zapisnik je potpisao najprije Brovkin, zatim dva

171
ocira i posljednji istraitelj. Ja nisam imao to potpisati.
Bio je mrak kada sam se vratio u eliju. Svi su ve spavali.
Legao sam na golu prinu, ali nisam mogao zaspati. Razmiljao
sam o svemu to se dogodilo i to e se jo dogoditi.
Bio je listopad 1941. godine. Situacija na frontovima bila je
kritina. Njemaka armija stajala je pred Moskvom. to sam mo-
gao oekivati? Smrtnu osudu, nita drugo! A sad se nije radilo
samo o meni, ve i o bolnikoj sestri. Razmiljao sam to da ra-
dim i kako da upozorim Olgu. Ostala mi je samo jedna jedina
mogunost, da se opet naem sa Suhorukovim.
Moram pokuati da doprem do ambulante. Najbolje je da na-
piem ceduljicu i da mu je u zgodnom trenutku predam. Imao
sam potvrdu o oduzetim stvarima. Pronaao sam nekakvu olovku
i na poleini potvrde napisao sam ukratko to je Brovkin izjavio,
a da ja nita nisam priznao. Ujutro sam se javio deurnom uvaru
i zamolio ga da me odvede lijeniku. Preko dana sam se tuio na
jake bolove u uhu. Slijedeeg dana odveli su me Suhorukovu.
Vojnik je ostao u hodniku i tako sam mogao slobodno razgova-
rati. Za svaki sluaj doturio sam mu ceduljicu. Suhorukov me
odmah obavijestio da su Olgu pozvali u NKVD i tamo joj rekli
da sam potvrdio sve izjave Brovkina. Ispriao sam Suhorukovu
kako je teklo sasluanje i zamolio ga da kae Olgi da sve odbije.
Zbog istih izmiljenih optubi sjedio je u zatvoru i moj pri-
jatelj Josef Berger. Protiv samovolje i lai protestirao je trajkom
glau. Petog dana hranili su ga injekcijama. Poslije mjesec dana
gladovanja njegovo je stanje bilo tako kritino da su lijenici sa-
vjetovali da ga odmah otpreme u logorsku bolnicu. Ali i tamo
je nastavio trajkati glau. Tek je poslije ezdeset i jednog dana
gladovanja prekinuo trajk kada mu je ef NKVD-a obeao da
nas nee izvesti pred logorski sud.

172
 Dva faktora utjecala su na Bergera da prekine gladovati: stu-
panje SAD i zapadnih sila u rat protiv Njemake na strani Rusi-
je, zbog ega se smanjio broj smrtnih presuda, drugo, utjecaj dr
Mardne iz Centralne bolnice. Dr Mardna rekao je Bergeru ako
produi gladovati, smrt je neizbjena, a ako prestane trajkati,
ima ansu da ostane na ivotu. I ja sam kucanjem u zid, tim po-
znatim zatvorenikim jezikom, savjetovao Bergeru da prestane
gladovati.

173
 POKUAJ USTANKA

Nou 20. listopada 1941. zatvor je probudila neobina dre-

ka. U hodnicima smo uli veliko kretanje, lupala su vrata elija
koja su se otvarala i zatvarala. Pomislili smo da je opet doao
dan mesa, tako su zvali dane masovnih strijeljanja. Uskoro su
se otvorila vrata i k nama su ula etiri zatvorenika iz I logor-
skog odjeljenja. Iz tog odjeljenja dopremili su u zatvor stotinu
i etrdeset logoraa. Najvei dio radio je u Centralnoj radionici
za popravke (Z.A.R.M.S.), neki su radili u elektrani. Nitko nije
znao zato su dopremljeni u zatvor NKVD-a. Meu uhapenima
bilo je i politikih i kriminalaca. Jo iste noi dvojicu su odveli na
sasluanje. Mia, kriminalac, vratio sa slijedeeg jutra, dok su po-
litikog zatvorenika Hinjaka presluavali dvadeset i etiri sata.
Doznali smo zato je dolo do tako velikog zahvata. U Central-
noj radionici za popravke radio je bivi pukovnik sovjetske armije
Kordubajlo. Bio je ef skladita za gotove proizvode. Uhapen
je prilikom velike partijske istke i osuen na dvadeset godina
logora. Nekoliko godina radio je u rudnicima, a onda je, tako
se prialo, zbog dobrih veza sa NKVD-om dobio dobro mjesto.
Kad je izbio rat, Kordubajla je opsjela fantastina ideja da orga-
nizira ustanak. Okupljao je logorae i priao im kako je povezan
s vanjskim svijetom, kako uz njega stoji itava grupa straara i
vatrogasci. Skupljao je podatke o jaini strae i o drugim orua-
nim grupacijama. Kordubajlo je organizirao tab od osam ljudi,
sebe je imenovao glavnim zapovjednikom, a neke logorae svojim
zamjenicima. Mia je bio ef taba.
Naravno, za to je doznao NKVD, pratio Kordubajla i sve one
koji su s njim imali veze. Kad je NKVD imao na spisku ve po-
prilian broj ljudi, pohvatao ih je sve odjednom. Ve prilikom

174
prvog sasluanja Kordubajlo je sve priznao i broj pohapenih po-
peo se na dvije stotine. Veina nije priznavala. Kordubajla pozna-
ju samo letimino, a ni ostale lanove zavjere ne poznaju. ef
taba Mia, visok, mrav, kratkih brkova, elav, moglo mu je biti
oko etrdeset godina, ispriao mi je kako je dolo do toga da i on
sudjeluje u zavjeri.
Mia nikad nije imao nikakve veze s politikom. Bio je ef pro-
valnike bande u Odesi koja se proslavila senzacionalnom pro-
valom u lijalu dravne banke 1934. godine. Mia i njegova dva
pomonika orobili su etiri milijuna rubalja i oko milijun i po u
inostranim valutama.
Dvije godine nisu im mogli ui u trag. Jednoga Miinog po-
magaa prijavila je njegova ljubavnica, iako nita nije znala o pro-
vali. Tom prilikom uhapsili su i Miu. U svijetu kriminalaca u
Norilsku Mia je bio veliki autoritet, tako rei zakonodavac za
kriminalce. im je doao u nau eliju, to se odmah primijetilo:
svi kriminalci skoili su sa svojih mjesta i svaki je nastojao da mu
se na neki nain dodvori. Mii nije bilo potrebno da izusti ijednu
rije. Bilo je dosta da samo pokretom ili znakom nagovijesti to
hoe, i to je bilo uraeno. Vie je liio na intelektualca negoli na
sina bogata seljaka.
Mnogo mi je priao o svom ivotu. U blizini Odese njegov je
otac imao lijepo imanje. Specijalizirao je povrtlarstvo i konkuri-
rao Bugarima koji su iz okolice Odese opskrbljivali grad povr-
em. Miin otac opskrbljivao je svjeim povrem i prekooceanske
brodove koji su bili usidreni u odeskoj luci. Imao je i vlastiti
kamion. A onda je dola 1929. godina, poetak kolektivizacije.
Meu prvima raskulaili su Miina oca i sve mu oduzeli. itavu
njegovu obitelj, koja se sastojala od devet lanova, zajedno s jo
etrnaest obitelji utovarili su u teretni vlak i poslali u Sibir.

175
 Ali Mia je s jo etiri momka iskoio iz vlaka i vratio se u
Odesu. Jedno vrijeme skitali su se po gradu, ali ono malo no-
vaca to su imali uskoro su potroili. Da bi mogli ivjeti, nou
su napadali prolaznike. Poslije velike provale u banku morali su
napustiti Odesu jer im je NKVD bio u tragu.
Kad su ga uhapsili, Mia se bavio milju kako da se osveti
sovjetskoj vlasti zbog svega onoga to su uinili njemu i njegovoj
obitelji. U I logorskom odjeljenju Mia je dobio laki posao, kao
mnogi teki zloinci. Bio je kontrolor u elektrani. Imao je mnogo
vremena i mogunosti da doe u vezu s vanjskim svijetom. Pre-
ko raznih pomagaa uspio je doi do stvari koje su mu uljepale
ivot. Pa ni votke mu nije uzmanjkalo. Imao je i ljubavnicu, i-
staicu. Tada se poeo baviti milju kako da pobjegne. Planuo je
rat. Upoznao se s Kordubajlom, koji je znao za Miin obraun sa
sovjetskom vlau, za njegove veze s vanjskim svijetom.
Kad su stvari na frontu loe krenule, pukovnik Kordubajlo
pomislio je da bi trebalo iskoristiti ansu i nekako se doepati
slobode. Najprije je pisao, kao i mnogi drugi, molbu Staljinu u
kojoj se alio da je nevino osuen i da je spreman poi na frontu
i rtvovati ivot. Na tu molbu nikad nije dobio odgovor. Kad
mu je to propalo, Kordubajlo je potraio druge putove do slo-
bode. I Mia je takoer pisao Staljinu. Imao je vie izgleda nego
Kordubajlo jer nije bio politiki prijestupnik. Poznato je da su
desetine hiljada kriminalaca puteni iz logora i poslani na front.
Meutim, Mia je bio sin bogata seljaka, otac mu je prognan u
Sibir, pa su sina precrtali na spisku.
Kordubajlo i Mia brzo su se nali i uskoro formirali ustaniki
tab koji je imao zadatak da to vie logoraa zavrbuje za ustanak,
da se dobro povee s vanjskim svijetom, naroito s onim ljudima
koji su nekada bili u logoru.

176
 Prema planu, ustanici su trebali zaposjesti najvanije zgrade
NKVD-a: upravu norilskog kombinata, upravu logora i glavnu
zgradu zatvorske strae. Poslije toga trebali su postrijeljati sve
ocire NKVD-a. Uspjeli su organizirati izvjestan broj logoraa
i ljudi iz grada.
Naravno, veina onih koje su zavrbovali nisu imali pojma to
se dogaa, jer su voe skupljali informacije o raspoloenju ljudi
i prema tome sastavljali spisak ustanika. Tako je u spisak uao i
Hinjak. Nita nije znao o avanturi Kordubajla i s njim je do-
lazio u doticaj samo slubeno. Hinjak je rukovodio nabavnim
odjeljenjem u tvornici metalne robe. Unato tome Kordubajlo
ga je teretio da je i on znao da se sprema ustanak. Hinjak je bio
ovjek preko pedeset godina, snaan, onizak, nosio je prosijedu
dugu bradu. Bio je to stari partijski radnik, poslije revolucije ru-
kovodio je poduzeem, a onda je 1937. godine u Minsku osuen
na deset godina logora zbog tetoinstva.
Slino se dogodilo i bjeloruskom seljakom momiu, malom
Miki, koji je izdravao deset godina logora. Blijed, kestenjav,
dvadesetetverogodinji momak pravio se gluplji nego to je bio.
Ne slutei nita naao se na spisku ustanika. Mika je radio u
tvornici kao tokar, i da bi jo neto zaradio izraivao bi u slobod-
nom vremenu kare, noeve i drugo ega u Norilsku nije bilo. Na
sasluanju istraitelj je pitao Miku je li izraivao hladno oruje
za ustanike? Mika je priznao da je izraivao kare i noeve.
A to je bilo dovoljno za kontrarevoluciju.
Istraga protiv ustanika trajala je dva tjedna. Nakon dva mjese-
ca, u hodnicima zatvora jedne se noi opet ula galama i lupa. I
naa elija dola je na red. Trojicu, koji su bili umijeani u Kordu-
bajlov sluaj, izvukli su iz elije. Ostao je samo mali Mika. Njega
su slijedei dan pozvali da potpie nekakvu ceduljicu u kojoj je
stajalo da je zbog sudjelovanja u kontrarevolucionarnoj organi-

177
zaciji i zbog pripremanja oruanog ustanka osuen na deset
godina logora. Od njih dvije stotine koji su bili pohapeni u vezi
s Kordubajlom strijeljano je 164, ostali su dobili po deset godina
logora. Osudu je izrekao specijalni sud (OSO). Onog dana kad
je Hinjak trebao da bude strijeljan, rekao mi je kako je sanjao
straan san.
- Osjeam da danas vie neu biti meu ivima.
Odveli su i Miu, efa svih kriminalaca i efa taba, a za-
povjednitvo u naoj eliji preuzeo je Ivanov. Iako su kriminal-
ci Ivanova priznavali kao svoga efa, ipak nije uivao autoritet i
potovanje jednog Mie, koji nije trpio sitne podvale, zakeranja,
cinkanja fenfje doputao da kriminalci napadaju politike osu-
enike.
Poto je Kordubajlova grupa likvidirana, istog tjedna strijeljali
su veliku grupu kriminalaca, meu njima i Ivanova.
Bilo je nedjeljno poslijepodne kad su kriminalce izvodili na
strijeljanje. Odigravale su se strane scene: nisu htjeli napustiti
elije pa su ih morali vezati. Da ne bi vikali, gurali su im u usta
takozvanu kruku od tvrde gume. Straa ih je tukla do krvi,
vukla po hodnicima i dvoritu i onda ih kao cjepanice tovarila i
odvozila u drugi zatvor NKVD-a; tamo su ih strijeljali.
S politikim osuenicima bilo je mnogo lake. Oni su ili na
strijeljanje bez rijei, ili bi jednostavno rekli:
- Zdravo, drugovi!
Te nedjelje strijeljali su etrdeset i osam kriminalaca zbog sa-
botae, a to je znailo da nisu htjeli na rad. Za rata bilo je do-
voljno da se tri dana ne ide na rad pa da specijalan sud primijeni
paragraf 58, toku 14, a to je znailo smrtnu osudu. Prije rata
za takve prijestupe dobivale su se male administrativne kazne.
Poslije masovnih strijeljanja nekoliko je dana vladao mir i nikoga
nisu zvali na presluavanje.
178
 ISTRAGA SE NASTAVLJA

Iznenadili su me jo jedanput prilikom presluavanja. U sobi

istraitelja zatekao sam jo jednog svjedoka protiv sebe, koji je
u isto vrijeme bio u bolnici kada i ja. Ironija sudbine je htjela
da se i taj zvao Brovkin. Iako nisu bili roaci, bio mu je slian.
Ponavljao je tono iste optube protiv mene. Jedina razlika bila
je u tome to je nadodao da, dodue, on nije bio sa mnom u istoj
sobi, ali kad je dolazio u posjetu onom prvom Brovkinu uo je
sve razgovore koje smo vodili sestra Olga i ja.
Ja sam opet utio, a dva ocira opet su potpisala zapisnik.
Javili su mi iz susjedne elije da se tamo nalazi moj prijatelj
Georg Bilecki i da je u mojem sluaju suoptuenik. Poslije sam
doznao da su Bileckoga ubacili u nau grupu bez obzira na to to
je bio u II logorskom odjeljenju. Tako je bilo ve trei put kako
je Georg Bilecki optuen. Prvi put osudili su ga u Moskvi na pet
godina logora. Trebao je izai na slobodu 19. listopada 1939.
godine. U predveerje odlaska skupili smo se u njegovoj baraci
Vasilij uprakov, Josef Berger i ja da to proslavimo. Bio je to
dogaaj. Odlazio nam je jedan od najbliih prijatelja. uprakov
je uspio nabaviti ak i bocu likera. Bilo je to prvi put to pijem
alkohol nakon hapenja. A Berger je uspio pronai pravu kavu.
Oko osam sati uvee sjeli smo na prine i zamolili deurnog,
bio je to bivi sekretar partijskog rajonskog komiteta u Sarato-
vu, da nam skuha kavu. Uivali smo u njenom mirisu, izvukli
smo iz skrovita bocu likera i natoili malo u kavu. Upravo kad
smo htjeli da ispijemo za sretan odlazak Georga, na vratima su
se pojavila dva logorska policajca. Pomislio sam da nas je netko
prijavio zbog toga to pijemo alkohol. Dok sam razmiljao to bi
to moglo biti, policajci su nam prilazili. Zgrabio sam bocu likera
i sakrio je u hlae.

179
 - Koji je meu vama Bilecki?
Javio se Bilecki.
- Dobro - rekao je policajac - znai, tu ste.
I policajci izau. Mi smo se pogledali i pitali se to to znai.
Naravno, pokvarili su nam raspoloenje. Upravo smo se spremali
da napustimo baraku, kad ponovo uu isti policajci u pratnji
civila. Civil je priao Bileckom:
- Uzmite stvari i poite sa mnom, vi ste uhapeni.
Bilecki je uzeo svoje stvari i otiao bez rijei. Tako je svrila
naa oprotajna proslava.
Bileckog su ponovno optuili po paragrafu 58, toka 10: kon-
trarevolucionarna agitacija. Pred logorskim sudom svjedoila su
dvojica zatvorenika. Jedan je izjavio kako je kroz zid sluao pro-
tusovjetske razgovore koje je Bilecki vodio u drugoj sobi. Drugi
svjedok bio je ef sanitetskog odjeljenja u kome je Bilecki radio.
Istraitelj je tog svjedoka pitao to ima da kae o Bileckom.
- Ne znam nita konkretno, ali jedno znam sigurno: Bilecki je
kontrarevolucionarni element.
Te dvije izjave bile su dovoljne da Georga ponovno osude na
pet godina logora. Bileckoga vie nikada nisam vidio.

180
 BOI 1941.

Bio je Boi. Sve je pucalo od velike hladnoe. etrdeset ispod

nule. Nismo htjeli na etnju u zatvorsko dvorite. Onih bijednih
deset minuta radije smo sjedili u eliji i sjeali se lijepih dana.
Bilo je meu nama ljudi koji su sanjarili kako e opet jednom u
krugu svoje obitelji proslaviti Boi. Ljudi su sentimentalno pri-
ali o blagdanu mira i ponekom je suza dola na oko. A bilo ih je
koji su znali sasvim sigurno da slijedei Boi nee doekati. Dok
smo tako razgovarali, otvore se vrata i u eliju upadne ovjek, sav
u krpama, samo mu je glava bila slobodna. U ruci je drao neto
ime je trebalo da pokrije glavu. Rekao je tiho:
- Dobar dan.
To nije Rus, pomislio sam. ovjek se jedva drao na nogama,
gledao je oko sebe gdje bi sjeo. Priao sam mu.
- Odakle dolazite?
Pogledao me ispod oka i nije odgovorio. Ponudio sam mu da
sjedne i zapitao ga odakle je i kojim jezikom govori. Jedva sam ga
uo kad je promrmljao:
- Maar.
- Govorite li njemaki?
- Malo.
Sjedio je jedno vrijeme, a onda je poeo odmotavati svoje
krpe.
- Ovdje je vrue - prostenjao je i nastavio skidati krpe.
Kad je skinuo nekoliko krpa zaprepastili smo se kada smo vi-
djeli da je kost i koa. Kad se taj skelet ne bi kretao, ovjek ne
bi povjerovao da je iv. Kriminalci su poeli dobacivati ale na
njegov raun i postavljati mu ironina pitanja.
- to je, bratac, izdaleka, a...? Gdje su ti kovezi?
181
 Toga dana nisam uspio razgovarati s Maaroom, tako se zvao
doljak. Slijedeeg dana, kad je Maaro malo otpoinuo, do-
znao sam da je pobjegao sa svog radilita, ali su ga uhvatili. Pitao
sam ga kamo je zapravo htio bjeati?
- Kui, u Rumunjsku.
- A znate li vi kako je to daleko?
Slegao je ramenima.
Poslije doruka postao je razgovorljiviji. Ispriao mi to se s
njim dogodilo.
Madaro je bio porijekom iz Transilvanije, iz mjesta Kubet
koje je pripadalo Rumunjskoj, po nacionalnosti Maar. Godine
1939. pozvali su ga u rumunjsku vojsku i poslali u garnizon u
Besarabiju. Kako je Besarabija poslije pakta Hitler-Staljin pripala
Rusima, Madaro se pjeice uputio, s jo pet zemljaka, prema
maarskoj granici. Zapovjednitvo sovjetskih trupa dalo im je
propusnicu. I tako su vojnici doli u Vorohtu, pet kilometara bli-
zu maarske granice. Vojnici su sjeli u jednu gostionicu da neto
pojedu. Pojavio se ocir NKVD-a i upitao ih to rade. Pokazali
su mu papire i rekli da idu svojim kuama. Ocir ih je pozvao
da pou s njim u tab. Tamo su zapisali njihova imena i nakon
nekoliko sati otpremili ih u grad Kosov i zatvorili. Poslije osam
dana transportirali su ih kamionom u okruni grad Stanislav, a
zatim prikljuili masovnom transportu koji je iao u Krasnojarsk.
U Krasnojarsku su ih ukrcali na brod za Norilsk. U Norilsku su
im proitali osudu da su zbog prekoraenja sovjetske granice osu-
eni na pet godina logora. Teki radovi i nepodnoljiva klima uni-
tavali su Maaroa tako da je od jakoga seljakog momka ostao
skelet. Nije vie imao kuda, pomislio je na samoubojstvo, ali nije
imao dovoljno hrabrosti. Napokon je odluio da bjei. Poto se
nakon nekoliko dana oporavio, rekao mi je da tek sada uvia

182
kako je nemogue pobjei iz Norilska. Pozvali su ga na sasluanje.
Istraitelj nije mogao nikako da se sporazumije s Maaroom. Na
njegovu molbu pozvali su mene kao tumaa. Objanjavao sam
istraitelju kako pokuaj bjega ne treba da uzme ozbiljno jer ovaj
skelet, a ne ovjek, nije mogao stii daleko. Istraitelj je bio toliko
pametan da nije primijenio paragraf 58, toku 14, koji predvia
smrtnu kaznu, ve paragraf 82: pet godina logora. Logorski sud
osudio je Maaroa na tri godine logora. Tako je sad imao sveu-
kupno osam godina. Nekoliko tjedana bili smo zajedno u eliji.
Madaro je bio sretan, nije morao ii na teak rad i bilo mu je
toplije. Bojao se dana kada e morati opet u logor. Ponekad bi
sjeo u kut i tiho plakao. Tjeio sam ga da e se rat uskoro zavriti
a on e se vratiti u svoju Transilvaniju.
- Ne plaem ja zbog sebe, ve zbog svoje majke. Rusi e doi
u moje mjesto Kubet, istjerat e majku iz kue i odvui je, kao i
mene, u ovu zimu.
Nasmijao sam se. Bio je sijeanj 1942. godine. Nijemci su i
dalje prodirali u Rusiju, a ovaj seljak se bojao da Rusi ne dou u
Kubet. Kad sam poslije razmiljao o njemu uvidio sam koliko je
bio u pravu. Madaro je otiao u logor i nikada ga poslije nisam
vidio. Ne znam da li se sreo sa svojom majkom u Kubetu.

183
 KOLJA PRIA KAKO SE ORGANIZIRA KOLHOZ

Stanovnici elije mijenjali su se, jedino sam ja ostajao. Prolo

je ve pola godine kako je nada mnom lebdjela stalna neizvje-
snost. Novi su donosili razliite vijesti. Enkavedeovci su postajali
sve nervozniji zbog prodiranja Nijemaca. Nervozu su pojaavali
razni avanturistiki pothvati kao to je bio Kordubajlov. Strije-
ljanja su bila na dnevnom redu, izgledi da se spasimo bili su sve
manji. U zatvor NKVD-a pristizale su nove grupe iz raznih logo-
ra, pa ak iz grada. Bilo je dovoljno da se neki logora poali na
teak rad ili slabu hranu. NKVD bi odmah stupio u akciju. Ni
kriminalci nisu vie dobro prolazili. Strijeljali su ih u masama. U
elijama su se odigravali strani prizori. Kriminalci koji su znali
da su im izbrojeni dani terorizirali su politike zatvorenike, odu-
zimali im kruh, psovali ih i govorili kako e uskoro doi Hitler
i kako je sad dolo vrijeme da se sve komuniste povjea na prvu
gredu. Mnogi kriminalci bili su nekada seljaki sinovi, politike
zatvorenike smatrali su krivcima to su njihovi roditelji prognani
u Sibir.
Mladi Kolja naroito se isticao meu onima koji su psovali
politike zatvorenike. Poslije odlaska Ivanova postao je ef kri-
minalaca u naoj eliji. Moji odnosi s Koljom bili su dobri, nije
znao da sam komunist, a prema inostrancima odnosio se s poto-
vanjem i simpatijama. Neprekidno je navaljivao da mu priam
o ivotu u inostranstvu. Svaki put kad sam govorio o Austriji,
Francuskoj ili Jugoslaviji, on bi ponavljao jedno te isto pitanje:
- A ima li tamo kolhoza?
Kad sam mu rekao da u tim zemljama nema kolhoza, bio je
oduevljen. Na ponovno navaljivanje da mu priam o inostran-
stvu, upitao sam ga zato toliko mrzi kolhoze.

184
 Evo njegove prie.
Koljini roditelji ivjeli su u selu koje je bilo udaljeno od Kra-
snodara ezdeset kilometara. Otac je imao dvanaest hektara dobre
kubanske zemlje koja je mogla prehraniti obitelj od etrnaestoro
lanova. Godine 1929. kruila je vijest da e sve kolektivizirati.
Seljaci su o tome razgovarali, ali nitko nije znao to je to kolek-
tivizacija. Jedni su govorili da e ena postati zajednika svojina,
drugi da e roditeljima oduzeti djecu. Nitko nije govorio o tome
to e biti sa zemljom i stokom. Veina seljaka imala je osam
do trideset hektara zemlje. Veleposjednika nije bilo. Neki seljaci
zapoljavali su seosku sirotinju, ali veina je obraivala zemlju sa
svojom obitelji. Za etve su svi radili, od estogodinjeg djeteta
do starca. U selu, koje je imalo dvije hiljade stanovnika, bilo je
vrlo malo seoske sirotinje. U jesen 1930. godine dola je komi-
sija rajonskog sjedita i pozvala seljake na sastanak. Svi su doli
osim djece i bolesnih. Predsjedavao je siromaan seljak i objavio
da sekretar partijskog rajonskog komiteta eli govoriti o kolekti-
vizaciji. Pojavio se neki mladi i dva sata govorio o kolhozima.
Na kraju je pozvao sve one koji su za sovjetsku vlast da stupe u
kolhoze. Zatim je predsjednik upitao eli li netko govoriti. Svi su
utjeli. Ipak se javila za rije mlada Kozakinja i zapitala:
- A kako je s tim kolhozima, da li je to neto privremeno ili
zauvijek?
- Od danas e postojati samo kolhozi, znai zauvijek - odgo-
vorio je sekretar.
U dvorani je dolo do vike.
- Ne, to mi neemo, ako je zauvijek, u kolhoze ne idemo!
Sekretar je ponovno uzeo rije. Nabrajao je sve prednosti kol-
hoza, priao o prekrasnim strojevima koji e doi iz grada, o ve-
likim prinosima. Dok je govorio poletjele su kamenice. Dolo je
do guve i komisija se jedva izvukla.

185
 Poslije dva tjedna doli su neki ljudi iz grada. U opinu su
pozvali neke seljake i rekli im da su kulaci, jer upoljavaju tuu
radnu snagu. Poelo je raskulaivanje. Dvadeset i dvije bogate
obitelji iz sela dole su prve na red. Sve im je oduzeto: zemlja,
stoka i kua. Njihova imovina proglaena je vlasnitvom kolho-
za. Slijedeeg dana osvanuo je odred vojnika NKVD-a. Nitko se
iz sela nije mogao maknuti. U pratnji nekih seljaka komisija je
obilazila kue bogatih seljaka i izbacivala ih iz njihovih domova.
Mogli su ponijeti neto malo stvari i ivenih namirnica. Neki su
naputali svoje domove bez otpora i useljavali se u kuice koje im
je odredila komisija. Drugi su lijegali na zemlju zajedno s djecom
i nisu htjeli napustiti svoj dom. Vojnici su razbijali vrata i iznosili
ljude iz njihovih kua. itavo je selo odjekivalo od plaa djece i
psovanja odraslih.
Toga dana komisija je uspjela raskulaiti samo polovinu, a e-
tiri seljaka koji su se motikama i kosama suprotstavili komisiji
svezali su i nekamo odveli. Iz naputenih nastambi ulo se muka-
nje nenahranjenih i nepomuenih krava.
Slijedeeg dana komisija je htjela nastaviti, ali je naila na jai
otpor. Skupilo se itavo selo naoruano motikama i kosama. Ko-
misija se povukla. Seljaci su poli u kue onih koji su suraivali
s komisijom, izvukli ih na cestu i gazili po njima. etvoricu su
ubili, ostali su se spasili bijegom. Bogati seljaci vratili su se svo-
jim kuama. Tri tjedna nitko nije dolazio u selo. Ali jedne noi
seljake je probudio glasan lave pasa. Cesta je bila puna kamiona,
reektori su bacali snano svjetlo. Nitko se nije usudio izai iz
kua. U est sati ujutro pokucali su vojnici na vrata i pozvali se-
ljake da dou pred opinu. Seljaci su izali iz svojih domova. Pred
opinom je sjedio sekretar rajonskog komiteta i ocir NKVD-a.
Ocir je izvukao nekakav papir i proitao odluku okrunog
izvrnog komiteta da se svi oni kulaci koji su pruili otpor i ubili
186
etiri seljana protjeruju u Sibir zajedno s obiteljima. Osim toga,
krivcima za ubojstvo e se suditi. Njihove kue, zemlju i stoku
dobit e bezemljai koji e organizirati kolektivna gospodarstva.
Naoigled sviju utrpali su u kamione dvadeset i dvije obitelji i
pod jakom straom odvezli ih u nepoznatom pravcu. U kue bo-
gatih seljaka uselili su osamdeset bezemljaa zajedno sa enama i
djecom. Slijedeeg jutra sazvali su skuptinu i pozvali samo be-
zemljae. Na skuptini je donijet zakljuak o osnivanju kolhoza.
Za predsjednika su izabrali radnika iz harkovske tvornice loko-
motiva kojeg je poslala Partija. Najveu kuu jednog kulaka upo-
trijebili su kao sjedite novog kolhoza koji je dobio ime Put u
socijalizam. Selo je zahvatila panika. Seljaci su poeli klati stoku.
U proljee mogla se vidjeti samo tu i tamo poneka krava. Preko
cijele zime zaklali su oko tri hiljade krava, volova i konja, a broj
zaklane sitne stoke, svinja, ovaca i koza bio je jo vei. Kolhoz je
poeo raditi tako da su svu stoku s naputenih posjeda utjerali u
jednu veliku staju. Tako su i konji i svinje i guske i kokoi bili
satjerani na jednu gomilu. Odredili su ljude koji e se brinuti o
stoci. U roku od tri mjeseca stoka je bila prepolovljena. Dolo je
proljee. Radovi u kolhozu slabo su napredovali. Nije bilo ljudi
koji e obraivati velike povrine, a seljaci su se bojali: ako obrade
vie, vie e im oduzeti. Uradili su toliko da odre stoku i obitelj.
U jesen je dola komisija i propisala svakom seljaku koliko e
ita, mesa, mlijeka i maslaca dati dravi. Zahtjevi su bili takvi da
seljakoj obitelji nije ostalo nita. Onaj tko dravi nije na vrijeme
predao otkup bio je kanjen. Ali ni to nije bilo dosta. Objavili su
da dravni otkup nije zadovoljio i da ga treba ponoviti. Ali seljaci
nisu davali nita. Onda su u selo dolazile grupe enkavedeovaca
i partijskih ljudi, obilazili kue i nareivali seljacima da preda-
ju ito. Pretraivali su smonice, staje, podizali podove i traili
ito. Na polja su izvodili pse koji su pronalazili jame sa skrivenim

187
itom. Kad se spustila no, nitko od partijskih ljudi i novih kol-
hoznika nije se usudio izai na cestu. Ujutro bi nali partijskog
ovjeka s rasporenim trbuhom, a u trbuhu ito i ceduljicu:
Eto vam ita!
Sa zimom je dola i glad. Ono malo stoke to je ostalo poklali
su i pojeli. U proljee 1931. godine iznureni i izgladnjeli seljaci
jedva su mogli obraivati polja. Mnogi su poumirali od gladi, a
neki su bjeali u gradove, prosjaili i na taj nain spaavali ivote.
Dolo je ljeto, polja su ostala neobraena. U selo ponovo dolazi
NKVD i objavljuje da se zbog sabotae veina seljaka protjeru-
je u Sibir. Dali su im svega tri sata da se spreme. Svaki lan obite-
lji mogao je ponijeti esnaest kilograma. Otjerali su ih na stanicu,
utovarili u teretne vagone i pod pratnjom NKVD-a otpremili u
Sibir. Svakog dana otvarali su vagone i davali im vrue vode, a
svaka tri dana kilogram kruha na ovjeka. Putovali su etiri tjed-
na i zaustavili se u gradu Verhni Udinsk. Mnogo je seljaka umrlo
na toj kalvariji, a mnogi su oboljeli. One koji su ostali na ivotu
smjestili su u nekakve barake gdje su etrnaest dana mirovali.
Hranili su ih triput dnevno. Onda su ih podijelili u tri grupe
koje su pole na razne strane. Grupa u kojoj je bila Koljina rod-
bina pola je u pratnji enkavedeovaca u nepoznatom pravcu. Na
kola su utovarili djecu, starce i njihove stvari, a ostali su krenuli
pjeice kroz umu. Sretali su logorae koji su sjekli umu. Svakih
dvadeset i pet kilometara odmarali bi se u atorima ili barakama
u kojima su stanovali logorai. Ako je kiilo, ekali su i po neko-
liko dana da nastave put. Blato do koljena. Uli su u praumu, tri
stotine i pedeset kilometara duboku, i tu se zaustavili. Njihova
grupa brojila je dvije stotine ljudi. Okupili su ih na jednoj livadi,
kraj potoka, i ocir NKVD-a proitao im je odluku vlade koja
iseljenim seljacima za vjena vremena dodjeljuje zemlju koja se
nalazi u krugu od dvije stotine i pedeset kvadratnih kilometara.

188
 Tu mogu obraivati zemlju i uzgajati stoku. Onaj tko napusti
naselje bit e kanjen sa deset godina zatvora. Zatim je ocir odr-
ao govor i rekao da su poinili zloin protiv sovjetske vlasti i da
ih je za to trebalo strijeljati. Meutim, sovjetska vlast je humana
i prua im priliku da u ovom bogatom kraju, gdje ima mnogo
zemlje i uma, stvore nov ivot. Sovjetska vlast dat e im orue
i oni mogu odmah graditi kue, a dobit e na posudbu i sjeme
za sjetvu. Pozvao je seljake da pokose to vie sijena za ishranu
stoke. Svaka obitelj dobit e na kredit po jednu kravu. Dvadeset
konjskih zaprega, koje su vukle seljake stvari, est krava, koje su
djecu opskrbljivale mlijekom, i poljske kuhinje - sve je to ostalo
seljacima. Nakon dva mjeseca sagradili su trideset drvenih kui-
ca, svaka je imala po jednu veliku sobu i kuhinju. Zapovjednik
njihova naselja bio je ocir NKVD-a, dobar ovjek, pomagao je
seljacima. Kad je trebalo ii po lijenika, ili donijeti iz susjednog
logora avle, on bi prejahao na konju i po trista kilometara samo
da pomogne ljudima. Iz grada je donio i dvadeset lovakih pua-
ka i podijelio ih seljacima da love divlja koje je bilo u izobilju.
Dola je jesen. Zapovjednik je skupio seljake i rekao im:
- Selo je tu, sad treba da ga krstimo. Kako da ga nazovemo?
Predlaite!
Svi su utjeli. Javio se starac i predloio da novo selo nazovu
imenom ljubljenog voe Komunistike partije Sovjetskog Save-
za. Zapovjednik kao da nije uo starevu ironiju. Rekao je da bi
bilo bolje da se selu dade neutralno ime. Sloili su se s Berezov-
kom. U okolici su brezove ume. Prolo je nekoliko godina i
novo selo dobilo je izgled kao sva ruska sela: s lijeve i desne strane
iroke ceste stajale su brvare. Zemlja je bila plodna i davala je
bogatu etvu.
Mnogi su uzgajali pele. Veina je imala dvije do tri krave i
svinje. Zimi su ili u lov. Neki su postavljali klopke za srebrne
189
lisice. Stariji svijet pomirio se s novim prilikama i trudio se da ne
misli na prolost. Omladina je bila zadovoljna.
Ali jednog dana zapovjednika smijene. Imao je odvie razu-
mijevanja za seljake. Umjesto njega postavljen je brutalan mla-
di. Odmah su poele nove muke. Naredio je da svatko tko eli
putovati u rajonski grad mora imati propusnicu, a kad bi ljudi
dolazili i molili ga da im izda dozvolu, on bi upriliio pravo pre-
sluavanje: zato, na koliko dugo, kome?
Jednog se dana sjetio da se seljaci bogate i da to predstavlja
opasnost za Sovjetski Savez. Otputovao je u okruni centar i vra-
tio se poslije sedam dana zajedno s jo jednim ovjekom. Sakupio
je seljake i odrao kratak govor iz koga su seljaci razumjeli da je
dolo vrijeme da se organizira kolektivno gospodarstvo. Oni se
tome nisu opirali jer su znali to bi im se dogodilo. Stvoren je
kolhoz, a predsjednik je postao ovjek koga je doveo zapovjed-
nik.
Kad je dola zima, Kolja je s jo etvoricom pobjegao iz sela.
Putem su napali dva ovjeka koji su se vraali iz grada i oduzeli
im dokumente i novac. Prilikom slijedeeg pokuaja napadnuti
su se branili. Iz oblinje kue dotrali su ljudi. Razbojnici su pre-
dani miliciji i svaki je dobio deset godina logora.
U logoru je Kolja ubio narjadika, zatvorenika koji druge
rasporeuje na rad, jer ga nije htio prebaciti na laki posao. Do-
bio je novih deset godina. Sada se ponovno nalazio u zatvoru
zbog sabotae. Kako je ve izvrio dva teka zloina, Kolja je oe-
kivao smrtnu kaznu.

190
 STRIJELJANJA NA TEKUOJ VRPCI

Budui da sam odluno odbijao da potpiem bilo kakav doku-

ment, istrani sudac nije me zvao na sasluanje. Zatvor NKVD-a
bio je tako prenatrpan da je jedan dio logoraa pod istragom pre-
baen u drugi zatvor. Za razliku od prvog, koji je bio drvena gra-
evina, drugi je bio sagraen od kamena. Prizemna zgrada bila
je dugaka etrdeset metara. Du polumranog hodnika sa svake
strane nalazilo se po dvadeset elija razliitih veliina u kojima
je na prinama bilo mjesta za etiri do etrdeset ljudi. I ovdje je
bilo smjeteno tri do etiri puta vie zatvorenika. Kao i u prvom
zatvoru, i ovdje je polovica elija bila odreena za one koji su bili
osueni na smrt. eljezna vrata s reetkama dijelila su elije smrti
od ostalih elija. Na kraju hodnika nalazila su se etiri karcera.
Lijevo od glavnog ulaza nalazio se zatvorski ured, a pored njega
velika prostorija od etrdeset kvadratnih metara koja je bila izoli-
rana olovnim ploama i u kojoj su strijeljali.
Stavili su me u eliju broj etrnaest. Kad sam uao, odmah sam
se sjetio Butirke u Moskvi. Osamdeset ljudi, koliko ih je ovdje
bilo smjeteno, sjedilo je napola golo jer je zbog prenatrpanosti
bilo veoma vrue. Sreo sam i nekoliko znanaca iz logora, a neke
sam poznavao i iz prvoga norilskog zatvora. Ovdje je bilo naroi-
to mnogo ocira iz baltikih zemalja. Donedavna su se nalazili u
specijalnom logoru za baltike ocire na jezeru Pjasino, etrdeset
kilometara od Norilska. Sada je jedan dio ocira bio prebaen u
zatvor, dva mjeseca poslije poetka njemako-ruskog rata.
Dobio sam mjesto pored estonskog generala Brodisa, leao
je desno od mene, a s lijeve strane smjestio se njegov autant
kapetan Ruberg. Ovdje su se nalazili i estonski kapetan Lujk, Le-
tonci: natporunik Grumberg, kapetan Lidaks i jo neki ijih se

191
imena vie ne sjeam. Najistaknutiji meu ocirima bez sumnje
bijae general Brodi. Postali smo dobri prijatelji. Bio je to veo-
ma obrazovan ovjek i odlian vojni strunjak. Teno je govorio
njemaki, ruski, engleski, francuski i talijanski. Naroito je dobro
poznavao francusku i njemaku kulturu. U Njemakoj je proveo
nekoliko godina, a u Parizu je pohaao generaltabnu akademiju.
Uhapsili su ga zajedno s estonskim ministrom rata generalom
Lajdonerom. Lajdonera su strijeljali u logoru prije poetka rata.
U drugom norilskom zatvoru nalazili su se zatvorenici koji su
ekali da ih stave pred sud, ili oni koji su ekali presudu OSO-a,
Specijalne sudske trojke. OSO izrie presude u kontumaciji.
Mnogi zatvorenici koji su se nalazili u tom zatvoru nisu znali da
su ve osueni na smrt. Kad su ih vodili u prostoriju za strijelja-
nje, mislili su da ih vode pred sud. Bilo je u tome i neke prednosti
jer sama smrt nije bila najstranija. Mnogi su eznuli za smru.
Strano je bilo ekanje u mukama, koje je esto trajalo mjeseci-
ma, pa ak i godinama.
Ovdje sam sreo jednog Tata, pripadnika malenoga muhame-
danskog naroda koji ivi u planinama Kavkaza. Toga mladog
Kavkasca logorski je sud osudio na smrt zbog izjave u korist Tu-
raka. Ve je pola godine ekao na rjeenje molbe za pomilovanje.
Smrtnu presudu ponitio je okruni sud. A kako nije bilo for-
malnih uvjeta za novu istragu, opet je predan logorskom sudu, a
ovaj ga je ponovno osudio na smrt. Tako se to ponavljalo tri puta.
Poslije dvogodinjeg boravka u eliji smrti napola je poludio.
Napokon su mu pomogli: strijeljali su ga.
Kao i u prvom zatvoru, i ovdje su se zajedno nalazili kriminal-
ci i politiki zatvorenici. I ovdje je glad bila velika. Kad se dijelio
kruh, dolazilo je do tunjave.
Kruh je preuzimao starjeina elije od slubujuega zatvor-
skog nadglednika i dijelio ga zatvorenicima s daske na kojoj su

192
bile sloene porcije. Nekima se inilo da je ova ili ona porcija
vea, naroito je otra borba bila za okrajke. Da ne bi dolazilo do
svaa za vrijeme dijeljenja, sloili smo se da se i okrajci dijele po
ustaljenom redu.
Svatko je pazio da ga ne preskoe. Neki su ve uvee upozo-
ravali starjeinu:
- Starosta, sutra je moj red.
Kakvo je bilo razoaranje kad slijedeeg dana ne bi stigao ni-
jedan okrajak.
Toplo jelo dijelio je zatvorenicima sam nadglednik. Bure s je-
lom nalazilo se u hodniku pred vratima. Zatvorenici bi se u eliji
postavili u jednored i pristupili vratima, gdje bi im nadglednik
pruao limenu zdjelu s juhom. Nadglednik je brojio porcije koje
je dijelio. Kad bi izdao onoliko koliko je bilo zatvorenika u eliji,
zatvorio bi vrata. esto bi se dogaalo da posljednji ili pretpo-
sljednji ne dobije jelo. Naime, neki bi po dva puta stali u red.
Dogaalo se da se nadglednik prevario u brojanju i nije izdao
odreeni broj porcija.
Bilo je zatvorenika koji su se naroito radovali danima masov-
nih strijeljanja. Tada bi se preostale porcije dijelile kao dodaci.
Rijetko su kada politiki zatvorenici uzimali takve dodatke,
iako je glad bila velika.
U drugom je zatvoru bilo manje monotono nego u prvom.
Svakog se dana neto dogaalo to bi nas potreslo. Naroito mno-
go posla zadavali su nadglednicima zatvora osuenici na smrt, pa
i sama strijeljanja. Iz elija smrti uli su se krici. Osuenici na
smrt traili su vie hrane. Ali straari bi obino odgovarali:
- Nita vam vie ne treba, vai su dani odbrojeni.
Tada bi se ule najstranije psovke. Onda bi straari kandidate
smrti izvlaili na hodnik i strahovito ih isprebijali.

193
 Strijeljalo se nou. To je u itavom zatvoru izazivalo strahovito
uzbuenje. Mnogi osuenici na smrt odbijali su da napuste eliju
i straari su morali upotrijebiti silu, pri emu su stradavali i oni
koji jo nisu bili na redu. esto se itava elija opirala krvnicima,
tako da su rtve prije strijeljanja bile temeljito ispremlaene.
Dogaaji u elijama smrti djelovali su na itav zatvor. Dolazi-
lo je do masakriranja. Tih dana straari bi dobivali votku. Neki su
bili tako pijani da su se jedva drali na nogama. Ohrabreni alko-
holom potpuno su pomahnitali. Urlici su se uli i izvan zatvora.
To je prisililo NKVD da strijelja danju.
Redovito se poinjalo u etiri sata poslije podne. To se znalo
ve za vrijeme dijeljenja ruka. Po pijanim licima straara znalo
se da je danas mesni dan. Leeve bi otpremali nou kamionima
i pokapali u masovne jame na zatvorskom groblju.
Sve je to djelovalo na logorae u eliji. To vie nije bio uobi-
ajeni ivot zatvorenika u ruskim zatvorima s obaveznim fazama:
sasluanje, batine, glad, na kraju presuda.
Ovdje je svatko ekao smrt.
Samo je bilo pitanje vremena kada e doi na red.
Mnogi su imali obiaj da od etiri stotine grama kruha, ko-
liko bi primili ujutro, odijele dva do tri komadia, da bi im ne-
to ostalo za ruak ili veeru. Rus ne moe s uitkom ruati ako
nema barem komadi kruha. Ovdje je bilo malo onih koji su
uvali kruh, svatko se bojao da nee doekati ruak.
Jednog jutra, kad smo se probudili, general Brodi mi je re-
kao:
- Danas emo dobro dorukovati.
Nisam ga shvatio.
General izvue svoju vreicu koju je drao pod jastukom da
mu je ne bi ukrali.

194
 - Ovdje imam nekoliko kocki eera koje sam sauvao da bi na
dan estonskog nacionalnog praznika priredio sveani doruak, ali
ini mi se da taj dan neu doivjeti, pa emo to uiniti danas.
- Uvjeren sam da emo doivjeti jo mnogo sveanih dana.
Nemojte dirati taj eer - odgovorio sam.
General odmahne rukom. - Nisam takav optimista kao vi.
Zatim se okrene Rubergu.
- Gospodine kapetane, molim vas, pobrinite se da bude do-
voljno kipjatoka i pozovite naa dva druga.
Mislio je na dvojicu estonskih ocira.
Kad je stigao kipjatok, estonski ociri sjeli su na nae pri-
ne. Sjedili smo u krugu. Umjesto stolnjaka stavili smo prljavi
runik. Iz limenog lonca izlazila je vrua para. Pred svakog je
stavio kocku eera. S vruom slatkom vodom jeli smo kruh koji
smo upravo dobili. Kad je sveani doruak bio zavren, nai se
gosti zahvale i udalje. Brodi se okrene k nama:
- Sada preostaje samo jo jedno: napisati testament.
- Nemojte kvariti dobro raspoloenje poslije tako dobrog do-
ruka - rekao sam.
- Navikao sam gledati istini u oi.
- Zar stvarno mislite da e nas strijeljati?
- Ne samo to mislim, ve sam siguran. Radi se o danima.
- Ne elim izgubiti nadu.
General je neko vrijeme utio. Zatim ree:
- Sjeam se kako sam kao mladi ocir doao u pogranini grad
Suvalki.
Bio je lijep ivot u tom gradiu. Mlade djevojke, promenada
pred eljeznikom stanicom. To su bila vremena!
Zagledao se nekamo u daljinu, glas mu je bio uzbuen.

195
 - Recite, zato ste dopustili da vas Rusi odvedu u Sibir? - upi-
tao sam ga.
Razmiljao je neko vrijeme.
- Pa, to je duga pria.
- Priajte - zamolio sam ga.
- Ispriat u vam kako je do toga dolo. Naa je tragedija po-
ela onog dana kad smo Rusima dopustili da u naoj luci izgrade
uporita. Tada su neki mislili da nas ugroava Njemaka. Zbog
zauzimanja Sudeta i aneksije Austrije uplaili smo se da emo
izgubiti samostalnost. Ja sam bio protiv toga da sklopimo ugo-
vor sa Staljinom, ali Lajdoner, koji je bio ministar rata, zastupao
je jednako stanovite kao i nai graanski politiari; naime, da
je najbolje ako se s Rusima privremeno nagodimo. Jedino su se
socijaldemokrati opirali sklapanju ugovora da se u naoj zemlji
sagrade ruske ratne baze. Pridruio sam se miljenju socijalde-
mokrata. Lajdoner, moj pretpostavljeni, stanovao je sa mnom u
istoj kui i esto sam ga susretao. U kritinim danima bili smo
neprestano zajedno. Tjedan dana prije zakljuenja ugovora s Ru-
sima ustao sam nou jer nisam mogao spavati. Zabrinjavala me
sudbina republike.
Pozvonio sam kod Lajdonera i kad sam sobarici rekao da mo-
ram hitno razgovarati s ministrom, ona mi ree da nije sam i da
su kod njega neka gospoa. Navaljivao sam da me najavi.
Doao je Lajdoner koji je drhtao, zaueno me pogledao i
upitao to se dogodilo. Zamolio sam ga za razgovor. Predloio je
da priekam jedan sat. Vratio sam se u svoj stan koji se nalazio
kat nie. Nije prolo ni pola sata, kad po mene doe sobarica.
Ministar me odveo u svoju sobu i za sobom zakljuao vrata.
- elim s tobom razgovarati kao s prijateljem - rekao sam.
- Govori, to se dogodilo?

196
 - Zar emo zaista dopustiti da Rusi zauzmu nau zemlju?
- Nije to itava zemlja ako im na neko vrijeme ustupimo upo-
rita.
- To je samo poetak, a ti si ocir i morao bi znati da ih vie
nikad neemo moi izbaciti.
- to predlae? Rat protiv Rusa? - upita.
- Da, ja sam za to da se odupremo ako Rusi pokuaju ui
protiv nae volje.
- Koliko emo se dugo moi odupirati? Tri dana? Tjedan dana?
Onda vie nee biti zadovoljni s bazama, zauzet e sve.
- Neemo biti sami. Zapad e biti s nama.
Svanulo je, a Lajdonera nisam mogao uvjeriti da je otpor po-
treban. Shvatio sam da je sve izgubljeno.
Vratio sam se u svoj stan, telefonirao u ured da neu doi i
odvezao sam se svom starom ocu koji je nedaleko Tallina radio
kao umar.
Ispriao sam mu to nas eka. On mi najprije nije htio vjero-
vati. Onda smo stali razmiljati to da uinimo. Predloio sam
mu da se preselimo u Njemaku. Moj otac, koji je bio roen u
Njemakoj, odbio je da kod Hitlera potrai utoite pred Stalji-
nom. elio je ostati kod kue. Unato dugotrajnom nagovaranju
otac nije pristao da napusti Estoniju. Rekao je da su njegovi dani
odbrojeni i da vie nema vremena traiti novu domovinu.
Vratio sam se u Tallin u nadi da u ipak nai neke ljude koji su
poput mene spremni da brane domovinu. Ali ve je bilo prekasno.
Tek kad su Rusi zauzeli najprije jedan dio, a zatim itavu zemlju,
ljudi su shvatili da je sve izgubljeno. Neko su vrijeme podnosili
nau civilnu upravu, ali ubrzo su poela hapenja i deportiranja.
Najprije je na red dola buroazija, zatim bogati seljaci, inteli-
gencija, na kraju mi. Prvo su nam rekli da nas privremeno alju
u vojnu akademiju radi nadopune kolovanja. Odveli su nas na

197
vjebu u neku umu u blizini Tallina. Kad se skupilo nekoliko
stotina ocira stare estonske armije, doli su enkavedeovci, koji
su prethodno opkolili umu, i zatraili od nas da predamo oru-
je. Nije imalo smisla odupirati se artiljeriji i mitraljezima. Sada
smo uvidjeli u kakvu su nas klopku uvukli. Svatko je uzdignutih
ruku morao stati pred ocire NKVD-a koji su nas pretraivali,
zatim smo se morali skinuti dogola. Postrojili su nas, odjea je
leala pred nama. Prolo je nekoliko sati dok su nam dopustili da
se ponovno obuemo. Enkavedeovski specijalitet! Zatim su nas
natovarili na kamione i odvezli na eljezniku stanicu. Na stanici
Tallina stajao je teretni vlak, a maleni prozori na vagonima bili su
zakovani limom. Vagoni su bili podijeljeni u dva dijela, svaki dio
bio je zatvoren ianom reetkom. U svakom odjelu nalazile su
se drvene prine i u svaki je vagon strpano osamdesetero ljudi. U
hodniku je deurao enkavedeovac. Pazio je na svaki pokret. Nije
dopustio da glasno razgovaramo.
Na stanicama su po vagonima kucali velikim drvenim ma-
ljem. Nou je to bilo naroito neugodno. Na taj su nain ispitiva-
li je li vagon oteen. Dogaalo se da zatvorenici iskau iz jureeg
vlaka. Dalje je sve ilo uobiajenim putem, kroz razliite etapne
stanice koje se nalaze du velike sibirske eljeznike pruge, sve do
Krasnojarska. U Krasnojarsku su nas ukrcali u veliku zatvorenu
barku. Mali brodi koji je za sobom vukao etiri takve barke do-
vezao nas je do donjega kraja Jeniseja. Nau je barku, koju su ve
u Dudinki otkaili, dovezao do rijeke Valjek, zatim smo rijekom
stigli do jezera Pjasino. Ovdje smo neko vrijeme stanovali u a-
torima. Svi su morali teko raditi. Ja i jo trojica generala dobili
smo, zbog starosti, lagan posao: istili smo zahode.
Tako je to trajalo sve do poetka rata. Da je poeo rat saznali
smo tek kad su mene i dvadeset i petoricu drugova, 5. kolovoza
1941, otpremili u norilski zatvor.

198
 Zatim su me odveli na presluavanje. Optuili su me. Ostao
je samo mali broj toaka u paragrafu 58 za koje me nisu okrivi-
li. Optuba je glasila: veleizdaja, veze s neprijateljem, sluba u
neprijateljskoj armiji, teror i kontrarevolucionarna agitacija. Sve
sam priznao. Bilo mi je svejedno po kojem e me paragrafu stri-
jeljati.
Razgovarajui nismo ni opazili da je vrijeme odmaklo i da je
ve podne. Kad su prvi zatvorenici dobili juhu, straari su ve bili
pijani. Kriminalac je glasno rekao:
- Brao, danas je mesni dan.
Ostali su stali vikati:
- Ti si paniar.
- Ostavi glupe viceve.
Kad sam kao posljednji primio jelo, opazio sam da nadgled-
nik jedva stoji na nogama. Pomislio sam: kriminalac je u pravu.
Neto se sprema.
Moda sam danas ja na redu?
Ali oaj mi nije pokvario apetit.
Poslije jela legao sam na svoje mjesto, a moji susjedi, general
Brodi i kapetan Ruberg, takoer su leali na prinama zadublje-
ni u misli.
Neki su stajali kraj vrata i prislukivali to se dogaa u hodni-
ku. U eliji je vladala napeta tiina. U hodniku je bilo mirno.
Odjednom smo zauli krik, skoili smo sa svojih mjesta i po-
jurili k vratima. Vikanje je prestalo. Neto su teko vukli hodni-
kom. Nakon deset minuta uli smo kako se otvaraju vrata elije
nasuprot naoj i kako netko mirno izlazi. Kretanje u hodniku po-
stane ivlje, elije su se zatvarale i otvarale. Mogli su se uti samo
koraci. Odjednom ustuknu oni kraj vrata. Pred naim vratima
zveckali su kljuevi. Svi se zgure na svojim mjestima. Vrata elije

199
se otvore. Ue nadglednik, poe do sredine i stade promatrati
ljude na gornjim i donjim prinama. Zatim zastane i prstom po-
zove kriminalca kojeg su zbog svijetloplave kose zvali Sedoj.
- Idemo, Sedoj - ree nadglednik.
- Kamo? - upita ovaj.
- Zove te naelnik.
- Piam ja na tvog naelnika - odgovori Sedoj.
- Treba da ti neto saopi, odmah e se vratiti.
- Ostavi me na miru, ne idem.
Nadglednik izie iz elije, zatim se vrati s jo trojicom.
- Sedoj, silazi.
- Ne idem.
- Ii e.
Sedoj opsuje.
Nadglednik ga uhvati za nogu, ali se Sedoj istrgne i pokua
se popeti na policu, koja je bila privrena iznad druge prine.
Sada ga sva etvorica uhvate za noge i stanu vui. Sedoj se vrsto
drao za policu i natezanje je trajalo nekoliko minuta, sve dok
nisu popustile grede kojima je polica bila privrena i sruile se
na glave onih koji su sjedili na prinama. Sedoj je bio na podu.
Sedoj je poeo strahovito vikati. U eliji zavlada uzbuenje.
Svi su stali psovati nadglednika: - Krvnie, krvopijo, ostavi o-
vjeka.
U eliju utri vojnik s krukom u ruci. Nadglednik pokua
da je ugura Sedoju u usta. Ovaj je vrsto stisnuo usta i branio se
oajniki. Nadglednik ga stane udarati po ustima sve dok nije
potekla krv. Nakon nekoliko snanih udaraca uspjelo mu je da
mu ugura kruku u usta. Sedoj stane hroptati. Uhvatili su ga za
noge i izvukli iz elije, a potoi krvi tekao je od prine do vrata.

200
Svi su se zgurili na svojim mjestima. U eliji zavlada mrtva tiina.
Kad je uvee stigla juha, elija je oivjela. Jeli smo kao da se nita
nije dogodilo.
Veoma nas je iznenadilo kad je u eliju stigao jednoruki kape-
tan sovjetske ratne mornarice Menikov. Znali smo samo to da
je rat u toku, ali vijesti o dogaajima bile su veoma nepotpune.
Menikov je lino sudjelovao u ratu i od njega smo saznali mno-
go zanimljivih pojedinosti.
Menikov je bio zapovjednik otoka Novaja Zemlja. U Novaju
Zemlju plovili su trgovaki brodovi u jakoj pratnji amerikih i
engleskih ratnih brodova. Zatim su nastavili sami do Dudinke
i Igarke. Jedan dio robe ostao je u Dudinki za norilske pogone
obojenih metala. U Dudinki i Igarki transporti su se pretovarivali
i Jenisejem prebacivali do Krasnojarska.
I u kolovozu je u Novaju Zemlju stigao takav jedan transport.
Ratni brodovi su se okrenuli da bi se vratili u svoje baze, u Engle-
sku i Ameriku. Prolo je samo nekoliko sati, kad je straar s tornja
javio da je na vidiku nepoznati brod. Smatralo se da je to zaostali
savezniki brod i nitko vie o njemu nije vodio rauna. Nakon
nekog vremena straar javi da se brod pribliava zaljevu.
- Iziao sam - priao je Menikov - da bih provjerio to se do-
gaa. im sam se popeo na toranj, zaprepastio sam se: to je bio
njemaki ratni brod. Odmah sam zapovijedio da se dade znak za
uzbunu. Ali bio je prekasno.
Brodovi, koji su proli dug i naporan put, stajali su u zaljevu,
a posada se odmarala. Bilo je potrebno nekoliko sati da bi se bro-
dovi okrenuli. A njemaka krstarica sve se vie pribliavala. Jedan
od saveznikih trgovakih brodova, koji je prvi krenuo, htio je
napustiti zaljev. Nijemci su to i ekali. im je brod stigao u na-
jue mjesto, dobio je prvi pogodak. Potonuo je i tako zatvorio

201
izlaz drugim brodovima. Obalna baterija uzalud je pokuavala
blokirati vatru njemake krstarice. Kada su Nijemci vidjeli da ih
naa obalna baterija ne moe dosei, pribliili su se otoku i stali
ga obasipati vatrom. Razoreni su svi brodovi koji su se nalazili u
zaljevu, kao i svi luki ureaji. Bilo je stotinu i etrdeset mrtvih i
ranjenih. I ja sam neto dobio... - Menikov pokae batrljak lijeve
ruke.
Poto je tri tjedna odleao u bolnici u Dudinki, kamo su ga
otpremili zajedno s drugim ranjenicima, bio je uhapen i dove-
den u nau eliju.
Optuili su ga da je njemaki agent.
Jednog dana, kad se birao starosta, veoma sam se zaudio
to je lijenik Olenik, s kojim se nisam mnogo druio, predloio
da to budem ja.
Olenik je bio Poljak roen u Rusiji. Ispriao mi je da je kao
lijenik sluio u odjeljenju NKVD-a. Nakon ulaska sovjetskih
trupa u istonu i junu Poljsku, 1939, strijeljano je nekoliko hi-
ljada zarobljenih poljskih ocira u umi u blizini Lublina. Nakon
tog strijeljanja Olenik je zamolio da ga otpuste iz slube.
Uhapsili su ga kao defetistu i sabotera.
U Norilsku, gdje je izdravao kaznu, bio je zbog pripremanja
oruanog ustanka po drugi put izveden pred sud.
S Olenikom sam se sprijateljio, ali to prijateljstvo nije dugo
trajalo. Jedne veeri dobili smo haringu. Vidio sam kako Olenik
iz kesice uzima kristal eer i posipava haringu. To me veoma za-
udilo. Upitah ga zato jede haringu sa eerom. Olenik se zbog
toga naljuti i upita me to je u tome neobino. Rekao sam mu
da to nije normalno. Olenik se strahovito uzrujao. Meu nama
se razvila diskusija o tome to je normalno, a to nije. Zavrilo je
tako da smo se posvadili i vie nismo razgovarali.

202
 Sluaj sa Sedojem ponovno nas je zbliio. Obnavljanje prija-
teljstva poelo je tako to sam Oleniku vrsto stisnuo ruku kad
sam vidio kako glasno negoduje zbog toga to Sedoja na tako
neljudski nain odvode na strijeljanje. Bila je potrebna velika
hrabrost uiniti tako neto jer se i za manje stvari kanjavalo sa
dvadeset dana karcera, a moglo se dogoditi da ovjeka optue
kao organizatora pobune. Kad se zna da je Olenik bio optuen
da je pripremao oruani ustanak, lako se moe zamisliti u kolikoj
je mjeri takvim postupkom mogao pogorati svoj poloaj.
Godine 1942. logorski sud osudio ga je na smrt strijeljanjem.
Staljinistika lana propagandna tjeila je ruski narod plano-
vima i obeavala da e nakon svretka petogodinjeg plana svega
biti u izobilju. Pri tom se uvijek naglaavalo da sovjetska drava,
koja je okruena kapitalistikim zemljama, mora spremati velike
zalihe ivenih namirnica za sluaj rata koji buroazija priprema
protiv Sovjetskog Saveza.
Kad je rat poeo ubrzo se vidjelo da nema gotovo nikakvih
zaliha. Od prvog dana rata ruski je narod dobivao racioniranu
hranu. Stanovnitvo u velikim gradovima dobivalo je jo kakav-
takav minimum, ali ljudi izvan velikih gradova nisu dobivali ni-
ta. U Norilsku je poloaj bio oajan jer tamo ne raste nita osim
neke vrste zelja, a taj je uspijevao samo nakon mnogo truda i
muke. Lie je bilo tako gorko da ga je bilo gotovo nemogue
jesti.
Opskrbu Norilska preuzeli su saveznici. Za ivene namirnice
i robu koju su dopremali u Norilsk Amerikanci su dobivali nikal,
bakar, kobalt i druge obojene metale. Sada, poto su brodovi bili
potopljeni, stanovnitvo je ostalo neopskrbljeno. U skladitima
za ivene namirnice bilo je zaliha samo za dva mjeseca. U prvom
su redu opskrbljivali NKVD, straare i ono malo slobodnog sta-
novnitva. Za logorae nije preostalo mnogo.

203
 Porcije kruha, koje su u zatvoru iznosile etiri stotine grama,
smanjene su na tri stotine grama. U logoru takoer. Toplo jelo
sastojalo se od nejestivog zelja i slane ribe. Mesa, masti i eera
uope nije bilo. Da ne bi dolo do katastrofe, otpoeli su zranim
putem dopremati ivene namirnice.
Nemir je rastao svakim danom, i to ne samo meu zatvore-
nicima ve i meu slobodnjacima. Zatvorenicima su obeavali
da e naknadno dobiti sve to im pripada. Ali obeanja nisu bila
dovoljna da ljudi budu siti. Prolazili su tjedni i mjeseci, a jelo je
postajalo sve gore. Nestalo je i slane ribe. Poloaj je postajao sve
oajniji.
Ali u takvim sluajevima NKVD zna kako treba da postupi.
Teror je trebao da nadomjesti hranu. Uhapsili su efa odjeljenja
za opskrbu norilskih pogona, Krievskog, i njegova dva zamjeni-
ka. NKVD je pomou svojih agenata u logoru proirio vijest da
je otkrivena kontrarevolucionarna organizacija na ijem se elu
nalazio poljski agent Krievski (bio je porijeklom Poljak) koja je
svjesno pokvarila ivene namirnice da bi omela opskrbu slobod-
nog stanovnitva i zatvorenika. Krievski i njegova dva zamjenika
priznali su sve i osueni su na smrt. Ali nisu strijeljani. Nakon
godinu dana zatvora pustili su ih na slobodu i ponovno postavili
na stare poloaje. Sve se to dogodilo bez objanjenja. Ali i bez
toga je sve bilo jasno: u meuvremenu je u Norilsk dopremljeno
dovoljno ivenih namirnica i vie nije bilo potrebno izmiljati
kontrarevolucionarne krivce za lou opskrbu.

204
 OD MAJICE VOLGE NA SIJEDI JENISEJ

Poetkom rujna 1942. u nau su eliju dovedena etiri Ni-

jemca. Rekli su mi da su se poetkom rata iselili iz Republike
Povolkih Nijemaca i naselili na lijevoj obali Jeniseja, otprilike
osamdeset kilometara od Ust-Porta. Tamo su se trebali baviti ri-
bolovom.
Nova naseobina Nijemaca nalazila se na goloj istini gdje nita
nije moglo rasti, niti je bilo mogunosti da se prehrani ovih tisu-
u i dvije stotine ljudi, uglavnom ena i djece.
Kao i svi prisilno naseljeni, dobili su alat, daske i graevni
materijal da sagrade kolibe. Mjesec dana dobivali su est stotina
grama kruha i odreenu koliinu namirnica. Poslije mjesec dana
trebali su dovriti stanove i sami se prehranjivati.
NKVD im je zapovjedio da osnuju kolhoz koji e se baviti
ribolovom na Jeniseju. Njemaki seljaci nekada su bili udaljeni
stotine kilometara od rijeke, a sada su morali na Dalekom sjeveru
loviti ribu. Jenisej na tom mjestu gotovo i nije rijeka, vie slii
moru. S jedne obale ne vidi se druga.
Seljaci su na koljenima molili zapovjednika za neki drugi po-
sao. ene i djeca sakupili su se pred zapovjednitvom, glasno su
plakali i zaklinjali da ih prebace na drugo mjesto gdje ima posla
kojem su vini. Zapovjednik im obea pajok jo mjesec dana i
ree da ne moraju predavati ulovljenu ribu.
Ljudi su se smireno vratili u svoje barake, bili su sretni to im
je osigurana hrana jo mjesec dana. Ribolov nije mnogo donosio,
ali je ipak bio dodatak hrani koju su primali.
Brzo je proao taj mjesec, sada je trebalo ui u ribarske amce
i s velikim mreama odveslati daleko na Jenisej. U grupama od
etiri do est ljudi odlazili su novopeeni ribari u ribolov. Ve na-

205
kon dva sata vrati se veina amaca, u kojima su se nalazile uglav-
nom ene. Svi su odluno izjavili da vie nee nogom stupiti u
amce. Veina je bila luda od straha. Hrabriji su na rijeci izdrali
neto due. Ulov je bio malen, jedva je dostajao za veeru.
Jednog dana, bila je nedjelja, ribare je uhvatila oluja. Od 23
amca, koliko je tog dana isplovilo, est je potonulo, ostali su se
jedva spasili. Toga je dana tridesetoro ljudi nalo smrt u valovima.
Od osamnaest ena, koje su se udavile, pet je za sobom ostavilo
esnaestoro nezbrinute djece. Nakon te katastrofe zapovjednik
vie nije mogao nagovoriti ribare da pou u ribolov. Ali kako
zapovjednitvo nije nekoliko dana izdavalo ivene namirnice,
veina je ponovno pola u lov. Nakon nekog vremena zapovjed-
nik je postavio normu i odredio koliko svaki ribar mora predati
od ulova. Rijetko je koji ribar mogao ispuniti normu. Riba nije
htjela u mreu, govorili su ribari. Za neispunjavanje norme bio je
predvien kazneni pajok.
Dola je zima, Jenisej se smrzao. Ribari su bili sretni to ih vie
nee moi prisiljavati da odlaze na opasnu rijeku. Ali njihova je
radost bila kratkotrajna. Ubrzo je stigla naredba da ribari moraju
kroz rupe u ledu loviti ribu.
Kako dolaskom zime poinje polarna no, ribari su u ribolov
morali polaziti nosei baklje. eljeznim motkama lomili su led.
Da bi nainili rupu trajalo je i po nekoliko sati jer je led na nekim
mjestima bio debeo nekoliko metara. Ribe, koje su htjele uhva-
titi zraka, lako su ulazile u mreu i ulov je bio iznad oekivanja
dobar. Mraz je bio tako jak da su se nakon nekoliko sati rupe
ponovno smrzavale. Da ne bi ponovno morali razbijati led, ribari
su uveli lov u dvije smjene. Svakih dvanaest sati na rad je dolazila
nova grupa.
Zlo je bilo kad bi nastupila velika purga. U toj neizmjernoj
ledenoj pustinji mahnitala je jer nije bilo nikakvih prepreka. Da

206
bi se ouvali od velike studeni, ljudi su podizali atore i na led
stavljali sobova krzna, koja su kupovali od nomada. Nakon prve
velike oluje, koja je odnijela sve atore, odustali su da podiu
nove jer bi ih i onako slijedea purga ponovno unitila.
Na Silvestrovo je bjenjela tako snana oluja da se nije moglo
vidjeti ni na korak udaljenosti. Baklje nisu pomagale. Toga se
dana smrzlo pet ena, mnogima su se smrzle ruke i noge. Ljudi
su se samo s mukom dovukli do naseobine, a oluja je trajala vie
od dva tjedna. Za to vrijeme nisu mogli ii u ribolov.

Kad je oluja popustila, ponovno su krenuli na posao. Sve rupe

bile su smrznute, vie im nije bilo ni traga. Alat je nestao. Po-
novno je poelo teko buenje leda, koji je sada bio jo deblji.
Na nekim mjestima nikako nisu mogli doi do vode. Kako nisu
imali mrea, morali su loviti udicama. Ulov je bio veoma slab,
jedva su se mogli prehraniti.
Kad je nastupilo ljeto, opet su morali na divlju rijeku. Ve se
prvog dana dogodila velika nesrea: grupu od est ribara progu-
tali su valovi, nitko nije znao kako. U prvim danima ljeta ulov je
bio slab i gotovo nitko nije mogao ispuniti normu. Kad je zapo-
vjednik naredio da e zbog toga dobivati tri stotine grama kruha,
pojedinci su odbili da idu na rad.
Treeg dana stigla je grupa enkavedeovaca koja je uhapsila go-
tovo sve mukarce. Optuili su ih zbog sabotae. Dvojica voa
osueni su na smrt, ostali su dobili po deset godina logora.
Ni na jednom podruju staljinistiki reim nije bio tako laljiv
kao u nacionalnom pitanju. Koliko je samo govora odrano s
citatima Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina, koliko je tisua no-
vinskih lanaka napisano o ravnopravnosti naroda u Sovjetskom
Savezu, koliko o slobodi vjeroispovijesti!

207
 Samo onaj koji je godinama prolazio kroz sovjetske logore,
zatvore i progonstva mogao je vidjeti veliinu tog zloina.

Kad je godine 1939. Sovjetski Savez zauzeo baltike zemlje,

u Sibiriju je dopremljeno na desetke hiljada Letonaca, Estona-
ca i Litvanaca. Prije svega intelektualaca. Kad su nakon pakta s
Hitlerom sovjetske trupe zauzele Besarabiju i junu Poljsku, u
Sibiriju su dopremljeni deseci tisua Poljaka, Rumunja i Ukra-
jinaca, uglavnom intelektualaca. Kad je godine 1941. poeo rat
izmeu Sovjetskog Saveza i Njemake, poela je nova istka u
baltikim zemljama. Stotine tisua graana, ocira, podocira
i seljaka otpremljeno je u sibirske logore. Nekoliko dana nakon
poetka rata likvidirana je Republika Povolkih Nijemaca. Nje-
mako stanovnitvo ovih predjela, ukljuujui djecu i starce, pa i
lanovi vlade Republike otpremljeni su u Sibir i na Daleki sjever.
Istu sudbinu doivjelo je ostalo njemako stanovnitvo u europ-
skom dijelu Sovjetskog Saveza. Jedan je dio dospio u zatvore i lo-
gore, drugi u progonstvo. Nakon svretka rata takvim se istkama
nastavilo jo temeljitije. Iz baltikih zemalja i Poljske ponovno je
potekla rijeka nesretnika prema sjeveru i istoku Rusije. Ako je
broj deportiranih prije rata iznosio nekoliko stotina tisua, sada
se popeo na milijune. Danju i nou mogli su se vidjeti teretni
vlakovi prepuni ljudi najrazliitijih naroda. Ponovno je velik broj
otpremljen u zatvore, a ostali u progonstvo.
Od malih kavkaskih naroda u Sibiru su naselili eene, In-
gue, Balkare, Karaaje, s Krima Tatare, iz Ukrajine Bugare. Istu
sudbinu doivjeli su i Kalmici. Ovi ljudi koji su stotinama godi-
na nastavali ova podruja, morali su ih poslije rata napustiti da
bi u ledenim pustinjama sjevera sluili kao gnojivo staljinistikoj
ekspanziji.

208
 Strahoviti zloini koje je Hitler poinio protiv idova potresli
su svijet i danas svatko zna da je Hitlerova banda u plinskim ko-
morama, krematorijima i drugim sredstvima ubila milijune i-
dova. Ali malo ljudi zna da je broj idova, koji su pali kao rtve
staljinistikog reima, jo vei. Ne sjeam se nijedne zatvorske
elije, nijednog logorskog odjeljenja u kome nije bio veliki po-
stotak idova. Danas se zna za kakve su zloine bili optueni
idovski lijenici u Moskvi, koji su samo sluajno ostali u ivotu
jer je Staljinova smrt sprijeila njihovu likvidaciju.
Ali tko zna za sudbinu stotina tisua idova koje su optuili i
osudili za iste zloine i koji su strijeljani ili su umrli u logorima?
Kad je u Sovjetskom Savezu poela velika istka, stotine hiljada
idova uhapsili su kao trockiste, a kad su bile zauzete baltike
zemlje, juna Poljska i Besarabija, mnogi su idovi kao cionisti
prognani na sjever.
Potkraj 1940. godine u Norilsku se nalazio velik broj inostra-
nih komunista, uglavnom Nijemaca. Veina ovih ljudi aktivno
je djelovala u komunistikom pokretu. Kada je Hitler osvojio
vlast, oni su pobjegli u Sovjetski Savez. Mnogi su radili u tvorni-
cama, mnogi su bili zaposleni u ratnoj industriji i ivjeli su pri-
lino dobro. Kao i svi graani ove zemlje, i oni su se nalazili pod
kontrolom NKVD-a. Naravno, ti ljudi, koji su morali napustiti
svoju domovinu, ponekad su govorili o tome kako je kod kue
bilo lijepo. Bilo je i blagih kritika na raun Sovjetskog Saveza. To
je NKVD-u dobro dolo. Za vrijeme velike istke od 1936. do
1939. veina je baena u zatvore i logore.
Osim Nijemaca bilo je i Austrijanaca, Maara, Poljaka, Buga-
ra i neto Jugoslavena. Jedan dio ovih stranaca druio se meu-
sobno, pomagali su jedni drugima. Iako je bilo zabranjeno odla-
ziti u tue barake, esto smo se sastajali i razgovarali o novostima.
Porazno je djelovala vijest o sklapanju pakta izmeu Hitlera i
209
Staljina. Mnogi su inostrani komunisti usprkos svemu jo uvijek
vjerovali Staljinu, ali je ovaj dogaaj mnogima otvorio oi. esto
sam polemizirao s Blagojem Popovom, koji je zajedno s Dimitro-
vom i Tanjevom bio jedan od sudionika na leipcikom procesu
povodom palea Reichstaga. Kad se Blagoje vratio u Sovjetski
Savez, njega i Tanjeva osudio je vojni sud zbog kukavikog dra-
nja pred neprijateljem na petnaest godina logora. Blagoje je bio
uasnut kad sam mu jednom rekao da je razlika izmeu Staljina i
Hitlera u tome to je jedan Gruzijanac, a drugi Nijemac. Jednog
dana Popov je dojurio u moju baraku i rekao mi:
- Karlo, bio si u pravu!
Upitno sam ga pogledao.
- Zar nisi uo?
- Ne.
- Ona dvojica sklopila su pakt.
- Koja dvojica? Priaj kako treba.
Tada mi Blagoje ispria o paktu Hitler-Staljin. - To je izdaja
revolucije.
- Zar je to neto novo? A milijuni komunista koji trunu po
zatvorima, zar to nije izdaja? - upitao sam.
- Da, tek sada razumijem da je likvidiranje komunista pripre-
ma za takve paktove. ta sada?
- To znai da se sprema rat diktatura protiv demokracije - od-
govorio sam.
Kad nije bilo naroitih dogaaja, kao to je mesni dan i sli-
no, ivot je prolazio u prianju, pogaanju zagonetki i pripovije-
danju viceva. Vicevi su uglavnom bili politiki. To, naravno, nije
bilo bezopasno, ali u zatvoru se nitko nije na to mnogo osvrtao.
U eliji u kojoj je boravilo vie od 80 ljudi bile su zastuplje-
ne gotovo sve europske nacije. Jedni bi dolazili, drugi odlazili.

210
Nikada se nije znalo kamo otpremaju ljude iz elije. NKVD je
skrivao istinu. O mnogima o kojima se mislilo da su odvedeni u
logor saznalo se da su strijeljani. Bilo je i takvih koji su bez traga
nestali.
S generalom Brodisom esto sam razgovarao o politikoj si-
tuaciji u svijetu. O tome to se dogaalo znali smo veoma malo.
Za rata u Sovjetskom Savezu moglo se saznati samo ono to se
slubeno objavljivalo. Izvjetaji su sadravali 90% lai.
Ni u jednoj zemlji na svijetu narodu se nije toliko lagalo koli-
ko u Staljinovoj dravi.
Ljudi koji su u Sovjetskom Savezu razmiljali, znali su da je
istina suprotno od onoga to se govorilo. Kako nitko za rata nije
smio imati radio-aparat, nije bilo mogunosti da se sluaju strane
radio-stanice. Ono malo to su znali ljudi su nastojali analizirati
da bi doli do nekih zakljuaka. Mnogi su mislili da e savez s
Amerikom i Engleskom poslije rata dovesti do demokratizacije
Sovjetskog Saveza. Koliko su se prevarili pokazali su dogaaji po-
slije svretka rata.

211
 SMRT GENERALA BRODISA

Brodi je bio trezven ovjek i razlikovao se od takvih opti-

mista. Ve tada je znao: tako dugo dok je staljinistiki reim na
vlasti, u Sovjetskom Savezu nee biti demokracije. Neki su bili
vrsto uvjereni da e, im Hitler izgubi rat, Amerika i Engleska
prisiliti Staljina da demokratizira zemlju.
Dvadeseti rujna ujutro, kad smo se vratili sa zahoda, opazili
smo da na hodniku ima neobino mnogo vojnika. Veinu smo
poznavali jer su stalno bili ovdje.
Stvarane su najnevjerojatnije pretpostavke, ali nitko nije mi-
slio da se sprema mesni dan. Kad je jedan ipak pokuao da
spomene tu mogunost, odmah su ga uutkali argumentom da
su na takve dane straari pijani, a danas su bili trijezni.
Doruak i ruak proli su kao obino. Prilikom dijeljenja ru-
ka, zatvorenici su nastojali zapodjenuti razgovor sa straarima ne
bi li ustanovili jesu li pili. Ne, nisu bili pijani.
Poslije ruka neki su zatvorenici, meu njima i general Bro-
di i kapetan Ruberg, pozvani u zatvorski ured. S velikim nestr-
pljenjem oekivali smo njihov povratak. Nije prolo ni petnaest
minuta, svi su se vratili. Govorili su da su ih stavili u redove po
trojicu i fotograrali. To nas je umirilo.
Veina stanovnika elije br. 14 vie nije bila pod istragom.
Sloili smo se da e oni koji su fotograrani uskoro doi pred
sud, jer je bilo uobiajeno da se svakom novom spisu priloi fo-
tograja optuenog.
Jedini koga je fotograranje uznemirilo bio je general Brodi.
Povukao se u kut, kako je uvijek postupao kad je elio razmiljati,
i poslije dva sata je ustao i obratio mi se:
- Gospodine tajneru, zar vi vjerujete da su nas fotograrali
zbog pred stojee sudske rasprave?
212
 - Postoji mogunost da predstoji etapa, ali u to sada ne vjeru-
jem. Rat je i nikoga nee otpremati iz Norilska.
- Ne, vi se varate, to je neto drugo.
- U svakom sluaju nee biti nita strano - odgovorio sam.
- Strano je, moda su me posljednji put fotograrali.
Trudio sam se da ga umirim, iako sam predosjeao da dolazi
ono najgore. Sjetio sam se da su jedne nedjelje, kad su strijeljali
mnoge kriminalce, dan prije toga u naoj eliji fotograrali ne-
koliko kandidata smrti. Ni oni nisu slutili da ih posljednji put
fotograraju.
Dva sata nakon naeg razgovora iz elije su izveli dvojicu od
osmorice koju su fotograrali.
Nadglednik je prozvao njihova imena, a kad su se javili, rekao
je:
- Sa stvarima.
Iz kutova se ulo:
- Vraaju se u logor.
uli smo kako otvaraju i druge elije.
Kod nas su mnogi bili uvjereni da vea grupa zatvorenika od-
lazi u logor. Neki su se obraali onima koje su fotograrali i da-
vali im razliite zadatke koje treba da posvravaju kad stignu u
logor. inilo se da se nita naroito ne dogaa. Jedni su dolazili,
drugi odlazili, to je bila svakodnevna pojava. Tada se dogodila
greka u reiji. I NKVD ponekad pogrijei. Otvorila su se vrata
nae elije, ulo je nekoliko vojnika. Jedan je u ruci drao kruku.
Vojnici su nas gledali, a jedan ree:
- To nije petnaesta.
Psovali su nadglednika koji je otvorio krivu eliju i brzo su
izili. Nastala je grobna tiina. Odjednom jedan kriminalac gla-
sno ree:
213
 - To je etapa za drugi svijet!
Od estorice fotograranih koji su ostali u eliji, samo su dvo-
jica ostali mirni: general Brodi i kapetan Ruberg. Jedan letonski
ocir tako je glasno stenjao da su ga nazvali kukavicom. Ni ostala
trojica nisu se junaki drali.
Do ponoi su izvlaili ljude iz elija. Pri tom su se dogaale
uasne scene. uli su se krici, pla, udarci kljuevima.
U eliji te noi nitko nije spavao. Osjeali smo da i u drugim
elijama vlada veliko uzbuenje. uli smo kako se rtve oprataju
od drugova.
- Praajte, tovarii!
Drugovi bi u zboru odgovarali: - Praaj!
Poslije ponoi uli smo kako su u dvorite zatvora uli kamio-
ni. Oko pet sati ujutro nastupila je potpuna tiina.
Bio sam sretan to je strana no prola. Kad su nas rano uju-
tro odveli u zahod, nisam opazio nita izvanredno. Nadgledni-
ci su kao i obino polako etali hodnikom gore-dolje. Jedan od
nadglednika stajao je pred vratima i promatrao kako zatvorenici
sjedaju na otvor. S vremena na vrijeme ulo se vikanje: - Brzo,
brzo!
Poto smo primili etiri stotine grama kruha, pojeli smo ga
bez urbe pijui kipjatok. Poslije doruka primijetio sam kako
general Brodi sve svoje stvari skuplja u zamotuljak. Papue, na
kojima sam mu uvijek zavidio, skinuo je s nogu i stavio u zamo-
tuljak. Zatim mi prie i prui mi sve to govorei:
- Vi ste bili moj prijatelj. Molim vas, uzmite to za uspomenu,
meni vie nee trebati.
Nisam htio primiti, nastojao sam ga uvjeriti da e jo dugo
vremena ivjeti. Ali sva moja nastojanja bila su uzaludna.
- Dragi prijatelju, vidite to se dogaa, znam da su mi asovi
odbrojani.

214
 Vama ove sitnice mogu dobro doi, a ako ih ne uzmete, past
e u ruke krvnicima. Molim vas samo jedno: ako budete imali
sreu da to preivite i vratite se u Europu, pronaite moga oca i
sve mu ispriajte. Ako ne naete mog oca, ispriajte mojim ze-
mljacima kako smo platili lakovjernost. Upozorite Europu to se
ovdje dogaa - zavri Brodi.
Obeao sam generalu. Bilo mi je strahovito teko. Nastojao
sam da to ne primijeti.
Obeanje, na alost, nisam mogao ispuniti jer je Estonija jo
uvijek dio Sovjetskog Saveza. Bilo bi opasno da taj stari ovjek,
ako je uope iv, primi pismo iz inozemstva.
to se tie svjetske javnosti, nadam se da je moja knjiga dokaz
da sam odrao obeanje koje sam dao generalu Brodisu i ostalim
rtvama.
Brodisove stvari nisam primio. Hrabar ovjek nije smio ostati
bez nade. Ali vie nisam vjerovao da emo ostati u ivotu.
Do ruka sam sjedio zajedno s Brodisom i nastojao da govori-
mo o nekoj prijatnoj temi, no on se uvijek vraao na razgovor o
kraju. Govorio je tako mirno.
Za dijeljenja ruka dolo je do incidenta: Brodi, Ruberg i ja
bili smo posljednji na redu. Brodi je jo dobio juhu, a kad je
Ruberg pruio ruku da primi jelo, nadglednik odjednom ree:
- Svi - i zatvori vrata.
Tako smo Ruberg i ja ostali bez ruka. Dugo smo lupali po
vratima. Uao je nadglednik. Objasnili smo mu da nismo dobili
jelo. Ali on bez rijei zatvori vrata. Lupali smo dalje. Prolo je
mnogo vremena prije nego to je ponovo doao. Ruberg, koji je
stajao ispred mene, molio ga je da nam dade juhu. Zatvorenici
su vikali s prina:
- Dajte im jelo, nita nisu dobili!

215
 Umjesto odgovora, nadglednik Ruberga udari izmom u cje-
vanicu i opsuje:
- Faisti, nahranit emo mi vas.
Krvarei i epesajui Ruberg ode od vrata, a ja sam ga slijedio.
Neki su me zatvorenici stali nagovarati da i dalje traim svoje
jelo.
- Danas dvojica nisu dobila jelo, sutra e ih biti deset, i to sve
zbog toga to oni tamo ne znaju brojiti - vikali su ljudi.
Pod pritiskom zatvorenika ponovno sam poao prema vrati-
ma. Nadglednik ih otvori jer sam prilino dugo lupao. Bez rijei
me uhvati za ruku, izvue na hodnik i stade me akama udarati
po glavi. Pri tom je vikao:
- Evo ti tvoje juhe, evo ti kae!
Stao sam glasno vikati.
Tada me bace u karcer.
Karcer se nalazio u drugom kraju hodnika gdje su bile i eli-
je smrti. Otvorili su eljezna vrata s reetkama. Bila je to dugaka
i potpuno mrana prostorija. Crvena svjetiljka, koja se nalazila
nad vratima, davala je tako malo svjetla da se nije moglo vidjeti
gdje elija svrava.
Kad su mi se oi privikle na tamu, vidio sam kako u kutu na
betonskom podu lei neki ovjek. Priao sam mu. Uinio mi se
poznatim, ali nisam znao tko je to. ovjek mi prui ruku i zamoli
me:
- Pomogni mi da ustanem.
Tek tada sam ga prepoznao, i on mene. Bio je to Peatnjikov,
lenjingradski radnik, koji je za graanskog rata upoznao Trockog.
Kad je Trocki napustio Rusiju, Peatnjikova su poslali u izgnan-
stvo.

216
 Godine 1935. uhapsili su ga i osudili na deset godina logora.
Kaznu je odsluivao u Norilsku. Kad je poeo rat prebacili su ga
iz logora u zatvor i ponovno izveli pred logorski sud, koji ga je
zbog irenja neistinitih vijesti (optuili su ga da je nekim zatvo-
renicima rekao kako je Hitlerova armija zauzela Harkov) osudio
na smrt.
- I vi? - upitao me.
Time je mislio da sam i ja osuen na smrt. Ispriao sam mu
zbog ega su me zatvorili.
- udno - rekao je.
Kad sam ga upitao zato su njega bacili u karcer, odgovorio
mi je:
- Vjerojatno e me sada strijeljati.
- Zar niste uloili priziv? - upitao sam.
- To bi bilo uzalud - odgovori.
Od Peatnjikova sam saznao da su ga s jo etvoricom izvukli
iz elije smrti i da otada lei u karceru, druge su ve strijeljali.
Zato i on nije doao na red, to nije mogao objasniti.
Jedva to sam progovorio nekoliko rijei, otvore se vrata kar-
cera i ue ocir NKVD-a Sakulin s dvojicom vojnika. Kad me
ugledao zaurlao je:
- Kako se zovete?
- tajner - odgovorio sam.
- Kako je ovaj doao ovamo? - izdere se na nadglednika, zatim
se okrene prema meni i povie: - Mar napolje!
Bio sam sretan to su me ponovno odveli u eliju. Za mnom
je iao Peatnjikov. Vojnici su ga vodili ispod ruke.
U eliji nisam nita govorio o susretu s Peatnjikovom jer
sam znao da bi to izazvalo uzbuenje. im su me pustili unutra,

217
ponovno sam stao kucati na vrata. Pojavio se nadglednik. Ovaj
put je bio drugi. Ispriao sam mu da danas nisam dobio ruak i
zamolio ga da mi neto dade. Iznenadio sam se kad mi je odgo-
vorio:
- Pogledat u.
Poslije nekoliko minuta donio mi je riblju juhu. Odmah sam
je progutao iako je bila hladna. Upravo kad sam dovrio, otvorila
su se vrata elije, uao je zamjenik upravitelja zatvora i s neke
cedulje proitao ime jednog zatvorenika. Nitko se nije javio. On
ponovi ime. Tada se jedva ujnim glasom javi ovjek koji je sjedio
na donjoj prini.
- Uzmite svoje stvari i poite sa mnom - ree zamjenik.
ovjek se nije ni pomakao.
- Bre, nemam vremena - viknuo je zamjenik.
- Nemam stvari - odgovori rtva.
Plaui i drui itavim tijelom izlazio je i neprestano ponav-
ljao:
- Zato, zato?
Zamjenik ga je gurao pred sobom.
Nije prolo ni deset minuta, u eliju ue isti tip i pozove Ru-
berga. Ruberg bez rijei ustane sa svog mjesta. Njegova mrava i
dugaka pojava, malo nagnuta naprijed, oteturala je kroz vrata.
Posljednji je na red doao general Brodi. im se zauo zveket
kljueva u blizini naih vrata, general me zagrli i snano pritisne
na grudi.
- Zbogom, zbogom - rekao mi je.
- Brodi.
Kao da polazi na etnju, general izae iz elije.
Ovaj hrabri ovjek umro je u Norilskoj tamnici 21. rujna
1942. oko etiri sata poslije podne.

218
 Toga dana iz nae elije nisu vie nikoga izveli. Iz drugih elija,
naroito iz elije smrti, do kasno u no izvodili su na strijeljanje.
Oko ponoi uli smo kamione koji su uli u zatvorsko dvori-
te da bi leeve odvezli na groblje.
Slijedeeg dana izraunali smo s pomou zatvorskog telegrafa
da je u dva dana bilo strijeljano vie od etiri stotine ljudi. Vei
dio strijeljanih osudio je na smrt OSO, ostale logorski sud.
Bio sam spreman da u uskoro doi na red. Nastojao sam se
pripremiti za najstranije to nisam mogao sprijeiti. Pitao sam se
samo jedno: hoe li me na smrt osuditi OSO ili logorski sud?
Zamiljao sam kako u izai. Uvjeravao sam samog sebe da u
se drati uspravno. A doem li pred sud, krvnicima u rei istinu
u lice. Odluio sam da upitam suce da li je ovo unitavanje naro-
da u skladu s naukom Marxa, Engelsa i Lenjina? Pitat u ih da li
je revolucija protjerala Romanove zato da jo veeg tiranina dove-
de na vlast. Znao sam da sve to ne bi imalo nikakvog smisla.
Kome bih ja to govorio?
Razumjeli bi me samo ljudi!
Sjetio sam se svoje mladosti. Kad sam 1919. kao siromaan i
mlad tiskarski egrt u Beu prvi put sluao govornike na skupu
komunistike omladine, bilo mi je kao da govore iz mog srca.
Kao polusiroe doao sam u egrtski dom, jeli smo dvaput dnev-
no. Pet kruna, koliko sam dobivao svakog tjedna od gazde, dije-
lio sam sa sestrom koja je jo pohaala kolu.
Da bih se borio protiv takve bijede pristupio sam komuni-
stikoj omladini. Ve dva mjeseca poslije toga doivio sam prvo
vatreno krtenje. Na elu omladinske grupe odupro sam se po-
liciji, 15. lipnja 1919, u Horlgasse. Policija je pucala i ja sam
teko ranjen ostao leati nasred ulice. im su me otpustili iz ope
bolnice, nastavio sam aktivno raditi.

219
 Kad mi je Willi Munzenberg, koji je tada bio sekretar Ko-
munistike omladinske internacionale, godine 1921. predloio
da odem u Jugoslaviju da bih radio u ilegalnoj Komunistikoj
partiji, oduevljeno sam pristao. Traio sam opasnosti i bio sam
spreman na rtve.
Deset godina radio sam u Jugoslaviji u najteim uvjetima, sve
dok 1931. policija nije otkrila ilegalni tiskaru koju sam vodio.
Otiao sam u Pariz da bih radio meu jugoslavenskim emi-
grantima. Iao sam od jednoga predgraa do drugog i traio ju-
goslavenske radnike da ih organiziram. St. Denis, Ville Juive, Ivri
i Vitri poznavao sam kao i Favoritten, Ottakring, Floridsdorf i
Hernals u Beu.
Morao sam otii i iz Pariza. Na intervenciju tadanjeg jugo-
slavenskog poslanika u Parizu, Spalajkovia, parika me policija
prisilila da napustim Francusku.
Ponovno sam se vratio u Be i osnovao tiskaru koja je ko-
munistike partije balkanskih zemalja opskrbljivala literaturom.
Zatvorili su me.
- Nita mi nije bilo dragocjenije od Komunistike partije. Kad
sam 1932. doao u Sovjetski Savez, bio sam najsretniji ovjek na
svijetu. Napokon sam stigao u zemlju svojih snova.
- Ali kako sam se prevario!
Umjesto blagostanja, naao sam bijedu. Ve na bjeloruskoj e-
ljeznikoj stanici u Moskvi, im sam iziao iz vlaka, okruili su
me besprizorni i stali vikati ispruenih ruku: - Daj, daj.
to to treba da znai? U Moskvi, u glavnom gradu svjetske
revolucije, djeca prose?
Stidio sam se. Bio sam sretan kad je dola limuzina i odvezla
me do hotela Lux, stambene zgrade birokracije, Kominterne.
Ostavio sam svoj koveg da se proeem moskovskim ulicama.

220
Ponovno sam se razoarao. U izlozima su se mogli vidjeti bijedni
zamotuljci s nadomjestkom kave, a pred pekarama veliki repovi.
Ljudi su ekali da bi na karte dobili nekoliko stotina grama crnog
kruha. Pred trgovinama su stajale stare ene i prosile komadi
kruha. Samo deset grama. Kad bi netko prosjakinji dao takav
komadi, ona bi ga stavila u torbu i zahvalila se rijeima: - Platio
vam Bog.
Kad sam uvee uao u blagovaonicu hotela Lux, stvari su
izgledale drukije. Ovdje se ve poeo ostvarivati komunizam. Je-
lovnik se mogao usporediti s jelovnicima internacionalnih hotela
u Beu, Berlinu i Parizu. Kavijar od lososa, peeni pilii, kompoti
svih vrsta. To bijae meni za komunistike funkcionare.
U Njemakoj Hitler jo nije bio na vlasti, ali ovdje se ve mo-
gao susresti Pick, Hornle i drugi, koji su se bolje osjeali ovdje
u Luxu nego Thalmann u Berlinu. U Moskvi je bilo i drugih
njemakih komunistikih voa, ali oni su stanovali u stranjem
dvoritu Luxa. To su bili oni koji su ozbiljno shvaali borbu
protiv Hitlera. Zbog toga su ih na zapovijed Moskve poslali u
Sovjetski Savez.
Svi su poubijani u zatvorima NKVD-a.
Bili su to: Heinz Neumann, Hermann Remele, Werner Hirs-
ch i Max Holz.
Jo me vee iznenaenje ekalo kad sam slijedeeg dana nasta-
vio etati ulicama Moskve. Odjednom sam se naao pred trgovi-
nama koje su bile pune ivenih namirnica i odjee. Ovdje nije
bilo repa kao za crni kruh. Kakvo je to udo, pitao sam se. Bile
su to trgovine tzv. Torgsin gdje se za devize i zlato moglo naba-
viti sve. Ovdje su kupovali diplomati i stranci koji su poslovno
dolazili u Moskvu. Ali ovdje su se mogli susresti i siromani ljudi
koji su donosili vjenano prstenje i drugi nakit da bi kupili kruh
ili mlijeko za svoju djecu.

221
 U moskovskim hotelima Metropol, Savoj i Nacional
stranci su za devize mogli dobiti sve, i kavijar, i francuski ampa-
njac, i ruske djevojke.
Strancima su nudile tijelo, a NKVD-u informacije.
Tako je izgledala Moskva.
Na ulicama su se vidjeli veliki transparenti s natpisom Ino-
strani proletarijat sa zaviu gleda na nas.
Kad su me postavili za upravitelja tiskare izdavakog poduzea
M. A. I. mogao sam se uvjeriti da i u Moskvi postoji ilegalan rad
za komuniste. Osim obinih knjiga koje propagiraju komunisti-
ku teoriju i praksu, morao sam krivotvoriti inozemne pasoe i sl.
Eto, o tome sam razmiljao kada sam te noi uznemiren leao
na prini i nisam mogao zaspati.
Kad je svanulo, ekalo me iznenaenje. Za doruak smo osim
kruha i kipjatoka dobili i juhu. Kakvo se to udo dogodilo?
A onda smo se dosjetili da je to juha koja je preostala od ju-
er.
Bila je to juha mrtvih drugova.
Zato je bila hladna.
Osjetio sam strahovite bolove u elucu, koji su tokom dana
postali tako nepodnoljivi da sam stao lupati po vratima i traiti
lijenika. Ali sve je bilo uzalud.
Nisam uspio otii na zahod, bio sam prisiljen upotrijebiti
parau. Krvario sam. Jedva sam se dovukao do svog mjesta i
odmah legao.
Kad je stiglo vrijeme ruku nisam mogao ustati. Drugovi su
mi donijeli hranu, ali ja sam je prepustio njima. Iako su me alili,
bili su sretni to su dobili dodatak.

222
 U LOGORU S POOTRENIM REIMOM

Poslijepodne je donijelo jo jedno iznenaenje. U hodniku se

ulo uurbano kretanje. Prestraili smo se da je opet kucnuo po-
sljednji as. Nepomino sam leao na prini. Bilo mi je svejedno.
Prvi put sam zaelio da svre sa mnom.
Ali dogodilo se neto to nismo oekivali.
S jo dvadeset petoricom iz moje elije odveli su me u dvorite
zatvora, gdje se ve nalazila velika grupa zatvorenika. udio sam
se to nema straara, osim onih koji su bili u tornjevima. Zatvo-
renici su stajali u grupama i razgovarali o tome to nas oekuje.
Nitko nije znao to se dogaa. Opazio sam svog prijatelja Georga
i priao mu. Georg me zagrli i prestrai se mog izgleda. Ispriao
sam mu kako mi je. Nisam mogao stajati. Georg poloi na ze-
mlju svoj varirani kaput na koji sam sjeo.
Broj zatvorenika u dvoritu neprestano se poveavao. U po-
sljednjoj grupi vidio sam i Josefa Bergera. On potri k meni da
me upita to se sa mnom dogodilo. Svi su govorili da izgledam
veoma loe, ali ja sam znao da ni drugi ne izgledaju bolje. Naro-
ito Josef, kao da je ustao iz groba.
Svi su pretpostavljali <ia nas prebacuju u drugi zatvor. Nitko
od nas jo nije bio suen. Neki su tvrdili da e nas odvesti na
groblje i strijeljati.
Napokon su se otvorila velika vrata zatvorskog dvorita. S
druge strane vidjeli smo veliku grupu teko naoruanih vojnika
NKVD-a. Vojnici su vodili i policijske pse. im su nas ugledali
poeli su lajati.
Ocir je od upravitelja zatvora preuzeo cijelu hrpu dokume-
nata.
Krenuli smo u peteroredu. Kad je ocir opazio da su me po-
duprla dva moja druga, upita to je sa mnom. Georg mu objasni
223
da sam teko bolestan. Morao sam istupiti iz reda. Jedan pas jur-
ne na mene iskeenih zubi. Vojnik ga zadri u posljednji as.
Ocir objasni upravitelju zatvora da me ne moe preuzeti jer
ne mogu pjeaiti. uo sam taj razgovor. Zamolio sam ocira da
me ipak preuzme. On mi na to ree:
- Put je veoma dug i ja zbog vas ne elim da itava grupa hoda
tri sata.
Prijatelji koji su me podupirali rekoe ociru da e me bez
zakanjenja dovesti do cilja. Tek tada je pristao.
Ocir glasno zapovjedi: - Panja, zatvorenici! Za vrijeme mar-
a zabranjeno je razgovarati, prelaziti s jednog mjesta na drugo;
jedan korak ulijevo ili udesno smatrat e se pokuajem bijega.
Straari e bez opomene upotrijebiti oruje.
Straarima zapovjedi: - Straa, spremna za borbu!
Vojnici otkoe automate i puke.
- Naprijed mar!
S nama su istovremeno krenuli i straari. Psi su lajali. Put je
vodio u suprotnom smjeru od groblja. U redovima zatvorenika
uo se uzdah olakanja.
Unato bolesti osjeao sam se bolje. Ali to nije trajalo dugo.
Uskoro sam osjetio strahovite bolove i nisam mogao dalje. u-
nuo sam se i moji su me drugovi jedva drali da ne padnem.
Ocir je opazio neobino kretanje u redovima i zapovjedio
da stanemo. Zatim se priblii. Moji mu pratioci rekoe da mi je
veoma slabo. Dopustio mi je da sjednem na zemlju i da se malo
odmorim. Nakon petnaest minuta priao je i upitao me:
- Kako se osjeate?
- Bolje mi je - odgovorio sam.
Tek kad sam mu rekao da sam se odmorio, on zapovjedi da se
krene dalje.
224
 Nakon nekoliko stotina metara ponovno osjetih slabost. Opet
nisam mogao hodati. Priao je ocir. Zamolio sam ga da mi do-
pusti da istupim iz reda. Kad mi je dopustio, hodao sam sa svoja
dva pratioca pored kolone. Iz mene ikne mlaz krvi. uo sam
kako zatvorenici govore:
- Taj nee dugo.
Bilo mi je svejedno. Tog asa bio bih sretan da sam ostao leati.
Morao bih mirovati. Ali moralo se dalje. Kolona se kretala polako
i ocir je nekoliko puta dolazio i pitao me mogu li hodati.
Bio je ve mrak kad smo se pribliili barakama. Bijae to ka-
sarna logorske posade. inilo mi se da je trajalo itavu vjenost
dok nismo obili ogradu od nekoliko redova bodljikave ice. Du
ice vidjeli smo straarske tornjeve, na krovovima su bili postav-
ljeni reektori koji su osvjetljavali ianu ogradu.
Napokon smo stigli do velikih drvenih vrata. Nad njima je
stajala tabla s natpisom: Norillag NKVD, SSSR, VII logorsko
odjeljenje. Stali smo pred vratima. Ocir je otiao u straarnicu
kraj ulazu. Nakon kratkog vremena se vrati i pozove me iz reda.
Dva prijatelja odvedu me u straarnicu gdje je ve ekao lijenik.
Lijenik je pitao to mi je. Odgovorio sam da me boli eludac i
da imam proljev. On mi opipa puls i ree ociru:
- Treba ga smjesta otpremiti u bolnicu.
Ocir mu odgovori da to nije njegova stvar i da e me najprije
predati, a ovi ovdje neka sa mnom rade to hoe. Na pitanje li-
jenika smije li me odmah odvesti u ambulantu, ocir odgovori
da to ne moe dopustiti.
Morao sam izai u hodnik. uurio sam se u kutu. Ne znam
koliko sam dugo leao. U polusvjesnom stanju stavili su me na
nosila i odnijeli u ambulantu. Lijenik mi je dao prake koje sam
odmah progutao.

225
 U ambulanti sam leao do ponoi. U pono je doao logorski
inovnik i saopio lijeniku da ovdje ne smijem ostati i da me
treba odmah odvesti u zatvorsku baraku. Lijenik nije urio da
izvri zapovijed i do jutra me zadrao u ambulanti. esto je dola-
zio k meni i raspitivao se kako se osjeam.
Bolniarka mi je donijela vrui aj. Ujutro je doao upravitelj
sanitetskog odjeljenja. Lijenik ga je izvijestio o mom tekom sta-
nju i pri tom upotrebljavao latinske izraze koje nisam razumio.
Kad je upravitelj sanitetskog odjeljenja rekao da me moraju
otpremiti u bolnicu, lijenik ispria da je to htio uiniti jo juer,
ali da nije dobio dozvolu od logorske uprave. Upravitelj sanitet-
skog odjeljenja ode do upravitelja logora. Uskoro se vrati i ree:
- Mora da ste uinili neto strahovito jer nisam mogao nago-
voriti upravi
telja da dopusti da vas otpremim u bolnicu.
Uto doe logorski policajac koji me u pratnji lijenika odve-
de iz ambulante. Putem sam vidio redove jednokatnih okreenih
baraka. itav je logor izgledao kao da je izumro. Kad smo proli
pored velike drvene zgrade, vidio sam kako iz dimnjaka suklja
dim. Prvi znak da ovdje ive ljudi. Iza kuhinje se vidjela zgra-
da duboko usaena u zemlju, s malenim reetkastim prozorima.
Zgrada je bila okruena sa dva reda bodljikave ice. Bio je to
karcer.
Uskoro smo stigli na cilj. U sredini uskoga i veoma dugakog
dvorita nalazila se velika drvena baraka. Njeni prozori bili su
prekriveni daskama, imali su i reetke. Dvorite je bilo okrueno
ianom ogradom. Na svakom uglu nalazio se straarski toranj.
Kad je logorski policajac pozvonio, iz straarske kuice izie
neki ovjek i policajac mu prui cedulju koju ovaj proita. Zatim
otvori vrata.

226
 Lijenik objasni straaru da bolujem od zarazne bolesti i za-
trai da me izolira od drugih zatvorenika. Straar se samo glasno
nasmije i odgovori lijeniku da postoje samo dvije velike prosto-
rije u kojima ima mjesta za pedeset ljudi, ali sada je u njima vie
od stotinu i pedeset zatvorenika. Dakle o nekom izoliranju ne
moe biti ni govora.
- Bit e sretan ako uope nade neko mjesto.
Lijenik mi ree da e jo jednom pokuati izboriti dozvolu da
me se otpremi u bolnicu.
Straar me odvede u baaku. Otkljuao je dva golema lokota
i mi udosmo u predsoblje. Zatim otkljua lijeva vrata, pusti me
da uem i s vrata viknu:
- Brao, dajte mjesta bolesniku, ali nemojte mu se pribliavati
jer ima zaraznu bolest.
Istog asa k meni potre moji prijatelji, meu njima i Georg, i
odvedu me u drugi kraj prostorije. Jedva sam se nekako smjestio
jer su ljudi leali jedan uz drugoga. Prvog asa osjeao sam se
bolje jer sam bio sretan to sam ponovno meu prijateljima. Ali
tokom dana postajalo mi je sve gore, tako da su drugovi za vrije-
me dijeljenja ruka zamolili straara da obavijesti lijenika.

227
 PONOVNO U CENTRALNOJ BOLNICI

Poslijepodne se neoekivano pojavio sanitetski auto. Drugo-

vi koji su ga ugledali radosno su mi prili i rekli mi da u biti
otpremljen u bolnicu. Ula su dva bolniara u pratnji lijenika.
Lijenik se takoer radovao to mu je uspjelo da me otpremi u
bolnicu.
U brzoj vonji proli smo kroz Norilsk. Sanitetski auto zau-
stavio se pred zaraznim odjeljenjem Centralne bolnice norilskog
logora. Ovdje sam sve dobro poznavao jer sam prole godine pro-
veo dva mjeseca u kirurkom odjeljenju.
Slubujui lijenik temeljito me pregleda i naredi da me od-
vedu u dvoranu br. 2.
Zarazno odjeljenje bila je velika baraka sa etiri odjela. Tri
odjeljenja imala su obine dvokatne prine kao i sve logorske
barake. Svaki je bolesnik imao slamaricu, jastuk i pokriva. Bilo
je veoma isto.
Uzeli su mi odjeu i dali mi iste plave hlae i lagani kaput iste
boje. Kako na donjoj prini nije bilo mjesta, glavna sestra odredi
da laki bolesnik ode na gornju prinu, a ja sam dobio njegovo
mjesto. Bio sam presretan to leim na slamarici i to se nakon
toliko dugo vremena mogu pokriti pokrivaem. Sestra mi je do-
nijela praak koji sam popio, zatim sam zaspao.
Uvee, kad je nona smjena preuzimala slubu a dnevna je
sestra nonoj predavala novog bolesnika, prepoznao sam staru
znanicu. Bila je to Beanka Elsa Kamp. Elsu sam poznavao jo
iz mladosti kad sam radio u komunistikoj omladinskoj grupi u
XIII bekom rajonu.
Elsa je 1920. zajedno sa svojom sestrom dola u Moskvu. U
prvo smo vrijeme dobivali pisma u kojima su nam sestre opisivale

228
ivot u Rusiji, zatim je dopisivanje prestalo. Kad sam 1932. po-
novno doao u Be, raspitivao sam se kod prijatelja to je s njima.
Rekli su mi da su sestre doivjele nesreu kad su planinarile na
Kavkazu. U Norilsku su mi priali da se u enskom logoru nalazi
neka Beanka, ak su mi rekli i ime, ali ja nisam ni pomislio da
bi to mogla biti Elsa Kamp.
im je smogla malo vremena, Elsa me posjetila.
- Elsa, ti si ovdje? - upitao sam.
- Kao i ti - odgovori mi na isti nain.
- U Beu sam uo da si na Kavkazu doivjela nesreu.
- Ja, na Kavkazu? Nikad nisam bila na Kavkazu.
Elsa je s velikim zanimanjem sluala sve to sam joj priao o
svojim doivljajima.
Ispriala mi je da se vjenala s Rusom Olenikovim. Bio je to
jedan od Trockijevih sekretara. Kad je Staljin protjerao Trockoga
u Tursku, Olenikov je ostao u Moskvi da sredi njegov arhiv, za-
tim je i sam namjeravao poi za njim. Kad je arhiv bio utovoren
i Olenikov se sa enom spremao da napusti Sovjetski Savez, po-
javio se NKVD i traio od Olenikova da otvori sanduke. On je
protestirao jer je na osnovu Staljinova obeanja Trocki mogao bez
kontrole arhiv ponijeti u inozemstvo. Enkavedeovci su otili, no
nakon nekoliko sati ponovno su se vratili i uhapsili Olenikova.
Elsa otada nije ula za svog mua. Nju su iselili u srednju Aziju,
gdje je jedno njeno dijete oboljelo od malarije i umrlo.
Godine 1937. uhapsili su je i osudili kao trockistkinju na de-
set godina logora. Istu je sudbinu doivjela i njena sestra. Mlaa
Elsina kerka, koja je studirala medicinu, izbaena je poslije maj-
ina hapenja s fakulteta i zaposlila se kao inovnica u kombinatu
pamuka u blizini Leninakana.
Elsi sam priao o Austriji jer od 1930. godine nita nije ula
o svojoj domovini.
229
 Slijedeeg dana Elsa je dola rano u slubu jer je, kako mi je
rekla, izgarala od radoznalosti da uje novosti. Toga sam dana
saznao da moj prijatelj Keroi umire u susjednoj sobi. Htio sam
ga vidjeti. Elsa me odvela do druge strane hodnika.
Slubujua sestra mi ree da je strogo zabranjeno ulaziti u tu
prostoriju. Nakon dugog nagovaranja i Elsinih molbi, smio sam
ui. Izmeu kreveta na kojima su leali bolesnici nije bilo prosto-
ra. Traio sam Keroija. Iako sam dvaput obiao sve krevete, ni-
sam ga prepoznao. Zamolio sam sestru da mi ga pokae. Odvela
me do njegova kreveta. U prvi as sam pomislio da se sestra zabu-
nila, ali kad sam paljivije pogledao bolesnika, prepoznao sam ga.
Stajao sam neko vrijeme. To je Keroi! to je preostalo od atletski
razvijena ovjeka? Glava mu je izgledala kao u djeteta. Stajao sam
neko vrijeme pred krevetom, sve dok Keroi nije otvorio oi. Na
njegovim usnama pojavila se neka vrsta smijeka. Prepoznao me i
stao micati usnicama kao da eli izgovoriti moje ime. Priao sam
mu blie da bih ga mogao bolje razumjeti, ali nita nisam uo,
samo sam vidio kako pokree usnicama. Bio sam sretan kad me
sestra pozvala da iziem. Pruio sam mu ruku, ali njegove ruke,
koje su leale pod pokrivaem, ostale su nepomine. On jedva
primjetno klimne glavom.
Pitao sam Elsu od ega Keroi boluje. Ree mi da je u bolnicu
dopremljen s dizenterijom. Leao je u istoj prostoriji u kojoj se i
ja nalazim, a kako je dobro govorio njemaki, Elsa je s njim rado
razgovarala. inilo se da se Keroi brzo oporavlja i da e uskoro
ozdraviti. Kad mu je lijenik jednog dana rekao da e uskoro
napustiti bolnicu, Keroi je najednom jo tee obolio.
Sada je leao u odjeljenju kandidata smrti.
Na pitanje ima li kakve nade, Elsa mi ree da Keroija moe
spasiti samo udo. Lijenici su napustili svaku nadu. Lijenici
vie i ne ulaze u prostoriju u kojoj lei Keroi.

230
 Keroijeva bolest ponovno me rastuila. Obuzele su me crne
misli.
Treeg dana doao je inovnik bolnike uprave s nalogom da
me se odmah prebaci u glavnu zgradu Centralne bolnice. Lije-
nici nisu znali zato.
Kad su me dopremili u glavnu zgradu, zatvorili su me u odi-
jeljenu sobu u kojoj su na prozorima bile reetke kao u zatvoru.
Vrata su uvijek bila zakljuana. Kad bih neto zatrebao, morao
sam kucati i ekati glavnu sestru koja je jedina smjela ulaziti u tu
sobu. Drugo osoblje smjelo je ulaziti u moju sobu samo s njom.
S vremena na vrijeme dolazio bi ocir NKVD-a i kontrolirao da
li se svi pridravaju ovih nareenja.
U sobi su se nalazila etiri kreveta, dva su bila zauzeta, dva
prazna. Ovdje su leali samo oni bolesnici koji su bili dopre-
mljeni iz zatvora. Jedan od njih bio je Gustav Scholler, koji je u
zatvoru ponovno teko obolio, tako da je ovdje leao po drugi
put. Gustav je potpisao sve to je istrani sudac od njega traio.
Logorski sud osudio ga je na smrt. Dok je ekao da se rijei alba
teko je obolio i morali su ga dopremiti u bolnicu. Gustav, koji
nije imao snage da se bori za svoj ivot, shvatio je da nije dobro
postupio kad je priznao ono to nikada nije uinio. Sada, kad je
znao da su mu to posljednji dani ivota, stao se plaiti. Veoma se
zaudio kad sam mu odgovorio da moja stvar jo nije zakljuena
i da vie nisam u zatvoru, ve u zatvorskoj baraci VII logorskog
odjeljenja.
- Karl - ree mi - ti si junak kad moe voditi tako teku bor-
bu.
Drugi bolesnik bio je kriminalac koji je u zatvoru otpoeo
trajk glau. Sada su ga ovdje umjetno hranili. trajkao je ve dva
mjeseca, a nou smo uli kako jede eer i kruh. Bio je siguran da
ga politiki zatvorenici nee izdati.

231
 Lijenik koji me lijeio bio je upravitelj Internog odjeljenja
Centralne bolnice. Dr Mardna bio je Estonac koji je u Norilsku
odsluio svojih deset godina. Mnogo se brinuo za sudbinu bole-
snih zatvorenika i bio je dostojan pomonik svog efa, upravite-
ljice bolnice Aleksandre Ivanovne Sljepcove.
Bolesnici su se uvijek radovali kad bi se kraj njihova kreveta
pojavio dr Mardna s dugom sijedom bradom, uvijek vedra po-
gleda. Kad je dr Mardna saznao za moju zatvorsku kalvariju bio
je dirnut. Kad god bih se slabo osjeao, dolazio je po dva-tri puta
u nau sobu.
Jednog je dana dola i Sljepcova. Kad se pribliila mom kre-
vetu veoma se zaudila to sam ponovno ovdje. Tjeila me, kao
to je to i prije inila, i na odlasku mi zaeljela skoro ozdravljenje.
Iskreno sam se radovao to sam ponovno vidio ovu plemenitu
enu.
Trideseti rujna 1942. - u tri sata poslije podne u nau je sobu
uao zapovjednik zatvora sa dva vojnika. Zapovjednik je odmah
priao krevetu na kome je leao Gustav Scholler.
- Kako se zovete? - upitao ga je.
Scholler ga je gledao ukoenih oiju i nita nije odgovorio.
Zapovjednik ne ponovi pitanje ve ree:
- Imate li ovdje kakve stvari?
- Samo odjeu, ostalo je u zatvoru - odgovori Gustav.
Bolniar donese odjeu. Gustav se veoma polako oblaio i pri
tom pravio greke. Kad je obukao hlae, opazi da je zaboravio
obui gae, pa se htjede presvui, ali zapovjednik ree:
- Ostavite to, nismo daleko od zatvora, tamo ete se presvu-
i.
Bio sam sretan to nije bio cinian.
Gustav se nije usudio prii mom krevetu, samo mi je klimnuo
i iziao. Kad su ga odveli, doao je dr Mardna i neko vrijeme bez

232
rijei stajao kraj mog kreveta. Zatim se okrenuo i iziao. Sada
smo u sobi ostali samo kriminalac i ja.
Kriminalac mi se obrati:
- Toga su odveli na strijeljanje.
- Ne vjerujem, sigurno su ga pomilovali.
- Ne govori gluposti. Zar si ikada vidio da vojnici dolaze u
bolnicu? To ine samo onda kad se spremaju da nekog smaknu.
utio sam.
Dva dana nakon tog dogaaja obolio je dr Mardna i na nje-
govo mjesto doao je dr Muller, Nijemac iz Lenjingrada. Kad
sam prvi put bio u bolnici, dr Muller je esto dolazio k meni i mi
smo razgovarali na njemakom. Ali sada se pravio kao da me ne
poznaje. Kad bih ga neto pitao na njemakom, on je odgovarao
na ruskom.
Kad sam jednom doktora Suhorukova pitao to misli o dra-
nju dra Mullera, odgovorio mi je:
- Kad su njemake trupe napredovale, Muller je koristio svaku
priliku da bi naglasio svoje njemako porijeklo. ak je s lijeni-
cima idovima razgovarao nedoputenim tonom. Sada, kad su
se njemake trupe povlaile, Muller je odjednom postao Rus koji
sluajno ima njemako ime. S kolegama idovima ponovno se
bratimio i zgraao nad zloinima Nijemaca.
Kriminalca, koji je trajkao glau, Muller je neprestano pso-
vao to sovjetskim vlastima zadaje toliko brige i njegovo je pona-
anje nazivao neprijateljskim.
Jednom doe Suhorukov i donese mi platnenu vreicu sa e-
erom.
- To je poslala Olga - ree mi.
Olga se nije usudila da me posjeti jer je bila pod prismotrom.
Bolniar Morozov dobio je nalog od NKVD-a da pazi da li me

233
Olga posjeuje i razgovara sa mnom. Morozov je to, meutim,
ispriao Olgi zamolivi je da ga ne oda.
Centralna bolnica nalazila se na podruju V logorskog odje-
ljenja. esto sam kroz prozor promatrao kako prolaze prijatelji
i znanci. Mnogi su od lijenika saznali da se nalazim u bolnici i
svakog je dana netko proao ispod prozora da me pozdravi. Jedan
bolniar donio mi je uzicu za koju sam privezao vreicu i putao
je kroz prozor. Na taj sam nain dobivao potu i malene poklone.
Neki su mi darovali malo kruha, drugi malo eera, svi su eljeli
znati kako se osjeam.
Jednog dana, upravo kad sam stajao kraj prozora i izvlaio
vreicu, u sobu je uao dr Muller.
- to radite, zar ne znate da ste pod istragom i da ne smijete
imati veze s vanjskim svijetom?
- Mislio sam da ste lijenik i da niste enkavedeovac - odgovo-
rio sam potpuno mirno.
- Ja sam sovjetski patriot i neu dopustiti da u bolnici nastav-
ljate kontrarevolucionarnom djelatnou.
Izvadio sam iz vreice ono malo eera to sam upravo primio
i pruio ga Mulleru.
- Evo vam dokaza moje kontrarevolucionarne djelatnosti.
Muller mi iz ruku istrgne vreicu i baci je kroz prozor.
Slijedeeg dana otpustili su me iz bolnice kao zdravog.
Na dan putanja iz bolnice bio sam teak etrdeset sedam kila.
Normalno sam imao sedamdeset i dvije.
Praen dvojicom podocira NKVD-a, koji su nosili automa-
te, krenuo sam iz Centralne bolnice, koja se nalazila u sreditu
Norilska, prema VII logorskom odjeljenju, koje se nalazilo na
periferiji. Put je bio dug tri kilometra. Hodao sam vie od pet
sati. Jedan od mojih pratilaca bio je veoma uviavan mladi. Iako

234
nije nita govorio, vidjelo se da suosjea sa mnom. Drugi je bio
dresirano pseto koje je imalo samo ljudske crte lica. Kad god sam
ga zamolio da malo predahnemo, psovao me najprostijim izrazi-
ma. Kad sam ga pitao zato me psuje, odgovarao je:
- Zato nisi krepao?
- U bolnicu alju ovjeka da bi ozdravio, a ne da bi umro -
odgovorio sam.
- Sve bi vas trebalo otrovati kao takore.
Nisam odgovorio.

235
 IVOTINJA PANOV

Straar u zatvorskoj baraci bio je veoma zauen kad me ugle-

dao. Pozdravi me rijeima:
- Ponovo si ovdje? Nisam vjerovao da e ostati u ivotu.
Zatim ree da je u sanitetskom odjeljenju uo da sam umro.
Saznao sam da su na upit VII logorskog odjeljenja iz bolnice
odgovorili da sam umro.
U baraci su me radosno doekali. Mnogi su mi govorili da do-
bro izgledam. Kada sam ukratko ispriao svoje doivljaje, saznao
sam mnogo neugodnih stvari.
U pet sati ujutro, na znak za ustajanje, svi su morali izii iz
barake u dvorite. I teki bolesnici. Kontrolirali su nas logorski
policajci naoruani pendrecima. Zapovjednik bi zatim proitao
spisak onih koje je lijenik oslobodio rada i poslao bi ih natrag u
barake. Ostali su morali na posao. Nisam znao kako u tako slab
raditi. Ali morao sam biti spreman na sve.
Doruak, juhu od glava haringe i sto pedeset grama zobene
kae, nisam mogao jesti. Razmazila me dobra bolnika hrana.
Imao sam spremljeno jo malo suenog kruha pa sam se zadovo-
ljio s kipjatokom.
Kad se pojavio lijenik, da bi saznao ima li bolesnika, javio
sam se. Lijenik, mladi Litvanac, samo me pogleda i odmah ree
zapovjedniku logorske policije da sam osloboen od rada. Naredi
da me poslije dovedu u ambulantu.
Sa mnom su u baraci ostala jo tri bolesnika. Kad su svi otili,
bolesnici su odnijeli parau u dvorite da je isprazne. Zatim nas
straari zakljuae. Bolesnici su morali spremati barake i loiti
pei.
Tokom prijepodneva odveli su me u ambulantu. Pregledala
me lijenika komisija.

236
 Lijenici su se udili to su me tako brzo otpustili iz bolnice.
Litvanac, koji me dopratio u baraku, ree straaru da ne moram
ii na posao i da e o tome obavijestiti logorsku upravu. Obeao
mi je da u dobivati bolesniku hranu.
Legao sam na svoje mjesto i stao promatrati baraku. Izgledala
je kao da u njoj nitko ne stanuje. Na prinama nije bilo niega jer
logorai su krevetninu ponijeli na posao. Hlae su sluile kao
madrac, jastuk je nadomjestila vatirana jakna, a vatirani kaput
sluio je kao pokriva. Oni koji su imali runike, vezali su ih oko
vrata umjesto ala.
Ve se odavno smrailo kad su se moji drugovi vratili s posla.
Kad su im otvorili vrata, jurnuli su u prostoriju, svaki je urio na
svoje mjesto da bi se malo ugrijao. Da bi se zatitili od studeni
bili su obueni u variranu odjeu. Oko usta, nosa i oiju visjele su
ledene grude, a to im je posve izmijenilo izgled. Ruke su im bile
tako ukoene da nisu mogli otkopati dugmad i odvezati uzice
na svojoj odjei. Pomagao sam im da skinu smrznute prnje.
Kada bi se malo ugrijali, stali bi razgovarati. Veeru je dijelio
brigadir sa svojim pomonicima. Zatvorenici su obino dobivali
pola litre juhe od zelja i komad slane ribe. Ponekad je bilo i kae.
Postojale su razliite porcije kruha, od tri stotine grama do osam
stotina. Te sam veeri i ja dobio zatvoreniku hranu, bolesniku
sam dobio tek treeg dana.
Poslije veere ljudi bi se postepeno smirivali. Vie nije bilo
napetosti, logorai su oivjeli, mogao sam uti ak i smijeh.
Tada su mi pripovijedali kako je bilo na radilitu. Uvijek je
bilo novosti. Dogaalo se da su straari nekoga namrtvo ispre-
bijali ili nekoga pri pokuaju bijega teko ranili. Ili bi nekoga
jednostavno ustrijelili kao psa.
U baraci sam leao dva tjedna, nisu me tjerali na rad. Jedini
mi je posao bio da s drugim bolesnicima loim pe. Drugovi su

237
mi ostavljali odjeu koju je trebalo pokrpati. Tada sam im davao
svoju odjeu. Nakon dva tjedna bila je potpuno pocijepana. Do-
bro sam se oporavljao. Jednog dana lijenik mi ree da sutradan
mogu poi na rad. Stao sam se spremati. Najprije sam morao
pokrpati vatirane hlae. Na kaputiu je postojalo samo jedno
dugme. Pustene izme bile su mi prevelike i oko nogu morao
sam namotati mnogo krpa. Zatvorenici su cijenili velike pustene
izme. Svatko je bio spreman mijenjati izme za vee, dodajui i
ono malo kruha to je imao. Krznena kapa takoer je bila dobra,
jedini problem bile su rukavice. Bile su tako poderane da ih je
bilo teko pokrpati.
Slijedeeg jutra stao sam u red. Od zatvorske barake do glav-
nih vrata logora stupali smo u pratnji logorske policije. Tada su
nas preuzimali straari. Drugovi su mi priali da se radilite nalazi
oko dva kilometra daleko od logora. Hodali smo strmom cestom
koja je vodila na povien plato. Tamo se nalazila ljunara. Na
putu do nje morali smo proi kroz podruje rudnika. Zatvoreni-
ci koji su bili zaposleni u dnevnoj smjeni ostavljali bi naas svoj
posao i znatieljno nam prilazili. Iako je zbog odjee bilo gotovo
nemogue nekoga prepoznati, ipak se i to dogaalo. Rudari bi
tada mahali i prilazili, ali su ubrzo morali bjeati na svoja mjesta
jer su straari krenuli na njih s pukama i automatima.
Za vrijeme mara straari su budno pazili da se tono pridr-
avamo uputa. esto smo morali stati i sluati zapovjednikove
psovke i prijetnje da e upotrijebiti oruje. Kad bi se netko na
poledici okliznuo i pao, morali smo kleati na snijegu za kaznu
petnaest minuta. Za to vrijeme vojnici bi nas najgrublje psovali.
Bio sam sretan kad smo stigli na radilite.
Zaustavili smo se pred drvenom kolibom. Komandir strae,
upravitelj ljunare i na brigadir otili bi na radno mjesto da
objasne zadatak. itavo radno podruje bilo je okrueno tabla-
238
ma na kojima su stajale mrtvake glave i natpisi: Zabranjeno
podruje. Vojnici su zauzimali svoja mjesta oko radilita. Na se
zadatak sastojao u tome da oistimo tlo od velikih masa snijega
i eljeznim motkama i krampovima kopamo smrznuti ljunak,
tovarimo ga na vagonete i odvozimo u bunker.
Svaka grupa sastojala se od est ljudi. etvorica su vadila lju-
nak i tovarila ga, a dvojica su gurala vagon do bunkera. Unato
vrlo niskoj temperaturi nije nam bilo hladno. Rad je bio teak,
norma visoka. Osim toga, vojnici su pazili da se intenzivno radi.
Onaj tko bi po miljenju vojnika slabo radio, morao je skinuti
vatirani kaput. To bi ga prisiljavalo da dade sve od sebe kako se ne
bi smrzao. Ako po miljenju vojnika ni to ne bi pomoglo, rtva
bi morala skinuti i kaputi. Tako su logorai radili samo u kou-
ljama. Zar je onda udo to su mnogi poslije kratkog vremena
zauvijek otpoinuli?
Radilo bi se od osam sati ujutro bez podnevnog odmora. Stra-
are i pse smjenjivali su svaka dva sata. Poslije rada komandir
strae dobivao je od uprave pogona potvrdu na kojoj je pisalo ko-
liko smo postotaka ispunili normu. Svaki postotak vie donosio
je straarima premiju. Ako bi potvrda biljeila podbaaj, vojnici
su svoj bijes na nama iskaljivali kad bismo se vraali: potjerali bi
nas u dubok snijeg, a mi ne bismo smjeli naruavati redove. e-
sto bi nas zaustavljali svakih pet minuta. Zapovjednik bi vikao:
- No, kako vam se to svia? Nauit u ja vas kako se radi!
Rijetko smo kada ispunili normu, ali ipak smo dobivali po-
tvrde da smo je sto posto ispunili zahvaljujui uviavnom upra-
vitelju ljunare.
Nakon tekog rada i velike hladnoe radovao nas je povratak
u toplu baraku i juha od zelja. Poslije jela zdjele nije trebalo prati
jer smo ih temeljito oistili prstima i jezikom. Za dijeljenja kruha

239
u baraci esto je dolazilo do krvavih tua, iako se brigadir, koji je
bio politiki zatvorenik, trudio da bude pravedan. Onima koji su
bolje radili davao je vee porcije, a kriminalci koji su radili ma-
nje nastojali su dobiti vee komade i stalno su prijetili brigadiru.
Ponekad su i napali. Kad je jednog dana neki bandit sam poao
do sanduka u kome se nalazio kruh, brigadir ga je htio sprijeiti.
Kriminalac je izvukao no i zadao mu petnaest uboda. Stali smo
dozivati u pomo, ali nitko od straara nije doao. Uhvatio sam
komad drva i bacio ga u prozor. Tada je zapucao vojnik koji se
nalazio na straarskom tornju. Nakon kratkog vremena u baraku
su dojurili logorski policajci. Teko ranjeni brigadir umro je na
putu za bolnicu.
Poslije tog ubojstva brigadir je postao bandit. Sada nas nisu
muili samo straari, ve i novi brigadir. Prilikom dijeljenja juhe
politiki su dobili samo rijetku tekuinu. Kriminalcima je grabio
s dna. Kriminalcima je davao i vie kruha. Tako su oni koji su vie
radili zbog slabije hrane postajali nesposobni za rad.
Zbog svega toga, kao i zbog nerada kriminalaca, mi vie ni-
smo ispunjavali normu. Upravitelj ljunare nije tako esto davao
dobru potvrdu jer je produktivnost tako mala da nije mogao pre-
uzeti odgovornost. Pretpostavljeni je ukorio komandire strae.
Jedne noi probudila nas je neljudska vika. Kad sam otvorio
oi, opazio sam da u sredini barake stoje pijani straari i urlaju:
- Faisti, kontrarevolucionari, trockisti...
Zatim su slijedile odvratne psovke.
S prina su izvukli nekoliko politikih zatvorenika, bacili ih
na pod i po njima stali gaziti tekim izmama. Pri tom su vikali:
- Pokazat emo vam kako se radi!
Jednog su zgrabili za vrat.
- Hoe li bolje raditi? Hoe li ispuniti normu? - urlali su.

240
 Jadan ovjek nije mogao odgovoriti, a to je pijane vojnike jo
vie razjarilo. Stali su ga udarati po glavi. Nakon pola sata u bara-
ku je uao trijezan vojnik i odveo pijane napolje.
Kad smo slijedeeg dana doli na rad, vojnici su nastavili da
nas mue. Kad bi im se uinilo da netko poputa, pozvao bi ga
komandir strae Panov i stao ga mlatiti kratkom pukom.
- To e dobiti svaki tko bude loe radio - urlao je.
Toga dana izmlatili su dvadesetoricu iznemoglih drugova.
Svi smo se trudili da nas ne bi optuili.
Uvee, prije povratka kui, Panov je drao govor u kome je
rekao da ide u ured po potvrdu. Ako dobije potvrdu da nismo
ispunili normu, sve e nas postrijeljati.
I nai najsnaniji drugovi postajali su sve nesposobniji da za-
dovolje normu i naoruane i pijane muitelje.
Straari su bjesnjeli sve vie, a Panov i njegovi pomonici odla-
zili su kui tek onda kada bi nekoga izubijali. Najprije su udarali
kundacima dok se rtva ne bi sruila, a zatim su je udarcima pri-
siljavali da ustane. Premlaeni bi se mogao vratiti u logor samo
ako bi mu drugi pomogli.
Jednom u baraku doe upravitelj radnog odjeljenja i upita
brigadira zato tako slabo radimo. Brigadir mu odgovori da ni
sam ne zna to bi uinio da nas faiste prisili na rad. Kad smo to
uli, jedan od nas istupi i ree:
- Graanine upravitelju, nije tono da ne elimo raditi, svi ra-
dimo iznad svojih snaga, ali pogledajte ove ljude - pri tom pokae
na one koji su stajali u blizini - zar oni mogu ispuniti normu?
Ove su rijei ohrabrile i druge zatvorenike koji skinu svoje pr-
ljave koulje, pokazujui skelet i modrice. Upravitelj upita odakle
im ove modrice.
- Osim tekog posla, moramo trpjeti i zlostavljanja.

241
 Upravitelj bez rijei napusti baraku.
Kad smo slijedeeg dana doli na posao, Panov je bio bijesan
kao ris. Najprije je pozvao brigadira, razgovarali su nekoliko mi-
nuta, zatim je pozvao sve one koji su se juer tuili, postavio ih
da rade na jednom mjestu i rekao im:
- Tako, ako se ivi elite vratiti u baraku, ispunite normu. Po-
kazat u vam ja kome se vi alite.
Kad je dolo vrijeme da se poe kui, Panov je ustanovio da je
grupa ispunila pedeset posto norme.
- to mislite, vi faisti, da ete ovdje simulirati i da e vas so-
vjetska vlast hraniti? Zato ivite u sovjetskoj zemlji ako ne elite
raditi?
Panov se okrenu, uzme kramp i prui ga jednom zatvoreni-
ku.
- Udri po njima, ali tako kako ja to inim, razumije?
ovjek se nije ni pomakao s mjesta.
- No, to eka? - upita Panov prijetei.
Zatvorenik je utio.
- Aha, ti nee?
- Ne mogu - odgovori ovjek.
Panov mu istrgne kramp iz ruku i stade ga udarati. Zatvorenik
je pokuao da se obrani rukom, to je muitelja jo vie razjarilo.
- to, ti se brani? - Zatim prui puku vojniku koji je stajao
pokraj njega i svom snagom pone tui zatvorenika. Zatvorenik
padne na snijeg.
- Ustaj! - vikao je Panov.
Zatvorenik je ostao leati.
- Ustaj! - urlao je Panov.
Zatvorenik je i dalje nepomino leao na snijegu.

242
 Panov baci kramp i potri u drvenu kolibu, odakle donese
vedro puno vode. Izlije je na zatvorenika.
- Sada emo vidjeti hoe li ustati.
ovjek se nije micao. Panov pozove brigadira.
- Postavi ga na noge.
Brigadir ga podigne. ovjek padne! Bio je mrtav!
Kad smo se vratili u baraku, nitko nije mislio na veeru. Net-
ko je poeo vikati:
- Koliko emo dugo to trpjeti? Zar nije dovoljna glad i teak
rad? Zar e nas i ovako ubijati?
Kad je to uo, brigadir pojuri k njemu.
- Podbada ljude? Protiv koga ih buni? Protiv sovjetske vla-
sti?
Brigadir ga htjede udariti, ali logorai ga uhvate za ruke i bace
na pod. U pomo su mu dotrala dva pomonika, ali ni oni nisu
bolje proli.
Kad je straar donio veeru, zahtijevali smo da doe netko
od logorske uprave. Straar obavijesti slubujueg ocira. Upravo
sam stajao u repu za kau, kad ocir ue u baraku.
- Pozor! - viknu straar.
- Ko me zvao? - upita ocir.
Jedan zatvorenik istupi. - Pogledajte to se ovdje dogaa - ree.
- Pored tekog rada i batina kojima nas aste vojnici u baraci i bri-
gadir nastavlja batinjanjem.
- Gdje je brigadir?
Kad je brigadir istupio, ocir se izdere:
- Banditska njuko, to se ovdje dogaa?
Brigadir je htio uobiajenim argumentima ocrniti zatvoreni-
ke.

243
 - Ovi faisti nee raditi.
Ocir ga prekine:
- Znam, ti si jedini dobar radnik, a svi ostali su loi. Naprijed
u karcer!
Slijedeeg dana ujutro doao je u baraku isti ocir s inspekto-
rom radnog odjeljenja. Nakon mnogih pritubi, zatvorenicima
su odredili novog brigadira.
Novi brigadir bio je ovjek koga su zbog prijevare osudili na
pet godina logora. Za rata osudili su ga i na osnovu paragrafa 58,
jer je u razgovoru s drugim zatvorenicima nazivao laima vijesti
Sovjetskog informacionog biroa. Sada je trebalo da izie pred
sud.
Novi brigadir Sabakar odmah se sprijateljio s komandirom
strae ispriavi mu to se juer dogodilo u baraci. Vidjeli smo
kako prstima pokazuje na zatvorenike koji su se alili.
Ali toga dana straari su nas ostavili na miru. Na putu kui
nitko nas nije zlostavljao. Bilo je to prvi put da se mirno vraa-
mo.
U baraci nas je ekala komisija lijenika. Morali smo se ski-
nuti dogola. Lijenici koji su vidjeli mnogo izmuenih ljudi, bili
su iznenaeni naim izgledom. Na nae pritube odgovori glavni
lijenik:
- Ne morate se tuiti, sami vidimo kako je.
Treeg dana poslije pregleda objavili su da je norma smanjena
na ezdeset posto. Mnogi su se radovali to emo sada morati
manje raditi, neki su opet tvrdili da je i tu normu nemogue is-
puniti. Smanjenjem norme nestalo je i komandira strae Panova.
Novi komandir uope se nije brinuo ispunjavamo li normu.
Novi brigadir nije toliko psovao, ali je imao svoju metodu
podsticanja. Prilikom dijeljenja hrane preostajalo je nekoliko

244
porcija koje je obeavao onima koji e prebaciti normu, ili bi pri-
ao da je naelnik obeao kao premiju paketi mahorke. Metode
novog brigadira bile su, naravno, bezazlenije, ali su prisiljavale
zatvorenike da rade preko svojih mogunosti u nadi da e uvee
dobiti vie juhe ili kae.
Nakon nekog vremena reim je malo popustio, a jelo iz kuhi-
nje vie nisu donosili policajci, ve sami zatvorenici koje je pratio
policajac. Kraj kuhinjskog altera esto su se susretali znanci koji
su nas pomagali komadiima kruha ili nekim drugim jelom.
Da bismo malo utaili glad, poduzimali smo kojeta. Kad je
jednom i na mene doao red da poem po jelo, iskoristio sam
priliku i otrao u baraku gdje je stanovao moj znanac Saa, mladi
student iz Staljingrada. Sa Saom sam na Solovki bio u istoj eli-
ji. Od svoje obitelji Saa nije primao nikakav novac i ja sam mu
davao hranu i duhan.
U baraci sam naao Sau kako sjedi za stolom i ita knjigu.
Ukratko sam mu ispriao u kakvom se tekom poloaju nalazim
i odmah mu objasnio da nemam mnogo vremena, kad me on
hladno prekinu:
- Kad je ovjek u zatvoru, ne treba jo i druge uznemiravati.
Osim toga, zna da nije doputeno odlaziti u druge barake.
Otrao sam iz barake. Taj me susret strahovito pogodio. Te
veeri uope nisam bio gladan.
Ponovno su nas pozvali pred lijeniku komisiju. Lijenici su
ustanovili da veina iz zatvorenike barake boluje od neishranje-
nosti i skorbuta u drugom i treem stupnju. Nakon nekog vre-
mena stigla je naredba da se teki bolesnici iz zatvorenike barake
prebace u logor. Meu otputenima nalazio se i Josef Berger. Ja
sam ostao u zatvorenikoj baraci i od tog asa moj se poloaj
popravio. Josef je poduzimao sve to je mogao da mi pomogne,

245
donosio bi mi kruh, izmiljao kojekakve naine da s nama doe
u vezu, iako je to bilo vrlo opasno.
Jednog sam dana od Josefa s komadiem kruha dobio i ce-
dulju s vijeu da je Keroi umro. Iako sam to oekivao, bio sam
duboko potresen. Cedulju sam pokazao i drugim Nijemcima jer
je vijest bila napisana na njemakom jeziku.
Kad smo slijedeeg jutra stigli na radilite, opazio sam kako
na drug Kruk odlazi komandiru Panovu, koji je ponovno doao
k nama, i kako mu neto govori. Nakon pola sata pozvao me Pa-
nov. udio sam se to komandir eli od mene, istupio sam.
- Kakav si to letak pokazivao? - upita me.
Nisam vjerovao svojim uima.
- ta vam pada na pamet! Nita nisam pokazivao.
- Odmah predaj letak, ili e se zlo provesti.
Znao sam da se nalazim pred ubojicom za kojeg je bila sitnica
da ustrijeli zbog pokuaja bijega, ili da me nasmrt pretue zbog
napada na straara. Traio sam rijei kojima bih ga uvjerio da
nisam dijelio letke. utio sam. Je li to zbog strahovite hladnoe,
ili zbog straha pred ubojicom?
- Hoe li predati letak?
- Nemam ga - odgovorio sam tiho. A onda sam pomislio da
me prijavio Kruk.
Panov zabode puku s bajonetom u snijeg da bi oslobodio
ruke.
- Sada u te skinuti dogola i tako dugo traiti dok ne naem
letak, ili dok se ne smrzne. Skidaj kaput - zapovjedi.
Pretraio je kaput. Kako nita nije naao, bacio ga je na sni-
jeg.
- Skidaj kaputi!

246
 Pretraio je i kaputi. Opet nita. Smrzavale su mi se ruke. Na
red su dole hlae. Stajao sam u donjem rublju i drhtao od hlad-
noe i straha. Napokon iz depa izvue cedulju koju sam dobio
od Bergera. Tada sam shvatio o kakvom je letku rije. Kako nije
mogao proitati to pie na cedulji, upitao me to je to. Ispriao
sam mu da je to obavijest o smrti mog prijatelja.
- Dobro, predat u cedulju tvom istranom sucu, jao tebi ako
si lagao!
Dopustio je da se ponovno obuem.
Nakon toga od Josefa nisam dobivao nekoliko dana nikakvih
vijesti. Pokuavao sam na razliite naine doi s njim u vezu, ali
bez uspjeha.
Kad smo se jednom vratili s rada opazio sam da je oluja pred
ianom ogradom nagomilala toliko snijega da se ograda vie nije
ni vidjela. Uvee, kad smo na dvorite iznijeli parau, dogovo-
rio sam se sa svojim drugom da u ostati u dvoritu, a on e sam
odnijeti parau u baraku.
Straar nas je propustio. Dok smo bili u dvoritu, makao se s
vrata jer mu je bilo hladno. Na to sam i raunao. Straar vie nije
vodio rauna o nama.
Dok je zatvarao vrata, ja sam se puui prebacio preko snje-
nog brijega. Ni straar s tornja nije me mogao opaziti. Inae bi
me ustrijelio na licu mjesta.
Kad sam uao u baraku, Josef nije vjerovao svojim oima.
- Kako si uspio doi?
- Preko iane ograde.
Josef me najprije sumnjiavo pogleda, a onda ree:
- Zna li da si stavio ivot na kocku?
Kada sam ga uvjerio da me straar ne moe vidjeti s tornja,
on se umirio. Josef je u meuvremenu sakupio punu jastunicu
kruha i ispriao mi razliite novosti.

247
 Trebalo se vratiti. Razmiljao sam to da ispriam straaru.
Dok sam razmiljao, sjetio sam se rijei starog lagera:
Kako e Mayer doi na Himalaju, kako e sii Mayer s Hi-
malaje...
Moj poloaj nije bio zavidan: ako ponovno prijeem preko
ograde, moda e me ipak opaziti straar s tornja, a ako me ne
opazi, neu ui u baraku. Odluio sam da jednostavno odem
do straarske kuice i pozvonim. Neka se dogodi to se dogoditi
mora.
Straar izae i vikne sa stepenica:
- Tko je?
- Pustite me unutra - odgovorio sam, ali snjena vijavica nad-
glasa moje rijei.
- Koga vraga ne odgovara?
- Otvorite, ja sam iz barake - vikao sam iz sve snage.
Straar me jo uvijek nije razumio. Kad se sasvim pribliio, jo
jednom upita:
- Tko to tumara? Zar eli da te ustrijele?
Napokon je shvatio da elim u zatvoreniku baraku. Straar
poe u kuicu, ja za njim.
- to trai ovdje?
- Ja sam iz ove barake - rekao sam.
- Ti si iz zatvorenike barake?
- Da - odgovorio sam.
- Kako si dospio ovamo?
Ispriao sam mu istinu. On me pogleda i opazi u ruci vreu.
- to ima?
- Kruh.
- No, dobro, ekaj dok doe moj pomonik, on e s tobom
malo porazgovoriti o tome.

248
 Sjeo sam na klupicu i ekao. U mislima sam vidio kako mi
oduzimaju kruh, kako me tuku i odvlae u karcer. Postalo mi je
vrue. Otkopao sam kaput i iz vree izvadio komad kruha iako
se ve smrzao. Drao sam ga neko vrijeme iznad pei jer sam se
htio najesti prije nego to mi ga oduzmu.
Drugog straara nije bilo. U pei se ugasio ugljen i straar
potrai kantu. Pri tom je psovao to nema pomonika i to sam
mora ii po ugljen.
Rekao sam mu da u mu ja donijeti ugljen. On me iskosa
pogleda i ree:
- Nee mi pobjei?
- Kamo da pobjegnem?
Uzeo sam kantu i malu lopatu i izaao u dvorite.
Trajalo je dugo dok sam uspio oistiti snijeg sa sanduka. Stra-
ar je dva puta izlazio da bi vidio gdje sam. Napokon sam dopro
do ugljena. Kad sam se vratio s punom kantom, straar me za-
dovoljno pogleda. Naloio sam pe i poeo s njim razgovarati.
Zanimalo ga je tko sam i zato se po drugi put nalazim pod istra-
gom.
- Ti si veoma lakomislen to zbog nekoliko komada kruha
stavlja ivot na kocku.
- Vie sam mislio na to da utaim glad nego na svoj ivot -
odgovorio sam.
- Mome, ti mi se svia. Doi, pustit u te u baraku, ali izbje-
gavaj sline gluposti.
U baraci su me radosno doekali. Poto sam im ispriao pu-
stolovinu, neki su me stali psovati, drugi su hvalili moje junatvo.
Ispraznio sam vreu s kruhom i podijelio je prijateljima. Tada mi
prie jedan od urka i zamoli me da mu do sutra posudim
malo kruha. Bio sam prisiljen da ga posluam.

249
 Nakon otputanja bolesnika iz zatvorenike barake, iz zatvora
je stigla nova grupa. Od stotinu mukaraca veina bijahu krimi-
nalci. Sada se tekom radu i gladovanju pridruila jo i pljaka,
kraa i ubojstvo. Tko nije odmah pojeo svoj kruh, mogao je biti
siguran da e mu ga zaas ukrasti.
Jedan urka ostavio je kruh na pei i otiao po kipjatok.
Kad se vratio, kruha vie nije bilo.
- Ostavite se ale i vratite kruh na mjesto - rekao je.
Nitko se nije pomakao, on shvati da se nitko nije alio. Oti-
ao je do pei, uzeo eljezni ara i uputio se prema jednoj grupi
mladia optuujui ih da su mu oni ukrali kruh. Kriminalci su se
zaklinjali jezikom kriminalaca da kruh nisu ni dotakli.
- Dajem vam deset minuta vremena. Ako mi do tada ne vrati-
te kruh, na snagu stupa logorski zakon.
Urka je sa araem u ruci etao barakom.
Nije prolo ni pet minuta, a mladii ga pozovu i jedan mu
neto apne na uho. Urka se okrene i poe k mladiu koji je
sjedio na gornjoj prini.
- Ljoha, daj kruh!
- Ostavi me na miru - odgovori ovaj.
Urka se popne na prinu, stane pretraivati leaj i izvue
veliku limenku u kojoj se nalazila ve nagrizena porcija kruha.
- Brao, pogledajte, ovaj ima toliko kruha da ga ne moe ni
pojesti.
Kriminalci su stali vikati.
- Treba ga ubiti, raskomadati!
Urka je poeo udarati po mladiu. Trudio se da ga araem
pogodi u glavu. Mladi je glavu zavio u odjeu.
Najednom se objema rukama uhvati za glavu i vikne:
- Ja nita nisam uzeo, nita nisam uzeo!

250
 Krv je tekla kroz daske na donje prine. Mladi najednom
utihnu. Urka poe k prozoru i pokuca, nakon kratkog vremena
ue straar.
- Udesio sam mrcinu - ree. - Odnesite ga da ne smrdi.
Straar poe prema mjestu gdje je leao mrtvac i potrese gla-
vom.
- No, lijepa stvar.
Zatim izae iz barake i zakljua vrata.
Urka je otiao na svoje mjesto i pojeo ostatak kruha koji je
naao u limenki. Zatim ree smijui se:
- Sad e klipani znati kome kradu kruh.
Bilo je ve kasno nou kada je u baraku uao opunomoeni
NKVD-a s naelnikom logora i lijenikom. Svi smo se probudili.
Napisan je protokol o dogaaju, a mrtvaca su zajedno s ubojicom
otpremili napolje.
U baraci je poela diskusija o dogaaju. Miljenja su bila po-
dijeljena. Neki su govorili da je ubijeni bio nevin, dok su drugi
tvrdili da je ukrao. Dokazom krivnje smatrali su to to je prona-
en kruh, jer su njegovi susjedi rekli da je mladi obiavao odmah
pojesti svoju porciju. Prijatelj, koji je leao pored njega, potvrdio
je da mu se ubijeni upravo danas tuio da ne moe jesti.
Dva dana nakon toga pokazalo se da je ubijeni bio nevin, a da
su pravi krivci bili oni koji su ga optuili.
Brigadir Sabakar izabrao je Kruka za svog pomonika. Sada su
svakog dana Sabakar, Kruk i jo dva zatvorenika donosili jelo iz
kuhinje. Posudu s juhom nosila su dva zatvorenika, dok su ribu
ili drugu hranu, podijeljenu u porcije, nosili Sabakar i Kruk. Da
bi se najeo i nahranio svoje pomonike, Sabakar je znao zatajiti
neka jela. Tako se dogaalo da za veeru bude juhe, kae i ribe, a
zatvorenici bi dobivali samo juhu i kau.

251
 Kad su zatvorenici nakon nekog vremena saznali za te maki-
nacije, kriminalci su ih nasmrt isprebijali. Sabakar je odveden u
bolnicu.
Nakon tog dogaaja straari su predloili da ja postanem bri-
gadir. Kad mi je upravitelj radnog odjeljenja rekao da sam iza-
bran, izjavio sam da odbijam, na to mi je on rekao:
- Radit ete posao koji vam damo.
Nita drugo nije mi preostalo nego da prihvatim. Ve je prvog
dana izmeu mene i Panova dolo do sukoba. Na novom radnom
mjestu trebalo je odstraniti mahovinu. Smrznutu mahovinu koja
se nalazila dvadeset centimetara duboko trebalo je sa etiri strane
zasjei, a onda izvaditi iz zemlje. Kvadrate je trebalo slagati jedan
na drugi. Taj su posao dosad radili prijatelji brigadira, ili oni koje
bi odredio komandir strae Panov.
Ja sam naredio da taj posao rade oni zatvorenici koji su bili
ziki najslabiji. To se nije svialo onima koji su taj posao dosad
radili. Namjerno stadoe prigovarati toliko glasno da su ih straa-
ri uli. Panov se odmah poeo zanimati to se dogodilo.
Kriminalci, koji nisu bili zadovoljni to sam ja postao brigadir,
poeli su vikati da je brigadir faist podijelio lagan posao svojim
faistima.
Panov mi kratko zapovjedi:
- Odmah raspodijelite posao onima koji su ga dosad radili.
Pokuao sam objasniti da sam posao dao najslabijima.
- Ako odmah ne uini ono to traim, uinit u to sam - ree
Panov.
Pitao sam Panova zato postoje brigadiri ako komandir strae
rasporeuje posao.
To je Panova toliko razbjesnilo da je s ramena brzo skinuo
puku i rekao mi:

252
 - Ti je jo nisi upoznao? Danas e je upoznati!
Vojnici su vikali:
- Ucmekaj ga!
Naroito je bio glasan Mongol sa psom. Dok je vikao, njegov
je pas pokuao da se istrgne i da me napadne.
- Prepusti ga mom Minusu, taj e ga uiniti ovjekom.
Ali Panov se predomislio.
- Dobro, neka ostane tako, vidjet emo kako e se odvijati
posao. Ako ne ispune normu, uvee e te nositi kui.
Kad je doao upravitelj ljunare da mi dade upute, ja sam mu
se obratio:
- Protiv moje volje postavili su me brigadirom i, eto, ve prvog
dana imam neprilike sa straarima.
Ispriao sam mu o svai s komandirom strae i o njegovim
prijetnjama. Upravitelj ljunare, bivi zatvorenik, koji je odsje-
dio deset godina zbog tetoinskog rada, umiri me i ree:
- Gledajte da ljudi rade, a ostalo e biti u redu.
Nakon svretka rada Panov je otiao po potvrdu. Kad se vratio
sa ceduljom, vikne podreenima:
- Pogledajte, ispunili su 130 posto.
Vojnici su se udili. Mongol ree:
- teta, a ja sam se ve radovao da e ga moj Minus odvui do
logora.
Stara poslovica glasi: Gdje vlada glad, tu ima i mieva. U
naoj je baraci bilo mnogo mieva iako nije bilo hrane. Kad bi
nekom ma i mrvica pala na pod, on bi je paljivo podigao i stavio
u usta.
Jednom smo opazili da dva zatvorenika ustaju nou i neto
petljaju oko pei. Nakon dueg promatranja ustanovili smo da

253
nou love mieve i da ih kuhaju u velikoj limenci. Mnogi su se
zgraali, ali neki su miodere uzeli u obranu.
Prolo je pola godine. Na poloaj nije se nimalo popravio.
Straari i njihov komandir Panov i dalje su se ponaali kao ivo-
tinje.
Kad je jednog dana Panov prisilio nekog mladia da skine gor-
nju odjeu, jer je navodno loe radio, mladi vikne vojnicima:
- Dok drugi krvare na frontu, vi ovdje na zatvorenicima poka-
zujete svoje junatvo.
Panov nije bio navikao da slua takve rijei.
- Doi blie - ree mu.
Zatvorenik krene oklijevajui.
- Bre, bre! Licem prema snijegu!
Mladi poslua.
Panov uzme puku i stane ga tui. Kada je na njemu iskalio
svoj bijes, zapovjedi mu da ustane. Mladi nije mogao ustati. Pa-
nov ga stane ponovno udarati. Poslije svakog udarca vikne:
- Ustani!
Mladi napokon skupi posljednju snagu i ustane.
Kad je u baraci skinuo koulju, vidjeli smo da mu je itavo
tijelo podliveno krvlju. Nismo razumjeli kako je to mogao izdr-
ati.
Kako su takvi sluajevi postajali sve ei, zatvorenici su poeli
bjeati s radilita. Znali su da ne mogu daleko dospjeti, ali barem
su se jednog dana rijeili kundaenja. Da bi mogli pobjei, za-
tvorenici su ekali na crnu purgu. Za takve oluje nije se moglo
vidjeti ni metar daleko. Kad bi oluja poela, satjerali bi nas u
gomilu. Ako ne bi ubrzo prestala, vratili bi nas u barake. esto
smo tako nepomino stajali po tri-etiri sata dok nas ne bi po-
novno odveli u logor. Komandir strae prebrojavao nas je svakih
254
pola sata. Ako nekog ne bi bilo, dali bi znak za uzbunu. Na taj
su znak iz kasarne dojurili vojnici sa psima tragaima. Tada bi
poela potraga.
Omiljeno skrovite za bjegunce bila je BMZ - ljevaonica meta-
la. Do nje nije bilo teko doi. Iako je trebalo proi pored velikog
broja straarskih tornjeva, zatvorenici su bili sigurni da za vrijeme
oluje straari nee izlaziti. U tvornici je bilo mnogo kutaka u koje
su se ljudi mogli sakriti i malo ugrijati. Naroito traeno mjesto
bilo je veliki kazan u koji je iz pei curio tekui metal. Poto bi
te kazane ispraznili, ostavljali su da se hlade u velikoj prostoriji.
Bjegunac bi obino upuzao u takav kazan, gdje bi od slabosti i
umora zaspao. Ali tamo bi ga brzo pronali, zatim bi ga odvukli
u straarnicu, gdje bi ga tako dugo tukli dok se ne bi zauvijek
smirio.
Da bi prestraili ostale zatvorenike, bjegunca bi odveli u ba-
raku i pred nama ga kundacima mlatili. Muitelji bi pri tom vi-
kali:
- Evo ti zato to bjei! Sada vie nee morati raditi.
Bilo je sluajeva da bjegunca nisu otkrili i po nekoliko dana.
Neki zatvorenik bio je dva dana skriven u upi za ugljen koja je
pripadala blagovaonici za slobodnjake. Danju je radio u kuhinji
i time zasluivao neto jela. Nou je odlazio na tavan i grijao se u
blizini dimnjaka.
Bjegunci se ponekad nisu htjeli predati vojnicima. Jedan od
mojih susjeda na prini, poljski idov, prebjegao je na rusku stra-
nu kako ne bi dospio u nacistiki logor. Na granici ga je uhapsio
NKVD. U Kijevu, kamo su ga odveli, osudio ga je OSO zbog
prelaska granice na pet godina logora. Odveli su ga u Norilsk,
odakle je pokuao pobjei, ali su ga uhvatili u blizini Igarke s jo
dva druga. Vratili su ga u Norilsk i sada je ekao da ga ponovno
izvedu pred sud.

255
 Podolski, tako se zvao, trpio je mnoga zlostavljanja. Straari
su ga kao idova uzeli na zub. Bio je dobar radnik i s te strane
Panov mu nita nije mogao. Ali komandir je uskoro pronaao
druge razloge.
Podolski mi jednom ree da e pokuati pobjei s radilita.
Nastojao sam da ga odgovorim jer bjegovi tragino svravaju. On
mi odgovori da se iv nee dati uhvatiti. Jednog dana, kad smo
trebali krenuti natrag u logor, komandir prebroji redove. Sve je
bilo u redu. No kad smo stigli pred vrata logora i kad su nas lo-
gorski straari trebali preuzeti, jedan je nedostajao. Dvaput su nas
prebrojavali, ali zabune nije bilo. Komandir strae izvue cedulju
s imenima i stade nas prozivati. Ustanovilo se da nema Podol-
skog. Nismo primijetili kada je nestao.
Kako smo se nalazili u logoru, pred ocirima logorske uprave,
straari nisu mogli iskaliti svoj bijes. No, Panova to nije smetalo i
on nam zaprijeti da e s nama obraunati sutradan.
Drugog dana spremili smo se na rad kao obino. No uobi-
ajeno vrijeme je prolo, a nas nisu poslali na posao. Tri dana
ekali smo na zapovijed napolje. A onda smo saznali da nas
nee voditi na rad.
Straare VII logorskog odjeljenja poslali su u potragu za bje-
guncem. Ali sve bijae uzalud.
Jednog dana ponovno su nas poslali na rad i mi smo smatrali,
da su Podolskog uhvatili. Veoma smo se zaudili to su straari
bili mirni, itavog dana nismo uli nijedne grube rijei. Tek uve-
e, prilikom posljednjeg brojanja, Panov ree:
- Danas su svi? Nitko nije pobjegao? Ali ionako bi bilo uzalud.
Kamo da bjeite? I Podolskog e uhvatiti.
Sada smo znali da Podolskog jo uvijek trae. Svi smo se rado-
vali. Ve se dugo nismo tako dobro osjeali.

256
 Nakon tjedan dana, kad su neke zatvorenike iz nae barake vo-
dili k lijeniku u ambulantu, vratili su se s vijeu da je Podolski
vien u blizini dvadeset i pete tvornice. Treeg dana u Norilsku je
ponovno bila velika uzbuna. Mnoge brigade nisu otile na posao
kao ni mi. Iz iskustva smo znali da je u toku lov za bjeguncem.
Ponovno su poeli traiti Podolskog. Uli su mu u trag.
Pronali su ga u blizini mjesta gdje se taloi tekua ljaka iz
BMZ. Kad su ga opkolili i on je vidio da ne moe pobjei, skoio
je u kljualu tekuu masu. Uvis se podigao samo pramen dima.
Podolski je odrao rije: nije se iv predao svojim muiteljima.
Nakon tog dogaaja logorska se uprava stala vie zanimati za
zatvorenike nae barake. Jednog je dana u baraku uao naelnik
VII logorskog odjeljenja. Neki su se odvaili i iznijeli mu pritu-
be. Naroito su se tuili na straare i kriminalce.
Od tog vremena nastupilo je poboljanje. Bandite, koji su do-
sada u baraci nesmetano krali i pljakali, logorska policija poela
je kanjavati. Bandit Paklin ukrao je krznenu kapu. Zatvorenik je
to prijavio. U baraku je doao nadglednik sa dva logorska policaj-
ca i zapovijedio Palkinu da vrati kapu. Ovaj nije htio priznati da
ju je ukrao. Pretraili su mjesto gdje je spavao, ali u poetku nita
nisu nali. Tek nakon drugog traenja pronali su je ispod prine.
Paklin se morao dogola skinuti i logorski su ga policajci stali tui
gumenim pendrecima. To je trajalo prilino dugo. Paklin stade
zaklinjati policajce i obeavati da vie nee krasti. Nakon toga u
baraci nije bilo kraa.
Unato izvjesnom olakanju, na je poloaj i dalje bio nepod-
noljiv. Neki su svoj poloaj htjeli popraviti besmislenim bije-
gom, a neki opet bolestima koje bi sami izazvali. Najee sred-
stvo bio je proljev: na prazan eludac pila se studena voda, ili se
gutao sapun. esto se dogaalo da oslabjeli ljudi takve bolesti

257
nisu mogli izdrati pa bi umjesto na kratak odmor, za kojim su
eznuli, otili na vjeni poinak.
Svakodnevno se dogaalo da neko namjerno izazove smrzo-
tine na rukama i nogama. To se lako postizalo: trebalo je samo
nekoliko minuta odloiti rukavice ili nepaljivo omotati noge
pa da se dobiju smrzotine drugoga i treeg stupnja. U prvom
je sluaju ovjek mogao raunati s time da e nakon dva do tri
mjeseca ozdraviti, dok je u drugom sluaju mogao izgubiti ruku
ili nogu.
Poslije svega toga na rad je mogla odlaziti samo polovica za-
tvorenika. Oni koji nisu odlazili na rad dobivali su sve manje
hrane. Glad je postajala nepodnoljiva. Vrijednost jedne zdjele
juhe postala je jednaka vrijednosti ovjejeg ivota.
Jednom se dogodilo da su za vrijeme dijeljenja hrane gurnuli
nekog mladia i on je prosuo svoju juhu. U prvom trenutku nije
znao to da uini. Nakon kratkog razmiljanja bacio se na pod da
bi spasio ono to se moglo spasiti. Lizao je ostatak juhe s poda,
poput psa. Jo dugo poslije toga nije se mogao smiriti, plakao
je kao dijete. Moji prijatelji dali su mu kruha, emu su se ostali
neobino udili. Iz svih kutova moglo se uti:
- Ovi su mu dali kruha.
Panov nije zaboravio sukob koji je imao sa mnom prvog dana
kad su me postavili za brigadira. Neprestano je traio priliku da
se sa mnom obrauna.
Da bi ispunili normu, zatvorenici su pokuavali na razliite
naine varati. Grupa koja je iskapala mahovinu slagala je izvae-
ne dijelove tako da je u sredini ostao prazan prostor. Panov je to
promatrao.
- Brigadiru, odmah doi ovamo! - derao se Panov.
Kad sam stajao pet metara daleko od njega, on me upita:

258
 - ta rade ovi ljudi?
Zaueno sam ga pogledao.
- ta se pravi glup?
- Kako to mislite? - upitao sam.
- Odmah u ti pokazati kako mislim.
- Recite mi to nije u redu?
- Poi k onoj grupi desno gore i pogledaj to rade.
Panov me podsmjeljivo promatrao.
Okrenuo sam se i stao razmiljati kako da se izvuem. im
mi je Panov postavio prvo pitanje, znao sam to hoe. Kad sam
stigao do grupe, poeo sam ih izvjetaeno grditi zato se slue
prijevarom.
Vratio sam se Panovu, nisam se urio, htio sam odgoditi ono
to me ekalo. Ponovno sam stao pet metara daleko od njega.
- Prii blie i ispriaj mi to si tamo vidio.
Promrmljao sam neto nerazgovjetno.
- Koga vi faisti zapravo hoete prevariti?
- To nije prevara. Ljudi su strahovito slabi i na taj nain ele
olakati svoj poloaj.
- ta, ti ih brani? titi ljude koji varaju sovjetsku vlast?
- Ne branim ih, elio sam vam objasniti.
- Ti e meni neto objasniti?
Panov je stao drhtati.
Stajao sam bespomono. U tom asu Panov skine puku i plo-
snatom stranom bajoneta udari me po obrazu.
- Mar odavde!
im sam se okrenuo, osjetio sam udarac kundakom u lea.
Nisam mogao udahnuti zrak, s mukom sam zakoraknuo i bacio
se na snijeg.

259
 Kad smo se uvee vratili u logor, zamolio sam straara da me
odvede upravitelju logorskog odjeljenja. Ispriao sam mu to se
dogodilo i zamolio ga da me oslobodi dunosti brigadira. Nije
htio pristati. Kad sam mu rekao da se od danas vie ne smatram
brigadirom, popustio je. Rekao mi je da moram izdrati jo tri do
etiri dana dok ne odrede novog brigadira.
Slijedeeg dana dogodilo se neto to me prisililo da odmah
napustim mjesto brigadira. Neki dvadesetogodinji mladi sjeo je
na snijeg za vrijeme rada da bi se malo odmorio. Zatvorenici su
se smjeli odmarati zajedno, i to svaka dva sata pet minuta. Jedan
od komandirovih pomonika, koji ga je zamjenjivao, naredi mla-
diu da ustane. Ali mladi ne poslua.
- Hoe li ustati? - vikne straar.
Mladi odgovori da je bolestan i da vie ne moe raditi.
Vojnik, koji se nalazio otprilike stotinu metara daleko od nas,
zapovjedi mu da doe k njemu. Nismo mogli uti to vojnik vie
i to mu mladi odgovara, ali smo vidjeli njihove pokrete. Vojnik
je mladiu pokazivao da stane u stranu. im je mladi sjeo na
mjesto koje mu je straar pokazao, vojnik skine puku i opali.
Metak pogodi mladia, koji se napola okrene prema nama, zatim
se srui mrtav.
Iz oblinje kasarne dotre vojnici alarmirani pucnjem. Uskoro
je stigla i komisija i ubojica im objasni kako se sve to dogodilo.
Nakon dva dana proitali su nam zapovijed zapovjednika stra-
e u Norilsku kojom se pohvaljuje vojnik to je svojom budnou
sprijeio pokuaj bijega. Osim toga dobio je i nagradu od pet
stotina rubalja.
Poslije tog dogaaja i nagrade, moje su misli bile zaokupljene
samo time kako da se spasim sigurne smrti. Postojala je samo
jedna mogunost: obogaljiti samog sebe.

260
 Odluio sam da mi se smrznu prsti na lijevoj nozi. Kad sam
ujutro obuvao pustene izme, oko lijeve noge omotao sam toliko
krpa da sam jedva obuo izmu. Na taj se nain noga nije mogla
pomicati u izmi i bila je oteana cirkulacija krvi. Toga je dana
bilo veoma hladno i ja sam bio uvjeren da u uspjeti. Kako bih
bio potpuno siguran, poao sam na stranu i smoio prste lijeve
noge. Trudio sam se da se to manje kreem kako bi se noga
ukoila. Sanjao sam o tom kako u jo danas leati u bolnici u
toplom krevetu i napokon se ispavati. Lijeenje e vjerojatno tra-
jati nekoliko mjeseci. Morat u podnositi strahovite bolove, jer se
prilikom svlaenja izme sa smrznute noge skida i koa. Ali to je
to prema miru koji u poslije uivati? Nisam ni pomiljao na to
da itavog ivota mogu ostati bogalj.
Na povratku u logor udio sam se to ne osjeam bolove, tjeio
sam se time da se prilikom smrzavanja bolovi osjeaju tek nakon
nekoliko sati. U baraci sam uz pomo druga skinuo lijevu izmu.
Bio sam veoma nesretan kad sam na nozi ustanovio smrzotine
tek prvog stupnja. U asu je nestalo sna o toplom krevetu i miru.
Ipak sam poao u ambulantu. Kad sam nakon tri sata ekanja
doao na red, nisam uo one rijei o kojima sam sanjao. Lijenik
je rekao bolniarki:
- Hladna nona kupka.
Sputene glave vratio sam se u baraku.
Prijateljstvo sa straarom esto mi je donosilo male olakice. S
vremena na vrijeme zvao me u straarnicu. Tamo bih loio pe,
donosio ugljen i prao pod. Za taj posao dobivao sam neto hrane.
Ponekad, kad je bio siguran da nema naelnika logora, doputao
mi je da odem do druge barake gdje je postojala mogunost da
dobijem malo kruha. esto me slao u kuhinju po hranu, pa sam
od kuhara uvijek dobivao i poneto za sebe. Kad sam se kasno

261
vratio u baraku, razoaran zbog neuspjelog smrzavanja noge, tu-
io sam se straaru na nepodnoljivo stanje na radilitu i na mu-
itelja komandira Panova. Straar mi obea da e se pobrinuti da
postanem ista barake.
Dosad su baraku istili oni koji su ostajali kao bolesnici. Ne-
koliko dana radio sam taj posao, ali kad je za to saznao naelnik,
ukinuo je mjesto posebnog istaa i naredio da taj posao opet
obavljaju bolesnici. Ja sam na sreu ponovno obolio i s viso-
kom temperaturom otiao u bolnicu.
Lijenik se najprije uplaio da imam tifus, zbog toga su me
stavili u odjeljenje za zarazne bolesti. Za kratko vrijeme to sam
se nalazio u bolnici mnogo je zatvorenika umrlo od trbunog
tifusa. Izgladnjeli zatvorenici jeli su sve to bi im dopalo ruku.
Mnogi bi kopali po sanducima za smee i skupljali glave harin-
ga i pokvarene otpatke namirnica. Veina je dobivala proljev, ali
mnogi su obolijevali od teke eluane bolesti. Ubrzo je stao ha-
rati tifus.
Mnogi su umirali od prederavanja. Dogaalo se da poneki
zatvorenik na neki nain doe do vee koliine hrane, ali uvijek
gladni i prazni eluci nisu to mogli izdrati i ljudi bi umirali.
U bolnici se moglo vidjeti kako teki bolesnici, koji nisu mo-
gli jesti, strepe za dvopek. Svakog sata brojali su svoju zalihu i
jao ako bi nedostajao i jedan komadi. Umirui su posljednjim
snagama vikali da su pokradeni i traili su da im se vrati dvopek.
To je bio znak da e zatvorenik ivjeti samo jo nekoliko sati.
Za nasljedstvo umirueg vodila se prava bitka. esto bi
ostajalo nekoliko komada dvopeka i malo eera. Bilo je pitanje
koji e od bolesnika prvi to prisvojiti. Osim bolesnika, i bolniari
su jedva ekali posljednje trenutke umirueg. Moglo se vidjeti
kako bolniar odjednom postaje zabrinut za bolesnika, a prije

262
satima nije dolazio i bolesnik je uzalud traio au vode. Sada kad
je umirao svi su mu toboe htjeli pomoi.
U bolnici sam saznao da su raspustili zatvoreniku baraku i
ljude prebacili u logor. Radovao sam se to se vie neu vratiti u
onaj pakao.
Ali kad su me pustili iz bolnice, nisu me kao druge prebacili u
logor, ve su me zatvorili u karcer.
Dakle, ni ovaj put se nije ostvarila moja nada da u se vratiti
u normalan logorski ivot. ta e uiniti sa mnom? Zato je-
dino mene nisu vratili u logor? Znao sam da NKVD ne isputa
lako iz apa svoje rtve, ali nisam mogao vjerovati da sam ba ja
najopasniji izmeu stotinu tisua zatvorenika norilskog logora.
Optube protiv mene bile su izmiljene. Iako sam imao sve ra-
zloge da mrzim staljinistiki reim i NKVD, koji je utjelovljenje
tog reima, nisam faist, i to je NKVD znao. Zato mi poklanja-
ju naroitu panju? Upravitelj NKVD-a u Norilsku, Polikarpov,
izabrao je prvih godina rata mene i moje prijatelje kao prve rtve
a sada je vidio da mu izmiemo iz ruku. Meutim, on to nije htio
priznati. Polikarpov je bio svemogui u Norilsku i nije se mogao
pomiriti da je zatvorenik jai od njega.
Masovna strijeljanja zatvorenika - koji su bili osam hiljada
kilometara udaljeni od fronta pa nisu predstavljali opasnost za
reim - obustavljena su na osnovu Staljinova naloga. To je bila
koncesija zapadnoj demokraciji. Ali sve to nije spreavalo Poli-
karpova da pojedine ljude otpremi na drugi svijet. NKVD je htio
jo jednom pokuati da postigne svoj cilj, a Polikarpov se nadao
da su strahoviti uvjeti slomili moju snagu.
Dva tjedna ostao sam u samici s prozorima koji su bili zatvo-
reni tekim eljeznim reetkama.

263
 OSUEN NA SMRT

U svibnju 1943. odveli su me iz karcera u zatvor. Ni tamo

se na alost nita nije promijenilo. Ista pria i isti ljudi, samo to
su imali druga imena. Kriminalci se nisu razlikovali od svojih
prethodnika.
Ali ipak se neto promijenilo. Na osnovu nekih vijesti saznali
smo da logorski sud rijetko kada izrie smrtne osude. Naa borba
s vremenom postigla je cilj. Bilo nam je jasno da je borba koju
vodimo, i koja sada traje vie od godine i po, nije borba za slobo-
du, ve borba za ivot. Moji drugovi i ja odvie smo dobro znali
da u Sovjetskom Savezu nee biti slobode tako dugo dok vlada
staljinistiki reim.
inilo se, dakle, da smo izili kao pobjednici iz velike borbe za
goli ivot. I zaista, novi istrani sudac, kome su me odveli, odmah
mi ree da se ne moram bojati da u biti strijeljan.
Novi istrani sudac, kapetan Gizajev, bio je Kavkaanin koga
su evakuirali iz Nalika kad su njemake trupe zauzele sjeverni
Kavkaz.
Gizajev me poeo presluavati ovim rijeima:
- Ja sam va novi istrani sudac i htio bih da zavrim va sluaj
koji se tako dugo otee.
- Ako ga elite zavriti, morat ete se odrei optube protiv
mene i mojih drugova - odgovorio sam.
- To ne mogu jer protiv vas postoje dokazi koji vas teko te-
rete.
- Vi mislite na svjedoanstva kriminalaca kojima se slui istra-
ga?
- Ne, ak i onda kad ne bismo uzeli u obzir izjave kriminalaca,
protiv vas imamo dovoljno drugih svjedoka.

264
 - Za mene je to neto sasvim novo - rekao sam zaueno.
- Da, jo ete se vie zauditi kad ujete imena svjedoka.
- To me neobino zanima.
Prije nego to mi je rekao imena novih svjedoka, Gizajev mi
je odrao govor i naglasio da za itavu tu stvar nema mnogo in-
teresa i da eli svriti ono to su drugi zapoeli. Obeao mi je
da e istragu voditi objektivno i da nee dopustiti nezakonitosti.
Istovremeno mi je saopio da je OSO nas trojicu osudio na smrt,
ali da je Vrhovni sud Sovjetskog Saveza ponitio presude i naloio
novu istragu.
Iako sam to smatrao moguim, veoma sam se zaudio to mi
to otkriva ocir NKVD-a. Gizajev zatim ree da e mi dati na
uvid itav akt.
- Mogu li saznati imena svjedoka? - upitao sam Gizajeva.
- Naravno, ali prije nego to vam kaem imena, morate izjaviti
da ste spremni dati izjave i potpisati protokole.
Kada sam to obeao, Gizajev ree:
- Glavni svjedoci protiv vas su Roankovski i Larionov.
Bio sam iznenaen. A onda sam najednom shvatio zato su
Larionov, a naroito Roankovski, bili toliko zabrinuti za mene.
Ali nisam mogao slutiti da su oni seksoti sekretni sotrudniki,
tajni agenti, kako su ih nazivali u logoru.
ta je ponukalo takve ljude kao to su bili Roankovski i Lari-
onov da stupe u slubu NKVD-a? Jesu li simpatizirali staljinisti-
ki reim, a bili su njegove rtve? Sigurno nisu.
Larionov, koji je bio funkcionar saveza komunistike omla-
dine Lenjingrada, bio je poslije ubojstva Kirova, zato to je ne-
kada pripadao opoziciji s kojom je ve odavno bio prekinuo,
ipak uhapen i odveden u logor. Roankovski je bio funkcionar
Komunistike partije zapadne Ukrajine koji je, poput mnogih
zamijenio poljski zatvor za sovjetski zatvor.

265
 ta je, dakle, takve ljude prisiljavalo da pomau reim?
Odgovor nije teko nai jer se prilike u sovjetskim logorima
razlikuju od prilika u kaznionicama na Zapadu, gdje se nakon
odsluenja kazne kanjenik moe ponovno vratiti obitelji i baviti
se svojim zanimanjem.
U Sovjetskom Savezu nije tako. Ovdje svaki zatvorenik zna
da poslije hapenja postaje slobodna divlja. Ne odluuje zakon,
ve tzv. svrsishodnost. Je li neto svrsishodno odluuje nekakav
ociri NKVD-a, koji se ne treba bojati da e mu netko predba-
citi zato to nije pravilno postupio ako je nevina ovjeka poslao u
logor. Naprotiv, on se plai da e ga ukoriti to nije bio dovoljno
otar, budan, beskompromisan. Svatko tko je bio osuen makar
i na najmanju kaznu znao je da moe samo sluaju zahvaliti ako
ostane na ivotu. A ako preivi, pitanje je nee li napustiti logor
kao bogalj. Nakon otputanja iz logora eka ga izgnanstvo u Si-
bir, gdje se ivi tako da logor postaje san i izbavljenje.
A ljudi kao Roankovski i Larionov pokuavali su izdajom
svojih drugova izbjei teke udarce NKVD-a. NKVD se trudi
da takve ljude zatiti od raskrinkavanja, ali to mu samo rijetko
kada uspijeva jer su zatvorenici veoma nepovjerljivi. Dovoljno je
da netko dobije laki posao i ve u njega sumnjaju, esto i neo-
snovano. U sluaju spomenute dvojice, konspiracija nije mogla
dugo potrajati jer su u logoru imali odvie privilegirani poloaj.
U mom je sluaju NKVD bio prisiljen odati kondente jer dru-
gih svjedoka nije bilo.
Slijedeeg dana, kad su me pozvali na presluavanje, lijevo od
vrata sjedio je Roankovski. Morao sam sjesti njemu nasuprot.
Izmeu nas sjedio je Gizajev za svojim pisaim stolom. Kad me
ugledao, Roankovski spusti glavu. Pogledao sam ga. Sjedio je
zguren, bio je veoma mrav, u rukama je drao kapu koju je stal-

266
no okretao. elo mu je bilo naborano. Istrani sudac odri uobi-
ajeni govor. Kad je zavrio, poeo je pisati zapisnik. Zatim upita
Roankovskog: - Poznajete li ovjeka koji sjedi pred vama?
- To je Karl tajner - odgovori.
Tada se obrati meni:
- Poznajete li ovjeka koji sjedi pred vama?
- Da, to je Lev Roankovski.
- Svjedok Roankovski, jeste li s optuenim bili u loim od-
nosima?
- Ne, naprotiv, moji su odnosi s optuenim bili najbolji.
- Optueni, potvrujete li to?
- Moji su odnosi s Roankovskim bili normalni.
- Svjedoe, to moete ispriati o optuenom?
- tajnera sam upoznao kad sam s njim zajedno stanovao u
istoj baraci.
esto smo razgovarali. Iz njegovih izjava moglo se zakljuiti
da mrzi sovjetsku vlast, naroito Staljina.
- Optueni, je li istina to to tvrdi svjedok? - upita sudac.
- Nikad s Roankovskim nisam razgovarao o politici. To to
tvrdi obina je izmiljotina.
- Svjedoe, to jo znate o optuenom?
- Kad je u veljai 1940. trebalo otpremiti grupu Nijemaca i
Austrijanaca u Njemaku, optueni mi je rekao da e, ako se iv
vrati u Europu, nastojati da itav svijet sazna to se u Sovjetskom
Savezu dogaa. Time je htio rei da e oklevetati Sovjetski Sa-
vez.
- Optueni, potvrujete li to?
- Odluno odbijam da sam ikada o tome razgovarao s Roan-
kovskim.

267
 Roankovski je nastavio priati razliite prie koje su me tre-
bale raskrinkati kao kontrarevolucionara. To je trajalo vie od
jednog sata. Nisam potvrdio nita od svega to je govorio. Za ra-
zliku od prijanjih istranih sudaca, koji su me htjeli silom natje-
rati da priznam, Gizajev se zadovoljio ljubaznim nagovaranjem.
Govorio mi je da e biti najbolje da sve priznam i da e se tako
itav sluaj brzo zavriti. Ali ja sam i nadalje odbijao da potvrdim
izjave provokatora Roankovskog.
Uvee su me suoili s Larionovom. Gizajev je izgovorio isti
uvod kao i kod Roankovskog.
- Molim vas, ispriajte mi sve to znate o tajneru - ree dru-
gom agentu-provokatoru.
- Optueni je jednom doao k meni u tvorniku kuhinju,
gdje sam bio upravitelj, i zamolio me da mu dadem posao. Upi-
tao sam ga tko je on. Ispriao mi je da je komunist od najranije
mladosti. Osjeao je veliku ljubav prema Sovjetskom Savezu. Ali
kad je doao u Sovjetski Savez doivio je najvee razoarenje u
ivotu. Umjesto pravde naiao je na jo veu nepravdu nego u
kapitalistikim zemljama. Iako su bogatai osiromaili, siromasi
su postali jo siromaniji. Govorio je da u Rusiji nema diktature
proletarijata ve vlada diktatura nad proletarijatom. lanovi Par-
tije, rekao je, stado su ovaca.
- Potvrujete li izjavu svjedoka?
- Mnogo je vremena prolo od mog razgovora s Larionovom
i ne mogu se toga sjetiti, pa tako ni potvrditi ono to Larionov
govori.
Ni ovaj put nisu izvrili nikakav pritisak. Istrani sudac tono
je prenio u zapisnik sve moje odgovore, onda smo ga sva trojica
potpisali. Kada je sasluavanje bilo zavreno, traio sam da se po-
zove tuilac.

268
 Istrani sudac htio je znati to me ponukalo da traim drav-
nog tuioca.
Upita me imam li prigovor na to kako vodi istragu. Odgovo-
rio sam mu da protiv njega nemam nikakvih prigovora, ali drav-
nog tuioca traim zato da bih ga upitao zato me dvije godine
dre u zatvoru i da li agenti-provokatori, kao to su Roankovski
i Larionov, mogu biti pravovaljani svjedoci. Gizajev mi obea da
e moju molbu prenijeti dravnom tuiocu. Time je sasluanje
bilo zavreno i mene su odveli.
Kad sam slijedeeg dana uao u sobu istranog suca, u sredini
sobe stajao je ovjek u kinom kaputu s kapom na glavi i s ruka-
ma u depovima.
- Ja sam dravni tuilac! ta elite od mene? - upitao me.
- Hou znati zato me tako dugo dre u zatvoru.
- To vam je mogao rei i istrani sudac, a vjerojatno ste to i
saznali.
- Istraga i postupak su neljudski i neosnovani - odgovorio
sam.
- Optueni ste kao kontrarevolucionarni element i zbog toga
morate sjediti u zatvoru.
- Kao navodni kontrarevolucionarni element sjedim u logoru,
ali jo nikada nisam uo da se moe biti dva puta optuen za isti
zloin.
- Neete nam vi davati upute koliko puta moemo podii op-
tunicu. Sve to radimo osniva se na zakonu.
- Takoer bih htio znati da li je u zakonu predvieno da se
protiv politikog zatvorenika mogu pozvati kao svjedoci teki
zloinci kao to su dva Brovkina, a osim njih istrane su vlasti
kao svjedoke pozvale i dva svoja agenta.
- Kakve dokaze imate da su Roankovski i Larionov agenti
NKVD-a?
269
 - Na osnovu njihova dranja jasno se moe zakljuiti da su
agenti-provokatori, a injenica da obojica rade u upravi logora
to potvruje. I vi kao dravni tuilac znate da ljudi koji se nalaze
u logoru na temelju paragrafa 58. nikada ne dobivaju posao u
upravi logora.
Dravni tuilac mi nita ne odgovori, ve se obrati istranom
sucu:
- Dosta!
Kad sam se vratio u eliju, na prinu je sjeo Degtjarev koga su
u zatvor doveli s jo dvojicom iz IX logorskog odjeljenja. Radili
su kao inovnici u ciglani. Netko je NKVD-u javio da su kon-
trarevolucionarna grupa, da vode antisovjetske razgovore i pret-
kazuju pobjedu nacista. Degtjarev me pitao kako tee istraga.
Ukratko sam mu ispriao to sam doivio u zatvoru od poetka
rata. Degtjarev, koji je ve jedanput bio na presluanju, sve je ni-
jekao. Ali sada kad je uo da ovjeka koji nita nee priznati dre
toliko dugo u zatvoru, ree mi:
- Ne, toliko dugo neu sjediti. Odmah u traiti presluanje i
sve u priznati. Dat e mi jo deset godina, a to nije tako strano.
Rat e uskoro svriti i nas e ionako amnestirati.
I zaista, istu veer pozvali su ga na sasluanje. U pono, kad se
vratio, ispriao mi je sav sretan da e njegov sluaj biti zavren za
tri dana i da e ga vratiti u logor na lagan posao.
Kad se Degtjarev nakon nekoliko dana ponovno vratio sa sa-
sluanja, radosno mi je ispriao da je njegov sluaj zavren i da
ga je istrani sudac uvjeravao kako e ga osuditi samo na temelju
paragrafa 58, toka 12, to znai da je znao da postoji kontrare-
volucionarna organizacija, ali o tome nije izvijestio vlast. Dodao
je da je i njegov drugi prijatelj sve priznao, samo je trei ostao
tvrdoglav.

270
 Uskoro su sva trojica doli pred logorski sud. Osuda je glasila:
Degtjarev i njegov prijatelj, koji su sve priznali, osueni su na
smrt strijeljanjem. Trei, koji je i dalje sve nijekao, dobio je deset
godina.
U eliji je dva mjeseca sjedio mladi jednoruki uitelj norilske
srednje kole Kulikov, a da nije znao kakve je to strane zloi-
ne poinio. Kulikova su iz uiteljskog instituta poslali na front.
U borbi protiv hitlerovaca izgubio je ruku. Kada su ga otpustili
iz vojne bolnice dobio je mjesto uitelja u Norilsku. Ovdje je
bio sekretar partijske organizacije uitelja. Mladi uitelj uivao
je simpatije itave elije naroito zbog humora i spremnosti da
pomogne i zato to je bio veoma obrazovan. Da bismo utukli
vrijeme, u eliji su se priali romani, pripovijetke i doivljaji. Ku-
likov je bio veoma dobar pripovjeda i mogao je gotovo doslovno
ispripovijedati sve to je proitao. Znao je vrlo mnogo kratkih
pripovjedaka. Nije proao nijedan dan bez njegovih pria. Kuli-
kov nije znao zato su ga uhapsili. Jednom sam ga upitao nije li
moda na fronti ili u bolnici s nekim vodio suvie otvorene raz-
govore. Niega slinog nije se mogao sjetiti. Priao mi je da ni u
koli u kojoj je radio nije govorio nita to bi moglo dati povoda
njegovu hapenju.
- Kulikov, na presluanje! - vikne nadglednik.
Kulikov, koji je uvijek bio tako miran, najednom problijedi.
Pomogao sam mu da obue kaput jer ga je nadglednik s vrata
stalno pourivao.
Kad se nakon nekoliko sati vratio u eliju, saznali smo zbog
ega ga optuuju.
Nakon opozivanja Zavenjagina iz Norilska, na mjesto upravi-
telja norilskih pogona postavili su generala Panjukova. Panjukov
je ivio u raskonoj vili sa sinom i snahom. Kad je njegov sin stu-

271
pio u armiju, ostao je u vili sam sa svojom snahom. I dok je sin
bio na fronti, general je sa svojom snahom kratio vrijeme. Poslije
toga snaha je rodila dijete. Panjukov je istovremeno bio djetetu
otac i djed, a snaha mu je bila i ena. Kad je za to saznao sin,
vratio se u Norilsk i izazvao skandal. Ali otac se otkupio velikom
svotom novaca i sin se ukrcao na brod. inilo se da je sve u redu.
General je i dalje ivio sa svojom snahom.
Norilski mladii poeli su se uzrujavati zato to je otac-gene-
ral, dok se omladinac sin borio na fronti, zaveo njegovu enu.
Kad se jednom o tome poelo govoriti na omladinskom sa-
stanku, Kulikov je bio jedan od onih koji su se zbog toga najvie
uzrujavali ne slutei da e ga optuiti zbog antisovjetske djelatno-
sti. Kako ga nisu mogli optuiti samo zbog raspravljanja o sluaju
Panjukov, NKVD je za ta dva mjeseca, dok je Kulikov sjedio u
zatvoru, sakupio jo neke traeve i iz toga izveo slijedei zloin:
Kulikov iri neistinite glasine o visokim ocirima sovjetske ar-
mije.
Sud je smatrao olakotnom okolnou to je Kulikov na fronti
postao invalid: osuen je samo na pet godina logora.
Moj novi istrani sudac urio se da zavri moj sluaj za petna-
est dana. I ja sam elio da sve to napokon svri.
Gizajev je sastavio jo dva kratka zapisnika u kojima nije bilo
nita bitno, ja sam i njih potpisao. Za vrijeme presluavanja osje-
tio sam da je Gizajev zadovoljan to e zakljuiti predmet koji
traje ve gotovo dvije godine. Strogo se pridravao zakonskih
propisa. Nakon zavretka istrage pozvao me u svoju kancelariju.
Sjeo sam za mali stol koji je stajao nasuprot Gizajevu, tako da
me mogao dobro promatrati. Tada mi prui debeo sveanj spisa i
ree mi da sve to proitam.

272
 Svaka je stranica bila obiljeena brojkom. Prva stranica sadr-
avala je tone podatke o broju stranica. etiri stranice, koje je
istrani sudac izvadio iz akta, bile su naroito oznaene.
Poeo sam paljivo itati. Prije svega zanimale su me izjave
svjedoka. Osim Roankovskog i Larionova, sasluani su i drugi
moji prijatelji i znanci. Gorio sam od radoznalosti da saznam
to su izjavili moji najblii prijatelji. Kao prvi svjedok sasluan
je moj prijatelj Vasilij uprakov. Poslije mi je priao da su ga
presluavali nekoliko puta, a kad je odbio da dade izjave koje bi
me teretile, istrani sudac je zaprijetio da e i njega optuiti. Ali
Vasilij se odupro svim prijetnjama.
Drugi je svjedok bio Batlan koji je izjavio nevane sitnice koje
se nisu mogle upotrijebiti protiv mene.
Trei je bio svjedok Jem Morozov. On je izjavio da mu je
poznato kako sam kritizirao mjere sovjetske vlasti, ali nita kon-
kretno nije naveo.
Izjave tekog zloinca Brovkina nisam ni itao.
Meu spisima naao sam i zapisnike o mojim prijateljima su-
optuenicima, Josefu i Georgu, kao i izjave svjedoka protiv njih.
Izjave mojih prijatelja, kao i izjave svjedoka, po sadraju se nisu
razlikovale od mojih. Samo je kod Josefova sluaja bilo dodano
nekoliko akata koje su potpisali zastupnici NKVD-a i lijenici,
u kojima se tvrdilo da je Josef objavio trajk glau i da su ga od
petog dana trajka prisilno hranili.
Ovdje su bile i izjave protiv bugarskog komuniste Blagoja Po-
pova, kao i protiv maarskog komuniste Jaquerta. O njima su
neki svjedoci izjavili da su bili lanovi nae kontrarevolucionarne
organizacije. Kako su Popov i Jaquert jo prije poetka rata odve-
deni iz Norilska kao invalidi, nisu ih mogli optuiti.
Na kraju je slijedio zakljuak norilskog NKVD-a koji je gla-
sio:
273
 Nakon podrobnog ispitivanja materijala optube putem istra-
nog odjeljenja u Norilsku protiv Karla tajnera, Josefa Bergera
i Georga Bileckog, koji u norilskom logoru odsluuju kazne zbog
kontrarevolucionarne djelatnosti, spomenuto je odjeljenje dolo do
zakljuka da su ova trojica, Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki
nepopravljivi kontrarevolucionarni elementi. Zbog toga NKVD No-
rilska smatra svrsishodnim da se sva trojica osude na smrt.
Naelnik NKVD-a Norilska:
major Polikarpov.

Slijedili su zakljuci Dravnog tuilatva Norilska: Nakon

pregleda materijala istranog odjeljenja NKVD-a Norilska, drav-
no tuilatvo Norilska slae se s miljenjem NKVD-a Norilska da
se protiv trojice optuenih: Karla tajnera, Josefa Bergera i Georga
Bileckog, kao nepopravljivih elemenata, primijeni smrtna kazna.
Dravni tuilac Norilska:
Mihailov.

Zatim je slijedio zakljuak OSO-a u Krasnojarsku:

Nakon pregleda materijala istranog odjeljenja NKVD-a Noril-
ska i zakljuka Dravnog tuilatva za Norilsk, OSO Krasnojarskog
podruja prikljuuje se zahtjevu istranog odjeljenja u Norilsku da
se Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki osude na smrt.
Karl tajner, Josef Berger i Georg Bilecki, koji se nalaze u noril-
skom logoru i koje su sovjetski sudovi osudili zbog kontrarevolucio-
narne, teroristike pijunae i diverzije, nastavili su neprijateljskom
djelatnou u logoru. Gore spomenuti su irili meu zatvorenicima
intenzivnu kontrarevolucionarnu propagandu, defetistiko raspolo-
enje i pretkazivali pobjedu hitlerovskih armija.
Na osnovu navedenog OSO Krasnojarskog podruja zakljuuje
slijedee:

274
 tajner, Berger i Bilecki, koji se sada nalaze u istranom zatvoru
u Norilsku, osuuju se na smrt strijeljanjem.
Predsjednik OSO-a Krasnojarskog podruja: general (potpis ne-
itljiv).

Na kraju je slijedio zakljuak Vrhovnog suda Sovjetskog Save-

za od 1. rujna 1942:
Nakon pregleda materijala istranog odjeljenja norilskog
NKVD-a, Vrhovni sud Sovjetskog Saveza ustanovio je da se zaklju-
ak o izvrenju smrtne kazne protiv Karla tajnera, Josefa Bergera i
Georga Bileckog, koji se nalaze u norilskom logoru zbog kontrarevo-
lucionarne djelatnosti, ne moe potvrditi zbog slijedeih razloga:
1. Iz mnogobrojnih akata NKVD-a Norilska ne moe se vidjeti
da li optueni Karl tajner uope postoji, jer nigdje ne postoji potpis
gore spomenutog.
2. Svaki akt istranih vlasti mora imati ispravan zapisnik s op-
tuenim, to nije sluaj s Karlom tajnerom. Umjesto zapisnika s
izjavama optuenog, priloeni su akti da je optueni odbijao dati
izjave. Ove akte o odbijanju optuenog Karla tajnera da dade izja-
ve optueni nije potpisao.
3. Optueni Josef Berger, kao to se vidi iz akata, objavio je pro-
testni trajk koji je trajao ezdeset i tri dana. Njega su prisilno hra-
nili i na taj je nain odran u ivotu.
4. U sluaju Georga Bileckog takoer nije mogla biti provedena
normalna istraga.
Zbog gore spomenutih razloga ne potvruje se zakljuak OSO-a
Krasnojarskog podruja. Akt optube protiv Karla tajnera, Josefa
Bergera i Georga Bileckog vraa se istranom odjeljenju norilskog
NKVD-a u svrhu nove istrage.
Predsjednik Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza:
(potpis neitljiv).

275
 Kad sam proitao sve te spise ostao sam nepomian na mjestu.
udio sam se to sam jo uvijek iv. Tri mone instance, norilski
NKVD, Dravno tuilatvo i OSO zakljuile su da ubiju mene i
moje prijatelje, a to im nije uspjelo. Kako je to mogue? Vrhovni
sud nije potvrdio zakljuke ovih triju monika! Zato! Zar je po-
bijedio osjeaj pravde?
Vrhovni sud Sovjetskog Saveza nije nita drugo do instanca
NKVD-a, kao to su i Dravno tuiltvo i OSO. Kako je, dakle,
bilo mogue da se ne potvrdi zakljuak koji je NKVD donio?
Postojalo je samo jedno objanjenje: od tisua smrtnih presu-
da, koje su u ovo vrijeme svakodnevno izricale razliite sudske
vlasti i koje sve odlaze na potvrivanje u Moskvu, neke su presu-
de, naravno, morale biti i ponitene. Bilo je sasvim nemogue da
Vrhovni sud ove materijale i najpovrnije pregleda. Vrhovni sud
morao se zadovoljiti time da iz tih akata izvue one koji su se po
neemu razlikovali od drugih. Moje odbijanje da dadem izjave,
kao i Josefov trajk glau pridonijeli su tome da se nai akti razli-
kuju od drugih i Vrhovni je sud ponitio smrtnu osudu.
Nova istraga trebala je omoguiti da nas NKVD dugo godina
dri u logoru, ako nas ve ne moe ubiti.
Istrani sudac nije me ometao u itanju. Mogao sam razmi-
ljati. Tek kad sam rekao da sam zavrio, pogledao me.
- Jeste li sve proitali? - upita me Gizajev.
- Da, proitao sam sve to me zanimalo.
- Imate li primjedbi?
- Molim vas, recite mi kako je mogue da sovjetski inovnici
bez mnogo razmiljanja trae smrtnu kaznu za ljude koji nisu
nita uinili?
- Sada je rat i najmanji zloin moramo strogo kanjavati.
- Ali ni u ratu se ljudi ne mogu nasumce hapsiti i osuivati na
smrt bez obzira na injenice.

276
 - No, sada je sve to prolo i vi se ne morate plaiti da e vas
strijeljati.
Dobit ete deset godina, a kad rat zavri i kad Hitler bude
pobijeen, moda e vas pustiti na slobodu.
Gizajev mi prui mali listi papira na kome je bilo natampa-
no da je istraga u mom sluaju zavrena. Morao sam potpisati da
mi je to poznato. I potpisao sam.
U zatvoru sam ostao jo tjedan dana. U srpnju 1943, jednog
ponedjeljka ujutro, uao je u eliju nadglednik i rekao mi, ne
spomenuvi moje ime, da uzmem svoje stvari i poem s njim.
Moje su se stvari sastojale od runika, kece za zube i vrei-
ce za kruh. Drugovima sam rekao samo dovienja. Nadglednik
me odveo u zatvorski ured, gdje me upravitelj zatvora uhardin
pozdravio ovim rijeima:
- Ipak ti je uspjelo da mi izmakne. Dugo sam ekao da te
stavim pred zid.
- Vas raduje da ubijate ljude?
- Takve faiste kao to si ti? Sa veseljem bih ti i sada protjerao
metak kroz potiljak.
- Kao bivi komunist ne mogu razumjeti da jedan lan Partije
moe biti toliko krvoloan - odgovorio sam mirno.
- Uinio bih to s osobitim zadovoljstvom - ponovi upravitelj i
krvniki me pogleda.
U meuvremenu su doveli jo nekoliko zatvorenika.
Poli smo u dvorite gdje su nas postrojili u petororedove i
prozvali. Napokon smo krenuli. Pred vratima nas je preuzela gru-
pa vojnika. Kada su vojnici otkoili oruje, kolona krene. Put od
zatvora do II logorskog odjeljenja, kamo su nas vodili, prevali-
li smo za pet minuta. Zastavili smo se pred vratima. Uskoro se
pojavio inovnik logorskog odjeljenja koji nas je preuzeo prema
spisku.

277
 Odveli su nas u ured II logorskog odjeljenja gdje smo primili
kupone za ruak. Do pet sati dali su nam slobodno.
Vrlo dobro sam poznavao II logorsko odjeljenje jer sam u nje-
mu proveo gotovo dvije godine. Odluio sam otii u barake i
pogledati ima li starih prijatelja i poznanika. Iako se vei dio mo-
jih prijatelja inostranaca sada nalazio u IX logorskom odjeljenju,
nadao sam se da u sresti neke od ruskih prijatelja. U ovo je vri-
jeme logor bio gotovo prazan jer su svi rano ujutro otili na rad.
Ostajali su samo bolesnici i oni koji su radili u nonoj smjeni.
Kad sam uao u jednu od baraka zastao sam kod vrata i nisam
mogao dalje. U njoj je bilo potpuno mrano zbog leda na pro-
zorima koji se jo nije otopio. Negdje na kraju prostorije gorjela
je jedna svijea. Nakon nekoliko koraka zapleo sam se o eljeznu
pe i buka je probudila deurnog koji je drijemao kraj pei. Prije
nego to sam stigao da ga upitam da li tu stanuje Batlan, on se
izdere pitajui me ta traim ovdje.
- Traim Batlana - rekoh zbunjeno.
- Tamo gore, drugi slijeva.
Privikao sam se na tamu i pronaao Batlana. Spavao je. Stajao
sam neko vrijeme pred njim i razmiljao da li da ga probudim.
Bilo mi ga je ao, ali sam se pobojao da ga vie nikada neu vi-
djeti.
Tiho sam izgovorio njegovo ime, ali on se nije probudio. ulo
se kako hre. Polako sam se okrenuo i poao deurnom da ga upi-
tam kad Batlan obino ustaje. Bio je veoma mrzovoljan, ali ipak
sam uspio saznati da Batlan obino ustaje u podne radi ruka.
Odluio sam da se vratim.
Pretraio sam jo nekoliko baraka u nadi da u sresti nekog od
svojih znanaca, ali nikoga nisam naao.
U ruci sam jo uvijek drao kupon i mogao sam poi na ruak,
ali nisam imao posude u koju bih stavio jelo. Pooh do kuhinj-

278
skih prozora i zamolih uvara da mi posudi zdjelu. On opsuje.
Uputio sam se u najbliu baraku i zamolio deurnog da mi dade
neku zdjelu.
- Nekako ste mi poznati. Odakle se znamo? - upita me.
- Ve sam bio u ovom logorskom odjeljenju. Vjerojatno smo
se tada vidjeli - odgovorim.
- Kako se zovete?
Rekoh mu svoje ime.
- Vi ste tajner?
- Da.
- Pa to nije mogue. Vas su zatvorili u poetku rata?
- Da, dosad sam sjedio u zatvoru.
- to se sve moe uiniti od ovjeka. Ne bih vas prepoznao da
mi niste rekli svoje ime!
Radoznalo me promatrao.
Ustanovili smo da sam neko due vremena stanovao s njim
u istoj baraci. Ovaj ovjek, lenjingradski eljezniar, koji je od
1912. bio lan revolucionarne grupe i aktivno sudjelovao u re-
voluciji, postao je ef eljeznike stanice u Lenjingradu. Godine
1937. uhapsili su ga zbog pripremanja atentata na Staljina. Za
vrijeme sasluavanja tukli su ga tako da su ga osakatili. Kad je
stigao u logor, nije vie bio sposoban ni za kakav posao. Postavili
su ga za deurnog u baraci.
Starac uzme moj kupon i sam poe u kuhinju. Vratio se je s
juhom i kaom. Dao mi je komadi od svoje krike kruha i ja sam
urno jeo kako bih stigao do Batlana.
Batlan se u meuvremenu probudio. Kad sam uao, ve se
prao vadei vodu iz limenke. I Batlana je uzbudio moj izgled.
Tek mi je sada postalo jasno koliko sam skupo platio dvije godine
zatvora.
279
 Batlan je takoer otiao u kuhinju po jelo, i ja sam prvi put
nakon toliko godina osjetio da sam sit. Poto smo se napriali,
Batlan me odvede u drugu baraku, tamo naoh jo jednog znan-
ca. Bio je to Plotnikov, sekretar Partije u Dnjepropetrovsku.
Nakon strijeljanja Hatajevia, sekretara Dnjepropetrovskog
oblasnog komiteta, koji je bio optuen da je rukovodio trocki-
stikom organizacijom, uhapsili su i Plotnikova. Kao lan or-
ganizacije dobio je petnaest godina logora. Neko je vrijeme bio
brigadir u brigadi u kojoj sam se i ja nalazio.
Ponovno su me ugostili. Plotnikov je nedavno primio paket
od stare majke koja se nalazi u Alma-Ati. U paketu je bilo slanine
i amerikih mesnih konzervi. Plotnikov mi je dao i dvije porcije
kruha i komadi slanine za put.
Tek to sam napustio baraku u kojoj je stanovao Plotnikov,
osjetih muninu i bolove u elucu. Nakon toliko vremena pojeo
sam vie nego to moj eludac podnosi.
Sjeo sam na stepenicu pred barakom. Dolo je vrijeme da se
javim u logorski ured. Iako mi nita nisu rekli, bilo mi je jasno da
e me staviti u IX odjeljenje.

280
V. U IX LOGORSKOM
ODJELJENJU

281
 VJENO ZALEENA ZEMLJA

Oko est sati skupie se svi koji su bili odreeni za IX odje-

ljenje. Osim grupe koja je sa mnom stigla iz zatvora, prikljuilo
nam se jo oko dvadeset ljudi. Grupu od osamdeset ljudi odvela
su tri logorska policajca do vrata. Tamo je ve ekala pratnja.
etiri kilometra dug put kojim smo morali proi od II do IX
logorskog odjeljenja vodio je pored zgrade logorske uprave No-
rilska. U njenoj blizini nalazila se kasarna i tab logorske strae.
Hodali smo pognute glave kraj velike kamene graevine central-
ne garae u kojoj je bilo mjesta za osam stotina automobila. Put
je vijugao desno od Dugakog jezera. Odavde su se ve mogle
vidjeti zgrade IX odjeljenja i velika ciglana. Kretali smo se pola-
ko. Mnogi od nas nisu mogli brzo hodati. Komandir strae nije
nas gonio.
Uz put smo se dvaput zaustavili da bismo se nekoliko minuta
odmarali. Iako su ve bila 23 sata kad smo stigli u logor, jo je
bilo svjetlo kao danju; sunce u ovo doba godine nije zalazilo. Na-
kon dugog ekanja punog tjeskobe otvore se vrata. S druge strane
stajali su inovnici logorske uprave.
Nadglednik nas je poimenino prozivao, provjeravao datume
svakog pojedinca i rasporeivao u brigade. Svi dooe u istu bri-
gadu.
Kad je i na mene doao red, on mi isprva ree isti brigadni
broj, ali odmah se predomisli i izdere se:
- Ne, ti e poi u drugu brigadu. Jo si preslab da radi u
pjeari.
Poto se posavjetovao sa svojim pomonicima, ponovno mi
se obrati:
- Ti e poi u dvadeset i prvu brigadu, baraka broj devet.

282
 Baraka broj devet bila je sagraena od dasaka. Otvorio sam
vrata. Svi su spavali. Traio sam slobodno mjesto. Ali sve je bilo
popunjeno.
Stajao sam drei maleni sveanj u ruci, kad zauh iza sebe
kako neko psie. Okrenuh se. Na donjoj prini leao je ovjek
koji mi je rukama davao znak da mu se pribliim.
Kad sam priao, on me upita to traim. Objasnio sam mu da
me poslao nadglednik.
- Kamo da te stavim? I sam vidi da nema mjesta.
Zamiljeno ustane, proeta dvaput barakom kako bi me ne-
kamo smjestio. Zatim probudi etvoricu i zapovjedi im da mi
naine malo mjesta. Ljudi su psovali, samo su se dvojica malo
pomakla, drugi su nastavili spavati!
- Ubaci se ovdje - ree mi deurni.
Svukao sam vatirani kaput i cipele i uvukao se na prinu. Na-
pola sam legao na svog susjeda. Cipele i vreicu s kruhom stavio
sam pod glavu. Tek kada se ljudi pored mene malo pomaknu,
osjetih da leim na tvrdim daskama.
Pokrih se kaputom urei da zaspim. Ve je bilo veoma kasno,
a rad je poinjao rano ujutro. Odjednom osjetih kako mi je neto
palo na lice. Pogledao sam u daske gornje prine. Bile su crne od
stjenica! Bio sam navikao da spavam zajedno sa stjenicama, ali to
to sam ovdje ugledao ipak je bilo previe. Zgnjeio sam stjenicu
koja je pala na mene, ali odmah sam osjetio kako me grizu po
itavom tijelu. Pokuao sam ih se nekako osloboditi, ali ubrzo
sam odustao. Nije imalo nikakvog smisla. Leao sam do ujutro
otvorenih oiju.
Zauo se gong. Ljudi su se probudili, a one koji se sami nisu
probudili, budili su udarci susjeda. Probudili su se i moji susjedi
i zaueno me promatrali.

283
 Oni koji nisu bili veliki prijatelji istoe, otili su odmah u
kuhinju po doruak. Ja sam morao otii u ured po kupon za jelo
i kruh. Dugo je trebalo da pronaem odgovornog koji mi je dao
kupon za jelo. Kruh sam treba primiti tek uvee.
Dok sam tako trao naokolo, ukrali su mi vreicu s kruhom
koju sam ostavio u baraci.
Zauo se gong po drugi put. To je znailo na rad. Iz baraka
se izlila rijeka zatvorenika, postrojila u petororedove i krenula na
rad.
Traio sam dvadeset i prvu brigadu kojoj sam bio dodijeljen.
Kad sam je pronaao, javio sam se brigadiru. Tek to sam stao u
red, doao je nadglednik koji me uputio u ovu brigadu.
- Gdje je tajner? - upita.
- To je vjerojatno ovaj novi - odgovori brigadir.
Istupio sam iz reda.
- Poi natrag u IX brigadu - ree mi nadglednik.
Zamolio sam ga da me ostavi ovdje, ali on mi odgovori da ne
moe nita uiniti: on razumije moju situaciju, ali nita ne moe
promijeniti jer je dola naredba odozgo da me upotrijebe samo
za teke zike poslove.
Bio sam potpuno utuen. Upravo su se otvorila vrata, brigade
su krenule. Prikljuio sam se IX brigadi. Napolju je stajala stra-
a.
Put koji je trebalo prevaliti do radilita uinio mi se neizmjer-
no dug. Neispavan, umoran od traenja kupona i jela, teko sam
uspijevao drati korak s drugima. Straar me pogrdnim rijeima
opominjao da hodam bre. Kad smo stigli na radilite, komandir
strae pregleda teren ne bi li pronaao neto to je zabranjeno.
Ponekad se dogaalo da ljudi koji su saalijevali logorae ostave
komade kruha. A to je trebalo sprijeiti.

284
 Straari su se postavili oko radilita. Komandir strae pregleda
jesu li svugdje postavljene table s natpisima zabranjeno podru-
je. Napokon dopusti da se zapone radom.
Iz daare, koja je sluila kao ured, iziao je nadglednik i dao
brigadirima upute koje se nikada nisu razlikovale jer je posao
uvijek bio isti.
Pred nama je stajalo brdo koje je trebalo sravniti. Logorai
su buili rupe u vjeito zaleenoj zemlji i punili ih eksplozivom.
Zatim su dolazili ljudi koji su na ta mjesta stavljali kapsule s -
tiljima.
Za vrijeme podnevnog odmora vodili su nas tri stotine metara
daleko od opasne zone.
Zamrznute grude zemlje trebalo je razbijati iljastim motika-
ma i polugama, zatim tovariti na take i voziti do bunkera koji
su bili udaljeni dvije stotine metara. Svake take imale su svoj
broj, a kod bunkera je stajao logora koji je biljeio koliko je taki
bilo ispranjeno. Poslije zavretka rada zbrajao se broj istovarenih
taki i svaki je logora prema rezultatu dobivao odgovarajuu ko-
liinu kruha i toplog jela.
Svi su se ve nalazili na svojim radnim mjestima, samo ja jo
nisam dobio nikakav posao. Nadglednik me pogleda i upita:
- Koliko ti je godina?
- Trideset osam.
- taaa? Mislio sam da ima sedamdeset. Jesi li bolestan?
Ispriao sam mu odakle dolazim.
- ta da uinim s ovim? - upita brigadira.
- O tome sam ve razmiljao. Jedva se dovukao. Znade li
pisati?
- Znam.
- Izraunavat e koliko je taki prevezeno - ree narednik.
285
 Sjeo sam na razbijene take i na drvenoj ploi, na kojoj bijahu
napisani brojevi taki, biljeio sam koliko ih je istovareno. Uvee
sam zbrajao kriie i rezultat biljeio na cedulju, koju bih zatim
predao brigadiru.
Kad smo se vraali kui nisam bio toliko oajan kao jutros.
Bio sam sretan to sam naiao na dobre ljude koji su mi odredili
lagan posao. U brigadi bijae 90% Nijemaca. Ostali bijahu Rusi.
Veina je dola iz Njemake, ali bilo je i sovjetskih Nijemaca.
Iste veeri prili su mi neki znanci iz brigade i zamolili me da
im olakam rad i zapiem vie kriia nego to su prevezli taki.
Obeao sam.
Nakon rada moja je prva briga bila da doem do posua kako
bih mogao doi u kuhinju po jelo. Nisam dugo traio. Neki je
ovjek iz moje brigade imao suvinu zdjelu i ja sam je kupio za
dvije porcije kruha, koje sam morao dati u etiri rate.
Ve nakon dva dana doao je k meni nadglednik i upitao me
kako to moe biti da svi ispunjavaju normu, ak je i prebacuju,
a bunkeri su napola prazni. Uvjeravao sam ga da tono biljeim.
Nakon tog razgovora manje sam dopisivao. Moji prijatelji su se
razljutili.
Neki su mi predbacivali da sam bez srca.
Dugo nisam mogao odolijevati njihovim molbama i nisam
mogao podnositi predbacivanje nekolicine da ravnoduno gle-
dam kako veina mojom krivnjom dobiva malenu porciju kru-
ha. Ponovno sam poeo dopisivati i ponovno sam morao razgo-
varati s nadglednikom. Bio je ozbiljan.
- Dragi prijatelju, vidim da ima vie samilosti s drugima nego
sa samim sobom. ini se da e sam morati vui take. Ako se to
jo jednom dogodi, postavit u drugog ovjeka.
Obeao sam nadgledniku da u se popraviti.

286
 Razmiljao sam o tome kako da naem neki drugi posao, znao
sam da neu dugo ostati na tom mjestu. Iste veeri odoh u ured
i zamolih nadglednika da mi odredi laki posao. Ali bez uspjeha.
Rekao mi je da ali to mi ne moe pomoi, savjetovao mi je da
odem u sanitetski odjel koji na osnovu moga slabog zdravstvenog
stanja moe zatraiti da mi se dodijeli laki posao.
Obratio sam se doktoru Majeru, koji bijae Povolki Nijemac
i koga su uhapsili 1934. kao njemakog pijuna i osudili na
deset godina. Vei dio vremena proveo je radei teke poslove, ali
sada su ga zaposlili kao lijenika jer nije bilo dovoljno strunog
osoblja. Bio je to krupan ovjek, sijed, napola elav, dobroudan
i uravnoteen.
Kad sam stajao pred doktorom Majerom spreman da se svu-
em i da mu pokaem koliko sam slab, on odmahne rukom.
- Ne morate se skinuti, i bez toga vidim u kakvom ste stanju.
Obeao mi je da e raportirati naelniku logora i nastojati da
me prebace u drugu brigadu. Dok sam mu zahvaljivao, on ree:
- Od prvog ete dobiti cingotnoje pitanije.
To je znailo da u primati antiskorbutnu hranu. Ona se kao
dodatno jelo izdavala skorbutnim bolesnicima i sastojala se od
malo kiselog zelja, mrkve i nekoliko kapi ulja. Osim toga, svaki je
bolesnik dobivao etvrt litre kvasa, koji su prireivali u logorskoj
kuhinji od krunog brana i hmelja.
Kao raunarac radio sam jo samo dva dana, a kad sam treeg
dana htio sjesti na svoje mjesto kraj razbijenih taki, doao je bri-
gadir vodei jednog zatvorenika. Morao sam mu predati drvenu
tablu, a ja sam doao na njegovo mjesto da vozim take.
Prvih pet taki sigurno sam odvezao do cilja, ali kad sam esti
put krenuo, vie nisam mogao drati ruke, take se prevrnu i
polovica sadraja istrese se na pola puta. Ostatak sam uasnim
naporom odvezao do bunkera.

287
 Moje je mjesto zauzeo drugi, a ja sam morao tovariti kolica.
Do ruka sam jo nekako izdrao, ali poslijepodne nisam se mo-
gao ni pomaknuti.
Zbog toga to sam drugovima dopisivao kriie, nisam uo
nikakvih predbacivanja, iako je to u takvom sluaju obiaj.
Bio sam sretan kad je dan zavrio. Vratio sam se u logor naslo-
njen na dva druga.
Odmah sam krenuo u sanitetsko odjeljenje. Deurni lijenik
izmjeri temperaturu. Bila je normalna. Dakle, sutra ponovno na
rad.
Razmiljao sam o tome da sutra ne poem na posao, ali znao
sam da e me strpati u karcer i da e tamo biti jo tee, a kruha
manje. Ne, to nije pravi put.
Uputio sam se naelniku logora. Htio sam ga zamoliti da mi
odredi laki posao. Nije ga bilo u uredu pa sam se obratio njego-
vu zamjeniku. No im sam provirio kroz vrata, on se izdere: - ta
opet hoe?
- Ovdje sam prvi put - odgovorio sam.
- Juer je ovdje bio jedan koji je izgledao kao ti. Takoer pro-
palica.
Poalio sam mu se da mi je rad suvie teak.
- Kako se zovete i koji paragraf imate? - upita.
Rekoh mu ime i paragraf.
- Za takve imamo samo take i kramp.
Znao sam da ne bi imalo smisla dalje ga nagovarati.
Bilo je deset sati. Zauo se znak za spavanje. Krenuo sam u ba-
raku da bih nahranio stjenice koje su se bacale na ovjeka im bi
se pribliio leaju. Leao sam nemirno, lovio stjenice i mislio na
ono to me sutra oekuje. Vjerovao sam da neu izdrati. Sruit
u se i zauvijek se rijeiti muka. Ali to bi bilo suvie jednostavno,
pomislih, suvie jednostavno.

288
 Moram preivjeti!
Napokon sam zaspao. Ujutro nisam uo znak za ustajanje,
deurni me probudio.
Brzo potrah u kuhinju na doruak. Bio sam umoran i razmi-
ljao sam o tome kako u danas izdrati.
Dok sam stajao u redu pred vratima, proao je dr Majer. Po-
zdravio sam ga. Zaueno me pogledao, pribliio se i upitao me
kako to da nisam dobio neki drugi posao. Ispriah mu sve u ne-
koliko rijei, a on mi ree neka poslije rada doem k njemu.
To mi je ulilo novu snagu. Put do radilita nije bio toliko dug,
a hodanje me nije umaralo kao juer.
Radio sam svom snagom da ne bih razljutio drugove. Za pod-
nevnog odmora ispriao sam im da me dr Majer pozvao u ambu-
lantu i kako se nadam se e mi pomoi:
- Bilo bi dobro to prije - primijeti jedan od mojih drugova.
- Inae se neemo rijeiti smanjenih porcija, ve trei dan ne is-
punjavamo normu.
Uvee sam otiao doktoru Majeru. U odjeljenju za rad obeali
su mi da e me premjestiti na laki posao. Treba da se strpim
samo jo nekoliko dana.
Gotovo sam zaplakao jer sam se nadao da vie neu morati na
radilite. Dr Majer vidio je moje razoarano lice i pokuao me
utjeiti, ali nisam uo to govori. Razmiljao sam o tome to me
sutra eka. Strahovao sam.
U predsoblju ambulante susreo sam bolniarku koja je radila
s doktorom Majerom. Ona me ve poznavala.
- Kako je? - upita.
- Izvanredno. Da je bolje bilo bi nepodnoljivo.
- Zar jo uvijek istovarujete zemlju?
- Na alost.
289
 - ta kae doktor Majer?
- Nastoji mi pomoi, ali oni u uredu nisu naroito brzi.
- Doktor Majer sigurno e vam pomoi. Rekao mi je da e
svakako uiniti neto za vas.
- Znam da je doktor Majer dobar ovjek, ali kad se sjetim
sutranjeg rada u pjeari, dosta mi je ivota.
- Priekajte malo, razgovarat u s doktorom.
Vrati se nakon nekoliko minuta i pozove me u ordinaciju.
- Zasada tri dana neete ii na rad, a ja u u meuvremenu
pokuati rijeiti va premjetaj.
Nisam naao dovoljno rijei zahvalnosti. Neto me stezalo u
grlu. Promucao sam neto to je nalikovalo na zahvalnost i oti-
ao.
Mogao sam se odmarati tri dana. Sada sam imao vremena da
bolje upoznam IX logorsko odjeljenje. Ljudi se nisu posjeivali
jer su poslije rada bili mrtvi od umora.
Najprije sam posjetio Sau Webera koji je radio u ciglani kao
pomoni knjigovoa. Moji odnosi sa Saom nisu bili naroito
prijateljski zbog razliitih stavova o staljinistikom sistemu.
Saa me pozdravi naroito srdano. Moda se promijenio! Ni-
sam se prevario. Ve nakon prvih nekoliko rijei shvatio sam da
Saa misli drukije nego prije. im bih spomenuo imena lju-
bljenih voa, opsovao bi i nazvao bi ih banditima. Saa je bio
ogoren zbog nacionalne politike koju su provodili prema Ni-
jemcima u Rusiji, naroito prema Nijemcima s Volge.
Donio je kipjatok, sjeli smo na prinu, pijuckali aj i opro-
stili se tek kad je gong najavio vrijeme spavanju. Prije nego to su
prola tri dana, nadglednik me obavijestio da sam premjeten u
brigadu koja radi u ciglani. Preselio sam se u drugu baraku.
Ve prve noi primijetio sam razliku. Stjenica je bilo mnogo
manje, spavalo se mirnije.

290
 Ciglana je graniila s logorom i na rad smo ili bez pratnje.
Straa se nalazila oko tvornice u straarskim tornjevima.
Sirove cigle, koje su izlazile iz pree, tovario sam na mala koli-
ca i vozio u suionicu, gdje sam ih istovarivao i slagao na police.
Rad je bio naporan, jer je norma bila velika, ali podnoljiv, otpao
je i dugaak put do radilita i natrag.
Pitao sam drugove koji su ovdje radili due vrijeme kako je
s pajkom, tj. s porcijom kruha. Uvjerili su me da uglavnom
dobivaju dobru pajku. Ovdje su uglavnom radile ene koje su
ivjele u drugom dijelu IX logorskog odjeljenja. Odjeljenje je po-
dijeljeno ciglanom u dva dijela: u desnoj polovici enske barake,
u lijevoj muke.

291
 LJUBAV U LOGORU

Zbog zajednikog rada ena i mukarca, ene su vie pazile na

svoj izgled. Dolazile su na rad naminkane, a sirotinjske logorske
haljine uvijek su bile iste. Neke ene nosile su haljine koje su im
poslali od kue.
Primijetio sam da k nama dolaze i mukarci iz drugih odjelje-
nja da bi udvarali enama. Iako su odnosi bili uglavnom bezazle-
ni, bilo je i ozbiljnijih veza.
Suionice bi mogle mnogo toga ispriati. U njima je bilo ve-
oma mrano i toplo, kao stvoreno za ljubavnike. Na udobnost
nitko nije mislio, ljudi su se snalazili kako su znali.
Usprkos estim kontrolama i tekim kaznama, intimne veze
postale su svakodnevnom pojavom. Prostrane tvornike prosto-
rije bile su izvanredna skrovita prostitutkama koje su u logoru
nastavile svojim zanatom. Naravno, ovdje je naplata za ljubavnu
uslugu bila samo komadi kruha ili, rjee, komadi slanine ili e-
era. Njihove muterije bijahu uglavnom kuhari, obuari, krojai
i ostali lagerni pridurki, kako smo ih ovdje nazivali.
Veina nije imala ni sredstava ni potrebe za enom, iako su
mukarci bili uglavnom mlai ljudi. Ponekad je bilo pravih lju-
bavnih tragedija koje su se zavravale ubojstvima i samoubojstvi-
ma.
Nakon mjesec dana osjeao sam se mnogo bolje, iako sam jo
uvijek bio slab. Gotovo svi logorai bili su slabi, pa su i mukarci
i ene pripadali treoj kategoriji.
U Sovjetskom Savezu zatvorili su milijune ena. U logoru No-
rilsk bilo je nekoliko enskih logora, dok se dio ena nalazilo i u
mjeovitim logorima. enske barake bile su odijeljene ianom
ogradom i mukarci nisu smjeli ulaziti u njihova odjeljenja. I u

292
enskim logorima zajedno su smjetane politike zatvorenice i
kriminalke. ene su jo vie nego mukarci morale trpjeti zbog
zajednikog ivota s prostitutkama, kradljivkama i ubojicama.
Usprkos strogim zabranama, mukarci su svakodnevno dolazili u
enske barake, lijegali enama u postelje i pred oima ostalih vo-
dili ljubav. To su bili kriminalci koji su stajali u dobrim odnosima
s logorskom upravom. Logorski policajci imali su po vie ena.
Neki su zatvorenici bili u tjenjim vezama sa enama i logorska je
uprava takve veze ak njegovala. Zatvorenici su i na radilitu ima-
li mogunosti da se susreu sa enama, i to naroito tamo gdje su
se gradili veliki objekti. Ciglana u Norilsku bila je takvo podruje
s razliitim sklonitima. Naravno, kontrola je bila veoma stroga,
a kazne su bile veoma teke. U ovom logorskom odjeljenju upra-
vitelj Pancerni izmislio je naroitu kaznu: ljubavne parove koje
bi uhvatio prisilio je da poslije rada iste zahode, tovare izmetine
na runa kolica i odvoze ih izvan logora. Radoznali pojedinci
ekali bi svake veeri u blizini zahoda da vide tko je danas imao
randevu. Veina parova hrabro je vukla kola ili saonice i samo
se rijetko kada dogaalo da ene plau. Politiki zatvorenici, i
mukarci i ene, u ljubavi su bili manje aktivni. Prije svega iz
moralnih razloga, a i zbog toga to je stanje politikih zatvorenika
bilo mnogo tee. Mukarci su najee ostavili nezbrinute ene i
djecu znajui da i njih reim smatra narodnim neprijateljima
i da tako s njima i postupa. ta to znai u Sovjetskom Savezu to
zna samo onaj koji je to proivio. eni bi najprije otkazali posao,
onda bi djecu istjerali iz kole, zatim bi svi morali napustiti veliki
grad. Ako ih nisu prognali, morali su otii sami: oduzeli bi im
stan. Roaci bi rijetko kada primili ove nesretnike. Time bi se
izloili opasnosti da i sami budu uhapeni. Tisue ena rastavljalo
se od svojih mueva. U sovjetskim su se novinama svakodnev-
no mogle itati izjave u kojima se ene odriu svojih uhapenih

293
mueva, a djeca svojih roditelja zato to su narodni neprijatelji.
Stoga su politiki zatvorenici bili manje skloni da se uputaju u
ljubavne avanture, a politike zatvorenice bile su suzdrljive iz
istih razloga. No bilo je i iznimaka.
Naroito privlani bili su mukarci koji su imali privilegiran
poloaj, dakle koji su bili siti. Prostitucija u Norilsku bila je veo-
ma rairena, u svako se vrijeme mogla nai ena koje e se prodati
za malo hrane. Naplata je obino bila dnevna porcija kruha, ot-
prilike sedam stotina grama. esto se dogaalo da nakon obav-
ljena posla mukarci nisu htjeli platiti ljubavnu uslugu.
Moj prijatelj Saa Weber radio je kao knjigovoa u ciglani.
Tamo je upoznao laboranticu Idu, Povolku Njemicu. Njen je
mu bio strijeljan kao narodni neprijatelj, a ona je dobila de-
set godina logora. Saa i Ida su se voljeli. Saa je 1947. odsluio
kaznu i kao slobodnjak i dalje ostao na svom poslu da bi bio
zajedno s Idom kojoj je preostalo jo pet godina. Sau su ponovo
uhapsili 1949. i osudili na novih deset godina. Idi je 1952. kazna
istekla, pa je sada ona ekala da Saa odrobija novu kaznu. Ali
ekanje je bilo uzaludno: 1953. Saa je umro u logorskom odje-
ljenju Mednaja gora.
ene su morale jednako teko raditi kao i mukarci. U tome
su se vlastodrci Sovjetskog Saveza doslovno pridravali principa
ista prava za ene. ene su radile u ciglanama, a najtei poslovi
bili su kopanje i tovarenje gline, pijeska, ljunka itd. Istovarivanje
cementa smatralo se lakim poslom jer je bio u papirnatim vrea-
ma od 50 kilograma. Nije se uzimalo u obzir kako je tko navikao
na rad, je li seljanka, radnica, ili sveuilina profesorica, lijenica
i sl. Teak rad i nehigijenske prilike upropastile su ene moralno
i ziki. ene su u prvo vrijeme pazile da im odjea bude i-
sta, ali ve nakon kratkog vremena prestale bi se umivati, odjea
im je bila prljava, i stale bi se po skrovitima sakrivati zajedno s
294
mukarcima. Posljedice takvih veza bila su djeca. Neke su ene
namjerno traile intimne odnose s mukarcima da bi rodile dijete
i na taj se nain nekoliko tjedana oslobodile tekog rada. Poslije
poroda, dijete su nakon nekoliko tjedana oduzimali majci.

295
 PRED LOGORSKIM SUDOM

Svaka tri mjeseca u logor bi dolazila lijenika komisija koja je

odreivala kategorije. Kad bi se saznalo da dolazi nova komisija,
ljudi su se plaili da e ih prebaciti u viu kategoriju, to je znailo
da e umjesto lakeg posla morati raditi tei.
Mnogi su na razliite naine pokuali sprijeiti poboljanje
svoga zdravstvenog stanja. Strah da e biti prebaeni u brigadu
koja je radila pri istovaru ili u glinokopu, bio je tako snaan da
mnogi nisu jeli tri dana prije pregleda, ili su toliko mnogo puili
da su se pred komisijom pojavljivali blijedi i iscrpljeni. Ali ni to
nije koristilo.
Moj mirni ivot nije dugo potrajao. Jedne veeri, kad sam se
vratio s rada, deurni mi saopi da se odmah javim u logorski
ured. Uplaio sam se. to je opet? Zar e me ponovno prebaciti
na tei rad? Ili me zovu zato to prekjuer nisam ispunio normu?
Odluio sam da najprije odem u kuhinju po svoj obrok. U uredu
me sigurno nita dobro ne oekuje, a loa vijest moe ekati.
Uzeo sam zdjelu i otiao u kuhinju. Skuhali su juhu od graha,
a to se rijetko dogaalo. Zamolih kuhara da mi umjesto kae da
dvostruku juhu. Kuhar istrese dvije zaimae juhe i doda kae. U
tome sam vidio dobar znak.
Nakon veere pourio sam u ured. Nadglednik mi ree da
sutradan ne treba da idem na posao, ve da se u osam sati javim
u uredu, odakle u zajedno s njim otii na sud.
Znao sam to me eka, rei e mi ono to je NKVD ve odav-
no odluio. Ali ipak sam bio uzbuen.
U meuvremenu se stanje na fronti promijenilo. Nijemci su
se svuda povlaili. Kad su mene i moje prijatelje zatvorili, SSSR
je vojniki bio u katastrofalnom poloaju zahvaljujui genijalnoj

296
politici Josipa Staljina. Crvena je armija poetkom rata prakti-
ki bila bez generala. Najistaknutiji vojskovoe, kao Tuhaevski,
Jakir, Bliicher i drugi bili su ve 1937. postrijeljani. Ono to se
poetkom rata nalazilo na vojnom vrhu bijahu, osim asnih izni-
maka, kreature koje su znale kako se Staljinu liu izme. Ali o
ratu nisu imali pojma.
Zahvaljujui Americi, prije svega velikoj pomoi u ratnom
materijalu, ivenim namirnicama i lijekovima, poloaj na fronti
poeo se mijenjati.
Sada sam se nadao da reimu vie nee biti potrebni rtveni
jarci. Zatvorenike vie nee optuivati za sve one nesree u koje je
Rusiju uvalila staljinistika politika.
No ponovno se pokazalo da se normalno mjerilo jednog Eu-
ropljanina ne moe primijeniti na prilike u Rusiji. Proces protiv
mene i mojih drugova ipak e se odrati. O tome sam razmiljao
itavu no.
Ustao sam, kao obino, u pet sati. Otiao sam se umiti, bilo
mi je ao to se ne mogu obrijati. Moje su hlae bile zakrpljene,
stoga pooh u susjednu baraku da bih od prijatelja posudio bo-
lje. Na sudu sam htio izgledati uredno.
Nekoliko minuta prije osam nalazio sam se u logorskom ure-
du. Nadglednik me odveo do straarske kuice i predao straari-
ma. Bio je lijep jesenji dan. Dva vojnika, koji su me vodili, utjeli
su itavim putem i puili. Hodali smo polako. Razmiljao sam
to me eka. Pripremao sam odgovore na sueva pitanja i veselio
se to u ponovno vidjeti Josefa i Georga. Bio sam radoznao kako
e se drati svjedoci. Nekoliko puta sam se nadao da e neki od
svjedoka, ispunjen kajanjem, povui svoj lani iskaz. Ali to se u
Sovjetskom Savezu nije dogaalo. NKVD ima sigurne svjedoke.
Logorski sud nalazio se u drvenoj jednokatnici. Kad smo sti-
gli, jedan od vojnika ue. Vrati se nakon nekoliko minuta. Od-

297
vede me u hodnik. Vojnici su ostali u dvoritu pred vratima. U
hodniku sam sreo Josefa, a od svjedoka je bio samo Roankovski.
Stisnuo se u kut i nije se usudio da nas pogleda.
Pozdravio sam se s Josefom. Nakon nekoliko minuta doveli
su i Georga. I njegovi su pratioci ostali vani. Tako smo mogli
nesmetano razgovarati.
U meuvremenu je stigao i drugi svjedok koji je dobio za-
datak da svjedoi protiv Josefa: in. Jerus. Za razliku od Roa-
novskog, Jerus nam je priao, pozdravio nas i ponudio slanom
ribom i kruhom. Sjeli smo na klupu i dorukovali. U hodniku
se nekoliko puta pojavila tajnica suda da vidi jesu li svi stigli. Do
dvanaest sati razgovarali smo nesmetano. Tada se pojavi tajnica
i obavijesti pratnju da je rasprava odgoena do prekosutra. Nisu
stigli svjedoci.
I prekosutra smo se pojavili samo nas trojica optuenih i svje-
dok Jerus. Roankovski nije doao. Rasprava je ponovno odgoe-
na, ovaj put na tjedan dana.
Kad smo trei put doli, znali smo da e rasprava biti odrana
bez obzira na svjedoke.
Uveli su nas u dvoranu. Mi, optueni, morali smo sjesti u
prvi red. Svjedoci su ostali u predsoblju, a vojnici s otkoenim
automatima stajali su sa svake strane optuenike klupe. Ostali
vojnici ostali su kraj vrata.
Najednom jedan od vojnika vikne:
- Ustaj!
Ustali smo. Iz susjedne prostorije pojavili su se suci na elu
sa zloglasnim Gorohovom. Za njim je iao neki ovjek u civilu,
jedan u uniformi NKVD-a i mlada djevojka, tajnica suda.
Rasprava se odravala bez dravnog tuioca, a mi nismo imali
branitelje. ak da smo i imali pravo na branitelje, ne bi se na-

298
ao pravnik koji bi bio spreman da nas brani. U staljinistikom
reimu nijedan se pravnik nije usudio braniti ovjeka koji je bio
optuen na temelju paragrafa 58.
Ponovno smo sjeli, suci su se smjestili na podiju iza stola po-
krivenog crvenom tkaninom. Dok je Gorohov listao po spisima,
ja sam ga promatrao. Mrzili smo ga. Jo dok je ulazio, primijetio
sam da epa. Imao je malo, mravo tijelo i veliku grbu. Lice mu je
bilo izbrazdano boginjama, lijevo oko bilo je stakleno. Tako sam
zamiljao Kvasimoda dok sam bio dijete.
Gorohov je mrmljao, iz ega se trebalo zakljuiti da je rasprava
otvorena.
Najprije su prozvali Josefa, koji je na pitanje osjea li se krivim
odgovorio: Ne!
Zatim su pozvali mene.
- Osjeate li se krivim zbog kontrarevolucionarne agitacije
meu zatvorenicima logora Norilsk?
- Sve su to izmiljotine NKVD-a. Ni ja ni moji prijatelji ni-
smo faisti mi kontrarevolucionari - odgovorio sam.
Posljednji je prozvan Georg.
Na pitanje Gorohova ima li to prigovoriti sastavu suda, od-
govorio je:
- Ne priznajem sud u ovom sastavu jer su lanovi suda namje-
tenici NKVD-a.
Gorohov se sagne nalijevo i nadesno. Vidjeli smo kako mu
neto apuu.
Zatim se okrene k nama:
- Sud odbija prigovor.
Poelo je presluavanje svjedoka.
Najprije je Gorohov proitao osam listia, na svakome je sta-
jao neki razlog zato se pozvani svjedok nije pojavio: bolestan,

299
umro, prebaen u logor izvan okruga norilskog NKVD-a. Prisut-
na su bila samo dva svjedoka.
Jedan od svjedoka bio je Larionov, koji je potvrdio ono to je
rekao za vrijeme suoenja.
- Kako se dogodilo da su vas nakon odsluene kazne pustili iz
logora - upitao sam Larionova - dok tisue ljudi, koji su takoer
odsluili svoju kaznu, nisu puteni na slobodu?
Gorohov me prekine.
Drugi je svjedok iskazao da je s Bergerom bio u zatvoru u istoj
eliji i da je uo kako je Berger s ostalim zatvorenicima vodio
kontrarevolucionarne razgovore.
Kao trei svjedok pojavi se Jerus, on je zakasnio. Gorohov na
brzinu postavi Jerusu nekoliko pitanja, ali ovaj odgovori da je
Josef rekao kako je nevina veina osuenih zbog kontrarevoluci-
onarne djelatnosti.
Josef je prvi dobio zavrnu rije. Svjedoke je nazvao agentima
NKVD-a i dokazao da su za posljednje dvije godine ve pet puta
svjedoili u razliitim sluajevima pred ovim sudom.
Gorohov ga prekine:
- Ne doputam da vrijeate svjedoke.
Josef je govorio kako je apsurdno da njega kao idova optu-
uju da je nestrpljivo oekivao Hitlerovu pobjedu. NKVD-u bi
moralo biti poznato kakva sudbina eka idove i komuniste ako
pobijedi Hitler.
I ja sam odrao zavrni govor.
Uglavnom sam govorio o svjedocima. Larionovu i Roan-
kovskom. Ovdje sam imao prilike da govorim iako me Gorohov
ometao nestrpljivim lupkanjem olovke o stol. Ali kad sam poeo
dokazivati da svaka kritika reima nije faizam i kad sam rekao
da u svijetu postoje i druga strujanja i naveo kao dokaz da u ze-

300
mljama ruskih saveznika vladaju drugaiji reimi, Gorohov me
prekine:
- Sada je dosta!
On ustane, za njim se digoe ostali i izaoe na ista vrata.
Nakon pola sata sud se vrati i Gorohov proita osudu.
Sva trojica smo proglaeni jednako krivi zbog toga to smo u
logoru organizirali kontrarevolucionarnu grupu i to smo meu
zatvorenicima irili defetistiko raspoloenje. Na temelju para-
grafa 58, toka 10 i 11, bili smo osueni na deset godina logora
i pet godina gubitka graanskih prava.
Kada je zavrio, Gorohov izjavi da imamo pravo albe na vie
instance.
Oprostio sam se od Josefa i Georga. Ponovno su me odveli
u IX logorsko odjeljenje s pootrenim reimom. Josef i Georg
vraeni su u VII odjeljenje.

301
 DRAVA KOJE NEMA NA ZEMLJOPISNOJ KARTI

Kad sam se vratio u logor, deurni mi ree da me nekoliko

puta traio Saa Weber, poruio mi je da odmah doem k nje-
mu.
Jo je bilo prerano za veeru i ja odoh k Sai koji je stanovao
u susjednoj baraci. Kad sam se pojavio na vratima, on mi potri
u susret.
- Kako je bilo? - upita.
- Kao to vidi, nisu me osudili na smrt.
- To je glavno. Vrijeme e ponititi i ovo.
- Ali deset godina morat u odsjediti.
Sjeli smo na prinu. Saa mi je sauvao ruak. Kad sam pojeo,
upita me:
- Zar jo uvijek ne vjeruje da e se to promijeniti nakon po-
bjede nad Njemakom?
- Dok je Staljin na vlasti, miljuni e i dalje puniti sovjetske
zatvore i logore.
- To je samo privremena bolest novog drutva.
- To nije bolest, to je sutina ovog sistema.
- U socijalistikoj dravi to moe biti samo prolazna pojava.
- Saa, zar jo uvijek ne razumije da je poslije Lenjinove smr-
ti, a nakon Staljinova dolaska, postepeno istrijebljeno sve to ima
veze s istinskim socijalizmom? Najprije su ukinuli udruenje sta-
rih boljevika, zatim su postepeno tamanili sve one koji su ostali
vjerni istinskom socijalizmu.
- Zato sve to? Zar ne bi bilo bolje da ljudi slobodno rade, tada
bi vie koristili nego da ovdje propadaju - Saa e poluglasno.
- Zar misli da se sve to dogaa zato da bi se nabavila jeftina
radna snaga koja e raditi u ovoj ledenoj pustinji?

302
 - Ti misli da je to vrsta robovskog sistema? - upita Saa.
- To ne mislim, robovski sistem razlikuje se od staljinistikog
kao prvi parni stroj od disel lokomotive. Moda se nisam dobro
izrazio, ali htio sam rei da je robovski sistem veoma primitivan,
pa je ak i human u usporedbi sa staljinistikim koji oznaava
moderno barbarstvo.
- Zar ne misli da je rad neslobodnih ljudi nerentabilan?
- Onaj tko tvrdi da rad logoraa u Rusiji nije rentabilan, taj
nema pojma to su to sovjetski logori. Osnova ekonomije So-
vjetskog Saveza temelji se na sistemu logora. Ne samo to logori
u Rusiji nisu nerentabilni nego su gotovo jedini pogoni koji do-
nose dobitak. Vei dio industrijskih pogona radi decitom, a da
o poljoprivredi i ne govorimo. Milijarde odlaze na industriju i
poljoprivredu u obliku subvencija. Odakle ih uzimaju? Iz prota
koji odbacuju logori.
- To ti tvrdi, ali kako to moe dokazati? - upita me Saa.
Sumnjiavo je klimao glavom.
- Ponimo s Norilskom: za izdravanje vie od stotine hiljada
zatvorenika u Norilsku sovjetska vlast daje po osobi mjeseno
240 rubalja. U to su ukljueni svi izdaci uprave, strae itd. ive-
ne namirnice za opskrbu zatvorenika sade i anju zatvorenici po
razliitim poljoprivrednim logorima. Slanu ribu kojom nas hrane
love u Murmansku zatvorenici. Ugljen kojim se loe barake kopa
se ovdje, u ugljenokopima su zatvorenici. A eljeznicu, kojom
nas opskrbljuju, ne samo to voze zatvorenici nego je i grade.
Odjeu koju nosimo iju zatvorenici. ak se i tkanina i konac
proizvode u enskim logorima u Potjmi i Jaji. Za ono malo hra-
ne to dobivamo, vadimo tisue tona nikla i bakra, stotine tona
kobalta, a da i ne govorimo o uranu. Za sve te sirovine, koje se
veim dijelom izvoze u inozemstvo, Sovjetska Rusija dobiva sto-

303
tine milijuna dolara. I jo postoje ljudi koji ele dokazati da rad
zatvorenika nije rentabilan.
- Dobro, Karl, primjerom iz Norilska uspio si me uvjeriti.
Ali kako je sa stotinama logora u drugim dijelovima Sovjetskog
Saveza?
- Navest u ti jo nekoliko primjera. Ponimo s Kolvmom. I
ti poznaje Gundarova, koji je est godina proboravio u Kolvmi,
vjerojatno se sjea to nam je pripovijedao. Kolvma se nalazi na
sjeveroistoku Sovjetskog Saveza.
Prije nekoliko godina tamo nije bilo Europljana. Kao i ovdje u
Norilsku, ivjela su nomadska plemena koja su se bavila uzgojem
sobova. Danas je tamo golemi logor s milijun i pet stotina hiljada
logoraa. Vei dio zaposlen je u rudnicima zlata. Zar misli da taj
logor nije rentabilan? Da ti nabrojim jo neke primjere? Molim!
Logor Vorkuta, to su rudnici. Ugljen koji se vadi bolji je od uglje-
na u Donskom bazenu. eljeznicu iz Vorkute, dugaku dvije ti-
sue kilometara, kojom se prevozi ugljen, izgradili su logorai. U
Embaneftu se vadi nafta. Tornjeve su sagradili logorai. Oni rade
i u ranerijama. A drvna industrija? Poznato je da je drvo jedan
od najvanijih izvoznih proizvoda. Ne samo debla ve i daske, a
naroito eljezniki pragovi, donose goleme sume dolara, funti
itd. A tko su drvosjee? 95% ukupne koliine drva sjeku logo-
rai. Zaposleni su i u veem dijelu pilana u Sibiriji, na Uralu u
sjevernoj Rusiji. Za sve te ljude sovjetska vlada daje 240 rubalja
mjeseno, u europskom dijelu jo i manje.
- Ti govori o pogonima koji su ve uhodani i proizvode za
trite.
Priznajem da takvi pogoni donose velike dobiti, ali kako je s
velikim gradnjama? Mislim na veliku izgradnju eljeznica, kao
BAM (Bajkal-Amur magistrala), ili na junosibirsku liniju, koja

304
od eljabinska preko Abakana vodi do mongolske granice, ili
liniju du Ledenog mora od Vorkuta do Igarke, koja treba da se
produi do Jakutije, ili eljeznicu Tajet-Bratsk-Lena-Komsomo-
lsk i mnoge druge? Zatim, to je s hidrocentralama koje se grade
na sibirskim rijekama?
- To je drugo pitanje. Ovdje se ne radi o rentabilnosti, ve o
nanciranju izgradnje.
- Da, to mislim - potvrdi Saa.
- Na neki nain logorai nanciraju i ove pothvate.
- ta?... To je smijeno.
- Ne alim se. To je istina. Naglaavam da logorai ove pothva-
te nanciraju samo djelomino. Na izgradnji su zaposlene stoti-
ne tisua, a na izgradnji BAM-a bilo je zaposleno milijun i pet
stotina logoraa. im logora stigne na rad, od logorske uprave
dobiva potansku kartu na kojoj pie:
Dragi moji, javljam vam da sam zdrav. aljem vam svoju novu
adresu: BAM, potanski fah. br. 2131/161. Molim vas da mi na tu
adresu aljete mjeseno neto novaca jer u duanu mogu nabaviti
najvanije namirnice i duhan.
Pozdrav x. y.

Logora bi kartu samo potpisao i stavio adresu svoje obitelji.

Gotovo svi roaci, makar gladovali, pourili bi da nesretniku ne-
to poalju. Ve nakon tjedan dana stizale su u banku na raun
logora sume od 50 do 1000 rubalja. Ali logora je samo u izni-
mnim sluajevima dolazio do manjeg dijela tog novca. Logora
treba da tri mjeseca redom ispunjava normu 100% i tek tada sa
svog rauna moe podii 50 rubalja mjeseno. Ali koji logora
moe tri mjeseca da ispunjava normu? Ponekad se ipak dogodi
da dobije tih 50 rubalja, tada ponovno zatrai novac od rodbine.

305
Veina i ne eka potvrdu o primitku novca, ve nastavlja slati
nove svote. Logorai nemaju prilike da piu, takva potanska po-
tvrda najee je jedini dokaz da je logora jo iv, iako je potvrdu
potpisao knjigovoa u logoru. Tako se skupljaju stotine milijuna
koji logorskoj upravi stoje na raspolaganju. No to je samo jedan
nain.
Spomenut u ti jo jedan: uobiajeno je da se svake godine
radnici i namjetenici tvornica obrate vladi s molbom za novi
zajam koji bi im omoguio izgradnju socijalizma. Sovjetska
vlada, naravno, ne moe odoljeti takvoj molbi i uri udovolji-
ti zahtjevu radnika. Svaki radnik, namjetenik i kolhoznik daje
dobrovoljno jednu mjesenu plau u ime zajma. Ova se suma u
deset jednakih rata oduzima od plae. Zna li ti da i zatvorenici
dobrovoljno svake godine daju takav zajam? No kako zatvorenici
nemaju redoviti prihod, taj se zajam uzima od sredstava koje im
alje rodbina. To iznosi stotine milijuna svake godine.
- Osjeam da ima pravo, ali...
- ekaj, nije to sve. Ti zna kako glasi uobiajeni zavretak
svake presude: konskacija cjelokupne imovine. Ljudi koji su
osueni u Sovjetskom Savezu nisu milijunai, ali svaki od njih
ima namjetaj, sat, sliku, nakit, pogotovu intelektualci. Kako je
NKVD temeljit! Zabranjeno je ponijeti ak i par starih izama.
Na taj se nain sakupe stotine milijuna.
Saa se nasmije. - Pretjeruje, Karl.
- Dokazat u to to govorim. U svim velikim gradovima, na-
roito u Moskvi, postoje staretinarnice. Tamo se mogu kupiti
briljanti, zlatan nakit, slike, porculan, tepisi, ak i stare ikone.
Odakle te stvari? Sve je to konscirana roba za koju vlada dobiva
dolare, funte i marke. To su milijuni rubalja godinje. Ne treba
zaboraviti i na novac koji se konscira nakon hapenja.

306
 - To je raniran nain.
- Nain? Suvie jednostavno reeno! To je drava koje nema
na zemljopisnoj karti. Zove se GULAG. A stanovnici te velike
drave, kojih je na osnovu prebrojavanja iz godine 1938. bilo
21,000.000, zovu se logorai.
Njima treba dodati i 800.000 slobodnjaka koji su u upravi,
u strai, politikim odjeljenjima itd.
- Kako je organiziran taj GULAG?
- Pa ti si bio ministar, to ti treba da zna!
- Tebi je udno to ja kao bivi ministar nisam poznavao struk-
turu GULAG-a. Mora razumjeti da su osim Staljina u to bila
upuena samo tri do etiri ministra, drugi se nisu smjeli zanimati
za takve stvari.
- Struktura je gotovo ista kao u Sovnarkomu, samo je razlika
u imenu.
GULAG (Glavnoe upravlenie Lagerej - Glavna uprava logora)
ima razliita ministarstva, kao prava drava. Nabrojit u ti samo
najznaajnija: Gulag drvene industrije, Gulag za izgradnju cesta,
Gulag obojenih metala, Gulag industrije nafte, Gulag rudarstva
itd. Gulag ima kolegij s naelnicima strunih Gulaga, to je neto
poput savjeta ministara.
- To nitko na svijetu nee vjerovati.
- Da, strano je to samo mali broj ljudi na svijetu to zna.
U Moskvi sjede inozemni dopisnici, ili dou na nekoliko dana.
Jedan hvali, drugi kritizira. A to se moe vidjeti iz tih kritikih
primjedbi? Da je netko od njih primijetio kako ljudi u Moskvi
nisu obueni po posljednjoj modi, drugima se ne svia to u tr-
govinama nema dovoljno robe, treem se nije dopala hotelska
soba u kojoj je stanovao. To itaju u inozemstvu. A to na to kau
ljudi? Nije lijepo kao kod nas, ali nije ni tako loe. Isto vrijedi i za

307
diplomate. Nalazi se tako u Moskvi neki iskusni diplomat, koji
je prije bio u Beu, Berlinu, Tokiju i Rimu, i on redovito pie
izvjetaje svojoj vladi. Vlada ove izvjetaje uzima pod gotov gro,
a i kako bi drukije. U stvari, sve je to kojeta. Ti ljudi nemaju
pojma to se dogaa u zemlji u kojoj godinama ive.
- Pa to su pametni ljudi, kako nita ne shvaaju?
- Da bi se znalo to se ovdje dogaa, valja biti u naem polo-
aju.
- Htio bih te podsjetiti na to da su neki ljudi sretnim sluajem
iz logora dospjeli u inozemstvo i da o tome piu. Sjeam se nekog
Poljaka koji je bio na otoku Solovki i u domovini je objavio knji-
gu o tome to je doivio.
- To je tono, ali veina ljudi to ne vjeruje, a oni koji vjeruju
govore da je to unutarnja stvar Rusije i da ih se to ne tie.
- A kako je s politiarima? Nije vjerojatno da ljudi kao to je
Churchill, Roosevelt, Spaak i drugi to ne razumiju, ak i ako sve
ne znaju.
- Mnogi politiari razumiju barem ono osnovno to se ovdje
dogaa. Ali trenutni interesi vlastite zemlje postavljaju se iznad
svjetskih interesa i oni ne shvaaju da se tako neto sutra moe
dogoditi Maarima, prekosutra Poljacima i ostalima.
Bilo je kasno. Vratismo se u baraku. Razgovor sa Saom omo-
guio mi je da na trenutak zaboravim kako u jo deset godina
ostati Staljinov zatoenik.
Nisam zaspao do jutra. Kad sam ustao, bio sam umoran i
boljela me glava. Moji su drugovi mislili da sam utuen zbog
presude. Ali ja vie nisam mislio na to da sam juer dobio novih
deset godina.
U podne mi je postalo malo bolje. Iz depa sam izvadio kruh
koji ujutro nisam mogao pojesti. Opet sam bio gladan.

308
 Prilo mi je nekoliko znanaca da me utjee. Svi su govorili
isto:
- Rat e zavriti i mi emo biti slobodni.
Dobro je to ljudi ne gube nadu.
Navikao sam se na rad u ciglani i bio sam sretan to radim
pod krovom. Poele su polarne noi, sada je teko raditi na otvo-
renom. etiri mjeseca neemo vidjeti sunca, etiri mjeseca radit
emo pod umjetnim svjetlom. Zato je bilo prijatno raditi u za-
tvorenoj prostoriji.
Rad u toplom imao je i tu prednost to se glad manje osjeala
nego na zraku i velikom mrazu.
Doli su praznici u studenom, pogoni nisu radili i mi smo se
radovali to emo se odmarati dva dana.
Sedmi studenog istjerali su nas na dvorite da bismo oistili
putove od snijega. Osmi studenog iznenaenje: u baraku je do-
ao nadglednik i zapovjedio brigadiru da itavu brigadu odvede u
ambulantu gdje e lijenika komisija ispitati zdravstveno stanje
ljudi. Vijest je djelovala poput hladnog tua. I ja sam se snudio.
Dakle, neu dugo uivati u lakom radu i toplini. Ali tjeio sam se
time to sam jo veoma slab. Valjda se nee nai lijenik koji bi
me smatrao sposobnim za teke radove.
U hodniku ambulante morali smo se svui do pasa i ekati
da nas prozovu. Promatrao sam drugove da bih usporedio ima
li slabijih od mene. Veina je bila sastavljena samo od rebara i
tanke koe koja ih je prekrivala. Jo uvijek izgledam bolje nego
mnogi drugi.
Prozvali su me. Bolniar prui moju sanitetsku kartu pred-
sjedniku komisije.
- Imate li tekoa?
- Jo sam veoma slab - odgovorio sam - odmah se umorim.

309
 - Vtaraja - zaujem iza sebe.
To znai druga. Mislio sam da u se sruiti, to je znailo da
su me prebacili na tei posao.
Ve slijedeeg dana doao je nadglednik i proitao imena,
meu njima i moje, i rekao da smo premjeteni u eljezniku bri-
gadu. Uzeo sam svoje stvari i otputio se u baraku u kojoj je bila
smjetena brigada koja se brinula za odravanje pruge.

310
 BIO SAM ELJEZNIAR

Naa je brigada imala zadatak da dri u redu odsjek od 105 ki-

lometara do stanice Valek, eljeznike pruge Dudinka-Norilsk.
Ljeti smo izvodili zemljane radove i mijenjali pragove, a zimi
smo istili tranice od snijega i leda. Ljeti je posao bio tei jer su
se tranice i pragovi morali prenositi s jednog mjesta na drugo,
dok bi zimi rad bio laki. Za snjenih oluja i mraza esto je bilo
60 stupnjeva ispod nule. Morali smo obilaziti pruge i lopatama
i krampovima istiti tranice od snijega i razbijati led izmeu
pragova.
Na odsjeku izmeu ciglane i Valeka nismo se mogli ugrijati,
pa smo esto prolazili put od devet kilometara bez odmora ili
sklonita. To dugo boravljenje na snijegu poveavalo je apetit.
Uvijek smo bili gladni.
Pokuavao sam zaraditi jo neto hrane. Nakon rada odlazio
bih u kuhinju, u dvoritu bih posvravao razliite poslove, istio
snijeg i cijepao drva za loenje. Za taj posao dobivao sam limeni
lonac od dva kilograma kae ili juhe. Poslije sam se dogovorio s
loaem u kuhinji da u svakog dana, kada se vratim s rada, znai
od osam sati uvee do jedan sat u noi, dovoziti ugljen za kuhinju.
Za taj posao dobivao sam tri kilograma kae. Sjedio sam u upi
i na svaki loaev znak dovozio u kuhinju kolica puna ugljena.
Jednom sam od umora zaspao, bio bih se smrzao da loau hitno
nije zatrebalo ugljena. On mi je davao znakove, no kako se nisam
micao, doao je u upu da me potrai. Jedva me probudio.
Drugi put, kada mi je loa dao limeni lonac pun kae, sjeo
sam na ugljen u kut, od vrue kae postalo mi je toplo i ja sam
zaspao. U snu osjetih da mi netko iz ruku izvlai lonac, no nisam
se mogao probuditi. Tek kad sam osjetio da vie nita nemam u

311
ruci, probudih se i ugledah ovjeka kako tri prema vratima. Po-
trim za njim. Zapone borba za lonac. Vukao sam lonac k sebi,
kradljivac ga je vukao k sebi, natezali smo se bez rezultata. Uto
ue neki ovjek iz barake i pomogne mi.
Ponovno sam bio sretan.
Jedne veeri kad sam doao u kuhinjsko dvorite, glavni kuhar
Chan, Kinez, zatrai da mu donesem suhog drva. No suvaraka je
bilo samo u ciglani. Nekoliko puta provlaio sam se kroz ogradu.
Drva sam iscijepao. To je trajalo do jedan sat nou. Javio sam
Chanu da sam gotov i zamolio ga da mi dade malo jela. Chan mi
ree da nita jo nije gotovo, ali mi ipak dade dvije slane haringe.
Zamolio sam ga da mi da barem malo juhe, ali on ponovno od-
govori da juha nije gotova i da doem u pet sati ujutro.
Krenuo sam u baraku, ali bio sam toliko gladan da sam ve
putem progutao haringe. U pet sati doao sam po obeanu juhu,
ali Chan ni da uje. Odgovorio mi je da me dobro platio za ono
malo posla.
Umoran i gladan vratio sam se na svoj redoviti posao.
Zbog toga to sam radio i u kuhinji, spavao sam samo etiri
sata. Neprestano sam bio pospan. Odluio sam da napustim rad
u kuhinji. Osim toga, glavni kuhar tako me podlo varao, a to e
se sigurno ponavljati.
Kinezi su u Europi poznati kao ongleri u cirkusima, u logo-
rima su bili perai rublja.
Tako je bilo i u logoru broj devet u Norilsku. I Kinezi su u
ratu trpjeli od gladi. U to je vrijeme glavna hrana zatvorenika
pored kruha bila penica. Od nemljevene penice kuhala se kaa.
Naravno, eludac nije mogao svariti itava zrna. Zbog velikog
mraza izmetine bi se nakon nekoliko minuta smrzavale. Zahod-
sku jamu istili smo pomou eljeznih sipki i iljastih sjekira, a
gromade bismo tovarili na saonice i odvozili u tundru.
312
 Jednog dana Kinezi su doli na pomisao da neprobavljenu
penicu ponovo upotrijebe kao hranu. Dovukli su nekoliko gro-
mada u praonicu i bacili ih u kotao, gdje se inae kuhalo prljavo
rublje. U toploj vodi masa se otopila i oni su vadili penicu, prali
je i ponovno kuhali. Na taj su nain imali dovoljno hrane, a ono
to nisu mogli sami pojesti, davali bi svojim zemljacima. To se
ponavljalo nekoliko tjedana. Ne znam kako se to saznalo, moda
zbog smrada koji se irio za vrijeme kuhanja, ili im je netko bio
zavidan na tolikoj hrani i obavijestio logorsku upravu. Kinezima
je bilo strogo zabranjeno da nastave tom kulinarskom vjetinom.
Zaprijetili su im da e ih otpustiti iz praonica. Tako su se Kinezi
morali odrei dodatne hrane. Neki su tvrdili da su postali samo
oprezniji.

313
 MALOLJETNI ZLOINCI

Politiki zatvorenici nisu trpjeli samo od logorske uprave i

policije, ve i od zatvorenika koji su se nalazili u logorima zbog
razliitih zloina i koji su ivjeli bolje od politikih. Politiki lo-
gora u principu nije mogao dobiti lagan posao. Kriminalci su
bili inovnici, krojai, obuari, oni su pospremali barake i sl.
Velika napast bili su maloljetni zloinci. U Norilsku je bilo
tisuu djece tekih zloinaca od deset do etrnaest godina.
To su uglavnom bila djeca roditelja koji su za vrijeme kolek-
tivizacije odbijali da uu u kolhoze i koje je uhapsio NKVD.
Djecu su smjetali u domove NKVD-a. Ali ona su bjeala jer su
s njima loe postupali, a bila su i gladna. Stvarane su bande od
deset do petnaest djeaka koji su ivjeli od pljaki, kraa i uboj-
stava. Stanovali su u spiljama i gradskim dvoritima, spavali su
danju, a nou su pljakali i ubijali.
Bili su to besprizorni. NKVD se trudio da ih dovede na svoj
pravi put. Prilike u domovima postale su bolje, ali to nije mnogo
pomoglo. Takve je djece bilo odvie mnogo, a sredstava premalo.
Maloljetnici su esto bili orue odraslih koji su ih nauili kako
se pljakajui i ubijajui moe ivjeti. Djeca su bila smjetena
u posebnim barakama, ali imala su mogunost da se sastaju s
odraslima jer su u istoj kuhinji dobivala hranu. Kad je u na lo-
gor stigla prva grupa maloljetnih zloinaca, mi smo prema njima
osjeali veliku samilost, tako da smo im davali i ono malo to
smo imali.
Ali uskoro se pokazalo da ne zasluuju samilost. I u logoru su
nastavili krasti, pljakati i ubijati. Naoruani noevima i britvi-
cama napadali bi logorae i pljakali im i ono malo hrane koju
su dobivali. Dogaalo se da su u oporima provaljivali u barake

314
dok su logorai bili na radu, a oni koji su se nalazili u barakama,
uglavnom bolesnici, nisu se mogli oduprijeti malim razbojnici-
ma. Ako bi netko pokuao da im se odupre, pretukli bi ga ili
izranili noevima. Dogaalo se da otimaju kruh koji bismo nosili
za brigadu, od pedeset logoraa. Bili smo prisiljeni da izaberemo
nekoliko najsnanijih nosaa.
Zakljuili smo da tu ne pomae nikakva pedagogija.
Ali bilo je i takve djece koja su dospjela u logor nakon toga to
je NKVD ubio ili uhapsio njihove roditelje i koja su se unato lo-
em utjecaju okoline uzorno ponaala. U Norilsku sam sreo sina
biveg predsjednika Savjeta narodnih komesara Ukrajine Panasa
Ljubenka. Bilo mu je esnaest godina kad ga je NKVD osudio
na deset godina logora zbog toga to je pripadao obitelji narod-
nog neprijatelja. Njegov otac bio je lan ukrajinskog politbiroa.
Kad je saznao da e ga uhapsiti, ubio je sebe, enu i troje djece
od osamnaest mjeseci do dvanaest godina. Najstariji sin bio je
kod njegovih roditelja i tako ostao u ivotu. Svi smo se zauzimali
za tog djeaka i traili mu laki posao. Kad sam ga ponovno sreo
nakon dvije godine, nije se promijenio; to me veoma radovalo.
Bilo je mnogo takve dobre djece politikih zatvorenika.

315
 KUHAR PROTIV SVOJE VOLJE

Zima je 1943-44. dosegla vrhunac. Termometar je rijetko

kada pokazivao manje od 45 stupnjeva ispod nule. Logorska
uprava bila je prisiljena obustaviti radove na otvorenom jer su se
ljudima smrzavala ak i lica, unato maskama koje su nosili. Na
rad su morali ii samo zaposleni na pruzi. Jedina promjena bila
je u tome to veoma slabi nisu morali prevaljivati itav put, ve je
svatko dobio svoj dio nedaleko od logora.
Moj odsjek nalazio se na teritoriju ciglane. Morao sam odra-
vati prugu od ulaza u ciglanu do prve skretnice. Unato tome to
me muila studen i glad, bio sam sretan to sam dobio taj posao.
Mnogi su mi pozavidjeli. im bi zavrilo radno vrijeme, ja bih
za 10 minuta bio kod kue. Drugi iz moje brigade vraali bi se
oko deset, jedanaest, pa ak i u jedan sat nou.
Blizina ciglane omoguila mi je da se ugrijem, naroito kad
nije bilo vjetra pa su tranice bile iste. Tada sam se na nekoliko
minuta mogao skloniti pod krov. Ulaenje u prostorije bilo je
zabranjeno, pa sam se morao nekako snai. Idealno mjesto bila
je skretniareva straarnica broj 3 u sredini mog odsjeka. Ako bi
naila kontrola, bio bih na mjestu.
Skretnicu broj 3 uvao je ocir letonske armije Melbardos.
Golemo Melbardosovo tijelo teko se kretalo u sobiku, u sredini
nalazila se okrugla eljezna pe koja je uvijek bila dobro naloena.
Kad bi vagon natovaren ugljenom zastao pred skretnicom broj 3,
Melbardos bi istovario potrebnu koliinu ugljena.
Kad sam prvi put uao u kuicu da se ugrijem, Melbardos me
upitno pogledao.
- Htio bih se malo ugrijati, danas je tako hladno.

316
 - Dobro, ugrijte se, ali ne due od pet minuta. Ovamo je za-
branjeno ulaziti. Kad bi vas zatekao nadzornik pruge, mogao bih
imati neugodnosti.
Obeao sam mu da neu dugo ostati. Nakon deset minuta
ponovno sam bio na ubitanom mrazu.
Zima je bila otra. Razbijao sam led i istio snijeg s tranica
trudei se da odrim tjelesnu toplinu.
Kad bih se umorio, potraio bih neko sklonite. Ali nigdje ni-
sam mogao ostati dulje od deset minuta. Nadglednici, a i radnici,
s naroitim su uitkom tjerali logorae iz toplih prostorija.
Stajao sam tako jednog dana s lopatom i krampom u rukama
i nisam znao kamo da se sklonim. Iz mnogih je dimnjaka kuljao
dim, ali ja sam znao da nadglednik pazi poput psa na svakog tko
bi otvorio vrata. Lijevo sam ve bio, a desno je dimnjak odvie
daleko. Krenuo sam u smjeru skretnice broj 3. Kad sam se pri-
bliio vratima, iziao je Melbardos kako bi me sprijeio da uem.
Shvatio sam ga, zastao i pozdravio, iako sam ga danas ve jednom
pozdravio. Melbardos pogleda u stranu i stane neto petljati kod
skretnice. Ostao sam na mjestu. On pogleda moje smrznuto lice
i tune oi.
- Uite, ali samo na kratko vrijeme.
Utrah u kuicu. Bojao sam se da e se Melbardos predomi-
sliti. Sjeo sam u kut da mu ne bih smetao. Skinuo sam krzne-
nu kapu koja je malenom uzicom bila vezana ispod podbratka.
Uskoro sam se ugrijao. Svukao sam vatirani kaput. Melbardos se
okrene prema meni.
- Nemojte se svlaiti. Znate da ete uskoro morati izai.
Pokuao sam ga navesti na razgovor da bih dobio na vremenu,
ali svi pokuaji bili su uzaludni. Kad sam mu rekao da bi bilo
dobro kad bismo mogli neto pojesti, on me upita:

317
 - to biste sada jeli?
- Komad crnog kruha - odgovorio sam.
- Da - ree - ali kad biste mogli birati?
- Izabrao bih rezance sa eerom i makom.
- To rado jedete?
- Da, volim kolae.
- To vam je prireivala ena? - upita radoznalo.
- Beka kuhinja!
- Vi ste iz Bea? - Melbardos me paljivo promotri.
- Da!
- Tako? To nisam znao.
Priao sam mu o Beu, a jo vie o bekoj kuhinji. Priao sam
rado jer sam bio sretan to se mogu grijati. Ovaj put ostao sam
vie od jednog sata.
Slijedeeg dana ponovno sam doao. Melbardos je utio. Po-
novno sam sjeo na staro mjesto u kutu. Odmah me poeo ispiti-
vati o razliitim jelima. Govorio sam to sam znao, a Melbardos
je iz depa izvadio biljenicu i biljeio imena jela i recepte. Na
razgovor prekinuo je nadzornik pruge. Melbardos ga je izdaleka
ugledao kroz prozori. Brzo sam iziao i poeo istiti prugu. Kad
je nadzornik otiao, ponovno sam se vratio. Melbardos me doe-
ka prijazno kao dobrodola gosta.
- Sjednite, sjednite - mrmljao je.
I ja nastavih priu o jelima.
Slijedeeg dana na redu je bila parika kuhinja. Priao sam i o
svom ivotu u Parizu, danas sam morao nastaviti. Govorio sam
o Louvreu, Napoleonu, Mona Lii i drugim poznatim slikama.
Melbardos me prekine:
- Priajte o francuskoj kuhinji.

318
 Priao sam o tome to sam u Parizu jeo, jo vie o onome to
nisam jeo. Melbardos je marljivo zapisivao u svoju biljenicu, a ja
sam bio sretan to se mogu grijati.
Slijedei dani bili su posveeni maarskoj kuhinji. Poznavao
sam samo paprika i gula. Ostala sam jela izmiljao. Gledajui
kako Melbardos sve to marljivo biljei, mislio sam da bi Maari
bili nemalo iznenaeni kad bi iz Melbardosove biljenice saznali
to jedu.
im bih malo zastao da odahnem, Melbardos bi me upozora-
vao da je vrijeme isteklo. Nekoliko je puta namjerno viknuo gle-
dajui kroz prozori: dolazi nadzornik, ili: pregledavaju prugu!
Tada sam na brzinu naputao prostoriju. Napolju sam izmiljao
nova jela da bih ponovno mogao ui. Izmiljao sam najfantasti-
nije recepte samo zato da bih se malo ugrijao.
Melbardos je imao i drugih razloga zbog koji je strancima
zabranjivao ulaz u kuicu. Straarska kuica bila je sastajalite
ljubavnih parova. esto sam vidio kako u nju ulazi neka ena,
zatim mukarac. Bijahu to kuhari koji su u kuici obavljali svoje
ljubavnike poslove. Za to vrijeme Melbardos bi izlazio i istio
skretnicu. Za takve usluge dobio bi neto hrane.
Kad sam se jednog dana grijao kod Melbardosa, u kuu ue
kuhar i sjedne na klupu. U razgovoru s kuharom Melbardos po-
kae na mene i ree:
- To je beki kuhar.
Zbunio sam se. Kuhar me upita gdje sam radio, ali ja o tome
nisam htio govoriti. Melbardos odgovori umjesto mene, nabro-
jivi restorane o kojima sam mu priao.
Jednog dana kad sam se vratio u baraku i leao na gornjoj
prini, ue kurir iz logorske uprave. Vidio sam da neto ispituje
brigadira. Kurir je uvijek izazivao panju. Njegov dolazak uvijek
bi znaio neku novost.
319
 Opazio sam kako brigadir slijee ramenima.
- Pozor, tiina - povie.
U baraci utihnu.
- Postoji li kod nas u brigadi neki kuhar?
Nitko se nije javio.
- Vidi, rekao sam ti - pobjedonosno e brigadir. Kurir se
okrene i izie.
Odahnuo sam jer sam slutio da se to odnosilo na mene i da je
u nekoj vezi s kuharom kojeg sam upoznao kod Melbardosa.
Nakon petnaest minuta ponovno se otvore vrata barake i na
njima se pojavi kurir zajedno s onim kuharom. Bit e zla, po-
mislio sam. Najradije bih propao u zemlju, ali bilo je prekasno.
Kuhar me opazi i pokae rukom.
- Eno ga.
Nisam se pomakao s mjesta. utio sam kao zaliven. Nisam
znao kako da se izvuem iz neugodne situacije. Moji drugovi stali
su vikati:
- Da, on je dobar kuhar, uzmite ga.
Brigadir se odjednom stvori kraj mene.
- Zato nisi rekao da si kuhar? - ljutito me upita.
- Ja nisam kuhar - branio sam se. Nitko mi nije vjerovao. Svi
su eljeli da radim u kuhinji nadajui se da e od mene dobivati
vie hrane.
Na putu u logorsku upravu razmiljao sam kako da se izvu-
em iz neugodne situacije.
Kuhar se udio. Nije mu bilo jasno zato ne elim raditi svoj
posao. Objanjavao mi da e mi biti bolje, da u uvijek biti sit i
da e mi uvijek biti toplo. Odgovarao sam okoliajui.

320
 U logorskoj upravi uvedu me u sobu naelnika logorskog
odjeljenja Pancernoga, tu se nalazio i ef kuhinje Barsukov. Kad
smo stupili u sobu, kuhar se obrati naelniku.
- Evo kuhara - ree ponovno.
Naelnik me stao promatrati od glave do pete, pitao me otka-
da sam kuhar i gdje sam sve radio. Odgovorio sam mu da je sve
to nesporazum i da ja uope nisam kuhar.
- To ujem prvi put u svojoj praksi - ree. - Obino svi tvrde
da su kuhari. - Zatim se okrene upravitelju i ree: - To je poten
ovjek, izbaci Kuznjecova i uzmi ovoga.
Upravitelju kuhinje rekao sam da se uope ne razumijem u
kuhanje.
- Ako te sada ne uzmem, naelnik e rei da u kuhinji drim
same lopove - odgovori mi. - Situacija je takva da mora raditi.
Uostalom, brzo e se snai, juhu i kau nije teko kuhati.
Moj dolazak u kuhinju izazvao je veliko uzbuenje meu ku-
hinjskim osobljem, to su bili uglavnom kriminalci. udno su me
promatrali.
Uskoro mi priu svi kuhari i stadoe mi postavljati razna pita-
nja. Htjeli su saznati kakav sam kuhar. Ukratko sam im objasnio
da o kuhanju nemam pojma. Bili su zadovoljni mojom iskreno-
u i sretni to im nisam ozbiljna konkurencija.
U poetku sam prao kazane. Pranje golemih kazana od pet
stotina do tisuu litara bilo je tee od rada na pruzi. Morao sam
pognut ribati zagorjelu kau s dna krpom i eljeznim strugaem.
Znoj mi je curio potocima. Nakon toga tekog rada nisam imao
apetita.
Kuhari su za sebe potajno kuhali bolja jela. Najprije su to pre-
da mnom skrivali, morao sam se zadovoljiti obinom hranom
za logorae. Poslije su me uputili u svoju tajnu i dopustili mi
da jedem zajedno s njima. esto smo pripremali peeno meso
321
ili juhu od mesa. ivene namirnice: smrznuto meso, konzerve,
sueni krumpir i povre, dolazile su iz Sjedinjenih Drava, eer
s Kube.
U mirnodopsko vrijeme hrana nije bila tako dobra kao sada
kad su u Norilsk dolazili inozemni proizvodi.
Naravno, kuharima je bilo strogo zabranjeno da prireuju po-
sebna jela.
Naelnik logorskog odjeljenja Pancerni bio je strah i trepet
za kuhinjsko osoblje. Kad bi doao u kuhinju, pretraivao bi
depnom svjetiljkom sve kuteve traei sakrivene zalihe. Teko
onome koga bi uhvatio, smjesta bi ga poslao u karcer, a zatim
na teke radove. No, usprkos strogim kaznama kuhari su i dalje
tjerali svoj posao. Uvelike su krali najbolje ivene namirnice,
najee mast i jaja u prahu. Jedan dio davali su logorskoj policiji
i nadglednicima, drugi svojim ljubavnicama.
Za kuhara je stvar asti da ima enu. U kuhinji je uvijek deu-
rao netko iz logorske uprave i brigade. inovnici se nisu mnogo
brinuli to kuhari rade sa ivenim namirnicama, a zatvorenici su
u veini sluajeva nastojali da i sami neto dobiju, da se barem na
nekoliko dana osiguraju protiv gladi.
Kad god bi naelnik doao u kuhinju, ispitivao bi kuhara kako
je zadovoljan sa mnom. Ovaj bi hvalio moj rad, tada bi naelnik
odgovarao uvijek istom reenicom:
- Eto vidi, bio sam u pravu kad sam ti rekao da ga uzme.
Postepeno sam se privikao na nov posao. Uskoro su me pri-
znali kao kuhara, iako sam kuhao samo juhu i kau. Jednog dana
htio sam neto pojesti. Rekoe mi da ispeem soljenu ribu. Upra-
vo sam je dogotavljao, kad se u kuhinji stvori Pancerni.
- Za koga se pee ova riba? - upita.
- Za kuhare, graanine naelnice - odgovorih.
- I ti poinje raditi svinjarije.

322
 - To je ista riba kakvu dobivaju svi zatvorenici, samo to je
peem na malo masti - branio sam se.
- ini mi se da i ti postaje suvie pametan. Ako to jo jednom
vidim, otii e u glinokop - zaprijeti mi.
Skinuo sam ribu s ploe.
Kad je nakon nekoliko dana ponovno doao u kuhinju, od-
mah se obrati meni:
- Danas ne pee ribu?
utio sam.
Naelnik uzme depnu svjetiljku i stane pretraivati kuhinju.
Nita nije naao. Na odlasku podigne penicu i pogleda unutra.
- ta je to?
Kad sam pogledao unutra vidio sam tiganj sa emljama od
bijelog brana. Vidio sam ih prvi put.
- Tko je danas slubujui kuhar? - izdere se naelnik.
- Ja, graanine naelnice.
- Baci kecelju i gubi se iz kuhinje.
Lice mu je bilo crveno od bijesa.
Posluao sam utei. Znao sam da nikakvo objanjenje ne bi
imalo smisla. Pognute glave napustio sam kuhinju. Boljelo me
to sam na tako glup nain izgubio dobar posao. Nisam znao
koji je od kuhara pekao ove emlje i kada ih je stavio u penicu.
Poslije sam saznao da je to uinio kuhar koji me na taj nain htio
maknuti iz kuhinje.
Uvee sam otiao nadgledniku i upitao ga u koju su me bri-
gadu dodijelili. Ali on nije primio nikakva uputa. Bio sam sretan
kad mi je rekao da ponovno odem u brigadu u kojoj sam bio.
Oekivao sam da u biti prebaen na rad u glinokop, kao to
je u takvim sluajevima obiaj, a to bijae najtei posao. Pancerni
vjerojatno nije bio potpuno uvjeren u moju krivnju.

323
 POSTAO SAM SKRETNIAR

Doao je oujak. Prolo je najgore, tri strana zimska mjeseca.

U Norilsku oujak nije proljetni mjesec, ali temperatura je rijet-
ko kada nia od etrdeset stupnjeva. A to je ve mnogo.
Svi su me doekali veoma prijazno. Kada sam radio u kuhinji
esto sam davao vee obroke i drugovi to nisu zaboravili. Svima
je bilo ao to nisam i dalje kuhar.
Ponovno sam obilazio tranice s lopatom i krampom. Mel-
bardosa vie nisam posjeivao jer se moj odsjek sada nalazio na
suprotnom kraju. Grijao sam se u skretniarevoj kuici broj 5.
Ovaj skretniar imao je manje posla, dosaivao se i nije imao
nita protiv razgovora.
Kad sam jednog jutra nastupio posao i kao obino uao u
skretniarevu kuicu po svoj alat, skretniar mi ree da njegov
zamjenik jo nije stigao.
Kad sam poslije dva sata ponovno uao u kuicu, zamjenika
jo uvijek nije bilo. Skretniar me zamoli da ga na kratko vrijeme
zamijenim jer od efa stanice mora zatraiti zamjenu. Telefonski
su mu obeali da e nekoga poslati, ali od tada je prolo mno-
go vremena. Ostao sam sam. Nakon pola sata vratio se skretni-
ar zajedno s dispeerom. Ovaj me odmah upita elim li postati
skretniar.
Objasnio sam mu da jo nikad nisam radio slian posao. Dis-
peer mi ree da na osnovu telefonskog naloga moram postaviti
skretnicu i poslije toga javiti da je skretnica broj taj i taj postavlje-
na i u smjeru tom i tom. Obeao mi je i pismene upute.
Svake veeri poslije svretka posla morao sam odlaziti na elje-
zniku stanicu gdje me ef stanice usmeno poduavao.

324
 Kad su jednog dana pored pruge prolazili moji prijatelji i vi-
djeli me kako sa zastavicom u ruci signaliziram lokomotivi, nisu
vjerovali svojim oima.
Postao sam skretniar.
Na najudaljenijem kraju logora poeli su graditi veliku bara-
ku. To samo po sebi ne bi bilo nita naroito, jer se logor nepre-
stano poveavao, da radnici koji su tamo radili nisu govorili da
se nova baraka gradi na nov nain. Imala je male prostorije, na
prozorima reetke, a vrata su bila obloena eljezom. Kao da e
biti zatvor.
Naravno, zatvorenici su poeli nagaati, neki su tvrdili da
predstoji izolacija kao u VII logorskom odjeljenju. Kad bi to bilo
tono, ja bih imao dovoljno razloga da se plaim pootrenog rei-
ma. Meutim, uskoro se proirila vijest da je baraka odreena za
vie ocire njemakog Wermachta.
Kada je baraka bila gotova, saznali smo u emu je stvar. Spe-
cijalnim transportom iz Dudinke stigla je velika grupa ljudi. Za
vrijeme istovara nitko nije smio blizu pruge. Ali iz daljine su se
mogle vidjeti uniforme Hitlerove armije.
Tek poslije nekoliko tjedana saznali smo neto vie o novim
zatvorenicima. Prebacili su ih na rad u glinokop, a oni koji su
dotada radili u glinokopu prebaeni su na nov posao. Iz daljine
smo mogli promatrati kako ih vode na posao, svi su nosili istu
odjeu, samo to su na leima i kapama imali velike brojke. Na
posao su izlazili kroz posebna vrata.
Putem oboljelih zatvorenika, koje su dovodili u bolnicu, sa-
znali smo da su to katorgai, nova vrsta zatvorenika: nakon po-
vlaenja Hitlerovih trupa i ulaska sovjetske armije, sve one koji
su na bilo koji nain suraivali s njemakom armijom, a nisu bili
odmah strijeljani, uhapsio je NKVD, a vojni sud ih je osudio na

325
katorgu. To su prije svega bili gradonaelnici, seoski starjeine,
policajci i uitelji. Nijemci koji su se meu njima nalazili bili
su uglavnom iz logora za istrebljivanje iz kojih nisu na vrijeme
pobjegli.
Uskoro je bila sagraena i druga slina baraka. Slijedea grupa
sastojala se od ena koje su se na bilo koji nain povezale s oku-
patorskim trupama. One su, kao i mukarci, za vrijeme okupacije
nastavile slubu u kolama, a mnoge su imale i intimne odnose s
njemakim ocirima. Bilo je i ena koje su bile uhapene zato to
su za njemake ocire prale rublje, ili su kod njih bile zaposlene
kao istaice.
Prvi put smo vidjeli politike zatvorenike ratne zloince.
Jednom mi je uspjelo da razgovaram s njemakim ocirom.
Kad sam jednog dana radio na skretnici, jedna grupa katorga-
a istovarivala je drva. Vagoni su stajali u blizini moje skretnice.
uo sam kako dvojica razgovaraju i razabrao da je jedan od njih
Nijemac.
Uzeo sam lopatu, da ne bih izazvao sumnju straara, i glumio
da istim uzvisinu. S vremenom na vrijeme dobacivao bih Ni-
jemcu pokoju rije. Strahovito se zaudio kad je uo njemaki
govor.
- Kako si doao ovamo? Zar si Nijemac? - upita me.
Ukratko sam mu objasnio tko sam.
- Ima li neto za puenje?
- Nisam pua, ali neto u ti nabaviti - odgovorio sam i povu-
kao se jer sam primijetio da me jedan od vojnika promatra.
Potrao sam u oblinji betonski odjel ciglane i zamolio znanca
malo mahorke. Duhan sam stavio u kutiju od ibica, ponovno
uzeo lopatu i pribliio se grupi. Traio sam priliku da Nijemcu
neprimjetno predam duhan. Tek to sam kutiju ibica umotanu
u krpu htio staviti na zemlju, zaujem vojnika:

326
 - Hej, to ti tamo radi? Gubi se!
Posluao sam ga i otiao u kuicu. Kroz prozori sam vidio
kako se Nijemac okrenuo prema meni, ali njegove znakove nisam
razumio.
Slubenik stanice upita me kako napreduje istovar vagona.
Iskoristio sam ovu priliku da se ponovno pribliim vagonima. U
asu kad se vojnik malo okrenuo, bacio sam kutijicu s duhanom
u blizinu grupe.
Poslije sam kroz prozor promatrao kako se Nijemac nekoliko
puta pokuava pribliiti kutijici. Ali im bi uinio nekoliko ko-
raka, vojnik bi ga opominjao da ne prilazi tranicama. Zatim je
drugi ovjek pokuao to isto. Napokon mu je uspjelo.
Sada sam se bojao da puai nee izdrati i da e odmah upa-
liti cigaretu. Tada bih nastradao. Vojnik bi shvatio zato sam se
muvao oko grupe. No, oni nisu puili, a ja nisam znao da li je to
zato to nemaju ibice, ili zato to su oprezni. U svakom sluaju
bio sam poteen.
Svi moji pokuaji da s katorgaima stupim u razgovor nisu
uspijevali jer su vojnici bili oprezni. Kad su katorgai opet jed-
nom radili u blizini skretnice, u moju kuicu uao je vojnik da se
ugrije, ali kad sam pokuao izai, on me upozori da je zabranjeno
stajati u njihovoj blizini. Nisam bio uporan, nisam htio izazvati
sumnju.
No, srea me ubrzo napustila. Jednog dana, kad sam radio
kao obino, proao je opunomoeni enkavedeovski ocir IX lo-
gorskog odjeljenja. Najprije sam se htio povui u kuicu, ali tada
sam se sjetio propisa da skretniar mora kod skretnice doekati
pretpostavljenog i raportirati.
Poao sam mu nekoliko koraka u susret, zastao i rekao:
- Postaja broj 5, slubujui tajner, sve u redu.

327
 Kad je uo moje ime, otro upita:
- tajner? Kako to da ste na tom poslu?
Ispriao sam mu da sam skretniar postaje postao pukim slu-
ajem.
- Zanimljivo! Koga oni sve ne namjetaju kao skretniara -po-
drugljivo promrmlja i poe k telefonu. uo sam ga kako govori
efu stanice:
- Poaljite nekoga da zamijeni skretniara na postaji broj 5.
Smjesta!
Ponovno sam se vratio lopati i krampu. Ali ni na tom poslu
nisam se mogao dugo zadrati sada kad me ocir NKVD-a ot-
krio.
Ubrzo sam morao pokupiti stvari i pripremiti se za etape.
Jedva mi je ostalo toliko vremena da se oprostim s drugovima.
Za vrijeme boravka u IX logorskom odjeljenju stekao sam
mali imetak: donje rublje, limenku, drvenu licu, ak i pokriva.
Sve sam to nabavio u vrijeme dok sam radio u kuhinji. Limenka
je bila amerika konzerva, drvenu licu platio sam sa est stotina
grama kruha, za rublje sam dao etiri porcije kruha, a pokriva
mi je poklonio Saa Weber. Sve to strpao sam u ameriku platne-
nu vreu, koju sam prije toga temeljito oprao.
Utjerali su nas u kupaonicu, gdje nas je logorska policija de-
taljno pregledala. Rublje su proglasili dravnom imovinom i kon-
scirali. Limenku i drvenu licu mogao sam zadrati, a platnenu
vreu jedva sam spasio.
Okrueni logorskom policijom stupali smo prema izlazu.
Dugo smo stajali da nas preuzme straa. Nagaali smo o tome
kamo nas vode. Pred vratima nas je bilo etrdesetak, svaki je
iznosio svoje miljenje. Poslije smo se uvjerili da nitko nije pogo-
dio kamo nas vode.

328
 Kad nas je preuzela straa, pao je mrak. Straari su htjeli na-
doknaditi zakanjenje i nemilosrdno su nas tjerali. Neprekidno
su vikali:
- Bre, bre!
Ovu su rije na svom jeziku ponavljali i psi koji su nas pratili
i stalno na nas kesili zube.
Napokon smo stigli na stanicu gdje su nas satjerali u kut. e-
kali smo.
Kad su sastavili kompoziciju, odveli su nas dvojicu po dvojicu
u vagon za stoku koji su izvana zatvorili.
im smo sjeli na pod, nastavili smo pogaati kamo idemo.
Mnogi su pretpostavljali da nas voze u Dudinku.
Put od stotinu i dvadeset kilometara trajao je dvanaest sati.
Bilo je osam sati ujutro kad smo stigli u Dudinku.

329
 VI. U DUDINKI

330
 KAKO JE PRIJALA VOTKA

Od 1939. godine, kada sam posljednji put vidio Dudinku,

ovdje se mnogo toga promijenilo za pet godina. Dok je vlak e-
kao na signal da ue u eljezniku stanicu, kroz otvore na vago-
nima vidjeli smo mnoge logorake odjele, barake jednake onima
u IX logorskom odjeljenju, s reetkama na prozorima i vratima
okovanim limom. Umjesto ograde nekoliko redova bodljikave
ice. Straarski tornjevi bili su povezani telefonskim vodovima.
Kad smo uli u stanicu, vojnici su otvorili vagon. Na putu u
logor vidio sam kako u blizini eljeznike stanice logorai grade
veliku drvenu zgradu kroz ija su iroka vrata vodile tranice u
unutranjost. Saznali smo da je to novo spremite za lokomoti-
ve.
Pet stotina metara od eljeznike stanice nalazilo se novo lo-
gorsko odjeljenje u kome je bilo mjesta jedva za pet stotina logo-
raa. Barake su bile prepune i starosjedioci su se morali stisnuti
da bi nainili mjesta novoj etrdesetorici. Bilo je to III logorsko
odjeljenje.
Ovdje su svi zatvorenici bili zaposleni na eljeznici. U jednoj
od etiri barake stanovali su mainovoa, vlakovoa i skretniari.
Svi su bili kriminalci i na posao su odlazili bez strae.
U drugoj baraci stanovali su radnici iz radionice. Meu njima
bilo je i kriminalaca i politikih zatvorenika.
U treoj baraci stanovali su radnici koji su radili na pruzi. U
nju su nas strpali.
U etvrtoj baraci bila je smjetena ambulanta i prostorija koja
je sluila kao bolesnika soba.
Polovica barake bila je razdijeljena u dvije prostorije. U jednoj
je stanovalo dvanaest ena koje su takoer radile na eljeznici.

331
Dvije su bile politike zatvorenice, ostale kriminalke. U drugoj
prostoriji stanovali su logorski inovnici.
Ve od prvog asa mogla se primijetiti velika razlika izmeu
logora u Norilsku i ovoga ovdje. Ovaj je bio neka vrsta veselog
zatvora. Istog dana dozvolili su nam da kupimo kruh i druge
ivene namirnice. Za veere mnogi su ostavljali svoju juhu, ili
su je preputali nama. Neki su pili aj u koji su stavljali velike
komade eera. S ajem su jeli lepinje koje su sami pekli. Nismo
se mogli nauditi tom bogatstvu.
Ali ve nakon nekoliko dana saznali smo odakle im sve to.
Oni koji su bili zaposleni na eljeznici pljakali su vagone nato-
varene ivenim namirnicama.
Vie nismo bili gladni. Tek sada sam shvatio zato mnogi iz
Norilska eznu za Dudinkom.
Naa je grupa bila zaposlena na eljeznikom nasipu. Brigade
su postavljale nove tranice.
U luci Dudinke trebalo je prije kretanja leda na Jeniseju od-
straniti tranice da ih ne bi otplavila voda. Poslije ih je trebalo
vraati na staro mjesto. Kad se to ne bi na vrijeme uradilo, sante
leda svinule bi tranice u spirale kao da su od tanke ice i valovi
bi ih odnijeli. Ledeni bregovi prodirali bi i po dvije stotine me-
tara duboko na kopno. Sve to im je stajalo na putu bilo bi zdro-
bljeno poput kutije ibica. Mnoge su kue nestale kao da nikad
nisu ni postojale.
Za vrijeme postavljanja tranica esto smo stajali duboko u
vodi. Da bi ubrzali radove, dijelili su pedeset do stotinu grama
votke. Naravno, votku nisu pili zatvorenici, ve efovi, straari
i brigadiri. Kad se jednom netko tuio upravitelju eljeznikog
odjeljenja da nikad ne dobivamo votku, on je obeao da e sam
prisustvovati dijeljenju.

332
 Slijedeeg su je dana zaista dijelili u prisutnosti upravitelja. Za
podnevnog odmora on je lino donio votku i mi smo se postavili
u jednored. Brigadir je u jednoj ruci drao bocu, u drugoj aicu.
Istupali smo jedan po jedan, a brigadir je toio. Pili smo i uivali,
neki su mljaskali od zadovoljstva.
- Kako je prijala? - pitali smo jedan drugog.
- Izvanredno!
Nitko se nije usudio rei da smo pili obinu rijenu vodu iz
Jeniseja.
Od tada se vie nitko nije tuio da ne dobivamo votku.
esto smo radili u luci. Tada je bilo dobro jer smo radili bez
straara. itava luka Dudinka bila je okruena bodljikavom i-
com, a du ice nalazili su se straarski tornjevi s kojih su vojnici
pratili nae kretanje. Luka je zauzimala veliko podruje. Tu su se
nalazila skladita za robu koju su vodenim putem transportirali
u Norilsk. Velik dio robe leao je na otvorenom, na primjer bra-
no.
U luci su radili zatvorenici iz svih logorskih odjeljenja Du-
dinke, osim katorgaa. Na istom podruju radilo je vie od pet
tisua zatvorenika i slobodnjaka. esto su radili zajedno.
Slobodnjaci se po odjei nisu razlikovali od zatvorenika. e-
sto se dogaalo da nekog zatvorenika smatraju slobodnjakom, i
obratno. Mukarci i ene radili su zajedno.
Za podnevnog odmora mogli smo slobodno etati lukom. Ve
prvih dana poslije dolaska upoznali smo se s prilikama u luci.
Neki su ubrzo nauili kako se krade. Pojedinci su se vraali pu-
nih depova. Nosili su eer, brano, konzerve i druge ivene
namirnice koje su lako mogli ukrasti. Ovdje nije bilo gladi kao
u Norilsku gdje su zatvorenici bili upueni samo na ono to su
sljedovali.

333
 Jedan dio ukradenih stvari zatvorenici su donosili u logor. Na
izlasku iz luke i na ulasku u logor, zatvorenike je pregledavala
straa. U logoru se uvelike razmahala trgovina. Moglo se kupi-
ti kruha, eera, sapuna, ak i kolonjske vode. Logarska policija
pretraivala bi barake i plijenila robu koju bi pronala. No to bi
se odmah slijedeeg dana nadomjestilo novom robom. Kraa je
postala neto to je samo po sebi razumljivo. Radilo se samo o
spretnosti. Inae je ideal svakog logoraa izbjegavanje vanjskog
rada. Ovdje, u Dudinki bilo je drukije. Samo je rijetko tko elio
ostati u logoru. Svi su htjeli raditi u luci, bez obzira na to kako
teak bio posao.
Jednog su me dana zaposlili kao kipjatilika, kuhara vrele
vode. Moj je zadatak bio da triput dnevno, ujutro, u podne i
uvee, skuham vrelu vodu. Kipjatilka se nalazila u maloj ba-
raci u kojoj su bila ugraena dva velika kazana. U jednom kutu
nalazio se moj leaj. U susjedstvu je bila soba sa etiri vojni-
ka kreveta, u njoj su stanovali logorski inovnici. Jedan je bio
nadglednik, drugi policajac, trei skladitar u spremitu ivenih
namirnica, a etvrti, Aleksandar Boko, nije radio u logoru, ve
je bio upravitelj tovarnog odjeljenja eljeznice. Sva etvorica bila
su beskonvojni, tj. mogli su hodati naokolo bez strae i imali
su propusnice. Pored zadatka da kuham kipjatok, morao sam
spremati i prostoriju. Sada vie nisam bio gladan, imao sam vie
nego to sam mogao pojesti. Lagerni pridurki imali su hrane
koliko su eljeli, zatim jo i votke i ena.
Od dvanaest ena, koliko ih se ovdje nalazilo, devet je imalo
ljubavnike. Od etvorice, koje sam posluivao, svi su imali ene
osim Boka. ene su slobodno dolazile mukarcima u posjetu.
Nakon nekog vremena pridurki su se preselili u baraku sani-
tetskog odjeljenja. Pridurki su zahtijevali da i ja poem s njima
jer su u mene imali veliko povjerenje zbog moje diskrecije. Na
334
moje mjesto stupio je drugi, a ja sam postao deurni. Dunost
mi je bila da istim prostoriju u kojoj su stanovali pridurki, a
morao sam spremati i susjednu prostoriju u kojoj su se nalazile
ene.
Ovdje sam upoznao sve te mlade ene izmeu dvadeset i tri-
deset godina osuene zbog sitnih prevara na osam do deset go-
dina logora. Po njihovu prianju, u logoru nisu ivjele slabije
nego kod kue. Svaka je imala propusnicu, neke su radile kao
inovnice na eljeznici, ili su bile istaice, a dvije su radile kao
sluavke kod upravitelja logora i efa stanice. ene koje su bile
politike zatvorenice takoer su radile na eljeznici, ali njih su na
rad pratili straari.
Jedna od ena bila je osuena na osnovu paragrafa 59 zbog
banditizma. Zvala se Sura. Bila je punaka i malena, ljepukasta
lica i lijepih crnih oiju. Od ena je nitko nije volio jer je bila
dvolina. Neprestano je plakala zbog svoje djece koju je ostavila
kod majke. Zaklinjala se da nee imati posla s mukarcima, ali
svi su znali da je skladitareva ljubavnica i da je on hrani poslasti-
cama. Mene su neprestano ispitivale da li Sura dolazi u sobu, ali
ja je nisam odavao iako sam znao koliko se esto uvlai ipitcinu
u krevet. Suri je bilo neobino stalo da je ne odam, neprestano
me podmiivala poklonima: bijelim kruhom i kockama eera.
Najmarkantnija meu enama bila je Olga Srba, mlada i lije-
po graena studentica medicine iz Kinjeva u Besarabiji. Bila je
kerka lijenika, a uhapsili su je 1940. jer je zajedno s nekim stu-
dentima pripadala kontrarevolucionarnoj grupi i jer je meu
studentskom omladinom raspaavala rukom pisane letke. Osu-
dili su je na deset godina.
U logoru je radila kao bolniarka u ambulanti. Naelnik logo-
ra, Borisov, koji je bio veoma liberalan, odredio je da Olga bude

335
lijenikova ljubavnica, ali to se nije ispunilo. Ona je prala njegovo
rublje, ali dalje od toga nije dolo. Inae je bila slobodnih nazora
o ljubavi. Imao sam prilike da se u to uvjerim. Kad sam je poslije
nekoliko godina ponovno sreo u Norilsku, bila je trudna.
Za Olginu naklonost naroito se borio Boko, upravitelj to-
varnog odjeljenja, koji je koristio svaku priliku da joj udvara.
Kako on nije bio ni mlad, ni lijep, njegovi su pokuaji ostajali
bez rezultata. Sitne panje koje joj je ukazivao u obliku konzervi
mesa, eera i drugih ivenih namirnica, nisu je uzbudile. Olga
je bila dobro opskrbljena.
Odnosi izmeu mukaraca i ena nisu uvijek bili dobri. esto
je dolazilo do svaa, a ja sam morao nastupati u ulozi pomiritelja
i posrednika. Jednog je dana u upravi dolo do promjene, umje-
sto liberalnog enkavedeovca Borisova, doao je novi naelnik Pu-
tincev koji je od prvog dana krenuo drugim smjerom.
Ono to se dogaalo u luci nije mogao izmijeniti, ali u logoru
je zapoeo time to je postavio nove nadglednike koji su otpoeli
provoditi otru kontrolu. esto su pregledavali prostorije u koji-
ma su stanovale ene i prostoriju priduraka. Jednom dok sam
bio u ambulanti, nadglednik je silom otvorio vrata i u krevetu
naao logorskog policajca i Marusju. Marusja je zavrila u kar-
ceru.
Jednog dana uao je novi naelnik u sobu priduraka. Upra-
vo sam spremao boce od votke. On me upita odakle mi te boce,
a ja sam odgovorio da su to boce od petroleja. Uzeo je jednu i
pomirisao.
- Tako, tako, tvoji efovi piju petrolej, a i ti ga rado gucka!
utio sam.
- No, a kako je sa enama, to su vjerojatno samo drvene lutke?
- rugao se.

336
 - Ovdje nisam vidio nikakvih ena - odgovorio sam.
- Za pola sata zavrit u obilazak, onda se javi u mom uredu.
Kad sam doao, naelnik mi ponudi da sjednem na stolicu
kraj njegova pisaeg stola.
- Sada mi ispriajte sve to se u baraci dogaa, redom, koja je
ija ljubavnica, koliko i kada se pije votka.
- Ja sam deurni a ne dounik. Time se bavi logorska policija.
- A takav si ti? No, ekaj, ja u ti pomoi. Sutra e dobiti naj-
gori posao koji se ovdje moe nai. A sada mar napolje! - izdere
se.
Iziao sam iz ureda. Rekao sam nadgledniku to se dogodilo.
Ovaj me umiri i obea da e razgovarati s Bokom neka me na-
mjesti u uredu tovarnog odjeljenja. To me donekle umirilo pa
sam spokojno oekivao budue dogaaje.
Jo nekoliko dana radio sam stari posao, onda je stigla zapo-
vijed da me se premjesti. Postao sam deurni u uredu tovarnog
odjeljenja.

337
 U LUCI DUDINKA

Ured se nalazio u luci u kojoj je bila eljeznika uprava Du-

dinke. Moj ef bio je Aleksandar Boko koji je odsluivao dese-
togodinju kaznu koju mu je izrekao sud u Ordonikidzeu, u
sjevernom Kavkazu, zbog tetoinskog rada. Boko je bio jedan
od malobrojnih politikih zatvorenika koji je imao propusnicu i
koji se u Dudinki mogao kretati bez straara.
Moj je zadatak bio da donosim ugljen i loim dvije pei. Na-
mjetenici tovarnog odjeljenja bili su zatvorenici i slobodnjaci.
Slobodnjaci uglavnom bijahu mlade djevojke.
Na osnovu prvih utisaka zakljuio sam da izmeu zatvorenika
i slobodnjaka ne vladaju samo slubeni odnosi, ve i prijateljske
veze. Poslije sam otkrio da slobodnjaci ne jedu samo ukradene
konzerve, ve peku lepinje od brana koje su zatvorenici na vre-
e dovlaili. No, nije ostalo samo na tome. Slobodne djevojke
imale su razumijevanje za duevne potrebe zatvorenika koji su
ih darivali svilenim arapama, puderom i kolonjskom vodom.
Neke su se djevojke zadovoljavale i platnenim vreama u kojima
je stizalo brano iz Amerike. Iz tih vrea dudinske, ljepotice ivale
su rublje.
Na pisaem stolu efa tovarnog odjeljenja Boka uvijek je bilo
votke, keksa i konzervi. Jedna od slobodnih djevojaka osvojila je
njegovu naklonost. Boko i Valja namjeravali su se vjenati kad
Boko izdri kaznu. No do vjenanja nije dolo jer je etrnaest
dana nakon toga to je Boko postao slobodnjak, u Dudinku
stigla njegova ena s odraslom kerkom.
Osjeao sam se kao u raju. Od inovnika sam dobivao na po-
hranu ukradenu robu. Od tih poslastica mogao sam jesti koliko
sam htio. Poto sam radio mjesec dana, i ja sam postao eljezniki

338
inovnik. Moj je posao bio u tome da nadgledam utovar i istovar
vagona, da tono ustanovim vrijeme kada su vagoni bili postav-
ljeni i vrijeme kad je zavren utovar i istovar. Neprestano sam
morao biti u vezi sa slubujuim inovnikom na liniji i obavjeta-
vati ga o toku rada. Morao sam kontrolirati da li se istovarivanje
odvija prema eljeznikim propisima.
Posao eljeznikog inovnika bio je najidealniji posao koji
sam kao zatvorenik mogao zamisliti. Tjelesno nije bio naporan,
a materijalno sam uvijek bio siguran. To znai da je hrane bilo
dovoljno. Znao sam da mnogi inovnici prodaju ukradene stvari
i tako dolaze do veih koliina novaca. Sluba je trajala dvanaest
sati, a odmarali smo se 24 sata. Noni rad nije bio neugodan.
Posla je bilo manje, a u uredu smo loili pe na kojoj smo i kuhali
i pekli.
Uskoro sam i ja nauio iskoristiti priliku kad bih primijetio
razbijeni sanduk ili poderanu vreu brana. U prvo vrijeme srce
mi je uasno lupalo, no poslije sam se smirio. inilo mi se da
se nalazim u vlastitoj smonici. U poetku sam bio parazit koji
je jeo kod drugih, a sada sam ja bio jednako tako cijenjen kao i
drugi kradljivci.
Jednog dana u Dudinki se dogodio nevien sluaj: daleko od
luke radila je grupa od pedeset katorgaa koji su iz zaleenog
Jeniseja, razbijajui led, vadili debla. Ta su debla bila dopremlje-
na splavima, a istovar je zakasnio, drvo se smrzlo i sada ga je
trebalo izvui iz vode.
Katorgai, koji su radili pod jakom straom, nekako su se
uspjeli pribliiti vojnicima. Jednom su oteli automatski revolver
i njime ubili dva vojnika, trojicu su ranili, jedan je uspio pobjei.
Alarmirano je zapovjednitvo. U meuvremenu je etrdeset i pet
katorgaa pobjeglo, dok su petorica odbila da bjee i ostala su

339
na mjestu. Nakon nekoliko sati gonioci su dostigli bjegunce i
poubijali sve osim trojice koji su trebali posluiti kao svjedoci.
Nama, starim logoraima bilo je zagonetno kako to da su se
katorgai upustili u taj samoubilaki pokuaj jer je svakome
moralo biti jasno da e biti uhvaen. ak kad bi i uspjeli izmai,
poginuli bi u ledenoj pustinji jer nisu bili opremljeni za takvu
pustolovinu. Objanjavali smo to ovako: poloaj katorgaa bio
je toliko oajan, veina je dobila 20 do 25 godina, da su se odlu-
ili na neku vrstu samoubojstva, to im je i uspjelo.
U meuvremenu je novi naelnik logora nastavio istkama.
Jedna od njegovih rtava bila je i Olga, istjerao ju je iz ambulante
i prebacio u IV logorsko odjeljenje. Olga je zajedno s drugim
enama morala istovarivati vree brana, cement i drugu robu s
brodova koji su stizali u Dudinku. esto sam je susretao na radu
i vidio da se strahovito mui, ali ona se trudila da to ne pokae
jer je bila ponosna. Sva Bokova nastojanja da je pomou svojih
veza oslobodi od toga tekog rada dugo nisu uspijevala. Napokon
je ipak bila premjetena na laki posao u proizvodnju drvenog
ugljena.
Kad sam se ponovno vratio u Norilsk saznao sam da je Olga
dobila jo deset godina logora zbog kontrarevolucionarne agi-
tacije.
Boko i ef eljeznike mree u Dudinki bili su veoma za-
dovoljni mojim radom i ja sam bio unaprijeen u eljeznikog
natinovnika. Sad mi je bila podreena itava grupa inovnika.
Moja grupa postala je jedna od najboljih. Nekoliko sam puta
dobio premiju od logorske uprave i eljeznike direkcije.
U mojoj grupi radila je mlada slobodnjakinja Nina aban.
Bila je sportski graena, imala je lijepe plave oi, a naroito je
privlaan bio njen smijeh. Kad se smijala zvualo je kao da zvone
zvonii. Nina je stanovala zajedno sa svojim roditeljima, a njen

340
ouh bio je upravitelj pakirnice u Dudinki. Za vrijeme praznika
Nina bi uvijek donosila koaru punu ivenih namirnica i vot-
ke. S nama je bila veoma ljubazna. Kako sam bio prilino stariji
od nje, nisam ni pomislio da to Nina ini zbog simpatije prema
meni, ve sam to pripisivao okolnosti da sam njen pretpostavljeni
i da me takvim poklonima eli udobrovoljiti.
Jednog dana uo sam od njene prijateljice da je Nina veoma
nesretna to joj ne uzvraam njene izraze simpatije. Bio sam izne-
naen, odgovorio sam da sam logora, a Nina je slobodna, i da bi
veza mogla u prvom redu nakoditi Nini.
U luku Dudinke stizao je sve vei broj brodova iz Sjedinjenih
Drava i Engleske. Za istovar uzimali su se samo slobodnjaci koji
su u tu svrhu dobivali specijalnu odjeu i obuu. Poslije rada
morali su je vratiti upravi luke. Za inozemne brodove postojalo je
posebno pristanite, daleko od mjesta na kojima su radili zatvore-
nici. Bila je sagraena kantina za mornare s tih brodova.
Zatvorenici su brodovima poklanjali naroitu panju. Znalo
se da njima stiu ivene namirnice. inovnici linije i kradljivci
radili su zajedno. inovnici su se brinuli da se takvom robom
natovareni vagoni postave na mrtvi kolosijek, gdje se nesmetano
moglo pljakati, a plijen bi se zatim dijelio.
Uskotrana eljeznika pruga mogla je prevesti samo mali dio
robe za Norilsk, tako da je vei dio ostajao u Dudinki i preba-
civao se tokom zime. Trebalo je izgraditi normalan kolosijek od
Dudinke do Norilska. Za taj posao bili su odreeni katorgai, a
pruga je trebala prolaziti drugim putem, a ne trasom uskotrane
eljeznice. Katorgai su radili itavu zimu, ali ljeti je trebalo
obustaviti radove jer nije bilo dovoljno tranica. Nakon nekoliko
godina radovi su ponovno nastavljeni i zavreni. Danas Dudinku
i Norilsk spaja irokotrana eljeznica.

341
 Za radove na istovaru u luci Dudinke brinula se naroita
organizacija, Gruzovoj uastok, odjeljenje istovara, kojim je
rukovodio neki slobodnjak koji je ovdje odsluio kaznu zbog
kriminala. Zvao se Stamboli. Njegovi zamjenici bili su politiki
zatvorenici: Zborovski, vodei sovjetski funkcionar koji je zajed-
no s Austrijancem Weissberg-Cibulskim sjedio u istranom har-
kovskom zatvoru i dobio deset godina logora, i Cilcer, zamjenik
efa NKVD-a u Tiisu na Kavkazu.
Moje veze s tim ljudima bile su veoma este jer je karakter
posla zahtijevao stalan kontakt s odjeljenjem istovara. Kako je
eljeznika uprava strogo pazila da se pravovremeno namjetaju
vagoni za istovar i utovar, kanjavajui prekraje velikim nova-
nim kaznama, efovi tovarnog odjeljenja trudili su se da odrava-
ju dobre veze sa eljeznikim inovnicima jer je o njima ovisilo
hoe li se kazna platiti. Razliitim malim poklonima nastojao je
odjel istovara stei naklonost inovnika, i veina se rado koristila
njihovom velikodunou.
Moji odnosi sa Zborovskim, Cilcerom i drugima temeljili su
se na drugoj osnovi. Svi smo mi nekada bili lanovi Partije, a to
nas je mnogostruko povezivalo i u logoru, pa smo i takve stvari
rjeavali na partijskoj liniji. Veina nekadanjih komunista na-
stojala je da sebi meusobno olaka teku zatvoreniku sudbinu.

342
 PRVI I JEDINI TRAJK U LOGORU

Deveti svibnja 1945. preuzeo sam nekoliko vagona koji su

bili natovareni tehnikim materijalom. Do plovidbe je ostalo jo
nekoliko tjedana i svi su se trudili da oslobode sva spremita i
da ih pripreme za novi tovar. Zamolio sam radnike da se poure
jer su vagoni bili potrebni za kompoziciju koja kree za Norilsk.
Da ne bih gubio vrijeme, telefonirao sam deurnom inovniku u
prometni ured da poalje lokomotivu po vagone.
Nakon nekoliko minuta lokomotiva je stigla, a mainovoa
je stao vikati:
- Brao, sklopljen je mir! Nijemci su kapitulirali!
Kao vatra tjerana vjetrom proirila se ta vijest po cijeloj luci.
Svi su obustavili rad. Zatvorenici su krenuli u smjeru izlaza iz
luke. Sa svih strana strujale su mase. Strae nisu znale to da rade.
Prvi put je rije mir udruila sve, zatvorenike i slobodnjake, na
trenutak ak i straare.
Vikali smo im da je mir. - Vodite nas u logor, danas se ne radi
- odjekivalo je sa svih strana.
Ociri su nam odgovarali da nemaju instrukcija.
- Kakve instrukcije? Mir je, vodite nas u logor! - vikali su za-
tvorenici.
Masa je provalila napolje. Straari nas nisu zaustavljali niti
prebrojavali kao obino. Hodali smo prema logoru. Pored nas
ili su vojnici, a njihovi automati visjeli su objeeni o ruku.
Prvi put straari nas nisu psovali. Rije mir sjedinila je ljudska
srca.
Kad smo stigli pred logor, ponovilo se isto kao i na izlazu iz
luke: vrata logora bila su irom otvorena. Uli smo bez prebro-
javanja. Straari nisu ni saekali da svi uu, odmah su krenuli u

343
smjeru svoje kasarne. Mi smo ostali u logorskom dvoritu. Pri-
jatelji su jedan drugome stiskali ruke i svi su se radovali to je
zavren strahovit rat.
- Sada emo uskoro kui - ponavljali su mnogi.
- Naravno, bit e amnestije, svi e se vratiti svojim kuama.
- Da, ako netko jo ima obitelj. Moje su istrijebili nacisti - ree
netko.
Pojavio se naelnik logora i odrao kratak govor u kome je
rekao da je Hitler poraen, da je sovjetska armija pobijedila i da
sovjetska vlada na elu s drugom Staljinom nee zaboraviti da
smo za rata dobro radili i na taj nain pomogli da se okupator
uniti. Spomenuo je da emo svi biti amnestirani. Naravno, svi
nee moi odmah kui, ali kazne e se opratati.
Bili smo sretni. Krenuli smo u barake. Kad je bilo vrijeme
veeri i kad su nam dali uobiajenu juhu, prvi put se moglo uti
kako zatvorenici glasno izraavaju svoje nezadovoljstvo.
- Danas su ti psi mogli neto bolje skuhati.
Prolazili su tjedni. O obeanoj amnestiji nita! Poloaj zatvo-
renika ostao je isti. Kao da se u svijetu nita nije dogodilo.
Kad sam prijatelju Josefu pripovijedao o tom vremenu, rekao
je:
- Sve se na svijetu mijenja, samo GULAG ostaje.

344
 PRVO PISMO MOJE ENE NAKON PET GODINA

Sa svojom enom izgubio sam svaku vezu poetkom 1940.

godine. Iako sam i do tog vremena samo rijetko kada dobivao
potu, znao sam otprilike da ivi u Moskvi, a ona je znala da sam
jo iv. Novac koji sam ponekad od nje primao nadomjetao je
neisporuena pisma. Naravno, nikad nisam smio pisati o svom
stvarnom poloaju.
Za tih pet godina bio sam uvjeren da vie nemam ene. Kad
su me uhapsili, moja ena imala je dvadeset godina. Smrt naeg
djeteta i represalije koje je morala podnositi bili su dovoljni razlo-
zi da povjerujem kako se udala za drugoga.
Kad je rat zavrio, odluio sam da joj ipak poaljem jedno pi-
smo. Pismo nisam poslao obinom logorskom potom, ve sam
zamolio jednu Njemicu, koja je ivjela u progonstvu u Dudinki i
radila kao pomoni knjigovoa na stanici, da ga baci u potanski
sandui. Ovaj su nain koristili mnogi zatvorenici. Premda su
potu kontrolirali, vei dio pisama ipak je stizao na odredite.
Zamolio sam da mi se odgovor poalje na adresu Njemice.
Prolo je nekoliko tjedana. Sve moje nade su propale. Ali jed-
nog dana Njemica me zamoli da za podnevnog odmora doem
u njezinu sobu.
Osjeao sam kako me obuzima malaksalost. Bilo je deset sati
ujutro. Podnevni odmor poinjao je u dvanaest. Osjeao sam da
neu moi izdrati jo dva sata.
Krenuo sam najprije prema brodovima. ene i mukarci isto-
varivali su robu i utovarivali je u vagone. Rad se odvijao normal-
no i ja nisam imao mnogo posla. Ve nakon pola sata ponovno
sam se vratio.
Pokuavao sam razgovarati s Njemicom, no im bih se pribli-
io njenom pisaem stolu, ona mi je perom pokazivala da joj se

345
ne obraam. Nisam bio siguran znai li to da za mene nema nita,
ili mi eli rei da joj se ne pribliavam. Imala je mnogo razloga
da se plai. U istoj sobi sjedio je zatvorenik za koga se znalo da
sve javlja NKVD-u. Da je ne bih doveo u opasnost, iziao sam
iz sobe.
Potraio sam neki posao da bih utukao vrijeme. Napokon je
doao podnevni odmor. Kada sam uao u sobu, nikog nisam na-
ao. Upravo kad sam se spremao da iziem, Njemica je ula. Iz
torbice je izvadila novine u kojima je bila sakrivena koverta.
Odmah sam prepoznao rukopis svoje ene. Istrgao sam joj
pismo iz ruke i otrao u upu gdje se sprema ugljen. Sakrio sam
se u kut i druim rukama poderao kovertu.
Dragi moj Karli!, poeo sam itati. Zatim sam zastao. Od
sree nisam mogao nastaviti. Prve reenice plesale su pred mojim
suznim oima. Dragi moj Karli... Sve je dobro, mislio sam,
kad pismo tako poinje. Ona jo uvijek pripada meni. itao sam
dalje. Saznao sam da je pismo stiglo nakon mnogih peripetija, jer
sam ga poslao na staru adresu ne znajui da se ena ve odavno
odselila. Saznao sam kako je preivjela ratne godine. Ona i njeni
roaci smatrali su me odavno mrtvim. Pismo je zavravalo najto-
plijim rijeima kakve su uobiajene meu ljudima koji se vole.
Bio je to moj prvi sretni dan u logoru. Sada sam odjednom
dobio odgovor na pitanje: emu ivjeti?
Da, isplatilo se podnijeti muenje da bi se doivio dananji
dan.
Istim sam putem od ene dobio jo nekoliko pisama, novac i
asopise, sve dok jednog dana agent NKVD-a nije neto saznao.
Svi zatvorenici u III logorskom odjeljenju u Dudinki znali su da
je Zubkov agent NKVD-a. Zubkov je dobio deset godina zbog
pronevjera, a sada je pokuavao popraviti svoj poloaj dojavljiva-

346
njem. Javljao je sve to zatvorenici jedu, govore, kradu, provocirao
je na sve mogue naine samo da bi imao to prijavljivati. Zubkov
je prislukivao razgovore zatvorenika i prijavljivao ih NKVD-u,
dodavi uvijek poneto svoga. Kao nagradu za taj prljavi posao
dobio je propusnicu i nije se po nekoliko dana morao pojavljivati
u logoru. Zubkov je imao ljubavnicu, slobodnjakinju, kod koje
je esto provodio noi. Bio je zaposlen kao eljezniki natinov-
nik i bio je moja smjena. esto sam sa Zubkovom imao otrih
razmirica prilikom preuzimanja smjene. Neprestano je prigova-
rao da se broj na tovarnom listu ne vidi dovoljno jasno, da nije
tono oznaeno na kojem kolosijeku stoji natovaren ili prazan
vagon itd. Uvijek sam se trudio da sauvam hladnokrvnost, ali to
mi je rijetko kada uspijevalo. Svi slobodnjaci i zatvorenici bojali
su ga se jer je bio svjestan svoje moi, tako se i ponaao.
Kad je Zubkov saznao za moju tajnu, odmah je otrao svo-
jim naredbodavcima da ih obavijesti. Nije se, naravno, zadovoljio
time da im javi kako primam bezopasna pisma od ene, ve je
rekao da je na tragu kontrarevolucionarnoj pijunskoj organiza-
ciji koja je povezana s inozemstvom, pa ak da stiu i velike svote
novaca u pijunske svrhe.
Zubkov je dobio nalog da me promatra. To je bio razlog to
me nisu odmah otjerali s posla.
NKDV je najprije sasluao Njemicu. Rekli su joj da je naj-
bolje da sve prizna jer oni ionako sve znaju. Zatim su pozvali i
njenog mua, koji je takoer radio kao eljezniar. NKVD je i
njega optuio zbog pijunae i zahtijevao da sve prizna.
Njemica me jednom potraila u luci dok sam na vagonima
ispisivao brojke.
- Za ime boje, piite svojoj eni da vie ne alje pisma na
moju adresu. NKVD iz toga stvara pijunsku aferu - rekla je to

347
tako brzo i uzrujano da sam jedva razumio o emu se radi. Od-
mah sam javio eni da mi odsada pie na logorsku adresu.
U mojoj odsutnosti pretraili su sve moje stvari i oduzeli mi
sve to je bilo tampano ili napisano, ak i knjigu o ivotu aj-
kovskog.
Vjerojatno se NKVD uvjerio da je najnovija pijunska afera
izmiljena glupost i zadovoljio se time da me potjera s posla, a
naelnik logora dobio je nalog da me premjesti u brigadu koja
ne radi u luci.
Prikljuili su me brigadi koja je u pjeari tovarila pijesak.
Poslije nekoliko dana premjestili su me iz III logorskog odje-
ljenja u Perisilku, susjedno etapno mjesto.
Na Perisilki je bilo ivo. Bilo je to vrijeme kad su stizali novi
transporti zatvorenika, koji su trebali nadomjestiti one koji su za
vrijeme zime poumirali ili su postali bogalji.
Sve barake bile su prepune, mnogi su spavali ispod prina.
Uvelike se trgovalo stvarima koje su novo pridoli jo posjedova-
li. Za nekoliko kilograma kruha i malo duhana moglo se kupiti
odijelo, za dvije porcije kruha svilena koulja ili par lijepih cipela.
Kupci bijahu kriminalci, koji su po narudbi slobodnjaka poku-
povali sve to se moglo upotrijebiti. Prodavai su uglavnom bili
Nijemci ili Rusi, koje su vratili iz Njemake ili Austrije i direktno
ih dovezli u logor a da nisu ni vidjeli svoju domovinu.
Odavde su zatvorenike otpremali u Norilsk. S jednom gru-
pom zatvorenika prebacili su i mene.

348
VII. PONOVNO U
NORILSKU

349
 U VI LOGORSKOM ODJELU

Kad je na transport stigao u Norilsk, preuzeli su nas predstav-

nici logorske uprave i porazmjetali u razna logorska odjeljenja.
Od eljeznike stanice Norilsk stupali smo kroz grad u pe-
teroredovima, du Gornaje ulice i preko Zavodskaje do velikog
podruja zvanog Boljoj metalurgieski zavod, BMS.
Na tom mjestu radio sam u prvim godinama nakon dolaska
u Norilsk. Tada je to bilo golemo gradilite na kome je deset ti-
sua zatvorenika primitivnim alatom razbijalo vjeno smrznutu
zemlju. Poslije je nikla mala ljevaonica metala. Sada su se dokle
je oko dosizalo vidjeli veliki pogoni s golemim dimnjacima, ha-
lama, radionicama i spremitima. Razgranata eljeznika mrea
prolazila je itavim podrujem. Iz svih dimnjaka sukljao je dim.
Vagoneti, koje je vukla lokomotiva, dovozili su vruu ljaku obo-
jenih metala.
Na jo neizgraenim mjestima radili su zatvorenici istim ala-
tom kao nekada ja i moji drugovi.
Da, mnogo je toga izgraeno! Ali gdje su graditelji ovoga go-
lemog pogona? Gdje su Ondraek, Keroi, Feldmann i hiljade
inozemnih komunista koji su zajedno sa stotinama tisua Rusa,
Ukrajinaca, Uzbeka, Gruzijanaca i drugih sazidali sve to?
Gdje su moji drugovi?
Lee u masovnim grobovima Norilska! Tamo e poivati i vei
dio ovih koje sada ovdje vidim.
Na rubu BMS-a nalazilo se VI logorsko odjeljenje koje e od
sada biti moje novo boravite.
Najprije su nas dvije stotine doveli u ambulantu, gdje su nas
pregledavali i svakome odreivali radnu kategoriju. Dok sam e-
kao da doem na red, priao sam nekom ovjeku koga dotad

350
nikada nisam vidio i koji je ve nekoliko puta ulazio u lijeniku
sobu i ponovno izlazio. Kao stari logora pogodio sam da je to
jedan od pridurka. Nisam se prevario. Bio je to zavhoz, gospo-
darski upravitelj sanitetskog odjeljenja.
- Oprostite, molim vas, mogu li dvije minute razgovarati s
vama? - upitao sam ga.
- ta elite od mene?
- Bit u iskren. Ve od 1936. nalazim se u zatvorima i logori-
ma i jedini sam stari meu ovima koji su sada doli iz Dudinke.
Znam da emo svi biti ponovno prebaeni na teak posao. Mo-
lim vas, pomozite mi da se iz toga barem privremeno izvuem.
- Koju kategoriju imate?
- Jo nisam bio kod lijenika.
- Kako se zovete?
Rekoh mu svoje ime, on zapie podatke na papir i poe u
lijenikovu sobu. Nakon deset minuta mi prie.
- Dobili ste kategoriju II A, jeste li zadovoljni?
- Mnogo vam hvala, to treba da radim?
- Radit ete kao bolniar u odjeljenju za oporavak.
Odahnuo sam. Ponovno mi je uspjelo da se na neko vrijeme
spasim od tekog rada.
U VI logorskom odjeljenju postojao je, osim bolnice koju je
imalo svako logorsko odjeljenje, i tzv. OP, odjeljenje za oporavak.
Tamo su smjetali ljude koji nisu bili bolesni, ve tjelesno iscr-
pljeni i vie nisu imali dovoljno snage za posao. Kad sam gledao
te uglavnom mlade ljude, pitao sam se: to ih jo dri na nogama?
Neki su bili toliko slabi da su se pri svakom koraku morali za ne-
to pridravati, kao djeca kad ue hodati. Ovdje su dobivali bolju
hranu, triput dnevno. Za doruak je bilo maslaca ili margarina,
ruak se sastojao od tri jela, svakog dana dobivali su meso. Kako

351
je veina patila od skorbuta, dobivali su i neto sirovog povra i
pola litre kvasa. Zatvorenici su u OP ostajali oko tri tjedna. Oni
koji se u tom roku ne bi oporavili, ostajali su jo tri tjedna. Za to
vrijeme nisu morali raditi. Ali da bi se ipak kretali, oni koji nisu
pretjerano slabi istili su dvorite logora po dva sata dnevno.
Da bi to due ostali ovdje, neki su pokuavali odugovlaiti
poboljanje, prodavali su kruh ili su ga mijenjali za duhan. Zbog
toga su lijenici odredili da se kruh ne daje u porcijama, ve ga
je bolniar mrvio u juhu. Osim ienja baraka, to je bila i moja
dunost.
Stajalo me mnogo da odolim molbama da to ne uradim. Po-
nekad sam poputao, na kraju sam imao samo neprilika. Oni
kojima sam tu uslugu odbio, prijavili bi me lijeniku.
Nas etvorica bolniara spavali smo u maloj susjednoj pro-
storiji u kojoj su se nalazili vojniki kreveti, slamarice, plahte i
pokrivai. Dobivali smo istu hranu kao i bolesnici. Nakon dva
mjeseca rada izgledao sam upadljivo dobro i moj zatitnik ree
da me mora otpustiti jer su mu lijenici savjetovali da umjesto
mene uzme slabijeg ovjeka. Nije mi drugo preostalo nego da mu
se zahvalim na pomoi.
Prebacili su me u brigadu koja je podizala temelje nove kok-
sare. Sve takve radove izvodio je na tom podruju Metalur-
gstroj.
Upravitelj Metalurgstroja bio je in. Epstein. Kad sam sti-
gao u Norilsk s otoka Solovki, upoznao sam Epsteina; tada je
bio zatvorenik. S njim sam gradio eljezniku prugu Dudinka-
Norilsk. Epstein je odsluivao svojih deset godina logora koje je
dobio zbog tetoinskog rada. Kad je poeo rat i trebalo je na
brzu ruku graditi pogone vane za ratnu proizvodnju, pozvali su
Epsteina, koji je bio graevinski inenjer, iz nae brigade i posta-

352
vili ga za upravitelja jednog odjela. Epstein je na svom novom
poslu veoma dobro radio. Otpisali su mu jedan dio kazne, a kad
je njegov objekt bio prvi zavren, oslobodili su ga i imenovali
upraviteljem golemog kombinata.
Kad sam ga ponovno sreo, njegove su grudi krasila dva najvia
ordena Sovjetskog Saveza.
Za podnevnog odmora poao sam u zgradu uprave da zamo-
lim Epsteina za odgovarajui posao. Nisam znao kako e me do-
ekati i hoe li ovjek ukraen ordenjem prepoznati zatvorenika.
Uao sam u sobu tajnice. Plaio sam se da e me izbaciti. Bo-
jaljivo sam rekao sekretarici da elim razgovarati s gradaninom
naalnikom. Pogledala me, opazila moju glinom uprljanu odje-
u i rekla:
- Naelnik nije slobodan.
Htio sam joj rei svoje ime i zamoliti je da upita naelnika
kada me moe primiti, no odustao sam i uputio se prema vrati-
ma. Najednom me sustigne Epstein koji je urio u sobu glavnog
inenjera. Nije me primijetio, ili me nije htio prepoznati. U hod-
niku sam razmiljao to da uinim. Upravo sam htio izii, kad
opazih da se vraa. Stajali smo jedan nasuprot drugome.
- Otkuda vi ovdje? - upita me.
- Traim vas - odgovorio sam.
- Doite, doite.
Epstein je poao naprijed, ja sam ga slijedio.
- Kako ste?
- Kako zatvorenik moe biti. I sami vidite - odgovorio sam i
pokazao svoju prljavu odjeu.
- Gdje radite?
- U brigadi koja gradi koksaru.

353
 - Hoete li biti brigadir?
- Znate, ne volim taj posao - odgovorio sam zbunjeno.
- Znam, taj posao ne odgovara vaem karakteru. Brigadir tre-
ba da opsuje. Ili ste to moda nauili? - nasmijei se.
- Na sreu, nisam.
Poto sam mu ispriao koje sam sve poslove u meuvremenu
obavljao, rekao mi je da se obratim njegovu zamjeniku, a ako ovaj
ne nae odgovarajui posao, neka ponovno doem k njemu.
Uputio sam se Epsteinovu zamjeniku kome sam morao obja-
sniti tko sam, kolika mi je kazna i kakve sam sve poslove po-
sljednjih godina obavljao. Kad sam mu spomenuo posljednje
zaposlenje, posao eljeznikog natinovnika, ree mi Ljam, tako
se zvao zamjenik, da je kod Metalurgstroja slobodno mjesto
upravitelja transportnog odjeljenja. Upita me hou li ga prihvati-
ti. Pristao sam nakon kraeg razmiljanja jer sam dobro poznavao
taj posao.
Istog dana odnio sam upravitelju VI logorskog odjeljenja pi-
smo koje je potpisao Epstein u kojem obavjetava koji mi je po-
sao dodijeljen i moli ga da poduzme potrebne mjere kako bi mi
se omoguio rad. To je znailo i preseljenje u baraku u kojoj su
stanovali nadglednici, upravitelji odjeljenja i drugi vodei inov-
nici. U baraci nisu bile obine prine, ve tzv. vagonski sistem, tj.
prine su bile graene kao mjesta u vagonima putnikih vlakova.
Na jednoj je bilo mjesta za etiri osobe, izmeu njih su bili raz-
maci i svaka je imala odgovarajuu posteljinu. U sredini barake
nalazio se veliki stol na kome se moglo jesti, pisati i itati. Oni
koji su ovdje stanovali mogli su po elji naputati logor i otii
na susjedno podruje tvornice. I hrana se razlikovala od hrane
ostalih zatvorenika.
Slijedeeg dana nastupio sam novo mjesto upravitelja tran-
sportnog odjeljenja Metalurgstroja. Stotinu i pedeset ljudi, po-

354
dijeljenih u etiri brigade, morali su istovarivati sve terete koji bi
stizali u Metalurgstroj vlakom ili kamionima. Radilo se danju
i nou. Radovi na istovarivanju bili su strogo vezani za vrijeme.
Dvadeset tona teak vagon morao se istovariti za dvadeset mi-
nuta, kamion od tri tone takoer za dvadeset minuta, a za velike
amerike Mac kamione bilo je odreeno dvadeset pet minuta.
Na osnovu iskustava koje sam stekao na eljeznici, znao sam
kakve me tekoe oekuju. Ove stroge norme za istovar i pretovar
zahtijevale su zapoljavanje zdravih i snanih ljudi, a takvih je u
brigadama bilo vrlo malo. Stoga su vagoni rijetko kada bili isto-
vareni na vrijeme. Znao sam da posao nee biti uspjean ako se
budem oslanjao na rad zatvorenika. Morao sam potraiti druga
sredstva.
Da bi se zatvorenici natjerali da intenzivnije rade, upotreblja-
valo se veoma jednostavno ali bestijalno sredstvo. Nitko na svije-
tu ne bi vjerovao da obian list duhana koji se sadi na polju moe
ovjeka preobratiti u ivotinju. Ali NKVD je znao i tako beza-
zleni list duhana iskoristiti u svoje svrhe. Ve sam spomenuo da
su transporti Saveznika dovezli na tisue tona ivenih namirnica
u Norilsk i tako zatvorenike i slobodnjake sauvali od gladi. Ali
duhana je bilo malo. U Rusiji toliko omiljela mahorka, ovdje je
bila prava rijetkost. I NKVD je brzo uvidio koliko vano sredstvo
ima u svojim rukama.
Mahorka se davala samo kao premija za prebaenu normu.
Visoke norme koje je samo rijetko tko ispunjavao, sada su se
esto prebacivale. Prije poetka rada na gradilite je dolazio upra-
vitelj. Brigada je dobivala dnevni zadatak, pri emu je upravitelj
odmah obavijestio koliko e se mahorke uveer podijeliti ako
se zadatak ispuni.
Onda je zapoelo mahnitanje. Vie nije bilo potrebno da ih
goni nadglednik ili brigadir. Ljudi su se meusobno tjerali. I ne

355
samo to, oni su se meusobno ganjali do iznemoglosti. Strast da
se doe do malo duhana prisiljavala ih je da daju sve od sebe. Ra-
dili su bez odmora, esto nisu uzimali ni jednosatni odmor. im
bi progutali komadi kruha, ponovno su urili na rad. Nepuai
su morali sudjelovati jednako kao i puai. Prijatelji su postajali
neprijatelji, sve zbog ono malo duhana. Kad bi zavrio radni dan,
doao bi nadglednik, i provjerio je li zadatak ispunjen. Svi su na-
peto oekivali rezultat. Ako je norma bila ispunjena, nadglednik
bi izgovorio toliko oekivanu reenicu:
- Brigadiru, evo ti cedulje i poi po duhan.
Ljudi su napeto ekali da se brigadir vrati s duhanom. U me-
uvremenu su sanjarili o tome kako e upaliti cigaretu. Nepuai
su pak planirali kako e mahorku zamijeniti za kruh. Prilazili
su im puai i nagovarali ih da posao sklope s njima.
No, ljude su obino varali. U poetku je brigadir obeao pake-
ti mahorke na dvojicu, a na kraju bi ispalo da je svaki etvrti
dobio paketi koji je morao razdijeliti na etiri dijela. Ostatak su
brigadiri zadravali za sebe. Mjera je bila kutija ibica, svatko je
dobio dvije kutije.
Slijedeeg dana gonjenje bi iznova poinjalo. Po itav dan mo-
glo se uti kako viu jedan na drugoga:
- Hej, zato ne radi? Zbog tebe neemo dobiti duhan!
esto je dolazilo do krvavih tunjava. Zatvorenici su se tukli
lopatama, svime to bi im dopalo ruku. Nerijetko su ih varali.
Obeani duhan nije stizao, ili bi nadglednik jednostavno rekao
da norma nije ispunjena. Drugi put nije bilo skladitara, ili je
mahorka podijeljena brigadirima. U dane kad nije bilo duha-
na, jednu cigaretu puila bi desetorica.
Kad sam nastupio svoje novo mjesto, Ljam mi je odmah dao
pedeset paketia mahorke. Pruajui duhan rekao mi je:

356
 - Iskoristite ga dobro. To je vanije od velike porcije pajke.
Odluio sam da ne primijenim ovo sredstvo. Trebalo je da ko-
ristim iskustvo sa eljeznice. Prije svega trudio sam se da budem
u dobrim odnosima sa eljeznikim inovnicima, u tome mi je
duhan mnogo pomogao. Za susretljivost inovnika, koji su samo
rijetko kada pazili jesu li vagoni pravovremeno istovareni, davao
sam im i po nekoliko paketia mahorke.
Potkraj mjeseca, kad se sumirao rezultat moga rada, ustano-
vilo se da prvi put nakon dueg vremena Metalurgstroj nije
morao platiti kaznu eljeznikoj upravi. Moj presti naglo je po-
rastao. Upravitelj Metalurgstroja radovao se to je njegov izbor
bio dobar.
I ja sam bio zadovoljan svojim uspjehom. Ali bilo je i ne-
zadovoljnih. To su prije svega bili dispeeri Metalurgstroja. U
prvo vrijeme nikako nisam mogao shvatiti razlog njihova neza-
dovoljstva, tek sam poslije saznao zato su mi svugdje prireivali
neprilike.
Bivi upravitelj transportnog odjeljenja i dispeeri bavili su
se malim ilegalnim poslovima. Nou, a ponekad i danju, upo-
trebljavali su kamione za svoje privatne poslove. Na podruju
Metalurgstroja nalazio se kameni ugljen koji nitko nije uvao.
Ugljen su tovarili na kamione i odvozili u stanove slobodnjaka.
Za njega su dobivali novac, koji su onda dijelili sa uvarima.
Kad sam jednom odbio prijedlog da sudjelujem u takvim ma-
kinacijama, otpoeo je rat protiv mene. Svaku pogreku, svaki
neuspjeh u poslu, nairoko su referirali upravitelju. Ali Epstein
nije poklanjao panju ovim traevima. Glavno je da se ne plaaju
kazne eljeznikoj upravi.
Nakon dva mjeseca uvidio sam da sam pogrijeio to sam pri-
hvatio to mjesto. Sabotae dispeera, nesposobnost brigadira koji
su mislili samo na to gdje e neto ukrasti, pretvorili su moj rad u

357
pakao. Bio sam prisiljen da danju i nou nadgledam radove. Brzo
sam shvatio da to neu moi izdrati. Zamolio sam Epsteina da
me oslobodi tog posla, ali on o tome nije htio ni da uje.
Kao glavni inenjer na BEZ-u (Boljoj elektrolitni zavod) ra-
dio je moj prijatelj Strogonov. Sprijateljili smo se za rata u noril-
skom zatvoru. Strogonov se nalazio pod istragom zbog pripad-
nosti religioznoj sekti. Strogonov je nedavno dobio deset godina
logora i vratio se na svoj poloaj gdje su ga veoma cijenili kao
strunjaka.
Upravitelj BEZ-a bio je slobodnjak, ali svi su znali da je stvar-
ni ef zapravo Strogonov. Slobodnjak je bio takozvano oko Par-
tije. Dobivao je visoku plau, a zatvorenik Strogonov radio je
za zdjelu juhe i kau. Slobodnjak je, naravno, sluao miljenja
Strogonova. Znao je da bez njega ne bi postigao nita.
Zamolio sam Strogonova da mi pomogne. Odmah je bio spre-
man da me namjesti kao kontrolora u BEZ-u. Za taj rad nije bilo
potrebno struno znanje. Ve sam se radovao to u se osloboditi
sadanjih neugodnosti. Strogonov je obeao da e razgovarati sa
Epsteinom koji treba da odobri premjetaj.
Ali Epstein je bio neumoljiv. Izgovarao se da ne moe nai
odgovarajuu zamjenu.
Pomogao mi je sluaj.
Metalurgstroj je trebao atorskog platna za ivanje inov-
nikih kinih kaputa. U to je vrijeme samo BEZ imao takvu tka-
ninu. Epstein je zamolio Strogonova da mu prepusti potreban
materijal, a Strogonov je iskoristio ovu priliku i izborio moj pre-
mjetaj. Kad se Epstein vratio u svoj ured, rekao je Ljamu:
- Prodao sam tajnera za 12 kinih kaputa.
U ponedjeljak sam se trebao javiti na novo radno mjesto. Naj-
prije sam otiao na doruak. Kad sam se iz kuhinje vraao u bara-
ku, saznao sam od deurnog da me traio nadglednik.

358
 ta to znai, razmiljao sam pun zebnje. Nikako nisam mogao
nai zadovoljavajui odgovor.
Jo u subotu bilo je dogovoreno da se u nedjelju odmorim, a
u ponedjeljak da nastupim posao kontrolora u BEZ-u. Otiao
sam u baraku u kojoj je stanovao Strogonov. Ali Strogonov je ve
otiao. Nije mi preostalo drugo nego da se javim nadgledniku.
- Vi ste me traili? - upitao sam.
- Da, ti nee otii u BEZ, ve u dvadeset i petu tvornicu - ree
mi i okrene se.
Znao sam da se nita ne moe promijeniti. Prikljuio sam se
brigadama koje su radile u dvadeset i petoj tvornici.
Tvornica se nalazila na lijevom, najudaljenijem dijelu veljkog
podruja. Zgrade od crvene cigle bile su naslonjene uz padinu
brijega. Vidjele su se izdaleka, ali su samo malobrojni znali to ta
tvornica proizvodi. Oni koji su tamo radili nisu o tome govorili.
Kad sam se pojavio u tvornici dodijelili su me grupi zatvore-
nika koja je iz vagoneta istresala crvenu muljevitu masu u neki
ponor. Ova je masa dolazila iz golemih posuda koje su stajale na
gornjim katovima.
Ve sam tjednima radio u dvadeset i petoj tvornici i jo uvijek
nisam znao to tvornica proizvodi. Sve je bilo tajnovito. Ve i
sama injenica da su ovdje radili preteno kriminalci govorila je o
tome da se NKVD naroito trudio da sauva tajnu ovog postro-
jenja ak i onda kad sve to ve dugo vremena nije bila tajna.
Posao koji sam morao raditi nije bio lagan: tri ovjeka morala
su tokom jedanaest sati izgurati etrdeset vagoneta i prevrnuti
njihovu sadraj u ponor. Norma bi se mogla ispuniti da je sve ilo
glatko, ali velika studen zimi 1947. prouzroila je da su tranice
na nekim mjestima bile ire, na drugima ue, tako da su vago-
neti esto iskakali. Balvanima i eljeznim ipkama muili smo se

359
da podignemo do ruba napunjene vagonete. esto nam je za to
trebalo vie od trideset minuta. Kako smo prilikom istovarivanja
nogama gazili po toj muljevitoj masi, nismo mogli nositi pustene
izme, a pri 45 stupnjeva ispod nule lako se moglo dogoditi da se
noge u cipelama smrznu. Zato smo svakog sata odlazili u toplu
prostoriju da se malo ugrijemo.
Godine 1947, kada u Norilsk vie nisu stizale ivene namir-
nice iz Amerike, smanjene su porcije kruha i hrane i ponovo je
zapoeo period gladi. Iz unutranjosti Rusije stizalo je malo i-
venih namirnica.
Seljaci koji su oekivali da e se nakon svretka rata raspustiti
kolhozi, smatrali su se prevarenima. Za rata je Staljinova klika
proirila glasine da e nakon rata raspustiti kolhoze. Bila je to
svjesna prevara. I to nije bilo prvi put.
Seljaci su uinili isto to i godine 1933-34: nisu posijali koliko
im je nareeno. Aparat koji ih je prisiljavao da rade u kolhozima
bio je za rata i okupacije potpuno razbijen. Prinosi etve 1946-
47. bili su neobino slabi. Molotov je u jednom govoru rekao
da je tome kriva sua. Ali to nije bila prva la koju je izgovorio
najblii suradnik Staljina i Ribbentropov partner prilikom potpi-
sivanja pakta izmeu SSSR-a i Hitlerove Njemake.
Istu pasivnost pokazali su i radnici. Produkcija u godini 1946-
47. bila je nia nego za rata, unato lanoj statistici Glavnog ure-
da za statistiku. Uzrok je bio slian kao i kod seljaka.
Radnici su oekivali da e poslije pobjede dobiti vie slobode
i vee plae. Umjesto toga dobili su samo obeanja i nov teror.
Ali radnici koji su se vratili s bojita nisu vie bili toliko bojaljivi
kao prije rata. Iako se nisu usudili otvoreno istupati protiv terora
i visokih normi, primijenili su pasivnu rezistenciju. Po nekoliko
dana nisu dolazili na posao. Tako je bilo i na selu.

360
 No teror je gospodarstvu trebao dati novi polet. Zbog nedola-
ska na rad u toku od tri dana hapsili su, osuivali zbog sabotae
i otpremali u logore.
Industrijski gradovi regrutirali su nove logorae. Seljake kol-
hoznike koji nisu imali minimum radnih dana slali su u logore,
ili bi ih naseljavali na Dalekom sjeveru. Ali ni to nije bilo dovolj-
no ekasno. Staljin se odluio na nov potez: na reformu novca.
U Rusiji ve odavno nije bilo bogataa. Koga je, dakle, pogodila
ova novana reforma? Naravno radnike, namjetenike, seljake,
inteligenciju i, koliko god to zvualo paradoksalno, najnesretni-
je meu nesretnima: zatvorenike. Na osnovu odredbe, svakome
koji je imao novaca u tedionici zamijenjena je svota do tri tisue
rubalja po kursu 1:1, do deset tisua 1:3, a preko deset tisua
1:10. Jedino siromani zatvorenici koji su na svom kontu imali
neto novaca to su im poslali roaci morali su bez obzira na ve-
liinu svote mijenjati po kursu 1:10.
Za rata, naroito za posljednjih godina, zatvorenicima je obe-
ano da e nakon pobjede nad Hitlerom doi do velike amne-
stije. Na skupovima koji su bili sazivani posebno za zatvorenike
govorili su zastupnici uprave i NKVD-a i traili da se intenzivnije
radi i strpljivo podnosi glad, jer e nakon pobjede sve biti dobro.
Jednom sam bio na takvom sastanku na kome je govorio upra-
vitelj Norilskog logora. Pukovnik Voronov poeo je svoj govor
slijedeim rijeima:
Drugovi, da, da, drugovi, nisam se zabunio, svi ste vi nai
drugovi, samo ste privremeno izolirani i poslije rata svi ete biti
osloboeni...
Ali obeana amnestija zahvatila je samo kriminalce koji su
najmanje radili. Za politike zatvorenike, koji su za rata najvie
radili i gladovali, nije bilo amnestije.

361
 Kad sam za rata leao u bolnici, sreo sam starog znanca Da-
vida Ivanovia Kijasavilija, biveg lana Centralnog komiteta
menjevike partije u Gruziji. Razgovarali smo o perspektivama
nakon pobjede nad Hitlerom. Kijasavili je tada mislio da e se
nakon pobjede u Rusiji sve izmijeniti. Nisam prihvaao njegov
optimizam. Rekao sam mu da su se menjevici esto prevarili, pa
se bojim da e tako biti i ovaj put.
Na alost, bio sam u pravu.
U logoru je ponovno vladala velika glad kao u poetku rata.
Ve u pet sati ujutro pred kuhinjom su bili veliki repovi. Kad se
u est sati otvorio kuhinjski prozor i zatvorenici su primili ono
malo hrane, poeli su jesti istog asa. Nisu izdrali ni do barake.
Sjeam se da je u diskusiji u Ujedinjenim narodima, kada se
raspravljalo o poloaju zatvorenika u Sovjetskom Savezu, bilo
govora i o tome kako je zamjenik ministarskog savjeta Mikojan
tvrdio da u SSSR-u uope nema logora i da zatvorenici ive tako
da bi im engleski i ameriki radnici mogli pozavidjeti. Suprotne
tvrdnje nazvao je klevetama.
U meuvremenu sam upoznao gotovo sve odjele dvadeset i
pete tvornice. Glavni proizvod ove tvornice bio je kobalt. U ma-
lenoj buradi odvozili su ga na uzletite.
Nastojao sam dobiti laki posao. Ali kako su ovdje glavnu ri-
je imali kriminalci, moja su nastojanja ostala bezuspjena. Stoga
sam odluio ponovno pokuati na eljeznici.
Obratio sam se molbom eljeznikoj upravi i spomenuo da
sam u Dudinki dugo vremena radio kao natinovnik.
Upravitelj tovarnog odjeljenja norilske eljeznice, Gilels, po-
znavao me jo dok sam radio u Dudinki pa sam molbu uputio
njemu. Obeao mi je da e me namjestiti. Prolo je nekoliko
tjedana, ali odgovora nije bilo. Neto je stajalo na putu mom

362
premjetaju. Morao sam pokuati da na drugi nain odem iz VI
logorskog odjeljenja. Ovdje su prilike bile sline kao u IX odje-
ljenju.
Obratio sam se svom prijatelju Vasiliju uprakovu, koji je
svoju kaznu ve odsluio i sada je bio slobodnjak i radio kao
glavni inenjer komunalnog odjeljenja Norilska.
Vasilij se zauzeo. U proljee 1948. dobio sam namjetenje kao
tobonji specijalist za gradnju kanala u jednom od pogona koji-
ma je rukovodio. Morao sam prijei u II logorsko odjeljenje.
Doao je dan kad sam trebao prijei u II odjeljenje. Ali u tvor-
nicu je doao nadglednik i odveo me s posla. Nisam znao zato.
Kad smo doli u logor, morao sam predati sve stvari koje sam
dobio u VI odjeljenju. Da me ne bi potpuno golog predali stra-
arima, dobio sam umjesto svoje odjee nekakve krpe. Takva je
bila praksa u ovom odjeljenju. Zbog tednje tako su postupali i sa
zatvorenicima koji su odsluili svoju kaznu i odlazili na slobodu.
Osloboeni zatvorenik dobivao bi dokumente tek kad bi predao
odjevne predmete. Straar na izlazu imao je nalog da ga propusti
samo ako mu pokae potvrdu efa robnog odjeljenja.
Zahvaljujui ovim mjerama ljudi koji su odlazili na slobodu
nalazili su se ve na prvom koraku pred gotovo nepremostivim
tekoama. Veina se snalazila tako to je od zatvorenika u zamje-
nu za kruh i ivene namirnice ponovno kupovala odjeu.

Za rata nisu oslobaali zatvorenike koji bi odsluili kaznu.

Njima se uope nita nije saopavalo, a kad bi oni neto pitali,
inovnici su im odgovarali da moraju ostati u logoru. Tako se do-
godilo da su oni koji su jo u poetku rata odsluili svoju kaznu
ostajali u logoru sve do 1946, pa ak i 1947. S njima se postupa-
lo kao sa svima ostalim zatvorenicima. Veina osloboenih nije

363
imala novaca, ali bilo je i takvih koji su od svojih roaka primili
novac dok su jo bili u logoru. Mnogi su raunali da e im u
asu osloboenja biti isplaen novac s njihova rauna i da e za
to kupiti najpotrebnije stvari. Ali dolo je do novane reforme i
umjesto pet stotina rubalja dobivali su pedeset. A za tu svotu nije
se mogla kupiti ni koulja.
Na podruju BEZ-a od zatvorenika se moglo kupiti dosta
odjevnih predmeta. im bi zatvorenik dobio nove hlae ili ka-
put, odmah bi ih prodao. Uprava logora pootrila je kontrolu
koja je oteavala kupoprodaju, ali je nije onemoguila.
Kad su me vodili u II logorsko odjeljenje, morao sam prijei
itavo podruje BEZ-a. Vidio sam radnika koji je na istovaru da-
saka slomio obje noge. Nosila su bila natopljena krvlju. Bio sam
sretan to nisam upravitelj transportnog odjeljenja, jer je uprava
logora rado bacala krivnju za nesretne sluajeve na pretpostavlje-
ne umjesto na visoke norme.
Za nama su se zatvorila eljezna reetkasta vrata BEZ-a. Pra-
en vojnicima prolazio sam kroz Norilsk. Bilo je ve kasno, radni
dan je zavrio, sa svih strana dolazile su kolone zatvorenika koje
su u peteroredovima pod jakom straom vodili u razliita logor-
ska odjeljenja. Meu zatvorenicima opazio sam nekoliko znanaca
koji su mi mahnuli u znak pozdrava.
Nakon nekoliko minuta ekanja pred vratima II logorskog
odjeljenja preuzeo me nadglednik koji me upita imam li uiju.
Na sreu ih nisam imao. Tada mi dade cedulju za baraku u kojoj
se nalazila brigada koja je radila u mehanikoj radionici komu-
nalne uprave.
Brigadir je ve znao da sam dodijeljen njegovoj brigadi. Re-
zervirao je dobro mjesto na prini. Leao sam nekoliko metara
udaljen od njega, to se smatralo naroitom au. Brigadirovu

364
naklonost pripisao sam svom prijateljstvu s glavnim inenjerom.
Radio sam u mehanikoj radionici s bravarima razliite poslo-
ve. Iz dvorita sam donosio eljezne ipke i debelu icu, koju bih
dlijetom ili ekiem morao sjei u odreenim veliinama. Ovaj
posao radili smo po dvojica, jedan je drao eljezo i dlijeto, drugi
je udarao ekiem. S vremena na vrijeme smo se izmjenjivali.
Moj partner koji se izdavao za bravara bio je starjeina, a ja nje-
gov pomonik. Kad bismo neto pogrijeili, on bi krivnju bacao
na mene. Kad sam jednom prigovarao zbog nepravedne optube
i rekao mu da je on kao strunjak odgovoran za posao, odgovorio
mi je:
- Ti mora shvatiti da ja ne mogu preuzeti krivnju. Tebe titi
tvoj prijatelj, a mene bi bacili na tei rad.
Nakon nekoliko tjedana unaprijeen sam za inovnika u ga-
rai komunalne uprave. No kako sam se neprestano sukobljavao
sa oferima, nastojao sam dobiti nov posao. Rad eljeznikog i-
novnika ostao mi je u dobroj uspomeni, zato sam nastojao da ga
ponovno dobijem. Pomogao mi je sluaj. Radnici komunalnih
pogona bili su premjeteni zbog oskudice mjesta u III logorsko
odjeljenje, a to je bilo odjeljenje eljezniara. Sada je sve bilo jed-
nostavnije. Javio sam se telefonom efu tovarnog odjeljenja no-
rilske eljeznice i on mi obea da e me prebaciti na eljeznicu.
Dva dana nakon toga odveli su me u eljezniku brigadu koja se
nalazila u baraci na suprotnoj strani. Ljudi su se zanimali za mene
jer je ef tovarnog odjeljenja izjavio da e grupu eljeznikih i-
novnika pojaati kvaliciranom silom. Time je, naravno, mislio
na mene.

365
 GOSTOLJUBIVI SAMOJEDI

Dodijelili su me stanici Norilsk II. eljeznika stanica nalazila

se u centru mjesta i bila je najvanija stanica u Norilsku. Stanica
Norilsk II sluila je skladitima tehnikog materijala. Osim toga,
stanici su pripadali: velika pilana, garae i drugi pogoni.
Na stanici II radilo je ezdeset zatvorenika. Ujutro i uvee vo-
dili su nas iz logora na stanicu i natrag. Veinu radova obavljali
su sami zatvorenici, osim dunosti efa stanice. Slubujui linij-
ski inovnik, gotovo svi skretniari i polovica inovnika bili su
zatvorenici. Straari su, naravno, tokom itavog dana kontrolirali
poloaje na kojima smo radili. Ali bilo je dana kada su kontroli-
rali samo jednom.
Ovdje smo imali vie slobode nego u luci Dudinke. Tamo
smo se mogli slobodno kretati samo u luci, a ovdje smo mogli
slobodno lutati i po gradu. inovnici su slubeno obilazili razne
objekte i pazili na istovarivanje i utovarivanje. Tako straari nisu
mogli nadgledavati svaki njihov korak.
Straarima je bilo lako s politikih zatvorenicima. Rijetko
je koji zloupotrijebio tu slobodu. No kriminalci su i dalje krali
i provaljivali, a bilo je i grabenih umorstava. Tako je potkraj
1947. u Norilsku kriminalac poubijao itavu obitelj. Provalio je
u stan koji se nalazio blizu stanice i zatekao etvoro djece od pet
do esnaest godina i baku koja ih je uvala. Ona se upravo nala-
zila u kuhinji, ubio ju je sjekirom. Baka je jo stigla da krikne, i
najstarija ki dotri u kuhinju, gdje je zadesi ista sudbina. Zatim
je uao u sobu i poubijao svu djecu. Sakupljao je njihovu siro-
tinjsku imovinu. Upravo kad se spremao da ode, u stan je ula
majka. Zadavio ju je golim rukama. Nakon nekoliko dana, kad
se ubojica opio, sam se odao. Hvalio se. Osudili su ga na smrt i
strijeljali.

366
 Moja sadanja nesvakidanja sloboda omoguila mi je da po-
sjetim stare prijatelje od kojih su neki bili zatvorenici, a veina ih
je ve odsluila kaznu. Sada su ivjeli u Norilsku kao prognanici.
Mnoge sam susretao na eljeznikoj stanici. Neki, koji su saznali
gdje radim, doli su da me vide, a neki su izbjegavali eljeznicu da
me ne bi sreli. Ovdje mi se ponovno pruila prilika da upoznam
pravi karakter nekih ljudi. Upravo oni koji su najvie psovali pri-
jatelje na slobodi to se za njih ne brinu, izbjegavali su sastanke sa
svojim bivim drugovima. Drugi, od kojih bi to ovjek najmanje
oekivao, pokazivali su u svakoj prilici da nisu zaboravili stare
logorae.

Walter Sorge, berlinski radnik, postao je slobodnjak i radio je

kao bravar. Svaki put kad bi primio plau proao bi pored elje-
znike stanice i kada bi se uvjerio da ga nitko ne vidi, turio bi mi
u ruku novanicu od dvadeset pet rubalja. Walter Muller, takoer
Berlinanin, u velikom je luku zaobilazio eljezniku stanicu.
U to vrijeme neke sam prijatelje posjeivao u njihovim stano-
vima. Tako sam imao mogunost da vidim kako uivaju u slobo-
di. Nekima su doputovale ene i djeca. A neke su se ene prema
prijateljima svojih mueva odnosile poteno i srdano. Za onih
nekoliko posjeta Vasiliju, njegova me ena uvijek dobro ugostila,
a kad sam odlazio napunila bi mi depove hranom. Nerado sam
prihvaao pozive drugova da ih posjeujem u stanovima. Znao
sam da e imati neugodnosti ako za to sazna NKVD.
Za mene je ponovno nastupio period blagostanja. Nisu mi
pomagali samo prijatelji, ve su mi i slobodnjaci na stanici do-
nosili hranu.
Na stanici Norilsk II radila je i brigada ena na popravljanju
tranica. etrdeset ena uvala su tri vojnika. Neke ene upo-

367
znale su se s mukarcima koji su radili na stanici. Pristankom
straara, koji su na tome zaraivali, odlazile bi s mukarcima u
susjedne kuice. Poslije toga vojnicima su donosile votku i jelo.
Pojedine ene imale su stalne muterije. Neke uope nisu radile.
Ako ne bi bile zauzete sa svojim muterijama, sjedile bi u zgradi
eljeznike stanice.
Nakon rata vratili su se mnogi vojnici i opet postali straari u
Norilsku. Frontovci su se mnogo razlikovali od vojnika koji nisu
bili na bojitu. Prije svega mogla se primijetiti izvjesna demorali-
zacija, koja se nije ispoljavala samo u tome to su bili spremni su-
djelovati u zaradama ena, ve su i inae bili spremni da uine
ono to prije rata ne bi ni pokuali. Nisu se bojali strogog kanja-
vanja. esto su kriminalcima koje su uvali doputali da napuste
brigadu i provaljuju u stanove slobodnjaka. Plijen bi dijelili.
Za politike zatvorenike bila je to velika prednost jer smo i mi
osjetili promjenu. Straari nas nisu mnogo psovali, a prije su nas
tukli i ubijali. Batina gotovo i nije bilo. Sada je dolazilo do poku-
aja bijega. U posljednje vrijeme, iz razliitih logorskih odjeljenja
bjealo je vie grupa zatvorenika.
Bjegunci su uglavnom bili politiki zatvorenici. Nestalo je
nade u amnestiju ili u radikalnije promjene. Bilo je poznato da
je u ratu jedan dio arhive NKVD-a bio uniten pa je postojala
mogunost da se negdje skriveno ivi. Povratak armije i ratnih
zarobljenika pruao je mogunost da se ovjek izgubi u masi i
prisvoji tue ime. Ove su injenice navele na misao o bijegu i one
zatvorenike koji prije na to nisu ni pomiljali.
Neki su pokuaji bijega uspijevali. Od bjegunaca bi stizale vi-
jesti da su se probili. Naravno, nitko nije znao koliko su dugo
poslije toga bili na slobodi. Najvei dio bjegunaca smrzao se u
ledenoj pustinji ili praumi. Jedan dio uhvatio je NKVD s po-

368
mou nomada koji su ivjeli u pustinji, ubijao ih na licu mjesta
ili ponovno vratio u logor.
itavo podruje od Norilska do Krasnojarska gotovo je ne-
nastanjeno, a prve vee naseobine poinju tek kod Jenisejska,
otprilike etiri stotine kilometara daleko. Kod Jenisejska poinje
podruje koje je vee od Njemake i Francuske zajedno i u kome
se nalazi samo jedna vea naseobina, Igarka, na lijevoj obali Je-
niseja. Na desnoj obali nema veeg mjesta. Tundra je uglavnom
movarno podruje, prohodno samo zimi, zbog toga je veina
bjegunaca bjeala zimi. Bjeguncima se inilo da je lake savladati
veliku studen i dubok snijeg nego movaru i muice od kojih se
ovjek ljeti nije mogao obraniti. Ljeti je stotinu rijeka koje su
protjecale tundrom i tajgom postalo nepremostivom zaprekom.
Ljudi su predstavljali najmanju opasnost jer se tako daleko nisu
usuivali ni lovci. Jedina iva bia kojih su se zatvorenici plaili
bijahu nomadi i NKVD.
Na Tajmirskom poluotoku ivjeli su Samojedi koji su se bavili
uzgojem sobova i lovom na lisice. U sredini tundre, uglavnom u
blizini rijeka i jezera, esto bi se isprijeio ator od sobove koe.
Psi veoma slini lisicama, nanjuili bi stranca na velikoj udaljeno-
sti. Kad bi zalajali, iz atora bi se pojavio nomad. Stranac je prije
bio rado vien gost, a ako je kod sebe imao pirita, mogao je oe-
kivati naroito ljubazan doek. Nou bi na njegov leaj dolazila
nomadova ena ili kerka, to je kod njih znailo naroiti dokaz
panje. Stranca uope nisu pitali tko je i ponudili bi ga zelenim
ajem koji se pije sa solju i sobovom masti.
Ali sada su se nomadi poeli zanimati ima li gost dokumente,
a ako ih nema pogostili bi ga jo bolje. I dok je gost uivao u
gostoljubivosti svojih domaina, netko je ve krenuo prema po-
stajama NKVD-a koje su se mogle nai na svakih tri stotine kilo-
metara. Na saonicama koje vuku sobovi ili psi NKVD bi urio da
369
uhvati bjegunca. Za svakog bjegunca nomad je dobivao nagradu
u vrijednosti lisijeg krzna.
Da bi se dokopali slobode, zatvorenici nisu pokuavali samo
bjeati.
Ministarstva Sovjetskog Saveza dobivala su na stotine pisama
u kojima su zatvorenici pisali da su pronali zlato ili neto dru-
go to je vrijedno. Veina tih pisama bila su proizvod mate, ali
mnoga su bila i tona.
Poznati uenjak Glazanov otkrio je u Norilsku naslage urana,
drugi je logora javio da je kraj Norilska naiao na zemno ulje,
trei je opet otkrio dosada najvee nalazite ugljina na svijetu u
blizini rijetke Tunguska.
Neozbiljno i fantastino bilo je otkrie Glukova koji je
NKVD neprestano bombardirao dopisima o leteem biciklu
koji je otkrio. A miurinac Gorski htio je dokazati da se u No-
rilsku moe saditi ne samo povre nego i itarice. Ovi su ljudi
samo u rijetkim sluajevima postizali cilj.
Ve prije u Dudinki, dok sam radio u luci, pa i sada u Noril-
sku na eljeznikoj stanici pristupali su mi mnogi ljudi, govorili
mi imena zatvorenika i pitali me da li ih poznajem, znam li neto
o njima. Bile su to ene koje su traile mueve i sinove.
NKVD nije doputao da netko u logoru posjeuje politi-
ke zatvorenike. Samo u rijetkim sluajevima roaci bi dobivali
dozvolu za kratkotrajan posjet. Takve dozvole mogao je izdava-
ti samo NKVD u Moskvi. Praktiki nije imalo nikakvog smisla
traiti dozvolu normalnim putem. Ili ne bi bilo odgovora, ili bi
ovjek nastradao.
Bilo je i hrabrih i oajnih koji, naravno, nisu znali kako poli-
tiki zatvorenici ive u logorima i koji su polazili na put vjerujui
da e nai mjesto gdje se nalaze oni koje trae.

370
 U veini sluajeva roaci nisu znali gdje se zatvorenik nalazi.
Adresa koju bi zatvorenik javio nosila je samo broj potanskog
pretinca bez naznake mjesta. ak da je mjesto i bilo poznato, na
primjer Norilsk, podruje logora toliko je veliko da je nemogue
pronai onoga koga se trai. Zatvorenik se, recimo, moe nalaziti
u odjeljenju Kalargon, ili Valjek, ili na rijeci Pjasino, a udaljenosti
su vee od dvije stotine kilometara. Unato tome bilo je sluajeva
da su roaci pronalazili zatvorenike, no to je trajalo mjesecima.

Tekoe su poinjale ve u Dudinki. Stupanje na podruje

Norilska vezano je za naroitu dozvolu. Prilikom naputanja bro-
dova putnici su morali pokazati dozvolu za ulazak u Norilsk, a
oni koji je nisu imali, ostali su na brodu. Katkad bi netko uspio
izmai kontroli na stanici, ali tada bi ga oekivale nove tekoe.
NKVD je strogo pazio da ne bi prola nijedna nepozvana oso-
ba. U Norilsku je nemogue prenoiti u gostionici bez dozvole.
Samo za veu svotu novca moe se nai privatno prenoite.
A onda poinje traenje. Nesretnica obino vue zamotuljak
u kome se nalazi hrana za zatvorenika. Nesretnica dovikuje bri-
gadama koje prolaze:
- Brao, poznajete li Petrova?
No prije nego to netko odgovori, vojnik zaprijeti pukom.
Danima su takve ene lutale uokolo i nisu nale onoga koga su
traile. Dogaalo se da zatvorenici poznaju traenoga, ali ne zna-
ju u kojem se logorskom odjeljenju tog asa nalazi. Jednom mi
se dogodilo da se na putu u logor grupi pribliio starac i viknuo
ime. Traeni se nalazio u naem logoru. Straar je sluajno bio
dobar ovjek i dopustio nam da preuzmemo paket koji je starac
donio. Paket smo sretno provukli te smo ga predali drugu zajed-
no s pozdravima njegova oca. Ali takvi sluajevi bili su veoma

371
rijetki. Roacima nije preostalo drugo nego da ponovno krenu
na tisue kilometara dug put kui.
Proula se strahovita vijest da se BOF (Boljaja obogatitelna
fabrika) sruila.
Ulazei u Norilsk, putnik bi s desne strane vidio golemu zgra-
du BOF-a. Ovaj pogon sagradili su katorgai koji su stanovali u
najbliem susjedstvu. Bila je to moderna zgrada. Ureaji su stizali
iz Amerike u velikim sanducima. Na sanducima su stajale arene
etikete s natpisom: Od Ujedinjenih naroda.
Iz nove tvornice trebala se transportirati obogaena rudaa
u veliku tvornicu udaljenu dva kilometra. Izgradnja se nije pre-
kidala niti na minus pedeset stupnjeva. Meutim, to nije bilo
neuobiajeno jer ovdje nije postojala graevna sezona. Ovaj put
nije bilo dovoljno predostronosti, ili se potkrala tehnika greka,
dolo je neto toplije vrijeme i jedan dio zgrade se sruio. Odmah
se poelo govoriti o tetoinskom radu katorgaa.
Kad je do nas stigla vijest o nesrei, uo sam kako je ef stanice
upitao ocira koji je ekao vlak znade li neto poblie o nesrei.
Ocir je odgovorio:
- Nije se dogodilo nita naroito.
Kad je ef stanice upitao ima li rtava, ocir odgovori:
- Dvadeset i tri mrtva i ezdeset ranjenih.
Nisam bio iznenaen. Za ocira NKVD-a broj mrtvih doista
je bio samo sitnica. To jest nita naroito.

372
VIII. POSLIJE REZOLUCIJE
KOMINFORMA

373
 NE!

Jednog dana, bilo je to ljeti 1948, upravo sam bio zaposlen za-
kljuivanjem tovarnih dokumenata, kad zazvoni telefon. Podigao
sam slualicu i prepoznao karakteristian Josefov glas.
- Dogodilo se neto nevjerojatno! - ree.
- to se dogodilo? - upitao sam.
- Ne mogu ti rei na telefon!
- Govori njemaki!
- Ne. Nabavi dananje novine. Ono to e tamo nai moglo
bi se usporediti samo s poetkom svjetskog rata, ili s oktobar-
skom revolucijom!
Ostavio sam posao. Bilo mi je svejedno to e se dogoditi na
eljeznikoj stanici. Zaokupila me samo jedna misao: kako da
doem do novina. Potrao sam u oblinji prodajni odio norilskih
pogona. Tamo sam poznavao slobodnjake koji su dobivali novi-
ne. Uz put sam pogaao kakav se to dogaaj moe usporediti s
oktobarskom revolucijom.
Pomislio sam: moda Staljinova smrt!
Kad sam uao u uredske prostorije prodajnog odjela stao sam
razmiljati kamo da odem. Napokon sam potraio Plotkina. U
njegovoj sobi sjedila je neka ena koja nije znala gdje je Plotkin.
Otiao sam Marjeevu. Bio je u drutvu nekih ljudi, razgovarali su
o poslovnim problemima. Bio sam zauen to nitko ne govori
o tom dogaaju. Kad je Marjeev ostao sam, zamolio sam ga da
mi posudi novine. Odmah je pogodio zato ih elim. Marjeev je
znao da dobro poznajem jugoslavenske prilike.
- Kakvi su to ljudi koji se usuuju da uine tako neto - ree
mi. - Krasni ljudi.
Sjeo sam u kut i poeo itati. Tek sada sam shvatio zato mi
je Marjeev govorio o Jugoslaviji. Zaista, bio je to svjetski dogaaj

374
prvog reda ije se posljedice u prvom asu nisu mogle ni naslutiti.
Bio sam sretan to je moja Partija, to su ba moji drugovi rekli:
ne!
Kad sam se uveer vratio u logor, razgovaralo se samo o Ko-
minformu, Titu i Jugoslaviji. Miljenja o posljedicama jugosla-
venskog revolta bila su razliita, ali svi su se radovali historijskom
dogaaju. Naroito su bili sretni stari komunisti, od kojih su
mnogi izgubili vjeru u socijalizam. Sada su vidjeli da u svijetu
ima snaga koje su spoznale da je u SSSR-u tiranija zloupotrijebila
Marxovo uenje i kompromitirala socijalizam da bi odrala vlast
nad ljudima.
Svima nam je bilo jasno da Staljin to nee mirno primiti. Sta-
ljin je mogao progutati sve to su mu predbacivali neprijatelji,
ali da mu netko iz vlastitih redova kae ne, to on nee mirno
primiti.
Bio sam vrsto uvjeren da e politiki zatvorenici platiti ceh.
Tako je uvijek bilo. Kad su se u panjolskoj stvari pogorale, naj-
prije su to osjetili politiki zatvorenici. Reim je bio pootren.
Kad se Crvena armija povlaila pred Hitlerovim trupama, mi
smo morali podmetnuti svoja lea. A hrabri NKVD pobje-
donosno je udarao po zatvorenicima. Zato bi sada bilo druga-
ije?
ekali smo prve udarce!
Uskoro su se proirile glasine o dolasku tajne komisije iz Mo-
skve. U Norilsku su se poeli pojavljivati visoki ociri NKVD-a,
za koje se znalo da ne pripadaju tabu norilskog NKVD-a. No to
nije moralo biti nita posebno. Svake godine, u vrijeme kada je
Jenisej postajao plovan, u Norilsk su dolazile sve mogue komi-
sije i kontrole.
Komisija je boravila tri tjedna. Za to vrijeme posjetila je neko-
liko logora. Kada je komisija otputovala, poeli su ispranjavati

375
pojedina logorska odjeljenja, a zatvorenike rasporeivati u druga
odjeljenja. Govorilo se da e se neka logorska odjeljenja pretvoriti
u zatvore i da zatvorenike iz tih zatvora nee voditi na rad. Neki
su tvrdili da novi logori nisu odreeni za nas ve za osuene ratne
zloince. Govorkalo se ak i o nekim pojedinostima reima koji
e tamo vladati. Neki su priali da e zatvorenike, kao u cari-
stikoj Rusiji, baciti u lance privrene za kolica i da e ih tako
voditi na rad. to je od ovih paraa, tako smo u logoru nazivali
svaku novu vijest, bila istina, a to izmiljotina, nitko nije znao.
Raspoloenje je bilo naelektrizirano. Paraa je slijedila pa-
rau. Strah je zahvatio i slobodnjake koji su svoju kaznu ve od-
sluili. Govorkalo se da e biti zatvoreni svi koji su ikad bili u lo-
goru. No u svemu tome jedno je bilo sigurno: neto se spremalo.
Nemir se pojaao kad se saznalo da su pogoni u Norilsku primili
instrukcije o sastavljanju lista onih zatvorenika koji su prijeko
potrebni za normalan rad pogona. A to vie nije bila glasina, ve
injenica iz koje se moglo zakljuiti da se neto sprema.
Upitao sam vodeeg inovnika norilske eljeznike uprave to
je istina u vezi s tim listama. On mi povjerljivo ispria da takve
liste stvarno postoje, da se spominje i moje ime, ali da mi nita
podrobnije ne moe rei.
U drugoj polovici kolovoza pozvali su me u ured III logorskog
odjeljenja. Upravitelj radnog odjela rekao mi je da sutradan ne
treba da idem na posao. Upozorio me da ne naputam baraku i
da ekam njegov poziv.
I ja sam bio ispunjen nervozom koja je posljednjih tjedana
vladala. Nareenje da ne naputam baraku jo vie me uzbudilo.
Razmiljao sam to to znai. Raspitivao sam se kod znanaca da li
je jo netko dobio sline upute ne bih li saznao tiu li se te mjere
grupe zatvorenika ili samo mene. Uvjerio sam se da nijednog od
mojih znanaca nisu pozvali.

376
 U sedam sati ujutro pojavio se nadglednik da pregleda jesu li
svi spremni za rad. Tom prilikom ponovno me upozori da osta-
nem u baraci i da u osam sati doem u logorski ured.
Nekoliko minuta prije osam javio sam se efu radnog odjela,
ovaj je telefonom nazvao straarnicu i pitao da li je spremna prat-
nja za operativno odjeljenje. Kad sam to uo, znao sam kamo me
vode: ponovno u omrznutu zgradu NKVD-a!
Nakon nekoliko minuta ekanja zazvonio je telefon. Netko je
javio da je straa spremna. ef radnog odjela ree mi da se javim
straarima, opomenuo me da ne svraam u barake. Ali tada se
brzo predomislio i rekao nekom inovniku:
- Otpratite ga do izlaza i predajte strai!
Preuzela su me dva naoruana vojnika. Odluili su da poemo
duim putem jer im se nije urilo. Polako smo prolazili pozna-
tim putem prema centru Norilska gdje se nalazila duga dvokatna
zgrada NKVD-a. Iz daljine sam vidio novi dio BOF-a. Zatvo-
renici su podizali sruene zidove. Kad smo doli u blizinu elje-
znike pruge, upravo je prolazio teretnjak i morali smo ekati.
Vojnici mi zapovjede da kleknem, i ja sam ih posluao. Kad je
vlak proao, smio sam ustati.

377
 SASLUANJE

Kad smo stigli u zgradu NKVD-a vojnik obavijesti deurnog

da sam iz III logorskog odjeljenja i prui mu neku cedulju. De-
urni nekoga pozove. Uskoro se pojavi ocir i ree vojnicima da
priekaju.
Poao sam za njim kroz tamni hodnik. Kad smo doli pred
vrata na kojima se nalazila tabla s natpisom Naelnik operativ-
nog odjela NKVD-a, ocir tiho pokuca, otvori vrata, provue
glavu i upita:
- Slobodno?
- Uite! - zauo se odgovor.
Ocir me uvede. Pozdravio sam.
Kraj stola je stajao Polikarpov koga sam dobro poznavao. Kad
sam ga ugledao sjetio sam se kako me jednom rukama drao za
vrat i vikao: - Zadavit u te, zadavit u te!
Kraj prozora je stajao nepoznati ocir NKVD-a, isto tako po-
deblji kao i Polikarpov. Kad se okrenuo primijetio sam da na
zlatnim epoletama protkanim plavim tankim prugama ima tri
velike zvijezde. Pukovnik, dakle!
- Sjednite - ree Polikarpov i pokae na stolicu u blizini pisa-
eg stola.
Kad sam sjeo, Polikarpov takoer zauzme svoje mjesto, a na
elo stola sjedne pukovnik.
- Kako je? - upita me Polikarpov.
- Zadovoljan sam.
- Ah, zadovoljan, to nisam od vas oekivao. Gdje radite?
- Na eljeznici - odgovorio sam.
- to, vi imate propusnicu?

378
 - Ne, radim u tovarnom odjeljenju.
- Moe li se to bez propusnice? Pa to je veoma zamreno.
- Ide nekako.
- Trebalo bi vam dati propusnicu, bilo bi vam lake, ionako ste
napola slobodan ovjek.
Sluao sam ga i mislio to znai ovaj nain razgovora na koji
nisam bio navikao. Zato je Polikarpov postao tako human?
- Koliko ste dugo u zatvoru i logoru? - umijea se pukovnik u
razgovor.
- Dvanaest godina - odgovorio sam.
- Kolika vam je kazna?
- Dva puta po deset godina.
- Kako to dva puta? - pukovnik se toboe iznenadio.
Najprije sam mu ispriao kako sam godine 1936. u Moskvi
dobio deset godina, zatim 1943. drugi put deset godina. Sve mi
se to poelo gaditi jer sam znao da oni vrlo dobro znaju sve to
im govorim. Kome je bila potrebna ova komedija?
- Sada imate mogunost da budete osloboeni, o vama ovisi
hoete li tu mogunost iskoristiti - ree pukovnik.
Iznenadio sam se. to to opet znai, razmiljao sam i nastojao
da se to ne primijeti.
- Odakle poznajete Tita i ostale jugoslavenske rukovodioce?
Bilo mi je jasno da pukovnik dobro zna odakle poznajem
rukovodioce KPJ, ali morao sam odgovoriti na njegovo pitanje.
Ukratko sam poeo govoriti o svom djelovanju u Jugoslaviji.
Pukovnik me prekine i zamoli da budem to opirniji i da ne
zaboravim i najsitnije detalje o boravku u Jugoslaviji, o voama
jugoslavenske KP, o susretima s jugoslavenskim funkcionarima u
inozemstvu i u SSSR-u.

379
 - Jeste li proitali rezoluciju Kominforma?
- Jesam.
- to kaete?
- Ja sam zatvorenik i moje miljenje nije vano.
- Kad vas pitam to mislite, onda to znai da oekujem otvo-
ren odgovor.
- Pukovnikov glas jo je uvijek bio sladak.
- Na to pitanje ne mogu vam odgovoriti jer nisam pratio tok
dogaaja, a o svemu tome saznao sam iz novina. A ve je i prije
bilo nekih saopenja o kojima nita ne znam.
- Vjerujete li ono to ste itali u novinama?
- Odvie traite od mene. Vi ste ocir NKVD-a, a ja sam za-
tvorenik. Moj poloaj me spreava da o tome govorim iskreno.
- Izjavljujem vam da se niega ne morate bojati - hladno mi
odgovori pukovnik.
Poeo sam razmiljati, ali nisam se mogao sabrati. to hoe od
mene. Polikarpov me prekine u razmiljanju:
- elite li aja, ili neto za jelo?
- Rado bih popio aj, ali jesti neu.
Djevojka je donijela tri ae aja s limunom. Bio je to prvi
limun koji sam vidio poslije vie od jednog desetljea.
Kad sam popio aj, pukovnik je stao pripovijedati da je bio
u Jugoslaviji i da pozna veinu voa. U svoj govor ubacio bi s
vremena na vrijeme hrvatsko-srpske rijei. Stekao sam utisak da
je zaista bio u Jugoslaviji. Napokon ree:
- Banda koja se prodala imperijalistima nee dugo ostati na
vlasti.
Jugoslavenski narod nalazi se na strani Sovjetskog Saveza, u
svim krajevima Jugoslavije bukte ustanci. Dani Titove bande su
odbrojani.

380
 Sluao sam ga i utio. Nain na koji je govorio bio je slian
frazama u sovjetskim novinama. To za mene nije bilo nita novo.
Kada je zavrio svoju priu, pukovnik me upita:
- Jeste li spremni da nam pomognete?
- Ne znam kako bih vam ja mogao pomoi?
- Traimo od vas da izjavite da vam je poznato kako su ti ljudi
ve u ono vrijeme bili povezani s policijom.
- Ne mogu izjaviti kada mi je poznato upravo suprotno. U vri-
jeme kad sam morao napustiti Jugoslaviju, Tito i Pijade nalazili
su se na robiji u Lepoglavi.
- To nije vano. Ako nam elite pomoi, ne smijete misliti na
takve pojedinosti.
- Izgubio sam slobodu, ali jo uvijek nisam izgubio savjest.
- Zar ne vjerujete sovjetskoj vladi? - otro upita pukovnik.
- Doao sam u Sovjetski Savez zato to sam vjerovao sovjetskoj
vladi.
- Sovjetska vlada vam kae da je vodstvo jugoslavenske Ko-
munistike partije banda imperijalistikih agenata. Vjerujete li
to ili ne?
- I mene su osudili kao agenta iako nikada u ivoti nisam imao
veze s Gestapom.
- Sada ne govorimo o vama, ve o vodama jugoslavenske par-
tije.
- Ne znam to se u meuvremenu dogodilo s tim ljudima i ne
mogu dati svoj sud o onome to se danas dogaa. Znam samo to
da su u vrijeme kada sam s njima imao veze bili poteni komu-
nisti.
- Ponavljam vam da sada imate mogunost da se domognete
slobode.

381
 Dani jugoslavenskih izdajica su odbrojeni. Vi znate da smo
zgazili kolosa kao to je bila Hitlerova Njemaka. S Jugoslavijom
emo biti gotovi za nekoliko sati.
- Ne mogu vam pomoi - odgovorio sam.
- Razmislite. Jo jednom emo razgovarati. Na rad ne morate
ii, odmarajte se.
Rekao sam pukovniku da bih radije odlazio na posao i da mi
je tee sjediti u baraci.
- Ne! Zasada neete ii na rad.
Polikarpov je telefonirao, doao je ocir i odveo me u hodnik,
ponovno me preuzela straa.
Krenuli smo prema logoru.
Kad sam se vratio u logor, svi su navalili htijui saznati gdje
sam bio. Ali ja sam se povjerio samo jednom ovjeku. Kad sam
mu govorio o ponudi koju su mi uinili, Josef ree:
- Podla banda, uzeli su nam slobodu, a sada hoe uzeti i ast.
Nakon dva dana ponovo sam sjedio pred pukovnikom i Poli-
karpovom.
- No, kako je?
- Kao obino.
- Jeste li razmislili?
- Nisam imao to razmiljati.
- Kako to treba da razumijem?
- Mogu vam ponoviti samo ono to sam vam ve rekao, ja za
takve stvari nisam pogodan.
Pukovnik je etkao neko vrijeme amo-tamo po sobi. Kad je
ponovno sjeo, ree:
- Da, Polikarpov mi je rekao da ste nepopravljiv element.
Dobro, moete ii.

382
 Ustao sam.
- Jeste li nekom govorili o naem razgovoru? - upita me.
- Ispriao sam to jednom ovjeku.
Pukovnik skoi. Lice mu je bilo crveno, a oi su mu nabrekle
kao da e iskoiti iz duplja.
- taaa? Kome ste priali? Samo zbog toga trebalo bi vas stre-
ljati!
Rekao sam mu ime i dodao da pred tim ovjekom nemam
tajni.
- Ah, to je onaj, znam ve, ne, nije samo on va prijatelj, ovdje
postoji itava kominternka banda koja zahvaljujui takvima -
pukovnik pokae na Polikarpova - jo uvijek hoda uokolo. - Za-
tim se okrene Polikarpovu:
- Neka potpie revers.
Polikarpov poe u susjednu sobu iz koje se vrati nosei oti-
snuti list papira. Napisao je moje ime i pruio mi papir da ga
potpiem.
itao sam sadraj: Izjavljujem da nikome neu govoriti o
ovome razgovoru. U protivnom sluaju bit u kriv zbog izdaje
dravne tajne.
Potpisao sam cedulju.
Kad sam ponovno bio na ulici, s olakanjem sam uzdahnuo.
Bio sam uvjeren da me nee vratiti u logor, nego u tamnicu. ita-
vim putem razmiljao sam o posljedicama koje me oekuju. Sje-
tio sam se koliko sam esto govorio samom sebi dok sam radio na
eljeznici i bio sit da to ne moe dugo potrajati i da e se sigurno
opet neto dogoditi. Sada se dogodilo ono ega sam se plaio. A
to me oekuje? Hou li opet morati na teke radove?
Prolo je nekoliko dana. Sjedio sam u baraci i primao norma-
lan pajok, ali na rad nisam smio odlaziti. Kad sam jednom po-

383
kuao otii na posao, nadglednik me vratio. Isto mi se dogodilo
kad sam to pokuao u nonoj smjeni. Ve sam se nalazio s druge
strane vrata kad me opazio komandir strae koji me poznavao.
To ne moe dugo potrajati, mislio sam. Dosada mi nije bio
poznat ni jedan jedini sluaj da netko nije smio na rad a nije
bio bolestan. Nastojao sam otii na posao da bih stupio u vezu s
prijateljima iz drugih logorskih odjeljenja i da bih ih obavijestio
o tome to se dogodilo. Imao sam mnogo razloga da se bojim da
e NKVD nakon razgovora s pukovnikom protiv mene poduzeti
izvanredne mjere. Moglo se dogoditi da u zbog pokuaja bije-
ga biti ubijen, ili u u karceru odjednom umrijeti od kapi.
Nisam mogao doi u vezu s prijateljima.
Dani su prolazili, a ja sam leao na prini, itao knjige i nitko
me nije dirao.
Drugi rujna dogodilo se neto to nisam oekivao.
U baraku je uao ef radnog odjela u pratnji nadglednika i
logorskog policajca. Doli su kada su zatvorenike odveli na rad.
Deurni je skoio sa svog mjesta i izderao se:
- Pozor, zatvorenici!
- Gdje je tajner? - upita ef radnog odjela i uputi se prema
meni. U meuvremenu me ugledao.
- Spakujte svoje stvari, krevetninu e preuzeti i predati deur-
ni.
Nisam ih pitao kamo me vode.
Uzeo sam vreu u kojoj sam imao rublje, iste hlae, licu i
limeno posue.
Unutra sam strpao pokriva i jastui. U oekivanju da e se
neto dogoditi, nabavio sam etiri porcije kruha, kilogram eera,
a sakrio sam i etrdeset rubalja.
U pratnji ove etvorice krenuo sam u ured. Bio sam uvjeren
da me tamo vode da bi izvrili formalnosti koje su bile uobiajene

384
prilikom prijelaza u drugi logor. Ali umjesto toga odveli su me u
malu prostoriju koja se nalazila u hodniku logorskog ureda.
Stavio sam vreu u kut i etkao amo-tamo ne mislei na to da
se smjestim. Smatrao sam da u tu ostati krae vrijeme, koliko je
potrebno da se ispune dokumenti za prevoenje u drugi logor.
Prola su dva sata, nitko se nije pojavio. Morao sam na zahod.
Pokucao sam na vrata, ali nitko nije odgovorio. Kucao sam dalje.
Napokon se javi glas s druge strane:
- Zato kuca?
- Zato ste me zakljuali? - upitao sam.
- Ne znam. Rekli su mi da meni kae ako neto treba.
- Moram na zahod!
Vrata su se otvorila, preda mnom je stajao kurir logorskog
ureda. Ponovno sam ga pitao to to sve treba da znai, ali on nita
nije znao. Otpratio me do zahoda, zatim me ponovno odveo u
sobicu i za mnom zakljuao vrata.
Tek sada sam primijetio da se na prozorima nalaze reetke.
Inae mi se svidjelo, mislio sam kako bi bilo lijepo ovdje stanova-
ti, ii na rad i poslije rada itati knjigu ili sluati radio.
Uveer mi je kurir donio juhu, ribu i kau. Poslije veere spre-
mio sam se za noenje. U jednom kutu prostro sam bulat,
variranu dolamicu, iz vree sam izvadio jastuk i pokriva i legao.
Nije loe! Samo odvie nisko za glavu. Pod jastuk sam stavio vre-
u. Sada je bilo dobro. Zatim sam gledao kroz prozor kako se
brigade vraaju s posla i penju na brdo da bi dospjele u barake.
Dozvao sam neke znance i oni su doli do prozora. Mogao sam
nesmetano razgovarati. Svi su bili veoma zaueni, mnogi su oe-
kivali da e se i njima neto dogoditi.
Vijest o mom zatvaranju brzo se proirila logorom. Poznati i
nepoznati dolazili su pod moj prozor. Nitko nije znao da sam za-

385
tvoren nakon razgovora s pukovnikom, zato su se udili. Veina
me molila da ih obavijestim o svemu to e se dogoditi. Obeao
sam. Mnogi su mi donosili kruh, eer i druga jela. Neki su mi
davali ak i novaca. Po tome sam zakljuivao da su uvjereni da
me ne oekuje nita dobra. Slijedei dan ova je solidarnost za-
uzela takve razmjere da u moju vreu vie nije mogao stati ni
komadi kruha. Bio sam dirnut kako su se opratali.
etvrti rujna u jedanaest sati prije podne pojavio se ef radnog
odjela i opunomoenik naeg logora.
- Uzmite svoje stvari i poite s nama - ree ef.
U hodniku logorskog ureda stajala je grupa od dvadeset zatvo-
renika. Prikljuio sam se. U toj grupi nalazili su se i neki od onih
koji su me molili da ih obavijestim kamo e me odvesti. Sada
smo zagonetku trebali rijeiti zajedno.

Iz kuhinje su donijeli veliki sanduk kruha. Svaki je dobio dva

kilograma, dvije slane haringe i pet kocki eera.
Po tome smo zakljuili da nas oekuje dalek put jer je koliina
namirnica odgovarala dvodnevnoj normi.
Dakle, ne idemo u norilski zatvor!
Veselio sam se. Jer ono to sam za rata doivio u norilskom za-
tvoru jo me i danas pritie poput more. Ali kamo e nas odve-
sti? Razgovarali smo samo o tome. Kad su nas vodili iz logorskog
ureda, zatvorenici koji su se nalazili u logoru izili su iz baraka.
Nona smjena nije spavala, svi su nas pratili do izlaza.
Nadglednik i logorska policija gonili su zatvorenike s vrata, ali
znatieljnici bi se uvijek ponovno vraali. Kad su se vrata otvori-
la, svi su uzviknuli:
- Sretno, drugovi!
Nas dvadesetak pratilo je dvanaest vojnika i jedan ocir. Pro-
lazili smo kroz ulice Norilska u smjeru eljeznike stanice.

386
 Prije deset godina vodili su me kroz ove iste ulice. Tada se
ovdje nalazilo svega nekoliko drvenih kua, a sada su slijeva i
zdesna stajale kamene i drvene dvokatne kue. Iz kua su izla-
zili ljudi, a kad smo prolazili pored Centralne bolnice, bolesnici
su izili na prozore i mahali nam. U Norilsku nije bila rijetkost
da zatvorenike vode ulicama, ali na je prolazak iz neobjanjivih
razloga postao velik dogaaj. Razmiljao sam o tome zato naa
grupa izaziva tako veliku pozornost i zakljuio da je to posljedica
glasina u vezi s Rezolucijom Kominforma.

387
 ODLAZAK IZ NORILSKA

Kad smo stigli na eljezniku stanicu, pred nama se pruala

neobina slika. Pred zgradom je na zemlji sjedila velika grupa
zatvorenika, otprilike tri stotine ljudi. Nas su prikljuili toj grupi
pa smo i mi sjeli na pod.
Dan je bio lijep, ljepega nisam vidio u Norilsku. Oko e-
ljeznike stanice stajalo je na stotine ljudi: slobodnjaka i zatvo-
renika, ena, mukaraca i djece. Neki su pokuavali da nam se
priblie. Kako je i straa bila pod utjecajem opeg raspoloenja,
mogli su nam predavati paketie. Morali smo sjediti u redovima,
ali smo neprimjetno izmjenjivali svoja mjesta da bismo bili blie
prijateljima. Primijetio sam Josefa koji mi je mahao. Oduljao
sam se k njemu.
Prvi put je netko izgovorio rije: kopno. Norilsk nije otok, ali
velika udaljenost od Velike zemlje i injenica da se u Norilsk
moe doi samo vodenim ili zranim putem, stvorila je pojam da
se nalazimo na otoku, to nije imalo veze s geografskim injenica-
ma ve s osjeajem. Ali veina nije u to htjela vjerovati, pa tako ni
ja. U grupi bijahu sakupljeni tzv. opasni elementi. Uglavnom
su to bili bivi partijski funkcionari i upravitelji velikih pogona.
Nisam mogao vjerovati da pootravanje reima, koje je provodio
NKVD, treba da se dogodi izvan Norilska. Rekao sam to ostali-
ma. Neki su mislili da nas vode na neki otok u Karskom moru.
Drugi su opet smatrali da nas vode u ugljenokop Kajerkan koji je
udaljen pedeset kilometara od Norilska.
Kad je proao ef tovarnog odjeljenja norilske eljeznice, upi-
tao sam ga za koje su mjesto odreeni vagoni. Gilels mi je odgo-
vorio:
- Za Dudinku.

388
 Bilo je jasno da verzija o ugljenokopu otpada.
Sjedili smo nekoliko sati. Bili smo zadovoljni to jo malo
ostajemo u Norilsku gdje smo preivjeli toliko patnji, gdje smo
proveli deset krvavih godina. Meu enama koje su stajale uoko-
lo bilo je i takvih iji su se muevi i oevi nalazili u naoj grupi.
Sada su stajali ovdje i morali su se rastati. Kad su stigli vagoni i
kad su bila prozvana prva imena, zauo se pla.
Jedan je vagon bio pun. Ocir je izvana zatvarao vrata, kad do
nae grupe dotri neka ena i glasno ree:
- Drugovi, vode vas u zatvor u Irkutsk!
Svi smo bili uasnuti tom vijeu. Zatvorenik koji je poznavao
enu upita:
- Odakle to znate?
- Rekao nam je to ef sanitetskog odjeljenja.
Ukrcavanje je trajalo dugo jer su svakog poimence prozivali i
provjeravali podatke.
Mogao sam baciti posljednji pogled na okolicu eljeznike
stanice. Lijevo se nalazio logorski odio katorgaa, a straga vi-
ekatna zgrada novog BOF-a. Desno se nalazilo drugo logorsko
odjeljenje, u kojem sam boravio neko vrijeme. Iza mene na bre-
uljku uzdizala se dvokatna zgrada norilske eljeznike direkcije,
a zdesna se mogla vidjeti zgrada norilskog NKVD-a. Posljednje
kletve uputio sam toj zgradi i neljudima koji u njoj rade.
Kad su me prozvali bilo je ve tamno. Popeo sam se u vagon
i legao meu drugove koji su ve leali na podu. Moj susjed je
bio Edi Schreidel, mladi Austrijanac. Netko je zapalio svijeu.
Mogao sam vidjeti lica drugova koji su leali ili su se zgurili po
kutovima. utjeli su.
Poslije desetogodinjeg boravka u Norilsku odlazimo u ne-
poznato. Na novom mjestu ponovno treba da zapone borba za

389
golu egzistenciju. Mnogima je do zavretka kazne nedostajalo
samo nekoliko mjeseci, mnogi su se s upravama pogona dogovo-
rili da e kao slobodnjaci ostati na svojim radnim mjestima. Sve
je to sada propalo.
uli smo prodoran zviduk lokomotive.
Vlak je polako krenuo. Oko ponoi netko je primijetio da
smo proli stanicu Kajerkan. Pretpostavka da nas vode u ugljeno-
kop denitivno je odbaena.
U osam sati stigli smo na eljezniku stanicu Dudinka. Vojni-
ci su otvarali vrata.
- Izlazite!
Istovarili smo svoje zamotuljke. Morali smo stajati pred va-
gonom. Poela je uobiajena procedura prozivanja i drugih
formalnosti. Kad je sve bilo gotovo stali smo u petororedove,
a komandir strae govorio je o pravilima ponaanja za vrijeme
mara. Napokon smo krenuli u smjeru Peresilke, etapne stanice
Dudinke.
U ovo doba ovdje je bio iv promet. Barake su bile prepune.
Toplo vrijeme omoguilo je da zatvorenici spavaju na otvore-
nom. Zatvorenici su prodavali i mijenjali robu. No, prodavai,
novi logorski stanovnici, nisu jo poznavali trikove kriminalaca.
esto bi davali stvari a da za njih nita ne bi dobili. Bilo je smi-
jeno gledati kako bivi SS-ociri pregovaraju sa svojim kupcima
kojima su za koulju ili hlae davali kruh i eer. idovi s bekog
sajmita mogli bi im pozavidjeti na trgovakom talentu.
Smjestili su nas u baraku po nalogu naelnika norilskog lo-
gora Voronova koji je doao u Dudinku da bi lino nadgledao
transportiranje starih norilskih logoraa.
Za boravka u Dudinki pripremali su nam posebno jelo koje
se izdavalo na posebnom alteru. Voronov je naredio da nam se
prodaju ivene namirnice, a mogli smo kupiti mahorke i pa-

390
pirose. Uprava norilskih pogona alila je to odlazi naa grupa
zatvorenika toliko zaslunih za gradnju pogona. Ali to nije sprije-
ilo Voronova da nam i dalje lae. Kad je doao na etapnu stanicu
i raspitivao se kako se osjeamo, neki su ga upitali kamo idemo.
Voronov je zaueno pogledao. - ta, vi ne znate?
- Ne - odgovorili smo.
- Takva svinjarija, rekao sam Dvinu da vam kae. - Dvin je bio
njegov zamjenik.
- Nama nitko nita nije rekao.
- alju vas u sjeverni Kavkaz.
- U sjeverni Kavkaz? - upita jedan od zatvorenika.
- Da, u sjeverni Kavkaz. Tamo se sada gradi pogon za obojene
metale pod upravom general porunika Rapoporta. On je zamo-
lio da vas kao iskusne strunjake prepustimo njemu.
Veina je znala da je to la, ali bilo je i takvih koji su mu vje-
rovali.
Sedmi rujna 1948. proula se glasina da je u luci usidren put-
niki brod Josif Staljin, a u potpalublju se nalazi nekoliko stoti-
na zatvorenika. Kada ih istovare, mi bismo trebali zauzeti njihova
mjesta.
Sada sam se i ja uzbudio. Zar zaista odlazimo na kopno?
I zaista, nakon nekoliko sati, s druge strane bodljikave ice vi-
djeli smo novo pridole zatvorenike kako ekaju da budu puteni
u logor. Prepoznali smo ih po razliitoj odjei. Bilo je njemakih
uniformi, neki su na kapama imali mrtvake glave, oznake hitle-
rovog SS-a, a mnogi su imali uniforme sovjetske armije. Iako je
bilo toplo, neki su nosili pustene izme, a to su bili oni koje su
uhapsili jo zimi.
Novi su dugo vremena stajali s druge strane sve dok ih nisu
poeli prozivati. esto se ulo kako ociri krivo izgovaraju nje-

391
maka imena pa se neki zatvorenici nisu odazivali. Nismo im se
smjeli pribliavati jer je stroga kontrola logorske policije branila
svaki pristup.
Ali slijedeeg dana mogli smo s novima nesmetano razgova-
rati. Zapoela je i kupoprodaja. Bili su izgladnjeli i pokuavali su
svoju imovinu promijeniti za kruh.
Osmi rujna u pet sati ujutro naredili su nam da se spremimo
za odlazak.
Strpao sam svoje stvari u vreu, a vreu za kruh ostavio sam
u ruci da bih u nju stavio hranu za put koju e nam podijeliti.
Nakon dva sata ekanja zaula se zapovijed:
- Postrojite se!
Uzeo sam vreu i pourio u dvorite. Pred izlazom su ve sta-
jali ociri i vojnici. Poto bi svakog pojedinano prozvali, morao
se skinuti dogola. Slijedilo je temeljito pretraivanje stvari i tijela.
Kada sam proao i ovu proceduru, odveli su me iz logora na mje-
sto gdje su ekali oni koji su ve pregledani. Ponovno je zapoelo
prozivanje.
Stupali smo u petororedovima ulicama Dudinke prema luci.
Ve izdaleka smo ugledali putniki brod Josif Staljin. Bio je to
novi brod sagraen u sovjetskoj zoni Njemake. Brod je redovito
saobraao izmeu Krasnojarska i Dudinke.
Kad smo stajali pred usidrenim brodom osjetio sam olakanje.
Kad su me prije deset godina doveli u Dudinku i kad sam vidio
ovaj bijedni kraj, nisam vjerovao da u ga ikada iv napustiti. Ali
ipak sam preivio najstranije trenutke ivota. Radovao sam se
tome iako je radost zasjenjivala tuga to mnogi od mojih drugova
nisu doivjeli taj as. Mnogo sam mislio na Rudolfa Ondraeka
i Keroija Molnara.

392
 NA BRODU JOSIF STALJIN

Od daske za iskrcavanje pa sve do potpalublja stajali su vojnici

s otkoenim automatima pored kojih smo pojedinano prolazili.
iroke drvene stepenice vodile su u praznu prostoriju, svatko se
trudio da nae mjesto u kutu. Sjeli smo, ali neprestano smo se
morali stiskati da bismo uinili mjesta novima. Uskoro je potpa-
lublje bilo tako puno da smo sjedili stisnuti rame uz rame. Sitni
prozorii s reetkama morali su se otvoriti da bi ulo dovoljno
zraka. Ulazna vrata su zatvorili. etiri naoruana straara zauzela
su svoja mjesta na stepenicama ispred ulaza.
Uzbuenje se polako stialo. Svi su se nekako smjestili. Neki
su izvadili hranu i poeli jesti.
Tek sada sam imao priliku da pogledam oko sebe i vidim tko
su moji najblii susjedi. Pored mene sjedio je Edi Schreidel, s
njim sam se upoznao 1946. kad je s grupom Austrijanaca stigao
u Dudinku, zatim Leo Braginski, bivi dravni tuilac Dnjepro-
petrovska, moj lijevi susjed bio je Viktor Strecker, rudarski in-
enjer, Nijemac koji, poput mnogih Nijemaca roenih u Rusiji,
nije znao nijedne rijei njemaki. Ostale sam samo povrno po-
znavao.
Kasno uvee, kad je elektrino svjetlo ve dugo gorjelo, brod
je napustio luku. Kroz malene prozorie vidjeli smo posljednji
put primitivne zgrade Dudinke i pristanite. Kad se mogla vidjeti
jo samo gola tundra, okrenuo sam glavu od prozoria. Osjeao
sam kako nas brod vozi u novu neizvjesnost.
Kada smo neto pojeli, postali smo razgovorljivi. Sa svojim
susjedima razgovarao sam o proteklim danima, o ivotu u Noril-
sku i o tome to nam donosi bliska budunost. Bilo je ve kasno
kad je sve utihnulo. Morali smo izmiljati razliite kombinacije i
poloaje da bismo se nekako naslonili i zadrijemali.

393
 Slijedeeg jutra vojnici su otvorili iroka eljezna vrata. Mogli
smo vidjeti gornju palubu na kojoj su se nalazili slobodni putni-
ci. Pred vratima je stajala grupa naoruanih vojnika. Neto dalje
vidjeli smo putnike kako sjede na svojim zamotuljcima i drvenim
kovezima. Neki su pokuavali da zavire u unutranjost, ali vojni-
ci su ih otjerali. To nije smetalo druge da ponovno pokuaju.
Vojnici su donijeli doruak, koare s narezanim kruhom u
porcijama i posude s ajem. Mog susjeda Braginskog postavili
su za starjeinu i on je s nekoliko vojnika preuzeo aj i kruh i
ravnomjerno to dijelio. Dijeljenje je proteklo mirno, bez svae
uobiajene u logoru. Poslije doruka ponovno su zapoele prie
i razgovori. Pojedinci su se s mukom probijali preko tuih gla-
va do svojih prijatelja. Svi su skinuli cipele da bi se lake mogli
kretati.
Oko podne dobili smo vrui proso s grahom. Straari su nam
obeali da emo i za veeru dobiti neto toplo, ali nije bilo tako.
Slijedeeg jutra rekli su nam da nema drva za kuhanje, obeali su
nam da e nas u Igarki opskrbiti toplim jelom.
Toplo jelo dobili smo tek drugog dana kasno poslijepodne.
Uvee sam razgovarao sa Schreidelom. Priao mi je o Austriji
i svojim ratnim doivljajima.
Edi Schreidel, sin imunog seljaka iz Rudentala blizu Bea,
uao je poetkom rata u njemaku vojsku i sudjelovao u afrikom
pohodu pod vodstvom generala Rommela. Kad je afriki korpus
bio poraen, Edi je pao u zarobljenitvo. Poto se neko vrijeme
nalazio u logoru za ratne zarobljenike u Engleskoj, prebaen je u
Ameriku gdje je doao u logor u dravi Main. Kao antifaist, Edi
je iao u neku kolu u kojoj su Amerikanci njemake zarobljeni-
ke upoznavali sa ivotom u Americi. Nakon svretka rata Edi se
meu prvima vratio u domovinu. Ali nije se dugo radovao slobo-

394
di. Rudental se nalazio u ruskoj zoni. Jednog dana pozvali su ga
u gradonaelnikov ured. Kad je uao u sobu, tamo su se nalazila
dva ruska vojnika. Gradonaelnik ree Ediju da ruski vojnici ele
vina i zamoli ga da im proda deset litara. U ono vrijeme novac je
bio gotovo bezvrijedan, i nitko nije elio prodati dobro rudental-
sko vino, ali Edi nije htio odbiti gradonaelnikovu molbu. Ruski
vojnici slijedili su Edija u njegov vinski podrum koji se nalazio
daleko od njegova stana.
Rusi su dobili vino i platili odreenu svotu. Edi je otiao u
gostionicu, gdje je imao sastanak s prijateljima. Nakon nekoliko
sati u gostionicu utrae seljaci viui:
- Ti sjedi ovdje, a Rusi pljakaju tvoj podrum!
Edi skoi i u pratnji prijatelja otri prema podrumu. Uz put
su sreli grupu ljudi koja se tukla sa tri ruska vojnika. Edi, koji je
bio malo pri piu, takoer navali na Ruse. Vojnicima je uspje-
lo da se oslobode. Sjeli su na motor s prikolicom, koji je stajao
pred vinskim podrumom, i odjurili iz sela. Tek sada je Edi sa-
znao pojedinosti pokuaja pljake vinskog podruma. Bili su to
oni isti Rusi kojima je prodao vino. Kada su saznali gdje se nalazi
podrum, vie nisu smatrali potrebnim da zamole vlasnika da im
proda vino, nego su se motorom dovezli pred podrum, eljeznim
ipkama provalili vrata i napunili kante vinom. Ali kad su izlazili
iz podruma vidjeli su ih seljaci i sprijeili ih da odu.
Poslije toga Edi se vratio svojim prijateljima u gostionicu da
proslavi pobjedu. Nakon tri dana pojavio se odred enkavedeo-
vaca, opkolio selo i uhapsio osamnaest seljaka koji su sudjelovali
u tui. Uhapenike su odveli u Baden i nakon nekoliko tjedana
istranog zatvora stavili pred ruski vojni sud, koji je izrekao est
smrtnih kazna, dok su ostala dvanaestorica bila osuena na deset
godina zatvora. Edija su odveli u Norilsk gdje je bio dvije godine,
a sada je zajedno s nama putovao u nepoznatom pravcu.

395
 Brod se s naporom kretao uzvodno, ponekad bi se zaustav-
ljao u rijetkim naseljima da primi tovar i putnike. Nou smo
na nekim pristanitima uli kako tovare teke lance. Ovaj posao
obavljale su ene. Prilikom pretovara tih tekih lanaca pjevale su
alosne pjesme. Na nas je to djelovalo veoma deprimirajue.

396
 U KRASNOJARSKU

Sedmog dana putovanja brod je stigao u okruni grad Kra-

snojarsk. Najprije je pristao uz lijevu obalu. Kad su putnici izili,
krenuo je na desnu obalu Jeniseja i pristao na provizornom pri-
stanitu. Nakon kratkog vremena otvorila su se vrata. Vojnici su
nam zapovjedili da iznesemo bave koje su za vrijeme putovanja
sluile kao kible. Kad je i taj posao bio zavren, ponovno su nas
stali prozivati kao prilikom ukrcavanja. I sada je red naoruanih
vojnika formirao stazu koja je vodila do obale.
Uspeli smo se na strmi brijeg, koji je od obale vodio na rav-
nicu na kojoj se nalazila desna strana Krasnojarska. U pratnji
vojnika i policijskih pasa, koje su vojnici vodili na uzici, stupali
smo kroz jo neizgraeni dio grada. Nekoliko tvornikih zgrada i
stambenih kua. Ovdje se stvara nova naseobina. Vidjela se druga
obala, povezana eljeznikim mostom. Dvanaestak dimnjaka str-
ilo je u nebo. Krasnojarsk je veliki industrijski grad. Preko polja
krenuli smo u smjeru pruge velike sibirske linije. Izdaleka smo
vidjeli kako je projurio transsibirski ekspres, koji od Negoreloje
do Vladivostoka prelazi deset tisua kilometara. Preli smo preko
eljeznikog mosta i pored eljeznike stanice Jenisej. U blizini
stanice vidjeli smo grupu zatvorenika koja je okruena straom
istovarivala debla iz pedeset tonskih vagona. Proli smo kraj ve-
like naseobine s malenim drvenim kuama koje su djelovale ve-
oma zaputeno. Pred mnogim kuama mogle su se vidjeti koze
privezane dugim uetima. ene su za nama prestraeno gledale, a
starice su se kriale. Kad bi se netko odvie pribliio naoj koloni,
vojnici bi ga otjerali. Ljudi su se skrivali u grmlje ili iza drvea.
Napokon smo ugledali karakteristine ptinike, straarske
tornjeve koji su nalikovali kuicama za ptice i koje su ovdje tako

397
nazivali. Uzdu visoke ograde od dasaka stupali smo dva kilome-
tra, sve dok nismo stigli pred vrata Peresilke, etapne toke Noril-
skog logora.
Naa kolona stigla je pred vrata. S obiju strana stajali su nad-
glednici i logorski policajci. Nekoliko metara daleko od vrata na-
lazio se stol za kojim su sjedili inovnici logorske uprave. Ovdje
smo vidjeli i zamjenika upravitelja Norilskog logora, Dvina, koji
je promatrao kako prozvani pojedinci prilaze stolu i odgovaraju
na pitanja.
Neki su ga pozdravljali, a on je veoma ljubazno odzdravljao.
Kad je preuzimanje bilo zavreno, stali smo u petororedove i
okrueni nadglednicima i logorskom policijom krenuli do dvije
stotine koraka udaljene logorske barake koja je imala tri ulaza. U
srednji ulaz barake ulazili smo u petororedovima.
Prostorija je bila jednako iroka kao i dugaka. Du zidova
i u sredini nalazile su se dvokatne prine. U blizini nisam vidio
nikoga od starih prijatelja. Neko smo vrijeme bili zaposleni ure-
ivanjem leaja. Svi su spremali krevete, rasprostirali bulate,
a umjesto jastuka sluila je vrea. Kad smo se okrenuli, ustanovili
smo da je baraka zakljuana. To nas je uznemirilo. Moglo je zna-
iti da se sprema zlo.
Kad je dolo vrijeme ruku, baraku su otvorili. U dvoritu
pred ulazom stajao je kotao s vruom juhom. Pristupali smo dr-
ei u ruci svoje posue, a kuhar u bijeloj kecelji dao je svakome
zaimau ukusne juhe. Mogli smo se neko vrijeme etati pred ba-
rakom i uivati u lijepom sunanom danu. Kad je stigao nad-
glednik i naredio da uemo u baraku da bi nas ponovno zatvorio,
pitali smo ga zato nas zakljuavaju.
- Naelnikov nalog - odgovorio je.
Slijedeeg jutra zahtijevali smo od nadglednika da pozove na-
elnika.
398
 Dvin je doao u pratnji naelnika etapne toke i drugih o-
cira. Svi smo skoili sa svojih mjesta. Uskoro se oko njih stvorio
krug. Braginski, koji je i ovdje bio starjeina, istupi naprijed i
upita Dvina koji ga je dobro poznavao:
- Graanine naelnice, zato nas zakljuavaju?
- Izdao sam takvo nareenje da bih vas zatitio - odgovori
Dvin.
- Kako da to razumijemo?
- Ovdje ima mnogo bandita koji su osueni na dvadeset i
pet godina i koji ekaju da ih se otpremi u Norilsk. Mogli bi vas
opljakati.
- Mi se ne bojimo, znat emo se sami braniti.
- Ali ja ne mogu dopustiti da doe do krvavih tunjava.
- Mi vas ipak molimo da nas ne zatvarate - navaljivali smo.
- Razmislit u o tome, vidjet u ta se moe uiniti.
Sutradan je Dvin ponovno uao u baraku i mi smo ga opet
molili da nam dopusti slobodno kretanje po dvoritu. Dvin po-
novi da je zabrinut i da bi mu bilo neprijatno da se tako zaslu-
nim ljudima kao to smo mi dogodi neka neprilika.
Smatrali smo da je iskren. Na kraju razgovora Dvin ree da
danju nee zatvarati vrata pod uvjetom da hodamo du barake.
Mi smo mu to obeali.
im je Dvin napustio baraku, izali smo na svjei zrak i sun-
ce. Odmah su nam pristupili zatvorenici iz drugih baraka da bi
vidjeli to udo. U meuvremenu su se meu ostalim zatvore-
nicima proirile razliite glasine. Jedni su smatrali da nas vode
u Moskvu da bismo tamo za zasluge u izgradnji grada Norilska
dobili ordenje i slobodu. Drugi su tvrdili da su uli kako je neki
vii ocir priao da emo u Krasnojarsku graditi veliki pogon.
Nau grupu nazivali su etapa inenjera.

399
 Banditi, koji su ovdje bili u dobrim odnosima sa straom i lo-
gorskom upravom, redovito bi sve nove opljakali do gole koe.
Opljakane stvari nadglednici su iznosili iz logora i prodavali, a
dobit se dijelila. U to nisu bili upleteni samo nadglednici, nego
i ociri.
Zatvorenici borave u etapnoj stanici tako dugo dok ne krene
transport za koji su odreeni. Ostaju samo teki bolesnici. Ali ov-
dje je bilo ljudi koji su bili zdravi i koji su ostajali i preko godinu
dana jer su s upravom bili u tijesnim poslovnim vezama. Dvin je
efa etapne stanice smatrao lino odgovornim ako se naoj grupi
to dogodi. Samo smo njemu mogli zahvaliti to nas banditi nisu
ve opljakali.
Poslije nekoliko dana promatrali smo kako su napali grupu
mladih Letonaca na ulazu u baraku. Prije dolaska Letonaca, ban-
diti su se sakrili ispod prina. Kad su Letonci uli, postavili su
strae na vratima jer su oekivali napadaj izvana. Banditi su me-
utim izili iz svojih skrovita i poeli pljakati. Letonci su bili
odluni i stali udarati po banditima daskama koje su strgali s
prina. uli smo kako banditi zovu u pomo, ubrzo smo vidjeli
kako prvi razbojnici krvavih glava bjee napolje. Dotrali su i
logorski policajci i nadglednici da bi spasili svoje tienike.
Nakon tog dogaaja u logoru je nekoliko dana bio mir. Nai
susjedi u istoj baraci bili su tek prispjeli kriminalci. im su stigli,
poeli su krasti i pljakati, a kako nisu pripadali kliki koja je bila
u vezi s logorskom upravom, ukradene stvari bile su pronaene
jo u baraci.
Veina je kriminalaca ve bila u logoru. Nisu dugo uivali
humanu amnestiju kojom je Staljin poslije rata pomilovao kri-
minalce. Ponovno su poeli pljakati i ubijati, pa su opet osueni
na dvadeset i pet godina. Moram rei da nisu ostali duni Stalji-

400
nu. Takve pogrde nikad u ivotu nisam uo. Najee su ga nazi-
vali gutalinik, ista cipela, jer su u velikim gradovima Rusije
gotovo svi istai cipela Gruzijanci ili Armenci.
- Uskoro e doi kraj gutaliniku - govorili bi i pri tom
psovali.
Kriminalci su nas neprestano moljakali da im damo duhana
i hrane.

401
 FRANCOIS PETIT I DRUGI

Prilazili su nam i neki Austrijanci koji su ekali transport za

Norilsk. S radou sam sluao novosti iz Austrije i Bea. Dok
smo stajali pred barakom, priali smo im o Norilsku i o tome
to ih tamo eka. Oni su nam pripovijedali o tome kako su bili
uhapeni i sueni. Svi koje sam sreo bili su uhapeni u ruskoj
zoni Austrije kada su doli iz zona koje su okupirali Saveznici.
Rusi su tada hapsili svakoga tko bi doao iz zapadne u istonu
zonu. Optube su glasile: pijunaa u korist Amerike, a osude:
dvadeset i pet godina logora. Bili su to uglavnom mladi ljudi iz
Graza, Linza i Salzburga koji su djelomino bili u vezi sa SIS-om,
amerikom obavjetajnom slubom, dok su neki bili potpuno
nevini. Trudio sam se da ih utjeim. Govorio sam im da e se
uskoro vratiti u domovinu. esto smo im davali hrane, a oni su
nam u znak zahvalnosti pjevali najnovije beke pjesme.
Poslije nekoliko dana iz Norilska je stigla grupa invalida koja
je trebala biti prebaena u invalidski logor. Oni su nam donijeli
vijest da se krvavi sudac iz Norilska, Gorohov, zajedno s nekim
ovjekom utopio prelazei Jenisej amcem.
Vijest smo primili sa zadovoljstvom.
Jednog dana sjedio sam na suncu i jeo svoju pajku, kad mi
se priblii mrav ovjek srednjeg rasta s naoarima i stane me tu-
no promatrati kako jedem. Po pocijepanim vojnikim hlaama,
kao i na osnovu itava njegova izgleda, nije bilo teko pogoditi da
je Nijemac ili Austrijanac.
- Priite - rekao sam.
- Vi govorite njemaki? - zaueno promuca.
- Ja sam po narodnosti Austrijanac.
- Nije mogue!

402
 - Zato to ne bi bilo mogue? Zar mislite da ste vi jedini stra-
nac u Sibiru?
- Ne, ne, ovdje ih ima veoma mnogo.
- Sjednite. Vremena sigurno imate - rekao sam.
- Boe moj, vremena ovdje ima dovoljno - ree i sjedne.
Podijelio sam ostatak kruha na dva dijela i jedan dio pruio
svom susjedu.
- Ali, nemojte! - zbuni se. Bilo mu je neugodno.
- Samo jedite, bez ceremonija - odgovorio sam.
Kad je pojeo, prui mi ruku:
- Doktor Bergmann iz Stuttgarta.
Rekoh mu svoje ime.
- Koliko ste ve dugo ovdje? - upita me Bergmann.
- Veoma dugo, moda predugo.
- Koliko?
- Dvanaest godina.
- ta? Dvanaest godina? - zaprepasti se Bergmann.
- Da.
- Toliko godina u logoru?
- Da, toliko godina.
- To zvui nevjerojatno. A gdje ste bili?
- Bio sam tamo kamo e vas sada otpremiti.
Bergmann me stao ispitivati o Norilsku i ja sam mu priao sve
ono to sam ve mnogo puta pripovijedao. Zatim sam otiao u
baraku i iz vree izvadio suhi kruh i donio ga Bergmannu. Bio je
zauen, nije mogao vjerovati da ovdje ima ljudi koji su siti.
Pitao sam ga kako je dospio u logor. Ispripovijedao mi je svoju
priu. Sluio je u njemakoj vojsci i potkraj rata dospio u rusko
zarobljenitvo. U logoru za ratne zarobljenike radio je kao lije-

403
nik, imao je obiaj da u svoj notes zabiljei imena svih ratnih
zarobljenika koji su u tom logoru umrli, da bi, kad se vrati u
domovinu, o tome obavijestio roake pokojnika. Za vrijeme pre-
trage NKVD je pronaao taj notes s imenima mrtvih i proglasio
ga pijunom. Bergmanna su stavili pred vojni sud. Osuen je na
dvadeset i pet godina.
Za boravka u etapnoj stanici Bergmann je zajedno s nekim
Nijemcima dolazio k meni u posjete. Naa je baraka bila veoma
privlana jer smo bili jedini zatvorenici koji nisu gladovali, tako
da smo i druge hranili. Bergmann je bio oduevljen hranom u
logoru. Kad god bih ga poslije jela sreo, on bi me upitao:
- Jeste li ve ruali? - Ne ekajui moj odgovor, nastavio bi: -
Danas je juha boanstvena. - Ili: - Juha je bila odlina, u njoj je
bio takav komad mesa.
- Pri tom bi pokazivao kako je komad bio velik.
Kad je opet jednom doao da mi govori o fantastinoj juhi
pozvao sam ga u baraku i dao mu lonac u kome je bilo oko tri li-
tre ove fantastine juhe. Kada je pojeo dvije treine, stavi lonac
u stranu i ree:
- Vie ne ide.
- Zato? - upitao sam.
- Znate, tek kad je ovjek sit primijeti kakav je to napoj.
Radovalo me to je napokon sit. Kratko vrijeme poslije toga
otpremili su ga i vie ga nikada nisam vidio.
Jednom mi je s nekim Austrijancem priao mali, crnokosi o-
vjek i upitao me neto na njemakom jeziku. Po izgovoru se lako
moglo razabrati da nije Nijemac. Nisam ga morao ispitivati, moj
novi poznanik ispriao mi je sve to sam htio i to nisam htio
uti.
Francois Petit bio je kapetan francuske armije. Dosada sam u
logorima sreo samo mali broj Francuza, zato me Petit zanimao

404
vie nego ostali. Nakon petnaest minuta razgovora pokazalo se
da je sudjelovao u francuskom pokretu otpora i da su ga 1948.
u Potsdamu uhapsili Rusi. Vojni sud osudio ga je zbog pijuna-
e na dvadeset i pet godina logora. Sada je Francois Petit ekao
transport za Norilsk.
Istog dana zamolio me Petit da porazgovaramo u etiri oka.
Zavukli smo se u neki kut u dvoritu, a kako su Petita veoma
zanimale prilike u Norilsku, ukratko sam mu ispriao to sam
tamo doivio.
- Postoji li mogunost da se pobjegne iz Norilska?
Pitanje me iznenadilo. Zar on to ozbiljno pita? Petit je ekao
i utio. Da bih dobio na vremenu, zapitao sam ga neto to mi je
tog asa palo na pamet. Pomislio sam: moda je Petit provokator.
Ne, NKVD tako iskusnom logorau kao to sam ja nee poslati
novajliju. Petit je bio naivan ovjek koji poput mnogih nita nije
znao o Rusiji, o neizmjernim daljinama, stanovnicima, NKVD-u
i, naravno, o ivotu u logorima. Kao i veina stranaca koji su
dospjeli u Rusiju, europske prilike jednostavno je prenio u drugi
geografski poloaj. To bi obino bio poetak njihove tragedije.
- Znate li kamo vas vode? - upitao sam ga.
- U Norilsk.
- To je jasno. Iz ove etapne stanice kree se u Norilsk, ali to
jo nita ne kazuje. Morate znati da ete se nalaziti gotovo dvije
tisue i pet stotina kilometara udaljeni od najblie eljeznike
pruge. Doi ete u logor koji je s nekoliko redova bodljikave ice
odijeljen od vanjskog svijeta. U logoru e vas stalno promatrati
nadglednik, logorska policija, brigadiri i vlastiti drugovi.
Dovoljno je da zakasnite na podjelu hrane, ve vas trae.
- A kako je nou?
- Pojmovi kao to su dan i no tamo ne vrijede.

405
 - Kako to? Dan je dan, a no je no - udio se Petit.
- Znate, u Norilsku etiri mjeseca u godini nema dana, a etiri
mjeseca nema noi.
Petit je utio.
- Nepromiljeno je i pomiljati na bijeg iz Norilska.
Nisam ga htio obeshrabriti, ali to sam mu morao rei. Uinilo
mi se da je spreman na kojekakve ludosti zato to nije poznavao
situaciju. To to sam mu sada ispriao postavilo je naglavce sve
njegove predodbe o Norilsku. Upita me:
- A kako je za vrijeme rada? Zar se ne moe pobjei s radili-
ta?
Imao sam mnogo muke da mu objasnim kako su takvi plano-
vi besmisleni, ali to mi ipak nije uspjelo jer mi je on uvijek po-
novno pokuavao dokazati kako mora postojati neka mogunost
za bijeg.
Petit mi je zatim priao o tajnoj organizaciji koja djeluje pod
imenom Kreuzler, Kriari, i koja je rasprostranjena po ita-
vom svijetu, pa tako i na podruju Sovjetske Rusije. Objasnio mi
je kako mogu prepoznati lana organizacije: za vrijeme razgovora
s nekim nepoznatim ovjekom treba da nogom nainim znak
u obliku dva kria, neku vrstu kukastog kria, pa kad neznanac
bude vidio taj znak, on e u meni prepoznati lana organizacije.
Sluao sam ovu fantastinu priu i upitao ga:
- Zar mislite da i u Norilsku postoje ljudi koji su spremni da
vam prilikom bijega pomognu? Pa ak da i uspijete neprimjetno
napustiti logor, a to dalje?
- Trudit u se da se domognem pruge za Moskvu. U Moskvi
u otii u francusko poslanstvo i sve e biti u redu.
- To to govorite nije fantastino ve djetinjasto. Savjetujem
vam jedno: ne igrajte se sa svojim ivotom. S vremenom e se

406
moda va poloaj promijeniti nabolje, ali s takvim planovima
smrt je neizbjena.
Opazio sam da je Petit razoaran zbog svega to sam mu re-
kao. Sreli smo se jo nekoliko puta, ali o bijegu vie nismo raz-
govarali.
Poslije nekoliko godina sreo sam u Tajetu, u specijalnom lo-
goru, neke Nijemce koji su bili u Norilsku zajedno s Petitom.
Priali su mi da je Petit pokuao ostvariti svoje planove o bijegu
i da je na to i druge nagovarao. Uskoro je Petit, koji je znao jed-
va nekoliko rijei ruski, stupio u vezu s pukovnikom koji je bio
dodijeljen stacioniranim trupama i koji je zajedno sa zatvoreni-
cima trebao bjeati u inozemstvo. Naravno, NKVD ih je otkrio.
Nakon nekoliko mjeseci istranog zatvora osueni su na smrt
zbog pripremanja ustanka. Smrtna kazna nad Petitom nije bila
izvrena. ini se da je Petit na intervenciju svoje vlade bio puten
i sada se navodno nalazi u domovini.
Ve smo mjesec dana boravili u etapnoj stanici i sezona se
bliila kraju. U listopadu odlaze posljednji transporti iz Krasno-
jarska za Norilsk. Kad Jenisej prestane biti plovan, jedina veza s
Norilskom je avion, a avioni su se samo u iznimnim sluajevi-
ma upotrebljavali za transport zatvorenika. Osam aviona koje je
imala uprava Norilska uvijek su bili zauzeti transportom pote i
inovnika koji su putovali slubeno ili privatno.
Nakon toliko dana boravka u etapnoj stanici osjeali smo se
kao kod kue. Neki su se ve povezali s korumpiranim nadgled-
nicima, a njihove ene donosile su nam rajice i drugo svjee po-
vre, koje u Norilsku nismo ni omirisali. Neki su imali dovoljno
novaca, naruivali su i votku.
Jednom kad smo se vratili s kupanja primijetili smo da su nai
susjedi na jednom mjestu probuili zid i upravo nas poeli plja-
kati. No mi smo se vratili u pravi as.

407
 Sredinom listopada otpremljena je prva grupa od dvadeset i
pet ljudi. Kako nismo bili sigurni da emo se ponovno sresti,
srdano smo se oprostili od svojih supatnika. Trudili smo se da
ustanovimo kamo odlazi transport, ali nita nismo mogli saznati.
Doznali smo tek toliko da u to vrijeme vlak odlazi prema Dale-
kom istoku. To se podudaralo s pretpostavkama da se odlazi u
Irkutsk, a ne na sjeverni Kavkaz.
Transporti su postajali sve ei. Poslijepodne bi dolazili i-
novnici logorske uprave, prozivali imena dvadeset i petorice koji
treba da se pripreme za transport u deset sati uvee. Doao sam
na red u petoj grupi. Kao to je bilo uobiajeno, primili smo
pajok za dva dana. Iznimno smo umjesto soljene ribe dobili
meso, svaki etvrt kilograma kuhane janjetine.
Na vratima nas je preuzela velika grupa naoruanih vojnika
NKVD-a sa tri policijska psa. U brzom tempu, a zatim trei,
krenuli smo prema eljeznikoj stanici. Vojnici su se bojali da
emo zakasniti na vlak. Gonili su nas, a psi su lajali kao mahniti.
Kako je put vodio kroz umu, mnogi su se spoticali o korijenje
drvea i padali, a psi su se smjesta bacali na njih spremni da ih na
zapovijed rastrgaju. Vojnici su nas psovali na najodvratniji nain.
Kad smo bili udaljeni deset metara od stanice, vidjeli smo da vlak
odlazi. Sada su stale pljutati psovke.
- Trockisti, faisti, kurve...
To je bila pjesma kojom su nas pratili pri povratku. Bili smo
presretni kad smo se ponovno nali u etapnoj stanici. Nai su
se drugovi veoma zaudili kad smo ih u pono probudili iz sna.
Odmah smo im ispriali pojedinosti nonog mara.
Slijedeeg dana ista pjesma. Treim korakom urili smo pre-
ma stanici, iako nije bilo opasnosti da emo zakasniti na vlak jer
su straari doli sat ranije.

408
 S mukom smo se probijali kroz uski hodnik stolipin vagona,
zatvora na kotaima. im smo se popeli na stepenice, straari su
nas poeli gurati i psovati zato to im se nisu svidjele nae stvari
koje smo ponijeli. Sve elije ovog zatvorskog vagona bile su pre-
pune. Nadglednik nije znao kamo da nas strpa. Dugo smo stajali
u hodniku, sve dok straari nisu dovrili pregrupiranje.

409
 STOLIPIN VAGONI

ovjek koji prvi put dolazi u Rusiju i koristi eljeznicu, i ne

misli na to da je na isti vlak prikaena lijala zatvora NKVD-a.
Postoji samo mali broj vlakova koji nemaju jedan ili dva stolipin
vagona. Izvana se ne razlikuju od drugih jer su slini potanskim
vagonima, ali dovoljno je popeti se stepenicama i pogledati u
unutranjost da bi se ovjek najeio.
ovjek najprije ugleda uniformu s kapom u obliku tanjura,
porubljenu tamnoplavim ili arkocrvenim rubom. To su mui-
telji koje poznaju samo zatvorenici NKVD-a. Du vagona vodi
dugaak ali veoma uzak hodnik na ijim se stranama nalazi de-
set odjela u kojima normalno ima mjesta za osam zatvorenika,
a u veim odjelima za esnaest. No u te elije stavljaju umjesto
osam, dvanaest, a umjesto esnaest, trideset zatvorenika. Gore od
karcera. Prozora nema, a svjetlo ulazi s hodnika. U hodniku se
stalno nalaze dva naoruana vojnika koji zatvorenike opominju
da ne govore.
Nas dvadeset i petoricu strpali su u jednu takvu eliju. Vojnici
su bili veoma brutalni. Gurali su nas nogama i akama kako bi
nas prisilili da se to vie sabijemo. Straarima je bilo svejedno
kako emo izdrati est stotina kilometara.
Zakljuali su vrata. Mi smo stajali i sjedili jedan na drugom.
S vremenom smo se nekako snali. Neki su se popeli na drugu i
treu prinu gdje se moglo leati, nekolicina se smjestila po klu-
pama, a veina je sjela na pod. Zidovi i pod elije bili su obloeni
debelim limom pa je unato prenatrpanosti bilo veoma hladno.
im je vlak napustio stanicu, zaulo se kucanje iz susjedne eli-
je.
- Zato lupate? - zapita vojnik iz hodnika.

410
 - Pustite nas na zahod - odgovori netko.
- Ve sam vam rekao da u zahod moete ii samo dvaput dnev-
no!
- Ali to da radimo?
- U gae - odgovori vojnik.
Iz druge elije zauo se moleiv enski glas:
- Pustite nas u zahod.
- Zavei gubicu, kurvo. Ve sam rekao da je no i da nema
nikakvog zahoda.
ena glasno zaplae.
- Molim vas, pustite me, ne mogu izdrati.
- Ku! - odgovori vojnik.
Zbog studeni su mnogi iz elije osjetili potrebu. Jedan koji
vie nije mogao izdrati krene prema vratima i kae vojniku da
mora izai. Vojnik se izbezumio od bijesa.
- Pseto - izdere se - to ti zapravo zamilja? Tek si uao, a ve
hoe izai, a ovdje ima takvih koji su ve pet dana u vlaku. Naj-
prije oni dolaze na red!
Nitko se vie nije usudio ponoviti molbu.
Uskoro ponovno netko stade lupati iz jedne od udaljenijih
elija.
- Obeali ste nam vode, dajte nam vode.
- Kakve vode?
- Toliko sam edan poslije slane ribe da vie ne mogu izdra-
ti.
- Zavei, jer u te izvui i tako napojiti da e na sve zabora-
viti.
Tada su svi stali vikati.
- Vode, dajte nam vode!

411
 Dotri ocir.
- Kakva je to buka? Hoete da vas bacim u lance?
- edni smo, dajte nam vode.
- Donijet emo vam vode kad stignemo na slijedeu stanicu.
Sada su i ostali poeli vikati:
- Pustite nas na zahod.
- Jezik za zube. Na zahod ete ujutro.
Iz jedne se elije ulo kako je netko obavio nudu na pod. I
u naoj eliji odlui jedan da uini to isto. Priao je vratima da
bi kroz pukotinu obavio nudu na hodnik, ali kako je rupa bila
malena, vei dio mokrae ostao je u eliji. Oni koji su sjedili na
podu stanu psovati.
Kasno nou, kad se vlak zaustavio na nekoj stanici, vojnici
su donijeli vode. Ili su od elije do elije i svakome pruili pola
ae vode. U etiri sata ujutro vojnici su poeli otkljuavati elije
i putati pojedince na zahod koji se nalazio na kraju hodnika. U
zahod se moralo ii treim korakom s rukama na leima. Hod-
nik se orio od dernjave vojnika:
- Bistrej, bistrej, ruki nazad!
Pred zahodom je stajao vojnik koji je vikao: Bre, kako e
jo dugo sjediti?
ene su molile vojnika pred vratima da se makne, na to bi on
prezrivo odgovarao:
- Gledaj ovu djevicu. Nikad nisi digla suknju pred mukar-
cem?

412
 IRKUTSK - GRAD NA DALEKOM ISTOKU

Stigli smo u Irkutsk. Najprije su izveli nas dvadeset i petoricu.

im smo izili, vidjeli smo ornij voron, crnu vranu, tako smo
nazivali zatvorene automobile za transport zatvorenika. Uli smo,
a s nama uoe dva vojnika i jedan ocir.
ornij voron prolazio je kroz grad. Radoznalo smo gledali
kroz malene prozore na ulice istono sibirskoga oblasnog grada
Irkutska. Najprije smo ugledali drvene jednokatnice i dvokatni-
ce, a u centru grada zgrade od kamena i cigle. Ulicama je prolazio
tramvaj s malenim vagonima i poneki autobus. Na kraju grada
nalazila se velika etapna stanica. Kola su ula u dvorite i mi smo
izili. Sjeli smo na svoje stvari. U dvoritu smo vidjeli mukarce
i ene koji su oko lijeve ruke nosili ute trake s natpisom za-
tvorenik. udili smo se zato nas po obiaju ne pitaju odakle
dolazimo. Prolazili su pored nas i nisu nas gledali.
Sjedili smo na dvoritu nekoliko sati. Za to vrijeme straari su
esto otvarali velika ulazna vrata da bi propustili prazne kamione.
oferi i njihovi suputnici nosili su iste ute trake kao i oni koji su
radili u dvoritu.
Napokon su nas odveli u kupaonicu koja se nalazila u udalje-
nom kutu velikog dvorita. Kraj etiri velike zgrade od cigle, to
bijahu zatvori, stajala je velika dvokatnica s kupaonicom i prao-
nicama. Dvije stepenice vodile su u veliko predvorje, gdje su se
u sredini i du zidova nalazile dugake klupe. Iz neke prostorije
izila je grupa ena i pozdravila nas: -Dobar dan, mukarci. - Bili
smo zaueni to vidimo ene. Rekle su nam da svu nau odjeu
objesimo o debelu ianu kuku koja je stajala na zidu. Brigadirka
glasno ree da emo proi kroz sanobrabotku, sanitetsku obra-
du, kako se u logorima i zatvorima naziva dezinfekcija odjee i

413
kupanje. Brigadirka, punaka crnka od dvadeset i pet godina, i
druge mlade djevojke nosile su kratke pregae bez rukava, a na
lijevoj, goloj miki traku s natpisom: zatvorenik. Na nogama su
imale papue, a suknje su im sezale samo do koljena.
U prostoriju smo ulazili po desetorica, i tamo su nas ekale
ene. Stajao sam potpuno gol pred enama i nisam se usudio
pristupiti.
- Brzo, brzo, nemamo vremena - vikne mi jedna djevojka. Za-
tim mi mahne rukom u kojoj je drala aparat za ianje. Stisnuo
sam zube i pristupio.
- Sjedni!
Sjeo sam na klupu, djevojka mi je aparatom za ianje pro-
lazila kroz vlasi, a odsjeena kosa padala mi je po tijelu. Kad je
bila gotova s kosom, podigla mi je lijevu ruku i oiala mi dlake
ispod pazuha. Isto je to uinila i s desnim pazuhom. Napokon je
stala iati dlake ispod trbuha. Da bi to mogla temeljito obaviti,
uhvatila me za mukost okreui je u svim smjerovima. Pri tom
je stavljala nemogue primjedbe. Naposljetku me upitala kako
dugo nisam bio s nekom enom.
Sluao sam sve to utei. Kad je ianje bilo zavreno, pope-
li smo se u praonicu pred ijim je ulazom takoer stajala ena
koja je svakome davala limeni praonik i komadi sapuna. Kada
smo se oprali, vratili smo se u istu prostoriju u kojoj smo ostavili
odjeu. Odjea je ve bila oiena. Sve je bilo izmijeano. Jedva
sam pronaao svoje stvari. Nakon dezinfekcije odjea je bila tako
vrela da je nisam mogao uzeti u ruke. Poslije kupanja poli smo
u pratnji nadglednika u trokatnicu. Pred ulazom smo morali e-
kati da otvore vrata s reetkama. Svi smo se poredali u dugakom
hodniku. Nadglednik je zapovjedio:
- Poredajte se po etvorica i estorica!

414
 Mogli smo po volji izabrati partnere, a to me veoma udilo
jer je uprava zatvora odreivala koji e zatvorenici biti zatvoreni
u istoj eliji. To je bilo veoma liberalno. Zatvoreniku je veoma
vano tko je njegov drug u eliji. esto se dogaalo da je jedan
ovjek svima zagoravao ivot. S jo trojicom stavili su me u eli-
ju u kojoj je normalno bilo mjesta za jednog ovjeka.
Etapni zatvor u Irkutsku u mnogome se razlikovao od ostalih
zatvora koje sam dosada vidio. Ovdje su vladale prilike dostojne
ovjeka. Prvi put sam doivio da nadglednik ili neki drugi inov-
nik zatvorske uprave na pitanje zatvorenika odgovara ovjeno.
Nije bilo psovki. Kriminalci, koji su predstavljali ostali dio zatvo-
renika, terorizirali su osoblje. Neopravdanim zahtjevima, bukom
koja nikada pa ni nou nije prestajala, zadavali su nadglednicima
mnogo posla. Kroz prozor se moglo uti kako kriminalci meu-
sobno izmjenjuju psovke. Jedni su drugima predbacivali izdaju
i pri tom su govorili tako gnusne rijei da smo morali zapuiti
ui.
Posebno poglavlje bili su maloljetni zloinci koje su smjestili
u dva odjeljenja. Bilo je strano sluati kako djeji glasovi izgova-
raju rijei kakve su inae izgovarali samo najpokvareniji psovai.
Prijateljske razgovore, koji su se uglavnom odnosili na ljubav,
vodili su ovi djeaci s djevojicama koje su bile zatvorene na do-
njem katu. Od jutra do mraka sjedila su djeca na prozorima i
dobacivala njenosti. Ovaj vulgarni jezik zvuao je i iz usta
odraslih odvratno, ali kad su se njime sluila djeca, to je bilo ipak
previe, pogotovu zato to su djeca nadmaila odrasle.
S takvom omladinom moe se samo u katastrofu.
Nalazili smo se ve tjedan dana u zatvoru i jo uvijek nismo
znali kamo e nas prebaciti. Na neki nain smo saznali da emo
u Aleksandrovski central. Taj je zatvor u povijesti Rusije bio na

415
tako stranom glasu da nitko nije htio vjerovati da e i nas, koji
smo vei dio kazne ve odsluili, baciti tamo. Ali jedno je bilo
sigurno: ovdje neemo dugo ostati. Ispitivanjem osoblja i starijih
zatvorenika saznali smo da se ovdje nalaze samo kriminalci koji
su kanjeni ispod pet godina, a to su bili oni koje smo prilikom
dolaska vidjeli na dvoritu i u praonici.
Nestrpljivo smo oekivali as odlaska. Iako su ovdje prilike
bile podnoljive, ipak nam je nedostajalo kojeta na to smo inae
imali pravo. Prije svega nedostajale su nam knjige, zatim nismo
mogli pisati svojoj obitelji. Nismo smjeli ni etati. Kad smo jed-
nom zamolili nadglednika za neku uslugu, on nam odgovori da
se strpimo.
I zaista, u ponedjeljak ujutro odveli su nas u drugu zgradu,
gdje smo se u velikoj prostoriji, u kojoj je bilo mjesta za pedeset
ljudi, sreli s nekim naim drugovima. Nakon uobiajenih formal-
nosti odveli su nas u isto dvorite u kome smo prilikom dolaska
satima ekali. Tamo nas je oekivalo prvo iznenaenje. Ispred tri
kamiona stajala je grupa vojnika na elu s ocirom. Jedan vojnik
imao je pred sobom hrpu okova.
Ocir i dva vojnika popnu se na kamion. Prozivali su nas dvo-
jicu po dvojicu. Kad su se prva dvojica popela, ocir uzme jedan
okov i okuje ih zajedno. Zatim su morali sjesti na pod kamiona.
Gledali smo to. Lijep poetak! Kad je slijedei par doao na red,
jedan upita ocira zato nas okiva. Ocir nije uo pitanje.
- Ve sam petnaest godina u zatvoru i nisam pobjegao. Ne
namjeravam to ni sada - opet e zatvorenik.
- Izvravam zapovijed koju sam primio - odgovori ocir.
Okivanje nije obeavalo nita dobro. Do danas nisam razmi-
ljao o tome to nas eka poslije Norilska. Bilo mi je jasno da
nee biti dobro, ali sada sam ugledao prve predznake novog ivo-

416
ta. Ali ako sam preko glave preturio ono u Norilsku, ne treba da
se suvie brinem ni za budunost.
Kamion izie iz zatvorskog dvorita. Sada smo imali priliku
da promatramo periferiju Irkutska. Kamioni nisu vozili brzo, a
vojnici se nisu brinuli kamo gledamo, niti ih je smetalo to tiho
razgovaramo.
Periferija Irkutska nije pruala oku nita zanimljivo. Jedno-
katnice i dvokatnice od drveta nisu se ni u emu razlikovale od
drugih drvenih kua u Sibiriji. Bile su sagraene od debala s ko-
jih je skinuta kora. Da bi u kuama bilo toplo, izmeu vijenaca
postavljao se sloj mahovine koja je spreavala da vjetar prolazi
kroz pukotine. Drveni krov uvao je od kie i snijega. U ovom se
kraju rijetko moe nai limeni krov a okreene ili ukraene kue
prava su rijetkost.
Znamenitost bijae veliki most preko rijeke Angara sagraen
u cik-caku. Tim jedinim mostom odvija se eljezniki, autobusni
i pjeaki promet. Kad smo proli most, kamioni su skrenuli ude-
sno. Uskoro smo se nalazili na seoskoj cesti kojom smo krenuli
u smjeru istoka. Za vrijeme vonje od stotinu kilometara proli
smo samo kroz nekoliko sela. Kao da su izumrla. Kraj zaputenih
kua vidjeli smo pokojeg ovjeka ili domau ivotinju. Ponekad
bi za kamionom potrao pas i zalajao.

417
 IX. U ALEKSAN-
DROVSKOM CENTRALU

418
 U HISTORIJSKOM KAZEMATU

Spustila se no. U nekim se kuama vidjela svjetlost svijee.

Elektrino osvjetljenje primijetili smo samo u dva logora na na-
em putu. Kasno nou stigli smo na cilj. Vojnici su iskoili iz
kamiona. Opazio sam dugaku dvokatnicu koja je nalikovala na
ruska svratita na dugim prugama. Na vratima su bili izrezbare-
ni ornamenti. Svugdje je gorjelo elektrino svjetlo i osvjetljavalo
fasadu i vrata. Nita nije ukazivalo na to da se nalazimo pred za-
tvorom. U tami se slabo vidjela okolica, inilo se da je bregovita.
Nasuprot zgradi nalazilo se nekoliko drvenih kua koje su bile
okruene malim vrtovima. Sve je lealo u dubokom snijegu.
Na vratima se pojavio ocir. Zapovjedio je da nam skinu oko-
ve. Brave nekih okova bile su loe i prilino je dugo trajalo to
skidanje. Pojedinano su nas proputali kroz vrata na kojima nas
je prihvaao nadglednik i vodio u veliku prostoriju.
Nalazili smo se u Aleksandrovskom centralu, kako su stari za-
tvor nazivali ve stoljeima.
Za razliku od vanjskog izgleda, koji je vie nalikovao na pro-
vincijsku gostionicu nego na zatvor, unutarnji izgled poznajemo
iz ruske literature, naroito iz opisa Dostojevskog koji je ovdje
proveo nekoliko godina. Golemi zidovi debeli gotovo metar. Du-
gaki tamni hodnici vodili su u katakombe. Naroito snano su
djelovali nadsvoeni prijelazi od jednog dijela u drugi. Teka e-
ljezna dvostruka vrata, dobro osigurana s nekoliko brava, znak su
da odavde povratka nema. Bili smo oajni.
Dvorita odreena za etanje podsjeaju na rovove iz kojih se
mogu vidjeti samo sivi zidovi i mali komadi neba. U hodnici-
ma jeka vraa svaki korak po betonskom podu. ovjek se plai
vlastitog kalja, trudi se da ga svlada da ne bi ponovno osjetio
nesnosnu tegobu.

419
 Svuda stravina tiina. Kao u mrtvanici.
Slijedila je temeljita pretraga nae odjee. Stvari koje smo do-
nijeli oduzeli su nam. Svaki je dobio potvrdu. Mene i jo trideset
i jednog druga odveli su u drugi dio zatvora. Proli smo kroz
nekoliko hodnika. Nekoliko su se puta otvarala dvostruka vrata,
najprije teka drvena vrata obloena debelim limom i eljezom,
zatim vrata s reetkama od debelih okruglih ipki. Dospjeli smo
u dugaak hodnik na ijim su se krajevima nalazili veliki prozori
koji su gledali na dvorite, dok su se lijevo i desno nalazile elije.
Odveli su nas u lijevi kraj hodnika i zaustavili nas pred vratima
broj 1.
Nadglednik najprije otvori veliki lokot, zatim dugim i debe-
lim kljuem otvori bravu na vratima. Uli smo u veliku svijetlu
prostoriju sa dva prozora prema dvoritu. Bijelo obojeni zidovi
mirisali su po svjeem kreu. U sredini sobe, kao i du zidova,
stajali su drveni kreveti. Na svakom krevetu nalazila se slamarica,
pokriva i jastuk od slame. Tu se nalazio i dugaak stol, a oko nje-
ga dugake klupe. U kutu, desno od vrata, stajala je velika pe od
cigle koja se loila iz hodnika. U prostoriji je bilo toplo. Svatko je
potraio svoje mjesto.
Kad je vidio da smo se svi smjestili, nadglednik izie i zaklju-
a vrata. im smo ostali sami, poeli smo razgovarati o svojim
utiscima. Sloili smo se da je dosada sve iznad oekivanja dobro.
Naroito nas je iznenadilo da su ovdje, kao i u Irkutsku, nadgled-
nici postupali korektno, nije bilo uobiajenog gonjenja i psovki.
Dugo smo razgovarali o svemu to smo dosada vidjeli, sve dok
nadglednik nije otvorio poklopac na vratima i naredio nam da
poemo spavati.
Kad sam legao, radovao sam se to sam ponovno na slamarici.
Ali nikako nisam mogao zaspati, iako sam bio umoran. Pitao
sam se to sve to treba da znai. Nakon toliko godina ponovno u

420
zatvor, bez presude, bez suda, ili bilo kakvog objanjenja. Poput
stoke gonili su nas od mjesta do mjesta, a mi nismo imali pravo
pitati kamo i zato. Bilo mi je jasno da se sve to dogaa bez prav-
ne osnove, naprosto proizvoljno. Prvi put ove godine zaelio sam
zaspati i spavati dugo, dugo, vjeno.
U sedam sati ujutro nadglednik otvori poklopac na vratima.
- Ustanite! - vikne.
Ustali smo i obukli se. Nadglednik otvori vrata. Premda nije
nita rekao, dvojica su podigla parau i mi smo za njima izili u
hodnik, pa u zahod koji se nalazio u sredini dugakog hodnika.
Dok su se jedni prali, drugi su obavljali tjelesne potrebe.
Kad smo bili gotovi, pokucali smo na vrata i nadglednik ih
otvori. U dvoredovima smo se vratili u eliju. Znali smo da sada
treba da poalju doruak. Dok smo ekali jelo, gledali smo kroz
prozor na dvorite. Uskoro smo kao iskusni stari zatvorenici usta-
novili da se nasuprot zatvoru nalazi zatvorska kuhinja, desno smo
vidjeli dvorita za etnju nalik na kaveze koja su nas podsjeala na
Solovku. Deset metara dalje od dvorita stajala je dugaka jedno-
katnica. Mlijeno bijeli prozori oznaavali su da je to bolnica. Iz
kue koju smo proglasili kuhinjom dvije su ene iznosile sanduk
s narezanim kruhom. Oni koji su stajali kraj prozora viknuli su:
- Donose kruh!
- Vidjet emo kakva je ovdje pajka.
Mravi Harenko je tvrdio da su porcije kruha velike, da ima-
ju est stotina grama.
- ekaj samo na tih tvojih est stotina grama! - primijeti dru-
gi.
U velikim kazanima ene su nosile neto to se puilo. Poelo
je nagaanje to je to. Neki su smatrali da je to juha, dok su drugi
tvrdili da je voda crvenkasta, dakle je aj.

421
 Prilikom dijeljenja primili smo etiri stotine grama kruha.
Harenko je postao meta zabadanja.
- Gledajte ga, htio je veliki komad kruha, a kad je u Norilsku
bio upravitelj gradilita hranio je radnike koji nisu ispunili nor-
mu sa tri stotine grama. A ovdje bi htio est stotina!
Harenko se pokuavao braniti. Razoarani zbog malenih
porcija kruha, zatvorenici su na njemu iskaljivali svoj bijes za vri-
jeme itavog doruka. Ono vrue i kuhano nije bilo juha, nego
aj. Dobili smo i kocku eera od devet grama i komadi slane
ribe od etrdeset grama. Kruh i eer primili smo za itav dan.

422
 POTREBE ZA ENOM NEE IMATI

Poslije doruka, kad su se duhovi malo smirili, diskusija je

bila mnogo staloenija. Odveli su nas u jedno dvorite za etnju.
Nadglednik koji nas je pratio zakljuao je dvorite i mi smo mo-
gli etati ili sjediti na klupi koja se nalazila sa strane. Nitko nije
odreivao kako moramo drati glavu ili kamo smijemo gledati.
Vojnik u tornju utei nas je promatrao. Poslije jednog sata odveli
su nas u eliju. Bili smo zadovoljni etnjom. Dosada jo nikada
nismo tako dugo i mirno etali.
Napeto smo oekivali ruak. Oglasila se sirena. Pretpostavljali
smo da je dvanaest sati. Uskoro je stiglo jelo: pola litre krumpi-
rove juhe i stotinu grama prosene kae. Ruak nije nikoga zasitio.
To je bila nova tema za poslijepodnevni razgovor. Harenko je
opet bio meta.
- No, Harenko, kako ti se svia ruak? - pitao je Babi.
- Sasvim je dobar - odgovori Harenko - zar si oekivao pee-
no pile?
- Sasvim je dobar? Vidjet emo kako e dugo izdrati - ree
Babi.
- Harenko, koliko bi takvih porcija mogao pojesti? - upita
netko.
Herenko je utio. Umjesto njega odgovori Babi:
- Pet, a uz to jo pet stotina grama kruha.
Harenko se razbjesni.
- Ne brinite za mene, gledajte da vama bude dosta. Ja u pre-
ivjeti.
- Preivjeti hoe, ali potrebe za enom nee imati - ree Ba-
bi.

423
 etkali smo elijom i razgovarali cijelo poslijepodne. Kad je
dolo vrijeme veere, razoaranje je bilo jo vee: samo krumpiro-
va juha. Uzalud smo ekali jo neto. Netko primijeti da su nam
zaboravili donijeti to jo neto. Kad je nadglednik odnio prazne
zdjele, netko ga upita: ima li jo to za jelo. Nadglednik kratko
odgovori:
- To je sve.
Uvee su ljudi postali razgovorljiviji, pomalo su zaboravljali
na jelo. Uskoro je dolo deset sati, nadglednik je triput ugasio i
upalio svjetlo, znak za spavanje.
Prvi dani boravka u Aleksandrovskom centralu brzo su pro-
li. Ujutro smo dobivali doruak, slijedila je etnja, kojoj smo se
uvijek radovali, a izmeu obroka ljudi su razgovarali uglavnom o
proteklim ratnim godinama i poblie se upoznavali.
Veina se za rata nalazila u Norilsku, no bilo je i takvih koji su
bili na fronti i u inozemstvu. Jedan od najzanimljivijih stanovni-
ka elije bio je dr Franz Breuer, njemaki diplomat.
Dr Breuer bio je do poetka rata sekretar njemakog poslan-
stva u Moskvi. Kad je poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a,
otpremili su ga s ostalim personalom njemakog poslanstva na
perzijsku granicu, odakle su nastavili put za Njemaku. Dr Bre-
uer je bio rodom iz Hamburga, to se moglo zakljuiti po nje-
govu izgovoru. Sprijateljio sam se s njim. Rekao mi je da je bio
lan nacistike partije, ali, dodao je, nikada srcem nego samo
razumom. Drugim rijeima, da bi mogao ostati u diplomatskoj
slubi morao je biti nacist. Linost dr Breuera pruala je ostalim
stanovnicima elije mnogo materijala za razgovore jer je ve svo-
jom pojavom izazivao interes. Bili smo navikli da svi zatvorenici
nalikuju jedan na drugoga. Ista odjea, isti nain ivota stvaraju
neto to je zajedniko. Ali odjednom se pojavio zatvorenik ije
je ponaanje bilo drukije.

424
 Dr Breuer bijae koat, visoka rasta, nosio je vojnike iz-
me. Uniforma njemakog ocira nije pristajala dugoj kestenja-
stoj bradi i crnim naoarima. U zatvoru se ponaao drukije od
ostalih. Za doruak smo dobivali etrdeset grama slane ribe, i taj
komadi ribe zatvorenici bi u trenu progutali. Kad su drugi ve
gotovo zaboravili da je za doruak bila riba, dr Breuer bi sjeo za
stol da bi nesmetano, kako je obiavao govoriti, i u miru pojeo.
Sjeo bi uvijek na isto mjesto, prostro bi runik koji mu je sluio
umjesto stolnjaka, zatim bi stavio kruh, ribu, au aja, a oko
vrata svezao bi maramicu umjesto ubrusa. Drkom lice sluio
se kao noem, u lijevu ruku uzimao bi komadi drveta umjesto
vilice. Zatim bi poeo dorukovati: sitne komadie ribe, koje je
rezao noem, prinosio bi ustima akalicom, a povremeno bi
progutao malo aja i brisao se ubrusom.
Ostali zatvorenici sjedili su u kutovima i promatrali ovu igru.
Kako u eliji nije bilo posla, oni su mnogo vremena posvetili
Breuerovoj linosti i njegovim navikama za vrijeme jela. Mnogi
su mu se rugali, ali inilo se da on to i ne primjeuje.
Kako sam esto etao i razgovarao s drom Breuerom, a on me
smatrao svojim sunarodnjakom, sa svih su strana navaljivali na
mene da djelujem na njega kako bi se i on poeo ponaati nor-
malno. S mnogo muke morao sam umirivati svoje drugove i
dokazivati im da je njegova privatna stvar kako jede svoj oskudni
obrok. Osim svega toga, Breuer je prije spavanja uredno slagao
svoje hlae i stavljao ih ispod slamarice na glaanje.
Neki su smatrali da dr Breuer nee itavih dvadeset i pet go-
dina, koje je morao odsjediti kao pijun, glaati hlae, drugi su
mislili da njemaka pedanterija moe trajati i due. Nakon neko-
liko tjedana u eliji je dolo do pregrupacije i doktora su odveli u
drugu eliju. O njemu vie nikada nita nisam uo.

425
 Umjesto dra Breuera doao je Edi Schreidel, Austrijanac.
Edi se po svemu razlikovao od Breuera. Bio je zdepast, crnokos,
okrugla lica. Seljak iz donje Austrije. Poslije mnogo godina, ne-
davno, saznao sam da je dr Breuer ponovo u diplomatskoj slubi
SR Njemake.
S Edijem sam bio u istoj eliji deset mjeseci. Postali smo pri-
jatelji. Satima smo razgovarali o Austriji i hitlerizmu. Edi je pro-
klinjao godinu 1938. kad su nacisti zauzeli Austriju. Nazivao ju
je godinom nesree. Edi je bio i moj susjed na krevetu. Za usta-
janja i lijeganja na poinak uvijek smo se pozdravljali sa dobro
jutro i laku no. Nae se prijateljstvo svidjelo naim susjedima,
naroito doktoru Zalkinu.
Dr Zalkin, lijenik koji je u Norilsku bio upravitelj sanitet-
ske inspekcije i spremita za ivene namirnice, isticao se susret-
ljivou i spremnou da pomogne. Osudili su ga na petnaest
godina zbog tetoinskog rada. Bio je malena rasta i jedna mu
je noga bila zakrljala, to mu je oteavalo hodanje. Bio je na
stalni partner u razgovorima i uvijek je alio to ne zna njemaki
jezik. Osim Zalkinove sestre, itava je rodbina bila uguena u
nacistikoj gasnoj komori. Unato tome Zalkin nikada nije ispo-
ljio mrnju prema Nijemcima. ak je bio jedan od onih koji su
zatiivali Breuera kad bi ga ostali napadali.
Od Zalkina sam saznao o sudbini znanice iz vremena kad
sam radio u kuhinji II logorskog odjeljenja. Taise Grigorjevne
Jagode. Dr Zalkin upoznao je Taisu kad je radila u spremitu na
sortiranju krumpira. Ova sirota ena traila je i nala zatitu kod
Zalkina. Njihovo je prijateljstvo trajalo sve do asa kad su Taisu
pustili iz logora poto je 1947. odsluila kaznu. Taisu su prisilno
naselili u malom mjestu nedaleko Krasnojarska, gdje je ivjela u
velikoj bijedi. Zalkin je zamolio svoju sestru da joj pomogne i
ona je Taisi slala stotinu rubalja mjeseno.
426
 Dr Zalkin je rado sluao Edijeve prie o vremenu kad se na-
lazio u zarobljenikom logoru u Sjedinjenim Dravama. Veoma
se udio to se tamo u logorskoj kantini moglo kojeta kupovati,
svejedno je li to bilo pivo, maslac, ili zlatno prstenje. Jednog dana
Zalkin me upitao to mislim treba li vjerovati u Edijeve prie o
amerikom zarobljenikom logoru. Kad sam mu odgovorio da je
to u Americi mogue, s nevjericom me promatrao.
Od ostalih stanovnika elije upamtio sam i Viktora Streckera,
Povolkog Nijemca, koji nije znao ni rijei njemaki.
Edi i ja nastojali smo da ga nauimo njemaki. Ali sve je bilo
uzalud. Nakon tri tjedna uenja Strecker je znao rei samo jednu
jedinu reenicu: Ja imam veliki gladovati.
Strecker je u Norilsku bio poznat kao izvanredan rudarski in-
enjer. Rov II B, iji je glavni inenjer bio Viktor, smatrali su
najboljim u Norilsku. Od dvadeset godina, koje je Viktor morao
odsjediti kao tetoina, brisali su mu etiri godine, to bijae ri-
jedak sluaj. Unato tome smatrali su ga opasnim elementom.
Iz rudnika, gdje je tako uspjeno radio, otpremili su ga zajedno s
nama u zatvor.
Viktor je bio malena rasta, a njegova iroka ramena, kao i
debeo trbuh, stvarali su iz njega kuglu na kojoj nikada nisu miro-
vale prodorne oi. Na svaku primjedbu koja mu se ne bi svidjela
otro bi reagirao. U miru je ivio samo s nekolicinom, a s Edijem
i sa mnom u velikom prijateljstvu.
Njegov veliki neprijatelj u eliji bio je Babi, koji je u lukoj
upravi Dudinke neko radio kao tehniar, ili, kako je govorio,
kao inenjer. Babi se dobro slagao samo sa Schustermannom,
koji je bio njegov jedini prijatelj i to zbog toga to je Schuster-
mann, napola pismen, bez prigovora prihvaao sve to bi Babi
govorio. Obojica su bili osueni na petnaest godina zbog terora,

427
iako ni Babi ni Schustermann nisu nikoga terorizirali. Govorilo
se da je Schustermann rekao da u Rusiji nee biti bolje dok Sta-
ljin ivi, a Babi je nakon ubojstva Kirova navodno rekao da je
teta to Staljin nije ubijen. Kad su ga uhapsili, Schustermann
nije imao jo ni devetnaest godina.
Svae Streckera i Babia odnosile su se u poetku na tehniko
podruje. Inenjer Strecker nije odobravao sve to je navodni in-
enjer Babi tvrdio. Pri tom je esto dolazilo do svaa koje su po-
stajale i line. Viktor bi esto poputao Babicu jer je shvatio da je
tako najbolje. Kad bi Babi u svai izvukao krai kraj, iskaljivao
bi svoj bijes na Harenku. Bilo je dovoljno da Harenko bilo to
kae, ve bi ga Babi napao. Harenko je bio veoma visok ovjek
i, kako je Babi govorio, glup koliko i dugaak. U Norilsku je
radio kao upravitelj gradnje prilikom zidanja logorskih baraka, a
tu je injenicu Babi koristio i govorio svakom prilikom:
- Roen si da gradi logore. To potpuno odgovara tvome ka-
rakteru.
U tome je Babi moda imao pravo jer takva se pokornost ri-
jetko kada mogla susresti. Ono to bi NKVD ili logorska uprava
odredili, bila je svetinja za Harenka i u nju se nije smjelo dirati.
U eliji je strepio da netko ne povrijedi zatvorska pravila. Bio je
spreman da se svega odrekne samo da ne bi uznemirio upravu
zatvora.
U eliji je osnovan kombet. Kao i svugdje u zatvorima, ovaj
je komitet imao zadatak da od svakog koji posjeduje novaca do-
bije stanoviti postotak od kupljene robe za one koji nisu imali
nita. U naoj eliji od trideset dvojice estorica nisu imali nova-
ca, a to bijahu stranci, dok su dvojica-trojica imali veoma malo.
Bilo je odlueno da oni koji imaju novaca daju 10 posto. Protiv
kombeta bila su samo tri ovjeka, i to naravno oni koji su imali

428
najvie novaca. Prvi je protestirao Harenko, zatim jo jedan, a
trei bijae Strecker. Nije me udilo to prva dvojica ne ele nita
dati, ali da je Strecker bio protiv kombeta bilo mi je krivo.
Strecker nije bio krt, naprotiv, dao je vie od deset posto.
Kad sam ga upitao zato je protiv kombeta, objasnio mi je da
je protiv svake vrste komiteta i da svatko tko ima novaca treba
individualno nekoga potpomagati. Da bi dokazao kako ozbiljno
misli, ponudio je da potpomae dvojicu. I zaista, Strecker je re-
dovito pomagao tu dvojicu.
Prvih mjeseci mogli smo kupovati samo duhan, ponekad slanu
ribu i sapun. Poslije krumpir, koji se u zatvorskoj kuhinji kuhao
u ljusci. Kilogram krumpira stajao je rublju. Tako prvih tjedana
nismo bili gladni jer je veina bila dobro ishranjena i bilo je nova-
ca. Ali novaca je bilo sve manje, a glad je postajala sve vea.
Uprava zatvora, koja je bila veoma liberalna, odgovarala je na
sve nae pritube da je bespomona jer je svota za opskrbu za-
tvorenika tako minimalna da u tanku juhu ne mogu staviti ni tri
krumpira vie.
Glavna uprava zatvora u Moskvi predvidjela je za nas naroiti
reim koji je zabranjivao svaku vezu s roacima. Prvi put za tih
dugih godina doivio sam da nisam smio javiti roacima svoju
adresu. Nae molbe da nam dozvole da roacima javimo gdje se
nalazimo nisu bile odbijene, ali nisu bile ni odobrene.
Glad je postajala sve nepodnoljivija. Spavati sam mogao
samo nekoliko sati. esto bi prolo i po tri sata prije nego to
bih zaspao. Broj onih koji su za vrijeme etnje sjedali na klupe
postajao je sve vei. Samo je nekolicina mogla etati dvoritem.
Svakog dana bilo je sve vie bolesnih, bolnica je bila prepuna.
Jedanput mjeseno dolazila je lijenika komisija koja je kontro-
lirala zdravstveno stanje bolesnika. Lijenici su klimali glavama i
na pritube zatvorenika da ih boli glava davali bi tablete aspirina,
429
iako su dobro znali da bi im mnogo vie koristio komadi kru-
ha.
Ponekad je u eliju dolazio visoki ocir koji je na sve nae
molbe i pritube odgovarao:
- Niste u sanatoriju.
Glad je stvorila razdraljivo raspoloenje koje bi se esto izro-
dilo u svau. Dolazilo je do sukoba s osobljem zatvora. Uprava
nas je sve ee zatvarala u karcer. To je dovelo do pogoranja
zdravstvenog stanja.
Uprava zatvora osjeala je besmislenost mjere da se naa ka-
tegorija mora podvri istom reimu kao i njemaki i japanski
ratni zloinci. Bilo je jasno da Staljin s nama ima posebne raune.
ekala se prigoda. Kad smo se opet jednom prituili ociru, on
je rekao:
- Kako vi to zamiljate da moete svata zahtijevati? Vi ste ve
petnaest do dvadeset godina proveli u logoru, a sada ste prebaeni
u zatvor, i to ak u Aleksandrovski central. Znate li to to znai?
Da, traiti nismo smjeli nita, a ono to smo traili uvijek su
odbijali, ili se na to nisu ni osvrtali.
Kako nam nisu dozvoljavali da piemo svojima i kako smo u
eliji jo uvijek nosili svoju civilnu odjeu, mnogi su mislili da
se ovdje nalazimo samo privremeno, a neki su opet smatrali da
e nas odijeliti od ratnih zloinaca. Ovo su miljenje zastupali
tako dugo dok jednog dana nije doao kroja da od svakog uzme
mjeru. Nakon tjedan dana svi smo bili obueni u novu zatvorsku
odjeu. Hlae i jakna od tanke tkanine sa zebrastim prugama,
crni bulat, crna kapa od iste tkanine i cipele od svinjske koe
s gumenim onom.
Kada su nas obukli, znali smo da nas na due vrijeme poka-
paju meu ove kamene zidove. Oni koji su bili uvjereni da je na
boravak ovdje samo privremen, izgubie nadu.

430
 Da bi neke zatvorenike sauvala od sigurne smrt, uprava za-
tvora uredila je odjeljenje u koje je smjetala one koji su tjelesno
potpuno iscrpljeni. U tom odjeljenju dobivala se bolja i obilnija
hrana. Lijenika komisija svakog je mjeseca odreivala tko e
biti sretnik. Tamo se ostajalo mjesec dana. A kad bi se zatvoreni-
ci vratili u staru eliju, gladovanje bi poinjalo iznova. No ovaj
oporavak mnogima nije koristio.
Ovdje su vladale udnovate prilike. Da su se tono pridravali
reima koji je odredila Moskva, to bi znailo sigurnu smrt. Prvi
put sam doivio da uprava zatvora, svjesno ili nesvjesno, sabotira
nareenje Moskve.
U zatvorima i logorima zastupnici NKVD-a obino su bili
grobari zatvorenika. Ali ovdje u Aleksandrovskom centralu nije
bilo tako. Pukovnik Lastokin bio je korektan i nastojao je svim
silama olakati teku sudbinu zatvorenika.
Jednog dana odluio sam da se javim na raport. Zatvoreni
koji neto lino eli saopiti efu zatvora ili ociru NKVD-a mo-
rao se za jutarnjeg prebrojavanja javiti nadgledniku. Javio sam se,
i ve slijedeeg dana odveli su me pukovniku Lastokinu.
U deset sati ujutro doao je nadglednik i izveo me iz elije.
Prolazili smo dugakim hodnicima do u zgradu uprave koja se
nalazila u prvom dijelu zatvora. Kad smo stigli pred vrata pukov-
nika Lastokina, morao sam priekati. Nadglednik ue u sobu,
zatim se vrati i uvede me.
U velikoj prostoriji, na ijim su zidovima visjele slike Stalji-
na, Berije i Derdinskog, za pisaim je stolom sjedio pukovnik
Lastokin. Prepoznao sam ga jer je dolazio u eliju. Ponudio me
da sjednem na stolicu koja se nalazila etiri metra udaljena od
pisaeg stola. Poto me neko vrijeme promatrao, upita me:
- Vi elite razgovarati sa mnom?

431
 - Da - odgovorio sam.
- ta elite?
- Htio sam vas pitati koliko e nas dugo ovdje muiti glau.
- Uvjeravam vas da e uskoro doi do poboljanja - odgovori.
- Je li to samo pilula za umirenje?
- Uskoro ete smjeti pisati svojima, moi ete primati i novac,
a mi emo se pobrinuti da za taj novac u zatvorskom duanu
kupite to elite.
- Bio sam osuen na kaznu logora. Zato me dre u zatvoru?
- pitao sam dalje.
- To ne ovisi o meni, moete predati tubu ministru, moda
e pomoi.
- Dobro, hvala. Vidjet emo koliko jo dugo treba ekati.
Smijem li svojim drugovima u eliji ispriati o emu smo razgo-
varali?
- Da.
Zahvalio sam se Lastokinu.
Poslije nekoliko minuta ponovno sam bio u eliji.
Okruili su me i nestrpljivo ekali da uju to sam saznao od
Lastokina. Netko predloi da sjednemo i da ispriam sve redom.
Poeo sam govoriti. Ponovio sam sve pojedinosti. Kad je net-
ko pokuao da me prekine nekim pitanjem, ostali su ga maltene
istukli.
Najveu senzaciju izazvalo je obeanje da emo uskoro smjeti
pisati svojima kui. Takoer sam prenio Lastokinov savjet da se
ministru prituimo zbog nepravednog prebacivanja iz logora u
zatvor. Veina je mislila da takva prituba ne bi imala smisla. I ja
sam tako mislio.
Nekoliko dana bio sam u centru panje. Uvijek iznova morao
sam ponavljati pojedinosti razgovora. Pitali su me kakav sam uti-

432
sak stekao i da li se obeanja mogu shvatiti ozbiljno. Odgovarao
sam da to ovaj put nisu izgovori ni prazna obeanja. Zaista mo-
emo oekivati bolje uvjete.
Strecker, Babi, Harenko i drugi pisali su ministru tube u
kojima su ga molili da ih ponovno vrati u logor kako bi svoje
struno znanje stavili u slubu izgradnje socijalizma.
Prolo je gotovo pola godine od dana kad smo dovedeni u
ovaj zatvor. Za to vrijeme iz nae su elije mnogi otili i zamije-
nili su ih novi. Jedne su odveli u bolnicu, druge u odjeljenje za
oporavak.
Meu novima nalazio se lijenik Briljant, koji je prije hape-
nja 1937. bio upravitelj zdravstvenog odjeljenja odeske oblasti.
Dr Briljant je zbog tetoinskog rada dobio dvadeset godina
logora. U Norilsku je radio kao nadlijenik u VII logoru. Meni
i mnogim zatvorenicima uinio je mnogo dobra. Bolovao je na
eludac i morao se podvri operaciji.
Godine 1956. u Moskvi saznao sam da je Briljant umro u
Aleksandrovskom centralu.
Poetkom svibnja 1949. u nau je eliju uao Lastokin. Svi
smo ustali sa svojih mjesta i postavili se u red.
Lastokin je znao to nas zanima, zato bez uvoda ree:
- Od danas smijete pisati svojim kuama.
Svi su odahnuli. Lastokin je objanjavao da dva puta u godini
smijemo pisati i dva puta primiti pismo. Neki su mislili da nisu
dobro uli pa su pitali:
- Dvaput mjeseno?
- Ne, dvaput godinje - odgovori pukovnik NKVD-a.
Lastokinu su zatim postavljali pitanja, ali ono to nam je u
poetku rekao ipak nas je najvie zanimalo. Smjeli smo pisati
kui. To je znailo da e nai najblii znati da smo jo u ivotu, to
je znailo da vie neemo biti tako strahovito gladni.

433
 Naelnik koji je doao s Lastokinom odmah je svakome po-
dijelio po list papira i kovertu. Jedino stranci nisu dobili papir.
Kad je jedan od stranaca pitao zato ne smije pisati u inozemstvo,
nije dobio odgovor.
im je Lastokin zajedno sa svojom pratnjom napustio eliju,
poeli smo pisati pisma. Pismo je moralo biti kratko i, kako je
Lastokin rekao, nije se smjelo pisati o onome to je u vezi sa za-
tvorom, niti se smjelo spomenuti da se pie iz zatvora. Kao adresa
oznaen je broj potanskog faha.
Svatko se ograniio samo na to da ukratko saopi da je zdrav,
da moli neto novaca i da se paketi ne smiju slati.
Sada smo imali novu temu razgovora. Poto su pisma bila
napisana, poela su razliita nagaanja, uglavnom kad se mogu
oekivati prvi odgovori. Bilo je i takvih koji su mislili da je to s
pismima obina prevara i da nas ele na neko vrijeme umiriti,
da pisma nikada nee stii na oznaene adrese. Dok mi ovdje
razgovaramo, govorili su, naa pisma gore u pei.
Poslije smo vidjeli da pesimisti nisu bili u pravu. Pisma su bila
poslana ranije nego to je inae bio obiaj u logorima i zatvorima.
Nakon etrnaest dana poeli su stizati prvi novci.

434
 KRUMPIR SPAAVA IVOT

Jednog je dana inovnica u knjigovodstvu otvorila poklopac

na vratima i prozvala nekoliko imena da bi tim ljudima predala
potvrdu o primljenom novcu. Ljudi su bili ludi od radosti. Moje
je ime prozvala posljednje. Stajao sam u kutu i pripremao se na
najgore. Pokuavao sam se svladati da ne bih pokazao razoara-
nje.
Slijedeeg dana mogli smo poi u prvu kupovinu. U nau je
eliju uao nadglednik i rekao da za pola sata moemo kupovati.
Iz elije su izveli sve koji su imali novaca. U istom hodniku u ko-
jem se nalazila i naa elija bila je i trgovina. U tu svrhu ispraznili
su jednu eliju, sagradili police, a poprijeko su stavili neku vrstu
pulta na kome je stajala vaga. Kraj nje je sjedila mlada djevojka
koja nam je prethodnog dana predala novane potvrde.
Djevojka je pred sobom imala kartoteku u kojoj je bila kartica
svakog zatvorenika.
Bilo je slane ribe, marmelade, duhana, paste za zube, a mogli
smo naruiti i krumpir. Kruha je svatko mogao kupiti samo dvije
kile. Kada su zatvorenici dobili robu koju su izabrali, djevojci
su predali potvrdu o novcu i ona je na poleini napisala iznos
koji je zatvorenik potroio. Isti iznos napisala je na kartici koju je
potpisao zatvorenik.
Ja sam kupio samo dva kilograma kruha i pola kilograma slane
ribe, ali odmah sam naruio dvadeset i pet kilograma krumpira.
Kad smo se poslije toga vratili u eliju, najprije smo podijelili
deset posto od kupljenih stvari onima koji nisu imali novaca. Za-
kljuili smo da kupljeni krumpir podijelimo na jednake dijelove.
Nekima to, naravno, nije bilo pravo ali su utjeli jer su se bojali
da emo ih psovati. Jedan od najveih protivnika diobe bio je,
kao i obino, Harenko.

435
 Slijedeeg dana donijeli su krumpir u velikim bavama. Bio je
kuhan u ljusci. Podijelili smo ga na trideset i dva jednaka dijela.
Tako je svatko, bez obzira je li imao novaca, dobio hrpu. Da se
ne bi pokvarili, poslagali smo ih ispod kreveta, odakle smo ih
postepeno uzimali.
Napokon smo bili siti svi, i oni koji su imali i oni koji nisu
imali novaca. Sve to sam kupovao dijelio sam sa Schreidelom.
Edi je neprestano hvalio moju hrabru enu koja mi je slala no-
vaca.
Primijetili smo da je od vremena kad smo stali primati novac
juha bila veoma tanka, s najvie dvije-tri polovice krumpira. Kad
smo jednom upitali nadglednika kako to da je juha tako rijetka,
on nam je otvoreno rekao:
- Kraj vas su Japanci koji ne primaju novac, njima dajemo
guu juhu.
Vie nikada nismo pitali zato je juha tako rijetka.
Poslije nekoliko tjedana veina se oporavila. Poto sam primio
jo dvije poiljke novaca, mogao sam kupiti vie ribe i marmela-
de, a kad je jednom bilo eera, kupio sam i eer.
ivot u eliji postao je ivlji, nervoza je poputala, ponekad se
mogla uti i pjesma. To nije bila jedina promjena. U srpnju su iz
nae elije izveli Streckera, nitko nije znao kamo ga odvode. Tek
sam poslije nekoliko godina saznao to mu se dogodilo. Kad su ga
odveli, poslali su ga na njegov zahtjev u Norilsk, gdje je ponovno
radio u rovu IIB kao nadinenjer. Jednog je dana pregledavao
rov. Najednom su potporni zidovi poeli kliziti. Radnici koji su
pritrali iskopali su ga jo iva, ali ozljede su bile tako teke da je
poslije nekoliko tjedana umro.
Nakon Streckerova odlaska u nau je eliju stigao inenjer Iva-
nov, star i bolestan ovjek. Njegova je bolest bila u veoj mjeri

436
duevna negoli tjelesna. Nije imao nikoga na svijetu i nije mogao
raunati da e ikada primiti novaca. U Norilsku je kao inenjer
radio u konstrukcionom birou. Doao je ovamo s nekoliko sto-
tina rubalja i odluno se protivio da daje deset posto onima koji
nemaju novaca. Kupovao je malo namirnica da bi mu novac to
dulje trajao. Kad je vidio da zatvorenici, koje podupire kombet,
dobivaju vie, promijenio je taktiku. Poeo je kupovati mnogo i
sve to se u trgovini moglo kupiti. Kad su ga pitali zato sada ivi
na tako velikoj nozi - odgovorio je:
- Vie se isplati ivjeti na raun kombeta.
Nakon nekoliko mjeseci Ivanov je potroio i posljednju paru.
Radovao se to e ga ve prilikom slijedee kupovine podupirati
kombet.
U kolovozu 1949. dobili smo druga iz bolnice koji nam je
priao da su prije nekoliko dana iz zatvora otpremili grupu za-
tvorenika. Sada smo Streckerov odlazak dovodili u vezu s tim
transportom. Vijest je pruala nov materijal za razgovore. Dani-
ma se nagaalo to to treba da znai. Ljudi nisu htjeli vjerovati u
istinitost vijesti. Novog su podvrgli pravom ispitivanju. Nije li to
opet neka paraa?
Novi je tvrdio da je vidio kako su ovu grupu vodili iz kupao-
nice u civilnoj odjei. Na pitanje nisu li ljudi u civilu novi zatvo-
renici, odgovorio je da je to iskljueno jer je u grupi vidio znanca
koji je s nama stigao iz Norilska.
Nakon toga bilo je jasno da se neto dogaa.
Poslije mjesec dana pretpostavke su bile potvrene. Poet-
kom rujna uao je u eliju nadglednik i proitao nekoliko ime-
na, meu njima i moje. Morali smo mu predati potvrde koje su
nam dali kad smo prilikom dolaska predali stvari. Nita vie nije
rekao. Nastalo je veliko uzbuenje. Okruili su prozvane. Svi su

437
govorili u jedan glas. Dogovorili smo se kako da im poaljemo
vijest o sebi.
S Edijem sam se dogovorio da u mu pod jednom od praznih
paraa u zahodu ostaviti cedulju i javiti mu sve to saznam.
Najvie sam se brinuo zbog toga to Edi ostaje bez novaca i to
e ponovno morati gladovati. Dr Zalkin mi je dugovao neto
novaca. Dogovorio sam se da taj novac vrati Ediju. Zalkin mi je
obeao da e pomagati Edija.
itave noi nisam mogao zaspati. Moji susjedi Edi i Zalkin
takoer su bili budni. Razgovarali smo o budunosti. Ujutro se
diskusija nastavila.
Bilo je i takvih koji su se bojali da e nas likvidirati. Bio sam
miran i dobro raspoloen kao i uvijek kad je u mom poloaju
dolazilo do promjene.
Poslije ruka doli su po nas. Oprostio sam se sa svima, a na-
roito srdano sa Zalkinom i Schreidelom, kome sam ponovno
obeao da u mu se javiti. Obeanje sam ispunio dvaput, prvi
put kad sam u zahodu pod paraom ostavio ceduljicu, drugi
put poslije deset godina: kad sam bio slobodan i u Europi. Pisao
sam Ediju u Rudental nadajui se da je preivio sve patnje i da se
opet nalazi u domovini. Nisam primio nikakav odgovor. Prola
su dva mjeseca. Ponovno sam pokuao. Opet su prola dva mje-
seca. Napokon je stiglo pismo iz Bea. Edi Schreidel pisao mi je
da je moje drugo pismo lutalo i da ga je tek sada primio. ivi u
Beu, oenio se i radi kao inovnik u trgovinskoj komori.
O sudbini ostalih iz nae elije nita nisam mogao saznati.

438
 PRAAJ, ALEKSANDROVSKI CENTRAL

U mranoj eliji, u kojoj su se nalazile samo gole prine, sa-

stali smo se s jo dvadeset ljudi iz drugih elija; meu njima se
nalazio i Josef Berger. S njim sam se poslije godine dana ponovno
sreo. Radovali smo se kao djeca. Josef je jako oslabio, ali duh mu
je jo uvijek bio svje. Sjeli smo u kut i priali o onome to nas
oekuje, a jo vie o tome to su nas vie od godine dana drali
u Aleksandrovskom centralu. Sloili smo se da je to bila mjera
pred rat protiv Jugoslavije koji je Staljin pripremao. Ali zahvalju-
jui solidarnosti itavog naprednog svijeta, zloinac nije mogao
ostvariti ovu namjeru. Bilo je jasno da nas vode iz zatvora. Ali
nitko nije znao kamo.
Stari i iskusni zatvorenici pretpostavljali su da nas ponovno
vode u logor. Uskoro smo ustanovili da su gotovo svi bili osueni
na logor, dok je vei dio onih koji su ostali u elijama bio osuen
na kaznu zatvora.
Ovu je pretpostavku uskoro potvrdio i ocir. Kad smo primili
pisma pitali smo ocira kamo e nas otpremiti. Prvi put smo do-
ivjeli da enkavedeovac odgovara na pitanje takve vrste.
- Svi ete biti otpremljeni u logor u Tajet.
Tajet je meu zatvorenicima uivao glas najgoreg od svih ve-
likih logora. Rije Tajet strahovito nas je prestraila jer smo znali
da to znai teak rad u sibirskoj praumi.
Iz Tajeta svake godine odlazi u zapadnu Europu deset tisua
vagona drva i dasaka.
Kad sam uvee bio odveden na zahod, ostavio sam, kako sam
se dogovorio s Edijem, ispod parae cedulju: Nas dvadeset i
petoricu vode u logor Tajet.
Osam godina nakon toga saznao sam od Edija da je naao
cedulju.
439
 Prenoili smo u istoj prostoriji. Kao posteljina posluila nam
je stara odjea i vree koje su nam vratili.
Rano ujutro dobili smo uobiajene etapne porcije kruha, sla-
ne ribe i eera za dva dana. Slijedilo je temeljito pretraivanje
stvari. Poto je ocir zatraio da tiho napustimo eliju i da ne
razgovaramo u hodniku, odveli su nas u zgradu uprave gdje su
nas prihvatili straari koji su nas trebali pratiti. Slijedilo je pro-
zivanje. Zatim su nas ukrcali u kamion, po etvoricu u jednom
redu. Posljednji put pogledali smo mjesto u kojem smo proveli
gotovo godinu dana.
Vozili smo se istonosibirskim cestama u smjeru pruge tran-
ssibirske eljeznice. Bio je kraj rujna. Kuice kraj puta izgledale
su kao da su naputene. Napola srueni krovovi. Tragovi neka-
danjeg basnoslovnog bogatstva sibirskih bogatih seljaka i trgova-
ca. Vrata su bila ukraena bogatim ornamentima. Velike drvene
zgrade na kraju dvorita nekada su bile golema skladita sibir-
ske penice, koja je bila poznata u svijetu. Drveni krovovi bili
su napola urueni i obrasli mahovinom. Ponekad bi preko ceste
pretrao pas.
Na nepreglednoj ravnici penica visoka poput ovjeka. Vidjeli
smo kombajne. Kad bismo proli pored grupa, ljudi su nam ma-
hali, ali mi nismo smjeli podii ruke i uzvratiti pozdrav.
Poslije nekoliko sati vonje ponovno smo stigli u etapni zatvor
u Irkutsku. I ovaj put smjeli smo uivati na rujanskom suncu
prije nego to su nas odveli u mranu i hladnu eliju. Sada se ni-
smo kupali. Neki su alili to se nee ponovno susresti s mladim
djevojkama koje iaju i briju.
U irkutskom zatvoru ostali smo samo dva dana. Ponovno smo
se upoznali sa stolipin vagonom i njegovim straarima. Tjeili
smo se da je put do Tajeta za polovicu krai od naega prvog

440
putovanja. Ali dogodilo se da je trajao due od prvog. Nakon tri
sata putovanja vlak se zaustavio na malenoj stanici. Na to nismo
obraali pozornost. Ali uskoro smo uli kako straari govore o
havariji. Otkaili su na vagon i postavili ga na sporedni kolosi-
jek. Proao je itav dan. Spustila se no, a mi smo jo uvijek stajali
na mjestu. Iz razgovora straara saznali smo da je pukla osovina
i da e nas prebaciti u drugi vagon. Pojeli smo svu zalihu i ve
smo drugi dan gladovali. Straari takoer nisu imali to da jedu.
Dogovorili smo se da skupimo svoje stvari i da ih zamijenimo
za namirnice. Neki su dali hlae, kapute i jakne, a ja sam dao
pokriva. Vojnici su odnijeli stvari u selo i vratili se s krumpirom,
branom i slaninom. Vojnici su u vagonu kuhali. Tako smo i sebe
i straare spasili od gladi.
etvrtog dana stigla je lokomotiva s drugim stolipin vago-
nom. Prebacili su nas i prikaili za slijedeu kompoziciju. U Taj-
et smo stigli nakon etiri dana.

441
 X. MEU RATNIM
ZLOINCIMA

442
 ETAPNA STANICA TAJET

Izmeu velikih sibirskih gradova, Krasnojarska i Irkutska, na-

lazi se rajonski gradi Tajet. Naravno, to nije grad u europskom
smislu rijei, ve mali centar od nekoliko tuceta malenih sela u
kome se nalazio rajonski izvrni komitet, rajonski komitet Par-
tije i rajonska uprava NKVD-a. Stari Tajet sastoji se od seoske
ceste koja je u proljee i jesen neprohodna. Pjeak mora skakati
s kamena na kamen. Du ceste stoje dva reda sibirskih drvenih
kua. U nekima se nalaze trgovine u kojima se prodaje roba skro-
mnog asortimana. Ima i prodavaonica votkom. U Tajetu nije
bilo industrije. Posljednjih godina postao je centar velike drvne
industrije, ili bolje reeno, centar velikih praumskih logora. U
posljednje je vrijeme sagraena pruga Tajet-Bratsk-Lena. U pla-
nu je bio nastavak do Komsomolska na rijeci Amur i, na kraju,
do Jakutije.
Tako je nastao drugi Tajet. Kad se dolazi iz Moskve, s lije-
ve strane pruge vide se standardne kue u kojima stanuju ociri
NKVD-a i MGB-a. U vilama stanuju vii ociri NKVD-a i gar-
nizona.
Ulice u novoj naseobini nisu neprohodne kao u starom dijelu
grada. Plonici su od dasaka. U sredini naseobine nalazi se velika
klupska zgrada NKVD-a. U trgovinama se mogu kupiti sve va-
nije namirnice i ostali proizvodi.
S desne strane eljeznike pruge putnik moe vidjeti golemi
grad od baraka. Skupine baraka okruene drvenim ogradama vi-
sokim est metara sainjavaju razliita logorska odjeljenja Tajeta.
To su etapne stanice za one zatvorenike koje odavde rasporeuju
u razliita logorska odjeljenja duboko u praumi.
Tajet je prva stanica za one koji sijeku drvo u praumi i grade
eljeznike pruge. Neka logorska odjeljenja odreena su za zatvo-

443
renike koji u Tajetu rade u pilani, u radionicama za popravak ka-
miona i lokomotiva. Druge su grupe zaposlene na izgradnji kua
i baraka, neke grade ceste ili impregniraju eljeznike pragove.
Sve to nadgleda stotinjak straarskih tornjeva koji se nalaze du
ograda. U posljednje vrijeme tornjevi se ne vide jer su ugraeni
u same ograde.
Vagon se zaustavio nekoliko metara od drvene zgrade elje-
znike stanice. Odmah smo mogli izii. Sjedei u peteroredovima
na zemlji, ekali smo da iz drugog odjela izau ene i prikljue
se naoj grupi.
Mnogi znatieljnici stajali su na peronu. Naoj se grupi nitko
nije smio pribliiti. Hrabriji djeaci pokuavali su nam prii, no
straari bi ih odmah otjerali.
Pranim ulicama krenuli smo du ograda logorskih odjeljenja.
Pred ulaznim vratima stajali su straari, a na drvenim klupama
sjedili su vojnici i pozdravljali se s naim pratiocima.
Kad smo proli pored tvornice vidjeli smo prve zatvorenike
kako rade s druge strane bodljikave ice. Na velikom prostoru
jedni su slagali sirove i impregnirane pragove, a drugi su bili zau-
zeti istovarom pragova iz velikih vagona.
Nakon jednosatnog mara stigli smo do etapne stanice. Vrata
su se otvorila. Nekoliko metara od nas nalazio se stol pred kojim
su sjedili logorski inovnici.
Prozivali su nas poimence. Zatim nas je preuzela grupa vojni-
ka. Skinuli su nas i temeljito pretraili zajedno s naim stvarima.
Zatim su nas pustili u logor. Prili su nam prvi zatvorenici. Svi su
bili nedavno uhapeni i tek su izili iz istranog zatvora. Priali
su nam da su sve barake i atori prepuni i da stotine zatvorenika
logoruju u sredini logora. Uskoro smo se i sami uvjerili da nema
mjesta.

444
 Smjestio sam se na tavanu neke barake, a pored mene stisnuli
su se Josef Berger i nekoliko prijatelja.
Najprije smo htjeli saznati koji je kontingent na redu.
U staljinistikom reimu uvijek je bio na redu odreeni sloj
stanovnitva predvien za logore.
Poelo je prompartijom tridesetih godina, poslije su do-
li na red socijaldemokrati, bundisti, socijalrevolucionari, zatim
trockisti, pa pristae Zinovjeva, koje su zamijenili navodni i pravi
pristae Buharina, a ove su opet slijedili crvenoarmejci koji su bili
u vezi s Tuhaevskim i Jakirom. Prije prijateljstva s Hitlerom na
redu su bili agenti Gestapoa, a poslije rata oni koji su u okupi-
ranom podruju radili s Nijemcima.
Ve smo u poetku mogli saznati da etapnu stanicu sada na-
seljevaju povtorniki, tj. oni koji su ve bili u zatvoru ili logoru
zbog politikih krivica i svoju su kaznu odsluili. Godine 1948.
naredio je Staljin da se ponovno uhapse svi nekadanji zatvo-
renici koji se jo nalaze u ivotu. Od tog asa poeo je veliki
priliv uhapenika. Najee nisu podizane nikakve nove optube.
Uhapenom su jednostavno saopili da je NKVD obavijeten da
se nije popravio i da je OSO odluio da ga ponovno poalje u
logor ili zatvor. Neke su optuili za sasvim druge grijehe. Vei dio
dospio je u logore, jedan dio u zatvore, a neki u izgnanstvo.
Drugu grupu sainjavali su oni koji su suraivali s Nijemcima
na okupiranim podrujima, meu njima bilo je naroito mnogo
ena. Zatim su slijedili stanovnici baltikih zemalja, u kojima je
u to vrijeme dolazilo do otrih borbi izmeu baltikih partizana
i vojnika NKVD-a. Meu njima bilo je mnogo sveenika, kao
i nekoliko stotina tisua Nijemaca koje su Rusi odvukli sa so-
bom.
Veoma smo se iznenadili kad smo saznali da u toj etapnoj
stanici nema kriminalaca.

445
 Bila je to etapna stanica speclogora koji se zvao Ozerlag.
Takve su organizirali od 1948.
Do 1948. u Sovjetskom Savezu postojala je samo jedna vrsta
logora. Iako su mnoga logorska odjeljenja imala poseban reim,
logori su u principu bili isti. U takvim logorima zajedno su se
nalazili politiki zatvorenici i kriminalci. U logorima su u jednoj
brigadi radile ene koje su dopremljene zbog politikih zloina
svojih mueva zajedno sa enama koje su itavog ivota bile pro-
stitutke. Djeca iji su oevi bili visoki partijski rukovodioci sada
su jela iz iste zdjele s nekadanjim besprizornima.
U speclogorima bili su samo osueni zbog politikih prije-
stupa. Kad smo to saznali, poeli smo vjerovati da to znai po-
boljanje poloaja politikih zatvorenika. Uvijek smo osjeali da
je sramota to nas mijeaju s podzemljem. Neki su u ovim novim
mjerama vidjeli humanu notu. Ali uskoro smo se uvjerili da
speclogori nisu osnovani radi toga da bi se poboljao poloaj
politikih zatvorenika, ve zato da bi ih se moglo jo perdnije
terorizirati.
U etapnoj stanici Tajet vladala je ivost. Neki zatvorenici
imali su instrumente i obrazovali su mali orkestar. ak se i ple-
salo. ene, koje su stanovale u posebnim barakama, smjele su se
u odreeno vrijeme sastati s mukarcima u blagovaonici, smjele
su plesati, a oni koji su bili dovoljno snalaljivi mogli su zajedno
otii i na neko skrovitije mjesto.
Moj prijatelj, koji je plesao s mladom i zgodnom djevojkom
uz zvukove lagera Tetkica, nagovorio ju je nakon mnogo muka
da s njim poe u rezervoar za vodu. Tamo su proveli nekoliko im-
proviziranih ljubavnih minuta.
Ve prvih dana nakon dolaska osjetili smo nov duh meu za-
tvorenicima. Razumije se, ni u zatvoru ni u logoru nije se smjela

446
izrei nikakva, pa ni najblaa kritika Staljinova reima. Ovdje je
bilo drugaije. Na svakom koraku otvoreno su psovali i reim i
Staljina. Jao onome tko bi pokuao da se tome suprotstavi. Neka-
danji policajci, naroito Baltijci, koji su gotovo svi dobili dvade-
set i pet godina logora, smatrali su da nemaju to izgubiti. Osim
toga, veina je vjerovala u skori rat izmeu Sovjetskog Saveza i
zapadnih sila.
Doivjeli smo i to da je litvanski sveenik drao govor grupi
od stotinu zatvorenika. Govorio je o kraju Staljinove diktatu-
re i kako e Ujedinjeni narodi osloboditi zatvorenike iz kandi
NKVD-a. Govorio je deset minuta, tada su dotrali logorski po-
licajci i odvukli ga u karcer.
Uskoro je meni i Josefu uspjelo da protekcijom naemo
mjesta u nekoj baraci. Iako smo morali leati na podu, bili smo
sretni to smo se rijeili tavana gdje je bilo neopisivo prljavo i od
buha se nije moglo spavati.
U novoj baraci upoznao sam bekog lijenika Frankla. Dr
Frankl dospio je u prvom svjetskom ratu u rusko zarobljenitvo i
nastanio se u Takentu. Godine 1926. posjetio je svoj rodni grad
u kome su ivjele njegova majka i sestra. Nakon vietjednog bo-
ravka u Beu, dr Frankl se sa enom i djetetom vratio u Takent.
Tamo je ivio kao ugledan lijenik i graanin, sve dok ga 1940.
nije uhapsio NKVD. Kao i mnogi drugi, dr Frankl je hapenje
smatrao zabunom i mislio je da e ga uskoro osloboditi. Uspio je
na neki nain obavijestiti enu kako ga optuuju da je njemaki
pijun i nagovaraju ga da prizna kako ga je zavrbovao beki trgo-
vac antikvitetima Weinberger. Dr Frankl nije vidio Weinbergera
od 1914. godine, kad je u Austriji poeo progon idova i We-
inbergera su odvukli u Poljsku. Iz Poljske je pobjegao u Rusiju
gdje su ga, kao i druge prebjegle idove, smjestili u logor u blizini
Saratova na Volgi. Weinberger je bio Fanklov kolski drug. Kad je
447
stigao u Saratov odmah je pisao Franklu i opisao mu svoj poloaj.
Nakon toga ovaj mu je nekoliko puta slao pakete i novaca. Kad je
poeo rat izmeu Njemake i SSSR-a, idove su pustili iz logora
i dopustili im da se nasele gdje god ele.
Weinberger je otputovao u Takent oekujui da e se moi
skloniti kod svoga kolskog druga. Kad je Weinberger rekao svoje
ime gospoi Frankl, ona se strahovito prestraila jer je pred so-
bom imala ovjeka koji je bio krivac nesrei njena mua. Kada se
smirila ispriala mu je zato je njen mu uhapen. Oboje odlue
da pou u NKVD kako bi razjasnili zabunu zbog koje dr Frankl
sjedi u zatvoru.
Gospoa Frankl ispriala je ociru da je dola da razjasni za-
bunu, pri tom je pokazala na Weinbergera. Ocir NKVD-a je sve
zapisao i odgovorio im neka pou kui: sve e biti u redu. Oboje
su krenuli kui oekujui da e Frankla ubrzo pustiti.
Prolo je nekoliko dana, ali Frankl se nije vratio. Nisu ga oslo-
bodili. Ali su uhapsili Weinbergera. U eliji su se sreli. Tako im
se pruila prilika da proslave susret nakon toliko godina. Ubrzo
su Frankla osudili na deset godina logora, a Weinberger je umro
u zatvoru u Takentu.
Doktora Frankla jo sam jednom sreo u logoru 07. Poslije o
njemu nisam nita uo.
Doao je i dan kad je trebalo izii pred lijeniku komisiju
koja odreuje kategorije na osnovu kojih se zatvorenici alju u
odreene logore. Stajao sam gol pred lijenicima, dvjema enama
i jednim mukarcem. U prostoriji je stajao i naelnik sanitetskog
odjeljenja. Lijenik mi postavi nekoliko pitanja i izdiktira sekre-
tarici komisije, mladoj i lijepoj djevojci: - Trea. Koliko god sam
se radovao to sam dobio treu kategoriju, to je znailo da u
raditi lagan posao, ipak sam bio neraspoloen zbog slaba zdrav-

448
lja. Krumpiri koje sam pojeo u Aleksandrovskom centralu nisu
mnogo pomogli.
U etapnoj stanici ostao sam jo pet dana. Zatim su me zajed-
no s jo pet stotina ljudi odredili za transport.
Procedura primopredaje trajala je od est sati ujutro do etiri
sata poslije podne: pregledi, dijeljenje etapnog pajoka, predaja
straarima itd.
U jedan vagon strpali su nas osamdeset. Bilo je kasno uvee
kad su nas prikopali za lokomotivu. Dakle, uskoro emo krenu-
ti. Lokomotiva nas je odvukla na stanicu Tajet, gdje je vagon bio
prikaen na vlak kojim smo se trebali odvesti u logor.
Vlak je vozio veoma polako jer su prugu jo gradili. Kad smo
stigli u logor 07 bilo je ve svjetlo, ali jo uvijek veoma rano. Kroz
malene reetkaste otvore na vagonu mogli smo vidjeti najbliu
okolicu.
Otprilike dvije stotine metara od eljeznike pruge nalazila se
grupa bijelo okreenih baraka. Prostor je bio okruen visokom
ogradom od dasaka, slino kao i na ostalim etapnim stanicama, a
stranji dio ograde nije se mogao vidjeti. U daljini je strila visoka
jela, a s obje strane logora mogla su se vidjeti i poneka stabla. Sa
dva straarska tornja jasno su se vidjele cijevi mitraljeza. U logoru
je bilo mirno.
Iz straarnica su izlazili ociri i vojnici, a u dvoritu logora
postavljeni su stolovi i stolice. Otvorili su prvi vagon. Zatvorenici
su se spustili niz nasip, postavili u petororedove i krenuli prema
ulazu. Ocir im je pokazao gdje da sjednu. Na zemlju! Na redu
je bio slijedei vagon. Scena se ponovila.
I mi smo doli na red. Skakali smo niz nasip poput jaraca. Bili
smo sretni to se nakon dugog ekanja moemo malo razgibati.
Kad su nas nakon mnogih procedura pustili u logor, jo uvijek
nismo smjeli u barake. Ponovno smo sjedili u dvoritu i ekali

449
prozivku i raspored u brigade. Unutranjost barake bila je ista
kao u Norilsku. Brigada kojoj sam bio dodijeljen popravljala je
gornji dio pruge.
Uskoro smo saznali da iz ovog logora ide na posao samo tri do
etiri stotine ljudi. Ostalih tisuu i dvije stotine zatvorenika sjedi
u barakama ili radi unutar logora.
Brigadir mi je predloio da radim kao deurni. Prihvatio sam
prijedlog. Posao nije bio teak jer smo bili dvojica.
Moj partner bio je Levenko, gradonaelnik Rovna za nje-
make okupacije. Levenku je jedna noga bila kraa, zbog toga
je dobio posao deurnog. Trudio sam se da u baraci odrim red i
mnogo sam radio. Rano ujutro, im bi se baraka otvorila, morao
sam donijeti vode iz bunara koji je bio udaljen stotinu i pedeset
metara. Vode je bilo vrlo malo; jedan bunar nije bio dovoljan za
tisuu i pet stotina ljudi. Danju sam spremao baraku.
Stekao sam simpatije brigadira i logoraa. Cijenili su me naro-
ito zato to sam brigadu dobro opskrbljivao vodom. Na to nisu
bili navikli.
esto su nam iz drugih baraka dolazili ljudi da utae e.
Uskoro se svuda pronio glas da sam dobar deurni, brigadiri su
me uvijek navodili kao primjer. Ali moji prijatelji psovali su me
zbog pretjerane marljivosti. Veliko je nezadovoljstvo izazivalo dr-
anje gradonaelnika, kako su ironino nazivali mog partnera.
On nita nije radio. Zadovoljavao se time da od bureta tjera za-
tvorenike koji su u nau baraku dolazili po vodu:
- Odlazite, ja neu vui vodu za itav logor!
No svi su znali da on nije izvukao ni kap vode.
I gradonaelnik je bio sa mnom veoma zadovoljan, stalno
mi je donosio vie juhe. Levenko, koji je znao da sam stari lo-
gora i bivi lan Partije, priao mi je kako se kao gradonaelnik

450
Rovna brinuo za idove i komuniste. Ali drugi su tvrdili suprot-
no: da je otimao stanove idovima i partijskim funkcionarima,
sebi uzimao najbolje stvari i da je sve komuniste i idove pri-
javljivao Gestapou. Od strijeljanja ga je spasio idov koji je na
sudu svjedoio da mu je Levenko dao propusnicu i spasio ga od
Gestapoa.
Speclogore su stvorili zato da zatvorenike izoliraju od vanj-
skog svijeta. U nekadanjim logorima zatvorenik je imao veliku
slobodu kretanja, a kako se na radilitu esto nalazio sa slobod-
njacima, nije bio izoliran. Mnogi beskonvojni s propusnicama
pridonosili su tome da je zatvorenik mogao doi do stvari koje su
mu inae bile zabranjene.
U speclogorima dopisivanje je bilo ogranieno na dva pisma
godinje. A kad znamo da se pisma esto gube, postaje jasno da je
veza s rodbinom zapravo bila onemoguena.
NKVD nije mogao pronai objekte gdje zatvorenici ne bi
dolazili u dodir sa slobodnim stanovnitvom. Stoga je NKVD
proveo naroite mjere.
Jedna od mjera bila je i jedinstvena odjea po kojoj su se za-
tvorenici speclogora razlikovali od drugih logoraa, prije svega
od mjesnog stanovnitva. Zatvorenici su dobili iste hlae, kou-
lju, varirani kaputi i varirani ogrta. Odjea je bila tamnoplava i
na svakom je komadu uljenom bojom bila ispisana velika brojka.
Na hlaama se nalazila na koljenima, na kapi sprijeda, na koulji,
kaputu i ogrtau na leima.
Odjee bez brojki nisu se smjele nositi niti unutar logora.
Straari su pomno pazili da li se broj jasno vidi. Svakog zatvore-
nika, koji bi prekrio to pravilo, vraali bi. Zatvorenika koji nije
pravovremeno obnovio svoju brojku kanjavali su karcerom.
Moja brojka u speclogoru bila je: -462.

451
 Nadzor nad zatvorenicima u speciogorima bio je naroito
otar. Postojeem aparatu NKVD-a pridoao je i novostvoreni
aparat MGB (Ministerstvo gosudarstvenoj bezopasnosti).
Sada su u svakom logoru postojala dva politika ocira, jedan
od NKVD, drugi od MGB. Oba su aparata podmuklo terorizira-
la zatvorenike. I NKVD i MGB zavrbovali su agente koji su svo-
jim naredbodavcima dostavljali sve to su zatvorenici govorili.
Zatvorenici su se protiv tih dounika u svojim vlastitim re-
dovima borili svim sredstvima, nisu prezali ni pred ubojstvom.
esto se dogaalo da zatvorenika na radilitu pogodi kamen koji
je sluajno kliznuo, ili ga sluajno prignjei stablo. Bilo je i
otvorenih ubojstava.

452
 AMERIKI PIJUNI

Odmah od prvog dana osjetili smo mi stari logorai, uglav-

nom stari lanovi Partije, da smo dospjeli u izvanredno teak po-
loaj. Zajedniki ivot s nekadanjim policajcima, esesovcima i
pripadnicima nacistike Sonder-komande bio je nepodnoljiv.
Neki su pisali NKVD-u i MGB-u i protestirali to ih dre
u istom logoru s ovim masovnim ubojicama. Odgovor je glasio
da su pravilno poslani upravo u taj logor. Meu zatvorenicima
speclogora bilo je i ljudi koji nisu imali nikakve veze sa zloi-
nima hitlerovaca. U logoru 07 sreo sam grupu mladih Nijemaca
koji su radili zajedno sa SIS a koje su Rusi uhapsili u istonom
sektoru Berlina i osudili na dvadeset i pet godina logora. Meu
tisuama tih mladia, koji su stupili u slubu Amerike, bilo je,
naravno, mnogo pustolova koji su bili spremni sluiti svakome.
No veina nije radila iz koristoljublja.
Veoma me zanimalo to misli njemaka mlade poslije sloma
Hitlera. Je li neto nauila iz onoga to se pred njihovim oima
dogaalo u njihovoj domovini? Ve nakon prvih razgovora s tim
mladim Nijemcima razabrao sam da samo manjina proklinje Hi-
tlerov reim, dok veina samo djelomino osuuje ono to se u
Njemakoj dogaalo do sloma hitlerizma. No svi su bili sloni da
je Hitlerova politika prema idovima bila neispravna i osuivali
su masovna unitavanja drugih naroda. Ali oni su tvrdili da o
tome nita nisu znali.
Kad sam to uo pomislio sam na logorae koji su uvjereni
da Staljin nita ne zna o zloinima Jeova, Berije i Abakumo-
va. Moram rei da me prvi razgovor s poslijeratnom njemakom
omladinom veoma oneraspoloio. Zakljuio sam da je dvanaest
godina Hitlerova reima osakatilo njemaku omladinu.

453
 Vei dio zatvorenika ovog logora bili su stranci ili Rusi koji
su se nalazili u inozemstvu i koji su silom ili drugaije vraeni u
domovinu.
Pukovnik sovjetske armije Jarho uao je u Njemaku sa sovjet-
skim trupama. Pripadao je komisiji koja je demontirala njemake
tvornice i transportirala ih u Sovjetski Savez. Jarho je demonti-
rao Zeissovu tvornicu u Jeni, veliku tvornicu Opel, Siemensove
pogone i mnoge druge. Nisu se demontirali samo strojevi, ve i
vrata, opeka, prozori, ak i bijeli lim s krova. Jarho je odluio da
prebjegne na Zapad. Nakon temeljitih priprema uspjelo mu je da
neprimjetno prijee granicu. Sklonio se u Dsseldorfu. Od naj-
ranije mladosti pripadao je Korasomolu, a kao vojnik stupio je u
Partiju i vjerovao sve to su mu govorili o ivotu u kapitalistikim
zemljama. Kad je vidio prva njemaka sela, poeo ih je usporei-
vati sa sovjetskim kolhozima. Stanovi u predgraima Berlina bili
su dokaz da radnici ipak ne ive tako bijedno. Posljednji udarac
bilo je zajedniko druenje s amerikim ocirima i vojnicima.
U Dsseldorfu naao je posao. Nakon tri mjeseca, kad se jed-
ne veeri vraao iz kina, vidio je zatvorena osobna kola koja su
stajala u blizini njegova stana. Ne sjea se to se zatim dogodilo.
Probudio se u autu kad su se ve nalazili u istonom Berlinu.
Pored njega slijeva i zdesna sjedila su dva ovjeka. Strahovito ga
je boljela glava, osjeao je kako mu krv curi niz vrat.
Otmiari su ga odvukli u zatvor. Nakon nekoliko dana preslu-
avanja izveli su ga pred vojni sud koji ga je osudio na dvadeset i
pet godina logora.
Gradnju eljeznike pruge Tajet-Lena zapoeli su japanski
ratni zarobljenici koji su stanovali u barakama. Tada smo ih mi
smijenili. Na mnogim mjestima vidjeli smo japansko pismo. Ba-
rake koje su bile stare pet godina bile su trule i ruevne. Neke je
trebalo poduprijeti gredama da se ne srue.

454
 Vei dio zatvorenika mjesecima je sjedio bez posla, u praumi
u kojoj smo se nalazili bilo je vie drveta nego to smo mogli
sruiti. Ali ekalo se na zapovijed viih organa. Meutim, ona
nije stizala.
Jedina briga velikog broja NKVD i MGB ocira bila je da pazi
da se ne povrijedi strogi reim. Hrana je bila slaba i nedovoljna.
esto nije bilo ni kipjatoka. Nije bilo ni drva, ni dovoljno vode
u bunaru, uprezali su nas u kola da bismo u buretima dovukli
vodu iz rijeke una koja je tekla nedaleko logora. No i to MGB
ocirima nije bilo pravo. Kako se zatvorenici speclogora mogu
putati na rijeku? Ponovno je zavladala nestaica vode i sve pri-
tube ostale su uzaludne. Jednog dana u logoru se pojavi potpu-
kovnik MGB-a. Bez rijei je iao od barake do barake i nitko se
nije usudio da mu se potui. Skupio sam hrabrosti i rekao mu:
- Oprostite, graanine potpukovnie, smijem li vam izrei
jednu pritubu?
- ta elite?
- Je li doputeno da se s ljudima postupa ovako kao u ovom
logoru?
- Vi se nalazite u speclogoru MGB-a, a ne u bilo kojem lo-
goru - obrecne se potpukovnik.
- Zar to iskljuuje ovjean postupak?
- Tko s vama postupa neovjeno?
- Ovdje nema ak ni vode za pie.
- ta, imate premalo vode?
- Da, nemamo vode.
- Imate li jo neke pritube?
- Kada emo moi pisati svojim kuama?
- Smijete pisati dvaput godinje - ree, okrene se i progura
kroz mnotvo zatvorenika koji su nas okruili.
455
 Razgovor je ve za dana urodio plodom. Dobili smo papir i
kovertu i smjeli smo napisati prvo pismo. Radovao sam se to u
eni moi javiti novu adresu. Molio sam je da mi poalje neto
hrane.
Poslijepodne doao je nadglednik i rekao mi da posljednji dan
radim kao deurni i da ve sutra moram s brigadom na gradnju
mosta.
Na gradnji mosta preko rijeke una radio sam samo etiri
dana. Sudjelovao sam u ruenju provizornog drvenog mosta. Nije
mi bilo sueno da gradim novi. Upravitelj logorskog odjeljenja
osvetio se prvom prilikom koja mu se ukazala.
Kad je dola komisija da bi izabrala radnike za logorsko odje-
ljenje 033, odredila je i mene. Na rastanku su mi rekli da bi bilo
bolje da se nisam prituio.
Logorsko odjeljenje 033 nalazilo se s druge strane rijeke una.
Pjeaili smo osam kilometara. Najprije smo prolazili strmim
putem koji je vodio k rijeci, zatim smo krenuli preko smrznute
rijeke. Proli smo pored naseobine besarabijskih seljaka koji su
slagali debla koja je rijeka ljeti naplavila. Zatim smo poli um-
skim putem kroz dubok snijeg prema novoj eljeznikoj pruzi.
Kada smo je proli, vidjeli smo veliku ogradu logorskog odjelje-
nja 033.
Logorski policajci i nadglednik, koji su nas preuzeli, odveli su
nas u treu baraku, gdje su nas najprije pregledali, a zatim smo
se smjeli smjestiti.
Domogao sam se mjesta na gornjoj prini. uvao sam mjesta
za Oskara Lepticha, Nijemca iz Transilvanije, i Hansa, njema-
kog mladia koga sam upoznao u logoru 07. Za mara od osam
kilometara imao sam dovoljno vremena da razmiljam to me
eka u novom logorskom odjeljenju. Fiziki sam se osjeao veo-

456
ma slabo, a to je potvrdila i lijenika komisija koja je odredila
da doem u odjeljenje 07, na laki posao. Kao deurni nisam
se pretjerano naprezao, ali to bijae najvie to sam u to vrijeme
mogao raditi.
U odjeljenje 033 prebacili su me zato da me kazne teim ra-
dom. Odluio sam da odbijem svaki posao koji ziki ne mogu
izdrati. Bio sam svjestan posljedica takvog koraka, ali vrsto sam
odluio da ba tako postupim.
Bilo je ve kasno kad smo se nali u mranoj prostoriji. Spre-
mio sam svoj krevet. Znao sam kako se hlae, vatiran kaput i
ogrta mogu pretvoriti u krevetninu.
Kad smo se rano ujutro spremali na posao, zapovijeeno nam
je da ja i jo neki drugi, meu njima i Oskar, poemo na istovari-
vanje u nonoj smjeni. Bio sam sretan to dobivam nekoliko sati
odmora i to se mogu bolje upoznati s odjeljenjem 033.
Uzeo sam doruak koji se ni po emu nije razlikovao od do-
ruka u drugim logorima. esto smo jeli ne razmiljajui to je-
demo. Tek smo se kasnije pokuavali sjetiti to smo pojeli.
Ovdje je bilo neto bolje nego u 07, iako ne bih mogao rei u
emu je bila razlika. Iste trule barake, isti red, ak i jednaki japan-
ski natpisi. Moda je razlika u malenom potoku koji je uborio
na rubu logora i u stakleniku kraj potoka u kome se uzgajalo
svjee povre za ocire NKVD-a.
Zanimalo me tko je moj brigadir. Ali nije bilo potrebno da se
raspitujem. im sam stupio u prostoriju gdje je bila smjetena
moja brigada, uo sam kako netko gromko izgovara ruske psov-
ke. Pomislio sam, to je brigadir. Odmah sam iziao iz barake.
Prola me volja da ga upoznam.
Morao sam se preseliti iz tree u prvu baraku u kojoj se nala-
zila moja brigada. Sa dva nova druga, Oskarom i Hansom, smje-
stio sam se na donjoj prini.
457
 Imali smo dosta vremena i proetali smo dvoritem. Upoznali
smo se s mnogim zatvorenicima koji su ve due vrijeme ovdje
boravili. Od njih nismo saznali nita novog. Kad smo prolazili
pored kipjatilka vidjeli smo zdepasta ovjeka irokih ramena,
napadno rie brade, koji je cijepao drva. Mislio sam da je to neki
sekta s dugom bradom. Oskar upita bradonju ima li kipjato-
ka. Ovaj mu odgovori na takvom ruskom jeziku da nije bilo
teko prepoznati Nijemca.
- Govorite njemaki? - upitali smo ga.
Bradonja ispusti sjekiru iz ruku i zaueno nas pogleda.
- Zar ste vi Nijemci?
Predstavili smo se.
- Ja sam iz tajerske - ree.
- Odakle iz tajerske? - radoznalo upitam.
- Iz Kapfenberga kod Brucka na Muri.
- Ne morate mi tako tono objanjavati gdje se nalazi Kapfe-
nberg, mogu vam rei gdje ste tamo radili.
- Kako to, zar me poznajete? - bradonja se iznenadi.
- Mogli ste raditi samo kod Bohlera, onaj tko je iz Kapfenber-
ga sigurno je namjetenik Bohlera.
- Da, to je tono. Sluio sam u vatrogasnoj eti pogona.
Bio je to Franz Almeier koji je sluio kod Volkssturma i za
rata se borio protiv slovenskih partizana. Nakon rata ruski vojni
sud osudio ga je na deset godina logora. U logoru je obolio i kao
invalid dobio posao kipjatilika.
Zahvaljujui naem sunarodnjaku, imat emo vie vrue
vode. U prostoriji u kojoj se kuhala nalazio se tednjak na kome
su zatvorenici, koji su primali pakete, smjeli kuhati. Bila je to
tzv. ocirska kuhinja. Za slobodnih dana i uvee ovdje je bilo
mnogo ljudi koji su u zaralom limenom posudu (amerikim
458
konzervama, njemakim i ruskim menzakim posudama) kuhali
kau. Ovdje se nisu nalazili samo oni koji su kuhali, ve je bilo
i gledalaca koji su sa zaviu promatrali vlasnike prosa, zobi i
drugih ivenih namirnica. Neki su se nudili da e donijeti drva
kako bi dobili malo kae.
Almeier, kao ef kipjatilka, imao je mnogo posla da bi odr-
ao red. Bio sam stalan posjetilac Almeierove prostorije i on mi je
esto tajanstveno aputao u uho:
- Doi malo kasnije, imam neto za jelo.
Kad sam postao kuhar mogao sam se oduiti Almeieru. S njim
sam bio zajedno vie od godine dana, sve dok ga nisu odveli iz
logora 033.
Bliilo se vrijeme poslu. uo sam da naa brigada utovaruje
ljunak. Tri ovjeka morala su pretovariti na kola 60 tona. Rad je
bio tako naporan da su ljudi nakon tri mjeseca postali nesposob-
ni za rad. Moja odluka da odbijem taj posao bila je vrsta.
Stvorio sam plan da prije polaska na rad odem iz barake u
kojoj sada stanujem i da u treoj baraci legnem na neko slobodno
mjesto i sakrijem se. Saopio sam svoj plan Oskaru i Hansu.
Zauo se udarac gonga.
- Spremite se za rad!
Svi su obukli vatiranu odjeu. U posljednjem asu brigadir
i dva pomonika donesu pustene izme koje su uzeli iz druge
barake od brigade koja je radila danju. U logoru nije bilo dovolj-
no pustenih izama pa su se dvije brigade sluile istim izmama,
jedna danju, druga nou. izme su bile mokre. Prolo je mnogo
vremena dok su se svi obukli. I ja sam u svemu tome sudjelovao
da ne bih pao u oi. Kad se zauo drugi znak gonga, iziao sam iz
barake i krenuo u treu baraku u kojoj je bilo tamno. Tapkajui
pronaao sam slobodno mjesto i odjeven legao.

459
 uo sam kako se brigada postrojava. Brigadir je brojao redo-
ve, jedan je nedostajao i on je glasno viknuo:
- Tko nije ovdje?
Nitko nije odgovorio. Poslije sam uo da se brigadir jo jed-
nom vratio u baraku da bi pregledao nije li netko ostao. Nikoga
nije naao. Brigada je s jednim ovjekom manje krenula na rad.
Danas sam se spasio, ali kako e biti sutra? Ponovno sam stao
razmiljati: odluio sam da u i dalje odbijati da krenem na rad.
Zaspao sam i ustao rano ujutro. Moja se brigada vratila s posla,
a brigadir nije nita pitao jer nije mogao ustanoviti tko je nedo-
stajao. Ovdje sam bio novi i moje lice brigadir jo nije upamtio.
Oskar i Hans priali su mi o tome kako je bilo na radilitu. Bilo
je veoma teko i unato niskoj temperaturi veina se preznojava-
la.
Poto smo dorukovali, legli smo na poinak. U baraci je sve
utihnulo. Nisam mogao spavati, stalno sam kovao planove. Znao
sam da nije mogue i po drugi put izostati. Odluio sam da raz-
govaram s brigadirom i kaem otvoreno da ne mogu teko radi-
ti.
Ustao sam i iziao iz barake. Najprije sam otiao u kipjatilku
i ispriao Almeieru da noas nisam bio na poslu i da ne namje-
ravam poi ni danas. Almeier me zabrinuto sluao, na kraju je
rekao:
- Zatvorit e te u karcer.
Znao sam to me oekuje i pomogao sam Almeieru donijeti
drva, a u etiri sata poao sam u baraku, znao sam da se u to
vrijeme brigada budi. Brigadira nije bilo. Ponovno sam iziao i u
predsoblju susreo mravog dugajliju.
- Brigadiru, mogu li razgovarati s vama? - upitao sam.
Iskosa me pogleda.

460
 - Ja sam taj koji noas nije bio na poslu. Niti danas neu ii.
Nikolaj me zgrabi za vrat.
- ... tvoju mat, to si to rekao? Ja u ti pokazati.
Lice mu je bilo crveno od bijesa.
- Smirite se i posluajte me.
Nikolaj me pusti.
- ta hoe?
- Ja sam stari zatvorenik i znam to biste mi jo mogli kazati.
No svjestan sam to radim i priznao sam vam to zato da me ne
biste morali traiti kao juer naveer. Prijavite me i time e sluaj
biti svren.
Nikolaj me neko vrijeme promatrao. - ovjee - ree - ti mi se
svia. Poimo unutra, ovdje je hladno.
Kad smo uli u baraku, brigadir se okrene i napusti me bez ri-
jei. Uzeo sam jelo i ekao to e se dogoditi. Ali te veeri nita se
nije dogodilo. Svi su otili na rad, brigadir je proao pored mene
i nita mi nije rekao. Nisam se sakrio, ostao sam i ekao logorske
policajce da me odvuku u karcer.
Nakon dva sata brigada se vratila. Oskar mi ree da zbog jake
snjene vijavice nema kola i da e brigada sutradan ii na rad. Svi
su bili sretni to mogu spavati. Oskar i Hans su se udili kako to
da ve nisam u zatvoru.
Slijedeeg dana brigada je rano morala na posao. Brigadir je
u meuvremenu javio narjadiku (nadgledniku) da odbijam ra-
diti.
Narjadik Zimin bio je povtornik koga su, poto je 1946.
odsluio desetogodinju kaznu, otpustili i koji je 1948. za isti
grijeh dobio jo deset godina. Rjenik Zimina nimalo se nije ra-
zlikovao od rjenika kriminalaca.
Zimin je doao u baraku i ve s vrata viknuo:
461
 - Gdje je junak koji odbija raditi?
Svi su napeto ekali to e se dogoditi. Moje je mjesto bilo kraj
vrata. Dobro sam vidio crveno lice i usta bez zubi. Istupio sam.
- Ja odbijam.
- To emo jo vidjeti. Doi ovamo!
Zimin poe u sredinu barake gdje se nalazio stol. Sjedne. Po-
kazujui na mene ree brigadiru:
- Jesi li vidio, on ne eli ii na posao. Vidjet emo kakav je to
junak.
- Nisam junak, ali na posao ne idem, jer ne mogu - odgovorio
sam.
- Ovdje se nikoga nita ne pita, ovdje se rinta.
- Ovog puta neu rintati.
- Vidjet emo.
Zimin ustane i izie iz barake.
Bio sam uvjeren da je otiao po logorskog policajca.
U meuvremenu su donijeli pustene izme. Svi su se pourili
da ugrabe par za sebe. U sredini barake ostao je jedan par. Briga-
dir ih uzme i baci mi ih pred noge.
- Obuci izme!
- Nisu mi potrebne, ne idem na rad.
Brigada je stajala i ekala da stignu straari. Sjedio sam na
svom mjestu u baraci. Uto uu narjadik i logorski policajac, a
deurni im potri u susret.
- Deurni, gdje je taj koji nee raditi?
- Evo ga - ree deurni i pokae na mene.
- Smjesta se obuci, brigada eka - ree logorski policajac.
- Ne idem na taj posao.
Nakon nekoliko sati u baraku ue narjadik i zapovijedi mi da
ga slijedim. Postaje ozbiljno, pomislio sam i poao za njim.

462
 Bilo je veoma hladno, pod izmama je kripao smrznuti sni-
jeg. Podilazila me jeza kada sam se sjetio da e me baciti u rupu
u zemlji u kojoj me samo stalno kretanje moe spasiti od smrti.
Samo jedanput u dvadeset i etiri sata moi u umorno i slabo
tijelo ugrijati sa tri stotine grama kruha i loncem vrue vode.
Nisam ni pomiljao da li bi bilo bolje da sam poao na rad. Bio
sam uvjeren da je bolje smrznuti se u karceru nego crkavati na
radu.
Kad sam htio okrenuti udesno, gdje se nalazio karcer, zau-
dio sam se kad mi je vojnik viknuo: - Produi ravno!
Poao sam prema izlazu. Desno se nalazila straarnica. Vojnik
otvori vrata i pusti me unutra. U straarskoj sobi nalazili su se
straari, upravnik logora, natporunik Sorokin i njegov zamje-
nik.
- Zato niste ili na posao? - upita zamjenik.
- Veoma sam slab i ne mogu raditi tako teak posao kao to je
utovarivanje vagona.
- Vi imate prvu kategoriju i morate raditi svaki posao.
- Ne, ja imam treu kategoriju - odgovorio sam.
- Kako znate da imate treu kategoriju? - upita me Sorokin.
- uo sam lijenika u etapnoj stanici.
- To je bilo davno. Sada imate prvu kategoriju - ree nael-
nik.
- Svejedno je koju kategoriju imam, slab sam i ne mogu raditi
taj posao.
- Ovdje postoji jo samo sjea drva. Sutra ete ii na sjeu.
- Ni to neu moi raditi.
- Ti eli sortirati kolae, ali takvog posla nemamo - opet e
on.

463
 - Svejedno mi je kakav ete mi posao dati, teki ziki posao
ne mogu raditi.
- Radit e kao ista zahoda.
- Pristajem.
- Nemoj misliti da e iznositi samo smrznuto govno, vadit
e i rijetko.
- U redu.
Rekao sam to tek tako, iako sam znao da sam za ienje zaho-
da isto toliko nesposoban kao i za utovarivanje ljunka.
- Idite i poaljite mi narjadika.
Kad smo stigli, naelnik ree Ziminu:
- Dajte mu neki posao u logoru.
Zimin kratko odgovori:
- Na zapovijed, graanine naelnice.
Kad smo izili, ree mi: - Ti zaista ima sreu.
To nisam oekivao. Bio sam sretan to je moj prvi trajk tako
dobro svrio.
Slijedeeg jutra odveli su mene i jo dvojicu, Rusa i Rumunja,
da za vojniku kuhinju cijepamo i pilimo drva.
Ovaj posao radili smo dva mjeseca. Ponekad bi nas upotre-
bljavali i za ljutenje krumpira. To je kuhar uradio ilegalno jer je
bilo strogo zabranjeno da zatvorenici ulaze u prostorije kasarne.
Nekoliko me puta podocir odveo u sobu gdje je stajalo oru-
je i gdje sam, dok su straari spavali, prao pod. Na stalku su stajali
automati i puke. Uvijek sam se udio to su vojnici tako lakomi-
sleni i putaju nas u kasarnu. Speclogor je spreman na sve!

464
 PRVI PAKET OD MOJE ENE

Veljaa 1950. Vladala je strana studen. Jednom, kad smo se

vratili s posla iz kasarne i ekali da nas puste u logor, pred ula-
zom se nalazila zaprega. Na saonicama u slami lealo je nekoliko
paketa. Rumunj je radoznalo zavirio i opazio da su neki okrenuti
adresom prema gore. On vikne:
- Karl, ima paket!
Nisam se obazirao na to to govori, znao sam da se voli aliti.
- Pa ti se zove tajner - ponovi.
Tada sam spazio paket.
Nestrpljivo sam oekivao as kad e mi ga predati. U prisut-
nosti nekoliko ocira otvorili su paket i temeljito pretraili svaki
predmet. Slaninu su rasjekli u sitne komadie, proso su rasuli po
novinskom papiru i pretraili ga, eer takoer, a aj su oduzeli
jer ga zatvorenici nisu smjeli primati.
Bio sam sretan kad sam s paketom stigao u baraku. Oskar i
Hans nestrpljivo su me oekivali. Odmah sam otiao u ocir-
sku kuhinju i skuhao lonac kae. Kad sam je donio u baraku,
sjeli smo sva trojica kraj lonca i pobono je pojeli.
Siti i zadovoljni priali smo o mojoj eni koja me ve drugo
desetljee postojano eka. Radovali smo se to slijedeih dana
neemo biti gladni.
Ujutro rano Hans je donio kipjatok koji smo zasladili e-
erom. Tako smo s kruhom i slaninom pili sladak aj. Ostatak
paketa stavio sam u ranac koji sam saio od japanskog pokrivaa.
Ranac sam stavio ispod jastuka i zamolio deurnog da pripazi na
njega. Obeao mi je.
Kad smo se vratili, najprije sam potraio ranac. Nije ga bilo!
Upitao sam deurnog da li je vidio tko je uzeo moj ranac, ali on

465
nita nije vidio. Oskar i Hans bili su oajniji od mene. Savjetovali
su me da prijavim krau. Znao sam da to ne bi imalo nikakvog
smisla. Ali deurni je otrao u logorsku policiju i prijavio krau.
Slijedeeg jutra pozvali su me u ured logorske policije. Kad
sam uao u sobu, u kutu sam vidio svoj ranac.
- To je vae? - upita me policajac.
- Da.
- Uzmite ga i potpiite.
Uzeo sam ranac. U njemu se nalazilo rublje i cipele. Paketu ni
traga. Jedanaest godina ekao sam taj paket.
Dogaalo se da poslije guljenja krumpira dobijemo ostatke
juhe. Kad smo jednom sjedili u kutu blagovaonice i srkali juhu iz
lonca, uao je vojnik koji, opazivi nas, vikne kuharu:
- Zato hrani ove faiste?
Od tada nikada nita nismo dobili. esto smo vidjeli kako
kuhar pred kasarnom izlijeva juhu koju vojnici ne bi pojeli.
Jednog dana ponovno smo gulili krumpir. Bili smo veoma
gladni, u prostoriji je gorjela eljezna pe. Rumunj uzme nekoli-
ko krumpira i stavi ih u otvor s pepelom. Otiao sam u dvorite
po drva. Kuhar je otvorio vrata i mahnuo mi da uem. Tada me
upitao jesam li ja stavio krumpir u pepeo.
Razmiljao sam i pomislio da su me moji drugovi okrivili, u to
vrijeme oni su bili u prostoriji.
- Da, ja sam pekao te krumpire.
Kuhar me snano udari po licu i ja zateturah prema zidu. Za-
tim prie i stane me pesnicama udarati. Nisam se pomakao, ni-
sam se branio. Buka je privukla ostale kuhare. Jedan, koji nam je
esto davao hrane, ree junaku:
- Ostavi ga na miru!

466
 Kuhar prestane udarati.
Odluio sam da vie ne dolazim. Iste veeri otiao sam u ured
da Ziminu ispriam to se dogodilo i da ga zamolim drugi posao.
Zimin se nalazio u knjigovodstvu. Kad sam mu sve ispriao, on
se strahovito razbjesni.
- to vi mislite da moete samo tako izabirati poslove? Vi za-
boravljate gdje se nalazite.
Knjigovoa Johan, ili Ivan Ivanovi, kako su ga zvali u logoru,
Nijemac s Volge, koji je sjedio pored Zimina, upita to se dogo-
dilo. Zimin mu odgovori napola ozbiljno:
- Kako ti se svia ovaj momak? Najprije objavi trajk, a onda
mu se ni laki posao u kasarni ne svia.
Ivan Ivanovi, koji je pripadao grupi zatvorenika koja je bila
oslonac logorskoj upravi i mogla je utjecati na naelnika logora,
ree:
- On je u Norilsku bio kuhar. Poaljite ga u kuhinju.
Zimin mi ree da nije znao da sam strunjak za kulinarstvo i
izjavi da e razgovarati sa efom kuhinje.
Otiao sam sa Ziminom u kuhinju. Ponovno sam postao ku-
har.
Moj kolega u kuhinji bio je rodom Francuz koji je jo kao di-
jete s ocem doao u Rusiju. Berthe je po izgledu bio tipian Fran-
cuz, visok, mrav, vragoljastih crta lica, pun humora i iskrenog
drugarstva. Za vrijeme kuhanja razgovarali smo o svaemu, bilo
je pravo zadovoljstvo gledati ga kako se smije i kako se njegovo
mravo tijelo trese, dok rukama pokazuje da prestanem priati.
Upravitelj kuhinje, idov iz Besarabije, golem kao Herkul, vi-
dio je u nama dvojici najbolje pomonike i bio je ponosan to je
u kuhinji, kako je rekao, zastupljena itava internacionala. Od
pet kuhara jedan je bio Francuz, zatim Austrijanac, Rus, idov

467
i Letonac. On bi svakom prilikom nabrajao osobine pojedinaca.
Kad bi doao do Rusa, rekao bi:
- A ti si najvei lopov.
ef kuhinje vodio je ogorenu borbu s kriminalcima koji su
prijetnjama pokuavali doi do boljeg jela. U speclogoru bili
su samo politiki zatvorenici. Meu njima bili su i tipini lopovi
koji su sluili u armiji marala Rokosovskog. U armiji su izvrili
razne politike zloine i tako dospjeli u speclogore. U logoru
033 postojala je banda koju je vodio jednoruki Vaska. Banda je
pljakala zatvorenicima pakete, a od kuhara ucjenjivanjem izma-
mljivala ribu, mast i druge ivene namirnice.
Na Besarabljanin odbijao je da kriminalcima daje ma i gram
hrane vie. Ostajao je vrst.
- Neu oduzeti ni grama od ono malo zatvorenike hrane.
Vaska je otvoreno govorio da e upravitelja kuhinje ucmeka-
ti ako i nadalje bude odbijao da ih hrani.
Jednog dana Vaska ostvari svoju prijetnju: kad je ef kuhi-
nje sjedio pred barakom u kojoj je i stanovao i razgovarao sa
zatvorenicima, Vaska mu je zadao deset uboda bodeom. Zatim
je pobjegao u baraku svojim sauesnicima. Ja sam upravo bio u
kuhinji, kad je ef obliven krvlju utrao viui:
- Daj mi sjekiru, daj mi sjekiru!
Slutili smo to se dogodilo. Nisam znao to da uinim. Sjekira,
kao i svi kuhinjski noevi, bila je prema propisu zakljuana u or-
maru. Klju se nalazio kod slubujueg kuhara. Dao sam mu sje-
kiru. On sav krvav potri da nae ubojicu. Onesvijestio se usred
dvorita. Odveli su ga u bolnicu. Poslije nekoliko sati otpremili
su ga u centralnu bolnicu, gdje je umro. Tako su izvijestili.
Nekoliko godina nakon toga uo sam da je vijest o njegovoj
smrti bila netona. Vaski i njegovoj bandi nije se nita dogodilo.

468
Zbog povrede logorskog reda dobio je dvadeset dana karcera,
i to je bilo sve. Uprava logora sa simpatijama je gledala kako za-
tvorenici meusobno ratuju.
Nakon ranjavanja Besarabljanina, mene su odredili da budem
upravitelj kuhinje. Odbio sam. No Berthe i Ivan Ivanovi toliko
su me nagovarali da sam popustio.
Stekao sam mnogo prijatelja. Pomagao sam im koliko sam
mogao, stoga sam imao neugodnosti. Ali znao sam da su zatvore-
nici sa mnom zadovoljni. Jedini nezadovoljnici bili su upravitelj
logora i sanitetsko odjeljenje.
Odnosi izmeu upravitelja logorskog odjeljenja, natporu-
nika Sorokina, i glavnog lijenika zatvorenika Ivana Ivanovia
Popova, bili su veoma prisni. Sorokin i Popov poznavali su se ve
nekoliko godina. Popov je zbog toga imao velik utjecaj na ime-
novanje upravitelja kuhinje. Upravitelj kuhinje bio je obavezan
da Popova i njegove pomonike iz ambulante dobro hrani. Tako
su iz logorske kuhinje putovale velike koliine masti, mesa, eera
itd. Vei dio toga dobivao je Sorokin preko Popova.
I ja sam Popovu davao bolju hranu, ali to njega nije zadovo-
ljilo, jo manje Sorokina. Zbog toga su obojica nastojali da me
smijene. Poslije nekoliko tjedana, iz drugog logorskog odjeljenja
k nama je prebaen stari prijatelj Popova i Sorokina, Sergej Ko-
novalenko.
Pozvali su me u ured, gdje se u drutvu ocira, ekonoma, So-
rokina i Popova nalazio i Konovalenko. Naelnik logora Sorokin
ree:
- Predat ete kuhinju novom kuharu Konovalenku.
Ja mu kratko odgovorih:
- Na zapovijed, graanine naelnice.

469
 Istog dana u kuhinju je doao Konovalenko, kome sam u pri-
sutnosti ekonoma predao kuhinju. Konovalenko mi predloi da i
dalje ostanem kuhar. Pristao sam nakon kraeg razmiljanja.
Konovalenko je bio hohtapler iz Odese. Za okupacije ostao je
u Odesi i trgovao s Nijemcima. Kad su se sovjetske trupe vratile,
uhapsili su ga i osudili na deset godina logora.
Konovalenko se u logoru brzo snaao, povezao se uz pomo
Popova s ocirima logorske uprave kojima je prodavao odjevne
predmete zatvorenika. Kad je prvi put postao upravitelj kuhinje
pljakao je zatvorenike tako da je velik dio ivenih namirnica
dijelio ocirima. Kad je ipak malo pretjerao pa su stale pljutati
pritube, bio je smijenjen. Sada su ga ponovno vratili na staro
mjesto.
ivene namirnice namijenjene zatvorenicima trebalo je za
svaki obrok posebno predavati slubujuem kuharu. Konovalen-
ko se toga nije drao. Sve je sam izdavao pomonim kuharima,
nije vagao. Prisvajao je.
Kuhare je terorizirao, prijetio im se svakom prilikom izbaci-
vanjem.
Nitko se nije usudio prigovoriti ni jednu rije. S Konovalen-
kom sam vodio svakodnevne bitke zbog toga to sam vidio kako
potkrada zatvorenike. Pokuao sam ga urazumiti.
Jelo je postajalo sve slabije. Sve vei broj ocira i podocira
dolazio je u kuhinju po svoje pakete. Prijateljstvo izmeu ocira
i Konovalenka bilo je toliko da su zajedno odlazili u ribolov. ak
je odreena grupa zatvorenika koja je na elu s Konovalenkom
odlazila u ribolov. Sagraeno je nekoliko amaca i nainjeno ne-
koliko mrea. Ulovljenu ribu zatvorenici nisu ni vidjeli. Dobivali
su je ociri i straari koji su nadgledali ribare.

470
 Sanitetsko odjeljenje na elu s Popovim ivjelo je na velikoj
nozi. Meso i maslac, namijenjeni bolesnicima, odlazili bi Popovu
i njegovim pomonicima, a jedan je dio dobivao i Sorokin.
Pomiljao sam da napustim posao u kuhinji zato to vie ni-
sam mogao sve to podnositi. Savjetovao sam se sa svojim prijate-
ljima. Ali oni su me zamolili da ostanem u kuhinji, bojali su se da
e izgubiti i ono malo hrane to su od mene dobivali. Uinio sam
sve to sam mogao za te ljude. Daleko od domovine njima je bilo
mnogo tee nego Rusima koje je ipak pomagala rodbina.
Bilo je i takvih koji nisu zavrijedili pomo. Dogaalo se da su
neki dobivali pakete pa ipak su svakog dana dolazili pod kuhinj-
ski prozor i prosjaili.
Jednog dana, kad sam se iz kuhinje vraao u baraku, u dvori-
tu me oekivao ovjek o kojem sam znao da je sveenik iz Kar-
patske Rusije.
- Oprostite, molim, to vas uznemirujem, ali na to me prisilja-
va bijeda - poeo je dobrim njemakim.
- to mogu uiniti za vas?
- Htio sam vas zamoliti da mi pomognete hranom.
Obeao sam da u uiniti sve to mogu, rekao sam mu da
svakog dana doe pod kuhinjski prozor. Sveenik je nekoliko tje-
dana dolazio, a ja sam mu davao juhu, poneki put i kau. Jednom
sam s Oskarom razgovarao o njemu i on mi ree da se taj sveenik
uope ne ponaa kao sveenik. Od mnogih paketa koje dobiva jo
nikada nikome nita nije dao. Strahovito sam se zaudio. Oskaru
sam ispriao kako svakog dana dolazi k meni po hranu. Oskar
mi odgovori da taj ovjek u svom rancu sakriva kilograme slanine
koja se ve kvari. Od toga dana prestao sam mu pomagati.
Stalni posjetilac kuhinjskog prozora bio je ukrajinski pisac
Majstrenko. Za razliku od sveenika Majstrenko je nerado do-

471
lazio po hranu. S njim sam se ve ranije sprijateljio. Kad sam
postao kuhar htio sam mu pomoi. Stajalo me mnogo truda dok
sam mu dokazao da nije nemoralno u bijedi primiti pomo.
Majstrenko je za okupacije ostao u Kijevu. Ispriao mi je da
tada nije napisao ni retka. Da bi mogao ivjeti, radio je kao ui-
telj u srednjoj koli. Kad su se okupatori povukli, uhapsili su ga
zbog suradnje s faistima i osudili na deset godina logora. Maj-
strenko je mrzio faiste. Kad god bismo razgovarali o okupaciji,
on je sa strahovitom mrnjom govorio o zloinima esesovaca u
Kijevu. Majstrenko mi je rekao da je Kijev do 1941. bio antiko-
munistiki raspoloen, ali da je jedna godina njemake okupacije
od svih ljudi stvorila komuniste. ak i oni koji su oduevljeno
doekali njemake trupe u Kijevu, okrenuli su im lea poslije
zloina u Babij Jaru, na periferiji Kijeva, gdje su Nijemci ubili
vie od 50.000 idova i zakopali ih napola ive. Majstrenko je
godine 1951. obolio, otpremili su ga u centralnu bolnicu i izgu-
bio mu se svaki trag.
Intimnim Konovalenkovim prijateljima pripadao je i upravi-
telj KV-a (Kulturno vospitatelnaja ast) natporunik Komarov,
koji je bio stalan gost u kuhinji.
Obino bi stao psovati kuhare za svaku sitnicu i govoriti da
kuhari moraju strogo paziti na to da zatvorenici dobiju na gram
tono ono to im pripada. Njegov bi posjet svravao tako da je
s Konovalenkom odlazio u skladite gdje bi depove napunio i-
venim namirnicama koje su bile namijenjene zatvorenicima.
U blizini logora stanovala je mlada ena kod koje su ociri
prireivali zabave s mnogo votke. Komarov, koji je bio oenjen
i imao sedamnaestogodinju kerku i dvanaestogodinjeg sina,
takoer je dolazio. Da bi pribavili novac za votku, oslobodili su
slikara od rada zato da bi slikao slike koje su oni prodavali u

472
Tajetu na trnici. Komarov je u kuhinju donosio kokoi koje je
krao svojoj eni i nareivao da se ispeku. Njegova je ena optuila
zatvorenike, koji su u blizini njihove kue pilili drva, da kradu
njene kokoi. Logorska policija je esto dolazila u ocirsku ku-
hinju da bi vidjela kuhaju li zatvorenici kokoi.
Jednog je dana ustanovljeno da su nestala dva zatvorenika.
Bila su to dva Letonca koji su sluili u letonskom puku i borili
se na strani Nijemaca. Godine 1944. dospjeli su u rusko zaro-
bljenitvo i vojni sud osudio ih je zbog izdaje na dvadeset i pet
godina logora.
Radili su kao deurni i nikada nisu izlazili iz logora. Poslije ne-
koliko dana traganja NKVD je ustanovio da su se za jake magle
popeli pomou poarnih ljestava preko visoke logorske ograde.
Tragovi nogu pokazivali su da su preli ogradu kraj straarskog
tornja.
Bjegunci su dospjeli do rijeke una, ali je nisu mogli prijei.
Povukli su se duboko u praumu gdje ih nisu mogli pronai. Jed-
nom su dva ocira NKVD-a prolazila praumom vraajui se iz
lova. Nabasali su na bjegunce koji su se grijali kraj vatre. Kad su
ih bjegunci ugledali, pokuali su pobjei, ali nisu uspjeli. Jednog
su ubili, drugi se spotakao i pao te su ga uhvatili iva. Odnijeli su
ih u logor, jednog u mrtvanicu, drugog u karcer, gdje je umro
od kapi. Namjetenici sanitetskog odjeljenja govorili su da je
le bio pun modrica i crnih masnica.
Moji odnosi s Konovalenkom postali su tako loi da sam od-
luio otii iz kuhinje. Uskoro mi se pruila prilika.
Kad mi je jednog dana Konovalenko izdao ivene namirnice
za veeru, nije mi dao ni grama masti, iako sam prema normi tre-
bao primiti etiri kilograma ulja. Rekao sam mu da neu kuhati
veeru, a on mi na to odgovori:

473
 - Idi do avola!
Skinuo sam bijelu kecelju i otrao u baraku, a uvee sam oti-
ao nadgledniku i objasnio mu zato ne elim raditi u kuhinji.
Zimin ode upravitelju logora po instrukcije. Ovaj nije imao
nita protiv da napustim kuhinju.
Odredili su da odem u ernjavskijevu brigadu koja je poprav-
ljala eljezniku prugu. Moji odnosi s brigadirom ernjavskim
bili su veoma dobri. Kao kuhar uinio sam mu mnoge usluge i
on se osjeao mojim dunikom. Ve od prvog dana mog dolaska
ernjavski je nastojao da bude susretljiv.
Rad u brigadi bio je lagan. Mnogi su nastojali da dou u ovu
brigadu. ernjavski nije primao bilo koga, kad bi logorska upra-
va poslala nekog zatvorenika protiv njegove volje, pridolica je
morao raunati da e raditi najtee poslove.
ernjavski, bjeloruski seljaki momak, bio je malena rasta,
mrav, isturenih jagodica i tupa izraza. Izgledao je kao grabe-
ni ubojica. Za njemake okupacije postao je ef policije u raj-
onskom gradiu. Njegove naroite zasluge bile su o tome to
je, poput mnogih, sudjelovao na unitavanju idova i partizana.
Njegov pomonik u brigadi bio je Bjelorus Kopak koji je takoer
bio policajac i bio mu je veoma slian, samo to je bio jai i kr-
voloniji. Trei iz taba bio je Leenko, Ukrajinac iz Volinije,
cinik. etvrti bijae sveenik koji se od ove trojice razlikovao po
tome to nije imao niega zajednikog s njihovim ljudoderskim
pogledima i u brigadi je igrao ulogu duobrinika. Njegov glavni
zadatak bio je da efa i njegove pomonike hrani namirnicama iz
bogatih paketa koje mu je slalo njegovo udruenje.
lanovi ernjavskijeve brigade bili su kompletna banda koja
je ekala as da pod vodstvom svoga efa pljaka i ubija. Oni bi,
kako se izrazio ernjavski, preostale idove odvukli u plinske
komore, a pri tom ne bi zaboravili komuniste.

474
 U ovoj sam brigadi upoznao i Austrijanca Franza Stifta, vo-
deeg funkcionara Hitlerove omladine u Austriji. Stift je karijeru
poeo kao pripadnik Hitlerove omladine u svom rodnom gradu
Scheibsu u donjoj Austriji, gdje je ivio s ocem, siromanim se-
ljakom.
Odmah sam ustanovio da je Stift istomiljenik brigadira. Lo-
im ruskim jezikom iznosio je miljenja koja su se podudarala s
brigadirovim. Stift je nakon Hitlerova sloma pokuao zajedno sa
zarunicom pobjei na zapad, i to bi mu uspjelo da ga u blizini
Semmeringa nije prepoznala neka ena i predala Rusima. Dobio
je petnaest godina logora. Sprijateljio sam se s Franzom Stiftom i
za vrijeme odmora esto smo razgovarali.
Mnogi su se udili zato se druim s nacistom, kao to su se
udili zato sam doao u ernjavskijevu brigadu kad je bilo po-
znato da se sastoji od bandita i pristaa nacista.
U logoru 033 jedan dio zatvorenika bio je zaposlen utovari-
vanjem, a drugi je sjekao stabla. Radovi su bili veoma teki. Pod-
noljiv rad bio je odravanje pruge. Nije mi nita drugo preostalo
nego da prihvatim protekciju da bih se spasio. Bio sam prisiljen
da i s najodvratnijim ljudima zajedniki radim kako bih odrao
goli ivot.

475
 PUSTOLOV KARL KAPP

Razgovarajui sa Stiftom uvjerio sam se da ga dogaaji nie-

mu nisu nauili i da je ostao pristaa nacistikog reima. Sve to
je Hitler uinio bilo je ispravno. Po njegovu miljenju, do sloma
je dolo krivnjom izdajica u armiji. Jedino nije opravdavao ma-
sovna ubojstva drugih naroda. Pronalazio je kojekakve izgovore.
Govorio je da su to sve klevete Hitlerovih neprijatelja: nacisti
nikome nisu uinili nita naao, pa ni idovima.
Radio je zajedno sa mnom, unato kljastoj ruci bio je dobar
radnik. esto smo razgovarali. Kad bi neto smijeno priao, Stift
bi se glasno smijao otvarajui usta bez zubi.
Moje poznanstvo sa Stiftom zavrilo je dolaskom nove grupe
iz Njemake. Ljeti 1951. godine stigao je s grupom Nijemaca
Karl Kapp. Kappa su dodijelili brigadi biveg kulaka Schmidta,
koja je bila s nama u istoj baraci.
Ve nakon nekoliko sati nakon dolaska grupe upoznao sam
Karla Kappa. Bio je to opasan pustolov. Ne zbog toga to bi nje-
govi planovi bili opasni, nego zato to NKVD i MGB takve ljude
upotrebljavaju kao provokatore koji okupljaju tipove spremne
na sve. Kad treba da doe as da se ti planovi ostvare, umijea
se NKVD i organizira proces koji zavrava strijeljanjem. Sve to
znao sam iz iskustva, no Ffanz Stift takvih iskustava nije imao.
Oduevljavao se Kappovim planovima.
Zbog toga to sam ve radio u kuhinji mogao sam preko reda
dobiti neto hrane. Donio sam lonac juhe i kae i ponudio glad-
nom Kappu. Kada je pojeo priao mi je o toku istrage u Leipzigu.
Osudili su ga na dvadeset i pet godina logora.
Dok je priao, promatrao sam njegovo zdepasto tijelo, iro-
ka ramena, kratak vrat na kome je stajala velika glava s niskim

476
elom. Kestenjava kosa bila je proarana sjedinama, moglo se
pretpostaviti da ima pedeset godina. Na razgovor prekinuo je
dolazak brigadira Schmidta koji je sjeo kraj nas.
Jo istog dana doao mi je Kapp i rekao:
- Karl, srea je to sam te sreo, za tebe imam naroit posao.
udio sam se to Kapp sa mnom razgovara kao sa starim
znancem iako smo se poznavali tek tri sata. Kapp me molio da
odredim vrijeme kad bismo mogli nesmetano razgovarati. Dogo-
vorili smo se da se slijedeeg dana sastanemo u kipjatilki.
Kad smo se sastali, odluili smo potraiti neko drugo mjesto,
jer je ovdje bilo odvie ljudi. U blizini kipjatilke gradile su se
nove barake, no radnici su ve otili i mi smo se smjestili u jednoj
od nedovrenih baraka. Kada smo se uvjerili da nas nitko nije
vidio, zapoeli smo razgovor. Kapp je rekao:
- Kao to sam ti ve spomenuo, imam naroiti zadatak za tebe.
No najprije mora znati s kime razgovara. Ve zna kako se zo-
vem. To to sam ti juer priao namjerno je inscenirano da bih
mogao doi u sovjetski logor.
- Kako da to razumijem? - upitao sam.
- Bio sam vlasnik graevinske tvrtke, a i danas sam mogao
biti tamo. Moj je zadatak da organiziram logorae kako bismo u
sluaju rata podigli ustanak u sibirskim logorima.
- Tko je tvoj naredbodavac?
- ovjee, zar ti zaista nita ne razumije?
- Tvoj je plan tako fantastian da zaista nita ne razumijem -
odgovorio sam.
- Dobro, onda u se jasnije izraziti. Radim s Amerikancima i
ovdje sam po njihovom nalogu.
- Ali ti si sasvim sluajno dospio u ovaj logor, mogli su te str-
pati u neki drugi, ili ak u zatvor.

477
 - Uz pomo veza s naim ljudima iz MGB-a i NKVD-a posti-
gli smo da doem tamo gdje sam najpotrebniji.
- Ti si, dakle, znao da e dospjeti u Ozerlag? - upitao sam.
- Ne samo to sam znao kamo u doi ve mi je bilo poznato
da u i tebe ovdje nai.
- Moram ti otvoreno rei da je sve to suvie neuvjerljivo - re-
kao sam.
- To je zbog toga to nema predodbe o amerikoj organiza-
ciji.
- to eli poduzeti?
- Najprije moram s tobom sve urediti kako bih saznao mogu
li na tebe raunati - odgovorio je Kapp.
- Ne znam kako bih ti ja mogao pomoi.
- Ja sam zapovjednik partizanske armije koja se formira od
logoraa. Ti si postavljen za politikog komesara armije.
- Tko me bez pitanja mogao postaviti na takav poloaj?
- Naroite okolnosti nisu dopustile da se o tome s tobom po-
savjetujem.
Imam nalog da ti saopim da je tvoja mjesena plaa tri hilja-
de dolara i tee ve godinu dana. Kad doe u Europu ili Ameri-
ku, novac e te ekati.
- Sve je to tako fantastino da ne znam to bih ti odgovorio.
- eli li da ti netko potvrdi to to si od mene saznao? - upita
Kapp.
- Tko to moe potvrditi? Zar ovdje ima ljudi koji su upueni
u tvoje planove?
- Ovdje nema jo nikoga, ali kad god zaelim mogu usposta-
viti vezu s pretpostavljenima.
- Kako to misli uiniti?

478
 - Podrujem logora preletjet e avion i ja u ih znakovima
obavijestiti.
U toku viesatnog razgovora priao je da namjerava, kada or-
ganizira logor 033, otii u drugi logor, gdje e takoer sve orga-
nizirati. Na taj nain obii e to vei broj logora. Govorio je da
e avioni baciti oruje, ivene namirnice i instruktore. Na kraju
mi je ostavio dvadeset i etiri sata da razmislim i odluim hou li
prihvatiti komesarsku dunost.
Izili smo iz barake jedan iza drugoga da ne bismo bili sum-
njivi. Ja sam otiao u svoju baraku koja je ekala udarac gonga.
Legao sam.
Za moje ionako napete ivce to je bilo suvie. itave noi ni-
sam mogao zaspati. Sreo sam ve mnoge pustolove i provokatore,
ali ipak mi nije bilo jasno u koju grupu da smjestim Kappa. Nije
bilo vjerojatno da je Kapp k meni doao po nalogu MGB-a. Ali
nisam mogao vjerovati da bi Kappu netko dao takve punomoi.
Zakljuio sam da je Kapp jedan od velikog broja sitnih agenata
koje su poslije rata zavrbovali u Zapadnoj Njemakoj i poslali u
istonu zonu. Za izvrenje naloga dobivali bi nekoliko stotina
dolara i obeanje da e biti osloboeni ako ih Rusi uhvate. Agenti
su imali nalog da i u logoru nastave vrbovati. Za taj posao obea-
na im je nagrada koja e im se isplatiti nakon povratka iz Rusije.
Agenti su uhvaeni ve nakon prvog pokuaja da izvre nalog.
Neke su Rusi uhapsili nakon drugog ili treeg pokuaja. Rijetko
je kada takav agent mogao djelovati nekoliko mjeseci. Ameri-
kanci su se nadali da e ubacivanjem takvih nevanih agenata
odvratiti panju NKVD-a od pravih agenata. Nadalje su eljeli
da imaju to vie ljudi u sovjetskim logorima da bi u sluaju rata
imali petu kolonu u pozadini.
Karl Kapp otiao je dalje nego to su njegovi naredbodavci od
njega traili. U svom nastojanju da poduzme neto veliko, Kapp

479
je zaboravio na vaan faktor: na NKVD i MGB, koji e ubrzo
pomou svojih agenata meu zatvorenicima saznati za svaki nje-
gov korak.
Kako da se, dakle, odnosim prema Kappu? Postojala je samo
jedna mogunost: odluno otkloniti svako sudjelovanje u bilo
kakvim akcijama. Odluio sam da s Kappom prekinem svaku
vezu, i to odmah, prije nego to netko primijeti da sam s njim
razgovarao.
Ujutro sam rano ustao i noge me nisu mogle nositi, teturao
sam amo-tamo. Nisam otiao na doruak, ve u sanitetski odio
Popovu i zamolio ga da me oslobodi rada. Popov me upita to mi
je. Rekao sam mu da sam zdrav, ali ga molim da ostanem u bara-
ci. Popov nije vie ispitivao, rekao je sekretaru sanitetskog odje-
ljenja da me unese u popis onih koji su danas osloboeni rada.
Kad su svi otili na posao, poao sam po doruak. Poto sam
pojeo, sjeo sam na prinu i poeo itati. Proitao sam nekoli-
ko stranica, ubrzo sam primijetio da nita od proitanog nisam
upamtio. Stavio sam knjigu u stranu i stao razmiljati odakle
Kapp zna za mene. Mogue je da je od svojih naredbodavaca sa-
znao imena nekih zatvorenika u sovjetskim logorima, takoer je
bilo mogue da je Kappu na etapnoj stanici netko o meni priao
i opisao me i da je on to iskoristio kako bi mi dokazao da je o
svemu obavijeten.
Tokom dana spavao sam nekoliko sati. Kad sam se probu-
dio, osjeao sam se svje. Kad se Kapp vratio s posla, glasno me
pozdravio s drugog kraja barake, ali ja sam mu jedva odgovorio.
Tokom veeri esto je prolazio pored mene ekajui znak za sa-
stanak. Tako je prolo vee, s Kappom nisam razgovarao.
I slijedeeg sam ga jutra izbjegavao. Kad smo se uvee ponov-
no sreli, jedva smo se pozdravili. Bio sam sretan to je bez obja-
njenja shvatio da ne elim imati posla s njegovim planovima.
480
 Uskoro sam opazio da Kappa i Franza Stifta vee sve vee pri-
jateljstvo. Neprestano su bili zajedno, ili bi etali dvoritem i ivo
o neemu raspravljali.
Za poslijepodnevnog odmora obino sam sjedio sa Stiftom.
Jednog me dana naglo upita:
- Gospodine tajneru, to mislite o Kappu?
- Ne mogu ocijeniti ovjeka koga tako malo poznajem.
- Znate li da je on velika linost?
- Ne znam i ne zanima me vie od bilo koga drugog zatvore-
nika koga poznajem tek nekoliko dana.
Stift se uvrijedio.
Od toga dana moje su veze sa Stiftom postajale sve slabije,
dok jednog dana nisu potpuno prestale. Bio sam zadovoljan, kao
to sam bio sretan zbog potpunog prekida s Kappom.
Kapp je postao popularna linost u logoru. Svuda se govorilo
o glavnom zapovjedniku partizanske armije. K meni su dola-
zili mnogi zatvorenici da bi uli to mislim o njemu. Samo sam
prijateljima rekao da je Kapp opasan pustolov koji iskoritava
oajno raspoloenje zatvorenika. Drugima sam govorio da Kappa
ne poznajem i da ga ne elim upoznati.
Brigadiri ernjavski i Schmidt bili su oduevljeni pristalice
Kappa. Kad sam jednom u prisutnosti ernjavskog neto pri-
mijetio na raun Kappa, dolo je do svae, maltene i tunjave.
Vidjevi da raste Kappova popularnost meu zatvorenicima, za
njega se poeo zanimati i MVD. Kapp je bio rado vien gost i u
sanitetskom odjeljenju. Pred lijenicima Popovim i Sokolovskim
govorio je o svojim planovima. Lijenici su se neobino mnogo
zanimali za detalje. Kapp nije tedio rijei, a lijenici su ih guta-
li. Na rastanku bi Kapp dobivao itave limenke vitamina sviju
vrsta.

481
 im bi Kapp napustio sanitetsko odjeljenje, oni su, kako mi
je priao sekretar sanitetskog odjeljenja, zapisivali sve to im je
Kapp govorio i to predavali MVD-u.
Kapp je mogao od lijenika isposlovati slobodne dane i za
druge zatvorenike. Smatrao ih je lanovima organizacije. Da bi
poveao svoj autoritet, izvodio je razliite trikove. Nad logorom
su esto kruili avioni NKVD-a koji su imali zadatak da proma-
traju kretanje zatvorenika u logoru i na radnim mjestima. Kapp
je meu zatvorenicima stvarao utisak da je u vezi s tim avionima.
esto je odlazio u dvorite i rukama davao znakove. Zatvorenici
koji su to promatrali vjerovali su da to lete ameriki avioni.
Dogaalo se da se nad logorom pojavi avion kad Kappa nije
bilo na dvoritu, tada bi njegove pristalice dolazile u baraku da ga
obavijeste o dolasku aviona. On bi ozbiljna lica odlazio na dvo-
rite i gledao u nebo zaklanjajui oi rukom. Poto bi nekoliko
minuta tako promatrao, povukao bi se u baraku i rekao onima
koji su stajali uokolo:
- To nije moj avion.
U baraci je vodio izrazito parazitski ivot. Nije morao raditi.
tedjeli su ga i brigadiri i vei dio brigade. Nije gladovao jer je
primao najveu pajku. Svi oni koji su dobivali pakete smatrali
su svojom dunou da odreeni dio daju njemu.
Komedija s Kappom u logoru 033 trajala je nekoliko mjeseci.
Jednog dana prebacili su ga u drugi logor. Kad se za to saznalo,
njegove su pristae bili potiteni. Ali Kapp im je doapnuo da ga
po vlastitoj elji prebacuju u drugi logor da bi tamo organizirao
stvar. Za nasljednika je postavio Franza Stifta.
U logoru 033 ivot se odvijao uobiajenim tokom. Nakon od-
laska Kappa, brigada ernjavskog bavila se realnijim planovima:
nastupila je intenzivna trgovina odjeom.

482
 Svakog jutra brigada je odlazila u eljezniarsku kuu po alat.
Dok su straari stajali oko upe, mi smo izabirali alat i materijal.
Neki su svravali svoje privatne poslove sa slobodnjacima i po-
monicima nadglednika pruge. Pomonici su kupovali odjevne
predmete koje su donosili zatvorenici i prodavali ih prognanim
Besarabljanima koji su ivjeli u oblinjoj naseobini.
Zatvorenici su prodavali odjevne predmete koje su dobivali
u logoru i na kojima jo nije bilo zatvorenikih brojki. Naroito
su se dobro prodavale pustene izme, kojih u slobodnoj prodaji
nigdje nije bilo, a bez njih se u Sibiru nije moglo ivjeti.
Zatvorenici ernjavskijeve brigade nisu prodavali samo svoje
vlastite odjevne predmete, ve su i od drugih zatvorenika uzimali
odjeu u komisiju i tako zaraivali.
Da bi stvari otpremili iz logora, zatvorenici su ih oblaili. Kad
je uprava za to saznala, pootrila je kontrolu na izlazu. Oni za-
tvorenici kod kojih su bili pronaeni odjevni predmeti bez broja
baeni su u karcer.
Ali trgovina je i dalje cvjetala, u njoj su sudjelovali i neki stra-
ari koji su prodavali kruh, eer, duhan, ponekad i votku. Bu-
dui da smo uvijek radili du eljeznike pruge, esto smo mogli
promatrati transporte koji su prolazili novom prugom.
Vei dio transporta sastojao se od zatvorenika, civila je bilo
veoma malo. Zatvorenike su otpremali u razliita logorska odje-
ljenja du eljeznike pruge od Tajeta do rijeke Lene. Osim za-
tvorenikih transporta prolazilo je i mnogo vlakova s iseljenim
seljacima iz baltikih zemalja i Besarabije, koje su naseljavali u
praumi, u najblioj okolici nove eljeznike pruge.
Neki su transporti nalikovali na malene gradove na kotaima.
Za lokomotivu je bilo prikopano pedeset do ezdeset vagona od
ezdeset tona nosivosti. U takvom transportu bilo je obino est

483
do sedam tisua zatvorenika. U kompoziciji se nalazila i kuhinja
za zatvorenike i straare te mala elektrina centrala za osvjetljava-
nje vagona. Dva ili tri vagona bila su namijenjena vojnicima koji
su pratili transport. Svaki vagon imao je straarski toranj u kome
se nalazio vojnik s mitraljezom, a tornjevi su bili telefonskim vo-
dom povezani s komandom. Na prvim i posljednjim vagonima
nalazili su se reektori koji su nou osvjetljavali itav transport.
esto su prolazili i transporti regruta koje su vodili u logor u
Bratsku na izobrazbu za straare NKVD-a.
Upravo smo izmjenjivali tranice kad je uao takav transport
regruta. Regruti su nas najprije radoznalo promatrali. Naa odje-
a, kao i brojke na njoj, zaokupili su njihovu panju. Mi smo gle-
dali budue vojnike. Odjednom na nas stane padati kruh, omoti
s mahorkom i druge stvari. Nismo mogli sve to pokupiti. Stra-
ari su u prvom asu bili tako iznenaeni da nisu znali to da
uine, ali ubrzo su se snali i poeli vikati na regrute, a nama su
zabranili da pokupimo ono to su nam mladii dobacili.
Usprkos zabrani regruti su nastavili bacati omote. Tek kad je
komandir strae zapovjedio da nas odvedu sa stanice, regruti su
se smirili. Vratili smo se na posao kad je vlak napustio stanicu.
Tri mjeseca nakon toga, kad je zavrila kola NKVD-a u Brat-
sku, novi su vojnici doli k nama. Isti ljudi koji su nam iz samilo-
sti bacali hranu, sada su postupali s nama tako neljudski da smo
se zaprepastili.
Zimin je smijenjen kao narjadik i postavljen za brigadira.
Ziminova brigada radila je na pretovarivanju u ljunari. Jednog
je dana bilo potrebno da brigada poe nekoliko metara naprijed
da bi pretovarila kola koja su tamo stajala. Da bi se smjelo radi-
ti na nekom drugom mjestu, trebalo je traiti dozvolu vojnika.
Zimin je komandiru strae objasnio situaciju i dobio dozvolu da
tablu Zabranjena zona pomakne na nekoliko metara.

484
 Zimin je uzeo table i upravo htjede da ih premjesti, kad se
zaue pucnjevi u njegovu smjeru. Zimin se srui. Vojnik koji je
pucao u Zimina izgovarao se da ga komandir strae nije obavije-
stio o tome da je dozvolio pomicanje table.
Ovo ubojstvo bilo je tako neosnovano da je ak i ef logora
Sorokin pred zatvorenicima govorio o besmislenom ubojstvu.
Ali zatvorenici su znali pravi razlog. Prije nekoliko tjedana Zimin
je morao nastupiti kao svjedok protiv jednog vojnika. Vojnik je
ustrijelio djevojku koja je prolazila pored mjesta na kome su radi-
li zatvorenici. Djevojka je bila kerka sekretara Partije, a to vojnik
nije znao, izgovarao se da je htjela stupiti u vezu sa zatvorenicima.
Zimin koji je promatrao dogaaj ispriao je na sudu kako se sve
to zbilo, a sud je vojnika osudio na dvije godine zatvora. Kolege
osuenog, koji su takoer nastupili na sudu kao svjedoci, zapri-
jetili su Ziminu da su mu to posljednji dani. Vojnici su odrali
rije.
Prolo je vie od dva mjeseca otkako je Kapp otiao iz logora
033 a da nitko nije znao gdje se sada nalazi. Njegove pristae
irile su najfantastinije izmiljotine. Neki su priali da je ve na
slobodi i da e se uskoro pojaviti na elu armije i sve ih oslobo-
diti. Vijest su irili nekadanji pripadnici Vlasovljeve armije, a
ernjavski i Schmidt spremali su se za predstojeu borbu.
inilo se da su svi ti ljudi potpuno zaslijepljeni jer ne vide da
njihovi vlastiti drugovi obavjetavaju NKVD i MGB o tome to
se dogaa u logoru. Zaboravili su na opasnost koja im prijeti i
mnogima je bilo svejedno kako e se sve to svriti. Svi su mislili
na onih dvadeset i pet godina koliko su trebali ostati u logoru,
nitko se s time nije htio pomiriti.
Prije su mnogi nadu u osloboenje polagali u Hitlerovu armi-
ju, sada su oekivali spas od Amerikanaca. Novi zatvorenici ne-

485
prestano su se zanosili takvim iluzijama. Sa svakim transportom
dolazili su Nijemci ili Austrijanci. Veina ih je zbog veza s Ame-
rikancima bila osuena na dvadeset i pet godina. Svi su donosili
iste vijesti o osloboenju, a neki su ak navodili i toan datum:
najkasnije do Boia. Drugi su smatrali da e se to dogoditi naj-
kasnije do Nove godine.
Kad je u logor ponovno dola manja grupa zatvorenika, ugle-
dao sam i Kappa. U poetku ga nisam prepoznao jer je bio stra-
hovito mrav a odjea mu je bila poderana.
Vijest o njegovu povratku rairila se strahovitom brzinom,
mnogi su mu donosili komade kruha, a sveenik iz ernjavskije-
ve brigade komad slanine. Kapp je bio veoma utljiv, to je mno-
ge zaudilo.
Nove zatvorenike odveli su u praonice, tamo su skupili ljude
koji su eljeli vidjeti svoga glavnog zapovjednika. Tada se pojavi
Stift i naredi da se svi vrate u barake, jer on e sam razgovarati s
Kappom i saznati najnovije vijesti.
Dva dana se o Kappu nita nije ulo, a onda su stale kruiti
prve vijesti. Prialo se da je Kapp izvrio inspekciju etiri logor-
ska odjeljenja i da je veoma zadovoljan stanjem stvari. Svoje je
pristalice upozorio da rade s vie konspiracije, a svojim najbliim
suradnicima, Stiftu, ernjavskom i Schmidtu, priao je da u bli-
zini naeg logora, s druge strane rijeke una, ve djeluje velika
grupa partizana pod vodstvom nekog generala.
No ja sam saznao od nekih drugih zatvorenika da Kapp nije za
to vrijeme bio u etiri logorska odjeljenja, nego samo u jednom,
i to u logoru 05, gdje je sjekao drva i gdje nije naao toliki broj
lakovjernih, iako je tamo priao iste stvari. Poto je u logoru 05
posao djelomino obustavljen, prebacili su dio zatvorenika, one
koji su bili ziki slabiji, u logor 033.

486
 Za Kappove pristalice njegov povratak u logor 033 nije bila
sluajnost, ve nov dokaz njegove moi. Pored Kappa prolazio
sam kao da ga ne poznam.
U isto vrijeme u logor je stigla komisija iz Tajeta koja je pre-
gledala kuhinju vjerojatno zbog mnogih pritubi na lou hranu i
Konovalenkovo gospodarenje.
Komisija je stigla nou i do ujutro boravila u kuhinji. Kad je
zavrila kontrolu, savjetovala je naelniku logora da Konovalen-
ka smijeni. Nekoliko dana kolale su glasine da e biti postavljen
novi upravitelj kuhinje, ali nitko nije znao tko e to biti.
Bio sam veoma gladan i pourio sam u kuhinju po veeru.
Kad sam prolazio pored sanitetskog odjeljenja, pozove me kurir
da odmah doem Popovu. Nosei drvenu licu i limeni lonac,
uao sam u sobu za prijem. Popov me doekao rijeima:
- Baci ovaj lonac i poi u kuhinju jer su te imenovali upravi-
teljem kuhinje.
Vijest me nije obradovala jer sam znao da me ni naelnik lo-
gora ni Popov ne smatraju prikladnim ovjekom za taj posao.
Pokuao sam proturjeiti, ali Popov ponovi:
- Ne priaj, mar u kuhinju. Ja u prisustvovati primopredaji.
Na putu u kuhinju sreo sam nekoliko zatvorenika koji su ve
znali da sam postavljen upraviteljem kuhinje.
Kao upravitelj kuhinje nastojao sam da od namirnica koje su
mi stajale na raspolaganju nainim kako-tako pristojno jelo. Prije
svega prekinuo sam logorskom tradicijom da se kuha samo juha i
kaa, pobrinuo sam se da hrana bude raznolika. Iako je bilo samo
malo masti i mesa, spremali smo i kosane odreske i gula.
Logorai su bili veoma zadovoljni promjenama. Uveo sam o-
tru kontrolu da bih sprijeio krau. ak su i najokorjeliji kriti-
kanti morali priznati da u kuhinji vlada red.

487
 Moji prijatelji dali su mi podrku jer sam nastojao da nitko
ne gladuje.
Franz Stift odbijao je da primi od mene bilo kakvu pomo,
iako se prije njome rado koristio. Pripadao je protivnikoj stran-
ci i smatrao da bi to bilo nedostojno. Moja mu pomo nije bila
potrebna jer je Kapp bio uvijek dobro opskrbljen.
Jednog dana loa me pozove u loionicu. Kad sam uao ugle-
dao sam delegaciju: dva prijatelja iz Vaskine bande. Pitali su me
jesam li spreman da im dam pristojno jelo. Kako sam o tome
ve razmiljao, odmah sam im odgovorio da elim s njima ivje-
ti u miru. Poto su mi zaprijetili da e me ubiti ako ne budem
odrao rije, otili su. Istog dana doao je estjorka, glasnik kri-
minalaca, da od mene uzme obeano jelo za svoje efove. Krimi-
nalcu sam dao pristojno jelo. Nakon nekoliko dana pozvao me
ocir NKVD-a koga je loa obavijestio da kriminalcima dajem
dodatnu hranu.
Ocir me upitao je li to tono. Otvoreno sam odgovorio da
ne elim rtvovati svoj ivot za logorsku kuhinju i podsjetio ga
da se nakon ubojstva Besarabljanina kriminalcima nita nije do-
godilo.
Ocir me stao psovati poput Vaske. Otpustio me prijetei, ali
svoje prijetnje nije ostvario iako nisam promijenio dranje prema
banditima. Morao sam uiniti kompromis sa svojom savjeu.
Iako sam savjesno obavljao svoj posao, nisam bio spreman rtvo-
vati i svoj ivot.
Moj prethodnik Konovalenko nije se mogao pomiriti da ku-
hinja i bez njega normalno radi. Nadao se da takvo stanje nee
dugo potrajati i da e ga njegovi zatitnici uskoro pozvati na staru
dunost. Konovalenko je bio nestrpljiv, htio je da do toga to
prije doe. Ociri koji su alili za njim dolazili su svakog dana k

488
meni u kuhinju i nadgledavali da li zatvorenici dobivaju sve to
im pripada. Nikad nisu zaboravili pregledati da li je izdana odgo-
varajua koliina masti i jesu li kazani isti. Iako je u kuhinji sve
bilo u redu, psovali su da ovdje vlada svinjac.
Komov, naelnik odgojnog odjeljenja, sasvim je otvoreno go-
vorio da Konovalenka treba postaviti na staro mjesto. Sekretar
sanitetskog odjeljenja priao mi je jednog dana to su razgovarali
Popov i Konovalenko. Popov ga je opominjao da jo dva-tri dana
bude strpljiv jer e uskoro biti vraen na stari posao.
Popov je odrao rije. Prolo je jo nekoliko dana. Jednog ju-
tra u kuhinju doe itava komisija ocira na elu s Komovom
da bi nadgledala dijeljenje doruka. Kad je dijeljenje zavreno,
komisija ustanovi da je preostalo petnaest porcija kae. Komov
je stao divljati.
- Kako se moe dogoditi da poslije razdiobe ostane toliko
kae?
- Kad se kuha za hiljadu i pet stotina ljudi, nemogue je kuha-
ti tako da ne preostane nekoliko porcija.
- to je nemogue? Kakve vi to prie priate? - vikao je Ko-
mov.
- Nisu to prie, pitajte svoju enu. ak i kad se kuha za etiri
osobe, ne moe se skuhati na deku.
- Vi ste bezobrazni! Ovaj ostatak namijenili ste svojim prija-
teljima.
utio sam jer mi je bilo jasno da je sve to komedija i da su ve
unaprijed odluili da Konovalenka vrate u kuhinju.
Nakon jednog sata javili su mi da je naelnik logora zapovje-
dio da zbog loeg gospodarenja ivenim namirnicama moram
napustiti mjesto upravitelja kuhinje. Novi upravitelj opet postaje
Konovalenko.

489
 Po drugi put sam Konovalenku predavao kuhinju, ali ovaj put
mi nisu predloili da i dalje ostanem kuhar.
Premjestili su me u najgoru brigadu Jakovleva.
Brigada Jakovlev bila je zaposlena na izgradnji odvojka elje-
znike pruge koja je vodila duboko u praumu gdje se gradila
nova naseobina za prognane seljake kolhoznike iz zapadne Ukra-
jine. Ovdje su trebali sjei umu.
Odvojak je bio dugaak jedanaest kilometara i trebalo ga je
produiti. Svakog jutra morali smo pjeaiti na rad osam kilome-
tara, uvee isto toliko natrag.
S breuljka u blizini morali smo takama prevoziti ljunak za
gradnju nasipa. Rad je bio teak, ali ja sam lake podnosio rad
u umi nego neprestanu borbu s ocirima, kriminalcima i enka-
vedeovcima koji su svi htjeli ugrabiti najbolje ivene namirnice
namijenjene zatvorenicima. Fiziki sam ojaao, a drugovi iz bri-
gade bili su veoma susretljivi i svakom su prilikom isticali da sam
kao upravitelj kuhinje stekao simpatije veine zatvorenika.
Tri tjedna radio sam na izgradnji eljeznike pruge. Tada su
grupu iz logora 033 prebacili u susjedni logor. Na popisu se nala-
zilo i moje ime. Sluaj je htio da se to dogodi dvije godine nakon
mog dolaska u logor 033: 20. veljae 1952.
Bilo mi je teko rastati se od prijatelja. Zatvorenik je veoma
konzervativan i rado ne naputa mjesto na koje se privikao, ak
i onda ako je rad teak. Zatvorenici se uvijek boje da e dospjeti
u jo teu situaciju.

490
 U PRAUMI

Logorsko odjeljenje 030 bilo je udaljeno est kilometara od

odjeljenja 033.
Stupali smo kroz praumu du eljeznike pruge puteljkom za
pjeake. Nismo osjeali hladnou jer smo morali hodati veoma
brzo. Samo jednom smo se zaustavili i obavili nudu, a u deset
sati prije podne preuzeo nas je slubujui ocir pred ulazom. Bilo
nas je tono stotinu i poslali su nas ovamo da pomognemo sjei
umu. Pojedinano su nas zvali k zamjeniku upravitelja koji je
svakoga pitao to je po zanimanju i koji je, kada bi saznao da je
zatvorenik u civilu bio lijenik, advokat ili stolar, strpao sve u bri-
gadu drvosjea. Razmiljao sam kome je bilo potrebno da izgubi
nekoliko sati besmislenim ispitivanjem.
Mene su dodijelili brigadi Mikulenka. Kad sam uao u mra-
nu prostoriju brigade i javio se novom brigadiru, on me takoer
upita ta sam po zanimanju.
To mi je pitanje bilo toliko smijeno da sam se nasmijao, to
on takoer prihvati jer je osjetio da je pitanje suvino. Ovaj smi-
jeh odmah nas je zbliio iako smo se vidjeli prvi put u ivotu.
Postali smo dobri prijatelji.
Mikulenko je bio uitelj u ukrajinskom selu. Kad su doli Ni-
jemci, nastavio je obukom. Kad su se vratili Rusi, osudili su ga
na deset godina logora.
Logor 030 nalazio se u kotlini. inilo se da su barake duboko
zabijene u zemlju, a groblje nedaleko logora izazivalo je jo tu-
niju sliku. U dvadeset i dvije barake bilo je smjeteno otprilike
dvije tisue zatvorenika i svi su bili zaposleni u umi na sjei drva.
Samo su neki zatvorenici radili u logoru, ili su u najblioj okolici
popravljali barake.

491
 Kad smo stigli, inilo mi se kao da su sve barake nenastanjene.
Zaudio sam se kad sam saznao da su prepune.
Prvog dana saznao sam mnogo neugodnih stvari. Zatvorenici
su se plaili upravitelja logora natporunika Kovaljeva. Kad bi
se pojavio u logoru ili na radilitu, na svim licima odraavao se
strah.
Teak rad cijedio je posljednje snage logoraa. U tom logoru
nije bilo lakeg rada. Moglo se samo sjei. A kako je samo teak
bolesnik mogao u bolnicu, veina je nastojala oboljeti. Svakog
tjedna, utorkom, odvodili bi grupu zatvorenika u bolnicu. Svat-
ko je nastojao da slijedeeg utorka bude meu bolesnicima i da
barem u bolnici doe k sebi. Svakog mjeseca dolazila je nova
grupa da bi zamijenila umrle.
Poslije noi provedene na tvrdoj prini, ustao sam na udarac
gonga. Zajedno s ostalim lanovima brigade otiao sam u usku
blagovaonicu gdje je deset brigada jelo za dugim drvenim stolo-
vima. Zatvorenici koje bi brigadir odredio donosili su juhu na
drvenim posluivaonicima i u limenim zdjelama. U baraci smo
dobili est stotina grama crnog kruha. Toliko novi dobivaju tri
dana, zatim dobivaju prema tome koliko ispune normu. Gladni
zatvorenici pobono su jeli juhu od zelja s ono malo kruha. urili
su jer su u predsoblju ekale druge brigade. U baraci smo popili
i lonac kipjatoka koji je donio deurni.
Jo nisu svi popili kipjatok, kad se zauo drugi udarac gon-
ga:
- Na rad.
Zatvorenici su nevoljko izlazili iz barake i stali se postrojavati
na linejki.
Jo je bilo tamno kad smo proli kroz logorska vrata. Doe-
kala nas je velika grupa vojnika. Najprije smo prolazili irokom

492
cestom prema eljeznikoj pruzi, a kad smo preli tranice, uli
smo u praumu. Raskreni put dugaak etiri kilometra doveo
nas je najprije do velike istine, centra umskih radova. Tu su se
nalazile upe u kojima je bio spremljen alat. Elektrina centrala
na kotaima opskrbljivala je strojeve strujom. U jednoj baraci
nalazio se ured upravitelja radova, u drugoj su bili straari, u tre-
oj stanica za hitnu pomo. U otvorenoj upi stajalo je nekoliko
poljskih kuhinja gdje se spremao ruak za zatvorenike.
Na podruju od nekoliko desetaka kvadratnih kilometara ra-
dilo je nekoliko stotina zatvorenika. Podruje je bilo opkoljeno
vojnicima. Da bi mogli pratiti svaki pokret zatvorenika, oko ra-
dilita su prokopali iroke ceste. Ako bi zatvorenik pokuao na-
pustiti radilite, morao bi proi jednu od tih cesta i vojnici bi
ga odmah opazili jer su stajali deset koraka udaljeni jedan od
drugoga. Kontrola je bila toliko temeljita da nijedan zatvorenik
nije uspio pobjei.
Radili smo u grupama po trojica. Dvojica su radila elektri-
nom ili runom pilom i otrom sjekirom kojom je najprije nae-
to stablo. Trei je sjekirom skidao granje.
Dvanaest sati probijali smo se kroz snijeg koji je dosizao do
ramena. Stabla su padala, a mjere opreza bile su minimalne. Nije
se mislilo na zdravlje, trebalo je misliti na to kakvu emo pajku
dobiti uvee. Da bi dobila veliku pajku, grupa od tri ovjeka
morala je oboriti etrdeset kubinih metara drva, skinuti granje i
ispiliti deblo na est metara. Skidanje granja bilo je mnogo tee.
Znoj je curio u potocima, a hladnou od minus 40 stupnjeva
osjeali smo samo za vrijeme kratkog odmora kad bismo se oku-
pili oko vatre.
Mnogi su eznuli za smru. ula se pjesma zatvorenika drvo-
sjea koji su proklinjali vlastitu majku zato to ih je rodila.

493
 Nita laki posao nisu imale ni brigade koje su izvlaile obore-
na stabla. Deblo bi vezali konopcima i konj bi ga s pomou ljudi
odvlaio na odreeno mjesto. Konji su obino nakon tri do etiri
mjeseca postajali nesposobni. Tada bi njima hranili logorae. Od
tri stotine i etrdeset konja, koliko ih je bilo u logoru 030, obi-
no je stotinu i dvadeset bilo u konjskoj bolnici. Najee su im
obolijevale noge. Iako smo bili zaokupljeni vlastitom bijedom,
ipak nas je boljelo kad smo gledali kako konji epajui vuku teak
teret, a koija ih biuje. Ali on je morao misliti na to da ispuni
normu.
Drvo smo tovarili u malene vagone uskotrane eljeznice koje
je lokomotiva odvozila u DOK (Dervo obdeloni kombinat), ili
utovarnu stanicu, gdje bismo ga pretovarivali u vagone normal-
nog kolosijeka.
Imali smo dovoljno prilike razgovarati o poloaju u kome
smo se nalazili. Bilo je udnovato to se sada, poslije rata, govo-
rilo drukije. Prije rata psovali bi Staljina i njegove pomonike.
Komunisti bi se zgraali to se radi u ime socijalizma, Marxa i
Lenjina. Sada, poslije rata, psovke su bile upuivane na adresu
Churchilla, Roosewelta i drugih vodeih zapadnih politiara.
Mnogi nisu mogli shvatiti da sada kada je uniten hitlerizam sa
staljinizmom, koji nije manje opasan, postupaju u rukavicama.
Neki su tvrdili da nije daleko dan kad e ovi veliki politiari
zajedno s nama u variranim hlaama sjei drva i sanjati kako bi
bilo lijepo nekim udom dobiti komad crnog kruha.
Meu mnogim Nijemcima upoznao sam i Hansa Baltesa,
mladog lijenika iz Siebenbirgena. Njegovo simpatino lice nije
mogla unakaziti ni zatvorenika odjea.
Hans Baltes sluio je u SS. to smo postajali bolji prijatelji,
to vie sam se udio kako to da je ovaj izvanredan ovjek, uvijek
spreman da pomogne, bio u jedinicama ubojica.

494
 Jednom sam ga to otvoreno upitao. On mi odgovori:
- Nisam otiao u SS zato to sam bio oduevljen unitavanjem
drugih naroda, ve zbog toga to sam bio mlad i glup i to sam
povjerovao da sluim dobroj stvari. - Zatim je nastavio: - Dopu-
sti, Karl, da i ja tebe neto upitam. Zar ste vi komunisti uli u
Partiju zato da biste se borili za ovo ovdje to je stvorio Staljin?
Iako je Hans bio lijenik, u logoru je rijetko kada obavljao
lijeniku slubu. Kad sam ga upoznao nalazio se u brigadi koja
je slagala debla. udio sam se kako taj intelektualac na elu svoje
trojke slae golema debla u visoke gomile. inilo se da mu nije
bio teak ovaj rad, koji je bio prenaporan i za one koji su itavog
ivota radili teke zike poslove.
U logor smo se vraali u jednoredu. Straari su se bojali da ih
netko u mraku ne iznenadi. Sluajui lave pasa i psovke straara
trali smo kroz umu izmoreni i gladni. Mnogi su se spoticali
o korijenje i padali u dubok snijeg. Hans mi je pomagao i nije
doputao da zaostanem. Poslije veere dolazio je u baraku da sa
mnom razgovara.
Hans mi je priao o studentskim godinama na Bekom sveu-
ilitu, o zarunici koja je bila kazalina glumica.
Obeao sam mu da u je obavijestiti o njegovoj sudbini ako
me ne proguta staljinistiki mrak.
Jednog dana, kad sam se vratio s rada, iznenadila me vijest da
sam dobio paket. Smatrao sam to zabunom jer je paket mogla
poslati samo moja ena, a njoj sam nedavno pisao da mi ne alje
pakete jer mi nisu potrebni. Znao sam da se nalazi u tekoj
situaciji. U logorskom uredu predali su mi paketi u kome je bilo
pola kile meda, pola kile masla i pet paketia mahorke.
Ocir me saalno gledao. Ali ja sam bio neobino sretan jer
sam shvatio znaenje paketia: saznao sam da je moj prijatelj Jo-

495
sef Berger iv. Josefa su trebali osloboditi godine 1951. i mi smo
se dogovorili da mi iz izgnanstva poalje paketi. Na taj u nain
doi do njegove adrese. Pismo mi ne bi uruili. Sada sam znao da
su ga prognali u selo Kazainsk.
S paketiem u ruci potrao sam u baraku Hansa Baltesa da s
njim podijelim svoju radost. Sjeli smo i slavili Novu godinu, iako
je ve bio oujak. Josef je poslao paketi prije Nove godine, a ja
sam ga primio tek sada jer sam bio prebaen u drugi logor.
Kada smo se najeli otili smo u etnju. Tada mi je Hans otkrio
svoje planove za bijeg. Iako je bio trijezan ovjek, plan je bio
fantastino nerealan. Mnogo sam se trudio da ga odvratim od
samoubojstva.
Nekoliko dana poslije naeg razgovora u logoru je dat znak
za uzbunu. Brigade su odmah vraene u logor. Razlog uzbuni
saznali smo tek nekoliko dana nakon dogaaja.
U susjednom logorskom odjeljenju grupa od esnaest zatvo-
renika pokuala je pobjei. Nekoliko stotina zatvorenika slagalo
je debla na rijeci una. Poslije rada zatvorenici su natovarivali
drva na kamion za kuhinju. Oni koji su ga tovarili dobivali su od
upravitelja kuhinje malo hrane. Netko se sjetio da bi se taj kami-
on mogao upotrijebiti za bijeg. S planom su upoznali dvadeset i
pet zatvorenika.
ofer je sjedio u kuhinji i grijao se. Zatvorenici su zavrili isto-
varivanje. Tada je jedan od njih sjeo za volan, ostali su se popeli
na kamion. Krenulo ih je samo esnaest jer su se ostali u po-
sljednji as predomislili. Punim gasom kamion je krenuo prema
zatvorenim logorskim vratima koja nisu izdrala pritisak. S tor-
njeva su osuli paljbu po kamionu. Stigli su do zamrznute rijeke,
iskoili i razbjeali se na sve strane. Kad su straari stigli do auta,
nali su etiri mrtva i tri teko ranjena logoraa. Od ostale deve-

496
torice, etvoricu su uhvatili jo iste noi, dvojica su bili ranjena,
dok su petorica nestala.
Godine 1953. priali su mi da je jedan od te petorice uhapen
na rijeci Amur. Ponovno su ga osudili na dvadeset i pet godina
logora.
Nakon tog dogaaja u susjednom logoru, kod nas je dolo do
pregrupiranja brigada. Mene su prebacili u brigadu Pavlova koja
se sastojala od zatvorenika iji je ostatak kazne iznosio najvie
dvije godine. Ova je brigada radila samo nou: u umi je tovarila
drvo u vagone i na kamione.
Ve sam prve noi shvatio da neu ostati iv ako mi ne uspije
da se izvuem iz te brigade. Navikao sam na strahote uasa, ali to
to sam ovdje vidio nadmailo je sve moje iskustvo.
Pavlov je bio jedan od onih o kojima se u logoru govori da su
vuci. Njegova je deviza bila: ivjeti po svaku cijenu, makar
pri tom i drugi stradali. Pavlov se volio hvaliti da je za petnaest
godina samo dva dana radio teak posao. Kroz to vrijeme bio je
upravitelj, brigadir i nadglednik, a kad je jednom obolio, postao
je i bolniar. Tada se otkrilo da je zajedno s ekonomom mrtvim
zatvorenicima vadio zlatne zube i mijenjao ih za novac i rakiju.
Osim toga, Pavlov je radio sa NKVD-om i MGB-om koji su mu
zato davali lake poslove i uvali ga da ne strada, npr. u aferi sa
zlatnim zubima.

Godine 1937. bio je po paragrafu 58, toka 7 i 8 osuen na

petnaest godina logora. Tvrdio je da nikada nije izvrio politiki
zloin. Svemu je bila kriva njegova lijepa ena i dobar stan u
Lenjingradu. Njegova je ena eljela rastavu, ali nije mogla rijei-
ti stambeno pitanje. Ljubavnik joj je tada savjetovao da Pavlova
prijavi NKVD-u da je psovao sovjetsku vlast i Staljina.

497
 I jednoga lijepog dana odjednom su rijeeni svi problemi koji
se godinama nisu micali s mrtve take: Pavlova su uhapsili, pro-
tiv njega je svjedoila njegova ena i egrt iz poduzea u kome je
radio. egrt je rekao da ga je Pavlov, kad bi pogrijeio, nazivao
uljivim kolhoznikom.
Tada je novi mu uao u stan raskrinkanog kontrarevoludo-
nara.
Zatim je Pavlov jednog dana dobio pismo u kojem ga ena
moli da joj oprosti i javlja mu da je onu svinju istjerala i da sada
eka da joj se vrati jedini i pravi mu.
Kad smo se postrojili kraj vrata, uo se bas brigadira Pavlova:
- Kurve, koliko dugo ete se postrojavati!
- Medvjedi, jeste li gotovi, majku vam...
Njegov prijatelj i pomonik ponavljao je sve to je Pavlov go-
vorio.
Na radilitu su nas obino ekali vagoni koje je trebalo nato-
varivati. Uz svaki vagon postavljena su dva ili tri ovjeka, to je
ovisilo o promjeru debla. Pred svakim vagonom stajala su dva
vojnika s pukama.
Slabo osvijetljeni visoki stokovi bili su prije miolovka nego
radilite. Trebalo je dobro paziti da ovjek ne padne u dubinu, ili
da ga ne zgnjei balvan. Dok smo radili, brigadiri i vojnici oba-
sipali su nas najprostakijim psovkama. Naroito su zlo prolazili
oni koji nisu mogli utovariti posljednje redove u vagonu i koji su
druge molili da im pomognu.
Kada su vagoni bili natovareni, smjeli smo zapaliti vatru i od-
moriti se oekujui lokomotivu s praznim vagonima. Obino je
trebalo pola sata da postave prazne vagone. Dogaalo se da ma-
nevarka nije slobodna. Onda bismo se odmarali sat-dva. Nesree
su se najee dogaale u toku utovarivanja druge partije. Ljudi

498
su ve bili umorni i napola pospani, a radili su posao koji je zahti-
jevao neobinu panju. Svi smo to znali, ali nitko nije mislio na
posljedice. Kanjenik je bio toliko eljan odmora da mu je bilo
svejedno hoe li ga zaraditi tekom povredom ili smru.
I ja sam esto pomiljao na smrt. Ostalo mi je jo dvije godine
do svretka kazne. Hoe li me poslije toga pustiti? Znao sam da
slobodnog logoraa osuuju uvijek iznova na novu kaznu. A ako
me puste, zar e to biti sloboda? U najboljem sluaju poslat e me
u neko selo u izgnanstvo. to me tamo eka?
Zar se isplati ivjeti kao rob staljinistikog socijalizma?
Kad god bih tako razmiljao dolazio sam do zakljuka da se
sve to moe rijeiti samo smru. Ali kad sam ve bio spreman da
umrem, u meni bi uvijek neto progovorilo: Karl, ne gubi hra-
brost. Mora preivjeti!
U svitanje smo teturali natrag u logor. esto bismo se vraali
po dva i tri sata kasnije.
Iza ulaznih vrata obino nas je ekao naelnik. Brigadir mu
je referirao koliko smo vagona natovarili. Ako je rezultat bio za-
dovoljavajui, nita nije govorio. Ali ako smo natovarili premalo
vagona, poeo bi vikati:
- Faisti, gadovi, to mislite da ete badava derati? Sutra u
vam pokazati, sutra ete dobiti tri stotine grama kruha.
Naelnik je uvijek odrao rije! Bio je astan ovjek! Zato smo
sutra dobili kaznenu hranu.
im bismo skinuli teke vatirane kapute, trali smo u kuhinju
po ono malo hrane. Zatim bismo se bacili na tvrde prine.
Obino sam se pokrivao vatiranim kaputom preko glave da
me ne bi smetalo etkanje deurnog ili buka prilikom otvaranja i
zatvaranja vrata. Ali pet-est sati nije bilo dovoljno da se odmo-
rim.

499
 Doao je as kad vie nisam mogao izdrati.
Tog dana vratili smo se u logor tek u jedanaest sati prije podne
poto smo natovarili etrdeset pet vagona. Te noi bilo je dosta i
onima koje je brigadir tedio.
Prilikom utovarivanja posljednjeg vagona slomila su se dva
potpornja i naslagano drvo sruilo se i pokopalo dvojicu. Trei je
pravovremeno odskoio u stranu. Jedan je bio mrtav, drugom su
bile slomljene obje noge. Samo su ih odvukli u stranu. Straari
ih nisu htjeli odvesti u logor. Trebalo je ispuniti normu. Istu no
dogodila se jo jedna nesrea. Na mjesto unesreenih brigadir
je postavio drugu dvojicu da zavre utovar. Jedan se sruio na
zemlju, a drugom je slomljena kljuna kost. Kad smo se vratili,
naelnik je utio: te noi natovarili smo etrdeset i pet vagona.
Ispunili smo staljinsku normu.
Ljudski ivoti nisu bili vani.
Jo za vrijeme rada pomislio sam da noas posljednji put to-
varim. Neka bude to bude! Nisam znao kako u postupiti. Bilo
mi je jasno: ne mogu jednostavno izjaviti da ne elim ii na rad.
Zavrio bih u karceru. Trebalo je nai drugi izlaz.
Toga dana bio sam veoma umoran i nisam bio sposoban da
mislim. Poslije jela legao sam na prinu. Htio sam spavati. No
ni to nisam mogao jer sam neprestano mislio to da uradim. U
baraci je vladala gluha tiina. Tek oko dva sata deurni je poeo
gumenom etkom ribati pod. Da pokuam nai mjesto u ku-
hinji? To nije bilo jednostavno, trebalo je imati veze, a ja ovdje
nikoga nisam poznavao. Odluio sam da krenem slubenim pu-
tem. Umio sam se. Poi u k naelniku.
Kad sam otvorio uredska vrata, ugledao sam naelnika logora
natporunika Kovaljeva kako strogo razgovara s knjigovoom.
Smatrao sam da sada nije povoljan trenutak. Htio sam se vratiti.

500
 - to eli? - uo sam naelnikov glas.
Okrenuo sam se. Vjerojatno sam izgledao tako oajno da je
upitao neto dobroudnije:
- No, govorite! to elite?
Po tome to je poeo sa ti, a nastavio sa vi, shvatio sam da je
spreman da me saslua.
- Graanine naelnice, ja sam iz brigade Pavlova, meni...
Kovaljev me prekine:
- Jo jedan iz brigade Pavlova?
Nastavio sam: - Ovaj posao je odvie teak, potpuno sam is-
crpljen.
- Odakle da uzmem jake? Svi govore da su slabi.
- Ali ja zaista vie ne mogu - rekao sam.
- Ovdje nema drugog posla.
- Ja sam kuhar, moda bih mogao raditi u kuhinji? - bojaljivo
upitam.
- Vi ste kuhar? Da, tu bi se neto moglo uiniti. Ali ja nemam
dosta ljudi za utovar, a zatvorenike sa dvadeset i pet godina kazne
ne mogu nou slati na rad.
- Zaposlite me barem privremeno, da se malo oporavim, a
onda u opet raditi u umi - zamolio sam ga.
- Znate to, do prvog radite na utovaru, a onda u vas namje-
stiti kao kuhara.
Zahvalio sam mu. Obeanje da u od prvog raditi u kuhinji
davalo mi je snage. Ali ipak se nisam smirio, ekalo me vie od
dva tjedna uasa. Ne, ne mogu izdrati, osjeam da ne mogu. Ali
gdje je izlaz?
Ostalo mi je jo tri sata slobodnog vremena. Ako za to vrijeme
nita ne uredim, to onda? Zatim se sjetih! Brigadir Pavlov pod-

501
mitljiv je ovjek. Odluio sam da mu ponudim 50 rubalja ako
me oslobodi na tjedan dana. Znao sam da postoji mogunost,
naroito ako brigada radi nou. Brigadir moe rei da radi vie
ljudi nego to ih stvarno radi.
Sreo sam ga u dvoritu. Pavlov se uope nije obazirao na
mene.
- Brigadiru - poeo sam - mogu li naas razgovarati s vama?
- ta hoe? - Pavlov nije zastao i ja sam mu zakrio put. -
Poimo u baraku. Tamo emo moi razgovarati, ovdje je hladno
- ree i pokua me gurnuti u stranu.
- O tome mogu razgovarati samo nasamo.
Pavlov me zaueno pogleda.
- ta hoete? Govorite.
- Vas e uskoro osloboditi, a ja imam pedeset rubalja, koje
biste mogli upotrijebiti. - Opazio sam da paljivije slua. - Dat u
vam tih 50 rubalja ako me na tjedan dana oslobodite posla.
- Kako vi to zamiljate? Ne, to je nemogue.
- Shvaam da u mene nemate povjerenja jer me slabo pozna-
jete. Ali ja se ve esnaest godina nalazim u logoru i znam to je
mogue. Sa mnom neete imati loih iskustava.
- Razmislit u o tome, a ti prije veeri doi k meni - odgovori
Pavlov.
Znao sam da je igra dobivena.
Sada je bio problem kako da izvadim pedeset rubalja koje sam
uio u hlae a da to drugi zatvorenici ne opaze. Popeo sam se na
prinu, svukao hlae i kad sam opipao mjesto gdje je bio uiven
novac, oprezno sam stao parati av. Morao sam nekoliko puta
prekidati posao jer su se susjedi budili. Napokon sam uspio.
Dolo je vrijeme veere i brigade su krenule u kuhinju. Briga-
dir je iao posljednji i ja sam stao iza njega. Oekivao me jer se
502
nije nimalo iznenadio. Nisam ni stigao da mu se javim, kad mi
ree:
- Moete ostati u baraci.
- Hvala vam - odgovorio sam i gurnuo mu novac u ruku.
- Vidjet emo kakav ste ovjek.
- Moete biti potpuno mirni - rekao sam i dodao: - Uskoro u
raditi u kuhinji i neu vas zaboraviti.
- Gledajte da doete u kuhinju, to je dobar posao.
Nakon toliko vremena mogao sam se odmarati. Opet sam bio
sretan. Poslije veere morao sam paziti da ne izazovem panju.
Trebalo se uvati vlastitih drugova. Moj poloaj bio je olakan
time to je na noni rad iao samo mali broj zatvorenika. Danju
u rei da sam radio nou. Da budem potpuno siguran morao
sam otii na spavanje u drugu baraku. To nije bilo jednostavno,
jer iz barake moraju izii svi koji u njoj ne stanuju. Na udarac
gonga baraka se zatvara, a otvara se tek ujutro.
Znao sam da mi moe pomoi Hans Baltes. Otiao sam k nje-
mu i ispriao mu to sam se dogovorio s brigadirom. Pitao sam ga
gdje bih se mogao smjestiti. Hans mi predloi da doem k njemu
i spavam na prini izmeu njega i drugog Nijemca.
Tako je prolo tjedan dana. Nitko me nije otkrio. Znai, treba-
lo je ponovno krenuti na rad jer vie nisam imao novaca. Nainio
sam inventuru svojih stvari u japanskom rancu. Moda u nai
neto to bih mogao dati Pavlovu da me izvue na jo nekoliko
dana. Imao sam dva para rublja i jedan par cipela. Ponovno sam
ekao priliku da s brigadirom razgovaram u etiri oka. Pavlov u
poetku nije htio ni uti, rekao mi je da je onih pedeset rubalja
morao dijeliti s nadglednikom koji je ve drugog dana opazio da
me nema. Ali na kraju ipak dobijem jo tjedan dana dopusta.
Napokon je doao dugo oekivani prvi. Trideset i prvog otiao
sam u ured da podsjetim naelnika na obeanje. Kad sam uao,
503
upravo je psovao grupu brigadira i predbacivao im da brigade
loe rade. ekao sam pogodan trenutak.
Priao sam naelniku i rekao o emu se radi.
Dugo je razmiljao, a ja sam stajao pred njim nepomino i
strahujui. Napokon sam uo kako je neto promrmljao, jedva
sam razabrao da treba da potraim svog brigadira. Nekim slua-
jem Pavlov je upravo uao u ured.
- Pavlov, je li to tvoj ovjek? - upita naelnik.
- Da, graanine naelnice, iz moje brigade.
- Kako radi?
- Vrlo dobro, graanine naelnice.
- On bi htio raditi u kuhinji. to misli, hoe li tamo biti ko-
ristan, ili eli krasti?
- Kao radnik je savjestan, nije kradljivac - odgovori Pavlov.
- Da, da, poznajem takve svece. Gori su od lopova.
- Ljudi iz brigade koji su s njim bili u II logorskom odjeljenju
kau da je veoma dobar kuhar i da je savjesno obavljao dunost.
- Dobro, pokuat emo s njim. Neka radi do treeg, a onda
emo ga uzeti u kuhinju - zakljui naelnik.
Kako je sada bilo gotovo sigurno da u raditi kao kuhar, nije
mi bilo teko da isposlujem jo tri dana dopusta. Treeg dana
doao je nadglednik i javio mi da odmah odem u sanitetski odio
gdje e me lijenik Seuk u prisutnosti efa sanitetskog odjeljenja
temeljito pregledati.
Lijenik me pitao jesam li imao spolne bolesti. Nakon pregle-
da ef me upozori da u kuhinji moram raditi savjesno i prije svega
zaboraviti da imam prijatelje. I za najmanju nepravilnost bit u
strogo kanjen.
Javio sam se upravitelju kuhinje i predao mu cedulju koju
sam dobio od efa sanitetskog odjeljenja. Upravitelj kuhinje bio

504
je Kavkaanin. Na ruskom jeziku, s jakim kavkaskim naglaskom,
ispitivao me o mojoj dosadanjoj kuharskoj djelatnosti. Kad sam
mu rekao da znam kuhati logorski meni, to sam nauio u No-
rilsku, on mi ree:
- Napokon jedan koji govori istinu. Inae svi priaju da su
radili u najboljim restoranima u Moskvi i Lenjingradu.
Stekao sam njegove simpatije kad je saznao da nisam Rus,
jer on je tako slabo govorio ruski da nije ni opazio koliko ja loe
govorim. Dogovorili smo se da u sutra u osam poeti raditi u
dnevnoj smjeni.
Iz kuhinje sam otiao do Hansa Baltesa da bih ga obavijestio o
novostima. Kad sam uao u njegovu baraku, Hans nije bio izne-
naen.
- Znam sve - ree.
- Znai, ne treba da priam?
- Priaj samo, zanima me kako je bilo.
Ispriao sam mu sve redom, od dolaska u sanitetsko odjelje-
nje do razgovora u kuhinji. On me upozori na tekoe koje me
ekaju ako budem, kao i prije, pomagao strance. Naroito me
upozori da njemu ne dajem vie hrane jer svi znaju da smo pri-
jatelji. Na kraju razgovora rekao sam mu da bih radije radio kao
drvosjea nego u kuhinji ako ne bih smio pomagati one koji ni
od koga ne dobivaju pomo.
Kuhinja u kojoj se dvaput dnevno kuhalo za dvije tisue ljudi
nalazila se u dugakoj baraci. U njoj nije bilo sporednih prosto-
rija u kojima bi se mogli obavljati pripremni radovi. Nekoliko
metara daleko od kuhinje nalazio se podrum u kome je deset in-
valida prireivalo povre za kuhinju. Vodu su donosili iz bunara
koji je bio udaljen pedesetak metara. itav posao obavljala su dva
dnevna kuhara, jedan noni i dva pomona. Kuhinjski ureaji

505
bili su veoma oskudni, a tri velika kazana i tednjak nisu bili takvi
da bi se u njima dobro priredila ma i najjednostavnija hrana. U
kuhinji se kuhalo posebno jelo za pedeset bolesnika. Kako nije
bilo ventilacije, prostorija je uvijek bila puna pare, naroito kad
se kuhalo istovremeno u nekoliko kazana.
Kao i svugdje u logorima, zatvorenika hrana sastojala se od
juhe i kae. Nagradna hrana za one koji bi premaili normu bila
je komadi slane ribe, ponekad pedeset grama slanog mesa.
Kad sam se prvog dana poslije rada u kuhinji vratio u baraku,
pitao sam se da li je bolje raditi u umi ili u kuhinji? Kad bih znao
da me nee nou slati na utovar, ve na sjeu, sutra bih krenuo
na rad u umu.
Slijedeih dana posao je bio neto laki jer sam se bolje upo-
znao s prilikama u kuhinji. Prva dva dana moji zemljaci, zahvalju-
jui Hansu Baltesu koji im je savjetovao da mi odmah u poetku
ne stvaraju tekoe, nisu navaljivali da im pomognem, ali ubrzo
je uslijedio pritisak. Bilo je malo onih koji nisu traili dodatnu
hranu. Davao sam im to sam mogao, nekome juhu, drugome
kau, ponekad i komadi ribe.
Izgladnjeli ljudi kruili su oko kuhinje i ekali pogodan tre-
nutak da mi priu. Nisam mogao otii ni u zahod a da me ne bi
zaustavljali i traili hranu.

506
 U KARCERU

Prola su tri tjedna. Kad sam jedne veeri uao u baraku i

popeo se na prinu, ue nadglednik i naredi mi da ga slijedim.
Nerado sam ga posluao jer sam bio umoran od napornog rada.
Kad smo izili iz barake, razmiljao sam zato me zovu. Moda
su naelniku potrebna neka objanjenja, ili me netko prijavio.
Nadglednik je kljuem otvorio vrata ograde kojom je bio
ograen karcer. Zastao sam.
- Doi, doi! - ree.
Krenuo sam za njim u dvorite, zatim do karcera. Strme
stepenice vodile su u slabo osvijetljenu prostoriju. Nadglednik iz
depa izvadi list papira i prui mi ga da ga proitam.
Logorska uprava je saznala da je zatvorenik tajner, koji radi
kao kuhar, hranio bandu stranaca. Za ovu povredu logorskog reima
tajner se kanjava sa pet dana 'karcera'.
Upravitelj logorskog odjeljenja 030 natporunik Kovaljev.

Nadglednik je otvorio jednu od etiri elije. U prostoriji se

nalazila prina na kojoj su sjedila dva ovjeka koje u tami nisam
mogao prepoznati. Tek kad sam s njima progovorio nekoliko ri-
jei, ustanovio sam da je jedan Korejac, a drugi Rus.
Bio sam veoma umoran. Legao sam na tvrdu prinu i ubrzo
zaspao. Oko ponoi sam se probudio i osjetio da mi je itavo ti-
jelo ukoeno od hladnoe. Hodajui amo-tamo uskim prolazom
pokuavao sam se malo ugrijati, ali to zbog velike studeni nije
bilo mogue. Ni ona dvojica nisu mogla spavati, naizmjence smo
etkali prolazom.
Kad je svanulo, kroz maleni prozor s reetkama prodrlo je
malo svjetla u nau rupu. Tri stotine grama kruha i lonac vru-

507
e vode, uobiajeni karcerski obrok, bijae hrana za itav dan.
Prijepodne nas nisu vodili na posao. Nadglednik je doao tek u
dva sata poslije podne i izveo nas pred kasarnu gdje smo kopali
duboke jame za elektrine stupove. U osam sati uvee ponovno
smo bili u rupi.
Odjednom smo na prozoru uli tiho kucanje. Korejac ustane s
prine, prie prozoru, uhvati se za reetke i privue se otvoru.
- Je li ovdje Karl tajner? - zauje se.
Potegao sam Korejca za noge, zatim sam se popeo.
- Karl, jesi li ti?
Prepoznao sam glas Hansa Baltesa.
- Kako bih ti mogao dati kruha? - upita Hans.
Iako je Hans govorio veoma tiho, Korejac je sve uo i vi-
knuo:
- Razbij staklo.
Zaula se lomljava stakla i u eliju ue hladna struja zraka.
S mukom nam je uspjelo da kroz mali otvor uguramo nekoliko
komadia kruha.
Dok sam razgovarao s Hansom, Korejac je ve pojeo komadi
kruha. Kad sam dijelio kruh, Rusu sam dao neto vei komad.
Korejac se stao buniti, a Rus ga podsjeti da je ve komadi po-
jeo.
Bio sam veoma zahvalan Hansu koji se ve prvog dana usudio
da proe opasan put od nekoliko redova bodljikave ice. Korejac
je svakako htio znati ime ovjeka koji je donio kruh. Kad sam
mu rekao da ovjeka zbog mraka nisam mogao prepoznati, on
primijeti:
- Znam tko je bio. To je onaj njemaki lijenik, tvoj prijatelj.
Rus mu odgovori umjesto mene:

508
 - Kruh si poderao, to jo hoe?
Slijedeeg dana Hans je ponovno doao. Opet sam se popeo
na prozor i izvadio krpe kojima smo zaepili rupu. Hans je opet
donio nekoliko komada kruha i komad eera. Podijelili smo to
na tri jednaka dijela. udio sam se odakle mu toliko kruha, znao
sam da ni sam nema dovoljno.
Kad smo slijedeeg dana ili na posao, opazio sam da je Kore-
jac zastao da porazgovara s nadglednikom. Odmah sam znao da
prijavljuje Hansa i mene.
- Korejac te otkucao zbog kruha - ree Rus.
- Pa dobio je svoj dio.
- Da, ali s tim ljudima nikad nisi siguran.
- Razumio bih ga da sam sve sam pojeo.
- Nekim je ljudima izdaja u krvi.
Kad smo se poslije rada vratili u eliju, nadglednik pogleda
prema prozoru i upita tko je razbio staklo.
- Prozor je ve bio razbijen kad smo doli. Mi smo ga samo
zapuili krpama - ree Rus.
Nadglednik je utio i iziao iz elije.
Bio sam sretan to je stvar tako glatko prola.
etvrtog dana, bila je subota, izveli su me iz karcera i nad-
glednik mi ree da me vodi MGB ociru. To me veoma zaudilo
jer mi se inilo nevjerojatnim da me zbog rada u kuhinji vode na
presluavanje ociru MGB. Ali barem u se malo ugrijati, a tog
asa to je bilo najvanije.
Nadglednik me odveo u sobu koja se nalazila pored sobe na-
elnika logora. Za pisaim stolom sjedio je ocir MGB, u unifor-
mi koja se razlikovala od enkavedeovske jedino po arkocrvenim
epoletama. NKVD je imao plave.

509
 Kad sam uao, emgebeovac se nasmijei kao da je ugledao sta-
rog znanca. Nisam znao kako da to shvatim. Ravnoduno sam
ga gledao.
- Kako se osjeate?
Pitanje nije bilo novo. Ako ocir MGB-a ili MVD-a eli izra-
ziti svoju simpatiju, ova fraza bijae najvie to se moglo oeki-
vati.
- Ne naroito dobro.
- Kako to? Radite u kuhinji, a tuite se da vam je loe.
- Prvo, vie ne radim u kuhinji, ve sjedim u karceru, drugo,
rad u kuhinji samo je manje mogue zlo.
- Zato ste u karceru?
- Zato to sam nekim zemljacima dao malo vie juhe.
- Naredit u da vas puste iz karcera.
- To nee biti potrebno jer je sutra peti dan, ionako e me
osloboditi - odgovorio sam.
Ocir ustane, zapali cigaretu i stane etati po sobi. Kad je na-
pola popuio, upita me elim li puiti.
- Hvala, nisam pua.
Dok se ocir etkao, nepomino sam sjedio i slijedio oima
njegove pokrete. to se opet sprema?
Dosada sam imao posla samo sa dvije vrste staljinistikoga
policijskog aparata, sa NKVD-om i MVD-om, ali ini se da mi
je bilo sueno da upoznam i treu.
Emgebeovac je bio srednjeg uzrasta, irokih ramena, okrugla
lica i plavokos. Na epoletama je imao oznake majora.
Major napokon sjedne i nasloni glavu na desnu ruku.
- Vi ste ve dugo u ovom logoru? - upita.
- Otprilike dva mjeseca.

510
 - Bili ste u 033?
- Da.
- Poznajem vas, znam da ste bili u logoru 033.
- Vi me poznajete? Ja vas vidim prvi put. Zaueno sam ga
gledao.
- Mnogo znam o vama - ispravi se major. - Tko je jo s vama
iz logora 033 preao ovamo?
- Poznajem samo nekoliko ljudi od stotinu zatvorenika koji su
ovamo prebaeni.
- Navedite njihova imena.
Rekao sam dva-tri imena koja su mi pala na pamet.
- S kim ste prijateljevali u logoru 033?
- U logoru 033 nisam imao prijatelja. Jedini mi je prijatelj bio
Josef Berger, ali on je otpremljen.
- A Kapp i Stift, zar to nisu bili vai prijatelji?
- Upravo suprotno. Oni su bili moji neprijatelji.
- Kako to? - iznenadio se major.
- Nisam htio imati nikakve veze s pustolovima.
- Nama je poznato da su oni bili vai istomiljenici - major e
vano.
- Obavijestili su vas, kao i uvijek, krivo. Najodlunije tvrdim
da s tim pustolovima nisam imao nita zajednikog.
- Dobro, o tome emo razgovarati sutra. Danas vie nemam
vremena.
Major me otpusti.
Otiao sam u baraku i odluio da se tek uvee javim u kar-
cer; pretpostavljao sam da nadglednik nee znati koliko je dugo
trajalo presluavanje.
Popeo sam se na prinu da u miru razmislim o tome to se do-

511
godilo. Ponovno je poelo, pomislio sam. To je ve trea istraga.
Kad mi je godine 1943. Gorohov dodao novih deset godina, od
prve kazne preostalo mi je samo jo tri godine. Sada mi je ostalo
jo esnaest mjeseci.
Ali ja se vie nikada neu osloboditi kanda NKVD-a, MVD-a
i MGB-a. Zar je mogue da e me prikljuiti drutvu Kappa,
Stifta i ernjavskog i tako napokon svriti sa mnom?
Leao sam nekoliko sati i nisam osjeao ni glad ni potrebu za
snom iako tri dana nisam pojeo nita toplo, niti sam etiri noi
mogao spavati. Poslije oajanja postao sam apatian.
Neka bude to bude, nemam snage da bilo to promijenim.
Siao sam s prine, htio sam otii do Hansa Baltesa, ali onda
sam se sjetio da je jo prerano i da se jo nije vratio s rada.
Odjednom se javi glad. Uputio sam se prema kuhinji i naiao
na nadglednika. Upita me - je li presluavanje zavreno. Kad sam
potvrdio, on mi ipak dopusti da pojedem obilan ruak koji su mi
dali moji prijatelji u kuhinji. Zatim me odvede u karcer.
Rus i Korejac zanimali su se gdje sam bio toliko dugo, ali kad
su vidjeli da nerado odgovaram, ostavili su me na miru. Tek sada
sam se sjetio da su mi prije nekoliko dana moji znanci iz logora
033 ispriali da ih je presluavao MGB i traio od njih da izjave
kako sam pripremao oruani ustanak. Tada sam pretpostavljao
da su to izmislili da bi od mene dobili to vie hrane.
Dakle, protiv mene trae se svjedoci, a kad MGB trai, onda
e ih sigurno i nai. Stara ruska poslovica glasi: Bila bi golova -
homut najdetsa (Ako postoji ija, nai e se i ham).
U nedjelju mi je istekla petodnevna kazna. U deset sati ujutro
doao je nadglednik i pustio me iako mi je kazna isticala tek u
devet sati uveer. Nadglednik me opomenuo da ne izlazim u dvo-
rite jer bi netko mogao primijetiti da me ranije pustio.

512
 Odmah sam otiao Hansu, koji se veoma obradovao to je ne-
prijatna epizoda zavrena. Htio je potraiti malo kruha za mene.
Jedva sam ga uspio odgovoriti, nije vjerovao da sam se juer u
kuhinji dobro najeo.
Razgovarali smo o tome kamo e me poslati na rad. Zakljuili
smo da me oekuje najtei posao, utovarivanje vagona u nonoj
smjeni. O presluanju mu nisam govorio.
Najprije treba da nabavim toplu odjeu jer su mi vatirane hla-
e i pustene izme oduzeli i dali mi ljetne hlae i cipele za rad u
kuhinji. Da bih dobio toplu odjeu morao sam otii nadgledniku
i zamoliti ga da mi da potranicu za skladitara. Ali on mi ree da
od upravnika nema nikakav nalog da me poalje na rad u umu.
Zauo se udarac gonga, a ja jo uvijek nisam znao s kojom
brigadom treba da poem na rad. Ponovno sam otrao nadgled-
niku. Ponovno mi je odgovorio:
- ekaj u baraci.
Baraka se ispraznila, svi su otili na posao. Kad je stigla kon-
trola, deurni raportira:
- Graanine naelnice, brigada od etrdeset i dva ovjeka na-
lazi se kompletna na radu.
Upravitelj radnog odjeljenja samo s vrata proviri u baraku,
zatim se okrene i ode u pratnji svojih pomonika. Mene nisu
opazili, a i deurni je zaboravio da sam ostao leati na prini.
Proao je jedan sat, u baraku ue nadglednik i upita deurnog
gdje sam. Tek sada se deurni sjetio da leim na prini. Probudio
me vukui me za noge.
- K naelniku - ree.
Siao sam s prine i krenuo u logorski ured.
Kad sam pokucao na vrata, uo sam duboki bas Kovaljeva:
- Ulazi.

513
 Nadglednik je ostao napolju. Kad sam uao i zastao na vrati-
ma, Kovaljev me odmjeri od glave do pete. Stajao sam nepomi-
no.
- Nu, to? - poe Kovaljev.
utio sam.
- Je li bilo u redu to smo te zatvorili u karcer? - upita.
Nisam odgovorio.
- Zar si progutao jezik? - postao je nestrpljiv.
- S vaeg je stanovita bilo u redu - odgovorio sam.
- Ah, s moga stanovita, a s vaeg nije, iako ste akom i kapom
prijateljima dijelili namirnice, a one su bile namijenjene svim
zatvorenicima.
- Graanine naelnice, dijelio sam samo ono to je preostalo u
kazanu nakon raspodjele.
- Nitko ne smije dobiti ni grama vie od onoga to zaslui.
Inae u umi nitko ne bi ispunjavao normu kad bi znao da je
kuhar dobra majka koja e dati ono to nee naelnik.
utio sam. Znao sam da nijedan naelnik ne voli kad mu za-
tvorenik protuslovi.
- Vrati se na svoj posao u kuhinju, ali jao tebi ako saznam da
si podijelio makar licu juhe vie.
ef kuhinje bio je veoma iznenaen to sam se nakon karce-
ra ponovno vratio u kuhinju. Ali bio je zadovoljan.
Kad sam prilikom dijeljenja veere ponovno stajao kraj ku-
hinjskog prozora, gledali su u mene kao da sam uskrsnuo. Uveer
sam sreo Hansa i on mi ree da se rijetko kada dogaa da nekog iz
karcera ponovno vrate na rad u kuhinju. To znai da me veoma
cijene kao radnika.

514
 TREI PUT U ISTRANOM ZATVORU

Prola su jo etiri dana. U podne petog dana u kuhinju ue

nadglednik.
- No, daj mi jelo i otii u baraku. Prebacit e te u odjeljenje
025 - ree mi.
U poetku sam mislio da se ali. Upitno sam ga pogledao.
- Da, da, govorim ozbiljno, odlazi na etapnu stanicu.
Tako sam saznao da je odjeljenje 025 etapna stanica Ozerla-
ga.
Htio sam se oprostiti s ovdje jednim prijateljem, ali Hans je
bio na radu i nije se vraao prije osam sati uveer. Sluaj je htio da
je tog dana pratnja koja me trebala odvesti na stanicu zakasnila,
tako sam imao prilike da ga obavijestim o tome to se dogodilo.
Tek sada sam mu ispriao o presluanju. On je pretpostavljao da
me vode u zatvor. Rastanak je bio dirljiv kao da smo prijatelji ve
mnogo godina. Nikada ga vie nisam vidio. Godine 1955. uo
sam od ovjeka koji je doao iz Tajeta da je MGB Hansa s gru-
pom rumunjskih graana predao rumunjskim organima.
U devet sati uveer preuzela su me dva vojnika kao pratnja do
129. kilometra, kamo stie redoviti putniki vlak iz Lene koji
me treba odvesti u Taj set.
Bila je hladna i vedra no. Nebo je bilo zvjezdano, mjesec je
bio tako svijetao kao da nam eli osvijetliti put u mranoj prau-
mi. Hodali smo prema eljeznikoj stanici. Jedan je vojnik iao
ispred mene, drugi za mnom. Do polaska vlaka bilo je jo dosta
vremena jer su mi dopustili da se nekoliko puta odmorim i ski-
nem japanski ranac. Kad smo stigli bilo je pola jedanaest. Do
dolaska vlaka ostalo je jo pola sata vremena. Sjeo sam na ranac
pred eljeznikom zgradom, a vojnici su etali pored mene, puili
i grijali se.
515
 Nekoliko minuta prije jedanaest sati stigla su jo dva vojnika
sa zatvorenikom iz logora 033. Vojnici su se pozdravili i dopustili
zatvoreniku da sjedne pored mene. Bio je to Dulkin, onaj isti
lijenik koji me pregledavao nakon dolaska iz Aleksandrovskog
centrala i koji mi je dao treu radnu kategoriju. Pozdravili smo se
i dr Dulkin mi ree da i njega vode u logor 025.
Na je vlak stigao sa etrdeset minuta zakanjenja. Na vratima
stolipin vagona pojavi se ocir i vojnici mu predaju popratne
papire.
- Ulazite!
Tek to smo uli u vagon, zauo se zviduk i vlak krene. Na
stanicu Tajet stigli smo veoma rano. I tamo su nas preuzeli voj-
nici koji su nas uobiajenim psovkama tjerali da pourimo.
Ve pred ulaznim vratima mogle su se primijetiti dvogodinje
promjene: vrata su bila masivnija, a pred ulazom su stajala dva
reda protutenkovskih stupova duboko ukopanih u zemlju, pa su
vozila mogla ulaziti u logor samo sa strane. Ograda visoka est
metara bila je pojaana s jo dva reda bodljikave ice. Svuda su se
etkali vojnici s automatima.
Nau grupu od stotinu i dvadeset ljudi preuzimalo je nekoliko
ocira i velika grupa nadglednika. Preuzimanje je trajalo iznimno
kratko. S druge strane stajali su logorski policajci koji su odmah
poeli pretraivati nae stvari.
Mene i doktora Dulkina odijelili su od ostalih. Dok su druge
smjestili u etvrtu baraku, nas su odveli u baraku u kojoj su se
nalazili samo oni zatvorenici za koje je zainteresirano istrano
odjeljenje.
Etapna stanica Ozerlaga bila je tako promijenjena da je ni-
sam mogao prepoznati. Nekada je ovdje vladala velika ivost i za-
tvorenici su se slobodno kretali izmeu baraka. ensko odjeljenje

516
koje je bilo odijeljeno samo bodljikavom icom i koje je uvao
samo jedan straar-invalid, sada se nalazilo na drugome mjestu
i ograeno visokim plotom od dasaka. Prola su vremena kad se
plesalo sa enama. Bilo je dovoljno da se zatvorenik samo priblii
enskom odjeljenju i odmah bi ga kaznili sa pet dana karcera.
Sada je u barakama vladala velika istoa. Nekada smo se gu-
ili u prljavtini. Mjesta je bilo dovoljno jer je bio sagraen velik
broj novih nastambi. Jedino je baraka u kojoj smo se nalazili bila
prepuna.
Ovdje sam sreo mnoge znance koji su doli iz razliitih logora
i ekali da ih pozovu kao svjedoke ili kao optuene.
Upoznao sam i Heinza Gewrza, Austrijanca, koji je s rodite-
ljima nakon dolaska nacista u Be pobjegao u vicarsku. Sve do
poetka rata ivio je u Ex-le-Bainesu, a onda se javio kao dobro-
voljac u francusku armiju. Primio je visoka odlikovanja za hra-
brost. Poslije rata dodijelili su ga francuskim trupama u Austriji.
Godine 1947. Rusi su ga oteli i u Moskvi osudili kao francu-
skog pijuna na dvadeset i pet godina logora. Sada su ga ponovno
presluavali i zahtijevali od njega da tereti druge zbog pijunae
u korist Francuske.
Drugi Austrijanac bio je neki mladi iz tajerske. Rusi su ga
kao biveg lana hitlerovske omladine osudili na deset godina lo-
gora. Sada su ga ponovno presluavali u vezi s otkrivanjem usta-
nike organizacije u logoru DOK.
U isto vrijeme stiglo je nekoliko grupa Nijemaca koji su kao
ameriki agenti bili uhapeni u Istonoj zoni, svi su bez iznimke
dobili dvadeset i pet godina logora. Kao i mnogi novopridoli,
oni tih dvadeset i pet godina nisu shvaali ozbiljno. Nadali su se
da e ih za mjesec-dva osloboditi amerike trupe. Svaka druga
rije bila je: Foster Dulles, u koga su polagali sve nade. Kad su od

517
mene uli da ve esnaest godina uludo ekam na dan osloboe-
nja, zaprepateno su tresli glavama i sumnjiavo me pitali je li to
istina, nisam li to izmislio da bih se napravio vaan.
Tjedan dana nakon dolaska u Tajet pozvali su me na preslu-
anje. U zgradi upravne etapne stanice nalazila se soba u kojoj je
bio smjeten MGB. Presluanje je trajalo vie od dva sata. Pitali
su me uglavnom ono isto to i u logoru 030. Presluavao me ma-
jor Jakovljev. Na kraju me opomenuo da budem razuman i da sve
priznam, jer MGB ionako sve zna.
Prolo je nekoliko dana. Ponovno me pozvae. Oprostio sam
se od starih i novih prijatelja i krenuo prema izlazu. Doekao me
sam major Jakovljev. Napolju je stajao dip u kome je osim ofera
sjedio jo jedan ocir.
Dip je skakutao po cesti od jednog kraja Tajeta, gdje su se
nalazili veliki logori, do drugog kraja, gdje su se nalazili MGB i
MVD.
Pred eljeznikom rampom, koja je Tajet dijelila na dva di-
jela, morali smo stati jer je prolazio ekspres Peking-Moskva. Kad
smo stigli do naselja, dip se zaustavi u velikom stranjem dvo-
ritu. Najprije iziu major Jakovljev i onaj ocir, ofer ostane sa
mnom u kolima. Nakon deset minuta i ja izaem. Proli smo
pored strae na ulazu i uli u dugaak hodnik u kome su na podu
leali debeli tepisi. Desno i lijevo bila su bijelo obojena vrata,
neka i tapecirana.
Dok sam sjedio u hodniku na rancu i ekao, ociri su izlazili
i ulazili. Meu njima sam primijetio i nekoliko ena. Iz jedne
sobe s tapeciranim vratima upravo su izveli enu koja je plakala.
Kad je prolazila pored mene morao sam se na zapovijed straara
okrenuti prema zidu da je ne bih gledao. uo sam samo jecanje i
boe moj, boe moj. Kad je prolazio ovjek u logorskoj odjei,

518
ponovno sam se morao okrenuti k zidu. Dvije djevojke u crnim
suknjama i bijelim pregaama nosile su aj i sendvie. Osjetio
sam stranu glad.
Nakon dugog ekanja pozvao me major Jakovljev. Htio sam
uzeti i ranac, ali Jakovljev odmahne: - Nije potrebno.
U sobi su se nalazila dva stola, za jednim je sjedio ovjek u
uniformi MGB bez oznake ina. Po potovanju kojim mu se
obraao major Jakovljev, shvatio sam da je to pretpostavljeni.
Posjeli su me na stolicu. Oekivao sam ono uobiajeno: Kako
se osjeate, ali ovaj me umjesto toga upita:
- Zar ne elite otii na slobodu?
- Zar mislite da ima ivog bia koje ne ezne za slobodom? -
odgovorio sam.
- Zato nas onda prisiljavate da i po trei put pokrenemo po-
stupak protiv vas?
- Prvi put me to zaudilo, ali sada sam se ve navikao.
- Da, lijepo je to ste se navikli, ali znate li da to jednom moe
i tragino zavriti?
- Utoliko bolje, barem u se odmoriti - odgovorio sam polu-
glasno.
- Da, vidim da ne cijenite svoj ivot.
- Koji ivot mislite? To to sada ivim nije ivot.
- Tako neemo nikamo dospjeti. Morate nam pomoi da za-
vrimo istragu.
- to opet imate protiv mene? Ja se ni za to ne osjeam kri-
vim.
- Bili ste okrueni bandom amerikih agenata koji su sprema-
li ustanak. Mi moramo likvidirati to gnijezdo pijuna. Ako vas
nita ne vee s tim agentima, onda nam morate pomoi da ih
istrijebimo.

519
 - Varate se ako mislite da vam mogu pomoi. Za itavo vrije-
me klonio sam se tih ljudi i nisam ih ni pozdravljao.
- Promislite o tome, imate vremena.
- to ete sa mnom uiniti? - upitao sam.
- Prisiljen sam da vas zadrim u zatvoru.
Podigao je telefonsku slualicu i izgovorio nekoliko rijei. Po-
javio se mladi ocir i izveo me iz sobe. Uzeo sam ranac, slijedio
sam ga do dipa. Pored mene sjeo je ocir, kraj ofera njegov
kolega. Poslije sam saznao da je to bio naelnik zatvora.
Ve sam izdaleka opazio veliku drvenu zgradu i straarske tor-
njeve koji ukraavaju krajolik u svakom sibirskom mjestu. Za-
tvorenici su u dvoritu pilili drva. Kad smo uli, okrenuli su nam
lea. Drvena zgrada zatvora izgledala je isto kao i norilski zatvor.
Vjerovao sam da su oba zatvora sagraena po istom projektu. I
ovdje je nekoliko stepenica vodilo duboko dolje, a elije, slube-
ne prostorije nadglednika, kao i spremita za stvari zatvorenika,
sve je bilo rasporeeno kao u Norilsku.
Morao sam se skinuti da bi mi pregledali odjeu. U eliju
nisam smio nita ponijeti, ak ni pokriva.
Krenuo sam za nadglednikom koji me odveo u eliju u kojoj
su ve bila etiri ovjeka. Nije prolo ni pola sata, ve sam znao
tko su ti ljudi, kako se zovu i zato se nalaze u istranom zatvoru.
Jedan mi je rekao kako je u logoru sluao o meni. To me u ovoj
situaciji nije radovalo.
Uzbek Abdula svratio je odmah u poetku pozornost izazov-
nim ponaanjem. Maarski barun Szilazi govorio je maarsko-
njemakim jezikom. Kad sam uao u eliju htio je govoriti samo
njemaki, iako sam ga upozorio da to nije zgodno jer je tim je-
zikom govorio samo Abdula. Druga dvojica bili su kriminalci,
Rusi.

520
 Abdula je do poetka rata bio pastir u planinama Uzbekistana.
Sve do odlaska u armiju nije znao da na svijetu postoje i druge
stvari osim njegova kolhoza i ovaca koje je uvao. Jednog je dana
dospio u zarobljenitvo. Kada su ga u njemakom zarobljenitvu
izgladnili do smrti, pokorio se i uao u legiju koju je organi-
zirao SS i u kojoj su se nalazili Muslimani iz Sovjetskog Saveza.
Abdulu su s jo nekoliko njegovih zemljaka poslali u straarsku
etu koncentracionog logora Oswiencim gdje je zajedno s esesov-
cima ubijao logorae. Abdula nije mogao pravovremeno pobjei,
Rusi su ga uhvatili i osudili na dvadeset i pet godina. Poslali su
ga u odjeljenje katorgaa Ozerlaga, koji se nalazio s druge
strane rijeke Lene. Poto je nekoliko godina radio kao katorga,
htio je barem neko vrijeme izbjei teak rad te je napisao pismo
MVD-u u kome je priznao da je u Oswiencimu zajedno s nekim
esesovcem opljakao nakit ubijenih zatvorenika i zakopao ga u
logorskom dvoritu. Ponudio je da e pokazati mjesto. Trajalo
je nekoliko mjeseci i Abdulu su vratili u Osvviencim da pokae
MVD-u mjesto gdje je zakopao blago. Tada su shvatili da ih je
povukao za nos. Vratili su ga u Tajet i podvrgli novoj istrazi.
Sada su smatrali da je preblago kanjen.
Szilaziju je bilo petnaest godina kad mu je umro otac. Od
njega je naslijedio barunsku titulu i imetak koji je 1945. propao.
Sa dvadeset godina preselio se iz provincijskog gradia u Budim-
petu da zavri studij. To bi mu vjerojatno i uspjelo da mu tetka,
koja je ivjela u inozemstvu, nije slala novac. Prilikom upisa na
Sveuilite mogao je zatajiti barunsku titulu, ali poiljke novaca
nisu mogle ostati tajnom. Jednog su ga dana uhapsili i otkrili
njegovo porijeklo. Iako se Szilazi zaklinjao da je novac primao
samo od tetke, osudili su ga kao stranog agenta na dvadeset i
pet godina logora i otpremili u Sibir.

521
 U Ozerlagu se nalazio u logorskom odjeljenju DOK,
kombinatu za preradu drva, u kome su zatvorenici proizvodili
standardne kue, okvire za prozore i vrata, skije, eljeznike pra-
gove i slino. Szilazi se nikako nije mogao pomiriti s tim da on,
barun, mora dvadeset i pet godina teko raditi i uz to gladovati.
Osnovao je tajno udruenje kome je dao ime Osvetnici. Usko-
ro je okupio dvadeset i pet nesretnika koje je uvjerio da je sitnica
sruiti sovjetsku vlast. Potrebna je samo vrsta volja! Zatvorenici
su se sastajali jednom tjedno u suionici pogona, iji je loa ta-
koer bio lan organizacije. Sve je bilo tako konspirativno da
je MGB bio obavijeten o svakom koraku lanova organizacije.
Kad je MGB-u bilo dosta baruna i njegovih pristalica, sve ih je
pohapsio. Dok su dvadeset i dva lana bacili u zatvor, trojicu su
prebacili u drugi logor jer su bili agenti MGB-a, a na sudu su se
pojavili kao svjedoci. Svjedoci, tri biva esesovca, potvrdili su ono
to su ve izjavili istranom sucu. Na temelju tih izjava osudili su
na smrt osam zatvorenika, meu njima i Szilazija, a sedamnaest
na dvadeset i pet godina katorge. Meu ovima nalazio se i mla-
di iz tajerske.
Prolo je sedam dana. Ponovno su me pozvali na sasluanje
ociru u civilu. Njegovo je prvo pitanje glasilo:
- Vi ste Beanin?
- Da, roen sam u Beu.
- Kad ste posljednji put bili u Austriji?
- Godine 1932.
- Onda sam ja bio mnogo kasnije u Austriji - ree ocir.
- Zaista ste bili u Austriji? - upitao sam.
- Da, bio sam dodijeljen okupacionim vlastima.
Od tog asa razgovor je poprimio drugi ton na koji nisam
bio navikao. Ocir MGB-a nije mogao sakriti svoje oduevljenje

522
Austrijom. Naroito mu se svidio Baden, u kome se nalazio tab
marala Konjeva. Kad sam to uo, shvatio sam da ga je to odu-
evljenje vjerojatno i dovelo iz Badena u Tajet.
Poto smo tako razgovarali dva sata, on zapovjedi da se donesu
sendvii i aj, koje sam s tekom pojeo. Zatim ree:
- to da uinim s vama?
- Molio bih vas, poaljite me natrag u logor da odradim svoju
kaznu i da napokon doem do slobode.
- Vi mislite da je to tako jednostavno? Pogledajte - pri tom
pokae hrpu spisa - u ovim se prijavama desetak puta spominje
vae ime.
- Morate mi vjerovati da nisam imao nikakve veze s onim
pustolovima.
Imam dovoljno iskustva da se ne uputam u takve stvari, to
vie to sam vei dio kazne odsluio.
- Da, kad bi bilo dovoljno samo to da vam vjerujem.
- Siguran sam da moete postii to da me ostave na miru, po-
gotovu zato to sa svim tim nisam imao nikakve veze.
- Pokuat u razgovarati sa efom. A sada idite - ree ocir.
Kad su me uveli u eliju, moje je mjesto bilo zaposjednuto.
Pridolica je bio takozvani akal, kako su u logorima nazivali
ljude koji nisu priznavali pravo prvenstva na neije mjesto. Ni-
sam imao volje da se tuem s njim, ali nisam elio ni da spavam
na betonskom podu. Zbog toga sam pokucao na vrata i od stra-
ara zatraio mjesto na prini.
Ali tu no ipak sam morao provesti na betonskom podu. Kad
je slijedeeg jutra dola proverka, zatraio sam od naelnika za-
tvora da mi nae slobodno mjesto. Ubrzo nakon toga odveli su
me u drugu eliju.

523
 PUSTOLOVINE RAUECKERA I NJEGOVE ENE

Dok je nadglednik otvarao vrata elije, opazio sam dvije take

koje su bile naslonjene o zid. Kad sam uao u eliju, pozdravio
sam jedinog zatvorenika koji se nalazio na gornjoj prini.
- Topri den - odgovori mi.
Opet neki stranac, pomislio sam.
Uskoro sam ustanovio da je moj novi drug Austrijanac Rauec-
ker. Za ta dva tjedna, koliko sam s njim proveo, saznao sam da je
bio lan Komunistike partije Austrije i da mu je Partija pomogla
da 1946. godine dobije lijepo mjesto na dobru u blizini Ybsa na
Dunavu u Donjoj Austriji. To je bio pogon USIA (Uprava sovjet-
ske imovine u Austriji). Na dobru je upoznao Trudu Rauscher,
koja mu je postala enom. Njih su dvoje neko vrijeme radili za-
jedno, a onda ih je zbog makinacija USIA otpustila. Nakon toga
bili su neko vrijeme bez posla i ivjeli samo od potpore Trudinih
roditelja. Njihovi partijski prijatelji ponovno su ih smjestili u po-
gon USIA u Beu. Ali ni tamo nisu dugo izdrali jer su upravu
otetili za nekoliko tisua ilinga. Kako su ponovno ostali bez po-
sla, zatraili su pomo od KP. Ali Partiji je ve bilo dosta. Oduzeli
su im partijske knjiice.
U potrazi za lakom zaradom Truda se neeg sjetila: potraila
je nove gospodare, tj. Amerikance i SIS. Otili su u beki ured
SIS-a i ponudili svoje usluge. Nakon jednosatnog razgovora s i-
novnikom ove amerike pijunske centrale, par je napustio zgra-
du s novanicom od stotinu dolara i nalogom.
Njihov je zadatak bio da prodru u raneriju nafte u Zisters-
dorfu, koja je takoer bila pogon USIA-e, da naine nacrte poje-
dinih objekata i ukradu neke dokumente. Da bi izvrili zadatak
povezali su se s Trudinim bratom, upraviteljem pogonske policije

524
u Zistersdorfu. Upravitelj nije odmah pristao na suradnju, ali je
ipak popustio, i oni se dogovore da e doi jedne subote poslije-
podne. U dogovoreni sat stajali su pred tvornikim vratima i Tru-
din brat ih uvede. Dok je Rauecker u hali marljivo crtao, Truda je
u uredu pretraivala dokumente. Zauzeti poslom nisu primijetili
da ih prate agenti MVD-a. Uhapsili su ih na licu mjesta i sastavili
zapisnik. Time je bila zapeaena sudbina branog para. Zatim
su ih odveli u Baden kraj Bea, u zatvor MVD-a. Rauecker je
odmah sve priznao, ali Truda je bila tvrdoglava i priznala je tek
poslije nekoliko batinanja. Kada je sve priznala, predomislila se
i napisala efu ruske pijunske slube pismo u kome je povukla
priznanje.
Zatim su je jedne noi odvukli u karcer, skinuli dogola i
toliko je dugo muili dok nije ponovno sve priznala. Nakon toga
pala je u nesvijest.
Kada se osvijestila sastavili su novi zapisnik u kome je pri-
znala sve pojedinosti. Uskoro ih je sovjetski vojni sud osudio na
dvadeset i pet godina. Nakon osude ponovno su se vidjeli u ve-
likom etapnom logoru Lwowu. Rauecker je stajao s jedne strane
bodljikave ice, a njegova ena s druge. Truda je pokuala izbjei
transport za Sibir. Ponovno je poslala pismo MVD-u u kome je
ispriala novu priu. Ocir koji je primio albu samo se nasmi-
jao:
- Vi imate posla sa MVD-om, ini mi se da ste to zaboravili.
Rauecker mi je rekao da mu je u etapnoj stanici u Lwowu
bilo dobro i da je bio sretan to se izvukao iz podruma MVD-a u
Badenu gdje je neprestano bio u samici. U Lwowu je bilo veoma
ivo. Iz drava koje su zauzele sovjetske trupe dolazili su veliki i
mali transporti zatvorenika. Mogli su razgovarati, slobodno su
se kretali, triput dnevno dobivali su jelo. Kaznu od dvadeset i

525
pet godina Rauecker nije shvaao ozbiljno. Mislio je da e malo
pogledati Sibir, ostati nekoliko mjeseci, a zatim e se spavaim
kolima vratiti u domovinu gdje e ga doekati glazba i zastave.
Kada e se odmoriti od puta, otii e naredbodavcu koji ga je
poslao na zadatak i sa aom viskija u ruci ispriati kako je bilo
u Sibiru. Zatim e doi ono najvanije: ek na okruglu svotu.
Drei Trudu ispod ruke, obii e najvee trgovake kue, a onda
e se na francuskoj rivijeri odmoriti od sibirskih uspomena. Tako
je razmiljao Rauecker, zatim razni Kappovi, Stiftovi i ostali pu-
stolovi.
Rauecker je prvi put posumnjao u svoje snove kad su ga str-
pali u vagon u kome je s jo ezdeset ljudi bio prikljuen velikom
transportu koji je krenuo u nepoznato. Putovanje je trajalo neiz-
mjerno dugo, a vrata vagona otvarala su se samo jednom dnevno
da bi primili porciju kruha, komadi slane ribe, dvije kocke eera
i malo vode. Najgore je bilo nou kad su eljeli da se malo odmo-
re od vruine. Ali to nije bilo mogue jer su na svakoj stanici stra-
ari drvenim maljevima udarali po vagonima. Dok su putovali
kroz Europu, hranu su dobivali redovito, ali kad su preli Ural, o
eeru vie nije bilo ni govora, a vodu bi donosili samo onda kad
bi zatvorenici na stanici u koru vikali: Vode, dajte vode. Tek u
eljabinsku odveli su ih u etapni logor gdje su ih okupali i oi-
stili od uiju. Ta tri dana dobivali su vrue jelo. Zatim su krenuli
dalje. Rauecker je putovao trideset i etiri dana. Za to vrijeme
nije sanjario, mislio je samo na vodu, kruh i odmor. Na Trudu
je rijetko kada mislio, a ona se nalazila u istom transportu, samo
u drugom vagonu. Kad su stigli u Tajet, u etapnu stanicu, bio
je sretan to opet moe ispruiti noge, etati dvoritem i pone-
kad kroz ianu ogradu razgovarati sa svojom enom. U etapnoj
stanici u Tajetu Rauecker je sreo zatvorenike koji su ve proli
kroz razliite logore Ozerlaga, od njih je saznao takve stvari o

526
ivotu u logoru da je poeo razmiljati kako bi se to prije mogao
vratiti u Europu. Zatvorenicima je stao govoriti o mogunostima
bijega. Naivniji su ga sluali sa zanimanjem, dok su neki paljivo
pamtili svaku njegovu rije da bi o svemu izvijestili MVD. Tako
je Rauecker ve prvih dana svog logorskog ivota dospio na spi-
sak MVD-a. Iz etapne stanice Rauecker je prebaen u logorsko
odjeljenje 05, gdje je radio kao drvosjea. Neumorno je tragao za
onima koji bi rado pobjegli.
Jednog dana dogodilo se neto to je gotovo potpuno onemo-
guilo njegove planove. Za rada u umi Rauecker nije uo upozo-
renje bojsa koje se izvikuje prije ruenja stabala. Stablo je palo
na njega i pokopalo ga pod sobom. Jedva su ga izvukli. Ali umje-
sto da ugledaju bezoblinu masu, vidjeli su ga kako lei otvorenih
oiju i bez tee povrede. Stablo mu je slomilo samo lijevu nogu.
Otpremili su ga u bolnicu i pustili ga nakon dva mjeseca. Od
tada se mogao kretati samo na takama. Jedna noga ostala mu
je kraa. U invalidskom logoru, kamo su ga otpremili, nastavio
je djelovati. Meu invalidima ubrzo je naao ljude koji su bili
spremni da bjee. Ali ociri MGB-a bili su premalo zaposleni
pa su ga uhapsili, otpremili u zatvor i optuili zbog pripremanja
oruanog ustanka. Rauecker je sve nijekao. Tada je MGB pozvao
svjedoke koji su stali ponavljati njegove rijei u etapnoj stanici, a
drugi su mu u lice rekli da ih je u logoru 05 organizirao. Osam
svjedoka svjedoilo je protiv njega, a on je odgovarao: sve je to
kleveta, kako bi on bogalj mogao rukovoditi ustankom?
esto mi je pokazivao kako moe hodati bez taka. ini se da
je to MGB-u bilo poznato. Svaki put kad su nas vodili u dvorite
na etnju i kad bi Rauecker uzimao svoje take, nadglednik bi
mu rekao:
- Ostavi te take, moe i bez njih. Nemoj ekati da ti ih mi
uzmemo.
527
 Prolo je dvadeset dana otkako sam se nalazio u zatvoru kad
su me ponovno pozvali na presluanje u upravu MGB-a. Kada se
pojavio onaj ocir bez oznake ina, moj istrani sudac ree:
- S vama hoe razgovarati ef, doite.
Krenuo sam za njim kroz predsoblje u kome je sjedila mlada
ena u uniformi porunika MGB-a. Kad smo se pojavili, ona
zakuca na vrata i ue. Vratila se nakon kratkog vremena i pustila
nas da proemo.
Uao sam u prostranu sobu. Na podu se nalazio debeo sag, a
na zidovima su visjele slike Staljina, Molotova i Berije. Za pisa-
im stolom sjedio je zavaljen na stolici snaan ovjek u uniformi
pukovnika. Okruglo lice i plava kosa. Znao sam da je to pukov-
nik Salamatov, ef MGB-a u Tajetu.
Pukovnik me pogleda i rukom pokae na stolicu. Sjeo sam.
Moj je pratilac sjeo s njegove desne strane.
- Kako se osjeate? - upita me pukovnik.
- Ne naroito dobro.
- Zato? Zar vam je netko uinio togod naao?
- injenica da se ponovno nalazim u istranom zatvoru dovo-
ljan je razlog da se tako osjeam.
- Neete dugo ostati. Morate nam objasniti jo neke stvari.
Radi se o naem pacijentu koji se s vama nalazi u eliji.
- Mislite o Raueckeru?
- Da.
- Tog ovjeka uope ne poznam - odgovorio sam.
- Rauecker je va zemljak.
- Da, ali to jo ne znai da se ljudi zbog toga moraju pozna-
vati.
- Bili ste s njim dva tjedna u istoj eliji.

528
 - Ako vas zanima moje miljenje o Raueckeru, mogu vam rei
da njega ne treba ozbiljno shvatiti. On je pustolov kakve sam u
logorima esto sretao.
- Vi ste naivni ako smatrate da tako opasne ljude kao to su
Kapp Rauecker i slini ne treba shvatiti ozbiljno.
- Istrane vlasti imaju pravo da takve ljude shvate kako ele, ali
ako vas zanima moje miljenje, onda vam ponavljam da su to to
oni rade djeje igrarije koje ne treba uzimati ozbiljno.
Pukovnik se obrati mom istranom sucu:
- Imate li pitanje?
Ocir zanijee glavom.
- Onda smo gotovi - ree pukovnik.
Ocir ustane, ja takoer. Kad smo uli u sobu moga istranog
suca, on mi postavi jo nekoliko nevanih pitanja i otprati me u
ekaonicu, odakle su me nakon pola sata vratili u zatvor.
Kad sam se vratio u eliju, Rauecker me upita jesam li donio
neto za puenje. Kad sam ga pitao odakle bih uzeo duhan, on
mi ree:
- Mogao si traiti od istranog suca.
Odgovorio sam mu da ja istrane suce ne molim.
Rauecker je bio uvrijeen, okrenuo se k zidu i nekoliko sati
nije htio sa mnom razgovarati. Na etnji u dvoritu pronaao je
ik i popuio ga kad smo se vratili u eliju. Tada je ponovno
progovorio.
Slijedeeg jutra, kad mi je pruio kruh, nadglednik mi ree:
- Poslije doruka spremite svoje stvari.
Shvatio sam da me vraaju u logor. Nisam pojeo svoju porci-
ju, dao sam je Raueckeru. Bio je veoma dirnut. Raueckera vie
nikada nisam vidio.

529
 Poto su mi vratili stvari u japanskom rancu, vodili su me
blatnim ulicama Tajeta. Uz put sam razmiljao o tome kamo
me vode. Vjerojatno u strani logorski odio 030. Ali kad smo
prekoraili tranicu i nismo skrenuli prema eljeznikoj stanici,
pomislio sam da me ponovno vode u etapnu stanicu. Ali ni to
nije bilo tono.

530
 TAJNE ORGANIZACIJE U LOGORU 048

Poslije jednosatnog mara stigli smo pred vrata nepoznatog

logora. Desno od ulaza vidio sam veliki dimnjak. Pomislio sam
da je MGB po Hitlerovu uzoru sagradio logore za unitavanje
ljudi i da e me strpati u plinsku komoru i spaliti.
Prolazili smo kroz veliko dvorite, ogledavao sam se na sve
strane. Bio je to najvei logorski odio koji sam vidio u Ozerla-
gu. Deseci baraka u redovima. Prolazio sam najirom cestom,
nekom vrstom glavne ulice. Poprijeko nad cestama bile su raza-
pete ice na kojima su visjele svjetiljke. U sredini ceste skrenuli
smo ulijevo i zaustavili se pred uredom logora 048.
Nakon uobiajenih formalnosti dobio sam cedulju na kojoj je
pisalo ime brigadira i broj brigade kojoj su me dodijelili.
Najprije sam morao predati ranac. Na sebi sam imao pustene
izme i vatirane hlae, koje sam takoer morao predati. Umjesto
toga dadoe mi cipele i ljetne hlae. Zatim sam potraio baraku
u kojoj je bila smjetena moja brigada. U baraci se nalazio samo
deurni, ostali su bili na radu. Proitao je cedulju i pokazao mi
mjesto na drugoj prini.
Neobino me zaudila istoa i red. Prine su bile sagraene
po vagonskom sistemu sa etiri ovjeka u jednom odjelu. Svaki
je imao slamaricu, pokriva i slamnati jastuk, neki su imali ak
i plahte. Lijevo od ulaza nalazila se mala prostorija za pranje u
kojoj su stajala dva limena vedra. U jednom je bio kipjatok, u
drugom svjea voda. U kutu su stajale dvije vjealice za odijela.
Pod je bio ist.
Pitao sam se zato ovdje u Tajetu vlada takav red. Razlog je
zapravo bio jasan. Tajet se nalazi na glavnoj pruzi pa se dogaa
da logor posjete velika gospoda iz Moskve. U praumu nee
zalutati nijedan glaveina.
531
 Imao sam mnogo vremena da se proetam logorom. U logoru
048, najveem odjeljenju Ozerlaga, nalazilo se vie od etiri
hiljade zatvorenika. Najvie ljudi bilo je zaposleno u velikoj radi-
onici za popravak lokomotiva i automobila, postojalo je i odje-
ljenje za proizvodnju benzinskih cisterni. Neki su bili zaposleni
na graevinskim radovima u gradu. Radionica se nalazila tik kraj
logora i bila je odijeljena ogradom. Zatvorenici su ulazili u radio-
nicu kroz vrata i radili bez strae. Straari su se nalazili u straar-
skim tornjevima, a prolaz je bio pod nadzorom MGB-a. Civili su
mogli ui samo s propusnicom koju je izdavao MVD.
Uvee su se brigade vratile s posla. Stajao sam u blizini vrata
i promatrao kako dolaze. Prvi su se vratili radnici koji su radili u
radionici. Desetak nadglednika postrojilo se ispred vrata. Kad su
ih otvorili, svaki je zatvorenik morao istupiti i stati pred nadgled-
nika koji je pretraio njegovu odjeu. Neki zatvorenici morali su
skinuti ak i cipele. Oni koji su istili lokomotive bili su tako pr-
ljavi da ih se nije moglo prepoznati. Traio sam znance, ali nikoga
nisam mogao pronai. Odjednom sam ugledao Heinza Gewrza.
Nedavno sam ga upoznao u etapnoj stanici.
Obojica smo se radovali to smo se sreli, iako smo se samo
povrno poznavali. Heinz mi ispria da se u logoru nalazi i Oskar
Leptich. Kasno uvee vratila se i moja brigada. Javio sam se bri-
gadiru, mladom Ukrajincu.
Slijedeeg jutra stajao sam pred vratima zajedno sa svojom
brigadom broj trideset i jedan. Ispred logora nalazila se velika
kolona teretnih automobila kojima su zatvorenike prebacivali na
daleka radilita. I to je bilo neto novo. Bio sam navikao da za-
tvorenici pjeae do radilita. U kamion smo ulazili po dvadeset
i petorica. uvao nas je straar s otkoenim automatom, drugi
vojnik sjedio je pored ofera.

532
 Moja je brigada podizala stambene kue za ocire MGB-a i
MVD-a u Tajetu. Ja sam kopao temelje, zatim sam cementirao.
Rad se nije razlikovao od drugih tekih radova u logorima. I paj-
ok je bio isti. Samo je postupak bio neto bolji.
Vei dio pripadnika brigade, kao i sam brigadir, bili su vojnici
armije generala Vlasova. Neki su ovu brigadu nazivali brigadom
maloljetnika jer su svi osueni na kaznu od deset godina, dok je
veina zatvorenika bila osuena na dvadeset i pet godina.
Odnos meu zatvorenicima u brigadi bio je veoma dobar. Ali
ovjek nije smio priznati da je nekada bio lan KP. Komuniste su
mrzili isto toliko koliko i naciste. Odluio sam da ne govorim o
svojoj prolosti da ne bih upao u jo vee tekoe.
Prvog sam dana saznao da se prole godine u ovom logoru na-
lazila poznata ruska glumica i pjevaica popularnih ruskih narod-
nih pjesama Ruslanova. Uhapsili su je zajedno s njenim muem,
sovjetskim generalom. Generala su zbog veleizdaje osudili na
dvadeset i pet godina, a pjevaicu na deset godina. Ruslanova nije
bila zadovoljna presudom. Vrhovnom sudu napisala je molbu,
molei blau kaznu.
Dobila je dvadeset i pet godina robije.
General je bio dodijeljen okupacionim trupama i u Njema-
koj je ispraznio lijepi stan, a namjetaj i slike otpremio u Moskvu.
Netko ga je iz zavisti prijavio.
Ruslanova je u logoru radila kao krojaica. Ali kuhara Miu
Novikova redovito je posjeivala. Mia joj je davao paketie s hra-
nom, a nadglednik koji je bio posrednik, takoer je dobivao svoj
dio. Kad se za to saznalo, kuhara su izbacili iz kuhinje, nadgled-
nika premjestili, a Ruslanovu poslali u enski logor gdje je sjekla
umu i vie nije imala prilike za ljubavne pustolovine.
Poslije Staljinove smrti slavnu su glumicu pustili na slobodu.

533
 Sada joj moskovska publika ponovno pljee.
Slijedeeg dana Gewrz me dovede u vezu s Oskarom.
Oskar je bio veoma iznenaen kad me ugledao. Zabrinuo se
zbog moga slabog izgleda. Zatim me upoznao s nekim svojim
drugom iz rata, Helmutom Rothom. Oskar i Helmut sluili su u
istoj jedinici, Helmut je bio Nijemac iz Maarske.
Godine 1944. Oskar Leptich, Helmut Roth i jo jedan ovjek
bili su po nalogu SS-a padobranima sputeni u pozadinu sovjet-
ske armije u Siebenbrgenu. Uspjelo im je da dou do grada
Klausenburga gdje su se sakrili kod doktora Bauera. Dr Bauer
bio je mnogo godina povjerljiva nacistika osoba. Uspostavili su
radio-vezu s komandom njemake armije i obavjetavali o kreta-
nju sovjetskih trupa.
Jednog je dana dr Bauer otiao u MVD i prijavio padobrance.
MVD je poveo sa sobom i doktora Bauera koga je vojni sud osu-
dio na deset godina logora. Padobranci su dobili petnaest i dva-
deset godina. Rotha su transportirali u Norilsk, Oskara u Tajet,
a ostalu dvojicu u druge logore.
Helmut Roth sudjelovao je u ustanku zatvorenika u Norilsku
1950. godine. Jedan dio Speclogora pokuao je silom doi do
slobode. Inicijativa je dola od starih zatvorenika koji su za rata
teko radili pa su sada oekivali da e doi do obeane amnestije
nakon pobjede nad Hitlerom. Ali amnestija je obuhvatila samo
kriminalce, dok su politiki zatvorenici i dalje umirali. Ustanak
je poeo u logoru br. 5 (rudnik bakra). Zatvorenicima je uspjelo
razoruati dio straara. Masa od pet tisua zatvorenika krenula je,
djelomino naoruana, u smjeru logora broj 9 i pokuala ga osvo-
jiti. U meuvremenu se pokrenuo itav MVD, MGB i tenkovski
puk stacioniran u Norilsku. Iako su zatvorenici raspolagali s malo
oruja, borba je trajala dva dana. Tek treeg dana, poto ih je na
stotine bilo ubijeno, a na tisue ranjeno, ustanici su se predali.

534
 Sada je slijedila odmazda.
Stotine zatvorenika, meu njima i oni koji s ustankom nisu
imali nikakve veze, baeno je u zatvor. Veina je poubijana. Pre-
ivjeli su dobili dvadeset i pet godina logora; meu njima se na-
lazio i Helmut Roth, koji je ve bio osuen na petnaest godina.
Oni koji su sudjelovali u ustanku prebaeni su nakon presude u
druge logore. Jedan dio dospio je u Tajet, najvei dio u Steplag
u Kazahstanu i u Dallag u Kolvmu.
U logoru 048 ivjela je velika grupa stranaca, uglavnom Ni-
jemaca. Ve prvog dana opazio sam da ovdje, kao i u drugim lo-
gorima, postoje razliite grupe koje imaju iste planove kao Kapp,
Rauecker i drugi.
Od Oskara sam saznao da postoji tajna organizacija koja je
i njega zavrbovala. Vrbovalo ga je nekoliko grupa jer je bilo po-
znato da je u njemakoj vojsci radio kao radio-telegrast. Sve
te grupe radile su tajno i vei dio zatvorenika nije ni znao da
postoje. Nekoliko tjedana prije mog dolaska u ovom je logoru
dolo do strahovitog uzbuenja: odjednom se pojavio pukovnik
Salamatov s grupom MGB ocira. urnim koracima uli su u
zgradu logorskih vatrogasaca. Deurao je zatvorenik. Kada su sve
paljivo pretraili, ociri su sa sobom poveli vatrogasca i ponijeli
sastavne dijelove radio-aparata. U logoru se prialo da je vatro-
gasac bio lan zavjerenike organizacije koja je uz pomo svojih
lanova u tvornici lokomotiva dala nainiti sastavne dijelove ra-
dio-odailjaa. Odailja su htjeli montirati u vatrogasnoj zgradi
da bi doli u vezu s inozemstvom.
Jednog dana, kad su svi bili na svojim mjestima i spremali
se na poinak, u baraku u kojoj su bili elektrotehniari uao je
zatvorenik iz druge barake. Stranac je krenuo do mladia koji je
mirno spavao i probo ga bodeom kroz srce. Mladi je smjesta

535
umro. Ubojica je izaao iz barake i javio se nadgledniku kome je
rekao da je upravo sudio izdajici. Ubijeni je bio lan tajne orga-
nizacije i vjerovalo se da je tu organizaciju prijavio. Nakon tog
ubojstva jo je nekoliko zatvorenika odvedeno u zatvor. Ubojica
kao i dva pomagaa osueni su na smrt, ostali na dvadeset i pet
godina katorge.
Zbog takvih dogaaja odluio sam da suzim krug prijatelja.
Druio sam se samo s Oskarom, Heinzom i Helmutom. Oskar je
zapravo bio jedini kome sam se mogao povjeriti, dok sam prema
ostaloj dvojici bio suzdrljiv. S drugovima u brigadi razgovarao
sam samo toliko koliko je bilo potrebno.

536
 SEKTA BAPTISTA U PRAUMI

U logoru je postojao jo jedan ovjek s kojim sam rado raz-

govarao. Znao sam da nije opasan. Bio je to stari kipjatilik
Nikifor. Nikifor, kome je bilo sedamdeset est godina, bio je na
osnovu presude MGB-a voa amerike pijunske i diverzantske
bande i zbog toga osuen na dvadeset i pet godina. Taj snani
ovjek irokih ramena i duge bijele brade upao bi u oi svakome
u logoru. Zbog visoke starosti radio je kao kipjatilik. Za to-
plih dana sjedio je pred drvenom kolibom.
Jednog dana, kad sam prvi put proao pored njega i pozdravio
ga, Nikifor odgovori na moj pozdrav rijeima:
- Taj sigurno nije Rus.
- Nisam Rus, ve Jugoslaven.
- Kakvih sve narodnosti ovdje nema!
- Da, ovdje je skupljeno areno drutvo - rekao sam.
- Kako ste dospjeli ovamo? - upita me.
- To je duga pria i moda u vam je jednom prilikom ispri-
ati.
- Uite - ree mi prijazno.
Uao sam zajedno s njim u kipjatilku. Razgovarali smo ne-
koliko minuta. Od tada sam esto dolazio mudrom starcu.
Bio sam uvjeren da je Nikifor dospio u logor jer je pripadao
vjerskoj sekti. Znao sam koliko se u Sovjetskom Savezu cijeni
vjerska sloboda. Ali sluaj Nikifora nije bio obian te zasluuje
da ga ispriam.
Godine 1907. caristika vlast prognala je u Sibir Nikifora i jo
etrdeset drugih seljaka iz okolice Kurska u srednjoj Rusiji jer su
pripadali nekoj vjerskoj sekti. Ova grupa, koja se sastojala od ne-
koliko obitelji, naseljena je nedaleko grada Ainska i bavila se ra-
537
tarstvom. Zemlje je bilo mnogo i davala je bogate plodove pa su
se seljaci brzo oporavili. Ovdje ih nitko nije ometao da obavljaju
religiozne ceremonije, baptistika sekta sagradila je ak i hram.
Kad je 1914. izbio rat, vojni obveznici primili su pozive, ali
se nisu odazvali. Zbog toga se nikome nita nije dogodilo. I re-
volucija je prola a nitko u njoj nije sudjelovao. U Ainsku je
od 1918-23. bilo razliitih vlasti. Najprije su doli sovjeti, onda
Kolak, pa menjevici, zatim esi, sve dok ponovno nisu doli
boljevici. Seljaci se nisu mnogo brinuli tko je na vlasti tako dugo
dok su ih ostavljali na miru. 1929-30. dolo je do kolektivizacije,
a to ne bi bilo ni tako strano jer je sekta i inae zajedno obra-
ivala tlo, da se jednog dana u selu nisu pojavili agitatori protiv
religije kao otrova. Kad je hram pretvoren u klub, koji nitko
nije posjeivao, seljaci su odluili da napuste svoja imanja. Na-
kon briljivih priprema, na put je krenula itava zajednica koja se
sastojala od dvije stotine ljudi meu kojima su bili i djeca i starci.
Ponijeli su dio inventara i stoku.
Poli su duboko u praumu. Mar je trajao deset dana. Dnev-
no su se odmarali samo tri do etiri sata. Mnogi nisu izdrali ovaj
napor. Kad su se seljaci zaustavili na nekoj livadi u blizini rijeke,
da bi osnovali novo selo, nije ih bilo vie od stotinu osamdeset.
Tokom ljeta svi su sebi sagradili krov nad glavom. Godinu dana
ivjeli su od itarica koje su ponijeli, a zimi su iskrili umu i
stvorili oranice. Ve je prva etva donijela toliko itarica i povra
da su imali dovoljno za tri godine. Zemlja je bila izvanredna.
Poslije nekoliko godina seljaci su imali svega i nitko nije alio
to su napustili stari kraj, nikoga nije zanimalo to se u drugim
krajevima dogaa.
- Odjeu smo ili od ivotinjskih koa, a ivotinje smo lovili
lukom i strijelom - rekao je starac. Kad su potroili svu sol, seljaci
su pronali nekakvo bilje kojim su je nadomjestili. Svjetiljke su
538
pravili od smole koju su skupljali sa stabala. Vie od dvadeset
godina seljaci su ivjeli potpuno odijeljeni od svijeta, a za rat su
saznali tek est godina nakon svretka.
Jednog dana, zimi 1951, psi su stali strahovito lajati. Seljaci su
se prestraili jer su znali da to nisu divlje ivotinje koje ponekad
dou u blizinu naselja. No lajanje je uskoro prestalo, seljaci su
se smirili. Prolo je tjedan dana, seljaci su se upravo nalazili u
hramu, kad su ponovno zauli lave pasa. Uskoro se pojavi grupa
vojnika na skijama. Dugo su ih promatrali.
- Sa mnom su bila etiri ovjeka i moja jedina kerka - ree
Nikifor.
Priao nam je vojnik i pitao nas tko je ovdje voa. Odgovorio
sam mu da kod nas nema voe, da smo svi jednaki i da postoji
samo jedan voa, a to je Bog.
Nato su se vojnici glasno nasmijali i ugurali nas u hram.
- to radite ovdje? - pitao nas je komandir.
- To je na hram i ovdje se molimo Bogu - odgovorili smo.
Komandir se rugao. - Tako, tako, dom za molitvu - ree on. -
A gdje su vam radio-aparati?
- Nemamo radio-aparata.
- To emo vidjeti - odgovorili su vojnici.
Otjerali su nas u kut, nismo se smjeli micati. Kada su pretrai-
li hram, morali smo pojedinano istupati i skidati odjeu, koju su
takoer paljivo pregledavali. Kad je pregled bio zavren, vojnici
su izili i na vratima ostavili dva straara. Nakon nekoliko sati,
u meuvremenu se smrailo, poelo je presluavanje. Ja sam bio
posljednji, doao sam na red tek ujutro.
U kui za stolom sjedio je ocir, soba je bila puna vojnika.
- No, stari, govori, tvoji su pomonici sve priznali.
- ta hoete?
539
 - Gdje si sakrio radio-odailja i oruje?
- Nita nisam sakrio, sve to imamo svatko moe vidjeti.
Ocir me zgrabi za bradu i privue k stolu tako da mi je glava
leala na stolu. Izvadio je dugaki no.
- Ako ti, pseto, odmah ne prizna, odsjei u ti glavu.
- Nita nisam odgovorio, on me ponovno podigne za bradu.
U njegovoj aci ostale su bijele vlasi.
- Dajem ti sat vremena. Ako dotada ne priznate, zapalit u
itavo selo, a vas u pretvoriti u prah i pepeo.
Nakon nekoliko sati ponovno su me pozvali.
- Takav starac a bavi se pijunaom - ree ocir.
utio sam.
Nisam znao to je to pijunaa.
- Hoe li priznati?
- Poeo sam priati kako smo bjeali u praumu da bismo, da-
leko od ljudi, zapoeli nov ivot. Ocir je sve zapisivao u malu bi-
ljenicu. Nakon nekoliko sati presluavanja pustili su me iz sobe,
smio sam se vratiti svojoj kui. Tamo sam naao sina i snahu,
koje su takoer satima presluavali. Pred svakom je kuom stajao
vojnik, smjeli smo izai samo s njegovom dozvolom. I stoku smo
smjeli maknuti samo s njegovom dozvolom. To je potrajalo dva
tjedna. U meuvremenu su se vojnici privikli na seljake i rado su
se za njihovim stolovima gostili. U razgovoru sa seljacima vojnici
su rekli da je komandir otputovao u rajonski centar i da e nakon
njegova povratka opet moi nesmetano ivjeti.
Ociri su se vratili s novim vojnicima. Poslije dva dana saku-
pili su sve seljake i proitali im zakljuak rajonskog izvrnog ko-
miteta: da se ova udaljena naseobina prebacuje blie rajonskom
centru kako bi seljaci bili blie civilizaciji. Postoji opasnost da bi
mogli podivljati bez kola itd. Ocir je seljacima dao tri dana da

540
se spreme. Stanovnitvo je sve to utke prihvatilo. Svi su klekli
na snijeg i dugo se molili Bogu, ene su jecale. Treeg dana, rano
ujutro, bili smo spremni za put. Vojnici su bili u punoj ratnoj
spremi. Dvije stotine odraslih i osamnaestero djece krenulo je
na dalek put. Prije mara nahranili smo i napojili stoku, a kad
se razdanilo, bili smo ve na putu. Jedan dio ena i djece sjedio
je na saonicama umotanim medvjeim krznom, a mukarci su
ili pjeice. Vojnici na skijama okruili su transport. Danju smo
hodali, nou su vojnici podizali atore. Nakon deset dana stigli
smo u Ainsk. ene i djecu smjestili su u veliku zatvorsku eliju,
mukarce u drugu. Istraga je trajala dva mjeseca. Optuili su nas
da smo bili povezani s amerikom pijunaom i da smo spremali
obaranje sovjetske vlasti. Meu nama samo su dvojica znali neto
malo itati i pisati, ostali su bili nepismeni tako da su na zapisnik
stavljali tri kria. A to je tamo bilo napisano, to nisu znali. Na
sudu smo izjavili da ve dvadeset godina nismo vidjeli stranca.
Sudac je pak izjavio da je veina priznala da je ameriki pijunski
kurir redovito dolazio i donosio dolare. Pokazao nam je zapisnike
na koje smo stavili tri kria kao dokaze ove tvrdnje. Sve su nas
osudili na dvadeset i pet godina logora, djecu su nam oduzeli.
Kad je starac zavrio, upitao sam ga:
- ime objanjavate da je vaa naseobina u praumi bila ot-
krivena? Zar se netko od vaih usudio prodrijeti tako daleko na-
prijed?
- Iskljueno - ree starac - nije bilo potrebno da idemo dalje
od deset kilometara uokrug naseobine jer smo imali sve to nam
je bilo potrebno.
- Zar kroz dvadeset i pet godina k vama nije doao nijedan
ovjek?
- Nikada. Ponekad smo iz daljine uli pucnjeve, to je sve.

541
 - Priali ste da su jednog dana psi neobino lajali. Zar su lovili
u blizini?
- Da, sigurno. Sada je jasno da su nas lovci otkrili.
- Kako zdravlje?
- Vrlo dobro, ja moram biti zdrav jer mi predstoji jo dug
ivot. Sada mi je sedamdeset i est godina, a moram ivjeti jo
dvadeset i pet. Sovjetskoj dravi i velikom Staljinu ne mogu osta-
ti duan.

542
 GRUPA MAJORA SCHULLERA

Nijemci su u logoru bili podijeljeni u dvije grupe. Jedni su bili

nacisti, osueni kao ratni zloinci, njihov je voa bio Steinema-
nn, bivi policijski komesar iz Berlina. Oni u logoru nisu razvijali
nikakvu aktivnost. Steinemann je za rata bio okruni komesar u
Ukrajini i poinio je strahovite zloine. Tom drutvu pripadao
je i Austrijanac Stecher, koji je kao ocir SS radio u specijalnom
logoru. Sada je eznuo za starim vremenima. Ovi nacisti, koje
prolost niemu nije nauila i koji su se i dalje divili Hitleru, bili
su odvie velike kukavice da bi otvoreno istupali protiv staljini-
stikog reima. Ti su ljudi inae imali dugaak jezik, ali kad bi
nastupila opasnost, skrivali su se poput mieva. Nisu bili nimalo
spremni da pomognu. I ako bi nekom uspjelo da dobije bolji
posao, bilo mu je sasvim svejedno kako ive njegovi stranaki
istomiljenici. Druga grupa bili su Amerikanci. To su bili oni
koji su poslije rata radili u Njemakoj s amerikim organima, a
djelomino su bili demokrate. Ove su ljude Rusi dovukli ovamo
i sve ih bez iznimke osudili na dvadeset i pet godina. Neki su
od njih zaista bili agenti SIS-a u Njemakoj, a drugi su uhape-
ni zbog demokratske djelatnosti kao pijuni. Najmarkantniji
meu ovim pijunima bili su major Schuller i Schroder.
Ova je grupa u logoru razvijala grozniavu djelatnost, a njihov
je cilj bio jednak Kappovu. No ipak su se u neemu razlikovali.
Dok su Kapp i Rauecker bili izraziti pustolovi, ovi su ozbiljno
vjerovali u mogunost nasilno provedene promjene prilika u So-
vjetskom Savezu. Bili su naivni. Kao veina stranaca, nisu po-
znavali Rusiju, mjerili su je europskim mjerilom. Bili su uvjereni
da e uskoro doi do rata izmeu Amerike i Sovjetskog Saveza i
svim su silama nastojali da doprinesu pobjedi Amerikanaca. Kad
je itav logor stao pripovijedati o tome da e uskoro doi do rata
543
i da je ta vijest dola iz pouzdanih izvora, upozorio sam majora
Schullera kakvoj se opasnosti izlae. Major Schuller mi ree da je
svojevremeno razgovarao s generalom Halderom i da mu je ovaj
tada rekao da e najkasnije 1953. doi do rata. Amerikanci imaju
pouzdane obavijesti da e Staljin 1953. napasti Jugoslaviju, a to
e, naravno, dovesti do svjetskog rata.
Godina 1952. bliila se kraju, osloboenju ni traga. Grupa
majora Schullera odluila je da po svaku cijenu stupi u vezu s
inozemstvom.
Odluili su da jedan pripadnik grupe pobjegne preko granice
i Amerikancima preda originalan izvjetaj o situaciji i ukae na to
da milijunska armija sibirskih logora eka znak za ustanak protiv
staljinistikog reima.
Ljudi su jo jednom pokazali koliko su naivni kad su vjerovali
da je dovoljno samo pobjei iz logora. Pretpostavimo da nekom
ovjeku i uspije da pobjegne iz logora i da postoji mogunost
da prijee sovjetsku granicu, to je gotovo nemogue, ali on se
nalazi u istonoj Sibiriji, tisue kilometara daleko od granice, bez
sredstava i znanja ruskog jezika. Kako e dospjeti do granice? U
Staljinovoj Rusiji nemogue je i Rusu s krivotvorenim dokumen-
tima ostati neotkriven. Pipci NKVD-a nalaze se posvuda.
Ali na to grupa nije mislila. I oni su stali pripremati za bijeg
mlaeg Nijemca koji je kao bravar radio u tvornici lokomotiva.
Bjegunac se trebao sakriti u rezervoar za vodu u lokomotivi i tako
napustiti podruje tvornice.
Mladiu su dali neto rubalja i kruha i on se po itavu tijelu
namazao mau da bi due izdrao u vodi u rezervoaru. Loko-
motiva je krenula iz hale i zaustavila se pred vratima gdje su se
straari popeli na nju i stali je kao obino pregledavati. Tog dana
pregled je trajao naroito dugo, lokomotivu su dva puta pregle-

544
davali, rezervoar su probadali otrim eljeznim ipkama, ali nita
nisu nali. Slubujui komandir strae dao je znak za polazak. Ali
ocir MGB zapovjedi da je jo jednom pretrae. Kad je straar po
trei put gurnuo eljeznu ipku u vodu, uo se krik. Istovremeno
se pojavi ovjek namazan mau i aom. Bjegunca su izvukli.
Bilo je jasno da su u grupi agenti koji su izdali plan bijega pa je
ocir MGB-a oekivao bjegunca.
Sada se dogodilo ono to se u takvim sluajevima uvijek do-
gaa. Vie od dvadeset Nijemaca, meu njima majora Schullera
i Schrodera, bacili su u zatvor i izveli pred sud. O sudbini ovih
ljudi nita nisam mogao saznati, kao ni o Karlu Kappu i Franzu
Stiftu.

545
 ISTREBLJENJE IDOVA

Nekoliko mjeseci prije nego to je ruska i svjetska javnost sa-

znala o progonu idova koji je poeo na zapovijed Staljina, u
logorima se o tome ve uvelike govorilo.
Ono to se potkraj 1952. moglo sluati putem radio-stanica
ili proitati u novinama nije bio poetak tragedije idova u So-
vjetskom Savezu nego nastavak. Sluaj idovskih lijenika bio je
mala epizoda velike akcije da se istrijebe preostali idovi koje
Hitler nije uspio poubijati.
Moglo se primijetiti da je od proljea 1952. u svakom novom
transportu zatvorenika broj idova bio neobino velik. U poet-
ku smo mislili da je to sluajno, ali tada su poeli pristizati itavi
idovski transporti.
U brigadu 31 stiglo je nekoliko novih zatvorenika, meu nji-
ma i dva idova. S jednim od njih radio sam na istom dijelu
gradilita. Prvih dana bio je utljiv. Kako sam znao tisue slua-
jeva koji se nisu u bitnome razlikovali, nisam se za nj naroito
zanimao. Prolo je nekoliko tjedana, a ja sam novom znancu u
mnogoemu pomogao. Kad sam ga jednog dana zatitio od anti-
semitskih ispada, stekao sam njegovo puno povjerenje.
Od toga dana postao sam njegov stalni savjetnik. Saznao sam
da je moj novi znanac, pukovnik Rowinski, bio komandant e-
ljeznike strae moskovske eljeznike mree.
Rowinski je ve kao mladi postao lanom Komsomola, zatim
i KP. Nakon graanskog rata ostao je u vojsci, zatim je premje-
ten u eljezniku strau. Njegovoj je nadlenosti pripadalo da
nadgleda eljezniku prugu kad su putovali voe Partije. elje-
znika straa nije pripadala nadlenosti Ministarstva rata, nego
MGB-a.

546
 Pukovnik Rowinski bio je idov, ali krug u kome se kretao,
oenio se Ruskinjom, potpuno ga je udaljio od idovske sredine.
Dvoje djece bilo je odgojeno u sovjetskom duhu i u koli su se
smatrali Rusima. Njegova su djeca prvi put saznala da je njihov
otac idov prije godinu dana kad je u SSSR-u bilo doputeno
idove nazivati pogrdnim imenima id, tj. ifut. Jadno di-
jete vratilo se jednog dana iz kole plaui i potuilo se majci.
Ogorena majka pourila je u kolu da bi direktoru dokumen-
tima dokazala kako ni ona ni njena djeca nisu idovi. Direktor
je odgovorio da djeca sama znaju koga treba smatrati idovom i
da se on ne eli mijeati u te stvari. Rowinskoga nije nitko na-
zvao idovom, ali su ga jednog dana pozvali generalu koji mu
predstavi ovjeka kojem odmah mora predati dunost. Nisu mu
rekli ni rijei o tome zato ga poslije trideset godina slube bacaju
na ulicu. Morao je napustiti i slubeni stan. Obitelj je ostala na
ulici. Obilazio je razne instance i alio se na nepravdu, ali svagdje
su mu okretali lea. Napokon je dospio do starog prijatelja koji
je bio zamjenik ministra. Kada mu je sve ispriao, ovaj mu tiho
odgovori:
- Postoji tajna Staljinova zapovijed u kojoj stoji da se iz svih
ureda moraju odstraniti idovi. Mora shvatiti da ti u takvoj si-
tuaciji ne mogu pomoi. Mora napustiti Moskvu.
Jo 1940. godine, poslije zakljuenja pakta izmeu Hitlera i
Staljina, Politbiro Komunistike partije donio je rjeenje da svi
Jevreji budu iseljeni iz velikih gradova, posebno iz Moskve. Po-
etak drugoga svjetskog rata sprijeio je Staljina da provede svoju
zamisao, zatim mu prui ruku i ree: - Nemoj se ljutiti ako te vie
neu smjeti primiti.
Poslije je Rowinski vidio da nije jedini idov koga su otpusti-
li. U kadrovskim odjeljenjima, ministarstvima, glavnim uprava-
ma i visokim kolama postojali su popisi idova koje je trebalo
547
otpustiti. U Moskvi i Lenjingradu mnogi idovi ostali su bez
namjetenja. Samo jedno ministarstvo nije otputalo idove: mi-
nistarstvo vanjskih poslova iji je ef bio Molotov. On ve odavno
nije podnosio idove. Posljednji idov koji je tamo radio bio je
Lozowski, koji je prvom poslaniku Izraela Goldi Meir obeao da
e omoguiti iseljenje onih idova koji ele u Izrael. Zbog toga
su ga uhapsili, a Molotov se mogao pred Staljinom hvaliti da je
njegovo ministarstvo isto od idova.
Molotov je oistio i svoju obitelj. Rastavio se od svoje ene
idovke s kojom je imao dvoje djece, ije je djevojako prezime
bilo emuina. Istovremeno su je smijenili s poloaja ministra
kemijske industrije. A kako bi do kraja osvojio Staljinove simpa-
tije, Molotov ju je dao i uhapsiti.
Potkraj 1952. sovjetske su novine i radio-stanice donijele vi-
jesti o otkrivanju zavjere idovskih lijenika koji su htjeli poubi-
jati voe Komunistike partije Sovjetskog Saveza. U vijestima je
bilo spomenuto da su uhapeni lijenici priznali kako su nekoli-
ko znaajnih voa poslali na drugi svijet. Zahvaljujui budnosti
neke lijenice, propali su njihovi planovi da i dalje ubijaju sovjet-
ske voe. Samo oni koji su razumjeli to u Sovjetskom Savezu
znae takve vijesti mogli su shvatiti kakve e biti posljedice.
Bio je to signal za istrebljenje idova u Rusiji. Od toga asa
idovi su bili proskribirani. Uslijedila su masovna otputanja.
Nije se vodilo rauna o zakonskom roku i drugim propisima. Iz
svih viih kola izbaeni su studenti idovi. MVD i MGB radili
su grozniavo. Zatvori su se punili idovima koje su optuivali
da su ameriki agenti, trockisti, cionisti i teroristi. Antisemiti su
mogli divljati. Iz tramvaja, autobusa i eljeznica izbacivali su i
premlaivali idove i one koji su na njih nalikovali. Oni koji bi
ih pokuali zatititi doivljavali bi istu sudbinu. Nijedan Rus nije
se usudio s njima druiti. Vienije idove, koji bijahu poznati u
548
itavu svijetu, nisu mogli jednostavno uhapsiti. Zato su se sta-
li redati nesretni sluajevi. Jednog je dana u novinama izala
kratka vijest da je poznatog glumca Mihoelsa i njegova prijatelja
pregazio kamion u Minsku. U stvari ovu su dvojicu ubili u zatvo-
ru u Minsku jer su odbili potpisati priznanje da su bili ameriki
agenti.
U logorima se dogaalo isto to i na slobodi. idovi koji su se
nalazili na privilegiranim poslovima prebaeni su na teak rad, a
svi idovski lijenici morali su raditi u kamenolomima, rudnici-
ma, pjearama i u umi. Pogromaka hajka, hitlerovska zapravo,
postajala je sve bjenja. Ali za razliku od prilika na slobodi, gdje
se Rusi nisu usudili druiti sa idovima, u logorima se mogao
nai prilian broj hrabrih zatvorenika koji su idove zatiivali
od maltretiranja.
U baraci u kojoj su stanovali radnici logorskih pogona neko-
liko je ukrajinskih faista pokualo napasti krojaa idova. Ali
krojaa je branio upravitelj radionice Hinuk i ostali radnici. Na-
stala je tunjava u kojoj su faiste tako udesili da su etvoricu
otpremili u bolnicu. Slinih scena bilo je i u blagovaonici kad su
zatvorenika idova izgurali iz reda. Napadnuti se branio i lime-
nom je zdjelom teko ranio jednog napadaa. Zatim su dojurili
faisti i stali ga mlatiti. Tada se pojavio upravitelj kuhinje zajedno
s kuharima i izbacio hordu.
To to idove u Sovjetskom Savezu nisu istrijebili valja zahva-
liti obavijesti koja je poetkom oujka 1953. izila u sovjetskim
novinama, o tekoj bolesti ljubljenog voe.
Staljin je umro 5. oujka 1953.
Vie od dva desetljea porobljeni je narod ekao taj as. Ruski
narod, koji je bio prisiljen da svakog sata pokazuje svoju ljubav i
odanost voi, sada je mogao odahnuti.

549
 I najblii suradnici Staljina nadali su se da e smru tiranina
biti osloboeni stalne opasnosti u kojoj su se nalazili. Sudbina
Buharina, Rikova, Tomskog, Pjatakova i Jagode, koji su svojevre-
meno bili Staljinovi najblii suradnici, bila je oit dokaz da ni oni
sami nisu sigurni za svoj ivot. Kad god bi Staljin poslao u smrt
nekog od njihovih kolega, oni bi se pitali tko e biti slijedei.
Na slian nain stradali su poznati jevrejski pisci: P. Marki,
D. Gortein, D. Bergefson, L. Kvitko i drugi.

550
 STALJINOVA SMRT

7. oujka 1953. pojavile su se sovjetske novine s crnim alob-

nim okvirom. Pisalo je da je 5. oujka u 21.50 sati umro veliki
voa. I dok su novine i radio-stanice alile zbog nenadokna-
divog gubitka za Partiju i narod, u Kremlju je poela borba za
nasljednika. Le se jo nije ni ohladio, a svi su ve mislili na to
kako da se osiguraju kod Staljinova nasljednika. Nitko nije htio
pred novim ljubljenim voom ponovno strepjeti za svoj ivot.
to se dogaalo u glavama tih ljudi najbolje pokazuje Hruo-
vljev odgovor na sjednici CK. Na pitanje kakva je odgovornost
lanova CK za Staljinove zloine, on je odgovorio da se prije sva-
ke sjednice CK njegov lan opratao od svoje obitelji jer nije znao
hoe li se vratiti kui.
Na dan Staljinova pogreba licemjerje u logorima doseglo je
vrhunac. Taj dan proglaen je danom alosti. Zatvorenici nisu
morali ii na rad, emu su se oni, naravno, radovali. Neki su
govorili:
- Ako se na dan Staljinova sprovoda ne mora raditi, bilo bi
dobro kad bi svakog mjeseca umro po jedan kakav mali Staljin.
Na znak gonga svi su se zatvorenici skupili na dvoritu i po-
strojili po brigadama. U sredini je postavljen stol, na koji se po-
peo upravo onaj ocir koji je zatvorenike najvie muio. "On sa
stola zapovjedi: - Skinite kape!
Zatvorenici su stajali gologlavi, s kapama u ruci. Dvoritem se
orio glas muitelja:
- U ovom asu sahranjuju velikog vou sovjetskog naroda i ci-
jeloga slobodoljubivog ovjeanstva. - Na te rijei zatvorenici su
stali glasno kaljucati. Ocir MVD-a pogleda oko sebe i nastavi:
- Sahranjuju ljubljenog Josifa Visarionovia Staljina u mauzoleju
na Crvenom trgu. Zajedno s itavim narodom alimo za naim

551
ljubljenim voom i zaklinjemo se u ovom tekom asu da emo
jo vie i bolje raditi.
Tri minute utnje.
Odjednom neki zatvorenik glasno upita:
- Graanine naelnice, na svom kontu imam neto novaca
koje sam dobio od ene i koje ionako ne mogu potroiti. Rado
bih dao prilog za vijenac naem ljubljenom voi. Je li to mogu-
e?
- Morate napisati molbu naslovljenu na naelnika logora - od-
govori ocir.
Zaula se komanda: - Razlaz!
Vratili smo se u barake. Cinizam MVD-a bio je bezmjeran.
Mnogo se govorilo o uzroku Staljinove smrti. Bilo je jasno da
lijeniki bilteni objavljuju samo medicinske uzroke smrti.
Ali ne treba smetnuti s uma udarce koje su mu zadali jugosla-
venski komunisti na elu s Titom.
Staljin od godine 1948. nije mogao nai mira.
Ljudi iz njegove okoline govorili su da Staljin danju i nou
razmilja kako da se osveti jugoslavenskim komunistima. Njegov
prvi plan bio je vojni pohod protiv Jugoslavije, to se otvoreno
priznavalo. Njegova desna ruka, Molotov, izjavio je da e ve sli-
jedeih tjedana Titovu kliku izbrisati sam jugoslavenski narod.
Kad je ovjek kao to je Molotov govorio o narodu, on je
time mislio na bandu koja se nalazila u slubi NKVD-a i na sam
NKVD. Staljin se nadao da e moi uz pomo nekoliko stotina
svojih agenata u Jugoslaviji izazvati nerede i da e tu priliku isko-
ristiti za vojnu intervenciju i tako Jugoslaviji nametnuti reim
koji e ga u svemu sluati. Ali njegovi planovi nisu uspjeli zbog
jedinstva jugoslavenskih naroda koji su jednoglasno bili uz Tita.
Drugi je udarac dobio nakon neuspjele akcije protiv June Ko-

552
reje. Ugledajui se na Hitlera, Staljin je mislio da e munjevitim
ratom u Junoj Koreji rijeiti rat u svoju korist. Unato svim upo-
zorenjima, ak i nakon toga to je ameriki ministar Dulles doao
u rovove u Junu Koreju, ime je jasno stavljeno do znanja da
Amerika nee dopustiti da se Koreja silom prikljui sovjetskom
bloku, Staljin je zapoeo borbu vjerujui da e mu uspjeti da
Amerikance baci u more, kako je rekao u jednom govoru. Ali ni
to mu nije uspjelo.
Staljin je poeo ostvarivati svoj plan pripremajui novi rat.
Stvarao je pogodan teren lanom propagandom o uvanju mira.
Kao i obino, pozvani su Uja Erenburg, Joliot-Curie, pater Jon-
son i drugi da organiziraju mirovne kongrese na kojima bi se
napadali imperijalisti. Bili su prevareni mnogi poteni ljudi. Jer
tko, ako je doista ovjek, iskreno ne eli mir?
Sve to samodrac Staljin nije mogao preivjeti.
Nije udno to se Staljinova smrt naroito odrazila u logorima.
Zatvorenici su odjednom povjerovali da jednog dana mogu biti
slobodni. Straari, nadglednici i logorski inovnici osjeali su da
poinje novo doba. Iako straari nisu razgovarali sa zatvorenicima
o Staljinovoj smrti, ipak se osjealo da e odsada biti sve druk-
ije. Prva je posljedica bila slabljenje discipline. Zatvorenici su
otvoreno izjavljivali da je rad odvie teak. Nitko ih nije pozivao
na odgovornost. Zatvorenici, koji bi zbog neispunjavanja norme
dobivali manje kruha, govorili su da gladni ne mogu raditi. Do-
bivali su itave porcije. Ponovno su uvedena etiri slobodna dana
u mjesecu. Umjesto dva pisma godinje, zatvorenici su smjeli sla-
ti dva pisma mjeseno. Logorska uprava gubila je orijentaciju.
Nakon dva mjeseca logorska je uprava ponovno pokuala za-
tegnuti uzde. Mnogi zatvorenici opet su se nali u karceru. Do-
gaalo se ak i to da straari ponovno mue zatvorenike, ali to
su bili samo pokuaji da se ponovno uvede staro stanje. Ali stara

553
vremena su prola. U logor vie nisu redovito stizali novi zatvo-
renici. A oni koji su stizali iz istranih zatvora, govorili su da i
nema novih uhapenika. U logorima se znalo i to to se dogaalo
u vrhovima Partije. Mnogo se govorilo o borbi za vlast koja je
bila u punome toku.
Veliko je uzbuenje izazvala vijest da je maral ukov postao
ministrom rata jer su zatvorenici znali da je Staljin ukova po-
slao u izgnanstvo. Izgnanstvo je bila samo prva etapa, za njom je
trebala slijediti: likvidacija. Tako je bilo s Tuhaevskim, Gamar-
nikom, Jakirom, Blucherom i drugim vojskovoama Sovjetskog
Saveza.
Brojao sam mjesece koji su mi jo preostali do isteka kazne.
U mislima sam se ve vidio na slobodi, kako ivim u sibirskom
selu. Bilo mi je jasno da to nee biti prava sloboda. Znao sam da
se politiki zatvorenici poslije odsluenja kazne ne smiju vratiti
svojim obiteljima i da im MGB odreuje mjesto boravka. Ali
ivot u izgnanstvu ipak se razlikovao od ivota u logoru. eznuo
sam da se oslobodim nadglednika, logorske policije, policijskih
pasa, NKVD, naelnika i drugih siledija.
Ali onda sam uo od ljudi koji su ivjeli u izgnanstvu da su
prilike esto takve da mnogi sanjaju o povratku u logor. Iz njiho-
vih pisama moglo se zakljuiti da su veoma nesretni. I u Tajetu
su ivjeli mnogi prognanici s kojima smo ponekad mogli razgo-
varati. Svakom prilikom molili su zatvorenike da im prodaju po-
neki odjevni predmet. Prolazei ulicama Tajeta vidjeli smo du-
gake repove pred trgovinama kruha i drugih namirnica, a kroz
prozore ljude kako sjede u sobama i pri svjetlu svijee veeraju
svoju oskudnu veeru. Na osnovu svega toga mogli smo zamisliti
kako ivi prognanik. Ali ja sam ipak eznuo da iziem iz logora,
eznuo sam za barem malo slobode. Pa bila ona i prividna.
esto sam promatrao svoju prljavu i pocijepanu odjeu, ci-
pele koje nisu lijepo izgledale. Pitao sam se kako mogu takav na
554
slobodu. Nadao sam se da mi nee oduzeti zatvoreniku odjeu,
a ja u skinuti ili premazati brojku. Napisao sam eni pismo u
kome sam se radovao srei to u uskoro biti slobodan i to u je
moi zagrliti. Nije to bilo prvi put to eni piem takvo pismo u
tih sedamnaest godina. Znao sam da ona ni ovaj put ne vjeruje u
moje osloboenje, ali paket mi je poslala na vrijeme.
U paketu koji sam primio mjesec dana prije nego to su me
pustili naao sam odijelo njena brata koji je poginuo u ratu, dva
para rublja i par izama koje je kupila od svoje male plae. Stra-
hovito sam se radovao to sam za prvo vrijeme opskrbljen najva-
nijim stvarima. Za mene su se brinuli i prijatelji u logoru. Oskar
Leptich, koji je radio kao tokar u radionici benzinskih cisterni,
nainio mi je od aluminija dva lonca i dvije posude. Helmut
Roth napravio mi je licu i dva nalivpera koja se ni po emu nisu
razlikovala od tvornikih proizvoda. Heinz Gewurz tajno je orga-
nizirao skupljanje novaca i donio mi tri stotine rubalja.
Sve to ispunjalo me hrabrou i nadom. Moji drugovi, kao
i brigadir, znajui da u uskoro biti puten, uvali su me za vri-
jeme rada. esto su me prisiljavali da se odmaram. Pri tom su
govorili:
- Imat e jo dovoljno prilike da radi.
- to misli da e ti na slobodi padati peeni golubovi u usta?
Sve sam to i sam znao.
Poeo sam brojati dane... samo jo deset, osam, pet, dva i...
Napokon je doao i pretposljednji dan. Uvee je u baraku
uao nadglednik i rekao mi je:
- Sutra vie ne morate ii na posao.
Prijatelji su me okruili i estitali. Znali su da sam sumnjao
da e me pustiti. Oskar Leptich, Heinz Gewurz i Helmut Roth
uredili su da ih prebace u nonu smjenu kako bi sa mnom proveli
posljednje sate.
555
 POSLJEDNJI DAN U LOGORU

im se 22. rujna 1953. zauo znak gonga za ustajanje, po-

sljednji moj logorski gong, u baraku su uli moji prijatelji.
- Danas ne idemo na doruak, dorukovat emo ovdje s to-
bom, svi zajedno.
Oskar iz vatiranog kaputa izvadi limenku kompota, Heinz
je donio eer, a Helmut veliki komad slanine. Nikada nisam
saznao gdje su to nabavili. Siguran sam da ih je stajalo mnogo
truda. Kad smo zavrili doruak, doao je nadglednik.
- Gdje je tajner? - upita.
Javio sam se. Zajedno s njim krenuo sam u skladite u kojem
se nalazio moj ranac i odjea. U straarskoj sobi svukli su me
u prisutnosti ocira MVD i pretraili. Ocir je naredio da se
pronae papiri. Mislio je na obavijesti ili adrese drugih zatvo-
renika. Kad su me pretraili, ocir mi prui cedulju na kojoj je
pisalo da sam dobio svoje stvari i novac i da od logorske uprave
nita ne potraujem. Potpisao sam iako mi nisu u cijelosti vratili
ni odjeu ni novac koji su mi oduzeli prilikom hapenja prije
sedamnaest godina.
U dvoritu su me ekala tri moja prijatelja. Otpratili su me
do izlaza. Dok je nadglednik razgovarao sa straarom, ja sam se
opratao sa svojim prijateljima. Rastanak je bio dirljiv. Poslije sam
saznao da su Helmuta Rotha i Oskara Lepticha predali rumunj-
skim vlastima, a Heinz Gewurz nalazi se jo uvijek u Ozerlagu
u logoru broj 013.
Vrata se otvore. ekala su me dva naoruana vojnika da me
odvedu do Peresilke. Na toj etapnoj stanici nalazio sam se ve
etvrti put. Ali ovaj put odlazio sam na slobodu.
Smjestili su me u baraku zatvorenika koji su odsluili kaznu
i sada ekaju osloboenje. Odmah sam ustanovio da neki ovdje
556
ekaju ve tri mjeseca na rjeenje, iako im je rok istekao. Naroito
je teko bilo zatvorenicima koji su u logoru postali nesposobni za
rad. Njihovi su roaci morali garantirati da e se za njih brinuti.
Ali koji su roaci bili spremni da se brinu za ovjeka koji je dva-
deset godina proveo u logoru? Takvih je roaka vrlo malo. Stoga
su jadnici mjesecima morali ekati da ih smjeste u invalidski dom
MVD-a. Stranci su bili u naroito tekom poloaju.
Ovdje sam sreo Austrijanca, majora Schsslera, Beanina koga
su Rusi uhapsili 1945. u Beu. Schssler je bio upravitelj odjelje-
nja u ministarstvu rata koje je nadziralo tvornice. Dvije godine
prije svretka rata odjeljenje je prikljuenu Gestapou i major se
iz Stubenringa preselio u hotel Metropol u kome je bilo sjedite
Gestapoa. Dobio je osam godina logora i njegova je kazna istekla
u oujku 1953. Ali nisu ga pustili jer je bio bolestan i Austrija-
nac. Molio je da mu omogue da se vrati u domovinu. To su mu
obeali. Jednog dana pozvali su ga u logorski ured i zatraili da
potpie neku cedulju. Znao je samo nekoliko rijei ruski i pitao
je to pie na cedulji. inovnik mu je objasnio da ga vraaju u
Austriju, a on mora dati pismeni pristanak. Major je bio pre-
sretan to e uskoro biti u Beu. Rado je potpisao. Prolazili su
tjedni, a Schssler se jo uvijek nalazio na etapnoj stanici.
Kad sam uao u baraku i pogledao hou li sresti nekog znanca,
opazio sam u kutu majora Schsslera koga sam upoznao u logoru
1949. godine. Kad sam ga pozdravio, pogledao me kao da vidi
privienje.
- tajner! - vikne i plaui me zagrli.
Stari slomljeni ovjek ispria mi svoju nevolju, a ja mu predlo-
ih da zajedno poemo u ured, ja u biti njegov prevodilac.
Upravitelju odjela rada i evidencije objasnio sam zato smo
doli. On se grubo izdere:

557
 - to se vas tie Schsslerova stvar? Nastojte radije da sami
izaete.
- Mi smo zemljaci i on me molio da mu prevodim jer ne zna
ruski.
- Mar napolje! - vikne upravitelj.
Izili smo u hodnik i dogovarali se to da uinimo. Odluio
sam da pokuamo kod naelnika logora.
Kad smo uli u sobu upravitelja etapne stanice, ugledao sam
onog MGB ocira bez oznake ina koji je bio moj posljednji
istrani sudac.
- to vi radite ovdje? - upita me.
Ispriao sam mu da su me ovamo doveli prije putanja na
slobodu i kako me zemljak zamolio da mu pomognem kao pre-
vodilac. To je uo i naelnik logora te naredi svojoj sekretarici da
donese Schsslerove spise.
Uskoro se vratila nosei spise. Naelnik glasno proita cedulju
koju je Schssler potpisao i u kojoj izjavljuje da se ne eli vratiti
u Austriju. Preveo sam to majoru Schssleru.
- Za ime boje - ree zaprepateno - to ja nikada nisam pot-
pisao.
- Je li to va potpis? - upita naelnik i pokae cedulju.
- Da, ali ja nisam znao to ovdje pie.
- Ova je stvar svrena, vratite se u baraku - ree naelnik.
Major Schssler zaplae. Morao sam ga uhvatiti pod ruku.
Tekom mukom stigli smo do barake.
- Takva prevara, takva prevara - stenjao je.
Za ta etiri dana koja smo proveli zajedno morao sam mu
nekoliko puta obeati da u obavijestiti njegovu enu, koja je sta-
novala u Beu VII u Seidengasse. Na rastanku je Schssler toliko

558
glasno plakao da su se svi skupili. Kad su uli razlog, sa svih se
strana moglo uti: - Sramota!
Posljednji put vidio sam Nijemce, Austrijance i Maare, koji
su upravo stigli, osuene na dvadeset i pet godina logora i koji su
bili uvjereni da e do Boia biti kod svojih kua. Mislio sam o
tome kako mnogi od njih vie nikada nee vidjeti ni domovinu
ni obitelj.

Toga dana pustili su iz Ozerlaga etrdeset i dva ovjeka. Po-

zvali su me u ured gdje su mi proitali odluku MGB-a iz Mo-
skve.
Izvanredni savjet MGB-a zakljuio je da Karla tajnera, koji
je bio osuen na osnovu paragrafa 58, toke 6, 8, 9, 10, i koji je
odleao dvije kazne od sedamnaest godina zatvora i logora, po-
alje doivotno u progonstvo u podruje Krasnojarska. Preputa
se pokrajinskoj upravi MGB-a u Krasnojarsku da odredi mjesto
stalnog boravka Karla tajnera koje ne smije napustiti bez dozvo-
le MGB-a. U sluaju da spomenuti bez dozvole napusti odree-
no prebivalite, bit e osuen na dvadeset godina katorge.
Morao sam potpisati.
Da, tako izgleda sovjetska sloboda.
Drugo nisam ni oekivao.
Bio sam osloboen, pa sam mislio da mogu sam otputovati u
progonstvo. Ali ubrzo sam se uvjerio da sam jednu vrstu neslo-
bode zamijenio drugom.
Ponovno su me temeljito pregledali. Ponovno su me strpali
u crnu Maricu. U njoj smo stigli na eljezniku stanicu Taj-
et. ekao sam na redoviti vlak Habarovsk-Moskva. Ponovno u
stolipin-vagon, koji je bio krcat. Zatvoreniki vagon prevozio
je skorbutne bolesnike iz golemog logora Kolvme. Bolesnici su
nas pozdravili.

559
 - Dobar dan, brao, kamo putujete?
- U Krasnojarsk - odgovorili smo.
Od bolesnika smo saznali da ih vode u logor u Karagandi.
Veina je izgubila sve zube. Mladi ljudi izgledali su poput staraca.
U vagonu se osjeao straan smrad, mnogi su imali otvorene rane
velike poput dlana.

560
 KAKO VAM SE SVIA SLOBODA?

Bio sam sretan kad smo slijedeeg jutra stigli u Krasnojarsk.

Na stanici je ve stajao zatvoreniki auto. Nas osamnaestoricu
smjestili su u kamion. Zaustavili smo se u velikom zatvoru Kra-
snojarska, usred zatvorskog dvorita. Teka vrata su se zatvorila
i mi smo izili. Sjeo sam na ranac. Velike etverokatne zgrade,
stotine prozora s reetkama!
- Kako vam se svia sloboda? - upita me susjed.
- Strpljenje, dragi moj - odgovorio sam - na slobodu se ne
dolazi tako lako.
Iz susjedne zgrade izila je grupa vojnika. Prozvali su nas re-
dom. Rekao sam svoje ime.
- Paragraf i visina kazne? - upita me vojnik.
- Svoju sam kaznu odsluio - odgovorio sam.
- To nije vano, za mene ste zatvorenik.
Pretraili su moj ranac, zatim su me itavog pretresli. Sve je to
trajalo vie od jednog sata. Da nije poela padati kia, koja je voj-
nike prisilila da se poure, trajalo bi i due. Zajedno sa stvarima
smjestili su nas u prizemlje jedne zgrade u eliju broj devet. Bila
je to velika dvorana s mnogo svodova. Na dvokatnim prinama
bilo je mjesta za stotine ljudi. Zbog vreve i etkaranja ovjek je
imao utisak da se nalazi na orijentalnom sajmu. Gotovo nitko
nije primijetio da smo uli. Svatko je potraio svoje mjesto. Ja
sam se s nekim Litvancem i Bjelorusom popeo na drugu prinu
od ulaza. Nai susjedi, koji su uglavnom bili iz Tajeta, priali su
da ekaju ve sedam dana da ih otpreme u progonstvo. Neki su
ekali i vie tjedana. Govorilo se da e veina biti smjetena po
umskim gospodarstvima, to je znailo da emo ponovno raditi
u umi. Kad sam opazio da kruh nitko ne uva, upitao sam jed-
nog starosjedioca da li se krade.
561
 - Pajku nitko ne dira, ali na stvari morate paziti.
Ruak se dijelio na vratima. Svatko je morao istupiti. Mlade
djevojke, koje su na rukama nosile ute trake s natpisom zatvo-
renik, dijelile su iz limenog bureta i, tradicionalnu rusku
juhu od povra. Djevojke su znale da su u ovoj eliji smjete-
ni slobodnjaci. Dobacivale su na na raun razliite primjedbe,
na primjer: zarunici, na to su slobodnjaci odgovarali slinim
opaskama.
Poslije dva dana odveli su me u upravu zatvora. inovnik je
ispunio upitni arak bez novih pitanja. Ponovno sam morao rei
svoje ime, paragraf, kaznu i zvanje, a inovnik mi po drugi put
proita zakljuak MGB-a o progonstvu. Ponovno sam potpisao.
Na pitanje kamo e me otpremiti, dobio sam uobiajen odgo-
vor:
- To ete na vrijeme saznati.
Doao je dan kad sam meu pedeset imena zauo i svoje. Na
jednom od dvorita krasnojarskog zatvora stajalo je petnaest ena,
meu njima i dvije s djecom, koje su nas ekale. Pored straara
stajao je i kupac. Pojedinano su nas izvodili pred kupca, a on
bi svakog pregledavao i nekim postavljao pitanja. Veinu je preu-
zeo. Osmoricu je odbio. Njih su ponovno odveli u eliju. Morala
se vratiti i jedna ena s djetetom jer je dijete neprestano plakalo,
a kupca je to nerviralo. Kupac je bio zastupnik graevnog po-
duzea koje je u blizini rajonskog grada Jenisejska gradilo veliki
invalidski dom za armiju.
Birao je radnu snagu po principu srednjovjekovnih trnica
robova.
Kad je izabrao, kupac je otiao u zatvorski ured da potvrdi
primitak robe.

562
 MOJ PRIJATELJ SE ENI

Dok smo ekali povratak kupca upoznali smo se sa enama.

Mladi Litvanac, koji je neprestano bio sa mnom, ree mi:
- Naao sam enu.
- Koju? - upitao sam.
- Onu iz treeg reda, drugu.
- Ima dobar ukus - rekao sam.
Kupac se vratio u pratnji dvojice vojnika. Vrata se otvore i u
dvorite uu dva kamiona. Proao je jo jedan sat prije nego to
smo se mogli ukrcati u kamione. Za to vrijeme Litvanac je stupio
u razgovor sa svojom izabranicom.
- Zna li da e biti moja ena? - upitao je.
Djevojka ga je zaueno pogledala.
- Da, mislim ozbiljno, svia mi se. Reci mi kako se zove?
- Fenja - odgovori djevojka.
Po tome kako je primila njegovu ponudu i kako je izgovorila
svoje ime vidio sam da se Fenja slae. Stajala je zajedno s nekom
enom. Kad je sklopila prijateljstvo s Litvancem, ona joj vikne:
- Katja, nala sam mua.
Pruila je Litvancu ruku.
- Katja, to je prijatelj moga mua - ree Fenja i pokae na
mene. Ponaala se kao da je i meu nama sve dogovoreno. Jedno-
stavno mi je poela govoriti Karl i ti.
Podijelili smo se u dvije grupe i zajedno sa stvarima popeli u
kamione.
Poto smo proli grad Krasnojarsk, vozili smo se sjeverno, du
stare potanske ceste koja, naravno, nije bila sagraena za auto-
mobilski saobraaj pa je vonja bila prava muka. Puhao je vjetar

563
i bilo nam je hladno, iako smo se stisli jedan uz drugoga. Jedino
Litvancu i Fenji nije bilo hladno.
Kad bi auto prolazio kroz selo, udarali bismo po krovu ofer-
ske kabine i molili vojnika da stane pored ajnaje, gostionice.
Prostrana dvorana ajnaje bila je napola prazna. Tko je imao
novaca naruio je aj, drugi su pili votku iako je to pratilac za-
branio. Gosti su se raspitivali odakle dolazimo i kamo putujemo.
I oni su bili prognanici koji su ovdje ivjeli ve nekoliko godina.
Donijeli su votke i ugostili nas. Poto smo se dva sata grijali,
nastavili smo put. Kasno uveer ponovno smo se zaustavili pred
ajnajom. Na je pratilac predao komandantu MVD-a u selu
etiri ene koje su ovamo bile prognane.
Ponovno smo popili aj i nastavili put kroz no i praumu.
Sada je u kamionu bilo neto vie mjesta i ugodnije. Rijetko smo
kada prolazili kraj naseobina. Radovali smo se kad bismo u da-
ljini ugledali svjetlo. Nadali smo se da je u blizini selo i da emo
se odmoriti. Ali svjetlo kao da se pomicalo, udaljavalo. Ta igra
trajala je nekoliko sati dok bismo stigli do naselja.
Slijedeeg dana stigli smo na cilj koji se jednostavno zvao No-
vostrojka, Novogradnja. Naselje jo nije imalo imena. Novostroj-
ka se nalazila 300 kilometara daleko od Krasnojarska, a mi smo
do nje putovali 24 sata.

564
XI U PROGONSTVU

565
 MEU BOGALJIMA

Tri stotine i deset kilometara od pokrajinskog centra Krasno-

jarska i trideset kilometara od rajonskog centra Jenisejska raskre-
no je pet stotina kvadratnih kilometara praume da bi se sagradi-
la nova naseobina. Kad smo stigli u Novostrojku, tamo su stajale
ve napola gotove drvene dvokatnice, oko est jednokatnica, koje
su u stvari bile gospodarske zgrade, i jedna jedina zgrada od cigle,
koja takoer nije bila gotova, bilo je to kupalite. U usporedbi s
napola sruenim seljakim kuama koje smo putem vidjeli, ova
budua kolonija invalida bila je ugodan kontrast. U prostranom
dvoritu doekao nas je direktor invalidskog doma, ratni invalid
bez lijeve noge.
Ocir MVD-a predao je direktoru novu radnu snagu.
Smjestili su nas po dva-tri ovjeka u jednu sobu. Litvanac je
s Fenjom zauzeo malenu sobu, a Katja mi predloi da nas dvo-
je uzmemo susjednu prostoriju. Ali ja nisam odgovorio na njen
prijedlog, ve sam veoma glasno upitao upravitelja gdje se ov-
dje nalazi pota jer bih htio telegrarati eni u Moskvu. Katja je
shvatila, uzela svoje kovege i prikljuila se enama.
Imao sam krevet s ulokom, pokriva, jastuke i plahte. Legao
sam. Nakon toliko godina opet u spavati kao ovjek!
Poslije nas je direktor odveo u blagovaonicu gdje smo dobili
bogat ruak. Nakon ruka doao je ocir MVD-a i odrao govor.
Rekao je da smo sada slobodni, da emo ovdje ivjeti i raditi. Tko
eli moe osnovati obitelj ili dovesti svoju staru obitelj. Zatim
nas je podsjetio da naseobinu ne smijemo napustiti bez dozvole
MVD-a. Tko eli posjetiti rajonski grad, mora traiti dozvolu.
Odmarali smo se jedan dan da bismo upoznali novu naseo-
binu i njene stanovnike. Dom invalida bio je okruen drvenom

566
ogradom. Izvan ograde nalazila se grupa baraka u kojima su sta-
novali radnici nove naseobine. Uglavnom ljudi koje su ovamo
poslali poto su odsluili kaznu. Veina je ivjela sa svojim ena-
ma, od kojih su neke i same bile bive zatvorenice, dok su druge
bile iz ovog kraja. Oenjeni su drali krave i svinje. Promatrali
smo kako ive ovi ljudi: nakon rada bi jeli, zatim bi otili da na-
hrane stoku, poslije toga bi kartali. Ulog je bio pola litre votke.
Grickali su slane krastavce, ene su sjedile pored svojih mueva i
savjetovale im koju kartu da bace. Ako ih muevi ne bi posluali,
a uz to bi jo i izgubili, dolazilo je do svaa i tunjave. Naroito
je ivo bilo u nedjelju, tada bi se kartalo od jutra do mraka, ili se
plesalo uz svirku harmonike.

Slijedeeg jutra doao je blagajnik invalidskog doma i svakom

novom slobodnjaku dao pedeset rubalja predujma. U maloj tr-
govini, osim glavnog artikla votke, bilo je nekoliko vrsta itarica,
margarina, ponekad i eera. Na otvorenom je stajao veliki ted-
njak na kome se moglo kuhati jelo.
Nas nove nisu zaposlili na gradilitu, mi smo u oblinjoj umi
sjekli drvo za loenje. Kao u logoru, stvorili smo grupe od tri
ovjeka, dvojica su obarala stablo, trei je sjekao grane. Srueno
stablo pilili bismo na komade duge metar i po, a zatim ih sjekli
i slagali na hrpu. Uvee je dolazio upravitelj. Za kubini metar
drva dobivali smo osam rubalja, a kako se na dan moglo oboriti
i sasjei najvie est do sedam kubinih metara po osobi, mogli
smo zaraditi najvie petnaest do osamnaest rubalja.
Dva kilometra od budueg invalidskog doma nalazio se pravi
invalidski dom, maleno selo Kuzminka, koje se sastojalo od ne-
koliko tuceta seljakih kua. Ovdje ve dugo vremena nisu ivjeli
seljaci. Imune su stanovnike za kolektivizacije djelomino iselili,

567
a neki su napustili poljoprivredu i zaposlili se u oblinjoj pilani.
Seljake kue bile su dugo godina prazne, sve dok ih MVD nije
pretvorio u invalidske domove za one koji su ostali ivi u logoru
a izgubili su zdravlje.
Ovdje su bili smjeteni ostaci ljudi iz zlatnih rudnika Kolvme,
iz rudnika urana u Norilsku, iz ugljenokopa Vorkute i eljabin-
ska i drvosjee iz sibirskih prauma. Najvie je bilo slijepaca i
ljudi bez nogu ili ruku, a bilo je i oboljelih od skorbuta i epilep-
tiara. Razgovarao sam s mnogima, sa sveuilinim profesorima,
sveenicima razliitih vjeroispovijesti, radnicima i seljacima.
Svi, i mukarci i ene, eznuli su za smru!
Oni koji su bili sposobni za rad pospremali su sobe, a oni koji
su se mogli kretati bezbrino su etali ili itali knjige i novine.
Ovdje je vladala sloboda kakvu inae u Sovjetskom Savezu nisu
poznavali. Ovi ljudi nisu imali to izgubiti, nisu bili zabrinuti
zbog pijuna MGB-a, kojih je i ovdje bilo. U jednoj kui sva-
kog se dana odravala sluba boja i svakog je dana druga vjerska
zajednica mogla upotrijebiti prostorije. Svi su se odlino slaga-
li. Nerijetko se moglo vidjeti kako biskup unijata seta zajedno s
glavnim rabinom grada Stanislava. Bilo je potrebno da ovi ljudi
najprije prou kroz pakao NKVD-a da bi mogli ivjeti u slozi.
Takva sloga bila je i na groblju: na drvenim krievima bili su ru-
ski, poljski i idovski natpisi.
Kad sam nakon dva tjedna rada u umi primio prvu plau,
ustanovio sam da sa dvije stotine i etrdeset rubalja, koliko mi je
ostalo, neu moi ivjeti. Pomislio sam da potraim neki drugi
posao. Ali ovdje to nije bilo mogue. Odluio sam otii u susjed-
no Maklakovo. uo sam da se est kilometara junije nalazi Ma-
klakovo u kome postoji industrija. Iskoristio sam prvi slobodan
dan i odvezao se autobusom, koji saobraa na pruzi Jenisejsk-

568
Maklakovo, da pokuam sreu. Autobus se zaustavio na trnici.
Potraio sam upravu gradilita. Na ulazu u zgradu sreo sam znan-
ca iz logora u Tajetu. Trufonovu sam ispriao zato sam doao.
- Ovdje ima dovoljno posla. Doi, odvest u te efu personal-
nog odjeljenja. - Trufonov se zamisli i nastavi: - Stvar e ii lake
ako to obavimo uz au votke.
Rekao mi je da priekam u oblinjoj gostionici, a on e dove-
sti efa.
Sjeo sam u kut, naruio pola litre votke i ekao. Uskoro se po-
javio Trufonov, a za njim ovjek koji je umjesto lijeve noge imao
protezu i podupirao se debelim tapom. Trufonov me predstavi
kao starog prijatelja. Kad su sjeli, ispili smo za znakomstvo.
Slijedila je jo jedna runda, nakon koje sam ponovno naruio
pola litre. Kad smo ispili votku, upravitelj mi je obeao da u
dobiti posao u pogonu im preselim u Maklakovo.
Radostan zbog ovog uspjeha otputovao sam kui i odmah
zamolio ocira MVD-a dozvolu da se preselim u Maklakovo.
On me odbio rekavi da to moe odobriti samo rajonska uprava
MVD-a u Jenisejsku. Jedva sam ishodio dozvolu da otputujem u
rajonski centar.
Sutradan sam stajao pred kapetanom Carkovim, upraviteljem
odjeljenja za prognanike poslove.
- U Maklakovo ne moete ii, ali ako u Novostrojku ne moe-
te nai odgovarajui posao, savjetujem vam da otputujete u Ust-
Kem, koji je udaljen samo osamnaest kilometara na drugoj obali
Jeniseja, tamo ete dobiti mjesto u pilani za eljeznike pragove.
Pokuao sam ga nekako smekati, ali sve je bilo uzalud. Odlu-
io sam otputovati u Ust-Kem. Kad sam se vratio u Novostrojku,
predao sam emvedeovcu cedulju koju sam dobio u Jenisejsku i na
kojoj je pisalo da smijem preseliti u Ust-Kem.

569
 UST-KEM

Sutradan sam spremio svoje stvari, oprostio se od drugova i

iziao na cestu da priekam kamion. Za dvadeset rubalja mogao
sam se popeti na natovareni kamion. Za dva sata bio sam u je-
nisejskoj luci i odvezao se u Ust-Kem motornim amcem koji
je saobraao s lijeve na desnu obalu Jeniseja. Nakon jednog sata
nalazio sam se na desnoj obali. Potraio sam upravu pilane za
pragove.
Direktor, neki mrzovoljan ovjek, neprijazno me doekao.
Nakon toga to me kao istrani sudac ispitao o prolosti, ree mi
da mora razmisliti i da e sutradan odgovoriti.
Sa ceduljicom u ruci poao sam po direktorovu nalogu u ba-
raku. Tu je bilo oko dvadeset soba u kojima su stanovali samci
i brani parovi. Dodijelili su mi sobu u kojoj se nalazilo deset
vojnikih kreveta, a stanari su bili sami Abhazijevci, pripadni-
ci malog naroda s Kavkaza. Djevojka je donijela krevet. Ugurali
smo ga izmeu ostalih kreveta. Kad su se Kavkaani vratili, gle-
dali su me kao stjenicu. inilo se da su spremni da me zgnjee
svakog asa. Tek kad su saznali da sam Austrijanac, postali su
ljubazni. Uskoro sam se s njima toliko sprijateljio da nije ostalo
ni traga neprijateljstva. Saznao sam da u istoj baraci stanuje Ni-
jemac. Berlinanin Arnold Arno bio je radostan kad sam mu se
predstavio.
Arno je, kao i mnogi komunisti, pobjegao pred Hitlerom. Ra-
dio je u Moskvi u Njemakim centralnim novinama. Godine
1938. uhapsili su ga i osudili na deset godina logora. Iz logora su
ga poslali u progonstvo u rajon Bolaja Murta, iz Murte 1951. u
Ust-Kem.
Od Arna sam saznao kako se ovdje ivi i radi. Kad sam mu
ispriao da bih ovdje trebao preuzeti mjesto majstora, on me od

570
toga odgovori i ree da je to veoma loe mjesto i da se majstori
mijenjaju svaka dva-tri mjeseca. Arno mi je priao da je osam-
deset posto stanovnitva sastavljeno od prognanika, od njih je
polovina Nijemaca iz Ukrajine. Za rata ih je mobilizirala nje-
maka armija, a Englezi su ih 1945. zarobili u tajerskoj i predali
Rusima. Sovjetska vlada poslala ih je u Sibir, a jedan je dio dospio
u Ust-Kem. Upoznao sam veinu Nijemaca i njihovih obitelji.
Ovdje su se udomaili i napustili svaku nadu da e se ikada vratiti
u Ukrajinu. Kad sam slijedeeg dana ponovno stajao pred direk-
torom, rekao sam da elim raditi bilo koji posao. inilo se da mu
nije ao to ne traim mjesto majstora.
Najprije sam eni htio javiti da sam slobodan i da moe pi-
sati ako eli. Tekom mukom pronaao sam list papira i kovertu.
to da piem? Da sam slobodan? To bi bila la. Napisao sam,
dakle, da su me iz logora poslali u progonstvo. Ve za deset dana
dobio sam odgovor. Neobino brzo! U logoru je trebalo ekati
nekoliko mjeseci. Moja se ena radovala to mi je bolje, javila mi
je da me eli posjetiti i da mi je poslala paket s rubljem i drugim
sitnicama. Bio sam presretan to me ena eli vidjeti. Ali odluio
sam da je odvratim od tog puta dugakog pet tisua kilometara.
Jo vie me zabrinjavalo onih tri stotine i sedamdeset kilometara
kopnenoga i vodenog puta od Krasnojarska do Ust-Kema.
Dola je rana sibirska zima. Radio sam u pilani, pri minus
etrdeset stupnjeva, nou. Dnevna smjena bila je popunjena. Sa
svojim drugom, zdravim sibirskim seljakom, utovarivao sam e-
ljeznike pragove na mali eljezniki vagon koji je konj vukao
od pilane do skladita. Za ovaj teak rad dobivao sam dvadeset
rubalja dnevno, dok je moj drug, koji je bio slobodnjak, za isti
posao dobivao trideset rubalja.
Jelo sam pripremao zajedno s Arnom, tako je bilo jeftinije.
Arno i ja dobro smo se slagali. U slobodno vrijeme etali smo za-
571
jedno i priali o nekadanjem ivotu u Beu i Berlinu. esto smo
posjeivali Nijemce koji su stanovali u drvenim kuicama koje
su sami sagradili. Pili smo zajedno s njima votku i pripovijedali
uspomene. Nijemci nisu mogli prealiti to su se dali zarobiti.
Proklinjali su Engleze koji su ih izruili Rusima. S domaim sta-
novnitvom nisam imao gotovo nikakve veze jer su izbjegavali
strance. O njima se znalo da rade u kolhozima ili na sjei drva.
Poetkom 1954. dobio sam pismo od prijatelja iz Maklakova
u kome me pitao hou li prihvatiti odgovarajui posao u Makla-
kovu. ivot u Ust-Kemu bio je uasan. Htio sam iskoristiti novu
priliku.
Ali kako u dobiti dozvolu da napustim Ust-Kem? Ocir
MVD-a nije o tome htio ni uti. Nije mi dopustio da otputujem
u Jenisejsk i da tamo isposlujem dozvolu. Odluio sam krenuti
bez dozvole. ekao sam da ode u oblinja sela, a ja u neprimjet-
no prijei preko smrznutog Jeniseja. Povest e me Nijemac koji
je iz Jenisejska dopremao robu na saonicama.

572
 U JENISEJSKU

U pet sati ujutro, svi su jo spavali. Leao sam na saonicama

pokriven pokrivaem za konje. Samo je Arno znao da sam otiao.
U Jenisejsku sam s Arnovom preporukom otiao do Berlinanke
koja je tamo ivjela kao prognanik od poetka rata.
Adela Herzberg, komunistkinja, pobjegla je u Moskvu posli-
je Hitlerova dolaska na vlast. Imala je sreu: u vrijeme kad je
Staljin provodio kontrarevolucionarnu politiku i likvidirao stare
komuniste, nisu je uhapsili, i ona je sve do poetka rata ivjela u
Moskvi.
Kad sam se predstavio Adeli i predao joj pozdrave Arna, sr-
dano me primila. Dok smo pili aj, priao sam joj kako sam i
zato doao u Jenisejsk. Adela me uvjerila da mi ne prijeti nikakva
opasnost, jer je kapetan, ijoj nadlenosti pripadam, veoma pre-
dusretljiv ovjek.
Otiao sam zajedno s njom kapetanu, iznio mu svoju molbu,
a on mi dade cedulju za ocira MVD-a kojom mi dozvoljava da
napustim Ust-Kem.
Vratio sam se istog dana. Primio sam plau za rad u pilani i
oprostio se. Arnu je bilo ao to e ponovno ostati sam. Zaelje-
li smo jedan drugome do vienja u Europi. Arno sada ivi u
Istonom Berlinu.
Na Adelin poziv ostao sam njenim gostom dva dana. Radovao
sam se to mogu upoznati ovaj stari grad. Adela mi je savjetovala
da ne idem u Maklakovo ve da ostanem u Jenisejsku.
etao sam gradom i traio sobu. Sve do otvorenja velike sibir-
ske eljeznike pruge, poetkom dvadesetog stoljea, koja ne pro-
lazi kroz Jenisejsk ve kroz sadanji okruni centar Krasnojarsk,
Jenisejsk je bio znaajniji grad u Sibiru. Nije bio samo sredite

573
guvernera, ve i centar sibirske industrije zlata i trgovine krznom.
To je bio grad u kome su ljudi za kratko vrijeme postajali basno-
slovno bogati i u kome se u jednoj noi na kartama gubilo toliko
novaca koliko bi bilo dovoljno da se srede prilike u nekoj maloj
dravi. Trgovci su u Moskvi i Petrogradu gradili prekrasne palae
i slali tamo ene i djecu da ue drutvene manire, a za sebe i svoje
ljubavnice podizali su ovdje divne kue u kojima su prireivali
orgije. Nisu zaboravili da sagrade kole. U Lenjinovoj ulici jo se
i danas nalazi prekrasna zgrada nekadanje gimnazije. Dvanaest
crkava brinulo se za potrebe due. Glavnu ulicu sijeku ravne ulice
u kojima se jo vide tragovi nekadanje raskoi.
Danas Jenisejsk nije grad bogatih trgovaca, ni grad kopaa zla-
ta i lovaca na krzno. Od nekadanjeg stanovnitva ostao je samo
mali broj starih ljudi koji su ivjeli iza zatvorenih vrati i sputenih
kapaka.
Traei sobu kucao sam na mnoga vrata, ali rijetko gdje su me
pustili da uem. U jednoj kui vrata mi je otvorila mlada djevoj-
ka. Kad sam je pitao iznajmljuje li sobu, ona je malo razmiljala,
pustila me u dvorite i rekla da e upitati svoju stariju sestru.
Uskoro je u dvorite dola neobino lijepa ena od trideset godi-
na. Bila je srednjeg rasta, ovalna lica, a tamnoplavu kosu ovila je
oko glave u pletenicu. Velike sive oi upitno su me gledale.
- to elite?
Pitanje me zaudilo jer sam vjerovao da joj je to rekla mlada
sestra.
- Traim sobu - ponovio sam.
- Ne znam to da vam odgovorim. Ne bih imala nita protiv,
ali moja majka... - Razmiljala je neko vrijeme i pozvala me u
sobu.
Stan je bio prepun starog namjetaja, u sobi su stajala dva
velika ormara, ovalni stol, veliko ogledalo, sanduci, na zidovima
574
mnogo svetih slika. U kutu pred slikom svetog Nikole gorjela je
svijea. U sobu je ula majka. U prvom trenutku nije mogla izu-
stiti ni rijei, toliko se zaudila to u svom stanu vidi stranca.
- Mama, ovaj ovjek eli unajmiti sobu. to ti misli o tome?
- upita starija kerka.
- Ne, ne, mi vie ne primamo strane ljude.
Shvatio sam da je imala mnogo loih iskustava.
- Mene se ne morate plaiti - rekao sam.
- Vi ste sigurno silnij? - upita.
- Da - odgovorio sam - ja sam prognanik.
- Pogledajte je - ree majka i pokae na svoju stariju kerku.
- Jednom je doao prognanik i mi smo mu dali sobu. Svidjela
mu se moja kerka i ja nisam imala nita protiv jer je bio poten
ovjek. I oni su se vjenali. Ubrzo se rodilo dijete, poslije tri go-
dine drugo. Bili smo sretni jer se u kui nalazio mukarac. Radio
je kao knjigovoa i svi smo bili zadovoljni. Zatim su jedne noi,
bilo je to zimi 1948, doli oni i sve nas otjerali u talu, samo je
on ostao u stanu. Kad smo se vratili u stan, ovdje je izgledalo kao
poslije zemljotresa, njega vie nije bilo. Ni danas ne znamo to su
s njim uradili.
Iz dvorita su dola dva draesna djeaka od etiri i sedam
godina. Radoznalo su me promatrali.
- Veoma su slini ocu - ree majka.
Pozvao sam ih k sebi, ali oni su se sakrili iza majke. Pokuao
sam enu nagovoriti da mi ipak izda sobu.
- Ne, ne, ne mogu, nemojte se ljutiti.
Oprostio sam se i otiao.
Takvu tragediju sakriva gotovo svaka kua u ovom gradu.
Jenisejsk je grad prognanika, ili potomaka bivih prognanika.

575
 Djeca u Jenisejsku igraju ovu omiljenu igru: jedno dijete stu-
pa s rukama na leima, drugo ide za njim i u ruci dri puku,
komad drveta. Vojnik vie na zatvorenika: Ako pokua bje-
ati, strijeljat u te!
U Jenisejsku se nalazi muzej, a samo deset posto eksponata
govori o njegovoj povijesti, dok je vei dio dvokatnice ispunjen
eksponatima koji govore o vremenu kada se Staljin kao progna-
nik nalazio u Jenisejsku, iako je ivio tri stotine kilometara dale-
ko od Jenisejska u selu Kurejka.
Muzejom je najdue upravljao profesor Dubrovski s kojim
sam u Solovki i u Norilsku bio deset godina u zatvoru i koji je
bio prognan u Jenisejsk. Njega je zamijenio Jelkovi, bivi surad-
nik Zinovjeva.
Kad sam posjetio muzej, vjerovao sam da u saznati neto iz
prolosti toga zanimljivog grada. Umjesto toga vidio sam samo
lanu Staljinovu povijest. Obratio sam se Jelkoviu, koga sam
upoznao u logoru.
- Drue Jelkoviu, kako to prikazujete povijest Jenisejska?
Jelkovi mi ne dopusti da nastavim ve rairi ruke.
- ta ja tu mogu? Eksponate dobivamo od glavne uprave mu-
zeja iz Moskve. Moja je dunost da ih smjestim na odgovarajue
mjesto.
- Znai li to da svi muzeji dobivaju iste eksponate?
- Ne svi, samo oni koji te eksponate mogu povezati sa ivotom
Staljina.
- ak ni u Kratkom kursu SKP(b) ne pie da je Staljin ivio
u Jenisejsku.
- U prvom izdanju knjige ne tvrdi se da je ivio u Jenisejsku,
ali u drugom je to izmijenjeno.
- I u to se uputate?

576
 - ta da radim? Zar da sa ezdeset i dvije godine u luci tovarim
brano i cement? Jesti se mora - ree Jelkovi.
Na to nisam mogao odgovoriti.
Kad sam Adeli ispriao kako sam bezuspjeno traio sobu,
njoj je bilo veoma ao to u ipak morati u Maklakov. Oprostili
smo se.

577
 U MAKLAKOVU

Krenuo sam autobusom koji dva puta dnevno vozi na liniji

Jenisejsk-Maklakovo. Ponovno sam stajao u blatu na trnici. Pro-
naao sam prijatelja koji mi je naao mjesto za spavanje, to nije
bilo lako. Prvu no morao sam provesti na vojnikom krevetu
zajedno s jo jednim ovjekom.
Slijedeeg jutra otiao sam na doruak u ajnaju, zatim sam
ponovno traio stan. Znanac mi je obeao da e me primiti na se-
dam dana. Drugu no spavao sam na podu, ali bilo je udobnije.
Poeli su veliki mrazevi, a ja sam jo uvijek spavao na podu.
Za to gostoprimstvo morao sam svakog dana cijepati drva i loiti
pe. Ovdje je bilo dovoljno drva, mogao sam loiti koliko sam
htio. U sobi je bilo ugodno toplo. Dvaput mjeseno morao sam
se javiti u zapovjednitvo. Tom prilikom ocir MVD-a zanimao
se gdje radim i koliko zaraujem. U pogon su esto dolazili pred-
stavnici MVD-a i MGB-a, provjeravali su jesu li svi na svojim
mjestima. Posao koji mi je obeao upravitelj kadrovskog odjelje-
nja nisam dobio, jer se u meuvremenu naao netko tko mu je
ponudio vie votke od mene. Da ne bih bio bez posla, zaposlio
sam se privremeno kao radnik u graevnoj stolariji.
Moj susjed na cirkularnoj pili bio je Aleksandar Drecksler,
lenjingradski boem. Dugaka mrava pojava podsjeala me na
baruna iz drame Gorkoga Na dnu. Drecksler se na poslu pona-
ao kao da igra neku ulogu. Kad me upravitelj pogona predstavio
i rekao mu da u s njim raditi, on me pozdravi izgovarajui Pu-
kinove stihove.
Drecksler mi se od prvog asa sviao. Deset godina logora nije
slomilo njegov duh. Taj ovjek od etrdeset i etiri godine imao je
mnogo razumijevanja za lijepe djevojke, i, kako je govorio, rado

578
ih je konzumirao. Priznao mi je da velik dio zarade troi na
poklone mladim djevojkama. Tako ve etiri dana poslije isplate
nije imao novaca, pa se morao iz navike zadovoljiti komadom
crnog kruha. U istom odijelu u kome je iao na rad provodio
je i nedjelje, a razlika izmeu svakidanjega i nedjeljnog odije-
la bila je u tome to je u obine dane nosio hlae na obrnutoj
strani. Drecksler je godinama radio sa mnom, postali smo dobri
prijatelji. Sada ivi u podruju Urala, blizu grada Sverdlovska, i
upravitelj je malog kazalita.
Bolje mu je nego da je na motornoj pili.
I stari Bugarin Petkov radio je na pili, ponekad bih s njim
razgovarao, ali zatvoreni bugarski seljak nikad nije govorio vie
nego to je bilo prijeko potrebno. Ostario je u logoru. Zbog toga
sam se veoma zaudio kad me jednom na povratku kui pozvao
k sebi na veeru.
Kad sam s njim i njegovom mladom enom, idovkom iz
Bjelorusije, sjedio za kuhinjskim stolom i jeo u ljusci kuhane
krumpire s haringom, saznao sam da je kuica koja se sastojala
od sobe i kuhinje njegovo vlasnitvo i da su krumpiri iz njegova
vrta. Ispriao mi je kako je doao do te kuice. Jednog je dana u
velikoj pilani izbio poar i vatra je unitila veliko skladite dasaka
i vei dio pogona. Bugarin je gradio novu pilanu i direktor je
radnicima dopustio da uzmu ostatke dasaka i greda i da ih upo-
trijebe kao gorivo.
Bugarin je s malo novaca na rubu ume kupio mali posjed i
stao graditi kuicu, a kao graevni materijal upotrijebio je na-
gorjele grede; ponekad je uzimao i nagorjelo drvo. Gradio je u
slobodnom vremenu i bio je veoma ponosan na svoj posao. Sa
suzama u oima je priao kako je naporno radio i kako je na
svojim starim leima prenosio teke grede. Bio je sretan to je

579
stvorio krov nad glavom. Na kraju mi je predloio da kod njega
stanujem, a ja sam pristao. Spavao sam na leaju u kuhinji.
Bilo mi je toplo. Svakog dana sluao sam svae izmeu starca i
njegove mlade ene koja je eljela posjeivati kino i kupovati svi-
lene arape. Bugarin je to smatrao luksuzom i lakomislenou.
Kod Bugarina sam ostao itavu zimu, a kad je dolo proljee
on je kupio dva praia i smjestio ih u kuhinju, uvjeravajui me
da me to nee smetati. Dva mjeseca izdrao sam to skvianje i
roktanje, a onda mi je dozlogrdilo. Moj prijatelj Drecksler, koji je
znao da ivim u istoj prostoriji s prascima, upoznao me s upravi-
teljem stambenog odsjeka u Maklakovu. Poto smo jedne nedje-
lje propili moju mjesenu zaradu, Savenko mi je dao sobu.
Poeo sam ureivati stan. Oekivao sam svoju enu u svibnju
1954.
Uz pomo upravitelja pogona Sipera nainio sam iroki krevet
i kuhinjski stol. Za dvije stotine rubalja, koje mi je poslala ena,
kupio sam lonac za kuhanje i dva tanjura. Sada sam imao gotovo
sve to ulazi u kuanstvo sibirskog prognanika, ak i vie od ne-
kih koji su ve godinama ovdje ivjeli.
Iz eninih pisama razabrao sam da ima krivu predodbu o
ivotu u Maklakovu. Pisao sam joj izmeu ostalog:
... Iz Tvoga posljednjeg pisma razabrao sam da ima krivu
predodbu o ivotu u Sibiriji. Tako kako ti misli bilo je prije
trideset godina. Prvo, ne mora se bojati da e te na putu od
Krasnojarska do Maklakova napasti medvjedi ili vukovi. Otkada
je NKVD du puta naselio ljude iz baltikih zemalja, divlje ivo-
tinje povukle su se dublje u praumu. Prije treba da se uva ljudi,
osobito u 'ajnajama' pred kojima se zaustavljaju kamioni. Tamo
se zadravaju i oni koji oekuju da e im putnici ponuditi au
votke, a ako to ne uine, ovi poludivljaci ih napadaju. Zbog toga
je bolje da ovjek plati i ostane miran.

580
 to bih ti jo mogao savjetovati? Prije svega te molim da jo
ne dolazi, ali ako ipak eli doi, ivjet u u nadi da ti se nita
nee dogoditi.
to se tie Maklakova i ivota ovdje, budi spremna na najgo-
re. Jedino je stan dobar, nadam se da e i ti biti zadovoljna. Na
alost, ovdje nema uloaka na pero, ve samo slamarica, ali to
nee pokvariti nau sreu. Hranu e prireivati sama, a moemo
ruati i u blagovaonici za dvadeset rubalja.
Na trnici, gdje desetak seljaka prodaje povre, svinjetinu i
mlijeko, moe kupiti najnunije. U etiri trgovine mogu se na-
baviti razne namirnice, samo je eer rijetkost, bilo bi dobro da
ga ponese iz Moskve. Maklakovo je veliko selo, u novoizgrae-
nim barakama i starim seljakim kuama ivi vie od deset tisua
ljudi. Naravno, to su, kao i svugdje u Sibiriji, uglavnom silom
naseljeni stanovnici, a najvie ima Litvanaca, otprilike polovica,
zatim Letonaca, Nijemaca, Rusa, Ukrajinaca, Poljaka, idova i
Rumunja.
Drutvo u kome se kreem sastoji se od grupe intelektualaca
svih narodnosti, meu kojima ima mnogo zanimljivih ljudi. Ne-
moj se uditi to ti nita ne piem o samim Sibircima, ali dosada
nisam imao prilike da ih poblie upoznam.
Za higijenu ovih deset tisua ljudi slui napola srueno kupa-
lite sa dvije kabine, koje brani parovi mogu zajedniki koristiti.
Postoji i kino-dvorana u staroj baraci. Tjeimo se da e uskoro
biti bolje. Novo kupalite gradi se ve treu godinu, ali ljudi nisu
izgubili nadu da e biti dovreno. Isto vrijedi i za novi klub koji
bi morao biti dovren do proslave u studenom, samo se ne zna
koje godine...
Oekujui svibanj, kada sam se nakon gotovo dva desetlje-
a trebao ponovno sresti sa svojom enom, marljivo sam radio

581
da bih nabavio razliite kune sitnice. Neprestano sam mislio na
svoju enu i nisam se usudio vjerovati da u je uskoro zagrliti.
Sonju, koja je gotovo dva desetljea toliko trpjela zbog mene i
kojoj toliko mnogo dugujem. Muila me pomisao kakav e biti
susret. Neemo li jedno drugome biti strani? Hoe li se velika
radost pretvoriti u veliko razoaranje? Ne bi li bilo bolje da odu-
stanemo od susreta kako bismo sauvali iluziju da pripadamo
jedno drugome?
Napokon je doao taj svibanj. Primio sam Sonjin telegram u
kome mi javlja da e petnaestoga krenuti vlakom broj etrdeset i
dva i da je kartu ve kupila. Kad sam primio telegram, pomislio
sam da u poludjeti od sree. Svima sam ispriao radosnu vijest.
Svi su mi estitali. Da bih mogao spavati, morao sam uzimati
sredstva za spavanje.
Poslije dva dana stigne novi telegram. Bio sam uvjeren da je
sadraj isti kao i u prvom i da ga je Sonja poslala jer nije bila si-
gurna da sam prvi primio.
Otvorio sam ga i proitao:
Moj dopust zbog hitnog uredskog posla odgoen, put nemo-
gu, poblie u pismu.
Doivio sam ivani slom. Stao sam drhtati itavim tijelom.
Sluajno je u taj as u potu upao Drecksler. Kad me ugledao,
pritrao mi je.
- ta je s vama? Blijedi ste kao zid.
Pruih mu telegram. Drecksler se trudio da me umiri. Od-
vukao me u oblinju ajnaju, popio sam aicu votke, bilo mi
je jo gore. Zatim me otprati kui. Vie od tjedan dana nisam
mogao ii na posao. Tek kad sam primio avionsko pismo, malo
sam se smirio.
ena mi je pisala da je ve nastupila dopust i spremila se za
put, kad je iz ureda doao kurir i pozvao je da se odmah javi efu.

582
ef joj je objasnio da je prisiljen povui odluku o dopustu jer tre-
ba da obavi hitan posao koji ne moe nikome drugome povjeriti.
Ona je protestirala, ali to nije pomoglo. ef joj ree da e izgubiti
namjetenje ako se ne pokori.
U prvom sam je asu osuivao to je popustila, smatrao sam
da je ipak trebala putovati, pa makar izgubila posao, ali nakon
zrelog razmiljanja uvidio sam da je ispravno postupila. Bilo bi
ludo izgubiti namjetenje koje joj je omoguavalo da izdrava
sebe, majku i da pomae mene. Iz pisma sam razabrao da pati
kao i ja. alio sam je. Uvjeravala me da e poduzeti sve kako bi
to prije dola k meni.
Pokuavao sam nai utjehu u radu, ali rad je bio ziki teak,
osjeao sam da gubim snagu. Ni drutvo u kome sam se kretao
nije me moglo zadovoljiti.
Prognanici su se grupirali po poloajima koje su zauzimali.
Ovdje nije bilo zajednikih interesa i svi su se bojali da e na sebe
svratiti pozornost MVD-a i MGB-a. A ovi uvari reima budno
su pratili kako ivimo. O politici ovdje se nije govorilo. ovjek
bi se samo izloio opasnosti da nas ponovo bace u logor. itav
drutveni ivot sastojao se od karata, pjevanja i votke. Poslije pia
doao bi ples. Za promjenu ljudi bi udvarali tuim enama, a oni
koji nisu bili zadovoljni takvom bezazlenom igrom, ili su dalje.
I rijetko su kada doivljavali neuspjeh.
Kao nekim udom saznao sam da se moj prijatelj Josef Berger
nalazi u najblioj okolici, pedeset kilometara od Maklakova, u
selu Kazainsk, starom prognanikom centru. Odmah sam mu
napisao pismo, jer mi je sada vie nego ikada bio potreban savjet
ovog mudrog ovjeka i vjernog prijatelja. Uskoro sam primio od-
govor. Josef se takoer radovao to smo se ponovno nali. Razmi-
ljali smo kako bismo mogli urediti da budemo zajedno. Josefov

583
ivot u Kazainsku bio je tegobniji nego moj u Maklakovu. Do-
govorili smo se da se on preseli u Maklakovo.
U gostionici sam sluajno sreo upravitelja personalnog odje-
ljenja graevnog poduzea. Poslije dvije litre votke obeao mi je
da e Josef dobiti namjetenje. Slijedeeg dana dobio sam pisme-
nu potvrdu i poslao je u Kazainsk.
Nakon mnogih muka Josef se preselio u Maklakovo. Na su-
sret bio je veliki dogaaj.

584
 U SIBIRSKOM KOLHOZU

Lipnja 1954. zatvorili su na pogon na dva tjedna i svi radnici

i namjetenici morali su otii na rad u kolhoz na drugu obalu
Jeniseja. U tom je kolhozu prole zime od tri stotine i ezdeset
ovaca uginulo od gladi dvije stotine i osamdeset, a od etrdeset i
pet krava osamnaest. Preostale ivotinje jedva su preivjele zimu.
Zbog toga je stigla naredba da treba osigurati sijeno. Kako kolhoz
nije imao dovoljno radne snage, morali su pomoi i radnici.
Naa je grupa dobila podruje koje se nalazilo na otoku na
Jeniseju. Otok je bio nenastanjen i na njemu nisu bile zasaene
nikakve kulture. Ljeti se kosi trava i slae u sjenik. Zimi, kad je
rijeka smrznuta, sijeno se na saonicama odvozi u selo.
Svakog dana u sedam sati ujutro sakupljali smo se na obali
Jeniseja i prevozili na otok velikim motornim amcem. Tamo nas
je ekao brigadir kolhoza koji bi nam podijelio posao. Neki su
kosili travu, drugi su je skupljali u malene hrpe, a trei su te hrpe
slagali u velike stogove. Jelo smo morali nositi sa sobom. Ako je
padala kia, skrivali smo se pod sjenicima koje smo sami sagradi-
li. Uvee su nas vraali u Maklakovo.
Jednog dana ekali smo na obali motorni amac. Ali amca
nije bilo. Kako je ve bilo deset sati uvee, dogovorili smo se s
uvarom svjetionika, jedinim stanovnikom otoka, da nas preveze
na svom motornom amcu.
U amac je moglo stati samo deset ljudi. Doao sam na red
u etvrtoj grupi. amac je krenuo. Dvadeset metara daleko od
obale opazili smo da proputa vodu. Neke su ene stale vikati
i skakati s jednog mjesta na drugo. U toj guvi moje je hlae
zahvatio otvoreni motor i teko me ozlijedio po lijevoj nozi. Na
svu sreu smjesta su zaustavili motor, inae bih ostao bez noge.

585
Vratili smo se na otok. Nogu su mi povezali kouljom. U pono
je stigao motorni amac i prevezao nas na drugu obalu.
Deset dana leao sam u krevetu. Uprava pogona plaala mi je
samo pedeset posto od plae iako se u takvim sluajevima mora
isplatiti cijeli iznos. Za njih to nije bila nesrea na radu.
Poslije dva mjeseca opet smo morali u kolhoz na etvu, ali
ovaj put u selo. Sada sam imao prilike da se upoznam sa ivotom
sibirskog sela i s kolhozom Put u socijalizam.
Uprava kolhoza nalazila se u drvenoj jednokatnici. Iz blatnog
dvorita doli smo u dvoranu u kojoj se nalazilo nekoliko redova
drvenih klupa. Na zidovima su stajali plakati s natpisima:
Pravovremeno izvriti etvu.
Nijedno zrno ne smije ostati na polju.
Mobilizirajte sve snage da bi se stoci osigurala hrana za zimu.

Upravitelj naeg pogona raspravljao je u sobi predsjednika

kolhoza o naem smjetaju i radu. Rasporedili su nas po selja-
kim kuama u grupama od deset do petnaest ljudi. Moja je grupa
bila smjetena kod kolhoznika koji je imao stan od dvije sobe i
kuhinje. Seljakinja nas je neprijazno primila i pokazala rukom u
smjeru malene sobe gdje smo svi trebali spavati. Nou je doao
seljak i proao pored nas kao da ne postojimo.
Slijedeeg jutra trebali smo poeti raditi na polju. Prije spa-
vanja otiao sam s prijateljem Dreckslerom da vidim kako su se
ostali smjestili. Veina seljakih kua bila je sagraena od debala
s kojih je bila skinuta kora. Gotovo svi drveni krovovi bili su uru-
eni, ili su proputali, a na mnogima je rasla mahovina. Pred ku-
icama su se nalazili povrtnjaci u kojima su bili zasaeni krumpir,
zelje, luk i drugo povre. U stanovima su stajali kreveti i veliki
sanduci, rijetko gdje ormari.

586
 Kada se smrailo, vratili smo se u kuu u kojoj smo trebali
noiti. Seljak i seljanka jeli su iz velike drvene zdjele, drvenim li-
cama, zgnjeeni krumpir i kisele krastavce. Neto kasnije s polja
su se vratile dvije kerke. Nisu se umile, sjele su za sto. Majka je
u drvenu zdjelu nasipala jo krumpira.
Kad su djevojke veerale pokuali smo s njima razgovarati o
radu u kolhozu. Uspjeli smo saznati da su zaposlene na suenju
penice.
Djevojke su otile u susjednu sobu, skinule blatne izme i u
odjei legle u krevet. Mislio sam da zbog stida nee skinuti odje-
u da e to uiniti ispod perine.
Legli smo na goli pod i pokrili se kaputima i ostalom odjeom.
Ja sam za svaki sluaj ponio i pokriva, lonac i licu. Zbog toga su
mi se rugali. Bili su uvjereni da e se kolhoz za sve pobrinuti. Ali
optimisti su na kraju priznali da sam ja bio u pravu.
Ustali smo rano ujutro i krenuli u potragu za mlijekom i kru-
hom. Mlijeka se moglo kupiti za etiri rublje litra, ali kruha nije
bilo. Kruh su jeli samo oni koji su ga ponijeli iz Maklakova. Vi-
dio sam kako majka prilazi krevetu da probudi svoje dvije kerke.
One su samo navukle izme.
Dva kilometra od sela stajali smo pred nepreglednim poljem
penice. Penica je bila visoka preko glava, teki klasovi naginjali
su je k zemlji. Oni koji su se razumjeli u poljoprivredne radove
poeli su kositi, drugi su vezali snopove. Ja sam skupljao snopove
na jedno mjesto. Radili smo do dvanaest sati, zatim smo obje-
dovali. Prvog dana dali su nam samo kilogram crnog kruha i li-
tru juhe od zelja. Predsjednik kolhoza ispriao se zbog oskudnog
ruka i obeao obilnu veeru. Obilna veera sastojala se od ija,
krumpira i lice mekog sira od zgruanog mlijeka. Slijedea e-
tiri dana dobivali smo konjsko meso. Nije nam preostajalo nita

587
drugo nego da za vlastiti novac kupujemo namirnice kako bismo
mogli izdrati teke poljske radove. Ni seljaci se nisu bolje hranili
od nas ali su neto manje radili. Mi smo poinjali u est ujutro,
a oni tek u devet.
Zgraali smo se gledajui kako se seljaci odnose prema radu.
Kad su jedne nedjelje doli na posao tek u jedan sat poslije pod-
ne, stali smo im to predbacivati.
- Sramota da mi, vai gosti, ve od est sati ujutro radimo, a vi
dolazite tek sada!
Mlada seljanka mirno odgovori: - Za svoj rad dobivate pede-
set posto svoje plae, uz to vas ovdje i hrane. A mi? Ve drugu
godinu nismo dobili ni grama ita. Prole godine dobivali smo
po trudodanu dvije stotine grama kukuruza i etiri kilograma
krumpira. Zato da radimo? Dio svog vremena moramo posvetiti
povrtnjacima, to je na glavni prihod...
Nismo joj vjerovali. Kad je uveer doao brigadir, upitali smo
ga koliko se plaalo po trudodanu. Brigadir mahne rukom.
- Gotovo nita!
- Zato?
- Polovica etve ostala je na polju i pokrio ju je snijeg.
- Kako to?
- Nemamo radne snage. Omladina je pobjegla iz sela i radi
u umi i u pilanama. Oni koji odu u vojsku vie se ne vraaju u
selo. Vidite tko radi, uglavnom ene, starci i djeca.
U selu je teko bilo vidjeti mlada ovjeka. Obino su takvi
mladii i djevojke ostavljali dojam napola normalnih ljudi. Takve
su bile i djevojke iz kue u kojoj smo stanovali.
Bilo nam je potrebno esnaest dana da zavrimo posao. Pred-
sjednik kolhoza bio je veoma zadovoljan naim radom i upravite-
lju pogona dao je potvrdu da smo ispunili normu sa stotinu dva-

588
deset pet posto. Potvrda je vrijedila kao propusnica za motorni
amac koji je pripadao kolhozu. Nitko se nije mogao prevesti na
drugu obalu bez takve potvrde.
Sretni to naputamo selo stupali smo pjevajui k obali Jenise-
ja. Uli smo u amac i nakon vie od dva tjedna vratili se svojim
kuama.

589
 KAKO JE UMRO GEORG BILECKI

Za novu iskaznicu bile su mi potrebne dvije nove fotograje.

U Maklakovu nije bilo fotografa i znanac mi je savjetovao da
odem do amatera koji naplauje.
Pokucao sam na vrata kue kraj nove kole. Otvorila mi je
mlada ena i ja joj rekoh to elim. Ona me zamoli da asak pri-
ekam jer e se njen mu odmah vratiti.
Ubrzo zatim ena otvori i ue njen mu.
- Ah, dobar dan, kako je? Otkada vi ovdje? - pozdravi me.
Zaudio me takav pozdrav jer nisam poznavao tog ovjeka.
- Zar ste me zaboravili?
- Zaista se ne mogu sjetiti gdje smo se sreli - odgovorio sam.
- Bio sam s vama u istoj brigadi u VI logorskom odjeljenju u
Norilsku.
- Jeste li vi Karpov?
- Naravno, kako ste me zaboravili? im sam vas vidio bio
sam uvjeren da vam je netko dao moju adresu i da ste me doli
posjetiti.
Ispriao sam mu zato sam doao.
- Naravno, odmah u to uiniti - ree.
Njegova je ena donijela aj i mi smo stali priati o Norilsku i
zajednikim znancima.
- Jeste li poznavali Georga Bileckog? - upitao sam Karpova.
- Bileckog? - Karpov me zaueno pogleda. - I te kako sam
poznavao tog lijenika s naoarima. A tko ga nije poznavao?
- Kada ste ga posljednji put vidjeli?
- Pa zar ne znate?
- Ne, to mu se dogodilo? - upitao sam prestraeno.

590
 - Neto uasno, ne znam kako da vam to ispriam.
- Govorite, ovjee!
Karpov mi ispria slijedee:
Georg Bilecki radio je nekoliko godina kao lijenik u logor-
skom odjeljenju ROR, (rudnik otkritih rabot). Bio je to rudnik
nikla. Georg je bio najomiljeniji lijenik meu zatvorenicima,
stotinama je spasio ivot, a jo je veem broju pomogao. Unato
tome bilo je nezadovoljnih. Banditi su izazivali stalne sukobe jer
ih nije htio proglaavati bolesnima. Jednog je dana u ordinaciju
uao bandit i traio da ga proglasi bolesnim. Bilecki je odbio.
Bandit je zaprijetio da e ga ubiti, a Georg, navikao na takve pri-
jetnje, nije se na to obazirao. Bandit se ubrzo vratio, a kako je Ge-
org sjedio za svojim stolom i biljeio neto u radni dnevnik, nije
opazio kada je uao. Bandit ga je sjekirom nekoliko puta udario
po tjemenu. Oni koji su pritrali nisu mu vie mogli pomoi.
Vijest o smrti omiljenog lijenika ubrzo se proirila i grupa
zatvorenika provali u baraku gdje se skrivao bandit i premlati ga.
Straari su brzo dotrali i spasili ubojicu od sigurne smrti.
Bandita su stavili pred logorski sud, dobio je dvadeset i pet
godina, ali kako mu je od prve kazne preostalo jo dvadeset i tri
godine, dobio je u stvari samo dvije godine.
Ova pripovijest o traginoj smrti mog prijatelja toliko me po-
tresla da se nisam fotograrao. Otiao sam.

591
 BORBA ZA VLAST POSLIJE STALJINOVE SMRTI

Poslije Staljinove smrti nitko od nas nije sumnjao da e u So-

vjetskom Savezu doi do velikih promjena. Jedno je bilo sigurno:
rat protiv naroda mora prestati.
Nita se nije moglo predvidjeti jer je Staljin za vrijeme ivota
poubijao sve one koji bi po talentu i sposobnostima mogli doi u
obzir kao vode ove velike drave. Oko sebe okupljao je prosjene
ljude.
Kad su nastupili praznici u studenom 1953. i kad je izosta-
la oekivana amnestija, milijunska armija zatvorenika i njihovih
obitelji bila je razoarana. Iskusni su ljudi govorili da se, usprkos
izjavama o kolektivnom vodstvu, u Partiji odvija teka borba za
vlast i da zbog toga jo uvijek nema znaajnih promjena u poli-
tici. Kad sam se poslije rehabilitacije vratio u Moskvu, imao sam
za etiri mjeseca prilike da saznam kako je tekla borba za vlast u
prvoj fazi. Promjene koje su uslijedile u vodstvu Partije odmah
nakon smrti Staljina trebale su svima osigurati dio vlasti. Maljen-
kov, ministar predsjednik, Hruov, generalni sekretar, Molotov,
ministar vanjskih poslova, ukov, ministar rata, Berija, ministar
unutranjih poslova. inilo se da je sve u redu i da je jedinstvo
Partije osigurano. Ali postavilo se pitanje: kako dalje?
Grupa Molotov-Kaganovi-Maljenkov-Berija smatrala je da
sve mora ostati po starome. Hruov, ukov, epilov, Bulga-
njin i Mikojan shvatili su da nije dovoljno osigurati vlast, ve
da neto treba uiniti i za narod. Oni su prije svega eljeli da
Sovjetski Savez napokon postane pravna drava. Zahtijevali su
da se isprave nebrojeni zloini poinjeni na Staljinovu zapovijed.
Nakon otrih borbi u Politbirou postigli su da se provede revizija
presuda. MGB i MVD morali su se odrei staljinskih metoda

592
prilikom hapenja i izricanja presuda. Meutim, mnogi dobri za-
kljuci nisu bili provedeni u djelo. Berija se takoer sloio s tim
zakljucima, ali nije ih provodio u ivot. Umjesto toga spremao
je dravni udar, da bi diktaturu Staljina pretvorio u diktaturu
Berije. Oslanjao se na svoj aparat u MGB-u i MVD-u, a na elu
mnogih partijskih organizacija nalazili su se njegovi picli. ekao
je pogodan trenutak da obrauna s grupom Hruov-ukov-Mi-
kojan-Bulganjin i Voroilov.
Jedina snaga koja se mogla suprotstaviti golemom aparatu Be-
rije bila je armija pod vodstvom ukova. MGB i Berija imali
su, naravno, i u armiji svoje ljude, ali izmeu MGB-a i armije
uvijek je vladao antagonizam. Armija nije mogla zaboraviti da je
MGB unitio njene najbolje zapovjednike. ukov je pripremao
protuudar.
Kad je na sjednici Politbiroa Berija nastupio u staljinistikom
stilu i stao vikati protiv neprijatelja naroda, nitko mu nije pro-
turjeio. Predsjednik je zakljuio sjednicu. Berija je u tome vi-
dio lo znak. Ustao je, htio je otii do telefona i dogovorenom
lozinkom pokrenuti svoj aparat, uhapsiti protivnike i suditi im
po starom uzoru. im je Berija napustio dvoranu za sjednice,
doekalo ga je nekoliko generala, koje je vodio ukovljev ovjek
general Serov. U dvoritu Kremlja ekala su blindirana kola koja
su Beriju odvezla u ministarstvo rata. Dvadeset minuta nakon
toga Berija je bio mrtav. Istu sudbinu doivjelo je etrdeset nje-
govih najbliih suradnika.
MGB je ostao bez glave, a efom dravne sigurnosti imenovan
je general Serov koji se odmah uselio u zgradu Lubjanke. Od
toga je asa sudbina velikog ruskog naroda bila u rukama gene-
rala ukova.
Berijina sudbina uplaila je grupu Maljenkov, Molotov, Ka-
ganovi. Oni su postupali kao i uvijek, glumili su kao da su sa
svime zadovoljni i slagali su se s novim mjerama.
593
 U prvom redu valjalo je ispraviti zloinaku politiku protiv
socijalistike Jugoslavije.
Hruov i Bulganjin putuju u Jugoslaviju i mole Tita da im
oprosti. Molotov, ministar vanjskih poslova, nije htio u tome su-
djelovati. Sloili su se da ga zamijeni epilov.
Pomirenje s Jugoslavijom donijelo je Hruovu veliku popu-
larnost, a to je dokazao ruski narod kad je Tito doao u Moskvu.
Prisustvovao sam doeku koji je moskovsko stanovnitvo prire-
dilo Titu. Na stotine tisua ljudi izilo je na ulice i trgove da
bi pozdravili Tita. Prvi put poslije trideset godina milijuni ljudi
demonstrirali su protiv staljinistike politike koja je prijetila da
ugrozi i nezavisnost socijalistike Jugoslavije.

594
 DOVEO SAM VAU ENU

Pilane koje lee na obali Jeniseja izvoze dio svoje proizvodnje

u inozemstvo. Svake godine za vrijeme kratkog perioda plovno-
sti na Ledenom moru, koji traje od sredine kolovoza do sredine
rujna, na Jenisej iz mnogih krajeva svijeta dolaze teretni brodovi.
Put vodi preko Bijeloga, Barentsovog i Karskog mora do ua
Jeniseja, preko Ust-Porta, Dudinke do Igarke, gdje se nalazi pre-
tovarna luka za prekooceanske brodove. U Igarku dolaze brodo-
vi, barke i splavi koji dovoze tovare dragocjenog drva iz pilana s
obala Jeniseja.
Ispunjenje plana izvoza najvaniji je zadatak pilana. Zbog ne-
ispunjenja plana mnogi je direktor otiao u zatvor. Pogoni nisu
raspolagali s dovoljno radne snage da bi u tom kratkom periodu
plovnosti osigurali utovar brodova. U to vrijeme svi pogoni dje-
lomino ili potpuno obustavljaju rad, a radnici i namjetenici
moraju obavljati utovarne radove. im smo se vratili iz kolhoza,
morali smo krenuti na utovar. Gotovo dva mjeseca radio sam na
pristanitu pilane u Maklakovu. Na taj rad upueno je nekoliko
stotina vojnika iz garnizona koji se nalaze u Jenisejsku.
Tisue ljudi radilo je danju i nou da bi se ispunio plan. Opu-
nomoenik ministra drvne industrije osiguravao je tempo uto-
vara. Za vrijeme utovarivanja radnicima su prodavane ivene
namirnice kojih inae nije bilo. Kobasice, eer i sir mogli smo
kupovati tako dugo dok i posljednja barka nije bila utovarena.
Zatim je tih namirnica nestalo kao da ih nikada nije bilo.
Bio sam sretan kad sam se mogao vratiti svom starom stolar-
skom poslu; dotjerao sam do brigadira.
Prola je otra zima, oujsko sunce otapalo je prljavi snijeg u
Maklakovu. Uredio sam stan. Oekivao sam veliki dogaaj: su-
sret sa svojom enom nakon vie od osamnaest godina! Ovaj put

595
sam znao da taj susret vie nita ne moe sprijeiti. ena je ve
sjedila u ekspresu Moskva-Peking kad sam primio njen telegram
da dolazi. Zamolio sam znance u Krasnojarsku da je doekaju na
stanici i pomognu joj.
Moja je ena trebala stii u Krasnojarsk 9. oujka, a slijedeeg
dana ve bi morala biti u Maklakovu. Upravitelj pogona dao mi
je nekoliko dana dopusta da bih mogao proslaviti susret.
Tog dana rano sam legao da bih bio to svjeiji. Dugo sam se
prevrtao, nisam mogao zaspati. Kad sam ipak zaspao, probudilo
me lupanje na ulaznim vratima. Skoio sam iz kreveta i upalio
svjetlo. Bilo je jedan sat nou. Zar je mogue da je to ona, pomi-
slio sam. Otrao sam k vratima.
- Tko je?
- Stanuje li ovdje tajner? - upita muki glas.
- Da, ja sam.
- Otvorite.
Drui i uplaen otvorio sam vrata. Preda mnom je stajao
direktor pilane Savanin.
- Doveo sam vam enu.
- Gdje je? - uzviknuo sam.
- eka dolje kod mojih kola.
Htio sam potrati u kunim papuama, ali Savanin me zau-
stavi.
- to vam pada na pamet? Napolju je etrdeset stupnjeva,
obucite se.
Brzo sam navukao izme i s kapom u ruci potrao na ulicu.
Ve sam izdaleka prepoznao njen lik. etala je ispred automobila.
Kad je zaula korake na smrznutom snijegu, okrenula se prema
meni. Potrao sam jo bre. Zagrlili smo se bez rijei i ostali tako
neko vrijeme zagrljeni. Zatim ona ree:
596
 - Napokon!
Savanin i njegov ofer utei su promatrali scenu. Uzeo sam
kovege. Uli smo u toplu sobu. Dugo smo se gledali. Ona pro-
ape:
- Nisi se promijenio.
I meni se inilo da se ni ona nije mnogo promijenila.
Ve je svitalo kad smo legli. Nakon gotovo dva desetljea.
Leali smo zagrljeni. Rekli smo jedno drugome da nas sada
samo smrt moe rastaviti.
Slijedili su najljepi dani moga ivota. Na blistavom oujskom
suncu i blagom mrazu etali smo svakog dana u oblinju umu i
razgovarali o onome to smo doivjeli. Saznao sam za njene pat-
nje. Priao sam joj o svom logorakom ivotu.
Sonja je u Maklakovu provela etrnaest dana dopusta. Unato
turobnom dojmu koji je na nju ostavilo to mjesto, odluila je da
napusti Moskvu i da sa mnom izdri toliko dugo dok oboje ne
budemo imali mogunosti da izaberemo bolje prebivalite.
Bilo mi je veoma teko kad sam je pratio do autobusa koji
ju je ponovno trebao odvesti do Krasnojarska i dalje u Moskvu.
Tjeio sam se da e se uskoro vratiti.

597
 IDEJA JEDNOG LUAKA

Jedna od Staljinovih najluih ideja bila je gradnja eljeznike

pruge du Ledenog mora, od Vorkute preko tundre do Igarke, a
od Igarke do Jakutije i Kolvma. Iz Igarke je trebao voditi odvojak
za Norilsk.
Sibirija je imala samo jednu znaajnu eljezniku prugu.
Gradnja pruge Bajkal-Amur bila je gotovo dovrena. Pruga Taj-
et-Lena jo uvijek se gradila. Gigantska podruja ekala su da
budu pristupana. Ali gradilo se veoma sporo i malo.
Nova eljeznika pruga, ija je gradnja poela, zahtijevala je
stotine tisua radnika i golem broj strojeva. Da bi se ostvarila
ideja jednog luaka, izraeno je na milijune eljeznikih prago-
va i deset tisua kilometara tranica, kojih u Sovjetskom Savezu
ionako nije bilo dovoljno. Svaki razuman ovjek razmislio bi o
tome emu treba da slui ova pruga.
Pruga nije bila ekonomski opravdana jer prolazi kroz potpu-
no nenastanjene predjele. Ni vojniki nije bila prijeko potrebna.
Ovaj megalomanski Staljinov projekt trebalo je ostvariti samo
zato da bi se zaposlili milijuni zatvorenika na podruju gdje e
nakon nekoliko godina rada poumirati.
Nakon Staljinove smrti obustavljena je gradnja pruge, koja je
ezdeset posto bila izgraena. Zatvorenici su ruili ve sagraene
objekte. Ponovno je natovareno deset tisua vagona s pragovima,
tranicama i strojevima da bi ih vratili tisue kilometara natrag,
tamo odakle su ih i dovezli.
Dio tog materijala i ljudi dopremljen je u rajon Jenisejska,
gdje je zapoela gradnja nove eljeznike pruge Jenisejsk-Ainsk.
U blizini Maklakova mogla se vidjeti bodljikava ica oko logora
u kome su stanovali novi graditelji. Izbjegavao sam da prolazim
pored straarskih tornjeva kako se ne bih sjetio najstranijeg vre-
mena svog ivota.
598
 POSLJEDNJI MJESECI U PROGONSTVU

Bio sam strahovito iznenaen kad sam primio poziv da se od-

mah javim u dravno tuilatvo u Krasnojarsku.
Otiao sam do MVD-a i zamolio dozvolu da otputujem u
okruni centar. Ocir je proitao pismo koje sam dobio od dr-
avnog tuioca i kimnuo glavom.
- Doite prekosutra.
Kad sam mu rekao da na pozivu pie odmah, on mi odgovori
da to nije vano. Kad sam izaao razmiljao sam o tome kako bi
bilo da otputujem slijedeim autobusom bez obzira na posljedi-
ce. Postojala je opasnost da me skinu s autobusa. Ali kako sam
imao poziv u depu, moj odlazak vjerojatno ne bi imao teih
posljedica.
Poto sam od upravitelja pogona dobio pismenu dozvolu
na dva dana, otiao sam do autobusne stanice i u ajnaji se
umijeao meu putnike koji su ekali autobus. Kroz prozor sam
promatrao kako ljudi ulaze i izlaze iz autobusa. Uskoio sam u
posljednji as. Kad god se autobus zaustavljao, plaio sam se da
e se pojaviti kontrola. Dvadeset kilometara pred Krasnojarskom
autobus se zaustavi na otvorenoj cesti i na moj uas uu dva o-
cira. Jedan od njih vikne ve s ulaznih vrata:
- Pripremite legitimacije!
Kad je doao do mene, pruio sam legitimaciju i poziv drav-
nog tuilatva. Strepio sam. Ali on mi vrati dokumente bez rijei.
Tako sam stigao u Krasnojarsk.
Dravni tuilac Solovljev doekao me izvanredno prijazno.
Bio je to snaan ovjek s velikom glavom i svijetoplavom kosom.
Ponudi mi da sjednem i gurne pred mene kutiju s cigaretama.
- Od Komiteta dravne sigurnosti iz Moskve dobili smo na-
log da poaljemo vae spise i karakteristiku. Pozvao sam vas da

599
bih vidio o kome dajemo karakteristiku, jer ono to imamo od
MGB-a nije dovoljno.
- Mogu li saznati zbog ega sve to trae? - upitao sam.
- To ni ja ne znam. Pretpostavljam da netko intervenira. A
moda to KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti) poduzi-
ma na vlastitu inicijativu; sada se revidiraju mnoge presude iz
vremena Jeova.
- Dakle, mogu se nadati da je dolo vrijeme kada e se i za nas
neto uiniti?
- Sigurno, mogu vam rei da smo u vezi s vaim sluajem izvr-
ili predradnje i presluali jedinoga ivog svjedoka u vaem dru-
gom sluaju Larionova. Ovdje su njegove izjave - ree i pokae
rukom na nekoliko listova papira. - Larionov povlai svoje izjave
protiv vas i tvrdi da ih je dao pod pritiskom upravitelja MVD-a
u Norilsku Polikarpova.
Solovljev mi je postavio jo nekoliko pitanja, koja je djelomi-
no zabiljeio, zatim me otpusti. Prvi put sam napustio zgradu
jedne sovjetske institucije s osjeanjem da nisam prisustvovao ko-
mediji. Dravni tuilac trudio se da ispravi teak zloin.
Kad sam nakon povratka u Maklakovo priao prijateljima o
razgovoru u Krasnojarsku, svi su smatrali da e me uskoro reha-
bilitirati. Odmah sam pisao eni o tom znaajnom dogaaju.
U meuvremenu je i moja ena u Moskvi poduzela korake da
se moj sluaj pokrene s mrtve toke. Uspjelo joj je da razgovara
s vojnim dravnim tuiocem koji joj je obeao da e pouriti
predmet.
Bez obzira na to ona odlui da se preseli k meni u Maklako-
vo jer nije potpuno vjerovala u rehabilitaciju. Moji su prijatelji
smatrali glupou to u takvim okolnostima doputam da ena
ponovno dolazi u Maklakovo. Ona je, meutim, sredila da je
otpuste iz slube i po drugi put je krenula u daleku Sibiriju.
600
 Petog lipnja 1955. putovao sam u Krasnojarsk da je sam do-
ekam. Tom sam prilikom jo jednom posjetio dravnog tuioca.
On me uvjeravao da e moj sluaj uskoro biti rijeen i udio se
to moja ena u to ne vjeruje i to ponovno dolazi ovamo.
ena nije vjerovala svojim oima kad me ugledala na peronu
u Krasnojarsku. Prola su samo tri mjeseca od vremena kad se
vratila u Moskvu. Tada nisam smio ni pomisliti na to da je ot-
pratim do Krasnojarska. Bio je to ozbiljan znak da u Sovjetskom
Savezu zapoinje novo vrijeme.
Prenoili smo u Krasnojarsku. Slijedeeg dana povezao nas je
kamion koji je prevozio mlade radnike iz egrtske kole u Kra-
snojarsku u Maklakov.
Ponovno smo se nalazili u mom skromnom stanu. Moja je
ena htjela nai neki posao jer s mojom plaom nismo mogli ni
najskromnije ivjeti. Osnovna kola u Maklakovu traila je uite-
lja njemakog jezika, ali kad je moja ena otila kod direktora, on
se kojekako izgovarao da joj ne bi morao rei kako ene progna-
nika ne mogu raditi u koli.
Ja sam obradio komadi polja i zasadio krumpir. U jesen smo
pobrali deset vrea krumpira i to nam je trebalo biti dovoljno.
Svake nedjelje ena je odlazila na trnicu da proda neku haljinu.
Za dobiveni novac kupovali smo mast, povre i ostale namirnice.
To nas je spasilo od gladi.
Sada sam se mogao obratiti poslanstvu svoje zemlje u Moskvi.
Uskoro sam dobio pismo koje je sam ambasador Vidi potpisao
i u kome mi saopava da je poduzeo potrebne korake na nadle-
nom mjestu da bi mi se omoguio povratak u domovinu.
Gotovo istovremeno stigla je obavijest vojnog dravnog tui-
oca kojom mi javlja da je moj predmet u toku i da e mi javiti
ishod.

601
 Otputovali smo u Jenisejsk, gdje je moja ena upoznala Adelu
Herzberg. Zajedno smo dijelili radost zbog ovih dobrih novosti.
Adela nam je rekla da i ona ima dobrih vijesti i da se nada da e
uskoro napustiti Jenisejsk. Danas ivi u Moskvi.
Tom je prilikom moja ena upoznala stari grad Jenisejsk koji
je dosad poznavala samo iz literature. Grad je na nju ostavio du-
bok utisak.
Nakon etiri mjeseca zajednikog ivota u Maklakovu zaklju-
ili smo da otputuje u Moskvu da bi tamo lino na nadlenim
mjestima pourila rjeenje.
Napisao sam pismo Molotovu u kome sam ga molio da inter-
venira i dozvoli da se vratim u domovinu. Moja je ena ponijela
pismo sa sobom. Dogovorili smo se da ga, ako to bude mogue,
lino preda Molotovu.
Kad je stigla u Moskvu, pokuala je prodrijeti do Molotova.
Ali to nije bilo mogue. Kao to nije mogue preplivati ocean.
Jedan od Molotovljevih sekretara bio je neprijateljski agresivan
zbog toga to se ena jednog prognanika usuuje traiti njego-
vu intervenciju. Ali je obeao da e o sadraju pisma obavijestiti
najviu instancu.
Kad je moja ena ponovno dola nakon mjesec dana, inov-
nik joj objasni da se mojim sluajem bavi nadlena instanca, tj.
KGB.
Radni dan moje ene poinjao je u osam sati ujutro i trajao
do dva sata poslije podne. Uspinjala se i silazila stepenicama od
KGB-a do CK Partije, od Vojnog dravnog tuilatva do Gene-
ralnog dravnog tuilatva i Vrhovnog suda. Svugdje su u pred-
sobljima i hodnicima stajali ljudi koji su ekali da ih primi neki
vii inovnik, da bi intervenirali za one koji su jo u ivotu. ene,
djeca i starci sada su se usudili da mole za Staljinove rtve. Sada

602
se vie nisu plaili da e ih na izlazu doekati NKVD i otpremiti
tamo gdje se nalazi i onaj za koga mole milost.
Ponovno je zavladala otra sibirska zima, a ja sam jo uvijek
bio u Maklakovu. Vijesti koje sam dobivao iz Moskve bile su
pune nade, ali odluka jo nije pala. Sa svih strana ule su se ra-
dosne vijesti. Govorilo se da je CK Partije odluio da Generalno
tuilatvo i Vrhovni sud u prvom redu rijei sluajeve osuenih
lanova Partije. Mogao sam se, dakle, nadati da e i moja stvar
uskoro doi na red. Strpljivo sam ekao.

603
 BERIJA

Jednoga hladnog zimskog dana urio sam kao i uvijek na po-

sao, a kad sam stigao pred zgradu MVD-a u Maklakovu, ugledao
sam veliku grupu ljudi koji su okruili kamion. ta je to, pomi-
slio sam. Nadajmo se da nisu stigli novi prognanici. Pristupio
sam blie. Ovdje je stajalo dvanaestak mukaraca, ena i djece,
vojnici su im dodavali kovege s kamiona.
Netko upita: - Odakle dolazite? - Ali nitko ne odgovori.
Jedna od pristiglih ena obrati se pitanjem ociru koji je izla-
zio iz zgrade. Govorila je ruski s gruzijskim akcentom. Tada net-
ko primijeti:
- To su Gruzijanci!
Smatrali smo da su ih prognali u vezi s pokuajem ustanka
Staljinovih pristalica u Gruziji. Ali zagonetka je ubrzo bila rijee-
na. Istovarivanje kovega bilo je zavreno. Ocir je uzeo popis i
stao itati imena.
- Berija.
Neki ovjek istupi i ree svoje ime.
Tako, to su bili roaci strijeljanog Berije. Sada e oni dijeliti
sudbinu rtava glave obitelji.
Nitko ih nije alio. Netko je rekao:
- Oni nisu ovamo doli kao mi sa svenjem, ve s mnogo ko-
fera.
Silvestrovo 1955-56. Ponovno su se skupile obitelji prognani-
ka da bi se oprostile od stare godine. Raspoloenje je bilo bolje
nego nekada u takve dane. Pojedinci koji su jo prole godine bili
s nama, vratili su se ponovno tamo odakle su ih jednom silom
iupali. Mi koji smo se jo nalazili ovdje s pravom smo se nadali
da e uskoro kucnuti as kada emo moi izabrati prebivalite po
vlastitoj elji.

604
 ene su se pobrinule da i stol izgleda sveanije i bogatije. Nije
bilo samo tradicionalnog predjela seljedoke, haringe, nego i
prekrasnoga mirisnog peenja, peenih krumpira, a kiseli kra-
stavci nadomjestili su svjeu salatu. Votke je bilo dovoljno, a za
ljubitelje vina dopremljeno je dvanaest boca iz Krasnojarska. Kad
je otkucalo dvanaest sati, nazdravili smo za sretnu novu godinu
1956. Ostali smo zajedno do pet sati ujutro. Na kraju je stigla
prekrasna torta i mirisna crna kava.
Moja ena spremila mi je divan dar na Novu godinu: 1. sije-
nja u jedan sat poslije podne primio sam telegram.
Vojni tuilac uloio albu protiv presude vojnog suda.

Bilo je potrebno dvadeset godina da bi se razjasnilo pravno

ubojstvo! Sada sam morao ekati odluku Vrhovnog suda Sovjet-
skog Saveza.
Najvea zgrada na glavnom trgu u Jenisejsku promijenila je
svoje stanovnike. Kuu su napustili inovnici MGB-a, zajedno sa
svojim efom pukovnikom Moskalenkom, a novi ljudi iz KGB-a,
na elu s majorom Gonzalenkom, sjeli su na njihova mjesta. Ski-
nuta je i bakrena ploa s crnim slovima: Ministarstvo gosudar-
stvenoj bezopasnosti, rajonij otdel Jenisejsk. Stavljena je nova:
KGB (Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti), opunomoenik
za rajon Jenisejsk.
Stajao sam pred novim efom dravne sigurnosti Gonzalen-
kom. Major me pozvao. Uljudnost kojom me doekao nikako
nije pristajala licu ukrajinskog seljaka.
- Htio bih se upoznati s uvenim prognanikom - ree mi.
utio sam i ekao.
- Kako vam je?
- Moralo bi vam biti poznato kako je ljudima kao to smo
mi.

605
 - Jeste li zadovoljni poslom i imate li dobar stan?
- Moe se podnijeti - odgovorio sam kratko.
- Imate li vijesti o zahtjevu da se preispita presuda?
- Nemam.
- Uskoro e stii neto iz Moskve, vjerujem da ete za nekoliko
tjedana biti slobodni.
- Bilo bi krajnje vrijeme.
- to namjeravate ako vas rehabilitiraju?
- Ve sam zatraio dozvolu da se vratim u svoju domovinu.
- Vi nas, dakle, elite napustiti?
- Da. Ovdje za mnom nitko nee plakati.
- Vi moete ostati i kod nas. U sluaju rehabilitacije sve e se
ispraviti.
utio sam.
- Ako vam neto bude potrebno, uvijek me moete potraiti.
Zahvalio sam mu se i izaao iz sobe i iz zgrade.
Moj boravak u Jenisejsku iskoristio sam da posjetim grob ne-
davno preminulog Maksa Gabera.
Gaber je bio rumunjski dravni inovnik, a kad su Rusi zauze-
li Besarabiju i Bukovinu, uhapsili su ga u ernovicama. Poto je
odsjedio u logoru deset godina, poslali su ga u Maklakovo da radi
na pilani. Ovdje je upoznao mladu djevojku koja je iz tehnike
kole u Krasnojarsku poslana u Maklakovo na praksu. Nakon
zavrenih njenih studija namjeravali su se vjenati. Ali Gaber je
odjednom obolio i za kratko vrijeme umro u tekim mukama u
bolnici u Jenisejsku.
Njegovi prijatelji pobrinuli su se za pogreb, a uredili su i grob.
U tome se naroito istakao Josef Berger koji je naruio nadgrobni
spomenik.

606
 Kad sam se uvjerio da je grob u redu, platio sam grobaru to
ga odrava i teka srca napustio ovo mjesto koje moda vie nitko
nee posjetiti i ukrasiti cvijeem.
Poetkom oujka u Maklakovo je stigao sekretar rajonskog ko-
miteta KP i pozvao me da mi saopi da su ga nazvali iz Moskve,
iz CK. Iz sekretarijata Ponomareva primio je nalog da se raspita o
mom zdravstvenom stanju i materijalnom poloaju. Rekao sam
sekretaru da sam zdrav i da je onih est stotina rubalja, koliko
mjeseno zaraujem, dovoljno da ne umrem od gladi. Poto me
uvjeravao da u ovdje ostati samo jo kratko vrijeme, oprostio
sam se od njega. Nakon dva tjedna ponovno me pozvao. Saopio
mi je da se za mene raspituje poslanstvo moje domovine.
Sada sam se ve mogao nadati da e moj sluaj biti povoljno
rijeen. Drugi travnja 1956. otiao sam po svrenom poslu na
trnicu da bih nabavio ivene namirnice za nedjelju. Poto sam
kupio zelje, kisele krastavce i meso, neto me prisililo da svra-
tim na potu. Potanski inovnik mi odgovori da za mene nema
pote. Upravo sam htio izai, kad me opazi pismonoa koji me
poznavao.
- Stigao je telegram za vas!
Otvorio sam ga drui.
estitam na potpunoj rehabilitaciji stop sretna kao nikada stop
Sonja.

Doekao sam taj dan! iv sam! Sretan sam!

Prebrojao sam novac koji mi je preostao i kupio bocu vina.
Bez daha sam otrao svojim prijateljima da bih zajedno s nji-
ma podijelio svoju radost. Nazdravili smo slomu staljinistike
nepravde.

607
 Nekoliko dana nakon toga Josef Berger primio je iz Moskve
istu vijest. Napustio je Maklakov nekoliko dana prije mene i da-
nas sa svojom obitelji ivi u Izraelu.
Preostalo vrijeme u Maklakovu provodio sam s prijateljima
koji su takoer ekali as osloboenja. Bilo mi je potrebno tri
dana da likvidiram svoje gospodarstvo.
Na malenoj sveanosti u krugu svojih prijatelja zakljuio sam
dug, uasan i tragian period svog ivota.

608
 PUT U SLOBODU

Petog travnja 1956. stajao sam s kovegom pred ajnajom

i ekao kamion koji e me odvesti do Krasnojarska. U ajnaji
se sluajno nalazio i ef KGB-a Gonzalenko i njegov zamjenik
Vasilijev. Pozvali su me za svoj stol. udili su se to ve putujem
i alili to se njihova kola nalaze na popravku. Predloili su mi
da e za mene naruiti taksi iz Jenisejska. Zahvalio sam im to su
tako ljubazni. Radije sam krenuo u Jenisejsk kamionom koji je
bio natovaren daskama.
Moju prtljagu je ofer stavio na daske, a ja sam uao u kabinu.
Za vonje nekoliko puta smo se zaustavljali pred ajnajama,
da bismo se ugrijali i odmorili od loe ceste. ofer nije popio ni
aice votke, to bijae rijetkost u ovom kraju. Bio sam sretan
to sam naiao na tako trijezna ovjeka i to sam itav stigao u
Krasnojarsk.
Na eljeznikoj stanici u Krasnojarsku skinuo sam svoju si-
birsku odjeu. Nekom djeaku, koji je tumarao oko kolodvora a
bio je obuen veoma bijedno, poklonio sam svoje vatirane hlae,
kaput i izme. Djeak je bio toliko iznenaen da u prvom trenut-
ku nije htio primiti te stvari, mislio je da se alim. Tek kad mu
je neki ovjek, koji je stajao u blizini, objasnio da mu te stvari
poklanjam, on ih objema rukama prihvati.
Za jedan sat trebao je stii ekspres Peking-Moskva. Bez teko-
a sam kupio voznu kartu za taj vlak koji je imao samo kola za
spavanje prvoga i drugog razreda i kojim se nije vozilo mnotvo
koje je ovdje stajalo.
U istom kupeu nalazila se inovnica koja je ula u Krasnojar-
sku, kineski diplomatski inovnik dodijeljen moskovskom po-
slanstvu i visoki eljezniki inovnik iz ite.

609
 Nakon dvadeset godina ponovno sam sjedio kao slobodan o-
vjek u vlaku. Nisam bio navikao da mogu napustiti kupe kad to
zaelim, da mogu otii u zahod kad je trebalo da odem. A to
da kaem o tome da sam mogao otii i u kola za ruanje i jesti
koliko elim. Prolazili smo pored velikih sibirskih gradova. No-
vosibirska, Omska i Sverdlovska, koji su u mom sjeanju ostali
samo kao velike etapne stanice masovnog transporta staljinisti-
kih rtava.
estog dana vlak se pribliio Moskvi. Gradu u kome je prije
dvadeset godina poela moja nesrea. U meni su se budili razliiti
osjeaji, mrnja prema onima koji su skrivili moju nesreu i koji
su djelomino jo na vlasti, i ljubav prema mojoj eni Sonji koja
tamo ivi i oekuje me. Trudio sam se da mislim samo na nju.
Njoj toliko mnogo dugujem!
Kad se vlak zaustavio, srce mi je stalo strahovito udarati. Dr-
ui sam siao s vagona i traio u guvi drago lice. Ona se uzbu-
ena probijala prema meni. Bez rijei smo se zagrlili. Pristupili su
i njeni roaci koji su me najsrdanije pozdravili.
Taksi nas je vozio kroz osvijetljene ulice Moskve. Kad smo
proli ispred zgrade MBG-a na Lubjanki, nisam se mogao suzdr-
ati a da ne opsujem.
Prvo iznenaenje u Moskvi bio je susret sa efom VIII odjelje-
nja milicije koji je odbio moju prijavu. Tumaio sam mu da sam
prije hapenja ivio u Moskvi, ali on je odgovorio da nemam stan
a da je stan moje punice premalen za tri osobe jer iznosi samo
dvadeset i osam kvadratnih metara povrine. Na moju primjed-
bu da bi deset tisua Moskovljana bilo sretno da posjeduje takvu
stambenu povrinu, nita nije odgovorio. Smatrajui to nespora-
zumom, odvezao sam se na Glavnu upravu moskovske milicije
na Lenjingradskom bulevaru. Na vratima je bila tabla: ef ne
prima.

610
 - Da li on samo danas ne prima, ili se s njim uope ne moe
razgovarati? - upitao sam sekretaricu.
- ef uope ne prima stranke.
- Kome mogu iznijeti svoj sluaj? - upitao sam.
- Javite se jednom od zamjenika u prvom katu.
U velikoj dvorani, kao i na hodnicima, ekalo je stotine ljudi.
Obratio sam se slubujuem milicionaru i pitao ga kako mogu
doi do zamjenika efa milicije.
- Svi ekaju, i vi morate ekati - glasio je odgovor.
Pitao sam neke ljude zbog ega ekaju i saznao da svi ele iz-
moliti dozvolu boravka u Moskvi.
Nakon vie od tri sata doao sam na red. Primio me ocir
MVD-a. Ispriao sam mu da sam se nakon rehabilitacije vratio
iz Sibira i stanujem kod svoje ene. Poto je proitao rjeenje Vr-
hovnog suda Sovjetskog Saveza o mojoj rehabilitaciji, ree mi da
priekam u ekaonici. Ponovno sam ekao neko vrijeme. Tada se
pojavio isti ocir koji je prozivao imena i pruao nekima bijele, a
drugima zelene cedulje. Ja sam, kao veina, dobio zelenu cedulju
na kojoj je pisalo:
Vae je traenje da se prijavite u Moskvi odbijeno. U roku od
dvadeset etiri sata morate napustiti grad. Upozoravamo vas da
moskovskom gradskom podruju pripadaju sva mjesta u okrugu od
stotinu i pet kilometara. Ako ne budete posluali ovu naredbu, bit
ete osueni na temelju paragrafa 35 Kaznenog zakona na tri do pet
godina logora.
to taj paragraf znai znao sam odvie dobro. U logoru sam
susreo na tisue ljudi koji su bili osueni na temelju toga famo-
znog paragrafa. Nestalo je moje radosti zbog rehabilitacije i zbog
toga to sam se vratio u Moskvu.
Nisam znao kako da odem kui i objasnim svojoj eni da moju
rehabilitaciju ne priznaju moskovski policajci.

611
 Stajao sam na ulici i nisam znao kamo da krenem. Ni u kojem
sluaju nisam htio otii kui s takvom vijeu. Ne moe biti da
odluka najvie sudske instance Sovjetskog Saveza efu moskovske
milicije predstavlja samo bezvrijedan komadi papira! Bila su dva
sata poslije podne, a ustanove i uredi rade jo samo jedan sat.
Otiao sam do telefonske govornice i nazvao CK. Javila se
sekretarica nekog vodeeg funkcionara. Njoj je moje ime bilo
poznato i ona me spoji sa svojim pretpostavljenim. Ukratko sam
ispriao to se dogodilo na miliciji.
- Jeste li bili kod efa milicije?
- Na to se ne moe ni pomisliti. Ne moe se doprijeti dalje od
njegove sekretarice.
- S kime ste razgovarali?
- Primio me jedan od zamjenika i predao mi zelenu cedulju s
nalogom da napustim Moskvu u roku od dvadeset i etiri sata.
- Otiite do efa milicije. Dok doete do njega, stvar e biti
ureena.
Kad sam se ponovno najavio u predsoblju efa milicije, se-
kretarica me doekala s osmijehom. Odmah me uvela u kabinet.
Smio sam ak sjesti na stolicu. Ispriao sam efu zato sam doao,
iako sam znao da su njegova pitanja samo obina formalnost.
Zatim je dola sekretarica i odvela me u drugu sobu. Nakon ne-
koliko minuta dobio sam pismo za efa milicije VIII rajona. Istog
dana bio sam prijavljen. Dopustili su mi da ponovo budem Mo-
skovljanin.
Odio za repatrijaciju Sovjetskog Crvenog kria trebao je na-
baviti vize za mene i moju enu. Kad sam se javio, saznao sam
od upravitelja odjeljenja da me oekuje vodei funkcionar CK
KPSS.
U ekaonici CK na Staroj Ploadi upita me visoki ocir
KBG-a zato sam doao. Odgovorio sam mu tko me pozvao.
612
Uputi me na jedan od mnogih altera. Neki podocir proviri
glavom i ja mu ponovih elju.
- Vae ime?
Rekoh mu.
- Sjednite na onu stolicu.
Sjeo sam na onu stolicu.
Za vrijeme tih petnaest minuta, koliko sam ekao, iz altera
su me neprestano promatrali. Zatim mi podocir mahne rukom.
Ustao sam i priao alteru.
- Peti ulaz.
Ponovno sam stajao na velikom trgu i traio peti ulaz. Pristupi
mi neki ovjek u civilu.
- to traite? - upita me.
- Peti ulaz - odgovorio sam.
- Morate prijei ulicu - ree mi.
Naao sam ulaz. Sada me doeka KGB major. I njemu sam
rekao koga traim. Uputi me na jedan alter. I tu sam rekao koga
traim. Dobio sam telefonski broj.
Ispred deset telefonskih aparata ljudi su stajali u repovima.
Uao sam u telefonsku govornicu i nekoj enskoj osobi ponovo
objasnio koga traim.
- Priekajte na telefonu.
Prolo je nekoliko minuta. Ljudi su me nestrpljivo promatrali.
Javi se isti enski glas. Morao sam otii do drugog ulaza na drugi
alter po propusnicu.
Opet sam stajao na ulici i traio drugi ulaz. Na drugom al-
teru rekoh zato sam doao i svoje ime. ovjek u uniformi upie
moje ime u spisak.
- Vau legitimaciju.

613
 Pruio sam mu legitimaciju.
- Sjednite i priekajte asak.
Dok sam ekao dolazili su mnogi ljudi, javljali se na alterima,
sjedali na stolice i ekali. U ekaonici se gore-dolje etao ocir
KGB-a. Kad bi se otvarala ulazna vrata, okretao se u njihovu
smjeru.
inovnik na alteru dade mi znak da mu se pribliim. Prui
mi propusnicu. Moja legitimacija ostala je kod njega. Zatim mi
objasni kako u pronai ulaz.
S propusnicom u ruci traio sam broj u golemom bloku zgra-
da. U jednoj uskoj uliici pronaao sam ulaz. Ovdje se ponovi
isto kao i u ekaonici. Napokon me slubujui ocir odvede u
dvorite gdje je mnogo smeih pobeda i ZlS-a ekalo svoje
vlasnike. Na prvom katu doeka me bujna mlada dama i odvede
kroz hodnik u ekaonicu.
Tada pokuca na vrata i otvori ih. Uao sam, ona nije ula.
Visoki funkcionar stajao je pred svojom tapeciranom stolicom
i preko stola pruio mi ruku.
- Sjednite, drue.
Sjeo sam u naslonja pred stoliem za puenje. S druge strane
sjeo je funkcionar.
- Kako vam se svia Moskva nakon toliko godina?
Da bih neto odgovorio na to pitanje, koje me trenutno nije
mnogo zanimalo, rekao sam:
- Naravno, veliki grad.
- Da, mnogo se toga promijenilo. Ulaemo velike svote nova-
ca da je uljepamo. Moj sugovornik je opazio da me ta tema ne
zanima. Upita me:
- Kako ste tamo ivjeli? Vjerojatno vam nije bilo lako?

614
 - To vam ne mogu opisati, jer u ono to bih vam ispriao vi
ne biste povjerovali. Bojim se da mi ni vlastita majka ne bi po-
vjerovala.
- No, sada je to prolo. Kakvi su vai planovi?
- Htio bih to prije otputovati u domovinu - odgovorio sam.
Tada me stao nagovarati da ostanem u Sovjetskom Savezu.
- Moja je odluka denitivna - odgovorio sam.
- Molim, molim, vi moete putovati kamo elite.
- Htio bih vas moliti da ubrzate postupak.
- Ipak bih vam savjetovao da ostanete. Dobili biste stan i od-
govarajui posao.
- Ostao bih pri svojoj odluci.
- Dobro, za etrnaest dana moi ete otputovati.
Ustao sam i oprostio se.

615
 MOSKVA 1956.

Stranci koji dolaze u Sovjetski Savez obino se zadovoljavaju

time da obiu Moskvu, Lenjingrad ili neki drugi veliki grad i
vjeruju da su upoznali zemlju. Nakon povratka u svoju domovi-
nu takvi ljudi daju izjave koje su ili izrazito pozitivne, ili izrazito
negativne. Ti ljudi uope nisu svjesni da druge dovode u zabludu
i da varaju svoje zemljake. Ono to su vidjeli u velikom gradu ne
moe se smatrati uvidom u stvarno stanje u Sovjetskom Savezu.
Kako sam ja vidio Moskvu nakon povratka iz Sibirije?
Dui boravak u Moskvi godine 1956, susreti sa starim prijate-
ljima i posjeivanje razliitih ustanova, sve mi je to omoguilo da
glavni grad vidim u njegovu pravu svjetlu.
Odmah sam opazio da vie nije opasno po ivot i slobodu pro-
i Crvenim trgom, ili se na njemu zaustaviti. Iskusno oko lako je
moglo primijetiti da se tim trgom sada etaju mnogi civili. Ali
to ipak nisu bili civili.
Izbjegavali su prolaznicima pogledati u oi.
etvrt oko Lubjanskaje Ploadi nije se promijenila, samo je
golema zgrada MVD-a bila jo vea. Straari su nosili plave kape
i za razliku od prijanjih vremena odgovarali na pitanja prola-
znika. Kuznjecki most, ulica Kirova, Sretnjenka, Neglinaja, sve
do Trga Trubnaje, jo su uvijek ulice ustanova MVD-a i KGB-a
i strogo ih nadgledaju vidljivi i nevidljivi straari. Vie nema za-
tvorenikih automobila s natpisima: Hljeb, Pane, Brot. Pravi
automobili u kojima se prevozi kruh nose skromne natpise na
ruskom jeziku hljeb, a prolaznik se moe uvjeriti da se iz tih
automobila zaista istovaruje kruh. Ispred zatvora nestali su repo-
vi roaka koji su sa svjenjevima u ruci ekali da za zatvorenike
predaju malo hrane ili rublja. Ali zato se poveao broj onih to

616
ekaju u ekaonicama Dravnog tuilatva i Vrhovnog suda, kao
i onih koji ekaju reviziju presuda svojih najbliih.
Osim Kremlja, koji je sada ponekad otvoren i obinim gra-
anima, u Moskvi ima i pet nebodera. Zanimalo me tko stanuje
u tim zgradama. Kad sam pokuao ui u jednu od njih, koja se
nalazila na Pload vostanija, u susret mi je doao livrirani portir
koga je zanimalo to ja ovdje traim. Rekao sam da me zanima
ova lijepa zgrada i da bih elio pogledati barem stepenice. No on
mi odgovori:
- Nelzja!
To jest: Zabranjeno je!
Ipak sam uspio ui u takvu kuu. Ve sam na prvom katu
ustanovio da nitko od stanara nema in nii od majorskog. Po-
slije sam saznao da u kui u kojoj stanuje major, stanuju samo
vii inovi. Ako u kui stanuje kapetan, ovjek moe biti siguran
da u toj kui ne stanuje nitko sa inom niim od porunikog,
niti viim od kapetana. Slino je i sa civilima: tamo gdje stanuje
partijski ili sindikalni rukovodilac, ne mogu se nalaziti obini
smrtnici. Strogo se pazilo na to da kastu ne uznemiruju oni koji
joj ne pripadaju. Stanarina u takvoj kui takoer je garancija da
radniku ili namjeteniku nee pasti na pamet da ovdje potrai
stan. Njegova godinja zarada bila bi upravo dovoljna za mjese-
nu stanarinu.
A gdje stanuje moskovski radnici?
U podrumima, u zaputenim etvrtima grada, po est, osam i
vie ljudi u jednoj sobi. U novogradnjama radnika moemo nai
samo na periferiji.
Robne kue i trgovine u Moskvi uvijek su pune kupaca, to jest
ljudi koji bi htjeli neto kupiti. Samo manji broj onih koji satima
stoje pred tezgama zaista neto kupuje. Da bih nabavio hlae mo-

617
rao sam proi mnoge trgovine, a ipak nisam naao to sam traio.
Nakon nekoliko dana morao sam se zadovoljiti onim to su mi
nudili. Isti je sluaj s trgovinama ivenim namirnicama. Morao
sam ekati u repu dva sata da bih kupio par hrenovki.
U Sovjetskom Savezu vie ne postoji sistem karata, ali veina
za njima ali. Tvrdi se da se prije mogao dobiti odreeni mini-
mum, za koji sada valja izgubiti i po nekoliko sati.
Stranci koji dolaze u Sovjetski Savez govore da su trgovine
uvijek prepune, ali ne znaju da u Moskvi na tisuu i pet stoti-
na stanovnika dolazi jedna trgovina. U Europi na dvije stotine
i pedeset stanovnika. U neogranienim koliinama Moskovljani
mogu kupovati jedino radio-aparate, televizore i druge tehnike
proizvode.
udnovata zemlja! Nema cipela, nema kobasica, ali televizij-
ske antene mogu se vidjeti na svakoj baraci.
Kao i nekada, vlast se brine da strancu nita ne nedostaje.
U hotelima Inturist stranac ne stoji u repovima i moe dobro
jesti, kao kod kue, ali za dolare, marke i funte. Draesne gospo-
ice brinu se da strancima ne bude dosadno.
U barovima i restoranima plee se uz jazz muziku do pet sati
ujutro. Dok su u moskovskim kuama svjetla ve odavno ugae-
na, ovdje ivot tek poinje. Kasni prolaznik tamnim uliicama
moe susresti djevojke koje nastoje da jo neto zarade osim svoje
oskudne plae koju dobivaju za dnevni posao. Danju su na ulica-
ma Moskve ispruene ruke prosjaka:
- Daj, Hrista radi.
Gotovo etiri mjeseca ekao sam na izlaznu dozvolu. Sva obe-
anja o skorom rjeenju pokazala su se lanima. Samo zahvalju-
jui energinoj intervenciji jugoslavenskog ambasadora napustio
sam Moskvu 30. srpnja 1956.

618
 Sjedio sam u eljeznikom vagonu. Naputao sam zemlju u
kojoj sam proveo dvadeset i pet godina svog ivota i u kojoj su
pokopane iluzije moje mladosti.
Nije mi bilo teko to odlazim iz drave koja mi je ukrala moje
najljudskije osjeaje. Kad sam nakon tri dana stigao na pogra-
ninu stanicu, sjetio sam se kako sam prije dvadeset i pet godina
preao sovjetsku granicu, mlad i pun oduevljenja, oekujui da
ulazim u socijalistiku zemlju u kojoj e se ostvariti moji snovi.
Kao da sam se udom spasio!
Ponovno postajem slobodan ovjek!

619
 POGOVOR
tajnerova sjeanja na samovoljno hapenje, suenje na osno-
vi lanih svjedoenja iznuenih od drugih uhapenih rtava sta-
ljinistikog terora, njegove patnje i neprekidni akti terora nad
njim ne mogu se itati ravnoduno. Upravo to to on uglavnom
samo nabraja injenice i jednostavnim jezikom pria o dogaaji-
ma pojaava djelovanje knjige. Nikakve matovite konstrukcije i
reeksije ne mogu toliko prodrijeti u duu i srce itaoca kao duga
serija injenica i dogaaja iz tamnica, istranih kancelarija ili iz
logora.
Svaki italac doivjet e knjigu na svoj nain, koji e uveli-
ke ovisiti o njegovu ivotnom iskustvu i osobnom senzibilitetu.
Ipak, ti doivljaji i reakcije na tajnerovu tragediju u Sibiru, ali
ne samo u Sibiru, mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije.
Jedni e ovu knjigu doivjeti preteno kao izraz osobne nesree i
duboke nepravde jednog ovjeka. Oni e sve to se opisuje pro-
matrati sa stajalita rtve staljinistikog progona. Drugi e cijelu
stvar preteno staviti u kontekst historijskog zbivanja. Oni e u
tajnerovu doivljaju, i kroz njega, gledati veliku i opu tragediju
jednog naroda i uope ovjeanstva.
Rekli smo preteno jer nije vjerojatno da bi se bilo koji i-
talac mogao ogluiti na beskrajne dimenzije zla i patnji, u ijem
okviru strada i sam pripovjeda. Isto je tako malo vjerojatno da
bi bilo koji italac, orijentiran na analizu opeg zbivanja, mogao
ostati nedirnut posebnom osobnom tragedijom pripovjedaa.
Prema tome, ova distinkcija e imati malo znaenja s gledita
samog neposrednog doivljavanja knjige. Ona e dobiti na zna-
enju samo u procesu reeksija koje ovaj doivljaj nuno mora
izazvati kod svakog itaoca.

620
 ak i kada bi netko mogao ono to je zadesilo Karla tajnera
promatrati kao strogo osobnu tragediju, ne bi mogao ostati pri
tome da je to tajnerova privatna stvar. Uostalom, i Vojni kolegij
Vrhovnog suda SSSR-a nije tako gledao 1956. godine. Odluka o
ponitenju nepravedno izreene kazne otprije vie od devetnaest
godina nije donesena na osobnu albu osuenoga u normalnom
sudskom postupku ispravljanja individualnih sluajeva u kojima
je sud svojevremeno pogrijeio. Kazna je ponitena u sklopu i-
roke akcije u kojoj je vrlo velik broj slinih kazni poniten na
osnovi promjena koje su nastupile u politikom ivotu Sovjet-
skog Saveza.
Samim time to nije, strogo uzevi, individualni sluaj, nego je
to jedan od sluajeva u vrlo irokoj kategoriji. Osim toga, sama
vrhovna vlast u Sovjetskom Savezu ocijenila je opedrutveni i
politiki znaaj te kategorije. Tako je i pokrenuta revizija tih pro-
cesa, revizija koju bez te politike promjene ne bi mogao nitko
izazvati normalnim sudskim postupcima. Naime, takvih postu-
paka i procedura nije bilo, i sve su kazne bile besprizivne nakon
odbijanja albi u samom postupku, to je takoer vreno auto-
matski.
Imajui na umu okolnosti, postaje nuna kategorizacija rea-
giranja na doivljaje Karla tajnera. Nije dovoljno, a mogli bi-
smo rei da nije ni ljudski mogue, smetnuti s uma spomenutu
analizu irih okvira onoga to se dogodilo. ak bi i sam doivljaj
bez toga bio nevjerojatan, lien realnosti. Tako nam tek stavljanje
jedne osobne tragedije u iri drutveni okvir omoguuje da je
dokraja shvatimo i da osjetimo njezinu teinu, ali istovremeno
taj individualni doivljaj daje opipljivu realnost velikoj historij-
skoj tragediji koja pogaa cijelo ovjeanstvo, a ne samo zemlju
u kojoj se sve to dogodilo.

621
 Polazei upravo od toga da je u ovom sluaju potrebno osvjet-
ljavanje barem nekih irih drutvenih aspekata, izvrili smo kate-
gorizaciju, to jest isticanje toga da se ovdje, osim osobnog doiv-
ljaja, radi i o neem to prelazi okvire individue i ulazi u domenu
drutvenih i politikih problema dananjice. Pokuaj opeg ocje-
njivanja individualne tragedije ne bi imao mnogo smisla, jer to
je domena posebnog osjeaja i shvaanja svakog pojedinca. Zato
nas ovdje interesira upravo ona druga kategorija reagiranja na
tajnerovu knjigu, reagiranja s gledita drutvene i politike pro-
blematike.
Proitavi knjigu do kraja, ovjek osjeti olakanje kada doe
do nala, to jest ponitenja svojevremeno izreene kazne. Autor
ne krije svoje oduevljenje i, reklo bi se, spremnost da mnogo,
ako ne i sve, zaboravi. Meutim, on uskoro dolazi u dodir s real-
nou i uvia da se samo uz teko realiziranu podrku tadanjih
najviih politikih faktora uspijeva nastaniti u Moskvi iz koje je
bio protupravno odveden u ropstvo prije gotovo dvadeset godi-
na.
Kako je to mogue? Kako to da ponitenje osude i utvrivanje
injenice da kanjivog djela nije ni bilo ne znai nita za upravu
moskovske milicije, koja i dalje suvereno odluuje tko moe, a
tko ne moe stanovati u Moskvi i donosi odluke pod prijetnjom
kazne od tri do pet godina logora. Da nije bilo posebne interven-
cije iz Centralnog komiteta sovjetske partije, tajner bi bio pred
alternativom da se opet rastane od ene, i izgubi vezu s amba-
sadom Jugoslavije, ili da bude vraen u logor, ali bez izgleda na
rehabilitaciju.
Ovaj antiklimaks na samom kraju knjige iziskuje od ovje-
ka da se malo dublje zamisli o cijelom drutvenom i politikom
znaenju stanja u kojem je tajner osuen, ali i onoga u kojem
je rehabilitiran. U ovom kontekstu, meutim, zanima nas prije
svega stanje 1956. godine, dakle u vrijeme rehabilitacije.

622
 Ponimo aktom ponitenja kazne. Po faksimilu teksta vidi se
da je upotrijebljena standardna formula o novim okolnostima
koje su naknadno otkrivene. To je zapravo standardna formula
koja se, uz manje varijante, koristila u cijelom svijetu. Primjenju-
je se onda kad obrana i nakon zavrenog postupka i pravomono-
sti sudske osude uspije donijeti neke nove dokaze ili utvrdi prije
nepoznate okolnosti, to dovodi do revizije procesa.
Ta formula implicira da u momentu suenja te okolnosti nisu
bile poznate, odnosno da dokazi nisu bili prezentirani, jer se za
njih nije znalo, i da je izvorni postupak tekao u redu, po zakonu
i uz strogo potovanje sudskog postupka. Naravno, sve to nema
nikakve veze sa tajnerovim sluajem. Nikakvi novi dokazi nisu
bili podneseni i nikakve nove okolnosti nisu bile potrebne da se
dokae nevinost ovjeka ija krivica nikada nije ni bila dokaza-
na nikakvim sredstvima doputenima u bilo kojem normalnom
sudu.
Svi elementi iz kojih se mogla utvrditi tajnerova nevinost
postojali su u vrijeme suenja i nisu se niti trebali niti mogli
naknadno otkriti. Jedino to se moglo naknadno otkriti, ali to
se moglo odmah poslije zavretka suenja, jest da nije proveden
nikakav dokazni postupak, da nije bilo obrane, pa ak ni optube
na samom suenju. Pri tome je irelevantno jesu li suci u Kolegiju
vjerovali ili su i oni znali da su lane sve konstrukcije na osno-
vi kojih su donijeli presudu. Naime, oni su morali na raspravu
iznijeti ono to je pripremio NKVD i o tome provesti dokazni
postupak. Ukratko, osuda je morala biti ponitena i bez daljeg
analiziranja lanih podataka NKVD-a, na osnovi toga to je do-
nesena na nain koji je suprotan svakom shvaanju prava, to jest
jednom pravnom lakrdijom.
Zatim, kako je osuda ponitena? Osueni nije bio pozvan na
raspravu Kolegija, na kojoj bi, u prisutnosti optube i obrane,
623
bili izneseni razlozi ponitenja i o tome povedena rasprava i do-
kazivanje. Time bi osueni dobio puni uvid u sve makinacije u
vezi sa samovoljnom osudom i dobio sudski utvrene injenice
kao osnovu za pokretanje postupka protiv onih koji su svojim
kaznenim postupcima skrivili njegove patnje. Ako bi se ustano-
vila krivica dravnih organa ili samog suda, on bi od drave imao
pravo na naknadu izgubljene zarade i odtetu za zike i duevne
patnje tokom gotovo dvadeset godina.
tovie, drava bi morala pokrenuti postupak protiv svih onih
svojih organa koji su skrivili lanu osudu. Zatim bi se to moralo
protegnuti na sve one koji su poslije izricanja kazne protuzako-
nito postupali s osuenim u raznim logorima i zatvorima. Me-
utim, tajanstveni postupak ukidanja osude i formula koja je pri
tome upotrijebljena ne ostavljaju nikakve takve mogunosti ni
dravi ni osuenome.
Jednom rijei, samovoljni akt osude na osnovi lanih dokaza,
donesene na samovoljno provedenom procesu, poniten je isto
tako samovoljnim aktom istog organa sudstva. Drugim rijeima,
iz knjige saznajemo kako je tajner protupravno osuen, to je
sve proivio zbog te samovolje i kako je isto tako samovoljno
prekinuto njegovo bespravno zlostavljanje. To je, naravno, vrlo
zabrinjavajua okolnost i ona vjerojatno objanjava mnogo toga
to se i poslije toga dogaalo u Sovjetskom Savezu.
No vratimo se jo malo ponitavanju kazne Karlu tajneru.
Vidjeli smo da je formula koja je primijenjena posluila tome
da se prikrije neto to je bitno u cijeloj stvari i da se zadre u
tajnosti sve okolnosti u vezi s ponitavanjem osude. Ta lanost
postaje donekle razumljiva kad uzmemo u obzir da se u isto vri-
jeme radilo o ponitavanju kazni vrlo velikom broju preivjelih
zatvorenika, ali i jo veem broju onih koji su u meuvremenu
izgubili ivote, bilo pogubljenjem, bilo zbog muka i zlostavljanja
624
u zatvorima i logorima. Sasvim je razumljivo da bi bilo vrlo teko
provesti toliki broj rasprava radi ponitenja osuda, a onda i od-
tetnih zahtjeva.
Uostalom, to ne bi bilo ni potrebno. Umjesto tradicionalne
formule o ponitenju, moglo se konstatirati da je osuda donesena
na protupravan nain i na osnovi lanih dokaza. Time bi drava
preuzela odgovornost i ona bi mogla odrediti paualne odtete
onima koji su nepravedno stradali ili obiteljima onih koji su po-
ginuli, bilo u obliku penzija i jednokratne odtetne svote ili na
neki drugi nain.
To bi pojednostavnilo postupke, ali bi iziskivalo da se stave
pred sud i kazne svi sudionici u makinacijama oko prvobitnih
procesa i kasnijih progona u logorima i zatvorima. Meutim, ini
se da to nije dolazilo u obzir. Naime, putanje odreenog broja
logoraa ili prognanika bilo je odlueno kao svrsishodna politi-
ka mjera, ali ne i u namjeri da se raiste relevantne okolnosti a
odgovorni pozovu na red.
Najjasnije tu okolnost pokazuje poznati tajni referat Nikite
Sergejevia Hruova na XX kongresu KPSS 1956. godine. To je
jedino mjesto na kojem su izneseni podaci o progonima i protu-
pravnom proganjanju velikog broja ljudi, prije svega lanova par-
tije. Taj govor nikada nije objavljen u Sovjetskom Savezu, iako
je njegov tekst, nesumnjivo autentian, poznat irom svijeta, pa
i u nas. itanje tog referata bilo je potrebno u danom momentu
borbe protiv staljinista u KPSS i on je imao efekt na samom kon-
gresu. Meutim, on nije mogao odigrati ulogu prekretnice u po-
litikom ivotu zemlje, jer nikada nije postao javni politiki akt.
Znaenje 1956. godine time je ogranieno, kako u pogledu
efekta na politiki ivot Sovjetskog Saveza, tako i u pogledu efek-
ta na nevino osuene. Ovi posljednji jednostavno su puteni iz

625
zatvora, logora ili progonstva, odnosno rehabilitirani poslije smr-
ti, a da to nije imalo nikakve dalje posljedice. Vidimo da onima
koji se nisu mogli probiti kroz labirinte i uvare ulaza u zgradama
CK partije nije bio omoguen nastavak ivota u Moskvi.
Nema sumnje da je osnovni motiv takvog kursa bila briga da
se izbjegne priznavanje, misli se na javno i slubeno priznavanje,
sve veliine zloina koji su poinjeni u eri staljinizma. elio se
sauvati mit o tome da je partija nepogreiva. Jedino to je mo-
gue jest da pojedinci, i to ne na najviem vrhu, uine neto pr-
ljavo i da onda obmanu partiju i njezine pale voe. Ostajui na
toj poziciji, nije preostalo nita nego da se inscenira nova sudska
lakrdija o toboe novim podacima i da se izbjegne da stvarni
krivci odgovaraju za svoje zloine.
Istovremeno je taj postupak omoguio da se i mjere rehabili-
tacije svedu na najmanju mjeru koja bi jo mogla nekako zadovo-
ljiti politike potrebe danog historijskog trenutka. U tajnerovoj
knjizi vidjeli smo kako su bili jednako i paualno kanjavani i
stvarni hitlerovski zloinci usporedo s bespomonim graanima
okupiranih podruja, ratnim zarobljenicima i drugima koji su
imali vie prava na suosjeanje za patnje nego da dobiju dvadeset
pet godina katorge. To vie to to i nije dvadeset pet godina, nego
doivotno.
Historijska godina 1956. nije bila markirana samo rehabilita-
cijama mnogih osuenih komunista u Sovjetskom Savezu, nego
je to takoer bila godina poznata po meunarodnom zbivanju,
a posebno u vezi sa Sovjetskim Savezom. Te su godine rehabili-
tirani i odnosi KPSS sa Savezom komunista Jugoslavije, poslije
normalizacije meudravnih odnosa ija je kulminacija bio po-
sjet Hruova i Bulganjina Jugoslaviji.
Podsjetimo odmah na to da je na prvom koraku na naem tlu
Hruov objavio naem narodu i svijetu da su Berija i Avakumov

626
obmanuli Staljina i da je tako dolo do neeljenog razvoja odnosa
prema Jugoslaviji. Isti postupak kao i u sluaju ponitenja sud-
skih osuda nevino osuenima. Vrhovni voa i, posebno partija,
kao neko apstraktno boanstvo, nepogreivi su. Ako nastane po-
greka, onda je to samo privremeni uspjeh obmanjivanja pojedi-
nih zlih duhova.
Dodue, prema Hruovljevu tajnom govoru na XX kongre-
su, ali i govorima na XXII kongresu, Staljin je ipak bio kriv. Prve
vrlo iroke optube, na prvom od ta dva kongresa, meutim,
ostaju tajne, to jest nitko se u Sovjetskom Savezu ne moe na
njih pozvati. Sam referat se ne negira, ali o tekstu se kae da je
to tekst koji se pripisuje Hruovu i da, prema tome, nita to
u njemu stoji ne moe imati nikakvu vrijednost u politikoj ili
historiografskoj raspravi.
Ono to je preostalo od Staljinove krivice za slubenu histo-
riju i politiku raspravu jest kult linosti i neka pretjerivanja,
kao to je bio proces protiv lijenika, o emu i tajner pie u
svojoj knjizi. Sve su to bila skretanja potkraj ivota, svakako
poslije drugoga svjetskog rata. To je ujedno najdalje dokle je oti-
la samokritinost u Sovjetskom Savezu. Priznaju se, eto, pojedine
pogreke i samog voe, ali su to samo pojedinane pogreke, bez
znaenja za opu liniju i trajnu orijentaciju u unutranjem ivotu
ili u meunarodnim odnosima.
Nasuprot takvom zabaurivanju osnovnih crta staljinizma,
isticale su se kao zlonamjerne i antisovjetske sve analize staljiniz-
ma koje su se osnivale na objavljenim injenicama i koje su bile
usmjerene na stanje u samom drutvu, a ne ograniene na osobne
slabosti inae zaslunog i genijalnog voe. Tako se htjelo
Sovjetski Savez i njegovu partiju zatititi od bilo kakve kritike,
ukazujui na njihove postupke u bilo kojoj domeni.

627
 Podsjetimo se u vezi s tim na zloglasne rezolucije takozvanog
Informbiroa u pogledu Jugoslavije. Postojale su dvije rezoluci-
je. Prva je objavljena ljeti 1948. godine, poslije tri mjeseca otre
prepirke. Druga je objavljena sljedee godine, poto se pokazalo
da je ofenziva protiv nae zemlje propala i da u njoj ne posto-
je nikakve zdrave snage sposobne da se prodaju, odnosno da
svoju zemlju prodaju za odreena satrapska mjesta u pokorenoj
domovini. Odnosno da je broj onih koji su bili spremni na izdaju
tako neznatan da zapravo nije znaio nita.
Rezolucije su prema tome i koncipirane. Prva je temeljit po-
kuaj da se iskrivi stanje u Jugoslaviji i da se ona optui za sva zlo-
djela pod Titovim vodstvom, poevi od trockizma do stavlja-
nja u slubu amerikih imperijalista, restauracije kapitalizma
do stavljanja na elo antisovjetizma, i tako dalje. Jednom rijei,
tu je sabrano sve to su Staljin i njegovi pisari uspjeli izmisliti o
izdaji socijalizma u Jugoslaviji. Ta je rezolucija bila tako svestra-
na i temeljita s obzirom na to da je bila predviena kao najtea
artiljerija u slamanju otpora u naoj zemlji, odvajanju Saveza ko-
munista od naroda i izolaciji vodeih komunista u zemlji.
U drugoj antijugoslavenskoj rezoluciji tog istog nazovi Biroa,
naglaavamo to zato to su rezolucije ustvari zapravo pisane u
Kremlju, a ne u bilo kakvoj informacionoj kancelariji, dakle u
toj drugoj rezoluciji neke se stvari ponavljaju, a sve je zainjeno
najordinarnijim invektivima, kao to su krvnici, izdajnici,
banditi, i tako dalje. Takav je ton odgovarao nemonom bijesu
poslije poraza ofenzive na nezavisnost nae zemlje, iako ni prva
rezolucija nije pisana jezikom uobiajenim meu uljudnim lju-
dima.
Sve ovo iznosimo zato to je historijske 1956. godine Hruov
priznao pogrenost druge rezolucije, koja je formalno opozvana.
No to nije uinjeno s prvom rezolucijom. To pak znai da je
628
cijela rehabilitacija u meunarodnim odnosima tekla po istom
predloku kao i one u unutranjim odnosima. Sve staljinistike
klevete ostale su historijski tone, ali su obustavljene mjere koje
su na osnovi njih pokrenute.
Iz Titovih sjeanja saznali smo i to da je 1956. godine Hru-
ov svakako htio da se Tito sastane s maarskim staljinistom
Rakosijem, koji je zbaen s vlasti neto kasnije te godine. Tito je
to odbio i istakao da je Rakosi potpisao prvu rezoluciju Inform-
biroa. To je bio glavni argument protiv sastanka s njim. Hruov
je na to jezuitski odgovorio da je Rakosi imao pravo to je to
uinio jer je time pokazao svoju odanost Sovjetskom Savezu i
socijalizmu. Na pitanje znai li to da je on, Tito, pogrijeio to
se odupro toj rezoluciji i znai li to da se Hruov s njom i danas
slae, odgovor je bio da je i Tito bio u pravu. Hruov je tom
prilikom privatno priznao da je rezolucija bila pogrena, ostajui
pri tome da je Rakosijeva dunost ipak bila da slua, bez obzira
na sadraj rezolucije.
Naravno, u tom svjetlu zbivaju se i drugi veliki dogaaji, kao
to je sovjetska intervencija u Maarskoj i neuspjeli pokuaj in-
tervencije u Poljskoj. Sve se to dogaa one 1956. godine kad je
tajner primio odluku suda o ponitenju kazne i odluku tuila-
tva, MVD-a i KGB-a o prestanku progonstva.
U konkretnom, tajnerovu sluaju kazna je ponitena, pro-
gonstvo obustavljeno, a kontinuitet i nepogreivost u osnov-
nim pitanjima sauvani su. Isto tako, u odnosima s Jugoslavijom
odnosi su opet normalizirani, ali je ostao kontinuitet i osnovna
nepogreivost u ocjenama Sovjetskog Saveza. Po narodnoj izre-
ci, to bi bilo kao: vuk je sit, a ovce su na broju.
Ipak, stvar nije tako jednostavna i nije bez znaenja za budu-
nost. Ne smijemo zaboraviti da je u tajnerovu sluaju, o emu

629
svjedoi i pojava ove knjige, presudno bilo to to njemu, zapravo,
nije bio potreban trajni boravak u Moskvi, koji je dobio samo na
posebnu protekciju druga iz Centralnog komiteta. Njegov sluaj
rijeen je odlaskom iz Sovjetskog Saveza u Jugoslaviju, o emu
itamo samo nekoliko zapaanja, ali vrlo impresivnih, na samom
kraju knjige.
O irem znaenju tajnerova sluaja ne smijemo suditi po sa-
svim sluajnoj dobroj srei naeg autora. Njegov izlazak iz So-
vjetskog Saveza bio je uvelike uvjetovan trenutnim stanjem u
odnosima SSSR-a prema naoj zemlji. Osim toga, svi oni koji
su bili sovjetski dravljani i nisu se imali kamo skloniti ostali su i
dalje u toj zemlji, pa je stoga bitna ocjena onoga to se dogodilo
s njima, ali je to znaajno i za sav ostali svijet i sasvim sigurno
nije samo teoretskog ili apstraktnog interesa. Napokon, radi se o
nekim osnovnim pitanjima koja se tiu socijalizma kao svjetskog
procesa.
Rije je ovdje o ekstremnom sluaju samovolje u odnosu
drave prema graaninu. Uobiajenim jezikom naeg vremena
to se zove pitanje prava ovjeka, tovie, ovdje je rije o najele-
mentarnijem pravu ovjeka. Nekada su se pitanja iz te kategorije
tretirala kao pitanja koja pripadaju u domau jurisdikciju. Time
su ona bila izuzeta iz domene meunarodnih odnosa. Drukije
reeno, odnosi izmeu drave i njezinih graana nisu se ticali
nikoga izvan te zemlje.
Poslije drugoga svjetskog rata, posebno masovnog istrebljiva-
nja naroda, genocida, koje je najmasovnije primijenjeno na ido-
ve, taj stav je promijenjen. Odnosi drave prema njezinim graa-
nima, odnosno prava ovjeka, uneseni su u Povelju Ujedinjenih
naroda kao jedna od osnova odravanja svjetskog mira. Suenje
krivcima za genocid ulo je u okvir meunarodne jurisdikcije i u
pogledu kanjavanja ratnih zloinaca, ali i kao obaveza pojedinih
630
drava. Bez ikakvih zastarjevanja, osude takvim krivcima izriu
se i danas, o emu svjedoi zavretak procesa istrebljivaima iz
Majdaneka ljeti 1981. godine u SR Njemakoj.
To, naravno, ne znai da bi trebalo brzopleto i na osnovi bilo
kakvih politikih kombinacija potezati na meunarodnim foru-
mima svako pitanje krenja tih prava. No isto tako ne bi trebalo
da pozivanje na suverena prava bude alibi za krenje prava ovje-
ka, kao to je istakao jugoslavenski ef delegacije na konferenciji
o provoenju odluka iz Helsinkija u Beogradu 1978. godine.
Ovdje je ovaj aspekt tog problema spomenut samo zato da bi
se pokazalo kako iri drutveni i politiki okvir tajnerova stra-
danja u sovjetskim logorima i zatvorima ima nesumnjivo svoje
svjetske dimenzije. Odnosno, to pokazuje da te svjetske dimen-
zije postoje i bez obzira na efekt koji takvi sluajevi imaju na
razvoj socijalizma u svijetu. No taj posebni aspekt ipak zasluuje
posebnu panju i preko njega se ne moe prijei. Njegovo osvjet-
ljavanje iziskuje neto iri prilaz od razmatranja metoda i naina
ponaanja u konkretnom sluaju, kao to je to bilo ovdje ui-
njeno. Zato prethodno treba postaviti i pitanje zato. To pitanje
postavlja i tajner u svom tekstu, opisujui svoje doivljaje.
Ne samo tajner, kao to saznajemo iz njegove knjige, nego
i drugi logorai, posebno komunisti, postavljaju pitanje zato se
sve to zbiva. U vezi s tom diskusijom, itamo da je u logorima
pokrenuto i pitanje da li je dranje vie od dvadeset milijuna lju-
di u logorima rentabilno. Po logorakoj raunici, a ona nije bez
osnove, taj pothvat je rentabilan, ak se tvrdi da je jedini rentabi-
lan pothvat veih razmjera u tadanjoj sovjetskoj ekonomiji.
Ta raunica nije bez osnove i njezini su glavni elementi dani:
opsena produkcija, ukljuujui sirovine i materijal za izvoz, uz
minimalne trokove, s obzirom na najbeskrupulozniju eksploa-

631
taciju radne snage logoraa. tovie, ta eksploatacija ide dalje od
normalne eksploatacije, jer radna snaga u velikom broju propada
od premorenosti, slabe prehrane, tekih uvjeta i slabe zdravstvene
zatite na radu, kao i zbog uestalih nesrea na radu. Cijeli mate-
rijal tajnerove knjige mogao bi posluiti kao ilustracija te teze.
Meutim, postavlja se i drugo pitanje. Ono glasi: da li je re-
lativna rentabilnost u okviru jedne ekonomije ujedno i dokaz
istinske rentabilnosti u svjetskom mjerilu? Naime, cijena je te
rentabilnosti nesmiljeno rasipanje radne snage, ukljuujui i nje-
zino unitavanje. To pak, bez obzira na humanistiko gledite,
nije ni ekonomski rentabilno.
Ekonomski gledano, akcent nije toliko na stupnju eksploa-
tacije koliko na niskoj produktivnosti rada, zbog koritenja naj-
primitivnijih sredstava. Efekt se nastoji poveati samo intenzi-
kacijom rada, ali i to je kontraproduktivno. Sve vee naprezanje,
u najteim uvjetima i uz slabu prehranu, smanjuje radnu spo-
sobnost i norme se rijetko ispunjavaju, iako su zapravo niske za
postojei stupanj razvijenosti u industrijskim zemljama. Drugim
rijeima, i niske norme postaju nedostine danim metodama i uz
logoraki tretman radne snage.
Promatrajui zbivanja u logorima s tog aspekta, ne smijemo
ni na trenutak smetnuti s uma neljudski karakter tih odnosa i
patnje logoraa, koje se ne bi mogle opravdati ni da su zaista
krivi za djela koja im se pripisuju i ak ako se prihvati drakonska
visina kazni. No sve to postaje jo mnogo stranije kad je rije o
nevinim ljudima ili kada se, makar ograniene, privilegije daju
nesumnjivim kriminalcima u usporedbi s nevino osuenima.
Vratimo se ipak drugoj strani medalje, to jest ekonomskom
razmatranju. Cijeenje ekonomskih randmana na tako primiti-
van nain u tako velikim dimenzijama, kao to smo razabrali iz
tajnog izvjetaja Hruova i drugih svjedoanstava, mora unaza-

632
diti opu rentabilnost cijele ekonomije dane zemlje. Zapravo, i
samo koritenje radne snage na taj je nain izraz primitivnosti te
ekonomije.
Svemu ovome, naravno, nije cilj da opovrgne raunicu taj-
nera i drugih logoraa da su logori u danim uvjetima bili renta-
bilni. Zapravo se rentabilnost cijeloga privrednog aparata istovre-
meno smanjivala oduzimanjem kvalicirane radne snage. Samo
velikim smanjivanjem rentabilnosti cijeloga privrednog aparata
moglo se popuniti sve logore i uiniti ih rentabilnima. Time je
ujedno smanjena baza za stjecanje dohotka na radu, pa je zbog
toga izvanlogorska privreda padala jo nie u rentabilnosti. Za-
pravo je dovedena do tog stupnja demoralizacije da se prema njoj
primjenjivao sve otriji reim represija i osuivanja na logor zbog
tetoinstva.
Smanjenje dohotka i poveani pritisci doveli su pak do re-
zultata koje, u minijaturi, tajner prikazuje u kolhozu uz Jeni-
sej, gdje je zajedno s drugim prognanicima morao odraditi dva
tjedna. To je moda najuvjerljiviji primjer kako rad logoraa ili
prognanika moe biti rentabilniji od rada slobodnih radnika.
To se dogaa, naravno, na osnovi totalnog pada radne aktivnosti
i zarade tih kolhoznika.
Prema tome, rentabilnost logorakog rada mogla je imati ulo-
gu u odravanju masovnih logora samo poto je ve bio zadan
teak udarac rentabilnosti normalne ekonomske djelatnosti, to
jest kad je Staljin ve bio zadao najpogubnije udarce drutvenim
odnosima u Sovjetskom Savezu. Poetak popunjavanja logora
motiviran je, nema sumnje, neprivrednim razlozima. S jedne
strane radilo se o istrebljenju i progonstvu iz javnog ivota svih
onih koji su se mogli i htjeli protiviti staljinistikoj tiraniji, ali i
onih koji su morali biti rtvovani zato to nisu bili ostvareni ne-
ostvarivi zadaci prvih petogodinjih planova.
633
 Drugim rijeima, kad je politiki teror popunio logore i kad
je, istovremeno, nerazumna politika poela ugroavati ekonom-
sku ravnoteu i opstanak, logori su pretvarani u mjesta gdje se,
makar uz cijenu jo veeg sniavanja ope rentabilnosti, spaavala
upropatena privreda zemlje.
Razmotrivi neka pitanja u vezi s metodama i motivima lo-
gorskih strahota u Sovjetskom Savezu, moramo se osvrnuti i na
ulogu tog razvoja na socijalistiki pokret u svijetu. To je potrebno
i zato to desniari i protivnici socijalizma sistematski pokuava-
ju dokazati da je Sovjetski Savez pokazao i dokazao nerealnost i
nemogunost socijalizma. tovie, prilino se velik broj ljudi, na
osnovi slinih doivljaja ili na osnovi iskustava drugih, denitiv-
no okrenuo od socijalizma, i postali su njegovi protivnici. taj-
ner, kao to znamo, ne pripada meu te ljude. On je bio jedan od
mnogih koji su u logorima potkraj Staljinove ere oivljavali svoju
vjeru u socijalizam pravilno itajui sovjetsku verziju o napadu
na Jugoslaviju 1948. godine. Oni su iz toga zakljuili da nije iz-
gubljena nada u razvoj socijalizma koji e odgovarati tenjama
socijalista s poetka radnikog pokreta.
Time se hoe kazati da se u sluaju Sovjetskog Saveza radi
samo o jednom, na alost ne usamljenom, sluaju deformacije
socijalizma ili, da kaemo otvoreno, pogrenom prikazivanju
onoga to socijalizam treba da znai i to on zaista znai za mili-
june ljudi irom svijeta. No, ako je tako, trebalo bi ustanoviti to
se to dogodilo i to je uzrokovalo takav razvoj.
Ovaj kratki osvrt na knjigu Karla tajnera nije mjesto na ko-
jem bi se o tome moglo iscrpno raspravljati. Sasvim ukratko moe
se ipak kazati da je izvorni grijeh uinjen onda kad je stvorena
visoka koncentracija moi poslije revolucije. Svaki dalji korak u
tom pravcu sve je vie uvrivao apsolutnost moi i samim time
obespravljivao graane nove socijalistike drave.
634
 Pokazala se pogubnost vjere u to da, nakon preuzimanja sve
vlasti od sruenih klasa, nova vlast nee razvijati svoju svemo,
nego e, tako rei po sili historijskih zakona, tu vlast postepeno
rastvarati i samim time predavati u ruke radnih ljudi. Koncen-
trirana vlast je koncentrirana vlast u rukama malog broja ljudi
bez obzira na to koji su prvobitni ideali te ljude naveli na to da
se bore za vlast. Prisvojivi je, oni postepeno tu vlast uvruju i
proiruju. Sovjetski Savez je pokazao dokle to moe ii. tajner
nam to zorno prikazuje u svojoj knjizi. Taj put prema apsolutiza-
ciji drave i dravne vlasti u poetku je olakan jer vie nije posto-
jala nikakva drutvena snaga da se tome odupre, kao to postoji
u kapitalistikim dravama. Kasnije je to praktiki onemogueno
masovnim represijama, kao to to moemo utvrditi iz onoga to
je doivio i vidio tajner.
Nije vano hoemo li mi sada taj razvoj nazvati etatizacijom
a stanje koje je nastalo etatistikim socijalizmom ili, krae, stalji-
nizmom, ili bilo kako drukije. Pouka ostaje. No, po istoj logici,
ovjek treba da se zapita da li je teoretski osnovano govoriti o
etatistikom socijalizmu kad je sam pojam socijalizma i historij-
ski i u dananjem kontekstu zapravo simbol borbe protiv vlasti
ovjeka nad ovjekom, pa prema tome i dravne vlasti, kao kon-
centracije moi, kad je, u stvari, potreban centar za organiziranje
samoupravnih djelatnosti drutva.
Naravno, postavlja se i pitanje treba li uope govoriti i o sa-
moupravnom socijalizmu kad je samoupravljanje, na ovaj ili onaj
nain, sama bit pojma socijalizam, strane rijei koja bi se mogla
prevesti kao podrutvljenje.
Najzad, govorei o staljinizmu, a to je zapravo tema ove knjige,
treba na osnovi svega to je reeno izvesti da je njegova neminov-
na crta neljudskost, ali to mu nije bit. Bit je u koncentraciji moi
i onemoguavanju radnim ljudima, to jest narodu, da ostvare
635
svoje socijalistike tenje i ciljeve: osloboditi ovjeka vlasti, sa-
uvavi samo jednu domenu vlasti, a to je vlast nad stvarima u
interesu ovjeka. U tom svjetlu postaje sekundarno ima li negdje
vie ili neto manje represije i terora, jer bitno nije koliina ne-
ljudskosti, nego sama neljudskost, ne koliina nepravde, nego
sama nepravda. to se pak slobode tie, ona nema kvantitete, nje
ima ili nema, kao to je utvrdio i tajner tokom svojih 7000 dana
u Sibiru.

Leo Mates

636
 BILJEKA O PISCU
Karlo tajner, po narodnosti Austrijanac, roen je u Beu
15.1.1902. Od mladih dana postaje lanom Komunistike omla-
dine Austrije, a kasnije je izabran za lana Centralnog komiteta
Komunistike omladine Austrije. Nakon zabrane KP Jugoslavije
i KO Jugoslavije alju ga kao predstavnika Komunistike omla-
dinske internacionale u Jugoslaviju da pomogne organiziranje
ilegalne KO Jugoslavije. U Zagreb stie 3.1.1922. godine gdje
djeluje do 1931. Budui da policija otkriva ilegalnu tampari-
ju kojom je rukovodio Karlo tajner, bio je primoran pobjei u
Austriju. Otuda ga Organizacioni sekretar KPJ Mavrak alje na
rad u Pariz meu jugoslavenske emigrante. Nakon godinu dana
hapsi ga francuska policija i protjeruje kao nepoeljnog stranca.
Vraa se ponovo u Be, organizira ilegalnu tampariju za snab-
dijevanje literaturom ilegalnih komunistikih partija balkanskih
zemalja, ponovo ga hapse i izgone iz Austrije, budui da je za
vrijeme svog boravka u Jugoslaviji postao jugoslavenskim dr-
avljaninom. Predstavnik Komunistike internacionale Georgi
Dimitrov alje ga u Njemaku sa zadatkom da s nekolicinom
pripremi KP Njemaku za ilegalnost jer se oekivao dolazak Hi-
tlera na vlast. Godine 1932. K. tajner odlazi u Sovjetski Savez
gdje poinje raditi kao direktor izdavako-tamparskog poduzea
Komunistike internacionale u Moskvi i to do 4.11.1936, kada
ga hapsi NKVD. Narednih dvadeset godina boravi u zatvorima i
logorima zapolarnog kruga Sovjetskog Saveza, o emu najpotre-
snije govore stranice ove knjige.
Godine 1956, nakon normalizacije odnosa izmeu Sovjet-
skog Saveza i Jugoslavije, Vrhovni sud SSSR-a obnavlja proces

637
i utvruje da je prvo suenje K. tajneru bilo ktivno i da nisu
postojali razlozi za hapenje i osudu, te je tako osloboen, reha-
bilitiran, pa se vraa u Jugoslaviju.
Od tada ivi i boravi u Zagrebu.
Karlo tajner dobio je 1972. godine nagradu Ivan Goran Ko-
vai koja se dodjeljuje za najbolju knjigu godine.

638
 SADRAJ
Predgovor ...........................................................................3
Autorovo objanjenje ..........................................................5

I. HAPENJE, ISTRAGA I RATNI SUD

Moskva, 1936 .....................................................................7
Lubjanka - glavni tab NKVD-a .......................................10
Tvrava Butirka ................................................................26
Vojni zatvor Lefortovo ......................................................40
Pred vojnim sudom ..........................................................46
Put u Sibir u etapama .......................................................48
Sada sam ovdje! ................................................................57
U etapnom zatvoru Vladimir ............................................60

II. U TAMNICAMA NA SOLOVJETSKIM OTOCIMA

Kremlj ..............................................................................69
Na otoku Muksulma.........................................................72
Smrt Stanka Dragia .........................................................85
Strijeljanje kaluerica ........................................................88
Evakuacija sa Solovjetskih otoka .......................................94

III. NA DALEKOM SJEVERU

Potuj oca i majku ..........................................................102
Kako smo gradili eljezniku prugu ................................104
Kako smo gradili Norilsk ................................................113
Smrt Rudolfa Ondraeka ................................................117
639
 Tragedija logora Gornaja ora .........................................123
Maarski advokat Keroi ................................................125
Sudbina Schutzbundlera .................................................127
Svi avoli ovog svijeta .....................................................129
Sudbina panjolskih boraca .............................................131
Kazneni logor Kolargon ..................................................133
Provokatori .....................................................................137
Upoznao sam sestru Henrika Jagode ...............................139
Poslije pakta Hitler-Staljin ..............................................142
Logorska epizoda rusko-nskog rata ...............................145

IV. NJEMAKO-RUSKI RAT IVOT U

NEIZVJESNOSTI
U norilskoj tamnici NKVD-a .........................................149
U Centralnoj bolnici ......................................................160
Ponovno u zatvoru ..........................................................169
Pokuaj ustanka ..............................................................174
Istraga se nastavlja...........................................................179
Boi 1941 .....................................................................181
Kolja pria kako se organizira kolhoz ..............................184
Strijeljanja na tekuoj vrpci .............................................191
Od majice Volge na sijedi Jenisej ...................................205
Smrt generala Brodisa .....................................................212
U logoru s pootrenim reimom .....................................223
Ponovno u Centralnoj bolnici .........................................228
ivotinja Panov ..............................................................236
Osuen na smrt ..............................................................264

640
V. U IX LOGORSKOM ODJELJENJU
Vjeno zaleena zemlja ...................................................282
Ljubav u logoru ..............................................................292
Pred logorskim sudom ....................................................296
Drava koje nema na zemljopisnoj karti..........................302
Bio sam eljezniar..........................................................311
Maloljetni zloinci ..........................................................314
Kuhar protiv svoje volje ..................................................316
Postao sam skretniar ......................................................324

VI. UDUDINKI
Kako je prijala votka .......................................................331
U luci Dudinka ..............................................................338
Prvi i jedini trajk u logoru .............................................343
Prvo pismo moje ene nakon pet godina .........................345

VII. PONOVNO U NORILSKU

U VI logorskom odjelu ...................................................350
Gostoljubivi samojedi ..................................................366

VIII. POSLIJE REZOLUCIJE KOMINFORMA

Ne! .................................................................................374
Sasluanje .......................................................................378
Odlazak iz Norilska ........................................................388
Na brodu Josif Staljin ..................................................393
U Krasnojarsku...............................................................397
Francois Petit i drugi.......................................................402
Stolipin vagoni ............................................................410
Irkutsk - grad na dalekom istoku ....................................413

641
 IX. U ALEKSANDROVSKOM CENTRALU
U historijskom kazematu ................................................419
Potrebe za enom nee imati..........................................423
Krumpir spaava ivot.....................................................435
Praaj, Aleksandrovski central........................................439

X. MEU RATNIM ZLOINCIMA

Etapna stanica Tajet .......................................................443
Ameriki pijuni .............................................................453
Prvi paket od moje ene ..................................................465
Pustolov Karl Kapp.........................................................476
U praumi ......................................................................491
U karceru ....................................................................507
Trei put u istranom zatvoru .........................................515
Pustolovine Raueckera i njegove ene..............................524
Tajne organizacije u logoru 048 ......................................531
Sekta baptista u praumi .................................................537
Grupa majora Schullera ..................................................543
Istrebljenje idova ..........................................................546
Staljinova smrt ................................................................551
Posljednji dan u logoru ...................................................556
Kako vam se svia sloboda? ............................................561
Moj prijatelj se eni ........................................................563

XI. U PROGONSTVU
Meu bogaljima .............................................................566
Ust-Kem .........................................................................570
U Jenisejsku ....................................................................573

642
U Maklakovu .................................................................578
U sibirskom kolhozu ......................................................585
Kako je umro Georg Bilecki ...........................................590
Borba za vlast poslije Staljinove smrti..............................592
Doveo sam vau enu ...................................................595
Ideja jednog luaka.........................................................598
Posljednji mjeseci u progonstvu ......................................599
Berija ..............................................................................604
Put u slobodu .................................................................609
Moskva 1956 ..................................................................616
Pogovor ..........................................................................620
Biljeka o piscu ...............................................................639

643