Odgovorni urednik

Sead Trhulj
I izdanje

Recenzent

Fikreta Jeli - Buti

Dizajn

Zoran Pavlovi
Fotografija na naslovnoj strani

Mitja Koman

CIP - Kategorizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo

940.531.63 291 (497.15) 1941/1945

949.715 1941/1945

REDI, Enver

Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija:

autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Trei
Raj / Enver Redi. - [izd.] 7. - Sarajevo:
Svjetlost, 1987. - 256 str. : ilustr. ; 24 cm
. - (Refleksi)

Biljeka o piscu: str. 237 - 238. - Biljeke uz tekst

. - Zusammenfassung.
ISBN 86-01-01124-1
 Enver Redc
MUSLIMANSKO
AUTONOMATVO
113. SSDIVIZIJA
Autonomija Bosne i Hercegovine
i Hitlerov Trei Rajh
P R E D G O V O R

U relativno bogatoj bibliografiji jugoslovenske istoriografije koja

prouava ratno razdoblje 1941-1945 zbivanja u Bosni i Hercego
vini jo nisu cjelovito obraena kako bi se to moglo oekivati s
obzirom na njihov znaaj. Ustanak, narodno-oslobodilaka bor
ba, pobjeda narodno-oslobodilakog pokreta i revolucije postali
su dominantna tema istraivakih istoriografskih preokupacija
preteno u znaku regionalnih analiza, jer je razmatranje irih, in
tegralnih procesa i cjeline istorijskih tokova i kretanja zahtijevala
veu sintetiku snagu. Ipak, samo na toj osnovi bila je mogua
pojava sintetikih djela posveenih krupnim problemima i feno
menima jugoslavenske stvarnosti u drugom svjetskom ratu. Meu
ovim djelima, pored istraivanja procesa i segmenata od relevan
tnog uticaja na razvoj jugoslavenske revolucije, uporedo se javlja
ju studije i monografije o snagama i oblicima kontrarevolucije na
cjelokupnom jugoslovenskom prostoru. Sada je moguno govoriti
da se ispunjava jedna ozbiljna praznina u segmentu istorijske na
uke koji se formirao istraivanjem perioda okupacije, ustanka i
narodno-oslobodilakog rata. Meutim, istoriograflja ovoga peri
oda koja se razvija u Bosni i Hercegovini u tematskom pogledu
mahom je jednosmjerna, to se ogleda u injenici da preovlauje
materija narodno-oslobodilakog pokreta, da se jo nije pojavila
nijedna monografija o protivnopovskim snagama, iako su neke,
tokom ratnog perioda, pretstavljale nesumnjivo znaajan inilac u
zbivanjima na podruju Bosne i Hercegovine. Utoliko je vie raz
umljivo to je vannopovska komponenta prisutna u Bosni i Her
cegovini marginalna u radovima u kojima se istrauje materija na
rodno-oslobodilakog pokreta na irem jugoslovenskom podru
ju. Dok istorijska nauka moe da pokae vie sintetikih priloga o
ustatvu, NDH i etnikom pokretu, obrada ovih pojava na pod
ruju Bosne i Hercegovine preteno je fragmentarna i parcijalna.
Iako ove teme nisu istraivaki iscrpljene i obraene, injenica da
su ustatvo i etnitvo na teritoriji Bosne i Hercegovine imali
monstruozne razmjere i posljedice jo vie nauno, i ne samo na
uno, aktuelizira njihovo izuavanje i temeljnu ocjenu. Nacional
nog istorijskog porijekla i nacionalno-ovinistikog karaktera,
hrvatsko ustatvo i srpsko etnitvo svojim antijugoslavenskim di
menzijama izrasli su u autentine pokrete i oblike jugoslavenske
kontrarevolucije, usljed ega su u istorijskoj nauci s pravom dobi
li rang prvorazrednih jugoslavenskih tema.
 U Bosni i Hercegovini je, meutim, kolaboracija sa okupato
rima i kontrarevolucija imala i druge oblike. Posebno je bio zna
ajan njen muslimanski izraz pretstavljen u autonomistikom po
kretu, koji je uporno, u uslovima okupacije zemlje, nastojao da se
dokazuje kao nosilac muslimanskog politikog legitimiteta i op-
tih interesa muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Sada
je traio izdvajanje iz NDH i protektorat njemakog okupatora
nad autonomnom Bosnom i Hercegovinom. Za takav politiki
program bosansko-hercegovaki muslimanski autonomistiki po
kret nije uspio da osigura podrku njemakog okupatora, ali mu
to nije pretstavljalo prepreku da se od samog poetka okupacije
potvruje kao oblik kolaboracije. Lien jedinstvene centralizova-
ne vojne organizacije udarne moi, muslimanski autonomistiki
pokret nalazio je svoje vojno uporite mahom meu musliman
skim dezerterima iz oruanih formacija NDH, pa je na taj nain,
tokom cijelog rata, koio proces jaanja narodnooslobodilakog
pokreta muslimanskim sastavom. Uvjereni u potpunu i bezrezer
vnu politiku podrku bosansko-hercegovakih muslimanskih au
tonomista, Nijemci su tokom 1943. formirali posebnu musliman
sku SS diviziju u koju su polagali nade da e, pod njihovom ko
mandom, vjerno sluiti Hitlerovim stratekim ciljevima. U musli
manskom autonomistikom krugu vjerovalo se da se osnivanjem
muslimanske SS divizije otvara put ostvarenju njihovog politi
kog cilja. Razlikujui se politikim programom i vojnom organi
zacijom od ustakih i etnikih snaga, bosansko-hercegovaki
muslimanski autonomistiki pokret imao je s njima zajedniko
obiljeje: motivacijom i ciljem bio je izrazito protivjugoslavenski
pokret, a strategijom i taktikom autentini kolaboracioni i kontra-
revolucionarni pokret.
Okrenuta glavnim kolaboracionistima njemakih i italijan-
skih okupatora, ustaama i etnikom pokretu, istoriografija ju
goslavenske revolucije samo je marginalno zahvatila oblik musli
manske kolaboracije, pa je na taj nain izmicala panji istraivaa
jugoslavenskih ratnih zbivanja. Samo je dr Rasim Hurem jo dav
no (1965) objavio prilog razmatranju ove istorijske materije pod
naslovom: Pokuaji nekih graanskih muslimanskih politiara
da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira NDH.*) Do sada je u
jugoslavenskoj istorijskoj nauci to jedini rad koji je naznaio po
trebu da se proui ovaj segment muslimanske graanske politike
u Bosni i Hercegovini u drugom svjetskom ratu.
Istraujui posljednih godina istorijsku grau o zbivanima i
kretanjima u Bosni i Hercegovini tokom razdoblja 1941-1945 nai
lazio sam na dokumente koji se vie ili manje izravno odnose na
muslimansku graansku politiku u znaku autonomije Bosne i

*) Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Sarajevo - 1965.

Hercegovine. Privuen sadrinom ovih dokumenata odluio sam
da prikupim i istraim to vie dostupnih relevantnih istorijskih
izvora o muslimanskom autonomistikom pokretu tokom rata, ka
ko bih mogao da ovu istorijsku materiju obradim u obliku jedne
cjelovite monografije. Izvjesnu orijentaciju za istraivanja naao
sam u arhivskoj grai koju su u svojim radovima ve bili upotrije
bili izvjesni autori. Sainjeni plan istraivanja uputio me je na
fondove koji se uvaju u jugoslavenskim arhivskim ustanovama:
Arhivu Jugoslavije, Vojno-istorijskom institutu u Beogradu, Mu
zeju revolucije u Sarajevu, arhivu Republikog sekretarijata za
unutranje poslove u Sarajevu, arhivu Instituta za historiju rad
nikog pokreta Hrvatske u Zagrebu, kao i inostranim arhivima:
Njemakom centralnom arhivu u Potsdamu i Politikom arhivu
Ministarstva inostranih poslova u Bonu. U njima sam naao vri
jednu dokumentaciju koju sam upotrijebio za izradu ove monog
rafije.
Kao i u dosadanjem istraivakom radu i sada mi je bila
dragocjena saradnja i pomo koju su mi pruili saradnici institu
ta, arhiva i biblioteka. Ovom prilikom izraavam svoju zahvalnost
naelniku arhiva Vojno-istorijskog instituta pukovniku Antunu
Miletiu, pomoniku direktora Arhiva Jugoslavije dru Bogdanu
Lekiu, naunom saradnikuMuzeja revolucije u Sarajevu dru Du
anu Kojoviu, istoriarima i Institutu za historiju radnikog po
kreta Hrvatske u Zagrebu dru Ivanu Jeliu i dr Fikreti Jeli-Buti,
bibliotekaru u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu
Duanu Toholju, bibliotekarki u Institutu za istoriju u Sarajevu
eljki Vrdoljak, saradnicima u Centralnom dravnom arhivu u
Potsdamu dru Kurtu Meisu i arhivisti Kristi Hufeland, rukovodi
ocu odjeljenja Arhiva Ministarstva inostranih poslova u Bonu dru
Mariji Kajpert i strunom saradniku ovog arhiva Adelaidi Luden.
Posebnu zahvalnost dugujem Odjeljenju drutvenih nauka i Od
boru za koordinaciju naunih djelatnosti Akademije nauka i um
jetnosti Bosne i Hercegovine, koji su mi svojom podrkom omo
guili istraivanja u navedenim arhivskim ustanovama. Zahvalju
jem takoe recenzentima akademiku Miloradu Ekmeiu, nau
nom savjetniku dru Duanu Lukau i dru Fikreti Jeli-Buti, koji
su se u svojim ocjenama zaloili da se ova monografija tampa i
preda javnosti. ANUBiH i izdavaka kua Svjetlost nastavljaju
dogovorenu saradnju zajednikim izdanjem moje monografije, na
emu im toplo zahvaljujem.
Autor
MUSLIMANSKA POLITIKA U PREDVEERJE
A P R I L S K O G R A T A I P O J A V A N D H

Poslije Sporazuma Cvetkovi-Maek u avgustu 1939. godine musli

manska graanska politika u Bosni i Hercegovini pokuavala je da se
suprotstavi neobuzdanoj konfrontaciji hrvatske i srpske politike na
liniji podjele Bosne i Hercegovine obnavljanjem programa JMO, koji
se zalagao za autonomni poloaj Bosne i Hercegovine u jugoslaven
skoj dravi. Pod pritiskom unutranjih protivrjenosti u znaku nacio
nalistikih odmjeravanja srpske i hrvatske reakcije, autonomistiki
pokret JMO, koju su vodee politike snage u zemlji sve neskrivenije
ignorisale, ostao je, po tradiciji, u muslimanskom okviru, nespreman
i nesposoban da muslimansku izolaciju prevazie opte-bosansko-
hercegovakom politikom koncepcijom i akcijom.') Politiki ivot u
Bosni i Hercegovini u ovim godinana jae nego ikada ranije odvijao
se u znaku parola: Srbi na okup, Hrvati na okup, Muslimani
na okup. Motivirana interesima muslimanske graanske politike,
autonomija Bosne i Hercegovine ni sada, kao ni u ranijim godinama,
nije mogla imati realne anse, jer u njenoj koncepciji nije bio nepos
redno i aktivno prisutan srpski i hrvatski nacionalni interes. Suoeno
sa tendencijama cijepanja muslimanskih redova u kojima je autoritet
JMO slabio usljed pojaane aktivnosti muslimanskih politiara pro
srpske i prohrvatske orijentacije, naroito muslimanskog ogranka
HSS, rukovodstvo JMO je sve manje moglo da utie na politika kre
tanja meu muslimanskim masama. Impresionirani ratnim uspjesima
Njemake u Poljskoj i Francuskoj, neki istaknuti pojedinci iz vrha
JMO nisu skrivali svoje simpatije prema Hitleru, za koga su vezali
svoja uvjerenja da u osvojenim zemljama uklanja politiku anarhiju i
uspostavlja red i disciplinu.2) Nemo vodeih ljudi u JMO da plat
formi autonomije Bosne i Hercegovine osiguraju podrku iroke po
litike baze stvarala je prostor za njihovu nadu u vrijeme (koje, po
njima, nije daleko) kada bi kod Hitlera mogli da nau razumijevanje
za svoju autonomistiku ideju. Dogaaji u Jugoslaviji razvijali su se
poznatim tokom.
Vlada Cvetkovi-Maek, kojoj je pripadao i predstavnik JMO,
njen predsjednik, dr Dafer Kulenovi, potpisala je u Beu 25. III
1941. pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. Dva dana zatim, 27.
III, obrazovana je nova vlada generala Simovia zahvaljujui uspje
nom oficirskom puu i snanom otporu naroda u velikim demonstra
cijama protiv ukljuivanja Jugoslavije u faistiki pakt sila Osovine.

') - Veselin Maslea - Dcla II - Muslimansko pitanje - Sarajevo 1954. str. 157-164.
l) Arhiv Vojno-istorijskog instituta (dalje: AVI I) - Fond... Reg. br. 51/3, 40 - G;
Aussprache mit Nedad-beg Sulejmanpai - U razgovoru sa Rudolfom Trojem N.
Sulejmanpai je izjavio da su Muslimani ponosni to su u Jugoslaviji bili igosani kao
Hitlerova peta kolona.
U novoj vladi ostali su i dalje dr Vlatko Maek, kao i dr Dafer Kule-
novi. Hitler je 6. aprila 1941. izvrio napad na Jugoslaviju, u kome
su uestvovale, sa veim ili manjim oruanim snagama, faistika Ita
lija kao i balkanske i druge lanice Trojnog pakta, susjedi Jugoslavi
je. Nakon desetodnevnog rata vrhovna komanda jugoslovenske voj
ske bila je primorana da potpie kapitulaciju. Neposredno prije sa
mog ina kapitulacije, kralj i vlada generala Simovia emigrirali su u
Veliku Britaniju. Od lanova Simovieve vlade u zemlji je ostalo ne
koliko njenih lanova, meu kojima voa HSS dr Vlatko Maek i
predsjednik JMO dr Dafer Kulenovi.3)
U meuvremenu, dok su se jo vodile ratne operacije, Slavko
Kvaternik je 10. aprila 1941. godine proglasio stvaranje Nezavisne
Drave Hrvatske (NDH). Istorijska nauka utvrdila je relevantne i
njenice i neposredne aktere sa njemake i hrvatske strane u konkret
nim akcijama koje su prethodile proglaenju NDH.4)
Razmatranje pitanja ove studije zahtijeva da pokaemo kako se
muslimanska graanska politika ponaala u razdoblju ruenja i oku
pacije jugoslavenske drave i nastanka NDH. Za razliku od politike
buroaskih snaga i struktura u Jugoslaviji, koja se u ovom razdoblju
kretala u znaku proosovinskih opredjeljenja i prozapadno anglo
amerikog kursa, da bi u kulminaciji dravne krize nadmono pre-
vagnule proosovinske snage i otvorile put kapitulaciji, okupaciji i
razbijanju jugoslavenske drave, muslimanska graanska politika ni
je ispoljavala znake otre polarizacije u smislu zaraenih sila, polari
zacije u smislu zaraenih blokova, ve je mahom nosila obiljeje pro-
njemake orijentacije. To, meutim, ne znai da je u njoj dominirala
faistika ideologija i da je naciuhal-socijalizam postao oblik njene
partijske organizovanosti, ve su u njenom pronjemakom opredje
ljenju bile oivljene i dole do izraaja iluzije iz doba austro-ugarske
okupacije, kada je Bosna i Hercegovina u sklopu Habsburke Mo
narhije inila corpus separatum, u kome se zemljini posjed jo nala
zio u rukama muslimanske aristokratije, a muslimanski politiki
prvaci zauzimali uticajne pozicije u politikom ivotu Bosne i Herce
govine. Ovim motivima objanjava se injenica da su jo u zavrnoj
godini prvog svjetskog rata, u kojoj se uurbano pripremalo politiko
ujedinjenje jugoslavenskih naroda i stvaranje zajednike jugosloven
ske drave, neki uticajni muslimanski politiari radili na prikljuenju
Bosne i Hercegovine Maarskoj, u uvjerenju da e Bosna i Hercego
vina u okviru Maarske imati autonomni poloaj.5) Muslimanska
graanska politika, iju je osovinu inila JMO, nije uspjela da se to
kom meuratnog razdoblja oslobodi ni politikog uticaja i prisustva
pripadnika razvlaene muslimanske begovske klase, ni tenji za res
tauracijom nekadanjih drutvenih odnosa iz predjugoslavenske pro-

J) Velimir Terzi Slom Kraljevine Jugoslavije 1941-II - Beograd, 1983, str. 398; str. 411.
4) Bogdan Krizman: Paveli i ustae Zagreb, 1978, str. 382-387.
*) Hamdija Kapidi: Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine -
Austrougarska politika u Bosni i Hercegovini i jugoslavensko pitanje za vrijeme prvog
svjetskog rata, Sarajevo, 1968, str. 224.
losti Bosne i Hercegovine. injenica, pak, da su graanski musli
manski politiki krugovi ispoljavali simpatije prema Hitleru i Treem
Rajhu nije djelovala u smislu njihovog politikog jedinstva i jedin
stvenog ponaanja u novim uslovima poslije prevrata, u okviru
NDH. U stvari, dok su muslimanske graanske politike grupacije
vie-manje neskriveno izraavale pozitivna raspoloenja i stanovite
prema Njemakoj, pojavu NDH pozdravili su samo malobrojni, izra
ziti antijugoslavenski elementi meu njima. Tako je u nove odnose
muslimanska graanska politika unijela stare i stvarala nove razlike.
Meu Muslimanima Bosne i Hercegovine najaktivniji propaga
tor ekstremnog hrvatskog nacionalizma bio je Hakija Hadi, do
1927. godine srednjokolski profesor, da bi se zatim predao politi
kom djelovanju na liniji frankovake ideologije. Bio je jedan od osni
vaa muslimanskog ogranka HSS, u kome je razvijao aktivnost meu
Muslimanima nastojei da ojaa Maekove pozicije u Bosni i Herce
govini i na taj nain vee to tjenje Bosnu i Hercegovinu sa Hrvat
skom. U vrijeme aprilskog rata, neposredno prije proglaenja NDH,
pristupio je Akcionom odboru Hrvata nacionalista u Sarajevu, u
kome je zajedno sa katolikim svetenikom Boidarom Bralom, dr
Atifom Hadikadiem, Filipom Premuiem i Josipom Zubiem ra
dio za hrvatsku stvar. Poslije ulaska njemake vojske u Sarajevo
Akcioni odbor formira delegaciju koja odlazi u Zagreb da posjeti i
pozdravi Pavelia (22. IV 1941). Kao najistaknutiji lan ove delegaci
je, Hakija Hadi izrazio je Paveliu zahvalnost na uspostavljanju
NDH, a Paveli je tom prilikom imenovao Hadia za svoga povjere
nika, a Boidara Bralu za njegovog zamjenika nad cjelokupnom
historijskom teritorijom Bosnom i Hercegovinom, osim vrbaske ba
novine. Prvi potez Hakije Hadia u funkciji Pavelievog povjereni
ka za Bosnu i Hercegovinu bio je otputanje iz dravne slube inov
nika Srbijanaca i uklanjanje sa vodeih poloaja domaih Srba i Jev-
reja.6) Zajedno sa Boidarom Bralom 10. maja 1941. Hakija Hadi
upuuje predstavku vojskovoi NDH maralu Slavku Kvatemiku, u
kojoj se predlae da Paveli i Kvaternik priznaju zasluge potpukov
niku Stjepanu Jakovljeviu, koji je po njihovim instrukcijama organi-
zovao prvu hrvatsku ustaku satniju, pa podsjeaju da je potpukov
nik Jakovljevi bio s njima kod Pavelia u delegaciji koja je traila
definitivno prisajedinjenje Bosne nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i
molila da se u Sarajevo odmah poalje hrvatska vojska, radi zapos-
jednua starohrvatskog bosanskohercegovakog historikog podru
ja.7) Zajedno sa Alijom uljkom Hakija Hadi provodio je po Bos
ni meu Muslimanima protusrpsku propagandu,8) iji je smisao bio
da ienjem od Srba Bosna i Hercegovina postane etniki ista

4)Arhiv Republikog sekretarijata unutranjih poslova (dalje: AR SUP - Federalna Bosna

i Hercegovina - Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa
- br. 288/46 AK 9/46.
) Arhiv Muzeja revolucije, Sarajevo - Fond Ustake nadzorne Slube - (dalje: AMRS,
Fond UNS-a), nesreena graa, br. 207 prez., 10. svibnja 1941.
) AVIl - Fond NDH, br. reg. 5/5 - 1-16; k. IOG, Alajbegovi dr Mehmed: Politika
strujanja meu bosanskohercegovakim Muslimanima.
hrvatska zemlja. U tom smislu, u funkciji ustakog povjerenika za
Bosnu i Hercegovinu Hakija Hadi je razvijao propagandu i za pri
kljuenje Sandaka Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, u emu se oslanjao
na pojedine Muslimane koje je u Sandaku sam postavljao na razne
dunosti, a posebno na tzv. politiki odbor Sandaklija. Zadatak
ovoga odbora bio je da devet sandakih srezova, koji ine povjesni
zemljopisni, prirodni i etniki dio Bosne i Hercegovine, ukljui u
NDH.9) Bez politikog ugleda u iroj muslimanskoj javnosti, Hakija
Hadi je uivao snanu podrku vrha ustakog pokreta i u NDH bio
ak uticajniji od lanova ustake vlade iz reda bosanskohercegova-
kih Muslimana.
U uskom krugu Muslimana izrazito privrenih ustakoj dravi,
pored Hakije Hadia, nalazili su se Ademaga Mei i Osman Kule-
novi. Prvi je bio Paveliev doglavnik, a drugi potpredsjednik vlade
NDH sa sjeditem u Banjaluci.
Teanjski trgovac i zemljoposjednik Ademaga Mei je vie od
30 godina razvijao meu Muslimanima propagandu u smislu hrvat
skog nacionalizma. U jeku muslimanskog autonomistikog pokreta,
sa mostarskim muftijom Ali Fehmi Dabiem na elu, on osniva
Muslimansku naprednu stranku (1908) u namjeri da se suprotstavi
Muslimanskoj narodnoj organizaciji, koja je u borbi za autonomiju
blisko saraivala sa Srpskom narodnom organizacijom.10) Srbofobija
je od samog poetka bila i ostala osnovno opredjeljenje i obiljeje
cjelokupne javne aktivnosti Ademage Meia. Kao to je bio u opozi
ciji prema Dabiu i Muslimanskoj narodnoj organizaciji, Ademaga
Mei se dosljedno potvrivao kao protivnik JMO, nastojei da po
mou ljevice u njoj ojaa frankovaku struju i bosanskohercego-
vake Muslimane okupi u hrvatskom politikom taboru. Izraz takvog
pravca u politikoj aktivnosti Ademage Meia jeste i osnivanje
Hrvatsko-muslimanske centralne banke u Sarajevu, iji je pred
sjednik on postao i u toj funkciji nastojao da politiki ivot Muslima
na u Bosni i Hercegovini doe pod uticaj i kontrolu Muslimana, iz
razitih Hrvata-nacionalista.") Poto nije uspio da u JMO stvori
frankovaku partijsku frakciju, Ademaga Mei se aktivirao u HSS,
na njegovom desnom krilu, da bi zatim postao jedan od prvaka mus
limanskog ogranka HSS, odakle ga je put doveo direktno u ustaki
pokret. Zbog zasluga u irenju hrvatskog nacionalizma meu bosan-
skohercegovakim Muslimanima poglavnik NDH Paveli imenovao
je Ademagu Meia doglavnikom u aprilu 1941. godine. Tako se
Ademaga Mei u prvim danima NDH naao u njenom politikom
vrhu, kao lan doglavnikog vijea, to mu je prualo mogunost da
utie na tokove politikog ivota u NDH. Sauvana njegova prepiska
sa Paveliem govori konkretno o nastojanjima i opredjeljenjima Ade-

) Fikreta Jcli-Buti: Ustae i NDH - Zagreb, 1977, str. 92.

) Dr Nusret ehi: Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. str. 238.
") Dr Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1974. str. 245-246.
mage Meia u smislu restauracije drutveno-ekonomskog poloaja
bivih muslimanskih zemljoposjednika i osiguranja vodee uloge
hrvatskih muslimanskih nacionalista u politikom ivotu bosansko-
hercegovakih Muslimana.'2)
Dok su Hakija Hadi i Ademaga Mei u smislu hrvatskog na
cionalizma bili veoma aktivni na politikoj sceni, sa razliitim politi
kim imenom i uticajem meu Muslimanima, dr Osman Kulenovi se
bavio advokatskim poslovima u Bihau i u iroj javnosti bio politiki
nepoznata linost. Njegova ua sredina znala je da je za vrijeme
pravnih studija u Zagrebu pripadao pravaima frankovake orijenta
cije. Stoga je njegovo imenovanje za potpredsjednika vlade NDH
predstavljalo dokaz da je ustaki pokret u njemu imao svoga davna
njeg ovjeka. Ipak, ulaskom u vladu, dr Osman Kulenovi mogao je
ustakom poretku donijeti pouzdanost svoga nacionalistikog opred
jeljenja kao Hrvat-Musliman, ali ne i politiki kapital hrvatskog na
cionalistikog borca meu Muslimanima. Zadovoljan Pavelievim
povjerenjem, dr Osman Kulenovi je smatrao da Pavelieva odluka o
izboru Banjaluke za sjedite potpredsjednika vlade NDH predstavlja
dokaz da se u Zagrebu vodi rauna o Bosni, pa je u funkciji potpred
sjednika ustake vlade iroko podravao ustaku politiku i pozivao
Muslimane da budu uvijek uz vladu i da brane ovu dravu koju
smo dugo ekali. Svojom politikom aktivnou, obilazei razna
mjesta u Bosni i Hercegovini, O. Kulenovi je nastojao da Muslima
ni budu to masovnije uz NDH, polazei pri tome od uvjerenja da je
kompaktnost Muslimana bila oduvijek poznata i da se ispoljila i u
pristupanju politici NDH. Odlazak O. Kulenovia sa funkcije po
tpredsjednika vlade NDH, poetkom novembra 1941. godine, nije
bio motiviran njegovim razlazom sa ustakim reimom, ve njegovim
uvjerenjem da taj poloaj zahtijeva linost veeg politikog autoriteta
meu Muslimanima.13)
Na dunosti potpredsjednika vlade NDH dra Osmana Kuleno
via smijenio je njegov brat dr Dafer Kulenovi, poslije Spahine
smrti predsjednika JMO, muslimanski politiar koji je za sve vrijeme
postojanja kraljevine Jugoslavije bio aktivan na politikoj pozornici.
Hrvatskog nacionalnog opredjeljenja, dr Dafer Kulenovi bio je je
dini od poslanika sa liste JMO koji je u Ustavotvornoj skuptini gla
sao protiv vidovdanskog ustava 1921. godine. Poslije smrti voe
JMO dr Mehmeda Spahe, podrkom Spahinog linog prijatelja sena
tora Uzeirage Hadihasanovia, izabran je za Spahinog nasljednika
na predsjednikom poloaju u JMO,14) ali nije imao ni sposobnosti
ni autoriteta da uspjeno vodi stranku u sloenoj unutranjoj i meu-

,l) Na inicijativu Ademage Meia bivi zemljoposjednici srezova Teanj i Tesli donijeli
su Rezoluciju (20. VII 1941), u kojoj 11 potpisnika trae od Vlade NDH da im se vrate i
posjed slobodne zemlje - begluci i isplati pravedna odteta za druge posjede koji si
im oduzeti po zakonu o agrarnoj reformi - (Arhiv R SUP-a) - Rezolucija bivil
zemljoposjednika kotara Teanj i Tesli, 20. srpnja 1941).
{i) AVI I - br. reg. 1/7-1-20, k. IOG - Zapisnik o sasluanju Kulenovi dr Osmam

sastavljen u Zagrebu 19. februara 1947.

,4) AVI I br. reg. 6/1-107, k. 10 10 - Istorijat JMO u BiH, dr Hifzija Gavrankapetanovi
narodnoj situaciji zemlje. Tokom pripremanja Sporazuma ni Cvetko-
vi ni Maek nisu smatrali potrebnim da konsultuju novog efa JMO.
Na njihov Sporazum reagirao je pojaanom aktivnou za autonomi
ju Bosne i Hercegovine, ali je pristao da ue u sastav vlade Cvetko-
vi-Maek. Usljed toga kampanja JMO za autonomiju Bosne i Her
cegovine imala je u stvari deklarativan znaaj utoliko vie to je dr
Dafer Kulenovi, na liniji svoje hrvatske nacionalne orijentacije au
tonomistikom opredjeljenju uoi rata pretpostavljao ne samo veze
sa Maekom ve i sa prvacima ustakog pokreta.15) U takvom pona
anju nalazi se pravo objanjenje zato kao lan vlade generala Simo-
via nije sa ostalim ministrima otiao u emigraciju ve ostao u zemlji
i formiranje NDH prihvatio kao nacionalno osloboenje hrvatskog
naroda, a ne kao stvarni oblik faistike okupacije. Poto je ocijenio
da u NDH moe ouvati poziciju politikog prvaka meu Muslima
nima, sredinom avgusta 1941. posjetio je Pavelia na elu jedne dele
gacije predstavnika bive JMO i zatim ovako objasnio odnos vodstva
JMO prema NDH: Mi smo svi u pokretu ve od prvog asa, te sura
ujemo u njemu, u dravnoj politici i u upravi NDH u svim pravci
ma. Svima je nama Muslimanima Hrvatima pred oima konsolidaci
ja i ureenje NDH, pa u to ulaemo i uvijek emo ulagati sve svoje
sile.16) Ova izjava predsjednika JMO predstavljala je podrku usta
koj vlasti i Paveliu, do koje je Paveliu posebno bilo stalo s obzirom
na uticaj i ugled JMO u muslimanskim masama. Traio se pogodan
trenutak da se bivi ef JMO nae u vrhu NDH. Ta prilika se nala u
novembru 1941, kada je Paveli imenovao dr Dafera Kulenovia za
potpredsjednika vlade NDH. Iako znatno suen, krug pristalica dr
Dafera Kulenovia predstavljao je znaajan oslonac ustakom po
kretu meu bosanskohercegovakim Muslimanima. Meutim, pre
mda je u vladi NDH ostao do kraja, Dafer Kulenovi nije stekao
povjerenje ustaa, a u krugu pristalica JMO gubio je ugled, pa je es
to pod njihovim pritiskom isticao da u vladi NDH nije niiji pred
stavnik i da u njoj predstavlja samo sebe.17)
Pristalice ustakog pokreta, koje su se ranije nalazile na desnom
krilu HSS u njegovom muslimanskom ogranku, kao i one koje su
davno istupile iz JMO i odbacivale njen autonomistiki program, s
nepovjerenjem su se odnosile prema proustakim izjavama dra Da
fera Kulenovia. Ademaga Mei i njegov krug traili su od Pavelia
da se dri Muslimana, vrstih hrvatskih nacionalista i svojih vjernih
sljedbenika kojima nije stalo do ministarskih fotelja, kao to je to slu
aj kod bivih predstavnika i pripadnika JRZ. Pri tome je Ademaga
Mei naroito naglaavao ustako stanovite o tetnosti posebnog
grupisanja Muslimana, jer to ne bi bilo korisno ni za Dravu, a niti
za Hrvate Muslimane.18) Paveli nikako nije imao namjeru da se lii

'*) Dr Ivan Ribar: Politiki zapisi - IV, Beograd, 1949, str. 87/88.
6) Hrvatski narod br. 182 - br. 1, 15. kolovoz 1941 - Predstavnici bive JMO kod
Poglavnika.
) AR SUP - Pismo Ademage Meia Poglavniku, Teanj, 11. studenog 1941.
) AVI I - kao pod *).
starih pravaa i frankovaca iz reda Hrvata Muslimana, ali ni da se
odrekne podrke izvjesnog broja prvaka JMO, u ijem je pozitivnom
odnosu prema NDH s pravom vidio politiko pokrie za masovna
nasilja ustaa nad srpskim narodom i Jevrejima. Progoni, paljevine,
organizovani pokolji i ubijanja pripadnika srpskog naroda u svim di
jelovima NDH, naroito u Bosni i Hercegovini, da bi postala etniki
ista hrvatska, nasilno prekrtavanje pravoslavnih seljaka i graana,
upuivanje na prisilni rad u Njemaku i ustake koncentracione lo
gore inili su svakodnevnu stvarnost NDH u prvim mjesecima nje
nog postojanja. Pod uticajem navedenih politikih ljudi i grupacija,
motivirani razlozima koristoljublja, vjerske netrpeljivosti i osvete,
pljaki, nasiljima i zloinima skloni elementi iz redova Muslimana
uestvovali su u ostvarivanju krimenoidnog ustakog programa u
Bosni i Hercegovini. Muslimanska graanska politika, proeta ovi-
nizmom i fanatizmom, vodila je Muslimane Bosne i Hercegovine ivi
com istorijskog ponora. Ipak, izvjestan broj graanskih musliman
skih politiara nije bio spreman da se identifikuje sa praksom i cilje
vima NDH.
Smatra se da je sarajevski trgovac i senator Uzeiraga Hadiha-
sanovi poslije smrti dra Mehmeda Spahe bio najuticajniji ovjek u
JMO. Presudna je bila njegova uloga prilikom izbora dra Dafera
Kulenovia na elu JMO. Ima miljenja ak daje na njegov nagovor
dr Dafer Kulenovi odluio da ue u vladu NDH. Navodno, Uzei
raga Hadihasanovi je procjenjivao da bi prisustvo Dafera Kule
novia u vladi NDH djelovalo u smislu obustavljanja ustakih zloi
na i bezakonja, i istovremeno smanjilo uticaj i paralizovalo ustako
djelovanje Hakije Hadia u Bosni i Hercegovini.19) Moda je pri to
me Uzeiraga Hadihasanovi bio voen iluzijom da Defer Kuleno
vi nee napustiti autonomistiko opredjeljenje JMO, jer je i sam, u
uslovima NDH, vjerovao u mogunost autonomije Bosne i Hercego
vine. Ocjenjujui da se ustaka vlast jo nije konstituisala u Bosni i
Hercegovini, Uzeiraga Hadihasanovi je u zajednikoj musliman-
sko-srpskoj delegaciji sa drom Milanom Boiem krajem aprila 1941.
posjetio poglavnikovog povjerenika za Bosnu i Hercegovinu Hakiju
Hadia i izloio mu zahtjev da Bosna i Hercegovina dobije auto
nomnu upravu. Ova posjeta okonana je tako to su dr Boi, dr Vo
jislav Besarevi i Jeftanovi bili uhapeni i uskoro ubijeni, a delegati
ma Muslimanima, Uzeiragi Hadihasanoviu i Huseinu Kadiu bilo
je strogo zaprijeeno da odustanu od takvih protuhrvatskih i proti-
vustakih ideja.20) Uzeiraga Hadihasanovi je meu sarajevskim,
kao i meu bosanskohercegovakim Muslimanima, bio veoma ugled
na i uticajna linost, ali Hakija Hadi i drugi ustaki funkcioneri, ig-
norisali su tu injenicu i pristupili policijskim mjerama protiv njega.
Meutim, Uzeiraga Hadihasanovi je uspostavio kontakte sa Ni
jemcima ubrzo poslije ulaska njemakih jedinica u Sarajevo. Istovre-

") AVI I - kao pod u)

20) AR SUP, Zemaljska komisija Bosne i Hercegovine za utvrivanje zloina okupatora i

njihovih pomagaa - br. 288/46, Predmet Hakije Hadia.

meno, odravao je jake veze sa visokim vjerskim muslimanskim kru
govima i predstavnicima sarajevske muslimanske arije, koji su sa
zabrinutou pratili ustake zloine i njihove teke posljedice na po
loaj Muslimana u zemlji. U tom krugu pojavila se 12. 10. 1941. Re
zolucija koju je potpisalo oko 100 sarajevskih Muslimana sainjena
na prijedlog Glavnog odbora El Hidaje, drutva muslimanskog
svetenstva. Rezolucija konstatuje teko stanje Muslimana u Bosni i
Hercegovini, osuuje nasilja prema Srbima i Jevrejima, odbacuje od
govornost Muslimana za poinjena zlodjela i istovremeno osuuje
one Muslimane - neodgovorne elemente, koji su uestvovali u na
siljima. Potpisnici Rezolucije formulisali su na kraju zahtjeve, meu
kojima su najvaniji: uspostavljanje sigurnosti ivota, asti, imovine
i vjere za sve graane u dravi bez ma kakvih razlika, kao i da ubu
due sprijee ma kakve akcije koje e po svojoj naravi izazivati po
bune i krvoprolia u narodu'.21) Meu potpisnicima bio je i Uzeira-
ga Hadihasanovi, koga neki smatraju jednim od tvoraca ove rezo
lucije.22)
Sline rezolucije donesene su tokom druge polovine 1941. i u
nekim drugim mjestima Bosne i Hercegovine - Prijedoru, Mostaru,
Banjaluci, Bijeljini i Tuzli. Njihovi potpisnici su takoe iz kruga vjer
skih funkcionera, privrednika, intelektualaca uglednih u svojim sre
dinama. Pojavu ovih rezolucija moguno je tumaiti stavovima sad
ranim u Rezoluciji glavne skuptine drutva muslimanske ilmije El
Hidaje (14. VIII 1941), u kojima se osuuju nasilja prema Srbima i
Jevrejima i njihovi izvrioci iz redova Muslimana.23) Nastale izmeu
septembra i decembra 1941. godine i u raznim mjestima Bosne i Her
cegovine, ove rezolucije nuno su odravale prilike koje su vladale u
odreenim krajevima Bosne i Hercegovine. Ipak, zajednika su im
dva motiva i obiljeja: osuda ustakih zloina nad srpskim narodom i
Jevrejima i stanovite koje odgovornost za zloine vee iskljuivo za
muslimanske pojedince, izvrioce zloina. Iako je pojava ovih rezolu
cija, kojima veoma irok krug muslimanskih javnih radnika iz raznih
drutvenih slojeva i profesija osuuje ustaka zavjerstva nad pripad
nicima srpskog naroda i jevrejske zajednice, bila neosporno znaajna
na liniji odvajanja i distanciranja Muslimana od ustakog poretka,
ne stoji ocjena da su one izazvale prekretnicu u politikom osvjei
vanju irokih muslimanskih slojeva.24) Taj proces imao je druge po
kretake snage i izvore. Znaaj muslimanskih rezolucija prvenstveno
je u injenici da graanski muslimanski krug nije vie bio spreman
da prua podrku organima vlasti NDH, kao to je to inio u prvim
mjesecima ustake drave. Sada je u njemu prodiralo saznanje da je
ustaki pokret vinovnik stradanja Muslimana, zbog uea nekih nji-

*') AR SUP - Rezolucija sarajevskih Muslimana - 12. listopada 1941.

) AVI I - kao pod br. ,4)
**) Rasim Hurem: Pokuaji nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i
Hercegovinu izdvoje iz okvira NDH, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine,
XVI Sarajevo, 1965, str. 199.
,4) Dr Muhamed Hadijahi: Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, Zbornik: 1941. u

istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973. str. 280.

hovih pripadnika u ustakim zloinima protiv srpskog naroda. Me
utim, ovaj muslimanski krug ni sada, a ni kasnije, u uslovima iro
kog razmaha naronooslobodilakog pokreta, nije uinio korak u
znaku borbe protiv ustakog poretka i NDH i za radikalno uklanja
nje uslova koji su omoguavali postojanje NDH. U stvari, inspirisa-
ne stradanjima Muslimana u vrtlogu ustanka, ove rezolucije, u koji
ma se osuuju ustaki zloini, predstavljaju najvii domet graanske
muslimanske politike svijesti u toku rata, jer u daljem razvoju doga
aja ovaj krug ne samo to se nije odrao, ve se neprekidno rastva
rao u sve manje krugove razliitih, pa i suprotnih opredjeljenja. Jez
gro ovoga kruga igralo je na kartu suprotnosti izmeu okupatora i
ustaa i trailo oslonac i zatitu kod okupatora. Inicijatori i potpisni
ci muslimanskih rezolucija u veini smatrali su da ustaka dravna
vlast treba i moe da stane na kraj i onemogui nasilja pljakaa i te
rorista, da zvjerstva nisu inile prave, ve divlje ustae, pa su
vjerovali da e dravni vrh i dravni organi u interesu NDH sre
diti unutranje prilike i uspostaviti poredak zakonitosti i sigurnosti.
Kako se, meutim, stvari u NDH nisu sreivale, a Muslimani u
Bosni i Hercegovini ostali nezatieni pred osvetom ustanike stihije,
naroito u krajevima gdje je dominirao etniki ovinizam, istaknuti
muslimanski predstavnici, koji su odbacivali ustako stanovite da su
Muslimani Hrvati, inili su napore da se poveu sa Nijemcima i pri
dobiju ih za svoju koncepciju izdvajanja Bosne i Hercegovine iz sklo
pa NDH i na uspostavljanje njemakog protektora nad teritorijom
Bosne i Hercegovine. Iako su nacionalne suprotnosti i konfrontacije
u Bosni i Hercegovini i NDH objektivno ile u korist okupatorima,
oslobaajui ih potrebe za jaim angaovanjem vojnih snaga, musli-
mansko-hrvatski sukobi, sa kojima nisu raunali njemaki okupatori,
pa ih nisu ni posticali, predstavljali su optereenje za njemaku po
litiku u NDH. Mada nisu imali razloga da odbace muslimansku pod
rku u Bosni i Hercegovini, Nijemci nikako nisu bili spremni da za
ljubav muslimanskih autonomista kvare odnose sa NDH, ije je stva
ranje bilo omogueno Hitlerovom balkanskom i antijugoslavenskom
strategijom. Za razliku od Hrvata, koje su cijenili prije svega zbog is-
torijski formiranog antisrpskog nacionalizma i u njemu gledali glav
nu branu za dravnu obnovu Srbije243) i Jugoslavije, Nijemci su sa
omalovaavanjem i prezirom govorili o bosanskohercegovakim
Muslimanima. Cijenei narode po njihovoj rasnoj pripadnosti,
njemaki okupatori su u meusobnim kontaktima iznosili milje
nje da su bosanskohercegovaki Muslimani u politici oportunis-

AIHRPH - Zagreb - Elaborat Ustae, knj. 2, str. 165. - Ministar spoljnih poslova
NDH Lorkovi u Okrunici ambasadorima NDH pie:... Stoga Vam kaem ovo: hrvatska
drava ne moe postojati ako u njoj ivi 1,800.000 Srba i ako mi za leima imademo
snanu srpsku dravu, koja bi uvijek zasizala u naa podruja i predstavljala vjenu
opasnost za n?s. ... Stoga je srea za nas to je do uspostave NDH dolo u ovakvim
vremenima, jer satno sada moemo rijeiti taj problem: mi, stoga, nastojimo, da nestane
Srba iz naih zemalja i u tem pravcu je ve mnogo uinjeno... No mi mislimo i na pitanje
srpske drave preko Drine. Ni ta ne moe ostati. I stoga sam jo prole godine stupio u
slubene pregovore s predstavnicima Reicha, kod kojih sam naiao na puno razumijevanje
pa je odlueno, da e nakon pobjede Srbi biti iseljeni u Sibiriju.

2 - A. Rcdi
ti, u nainu ivota asocijalni i da se u rasnom pogledu nalaze
na nioj vrijednosnoj skali.25)
Muslimanska graanska politika u uslovima okupacije zem
lje slijedila je tradiciju JMO da zatitu muslimanskih interesa, u
stvari graanskih, trai od vladajuih faktora. Meutim, vie nije
bilo uslova za uspjenu politiku pod parolom Muslimani na
okup. Okupacija i ustanak zahtijevali su i od Muslimana jasna
opredjeljenja. Muslimanska politika pod vodstvom graanskih
grupa i pod uticajem vjerskih vrhova inila je u praksi poloaj
Muslimana sve teim, zamrenijim i neizvjesnijim. Pod okriljem
okupatora ustae su ve u junu 1941. zapoele na podruju Bosne
i Hercegovine masovna nasilja protiv srpskog naroda. Masovni
ustaki zloini najprije su se odigrali na tlu istone Hercegovine,
da bi u Bosanskoj krajini, u njenom najzapadnijem dijelu, tokom
jula i avgusta dobili stihijske razmjere. U ljeto 1941. podruja
Bosne i Hercegovine sa najgue naseljenim srpskim stanovni
tvom bila su pretvorena u klaonicu i masovno unitavanje nenao
ruanog srpskog naroda. NDH je proglasila ienje svoje terito
rije od Srba programom svoje dravne politike. Propagandom da
su Muslimani cvijee hrvatskog naroda trebalo ih je uiniti
udarnim odredom za pretvaranje Bosne i Hercegovine u najisti
ju hrvatsku zemlju. Uporedo, organi ustake vlasti i katolike
crkve preduzeli su prisilne mjere prekrtavanja pravoslavnog sta
novnitva u katoliku vjeru. Pri tome je Ministarstvo pravosua i
bogotovlja vlade NDH uputilo direktivu biskupskim ordinarijati
ma u NDH koja je sadravala intencije hrvatske vlade da se u
katoliku crkvu ne primaju pravoslavni popovi, uitelji, zatim
uope inteligencija i napokon bogati sloj trgovaca, obrtnika i se
ljaka radi kasnijih eventualnih odredaba s obzirom na njih, da se
ne bi izvrgavale neugodnostima vjera i ugled katolicizma... Nie i
siromano pravoslavno puanstvo doputeno je primati uz pre
thodnu pouku u katolikim istinama.26) Dugogodinja politika
JMO i drugih muslimanskih politikih grupacija da su Srbi krivci
za teki poloaj Muslimana u Bosni i Hercegovini u koji su dove
deni agrarnom reformom imala je odjeka u raspirivanju antis-
rpskih raspoloenja meu Muslimanima u protusrpskim pogromi
ma ustake vlasti. Srpskom narodu preostalo je jedino da ustan
kom brani svoj goli ivot i pravo na opstanak. injenica da su us
taki pokolji i masovno ubijanje Srba izvreni u krajevima nacio-
nalno-mjeovitog sastava stanovnitva, mahom srpsko-musliman-
skog sastava, nuno je vodila pootravanju srpsko-muslimanskih
suprotnosti i sukoba. U muslimanskim komijama, koje su ues-

) Zbornik NOR-a - Tom XII - knj. 1. - dokumenat br. 279 - Izvjetaj nemakog
generala u Zagrebu od 14. decembra 1941. komandantu oruanih snaga na Jugoistoku o
vojnopolitikoj situaciji u NDH... - str. 766.
**) AVII Fond NDH br. reg. 6/37-1, k. 87 - Upute o vjerskim prelazima u NDH.
tvovale u pljakakim i koljakim ustakim odredima, Srbi ustani
ci vidjeli su svog prvog i najveeg neprijatelja. Odbrana je dobila
oblik masovne osvete i odmazde nad nezatienim muslimanskim
stanovnitvom. Otpoelo je uzajamno istrebljivanje. Muslimanska
graanska politika nije predviala razvoj u NDH koji bi mogao
dovesti do traginih masovnih stradanja Muslimana. Rezolucije
vjerskih i politikih muslimanskih krugova nisu imale takvog uti-
caja da bi mogle da ih zaustave. Poslije migracija srpskog stanov
nitva, desetine hiljada Muslimana krenulo je takoe u izbjegli
tvo koncentriui se u gradovima i veim naseljima. Ustaama je
odgovaralo da srpsku odmazdu iskoriste za nove muslimanske
protivsrpske akcije, da Muslimane pretvore u trajne i nepomirlji
ve protivnike srpskog naroda. Osvetoljubivost je imala realnu mo
tivaciju. Bratoubilaka mrnja prijetila je da se s obje strane razvi
je u meusobnu konfrontaciju patolokih razmjera.
Realnost muslimanskog poloaja bila je, meutim, veoma
sloena i neminovno podsticala na razmiljanja u raznim pravci
ma. Ukoliko je u poetku meu Muslimanima bilo oduevljenja i
iluzija o NDH, sada takvih raspoloenja nije bilo. Na ustakim
pozicijama ostao je tanak sloj Muslimana, koji nisu mogli izbjei
odgovornost zbog izvrenih zloina i politikog podsticanja na
pljaku, ubistva i nasilja. ak se i kod ljudi bliskih Paveliu jav
ljao crv sumnje u ravnopravnost Muslimana.27) Veliki upani sa
podruja Bosne i Hercegovine izvjetavali su da stradanja Musli
mana prate sumorna raspoloenja i opasna razmiljanja. Sve su
glasniji razgovori meu Muslimanima da su Muslimani postali
rtve pobunjenika jer je protiv pobune izostala jaka vojna inter
vencija, pa Muslimani nisu imali zatite. Meu njima se javlja uv
jerenje daje to bila smiljenja politika NDH, da poslije pravosla
vaca, na red dolaze Muslimani,28) i da se Muslimani ne uzimaju u
vojnu zatitu da bi se to vie zavadili sa pravoslavcima i meu
sobno unitavali.29) Navodei u izvjetaju Ministarstvu unutarnjih
poslova da se u tuzlanskom kraju, velikoj upi Usora i soli, u
legionare javilo preko 98 procenata Hrvata Muslimana, dok se
Hrvati katolici nisu javljali u dobrovoljce, veliki upan aplji
zakljuuje da ovo i upadno pasivno dranje Hrvata katolika se
ljaka u pogledu odbrane drave i drutveno-politikog poretka
izaziva uenje kod Hrvata Muslimana30)

,7) Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske (dalje: AIHRPH), NG. inv. br.
1805 (doglavnik Ademaga Mei alje telegram ministru unutranjih poslova Andriji
Artukoviu u kome pita da li e pravoslavnima koji prelaze na islam biti dozvoljeno da se
ne iseljavaju, ukoliko to bude dozvoljeno onima koji prelaze u katoliku vjeru).
2i) AIHRPH - NG inventar, br. 17250 - izvjetaj velikog upana velike upe Pliva i Rama
Ministarstvu unutranjih poslova (8. 8. 1941).
**) AIHRPH - NG inven. br. 3119 - izvjetaj velikog upana velike upe Usora i Soli
ministru unutranjih poslova (9. prosinca 1941).
J0) IBIDEM
 Istaknuti primjeri rjeito govore o velikoj pometnji i dezorijen
taciji irokih razmjera meu bosanskohercegovakim Muslimanima,
koja je bila izraz i rezultat jedne naopake politike muslimanskog gra
anskog kruga i razliitih grupa u njemu. Njeno osnovno obiljeje is-
poljavalo se u tradicionalnom odvajanju Muslimana od Srba i Hrva
ta u ime uskih interesa pojedinih partijsko-politikih grupacija. Ra
un su plaali iroki muslimanski slojevi. Uvijek prisutan svojim uti-
cajem na politiko ponaanje bosanskohercegovakih Muslimana,
vrh Islamske vjerske zajednice i sada je, u uslovima neobuzdanog
bezakonja i nasilja ustake vlasti, izabrao pogrean put u opredjelji
vanju muslimanskih interesa. Dok su ustae i katoliki kler primora
vali Srbe i Jevreje da prelazom na katoliku vjeru spasavaju goli i
vot, reis-ul-ulema je od ministra unutranjih poslova Vlade NDH tra
io da donese uputstva o zakonskom redu kako bi i oni konvertiti,
koji prelaze na Islam, bili jednako tretirani isto kao i oni, koji prime
rimokatoliku vjeru.31)

*') AIHRPH - NG inventar, br. 2452 - reis ul ulema Islamske vjerske zajednice u Sarajevu
Ministarstvu unutranjih poslova (14. IX 1941).
POLITIKA RAZJEDINJENOST MUSLIMANA
I OBNOVA AUTONOMISTIKOG POKRETA U ZNAKU
SARADNJE SA NJEMAKIM OKUPATOROM

Ako se imaju u vidu ove i sline okolnosti, bilo je vie nego do

voljno razloga za zbunjenost koja je vladala u irokim redovima
muslimanskog stanovnitva. ak su i neki etniki oficiri upuiva
li proglase Muslimanima u odreenim krajevima Bosne i Herce
govine i pozivali ih da bez otpora prime etniku vlast32) i da
prihvate ruku koju im Srbi prijateljski pruaju.13) Iako je meu
Muslimanima bilo raspoloenja za dobre, komijske odnose sa
pravoslavnim stanovnitvom, i obratnor ustaka nasilja i etnike
odmazde produbljivali su uzajamno nepovjerenje, zaotravali me
usobne sukobe i podsticali bratoubilake obraune. Narodnoos-
lobodilaki pokret, mahom srpskog nacionalnog sastava pod ru
kovodstvom KPJ jo nije bio privlaan irim muslimanskim sloje
vima, da bi u veem broju pristupali partizanskim jedinicama.
Muslimanima se inilo da svoje ivotne interese mogu najbolje
zatititi i osigurati u raznim muslimanskim dobrovoljakim jedini
cama iji bi zadatak bio da brane narod od svih oruanih snaga
koje bi mu ugroavale opstanak.
Politika razjedinjenost Muslimana izraavala se i potvriva
la prije svega u injenici da su u vojnikom pogledu bili potpuno
rastrojeni dezorganizovani. Pripadali su ustakim formacijama,
domobranskim jedinicama, muslimanskim milicijama i legijama,
partizanskim odredima i, napokon, u neznatnom broju, etnikim
snagama. Nijedna etnika, nacionalna vjerska zajednica u zemlji
nije bila tako razbijena i dovedena u poloaj da traei izlaz iz tra
gine situacije ide u susret novim stradanjima i kataklizmama. U
procjepu izmeu ustake drave i etnikog pokreta, kolebljivi
prema narodnooslobodilakom pokretu, Muslimani su teko sti-
cali spoznaju o realnosti koju je zemlji donijela faistika oku
pacija.
Za razliku od srpskog naroda, koji se u ustanku sve izrazitije
opredjeljivao za narodnooslobodilaki pokret, ali se u odreenim
podrujima Bosne i Hercegovine nije jo znaajnije odvojio od
etnikog pokreta, kao i od hrvatskog naroda, koji je u poetku
imao iluziju da pojava NDH predstavlja njegovu nacionalnu
dravu, da bi se zatim sve vie distancirao od ustake vlasti i

) AMRS, Fond UNS-a - Stab bosanskog odreda Viegrad br. 147/1941. -

Muslimanima varoice Viegrad i okoline.
) Arhiv muzeja revolucije Sarajevo (AMRS) Fond UNS-a - nesreena graa -
Muslimani! proglas komandanta cerske brigade kapetana I klase Drag. S. Raia,
novembar 1941.
poretka, meu Muslimanima su djelovale tendencije politike
dijasporizacije, iji se korijen nalazio u muslimanskoj graanskoj
politici, za koju Jugoslavija nikad nije predstavljala istorijsku
nunost i potrebu Muslimana, ve politiki prostor stvoren bez
njenog aktivnog uea, u kome je ona mogla da svoje interese
proglaava optemuslimanskim opredjeljenjem. Nije to bila
posljedica samo pogrene politike metodologije JMO i
cjelokupne muslimanske graanske politike u periodu izmeu
dva svjetska rata, ve i izrazitog nepovjerenja u Muslimane
zvanine jugoslavenske politike. Istovremeno, muslimanska
politika jugoslavenskog perioda predstavljala je jednim
znaajnim krilom izraz evolucije i kontinuiteta iz prethodnog
istorijskog razdoblja austrougarske vladavine u Bosni i
Hercegovini.34) Istorijski nerazvijena jugoslavenska svijest meu
Muslimanima pruala je prostor za ispoljavanje
antijugoslovenstva. U NDH ono je dobilo najbrutalnije svirepe
oblike u masovnim pokoljima srpskog stanovnitva. Ali se
iskazalo i u pokuajima kruga oko Uzeirage Hadihasanovia da
Muslimanima Bosne i Hercegovine osigura zatitu njemakog
okupatora na taj nain to bi Bosna i Hercegovina dobila poseban
autonomni status pod protektoratom Treeg Rajha. Njemakom
faistikom okupatoru odgovarala je svaka antijugoslovenska
politika, prvenstveno ona u obliku* ustake NDH, ali nije u
kontaktima sa muslimanskim politiarima odbacivalo ni
muslimansku koncepciju autonomije Bosne i Hercegovine pod
njemakim protektoratom. Ipak, Nijemcima, a posebno Hitleru,
bilo je prije svega stalo do stabilnosti NDH, jer su u njoj imali
najpouzdaniju branu protiv obnove Jugoslavije.
U prethodnom izlaganju smo ve konstatovali da je
Nijemcima jo u aprilu 1941. bilo poznato muslimansko
stanovite da Bosna i Hercegovina ne bude prisajedinjena NDH,
ve da dobije autonoman poloaj njemake pokrajine35). Iz
kruga muslimanskih politikih linosti i vjerskih funkcionera
tekla je bujica simpatija za veliki i kulturni njemaki narod,
moni Hitlerov Trei Rajh i nepobjedivu njegovu oruanu
silu. lan Ulema Medlisa hafiz Muhamed Panda, tokom rata
linost kontroverznog ponaanja, ve u maju 1941. poziva

,4) Poslije Majske deklaracije Jugoslavenskog kluba u bekom parlamentu (1917) grupa
muslimanskih politiara oko erifa Arnautovia, u to vrijeme istaknutog muslimanskog
prvaka, zalagala se da se Bosna i Hercegovina ukljui u Maarsku sa poloajem
autonomne jedinice (dr Hamdija Kapidi: Bosna i Hercegovina u vrijeme
austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968, str. 224). To erifu Amautoviu nije
predstavljalo smetnju da u Kraljevini Jugoslaviji dobije poloaj senatora (Enciklopedija
Jugoslavije 1, Zagreb 1965, str. 206).
) O tome je dokumentovano pisao dr Rasim Hurem u navedenoj studiji: Pokuaji nekih
graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira NDH -
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine br. XVI, Sarajevo 1965, str. 191-221.
Zbornik NOR-a XII 1 dokument br. 279 str. 766.
muslimansku omladinu Bosne i Hercegovine da usvoji ideje voa
Njemake i NDH i da slijedi pravac Hitlera i Pavelia, jer je
jedini put omladine put Hitlera i Pavelia36). Ne samo tampa,
ve i razna drutva, kao npr. Hrvatsko-njemako drutvo u
Sarajevu, bila su sredita u kojima su muslimanski politiari
djelovali i meu Muslimanima propagirali Hitlerov tfnovi
poredak. Njemaki konzulat u Sarajevu predstavljao je znaajnu
instituciju u koju su zalazili neki lanovi vodstva bive JMO, koji
su od konzula Gerdesa, policijskog ataea Troja, i drugih
njemakih funkcionera dobivali obavjetenja i njih upoznavali sa
muslimanskim pogledima i ocjenama politikih odnosa u Bosni i
Hercegovini.37) Kontakti ovih muslimanskih politiara sa
predstavnicima njemakog okupatora postali su naroito inten
zivni poslije izbijanja ustanka.
Zbog uea jednog broja Muslimana u ustakim zloinima
nad srpskim narodom, izloeni stihiji osvete ustanika, Muslimani
su se osjeali bespomoni u Pavelievoj NDH. Bilo im je sve
jasnije da ustaki poredak u znaku nasilja ne moe biti pravna
zatita njihove ivotne sigurnosti, koju je takoe ugroavao
ustanak, iji su prvi talasi bili praeni paljevinom muslimanskih
domova i masovnim pokoljem pripadnika muslimanskog
stanovnitva - ena, djece i staraca. Protei e vie mjeseci dok se
narodnooslobodilaki pokret pod rukovodstvom KPJ potvrdi kao
pravac ustanka iji je cilj bio osloboenje zemlje od faistikih
okupatora i njihovih domaih pomagaa neodvojiv od borbe za
bratstvo i jedinstvo naroda Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
Ustaki cilj i praksa istrebljivanje srpskog naroda da bi se
muslimanskim angaovanjem dobila etniki ista hrvatska Bosna
i Hercegovina, kao i etnika odmazda u znaku istrebljivanja
Muslimana i Hrvata da bi se dobila etniki ista srpska Bosna i
Hercegovina u etniki homogenoj Velikoj Srbiji, predstavljali su
za bosanskohercegovake Muslimane dva realna i jednako
opasna ponora, pred koje ih je dovela politika njihovih voa u
blioj i daljoj prolosti, kao i u sadanjosti. Zraak nade koju im
je otvarao partizanski pokret bio je preslab da ih snanije pokrene
u narodnooslobodilaki pokret. Iz muslimanskih redova u
narodnooslobodilakom pokretu uestvovali su komunisti i mali
broj radnika, intelektualaca i omladinaca antifaista, to je u
nacionalnom sastavu narodnooslobodilakog pokreta u prvim
mjesecima predstavljalo izrazito zanemarljiv procenat. Nije re
alno bilo pretpostavljati da e iroki muslimanski slojevi slijediti

') AR SUP - Sud narodne asti federalne Bosne i Hercegovine - SN br. 118/45 -
Presuda hafizu Muhamedu Pandi.
17) AR SUP - Sud narodne asti federalne Bosne i Hercegovine - Vijee u Sarajevu, SN

br. 48/1945. - Presuda dr efkiji Behmenu.

njihov primjer, pogotovo ako se ima u vidu uticaj okupatorske i
ustake propagande, koja je etnike i partizane izjednaavala
nazivajui ih etniko-komunistikim bandama, smrtnim
neprijateljima svega to je muslimansko. U takvom poloaju
Muslimana, dva pravca muslimanske graanske politike imala su
realnu motivaciju i ansu da dobiju izvjesnu podrku i uporite.
Jedan je polazio od ocjene da su poslije tekih stradanja u stihiji
ustanka muslimanski seljaci spremni da sa orujem u ruci brane
svoja sela od svakog napada, pri emu se prvenstveno mislilo
na zatitu od ustanika, meu kojima se u ovom muslimanskom
krugu jo nije pravila razlika izmeu etnika i partizana, izmeu
etnikog pokreta i narodnooslobodilakog pokreta. U ideji
muslimanske samoodobrane ustae nisu predstavljale stranu
od koje se treba orujem zatititi. Naprotiv, od ustake vlasti,
politike i vojne, traie se oruje da bi se zatitio muslimanski
elemenat u selima koja su bila otvorena prema ustanikim
podrujima. Tako je ideja muslimanske samoodbrane u
odnosu prema NDH izraavala ambivalentnu poziciju jednog
segmenta muslimanske politike: muslimanski seljaci ne ele da
idu u ustake oruane jedinice, jer su lakomislenim ueem u
ustakim protivsrpskim akcijama izazvali nekontrolisanu
odmazdu srpskih ustanikih seljaka, koja je u poarima i
pokoljima odnijela desetine hiljada muslimanskih ivota.
Istovremeno, oruje za samoodbranu trae i dobivaju od vojnih
vlasti NDH. Muslimanski seljaci su se nali u poloaju da ne
mogu dalje ii sa ustaama, ali ne mogu ni organizovati
samoodbranu od srpskih ustanika bez oruja koje dobivaju od
ustaa. Prekinuli bi vezu sa ustaama, ali to ne mogu, pa je
njihova samoodbrana od svih ustanika objektivno u funkciji
odbrane NDH, odnosno u funkciji njemakog okupatora, koji
vrsto podrava NDH, kao svoje glavno uporite na
jugoslavenskom prostoru. Iz inicijative muslimanske
samoodbrane potekle su u raznim krajevima Bosne i
Hercegovine jedinice muslimanske milicije, kao i razne
legionarske jedinice. U praksi se potvrivalo da muslimanska
graanska politika ni u prethodnim momentima o sudbini
Muslimana nije bila spremna da napusti i prekine sa
tradicionalnom linijom muslimanske izolacije i zatvaranja, koja
se po pravilu pretvarala u meuvjersku i meunacionalnu
konfrontaciju sa tekim posljedicama po egzistenciju i budunost
Muslimana.
Drugi pravac muslimanske graanske politike, opozicione
prema NDH, traio je oslonac kod njemakog okupatora, pri
emu se polazilo od ocjene da Njemaka, prvenstveno svojom
vojnom silom, uliva veliko potovanje u muslimanskim redovima.
Ovaj muslimanski politiki krug pokuavao je da oivljavanjem
autonomistike koncepcije istakne Muslimane kao najznaajniji
elemenat u Bosni i Hercegovini i da Nijemci u njima imaju svoga
istorijski pouzdanog saveznika. Muslimanski autonomistiki
program u usloviam faistike okupacije zemlje bio je izraz tenji
muslimanske politike grupacije koja je za sebe traila povlateni
poloaj u Bosni i Hercegovini na liniji njemake okupacione
politike. Nezadovoljni s drugorazrednim poloajem i malim
uticajem Muslimana u NDH, neki prvaci bive JMO prieljkivali
su izdvajanje Bosne i Hercegovine iz NDH, koje im se inilo
realnim ukoliko bi se njemaki dravni vrh saglasio da Bosna i
Hercegovina dobije status njemakog protektorata. Ideja
autonomije Bosne i Hercegovine pod njemakim protektoratom
podrazumijevala je politiko povjerenje Njemake u Muslimane,
koji bi na podruju Bosne i Hercegovine pokrivali znaajnije
funkcije administrativnog aparata u duhu odanosti ratnim
ciljevima Hitlerovog Treeg Rajha. Autonomistika aktivnost
pojedinih muslimanskih politiara na liniji izravne sprege sa
Nijemcima imala je opozicioni karakter prema NDH i ustakom
pokretu. To je bilo poznato ustakim vrhovima ve od nastanka
NDH. Sa stanovita ustake drave ova aktivnost je bila nelegalna
i antidravna, ali su ustaki organi morali da je toleriu, jer se na
drugoj strani nalazio isti faktor - njemaki okupator - koji je
odreivao kako granicu muslimanske opozicije prema NDH, tako
i stepen zatite integriteta ustake drave. Muslimanski politiari
nisu mogli javno, u tampi i drugim oblicima informisanja,
izlagati i propagirati svoj autonomistiki program, da bi na taj
nain za svoju politiku akciju traili podrku irih muslimanskih
slojeva. Meutim, za nosioce autonomistike koncepcije bilo je
bitno kako e se Nijemci postaviti prema njihovoj inicijativi, za
njih je bilo najvanije da je prihvate odgovorni faktori Treeg
Rajha, jer su s razlogom ocjenjivali da mogu raunati na
autonomistiku tradiciju kod Muslimana u Bosni i Hercegovini.
Sa stanovita muslimanskog autonomistikog kruga njegova
akcija nije nikako imala nelegalni karakter, ve je istovremeno
bila legalna i legitimna, jer je njen uspjeh zavisio od toga da li e
je prihvatiti i politikom odlukom priznati njemaki okupator, tj
isti faktor ija je volja bila presudna i za pojavu NDH. Nijemcima
je muslimanska autonomistika inicijativa bila poznata jo od
prvih dana okupacije Jugoslavije, kao i stanovite muslimanskih
autonomista da Muslimani u Bosni i Hercegovini nisu Hrvati i da
odbacuju ustaku propagandu koja proglaava
bosanskohercegovake Muslimane najistijim elementon
hrvatske nacije. Iako nisu mogli sprijeiti kontakte muslimanskih
autonomista sa Nijemcima, okirani snagom ustanka, organ
vlasti u NDH plaili su se da bi usljed nesposobnosti oruanil
snaga NDH da savladaju pobunjenike mogao ojaati pokret di
Nijemci proglase protektorat nad Bosnom i Hercegovinom i
omogue joj status autonomije.38) Po uvjerenju muslimanskih
autonomista, autonomni poloaj Bosne i Hercegovine koja bi se
izdvojila iz sklopa NDH i nala pod izravnim protektoratom
Treeg Rajha pruala bi Muslimanima najbolju zatitu od srpskih
ustanika, i, to je za njih bilo primarno, realne uslove za njihov
vodei poloaj i uticaj na tokove i drutveno-politike odnose u
Bosni i Hercegovini.
Iako neosporno opoziciona prema ustakom poretku i
NDH, muslimanska graanska politika, voena u izloenim
pravcima, ostala je u legalnim okvirima kako po svome metodu,
tako i po ciljevima koje je sebi postavljala. Ipak, njena osnova se
irila, u prvom redu, pod uticajem ustanka i zbivanja s njim u
vezi, pokazujui da su ustaka politika uporita meu
Muslimanima sve slabija i da meu Muslimanima rastu negativna
raspoloenja prema NDH.
Za razliku od katolike crkve, koja se potvrivala kao
aktivan saradnik i uesnik u izgradnji ustakog poretka, 39)
muslimanske vjerske institucije, prvenstveno one u provincijama,
ubrzo su se nale na kritikoj poziciji prema organima ustake
vlasti. U dopisima koje upuuju muslimanskim politikim
linostima - funkcionerima u ustakom dravnom vrhu i vodeim
ljudima u Islamskoj vjerskoj zajednici (IVZ) muslimanske vjerske
ustanove iz srezova izraavaju protest zbog propagande da su
samo Muslimani zulum inili, kao i negodovanje to se hapse
muslimanski mladii navodno zbog komunizma. Istovremeno,
tu se konstatuje da organi ustake vlasti potiskuju Muslimane sa
politikih poloaja, u emu se izraava nepovjerenje ustaa prema
Muslimanima.40) Ako su u prvim mjesecima NDH postojali realni
elementi da su relativno iri muslimanski krugovi pozdravljali
njeno stvaranje, u jesen 1941. u vjerskim i graanskim
muslimanskim politikim strukturama, koje su se smatrale
legitimnim predstavnicima politikog miljenja i interesa

1B) AIHRPH - NG inventar, br. 17250 (u izvjetaju Ministarstvu unutranjih poslova od 8.

VIII 1941. veliki upan Velike upe Pliva i Rama dr Bahrija Kadi pored ostalog pie:
Na teritoriju ove upe nema autonomista, a ni traga o autonomistikom pokretu u novoj
formi predstavljenoj po bivim Srbima, da se osnuje autonomija Bosne i Hercegovine pod
protektoratom Njemake, ali nije iskljueno da takav pokret ne iskrsne s obzirom na
dogaaje, jer se ne smije smetati s uma, da i danas imade meu Muslimanima - iako mali
broj - koji podravaju veze sa grko-istonjacima i koji bi mogli nabaene parole ubaciti u
mase. Sprijeenje je ovakvih pojava mogue jedino pruanjem dovoljne zatite cijelom
puanstvu pojaanim vojnim snagama i proglaenjem ratnog suda ne samo na teritoriji
ove upe, nego i na teritoriju itave Bosne i Hercegovine...)
19) Vidjeti: Slavko Odi: Ustaki pokret i katolika crkva u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Zbornik Srednja Bosna u narodnooslobodilakoj borbi lanci i sjeanja
- Beograd 1976.
40) AMRS Fond UNS-a Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenitvo u Prijedoru - Reis ul
ulemi dr Osmanu Kulenoviu, dr Daferu Kulenoviu, Ademagi Meiu, ing. Hilmiji
Belagiu, Ismet-efendiji Muftiu - novembra 1941.
Muslimana, javljaju se tendencije opozicionog odnosa prema
NDH. Sutina ovog odnosa izraavala se u injenici da
legitimni predstavnici Muslimana osuuju ustaka nasilja i
bezakonja koja se provode pod zatitom drave i u ime ustakog
poretka, ali jo ne odbacuju ustaku dravu smatrajui da se
zakonitost u njoj moe uspostaviti odlunom intervencijom
ustakog dravnog vrha. Po njihovom shvatanju uspostavljanje
zakonitosti ispunilo bi se na taj nain to bi nadleni organi NDH
preduzeli utvrivanje odgovornosti i kanjavanje izvrioca zloina
pljake, paljevine i pokolja nevinog srpskog stanovnitva, pri
emu su isticali da kanjavanje zloinaca iz muslimanskih redova
predstavlja osnovni uslov skidanja odgovornosti sa cjelokupne
muslimanske zajednice za zloine njenih pojedinih pripadnika.
Teko je odrediti koliko je u ovome stavu bilo elemenata
uvjerenja da bi organi NDH bili spremni da ispune navedene
zahtjeve u smislu provoenja sankcija za izvrene zloine, a
koliko je on bio plod iluzija. U svakom sluaju, izostala je
spremnost legitimnih muslimanskih krugova da samostalno
preduzmu inicijativu protiv ustakih zloinaca iz muslimanskih
redova. Oigledno, bilo je to neuporedivo tee nego osuivati
ustake zloine i traiti uspostavljanje zakonitosti u NDH, ija je
pojava sama bila izraz bezakonja, koje su sobom nosili faistika
agresija, okupacija i okupatorsko komadanje Jugoslavije.
Meutim, legitimna muslimanska struktura nije mogla
prevazii svoj istorijski okvir, to nikako ne umanjuje znaaj
injenice da je NDH meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini
nepovratno gubila svoja uporita. U tom pogledu nije bilo
skokova, ali je distanciranje muslimanskih autonomista od ustaa
sve vie dolazilo do izraaja poslije izbijanja ustanka, koji je
unosio nove momente u sloenom i protivrjenom poloaju i
opredjeljivanju Muslimana.
Iako se ve kod stvaranja NDH nisu mirili sa injenicom to
je Bosna i Hercegovina bila ukljuena u njen sastav, muslimanski
autonomisti poslije izbijanja ustanka smatraju da se, pred
opasnou stihije istrebljenja u sukobu sa Srbima Muslimani
mogu odrati i spasiti vrstim povezivanjem sa njemakim
okupatorom, u kome su vidjeli nepobjedivu silu, kao to su u
ustakoj dravi gledali vinovnika muslimanske nesree. Svjesni ili
nesvjesni da je njihova politika okupljanja Muslimana znaila
ustvari muslimansko zatvaranje i izolaciju, oni su, po zakonu
inercije, nastavili sa politikom zatvaranja, pa sada, izloeni
trostrukom procjepu izmeu ustaa, etnika i partizana, izmeu
rvanja revolucije i kontrarevolucije, izlaz trae u sudbinskom
povezivanju sa njemakim okupatorom, koji Muslimanima
stvarno zatvara puteve izlaza. Naime, Nijemci su glavni oslonac
ustake drave, italijanski okupatori etnike kontrarevolucije, a
svi zajedno su vinovnici muslimanske tragedije. Klasno sljepilo
autonomistikog muslimanskog kruga, praeno vjerskom
netrpeljivou i ovinizmom, izlagalo je Muslimane novim
stradanjima koje im je donosila stvarnost okupacije u znaku
politike linije okupatora - podsticanja i raspaljivanja
nacionalnih sukoba i uzajamnog unitavanja Srba, Muslimana i
Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njemaki okupator mogao je biti
zadovoljan stepenom zavaenosti stanovnitva u NDH kao i
otrinom nacionalnih sukoba, jer mu je takvo stanje prualo
mogunosti da iz svoje okupacione zone poalje znaajne vojne
kontigente na Istoni front. Bilo je to vrijeme poetka ustanka,
kada je Hitler izdao direktivu da Hrvati moraju sami okonati sa
unutranjim napetostima i kada se u krugu njemakih generala
smatralo da se srpsko-hrvatski sukobi, odnosno ustanak nita ne
tie njemakih oruanih snaga, iji je zadatak da nastupe samo
tamo gdje je ugroena sigurnost, snabdijevanje, veze i ugled
jedinica Vermahta.41) Istovremeno, u komandi njemakih
oruanih snaga na podruju NDH, na osnovu analize unutranjih
odnosa izvlaio se zakljuak da bi ogromna veina stanovnitva
pozdravila i podrala odluku da Nijemci izvre zaposjedanje
itave zemlje i da zavedu vojnu upravu.42) U ovoj procjeni
dolazilo je do izraaja miljenje Nijemaca da bi stanovnitvo u
NDH u cjelini, a posebno u Bosni i Hercegovini, sa
razumijevanjem i odobravanjem prihvatilo okupaciju, jer bi ona
donijela red i mir nasuprot ustakoj vlasti, koja je nasiljima i
bezakonjem izazvala ustanak.
Ovo gledite ima svoju logiku, kao i podlogu u stvarnosti
odnosa na tlu NDH. Njemaki izvori pruaju sve elemente za
tumaenje uzroka ustanka kako su ga izlagali u slubenoj
komunikaciji njemaki vojni, politiki i obavjetajni faktori.

41) Zbornik NOR-a XII 1 - Dokumenti njemakog Rajha - Dokument br. 110, Beograd
1973, str. 287.
42) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 123 str. 330.
N J E M A K E O C J E N E 0 S T A N J U
N A C I O N A L N I H O D N O S A U N D H ,
U S T A N K U I D R A N J U M U S L I M A N A

Ovdje emo izloiti najvanije momente ocjene uzroka ustanka

kako su je formulisali predstavnici njemake okupacione sile u
NDH, pri emu nas posebno zanima njihovo razmatranje
poloaja i ponaanja Muslimana u uslovima ustanka. O ustanku
koji je izbio u istonoj Hercegovini krajem juna 1941. Koman
da oruanih snaga Jugoistoka upuuje sljedee obavjetenje
potinjenim komandama: U okolini Nevesinja formirala se
jedna banda od oko 3.000 ljudi, a sastoji se od etnika, Srba i
komunista. Oni vode borbu naroito protiv Hrvata i Muslima
na, ali i protiv Italijana.43) Na krvave i neovjene mjere
istrebljenja od strane hrvatskih ustaa srpsko stanovnitvo u
Bosni i Lici odgovorilo je ustankom protiv hrvatske ustake
vlade.44) Uporedo sa objanjavanjem da se uzroci ustanka
srpskog naroda nalaze u ustakim nasiljima meu predstavnicima
njemakih okupacionih snaga formira se miljenje da je ustaki
reim ve u poetku uinio neoprostivu greku to je preao preko
injenice da je hrvatska drava u sadanjim granicama sastavljena
iz vie nacionalnosti, u kojoj Hrvati predstavljaju jedva 50%, a
Srbi 30,5% stanovnitva. Tu injenicu nisu mogli da izmijene ni
pokuaji, koji nemaju nikakvog osnova, da se Muslimani, koji
predstavljaju 12% stanovnitva, proglase Hrvatima. Vjerovanje da
se hrvatska nacionalna drava moe da stvori silom je zabluda...
U Rajhu bi trebalo da se shvati da ivot njemakih vojnika treba
da se rtvuje samo tamo gde to koristi njemakim idealima i
interesima a ne spasavanju jednog politikog reima koji sam po
sebi ne moe da se odri.45) Ovo gledite o vienacionalnom
karakteru NDH zastupao je i njemaki general u Zagrebu Glez
fon Horstenau. On takoe istie da u NDH hrvatski narod
sainjava jedva neto vie od polovine stanovnitva. U NDH ivi
preko 2,000.000 Srba koji stanuju u posebnim podrujima, pa
zakljuuje da ustako proganjanje Srba predstavlja glavni razlog

43) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument 78 - Informacija obavetajnog odelenja komandanta

oruanih snaga na Jugoistoku od 12. juia 1941. potinjenim komandama i jedinicama o
vojno-politikoj situaciji u Srbiji, NDH i Makedoniji - str. 201.
44) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 105 - Izvetaj komande Abwehra u Beogradu od
8. avgusta 1941. o razvoju ustanka u Jugoslaviji poetkom avgusta 1941. str. 272-274.
4i) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 123 - Izvetaj oficira za transport pri nemakom
generalu u Zagrebu od 27. avgusta 1941. ispostavi Abwera u Zagrebu o vojno-politikoj
situaciji i zloinima ustaa nad srpskim stanovnitvom u NDH - str. 329.
irenja ustanikog pokreta na hrvatskoj teritoriji.46) S obzirom da
ustako vodstvo ne prihvata stvarnost da NDH nije homogena
nacionalna, ve vienacionalna drava i da nastavlja sa
progonima srpskog naroda, opunomoeni njemaki general u
Srbiji ocjenjuje da za prolee treba oekivati da u Hrvatskoj
izbije ustanak veih razmera.47) Po miljenju visokih njemakih
faktora, pored srpskog pitanja, u NDH se na dnevni red
postavljalo i pitanje ustakog odnosa prema Muslimanima.
Naprijed smo izloili stanovite, koje je vladalo u oficijelnim
njemakim krugovima, da je ustako proglaavanje Muslimana u
Bosni i Hercegovini istim Hrvatima bilo neosnovano i izraz
zablude da bi se silom stvorila nacionalno homogena hrvatska
drava. Meutim, Paveli i ustaki krug oko njega uporno se
drao ove linije. On je nastojao da sa Musolinijem postigne
sporazum, po kome bi muslimansko stanovnitvo Sandaka,
navodno hrvatskog porijekla bilo zamijenjeno Srbima iz
Bosne.48) Meutim, Pavelieva politika prema Muslimanima sve
oiglednije gubila je njihovu podrku. Ako se vlada NDH prema
Muslimanima u poetku postavljala izvanredno ljubazno, u
poslednje vreme, tj. poslije ustanka, odnosi izmeu Muslimana
i vlade... znatno su se pogorali.49) Njemaki general u Zagrebu
Glez fon Horstenau nalazi da se razlozi pogoranja odnosa
ustake vlade i Muslimana nalaze prije svega u ustakim nasiljima
prema Srbima, koja su dovela do izbijanja ustanka u mnogim
dijelovima Bosne i Hercegovine. Potvrdu o zabrinutosti
Muslimana pruaju predstavke banjalukih kao i sarajevskih
Muslimana njihovom predstavniku u vladi dr Daferu
Kulenoviu. U sadrini ovih predstavki njemaki general nalazi
objanjenje da razoarenje koje su vladi NDH priredili
muslimanski dravljani, kao i podlogu za svoju ocjenu da su
Muslimani veoma oportunistini, da su jo u aprilu zahtevali
ureenje Bosne i Hercegovine kao nemake pokrajine, a poslije
izbijanja ustanka prikljuuju se u sve veem broju pravoslavnim
ustanicima. Polazei od uvjerenja da je pogreno bilo hteti
hrvatsku narodnu dravu reirati kao dravu jedne
nacionalnosti, general fon Horstenau ocjenjuje da je pod

46) Zbornik NOR-a XII l Dokument br. 239 - Izvetaj nemakog generala u Zagrebu od
16. novembra 1941. komandantu oruanih snaga na Jugoistoku o vojno-politikoj i
privrednoj situaciji na teritoriji NDH str. 641-642.
47) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 266 - Izvetaj operativnog odelenja
opunomoenog komandanta u Srbiji od 5. decembra 1941. komandantu oruanih snaga na
Jugoistoku o vojno-politikoj situaciji i rezultatima operacija protiv ustanika u Srbiji i
situaciji u NDH, str. 722.
4') Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 132. - Izvetaj nemakog generala u Zagrebu od 2.
septembra 1941. komandantu oruanih snaga na Jugoistoku o vojno-politikoj situaciji u
NDH, str. 349.
49) Zbornik NOR-a XXI 1 Dokument br. 239 - str. 641-642.
uticajem ustakih progona Srba i ustanka srpskog naroda u NDH
stvoreno stanje da bi veina hrvatskog i muslimanskog naroda,
ak i mnogobrojni pravoslavci, pozdravili jedan nemaki
protektorat kao spas i osloboenje.50)
Njemakom komandujuem generalu u NDH ne moe se
porei da je u razmatranju i analizi vojno-politike situacije i
nacionalnih odnosa u NDH, odnosno u Bosni i Hercegovini,
imao politiki pristup u skladu sa stratekim interesima Treeg
Rajha na ovom podruju, kao to se u njegovim ocjenama ne
moe nai podrka koncepciji muslimanskih autonomista da se
Bosna i Hercegovina izdvoji iz NDH i dobije autonomni poloaj
kao poseban protektorat Njemake. Ipak, ima izvjesnih dodirnih
taaka i podudarnosti u izloenim pogledima njemakog generala
i stavovima muslimanskih autonomista. I general fon Horstenau i
muslimanski autonomisti iskljuuju njemaku odgovornost za
stanje u NDH koje je izazvalo ustanak. Saglasnost meu njima
postoji takoe u gleditu da Muslimani u nacionalnom pogledu
nisu Hrvati, ve posebno zajednica, o emu ustako vodstvo nije
vodilo rauna kada je proglaavalo NDH hrvatskom
nacionalnom dravom. Ignoriui vienacionalnu strukturu
NDH, ustae su preduzele masovno istrebljivanje i unitavanje
srpskog stanovnitva da bi od NDH stvorile nacionalno
homogenu hrvatsku dravu. I njemaki general i muslimanski
autonomisti zakljuuju da je srpski narod na ustaka nasilja
odgovorio ustankom, pa je po njima ustanak uperen protiv
ustake drave, a odgovornost za stanje stvoreno ustankom snose
vlada i vlasti NDH. Meutim, Glez fon Horstenau i muslimanski
autonomisti ispoljavaju razlike u stavovima kada trae izlaz iz
stanja stvorenog ustankom. General je imao u vidu cijelu
teritoriju NDH, a muslimanski autonomisti samo teritoriju Bosne
i Hercegovine. General se opredjeljuje za vojniku soluciju, pa se
zalae za zaposjedanje cijele NDH, odnosno za uspostavljanje
njemakog protektorata na cijelom podruju NDH, jer ga, po
njegovom uvjerenju, ele ne samo Hrvati i Muslimani, ve i
veina pravoslavnog stanovnitva. Za razliku od njemakog
generala, muslimanski autonomisti ostaju dosljedno na svom
politikom stanovitu koje su izloili Nijemcima jo u aprilu 1941,
da se Bosna i Hercegovina odvoji od NDH i konstituie kao
autonomija pod njemakim protektoratom. Njemaki general je
smatrao da stvarnu okupaciju NDH treba pretvoriti u formalnu
vojnim zaposjedanjem koje bi dobilo oblik njemakog
protektorata nad cijelom teritorijom NDH. Muslimanski
autonomisti su oekivali da bi im formalni protektorat njemaki
nad Bosnom i Hercegovinom omoguio da pored Nijemaca i oni

,0) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 279 - str. 775

32____ _ dobiju dio vlasti u autonomnoj Bosni i Hercegovini. Njemaki
MUSLIMANSKO general je sa ironijom pisao o nastojanju Muslimana da Nijemci
AUTONOMAS-
T V O 1 1 3 . SS prihvate i u obliku protektorata nad Bosnom i Hercegovinom
DMZUA
legalizuju njihov autonomistiki program. Muslimanski
autonomisti suprotstavljali su se inkorporiranju Bosne i
Hercegovine u NDH, pri emu su opoziciono stanovite prema
NDH pokrivali istorijskim simpatijama prema Nijemcima. U
vrhu Treeg Rajha nije prihvaena ni generalska varijanta
protektorata nad NDH, ni autonomistika ideja protektorata nad
Bosnom i Hercegovinom. Meutim, nezavisno od izloenih
razlika, i njemaki faktori u NDH i muslimanski autonomisti u
Bosni i Hercegovini ocjenjivali su da srpsko-komunistiki
ustanak nosi nepredviene brige i jednima i drugima. Koliko
god Nijemci nisu bili skloni dravnoj destabilizaciji NDH na
liniji muslimanskog autonomistikog programa, toliko im je bilo
stalo da posredstvom muslimanskih autonomista raunaju na
simpatije i pozitivno raspoloenje Muslimana u Bosni i
Hercegovini. Jer ustanak je od poetka ispoljavao tendencije
proirenja i uspona, to se potvrdilo ocjenom hrvatskog
generaltaba... da nije u stanju vlastitim snagama uguiti
ustanak,51) kao i pristupanje ustanikom pokretu pripadnika iz
redova Hrvata i Muslimana. Razlike u politikim stavovima
Nijemaca i muslimanskih autonomista u vezi sa realizovanjem
autonomistikog programa nisu mogle ukloniti potrebe i motive
povezivanja i uzajamnog podravanja, pogotovo u uslovima
ustanka i jaanja njegovog narodnooslobodilakog pravca i
karaktera.
Poto je izbio neukrotivom snagom stihije, da bi se od
poetka u njemu suprotstavila ttva pravca, ovinistiki i
narodnooslobodilaki, ustanak je u svim vjerskim i nacionalnim
sredinama otvorio intenzivne procese opredjeljivanja. to su se u
ustanku jasnije ispoljavala dva pravca, etniki i partizanski,
utoliko su bili dublji procesi diferenciranja u svakom narodu u
zemlji. Linija razgranienja pokazivala je da se formiraju dva
osnovna fronta: okupatorski front sa unutranjim pomagaima i
saradnicima faistikih okupatora, i antiokupatorski front, iju
glavnu snagu ine pripadnici srpskog naroda, sa aktivnim, veim
ili manjim, ueem boraca iz redova Muslimana i Hrvata. Sasvim
prirodno, ni muslimanski autonomistiki krug nije mogao da se
izoluje od procesa unutranjeg raslojavanja. Njegova ionako
tanka osnova poela je da se osipa. Ustanak je uopte meu
Muslimanima izazvao veoma iva divergentna kretanja, koja su

) Zbornik NCR-a X!! i Dokument br. 96 - Jzvetaj ncmakog generala u Zagrebu od 31.
jute 1941. Upravi Za obavjetajnu i kontraobavjetajnu slubu Vrhovne komande
Vermahta o vojno-politikoj situaciji u Sandaku i zapadnoj Bosni - str. 252.
potvrivala da u njihovim redovima sve izrazitije slabi uticaj
ustake vlasti i istovremeno da su pometnja i konfuzija
dominantno obiljeje politikog i duhovnog stanja Muslimana na
kraju 1941. i poetkom 1942. godine.

3 - A. Redi
V R E N J E MEU M U S L I M A N I M A K R A J E M 1941.
I POETKOM 1942. GODINE-STRADANJA MUSLIMANA
OD ETNIKA POETKOM 194 2. GODINE

lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu Avdo

Humo sasvim tano je uoio da je meu Muslimanima nastalo
veliko vrenje, koje se ogleda u postupcima ustake vlasti prema
Muslimanima - ustae hapse ne samo komuniste iz redova
Muslimana, ve i lanove veoma uglednih muslimanskih
porodica. Uvjeren da se Muslimani nalaze na prekretnici,
Avdo Humo predlae Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i
Hercegovinu da se posebnim letkom obrati Muslimanima Bosne i
Hercegovine sa teitem na raskrinkavanju... okupatorske
politike, jer, kako je naglaavao, okupatorske politike jo nisu
svjesne muslimanske mase, pa je zadatak KPJ da razbije iluziju
da Muslimani od okupatora mogu neto oekivati - neki spas.52)
U decembru 1941. Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i
Hercegovinu objavio je proglas pod naslovom Brao
Muslimani, u kome se podvlai misao da je krajnji as da
Muslimani uvide da je grdna zabluda misliti da su oni neko
naroito tijelo u Bosni i Hercegovini iju e sudbinu rjeavati oni
koji su (Muslimane) do sada vodili, pa (ih) doveli u ovaj alosni
orsokak.53) Poslije ovoga proglasa Pokrajinskog komiteta
Muslimanima se ee obraaju tabovi partizanskih odreda u
raznim podrujima Bosne i Hercegovine, kao i partijski komite
ti, koji su i prije toga inili napore da objasne ciljeve
narodnooslobodilakog pokreta Muslimanima i da ih okupe u
partizanskim jedinicama. Vrenje meu Muslimanima, izazvano
i praeno protivrjenim procesima, nije ukinulo mnoge iluzije
u njihovim politikim pogledima i opredjeljivanju, ali je neo
sporno meu njima ojaalo pozitivne tendencije prema
narodnooslobodilakom pokretu. Ustae su sada mogle raunati
sa onim muslimanskim elementima koji su se ueem u
zloinima odvojili od naroda pa su svoju sudbinu povezali sa
sudbinom organizatora faistikog genocida. Protivustaka
raspoloenja meu Muslimanima eljeli su da iskoriste neki
predstavnici etnikog pokreta, oekujui da e kod njih stvoriti
uvjerenje o odgovornosti hrvatskog naroda za rtve kojima je u
ustakim pokoljima bio izloen srpski narod i raspiriti mrnju

) Zbornik NOR-a IV 1 Dokument br. 65 - Izvjetaj delegata Pokrajinskog komiteta KPJ

za BiH od novembra 1941. o raspoloenju Muslimana, masovnom hapenju i proslavi
oktobarske revolucije u Sarajevu - str. 157.
) Zbornik NOR-a IV 1 Dokument br. 90 - Proglas PK KPJ za BiH Muslimanima Bosne
i Hercegovine decembar 1941. str. 222.
Muslimana prema Hrvatima.54) Samo rijetki pojedinci meu
Muslimanima, izraziti srpski ovinisti, predstavili su se kao
sljedbenici velikosrpske etnike ideologije etniki homogene,
srpske Bosne i Hercegovine u sastavu Velike Srbije.
Krajem 1941. na podruju istone Bosne vodila se veoma
intenzivna borba izmeu etnikog i narodnooslobodilakog
pokreta za ostvarenje dominantnog politikog uticaja na ovoj
teritoriji. Potisnuto iz zapadne Srbije sa glavninom oruanih
snaga, jugoslavensko rukovodstvo narodnooslobodilakog
pokreta namjeravalo je da na ovom prostoru stvori novu i
uveanu slobodnu teritoriju, koja bi u jednu povezanu cjelinu
obuhvatila oblasti istone Bosne, istone Hercegovine, Crne Gore
i Sandaka. Istovremeno, koristei se operacijama njemakih
okupatora protiv partizanskih snaga, etnike voe inile su sve
da se onemogui vojna saradnja i jedinstvo u borbi etnikih i
partizanskih snaga protiv okupatora, da se oslabe i to vie razore
partizanske jedinice, kako bi u ovim krajevima uspostavili vlast i
kontrolu etnikog pokreta. Osvjedoen da su oruane snage
NDH nesposobne da ugue ustanak, njemaki okupator izradio je
svoj plan u pogledu istone Bosne. Meu Nijemcima se pak
pomiljalo da se istona Bosna sasvim izdvoji iz sastava NDH.
Meutim, poto se tome protivila vlada NDH, koja je ocjenjivala
da e u takvoj soluciji ojaati pozicije i presti etnika i Nedia,
njemaki generali u Srbiji i NDH odluili su se (23. I 1942) na
sporazum sa vladom NDH, po kome istona Bosna do daljnjeg
ostaje operaciono podruje pod komandom opunomoenog
komandanta u Srbiji. Saglasno ovom sporazumu, civilna uprava
NDH na prostoru istone Bosne bila je obavezna da radi po
direktivama komandanta 718. divizije, kome su, takoe,
potinjeni hrvatska vojska, kao i policija, andarmerija i
ustae.55) Tokom ovih sastanaka pokazalo se da su njemaki
generali samo formalno uvaavali suverenitet NDH u oblasti
istone Bosne, koju su smatrali najveim aritem nemira i
raunali da e mjerama neposrednog angaovanja i kontrole
ovdje uspostaviti mir. U tom cilju u drugoj polovini januara 1942.
godine preduzeli su protiv partizanskih snaga jake ofanzivne
operacije u kojima su etniki odredi pod komandom Jezdimira
Dangia svojim ueem na strani Nijemaca teili unitenju
oruanih jedinica narodnooslobodilakog pokreta u istonoj
Bosni, rukovodei se uvjerenjem da su partizani, a ne njemaki

M) Kao pod br. M).

) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 13 - Zabeleka sa sastanka opunomoenog
komandanta u Srbiji sa nemakim generalom u Zagrebu, nemakim poslanikom u NDH i
Paveliem odranim 23. januara 1942. u Zagrebu u vezi sa vojno-politikom situacijom i
daljim merama u istonoj Bosni, str. 18.
okupatori, glavni neprijatelj srpskog naroda.56). Uprkos velikoj
nadmoi, januarska njemako-ustako-etnika ofanziva protiv
partizana nije postigla postavljeni cilj. Naprotiv, iako sa znatnim
gubicima koje su imali u toku ofanzive, uz to izloeni pojavama
dezerterstva pod uticajem etnike kampanje, glavnina
partizanskih snaga uspjela je da ubrzo stvori novu slobodnu
teritoriju u gornjem toku Drine sa sreditem u Foi, ime je bilo
omogueno da se ustanika podruja istone Bosne,
Hercegovine, Crne Gore i Sandaka poveu u jednu cjelinu.57)
Posljedice januarske ofanzive nisu bile iscrpljene samo
injenicom da je narodnooslobodilaki pokret potvrdio vitalnost
da se odri i razvija pod uslovima spoljnih udaraca i unutranjih
kriznih situacija. Pod uticajem ove injenice svi protivnici
narodnooslobodilakog pokreta - okupatori, ustae, etnici -
sticali su uvjerenje da se radi o pokretu koji ne strahuje od
materijalne i brojne superiornosti svojih neprijatelja, i
istovremeno da nemaju da mu suprotstave nita drugo osim te
superiornosti, koja je i sama relativna. U krugovima njemakih
generala formiralo se gledite daje NDH postala izvor nemira
i da predstavlja najveu opasnost za vojnu situaciju na
Balkanu58). Na liniji ove ocjene Nijemci su u svojim
razmatranjima situacije u istonoj Bosni nagovjetavali
mijenjanje odnosa prema etnikom pokretu. Nisu, meutim,
mogli da formalno prihvate saradnju sa etnicima ne samo zbog
oponiranja NDH, ve prvenstveno zbog tradicionalnog
protivsrpskog njemakog ovinizma, koji je u srpskom narodu i
srpskoj dravi gledao jednu od najjaih brana njemakim
tenjama za dominacijom na Balkanu i prodoru na istok. Ni
antikomunistiko opredjeljenje etnikog pokreta nije moglo da
pomjeri njemake okupatore iz njihove istorijske neprijateljske
pozicije prema srpskom narodu. Bez formalnog saveza sa
etnicima Nijemci su mogli da raunaju sa aktivnim ueem
njihovih oruanih formacija u borbi protiv partizana, a etnici su
nastojali da njemake vojne operacije protiv partizanskih snaga
to vie iskoriste u smislu njihovog unutranjeg slabljenja
podstiui osipanje i prelaz srpskih seljaka iz partizanskih
jedinica u etnike odrede. Nivou svijesti onih srpskih seljaka koji
jo nisu shvatili i vrsto slijedili ciljeve narodnooslobodilakog
pokreta, prije svega ideja bratstva Srba, Hrvata i Muslimana,

) Antun Mileti: O saradnji komandanta etnikih odreda istone Bosne Jezdimira

Dangia sa Nemcima - Vojnoistorijski glasnik br. 2, 1972. str. 135-145.
Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 23 - Izvetaj opunomoenog komandanta u Srbiji od
5. februara 1942. komandantu oruanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora sa
etnikim majorom Dangiem u Beogradu, str. 113-121.
*) A. Donlagi i M. Lekovi: Nemaka ofanziva na istonu Bosnu januar-februai
1942., Beograd 1962. str. 222.
*) Zbornik NOR-a XII 1 Dokument br. 23 - Str. 113.
blia je bila etnika propaganda da Srbin Srbinu nije neprijatelj,
ve da su Srbima od pamtivijeka neprijatelji Turci, pa umjesto
to meusobno ratuju, jer su ih komunisti podijelili i zavadili,
treba da jedinstveno okrenu oruje protiv Turaka i
komunistikih partizana, najveih neprijatelja i izdajnika
srpskog naroda.
Ova situacija u istonoj Bosni najtee je pogaala
Muslimane. Tragika njihovog poloaja nosila je iracionalno
obiljeje: to su se izrazitije distancirali od ustakog poretka i
osuivali ustaka nasilja prema srpskom narodu i svoj
patriotizam potvrivali ukljuivanjem u narodnooslobodilaki
pokret i partizanske jedinice, to su bila masovnija stradanja
Muslimana u etnikim pokoljima. Ako su kod ustanika
etnikog opredjeljenja pokolji Muslimana bili prvobitno izraz
osvetnike stihije, vodstvo etnikog pokreta inspirisalo je ove
pokolje ideolokim i stratekim motivima - da se stvori etniki
homogena srpska Bosna i sprijei pristupanje Muslimana u
narodnooslobodilaki pokret i njegove oruane partizanske
formacije.
Razvoj ustanka izazvao je promjene u dranju ustakih
vrhova prema Muslimanima. Mjesto bune propagande da su
Muslimani cvijee hrvatskog naroda, sve ei su prigovori
Muslimanima da se dre rezolucija koje su neprijateljske prema
NDH, da nisu odluni prema pobunjenicima, da uzimaju u
zatitu grko-istonjake, pa ak i komuniste iz muslimanskih
redova. Ovi prigovori, meutim, nisu dobivali iroki publicitet,
ve su mahom inili sadrinu slubenih izvjetaja i komunikacija.
Tamo emo proitati ocjenu da su simpatije Muslimana na strani
Turske,59) to je znailo da e se Muslimani ravnati prema
opredjeljenju Turske za jedan ili drugi zaraeni tabor, da se,
uprkos zaotrenoj situaciji koju je uslovio ustanak,
60
Hrvati-Muslimani jo uvijek dre rezervisano, ) da usljed
irenja ustanka u istonoj Bosni gdje je NDH izgubila 6
kotareva, kod Muslimana opada moral, to se ispoljava u
njihovoj spremnosti da priznaju vlast etnika, odnosno
partizana, jer im je prije svega stalo do toga da se u njihovim
krajevima prestane sa ubijanjem, paljenjem i pljakanjem.61) Za
razliku od ovakvih interno saoptenih zapaanja koja su govorila
o raspoloenjima i dranju Muslimana pod uticajem ustanka,

*) Zbornik NOR-a IV 2 Dokument br. 139 - Izvjetaj Zapovjednitva II domobranskog

zbora u Bosanskoj krajini i tuzlanskoj oblasti od l. do 15. januara 1942., str. 404.
*) Zbornik NOR-a IV 2 Dokument br. 140 - Izvjetaj krilnog orunikog zapovjednitva u
Banjoj Luci o borbama na teritoriji Bosanske krajine od 5. do 25. januara 1942, str. 425.
') Zbornik NOR-a IV 1 Dokument br. 183 - Izvjetaj Zapovjednitva III domobranskog
zbora od 23. decembra 1941, o raspoloenju naroda na podruju Bosne i Hercegovine, str.
542.
zvanina propaganda nastojala je da istakne privrenost
Muslimana ustakoj dravi i predstavi ih kao vrste borce za
odbranu NDH od pobunjenikih bandi. Da bi umirila
Muslimane istone Bosne, nad kojima su u nizu mjesta, bez
zatite oruanih jedinica NDH, etnici izvrili masovne pokolje,
ustaka propaganda u Sarajevu objavljuje poslije januarske
ofanzive dva letka, u kojima se, pored ostalog, kae: Mi srdano
zahvaljujemo Hrvatima Muslimanima istone Bosne za sve ono
to doprinesoe da se taj kraj NDH oisti od zloinakih
komunista i etnika - pljakaa, a zatim se proklamuje: U
Hrvatskoj mogu gospodovati samo Hrvati muslimani i katolici.62)
Iako nije jo dolo do ustako-etnike sprege, injenica je da
politika i jednih i drugih prema Muslimanima polazi od istih
motiva: usporiti i onemoguiti proces ukljuivanja Muslimana u
narodnooslobodilaki pokret. Ustae su eljele da etnike
pokolje Muslimana iskoriste za raspirivanje osvete i mrnje
Muslimana protiv Srba i da ih mobiliu u ustake formacije. S
druge strane, etnici su ocjenjivali da e razoarenje Muslimana u
NDH iskoristiti njihovo angaovanje na svojoj strani i ak za
organizovanje muslimanskih etnikih jedinica.63) U stvari, bio je
to manevar sraunat na obmanjivanje Muslimana, ega se
etnike voe nee nikad odrei provodei dosljedno svoju
protiv-muslimansku liniju unitavanja Muslimana sa vjekovne
srpske teritorije64) Istovremeno, narodnooslobodilaki pokret
pojaavao je politiku i propagandnu aktivnost za privlaenje
Muslimana u sastav partizanskih jedinica i u tome pogledu
mogao je da pokae uspjeh uprkos injenici da je kolebanje
muslimanskih masa usporavalo njihovo ire pristupanje frontu
narodnooslobodilake borbe.

M) AIHRPH NG inven. br. 502 - NDH Predsjednitvo vlade - Dravni izvjetajni i

promibeni ured - Podrunica Sarajevo (31. sijenja 1942) - Uredu vojskovoe, Zagreb -
Nastojnik podrunice Ekremov.
4J) Zbornik NOR-a IV 2 Dokument br. 32-Proglas Muslimana boraca NOP i DVJ od
januara 1942. - Muslimanima istone Bosne povodom pokuaja etnika da stvore
muslimanske etnike formacije str. 94.
64) Zbornik NOR-a XIV l Dokument br. 34 - Instrukcija Drae Mihailovia od 20.
decembra 1941. komandantu etnikih odreda u Crnoj Gori, komandantu limskih
etnikih odreda o organizaciji, ciljevima i upotrebi etnikih odreda - str. 93-98.
P I T A N J E I S T O N E B O S N E I
P O J A V A M U S L I M A N S K E L E G I J E
I M U S L I M A N S K E M I L I C I J E

Porast pozitivnog raspoloenja Muslimana prema narodno*

oslobodilakom pokretu zabrinjavao je i vodee faktore u NDH i
predstavnike etnikog pokreta/5) Svi su, meutim, smatrali da
od raspleta situacije u istonoj Bosni zavisi rjeavanje znaajnog
stratekog zadatka koji je pred svakoga od njih bio postavljen.
Politiki i vojni krugovi u NDH sa strahom su primali vijesti da
e 17 srezova istone Bosne biti prikljueno Nedievoj Srbiji.
Gubitak istone Bosne oni su doivljavati kao gubitak suvereni
teta NDH, pa im je preostala nada da e granicu NDH na Drini
ouvati njemake oruane snage i tako im omoguiti da imaju
kakvu-takvu kontrolu nad istonim prostorom ustake drave.66)
U etnikom pokretu vladalo je uvjerenje daje 17 srezova istone
Bosne pripalo Srbiji, ali se pri tome naglaavalo: Od nas etnika
zavisie da li e ovi srezovi ostati definitivno u naim rukama,
odnosno u naoj vlasti. Naime, etnici se moraju odrei
pljake, ubijanja potenih i ispravnih lica bez obzira na veru,
ako ne ele da se ponovnom intervencijom nemakih oruanih
snaga povrati ustaka vlast u istonoj Bosni.67) Bez obzira to
Nedi nije protegao svoju vlast na istonu Bosnu, jer to nisu htjeli
njemaki okupatori, etnika propaganda o prikljuenju 17
srezova istone Bosne Srbiji imala je odreenog uspjeha. Pod
uticajem te propagande smanjila se borbenost kod partizana u
istonoj Bosni,68) a istovremeno ona je pokazivala da etnike
snage nisu dezorganizovane, jer etnike voe uspijevaju da
pojedine etnike ete gumu u tabor kontrarevolucije.69) U
uslovima ustako-etnike igre oko istone Bosne rukovodstvo

41) Zbornik NOR-a IV l Ustako-domobranska dokumenta Dokument br. 139, Izvjetaj

Zapovjednitva II domobranskog zbora o borbama u Bosanskoj krajini i tuzlanskoj oblasti
od 1-15. 1942. str. 410, 413.
AIHRPH NG inven. br. 499 Zapovjednivo Treeg domobranskog zbora Sarajevo, 13.
sijenja 1942. Ministarstvu Hrvatskog domobranstva - Zapovjednik general Luki.
*) Zbornik NOR-a IV 1 Ustako-domobranska dokumenta - Dokumenat br. 151. Izvjetaj
Zapovjednitvu Treeg domobranskog zbora od 27. februara 1942. o borbama na teritoriji
Bosne i Hercegovine od 1. do 15. februara 1942. str. 497.
47) AIHMPH NG inventar br. 534 Komanda Viegradskog etnikog odreda, 2. februar
1942. - Komandant etnikog taba porunik ivko ordevi.
M) Zbornik NOR-a IV 3 Dok. br. 85 - Izvjetaj komandanta G NOP i DV BiH od 28.
februara 1942. Vrhovnom komandantu NOP i DVJ o vojno-politikoj situaciji na terenu
Romanije i Zvijezde i u odredima romanijskom i Zvijezda poslije druge neprijateljske
ofanzive - str. 244.
M) Zbornik NOR-a IV 4 Dok. br. 13 - Izvjetaj tabova Romanijskog NOP odreda i NOP
odreda Zvijezda od 14. februara 1942. Operativnom tabu za istonu Bosnu o situaciji
poslije II neprijateljske ofanzive - str. 45, 46.
narodnoslobodilakog pokreta zauzelo je stav prema kome je
osnovni zadatak partizanskih snaga da se sprijei prodiranje
etnika iz Srbije, kao i da se likvidiraju u istonoj Bosni.70) Po
ocjeni Vrhovnog taba Narodnooslobodilake partizanske i
dobrovoljake vojske Jugoslavije (VNOPIiDV) poetkom 1942.
istona Bosna imala je izuzetno veliki znaaj za razvoj
narodnooslobodilakog pokreta zbog veze sa Srbijom, u kojoj e,
kako je predvieno, borbe na proljee zauzeti velike razmjere.
Mi emo morati potpomoi te borbe, a to se moe postii
dejstvom iz istone Bosne. Zbog toga je, preduava V,
likvidiranje svih etnikih bandi isto toliko vano kao i pitanje
likvidacije okupatora.71) Razvoj dogaaja u proljee 1942.
godine nije potvrdio predvianja VS, ali je njegovo viemjeseno
zadravanje u istonoj Bosni u prvoj polovini 1942. znaajno
doprinijelo konsolidaciji partizanskih snaga, dok je, s druge
strane, etnika kolaboracija sa okupatorima u masama srpskog
seljatva Bosne i Hercegovine krila put spoznavanju i
razlikovanju ciljeva narodnooslobodilakog pokreta i etnikog
pokreta. Bio je to proces izrazito teak i protivijean, pun
skrivenih i otvorenih zamki i okuka, prelaza i povrataka, koji su
ga usporavali, ali nisu mogli da ga zaustave. etniki pokret u
Bosni i Hercegovini mogao je da se odrava prvenstveno pored
.okupatorskih vojnih snaga i pod njihovom zatitom.
Pitanju istone Bosne i situacije u njoj i dalje su posveivali
znaajnu panju opunomoeni njemaki predstavnici u NDH.
Njemaki poslanik kod vlade NDH Zigfrid Kae odluno se
protivio ispravljanju granice NDH u istonoj Bosni, u emu je
vidio prste Nedieve vlade. Prikljuenje istone Bosne Srbiji, po
njegovom miljenju, nije dolazilo u obzir, jer bi tako iz istone
Bosne u sastav Srbije dolo skoro vie hrvatskih muslimana nego
pravoslavnih. Muslimanima, koje su ve na hiljade ustanici ubili
ili protjerali, bila bi dosuena jo gora sudbina. Ocjenjujui da
bi usljed toga u Hrvatskoj i u islamskom svijetu nastale najgore
posljedice, njemaki poslanik zakljuuje da je pridravanje
granice na Drini, koju je Rajh priznao, jednostavno politiki
potrebno.72) I opunomoeni njemaki general u Zagrebu Gleze
fon Horstenau vraao se, poslije junarske njemako-ustake
ofanzive, na pitanje istone Bosne .U njegovom razmiljanju
porast nezadovoljstva Muslimana predstavlja, uz injenicu da je

T0) Zbornik NOR-a 3 Dokument, br. 57 - Saoptenje V NOP i DVJ od 8. februara 1942.
Glavnom tabu NOP i DV za BiH o izvrenoj reorganizaciji bosanskih partizanskih
jedinica i preduzetim mjerama za likvidaciju etnika u istonoj Bosni, str. 172.
n) Zbornik NOR-a II 2 Dok. br. 191 - Nareenje Tita od 20.11 1942. Glavnom tabu BiH,

str. 394, 396.

) Zbornik NOR-a XII 2 Dokum. br. 17 - Pismo nemakog poslanika u NDH od 12.
februara 1942. efu Vojno-upravnog taba u Srbiji o ustakoj politici u NDH, odnosima
izmeu NDH i Nedieve Srbije i razvoju NOP-a, str. 141.
NDH potisnuta s mora, novi momenat koji ini da je za dalji
opstanak hrvatske nezavisnosti postalo jo vanije posedovanje
Bosne do Drine. Pri tome general fon Horstenau daje usput
podatak kako je enja Muslimana za omiljenim bosanskim
autoritetom jo iz doba stare Austrije... mada sa izvesnim izrazito
panturskim prizvucima, dola do dirljivog izraaja u jednom
pismu upuenom velikom muftiji od Damaska. Svoje
razmatranje o stanju u istonoj Bosni general zakljuuje
podrkom stavu opunomoenog komandanta u Srbiji da oblast
istone Bosne neutralie u odnosu na hrvatsku ustaku vladu, pri
emu je uvjeren da ostavljanje istone Bosne kao operativne
zone s vojnom komandom u rukama jednog njemakog generala
treba da poslui tome cilju. Slaui se sa stavom njemakog
komandanta u Srbiji, general fon Horstenau istovremeno
podvlai da se ne moe ni pomisliti na izdvajanje istone
Bosne iz sastava NDH. Ako bi uz gubitke (Primorja i ostrva)...
otpala jo i istona Bosna, onda bi najbolje bilo da se hrvatska
drava uopte likvidira, to bi nas dodue stavilo pred jednu
sasvim novu situaciju na ovom vrelom tlu Balkana.73) U
navedenim dokumentima - Kaeovom pismu i izvjetaju generala
fon Horstenaua - nalaze se dva zanimljiva podatka koja
zasluuju da budu istaknuta. U pismu Partijskom drugu
Turneru njemaki poslanik u NDH Kae, saglasno svome
nacional-socijalistikom uvjerenju, podvlai da su Hrvati narod
koji se... uopte ne moe da urauna u slovenske narode, u emu
se nalazi jedan od vanih razloga za saglasnost Firera da se
Hrvatska 10. aprila 1941. godine proglasila nezavisnom
dravom.74) Kao to je poznato, ustaka ideologija uporno je
insistirala na stavu o gotskom porijeklu Hrvata, iji je smisao bio
u opredjeljenju da je sudbina hrvatskog naroda trajno vezana za
sudbinu Hitlerovog Treeg Rajha. Stoga je Kae bio bez rezerve
na strani vlade NDH u pogledu ouvanja njenog suvereniteta
nad istonom Bosnom. Za razliku od Kaea, oponumoeni
njemaki general u NDH Glez fon Horstenau, koji je kao bivi
oficir Habsburke Monarhije blie poznavao poloaj i odnose u
Bosni i Hercegovini, s posebnom panjom i interesovanjem pratio
je kretanja meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Izlaui
svoje miljenje o problemu istone Bosne Horstenau u citiranom
izvjetaju ukazuje prvi put na kontakte bosanskih Muslimana sa
velikim muftijom od Damaska. Iako u izvjetaju ne daje
pojedinosti o pismu velikom muftiji, neosporno je da je generalu

71)Zbornik NOR-a XII 2 Dokum. br. 33 - Izvctaj nemakog generala u Zagrebu od 25.
februara 1942. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojnopolitikoj situaciji, organizaciji
ustake vlasti i ustakih oruanih formacija, odnosima ustako-nemako-italijanskim v
NDH i borbama protiv partizana u Bosni, str. 164-167.
T4) Kao pod 72. - str. 139/140.
bila poznata njegova sadrina, iz koje je za njega najvanije bilo
ono mjesto u kome dolazi do izraaja enja njegovih autora
da se u Bosni ponovo uspostavi autoritet koji je u njoj vladao u
doba stare Austrije. General fon Horstenau je smatrao da o
ovome kontaktu bosanskohercegovakih Muslimana sa velikim
muftijom od Damaska treba da upozna komandu Vermahta pri
emu je takoe naglasio da mrnja prema ustakom poretku ne
moe zaista biti vea, nezavisno od toga kako se mislilo o
pitanju centralnog autoriteta uprave u Bosni.75) Ipak, uprkos
njegovoj ocjeni da je situacija u Hrvatskoj veoma teka, general je
smatrao da to ne treba da znai da bi Njemaka imala razloga
da zbog toga uskrati podrku mladoj dravi i njenom vodeem
narodu Hrvatima.76) U prilogu ovom stanovitu, on podsjea da
je ustanak hrvatskih vojnika unutar jugoslavenske armije u
aprilu prole godine znatno doprineo zapanjujue brzom slomu
Jugoslavije, tj. Velike Srbije i da je cela Hrvatska kliui
doekala Nemce o uskrsu 1941 .77)
Stanje u istonoj Bosni poetkom 1942. govorilo je o veoma
dubokom antagonizmu u meunacionalnim odnosima. Posebno
su bili otri srpsko-muslimanski i srpsko-hrvatski sukobi, ali
su takoe i hrvatsko-muslimanski odnosi nosili peat antagoni
stike konfrontacije. Dok je hrvatska strana u NDH prema
Muslimanima ispoljavala znake rezervisanosti i znake nepo
vjerenja, muslimanska strana sve otvorenije je izraavala
uvjerenje da je politika NDH glavni uzronik velikih musliman
skih stradanja. Konfrontacija nije mimoila ni oficijelnu ustaku
strukturu, pokazujui da se i u njoj produbljuju jazovi u znaku
ovinistike mrnje i iskljuivosti. Strah od promibe da Bosna
doe pod njemaku upravu dobivao je u istonoj Bosni iroke
razmjere. U tom pogledu podruje Bijeljine, sa apsolutnom
veinom srpskog stanovnitva, izazvalo je veliku zabrinutost
meu zvaninicima NDH. Vojni sudija u Bijeljini Petar Svasi u
posebnom izvjetaju Ministarstvu unutranjih poslova vlade
NDH osuivao je ak ustakog logornika Murat-bega Paia, koji
se kao ustaa potvrdio preduzimanjem masovnog genocida nad
Srbima i Jevrejima, da djeluje na liniji uspostavljanja njema
kog protektorata nad Bosnom.78). Predvoen Komunistikom
partijom Jugoslavije, ustanak je ve u prvim mjesecima razbi
jao ustaku NDH i primorao njemakog okupatora da njen
suverenitet titi proglaavanjem istone Bosne operacionim

7) Kao pod 73. - str. 164.

7*) Ibidem, str. 175.
) Ibidem,
) AMRS Fond UNS-a Ministarstvu unutranjih poslova u Zagrebu, 23. oujka 1942. -
Petar Svasi, sudac Vojnog suda zapovjednitva Vojne krajine u Bijeljini.
podrujem pod komandom opunomoenog komandanta u Srbiji, :
u emu su muslimanski germanofili autonomisti vidjeli ansu
izdvajanja Bosne i Hercegovine iz sklopa NDH pod njemakim
protektoratom. Meutim, vojno-politika situacija u Bosni i
Hercegovini nije bila sklona muslimanskim autonomistikim
tenjama. Nijemcima je sada vie bilo stalo da neutraliu etnike
u odnosu na njemake oruane snage nego do posebnog poli
tikog saveznitva sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini.
Njemaka nastojanja su bila usmjerena na to da se etnici kao
izrazito antikomunistiki pokret totalno okrenu protiv partizan
skih snaga, jer su narodnooslobodilaki pokret smatrali svojim
glavnim protivnikom i predviali da e proljee 1942. godine
donijeti novi zamah ustanka.
Razvoj dogaaja u proljee 1942. nije potvrdio pretpostavke
njemakih, kao i italijanskih generala da e doi do britanskog
iskrcavanja na Balkanu i s tim u vezi do velikog ustanka
balkanskih naroda.79) Meutim, iako Nijemci i Italijani nisu doli
u poloaj i bili primorani da vode pravi veliki rat na Balkanu,
ustanak u Jugoslaviji zahtijevao je angaovanje njihovih vojnih
snaga kako to nisu predvidjeli. Okupatorima je bio zajedniki
interes da svojim djelovanjem to vie produbljuju rascjep
ustanka i sprijee uspostavljanje jedinstva ustanikih snaga. U
tome im je iao naruku sukob etnika i partizana, u kome
su podravali etnike zbog njihovog antikomunistikog opre
djeljenja, u stvari zato jer su se uvjerili da su etnici nepomirljivi
protivnici narodnooslobodilakog ustanka i njegovih oruanih
snaga, partizana. Ipak, u vojno-politikim stavovima Nijemaca i
Italijana potojale su razlike u ocjenama koje su poticale od
suprotnosti u njihovim interesima. Nijemci su ostali uporni da
etnici ne mogu biti stavljeni u poloaj uvara javnog reda na
teritoriji NDH, koji su oni stvorili. Po njihovoj ocjeni, glavno je
da se etnici bore protiv partizana, ali to nikako nije razlog da sa
etnicima uspostave legalnu saradnju. Nijemci su doputali
mogunost uspostavljanja jedinstva u redovima ustanikih snaga,
tj. partizana i etnika, ali su radije slijedili njemaku antisrpsku
tradiciju nego to su bili spremni da joj pretpostave antikomu-
nizam srpskog etnikog pokreta. U stavu protiv direktive i
formalno prihvaene aktivne saradnje sa etnicima Nijemce je
utvrivalo njihovo uvjerenje da je januarskom ofenzivom
istono- -bosanski ustanak bio razdrobljen, pa u takvoj situaciji
nisu potrebne i svrsishodne i vee operacije.80) To ne znai da
su Nijemci potcjenjivali ustaniki pokret, ve su smatrali da je

79)Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 3 str 167/168.

) Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 59 - Izvjetaj nemakog generala u Zagrebu od 21
aprila 1942. Generaltabu Vrhovne komande Vermahta o vojnopolitikoj situaciji v
istonoj Bosni i dolasku italijanskih jedinica u Sarajevo, str. 316.
uprkos odlunosti ustanika da razviju jo veu aktivnost protiv
okupatorskih snaga, nuno savlaivanje ustanka snagama koje
su ovdje na raspolaganju, a ne pojaavanjem oruanim forma
cijama koje bi se dovodile iz Rajha.81) Ocjenjujui da je
likvidiranje ustanka zadatak snaga NDH, njemaki zvanini
predstavnici u ustakoj dravi ispoljavali su zabrinutost to u
hrvatskim masama najmanje kod Muslimana opadaju simpatije
prema... Nijemcima, pri emu je dolazilo do izraaja miljenja
da je Njemaka izdala Hrvatsku i Italiju, to se moglo uti i u
vladajuim krugovima NDH.82) Ma kako da je bila neprijatna,
ova pojava nije mogla pokolebati upravljaki i vojni vrh NDH da
njen opstanak zavisi od pobjede Njemake, i da Nijemci u
vodeem narodu NDH, Hrvatima, imaju provjerenog i trajnog
saveznika.

,l)Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 106 - str. 550.

") Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 75 - str. 415.
ITALIJANSKO-ETNIKI SPORAZUM
U I S T O N O J H E R C E G O V I N I I
U S T A K O - E T N I K I S P O R A Z U M
U B O S N I N A P R O L J E E 1 9 4 2 .

Drukija je bila orijentacija italijanskih okupatora, koji su u

anektiranim dijelovima Hrvatske kao i u okupacionoj zoni traili
uporite u etniki raspoloenim elementima u srpskom narodu,
meu reakcionarnim srpskim politiarima. Italijanima su oni bi
li potrebni radi pritiska na Hrvate, koji nisu skrivali svoje
nezadovoljstvo zbog prikljuenja jadranskih hrvatskih teritorija
Italiji, a etnikim elementima bili su potrebni Italijani jer su od
njih oekivali da e uzeti u zatitu srpsko stanovnitvo nad kojim
su u NDH ustae vrile masovne progone i pokolje. U ovom
okviru uinjena je analiza vojnopolitike situacije u NDH, koju
je sredinom marta 1942. godine dao naelnik italijanskog
generaltaba general Ambrozio. Tu on konstatuje sljedee:
predstavnici hrvatske vojske i ustakog pokreta neprekidno vode
antiitalijansku propagandu vlasti NDH ne pokazuju spremnost
da sarauju sa predstavnicima Italije; a istovremeno ostaju
uporne u neprijateljstvu prema Srbima - pravoslavcima; u NDH
ustae su nosioci nereda; ustanici vre pojaanu mobilizaciju
mladih koji su sposobni za oruje; produbljuje se neprijatelj
stvo izmeu etnika-nacionalista, koji su nai simpatizeri i
partizana-komunista, koji su nai nepomirljivi protivnici; glaso
vi o podjeli Hrvatske, pri kojoj bi Italiji pripala Bosna i
Hercegovina naili su na pozitivan odjek kod srpsko-
pravoslavnog stanovnitva.81) U jednom analitikom osvrtu na
opte prilike u Bosni i Hercegovini neposredno poslije propasti
Jugoslavije formulie se ocjena da Muslimani odluno i
iskljuivo tee autonomiji, za razliku od Srba, prema ijem
stanovitu poeljna autonomija predstavlja samo prvu etapu
irokog srpskog nacionalistikog programa.84) Prema izvjetaju
italijanskog konzula u Mostaru s poetka 1942. stanovnitvo
u Hercegovini u ogromnoj veini (80%) je antihrvatski
raspoloeno. Srbi bi eljeli da se teritorija Hercegovine stavi
pod italijanski protektorat ili ak ukljui u italijansku dravu.
Ali oni to rjeenje smatraju privremenim, jer, po ocjeni konzula,
nema Srbina koji nije ubeen u to da je pitanje naeg pora
za stvar samo vremena. Muslimani u Hercegovini su, smatra

) AVI I - NAV I-TE 821-R. 356/591-15. III 1942 - Generaltab kopnene vojske -
Operativno odjeljenje I - 3 odsek - Vrhovnoj komandi - Naelnik Generaltaba
Ambrozio.
*) a vii - NAV - I - TE 821-R. 21/298-301; Komanda II armije - Odelenje civilnih
poslova.
Jconzul, lojalni, poto je Italija jedna velika sila Evrope pod
kojom ivi oko 4 miliona Muslimana sa jednakim pravima i
obavezama. Prema Srbima su neprijateljski raspoloeni zbog
strahovitog pokolja Muslimana u Foi... i u selu Bora. Po
miljenju veine Muslimana, izvjetava konzul, potrebno je
izdvojiti (Hercegovinu) iz sastava Hrvatske drave (i) dati joj
samostalnu upravu pod protektoratom Italije.85)
U razgovorima koje je imao u Mostaru i Dubrovniku sa
predstavnikom etnikog pokreta Dobrosavom Jevdeviem,
delegat vlade NDH kod druge italijanske armije dr Vjeko Vrani
informie ustaku vladu o spremnosti Jevdevia da sarauje sa
oruanim snagama NDH protiv komunista.86) O odnosima
prema etnicima kao i o ustako-etnikoj saradnji vodili su
slubene razgovore posljednjih dana marta 1942. predstavnici
oruanih snaga Njemake, Italije i NDH: general artiljerije
Bader, armijski general Roata, komandant II italijanske armije i
naelnik Glavnog stoera Ministarstva domobranstva general -
lajtnant Laka. Tokom razgovora doli su do izraaja stavovi a
su svi komunisti neprijatelji, usljed ega pregovori s njima ni
pod kojim uslovima ne dolaze u obzir. S druge strane, s obzirom
da su etnici hrvatski neprijatelji, ali nisu neprijatelji Osnovne...
svrsishodno je (s njima) odmah pregovarati.87) Prisutni generali
bili su saglasni da je to put pacifikacije. Sporazumi okupatora i
NDH sa etnicima bili su znaajan elemenat strategije okupatora
da se preduprijedi rasplamsavanje velikog ustanka na Balkanu u
proljee 1942. Spremnost etnika na ove sporazume bila je takoe
izraz njihove strategije u borbi protiv partizanskog pokret, iji se
slom i njima inio neizbjenim kao i okupatorima i upravljaima
NDH. Sa vojne take gledita ove procjene nisu imale greke.
Smisao ustako-etnikih sporazuma za vojno i politiko
vodstvo u NDH bio je u tome da se sprijei irenje narodno
oslobodilakog pokreta i akcija partizanskih snaga. U pro
ljee 1942. sklopljeni su mnogi sporazumi izmeu lokalnih
predstavnika NDH i komandi pojedinih etnikih odreda, u emu
su prednjaile etnike grupe Drenovia, Teanovia, Maretia i
Trifunia u predjelima Bosanske krajine.88) U vojnim tabovima
NDH vladalo je miljenje da e biti sklopljeni sporazumi i sa
ostalim grupama etnika i izraavala spremnost da se prihvate
etniki uslovi ako se ne kose sa interesima naih vlasti i

*) AVII-NAV-ITE 821-R.400/723-8; Italijanski kraljevski konzulat, Mostar, 30. aprila

1942.
") AV1I-NAV-I-TE 821-R. 400/1015-8 - Telegram - NDH - Opte upravno povjerenitvo
kod Druge armije italijanske vojske - Suak, 2. aprila 1942. - Izvjetaj Dr Vjeko Vrani.
) Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 48 str. 248/249.
) Zbornik NOR-a IV 5 Ustako-domobranska dokumenta - Dokument br. 163 - str. 436.
NDH.89) Najvanije je bilo da se uz pomo etnika privede
veina pravoslovnog puanstva pokoravanju naim vlastima,90)
da se na taj nain postigne pacifikacija i slomi narodno-
oslobodilaki ustanak.
Sporazume sa NDH etniki predstavnici objanjavali su
ocjenom da nisu mogli da se bore na dvije strane, protiv ustaa i
partizana, koje su optuivali da su zametnuli kavgu.
Sporazume su zakljuivali jer je to po njihovom uvjerenju bio
jedini nain da se srpski narod spasi od unitavanja, to je iz
Londona savjetovao predsjednik Kraljevske vlade Slobodan
Jovanovi. Istovremeno, sporazumi su stvarali mogunost et
nicima da od NDH dobiju odreene koliine oruja, municije i
druge materijalne opreme za borbu protiv partizana s ciljem da ih
unite. Sklapanjem Sporazuma etnici nisu naputali svoje
stanovite da su Bosna i Srbija jedna zemlja i da e iz Bosne
oistiti sve to nije srpsko. Na internom savjetovanju isticali su:
mi moramo to dalje izigravati ovu politiku, dok ne pukne front,
a onda...91)
Italijansko-etniki sporazumi u Hercegovini, kao i
ustako-etniki sporazumi u Bosni teko su pogaali Muslimane.
Sada su se jo jae utvrivali u miljenju da ih je NDH ostavljala
na cjedilu i bez zatite preputala etnicima. Jedna od ne
posrednih posljedica ovih sporazuma pokazala se u nastavljanju
etnikih represalija prema Muslimanima s jedne, i muslimanskih
akcija osvete s druge strane. Istovremeno, meu Muslimanima
razoaranim u NDH jaala je tendencija da se stvore samostalne
muslimanske jedinice iji bi zadatak bio da brane muslimansko
stanovnitvo od etnikih napada. Tako je u rejonu Tuzle
priuvni bojnik Muhamed Hadiefendi... trgovac iz Tuzle, na
brzu ruku skupio... 5.000 - 6.000 ljudi i formirao tzv.
dobrovoljaku legiju Narodnog ustanka. Po ocjeni policijskih
organa NDH u Tuzli, ova legija nije vie priznavala nikakvu vlast
NDH i umjesto da suzbija napadaje odmetnika, prometnula se
u... razuzdanu pljakaku bandu. Njenim pljakakim akcijama
najprije su bila izloena naselja srpskog stanovnitva, ali su od
legionarskih akcija strahovala i sela sa hrvatskim stanov
nitvom.92) Policijske vlasti u Tuzli predlagale su instancama u
Zagrebu da se ova legija likvidira mobilizacijom njenih

*) Ibidem Str. 437.

90) Kao pod 88.

91) Zbornik NOR-a XIV l Dokument br. 100 - Zapisnik sa konferencije etnikih odreda
sa podruja doline Vrbasa od 7. jula 1942. o organizaciji odreda, sadejstvu i akcijama
protiv NOP-a i saradnji sa NDH str. 312-315.
) AMRS Fond UNS-a Redarstve oblast Tuzle - V.T. br. 17/42 - Tuzla, 26. travnja 1942. -
Izvjetaj o radu dobrovoljake legije Narodnog ustanka - Primljeno u Ministarstvu
unutranjih poslova 4. V 1942.

4 - A. Redi
pripadnika u domobranstvo. U stvari, legija je i nastala od vojnih
obveznika Muslimana koji nisu htjeli da slue u regularnim
vojnim jedinicama NDH. Obrazovanje Hadiefendieve legije
bilo je dokaz da se iri proces raspadanja vojnog stroja NDH, to
se prije svega manifestivaio u primjerima pristupanja domobrana
partizanskim jedinicama. Ali formiranje samostalnih
muslimanskih jedinica koje su neprijatelja vidjele u srpskom
narodu a ne u okupatorima, nije bio nain da se zatite
Muslimani, kao ni put na kome se postaje slobodan. Iste okol
nosti djelovale su da se i u Hercegovini pojavi legiji slina
jedinica, muslimanska milicija. Ova milicija okupila se oko atia
Saliha, biveg austrijskog orunikog narednika, koji je stupio
u pregovore sa predstavnicima italijanske vojske u Nevesinju radi
dobivanja hrane i u tome imao odreenog uspjeha. U svojim
kontaktima sa Italijanima ati je sasvim zaobiao organe NDH,
koji su se u Nevesinju nalazili u rastrojstvu, ali je morao da
prihvati kontrolu italijanske vojne komande i da se potini njenim
naredbama.9*) Italijani nisu eljeli da saradnjom sa musli
manskom milicijom dovedu u pitanje saveznitvo sa etnicima,
koje je inilo jednu od poluga italijanske strategije u NDH i
prema NDH. Na ovom primjeru se pokazalo da muslimanska
milicija moe da vri postavljenu namjenu u mjeri koja ne izlazi iz
okvira stratekih interesa okupatora. U tom pogledu italijanskom
okupatoru odgovaralo je da muslimanska milicija preduzima
akcije protiv partizana, jer su oni bili njihov glavni protivnik.

M) AMRS FOND UNS-a NDH - Kotarska oblast Nevesinje - Pres. br. 101/42 Nevesinje
1. lipanj 1942. Ministarstvu unutrnjih poslova, Zagreb VD kotarskog predstojnika pristav
Horvat.
PARTIZANSKI TABOVI PREDUZIMAJU
K A M P A N J U P R O T I V P E T E K O L O N E
- D I V E R G E N T N A POLITIKA KRETANJA MEU
M U S L I M A N I M A U LJETO 194 2. G O D I N E

Izloeni razvoj vojno-politikih odnosa u Bosni i Hercegovini

iao je prvenstveno u prilog etnikom pokretu, koji se sada
gotovo svom snagom mogao okrenuti protiv narodno-
oslobodilakog pokreta i sa izvjesnim izgledima u uspjeh, jer su
partizanske snage sa svih strana bile okruene neprijateljskim
jedinicama. Pod pritiskom ovog okruenja u partizanskim
tabovima i partijskim rukovodstvima stvaralo se miljenje da iza
etnika stoji i za njih radi kulaka peta kolona, ije fiziko
unitenje predstavlja prvi zadatak partizana. U tom smislu izriito
govori prepiska izmeu Operativnog taba Kalinovikog sektora i
V NOP-i DVJ tokom aprila 1942. kao i izvjetaji koje je
Operativni tab NOPO za Hercegovinu upuivao Vrhovnom
tabu. U izvjetaju o akciji na ustako uporite Bora komandant
Operativnog taba Kalinovikog sektora informie Vrhovni tab:
Po evakuaciji Bora kue se pale redom... Miljenja sam da se
oiste svi dobrovoljaki odredi, potreban broj razorua i
postrijelja... U podruju ovoga taba se to ve sprovodi... Po padu
Planine i Bjelinia mislimo da dokusurimo V kolonu u Trnovu, a
onda u Zagorju... jer je to kula kulaka i zelenaa... Dobro bi bilo
ovih dana na ovaj teren baciti neke politike radnike da se fiziko
ienje u dovoljnoj mjeri objasni narodu.94) Izvijeten o
antipetokolonakoj kampanji Opertivnog taba Kalinovikog
sektora Vrhovni tab NOP-i DVJ upuuje ve drugog dana
nareenje njegovom komandantu Radu Hamoviu u kome od
njega zahtijeva sljedee: Sve one koji su sabotirali borbu na
Boru mora likvidirati. Za ovo si nam ti lino odgovoran... Isto
tako mora raistiti svu petu kolonu na tom terenu gdje se nalazi.
Dakle, mora najenerginije istupiti.5) Komandant Kali
novikog sektora hitro je odgovorio Vrhovnom tabu sljedeim
izvjetajem: Sve te petokolonae emo da nemilosrdno
pobijemo, a selo Gradinu emo da zapalimo... Zamah drugova iz
Hercegovine je obuhvatio i nas, jer zaista se ne moe nikuda dok
se najprije u korijenu ne samo likvidira peta kolona, ve i oni koji
e to da budu i jo 20 godina.96) Sline izvjetaje primao je V

*4) Zbornik NOR-a IV 4 Dokument br. 84 - Str. 227.

) IBIDEM - Dokument br. 88 str. 236.
**) IBIDEM - Dokument br. 104 str. 276.
Poetkom maja 1942. vrhovni komandant NOP i DVJ obavijestio je pismom komandanta
Operativnog taba Kalinovikog sektora Radu Hamovia da je izabran za lana Vrhovnog
taba NOP i DVJ (Zbornik NOR-a IV 5 Dokument br. 4).

4*
 p

NOP-i DVZ i od Operativnog taba NOP odreda za Hercegovinu

poslije zauzea Bora. Okupator na ovome terenu (Nevesinje -
Gacko) rauna na podrku pete kolone, koja jo nije temeljito
pokasapljena... Posledice akcije na Boru ve se oseaju.
Muslimani u mnogim mestima Nevesinjskog polja, Trebinja, trae
pregovore, a etnici u Gacku ostadoe bez masa, jer sve bei od
njih i predaje oruje sa municijom nama.97) Hercegovaki
partizanski tab je ovdje pretjerivao, naroito u vezi sa etnicima.
Naime, posljedica kampanje protiv pete kolone i kuluka u
Hercegovini izrazila se u pojavi osipanja partizanskih redova i
narastanja etnikih odreda. Istorijska nauka utvrdila je da su
lijeve tendencije u partizanskim jedinicama teko pogodile
narodnooslobodilaki pokret upravo u istonoj Hercegovini i
drugim krajevima u kojima su se jae ispoljile. Valja, takoe,
konstatovati da je rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta
razumjelo da se suprotstavi tendencijama prelaza na drugu
etapu revolucije insistirajui na liniji: na glavni i osnovni cilj
jeste borba protiv okupatora, ostvarenje jedinstva svih rodoljuba
u toj borbi.98)
U izvorima koji potiu od organa narodnooslobodilakog
pokreta s proljea 1942. nalazi se vie podataka i ocjena o
pozitivnom raspoloenju i odnosu Muslimana prema
narodnooslobodilakoj borbi partizana. Izvjetavajui V NOP
DVJ 10. aprila 1942. godine o situaciji narodnooslobodilakog
pokreta na zenikom podruju komandant Glavnog taba NOR i
DV BiH pie da je muslimansko stanovnitvo naklonjeno naoj
borbi,99) ali pri tome ne prua konkretne podatke i ne daje
primjere. Pozitivna orijentacija muslimanskog stanovnitva
Zenice i nekih podruja u istonoj Bosni predstavljala je svakako
znaajan elemenat u pripremama koje je Glavni tab NOP i DV
BiH tada preduzimao u vezi sa stvaranjem istonobosanske
brigade. Pozitivno raspoloenje meu Muslimanima Hercegovine
prema partizanima potvrdilo se formiranjem partizanske
muslimanske ete poetkom maja 1942. na osloboenoj teritoriji
Zagora - Popovo Polje do apljine, Bregava do Stoca.100)
Sline tvrdnje sadravane su i u izvjetaju o partizanskoj
protuofanzivi u Hercegovini tokom druge polovine maja 1942. Tu
se iznose zapaanja taba da su muslimanske mase sve vie
raspoloene da nas prime, da pristupe nama. Imamo sluajeva
prebegavanja naoruanih Muslimana sa neosloboene teritorije
na nau... Muslimanske mase, naroito na teritoriji Stolac -

") IBIDEM - Dokument br. 109 str. 290-293.

,a) Zbornik NOR-a II 3 Dokument br. 147 - str. 387.

") Zbornik NOR-a IX 4 Dokument br. 63 - str. 174.

,t>0) Zbornik NOR-a IV 5 Dokument br. 2 str. 12.
Mostar, skoro su se napola otrgle same ispod vlasti ustaa.101)
Na podruju Bosanske krajine uee Muslimana u partizanskim
jedinicama inilo je, takoe, jedno od znaajnih obiljeja razvoja
ustanka i narodnooslobodiiakog pokreta. Vrhovni tab NOPO i
DVJ izdao je 22. juna zapovijest za pokret glavnine partizanskih
snaga prema Bosanskoj krajini.102) Po rijeima njemakog
istoriara Gerta Frikea bio je to legendarni dugi mar male
Titove partizanske armije sa hercegovako-cmogorske granice,
gdje se nalazila u neizdrivom poloaju.103)
Paktiranje etnika sa okupatorima, ustako-etniki
sporazumi, kao i estok obraun partizana sa etnicima u proljee
1942. godine djelovali su u smislu aktivnijeg opredjeljivanja i
pristupanja Muslimana u narodnooslobodilaki pokret. Na
koenje ovoga procesa nikako nije mogla da utie aktivnost nekih
etnikih voa u pridobivanju Muslimana na pozicije i platformu
etnikog pokreta. Duboka pocijepanost inila je i dalje
muslimansku politiku realnost. Imati Muslimane preteno na
svojoj strani za sve uesnike u ratnom sukobu znailo je imati pod
svojom kontrolom Bosnu i Hercegovinu. Muslimanski
autonomisti su se i dalje naslanjali na njemakog okupatora i
snovali da e pod njegovim protektoratom povratiti svoje pozicije
u Bosni i Hercegovini.
Nijemci, meutim, nisu mislili da napuste saveznitvo sa
NDH. To je najjasnije izjavio njemaki poslanik u NDH, Zigfrid
Kae: elja za nemakom vojnom upravom mora da bude
odbijena iz politikih razloga... Pitanja nacionalnosti u Hrvatskoj
su stvar hrvatske vlade... Najodlunije se zalaem da se izbjegava
svako umanjenje hrvatskog suvereniteta.104) Sa njemakog
gledita suverenitet NDH podrazumijevao je i predstavljao
stvarnu vlast njemakih okupacionih snaga na podruju
hrvatske drave. Ustanak je, meutim, doveo u pitanje ne samo
suverenitet NDH, ve u prvom redu samu okupaciju
Jugloslavije, kojom su sile osovine otpoele razbijanje i
komadanje jugoslavenske dravne teritorije. U ljeto 1942. godine
jugoslavenska situacija pokazivala je da okupatori i NDH, uprkos
vojnoj i materijalnoj premoi, nemaju snage da savladaju ustanak
i da unutranja kretanja, naroito u Bosni i Hercegovini, dre pod
svojom kontrolom. A pod uticajem ovih kretanja okupatori su bili
primorani da oko sebe okupljaju i udruuju sve to je bilo
neprijateljsko prema narodnooslobodilakom pokretu. Pod

**1) IBIDEM - Dokument br. 33 - str. 101.

IM) Zbornik NOR-a 114 Zapovest Tita od 22. juna 1942. za pokret u Bosansku krajinu -

str. 395.
') Gert Fricko: Kroatien 1941-1944 - Freiburg - 1972 - str. 75.
,<M) Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 106 - str. 551-553.
zastavama i skutovima okupatora svrstavale su se meusobno
sukobljene i do krvi zaraene grupe iz svih domaih vjerskih i
etnikih skupina. Iako ustankom uzdrman, okupator je i dalje u
zemlji bio faktor kome su se prirodom svojih socijalno-politikih
opredjeljenja, nacionalnih i klasnih interesa, okretale protiv-
ustanike grupacije. Ipak, mogunosti okupatora da bitno utie
na politike tokove i odnos snaga smanjivale su se u zavisnosti od
razvoja narodnooslobodilakog pokreta, prvenstveno od razvoja
njegovih oruanih snaga, partizanskih jedinica. Iako se u javnosti
stvaralo uvjerenje da su odbrojani dani narodnooslobodilakom
pokretu i partizanima usljed okupatorsko-etnikih i ustako
-etnikih sporazuma, u frontu okupatora i kolaboracionista
antagonizam njegovih pripadnika nije se dao ukinuti. U stvari,
uprkos sporazumima, antagonizam je ostao jedno od njegovih
bitnih obiljeja. U njemu se nalazi jedan od izvora unutranjeg
politikog raslojavanja i diferenciranja Muslimana. Sve dalje od
ustaa i od etnika, Muslimani su se postepeno okretali
partizanima i ukljuivali u narodnooslobodilaki pokret. Nisu,
meutim, bile presjeene veze Muslimana sa ustaama, a
uspostavljene veze sa etnicima bile su veoma tanke. Divergentno
kretanje dopunjavala je obavezna, tradicionalna autonomistika
struja, koja je svoju realnu perspektivu vidjela u podrci
okupatora.
Svi vojno-politiki faktori pratili su proces unutranjeg dife
renciranja meu Muslimanima, koji je postajao sada iri i dublji,
a iji je poetak vezan za stvaranje NDH, u koju je BiH bila
nasilno ukljuena.
Prema zapaanjima Nijemaca, ne samo pravoslavci, ve
i neki delovi Muslimana neprijateljski su nastrojeni prema
hrvatskoj dravi a naroito prema ustaama.105) koje su bile
nosilac politike u NDH. Sa posebnom panjom Nijemci su
pratili muslimanski autonomistiki pokret i pokuaje musli-
mansko-srpskog izmirenja, pri emu su ih preteno intere-
sovali kontakti izmeu predstavnika muslimanske legije i et
nikih komandanata. Pod uticajem ustanikog pokreta, auto
ritet hrvatske vlade, po ocjeni opunomoenog njemakog
generala u Zagrebu, ozbiljno je naruen u velikim podru
jima,106) to govori o jaanju opozicionog muslimanskog se
paratizma. Jedan njemaki izvjetaj o poloaju i prilikama u
Bosni u ljeto 1942. sadri informaciju o namjeri muslimanske
delegacije iz kruga autonomistikog pokreta sa in. Suljagom
Salihagiem iz Banjaluke na elu, da u Berlinu posjeti Hitlera u
vrijeme kada je kod njega boravio veliki jerusalimski muftija.

,M) Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 3 - str. 614.

,0*) IBIDEM - Dokument br. 130.
Izvjeta smatra da neuspjeli odlazak ove delegacije nije omeo
ove muslimanske krugove da uspjeno odravaju vezu sa
Berlinom preko povremenih kurira. On, takoe, saoptava da su
ovi krugovi uvjereni da je rjeenje pitanja Bosne na najboljem
putu i da oni oekuju ostvarenje njihovih eljd.107) U istom
izvjetaju njegov autor govori o kontaktima Muslimana sa
predstavnicima etnikog pokreta na podruju Trebave,
Majevice, Ozrena i Zenice, u kojima je razmatrano pitanje
saradnje u Bosni. Po ocjeni uesnika ovih razgovora saradnjom
Muslimana i etnika u najkraem vremenu bili bi u Bosni ponovo
uspostavljeni mir i red. To, meutim, zahtijeva da se njihovi
redovi oiste od destruktivnih elemenata i da se iz Bosne
bezuslovno povuku ustae. Slino su tekli razgovori izmeu
Hadiefendievog autanta Omera Gluhia i predstavnika
etnika sa podruja Majevice, kao i sa etnicima Trebave, Ozrena
i Zenice. U toku ovih razgovora, sa kojima su Nijemci bili
saglasni, muslimanski predstavnici izjavili su Nijemcima:
Odstranite ustae iz Bosne i mi Muslimani sa Srbima stvoriemo
ovdje red za 15 dana. Rudolf Troj, koji je pisao ovaj izvjetaj o
prilikama u Bosni, imao je utisak da bi Muslimani bili najsretniji
kad bi doli pod njemaki protektorat jer su svi bili za Nje
maku.108) Dok u svojim izvjetajima sa neskrivenim zado
voljstvom podvlae pronjemako raspoloenje Nijemci najradije
proputaju da se odrede prema muslimanskim autonomistikim
tenjama koje prije svega raunaju na njemaku podrku. Jedan
nacistiki izvjetaj o vojno-politikoj situaciji u NDH s poetka
septembra 1942. godine, koji se posebno bavi dranjem
Muslimana u NDH, sadri sljedee ocjene: na prostoru Sarajeva
muslimanska politika igra znaajnu ulogu, veina Muslimana ne
osjea se Hrvatima, ve muslimanskim Bosancima: njihovo
dranje prema NDH i hrvatstvu je rezervisano i pasivno, usljed
toga Hrvati im s pravom prebacuju da su neaktivni, nesposobni
i pekulantskog ponaanja; suprotnost izmeu Hrvata i
Muslimana je u ovako nemirnoj situaciji u Bosni i Hercegovini
utoliko znaajnija, poto Muslimani u Bosni i Hercegovini imaju
relativnu veinu, prijateljsko raspoloenje Muslimana prema
Nijemcima, koje potie iz vremena prije jugoslavenskog rata,
sada je potisnuto njihovim razoarenjem poto je njihova
situacija danas gora nego za vrijeme jugoslovenske
vladavine.108 a) Nijemci su sasvim tano zapaali odreena
politika kretanja meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini, ali
nisu bili spremni da podre njihove koncepcije i zahtjeve, jer bi se

') AVI I - 40 GE - 47/1 (Rudolf Troj o prilikama u Bosni, 4. VIII 1942)

l0,-a) Zbornik NOR-a XII 2 Dokument br. 149 str. 731-732.
zahtjeve, jer bi se takvom njihovom pomou dalje intenzivirao
proces slabljenja NDH, to im nikako nije bilo u interesu.
I N T E N Z I V N I J A P O L I T I K A A K T I V N O S T
I T A L I J A N A U B O S N I I H E R C E G O V I N I
U DRUGOJ POLOVINI 1 9 4 2 . - I N I C I J A T I V E
ZA STVARANJE MUSLIMANSKIH ETNIKIH
JEDINICA - IRE PRIBLIAVANJE MUSLIMANA
N A R 0 D N 0 0 S L 0 B 0 D I L A K 0 M P O K R E T U
Kao to je u njemakoj strategiji NDH bila u prvom planu, a mus
limanski sindrom bio od sekundarnog znaaja, tako je u italijan-
skoj strategiji etniki pokret imao glavno mjesto, a muslimanski
politiki interes bio od sporednog znaaja. U stvari, sa italijan-
skog stanovita problem Bosne i Hercegovine bio je podreen ita-
lijansko-jadranskoj strategiji. U tom sklopu i Muslimani su dobi-
jali odreenu poziciju. Prema analitikim razmatranjima italijan-
skog generala uzepe Pieka NDH je u svojoj etnikoj homoge
nosti veoma nagriena usljed prikljue- nja Bosne i Hercegovine,
koja nema tiita zajedniko sa pra- vom Hrvatskom, jer je prete
no naseljena Srbima i Muslimani- ma. Bosna je mjeovita oblast,
tipino balkanska, o kojoj blagovremeno treba nai rjeenje. Ge
neral smatra da se radikalno ekonomsko i vojno rjeenje proble
ma Dalmacije nalazi u okupaciji Bosne i Hercegovine, koja bi za
jedno sa Dalmacijom inila posebnu Vojnu oblast, barem do
svretka rata. Ukoliko se ne prihvati ova solucija, italijanski gene
ral je predlagao da se odmah proglasi italijanski protektorat nad
Bosnom i Hercegovinom. Po njegovom uvjerenju Italija bi na taj
nain postigla vie veoma znaajnih prednosti: a) na jugu NDH
uspostavila bi efikasnu protivteu od dva i po miliona stanov
nika, preteno Srba i Muslimana; b) obezbijedila bi zalee Dal
maciji, c) Italija bi konano zaposjela prvi put od svog ujedinjenja
jednu ekonomski bogatu oblast, neophodnu italijanskoj industriji.
General Pieke je uvjeren da bi Srbi u tom pogledu dali koristan
doprinos saradnji u eventualnoj italijanskoj okupaciji Bosne i
Hercegovine, kao i da bi u tom smislu imali podrku Muslimana,
poto oni strepe kako od hrvatskog ovinizma, tako i od srpskog
nacionalizma..109)
U svojoj politici prema Bosni i Hercegovini italijanski oku
patori traili su i nalazili oslonac u etnikom pokretu. A saradnja
sa Muslimanima je bila podreena italijansko-etnikoj vojno-po-
litikoj kolaboraciji. I u politici NDH sada je ustako-etnika sa
radnja protiv narodnooslobodilakog po- kreta bila u prvom pla
nu; primamo je bilo da se uvrste ustako-etniki sporazumi da
bi se savladao narodnooslobodilaki pokret, kome su ve jae pri
lazili Muslimani i Hrvati, naroito u krajevima koji su se nalazili

,0*) AVI I - NAV-I-TE-821-r. 347/774-9 - Ministarstvu spoljnih poslova - Kabinet 9.

septembra 1942. - Predmet: Dalmatinski problem i Bosna i Hercegovina - general uzepe
Pijeke.
pod kontrolom partizana. Izvjetaji komandanata domobranskih
pukovnija sadre upozorenje o naklonosti Muslimana prema ko
munizmu i partizanima.110) U tome su predstavnici ustake vlasti
nalazili dokaz o dvolinosti i nepouzdanosti Muslimana pre
ma NDH, ali ipak su inili sve da zaustave ovaj proces odvajanja
i konfrontiranja Muslimana hrvatskim dravnim interesima.
Pri tome dravno-politikom vrhu NDH najvie je bilo stalo da se
suprotstave onim snagama muslimanske politike koje su odbijale
da prihvate hrvatsku nacionalnost Muslimana i koje su oponirale
ukljuenju Bosne i Hercegovine u sastav NDH. U tome se iz
dravnog politikog vrha NDH posebno angaovao potpredsjed
nik vlade NDH dr Dafer Kulenovi, koji je, kao dugogodinji
protagonist autonomije Bosne i Hercegovine, preuzeo zadatak da
se u interesu nacionalnog jedinstva Hrvata katolika i muslimana
suprotstavi muslimanskoj politici nacionalnog podvajanja i nagla
avanja muslimanske posebnosti. Obraajui se predstavnicima
Narodne uzdanice, kulturnog drutva Hrvata muslimana, po
tpredsjednik Kulenovi je upozorio da se ne moe sluiti po
sebnim ciljevima, nego samo cjelini... Poglavnikovi govori poka
zuju put... Moramo biti za politiku cjeline, a ne za politiku raznih
strana. To je nekad bilo i prolo. Neka niko ne misli da moe vo
diti politiku tetnu za cjelinu. Izlaui svoje poglede dr Kuleno
vi je podsjetio na misao Ante Starevia da su bosanski Musli
mani dio hrvatskog naroda i najia hrvatska krv i istakao da je
poglavnik Stareviev uenik kome su pred oima interesi cjeline
hrvatskog naroda.111) Autoritet potpredsjednika vlade NDH ve je
bio splasnuo da bi mogao politike tenje Muslimana usmjeriti na
liniju Starevi - Pavelieve ideologije hrvatskog porijekla i
hrvatskog nacionalnog identiteta Muslimana. Muslimanima nika
ko nije odgovaralo Kulenovievo stanovite podreivanja hrvat
skoj cjelini. Meutim, muslimanski politiki tokovi i dalje su ili
razueno, viestrukim rukavcima. Kreui se raznim putevima,
meusobno ukrtenim, Muslimani su u to vrijeme bili razbijeniji
nego ikada u svojoj dugoj istoriji. Svaka struja uvjeravala je Mus
limane da e na njenom pravcu ostvariti svoje integralne istorijske
tenje i jedinstvo.
Kao to ustaki pokolji srpskog stanovnitva nisu bili
zapreka etnicima da prave sporazume sa ustaama, na koje ih je
tjerao uspon narodnooslobodilakog pokreta, tako ni etniki
pokolji Muslimana nisu se isprijeili kao nepremostiv zid
uzajamnim etniko-muslimanskim inicijativama uperenim protiv
zajednikih protivnika - NDH i narodnooslobodilakog pokreta.

M0) Zbornik NOR-a IV 6 - Dokument br. 143 (ustako-domobranska dokumenta)

Zbornik NOR-a IV 7 ustako-domobranska dokumenta - Dokument br. 193.
') AMRS Fond UNS-a NDH upska redarstvena oblast, Sarajevo br. 43-77/42 -
Sarajevo, 27. srpnja 1942. opunomoeniku ministra unutranjih poslova, Sarajevo
Iako se ni deklarativno, ni u praksi nisu odrekli svoga generalnog
opredjeljenja da na putu stvaranja Velike Srbije u velikoj
Jugoslaviji uklone Muslimane, predstavnici etnikog pokreta
smatrali su znaajnim da meu srpski opredijeljenim
Muslimanima stvore etnika uporita, ne samo politika, nego i
vojna. S druge strane, krug srpskih nacionalista meu
Muslimanima vjerovao je da je budunost Muslimana vezana za
ostvarenje etnikog jugoslavenskog programa. Otvarao se proces
promjena u odnosu etnikog pokreta prema Muslimanima, ali i
meu muslimanskim grupama srpske orijentacije prema
etnikom pokretu. Prividno neoekivane, ove promjene imale su
svoju logiku u kojoj se izraavala zakonitost ujedinjavanja snaga
kontrarevolucije u borbi protiv fronta revolucije,
narodnooslobodilakog pokreta.
Konferencija predstavnika etnikih odreda istone i
zapadne Bosne, odrana poetkom jula 1942. godine, u posebnoj
taki dnevnog reda razmatrala je pitanje etnikog stava prema
Muslimanima. Iz elastinijeg pristupa proiziao je zakljuak da
Muslimani kao cjelina ne snose odgovornost za zloine koje su
muslimanske ustae poinile nad srpskim narodom i da treba
kanjavati samo one Muslimane ija se krivica nesumnjivo moe
dokazati.112) Smisao ovog stava bio je u tome da se parira
narodnooslobodilakom pokretu, kome su Muslimani ve
brojnije prilazili, kao i u rijeenosti etnikih odreda da legalizuju
sporazume sa ustakim vlastima NDH. Istaknuti etniki voa u
Hercegovini Dobrosav Jevevi u izvjetaju o vojno-politikoj
situaciji u Hercegovini u drugoj polovini jula 1942. pisao je da iz
razloga politike taktike propagiramo u ovom momentu politiku
snoljivih odnosa prema Muslimanima, iako u narodnoj dui
postoji neizmenjiva svest, da vie nema zajednikog ivota sa
njima i da treba mnogo napora i autoriteta da ne doe do erupcije
tih raspoloenja. U kontekstu ovoga razmiljanja Jevevi
navodi podatak da u Mostaru i drugim veim centrima postoje
grupice muslimanskih intelekturalaca, istih Srba, koji su se vrlo
korektno drali izjasnivi se u vie mahova rezolucijama, da se
identifikuju sa Srbima i solidariu sa svakim njihovim
zahtevom.113) U zavretku izvjetaja Jevevi informie o
politikim kombinacijama Italije, koja bi, prema njegovoj ocjeni,
htjela da u veem dijelu Bosne i Hercegovine prvenstveno
ujedini Srbe i Muslimane i da takva veina od 80% stanovnitva
trai nekakvu autonomnu Bosnu pod italijanskim
protektoratom.114) Slino Jeveviu, o etnikoj saradnji sa
Muslimanima razmiljao je i major Petar Baovi. U njihovom

m)Zbornik NOR-a XIV 1 - Dokument br. 115 str. 407.

"*) IBIDEM Dokument br. 130 str. 469.
zajednikom izvjetaju Drai Mihailoviu s kraja avgusta 1942.
kae se da je pitanje Muslimana sa etnikog stanovita veoma
delikatno i da razlozi politike taktike trae prividnu saradnju
sa Muslimanima u zonama gde su oni jo jaki i gde ih Nemci
favorizuju. Da bi se izmijenilo negativno raspoloenje srpskog
naroda prema Muslimanima, Baovi i Jevdevi traili su od
srpski orijentisanih Muslimana... da oni sami za svoj raun
formiraju muslimanske jedinice sa zadatkom da vode borbu
protiv ustaa muslimana i katolika i na taj nain potvrde svoja
srpska i protivustaka uvjerenja.115) Jedan od nosilaca etnike
linije meu Muslimanima, dr Ismet Popovac, u pismu Drai
Mihailoviu izloio je svoje gledite o NDH i o angaovanju
Muslimana u etnikom pokretu za ostvarenje njegovih ratnih
ciljeva. Dr Popovac tu najprije istie jednu vanu injenicu... da
Muslimani nikada nisu kao cjelina i putem nekog svog
kvalifikovanog foruma priznali hrvatsku dravu. Naprotiv, svoj
negativan odnos prema NDH oni su potvrdili u brojnim
rezolucijama, koje potpisae ne samo istaknuti Srbi i muslimani
ve i velika veina onih Muslimana, koji su se u Jugoslaviji isticali
kao Hrvati-muslimani. S obzirom da su Muslimani izrazili svoje
negativno opredjeljenje prema NDH i da se etniki pokret bori
za njeno unitenje, dr Popovac ini dva prijedloga Drai
Mihailoviu. Prvi je prijedlog da bi trebalo uzimati Muslimane u
bilo zajednike bilo posebne etnike odrede, ime bi se
proirila i ojaala borba etnikog pokreta prema NDH, koja je
donijela najvee zlo cjelokupnom srpskom narodu. U drugom
prijedlogu dr Popovac sugerie Drai Mihailoviu da odabere
sebi jednog istaknutijeg Muslimana, od ugleda i politikog
korijena u narodu, za savjetnika u svim pitanjima koja se odnose
na krajeve u kojima ive Muslimani.116) Ovaj prijedlog obrazlae
dr Popovac injenicom da Muslimani nemaju svoga predstavnika
u izbjeglikoj jugoslavenskoj vladi i da je Draa Mihailovi sa
svojim ravnogorskim pokretom njen predstavnik u zemlji. U
smislu ove inicijative dra Popovca grupe srpski opredijeljenih
Muslimana preduzimale su i organizovale politike sastanke u
tenji da formiraju aktivnu etniku organizaciju meu
Muslimanima. Takva aktivnost bila je poznata preteno u
Hercegovini. Politiki sljedbenici dra Avde Hasanbegovia,
ministra u kraljevskoj jugoslavenskoj vladi iz perioda JNS, na
sastanku u apljini sredinom 1942. dogovarali su se da osnuju
srpsko-muslimanski dobrovoljaki protivkomunistiki odred.
Ovome sastanku prisustvovao je i dr Ismet Popovac, italijanski

,,4>IBIDEM str. 471.

1M) IBIDEM - Dokument br. 162 str. 595.
"6) IBIDEM - Dokument br. 126 str. 456-458.
general Luzana sa autantom, kao i nekoliko etnika, to
pokazuje da nije borba protiv NDH, ve protiv
narodnooslobodilakog pokreta glavni cilj njihove vojne i
politike akcije. Mostar, Stolac, Nevesinje, Trebinje, apljina i
Konjic bili su sredita iz kojih je dr Popovac preduzimao
propagandnu aktivnost u cilju pridobijanja Muslimana za
etniki pokret Drae Mihailovia. Relativno aktivna bila je
proetnika muslimanska grupa u Trebinju oko graevinskog
preduzimaa Ibra Zupevia, koji je uz saglasnost italijanskog
generala Luzana vrio pripreme da se Muslimani organizuju na
slian nain kao i etnici. Pristalice ove grupe smatrale su da
Muslimanima u Hercegovini nema mogunosti opstanka u
saradnji sa Hrvatima, ve sa samo pravoslavnima, koji su u ovim
krajevima u veini.117) Muslimanska proetnika grupa pojavila
se i razvijala aktivnost u podrujima Hercegovine naseljenim
preteno srpskim stanovnitvom, meu kojima je etniki pokret
u to vrijeme imao dosta jak uticaj. U toj aktivnosti, koja nije
zahvatila ire muslimanske mase, doao je do izraaja kontinuitet
nacionalno-politikog opredjeljenja muslimansko-srpskih
nacionalista, koji su po tradiciji predstavljali uporite i bili
eksponent velikosrpskog nacionalizma meu Muslimanima u
periodu Kraljevine Jugoslavije. Sada, u uslovima okupacije i
narodnooslobodilakog rata, drali su se etnikog pokreta, koji
je bio u saveznitvu sa italijanskim okupatorom, ija ih je
blagonaklonost liavala mogueg rizika. Mogli su bez opasnosti,
kao dio etnikog pokreta, da rade na obnavljanju Jugoslavije sa
izrazitom velikosrpskom hegemonijom.
Za razliku od etnike taktike prividne saradnje sa
Muslimanima preko eksponiranih muslimansko-srpskih
nacionalista, narodnooslobodilaki pokret je uporno nastojao da
u svojim redovima, prvenstveno u partizanskim jedinicama, okupi
pripadnike svih naroda u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. U tom
pogledu rukovodstva KPJ od poetka ustanka inila su napore da
u sastavu NOP odreda mobiliu i borce iz muslimanskih redova.
Na poetku druge godine narodnooslobodilakog rata, prisustvo
muslimana u oruanim jedinicama narodnooslobodilakog
pokreta nije predstavljalo nikakvu rijetkost ni sluajnu pojavu.
Ako je od poetka NDH Muslimane okruavala nepovjerljivost
ustakih organa u njihovu odanost i hrvatsku vrstinu, sada su
ih pratile ustake optube da svoju tradicionalnu kolebljivost
sve otvorenije potvruju simpatijama prema partizanima i
komunistima. Sasvim su tane ocjene da su ustako-etniki
sporazumi izazvali ivlje kretanje i opredjeljivanje Muslimana za

"7) AVII - K. 69 - R. 10/4-3; Dnevno izvijee zamjenika zapovjednika 6. pjeadijsk

divizije u Mostaru pukovnika Peukera (24. VII 1942).
narodnooslobodilaki pokret. Na kolaboraciju ustaa i etnika
protiv narodnooslobodilakog pokreta iz narodnooslobodilakog
pokreta odgovaralo se sistematskom propagandom i borbom za
ideju bratstva i jedinstva, za nacionalnu ravnopravnost Srba,
Muslimana i Hrvata. Rukovodstvo partizanskih jedinica na
podruju Bosanske krajine trailo je od niih tabova da
organizuju doturanje letaka po pitanju bratstva Srba,
Muslimana i Hrvata s obzirom na ustako-etniki sporazum u
gradove pod okupacijom.118) Ipak, vanije od rasturanja letaka u
okupiranim gradovima da bi se propagirala ideja bratstva i
jedinstva naroda Bosne i Hercegovine bilo je nastojanje da se
partizanske jedinice ojaaju borcima iz muslimanskih redova.
Stab V krajikog NOP odreda izvjetava Operativni tab NOP
odreda za Bosansku krajinu o pripremama koje se vre u odredu
da bi se formirala muslimanska partizanska jedinica.119) Slini
primjeri u ostalim krajevima Bosne i Hercegovine bili su osnova
za Titovu ocjenu prema kojoj su simpatije Muslimana u Bosni i
u drugim krajevima potpuno na naoj strani.120) Ova Titova
ocjena bila je vie motivirana potrebama razvoja
narodnooslobodilake borbe nego to je proizilazila iz realne
muslimanske situacije, koju je tada karakterisala tendencija
izrazitog porasta simpatija muslimanskog stanovnitva za
narodnooslobodilaki pokret. Otuda su svakako blie realnoj
situaciji ocjene rukovodstva KPJ za Bosansku krajinu, u kojima
se kae da kod Muslimana napreduje proces otpadanja kod
ustakih bandita... naroito poslije sovjetsko-engleskog ugovora i
ustako-etnikih sporazuma.'21) Isto tako moe se prihvatiti
ocjena Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, prema kojoj
je sprega izmeu etnika i okupatora izazvala ire pribliavanje
Muslimana naoj borbi.122

'*) Zbornik NOR-a IV 6 - Dokument br. II. str. 37.

") IBIDEM - Dokument br. 26 str. 63.
,10) Zbornik NOR-a II 6 - Dokument br. 57 str. 150.
tn) Arhiv SK BiH - III 2 Rad KP u BiH 1942. godine) Izvjetaj partijskog rukovodstva za
Bosansku krajinu Pokrajinskom komitetu KPJ za BiH od 15. avgusta 1942. - Sarajevo -
1953. str. 214-221.
') IBIDEM - Zakljuci sjednice Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu od 27. do
28. septembra 1942. str. 257-268.
I N I C I J A T I V A M O S T A R S K O G
A U T O N O M I S T I K O G K R U G A - P O R A S T
N E P O V J E R E N J A N D H U M U S L I M A N E
-PRIGOVORI AUTONOMISTA NIJEMCIMA
TO OSTAVLJAJU MUSLIMANE BEZ ZATITE

Otpadanje Muslimana od NDH u ovo vrijeme nije se

izraavalo samo njihovim poveanim simpatijama i pristupanjem
narodnooslobodilakom pokretu, ve, takode, i produbljivanjem
konfrontacije muslimanskog autonomistikog kruga prema
ustakoj dravi. Krajem septembra 1942. zapaa se intenzivnija
aktivnost muslimanskih autonomista u Mostaru, koji se nalazio u
italijanskoj okupacionoj zoni, pa su oni u svojim akcijama bili
upueni na saradnju sa italijanskim okupatorom, za razliku od
muslimanskih autonomista u Sarajevu, koji su nastojali a ostva
re saradnju sa Nijemcima. Zajedniko im je, meutim, bilo
distanciranje od NDH, zbog ega su mostarski autonomisti mo
gli vie da raunaju na italijansku podrku. Na sastanku
muslimanskih autonomista u Mostaru u septembru 1942.
prihvaen je zakljuak u kome se poslije osvrta na iskustva
Muslimana steena u zagrljaju... prijatelja s Istoka... i s bra
om sa Zapada istie: mi Hercegovci i Bosanci nijesmo niija
prija i nikom neemo priznati pravo da nas maltretira, pa uko
liko braa u Zagrebu ne ele pristati na nae zahtjeve trait
emo zatitu naih interesa kod koje druge velesile iz redova
naih saveznika, kod koje emo sigurno naii na razumijevanje
za naa muslimanska pitanja u Herceg-Bosni... Pitanje
bosanskohercegovake samostalnosti ostat e za nas otvoreno sve
dotle dok naoj otadbini ast ne povratimo i mir vratimo.123) Sa
ovog sastanka Akcionog odbora upuena su pisma pojedinim
graanima, sa ijom se politikom saglasnou i solidarnou
raunalo. U pismu se naglaavala potreba organizovane
aktivnosti i u tom smislu izriito podvlailo: nae je miljenje
da se ovdje moramo organizirati kao bosanci, odnosno bosanski
autonomisti i nikako drukije... moramo se odluno ograditi od
oitih namjera one vladajue klike, koja je izazvala jedno
exlex stanje zemlje, a koje se osveuje samo jedino musliman
skom ivlju irom Herceg-Bosne...124) Razmatranje citiranih
dokumenata prua osnovu za ocjenu politikog smisla i znaaja
muslimanske autonomistike inicijative. U konfrontaciji sa NDH,
ona ne tei uklanjanju NDH, ve samo izdvajanju Bosne i

') AR SUP - Sarajevo - Akcioni odbor za autonomiju Bosne i Hercegovine u Mostaru -

Prepis - Zagreb 29. rujna 1942. godine - Zakljuak.
,14) AR SUP - Sarajevo - Akcioni odbor za autonomiju Bosne i Hercegovine u Mostaru -

Dragi prijatelju, 29. rujna 1942.

Hercegovine iz njenog sastava. Istovremeno, ona je prvenstveno
motivirana muslimanskim interesima i u tom pogledu trai
podrku okupatora; sarajevski autonomisti obraaju se
Nijemcima, a mostarski Italijanima. Tako bi, po zamisli
muslimanskih autonomista NDH (bez Bosne i Hercegovine) i
autonomna Bosna i Hercegovina izvan NDH uporedo
egzistirale pod stvarnim i formalnim protektoratom okupatora. U
svojoj istorijskoj evoluciji muslimanska koncepcija autonomije
Bosne i Hercegovine izgubila je bitno odreenje autonomnosti.
Organi NDH budno su pratili politika previranja meu
Muslimanima, pri emu im je poseban problem predstavljao
muslimanski autonomistiki krug. Odlazak mostarske delegacije
u Rim 15. X 1942, u kojoj su se nalazili bivi Veliki muftija Omer
abi, Ibrahim Feji, bivi gradonaelnik Mostara, hadi-Ahmed
Karabeg i Osman ehi, bivi trgovaki putnik, predstavnici
ustake vlasti razliito su tumaili. S obzirom da im nisu bili
poznati pravi motivi ovoga putovanja, preostalo im je da o tome
stvaraju pretpostavke i nagaaju. Tako su jedni smatrali da je
navedena grupa mostarskih Muslimana pota u Rim da posjeti
velikog jerusalimskog muftiju El Huseinija i Musolinija da bi
opovrgli glasove, koji su se irili u Turskoj i nekim drugim
zemljama, kako italijanske vlasti progone Muslimane u
Hercegovini i da bi izjavili da Muslimani u ovim krajevima
uivaju punu zatitu Italijana. Uz ovu bilo je i drugih verzija,
prema kojima su navedeni muslimanski prvaci putovali u Rim da
bi traili naoruanje za muslimanske jedinice radi zatite
muslimanskog stanovnitva, odnosno da bi traili da Italija izvri
aneksiju Hercegovine. Jedan od razloga kojim se u ustakim
krugovima objanjavalo ovo putovanje nalazio se u pretpostavci
da su mostarski Muslimani poli u Rim da trae autonomiju
Bosne i Hercegovine pod pokroviteljstvom Italije.125) Bez obzira
na razliita objanjavanja motiva putovanja u Rim grupe
mostarskih Muslimana, ona predstavljaju vjerodostojan podatak
o poloaju Muslimana u NDH i njihovim uzajamnim odnosima.
Svako od navedenih tumaenja razloga zbog koga su mostarski
delegati Muslimani putovali u Rim potvruje da su Muslimani u
NDH dospjeli u poloaj kada se radilo o njihovom stvarnom
opstanku. Umjesto slatkorjeivog uzajamnog udvaranja u stilu:
cvjee hrvatskog naroda NDH - domovina Hrvata
muslimanske vjere, sada muslimanski autonomisti podiu
optubu protiv NDH kao vinovnika muslimanske tragedije, a
zvaninici NDH proglaavaju Muslimane neprijateljima hrvatske

') AVII - Br. reg. 54/5-1, R. 63 - Akcioni odbor u Mostaru za autonomiju Bosne i
Hercegovine - Odlazak delegacije u Rim (NDH Ministarstvu unutranjih poslova,
Ministarstvu domobranstva - Glavni stoer - Zagreb 29. listopada 1942).
drave. U organizovanju muslimanskog meudrutvenog odbora
Narodni spas ustaki dravno-politiki vrh nalazio je potvrdu o
antidravnom radu Muslimana, smatrajui da okupljanje
predstavnika vjerskih i drugih muslimanskih drutava kao i
istaknutih javnih radnika u organizaciji Narodni spas ima u
prvom redu cilj da se stvori to vei jaz izmeu muslimanskog
puka i naih vlasti kako bi meu bosanskohercegovakim
Muslimanima imali odluujui uticaj i ostvarili dugogodinju
tenju - autonomiju Bosne.126) Zapovjednitvo Ustake nadzorne
slube izvelo je takav zakljuak na osnovu toka osnivake
skuptine Narodnog spasa, koja je istakla potrebu sabiranja
dobrovoljnih priloga za stradalnike iz Foe, osudila nehaj
izvjesnih organa koji nisu htjeli da povedu rauna o osiguranju
Muslimana u Foi iako su im stvari glede Foe bile mnogo puta
jasno izloene, traila zajedniku suradnju cijelog iteljstva
Bosne i Hercegovine, te potpunu slogu Muslimana, pravoslavnih i
katolika, pozdravila zahtjev da se Muslimani naoruaju, pa
ukoliko im to ne mogu pruiti dravne vlasti, oni e to zatraiti
i od naih saveznika i Italijana.127) Iako su konkretni uslovi
osnivanja muslimanskog meudrutvenog odbora Narodni
spas u Sarajevu i osnivanja Akcionog odbora za autonimiju
Bosne i Hercegovine u Mostaru bili razliiti, prvenstveno njihovi
neposredni motivi, oigledno je da su ove dvije inicijative, pored
razlika, imale i zajedniko obiljeje i identian politiki smisao -
izdvojiti Bosnu i Hercegovinu iz sastava NDH i autonomni
poloaj Bosne i Hercegovine osigurati protektoratom Njemake,
odnosno Italije. Razliita orijentacija bosanskih i hercegovakih
muslimanskih autonomista u pogledu protektorata okupatorskih
drava - Njemake i Italije, ne govori o njihovom principijelnom
razilaenju, ve je izraz realnog poloaja sarajevskih i mostarskih
Muslimana. Sarajevski Muslimani mogli su kontaktirati sa
predstavnicima njemake okupacione vlasti, a mostarski
Muslimani su kontaktirali sa italijanskim okupatorima. Meutim,
suprotni interesi Nijemaca i Italijana u NDH, odnosno u Bosni i
Hercegovini, nisu pogodovali tenjama bosanskohercegovakih
muslimanskih autonomista. Nijemci nisu bili spremni da se
sukobe sa Hrvatima za raun Muslimana, a Italijani, takoe, u
svojoj zoni saradnju sa Srbima nisu eljeli da dovedu u pitanje
zbog Muslimana. Ipak, kako Nijemci, tako i Italijani rasuivali su
da komuniciranje sa Muslimanima koje nije praeno politikim
obavezama moe biti u funkciji njihovih okupatorskih interesa
dok su, s druge strane, bosanskohercegovaki muslimanski

,2) AVI I, Film 20, Udba Zagreb, snimak 455-7 (NDH Zapovjednitvo ustake nadzorne
slube, Zagreb U. rujna 1942 - Predmet: Muslimani - protudravni rad).
u ) IBIDEM

5 - A. Redi
autonomisti polagali kakvu-takvu nadu u okupatore - Nijemce i
Italijane - i od njih oekivali razumijevanje i zatitu poloaja
Muslimana u Bosni i Hercegovini. Nije bilo razloga da okupatori
uskrate muslimanskim bosanskohercegovakim autonomistima
razumijevanje tekog poloaja bosanskohercegovakih
Muslimana, kao to je, takoe, upornost muslimanskog
autonomistikog kruga imala politike i klasne pretpostavke da u
protektoratu okupatora vidi ostvarenje autonomije Bosne i
Hercegovine.
Nismo raspolagali izvorima koji bi nam mogli posluiti kao
podloga za ocjenu putovanja u Rim lanova mostarskog
Akcionog odbora za autonomiju Bosne i Hercegovine. Izvjetaji o
razlozima ovoga putovanja su, meutim, protivrjeni. Prema
ocjeni organa Ministarstva unutranjih poslova NDH delegacija
Akcionog odbora u Mostaru za autonomiju Bosne i Hercegovine
otputovala je u Rim da bi posjetila jerusalimskog muftiju El
Huseinija i italijanskog vou Musolinija i od njih traila
autonomiju Bosne i Hercegovine pod protektoratom Italije ili
aneksiju Hercegovine od strane Italije.128) Prema drugom izvoru,
izjavi talijanskog satnika, glavara Ureda za obavijest... u
zapovjednitvu pjeake divizije Murge, mostarski veliki muftija
u penziji Omer Dabi i drugovi otputovali su u Rim na poziv
muftije jerusalimskog El Huseinija radi nekih isto vjerskih
pitanja.129) U slubenim izvjetajima organi ustake vlasti nisu
skrivali da su im ostali nepoznati motivi i cilj putovanja u Rim
mostarskih autonomista. Ni njihov povratak iz Rima nije pruio
izvornu informaciju o rezultatima razgovora koje su u Rimu
vodili. Ipak, moe se konstatovati da boravak u Rimu i susreti
predstavnika Akcionog odbora u Mostaru za autonomiju Bosne i
Hercegovine sa jerusalimskim muftijom El Huseinijem i
italijanskim linostima nisu rezultirali nekim promjenama u
poloaju bosanskohercegovakih Muslimana. Svi su nastavili da
idu svojim putem: italijanski okupatori da sarauju sa etnikinj
pokretom, muslimanski autonomisti da se nadaju da ob
Muslimane zatititi italijanski okupator od ivotne ugroenosti
koja im je prijetila od etnikog pokreta. Kontakti izmeu
Italijana i muslimanskih autonomista u Hercegovini bazirali su se
na njihovom negativnom odnosu prema NDH. Italijani su bili
zainteresovani da NDH to vie oslabi, kako bi nali opravdanje
da okupiraju cijelu teritoriju ustake drave, a muslimanski
autonomisti su, takoe, u produbljavanju unutranje krize u

'*) AR SUP - Akcioni odbor u Mostaru za autonomiju Bosne i Hercegovine odlazak

delegacije u Rim, Zagreb 21. listopada 1942. Ministarstvu vanjskih poslova Zagreb - veliki
upan kodMinistarstva unutranjih poslova dr Nikoli.
l) AVI1, br. reg. 54/5-1, R. 63.
NDH vidjeli ansu izdvajanja Bosne i Hercegovine iz sastava
NDH i uspostavljanja autonomne Bosne i Hercegovine pod itali-
janskim protektoratom.
Organi i nosioci ustake vlasti osuivali su ponaanje
Muslimana koje nije bilo u interesu NDH. Njeni vojni i politiki
faktori otkrivali su kod Muslimana elemente neprijateljstva koje
se ispoljavalo u izbjegavanju vojne obaveze, izvoenju diverzija
na eljeznici, odlasku u partizane, u kontaktiranju uglednih
Muslimana sa predstavnicima italijanske vlasti, itd.130) U drugoj
godini postojanja NDH odnos izmeu Muslimana i ustake vlasti
nosio je peat uzajamnog nezadovoljstva i nepovjerenja, koje je
prelazilo u konfrontaciju irih razmjera. Muslimanski autonomisti
optuivali su i inili odgovornim organe NDH za stradanja
Muslimana u etnikim pokoljima, jer nisu pruili Muslimani
ma vojnu zatitu. Istovremeno, nosioci vlasti u NDH optuivali
su Muslimane zbog kolebljivosti prema ustakoj dravi i simpa
tija prema partizanima i komunistima. Muslimanski autonomis
tiki krug potvrivao se kao nosilac pokreta muslimanske
samoodbrane iji je vojni oblik bila muslimanska milicija sa
zadatkom da brani Muslimane od etnika, partizana i drugih
oruanih formacija koje su ugroavale sigurnost muslimanskog
stanovnitva. Ova linija je znaila politiko i vojno odvajanje od
ustaa, koje nee da vojnim snagama obezbijede i zatite
Muslimane od etnika, koji su im prijetili unitavanjem, i
formiraju samostalne muslimanske vojne jedinice radi samo
odbrane od etnika i partizana. Distanciranje od ustaa bilo je
praeno pojaanom tendencijom povezivanja i sprege sa okupa
torima. Italijani su pokazivali spremnost da uspostave saradnju sa
muslimanskim autonomistima, s tim da ta saradnja ne ide na tetu
italijansko-etnikih odnosa. U tom pogledu prednost su davali
saradnji sa etnikim elementima meu Muslimanima.
Njemaki okupator pratio je veoma paljivo politika kre
tanja meu Muslimanima. Pribliavanje etnika i Muslimana,
koje su vidjeli u proetnikoj akciji dra Ismeta Popovca i sudi-
je Mustafe Paia, predstavljalo je, po Nijemcima, bitan mo-
menat, jer im se inilo da je, uprkos svemu, provalija izmeu et
nika i Muslimana postala premostiva. U Hadiefendievoj
muslimanskoj legiji, koja operie oko Tuzle, javljaju se, takoe,
znaci saradnje sa etnicima. Po njemakoj ocjeni Italijani su
naglo, svojom politikom prema islamu, a posebno prihvatanjem
jerusalimskog muftije El Huseinija u Rimu, stekli simpatije
Muslimana u Bosni i Hercegovini. Istovremeno Muslimani ne

,10) AVII, reg. br. 10/4-4, K. 69 - NDH - Ministarstvo hrvatskog domobranstva glavni
stoer -* Izbjegavanje vjebe domobrana muslimanske vjere, Zagreb 24. VII 1942.
Zapovjednitvu III domobranskog zbora, Sarajevo.

5*
skrivaju svoje razoarenje u Njemaku, od koje su oekivali
ispunjenje svojih ivotnih snova, bosansku autonomiju. Oni su se
javno nazivali pripadnicima pete kolone i izraavali stvarno
velike simpatije prema Njemakoj. Zahvaljujui samovolji ustaa
zemlja je baena u nesreu a Muslimani su se nali u
neprijateljstvu sa drugim religijama. Njemaka nije nita uinila
protiv ovakvog razvoja. Meu muslimanskim voama ulo se
miljenje: ako Njemaka nee da nas okupira, treba da nam
dozvoli iseljavanje u Njemaku ili Tursku. Svima Muslimanima u
svijetu je poznato ta se dogodilo sa njihovom vjerskom braom u
zemljama koje su osvojile sile Osovine, dogaaji u bosanskom
prostoru, po njihovom uvjerenju, bacaju runo svjetlo na
Njemaku. Dolo je dotle, tvrdi se u vodeim muslimanskim
krugovima, da veina Muslimana eli da se iseli u Tursku ak ako
bi morala da svu imovinu ostavi.131) Nijemcima je posebno bilo
stalo da se neposredno obavijeste o tome kako major
Hadiefendi potcjenjuje odnose u Bosni i Hercegovini. Prema
jednom njemakom izvjetaju s kraja oktobra 1942. komandant
muslimanske dobrovoljake legije veoma pesimistiki je gledao
na optu situaciju u Bosni. Bio je nezadovoljan stavovima
njemakih oruanih snaga u pogledu pomoi njegovoj legiji u
oruju. Njegov odred imao je u sastavu 6 bataljona sa oko 4.000
vojnika i 50 oficira. Traio je, ali bez uspjeha, oruje od
njemakih generala Fortnera i Badera, obeavajui da e za
najkrae vrijeme oistiti svoje podruje od partizana.
Hadiefendi saoptava da su odnosi njegove legije sa etnicima
zadovoljavajui, da u hrvatsku upravu nema povjerenja i da je
doao do uvjerenja da bi spas mogla donijeti samo njemaka
vojna uprava. On podvlai da to nije samo njegovo uvjerenje, ve
svih Muslimana. Po njegovoj ocjeni Hrvati direktno sabotiraju
novi poredak u Evropi. Hadiefendi tvrdi da bi mogao da
mobilie jo nekoliko hiljada dobrovoljaca ako bi se za to stvorile
mogunosti, tj. ako bi dobio oruje. Izvjeta kae da oficirski
sastav muslimanske legije ine begovi, koji izbjegavaju borbu i
gotovo uvijek alju u akciju ljudstvo sa podoficirima, pa
zakljuuje da sastav Hadiefendieve muslimanske legije u
pogledu vojne discipline stoji slabo, ali da se u borbi dri i ponaa
veoma dobro.13*).
Hadiefendieva dobrovoljaka legija, kao i druge jedinice
muslimanske milicije, predstavljaju pojavu koja je nastala kao
izraz nepovjerenja u NDH onog segmenta muslimanske
graanske politike koja je od poetka okupacije zemlje traila

,J1)AVI I reg. br. 1/3-1, 40-G-Lagebericht - 15. oktober 1942.

,J1)AVI I - 1/3 (II - 40-G) Esseg, den 24. oktober 1942. - An dem Fhrer der
Einsatzstaffel der D. M. Eseg - 15. Berichte des ES - Oberleuntnants Rudolf Treu
izdvajanje Bosne i Hercegovine iz sklopa ustake drave, da bi
dobila autonomiju pod njemakim protektoratom. Muslimanski
autonomisti u kontaktima sa njemakim okupatorima rado su
isticali zasluge muslimanske pete kolone u pogledu brzog slma
Jugoslavije u aprilskom ratu. Nijemci su priznavali da je
muslimanska petokolonaka saradnja tada bila u interesu
Njemake, ali su naglaavali da Njemaka sada ima drukije
interese.1) Drugim rijeima, tada je ruenje Jugoslavije bilo u
interesu Njemake, a sada je interes Njemake da se ouva NDH.

IJJ)Kao pod 131. (Auf vic Frage des Bezirkshauptmanns in Tuzla Belagi: Warum hilft
Deutschland heute nicht den Mohamedaner, da diese doch Angehrige der 5. kolonne
waren und viel zum Zusammenbruch Jugoslawiens beitrugen? and wortete obltkolitsch:
Die Mitarbeit der Mohamedaner lag damals im Interesse Deutsch land, und jetzt liegen
die Interessen Deuchland anders.
M E M O R A N D U M N A R O D N O G O D B O R A
O D 1 . N O V E M B R A 1 9 4 2 . G O D I N E
N J E G O V O J E K S E L E N C I J I A D O L F U
H I T L E R U , V O I N J E M A K O G N A R O D A

Poto za svoj autonomistiki program nisu dobili podrku

predstavnika njemakih okupacionih faktora u zemlji, mus
limanski autonomisti odluili su da se izravno obrate Hitleru,
raunajui da e voa Rajha pokazati razumijevanje za njihove
politike poglede i zahtjeve. Tako je nastao Memorandum
Narodnog odbora od 1. novembra 1942. godine Njegovoj
ekselenciji Adolfu Hitleru, voi njemakog naroda, koji nema
podataka o adresatu, ali ija sadrina jasno pokazuje da je nastao
u vodstvu muslimanskog autonomistikog kruga. Moglo bi se rei
da ovaj memorandum ima svoj poetak u aprilskoj peticiji
muslimanskih autonomista, koja je predata njemakim
okupatorima neposredno poslije proglaenja NDH, i34) da bi se
zatim pripremao u mnogim istupanjima, javnim i privatnim,
predstavnika muslimanske autonomistike politike. S obzirom da
Memorandum izlae u razvijenom obliku fundamentalne
politike poglede muslimanskih autonomista, smatramo da u
kontekstu naeg rada njihovo saeto prezentiranje ima svoje
opravdanje. Izloiemo osnovne stavove koje sadri Memo
randum.
Bonjaci - Muslimani Bosne su sastavni dio 300-milion-
skog islamskog naroda Istoka, koji svoje osloboenje moe
postii samo u borbi protiv engleskog imperijalizma, jevrejstva,
slobodnog zidarstva i boljevizma na elu sa njemakim narodom
pod vodstvom njegovog Firera.
- Naa zemlja, Bosna i Hercegovina, dola je u sastav
NDH, koja je nastala sa naom voljom i saglasnou, ali je kasniji
razvoj dogaaja iao protiv naih nada i oekivanja. Jer, mi smo
vjerovali, kae se dalje u Memorandumu, da e naa Bosna i
Hercegovina ostati pod njemakom vojnom upravom i da emo
mi bosanskohercegovaki Muslimani, najasniji elemenat, biti
pozvani na saradnju u upravi. Umjesto da dobijemo slobodu, mi
Bonjaci doivjeli smo stranu tragediju: nae rtve u Bosni i
Hercegovini dostiu do sada oko 150 hiljada ljudi.134'8)

,,4>AVI I, film 20, UDB Zagreb, snimak 455-7.

,M*) Cifra od 150.000 pobijenih Muslimana na kraju 1942. godine nije realna, ve je sluila
propagandi muslimanskog autonomistikog pokreta. Jo uvijek nisu cjelovito istraeni
oblici, ni utvrene razmjere genocida okupatora, kvislinga i kolaboracionista nad
jugoslavenskim narodima u razdoblju 1941-1945.
 - Odgovornost za to snosi dr Ante Paveli, koji je silom
ukljuio Bosnu u okvir hrvatske drave i predao je u ruke
agresivnoj Crnoj intemacionali, svome povjereniku u Bosni i
Hercegovini, izrazitom klerikalnom katolikom sveteniku
Boidaru Brali. Fireru i njemakom narodu najbolje je poznato
kako je njegovim velikim idealima nepomirljiv neprijatelj Crna
intemacionala.
Poto je rijeio problem Jevreja, koje je na energian zahtjev
njemake vojne komande uputio u koncentracioni logor, crni kler
se oborio na pravoslavne Srbe. Iz Zagreba su pozvani ustaki
bataljoni sa muslimanskim fesom u Bosnu i Hercegovinu da bi
ubijali Srbe dozivajui se pri tome muslimanskim imenima.
Masovno ubijanje Srba prouzrokovalo je njihovo bjeanje u ume
i izazvalo ustanak. Srpski narod u Srbiji, ogoren vijestima o
ovom krvoproliu, pristupio je stvaranju organizacije Osveta,
ije su jedinice u pograninim podrujima Bosne poele da
pljakaju i ubijaju muslimansko stanovnitvo. Kada je izbio rat sa
sovjetskom Rusijom komunisti su iskoristili tekoe, pa je dolo
do opteg haosa, u kome su najvie stradali Muslimani. Dok su
nas srpski etnici i komunisti ubijali u umama, crni kler nas je u
gradovima unitavao na drugi nain: proglasio je Muslimane
komunistima i preduzeo masovna hapenja, naroito musliman
ske omladine.
Uprkos protivmuslimanskom nastupanju crne mafije, prvi
dobrovoljci na istonom frontu iz hrvatske drave bili su
Muslimani, a za njima su krenuli na rad u Njemaku Muslimani i
Muslimanke da bi dokazali svoje povjerenje i ljubav prema
njemakom narodu.
Danas u Hrvatskoj, a naroito u Bosni, svaki dan padaju
njemaki vojnici od ruke ustanika. Da nisu poinjene navedene
greke i da u Bosni nije uveden ovaj luaki reim, ustanak Srba
imao bi u svakom sluaju manje razmjere i manje posljedice. Da
se je sa Bosnom drukije postupalo, da su Muslimani bili
naoruani pod vodstvom njemake armije i bili privueni na
saradnju u upravi, ne bi u Bosni do svega ovoga dolo. Paveli je
znao da hrvatska drava nema nikakvog prava na Bosnu i oslonio
se na katoliki kler i one muslimanske politiare, koji nemaju
nikakvog oslonca u narodu. Ako bi ove nemoralne prilike
potrajale due, treba se bojati da e svi Muslimani poi u umu,
jer na narod vidi da su se Srbi na ovaj nain spasili.
Mi bosanski Muslimani nismo odani njemakom narodu
zbog trenutnog rauna i interesa. Iako ivimo u ovoj zemlji u
kojoj veinu ine slavenski narodi, iako govorimo bosanskim
jezikom koji je slian srpsko-hrvatskom, po rasi i krvi mi nismo
Slaveni, ve gotskog porijekla. Mi bonjaci doli smo sa Sjevera
na Balkan u treem vijeku kao germansko pleme pod imenom
bosni u doba rimske ilirske provincije. U VI vijeku rimsko ime
nae zemlje zamijenili smo naim narodnim imenom Bosna. U
naem starom jeziku bosen znai dobar ovjek; nasuprot tome
Bijesan znai rav ovjek. Naoj novoj domovini dali smo
ime Bosna, kako smo takoe nazvali i glavnu rijeku nae
zemlje. U VI vijeku u nau zemlju doli su Slaveni, pod imenom
Srba i Hrvata, koje su nai preci primili kao radnike na svojim
posjedima. U duhovnim i antropolokim osobinama do danas su
se odrale razlike izmeu nas bonajaka i slavenskih naroda, Srba
i Hrvata. 90% bonjaka imaju tanku, plavu kosu, plave oi i
svijetlu boju koe, 80% Srba i Hrvata imaju gustu crnu kosu, crne
oi i tamnu boju koe. Bonjaci su poznati kao ljudi otvorenog
karaktera, dok su Slaveni skloni da budu potinjeni. Po dolasku
na Balkan Srbi su primili istono hrianstvo, Hrvati
rimsko-katoliko hrianstvo, dok smo mi Bonjaci ostali kod
svoje stare gotske arijevske vjere. Ovu vjeru, pod imenom
Bogumila, zadrali smo do dolaska Turaka 1463. godine. Kada
smo primili islamsku vjeru, jer Islam, poput nae stare gotske,
odnosno bogumilske vjere, usvaja princip da je bog nevidljiva
svemona sila a Isus je njegov prorok. Bonjaci su uporno
zadrali kukasti krst koji su donijeli kao Goti u Iliriju, odnosno
Bosnu i sa ovim znakom ukraavali grobove. Poslije primanja
islamske vjere svi Muslimani, uprkos tome to Islam zabranjuje
neislamske znake na grobovima, zadrali smo kukasti krst na
nekim grobovima.
U crnim tenucima krstakog rata Srba, Hrvata i Maara
ptotiv nae drave, kada se na poloaj inio bezizglednim,
pokazala nam se sa Istoka zvijezda spasa islamskog turskog
carstva. Mi bonjaci primili smo Turke kao spasioce. Turci su dali
Bonjacima punu autonomiju a bonjaci su se borili sa Turcima
protiv njihovih neprijatelja, Hrvata i Maara da bi njihove zemlje
prikljuili turskom carstvu. Odlukom berlinskog kongresa 1878.
Bosna je dola pod okupaciju Austrije. Bonjaci su pruili otpor
Austriji iz straha jer je to bila apostolska carevina, povezana sa
Maarima i Hrvatima, koji su kao predstavnici pape u srednjem
vijeku vodili krstake ratove protiv nas. Meutim, za vrijeme
40-godinje vladavine nije nam naturala hrianstvo, ve naprotiv,
dala nam je punu vjersku autonomiju, a djelimino i politiku
autonomiju. Kada su Njemaka, Austrija i Turska 1914. godine
stupili u Prvi svjetski rat kao saveznici, bosanske regimente
ubrajane su meu najbolje na ratnom frontu. To je bio izraz
zahvalnosti Austrije za njeno asno dranje u doba 40-godinje
okupacije. U prvom svjetskom ratu sa Njemakom nas je
povezivalo krvno srodstvo, sa turskom islamska vjera i istorija.
inilo se da nam predstoji divna budunost: da mi kao
Muslimani naoj krvnoj brai, Nijemcima, budemo most od
zapada prema islamskom istoku sa 300 miliona Muslimana.
 Stvaranjem jugoslovenske drave na osnovu Versajskog
ugovora ponovo se raspalila stara slavenska mrnja protiv nas.
Prvi akt jugoslavenske vlade bila je konfiskacija 95% naeg
zemljinog posjeda, koji se od naeg dolaska u Iliriju pod imenom
Gota u III vijeku neprekidno nalazio u naem posjedu. Vrijednost
oduzetog imanja iznosila je 15 milijardi, a nama je data odteta
od pola milijarde dinara, i to u dravnim papirima, koji su bili
50% obezvrijeeni. Naa politika borba za autonomiju Bosne i
Hercegovine u Jugoslaviji imala je toliko izgleda na uspjeh,
koliko su Hrvati za sebe traili hrvatsku autonomiju. Neposredno
pred poetak II svjetskog rata (26. VIII 1939), u strahu od
germanskog napredovanja, Srbi i Hrvati sklopili su Sporazum,
kojim su poravnali svoje razlike podjelom nae Bosne. Za nas su
ponovo nastupili crni dani. Sada nas nisu nazivali crno-utim,
utskorima, ve Petom kolonom, jer smo eljeli i na tome
radili da Njemaka umarira u Jugoslaviju.
Uvjereni da su Hitleru prikazali odnose i razvoj prilika od
ulaska njemake armije u Bosnu i dovoljno objasnili prolost
Bonjaka-Muslimana Bosne, porijeklo, rasu i nacionalne tenje,
autori Memoranduma formulisali su konkretne prijedloge Hitleru
radi ozdravljenja tekih odnosa i ostvarenja vievjekovnih ideala
Bonjaka, koji su, po njihovom ubjeenju, u punoj saglasnosti sa
interesima njemakog naroda i u duhu velikih Hitlerovih ideja.
Ovi prijedlozi sadrani su u sljedeih osam taaka.
1) Autori Memoranduma trae proirenje operativnog
podruja muslimanske bosanske legije pod komandom majora
Muhameda Hadiefendia. Ova legija dobila bi novi naziv
Bosanska straa.
2) Sve Bonjake iz cijele drave, osim dobrovoljaca koji se
nalaze na Istonom frontu, iz ustakih i vojnih jedinica sa
oficirima i podoficirima trebalo bi ukljuiti u Bosansku strau
pod komandom Muhameda Hadiefendia. Samo Bonjak moe
da brani i titi svoju Bosnu.
3) Naoruanje, snabdijevanje, obrazovanje i direktnu
kontrolu sprovodila bi njemaka armija.
4) Trokove umirenja do definitivnog regulisanja odnosa
Bosne prema Hrvatskoj treba da snosi njemaka armija putem
kreditnih ekova, za ije bi pokrie sluili nai dravni posjedi,
naroito nai bogati rudnici i ume.
5) Trai se obustava svake aktivnosti ustakog pokreta i
ustakih jedinica na podruju Bosne.
6) Na ovoj teritoriji postavlja se politiko-administrativna
uprava pod nazivom upa Bosna sa sjeditem u Sarajevu, ijeg
efa imenuje jedino i iskljuivo Hitler.
 .7) Trai se da se u upi Bosna omogui stvaranje Nacio-
nal-socijalistike partije.
8) Autori Memoranduma ustupaju Italiji bosansko zalee
Splita, jer smatraju da su italijanske aspiracije u tom pravcu op
ravdane. Na taj nain bile bi zadovoljene italijanske tenje i izos
tale bi dalje borbe i klanja. Na jugu Bosne ustupila bi se etiri
hercegovaka sreza Italiji, odnosno Crnoj Gori, jer u njima preov-
lauje stanovnitvo srpsko-pravoslavne vjere i crnogorske nacio
nalnosti. Bosna bi dobila izlaz na more preko Metkovia u luci
Ploe. Na ovoj teritoriji upe Bosna isto bosansko stanovni
tvo inilo bi apsolutnu veinu. Muslimana bi bilo 925 hiljada, pra
voslavnih Srba 500 hiljada i oko 225 hiljada katolikih Hrvata.
Na kraju, autori Memoranduma mole Hitlera da ovu teritori
ju Bosne ukljui u niz evropskih jedinica pod njegovom zatitom i
sa istom samostalnou koju e imati njeni susjedi.135)
Snabdjeven izloenim obrazloenjem i vojno-politikim za
htjevima Memorandum Narodnog odbora bosanskohercego-
vakih Muslimana od 1. novembra 1942. bio je razliito tretiran u
vojnim i politikim vrhovima Treeg Rajha - od ignorisanja i
odbacivanja do kritikog razmatranja. Prvi podatak o Memo
randumu koji smo pronali u njemakim izvorima potie iz druge
polovine januara 1943, a saoptava nam da je u novembru 1942.
godine preko jednog njemakog slubenog punkta u Zagrebu
upuen dalje, navodno na inicijativu jednog majora iz politikog
odjeljenja vrhovne komande, koji je u jesen 1942. godine boravio
u Sarajevu. U ovom izvjetaju, koji nosi potpis Grdesa, kao
autori Memoranduma oznaavaju se Uzeir Hadihasanovi i nje
gov zet Mustafa Softi, koji je u to vrijeme bio gradonaelnik Sa
rajeva i in. Suljaga Salihagi iz Banjaluke.136) Koliko je Grdes
bio u mogunosti da utvrdi autore Memoranduma, ostaje za nas
otvoreno pitanje, ali je sasvim izvjesno da su navedene linosti
pripadale najuem krugu muslimanskih autonomista, koji su
rjeenje pitanja bosanskohercegovakih Muslimana traili u
najjaem osloncu i povezanosti sa Hitlerovom Njemakom. Zbog
toga, dok se pouzdano ne utvrde autori Memoranduma, nema
razloga da odbacimo Grdesovo saoptavanje njihovih imena.
Utoliko prije to se sa gleditem pronjemaki orijentiranih musli
manskih autonomista o poloaju Bosne i Hercegovine i Muslima
na u Bosni i Hercegovini, a naroito najueg kruga oko Uzeirage
Hadihasanovia ne susreemo prvi put u ovom memorandumu.

,M) AVI I - London - N-13-306774-92 - Seiner Excellenz Adolf Hitler - Frer des

deutschen Volkes - Berlin, Sarajevo, den 1. November 1942. Volkskomitee.

m) AVII - London - N-13-306773 - Sarajevo, 20. I 1943.
Novo u tome je i njihovo insistiranje na gotskom porijeklu
bosanskohercegovakih Muslimana i traenje primata u vezi sa
kukastim krstom, no ovaj dio Memoranduma mogao je biti
motiviran i potrebom da se osmisli ideoloki i dobije karakter
nacionalsocijalistikog manifesta Muslimana Bosne i Herce
govine. Nije iskljueno da su upravo zbog toga autori Memo
randuma odluili da pred istorijom ostanu nepoznati. Jer, prije
Memoranduma muslimanski autonomisti nisu se ustezali da pot
piu brojne proteste u kojima su osuivali ustaku politiku u
Bosni i Hercegovini.
Moda e neto svjetla na autorsko porijeklo Memoranduma
baciti izvjetaj Rudolfa Troja o razgovorima koje je vodio krajem
novembra 1942. godine sa Uzeiragom Hadihasanoviem i
I^edadbegom Sulejmanpaiem, kao i njegov izvjetaj, sainjen
pored ostalog na osnovu tih razgovora o stanju u Bosni i
Hercegovini, u kome preteno govori o poloaju i politikim
pogledima Muslimana. Nema podataka na osnovu kojih bismo
tvrdili da je ove razgovore Troj vodio potaknut Memorandumom,
ali se izvjesna veza njihova namee kako vremenom kada su
voeni, tako i sadrajem, zbog ega ih ovdje i razmatramo.
Iz Trojevog razgovora sa Uzeiragom Hadihasanoviem
prenosimo ovdje najvanije njegove stavove. Na prvom mjestu on
tvrdi da Muslimani nisu Hrvati, a pogotovo nisu ustae, ije
zloine su najugledniji muslimanski graani svojim potpisima
osudili u rezoluciji koju su uputili vladi NDH. Samo se najgori
muslimanski olo naao meu ustaama. Sa etnicima je takoe
nemoguno izmirenje. Muslimani su ostavljeni bez zatite.
Hadiefendieva legija u istonoj Bosni ne moe preuzeti zatitu
cjelokupnog muslimanskog stanovnitva. Kao iskreni prijatelji
Nijemaca, Muslimani bi najradije prihvatili njemaku upravu
nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon zavretka aprilskog rata
Muslimani i Srbi su to traili od Nijemaca u posebnoj rezoluciji,
iji je inicijator bio sam Uzeiraga Hadihasanovi. Bosanski
Muslimani namjeravali su da upute svoju deputaciju Hitleru, ali
su od toga odustali jer su to Hrvati saznali, a smatrali su da je
Hitler tada bio zauzet vanijim poslovima. Na oprezno pitanje,
da li bi ipak bilo vrijeme upoznati Hitlera sa poloajem i e
ljama Muslimana. Uzeiraga je evazivnim odgovorima dopustio
zakljuak da se on pita da li bi se Hitler mogao brinuti za sudbi
nu bosanskih Muslimana. On smatra da je Bosna uvijek bila
podruje sa posebnim razvitkom i osobenostima i da je to i ostala.
Njegovo je ubjeenje da su Hrvati bili dobre sluge, ali da nikada
ne mogu biti gospodari, jer su kao Slaveni za to nesposobni, to se
potvrdilo u itavoj hrvatskoj istoriji. Za nesreu koja se sruila na
Bosnu, Uzeiraga Hadihasanovi ini odgovornim Pavelia i
katoliku crkvu. Muslimani ele samo mir i red na osnovu rada i
jednakih prava za sve. To moe provesti samo jaka ruka,
prvenstveno Njemaka, jer Slaveni su za to nesposobni.1363)
Slian razgovor sa Rudolfom Trojem imao je i Nedad-beg-
Sulejmanpai, prijatelj Uzeirage Hadihasanovia i njegova veza
sa Nijemcima. Muslimani su, kae Sulejmanpai, za vrijeme
Jugoslavije bili obiljeeni kao peta kolona, zbog ega su oni
ponosni i danas, kada nisu zatieni od etnika. Po njegovom
miljenju Muslimani bi se nali na strani saveznika ako bi Turska
stupila u rat na njihovoj strani, jer veina bosanskih Muslimana
ispoljava simpatije prema Turskoj. Mir u Bosni moguno je
osigurati samo ako se razoruaju nepouzdani elementi i ako
Bosna doe pod zatitu i kontrolu jake ruke. To najbolje moe
uiniti Njemaka.136 b)
Na osnovu razgovora sa vodeim muslimanskim
linostima Bosne Rudolf Troj je naao da sljedei momenti
opredjeljuju poloaj bosanskih Muslimana.
- Muslimani nikad nisu bili ni Srbi ni Hrvati. Oni ine
posebnu narodnost, iju osnovu odreuje vjera islam. Oni nikada
nisu eljeli NDH, koja ih je izloila sistematskom unitavanju.
- Muslimani su zasluni, kako istiu njihovi prvaci, to je
teko prohodna Bosna brzo pala u njemake ruke. Oni su svjesni
da cijeli islamski svijet ima u Njemakoj prijatelja i ponosni su
to su jo prije rata u Jugoslaviji bili obiljeeni kao njemaka peta
kolona. Utoliko su vie razoarani dranjem Njemake, koja ih
ostavlja bez zatite. Ipak, uprkos ogorenju, Muslimani imaju
duboko potovanje prema Hitleru i vjeru u velikog njemakog
prijatelja, pa ako Njemaka djelom potvrdi da joj na srcu lei
dobro Muslimana i Bosne, Muslimani e manifestovati isti onaj
osjeaj kojim su njemake trupe pozdravili kao oslobodioce.
Ako se odmah nita ne uini protiv vladajuih nevolja, razvoj e,
podvlai Troj, nezadrivo i neumoljivo otjerati Muslimane u
naruje partizana.
Kao to odbijaju opstojanje Bosne i Hercegovine u sastavu
NDH, Muslimani su takoe protivnici Velike Srbije, za koju se
bore etnici. Ukoliko bi Srbi prihvatili poloaj ravnopravnih
graana u autonomnoj Bosni, Muslimani bi na taj nain nali s
njima modus vivendi. Po njihovom uvjerenju svi Slaveni su
odline sluge i nesposobni su da sami sobom vladaju, usljed ega
je izmirenje izmeu Muslimana i Srba moguno samo pod jakom
stranom vladom.

AVI I - 51/3, 40-G, 26. ti. 1942. Aussprache mit Uzeir-aga Hadihasanovi -
Rudolf Treu
,,4b) AVII - ista signatura - Aussprache mit Nedad-beg Sulejmanpai - 26. 11. 1942.

Rudolf Treu.
 Meu Muslimanima preovladuje miljenje da bi veina
Muslimana bila na strani saveznikih sila ako bi Turska ula u rat
na njihovoj strani.
Put muslimanskih voa iz Mostara u Rim da posjete
jerusalimskog muftiju El Huseinija bio je ostvaren italijanskim
posredovanjem, ali je imao samo vjerski znaaj i posluio
manifestovanju zajednikog islamskog osjeaja.
Za poboljanje poloaja Muslimana potrebna im je pomo,
koja bi se potvrdila na sljedei nain:
a) neodlonom zabranom ustakog pokreta u Bosni i
Hercegovini, to je zahtjev svih Muslimana bez izuzetka;
b) autonomnim poloajem prema Zagrebu, stvarnom
nezavisnom upravom u prostoru Bosne i Hercegovine;
c) preuzimanjem vojne i graanske vlasti od strane njemake
oruane sile, kojoj teba podrediti sve civilne i vojne vlasti Hrvata.
Ukoliko to nije sprovodljivo (usljed nedostatka trupa), onda
zavesti vojnu upravu pomou hrvatske vojske, ali bezuslovno pod
kontrolom i vrhovnim zapovjednitvom njemake oruane sile.
U zakljuku ovog izvjetaja Rudolf Troj smatra da
cjelokupan bosanski prostor prua sliku raspadanja. Njemake
okupacione trupe sjede u garnizonima neaktivne i nee ni u ta da
se mijeaju ukoliko nisu primorane, to im se u zlo pripisuje.
Odbrambena snaga NDH pada sve nie. Snabdijevanje je takoe
veoma loe, tako da vojnici moraju gladovati. Moral takoe vrlo
rav. Broj dezertera u porastu...136^;)
Kao to se vidi, u Trojevim razgovorima sa muslimanskim
autonomistikim prvacima vie njihovih stavova podudarno je sa
stavovima izraenim u Memorandumu. Meutim, za razliku od
drugih dokumenata o njihovom javnom istupanju, u kojima se
osuuje NDH, u Memorandumu se prvi put odbacuje slavensko
porijeklo bosanskih Muslimana. Poslije Memoranduma ovo
stanovite ponavlja se na odreen nain u razgovorima, koje su sa
Rudolfom Trojem vodili Uzeiraga Hadihasanovi i Nedad-beg
Sulejmanpai. Istina, ovdje ne tvrde direktno, kao u
Memorandumu, da su bosanski Muslimani porijeklom Goti, ali,
posredno kau da nisu slavenskog porijekla. Naime, Hrvati i Srbi
su se, po njima, u istoriji potvrdili kao dobre sluge zato to su
Slaveni, iz ega se namee zakljuak da bosanski Muslimani nisu
Slaveni, jer u istoriji nisu bili sluge, ve naprotiv, kako vole da
istaknu, vladajui gospodujui narod.
Prve iscrpnije njemake podatke o Memorandumu nali smo
u informaciji o politikom stanju u Hrvatskoj, koju je nainio

l*c) AVII - Ista signatura - Lagebericht Bosnien - 27. XI 1942. Rudolf Treu.
njemaki poslanik kod vlade NDH Zigfrid Kae 12. II 1943. Na
poetku svoje analize Kae saoptava da je njemaki
komandujui general u Hrvatskoj Glez fon Horstenau vidio
Memorandum, kome, po njegovom miljenju, ne treba pridavati
veliki znaaj, a poto je anoniman, ne zasluuje da se pokae
Hitleru. Sam Kae saoptava da u Memorandumu ima dosta
tanog, ali i pretjerivanja. On naglaava da ne postoji posebna
bosanska narodnost, na emu Memorandum insistira. Meu
Muslimanima takoe nema jedinstvenog shvatanja, jer su
pocijepani na mnogo grupa. Veoma su uslovne mogunosti
regrutovanja veeg broja ljudi. Pravoslavno stanovnitvo veim
dijelom sklono je Mihailoviu i nalazi se u etnikim jedinicama.
U hrvatskom stanovnitvu regrutacija je uglavnom provedena. Za
obimniju regrutaciju nema jedinstvene bosanske podloge.
Nadiefendieva legija potvrdila se kao teritorijalna zatita u
borbi sa etnicima. U Bosni i za Bosnu bore se njemake trupe i u
velikom broju hrvatske trupe, prvenstveno ustae. Kae je
saglasan sa generalom fon Horstenauom u sljedeem: da bi se
ojaale snage protiv Mihailovievih etnika i sprijeilo njihovo
odlijevanje u logor partizana, morala bi se Hadiefendieva legija
disciplinovati i od nje formirati regularna jedinica u jaini od
jedne brigade kao muslimanska trupa, koja bi bila podreena
njemakoj diviziji u Sarajevu. O pitanju hrvatske drave, podvlai
Kae, ne moe se diskutovati sa Muslimanima ako nee da se
ugrozi njemaki ugled u ovom prostoru.137)

') Zentralls Staatsarchiv Potsdam (dalje: ZStA) - Auswrtiges Amt (A. A) - Politische
Abteilung (Pa) - 61144 - Politische lge in Kroatien - Band 1 - april 1941 - Maj 1943 -
Deutsche gesandschaft - Zagreb, 12. Februar 1943 - Denkschrift eines Volkskomites
der bosnischen Muselmanen
NJEMAKA INICIJATIVA DA SE FORMIRA
M U S L I M A N S K A S S D I V I Z I J A

U meuvremenu, njemaki dravni vrh razmatrao je takoe ova

pitanja i o njima zauzeo svoj stav, o emu govori telegram Kaea
ministru spoljnih poslova od 18. februara 1943. godine. Kae
izvjetava Ribentropa da mu je Generallajtnant SS Fleps saoptio
naredbu rajsfirera Himlera da se formira hrvatska divizija SS,
koja po mogunosti treba da se sastoji od muslimanskih
Bonjaka. Saglaavajui se sa formiranjem ove divizije, vlada
NDH predlae naziv: SS ustaka divizija Hrvatske i prihvata
da njen bitni sastav ine Muslimani. Istovremeno, izraava elju
da komandni jezik u diviziji bude hrvatski, a da ete dobiju
regionalne nazive kao Bosna, Krajina, Una ili druge. Na
kraju Kae predlae da se otvorena pitanja rijee to prije sa
Himlerom.138)
Rajsfirer SS, Himler je hitno obavijestio Ribentropa o svome
stavu. U telegramu od 20.11 1942. Himler saoptava: Ostajem
kod svoje namjere da se SS-bonjaka divizija organizuje od
Muslimana, koji se danas u najveem broju ne bore na naoj
strani, ve stoje po strani, ili se ta vie bore protiv nas. Kao
bonjaci oni bi sigurno bili vjerni vojnici na naoj strani.139)
Poslanik u Ministarstvu inostranih poslova Rajha Riter ve
sljedeeg dana obavijestio je telegramom Kaea u Zagrebu o
stanovitu Ministarstva u pogledu formiranja SS-divizije. U
telegramu stoji da Vrhovne komande oruanih snaga i trupa SS
namjeravaju da za SS-diviziju, ako je mogue, regrutuju iskljuivo
Bosance-Muslimane, pri emu treba imati potreban obzir prema
posebnim navikama Muslimana. U kontekstu telegrama
saoptava se napomena generala Gleza fon Horstenaua da postoji
jedna hrvatska formacija koju ine Bosanci-Muslimani, naime
Hadiefendieva legija, u jaini od 4 hiljade do 7 hiljada ljudi,
prema kojoj su SS-trupe pokazale interesovanje. U sluaju da ne
bude prijavljeno dovoljno dobrovoljaca iz reda
Bosanaca-Muslimana, SS-divizija mogla bi da se popuni do
punog brojnog stanja sastavom dobrovoljaca iz reda drugih
Hrvata. Pitanje uniforme ostalo je otvoreno s tim to bi ova
SS-divizija pored znaka njemakog suvereniteta na lijevom

) Politisches Archiv Auswrtigen Amt (dalje: PA/AA) Bro des Staatssekretr - Akten -
betreffend Kroatien - Bd 4 - Telegramm No 774 - Vom 18. 2. 1943.
,J*) PA/AA - Handakten Ritter - Akten betreffend Kroatien - Band 1 - Fernschreiben -

Nachrichtenstelle RFSS-VHWD von 20. 2. 1943 - 016-017.

6 - A. Redi
rukavu, nosila na desnom rukavu hrvatski grb. Na kraju Riter
upoznaje Kaea da je Vrhovna komanda njemakih oruanih
snaga obavijetena o Hitlerovoj odluci da se u Hrvatskoj formira
jedna SS-divizija, pa misli da se trupama SS prui potrebna
pomo i da se dovedu u vezu sa nadlenim hrvatskim vlastima.140)
Kao to se vidi, tokom februara 1943. odvijala se veoma iva
komunikacija izmeu Berlina i Zagreba o pitanju osnivanja
SS-divizije u NDH, kao i izmeu vodeih ljudi njemake spoljne i
unutranje politike u Berlinu. Krajem ovog mjeseca general fon
Horstenau alje Himleru interesantne dopunske informacije, koje
bacaju odreeno svjetlo na sam tok formiranja SS-divizije u
Bosni. Horstenau obavjetava Himlera da hrvatska vlada u
principu najtoplije pozdravlja ideju stvaranja SS-divizije, ali bi
najvie eljela da sama stavi na raspolaganje novoj diviziji 20
hiljada ustakih dobrovoljaca, meu kojima bi bilo i Muslimana.
S tim u vezi fon Horstenau podsjea kako su etnici, u crnim
kouljama, pravili ispade prema hrvatskim naseljima, pa postavlja
pitanje da li je politiki sasvim pripremljen teren za osnivanje
bonjake divizije. Njemu se ini da nisu sasvim neosnovane
unutar-politike sumnje Hrvata u pogledu njemake namjere da
samostalno provedu vrbovanje dobrovoljaca i da se ono
koncentrie na bosanske Muslimane, koji se uprkos nesumnjivoj
hrvatskoj krvi osjeaju kao posebna narodna zajednica, pa kao
takva moe da se vojniki iskoristi. Moda se u tome, upozorava
Horstenau, nalazi objanjenje to su do sada bosanski Muslimani
iroko izbjegavali svoju vojnu obavezu prema hrvatskoj dravi.
Ovdje njemaki general skree panju da je potpredsjednik vlade
NDH Kulenovi, oficijelni voa bosanskih Muslimana, izrazio
sumnju u uspjeh planiranog vrbovanja dobrovoljaca meu
njegovim isto vjernicima. Prema Kulenovievoj izjavi, 1941.
godine javilo bi se pod njemaku zastavu ne 20 hiljada ve 100
hiljada bosanskih Muslimana, dok se sada moe raunati samo sa
jednim skromnim odzivom. U vezi sa eljom Hrvata da se divizija
zove ustaka, general von Horstenau smatra da to nije
svrsishodno141)
Dopis Ministarstva inostranih poslova upuen poetkom
marta 1942. godine Kabinetu Rajhs-kancelarije sadri nekoliko
podataka o Memorandumu bosanskih Muslimana. Tu saznajemo
da prepiska izmeu Ministarstva inostranih poslova i Hitlerovog
kabineta traje od poetka januara (4) i da je u meuvremenu u
situaciji dolo do promjene, kada je poslije jednog novijeg

uo) AVI I - London - N 22; H313194 - H 313196 - Ministarstvo spoljnih poslova Berlin,
Njemakom poslanstvu, Zagreb - Telegram br. 208 od 21. 2. 1943.
,4) AVI I - NAV-N-T-501, 264, 878-879 - An Reichs - fhrer SS
Himmler-Fhrerhauptqvartier - Telegramm N2 578-24. 2. 43.
izvjetaja Poslanstva u Zagrebu Rajsfirer SS saoptio naredbu da
se uzme u obzir formiranje jedne hrvatske divizije SS, koja po
mogunosti treba da se sastoji od muslimanskih bonjaka. Na
kraju dopisa kae se da se ponovo prilae pismo preko Vrhovne
komande Njemake vojske od 28. XII 1942. koje se odnosi na
Memorandum.142)
Jedna zabiljeka upuena iz Glavnog taba - SS i dopunske
slube oruanih jedinica - SS krajem decembra 1942. godine
Ministarstvu inostranih poslova indikativna je u vezi sa
Memorandumom. Zabiljeka, pored ostalog, sadri sljedea
obavjetenja general-lajtnanta SS Bergera Ministarstvu inostranih
poslova: 1) Firer je naredio da Rajsifer SS formira dvije nove SS
- Divizije. Firer je naredio da se divizija Princ Eugen premjesti
u hrvatski prostor. U vezi sa ovim takama daju se sljedee
napomene: u pogledu take 1. nisu potrebna nikakva daljnja
spoljno-politika razmatranja. U vezi sa takom 2.: nunost
premjetanja divizije Princ Eugen u hrvatski prostor proizilazi
usljed zaotravanja ustanka u Hrvatskoj i sa spoljno-politikog
stanovita ocjenjuje se kao neosporno... Radi razjanjenja ovih
pitanja poslanika Kaea telegrafski je treno njegovo
stanovite.143)
Kao to pokazuju stavovi izloeni u Memorandumu i izvorima
njemake vojno-politike provenijencije, meu njima ima dodir
nih taaka, ali i razliitih opredjeljenja. Podudarnost kao i razlike
uslovljeni su poloajem u kome su se nalazili Muslimani i Nijem
ci ujesen 1942. godine. U politikim kretanjima meu Muslimani
ma u to vrijeme naroito se ispoljava tendencija distanciranja od
NDH, koja se ini odgovornom za muslimanska stradanja u et
nikim pokoljima. Na toj liniji javila se ideja samoodbrane musli
manskog stanovnitva od etnikih napada, koja se konkretizuje
formiranjem oruanih jedinica muslimanske milicije u raznim di
jelovima Bosne i Hercegovine sa veim muslimanskim naseljima,
prvenstveno na podruju tuzlanske regije. Formirana pod paro
lom muslimanske samoodbrane od etnika i komunistikih par
tizana kao i drugih (neoznaenih) muslimanskih neprijatelja,
ova muslimanska vojska uivala je politiku podrku musli
manskih autonomista, kojima je u njihovoj politikoj aktivnosti
bio neophodan oslonac na sopstvenu oruanu vojnu organizaciju.
Time se u stvari potvruje da svaka politika u ratu moe da rau
na na uspjeh utoliko, ukoliko raspolae sa sopstvenom oruanom
snagom. Uticaj politike proizlazio je i bio srazmjeran njenoj voj-

,41) AVII - London N-13-306767 - 4. Mrz 1943 - An Herrn Reschskabinetsrat von

Stutterheim Reichskanzlei in Berlin-Heinburg.
,4i) PA/AA - Handakten Ritter - Akten betreffend Kroatien - Band l - 21 - Herrn

Brotsch. Ritter-196-197 - Berlin den 29. Dez. 1942. (Lutter).

noj snazi. Drugi momenat koji je pogodovao formiranju jedinica
muslimanske samoodbrane predstavljali su ustako-etniki spo
razumi, koji su izrazito oteali poloaj Muslimana. Motivirani po
rastom snage narodnooslobodilakog pokreta, ustakoj strani ovi
sporazumi znaili su ukidanje etnikog fronta, a etnikoj strani
ukidanje ustako-domobranskog fronta. Za etniku stranu oni su
predstavljali potvrdu o nestabilnosti i vojnoj nesposobnosti
NDH. I jedni i drugi mogli su raspoloive snage okrenuti protiv
partizana, ije su jedinice, po ocjeni njemakog generala Fortne-
ra, zadivljujue napredovale. 144) Istovremeno, etnici su mogli
preduzimati akcije protiv Muslimana, sigurni da pri tome nee
protiv sebe imati ustake i domobranske formacije. tavie, u ok
viru etnikog pokreta u ovo vrijeme javlja se inicijativa da se for
miraju posebne muslimanske etnike jedinice sa zadatkom da se
bore protiv ustaa iz muslimanskih redova. Nosioci ove inicijative
bili su dr Ismet Popovac, Mustafa Pai i Fehim Musakadi, koji
su proetniku aktivnost razvijali meu Muslimanima u konji
kom, nevesinjskom, mostarskom i stolakom kraju, pozivajui
Muslimane na slogu sa pravoslavnim stanovnitvom i u borbu
protiv NDH i Hrvata u sklopu Jugoslavenske vojske u otadbi
ni pod komandom Drae Mihailovia. 14S) Iako su u Vrhovnoj
etnikoj komandi sada insistirali na podrci Muslimana etni
kom pokretu, ipak su ocjenjivali da e morati obustaviti eksperi-
menat sa muslimanskim etama, jer nam to kod naeg naroda
vie kodi, nego li kod njih koristi. 146) Zavisno od oruanih for
macija u kojima su se nalazili, muslimanski pripadnici u njima
borili su se za ciljeve koje su formulisali njihovi politiki pokreti i
organizatori : u ustako-domobranskim jedinica za ouvanje i op
stanak etniki iste NDH, u etnikim jedinica za etniki homoge
nu Veliku Srbiju i velikosrpsku Jugoslaviju, u partizanskim jedini
cama narodnooslobodilakog pokreta za osloboenje zemlje od
faistikih okupatora i njihovih kvislinkih saveznika i kolaboraci
onista. Hadiefendieva dobrovoljaka muslimanska legija nasta
la je u uslovima ustako-etnike i etniko-muslimanske kon
frontacije i uspona narodnooslobodilakog pokreta iz potrebe da
Muslimane okupi na muslimanskoj platformi, zatiti od etnike
opasnosti unitenja, da ubrza odvajanje Muslimana od ustako-
domobranskih formacija i zaustavi pristupanje Muslimana narod-
nooslobodilakom pokretu. Nain njenog nastanka, kao i njeni

,44) Zbornik NOR-a Tom XII knj. 2 - Dok. br. 160 - str. 778.
I4*) AVI I - a-Br. rcg. 8/7 - K. 226 - Rezolucija Muslimanske vojne organizacije 31.
XII 1942 - Za Izvrni odbor: Dr Ismet Popovac, Fehim Musakadi, Mustafa Pai.
AVI I - a. br. reg. 3/6-1, k. 226 - Muslimanima Istone Bosne i Sandaka Kalinovik,
januara 1943 - Za Izvrni odbor Muslimanske vojne organizacije: Dr Ismet Popovac,
Fehim Musakadi.
l46) Zbornik NOR-a XIV - knj. 1 - Dokumenti etnikog pokreta Drae Mihailovia

1941-1942 - Dok. br. 199 - str. 734.

vojni zadaci i uloga, odgovarali su metodu i politikom programu
muslimanskog autonomistikog pokreta, pa nije bilo sluajno to
su tvorci Memoranduma Hitleru traili da se ova legija proglasi
Bosanskom straom, odnosno prizna vojskom i oruanom za
titom Bosanske upe. U strategiji muslimanskih autonomista
glavni neprijatelj Muslimana bili su srpski etnici, koji su fizikim
unitenjem muslimanskog elementa pripremali etniki homogenu
Bosnu i Hercegovinu kao i komunistiki narodnooslobodilaki
pokret, koji je, po miljenju muslimanskih autonomista, teio
unitenju svega to je islamsko. Istovremeno, prema ovoj strategi
ji, glavni saveznik Muslimana bili su Nijemci, koji su nepomirljivi
protivnici svih muslimanskih neprijatelja: etnika, Jevreja, komu
nista. Muslimanski autonomisti procjenjivali su da se njihovi inte
resi integralno ukljuuju u strateke ciljeve Hitlerove ratne politi
ke i da e konano bosanskohercegovaki Muslimani biti prihva
eni kao najvjerniji i najpouzdaniji saveznik Hitlerovog Treeg
Rajha.
Prezentiranje njemakih stavova o pitanjima koja je pokre
tao Memorandum pokazalo je da ga vodei ljudi Njemake sa
Hitlerom na elu nisu ignorisali zbog toga to je anonimno bio
upuen Hitleru. Naprotiv, prema odreenim pitanjima formulisa-
nim u Memorandumu, Nijemci su zauzeli odgovarajue stavove u
skladu sa svojom strategijom u jugoslavenskom prostoru. Oig
ledno, njemaki dravno-politiki vrh nije prihvatio stanovite
muslimanskih autonomista o posebnoj bosanskoj narodnosti koju
ine Muslimani Bonjaci. S tim u vezi nisu bili spremni ni da pri
hvate zahtjev u Memorandumu da se Bosna izdvoji iz sklopa
NDH i tretira kao autonomna jedinica pod protektoratom Treeg
Rajha. Prihvatanje toga zahtjeva znailo bi za Nijemce liavanje
glavnog saveznitva u antijugoslovenskoj i zatim u antianglosov-
jetskoj ratnoj kampanji u zapadnoj sferi balkanskog prostora -
NDH, koja bezrezervno i odano stoji uz Trei Rajh. Ali, nisu uva
ili ni zahtjeve vlade NDH i Pavelia da divizija SS nosi naziv us
taka SS divizija Hrvatske i da po sastavu bude optehrvatska, a
ne preteno muslimanska, da komandni jezik u diviziji bude
hrvatski i da divizijom komanduje hrvatski oficirski kadar. Ove
pregovore izmeu predstavnika vlade NDH i njemakih vojnih i
politikih predstavnika u Zagrebu prekratio je rajsfirer SS Himler
svojom odlukom, koja je morala imati Hitlerovu saglasnost, da se
SS-bonjaka divizija organizuje od Muslimana. Pri tome je, kao
to smo vidjeli, Dobrovoljaka muslimanska legija pod koman
dom majora Hadiefendia uzimana u obzir kao injenica koja se
nije dala zaobii. Ona je prisutna i u Kaeovom i u Horstenauo-
vom razmatranju pitanja formiranja SS-bonjake divizije, jer je i
njemakom poslaniku i njemakom komandujuem generalu u
NDH bila dobro poznata vojna sposobnost i politika uloga ove
legije.
 Provoenju u ivot Hinilerove odluke o osnivanju SS-bo-
njake divizije prethodio je odreeni proceduralni put, o emu
treba ovdje najnunije rei da bi se sagledali politiki aspekti, koji
su pratili oivotvorenje jedne muslimanske inicijative, koja je
imala da uz njemaku podrku bude u funkciji muslimanske kon
cepcije autonomije Bosne i Hercegovine, a zatim, u konkretnim
uslovima i odnosima, da dobije oblik ratnog angaovanja Musli
mana u funkciji i na liniji njemake ratne strategije. Nijemci nika
ko nisu bili spremni da stanu na stranu muslimanskih autonomis
ta u njihovoj opoziciji prema NDH, pa je autonomistikim Musli
manima preostalo da u njemakoj politici ratnog angaovanja
Muslimana nalaze prostor za svoju politiku aktivnost. Svi uesni
ci u stvaranju SS-divizije bili su okrenuti svojim interesima, ali svi
nisu mogli da ih ostvare. Ustaki vrh NDH protivio se formiranju
SS-divizije muslimanskog sastava, ali je na kraju popustio pred
Nijemcima uvjeren da oni vrsto stoje uz integritet NDH drave.
S druge strane, muslimanski autonomisti, koji se nisu mogli ni po
javiti legitimno kao zainteresovani faktor u njemakohrvatskim
kontaktima, cijenili su da su njihovi zahtjevi u Memorandumu
dobili odreeno uvaenje odlukom o osnivanju SS-bonjake di
vizije.
Pripreme za osnivanje SS-bonjake muslimanske divizije
trebalo je da imaju karakter meudravnog njemako-hrvatskog
sporazuma. Naime, u pregovorima ispred hrvatske vlade uestvo
vali su dravni sekretar dr Vrani, a sa njemake strane SS-fireri
Dengel, Le, Ulrih i Von Krempler. Pregovori su zavreni 5. III
1943, a odobrili su ih Paveli i Lorkovi sa izvjesnim nebitnim pri
mjedbama. Njemaki poslanik pri vladi NDH Kae obavijestio je
o tome telegramom Ministarstvo inostranih poslova i zamolio da
se odobri tekst sporazuma, koji, izmeu ostalog, odreuje: 1) os
niva se SS divizija Hrvatske od muslimanskih i katolikih Hrvata,
preteno od Muslimana i iz bosansko-hercegovakog prostora.
Muslimanska milicijska legija majora Hadiefendia stoji na ras
poloenju za formiranje divizije. Sa hrvatske strane stavljaju se
prema mogunosti na raspoloenje oficiri i podoficiri koji govore
hrvatski i njemaki. Isto tako koristie se oficiri i podoficiri iz
Rajha kao i folksdojeri. 2) Vrbovanje vre hrvatske slubene us
tanove u najtjenjoj saradnji sa voama SS-jedinica u tabu opu
nomoenog generala u Hrvatskoj... 6) O vjerskim obiajima vojni
ka voditi stalnu brigu. Sporazum je predviao razmjenu nota.
Hrvatska vlada, izvjetava Kae, odredila je da je u sprovoenju
Sporazuma punomono predstavlja ustaki doglavnik, musli
manski profesor uljak. 147) Iako je Sporazum odreivao da se

,47) PA/AA - Bro des Staatssekreter - Akten betreffend Kroatien Band 4 - Telegramm
N# 1272 vom 23. 3. 1942. - 33/334.
ljudstvo za SS-diviziju vrbuje meu muslimanskim i katolikim
Hrvatima, predstavnici SS-jednica su se ve u poetku vrbovanja
opredijelili samo za Muslimane. tavie, povodom posjete jerusa-
limskog velikog muftije El Huseinija Bosni, za vrbovanje su istak
nute plakate sa zelenom zastavom. Poslanik Kae je s tim u vezi
upozorio Ministarstvo inostranih poslova da u politikom razvoju
mogu nastupiti negativne posljedice. 148)
Da bi dobio to podrobnija obavjetenja o politikom stanju i od
nosima u Bosni, poslanik Kae naloio je svojim saradnicima u
Poslanstvu Vili Rekardu i dr Kainki da otputuju u Bosnu i pod
nesu mu izvjetaj, u kome, pored ostalog, naroitu panju treba
da posvete muslimanskom pitanju sa posebnim osvrtom na osni
vanje SS-divizije.149) Izvjetaj o pitanju Muslimana pripremio je i
podnio dr Kainka. Politike odnose meu Muslimanima on je vi
dio kako su na povrini izgledali. Po njemu, bosanski Muslimani
bili su podijeljeni u dvije politike grupe: jedna se okupljala oko
Dafera Kulenovia, potpredsjednika vlade NDH, a druga oko
Hakije Hadia, poslanika u Ministarstvu inostranih poslova. Iz
meu ovih grupa postoji vie struja od malog politikog znaaja.
Po ocjeni Kainke pitanje bosanske autonomije u ovom trenutku
nalazilo se u pozadini. Islam je onaj elemenat koji povezuje sve
grupe. Po miljenju dr Kainke u politikom ivotu Muslimana
glavno je pitanje politikog vodstva, za koje ne postoji iroko pri
znata linost. Formiranje muslimanske SS-divizije prihvata se sa
svih strana samo sa rezervom. Dravno-politiki razlozi zahtije
vaju da se vodi briga i o ueu katolikih Hrvata, ako nee da se
d novi podsticaj autonomistikim tenjama. Uspjeh vrbovanja
dobrovoljaca zavisi od toga da li e divizija biti formirana u Bosni
ili ne. Ako bi bila formirana u Njemakoj, unaprijed treba rauna
ti sa malim odzivom. Neposredno u uskoj vezi sa stvaranjem mus
limanske SS-divizije je pitanje zajednikog ivota Muslimana i
pravoslavnih. Takoe, ne bi smjelo da se previdi da due koleba
nje u rjeavanju muslimanskog pitanja nosi sve vee odbijanje
Muslimana od drave i od saradnje sa Njemakom. Izvjestan ne
mir meu Muslimanima djeluje u smislu njihovog okretanja pre
ma vanjskim snagama, u prvom redu prema Turskoj, a zatim i
prema Engleskoj.150) Pisac izvjetaja dr Kainka oigledno je pri
mao informacije o politikim odnosima meu Muslimanima iz
manje-vie oficijelnih izvora, ime se objanjava njegova neobavi-

l4a) PA/AA Bro des Staatssekreter - Akten betreffend Kroatien - Bd. 4 - Telegramm Nr
1388 vom 2. 4. 1943 - 369370.
,4) PA/AA - Bro des Staatssekreter - Akten betreffend Kroatien band 4 - Zagreb, dem

17. Mrz 1943. - An Stdf Willy Requard - 327-794.

') Deutsches Zentralarchiv - Potsdam - AA/PA - (1936-1945) 09. 01 - Politishe lge ir
Kroatien - Bd. 1 - 61144 - Berichtber Dienstreise nach Sarajevo - Zagreb, den 27
Mrz 1943. - betr.: Muselmanen; 274-276.
jetenost o djelovanju muslimanskih autonomista i potcjenjivanje
njihovog znaaja u politikom ivotu Muslimana. Ipak, neka za
paanja su vjerodostojna, kao npr. konstatacija da meu Musli
manima ne postoji politika linost ireg autoriteta, nepovjerljiv
odnos Muslimana prema NDH, odreene simpatije prema Tur
skoj itd.
Konzul dr Vinkler sainio je takoe analizu o politikom po
loaju bosanskih Muslimana (april 1943). Njegova je ocjena da su
poslije raspada jugoslovenske drave izbili sukobi izmeu nacio
nalno i vjerski podijeljenog stanovnitva: katolikih Hrvata, pra
voslavnih Srba i Muslimana. Iznad ovih nacionalnih i vjerskih
raspuklina napravljen je rez interesnih linija nacionalsocijalisti-
ke Njemake i faistike Italije. A na ovom tlu bjesne nihilistike
ideje i dobijaju svoj jasni i vrsti oblik u komunistikim partizani
ma. Dvije godine postoji hrvatska drava, koja umjesto da koristi
Njemakoj, vee u sve veem obimu njemake trupe i troi nje
maku pomo. U ovom ravo ureenom i napetou optereenom
hrvatskom prostoru odvija se politiki ivot bosanskohercegova-
kih Muslimana. Meu njima postoje sljedee struje: a) hrvatska,
koja predstavlja slabu grupu, koju karakterie zabrinutost za op
stanak hrvatske drave, mrnja prema Srbima i Italijanima. Izrazi
to je prijateljska prema njemakom narodu; b) autonomistika
(jaka grupa), nema povjerenja u hrvatsku dravu, sklona velikos
rpskim idejama uslovno prijateljska prema Njemakoj, c) komu
nistika (slaba grupa), neprijateljska prema Njemakoj. S obzi
rom da je tokom aprila otpoela kampanja vrbovanja za SS-divizi-
ju, konzul dr Vinkler je u kontekstu razmatranja poloaja bosan-
skohercegovakih Muslimana uinio poseban osvrt na odnose iz
meu Hrvata i Muslimana, koji su se ispoljili u toku vrbovanja.
Za vrbovanje je bio odreen jedan SS-firer, kome je bio dodije
ljen jedan muslimanski politiar, odan Hrvatima, to je njemaki
rukovodilac vrbovanja smatrao aktom sabotae njegovog rada. S
druge strane, Hrvat je prigovarao Nijemcu da nije zainteresovan
za stvar drave, ve da samo radi za ciljeve SS. Sa hrvatske strane
ocjenjivalo se da osnivanje ove divizije jo vie istie u dravi regi
onalnu i religioznu misao, koja se izrazito protivi okupljanju svih
stanovnika hrvatskog prostora u jedan dravni narod. Postoji
opasnost da se iz jedne divizije muslimanskog karaktera razvije
borbena jedinica panislamskih ciljeva. Osim toga, osnivanjem bo
sanske divizije razbijaju se institucije od ivotne vanosti po
hrvatsku dravu. Prijavljivanjem za ovu diviziju hrvatski dravlja
ni oslobaaju se svoje hrvatske vojne obaveze. U sluaju konflikta
sila Osovine sa Turskom, jedna muslimanski orijentirana bosan
ska divizija pokazae se nepouzdanom. Da bi se izbjegle ove
opasnosti, sa hrvatske strane se predlagalo da se stvori divizija iz
cjelokupnog hrvatskog naroda, po uzoru na Vraiju diviziju.
 Prema Vinklerovom miljenju u autonomistikim krugovima
vrbovanje za SS-iviziju primljeno je sa zahvalnou kao njemaka
pomo ugroenom muslimanstvu. U provoenju vrbovanja Musli
mani su imali odreene poslove, pa su izvjesne hode bile vatreni
agitatori mobilizacije Muslimana u diviziju. Meu Muslimanima
ispoljavala se sklonost da se i Srbi prime u diviziju. Autonomisti
su oekivali da divizija ostane u Bosni, isticali da su muslimanske
samozatitne jedinice sjajno i dugo branile svoja zaviajna mjesta
i podvlaili da je odsustvo katolikih ustakih jedinica na bosan
skom prostoru vana pretpostavka za uspjeh. Do kraja aprila
1943, napominje dr Vinkler, u bosansku SS-diviziju javilo se 12
hiljada ljudi.
Svoju analizu u vezi sa osnivanjem SS-divizije dr Vinkler za
kljuuje razmatranjima o prednostima i negativnim posljedicama
koje ova akcija moe donijeti Nijemcima. Prednosti bi bile sljede
e: konano umirenje bosanskog prostora, podiglo bi se privred
no iskoritavanje zemlje, njemake vojne snage izvukle bi se odat
le i uputile na drugu stranu.
Osnivanje divizije moglo bi biti praeno panislamistikom,
izvanevropskom orijentacijom. U njemakoj ruci nala bi se polu
ga, ija se duina ne bi dala kontrolisati, pa bi njen drugi kraj uh
vatili Englezi irom rukom i neprijateljski prema Evropljanima -
Japanci.
' tetne posljedice dr Vinkler vidi prvenstveno u mogunosti
da autonomistiko muslimanstvo, uz podrku Njemake, razbije
hrvatsku dravu. To Nijemci moraju sprijeiti, i to na taj nain to
bi suprotstavljene grupe okupili oko ideala, koji su ovi narodi
poslije nae pobjede u Jugoslaviji imali pred oima puni nade. To
je ideal pravednog, nacionalnog i socijalistikog novog poret
ka.151)
Apstrahujui ovaj, na paroli partijske odanosti, sroeni za
vretak, kojim je konzul dr Vinkler ugaao svome partijskom i
dravnom efu, valja konstatovati da u njegovoj analizi musli-
mansko-hrvatskih odnosa, kao i poloaja Muslimana Bosne i
Hercegovine u NDH ima pouzdanih ocjena, koje su u toku rata
provjerene. Nijemci su sistematski pratili razvoj politikih odnosa
na hrvatskom prostoru i nastojali da dobiju objektivnu tanu
predstavu o odnosu snaga, koji se tokom rata i pod uticajem rat
nih zbivanja pomjerao i mijenjao. Dok su promjene bile neumolji
va realnost, uesnici u bosansko-hrvatsko-njemakoj politikoj ig
ri, koju smo slijedili, tvrdo su se drali svojih opredjeljenja, ne
sposobni da se prilagode realnosti promjena. Niti su muslimanski

') PA/AA Inland II g - 403 - Akten betreffend Berichte und Meldungen zur Lage in und
ber Jugoslawien - vom 1943 - B. 3, 4, - Kpnsul Dr Winkler - Die polistische Lage dei
Mohammedanen Bosniens April 1943 - 267551 - 267558.
autonomisti htjeli da se odreknu svog ivotnog sna - autonomne
Bosne i Hercegovine, niti njemaki okupatori ustake NDH, kao
to ustaki vrh nije bio spreman da prizna da je Bosna i Hercego
vina u sve manjem obimu pod kontrolom NDH. Meu svima je
sve manje bilo saveznitva i sve vie nepovjerenja. Egzistirati se
moralo samo u egzistiranju uzajamnog udaljavanja.
POJAVA JERUSALIMSKOG VELIKOG MUFTIJE
E L H U S E I N I J A N A B O S A N S K O J S C E N I

U toku kampanje za stvaranje bosanske SS-divizije, kada

konfrontacija NDH - Muslimani dobiva ire razmjere, na
bosanskoj pozornici javlja se jerusalimski veliki muftija El
Huseini, koji je pretendono na ulogu voe islamskih naroda,
inspiratora i tvorca trajnog saveza islamskih zemalja sa
Hitlerovim Treim Rajhom. To, kao to smo pokazali u
prethodnom izlaganju, nije bila prva veza bosanskohercegovakih
Muslimana sa velikim jerusalimskim muftijom. Krajem oktobra
1942. iz Mostara je otputovala u Rim trolana delegacija
Akcionog odbora za autonomiju Bosne i Hercegovine, da bi
posjetila El Huseinija i obavijestila se o njegovim pogledima o
poloaju i borbi islamskih naroda. Meutim, prve veze politikih i
vjerskih predstavnika bosanskohercegovakih Muslimana
datiraju iz predratnog doba, s poetka 30-tih godina. Naime,
1932. godine u Jerusalimu je odran sveislamski kongres pod
predsjednitvom velikog muftije Muhamed Emin El Huseinija.
Ovome kongresu prisustvovali su i najistaknutiji predstavnici
politikog i vjerskog ivota Muslimana Bosne i Hercegovine,
meu kojima i dr Mehmed Spaho, predsjednik JMO, Uzeiraga
Hadihasanovi, najblii sradnik dr Mehmeda Spahe,
152
hadi-Mujaga Merhemi i drugi. ) Nakon posjete mostarske
delegacije velikom muftiji u Rimu krajem oktobra 1942. godine
veze muslimanskih predstavnika sa velikim muftijom El
Huseinijem obnovljene su prilikom njegovog boravka u Sarajevu
u prvoj polovini aprila 1943. godine. Potpredsjednik vlade NDH
dr Dafer Kulenovi obavijestio je zamjenika reis-ul uleme Safeta
Baia o dolasku El Huseinija u Sarajevo, traei od njega da
velikog muftiju primi kao svoga gosta.153) Jerusalimski veliki
muftija doputovao je u Sarajevo aprila 1943. u pratnji etiri-pet
njemakih SS-oficira, dvojice svojih roaka, ustakog muftije
Akifa Handia i sveuilinog profesora dr Ibrahima Rudia.154)
U toku boravka u Sarajevu, veliki muftija Emin El Huseini
primao je deputacije raznih muslimanskih (i katolikih) vjerskih
drutava, primao pojedine istaknute predstavnike musliman-

') Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ) - Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i
njihovih pomagaa - VH - Inv. br. 6324 - Zapisnik o sasluanju Bai Safeta, zamjenika
Reis ul uleme.
m) IBIDEM
,J4) AJ Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa - F. br.

190.
skog vjerskog ivota, odlazio u posjete muslimanskim prvacima
(Uzeiragi Hadihasanoviu, hadi-Mujagi Merhemiu), takoe na
banketekoji su prireivani u njegovu ast, govorio (drao vaz) u
Begovoj damiji pozivajui Muslimane na meusobnu slogu.
Ipak, uesnici susreta sa velikim muftijom cilj njegove posje
te Sarajevu dovodili su prvenstveno u vezu sa osnivanjem
muslimanske SS-divizije, o emu se nalaze tragovi i u njemakim
izvorima. U raznim prilikama je preporuivao da se Muslimani
upisuju u SS-diviziju da bi se tako zatiti od pokolja i pri tome
naglaavao da e poslije formiranja ova divizija stalno ostati u
Bosni.155)
Dok je u vrijeme odravanja Sveislamskog kongresa u
Jerusalimu (1932) mali broj bosanskohercegovakih Muslimana
imao priliku da upozna i uje za jerusalimskog velikog muftiju
El Huseinija, u muslimanskom svijetu tokom drugog svjetskog
rata velikog muftiju pratio je glas voe islamskih naroda u borbi
za osloboenje od engleskog imperijalizma. Dolazak u Rim,
gdje mu je Musolini pruio gostoprimstvo i uslove za njegovu
svearapsku i sveislamsku aktivnot, donio je velikom muftiji
povoljne mogunosti za povezivanje sa Muslimanima evropskog
jugoistoka. U avgustu 1942. muslimanski sarajevski nedjeljni list
Osvit objavio je razgovor svoga rimskog dopisnika Mustafe
Busuladia sa velikim jerusalimskim muftijom, koji je propa
gandno prenijela gotovo sva tampa NDH. Osvit je uzdizao
linost velikog muftije, istiui posebno vanost njegovih
razgovora sa Hitlerom. List je tvrdio da je veliki jerusalimski
muftija postao predvodnik i branilac miliona Muslimana u svijetu
i na uvodnom mjestu intervjua dao izjavu velikog muftije u kojoj
je on izrazio svoje naroito zadovoljstvo sa poloajem Muslimana
u NDH. Zajedno sa ovim dijelovima razgovora, njemaki
poslanik kod vlade NDH Zigfrid Kae u izvjetaju Ministarstvu
inostranih poslova izloio je i druge relevantne politike stavove i
poglede velikog jerusalimskog muftije, prvenstveno njegove
ocjene o Hitleru i islamskoj politici Njemake. El Huseini je
rekao: Stanovite Muslimana je jasno. U borbi za slobodu oni
stoje na strani Njemake, Japana i njihovih saveznika. Borba
protiv Velike Britanije vodie se do konanog sloma Britanske
Imperije, kao i protiv Sovjetske Rusije, stoljeima starog
neprijatelja Islama... Pobjeda sila Osovine bie i pobjeda
islamskih naroda.156)

'**) AJ - Zapisnici Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa

- Inv. br. 5533 - str. 7-8.
PA/AA - Handakten Ettel - betreffend Grossmufti - 6 - Telegramm N. 2105 vom 13.
8. 1942 - Kasche - 298015-298017.
 Njemaka propaganda je izrazito angaovano podravala
politiku ratnog saveznitva sila Osovine i islamskih naroda. U
kontekstu ove politike ona je isticala znaaj koji ima evropsko
muslimanstvo kao most izmeu Njemake i susjednog arapskog
muslimanstva. U tom pogledu 2 miliona Muslimana u Hrvatskoj
i Bugarskoj imaju mnogo vei meunarodni politiki znaaj nego
to to govori njihov broj. Sve to se deava meu Muslimanima
Hrvatske i Bugarske, podvlai se u tekuoj njemakoj
propagandi, briljivo se prati u islamskom svijetu, kao to i
obratno, evropski Muslimani snano uestvuju u sudbini svoje
vjerske brae na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Poput
Njemake, Hrvatska i Bugarska su ispunjene osjeanjima potene
i iskrene saradnje sa islamskim svijetom, istie u
nacionalsocijalistikom organu dr Franc Roneberger, da bi zatim
tvrdio kako su Muslimani Bosne i Hercegovine u sklopu
Dunavske Monarhije imali, a sada u NDH ponovo stekli, najbolje
mogue uslove svoga opteg razvitka. U doba Dunavske
Monarhije muslimanski Bonjaci uivali su vjersku
autonomiju. Tokom 20 godina izloeno velikosrpskom
centralizmu, bosansko muslimanstvo poslije sloma Jugoslavije
ukljuilo se aktivno u izgradnju mlade hrvatske drave.
Prihvatajui oficijelno stanovite NDH da su bosanski Muslimani
po krvi Hrvati, dr Roneberger nalazio je posebnu vrijednost
muslimanske politike NDH u tome to u njoj, navodno, dolazi do
punog izraaja svijest o zajednici svih Muslimana u svijetu bez
obzira na razliitu narodnu pripadnost. Isto tako, po njegovom
miljenju, sasvim je prirodno to su sile Osovine primile pod svoje
okrilje vodee glave arapskog muslimanstva, Raida El
Gajlanija, efa legitimne vlade Iraka i velikog palestinskog
muftiju Emina El Huseinija, koji su vie puta potvrdili odanost
novom svjetskom poretku.157)
Dok je njemaka nacionalsocijalistika partijska i dravna
propaganda uzdizala i slavila jerusalimskog velikog muftiju kao
velikog borca za slobodu islamskih naroda i odlunog saveznika
Treeg Rajha u borbi protiv jevrejske plutokratije, engleskog
imperijalizma i ruskog boljevizma, njemaka diplomatija je
trezveno i agilno prikupljala obavjetenje iz svih izvora do kojih
je mogla doi o ponaanju i izjavama svoga velikog islamskog
saveznika. U specijalne biroe Ministarstva inostranih poslova
pristizali su iz Rima, gdje je do kraja 1942. godine rezidirao veliki
muftija Emin El Huseini, ne samo izvanredno dokumentovani
izvjetaji poslanika Etela, nego i informacije dobivene iz
marginalnih pravaca obavjetajne diplomatske slube. Koliko je u

) Dr Franz Ronneberger: Der Islam in Antlitz Europas - Vlkischer Beobachter -

23. oktober 1942.
odnosima Njemaka - islamski narodi njemaka propaganda
teila efektima afirmacije prestia njemake islamske politike, pa
s tim u vezi i jaanju autoriteta jerusalimskog velikog muftije,
toliko su diplomatiji Rajha bila potrebna tana obavjetenja o
politikom djelovanju vjerskog i politikog voe islamskih i
arapskog naroda. Krajem novembra 1942. Ministarstvo inostranih
poslova dolo je do Jevevievog izvjetaja Drai Mihailoviu,
prema kome je jerusalimski veliki muftija El Huseini delegaciji
mostarskih autonomista izjavio sljedee: Italija stvara4 arapsku
dravu kao protivteu Turskoj, dok ja u saradnji sa Turskom
teim panislamskoj dravi. Ako ja saraujem sa Osovinom, to ne
znai da zbog ove ideje i neu saraivati sa Saveznicima, ija je
pobjeda sigurna. El Huseini, kae se dalje u Jevevievom
izvjetaju, odrava veze sa turskim i avganistanskim poslanikom
u Rimu.1S8)
U stvari, koliko je privrenost El Huseinija silama Osovine, a
posebno Njemakoj djelovala u pravcu meunarodne afirmacije
Hitlerovih ratnih ciljeva meu islamskim narodima, toliko je
istovremeno diplomatija Treeg Rajha nastojala da prati njegovo
djelovanje meu muslimanskim narodima. Kada se jerusalimski
veliki muftija poslije Romelovog poraza kod El Alamejna iz Rima
povukao i nastanio u Berlinu, Nijemci su doli u mogunost da
neposrednije podravaju njegove proosovinske islamske
inicijative. Ali i da u saradnji sa velikim muftijom nau prostora
za obaveznu kontrolu njegove politike aktivnosti.Pod uticajem
njemakog poraza u sjevernoj Africi, usljed ega su mu bili
oteani kontakti sa islamskim bliskim istokom, jerusalimski veliki
muftija nastoji da se to vre povee sa balkanskim
Muslimanima. Na liniji njegove sveislamske aktivnosti
proosovinskog pravca i znaaja uopte je i osnivanje Islamskog
centralnog instituta u Berlinu, ije je otvorenje on proglasio 18.
decembra 1942. Tim povodom veliki muftija El Huseini odrao je
govor, proet militantnim antisemitskim, protivsaveznikim i
antikomunistikim duhom. Otvarajui Islamski institut El
Huseini je pozvao Muslimane na rtvovanje, bez ega ne mogu
oekivati pobjedu ko se ne boji'smrti, njemu je ivot darovan,
bila je jedna od islamskih deviza kojom je jerusalimski muftija

) Zentrales Staatsarchiv - Potsdam - 09. 01 AA) - 61125 - Anlage Ast Belgrad Tgb N.
7089/11. 42. Ill F vom 25. 11. 1942 - Ovaj izvjetaj pokazuje da je etniki krug oko
Dobrosava Jevevia bio ne samo u toku priprema za odlazak muslimanske delegacije iz
Mostara u Rim da bi posjetila El Huseinija, ve je naao mogunosti da po povratku
delegacije doe do obavjetenja o sadrini njenih razgovora sa velikim jerusalimskim
muftijom. Naavi da su ovi razgovori bili znaajni sa stanovita meunarodnih interesa
etnikog pokreta, Dobrosav Jevevi je o njima obavijestio Drau Mihailovia 22. 11.
1942. U zajednikom izvjetaju koji su novembra 1942. uputili Drai Mihailoviu
Dobrosav Jevevi i major Baevi o toj posjeti se kae sljedee: Njihove hode po
naem savetu su primile poziv da u Rimu posete jerusalimskog muftiju i u Italiji su
govorili protiv hrvatske drave - Zbornik NOR-a XIV 1 - Dok br. 199 - str. 734.
 pozivao islamske vjernike u rat na strani sila Osovine. Znaajno je
da je u ovom govoru naao za potrebno da kao neprijatelj islama
izriito igoe Jevreje, Engleze, Amerikance i boljevike zbog toga
. to komuniste podupiru novcem i orujem, kojim u Bosni
napadaju na muslimanske mueve, ene i djecu.159)
Muftijin boravak u Berlinu bio je organizovaniji i imao
sadrajniji program nego u Rimu. Njegovi kontakti su
balkanskim Muslimanima, prvenstveno sa Muslimanima u NDH,
bili su iz Berlina ostvarljiviji u posrednom kao i neposrednom
obliku. U Berlin se dolazilo iz Bosne lako, kao to se, takoe, sa
lakoom iz Berlina moglo ii u Bosnu. Ako su muslimanski prvaci
iz Mostara pomou Italijana mogli da ga posjete u Rimu, da bi ga
obavijestili o poloaju Muslimana u Bosni i Hercegovini, sada on,
uz njemaku organizovanu pomo, moe posjetiti muslimanske
prvake u Sarajevu da ih neposredno upozna sa ciljevima svoje
proosovinske islamske politike i da s njima zajedno potrai
modus muslimanske odbrane u Bosni i Hercegovini na liniji
Hitlerove i njegove rasne strategije. Veliki muftija doao je u
privatnu posjetu bosanskohercegovakim Muslimanima
poetkom aprila 1943. Ova posjeta imala je dovoljno i
muslimanskih i njemakih motiva, koji su ve doli do izraaja u
Memorandumu muslimanskih autonomista Hitleru i u
Hitler-Himlerovoj odluci da se u Bosni formira muslimanska
SS-divizija. Njemako ministarstvo inostranih poslova i njemako
poslanstvo kod vlade NDH pratili su tok ove posjete od njenih
priprema do okonanja. Organi vlade NDH bili su, takoe,
ukljueni u njen program. Istovremeno, dok je posjeta trajala,
odvijale su se pripreme za osnivanje SS-bonjake muslimanske
divizije.
Poetkom marta 1943. njemaki poslanik kod vlade NDH
Zigfrid Kae imao je razgovor sa ministrom inostranih poslova
Lorkoviem i od njega doznao da veliki muftija eli da u
najskorije vrijeme doputuje u Zagreb u privatnu posjetu, koja bi
trajala nekoliko dana i posluila za razgovor sa Muslimanima.
Kae javlja u Berlin da poziv nije upuen iz Zagreba i da do
putovanja dolazi na elju velikog muftije.160)
Istog dana u Zagrebu je sklopljen Sporazum izmeu
predstavnika vlade NDH dravnog sekretara Vrania i
predstavnika oruanih jedinica SS tandartenfirera Dengela,
oberturmbanfirera Bea, hauptturmfirera Ulriha i
oberturmfirera Kremplera o sljedeem: 1) Osniva se hrvatska

) Govor Njegove preuzvienosti velikog muftije jeruzalemskog prigodom otvorenja

Islamskog sredinjeg zavoda u Berlinu E. V. Na dan Idul-adhe u petak dne 18. prosinca
1942. 10. Zul-hidaha 1361 - Zagreb 1943 - str. 13.
,M) PA/AA - Handakten Ettel - Akten betreffend Grossmufti - 6 - Telegramm N 986 -

den 5. Mrz 1943 - Kasche.

SS-divizija od muslimanskih i katolikih Hrvata preteno sa
bosanskohercegovakog prostora. Legija Hadiefendia stoji radi
regrutovanja na raspoloenju. 2) Vrbovanje sprovode hrvatske
slubene ustanove u najuoj saradnji sa oruanim jedinicama SS i
po instrukciji njemakih slubenih ustanova... 7) Konani
Sporazum postaje izvran razmjenom nota izmeu hrvatske vlade
i njemakog poslanstva.161) Krajem marta SS grupenfirer Berger
izvjetava Ministarstvo inostranih poslova da Sporazum izmeu
predstavnika SS-jedinica i hrvatske vlade o osnivanju Bonjake
SS-divizije mora dobiti saglasnost italijanske vlade, jer to
zahtijeva italijansko-hrvatski dravni ugovor od 18. V 1941.162)
Nekoliko dana potom u njemako poslanstvo stigao je iz Sarajeva
telegram od konzula Grdesa u kome se saoptava da se voa
muslimanske divizije u Tuzli Hadiefendi i SS oberlaitnant
Krempler nalaze u Sarajevu, i prema obavjetenju koje je ministar
Canki dobio od dravnog sekretara Vrania, namjeravaju da
formiraju iskljuivo muslimanske jedinice.163) Poto je dobio ovu
informaciju, poslanik Kae reagirao je svojim telegramom
Ministarstvu inostranih poslova. Iz ovoga Kaeovog telegrama
doznajemo da se obrazovanje SS-divizije dovodi u vezu sa putom
velikog muftije, pa Kae skree panju Ministarstvu da ove
promjene u provoenju postignutog dogovora da se u SS-diviziju
prime samo Muslimani mogu izazvati tetne posljedice u
cjelokupnom politikom razvitku Hrvatske.164)
Karakteristino je da su gotovo svi njemaki izvjetaji koji su
krajem 1942. i poetkom 1943. godine dolazili iz NDH u Berlin,
preteno ispunjeni podacima i analizama muslimansko-hrvatskih
odnosa i kriza u tim odnosima. U tim izvjetajima, pored obilnih
konkretnih inforamcija neophodnih u provoenju stratekog
kursa, ima i ispolitiziranih konstrukcija koje su bile u funkciji
odreenih tumaenja izvan toka realnih zbivanja. Diplomatija je
uvijek inila promaaje kada je licem bila okrenuta doktrini
politike umjesto stvorenim pojavama. Otuda je sasvim isforsirano
gledite po kome Paveli svojom politikom potiskivanja
religioznog momenta kod bosanskohercegovakih Muslimana i
isticanje u prvi plan narodnog i krvnog svojstva, vie odgovara
tenjama Treeg Rajha nego veliki muftija koji vjerskom
momentu pridaje primaran znaaj. Ako je u interesu Rajha

') AVI I - Na - NAV-T-120 - r. 2908 - E 464789/90 - Bespreschaungsniederschrift ber

die Aufstellung einer kroatischen SS-Division - Zagreb, den 5. Mrz 1943.
,62) AVII - Na - NAV-T-120 - r. 2908 - E 464787/8 - (u pitanjima izgradnje hrvatske
oruane sile ugovor je obavezivao NDH na saradnju sa Italijom.
IM) AVII - Na NAV - T - 120 r. 2908 - E 464495 - Telegramm nr. 23 vom 30. Mrz 1943.
I64) PA/AA - Bro des Staatssekreter - Akten betreffend Kroatien - B. 4 - Telegramm Nr.

1388 vom 2. 4. 1943. Kasche - 162448/9.

jaanje Hrvatske, onda ispoljene tenje velikog muftije, prema
ovom stanovitu, jedva zasluuju bilo kakvu podrku.165)
Zna se da se ni tada, a ni kasnije, Njemaka nije nalazila u
poloaju da bira izmeu Pavelia i velikog jerusalimskog muftije,
jer i meu njima nije bilo konfrontacije u odnosu prema Treem
Rajhu. Naprotiv, pokazalo se da su Hitleru bili potrebni i Paveli
i El Huseini, kao i muslimanski autonomisti i njihovi Bonjaci. I
obratno, svi su iskazivali vjernost Hitleru i traili njegovu zatitu.
Jerusalimski veliki muftija El Huseini i bonjaka SS-divizija bili
su uporedna tema njemakih diplomatskih izvjetaja kao i
predmet politikih razmatranja i razgovora predstavnika NDH i
Njemake. Samo po sebi se razumije da su se ovakvim
materijalima obavezno punili novinski stupci i njemake i
hrvatske tampe, ija propagandna uloga nije podnosila oblik i
stil objektivnog izvjetavanja, kao u dipomatskoj informativnoj
slubi.
Poslanik Kae telegrafski je 8. aprila obavijestio
Ministarstvo inostranih poslova o toku muftijine posjete. Za
vrijeme boravka u Sarajevu El Huseini je primio muslimanske
predstavnike. Prijemi su odravani u njemakom i italijanskom
konzulatu, a 7. aprila muslimanski vjerski dostojanstvenici
priredili su u ast velikog muftije banket u vladinoj palati.
Albanski Muslimani predali su El Huseiniju na dar ma u
italijanskom konzulatu. Povratak u Zagreb, zavrava Kae,
predvia se 8, odnosno 9. aprila.166) Meutim, iz Sarajeva je veliki
muftija otputovao 11. aprila. Uz to, Kae izvjetava da je veliki
jerusalimski muftija, pored drugih, primio i delegaciju
muslimanskih predstavnika iz Sandaka. Mnogi su se velikom
muftiji alili zbog nedovoljne zatite muslimanskog stanovnitva.
U ovim susretima veliki muftija je isticao nunost privrenosti
Muslimana hrvatskoj dravi i naglaavao da je muslimanska stvar
nerazrjeivo povezana sa pobjedom Osovine. Za vrijeme
zadravanja u Zagrebu, nastavlja Kae u telegramu, veliki muftija
nije izlazio u javnost, pa dodaje da je lino drao odstojanje zbog
privatnog karaktera njegovog puta.167) Poto je veliki muftija
otputovao iz Zagreba u Berlin, poslanik Kae informie svoje
ministarstvo o razgovoru koji je Paveli imao sa velikim muftijom
pred njegov povratak. Paveli je obavijestio Kaea da je njegov
razgovor sa El Huseinijem trajao tri sata. Muftija se naroito

'*) Deutsches Zentralarchiv - 09. 01 - AA/PA - Politische Lage in Kroatien - Bd. 1. -

6144 - Bericht ber Kroatien -geheime Reichssache - Berlin den 3. April 1943 -
Veesenmayer - 144-169.
XM) PA/AA Bro Staatssekreter - Akten betreffend Kroatien - Band. 4 - Telegram Nr.

1488 vom 8. 4. 1943 - Kasche - 162462.

,#7) PA/AA Handakten Ettel - Akten betreffend Grossmufti - b. 6. - Telegramm Nr. 1526

vom 12. 4. 1943 - Kasche.

7 - A. Redi
zalagao za izbjeglice. U vezi sa internim muslimanskim pitanjem
u Bosni veliki muftija je bio u prilici da uje miljenje vodeih
linosti u Sarajevu koje pripadaju ariji i koje imaju malo
zajednikog sa irokim slojevima. U pogledu rasprave o
upravljanju crkvenim dobrima veliki muftija podrao je
Pavelievo stanovite o kome uprava treba da ostane u rukama
duhovnih predstavnika iskljuujui ariju. Kae ocjenjuje da
Paveli nije izrazio poseban sud o posjeti. S druge strane,
izvjetava Kae, muslimanski profesor uljak je miljenja da je
posjeta velikog muftije vie dala podsticaja jugoslavenski
orijentiranim elementima, odnosno muslimanskim grupama koje
tee autonomiji Bosne i Hercegovine, nego onima koji se
dosljedno izjanjavaju za hrvatsku dravu.168)
Posjeta jerusalimskog muftije bila je praena odreenim
publicitetom u njemakoj i hrvatskoj tampi. DNB, njemaki
obavjetajni biro iz Zagreba, dao je za unutranje potrebe izrazito
oficijelniji osvrt na tok posjete, insistirajui na propagandnoj
intonaciji stavova da su hrvatski Muslimani u NDH dobili svoju
dravu, da su za to dali veliki doprinos u rtvama i da su
njemako-hrvatske trupe pruile veliku pomo muslimanskom
stanovnitvu u akciji ienja muslimanskih naselja od
etniko-komunistikih bandi. Sa svoje stane, veliki muftija,
saoptava DNB, isticao je da Muslimani Hrvatske ine
jedinstveni front sa Arapima Palestine, Sirije, Egipta i drugih
muslimanskih zemalja u borbi protiv moskovskih potpaljivaa,
engleskih nasilnika i amerikih izrabljivaa za slobodu i pravo
na ivot na strani sila Osovine.169)
Piui o posjeti velikog muftije El Huseinija Hrvatskim
Muslimanima sarajevski Novi list naroito je podvlaio
usku povezanost... Hrvatske i hrvatskog naroda i islamskog
istoka, naglaavajui da je na narod jedini evropski uljueni
narod kojeg pripadnici slijede jedine dvije univerzalne religije:
katolianstvo i Islam i u kojemu su obje one spojene u istoj krvi,
istoj rasi i istom jeziku. Izbjegavajui da govori o stvarnim
razlozima i programu posjete velikog muftije Muslimanima Bosne
i Hercegovine, Novi list, poput drugih novina, obasipa javnost
propagandnim tvrdnjama o bratskom razumijevanju i ljubavi
izmeu Hrvata obiju vjera i izrazima zahvalnosti velikom muftiji
zbog njegovog velikog razumijevanja za neopisive jade, kojima
je bilo izloeno iteljstvo bosansko-hercegovake Hrvatske,
osobito muslimansko.170) Oigledno u njemakoj slubenoj

,68) PA/AA Bro Stastsserketer - Akten betreffend Kroatien - B. 4 - Telegramm Sir. 1575

vom 15. 4. 1943 - 162477/8 - Kasche.

'*) Ibidem - DNB - vertrauliches Rohmaterial - Nr. 106 Eigendienst - 16. april 1943.
Blatt 101.
") Novi list, 25. i 26. travnja 1943. - Br. 601 - str. 3: Veliki muftija El Huseini u
Bosansko-hercegovakoj Hrvatskoj.
novinskoj agenciji kao i hrvatskoj tampi nije bilo ni traga od
podataka, sadranih u diplomatskim informacijama, koji govore
o njemako-hrvatskim razlikama i neslaganjima u vezi sa osni
vanjem bonjake SS-divizije, motivima i karakteru posjete veli
kog jerusalimskog muftije bosansko-hercegovakim Muslima
nima.
Krajem aprila odran je u Salcburgu susret Hitlera i
Pavelia. Pored ostalih uesnika ovome susretu prisustvovao je
takoe poslanik Kae, koji je o tome sainio posebnu zabiljeku.
Prema Kaeu, Hitler je izjavio da Njemaka nema nikakvih
zahtjeva u NDH, kojoj ona eli prijateljski da pomogne kako bi
se to prije konsolidovala. Ipak, on je postavio tri ratna zahtjeva,
koje bi Hrvatska trebalo da ispuni: a) osigurati prugu
Zagreb-Zemun, b) omoguiti to vee liferacije boksita za
Njemaku i c) uspostaviti u zemlji mir, kako bi njemake trupe
to prije napustile Hrvatsku. Potom, Hitler je naglasio da ne eli
da se mijea u unutranje odnose i poslove Hrvatske. Naprotiv,
on eli Paveliu da to uspjenije ovlada situacijom u Zemlji. Pri
tome Hitler je oznaio Srbe kao izazivae i nosioce nemira; oni su
to bili u prolosti, pa s tim treba raunati i u budunosti. S druge
stane, Hitler je istakao da su u staroj Austriji Hrvati bili njen
najvjerniji narod, pa je siguran da e izmeu Rajha i Hrvatske u
budunosti postojati najtjenja povezanost. Na ove Hitlerove
rijei Paveli je izjavio da se Rajh moe osloniti bezuslovno na
Hrvatsku, a to se tie privrednih stvari koje su potrebne za
voenje rata, one nisu predmet trgovinskih pregovora ve ratnih
mjera. Na kraju, Paveli je izrazio elju da se njemake oruane
snage u Hrvatskoj po mogunosti stave pod jednu komandu kako
bi se u saradnji izbjeglo kontaktiranje sa vie komandnih
centara.171) U Kaeovoj zabiljeci nema ni jedne rijei o pitanjima
vezanim za stvaranje bonjake SS-divizije i posjeti velikog
jerusalimskog muftije El Huseinija, iako su ova pitanja bila
veoma aktuelna u njemako-hrvatskim odnosima upravo u
vrijeme kada su odrani razgovori izmeu Hitlera i Pavelia.
Utoliko je to znaajnije to je ovaj susret odran tek dvije sedmice
poslije El Huseinijevog povratka iz NDH u Berlin. Ima osnove
pretpostavka da im nije bilo poeljno da ova neugodna pitanja
ukljuuju u razgovore, jer bi to moglo samo da smeta njihovom
toku. Hitleru je bilo najvanije da Paveli prihvati njegova tri
vojna zahtjeva, a Paveliu da se u komandovanju sa njema
kim jedinicama u Hrvatskoj ukloni postojanje vie komandnih
centara. Moda je to bila aluzija na brojne zadatke i status

' PA/AA - Akten betreffend Nachlass Kasche - Vermerk betrifft: Bespreechaung

Fhrer - Poglavnik am 27. 4. 1943. in Salzburg - H 301987-301989.
SS-bonjake divizije. Hitler se s tim u vezi obratio feldmaralu
Kajtelu da to ispita.
Po povratku u Berlin sa puta u Zagreb, Banjaluku i Sarajevo,
gdje je primio brojne delegacije Muslimana iz Bosne i
Hercegovine, Sandaka i Novog Pazara, jerusalimski veliki
muftija sainio je izvjetaj Ministarstvu inostranih poslova. U
izvjetaju veliki muftija kae da se ve due vrijeme bavio
pitanjima Muslimana u Hrvatskoj, tj. u bosni i Hercegovini. U
Hrvatsku je otputovao, kae, 30. III 1943. i u kontaktu sa
muslimanskim predstavnicima mogao je da ustanovi sljedee:
Muslimani su, navodi, sa velikim zadovoljstvom i oduevljenjem
pozdravili ulazak njemakih trupa u Bosnu i Hercegovinu, zbog
ega su ih Srbi nazvali petom kolonom. Odmah poslije
izbijanja istonog rata srpske bande su otpoele masovno
ubijanje Muslimana i paljenje njihovih kua. Razoarenje
Muslimana bilo je utoliko vee kada su utvrdili da odreeni
faktori sila Osovine pomau srpske etnike Drae Mihajlovia,
koji stoji u vezi sa jugoslavenskom vladom u emigraciji.
Muslimani su jo vie razoarani zbog neprijateljske klevete da su
povezani sa partizanima, jer su se upravo oni kao dobrovoljci
borili na Istonom frontu protiv boljevizma i u velikom broju
radili u fabrikama u Njemakoj. Veliki muftija istie kako je
morao uloiti mnogo napora da lijei moralne rane i da vrati
Muslimane razumu i objasni im znaaj saradnje sa Njemakom,
da bi se aktivno, kao dobrovoljci, ukljuili u stvaranje SS-divizije.
Stoga veliki muftija moli Nijemce da uvae sljedee njegove
stavove: najvanija zadaa ove divizije mora biti zatita zaviaja i
porodica i ne smije naputati bosanski prostor. - Oficiri ove
divizije treba da budu iz muslimanskih redova, a njeni pripadnici
da zadre oruje do kraja rata. - Formiranje ove divizije ne treba
da dovodi u pitanje postojanje jedinica majora Hadiefendia,
koje su preuzele zatitu tuzlanskog kraja. - Najveu brigu trebalo
bi posvetiti izbjeglicama. - Obustaviti saradnju sa etnicima i
provesti njihovo razoruanje. - Ograniiti uticaj katolike crkve.
Muftija zatim pie da se u SS-diviziju do sada javilo preko 12
hiljada muslimanskih dobrovoljaca. Izvjetaj zavrava uvjerenjem
da hrvatska vlada ne moe sama da savlada revoluciju, koja se
razvija u Hrvatskoj. Osvrui se na Idnovu izjavu u engleskom
parlamentu od 27. I 1943. da engleska i sovjetska vlada pomau
snage revolucije u Srbiji i Hrvatskoj, veliki muftija je to dovodio u
vezu sa mogunou saveznike invazije na Balkan. Osim toga,
revolucija u Hrvatskoj po njemu mogla bi posluiti kao uzor
drugim zemljama koje se nalaze pod okupacionom vlau
Osovine. U zakljuku veliki muftija istie: sile Osovine i njihovi
saveznici (meu kojima 4,5 miliona Muslimana na Balkanu)
morali bi vrsto saraivati da bi ovu revoluciju to je mogue bre
savladali. To je nain da se izbjegnu komplikacije, koje bi mogle
da utiu na zavretak rata.172)
Nije teko vidjeti da u izvjetaju velikog muftije nalazimo niz
stavova sadranih u Memorandumu Hitleru 1. novembra 1942,
odnosno stavove muslimanskih autonomista izloene u drugim
prilikama. Veliki muftija je imao mogunosti da u Sarajevu (i
Banjaluci) doe u kontakt sa muslimanskim autonomistima, pa
je, dijelei njihovu zabrinutost i miljenje o poloaju Muslimana
u Bosni i Hercegovini, svome izvjetaju dao oblik autentine
podrke politici muslimanskog autonomistikog kruga. Veliki
muftija je smatrao oportunim i mudrijim da ne konfrontira
Muslimane i Hrvate, jer taj pristup ne prihvata njemaka politika
u NDH, kao ni u Berlinu, ve da formulie konkretne zahtjeve
ijim bi se provoenjem, po njegovoj ocjeni, poboljao poloaj
bosanskohercegovakih Muslimana, razumije se, na liniji
stratekih interesa sila Osovine. Ako je saveznitvo sa Hitlerom i
silama Osovine odreivalo put za osloboenje islamskih naroda
pod vodstvom panislamistikog pokreta, u panislamistikoj
ideologiji jerusalimskog muftije El Huseinija obraun sa
revolucijom imao je prvorazredni, sutinski znaaj. Kategoriki je
imperativ i vlade NDH i muslimanskih autonomista i sila
Osovine da se savlada revolucija u Hrvatskoj (i Srbiji). Veliki
muftija, ponavlja za autonomistima, da je razoarenje Muslimana
u NDH i predstavnike Osovine zbog pomoi etnicima bolno, ali
da oni smatraju uvredom i klevetom to ih vlasti NDH nazivaju
simpatizerima bezbonih partizana. U ime islama oni su
nepokolebljivi protivnici revolucije. U tome je, po uvjerenju
velikog muftije, raison d etre, smisao i uloga SS-bonjake divizije.
Niko nee kao ona zatiti Muslimane u Bosni i Hercegovini, u
kojoj je ona predstraa protiv revolucije. Njeno pokretanje sa
bosanskog tla otvara vrata revoluciji u Bosni i Hercegovini...
Veliki muftija unaprijed osuuje vinovnike takvog koraka. Ne bi
moglo da se tvrdi da se sa muftijom nisu slagali i u Berlinu i u
Zagrebu i u Sarajevu. Razlozi ratne strategije, meutim, po
pravilu su iznad ideoloke saglasnosti.
Osnovni motiv zbog koga je veliki muftija doao meu
bosanskohercegovake Muslimane bio je da ih izvue iz
sumornog raspoloenja razoaranosti i povrati im vjeru u sile
Osovine. U najuim muslimanskim krugovima on je uporno
nastojao da obnovi i uvrsti volju za pobjedom. Tada bi govorio:
ve sumnja u pobjedu jeste grijeh. Njegovi vazovi (propovijedi)
u Gazi Husrefbegovoj damiji, koji su poinjali podsjeanjem
na grijehove i stradanja, zavravali su njegovim odlunim

m) AVII Na-NAV-T-120, r. 2908 - E464784 - 464786 - Berlin, den. 30. 4. 1943. (Izvjetaj
El Huseinija Ministarstvu inostranih poslova).
zalaganjem za pobjedu sila Osovine. Po ocjeni konzula dr
Vinklera muftijina posjeta i vrbovanje za SS - bosansku diviziju
uzajamno su jaali muslimansku samosvijest i muslimansku
poziciju, koja se nala u trostrukom procijepu: izmeu hrvatske
drave, koja ne moe da ujedini narode na svojoj teritoriji,
etnikih Srba, koji u ime velikosrpske ideje potiskuju Muslimane
iz Sandaka i Novog Pazara, kao i Italijana, koji slijede dva cilja
- da oslabe hrvatsku narodnu supstancu kao i njemaki uticaj u
ovoj jadranskoj zemlji.173). Meu njemakim zvaninicima
vladalo je jedinstveno miljenje da se izlaz Muslimana iz
trostrukog procijepa nalazi u snanoj povezanosti uvrenog
muslimanstva sa Njemakom i u njihovoj lojalnosti prema
NDH. U stvari, procijepi su se uveavali.
Poto je primilo izvjetaj velikog muftije o njegovoj posjeti,
Ministarstvo inostranih poslova obratilo se Glavnoj slubi SS s
molbom da razmotri njegove prijedloge u vezi sa SS-bonjakom
divizijom.174) U ime rajhsfirera SS odgovorio je Ministarstvu
inostranih poslova SS grupenfirer Berger sljedee: 1) nije bila
namjera da se divizija poslije osnivanja okrene iz hrvatskog
prostora; 2) ukoliko se meu muslimanskim stanovnitvom
Hrvatske mogu nai sposobni oficiri, oni e biti svakako
rasporeeni unutar divizije. Iz vojnih razloga ne moe se izbjei
da odreena mjesta u tabovima bezuslovno pripadnu njemakim
oficirima. 3) Hrvatski pripadnici divizije zadrae oruje dok
budu pripadnici divizije. 4) Ne postoji namjera da se raspusti
Hadiefendieva legija. Meutim, u toku vojnih reorganizacija
nije mogue izbjei da se jedan dio pripadnika ove legije ukljui u
SS-diviziju.175 Veliki muftija mogao je biti zadovoljan stavovima
koje je SS grupenfirer izloio Ministarstvu inostranih poslova, a
istovremeno je u njima bilo dovoljno prostora da rajhsfirer SS
odluuje o upotrebi SS- bonjake divizije. Nije bilo dvojbe gdje
se nalazio komandni centar SS - oruanih jedinica. Akcioni
radijus jerusalimskog muftije mogao se ispunjavati diplomatskim
inicijativama, propagandnim izjavama i govorima, miljenjima i
savjetima u pogledu islamskog i ideolokog osposobljavanja
muslimanskih dobrovoljaca za SS-bonjaku diviziju, u emu je
nesueni kalifa troio svoje duhovno-politike energije, koje su
nesumnjivo bile znatne i u taboru Osovine s razlogom cijenjene.

,T1) PA/AA Inland II g - betreffend Berichte und Meldungen zur lge in und ber
Jugoslawien vom 1943-403 - bd. 3 - Konsul dr Winkler: Die politische Lage der
Mohammedaner Bosniens April 1943, 267555-267557.
l74) AVII - Na - NAV-T-120-r. 2908 - Berlin, den 12. Mai 1943 - An das SS Hauptamt Z.
Hd v. SS-obersturmannfrer Dr Rieding - Im Auftrag gez. Reichel - E 464782.
ns) AVII - Na-NAV-T-120 r. 2908 - Berlin 18. Mai 1943 - An das Auswrtige Amt - Betr.:

Vorschlge des Grossmufti - SS - Gruppenfurer G. Berger - E 464779-464780.

PROTIVRJENA ISKUSTVA MUSLIMANA NA KRAJU
DRUGE GODINE OKUPACIJE I RATA - AKTIVIRANJE
MUSLIMANSKOG OGRANKA U ETNIKOM POKRETU
-POJAANE TENDENCIJE PRISTUPANJA MUSLIMANA
U N A R O D N O O S L O B O D I L A K I P O K R E T

U prvoj polovini maja 1943. po nalogu voe njemakog naroda

Adolfa Hitlera zapovjednik oruanih jedinica SS u Hrvatskoj
objavio je proglas Hrvatima Herceg-Bosne, kojim ih veliki
voa Adolf Hitler i poglavnik Ante Paveli pozivaju na odbranu
njihovog ognjita. U proglasu se naglaava da se radi o odbrani
zaviaja, posjeda i vjere. Komunizam, partizanstvo, boljevizam,
to su oni neprijatelji koji hoe da razore vae svetinje. Stoga u
vaem zaviaju mora da se uniti sve to boljeviki misli ili radi.
Mjesecima ste eljeli i oekivali da vam Hitler pomogne,
podsjeaju se u proglasu Hrvati Herceg-Bosne da bi im se
saoptilo da su po elji voe njemakog naroda Adolfa Hitlera
izabrani i pozvani, kao prvi negermanski narod i primljeni u
redove najboljih vojnika, slavnih SS-odreda. Isto kao nekada u
austrougarskoj carsko-kraljevskoj armiji, i sada ete pod
slavnim sivim fesom pobjedonosno marirati i biti najbolji
uvari svojih zaviajnih mjesta - svoje drave. Proglas se
zavrava pozivom Sinovima Herceg-Bosne! Hrvatima,
Muslimanima i Katolicima da stupaju u redove dobrovoljaca
hrvatske SS-divizije.176) Nijemci su nastavljali igru i drali je u
svojim rukama. U SS-diviziju pozivali su Hrvate muslimanske i
katolike vjere, a u praksi stvarali su SS-diviziju muslimanskog
sastava.
Iako su vojni i politiki faktori Rajha u njemakoj
balkanskoj politici uvijek s razlogom raunali na bezrezervnu
podrku i angaovanje NDH, nisu ti odnosi sa njemake strane
iskljuivali potrebu da meu oficijelnim predstavnicima NDH,
pa i u njenom diplomatskom predstavnitvu u Berlinu kod vla
de Treeg Rajha ima svoje ljude, pouzdanike i saradnike
njemake obavjetajne slube. Sloeni politiki odnosi u
NDH, naroito hrvatsko-muslimanske suprotnosti u oficijelnoj
politikoj sferi, a pogotovo u politikoj oblasti van ustake
kontrole, sami po sebi izazivali su kod Nijemaca interes i za
dodatnim informacijama izvan konvencionalne metodologije
uzajamnog diplomatskog kontaktiranja. U poslanstvu NDH u
Berlinu povjerljivi ovjek njemakog ministarstva inostranih
poslova bio je prof. Hadijali, koji je njemakom ministarstvu

,7)PA/AA - Inland II g - 402 - Akten betreffend Berichte und Meldungen zur lge in
und ber Jugoslawien Band 2 Kroatien - Herceg Bosnasl; 267559-267560 (13. Mai
1943).
pruao informacije o anglofilskim linostima u dravnom aparatu
NDH i posebno u Berlinskom poslanstvu. U saobraaju sa
istaknutim funkcionerima Njemakog ministarstva inostranih
poslova Hadijali je esto izjavljivao da bi Njemaka davanjem
autonomije Bosni i Hercegovini u najkraem vremenu imala na
raspolaganju 40-50 hiljada za rat pouzdanih bosanskih vojnika.
Ova vojska bila bi, po njegovoj ocjeni, dovoljna da uini kraj
partizanskoj borbi na Balkanu, a bila bi, tavie, upotrebljiva i na
sjeveroafrikom frontu. Hadijali je smatrao da je za Trei Rajh
islam na Balkanu isto tako vaan kao i islam u arapskim
zemljama. U pogledu mobilizacije meu Muslimanima, koja bi se
provodila na platformi autonomije Bosne i Hercegovine, prof.
Hadijali je izrazio spremnost da bi se lino u toj stvari
angaovao.177) Poslanik fon Hentig je smatrao da izvjesni
Hadijalievi prijedlozi zasluuju panju njemakog ministarstva
inostranih poslova pa sugerira da se utvrdi znaaj Bosne u
pogledu odnosa sa svim zemljama Bliskog istoka, prije svega u
pogledu odnosa prema Turskoj i Egiptu.178)
Meutim, niti se u njemakoj politici na vidiku ukazivala
autonomija Bosne i Hercegovine, u koju su polagali nade
muslimanski autonomisti da bi se u Bosni i Hercegovini zaveo red
i uspostavila sigurnost Muslimana, niti su Muslimani hrlili u
SS-diviziju. Pod tmurnim nebom Bosna je i dalje krvoliptala.
Kada bude stvorena, bosanska SS-divizija nee ispuniti ni
Hitler-Himlerov zadatak da oslobodi njemake oruane snage
ratnih operacija u Bosni, ni nade muslimanskog autonomistikog
kruga da se zavede red i osigura mir u Bosni i Hercegovini.
Situacija u Bosni i Hercegovini bila je mnogo sloenija nego
to se mislilo u njemakoj vrhovnoj komandi i u vodeem krugu
muslimanskih autonomista. Operacija Vajs, koju su Nijemci sa
Italijanima i oruanim snagama NDH preduzeli u svrhu
unitavanja glavnine snaga NOB Jugoslavije nije postigla cilj.
Iako je pretrpio teke udarce, narodnooslobodilaki pokret se
pokazao kao ilav protivnik. Nije bilo moguno sa bosanskog
ratita prebaciti njemake divizije na Istoni front i prepustiti
Bosnu italijanskim okupacionim snagama i oruanim
formacijama NDH, ije su ratne sposobnosti Nijemci sve manje
cijenili. Pogotovo je saradnja Italijana sa etnicima izazivala
negodovanje Nijemaca i produbljivala italijansko-njemake
suprotnosti. Njemake inicijative da pridobiju Italijane za svoje
stanovite da se razoruaju etnici, nisu u praksi imale italijansku
podrku. U tom pogledu razlikovali su se interesi Nijemaca i

n7)Deutsches Zentralarchiv - Potsdam, 09. 01 - AA/PA (1936-1945) Politische Lage in

Kroatien - Bd 1 - 61144 - Geheime Reichs - sache - 123, 19. XII 1942.
n) Kao gore - 124 - Gesandter Hentig - Auswrtiges Amt zu Pol IV 1932 - Berlin, den

30. Dezember 1942.

Italijana u okupacionim zonama. Na podruju Bosne Nijemci
podravaju NDH, koja protiv sebe ima narodnooslobodilaki
pokret kao i etniki pokret. U Hercegovini, meutim, Italijani
pomau etniki pokret, koji je ovdje protivnik NDH. Njemako
-etnika konfrontacija u Bosni podudara se sa etniko
-muslimanskim antagonizmom, to muslimanske autonomiste
upuuje pod okrilje Nijemaca. Konfrontacija Italijana i NDH u
Hercegovini pogoduje etniko-italijanskoj kolaboraciji, pa
muslimanski autonomisti, da bi zatitili Muslimane od etnika,
pokuavaju da saradnjom sa Italijanima dobiju od njih oruje za
jedinice muslimanske milicije.
Legalizacija etnikog pokreta u Hercegovini stvorila je
prostor da dou do izraaja prosrpski orijentirani nacionalistiki
elementi meu Muslimanima, koji su optuivali i proglaavali
Hrvate vinovnicima svih nesrea i stradanja bosanskohercego-
vakih Muslimana. Krajem 1942. godine krug oko dra Ismeta
Popovca, Mustafe Paia i Fehima Musakadia nastoji da u
okviru etnikog pokreta Drae Mihailovia stvori muslimanske
etnike jedinice.179)Njihova, preteno politika, a neznatna vojna
aktivnost odvijala se na podruju konjikog, nevesinjskog i
stolakog sreza. Iako Muslimanska nacionalna vojna organizacija
(MNVO) u sklopu etnikog pokreta nije imala znaajnijeg uti-
caja u politikom ponaanju muslimanskih masa ni u navedenim
hercegovakim srezovima, sama tendencija da se Muslimani
prikljue etnikom pokretu trai da dobije potrebno objanjenje,
prvenstveno zbog svoje neloginosti i apsurdnosti.
Posmatrana u svjetlu odluka etnikog pokreta prema
Muslimanima, koje je trebalo unititi na putu etnike srpske
homogenizacije Bosne i Hercegovine, pojava etnikog pravca
meu Muslimanima, ma koliko da je bio izrazito slab, mogla je
djelovati kao fenomen koji se nalazi s one strane politike
nacionalnosti i realnosti. Ipak, ova tendencija nije bila nikakva
iracionalna, ve politiki sasvim realna pojava.
Poetkom 1943. razni izvori govore o pojavi etnitva meu
Muslimanima u Hercegovini, iji su inicijatori jo u jesen 1942.
godine stupili u kontakt sa vodeim predstavnicima etnikog
pokreta majorom Baoviem i vojvodom Jevdjeviem i njihovim
posredstvom sa naelnikom Vrhovne komande tzv. Jugoslaven
ske vojske u otadbini, voom etnikog pokreta, generalom
Draom Mihailoviem.180) Odlukom Gorskog taba komande
Jugoslavenske vojske u otadbini muslimanskom selu Bjelimii

,79)AVII - A - Br. reg. 8/7 - k. 226 - Rezolucija muslimanske vojne organizacije 31.
decembar 1942.
,M)AVII-a-5/7-1, k. 226 - 3. Nov. 1942 - Uvaeni gospodine Ministre - dr Ismet
Popovac.
u okolini Konjica bila je namijenjena uloga uporita muslimanske
etnike akcije. Pomenuti tab izdao je zapovijest da se zauzme
selo Bjelimii, u njemu likvidira hrvatska vlast i uspostavi
nacionalna vlast etnikog pokreta, koja e biti u rukama
domaih Muslimana, tj. potinjena Muslimanskoj nacionalnoj
organizaciji. Iako sa vojnog stanovita od malog lokalnog
znaaja, operacija zauzimanja Bjelimia trebalo je da postigne iri
politiki znaaj i da po zamisli inicijatora djeluje u smislu da se
muslimanske mase orijentiu etnikom pokretu.181) Pojavu
etnika u muslimanskim redovima zabiljeio je jedan februarski
izvjetaj Njemake 718 pjeadijske divizije. Tu se kae: U
redovima etnika do sada nije bilo nijednog Muslimana, dok je u
poslednje vreme utvreno da su aktivnom propagandom vrbovali
i Muslimane za svoje odrede. Prvi rezultati toga vrbovanja su
zabeleeni kod antikomunista juno od demarkacione linije, ali
izgleda da e i u naem reonu osiguranja sprovesti tu meru u cilju
jaanja svojih redova. Prireiva Zbornika njemakih
dokumenata s tim u vezi navodi da je u prvoj polovini januara
1943. u selu Bjelimii bila formirana muslimanska etnika
jedinica jaine 300 etnika, pod komandom narednika Jusufa
Uzunovia.183) I rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta
dobilo je obavjetenje da se stvara muslimanska etnika
organizacija u Konjikoj upi, iji je cilj, kako to istiu njeni
predstavnici, izmirenje Muslimana i Pravoslavaca i tijesna
saradnja sa etnicima i Italijanima a borba protiv partizana.
Talijani su ove milicionere nazivali dobrovoljna
antikomunistika milicija. Prema ovoj informaciji muslimanski
etniki bataljon imao je 400 pripadnika, od kojih 200
naoruanih.184) Jedinice hrvatskog domobranstva koje su
poetkom 1943. operisale na podruju Mostar-Konjic takoe su
raspolagale informacijama da se u konjikim selima Bjelimii i
Glavatievo nalazi oko 400 muslimanskih etnika, koje su,
navodno, organizovali Italijani kao protukomunistiku
185
miliciju. ) Citirani izvori se slau da su muslimanske etnike
grupe, iji je neposredni organizator bio Izvrni odbor MNVO sa
drom Ismetom Popovcem, sudijom Mustafom Paiem i majorom
Fehimom Musakadiem na elu stvorene prvenstveno za borbu
protiv partizana i imale antikomunistiki karakter. Uloga
Muslimanske nacionalne vojne organizacije da bude odbrana i

l'1) AVI I - a br. rcg. 15/1-1, k. 161 - Komanda Jugoslavenske vojske u otadbini, Gorski
tab br. lo. br. 2-12. januar 1943 - Poloaj - Zapovest da se potpuno likvidira hrvatska
vlast u muslimanskom selu Bjelinii.
'') Zbornik NOR-a XII 3 - Dokument br. 18, Str. 80.
,M) IBIDEM
,M) Zbornik NOR-a IV U Dok. br. 81 str. 160.

"*) IBIDEM- Dok. br. 329 (Ustako-domobranska dokumenta) - str. 655.

zatita muslimanskih sela u praksi je ostala gola politika
proklamacija, jer ih nisu ugroavali partizani, ve etnici, koji su
uporedo sa narodnooslobodilakim pokretom proglasili sve
Muslimane i Hrvate glavnim neprijateljima srpskog naroda.
Tokom januara 1943. Izvrni odbor MNVO uputio je vie
proglasa Muslimanima u raznim dijelovima Bosne, u kojima se
apelira na muslimansko jedinstvo i pomirenje Muslimana sa
braom pravoslavne vjere, jer su s njima povezani i krvlju i
zemljom. Zalaui se za politiku koju diktira krv i zemlja,
osnivai Muslimanske nacionalne vojne organizacije su tvrdili
kad god su Muslimani prestali da vode politiku prijateljstva i
saradnje sa pravoslavnim uvijek su loe proli, jer ta politika je i
nebratska i neprirodna. 186)Karakteristino je da su se ovakvim
proglasima organizatori MNVO obraali Muslimanima upravo u
onim podrujima Bosne u kojima su etnici izvrili najmasovnije
pokolje Muslimana, tj. u istonoj Bosni i Sandaku, gdje realno
nije bilo pretpostavki za proetniku akciju meu Muslimanima,
ve, naprotiv, za jo produbljeniju muslimansko-srpsku
konfrontaciju. Uvjereni da su stvorili izvjesna uporita meu
hercegovakim Muslimanima, inicijatori muslimanskog krila u
etnikom pokretu pokuavali su da stvore muslimanske etnike
organizacije, u podrujima jae naseljenim muslimanskim
stanovnitvom. Istovremeno, bili su to pokuaji da se upravo u
muslimanskoj kataklizmi trae razlozi i motivacija za
muslimansko-etniku saradnju i prijateljstvo u ime iste krvi i
zemlje. Meutim, u etnikom pokretu stvaranje njegovih malih
muslimanskih oaza nije bilo prepreka da se pripremaju etniki
isti srpski prostori. Teite etnike akcije bilo je u ovo vrijeme
upravo u Sandaku i istonoj Bosni. Proglasi Izvrnog odbora
MNVO kao da su bili svojevrsna izvidnica etnikim akcijama
tokom februara 1943, koje su bile praene novim masovnim
pokoljima Muslimana u istonoj Bosni i Sandaku. O tome
konkretno govore etniki komandanti u svojim izvjetajima koje
su tokom februara i marta slali viim tabovima. Akcija u
pljevaljskom, ajnikom i foanskom srezu protiv Muslimana
izvrena je... Oko 1200 boraca i do osam hiljada ostalih rtava:
ena, staraca i djece.'87) U jednom izvjetaju od kraja marta
1943. stoji: U Sandaku smo sve Turke po selima likvidirali
sem onih po varoicama...188) Rat krsta i polumjeseca trebalo je
da rijei pravo na Bosnu. Uzajamno etniko-muslimansko
udvaranje nije moglo biti zamjena za meusobno povjerenje i

*) AVI-a-Br. reg. 3/6-1, k. 226 - Muslimanima Istone Bosne i Sandaka - Za IO

MNVO Dr lsmet Popovac, Fehim Musakadi.
7) Zbornik NOR-a XIV 2 Dok. br. 34 str. 185.
') IBIDEM Dok. br. 102 - Sadrina depea primljenih iz taba Drae Mihailovia.
potovanje Srba i Muslimana. Odmazde za 1918. i 1941. kopale su
tragini ponor iz koga nije moglo biti povratka u ivot. Sprsko et-
nitvo sa tankim muslimanskim ogrankom zaogrtalo je faistikim
mrakom i Srbe i Muslimane ne da bi se nali na putu slobode, ve
da bi se meusobno podavili. Nacionalne ideologije su putokazi
slobode samo kada je garantuju svakom narodu. etnika ideolo
gija nije mogla povezati i ujediniti Srbe i Muslimane, niti se po
tvrditi kao linija pomirenja Muslimana i pravoslavnih, a naj
manje kao istorijska platforma njihovog nacionalnog osloboenja
i nacionalne slobode. Uz to, antikomunizam etnikog pokreta u
cjelini, i sa svojom muslimanskom varijantom, sutinski je protiv-
rjeio nacionalnim interesima Srba i Muslimana, kao to je, s dru
ge strane, znaio nezamjenjivu podrku okupatorskim planovima
da etniki pokret koriste za ostvarenje svojih ratnih ciljeva. U
ovim momentima nalazi se objanjenje injenice da je MNVO
kao sastavni dio Jugoslavenske vojske u otadbini ostala izrazi
to mala, sklerotina etnika grupacija, koja za sve vrijeme nije
mogla da premai svoj prvobitni sastav od nekoliko stotina naoru
anih pripadnika.
Protivrjeno iskustvo Muslimana u zavrnim mjesecima dru
ge godine rata, koji se vodio na tlu Jugoslavije, postepeno i nemi
novno izazvalo je promjene u njihovoj politikoj svijesti. Ako je
stvaranjem NDH Muslimane ire zahvatio talas ustake propa
gande da e im nova drava ispraviti nepravde koje su ih pogaa
le u kraljevini Jugoslaviji, pa su dijelovi muslimanskog stanovni
tva ispoljili povjerenje u NDH i aktivno uestvovali u ispravlja
nju nepravdi radom u njenim institucijama i organima, pljakom
jevrejske i srpske imovine i progonima i pokoljima srpskog sta
novnitva, sada je jo samo neznatan procenat Muslimana prista
jao uz NDH i njen ustaki poredak. Veina, otrijenjena, s gori
nom je rasuivala o tom vremenu ispunjenom grijesima i zloini
ma. Zatim su doli talasi etnike odmazde i mrakovjesja. Pokua
ji da se u sklopu etnikog pokreta osnuju posebne muslimanske
jedinice nisu zaustavili etnike progone protiv Muslimana. Glas
no se izgovarala nada u jedinice muslimanske milicije da e pod
monom zatitom okupatora uvati muslimanske domove od
neprijatelja muslimanstva. Muslimani su pri tome mislili prije
svega na etnike, a okupatori su im davali oruje prvenstveno za
borbu protiv komunista i partizana.
U protivrjenom poloaju i dranju Muslimana poetkom
1943. pojaava se tendencija opredjeljivanja za narodnooslobodi-
laki pokret, to je prvenstveno dolazilo do izraaja na politikom
planu, ali, u odreenom stepenu, i u aktivnom ukljuivanju u par
tizanske jedinice. O tome nalazimo potvrdu u okupatorskim i us-
tako-domobranskim izvorima, u dokumentaciji etnikog pokre
ta, kao i u izvjetajima koje je primao Vrhovni tab NOV Jugosla-
vije. Iako Nijemci smatraju da su Muslimani velikim dijelom pri
jateljski raspoloeni prema Osovini i da je njihov politiki cilj au-
tonomija Bosne i Hercegovine pod njemakim protektoratom 189),
oni su se poetkom 1943. osvjedoavali da raste uee Muslima
na na strani ustanika.190) Italijanski generalni konzul obavjeta
va Ministarstvo inostranih poslova prvih dana marta 1943. o poja
vama da muslimansko stanovnitvo pomae ustanike, tj. partizane
i da je strah od etnika naveo Muslimane Konjica da se sloe sa
partizanima.191) Od kraja 1942. sve ei su izvjetaji domobran
skih tabova da domobrani-Muslimani, vojnici kao i oficiri, pre
laze u partizanske jedinice, kojima se takode prikljuuju i u znat
nom broju Muslimani u krajevima pod vlau partizana. Poput
domobranskih tabova i etniki vrhovi su izraavali nezadovolj
stvo i zabrinutost zbog sve eih pojava da Muslimani pristupaju
narodnooslobodilakom pokretu i partizanskim jedinicama.192)
Partizanska akcija zauzimanja Bihaa 4. novembra 1942. godine,
koja je omoguila da se stvori povezana, prostrana partizanska te
ritorija nazvana Bihaka republika dala je novi podsticaj aktiv
nijem opredjeljivanju Muslimana za narodnooslobodilaki po
kret. To je bilo prvi put od izbijanja ustanka daje narodnooslobo
dilaki pokret mogao da razvije aktivnost na jednoj teritoriji koju
je u veini naseljavalo muslimansko stanovnitvo. Sva politika
rukovodstva, od mjesnih do centralnog, shvatila su znaaj ovoga
kuta Bosanske krajine u pogledu masovnijeg okupljanja Musli
mana u narodnooslobodilaki pokret. Utoliko vie to je, kako
Moa Pijade pie u izvjetaju Titu, Cazinski srez i susedna mu
optina Buim krupskog sreza bio pod jakim uticajem ustaa, te je
mnogo ljudi otilo u ustae i uestvovalo u zloinima koljui i pa
lei srpska sela. Moa Pijade primjeuje da muslimansko stanov
nitvo u cazinsko-buimskom kraju jo nije savladalo strah... Bo
je se osvete Srba, mada je ovih tako rei nestalo. Poetkom de
cembra 1942. Moa Pijade istupao je na politikim zborovima u
Cazinu, Buimu i Bosanskoj Otoci zajedno sa lanom vodstva
JMO, bivim narodnim poslanikom i senatorom Nurijom Pozder-
cem, koji se obraao Muslimanima da stupe u redove u NOB, jer
je to jedini nain da ostvare slobodu.193) Politika zbivanja i za
mah narodnooslobodilakog pokreta u Bihakoj republici, a
posebno I zasjedanje AVNOJ-a u Bihau 26. novembra 1942. go
dine imali su veliki znaaj za opte jaanje narodnooslobodilake
borbe, a posebno su djelovali u pravcu dublje integracije Musli-

,i9)Zbornik NOR-a XII 3 - Dokument br. 56 str. 245/6.

',0)IBIDEM - Dokument br. 38 - str. 172.
m) AVIl - NAV-I-T-821-R 296/831 Kraljevski generalni konzulat Italije, Sarajevo, -
Ministarstvu spoljnih poslova, Rim - Dranje Muslimana za vreme operacije protiv
partizana - Telegram 3. 3. 1943.
',1) AVll-a-Br. r. U/8-k 226 - Muslimanima Bosne i Sandaka - Ne i na Srbiju.
,91) Zbornik NOR-a II - 7 - Dokument br. 18 str. 40-44.
mana u narodnooslobodilaki pokret na ovom podruju Bosan
ske krajine. To se izrazito potvrivalo obnavljanjem krajikih par
tizanskih jedinica iz redova Muslimana sa ove teritorije.194) Sline
tendencije pristupanja Muslimana narodnooslobodilakom po
kretu bile su prisutne i u drugim krajevima Bosne. Jedan izvjetaj
upuen Centralnom komitetu KPJ u prvoj polovini januara 1943.
govori da je muslimanski deo stanovnitva u centralnoj Bosni
ispoljavao pozitivan odnos i raspoloenje prema proleterskim
partizanskim snagama.195) I u istonoj Bosni izvjetaji su govorili
o pozitivnom kretanju Muslimana prema narodnooslobodila
kom pokretu. Muslimani Majevice sve aktivnije pomau
NOV.196)

4) Bihaka republika - II - Zbornik dokumenata, 4. 11. 1942. - 9. I 1943. : Izvjetaj

OKKPJ za Biha-Cazin od 4. januara 1943. Oblasnom komitetu KPJ za Bosansku krajinu
- str. 473-479.
m) Zbornik NOR-a - IV 9 - Dokument br. 49 - str. 123.

a) Zbornik NOR-a - IV - U - Dokument br. 140 - str. 265.

NJEM AKO-ITALIJ ANSKE SUPROTNOSTI - TEKOE
OKO FORMIRANJA MUSLIMANSKE SS DIVIZIJE

Nezadovoljstvo u Bosni i Hercegovini imalo je razliite

motivacije i ispoljavalo se, takoe, u razliitim oblicima i
pravcima. Nijemci i Italijani govorili su o tome jezikom svojih
pozicija i interesa. Njemaki oficijelni izvjetai saoptavali su
svoja zapaanja o politikim odnosima i kretanjima u NDH, koja
su nerijetko svjedoila o dobroj obavijetenosti i relativnoj
objektivnosti. U njima nalazimo podatak da je u to vrijeme u
njemakim vojnim krugovima esto cirkulirala misao da NDH
treba pretvoriti u njemaki protektorat dok traje rat, koji bi bio u
iskljuivoj nadlenosti njemakog vojnog zapovjednitva.197)
Diplomatski izvjetaj ne skriva da se u irokim slojevima
stanovnitva Nijemci ine odgovornim za stvoreno stanje u NDH
i da se Nijemcima pripisuje interes da se Muslimani i pravoslavni
uzajamno unitavaju. Takoe se saoptava da je vojska NDH
izgubila ugled kod Nijemaca, stanovnitvo je postalo apatino, a
kriza povjerenja u vladu NDH prenosi se na Njemaku.198) Da bi
moglo da informie Ministarstvo inostranih poslova to
vjerodostojnije, njemako poslanstvo u Zagrebu upuivalo je
svoje saradnike u Bosnu da pod tekim ratnim uslovima prikupe
svjea obavjetenja o realnom stanju i pravcima u kojima se
razvijaju unutranji odnosi. Po povratku sa puta po Bosni i
Hercegovini u prvoj polovini aprila 1943. diplomata ubert
podnio je poslaniku Kaeu izvjetaj koji se odlikovao nizom
tanih zapaanja i ocjena. ubert navodi da stanovnitvo Bosne i
Hercegovine sumnja u sposobnost vlade NDH da zemlji vrati mir
i red; u narodu ivi uvjerenje da nije bilo ustakih zloina, ne bi
bilo ni partizana, koji se svuda najobjektivnije cijene, dok su
etnici omrznuti kao pljakai i palikue. Ovaj diplomata je pisao
da je poslije operacije Vajs razbijena Titova drava, da se od
njemakog vojnika, a ne od hrvatskih trupa, oekuje umirenje
zemlje. Uporedo s tim izraavao je zabrinutost zbog mogunosti
neuspjeha pregovora Nijemaca sa partizanima, jer bi to primoralo
njemake divizije da ostanu u Bosni. Povlaenje ili bitno
decimiranje naih snaga izazvalo bi, po njegovoj procjeni,

,) Deutsches Zentralarchiv - Potsdam - 09. 01-AA/PA (1936-1945) - Politische Lage in

Kroatien - Bdl - 61144 - A A Pol. IV 684-NR Dr V. 4/43 g. Rs - Bericht ber Krroatien -
3. IV 1943. 144-169.
lM) PA/AA Inland II g - 403 - Akten betreffend Berichte und Meldungen zur Lage in und
ber Jugoslawien - 1943-Band 3 - G. Rs. - Bericht ber Dienstrese nach
Sarajevo-Requard.
haotine prilike u zemlji i stanovnitvo bi izgubilo i posljednji
ostatak povjerenja u hrvatsku vladu, a time i u nas.199)
S obzirom na razliite interese i pozicije, Italijani su drukije
od Nijemaca ocjenjivali vojno-politiko stanje i odnose u NDH.
Dok su Nijemci ispoljavali zainteresovanost za opstanak NDH i
ouvanje njene samostalnosti, naroito zbog uloge koju joj je
namijenio Trei Rajh u konstituisanju tzv. novog poretka na
Balkanu, Italijani su demonstrirali antihrvatsko stanovite. U
izvjetaju Italijanskom ministarstvu inostranih poslova general
uzepe Pieke,kao i njemaki diplomati, podvlai daje ustaki
pokret nemoan da rijei sloenu situaciju u zemlji i da je 80%
hrvatskog stanovnitva protiv ustakog reima. Maekova stranka
je, smatra Pieke, arbitar situacije, a zatim kae da mase
maekovaca pristupaju partizanima, koji poprimaju fizionomiju
i razmere jednog hrvatskog narodnog pokreta. Ustatvo nije
samo izgubilo Maekovsku kartu, ve gubi i bosansku... jer
Muslimani poinju da daju vidne znake otpora ustakom
reimu. Ovi generalovi navodi potvruju njegovo uvjerenje da
su hrvatski duh i mentalitet ve generacijama orijentisani protiv
Italijana, pa zbog toga upozorava da se ne bi trebalo zavaravati
verovanjem u suprotno.200)
Dok su Nijemci imali pozitivan odnos prema NDH i
ustaama, Italijani su u svojoj zoni pomagali etnike i u njima
traili i osiguravali oslonac. Sa znanjem Italijana jedan od voa
etnika u Hercegovini, Dobrosav Jevevi vodio je krajem
januara 1943. razgovore sa predstavnicima NDH u Mostaru o
sklapanju sporazuma izmeu etnika i hrvatske vlade.201)
Muslimani se nalaze na periferiji panje Italijana, koji su
ocjenjivali da se partizanska djelatnost iri na teritoriji NDH, dok
etnici, snabdjeveni italijanskim orujem, nastavljaju sa nasiljem
protiv hrvatskog naroda, a naroito protiv Muslimana. Po
uvjerenju Italijana Muslimani su i dalje nezadovoljni svojom
situacijom... Ni ovoj manjini ne preostaje, dakle, nita drugo osim
da ali za prolou i pored toga to joj se reim stalno ulaguje.
Posjeta velikog jerusalimskog muftije muslimanskim centrima u
Bosni bila je, prema Italijanima, dogaaj od posebnog znaaja
u smislu muslimanskog okupljanja.202)
Razvojem odnosa muslimanski autonomisti nali su se u
nepovoljnoj situaciji. Njihovim tenjama protivrjeile su pojave

'*) Deutsches Zentralarchiv - Potsdam - 09. 01 - AA/PA (1936-1945). Politische Lage in

Kroatien - Bd l - 6144 - Anlage Nr. g. zum Bericht Deutsche Gesandschaft - Zagreb -
Pol. 8 N 1 - A 248/43 - Zagreb, den 14. April 1943. - Reisebericht (303-310) gez. v.
Schubert.
20) Zbornik NOR-a XIII 3 Dok. br. 13.
20') IBIDEM, Dokument br. 20 - str. 73.

202) IBIDEM. Dokument br. 63 - str. 224-226.

Njemaki vojnici u Sarajevu, na Ba-ariji, 1941. godine

Potpredsjednik vlade NDH dr Dafer Kulenovi u Bosanskoj krajini

Posjeta vjerskih dostojanstvenika Anti Paveliu
Ademaga Mei (prvi s lijeva) u drutvu s Nijemcima 1941.

Ustaka jedinica na paradi u Zagrebu

Faksimil prve strane Memoranduma upuenog Hitleru
Grupa pripadnika foanske muslimanske milicije

Muslimanska milicija u Goradu

Jerusalimski muftija El Huseini prilikom posjete Sarajevu

iviumja izi rtuseini u posjeu jcanoj *>3 jeaimci

Pripadnici 13. SS divizije klanjaju - u proelju bataljonski i etni imam

Braa Dizdarevii, SS-ovci iz Cazinske krajine

tabska eta Handar divizije na smotri, u novembru 1943.

Pripadnici 13. SS divizije itaju njemaki letak baen iz aviona

(Njemaki tekst koji je pratio fotografiju: Oni se takode interesuju za
listie baene iz aviona. Oni e ih briljivo sauvati kao uspomenu na
ovaj sveani dan kojim je poela njihova borba za slobodu zaviaja)
Grupa pripadnika Handar divizije sa svojim naoruanjem

Jedna domobranska jedinica iz Bosne i Hercegovine

na paradi u Zagrebu
Najupeatljiviji rezultati ratnih poduhvata Handar divizije
u istonoj Bosni bili su paljevine i zloini
Huka Miijkovi (drugi s desna) i njegovi borci u drutvu s ustaom

Huka Miijkovi (bez kape) i njegovi borci nakon prikljuenja

Unskoj operativnoj grupi NOV, u proljee 1944.
Faksimil prve strane zabiljeke Ruolfa Troja o razgovoru sa
Uzeir-agom Hadihasanoviem
Huka Miljkovi
Huskina vojska

Dva borca Huske Miljkovia nakon pristupanja partizanskim

jedinicama
Jedinica Unske operativne grupe nakon prikljuenja Huskine legije

Kolona zarobljenih njemakih vojnika na putu prema Ljubljani,

maja 1945. Meu njima je bilo i pripadnika 13. SS divizije.
Priloene fotografije uvaju se u foto-arhivu Muzeja revolucije u Sarajevu
znaajnijeg opredjeljivanja Muslimana za narodnooslobodilaki
pokret, kao i pojave stvaranja muslimanskih etnikih jedinica, j
Za razliku od ustaa, etnika i narodnooslobodilakog pokreta,
koji su imali svoj politiki centar i organizaciju, muslimanski
autonomisti bili su manje-vie preputeni stihijnom kretanju i
promjenama u odnosu snaga na unutranjem politikom i vojnom
frontu na podruju Bosne i Hercegovine. Nisu oni bili
organizatori odreda muslimanske milicije, ali su poslije njihove
pojave traili mogunosti da u njima ostvare svoj politiki uticaj i
da ideja autonomije Bosne i Hercegovine bude prihvaena kao
njihova politika orijentacija. U tom pogledu jedinice
muslimanske milicije u Bosni bile su u drukijem, poloaju u
poreenju sa muslimanskom milicijom u Hercegovini.
Muslimanska milicija u istonoj Bosni trai i dobiva oruje od
NDH i Nijemaca za odbranu muslimanskih naselja od etnikih
prodora i nasilja, kao i za odbranu od partizana.
Ustako-domobranski tabovi ocjenjivali su pojavu muslimanske
milicije kao manifestaciju i potvrdu nepovjerenja Muslimana u
NDH. Istovremeno, u Hercegovini muslimanska milicija prima
oruje od Italijana, koji nastoje da i miliciju, poput etnika, dre
pod svojom kontrolom, dok uporedo Muslimanska nacionalna
vojna organizacija radi na pridobivanju ove milicije u
muslimanske etnike jedinice. I u Hercegovini je zadatak
muslimanske milicije da brani muslimansko stanovnitvo od
etnika i partizana. Poput ustaa u njemakoj okupacionoj zoni
na teritoriji Bosne, i etnici u Hercegovini su s nepovjerenjem
gledali na pojavu muslimanske milicije, ak i kada je bila pod
uticajem i kontrolom MNVO. Poseban status etnikog pokreta u
italijanskoj zoni u Hercegovini uticao je da je ovdje uloga
muslimanske milicije da brani muslimanska naselja od etnika
bila ogranienih mogunosti, jer su i Italijani i etnici usmjeravali
muslimansku miliciju protiv partizana. Tako je muslimanska
milicija, kao vojska muslimanskog autonomistikog pokreta na
djelu bila tienik i saveznik okupatora, pri emu ovu ocjenu ne
dovodi u pitanje injenica to je u konfrontaciji sa drugim
okupatorskim tienikom i saveznikom - etnikim pokretom.
Karakter okupatorskog saradnika i tienika daje muslimanskoj
miliciji njeno opredjeljenje protiv narodnooslobodilakog
pokreta u svim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje se
pojavljivala i odravala. Promjene u odnosu snaga odreivale su
te mogunosti muslimanske milicije: utoliko izrazitije, to su se
unutar same muslimanske milicije odvijali protivrjeni procesi
koji su bili prisutni na cjelokupnom bosanskohercegovakom
prostoru.
Pratei ukupna politika kretanja na prostoru NDH
njemaki tabovi u kontekstu vojno-politikih izvjetaja
8 - A. Rcdi
saoptavali su svoja zapaanja i o ponaanju Muslimana, pri
emu je u sreditu njihove panje bio autonomistiki pravac.
Dosljedni uvjerenju da autonomizam odreuje glavni tok u
politikom opredjeljenju bosanskohercegovakih Muslimna,
Nijemci su ocjenjivali da je cilj Muslimana i dalje bio
uspostavljanje izvesne samostalnosti Bosne pod muslimanskim
uticajem i nemakim rukovodstvom. Tome cilju sluili su
planovi za formiranje muslimanske SS-legije, koji su, u njima,
meu Muslimanima prvobitno pobudili velike nade, ali je dolo
do razoarenja, jer se izvrenje plana bezkonano oduilo.
Nijemci su smatrali da je to posljedica hukake propagande
protiv muslimanske legije... ustakih krugova u Zagrebu, poto se
tamo strahovalo da bi civilna uprava u Bosni mogla prei u
nemake ruke.203) S druge strane, Nijemci su osjeali da je
meu Muslimanima zavladala velika potitenost pod uticajem
glasova da je Turska ula u rat sa Njemakom. Jedna lana
propaganda o svrstavanju Turske u blok antiosovinske koalicije
otkrivala je Nijemcima istinitost proturskog raspoloenja
autonomisitkih bosanskohercegovakih Muslimana, to im je
potvrivalo da su pronjemake deklaracije u prvom redu izraz
muslimanskih politikih kalkulacija i nepouzdanosti
pronjemakog opredjeljenja muslimanskih autonomista. Ipak,
zahvaljujui injenici da Turska nije napustila neutralni stav,
Nijemci su mogli raunati sa pozitivnom, pronjemakom
orijentacijom legitimnog politikog pravca meu
bosanskohercegovakim Muslimanima, muslimanskog
autonomistikog kruga, kao to su, takoe, muslimanski
autonomisti nalazili da e stvaranje muslimanske SS-divizije
doprinijeti sigurnosti i stabilnosti poloaja Muslimana u Bosni i
Hercegovini. Njemaki poslanik Zigfrid Kae bio je miljenja da
formiranje bonjake SS-divizije ide sporo, ali je, za razliku od
navedenog njemakog vojnog gledita, po kome se uzrok sporosti
nalazio u nemogunosti formiranja iste muslimanske divizije,
na emu su insistirali SS komandanti. Oni su na taj nain, smatra
Kae, uinili da je pokuaj vrbovanja dobrovoljaca za
formiranje ove divizije imao znatno vie tekoa i zahtevao vie
vremena nego dosadanje formiranje legionarskih divizija.204)
Njemaki komandanti, a posebno njemaki SS-oficiri i njemaki
poslanik u NDH razilazili su se u miljenju o SS-bonjakoj
diviziji i ocjeni njene uloge. Dok su vojni i SS-komandanti pri
tome traili podreivanje interesa NDH zahtjevima Rajha,
njemaki poslanik Kae insistirao je na stanovitu da njemaki

I0J)AVII - NAV-N-T-315, 1294/493-500 - 114. Lovaka divizija Ia - Izvetaj o delatnosti

- maj 1943.
204) Zbornik NOR-a II 9 - II deo - Prilozi - Dok. br. 6 - str. 447/448
vojni i SS faktori uvaavaju motive i potrebe suvereniteta
ustake drave. Organizatori kampanje za vrbovanje ljudstva u
bonjaku diviziju slijedili su naloge rajhsfirera SS-Himlera.
Za razliku od narodnooslobodilakog pokreta, koji je u
stvaranju muslimanske divizije vidio metod njemakog okupatora
u borbi protiv partizanskih jedinica, etnici su smatrali da je cilj
ove kampanje u tenji Muslimana da im se osvete za akcije u
istonoj Bosni. Istovremeno su ocjenjivali da vrbovanje
Muslimana za SS-diviziju oteava njihovu akciju formiranja
muslimanskih etnikih jedinica. Posebnu prepreku etnikoj
inicijativi za pridobijanje Muslimana predstavljala je
muslimanska organizacija Spas svojom platformom
okupljanja svih sposobnih Muslimana, naoruanja i borbe
protiv svakoga do dolaska Jugoslavenske vojske i
demobilizacije. Stoga im je vie bilo stalo da od organizacije
Spas odvoje i za saradnju pridobiju njene istaknute pripadnike
kao to su bili pukovnik Sulejman Filipovi i major Hasan Dedi,
koji su, navodno, pristupili ovom mulsimanskom udruenju,205)
nego to su se plaili muslimanske osvete, jer su uzajamni
obrauni predstavljali redovno stanje u odnosima izmeu etnika,
muslimanske milicije i ustaa.
Oigledno, stvaranje muslimanske SS-divizije kvarilo je
etnike inicijative za saradnju sa Muslimanima, ali ni u vrhu
NDH nisu bili zadovoljni, prije svega zbog tekoa u odnosima sa
Rajhom izazvanih nainom vrbovanja za SS-diviziju.
Najintenzivnija kampanja za osnivanje muslimanske
SS-divizije vodila se u jeku priprema i toka operacije varc,
koju su preduzeli Nijemci radi unitenja glavnine snaga NOP-a
Jugoslavije i etnikih jedinica Drae Mihailovia. U izvjetaju
Ministarstva inostranih poslova da je operacija varc zavrena
i da nije postignut glavni cilj poslanik Kae upozorava da je
vrbovanje za muslimansku SS-diviziju izazvalo izvjesne politike
posljedice, koje su se negativno odraavale na povjerenje
hrvatske vlade u njemake namjere. Radi se u prvom redu o
dranju oficirskog kora, koji je pruao otpor prisilnom
rasporeivanju u muslimansku SS-diviziju.206) Kae je bio veoma
nezadovoljan to se oteavaju odnosi sa NDH ignorisanjem
hrvatskih stavova u vezi sa stvaranjem SS-divizije. U slubenom

*##) Zbornik NOR-a XIV - II - Dokument br. 161 - str. 762.

**) PA/AA - Inland II G - 403 - Akten betreffend Berichte und Meldungen zur Lage in
und ber Jugoslawien - vom 1943 - Bd 3 - Telegramm Nr 2485 v. 17. 6. 1943. - g. Rs. -
Kasche
U ovom izvjetaju Kae saoptava da u italijanskom nastupanju u operaciji varc nije
sprovedeno nareenje Musolinija o razoruanju etnika, to su zahtijevali Nijemci. S tim u
vezi Kae dodaje da e se etnici ponovo okupitu u Crnoj Gori, im njemake trupe budi
napustile ovaj prostor.

8*
komuniciranju sa Ministarstvom inostranih poslova on je uporno
isticao potrebu uvrenja NDH i Pavelievog autoriteta,
ocjenjujui da se u punom povjerenju u Pavelia izraava
autentini interes njemakog Rajha. Kae je bio protiv svakog
pokuaja i tendencije unutranjeg slabljenja NDH, pa se,
dosljedno svome stanovitu jaanja integriteta NDH, odluno
suprotstavljao nastojanjima muslimanskih autonomista da Bosna
i Hercegovina dobije status autonomije pod njemakim
protektoratom. Sve to je ugroavalo autoritet NDH bilo je, po
njegovom uvjerenju, protiv njemakih interesa. Kae neumorno
kontaktira sa predstavnicima vlade NDH i njemakim faktorima
da bi odluku Rajha da se formira SS-divizija u Bosni uskladio sa
oficijelnim stavovima odgovornih organa NDH. On redovno
obavjetava svoje Ministarstvo o prigovorima vlade NDH u vezi
sa radom predstavnika slube SS, koji u radu na stvaranju
SS-divizije ne vode rauna o slubenim ustakim zahtjevima. U
tome je Kae vidio izvore ozbiljne krize u NDH, pa je uporno
nastojao da njemaki faktori djeluju u smislu njihovog radikalnog
uklanjanja. On podrava prigoVOf Vlade NDH to predstavnici
oruanih jedinica SS u propagandnim lecima za bosansku
SS-diviziju daju mjesta autonomistikim tenjama, to je
neodrivo sa stanovita NDH. Kae je, takoe, saglasan sa
kritikom vlade NDH to SS-oficiri ugroavaju sustav i moral
hrvatske oruane sile u kojoj je zbog toga ve bilo dezertiranja, pa
i pucnjave na ulici. Poto je registrovao vie primjera ponaanja
njemakih vojnih i SS-instanci na tetu vlade NDH, Kae se pita:
Da li za ljubav jedne divizije treba na odnos u cijeloj zemlji
postaviti na glavu, pa oekuje da e dobiti punomo koja bi mu
omoguila da se odluno suprotstavlja razvoju takvih odnosa.207)
Oigledno, njemaki poslanik se kod vlade NDH nalazio u
nezavidnom poloaju. Ne samo zbog jakih razlika izmeu ustake
vlade i odreenih odgovornih njemakih faktora u vezi sa
SS-divizijom, ve i zbog jaanja protivnjemakih raspoloenja u
narodu. Sam Kae upozoravao je na pojave nezadovoljstva meu
oficirima NDH zbog grubog ponaanja njemakih vojnih i
SS-organa prema njima. U isto vrijeme civilni i vojni organi NDH
razliito su obavjetavali o politikom stanju u zemlji. Prema
izvjetaju Velike upe Usora i Soli na njenom podruju dobar
odziv dobrovoljaca za SS-diviziju govorio je o pozitivnom
raspoloenju Hrvata, katolika i Muslimana.208) Meutim,
izvjetaji vojnog porijekla sadravali su podatke koji su
opredjeljivali suprotnu ocjenu. Izvjee Zapovjednitva II

207)PA/AA Inland II g - 403 - Telgramm No 2586 - vom 26. 6. 1943 - g. Rs. - Kasche.
10g) AIHRPH - Zagreb - ING inv. br. 17306 - Velika upa Usora i Soli, Tuzla, 7. lipnja
1943 - Glavaru graanske uprave za istonu i zapadnu Bosnu - Sarajevo.
domobranskog zbora o raspoloenju naroda obzirom na vanjske
i unutarnje prilike i dogaaje u prvoj polovini jula 1943. i
saoptava da je moral i povjerenje prema NDH u opadanju. !
Naime, narod vidi, da ga niti nae oruane snage, a niti j
saveznike do sada nisu uspjele osloboditi od onih koji se bore j
protiv dananjeg poretka. Osim toga, meu puanstvom,
osobito Muslimanima, strahovito teko su pale vijesti o
postupcima njemakih oruanih snaga u nekim predjelima u
okolini Gorada, Sokoca i Mostara, gdje su Nijemci strijeljali oko
150 seljaka, to je unijelo veliku paniku i neraspoloenje.209)
Navedeni primjeri govore o irokim razmjerama nezadovolj
stva stanovnitva u Bosni i Hercegovini prema Nijemcima, kojima
je ratna srea poela da okree lea. Ni formiranje bosanske
SS-divizije nije teklo po planu. Dopunska komanda Jugoistok za
SS-oruane jedinice izvjetavala je sredinom juna 1943. da je
pristup dobrovoljaca kod regrutnih komisija bio sasvim
nezadovoljavajui. U njenom izvjetaju se, takoe, navodi da je
major Hadiefendi, voa muslimanske legije, sa hrvatske strane
demonstrativno uklonjen sa dunosti. Istovremeno konstatuje se
da nije mogue dobiti isto muslimansku diviziju. Zatim se
saoptava da ustake jedinice hapse ustake pripadnike koji se
prijavljuju u SS-diviziju. Glavna sluba SS obavjetava
Ministarstvo inostranih poslova da ustae i podreene vojne
ustanove sabotiraju naredbe hrvatskog ratnog ministarstva u vezi
sa osnivanjem bosanske SS-divizije. Prema ocjeni Glavne slube
SS smatrati da je ovo ponaanje pozitivno i lojalno, kako to
ini njemaki poslanik u Zagrebu, lieno je svake osnove.210) Kae
je takoe u svojim izvjetajima Ministarstvu inostranih poslova
saoptavao da vrbovanje za bosansku SS-diviziju ne daje
oekivane rezultate. Vrbovanje za diviziju, saoptava Kae, dalo
je do tada samo sedam hiljada ljudi. Razlog tome, po njemu,
nalazi se u ponaanju SS-oficira koji su vodili kampanju
vrbovanja. Vrbovanje je u hrvatskoj vojsci izazvalo opasne znake
moralnog poputanja. O svemu ovome Kae e, kae, podrobno
razgovarati sa opunomoenim predstavnicima rajhsfirera SS u
Hrvatskoj, SS-brigadefirerom Kamerhoferom i pismeno izvijestiti

10*) AVII - R. br. 30/1-1 ; k 80 - Zapovjednitvo II domobranskog zbora - Izvj. br. 1349 -
Sarajevo - dne 20. 7. 1943. - Glavnom stoeru oruanih snaga (Izvjetajni odjel). - Meu
strijeljanima je najvei broj ena i djece, pa ak i djece od 1-2 godine, bilo je ena i
lanova obitelji, iji su muevi i roaci otili u dobrovoljaku SS-diviziju, pa se svijet udi
zato je obeavana puna zatita i podpora od strane njemakih vlasti obiteljima
dobrovoljaca kada se ovako postupa, stoji, izmeu ostalog, u gornjem izvjetaju. U
obem zakljuku kae se: 1) Raspoloenje naroda obzirom na dogaaje u zemlji i van
nje slabo... 2) Djelovanje partizana vrlo jako. 3) etniko djelovanje pljakako i iza lea.
Nad slabijima.
2,) AVII - London N 2 - H 297602/3 - Der Reichsfhrer - SS, SS Haupamt Amtsgrupp
De - Berlin 25. 6. 1943 - Werbung fr die Kroatische SS-Freiwill. - Geb. - Diwision - Ar
das Ausvrtige Amt - Berlin W 8 - Wilhelm str. 74/76.
Ministarstvo o zakljucima dogovora.211) U prvoj polovini jula
1943. u Zagrebu je zakljuen dogovor izmeu ministra dr
Lorkovia, predstavnika vlade NDH i efa Glavne uprave SS,
obergrupenfirera i generala SS-jedinica Bergera. Tom prilikom
zakljueno je izmeu ostalog da sve hrvatske oruane jedinice
daju Muslimane, podoficire i vojnike za SS-dobrovoljaku brdsku
diviziju. Osim toga, Muslimani regrutnog godita iz 1924. i 1925.
bie odmah, odnosno prilikom poziva u vojsku stavljeni na
raspolaganje SS-diviziji, i to: 2/3 od cjelokupnog broja primljenih
regruta. Zakljunim stavom ovoga dogovora postavljena je
mogunost vladi NDH da objavi saoptenje da e Hrvatska
SS-dobrovoljaka brdska divizija biti upotrijebljena samo u NDH
ili za neposrednu odbranu NDH.212) Iz pitanja koja su bila
predmet ovoga dogovora vidi se da formiranje SS-divizije u Bosni
nije ilo lako. Prije svega, odziv dobrovoljaca bio je ispod
oekivanja pa se radi popunajvanja jedinice prilo mobilizaciji.
Da bi se uspjeno ostvario zadatak koji je postavio Hitler, a
inicijator mu bio rajhsfirer SS Himler, za njegovo provoenje u
ivot odgovorni su najvii predstavnici vlade NDH, ministar
spoljnih poslova dr Lorkovi i vojni ministar Vilko Begi, a sa
njemake strane Himlerov opunomoenik u NDH general
SS-jedinica Gotlob Berger i opunomoeni general u NDH Glajze
fon Horstenau. U dogovoru koji su oni zakljuili respektovan je
zahtjev muslimanskih autonomista, koji je, kako smo prethodno
utvrdili, podravao i veliki jerusalimski muftija El Huseini, da e
SS-divizija, poslije formiranja, ostati na bosanskm tlu kao
odbrana ugroenih muslimanskih naselja.

*") AVI I - London N2 - H 297599 - H 297601 - Telegram Nr 2702 vom 1. 7. 1943. -

Geheime Reichssache - Kasche.
*) AVII - NAV-t-120-r. 2908 - E 464474 - E 464475 - Potpisi: Lorkovi, Vilko Begi,
general - Gotlob Berger, njemaki opunomoeni general Gleze vom Horstenau.
ULOGA VOJNIH IMAMA U IDEOLOKOM VASPITANJU
PRIPADNIKA 13. MUSLIMANSKE SS DIVIZIJE
-POJAVA MUSLIMANSKOG ZELENOG KADRA
- U S T A K A R A Z M A T R A N J A 0 S U D B I N I
B O S N E I H E R C E G O V I N E P O S L I J E R A T A

U stvari, to je bio osnovni motiv za nastanak dobrovoljake

muslimansle legije pod komandom majora Hadiefendia, u kojoj
su muslimanski autonomisti eljeli da vide vojnu garantiju za
ostvarenje svojih autonomistikih ciljeva. Njemaku odluku da se
u Bosni organizuje SS-divizija muslimanskog sastava
muslimanski autonomisti doivjeli su i prihvatili kao ansu koja
njihovu koncepciju autonomije ini realno mogunom.
Zanimljivo je, meutim, da su u etnikim tabovima pravljeni
projekti saradnje sa Hadiefendievom legijom. U jednom
izvjetaju iz jula 1943. navodi se da je legija saraivala sa
etnicima i s njima vodila borbu protiv NOVJ i da je na
konferenciji etnikih odreda u Kulaima 1. decembra 1942. ...
reeno da Hadiefendieva legija ima zadatak da se bori protiv
pripadnika narodnooslobodilakog pokreta. Izvjetaj ocjenjuje
da je legija kompaktna, je se legionari boje odmazde od
strane Srba. Na elu legije nalaze se aktivni i rezervni oficiri, to
je u pogledu vojne organizacije ini jakom i vrstom. Meutim,
smjenjivanje majora Hadiefendia od strane NDH, motivirano
separatistikim tenjama i prelaskom majorovog autanta Omera
Gluhia u partizane, izazvalo je u legiji odreene poremeaje.
Najvie legionara prelo je u jedinice SS-divizije, ka prilian broj,
saoptava se u izvjetaju, odbjegao je komunistima.213) U
momentu kada je po zamisli svojih osnivaa trebalo da poslui
kao podloga za muslimansku SS-diviziju, Hadiefendieva
dobrovoljaka muslimanska legija bila je zahvaena procesima
unutranjeg slabljenja, koji su svjedoili o odsustvu politike i
idejne kompaktnosti njenog sastava. Pojavama ideoloke
labilnosti nije bilo mjesta u muslimanskoj SS-diviziji. Za razliku
od njemakih redovnih vojnih jedinica, formacija Vermahta,
SS-oruane jedinice predstavljale su vojnu organizaciju posebnog
tipa, strogo vaspitane u duhu nacistike ideologije. Stoga je u
sluajumuslimanske SS-divizije ideoloko vaspitanje njenog
sastava bilo provoeno po dva osnova: doktrini
nacionalsocijalizma i doktrini islama, o prvome brinuli su se SS
oficiri, o drugome islamski svetenici vieg obrazovanja. Ve u
vrbovanju ljudstva za SS-diviziju veliku ulogu imale su
muslimanske muftije i imami. U tom pogledu naroito su bili

2li) Zbornik NOR-a XIV - 2 - Dokument br. 178 - str. 831/2.

aktivni imami Mustafa Malko i Halim Malko, koji su pred
damijama drali propagandne govore i pozivali vojne obveznike
Muslimane da se jave u 13. SS-diviziju. Vrbovano ljudstvo
prebaeno je najprije u Njemaku (Wildflecken), a zatim upueno
u junu Francusku (Vile France), gdje je bilo podvrgnuto
posebnoj disciplini, vojnoj obuci i politikom vaspitanju. Glavni
cilj vaspitne nastave bio je da se kod pripadnika ove divizije
razvije fatalistika predanost islamu i ratnim ciljevima Treeg
Rajha, meu kojima je osloboenje svih Muslimana, naroito
muslimanskog Bliskog istoka, od posebnog znaaja. Nosioci
vaspitanja vojnog sastava 13. SS-divizije bili su mlade muftije,
koje su prethodno sticale panislamsko obrazovanje u specijalnoj
koli koju je osnovao veliki jerusalimski muftija El Huseini u
Berlinu. U svakoj jedinici u sklopu 13. SS-divizije bio je
rasporeen po jedan mladi muftija na dunosti imama, iji je
glavni zadatak bio da kod vojnika razvija vjerski i politiki
fanatizam.214) Inspirator ovakvog vaspitnog sistema bio je sam
veliki jerusalimski muftija, koji je esto obilazio vojni logor u
Potsdamu, gdje su vojni imami pohaali kurs da bi zatim bili
dodijeljeni SS-bosanskohercegovakoj diviziji u inu kapetana.215)
Po zamisli rajhsfirera SS Himlera i velikog jerusalimskog muftije
imamima je pripao zadatak da podravaju duh islama u
diviziji... da buenjem i jaanjem vjere omogue da se pripadnici
divizije razviju u dobre SS vojnike.216) Iako su imami
predstavljali znaajan ideoloko-politiki faktor u diviziji, ona
nije mogla ostati zatvorena prema protivrjenim kretanjima i
procesima u sredini iz koje je potekla.
Odnosi izmeu bosanskohercegovakih Muslimana i
Nijemaca nisu bili tako pouzdani i stabilni kako se to inilo
prema propagandi njemakih i muslimanskih krugova za 13.
SS-diviziju. injenicu da je divizija upuena na obrazovanje u
Njemaku, a zatim u junu Francusku, s nezadovoljstvom su
primili ne samo muslimanski autonomisti, ve i iri muslimanski
krugovi. Tako je bila prekrena vie puta data izjava da divizija
nee biti pokrenuta sa bosanskog tla sve dok se u Bosni ne
osiguraju red i mir. Ponovo je pala sjena na odnose Nijemaca
prema Muslimanima autonomistikog opredjeljenja, ijim je
prvacima posebno bilo stalo do podravanja uzajamnih interesa,
da Muslimani daju svoj doprinos njemakim ratnim ciljevima, a
Nijemci da pruaju zatitu Muslimanima u njihovoj samoodbrani
od zajednikih protivnika. U ratu privrenost se najjasnije

114) AVII - br. r. 43/1 - 59, k. 312 - 13 SS bosanskohercegovaka divizija zvana

Handar.
*) Zbornik NOR-a - XIII - 3 - Dokument br. 98 - str. 419.
**) Ladislaus Hory, Martin Broszat: Der kroatische Ustascha - Staat 1941-1945 -
Stuttgart 1964 - str. 155-159.
iskazuje na linijama fronta. Muslimanski autonomisti su esto
odbijali ustake optube da su Muslimani postali uporite
partizana i komunista, to su Nijemci znali da im stave do znanja
prilikom razmatranja njihovih raznih zahtjeva i stavova. U ljeto
1943. njemake linije nalazile su se pod snanim ofanzivnim
pritiskom partizanskih snaga. Komandant njemakih trupa u
Hrvatskoj obavjetavao je da Muslimani u velikom broju
dezertiraju iz njemakih jedinica, a naroito iz 373. divizije.217)
Poslije neuspjeha operacije varc ustako-domobranske
oruane snage takoe nisu mogle da se pohvale da im je ratna
srea bila sklona. Kada su u ratu doivljavali poraze, onda su se
poraene ustae odmazdama svetile nad nezatienim narodom.
Sada su njihove rtve sve ee bili Muslimani. Sredinom juna
1943. godine 29. i 21. ustaka bojna ule su bez borbe u
Srebrenicu i poubijale u gradu i okolini oko 200 ljudi, ena i
djece, mahom iz muslimanskih redova, a zatim izvrile pljaku
imovine ubijenih.218)
Izloeni, s jedne strane, pritisku i udarcima etnika, a, s
druge strane, ustaa, Muslimani su istovremeno bili potrebni i
jednima i drugima, u njihovoj beskrupuloznoj borbi za osvajanje
Bosne i Hercegovine, koja se sve uspjenije otimala ustakoj i
etnikoj vlasti i kontroli. Kako su muslimanska iskustva sa
ustaama i etnicima bila pogubna i tragina, pred Muslimanima
su se sada sve ire otvarala dva puta - jedan, koji je vodio u
narodnooslobodilaki pokret i znaio oruanu borbu protiv
okupatora i njihovih domaih pomagaa do ostvarenja glavnog
cilja, osloboenja zemlje, i drugi, put muslimanskog okupljanja
na liniji izbjegavanja sukoba sa svakom zaraenom snagom, a u
sukob se ulazilo u krajnjoj nudi radi odbrane muslimanskih
domova. Filozofija ovoga samostalnog muslimanskog puta
polazila je od saznanja da su do sada Muslimani dali veoma
mnogo rtava a njihov poloaj se nije stabilizovao, ve, naprotiv,
postao tragino nesiguran, pa je, usljed toga, bolje i mudrije
saekati kraj rata iji e kraj donijeti i njima u Bosni i
Hercegovini budunost odreene izvjesnosti. S takvom nadom
muslimanski vojni obveznici u veem broju okupljali su se u tzv.
zelenom kadru, koji su, takoe, dezertirali iz hrvatskog
domobranstva. Kao to je poznato, od dezertera se nije nikad
stvarala vojska, jer dezerterski duh nije vojniki duh.
Muslimanski autonomisti vjerovali su da su u zelenom kadru
dobili vojni oslonac za svoju politiku koncepciju koja je u
stvarnosti rata sve vie bila nestvarna. Moglo bi se rei - biva
ideja.

m)Zbornik NOR-a - IV - 16 - Dokument br. 159 - str. 420.

2,#)
Zbornik NOR-a - IV - 14 - III - Ustako-domobranska dokumenta - Dokument bi
242 - str. 526.
 Otvoreno je pitanje da li je ideja autonomije Bosne i
Hercegovine u uslovima okupacije zemlje bila motivacioni inilac
pojave zelenog kadra, muslimanske milicije i slinih
muslimanskih oruanih formacija. Prije bi se moglo rei da su im
muslimanski autonomisti prilazili naknadno sa svojom
politikom platformom i patronatom. U stvari, muslimanska ideja
autonomije Bosne i Hercegovine bila je istorijski ve dovoljno
atrofirala da bi mogla da pokretaki djeluje u smislu stvaranja
svoje posebne vojne organizacije, kao to je, s druge strane,
pojava zelenog kadra i slinih inicijativa bila izraz nemoi da se
trai kakvo-takvo sredstvo vojne zatite muslimanskog
stanovnitva.
irina prostora na kome se u Bosni i Hercegovini javljao
zeleni kadar mogla je da djeluje u smislu pothranjivanja ideje
autonomije Bosne i Hercegovine meu Muslimanima, ali to
nikako nije bio znak da zeleni kadar ima vrstu socijalnu
podlogu. Kada su upravni organi NDH pojavu zelenog kadra
proglaavali treom odmetnikom strujom,219) oni su time samo
potvrivali nesposobnost i poraz ustake politike meu
bosanskohercegovakim Muslimanima. Zeleni kadar se irio na
raun hrvatskog domobranstva, koje je bilo izloeno veoma
intenzivnom procesu osipanja u vie smjerova, od kojih se jedino
narodnooslobodilaki pokret, zahvaljujui svojoj unutranoj
politikoj i vojnoj postojanosti, nalazio na uzlaznoj liniji.
Domobranski dezerteri nisu mogli stvoriti zelenokadrovsku
vojsku, ve gomilu vojnih bjegunaca, koju su vodili i povezivali
instinkt i pekulacija da se sa to manje oteenja i rizika provuku
izmeu ratnih linija kao nekakva oruana sigurnost ugroenog
muslimanskog elementa. Obrazovanje zelenokadrovskih grupa i
jedinica od istone do zapadne Bosne s razlogom je izazivalo
negodovanje i nezadovoljstvo u politikim i vojnim instancama
NDH, jer se na taj nain izazivao i pojaavao proces slabljenja i
raspada cijelog sistema u NDH. S druge strane, samo irenje
zelenog kadra nije otvaralo Muslimanima perspektivu sigurnosti i
slobode. Organi NDH su s posebnom panjom pratili kretanja u
Hadiefendievoj dobrovoljakoj legiji, iji su pripadnici u
znatnom broju sada pristupali partizanima. Pokuavajui da
objasne uzroke ovih pojava u legiji, jedan ustaki izvjeta je
pisao: Muslimani su izgubili povjerenje u Nijemce, a dosljedno
gube i u Hrvatsku. Svaka se akcija kod Muslimana temelji na
vjerskoj osnovi, pa je razumljivo da su puni nepovjerenja prema
Hrvatima-katolicima... Oni su samo Muslimani, pa danas nose
polumjesec i zvijezdu kao znak panislamskog pokreta.

,,f)
AIHRPH - NG Inv. br. 17307 - NDH - Velika upa Usora i Soli - Tuzla, 20. srpnja
1943. - Potpredsjedniku vlade dr Kulenoviu - Zagreb, Veliki upan dr Kadi.
Hrvatikatolici su izgubili vjeru u njih.220) Ako je u istonoj
Bosni tuzlanska oblast (Kladanj, Zvornik, Teanj, Tesli) bila
podruje na kome je pokret zelenog kadra imao relativno ire
razmjere, pojava nejavljenja Muslimana vojnih obveznika u
domobranstvo i okupljanje dezertera uzimala je maha i u
zapadnim dijelovima Bosne, naroito na prostoru oko Bihaa,
Cazina i Velike Kladue. Jedan partizanski izvjetaj iz ljeta 1943.
saoptava da se ovi dezerteri kriju po umama i ne ele da
pristupe ni u koju vojsku.221)
Izvjetaji muslimanske provenijencije koji govore o
politikom poloaju i opredjeljivanju Muslimana veoma su
kontroverzni, kao to je i dranje irih muslimanskih slojeva
takoe uslovljeno protivrjenim strujanjima i prilikama. Prema
jednim, Muslimani ispoljavaju sve vee nepovjerenje prema
poretku u NDH, odbijaju da rade na nacionalnom polju, jer ne
ele da se tretiraju kao Hrvati. Zbog toga se najradije okupljaju
oko vjerskih i kulturnih drutava El Hidaje, Merhamet,
Narodna uzdanica, koja vre veoma jak uticaj na ire
muslimanske slojeve, naroito u gradovima. Muslimani odravaju
vrste veze sa svojim sunarodnicima u Turskoj, a odziv u hrvatsku
vojsku je veoma slab. Prema etnicima ispoljavaju otvoreno
neprijateljstvo dok prema partizanima u posljednje vrijeme
gaje izvjesne simpatije i prijateljski su raspoloeni.222) Nije teko
pretpostaviti da je ovaj izvjetaj potekao od autora bliskog
muslimanskom autonomistikom krugu i da izraava stavove i
poglede koje zastupaju njegovi pripadnici. Ima, takoe, ocjena
politikih odnosa meu Muslimanima Bosne i Hercegovine u
kojima dolazi do izraaja lojalan stav prema ustakom reimu.
Tako npr. u jednom dokumentu konstatuje se da je kulturno i
dobrotvorno drutvo Merhamet uspjelo tokom vremena
okupiti sve elemente iz muslimanskih redova, pa ak i srpski
orijentirane. Ipak, autor ove analize smatra da su lanovi
Merhameta jednim dijelom dobri i estiti Hrvati, ali sasvim
razoarani u vodstvo NDH... te su uvjereni da su Hrvati - katolici
neprijatelji Hrvata-muslimana. Takvom stanju, navodno, mnogo
je doprinijela sinekuraka grupa dra Dafera Kulenovia, koja
se od poetka posvetila odstranjivanju sa dobrih poloaja pravih
hrvatskih nacionalista Muslimana, te dovodei na njihovo mjesto
svoje ljude. U takvom stanju nalazi se objanjenje to se danas
na terenu po Bosni i Hercegovini vie govori protiv Hrvata -

) AMRS - Fond UNS-a - Hadiefendieva legija (Dom DO) - br. 9 5 1 - 9 . kolovoza

1943 - 18. kolovoza - dostavlja Domagoj 951.
Zbornik NOR-a - IV - 15 - Dokument br. 52 - str. 104.
*) AMRS - Fond UNS-a - Raspoloenje Muslimana u Zenici i okolici - br. 797 od 24.
VIII 1943.
 katolika kao protivnika Muslimana, nego protiv etnika...2)
Klju za prevazilaenje konfrontacije katolikih i muslimanskih
Hrvata nalazi se u dogovoru vrhova NDH i Islamske vjerske
zajednice, koji, u izloenom miljenju, prua mogunosti da se
neprijateljska promidba potpuno paralizira. Ratna zbivanja u
'zemlji, a posebno kretanja meu Muslimanima u Bosni i
Hercegovini isticala su u proustakim razmiljanjima u prvi plan
pitanje budunosti Bosne i Hercegovine i bosanskohercegova
kih Muslimana. Vrijedno je konstatovati da se njihovi autori sa
da skrivaju pod pseudonimima i da svoja gledita saoptavaju
iz ilegalnosti, a ne preko reimskih novina. Tako je pod
pseudonimom Mujezin potpisano i objavljeno nekoliko
dokumenata, koji su upueni Brai Muslimanima na uborabu
i razmiljanje. Zadraemo se ovdje na Dokumentu br. 3, jer
se u njemu sa muslimanskih proustakih pozicija ini kriti
ki osvrt na muslimansku koncepciju autonomije Bosne i
Hercegovine. Mujezin pie da su se na elo pokreta za
autonomiju Bosne i Hercegovine naturili ljudi, koji su se prije
ovog rata jasno isticali kao srpski nacionalisti. U njemu
autonomistiki pokret nije nita drugo nego izljev vjerske
pripadnosti, a nepovratno je prolo vrijeme kada su u doba
osmanlijskog carstva Muslimani u autonomnoj Bosni i
Hercegovini imali iskljuivu vlast. U postojeim uslovima
autonomistiki pokret vodi u stanje iz kojeg bi mogla niknuti
dioba Bosne, to naroito prieljkuju etnici. Proglaenje NDH
i uklapanje Bosne i Hercegovine u njezin teritorij zateklo je
Muslimane potpuno politiki nepripravne, ali su Muslimani
prihvatili NDH, to je odobrio i veliki muftija jerusalimski El
Huseini. Mujezin postavlja pitanje budunosti bosanskoher
cegovakih Muslimana u zavisnosti od ishoda rata. Ako pobijedi
Njemaka... naa je budunost potpuno sigurna. U sluaju
pobjede anglosasa mi moemo, smatra Mujezin, u zajednici
sa kotolicima odluiti sudbinom Bosne i utjecati da se Bosna
prikljui Hrvatskoj.224) Mujezin bi, oigledno, vie volio da
pobijedi Njemaka nego da pobjeda pripadne saveznicima u
antihitlerovskoj koaliciji. Meutim, nezavisno od ishoda rata, on
je za integraciju Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. U stvari, bilo
kako bilo, od autonomije Bosne i Hercegovine nee biti nita, jer,
voeni hrvatskom nacionalnom svijesti, Muslimani nee dozvoliti
da se Bosna i Hercegovina cijepa izmeu Srbije i Hrvatske, a
pogotovo su protivnici prikljuenja Bosne i Hervegovine Srbiji,
koje bi, po Mujezinu, znailo unitenje Muslimana. Kao to se

,2J)IBIDEM - Isti fond - Raspoloenje Muslimana iz Bosne i Hercegovine br. 1000 - 5.

8. 1943.
4) IBIDEM - Isto Fond - Dokumenat br. 4 - Z 146 - 30. kolovoza 1943 - Brai
Muslimanima na uporabu i razmiljanje - Mujezin.
vidi, pored izloenog, znaajan je podatak u Dokumentu br. 3
da se poetkom druge polovine 1943. doputa mogunost poraza
sila Osovine pa se trai kakav-takav most do zapadnih saveznika
raunajui da e oni sankcionisati hrvatsku dravu koja u svome
sklopu dri i Bosnu i Hercegovinu.
INICIJATIVE DA SE FORMIRAJU MUSLIMANSKE PARTIZANSKE
ETE I BATAUONI-NJEMAKO POVEZIVANJE SA ETNICIMA
POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE-POJAVA MUSLIMANSKE
VOJSKE HUSKE MIUKOVIA NA CAZINSKOJ KRAJINI

Previranje meu bosanskohercegovakim Muslimanima bila su

koliko duboka, toliko i kontraverzna. Nita nije bilo kao jue i
nita kao to je bilo danas nije bilo sutra. Situacija meu
Muslimanima u Bosni i Hercegovini razlikovala se od regije do
regije. Ministarstvo unutranjih poslova NDH izvjetava da je u
avgustu 1943. oko 100 naoruanih legionara pristupilo
partizanima. U svim sektorima gdje muslimanska legija dri
poloaje u svojim rukama partizani prolaze bez i najmanjeg
odpora.225) Na terenu ispod Jahorine muslimanska milicija oko
sela Jabuke kompromitovana je zloinima... prema partizanskim
bolesnicima, ranjenicima i zaostalim grupama. Pravoslavno i
muslimansko stanovnitvo u Jeleu pruilo je organizovan
otpor partizanima. Na podruju Bjelinia Muslimani su se
sklonili pred partizanima. Bojazan od kazne i represalija
odvojila je skoro cio muslimanski ivalj od nas, a dobrim dijelom
ga pretvorila i u aktivnog neprijatelja.226) Ozlojeeni zbog
etnikih nasilja, Muslimani u optini iprage traili su oruje od
taba II bosanskog korpusa NOB i POJ izraavajui spremnost da
se bore pod partizanskom komandom. tab je stao na stanovite
da se stvore terenske muslimanske ete za borbu protiv etnika,
smatrajui da e se na taj nain najlake vriti uticaj na zaostale
muslimanske mase i uvui ih u nau vojnu organizaciju:2263) U
divizijskom izvjetaju objanjava se da je takvo ponaanje
Muslimana u znatnoj mjeri posljedica otrog i nepravilnog
postupka partizana prema muslimanskim seljacima. Na podruju
Bira previranje Muslimana bilo je preeno orijentacijom prema
narodnooslobodilakom pokretu. Njihovi predstavnici traili su i
vodili pregovore sa lanovima Pokrajinskog komiteta KPJ za
Bosnu i Hercegovinu, u kojima su predlagali obrazovanje
nekakve privremene vlade, u iji su sastav traili i izvjesne
ugledne predstavnike narodnooslobodilakog pokreta.227)
U tabu 17. istone bosanske NOU divizije razmatrala se
mogunost formiranja posebne muslimanske brigade, pa je u tom

) Zbornik NOR-a IV - 5 - III - Ustako-domobianska i etnika dokumenta -

Dokument br. 199 - str. 504.
124) IBIDEM - Dokument br. 25. str. 65 - 69.
2l6-a) Ibidem - knj. 15 - Dokument br. 86. str. 170

7) Ibidem - knj. 16 - Dokum. br. 73 str. 221.

pogledu izdato nareenje tabu este istone bosanske brigade da
formira muslimanski bataljon pod nazivom Muslimanski
bataljon VI bosanske NOU brigade.228) U ovom tabu se
vjerovatno pretpostavljalo da bi stvaranje muslimanske
partizanske jedinice ubrzalo proces odlunijeg pristupanja
narodnooslobodilakom pokretu Muslimana istone Bosne. Bila
je to inicijativa koja je unosila znaajnu promjenu u vezi sa
nazivima pratizanskih formacija, koje su dobivale imena krajeva
u kojima su nastajale: krajike, istonobosanske, hercegovake
brigade i divizije, bosanski korpusi itd. U svakom sluaju,
inicijativa se pojavila u vrijeme kada je previranje meu
Muslimanima nosilo i ispoljavalo znaajniju tendenciju
svrstavanja u narodnooslobodilaki pokret. Pri tome,
procjenjivalo se da nivou politike svijesti Muslimana vie
odgovara posebni, muslimanski oblik partizanskih jedinica, nego
do tada prihvaeni i raireni regionalni oblik, koji ne naglaava
nacionalni momenat u sastavu oruanih jedinica
narodnooslobodilakog pokreta. Poznato je, meutim, da su
partizanske oruane snage u nacionalnom pogledu bile preteno
srpskog sastava. U tome su, po naem miljenju, dva momenta
imala kljunu ulogu: bioloka ugroenost nacionalne egzistencije
srpskog naroda u okupiranoj zemlji, a posebno u NDH, i
integrisanje oslobodilake nacionalne tradicije srpskog naroda u
ustanak i narodnooslobodilaku borbu protiv okupatora pod
rukovodstvom KPJ. Obiljeavanje partizanskih jedinica
muslimanskim imenom nije, meutim, znailo nikakvu promjenu
u njihovom osnovnom karakteru: one su, kao i sve druge,
predstavljale oruanu snagu narodnoosolobodilakog pokreta,
iji je cilj bio osloboenje zemlje od faistikih okupatora i
njihovih kvislinkih pomagaa.
Uspon narodnooslobodilakog pokreta poslije neuspjeha
okupatorske operacije varc, poznatije kao peta neprijatelj
ska ofanziva, odnosno bitka na Zelengori i Sutjesci, potvrivao
se prilivom novih snaga u partizanske jedinice, meu kojima se
broj Muslimana sada znatno poveavao. Jedna od paralela ovome
procesu ogledala se u osipanju etnikih jedinica, o emu govore
izvori razliitog porijekla. Mase u Hercegovini poinju da gube
povjerenje u etniku silu, skoro im se ne odazivaju u
mobilizaciju, izvjetava tab X hercegovake brigade Vrhovni
tab NOB i POJ poetkom avgusta 1943. i dodaje da Nijemci u
Hercegovini vre strahovite pokolje i masovna odvoenja u

) Ibidem - knj. 16 - Dokum. br. 17 str. 47.

U ustanku 1941. na Romaniji bio je organizovan bataljon Muje Hodia od seljaka iz
muslimanskih sela na podruju Romanije. U partizanskoj dokumentaciji ovaj bataljon
zvao se Muslimanski bataljon, ali najee Bataljon Muje Hodia.
ropstvo, dok istovremeno, etnici, ne prekidajui saradnju sa Ita-
lijanima, u jaoj mjeri sarauju sa Nijemcima.229)
Iako su od Italijana traili da u toku operacije varc razo
ruaju etnike, Nijemci su u praksi mijenjali odnos prema etnici
ma i s njima saraivali u borbi protiv narodnooslobodilakog po
kreta. Zabrinuti zbog toga to su Nijemci od njih preuzeli etni
ku inicijativu, Italijani su u obnavljanju i uvrenju saradnje sa
etnicima vidjeli spasavanje svoga prestia na Balkanu. Istov
remeno bili su uvjereni da e Nijemci promijeniti politiku prema
etnicima im se pokae da je u njihovom neposrednom interesu
da vre sarauju sa Muslimanima i Hrvatima, odnosno da su
etniku saradnju iskoristili koliko im je to bilo potrebno. Prema
italijanskoj ocjeni Nijemci su napravili ozbiljnu pogreku svojom
politikom zauzimanja Bosne i Hercegovine, to su oni propus
tili da iskoriste na liniji svojih interesa i afirmacije u Bosni i Her
cegovini.230) U stvari, suprotnosti izmeu Nijemaca i Italijana u
okupiranoj Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini, nisu
mogle biti faktor jaanja njihovog uticaja, pogotovo poslije neus
pjelih velikih vojnih poduhvata, sa ime je bilo duboko povezano
opte slabljenje kolaboracionistikih snaga i uporedo s tim poli
tiko i vojno jaanje i irenje narodnooslobodilakog pokreta. Ni
jemci i Italijani su sticali saznanje da je podrka njihovih kvislin-
kih saradnika i pomagaa sve slabija i neizvjesnija, a da se njihov
partizanski protivnik pokazuje sposoban za najkrupnije strateke
zadatke.
U trenutku kapitulacije Italije njemaki poslanik kod vlade
NDH Zigfrid Kae predlagao je Ministarstvu inostranih poslova
da se preispita ponaanje prema Titovim partizanima. On saop-
tava Ministarstvu da e Hrvati dati amnestiju svima koji su iz na
cionalnih motiva protiv Italijana otili u umu, pa dodaje da e se
ovom koraku pridruiti i njemake oruane snage. Ako bi se uka
zala mogunost da se uspostavi veza sa Titom, Kae je miljenja
xla treba iskoristiti svaku mogunost koja bi mogla dovesti do pre
kida borbe partizana protiv Nijemaca. Istovremeno, Kae predla
e da Nijemci uspostave vezu sa voom hercegovakih etnika
Jeveviem, koji je u posljednje vrijeme, navodi, traio saradnju
sa Nijemcima i Hrvatima.231) Bio je nastupio trenutak kada je rat
ni poloaj u Jugoslaviji nalagao Nijemcima povezivanje sa svim
kolaboracionistikim snagama, ukljuujui i etnike, ije su razo
ruanje tako uporno traili. NO vojska bila je i ostala glavni pro
tivnik okupatora, pa je u uslovima ofanzivnih operacija partizana

m) Ibidem - knj. 16 - Dokum. br. 15 str. 40/41.

) Ibidem - knj. 16 - Dokum. br. 144 str. 391.
PA/AA Inland II G - 403 - Akten - betreffend Berichte und Meldungen zur Lage in
und ber Jugoslawien - Bd 3 - Telegramm Nr 3827 vom 9.9.1943. Kasche.

9 - A. Redi
privremeno obustavljanje borbe Nijemcima potrebno radi preda
ha i pregrupisavanja snaga.
Poto su kapitulacijom Italije izgubili svoga glavnog zatitni
ka i pokrovitelja, etnici su raunali da e borbom protiv partizan
na osigurati naklonost Nijemaca, koji su se prema njima i dalje
odnosili s nepovjerenjem. Meutim, u stavu prema Muslimanima
etnici nisu prekinuli dvostruko ponaanje. Kao da je meu et
nikim jedinicama u odnosu prema Muslimanima postojala pod
jela uloga. S jedne strane, propagiralo se i dalje stvaranje velike
Jugoslavije sa etniki istom Velikom Srbijom u kojoj bi Sandak
i Bosna bili oieni od muslimanskog ivlja, *) a s druge, upui
vani su pozivi Brai Muslimanima da slijede put svjesne mus
limanske inteligencije i da stupaju u redove jugoslavenske voj
ske u otadbini pod komandom Drae Mihailovia. Osim toga, u
pozivu se navodi da je i Maek napravio sporazum sa Draom
Mihailoviem za borbu protiv komunista i Nemaca.2) Suoeni
sa porastom osipanja Muslimana iz oruanih formacija NDH, sa
irenjem zelenokadrovskog pokreta izrazito muslimanskog sasta
va, Nijemci su cijenili da se pod njihovom kontrolom jo uvijek
nalazi prete^an broj muslimanskih vojnika i vojnih obveznika, pa
su se u politici prema Muslimanima koncentrisali na 13. SS-divi
ziju, koja se nalazila pod njemakom komandom i sa kojom su ra
unali da e politiki vrsto vezati bosanskohercegovake Musli
mane za svoje ratne ciljeve.
Meu njemakim faktorima u NDH, naroito meu vojnim
komandantima, vladalo je miljenje da je ustaki poredak labilan
i nesposoban da uspostavi red na teritoriji NDH, prije svega u
Bosni i Hercegovini. Pomiljalo se na vojnu upravu, kao i na vra
anje Maeka na politiku pozornicu. Italijani, koji su pratili sva
ki njemaki vojni i politiki korak, ocjenjivali su da se Nijemci
sve direktnijje mijeaju u administraciju drave Hrvatske. Po
njihovom miljenja promjena i imenovanje nove vlade u Zagrebu
pod predsjednitvom dra Nikole Mandia bili su rezultat toga mi
jeanja. Sastav nove vlade NDH, iji je predsjednik u vrijeme aus
trougarske okupacije Bosne i Hercegovine bio predsjednik Bosan
skog sabora i zamjenik zemaljskog poglavara, prema tome provje
reni germanoftl, znailo je, po ocjeni Italijana, rijeenost Nijema-
ca da u Hrvatskoj likvidiraju i razvlaste ustaki pokret. U tom uv
jerenju uvrivala ih je i injenica da je novi ministar rata gene
ral Fridrih Navratil takoe bio austrijski oficir u bosanskim regi
mentama. U novom, naglaeno germanofilskom sastavu Mandie-

m) Arhiv R SUP - Pismo Zenikom etnikom odredu 31.VIII 1943 - bratu Golubu
Mitroviu - P.P.III.
*) Arhiv RSUP - Brao Muslimani, Letak Gorskog taba Jugoslavenske vojske u
otadbini (naen kod Travnika 18.IX 1943).
ve vlade, Italijani su nalazili podlogu za zakljuak da Nijemci na
mjeravaju da ostvare autonomnu Bosnu i Hercegovinu pod svo
jim protektoratom, to su odavno, od prvih dana NDH, traili
muslimanski autonomistiki krugovi. Meutim, Italijani su izraa
vali sumnju da bi proglaenje autonomije Bosne moglo uticati na
poboljanje unutranje situacije, jer su, po njima, i Nijemci izgu
bili dobar dio prestia i povjerenja u Hrvatskoj u cjelini, kao i u
Bosni i Hercegovini posebno.4) Formiranjem Mandieve vlade
prekinuta je za izvjesno vrijeme borba za vlast i uticaj u NDH iz
meu raznih ustakih grupacija, o emu je u svome izvjetaju od
16. juna poslanik Kae upoznao Ministarstvo inostranih poslova.
U zakljuku izvjetaja Kae je tada izrazio uvjerenje da zbog
unutranjih razmjerica i nestabilnosti vlada NDH nee omoguiti
napredak u unutar-hrvatskom razvoju niti e korisno djelovati
na planu zajednikog voenja rata.235)
Kapitulacija Italije, meutim, ukinula je razloge podjele teri
torije NDri na okupacione zone i na taj nain preduslove njema-
ko-talijanskog dualizma i borbe za presti i uticaj na politike to
kove u NDH. Sada je na podruju NDH Njemaka bila liena
svoga italijanskog suparnika, pa je mogla da ima punu kontrolu
nad vojno-politikim vrhom NDH. Meutim, za kontrolu opte
situacije u NDH to odavno nije bilo dovoljno. Politika kretanja
u Bosni i Hercegovini izmicala su kontroli Nijemaca.
Na podruju cazinske krajine, manje-vie kompaktno nase
ljenom muslimanskim stanovnitvom, stvorena je kontroverzna si
tuacija, iji je izraz bio partizanski dezerter Huka Miljkovi, oko
koga se okupila vojska dezertera koja je brojala oko tri hiljade
pripadnika. U toku operacije Vajs, kako su Nijemci zvali IV ve
liku ofanzivu protiv glavnine partizanskih snaga pod neposred
nom komandom Vrhovnog taba NOB i POJ, Huka Miljkovi je
dezertirao iz VIII krajike NOU brigade sa grupom demoralisa-
nih partizana Muslimana iz cazinske krajine i vratio se na podru
je Cazina i Velike Kladue, gdje je od muslimanskih Vojnih obvez
nika i dezertera iz domobranskih jedinica stvorio svoju vojsku,
koju je inilo osam relativno jakih bataljona. Snabdijevajui se
kod Nijemaca, u prvom redu orujem i municijom, okieno musli
manskim amblemima Huskina vojska nastojala je da pod svo
jom kontrolom dri teritoriju cazinske krajine, na kojoj se odra
vao i djelovao mali cazinski partizanski odred.236) Oslanjajui se

,M) Zbornik NOR-a - IV 17 - II - Njemako-italijanska dokumenta - Dokum. br. 161 -

str. 380-381.
*) Deutsches Zentralarchiv - Potsdam - 09.91 - AA/PA (1936-1945) - Politische Lage
Kroatien - Bd 1 - 61144 - Deutsche Gesandschaft - Zagreb - 16. juni 1943 - BetnfT
Kroatische Regierung - S. Kasche.
li*) Zbornik NOR-a IV 17 Dokument br. 67.
na brojno jaku vojnu formaciju dosta dobro naoruanu, Huka
Miljkovi je bio stvarni gospodar u cazinskoj krajini, a ne zvani-
ni organi NDH, meu kojima je, takoe, imao svoje ljude. Dok su
ga Nijemci i ustaki vrh u Zagrebu smatrali svojim ovjekom,
Huka Miljkovi je istovremeno prihvatao kontakte i razgovore sa
partizanskim komandantima na podruju Korduna, namjeravaju
i da to due ouva samostalnu poziciju - ni sa okupatorom ni sa
partizanima - i na taj nain sa svojom vojskom bude vlast u cazin
skoj krajini. Zbog saradnje sa Nijemcima i prisustva ustakih ele
menata u njegovoj vojsci, partizani su ga nazivali izdajnikom i
proglaavali neprijateljem, a zbog kontaktiranja sa partizanima
Nijemci i ustae su gubili povjerenje u Husku Miljkovia, kome je
ova igra predstavljala metod politikog ponaanja kako bi poka
zao svoju nadmo prema svim uesnicima igre i u narodu stvorio
uvjerenje da je on vlast. Ovome bistrom muslimanskom krajikom
seljaku ne moe se odrei politika lukavost da ostvaruje svoj
vlastoljubivi cilj. Htio je da svima stavi do znanja da je on u mus
limanskoj krajini prvi i na krajini vlast. Kao nekadanjem partiza
nu, a partizan je bio ve u 1941.godini, bili su mu poznati i bliski
ciljevi narodnooslobodilakog pokreta. Protiv Nijemaca se nije
usuivao da krene, jer je bio impresioniran njihovom ratnom
spremom i opremom. Najbolje se osjeao da pregovara i sa jedni
ma i sa drugima i elio da tu poziciju sauva dok to moe. Impo-
novalo muje da igra ulogu komandanta muslimanske vojske, a
parolom za islam sluio se u mobilizaciji krajikih Muslimana
za svoju vojsku. Nije mu smetao njen areni sastav i to se u
njoj, osim odbjeglih domobrana i vojnih obveznika, koji su se ra
dije prijavljivali njemu nego domobranskim jedinicama, nalazilo
ne samo u etama, ve i na komandnim poloajima i u tabovima
domaih ustaa, koji su uestvovali u pljaki, paljevinama i ubis-
tvima srpskog stanovnitva na ovom podruju. Prema izvjetaju
taba cazinskog partizanskog odreda pokazivao je inicijativu da
uspostavi kontakte sa etnikim elementima u susjedstvu, a svo
jim bataljonima nije doputao da u srpskim naseljima vre nasilja,
kakva je povremeno preduzimao prema partizanskim porodicama
na svojoj teritoriji. Huskina vojska na podruju cazinske
krajine predstavljala je i po nainu nastanka i po ciljevima svoje
vrstan oblik muslimanske milicije, koju je ovdje podravao ma
li krug politiki bezuspjenih graanskih elemenata i izvjestan
broj hoda, koji su vie traili okrilje Huske Miljkovia, nego to
je on imao interesa da se osloni na njihov znaaj. Huka Miljko
vi imao je vojsku i bio je vlast, od koje su oni mogli imati neto
za sebe, samo ako su sa njim i uz njega. Pojava Huskine vojske
u cazinskom kraju razlikovala se od pojave jedinica musliman
ske milicije u istonoj Bosni u prvom redu po tome to nije na
stala iz motiva odbrane i zatite muslimanskog stanovnitva od
snaga etnikog pokreta, jer etniki elementi na cazinsko-kladu-
kom podruju nisu njegovom muslimanskom stanovnitvu pred
stavljali prijetnju i ugroavali ivotni opstanak kao to je to bilo
na prostoru istone Bosne, gdje je etniki pokret imao svoja upo
rita u narodu i brojne vojne jedinice.
POBUNA U 13. MUSLIMANSKOJ SS DIVIZIJI U JUNOJ
FRANCUSKOJ- TAKTIZIRANJE HUSKE MIUKOVIA
-OSLOBOENJE TUZLE I RASPADANJE HADIEFENDIEVE
LEGIJE -MUSLIMANSKI OSLOBODILAKI POKRET
LANA ULEMA MEDLISA HAFIZA MUHAMEDA PANDE

U tuzlanskom kraju, zaviaju Hadiefendieve muslimanske

dobrovoljake legije, i u samoj legiji zbivali su se drukiji procesi.
Mobilizacija muslimanskih vojnih obveznika za SS-diviziju, koja
je bila koncentrisana na Hadiefendievu legiju dovela je do
njenog slabljenja, to su koristili etnici kao priliku za teroristike
napade i nasilja prema muslimanskom stanovnitvu. Jedna od
posljedica ovih zbivanja dola je do izraaja u injenici da iz
oslabljene legije prelazi u partizane sve vei broj legionara i
oficira, to je po ocjeni velike upe Usora i Soli podizalo i jaalo
simpatije prema partizanima u redovima muslimanskog
stanovnitva tuzlanskog podruja. Nepovjerljivi u sposobnost
oruanih formacija NDH, Nijemci se povezuju sa etnicima, u
ijim se redovima sprovodi reorganizacija i pregrupisavanje pod
rukovodstvom i instrukcijama jugoslavenskih oficira koji su doli
iz Srbije da bi na vojnikoj bazi postavili ustrojstvo novih
etnikih jedinica. Meutim, poput dobrovoljake domobranske
(Domdo) Hadiefendieve legije i etnike redove zahvatio je
proces osipanja. Izvjetaj velike upe Usora i Soli konstatuje:
Komunistiko-partizanske skupine u jakom naletu slomile su
odpor naih oruanih snaga u mnogim mjestima... Na podruju
ove velike upe jo je jedino Tuzla ostala poteena od ulaska
partizana, ali i nad njom stalno visi Damoklov ma vjeite
partizanske opasnosti.237) >
Dok su organi ustake vlasti predvidjeli nove poraze
oruanih snaga NDH i razmah narodnooslobodilakog pokreta,
Muslimanska nacionalna vojna organizacija, kao etniko
uporite meu Muslimanima, ukazivala je na stupanje
anglo-amerikih saveznika na evropsko tie, kapitulaciju Italije i
obraala se Muslimanima da uspostavljaju saradnju sa
jedinicama jugoslavenske vojske u otadbini sa eljom i nadom
da e etnici Drae Mihailovia uskoro na jugoslavenskoj
teritoriji pozdraviti saveznike i s njima zajedno pobjedniki
okonati borbu protiv ustake drave. Poput etnike Vrhovne
komande i tzv. tab MNVO nalazio je sada u svojoj politikoj
platformi i davao mjesta zajednikoj saradnji sa sunarodnicima
drugih vjera, ali je i dalje podvlaio da je saradnja sa naom

7) Zbornik NOR-a IV 17 Dokum. br. 199 - str. 460-462.

braom pravoslavnim Srbima u buduoj Jugoslaviji pravi put.23S)
Sa veoma slabim osloncem u narodu, muslimanski etniki krug
svoju nadu u pobjedu etnike ideje o velikoj Jugoslaviji sa
velikom Srbijom vezao je prvenstveno za snagu saveznika
razvijajui propagandu o prenoenju ratita na Balkan, to im se
inilo realnim i izvjesnim poslije kapitulacije Italije. Tako e
uskoro etnici Drae Mihailovia, jednog neprirodnog
saveznika - Italijane zamijeniti pravim saveznicima, Englezima
i Amerikancima. Spoznaja o sopstvenoj slabosti u pravilu
potiskivala se uvjerenjem u snagu spoljnog saveznika, kojim je
trebalo povratiti nepovjerenje naroda koje se neminovno
smanjivalo srazmjemo slabljenju etnikih pozicija na svim
pravcima strategije i taktike etnikog pokreta.
Muslimanski autonomistiki krug, koji je perspektivu
bosanskohercegovakih Muslimana gradio na ratnom zadatku i
ulozi 13. bonjake SS - divizije, bio je zahvaen nezadovoljstvom
mnogo prije nego to je ova divizija dobila zapovijed da poe na
front. Razloga za to bilo je podosta. Prvi je bio u tome to je ve u
avgustu, umjesto da ostane u Bosni, upuena u junu Francusku
na vojnu izobrazbu. Dok je daleko od Bosne izvodila obuku, u
njenom kraju, bjeei pred etnicima, koncentrisalo se oko 50
hiljada izbjeglica, koje su bile primorane da podnose teke uslove
svakojake oskudice i stradanja u izbjeglitvu. Do pripadnika 13.
SS-divizije u junu Francusku stigli su glasovi da su u jednoj
kaznenoj ekspediciji u okolini Rogatice Nijemci pogubili vei
broj Muslimana, meu kojima je bilo i roditelja nekih pripadnika
ove divizije. Bilo je dovoljno razloga za porast nezadovoljstva
meu Muslimanima prema Nijemcima, u iju su zatitu jo
polagali nade neki autonomisti i muslimanski imami u 13. SS -
diviziji.239) U samoj diviziji izbila je pobuna u pionirskom
bataljonu koji se nalazio u mjestu Vilfran Villefranch de
Rouergue. Pobunu je digao zastavnik Dini sa 40 vojnika koji je
stajao u vezi sa Englezima i narodnooslobodilakim pokretom.240)
Pobunjenici su ubili komandanta bataljona pukovnika
Kirhbauma, jugoslavenskog folksdojera i jo etiri oficira.
Usljed slabe organizacije bili su ubrzo savladani, a voa pobune i
jo 15 vojnika bili su ubijeni prilikom guenja pobune.241) Po

*) AVII - Br. rcg. 7/6 - k.226 - 14. septembar 1943. - Slobodne srpske planine - Brao
Muslimani - tab Muslimanske vojne organizacije pri Komandi operativnih jedinica
istone Bosne, Hercegovine i Boke.
**) AVII - Na-NAV - T - 175, r.70,75-81 - An den Kommandie renden General
SS-Obergruppenfhrer Phleps - Hasan Baijaktarovi, SS-Hauptsturmfrer und Imam -
Mostar, den 15.11.1943.
,4#) AVII - br. reg. 43/1 - 50, k.312 - 13 SS bosanskohercegovaka divizija zvana

Handar.
*41) AVII - r.br. 36/4 - k.9 - Protokol o sasluanju Franje Matheisa, komandanta 28. puka
13.SS divizije.
nalogu komandanta Jugoistoka 13. SS - divizija prebaena je
poslije ove pobune iz june Francuske u leziju, u Nojhamer,
gdje je nastavila sa izobrazbom.242)
U ovoj pobuni dolo je do izraaja ire protivnjemako
raspoloenje u Bosni i Hercegovini, kao i u cijeloj NDH.
Zbog toga u njemakim vojnim krugovima sve vie prodire
uvjerenje da se Hrvatska ne moe smiriti samo vojnim
sredstvima, ve je potrebna temeljita politika reforma, jer je
vlada NDH izgubila svaki oslonac ne samo kod pravoslavaca i
Muslimana, nego i kod hrvatskog stanovnitva. Po ocjeni
njemakih vojnih tabova cijela zapadna i srednja Bosna
predstavljaju podruje na kome postoji sovjetska drava u
obliku uprave Narodnooslobodilakih odbora. Naroito
Muslimani ispoljavaju odbojan stav prema NDH, jer su se u nju
razoarali, a muslimanski intelektualci ne kriju svoje
opredjeljenje da Bosna i Hercegovina postane nezavisna
drava, odnosno da autonomni poloaj osigura njemakim
protektoratom. U tom svjetlu tab 15. brdskog armijskog korpusa
objanjava pojavu Muslimanskog odreda pod komandom
Huske Miljkovia, koga naziva bivim banditskim
komandantom. Parolu Huske Miljkovia da Muslimani ne
odlaze u hrvatsku vojsku i partizane ve da brane svoju
imovinu od svih napadaa Nijemci ocjenjuju da je u osnovi ove
politike sadran vjeiti san Muslimana za autonomijom. Da bi
se stalo na kraj haotinim prilikama u NDH, koje prvenstveno
karakterie napredak komunistikog ustanikog pokreta, kao i
muslimanskog autonomistikog razaranja NDH to je rezultat
nesposobnosti ustake vlade, ovaj njemaki stav nalazi izlaz u
obrazovanju jedne sposobne vlade u NDH, to je, prema
gleditu generala Litersa, mogue jedino pod pretpostavkom ako
nemaki Vermaht preuzme izvrnu vlast tj. celokupnu dravnu
vlast.243) Hitler nikako nije bio spreman da podri ovo stanovite
njemakih generala, jer je u ustakom reimu imao jedini oslonac
u NDH. Iz istih razloga nije bio voljan da stane iza muslimanskog
autonomistikog programa, jer bi izdvajanje Bosne i Hercegovine
iz sklopa NDH takoe znailo udarac za ustaki poredak.
Ocjenjujui da NDH ide u susret optem slomu, koji bi se po
njihovom uvjerenju mogao izbjei uspostavljanjem vojne uprave
na cijelom podruju NDH, njemaki generali nisu nikako bili
skloni autonomnom poloaju Bosne i Hercegovine. Ipak, u

*4*) AVII - NAV-N-T-313, 482/105 - Komandantu Jugoistoka (komandi gr.armij*

F)-20.9.1943.
AVII - Na - London 2 - H 297598 - 7. X 1943.
Herrn VLR Wagner - LR Dr Reichel.
IO) Zbornik NOR-a XII 3 - Dokum. br. 145 - str. 585-592.
njemakim vojnim krugovima postojala je nada da e uspostaviti
kontrolu nad vojskom Huske Miljkovia i angaovati je u borbi
protiv partizana. Njemake namjere Huka Miijkovi je lukavo
koristio da bi kod Nijemaca osigurao snabdijevanje svojih
bataljona orujem i drugom vojnom opremom. Ovu Huskinu igru
izmeu Nijemaca i ustaa, s jedne, i partizana, s druge strane,
namjeravao je da prekine tab II bosanskog NOU korpusa
nareenjem da se VIII krajika NOU brigada prebaci na prostor
cazinske krajine sa zadatkom da razbije i uniti bande Huske
Miljkovia, to, po njegovoj ocjeni, nije mogao da postigne
brojano malen cazinski NOP odred.244) Meutim, pokazalo se da
je ova naredba II bosanskog korpusa bila taktiki pogrena, jer se
Huskina vojska nije dala unititi. Kao komandant, Huka
Miijkovi nije preduzimao akcije i neprijateljstva protiv
partizanskih snaga koje su se nalazile na podruju ili neposrednoj
okolini cazinske krajine. Ali je odbijao partizanske napade,
pogotovo ako su dolazili sa bosanske strane, jer nije bio spreman
da odgovara za naputanje brigade u toku IV okupatorske
ofanzive. Igrao je na kartu suprotnosti zaraenih strana u tenji
da na okupu odri i ouva svoj Muslimanski odred, to je bilo
njegov osnovni cilj. On je smatrao: dok je odred pod njegovom
komandom, dotle je on vlast u cazinskoj krajini. To e mu jo
izvjesno vrijeme polaziti za rukom. Pri tome Huka Miijkovi nije
pruao dokaze da je privren autonomistikoj ideji. Nema
podataka koji bi argumentirali njemaku tezu da se u politikom
ponaanju Huske Miljkovia manifestovaia vjeita tenja
bosanskohercegovakih Muslimana za autonomijom Bosne i
Hercegovine. Takav zakljuak ne moe se nikako izvoditi iz
injenice to se u njegovoj blizini nalazio bivi poslanik JMO
Hasan Miijkovi, koji je bio izrazito nestabilna politika linost.
U politiki ivot uao je kao ak mladobosanskog opredjeljenja.
Poslije stvaranja jugoslavenske drave biran je za poslanika na
listi JMO, koja je u rezervi drala autonomistiki program, a u
praksi se kretala izmeu velikosrpskih reima i preanske
opozicije. U uslovima aprilskog sloma Jugoslavije i uspo
stavljanja NDH prikljuio se ustakom reimu. U trenutku kada
je stvarnu vlast u cazinskoj krajini imao Huka Miijkovi, zahva
ljujui vojsci koju je okupio, Hasan Miijkovi se naao meu
njegovim savjetodavcima.
Glavno vojno uporite muslimanske autonomistike politike
u istonoj Bosni, Hadiefendieva Dom(obransko) Dobrovo
ljaka) legija bila je ve snano zahvaena unutranjom krizom i
previranjem prije nego to su partizanske snage poetkom
oktobra 1943. oslobodile Tuzlu i zatim veliki dio tuzlanskog

) Zbornik NOR-a IV 18 - Dokum. br. 11 - str. 32.

industrijskog bazena. Sada se nije vie radilo o previranju, ve o
raspadu. Pripadnici legije u tuzlanskom podruju, kladanjskom i
srebrenikom kraju prilazili su u velikom broju - itavi bataljoni
- partizanskim jedinicama. Postojanje 16. muslimanske NOU
partizanske brigade podsticalo je masovnije ukljuivanje
Muslimana u narodnooslobodilaki pokret. Odreeni uticaj u
tom pogledu imalo je opredjeljenje i angaovanje na liniji
narodnooslobodilake borbe domobranskog pukovnika Sulej-
mana Filipovia i biveg poslanika za srebreniki srez na listi
JMO Ismeta Bektaevia. Pristupanje vodstva HSS iz Tuzle na-
rodnooslobodilakom pokretu odrazilo se u stvaranju hrvatske
NOU partizanske brigade, u koju je za 12 dana pristupilo preko
600 Hrvata, meu kojima oko 200 radnika.245) Neposredno poslije
osloboenja Tuzle pukovnik Filipovi je proglasom pozvao
asnike, doasnike, domobrane, legionare i milicionare
tuzlanskog zdruga i DOM do pukovnije u Tuzli da se pridrue
NO vojsci Jugoslavije, a prvaci HSS-a iz Tuzle Aleksandar Preka,
Ante Kamenjaevi, Jure Begi, Bogomir Brajkovi, dr Luka
imovi, Ivo Sunari i Ivica Martinovi objavili su izjavu o svome
pristupanju narodnooslobodilakom pokretu.246) Masovnim
pristupanjem muslimanskog stanovnitva narodnooslobodi
lakom pokretu i raspad muslimanske DOM DO legije, musli
manska autonomistika politika izgubila je svoj znaajan oslonac
na tuzlanskom podruju, koje je imalo veoma istaknutu ulogu u
njenim optim okvirima.
Osloboenje Tuzle i raspad Muslimanske dobrovoljake
legije predstavljali su veliki poraz muslimanskog autonomis
tikog pokreta. U njegovoj centrali, Sarajevu, reagiranje no
si protivustaki peat, potiskuje se pronjemaka orijentacija,
zagovara se sloga sa pravoslavcima i katolicima i nadasve
naglaava nunost muslimanskog jedinstva prema svima. Ugledni
lan Ulema medlisa-liafiz Muhamed Panda obavjetava svoga
prijatelja hafiza Aliju Trako da polazi u umu 20. oktobra 1943,
pa ga poziva da mu se pridrui, a obavjetenje gdje se nala
zi dobie od dematskog imama u Trnovu. U pismu kae da
Muslimani ne smiju vie podnositi da ih ustae-katolici hukaju
protiv Srba. Muslimani se moraju naoruati, naoruani izmiriti
sa svima i orujem osiguravati svoj mir. Na taj nain Muslimani
Bonjaci e dokazati da znaju pametno i mudro vladati bez krvi i
paljevine i da umiju zavesti red.247) Ve u novembru 1943,

Zbornik NOR-a IV 18 - Dokum. br. 80.

2**) Zdravko Antoni: O razvoju narodnooslobodilake borbe u Istonoj Bosi
1943-1944, s posebnim osvrtom na osloboenje Tuzle - Prilozi - Sarajevo - G XX
br. 21 - Sarajevo - 1985 - str. 219-220.
,47) AVI I reg. br. 16/3-3 k.217 - Gospodin Hafiz Alija Trako - Dragi prijatelju - Haf

Muhamed Panda.
Panda e iz ume u ime Muslimanskog oslobodilakog
pokreta pod svojim potpisom uputiti proglas Brai
Muslimanima. Poto je optuio i uinio odgovornom ustaku
vlast zbog ubijenih 150.000 Bonjaka i 250 hiljada unesreenih
jer su primorani da ive bez krova, Panda poziva Muslimane
Bonjake da otkau vlast ustaama u Bosni i da ostvare
vjekovnu elju Bonjaka - autonomnu Bosnu, u kojoj e svi njeni
pripadnici bez razlike na vjeru imati jednaka prava. Kada se
zavri rat, Mirovna konferencija e po volji naroda Bosne i
Hercegovine odrediti njezin budui poloaj. Na kraju Panda
poziva sve Muslimane koji su sposobni za oruje, kao i one koji se
u hrvatskom domobranstvu i drugim oruanim sastavima nalaze
pod orujem, da se svrstaju u redove muslimanskog
oslobodilakog pokreta i da se u slubi svoje islamske zajednice
i svoje domovine bore sve dotle dok se izbjegle muslimanske
mase ne vrate na svoja ognjita i otponu ivot sa svojim
susjedima u miru i sigurnosti.248) Panda je iz Sarajeva otiao u
umu vjerovatno krajem oktobra, jer povodom njegovog odlaska
Ustaka nadzorna sluba u Zagrebu 3. XI 1943. izvjetava da u
Sarajevu vlada uvjerenje da je Panda poao u muslimansku
miliciju u Jabuci sa znanjem Nijemaca, da su bogate Saralije
finansirale Pandin odlazak sa 10 miliona kuna i da sarajevski
Muslimani izraavaju simpatije prema Pandi.249) Muslimanski
autonomistiki pokret u NDH dobio je tako jo jedan oblik u
Pandinom Muslimanskom oslobodilakom pokretu, koji nije
uspio da se konstituie kao vojna organizacija, ali je u odreenim
muslimanskim sredinama, prije svega u slubenim vjerskim
krugovima u sarajevskoj regiji imao izvjesnog znaaja i uticaja.
Zbog linog ugleda u Ulema medlisu, iji je bio lan, Panda je
svojim odlaskom u umu postao politika tema trenutka, pa je
u publicitetu dobio znaaj kakav u stvarnosti nije imao. Neke
okolnosti e doprinijeti da e, uprkos kontraverznom ponaanju,
Panda unutar suprotstavljenih frontova biti cijenjen i
respektovan, ali ne zbog line privrenosti nekom od ovih
frontova, ve prvenstveno zbog pretpostavke da kao ugledni lan
Ulema medlisa moe privui ire muslimanske slojeve onoj
strani u kojoj se u datom trenutku nalazio. Sam Panda je
ocjenjivao da e, zahvaljujui vezama sa nekim instaknutim
muslimanskim javnim radnicima, koji su, po njegovim rijeima,
bili upueni u njegovu namjeru da napusti Sarajevo i nae se u
umi, a u prvom redu povezivanjem sa muslimanskim milicijama
na terenu ojaati organizaciju Muslimanskog oslobodilakog

14#) AV1I reg. br. 16/13-2, k.217 - Brao Muslimani - za Muslimanski oslobodilaki
pokret Hafiz Muhamed Panda, lan Ulema Medlisa.
*4*) AMRS - Fond UNS-a - Financiranje odlaska Hafiz eff. Pande u miliciju u Jabuci -
Zagreb 3.11.1943.
pokreta sa ciljem da bude samo odbrana i zatita Muslimana.
Voen tom idejom, Panda je proao mnoge krajeve u istonoj i
Bosni, od Gorada do Tuzle, odrao mnogo propovijedi u i
damijama, govorio postrojenim milicionerima nastojei da j
povee grupe muslimanske milicije i muslimansku miliciju uini |
osnovnom i jednstvenom oruanom formacijom Muslimanskog
oslobodilako pokreta, iji je pokreta i organizator bio. |
Relevantan je podatak da se Panda javlja na sceni, da se
oglaava sa osnivanjem Muslimanskog oslobodilakog pokreta
u trenutku kada Tuzla pada u ruke partizana, kada se Muslimani
tuzlanske regije masovnije ukljuuju u narodnooslobodilaki
pokret, o emu posebno govori injenica da su pripadnici
muslimanske DOM DO legije u ogromnom broju pristupili u
partizanske jedinice. Nezavisno od njegove line motivacije,
smisao Pandine inicijative objektivno se izraavao kao napor da
se zaustavi proces slabljenja, propadanja i negiranja one politike
iju je vojnu organizaciju predstavljala Hadiefendieva
muslimanska dobrovoljaka legija. Ovakav zakljuak namee se
zbog Pandinog dolaska u istonu Bosnu i tuzlanski raj, gdje su
Muslimani, pod uticajem traginog poloaja u kome su se nali,
objektivno bili otvoreni pokretu i formacijama poput
muslimanske milicije i muslimanske legije. Nije bez osnova
procjenjivao Panda da su perspektive njegovog Muslimanskog
oslobodilakog pokreta vezane za ovu teritoriju.
Pandin izlazak u umu imao je u politikom pogledu vei
odjek nego to je bio njegov stvarni znaaj. U odreenim
muslimanskim krugovima bilo je poznato njegovo pronjemako
opredjeljenje, angaovanje u pripremanju i formiranju 13.
bosanske SS-divizije, njegovo djelovanje u muslimanskim
vjerskim drutvima i njegov ugled kao lana Ulema medlisa.
Njegov potez da napusti Sarajevo bio je pozdravljen u
muslimanskim autonomistikim krugovima, u kojima je,
vjerovatno, nastao i objavljen letak sa parolama protiv Pavelia,
za oslobodilaku bosanskohercegovaku regimentu, za
Muhameda Pandu i autonomiju Bosne i Hercegovine. ) 250

Pandin korak izazvao je odreene reakcije i u 13. SS-diviziji, u

koju je stigla vijest da je Panda nestao. Podstaknut tim
vijestima SS-hauptturmfirer i imam Hasan Bajraktarevi obratio
se 15. XI 1943. jednim veoma iscrpnim dopisom, koji je imao
karakter elaborata, komandujuem generalu SS-obengrupenfireru
Flepsu, u kome saoptava da jedan od razloga tekog poloaja i
raspoloenja meu Muslimanima Bosne i Hercegovine uopte, a
posebno neisugrnosti i nemira u 13 SS-diviziji predstavlja

) AVII reg. br. 16/13 - 4, k.117 - Smrt Paveliu i njegovim ustaama, ivjela
oslobodilaka bosanskohercegovaka regimenta, ivio dini i ponosni Muhamed Panda!
ivjela autonomija Bosne i Hercegovine!
nestanak jednog od najuglednijih muslimanskih prvaka i
uenjaka, lana Ulema medlisa, najvieg tijela muslimanske
zajedniqe^.hafiza Muhameda Pande. Imam Bajraktarevi
navodi i obrazlae SS-generalu da je Panda na muslimanskoj
strani bio stvarni inicijator, najvei propagator i borac za
osnivanje i popunu SS-divizije i da se prvog dana raspada
Jugoslavije potvrdio kao najvei prijatelj i saradnik Nijemaca,
zbog ega je sa hrvatske strane smatrana nacionalnim. irei
vijesti da je Panda pristupio partizanima, to su govorili i legalni
organi NDH, neprijateljska propaganda, istie imam
Bajraktarevi, posebno je tvrdila da se divizija nee vratiti u
Bosnu. Ocjenjujui da je poloaj Muslimana u zaviaju veoma
teak, imam je bio miljenja da postoje mogunosti da se stanje
pobolja ispunjavanjem odreenih uslova. Prvi meu ovima bio
je da se do kraja 1943. divizija vrati u domovinu i da stupi u
akciju.Na drugom mjestu, zatim, trebalo je osigurati ishranu
muslimanskog stanovnitva i smjetaj muslimanskih izbjeglica,
prvenstveno porodica dobrovoljaca u SS-diviziji. Sa ovim
prijedlozima imam Bajraktarevi zakljuio je svoje pismo
SS-generalu Flepsu.251)
U ovom dopisu-peticiji imam Barjaktarevi je na vie mjesta
istakao doprinos vrha Islamske vjerske zajednice stvaranju
SS-divizije, da bi na taj nain podvukao znaaj zahtjeva da se
SS-divizija u to skorije vrijeme vrati u Bosnu. Pokazalo se da
njemaka strana nije mnogo respektovala ove zahtjeve, koji nisu
dolazili samo iz divizije, ve i iz Bosne od muslimanskih
autonomistikih krugova. Uporedo s vjerskim muslimanskim
predstavnicima, na sceni su bila i muslimanska vjersko-socijalna
drutva, koja su mahom bila pod okriljem Islamske vjerske
zajednice. Jedno od najaktivnijih muslimanskih drutava El
Hidaje, neposredno prije Pandinog odlaska iz Sarajeva, izdaje
okrunicu lanovima i prijateljima, kojom poziva sve
Muslimane na okup za obranu od neprijatelja. Neposredan
povod nastanka okrunice bila su nasilja koja su etnici izvrili
nad Muslimanima u Viegradu, Rogatici i Goradu u prvoj
polovini oktobra 1943. godine. Od Muslimana se trailo da
ujedine sve svoje snage i da se junaki brane od svakog ko im
nedunima ugroava ivot.252) Organizacija muslimanskog
svetenstva El Hidaje, kao i dobrotvorno drutvo Merhamet,
iji je dugogodinji predsjednik bio Muhamed Panda, i druga
muslimanska vjersko-socijalna drutva, u svome djelovanju bila

m) AVII - Na - NAV-T-175, r. 70 - An den kommandierenden General

SS-Obergruppenfrer Phleps - Mostar, den 15.XI 1943 - Hasan Barjaktarevi,
SS-Hauptsturmfrer und Immam.
m) AMRS - Fond UNS-a - Okrunica El-Hidaje svojim lanovima i prijateljima -

Zagreb, 12.XI 1943.

su u funkciji one muslimanske politike koja je svoj program i
opredjeljenje prvenstveno zasnivala na vjerskom grupisanju
svojih lanova i pristalica. To proimanje politike vjerom, a vjere
politikom bilo je naroito karakteristino a muslimanski
autonomistiki pokret. Himler je preteno raunao sa ovim
momentom kada je odluio da se u Bosni formira SS-divizija
muslimanskog sastava.
Za razliku od autonomistikog pravca u muslimanskoj
politici, Muslimani hrvatsko-ustakog opredjeljenja potcjenjivali
su znaaj Pandinog koraka, kao i aktivnosti muslimanskih
vjerskih drutava. Protagonisti bonjatva su, po njima,
vinovnici i nosioci jaza izmeu Hrvata-katolika i Muslimana.
Pandin primjer nije niko slijedio, a muslimanska vjerska i
vjersko-socijalna drutva pod uticajem autonomista
kompromituju svoj islamski i karitativni karakter. Ipak, u svemu
tome hrvatskim nacionalistima u muslimanskim redovima najtee
je padala injenica to se jedan veliki dio podruja Bosne i
Hercegovine nalazi u rukama partizana.253) U istonoj Bosni
ustaka politika tonula je sve nie, dok je muslimanski i
autonomistiki pokret poslije osloboenja Tuzle jo vegetirao.
Svojim Muslimanskim oslobodilakim pokretom, koji je
usmjeravao protiv NDH, ali ne i protiv Nijemaca, Panda je htio
da ga povrati i obnovi. Jedna izrazito kontroverzna inspiracija
mogla je jo donekle da djeluje kao konzervativna snaga, ali ne i
pokretaka.

*) AMRS - Fond UNS-a Sarajevo 8. studeni 1943 - Mnogopotovani gospodine

predsjednie - Hasan Hadiosmanovi, urednik Osvita, nedeljnog glasila hrvatskih
Muslimana.
PRELAZ HUSKE MIUKOVIA UNOV IPOJ
-ZELENI KADAR U ISTONOJ BOSNI POD KOMANDOM
NEADA TOPIA-RAZLIKE IZMEU HITLERA I KAEA
UMILJENJU 0 HRVATIMA I MUSLIMANIMA

Liena ireg i osmiljenijeg politikog programa, akcija Huske

Miljkovia meu Muslimanima cazinske krajine imala je sada, za
razliku od ustake vlasti, relativno jaku masovnu podrku. To se
objanjava injenicom da je Huka izbjegavao oruane sukobe sa
partizanima to je odgovaralo najveem broju pripadnika njegove
vojske, koju je on stvarao mahom od domobrana na dopustu
kao i od mnogih vojnih obveznika. Ostati u Huskinoj vojsci,
znailo je za ove domobrane na dopustu imati Huskinu zatitu
od kazne, koja ih je ekala u njihovim domobranskim ratnim
jedinicama. Igra da se sauva glava na vratu bila je osnovna
motivacija Huske Miljkovia i njegovih vojnika, a injenica da
je Huskina vojska kontrolisala znaajnu teritoriju djelovala je
kao oruana zatita muslimanskom stanovnitvu, koje ga je zbog
toga prihvatalo i podravalo. Zbog takvog ponaanja Huka je
bio izloen dvostrukim napadima, ali i pozivima na saradnju.
Oslanjajui se na izvjetaje koji su stizali iz cazinskog NOP
odreda i cazinske sreske partijske organizacije, Oblasni komitet
KPJ za Bosansku krajinu ocjenjivao je da je Huskino djelovanje u
smislu okupljanja Muslimana u neku muslimansku vojsku
plod njemake inicijative i politike da bi se sprijeilo razvijanje i
uvrenje narodnooslobodilakog pokreta u cazinskoj krajini.254)
Iz ove procjene da Huskina vojska predstavlja instrument
njemakog okupatora proizila je odluka taba II bosanskog
korpusa da vojnu organizaciju Huske Miljkovia treba razbiti i
unititi. Meutim, ovaj tab nije imao na raspolaganju toliko
snaga koje bi mogao odvojiti i preko Une uputiti na
cazinsko-kladuko podruje. Cazinski NOP odred i dijelovi VIII
krajike NOU brigade nisu mogli izvriti ovaj zadatak. U
povoljnijoj situaciji nalazio se IV korpus u sastavu Glavnog taba
NOV i PO Hrvatske, koji je operisao sa susjednom Kordunu koji
je bez problema preao rijeku Unu da bi uspostavio kontakt sa
Huskinom vojskom. Osim toga, umjesto akcije razbijanja i
unitenja hrvatski korpus opredijelio se za vojne akcije i
pregovore sa komandantom Huskom Miljkoviem. Poto se je
nalazio u partizanskom okruenju i sa bosanske i sa hrvatske
strane, Husko Miljkovi je odluio da sa cijelom svojom

,M) Zbornik NOR-a IV 19 - Dokum. br. 50 - str. 165 - 173. Izvjetaj preteno analizira
stanje meu Muslimanima zakljuujui <da su se oni u mnogome pribliili naem
pokretu.

10 - A. Redi
vojskom pristupi partizanima pod uslovom da bude priznat kao
komandant i da dobije in pukovnika NOV Jugoslavije.
Istovremeno, Huka je priznao komandu taba IV korpusa NOV i
PO Hrvatske i prihvatio da se u njegovoj vojsci uvede zvanje
politikih komesara.255) Meutim, Huskino prikljuivanje
partizanima jo nije znailo da su njegove jedinice postale
partizanske u smislu vojno-politikog iskustva i ponaanja
jedinica NOV i PO Jugoslavije. Mnogi Huskini komandanti kao i
vojnici nisu prestajali sa samovoljom, ispadima protiv starih
partizana, a naroito protiv politikih komesara. Previranja su se
tada produbljivala i intenzivirala na pitanju usvajanja linije
narodnooslobodilake borbe, odnosno opredjeljenja za politiku
muslimanskog okupljanja. Nijemci i ustae nisu se mirili sa
Huskinom odlukom o pristupanju partizanima. Nijemci su ak
stvarali plan da povezivanjem etnika sa Huskom izazovu raspad
Huskinih jedinica,256) a ustae su pustile glas da e Huka Milj-
kovi biti imenovan na mjesto zapovjednika Krajikog zdruga sa
sjeditem u Bihau i da e mu biti ponueno mjesto u Hrvatskom
saboru.257) Istovremeno, ustae su optuivale Husku kao
famoznog borca za neka posebnika prava Muslimana, iji su
vojnici pod znakom mjeseca i zvijezde slijedili parolu za spas
Bosne, ali su, takoe, stajali uz Husku i u njegovim pregovorima
s partizanima kao i u njegovim drugim kontaktima i vezama.258)
Ustae su bile nezadovoljne zbog razumijevanja koje su
Nijemci ispoljavali prema Huski, kao i zbog simpatija prema
Huski u samim ustakim redovima. Odnosi Huske Miljkovia sa
Nijemcima i ustaama, koje je nastavio da podrava i poslije
pristupanja partizanima, uticali su na unutranje stanje njegove
partizanske vojske, u kojoj se na razne naine, sa razliitom
motivacijom i snagom manifestovao otpor partizanskoj disciplini
i ciljevima narodnooslobodilake borbe. Izrazito vlastoljubive
prirode, Huka je svojim kontraverznim ponaanjem bio nosilac
tendencija koje su oteavale unutranje sreivanje u etama i
bataljonima, iji su komandiri i komandanti voljeli da oponaaju
samovolju svoga glavnog komandanta. Putem agenata Nijemci
i ustae pojaae aktivnost u smislu unutranje destabilizacije
nove partizanske vojske pod komandom Huske Miljkovia da
bi sprijeili njenu vojnu i politiku transformaciju u pravu
jedinicu NOV i POJ.

*) Suknja Bijedi: Ratne slike iz cazinske krajine - Sarajevo - 1968 - str. 42.
**) Zbornik NOR-a IV 19 - II Ustako-domobranska dokumenta - Do kum. br. 154 - str.
481-482.
,,T) AMRS - Fond UNS-a - Pristup Huske u Ustaku vojnicu - br. 151-dana 16. prosinca

o.g. (1943).
) AMRS - Fond UNS-a Prilike u Bihau i okolini - Izvjee prosinac 1943 - Glavnom
ustakom stanu, Zagreb, Idriz Deli, kolski nadzornik u Bihau.
 Takvih problema nisu imale partizanske brigade i divizije u
istonoj Bosni, u koje su poslije osloboenja Tuzle pristupili
pripadnici muslimanske dobrovoljake legije. To se objanjava
injenicom to ukljuivanje Muslimana tuzlanskog podruja u
jedinice NOV i POJ nije dolo kao rezultat pregovora i
sporazuma, kao to je to bilo u cazinskoj krajini, ve je to u
prvom redu bilo plod snage i uticaja narodnooslobodilakog
pokreta, to se potvrdilo osloboenjem Tuzle, do tada najveeg
grada koji su oslobodile partizanske snage. Svrstavanjem u
partizanske formacije Muslimani Tuzle i tuzlanske regije samo su
potvrdili svoju ve postojeu opredijeljenost za ciljeve
narodnooslobodilakog pokreta. Za razliku od Tuzle, Cazin e jo
mjesecima ostati u ustakim rukama i poslije sporazuma Huske
Miljkovia sa partizanima. Cazin e biti osloboen kada se dovri
proces partizanske transformacije eta i bataljona pod
komandom Huske Miljkovia, koji je bio neodvojiv od procesa
razvoja i preovladavanja narodnooslobodilakog pokreta u
cazinskoj krajini. Meutim, ni osloboenje Tuzle nije znailo kraj
muslimanskoj miliciji kao oruanom izrazu politike okupljanja
Muslimana na vjerskoj i autonomistikoj koncepciji u istonoj
Bosni. O tome govori jedan novembarski izvjetaj taba III NOU
korpusa Vrhovnom tabu NOV i POJ, u kome analizira politika
kretanja u istonoj Bosni, koju su pokrivale jedinice ovoga
korpusa. Po ocjeni taba III korpusa sada je muslimanska
reakcija koja se vezuje za Nijemce, a odvaja od ustaa, preduzela
politiku aktivnost da zaustavi i sprijei slijevanje muslimanskih
masa u narodnooslobodilaki pokret i jedinice NOV i POJ. Svoju
glavnu aktivnost usmjerila je na organizovanje svoje vojske, koju
je vidjela u tzv. zelenom kadru, grupaciji sastavljenoj od sve veeg
broja odbjeglih pripadnika i obveznika vojnih formacija NDH. U
tom pravcu djelovao je u istonoj Bosni veoma ivo Muhamed
Panda, dok ga u tome nisu sprijeili partizani. Sada je bio
spreman da objavi svoje pristupanje narodnooslobodilakom
pokretu i uputi proglas Muslimanima, s ime se nije sloio tab
III korpusa, napominjui da se Panda bolje dri od svih
muslimanskih prvaka koji su nam pristupili i da je sposobniji od
sviju njih. Po ocjeni taba korpusa na teritoriji istone Bosne u
sastavu zelenog kadra bilo je tada okupljeno 400-500 ljudi.259)
Organi NDH takoe su smatrali veoma aktuelnom
problematiku dranja Muslimana i irenja zelenog kadra u
istonoj Bosni poslije pada Tuzle u ruke partizana. Po ocjeni
Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost iz toga vremena oko
3000 hiljade ljudi najveim dijelom Muslimana, prikljuilo se
Tuzlanskoj muslimanskoj brigadi, a oko 1000 graana, mahom

*) Zbornik NOR-a IV 19 - Dokument br. 100 - str. 334-335.

10*
ena, djevojaka i djece napustilo je Tuzlu prilikom povlaenja
partizana 9. novembra 1943. U Hrvatskoj brigadi ostalo je,
kae se u izvjetaju, oko 250 ljudi, a u zelenom kadru okupilo se
oko 3000 hiljade ljudi. To je, tvrdi Ravnateljstvo zaista politiki
problematina skupina. Traei uzroke vrdanju Muslimana sa
linije ispravne dravne politike, organ Ministarstva unutranjih
poslova vlade NDH ocjenjuje da je ono poelo u trenutku kada
je Hrvatska Dravna vlast sklopila pakt sa etnicima i kada su
muslimanske mase uvidjele da su ovaj sporazum podravali
njemaki vojni faktori u NDH. Na ove dogaaje muslimanske
mase reagirale su svrstavanjem u Hadiefendievu legiju (Dom
DO pukovniju), a zatim transformacijom ove legije u
partizanske redove. Kada se u ljeto 1943. pojavio u kotaru
Zvornik, zeleni kadar raspolagao je sa 150 ljudi, koje je
organizovao svojevremeno vrlo dobar hrvatski nacionalista i
ustaa, te dunostnik ustakog pokreta u Zvomiku Nead
Topi. Iako Topi tvrdi da mu je jedini cilj unitenje etnika i
partizana, Glavno ravnateljstvo smatra da se radi o organizaciji,
koja ide iskljuivo tragovima iz iste islamske politike i njenog
stvarnog ostvarenja u cilju autonomije Bosne i Hercegovine pod
zelenim barjakom.260) Uporeivanjem ovoga izvjetaja sa
prethodno navedenim izvjetajem taba III korpusa Vrhovnom
tabu NOV i POJ o vojno-politikoj situaciji u tuzlanskom bazenu
moemo konstatovati podudarnost njihovih ocjena o
partizanskom raspoloenju i opredjeljenju muslimanskih masa
tuzlanske regije, kao i o muslimanskoj politikoj orijentaciji
zelenog kadra. Oba izvjetaja saglasna su prvenstveno u stavu da
se narodnooslobodilaki pokret u tuzlanskoj oblasti nalazio u
zamahu i usponu jer se proirivao znaajnim masovnim
pristupanjem Muslimana i Hrvata u partizanske jedinice, a zatim
u stavu da se u zelenom kadru, uprkos procesu raspadanja, ilavo
odrava muslimanska autonomistika koncepcija.
Pad Tuzle u ruke oruanih snaga NDH izazvao je novi talas
bjeanja pripadnika hrvatskog domobranstva u zeleni kadar i
istovremeno bio praen pojaanim simpatijama pripadnika
hrvatskih oruanih snaga NDH prema partizanima. Prema
jednom slubenom izvjetaju, profesor Nead Topi okupio je
oko sebe vojsku od oko 5000 - 6000 Muslimana u cilju borbe
za ouvanje muslimanskog ivlja od napada etnika i drugih
odmetnika, pri emu iz taktikih razloga sarauje sa
Nijemcima. S druge strane, meu asnicima, ak i viim, rastu
simpatije prema partizanima, to se ogleda u njihovom
protuhrvatskom radu. Meu pripadnicima hrvatskih oruanih

IM)Zbornik NOR-a IV 19 - II - Ustako-domobranska dokumenta - Dokum. br. 165 - str.

517-521.
snaga NDH veoma je jaka i organizirana neprijateljska
promiba iji su nosioci komunisti, kae se u ovome
izvjetaju.261) U vrhovima ustake dravne administracije sabirali
su se dokumenti, koji su svjedoili da je NDH tako rei iz svih
pravaca doivljavala teke udarce i bila zahvaena dubokim
procesom raspadanja, koji se niim nije dao zaustaviti. Naroito
se to uvjerljivo ispoljavalo u Bosni, koja krajem 1943. vie stvarno
nije predstavljala teritoriju NDH.
U Hercegovini su uporita muslimanske autonomistike
politike bila ograniena na izrazito suen prostor. U Planini,
predjelu oko izvora rijeke Rakitnice, muslimanska milicija
ubrzano se raspadala. Muslimansko stanovnitvo na ovom terenu,
kao i u podruju Bjelinia, ispoljavalo je spremnost da se aktivira
u narodnooslobodilakom pokretu i na ostvarenju njegovih
ciljeva. Politiki komesar Mostarskog bataljona izvjetavao je da
bi prisustvo i politiko angaovanje pukovnika Sulejmana
Filipovia u ovom kraju veoma pozitivno djelovalo u pogledu
mobilizacije Muslimana u partizanske jedinice.262) U kraju gdje je
muslimansko stanovnitvo, zbog ugroenosti od strane etnika,
odluilo da organizuje miliciju, kao na primjer u Nevesinju i
okolini, organi NDH nastojali su da ovu inicijativu dre pod
svojom kontrolom. Oni su osigurali snabdijvanje nevesinjske
milicije orujem i starali se da na njeno elo doe ovjek odan
NDH.263) Zabrinjavala ih je svaka pojava u kojoj su otkrivali
navodno razumijevanje uz podrku Nijemaca muslimanskoj
autonomistikoj promibi. Tako su boravak u Berlinu Kasima
Dobrae, nastavnika u Gazi Husrefbegovoj medresi i dr efkije
Behmena, biveg lana Glavnog odbora JMO, dovodili u vezu sa
mogunou da Njemaka pristane na autonomni poloaj Bosne i
Hercegovine.264) Nijemci su, meutim, slijedili svoj strateki
interes i njemu podreivali na ovom prostoru sve druge planove,
pa i muslimanske autonomistike kombinacije. U NDH ih je
najbolje shvatao i formulisao poslanik Rajha u Zagrebu Zigfrid
Kae, jer je imao otvoren pristup izvoritima njemake politike u
ovom dijelu jugoistone Evrope. Neosporno, Kae se u tom
pogledu i najupornije zalagao. Pokazaemo to na prvorazredno
znaajnim dokumentima. U Glavnom stanu kod Hitlera odran je
29. oktobra 1943. rao vor kome su prisustvovali ministar
inostranih poslova Joahim fon Ribentrop i poslanici Riter, Hevel,
Nojbaher, dr Vezenmajer i Kae. O ovom razgovoru Kae je
sainio zabiljeku u kojoj su izloeni Hitlerovi pogledi na

*') AMRS - Fond UNS-a - Mjeseno izvjee br. 10 - od 1. XII - 31. XII 1943.
241) Zbornik NOR-a IV 19 - Dokum. br. 103 - str. 350.

***) AMRS - Fond UNS-a - Tjedno izvjee br. 38, od 20. do 27. XI 1943.
4) Ibidem
situaciju u Hrvatskoj. Karakteristina je, zapisuje Kae,
suzdrljivost Hitlerova u pogledu NDH. On je smatrao da trupe
NDH ne bi imale nikakvu borbenu vrijednost u sukobu protiv
Engleza, ako bi do toga dolo. Hitler je takoe negirao
sposobnost Hrvata da vladaju - bez njemake pomoi, izjavio je,
ne bi oni nikada stvorili red. S tim u vezi mislio je da jednog dana
mora doi do tjenjeg naslanjanja NDH na Rajh. U pogledu
situacije u Bosni Kae je ukazao na proglas Pande, koji je prije
toga agitovao za SS-diviziju, a sada otiao u umu. Hitler je to
opravdavao sa napomenom da Muslimani ne mogu drukije da
osiguraju sebi pomo. Na Kaeovu primjedbu da su se
austrougarske bosanskohercegovake regimente sastojale od
Bonjaka svih konfesija, Hitler je reagirao sa miljenjem da su se
ove regimente sastojale samo od Muslimana. U pogledu bosanske
SS-divizije Hitler je izjavio da bi se katolici bunili, dok bi jedino
Muslimani bili pouzdani vojnici.26S) Hitler je na taj nain bio
saglasan sa Himlerom, koji se zalagao za muslimanski sastav
bosanske SS-divizije. Kae je, meutim, podravao stanovite
vlade NDH da sastav bosanske SS-divizije ine i Muslimani i
katolici. Ovo gledite uporno je zastupao u svojim kontaktima sa
Ribentropom kao i sa Himlerom. Ono je proizlazilo iz njegovog
shvatanja da e prijateljski narodi ostati uz Njemaku ukoliko
se bude uvaavala njihova nacionalna posebnost i garantovao
njihov materijalni napredak. Ako se ima u vidu Hrvatska,
odstupanje od priznavanja nje kao nezavisne drave okrenulo bi
mase naroda protiv Rajha. Usljed pogrene politike prema
Hrvatima, koja je, kako navodi Kae, dolazila do izraaja u
injenici da se sa njemake strane nisu dovoljno uvaavali
hrvatski interesi, kao i u promjenljivom paktiranju sa etnicima i
dvosmislenom dranju prema Srbima, Njemaka je stvarno
izgubila povjerenje hrvatskog naroda i hrvatskih vladajuih
krugova u najirem smislu.266) Prema Kaeovom miljenju
situacija se ipak moe spasiti ako naa obeanja budemo brzo i
tano ispunjavali i ako odreene zadatke budemo utvrivali u
saglasnou sa Hrvatima i zatim ih uspjeno ostvarivali.267) Kae
je traio da Ministarstvo inostranih poslova bude centar
sveukupne njemake politike prema Hrvatskoj, a da on u
Hrvatskoj snosi odgovornost za njeno provoenje. U stvari, Kae
je insistirao da on lino objedinjava njemaku politiku u NDH

**) - Akten zu deutschen auswvartigen Politik 1918-1945 SerieE, 1941-1945, Band VII,
Oktober 1943-april 1944, Aufzeichnung des Gesandten in Agram (Zagreb) Kasche,
Geheime Reichssache - Zagreb, den 11. November 1943. Betrifft: Unterhaltung mit dem
Fhrer am 29. X 1943. im Hauptqvartier - str. 180-181.
iM) PA/AA - Akten - Nachlass Kasche - H 302012 - H 302016) Betrifft Kroatien und das

Reich - Zagreb, den 5. Novembar 1943 - Geheime Reichssache - Herrn Reichsminister

Joachim vom Ribbentrop - persnlich - eeigenhndig - Kasche.
*') Ibidem
kako bi se izbjegla i onemoguila sukobljavanja usljed toga to se
njemaka politika u NDH vodila iz tri pravca i po tri linije -
diplomatskoj, vojnoj i policijskoj (SS). U iscrpnom dopisu
Himleru krajem novembra 1943. Kae se posebno zadrao na
pitanju SS-divizije u Hrvatskoj, kritikujui nain njenog
formiranja. Paveli je, navodi Kae, dao saglasnost da se obrazuje
SS-divizija od hrvatskih graana, pa s tim u vezi nije bilo
problema, tekoe su, kae, nastale u momentu kada je izraena
elja da se divizija formira samo od Muslimana. Slijedei interese
Rajha, Kae se ponovo obraa Himleru podvlaei nunost
hrvatskog povjerenja u Rajh radi saradnje NDH i zajednikog
voenja rata. Kae smatra da je neosnovano oekivati da bi
osnivanje muslimanske SS-divizije doprinijelo jaanju njemakog
uticaja u islamskom svijetu, kako to misle obergrupenfirer Fleps i
hauptturmfirer fon Krempler. Uticaji bosanskih Muslimana u
Turskoj ogranieni su na rodbinske veze, a njihovi uticaji u
arapskom svijetu i ne postoje. Isto tako, po ocjeni Kaea, neki
postupci prilikom regrutacije za SS-diviziju donijeli su negativne
rezultate, meu kojima poseban znaaj ima razoarenje
Muslimana i njihovo pristupanje partizanima. Usljed toga, sa
njemake strane bile su preduzete kaznene mjere protiv tri
muslimanska sela, ljudi, ena i djece, to je pothranilo
nepovjerenje mase Muslimana u Rajh i ojaalo propagandu
njemakih neprijatelja. Kae je izrazio veliko nezadovoljstvo zbog
ponaanja hauptturmfirera fon Kremplera, koji je otvoreno i
neposredno saraivao sa muslimanskim autonomistima, koji nisu
skrivali svoju samovolju i negativno stanovite prema NDH. Iako
je u Bosni situacija veoma sloena i teka, Kae je miljenja da
postoji mogunost za afirmaciju politike linije Rajha pod
sljedeim uslovima: 1) Ime divizije treba izabrati uz saglasnost sa
vladom NDH i predloiti Hitleru na usvajanje. 2) Izbjegavati
propise i direktive koji potsjeaju na bive austrijske odnose. 3)
Izbjegavati naglaenu saradnju sa bosanskim autonomistima. 4)
U Diviziji prihvatiti opunomoenog predstavnika vlade NDH,
koji e osiguravati vezu sa hrvatskim vlastima. 5) Treba
izbjegavati da se pomau posebne vjerske ujdurme imama. 6)
Prilikom dolaska u Hrvatsku prikazati diviziju ili jedna njen dio u
Zagrebu na paradi pred poglavnikom. U zakljuku dopisa
Himleru poslanik Kae navodi da je u bosanskohercegovakim
regimentama austrijske armije bilo 43% Muslimana, 32%
pravoslavnih i 23% katolika, pa istie da ovakav vjerski sastav nije
u regimentama izazivao nikakve tekoe. Pozivajui se na ove
podatke i austrijsko iskustvo, Kae je bio odluno protiv toga da
SS divizija bude iskljuivo muslimanskog sastava. Pri tome on se
rukovodio sopstvenom ocjenom da je u tom momentu previranje
meu Muslimanima bilo veoma duboko i da je snano uticalo na
situaciju u cijeloj NDH. Prema Kaeu, to se potvrivalo velikim
prilivom Muslimana u redove partizana, pojavom muslimanskih
etovoa sa izrazito religioznim tendencijama u njemakim
jedinicama i slinim manifestacijama, koje su suprotne
njemakim interesima.268) Navedeni dokumenti - Kaeova
zabiljeka o savjetovanju kod Hitlera, izvjetaj Ribentropu i dopis
Himleru pokazuju da je Kae autentine interese njemake
politike u NDH nalazio u respektovanju stvarnosti NDH i u
vrstoj saradnji sa Paveliem i ustakom vladom. Po njegovoj
ocjeni, Nijemci su u vezi sa svojim zahtjevima u NDH morali da
vode rauna da NDH predstavlja najjai oslonac Rajha u
balkanskom prostoru. Stoga je bio dosljedan u stavu da
formiranje SS-divizije u Bosni nikako ne ograniava na
muslimanski sastav, jer to pothranjuje autonomistiki pokret koji
tei izdvajanju Bosne i Hercegovine iz sastava NDH, to, po
njemu, predstavlja opasnost po opstanak NDH, a NDH je ne
samo tvorevina Rajha ve i njegov trajni interes.
Kae nije bio diplomata-inovnik, ve nacista koji s poloaja
diplomate posmatra poslijeratnu perspektivu Njemake i njenih
saveznika. Meu narodima jugoistone Evrope Hrvati su, po
njegovom uvjerenju, najpouzdaniji saveznik Rajha. Na tom
prostoru oni daju najvei udio za njemake ratne ciljeve. Sa
takvom njihovom ulogom, smatra Kae, treba raunati i u
poslijeratnom razvoju. S tim u vezi on analizira postojeu
situaciju u Hrvatskoj i neka znaajna pitanja u unutranjim
odnosima NDH. Meu njima posebnu panju posveuje
razmatranju muslimanskog pitanja.
U svojoj analizi Kae polazi od tvrdnje da u NDH ima oko
700 hiljada Muslimana, tj. da ine 10 procenata od cjelokupnog
stanovnitva drave. Njihov gornji sloj aktuelizira mnoge zahtjeve
dijelom iz sjeanja na privilegovani poloaj u Austro-Ugarskoj, a
dijelom da bi izravnali materijalne gubitke koje je izazvala - po
sebi nuna - jugoslavenska agrarna reforma. Kae smatra da su
Muslimani veoma religiozni i da stoje na stanovitu da islamu
pripada ista uloga kao i u tursko doba. U raspravama oko statuta
Islamske vjerske zajednice ispoljile su se tenje Muslimana da
svome posebnom poloaju osiguraju bilo kakav oblik autonomije.
Meutim, nasuprot tome, Muslimani su otro pocijepani. Pored
svetenstva i gornjeg sloja postoje razne grupe autonomista, meu
kojima su jedni za saradnju sa Srbima, dok se drugi osjeaju
Turcima. Veinu ine oni koji se osjeaju Hrvatima, a meu njima
je izrazito mali broj onih koji su spremni da djeluju u ustaama.

"*) AVII - Na - NAV-T-120, r. 2908, E 464506 - 464512 - Der deutsche Gesandte,

Zagreb, den 28. November 1943 - Geheime Reichssache - Reichsfhrer! - Kasche.
Ovako razjedinjeni, oni predstavljaju problem kako za NDH,
tako i za Rajh. Na ovim ocjenama Kae formulie svoje
prijedloge za njemaku politiku meu Muslimanima. S tim u vezi
primaran znaaj ima povjerenje Muslimana u Rajh, koje zavisi od
vojnih uspjeha njemakih oruanih snaga u savladavanju
bandi, kao i od jedinstvene njemake linije prema
Muslimanima. Ni pod kakvim uslovima ne bi smjelo da se odri
nejedinstveno ponaanje kakvo je do tada postojalo. Nijemci
treba da potvrde zainteresovanost u pogledu osiguranja njihove
religijske posebnosti, ali ni na koji nain da podravaju njihove
tenje protiv NDH, Hitlera i Rajha. Kae je smatrao da je
nedavno osnovana filijala njemakog naunog instituta u
Sarajevu pruala mogunost za njegovanje linih odnosa i veza sa
Muslimanima. Osim toga, Nijemci treba da podupiru
ukljuivanje Muslimana u hrvatsku dravnu upravu, i to je od
posebnog znaaja, da kod Muslimana razvijaju interes za
privredne poslove i tehniki napredak u okviru NDH, ali i za
saradnju sa Rajhom. Na kraju Kae upozorava na opasnost od
procjenjivanja mogunosti ovdanjih Muslimana na njihov
dalekoseni uticaj na islamski svijet269) Oigledno, muslimansko
pitanje, po ocjeni Kaea, nije bilo u matinim tokovima
njemake politike u jugoistonoj Evropi, odnosno u NDH, ali to
nije spreavalo Kaea da ga razmatra u sklopu dugorone
njemake politike u ovom prostoru. U svojoj analizi
muslimanskog pitanja on je bio na tlu realnosti kada se
protivio precjenjivanju uticaja Muslimana iz NDH na kretanja u
islamskom svijetu, ali je neosporno pogreno ocjenjivao politiko
raspoloenje Muslimana u NDH, smatrajui da hrvatski sindrom
predstavlja glavno obiljeje politikog ivota Muslimana, a
povjerenje Muslimana u Nijemce njihovo stabilno opredjeljenje.

,6*)PA/AA - Akten - Nachlaas Kache - Zagreb, den 3. December 1943 - Die Lage in
Kroatien und Vorschlge fr die Weiterentwicklung der deutsch - kroatischen
Beziehungen - (H 302017-H 302045).
VEZE VELIKOG JERUSALIMSKOG MUFTIJE EL HUSEINIJA
SA BOSANSKIM MUSLIMANIMA -PRVO ZASJEDANJE
ZAVNOBiH-a I DRUGO ZASJEDANJE AVNOJ-a
- P O G I B I J A H U S K E M I L J K O V I A

Od dolaska u Berlin, gdje je imao rezidenciju i veoma tijesno

saraivao sa Ministarstvom inostranih poslova, veliki jerusalimski
muftija El Huseini razvijao je veoma intenzivnu kampanju za
pronjemaku orijentaciju Arapa, kao i muslimana u cjelini. Kao
to su Jevreji i Englezi predstavljali glavne neprijatelje Arapa i
muslimana, tako su, uvjeravao je El Huseini, Njemaka i Japan
dva glavna prijatelja i saveznika Arapa i muslimana u borbi za
osloboenje, na prvom mjestu Hitlerov Trei Rajh. Na 26.
godinjicu Balfurove deklaracije (2. novembra 1917) sa ciljem da
se osnuje jevrejska drava u Palestini El Huseini se obratio
Arapima i svim muslimanima u svijetu govorom u kome je izloio
znaaj arapsko-muslimansko-njemakog saveznitva u borbi za
osloboenje Arapa i muslimanskih naroda od engleske vladavine
i jevrejske opasnosti. Posebno je obrazlagao vrstinu veza i
prijateljstva muslimanskih naroda i Nijemaca, koje poiva na
stvarnim i trajnim, a ne prolaznim interesima. Ono to Nijemce
pribliava muslimanima i Arapima i obratno muslimane i Arape
Nijemcima, jeste, naglaavao je El Huseini injenica da
Njemaka nije nikada napadala nijednu arapsku ili muslimansku
zemlju i da je njena politika od davnina u znaku prijateljstva
prema muslimanima. S druge strane, produavao je El Huseini,
Njemaka se bori protiv zajednikog neprijateja, koji je
ugnjetavao Arape i muslimane u raznim zemljama. To je razlog,
to, po uvjerenju velikog jerusalimskog muftije, prijateljstvo
Arapa i muslimana sa Njemakom nije prolazno prijateljstvo,
koje poiva na trenutnim uslovima, ve je rezultat zajednikih
interesa i jedinstvenog stava prema zajednikom neprijatelju u
borbi. Muslimani e u ovom ratu ii zajedno sa Nijemcima, jer su
Nijemci naglaava El Huseini, uvijek ispoljavali simpatije prema
muslimanima.270) Centralni islamski institut u Berlinu kao i kola
za imame za potrebe muslimanske SS-divizije bili su ustanove
koje su se nalazile pod intelektualnim i politikim protektoratom
velikog jerusalimskog muftije. Njegovi pogledi na svjetski poloaj
muslimana i muslimansko-njemako prijateljstvo inili su
sastavni dio naunog i obrazovnog programa ovih institucija.
Njihov smisao je bio da uvruju vjeru u uenje islama i

) PA/AA - Handakten Ettel - Akten betreffend Grossmufti - 5 - Wortlaut der Rede

S.E. des Grossmufti zum 2. November 1943 - (297879 - 297886).
razvijaju vjernost njemakom voi Hitleru.271) Meutim, uporedo
sa koritenjem spomenutih institucija u propagiranju
muslimansko-njemakog prijateljstva, El Huseini je odravao i
line kontakte sa prijateljima i saradnicima iz raznih arapskih i
muslimanskih zemalja, kao i sa pojedinim linostima iz Bosne i
Hercegovine, u kojoj je boravio na proljee 1943. godine. Prema
ustakim izvorima, veliki jerusalimski muftija uputio je poziv
Kasimu Dobrai, nastavniku Gazi-Husrefbegove medrese u
Sarajevu da ga posjeti u Berlinu. Ustaki izvor sadri podatak da
je sa Dobraom otputovao u Berlin u jesen 1943. bivi poslanik
JMO dr efkija Behmen da bi traili od El Huseinija
posredovanje kod vlade Rajha da Bosna i Hercegovina dobije
autonomiju.272) Veliki jerusalimski muftija odravao je bliske
kontakte sa pripadnicima muslimanskog svetenstva kao i sa
nekim muslimanskim politiarima, od kojih je veinu upoznao
prilikom posjete muslimanskim centrima u Bosni i Hercegovini
aprila 1943. Neki izvori govore da su predstavnici muslimanskog
drutva Spas, meu kojima je naroito agilan bio Kasim
Dobraa, veoma intenzivno kontaktirali sa El Huseinijem, kome
su slali izvjetaje o poloaju muslimana i prilikama u Bosni i
Hercegovini.273) Nije poznato da li je veliki jerusalimski muftija
posredovao kod Nijemaca u smislu autonomnog poloaja Bosne i
Hercegovine, ali je izvjesno da su do kraja rata muslimanski
autonomisti Bosne i Hercegovine s njim saraivali da bi u svojim
nastojanjima imali podrku vodee linosti islamskog svijeta, koji
se eksponirao kao ideolog arapsko-muslimanskog saveznitva i
prijateljstva sa Hitlerovim Treim Rajhom. Nijemci, meutim,
nisu bili spremni da interese bosanskih autonomista pretpostave
integritetu NDH, ali ni da se lie izvjesnih uporita meu
Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Vojni i politiki faktori
Rajha u NDH teko su se mirili sa realnou da se njihov uticaj u
NDH, posebno u Bosni i Hercegovini, prostire u sve skuenijim i
uim relacijama. Sada su se nali u poloaju da pregovaraju o
saradnji sa etnicima i voama odmetnikog zelenokadrovskog
pokreta meu Muslimanima u istonoj Bosni i cazinskoj krajini.
Snaga i uspon narodnooslobodilakog pokreta i njegovih
oruanih formacija nisu ostavljali Nijemce u sumnji da pokret
komunistikih bandi... predstavlja glavnu opasnost za ostvarenje
njemakih stratekih ciljeva u jugoistinoj Evropi. Rukovoeni
ovom spoznajom, specijalni opunomoenik Ministarstva
inostranih, poslova Herman Nojbahef i komandant jugoistoka
general feldmaral fon Vajks zakljuili su sa etnikim
271) AVII-Na-NA.V-T-175-r.70 - Imam 13. SS-dobrovoljake brdske divizije Husein Zozo -
Reichsfireru SS-6. Dezember 1943.
11X) AMRS - Fond UNS-a - T - Tjedno izvjee br. 38, od 20-27. XI 1943.
17J) AR SUP - Sarajevo - Vrhovni sud NRBiH u Sarajevu K-1548/47.
komandantima Sporazum o oruanom primirju ogranienom na
odreeni prostor i povremeno zajedniko voenje borbe protiv
komunizma. Sporazum je obavezivao etnike da prekinu sa
borbenim i sabotanim dejstvima protiv njemakog Vermahta,
njegovih saveznika... i Muslimana, da u zajednikim borbama
budu potinjeni njemakom komandovanju, a Nijemce da
obustave propagandu protiv etnikog pokreta.274)
injenica da su pod uticajem etnikih napada i represalija
Muslimani masovnije pristupali u partizanske jedinice, odnosno
okupljali se u zelenom kadru motivirala je Nijemce da zahtijevaju
od etnika da se obaveu na obustavljanje napada protiv
Muslimana. Jer Nijemcima nije odgovaralo da Muslimani izmiu
njihovoj vojnoj komandi i kontroli stvaranjem zelenokadrovskih
jedinica u funkciji autonomistike ideje, a pogotovo im nije
odgovaralo partizansko protivnjemako opredjeljivanje
Muslimana u Bosni i Hercegovini, u kome se ispoljavalo jaanje
glavne opasnosti po strategijske ciljeve Rajha u jugoistonoj
Evropi.
Svi izvori iz toga vremena - njemaki, ustaki, domobranski,
etniki - govorili su o razmahu i usponu narodnooslobodilakog
pokreta, naroito u Bosni i Hercegovini, u kojoj je tada bila
koncentrisana glavna snaga NOV i POJ. Sa oko 300 hiljada
pripadnika NOVJ je predstavljala jaku oruanu silu, koju su
uvaavali njemaki okupatori kao i njihovi pomagai. Izriita
potvrda ove injenice nalazi se u navedenom njemako-etnikom
sporazumu, kao i u Kaeovom stanovitu da bi za njemake vojne
snage bilo povoljno da se koristi svaka mogunost prekida borbe
sa Titovim partizanima.275) Ratni uspjesi NOVJ ili su uporedo sa
irenjem i jaanjem narodnooslobodilakog pokreta, sa njegovom
politikom stabilizacijom. Razvoj narodnooslobodilakog
pokreta u Bosni i Hercegovini postavio je u jesen 1943. na dnevni
red pitanje konstituisanja njegovog politikog predstavnitva kao
vrhovnog politikog organa narodnooslobodilake borbe. Stoga
je, u vezi sa zakljucima Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihau, u
rukovodstvu narodnooslobodilakog pokreta Bosne i
Hercegovine donesena odluka da se sazove osnivaka skuptina
ZAVNOBiH-a, sa zadatkom da formira optepolitiko
predstavniko tijelo naroda Bosne i Hercegovine, koje e ocijeniti
dotadanji razvoj narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i
Hercegovini i opredijeliti osnovne pravce njegovog razvoja u
budunosti. Ova skuptina odrana je u Mrkonji-Gradu 25/26.
novembra 1943. ime je, u stvari, konstituisana nova Bosna i

4) Zbornik NOR-a - XII 3 - Dokum. br. 166 - str. 680/681.

21i) PA/AA - Inland II G - 403 - Akten betreffend Berichte und Mendungen zur Lage in
und ber Jugoslawien - vom 1943 - B3, B4 - Telegramm Nr 3827 vom 9. 9. 1943 -
Kasche.
Hercegovina kao ravnopravna federalna jedinica u novoj
Jugoslaviji. Tom prilikom predstavnici narodnooslobodilakog
pokreta su ocijenili da je narodnooslobodilaki pokret odnio
pobjedu nad svojim protivnicima ustaama, etnicima i
autonomistima, koji su teili uspostavljanju trajne hrvatske,
srpske, odnosno muslimanske hegemonije u Bosni i Hercegovini.
Sada je ZAVNOBiH u svojoj rezoluciji proklamovao da Bosna i
Hercegovina pripada narodima koji u njoj ive i da je Bosna i
Hercegovina njihova zajednika i nedjeljiva domovina, u kojoj
nacionalna ravnopravnost ini osnovu njenog opstanka i razvoja.
Tako je ideja narodne autonomije Bosne i Hercegovine, koju su
krajem 1939. godine formulisali i javno izloili narodni
studenti iz Bosne i Hercegovine, a V pokrajinska konferencija
KPJ u Bosni i Hercegovini u julu 1940. usvojila kao politiku
liniju Partije, tokom narodnooslobodilake borbe evoluirala u
realnost federalne Bosne i Hercegovine u okviru jugoslavenske
federativne zajednice slobodnih ravnopravnih jugoslavenskih
naroda. Nekoliko dana zatim Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu
29/30. novembra 1943. proglasilo je revolucionarnu konstituciju
nove Jugoslavije. AVNOJ se pretvorio iz optepolitikog
predstavnitva naroda Jugoslavije u zakonodavno predstavniko
tijelo, a NKOJ proglasio Privremenom vladom Demokratske
Federativne Jugoslavije (DFJ). Posebnom odlukom Drugog
zasjedanja AVNOJ-a proklamovano je da se Jugoslavija ureuje
na federativnom principu kao demokratska zajednica slobodnih i
ravnopravnih jugoslavenskih naroda. Demokratsku Federativnu
Jugoslaviju inilo je est ravnopravnih federalnih jedinica, meu
kojima je jedna od njih bila Bosna i Hercegovina. Neposredno
poslije zasjedanja Muslimani - vijenici ZAVNOBiH-a obratili su
se posebnim proglasom Muslimanima Bosne i Hercegovine s
pozivom da se masovno svrstaju u narodnooslobodilaki pokret i
da otkau svaku podrku zelenokadrovskom pokretu, u kome su
se okupljali odbjegli pripadnici domobranstva NDH iz
muslimanskih redova.276) Odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a
djelovale su u smislu dubljeg previranja u masama Bosne i
Hercegovine, a meu Muslimanima u smislu jaanja uticaja
narodnooslobodilakog pokreta i masovnijeg pristupanja u
partizanske jedinice. Sada su vojno-politiki krugovi u NDH
ocjenjivali da partizani predstavljaju brojano jaku, vrlo dobro
naoruanu i skroz organiziranu vojsku i da se od uspostavljanja
partizanske vlade u Jajcu osjea vea aktivnost partizana. S
tim u vezi od posebnog znaaja bilo je priznanje Titove vlade

m) ZAVNOBiH - Dokumenti (1943-1944) - I - Proglas Muslimana vijenika

ZAVNOBiH-a Muslimanima Bosne i Hercegovine - decembar 1943 - str. 85-90.
od strane Angloamerikanaca.277) U stvari, na tlu Bosne i
Hercegovine i Jugoslavije ruio se tzv. evropski poredak sila
Osovine i s njim zajedno okupatorska tvorevina NDH. Od sada
su njihovi izvjetaji puni podataka o poremeajima, politikim i
socijalnim konvulzijama i sopstvenim porazima. Ipak, narod e
morati da izdri jo mnogo tekih stradanja, koja su, po pravilu,
pratila sve vei broj izgubljenih bitaka okupatora i njihovih
kolaboracionista.
Meu Muslimanima je i dalje bilo rasprostranjeno shvatanje
da se opasnosti i stradanja mogu najlake izbjei okupljanjem u
zelenokadrovske jedinice, stanovitem koje podrazumijeva
neutralnost prema okupatorima i partizanima, a zagovara akciju
radi odbrane muslimanskog elementa od svakog protivnika, u
prvom redu od etnika. Da bi se Muslimanima osigurala
kakva-takva sigurnost, u vodstvu zelenokadrovskog pokreta nisu
odbacivali mogunost, pa i potrebu, kontaktiranja i pregovora sa
zaraenim taborima, prvenstveno sa Nijemcima. U pojavi i
opstojanju zelenokadrovskog pokreta ustaki vrhovi s razlogom
su vidjeli slabljenje uticaja NDH meu Muslimanima, koje su sve
ee proglaavali neprijateljima Hrvata i hrvatske drave.
Autonomistika promidba predstavljala je formulu kojom su
ustaki krugovi objanjavali pojavu dezertiranja Muslimana iz
oruanih formacija NDH i njihovo okupljanje u
278
zelenokadrovskom pokretu. ) Naroito su formacije hrvatskog
domobranstva bile zahvaene procesom rasula, koji nisu mogli da
zaustave ni vojni faktori, ni organi ustake vlasti. U ovom procesu
najvie su u BiH uestvovali Muslimani, koji su na taj nain, po
ustakim ocjenama, dokazivali da su veoma slabog morala, pa
se u velikom broju okupljaju po umama u zelenokadrovskim
postrojbama.279) Ako je dezerterstvo Muslimana predstavljalo
elemenat realnosti hrvatskog domobranstva, ni njihovo
zelenokadrovsko okupljanje nije bilo nain i put do
uspostavljanja sigurnosti Muslimana, ni sredstvo zatite od
etnikih nasilja. Jedan njemaki izvjetaj s poetka 1944. godine
saoptava da se u Hrvatskoj trenutno nalazi u begstvu okrugle
.230 hiljada ljudi, od toga samo oko 210 hiljada sa bosanskog
podruja... Veina izbeglica predstavljaju Muslimani.280]
General lajtnant SS Kamerhofer je izvjetavao rajsfirera SS
Himlera da bi hrvatske vlasti prioritetnu pomo muslimanskim
izbjeglicama tumaile kao potpomaganje muslimanskih

27T) Zbornik NOR-a IV 21 - III - Ustako-domobranska dokumenta - Dokum. br. 197 -

str. 650.
) AMRS - Fond UNS-a Tjedno izvijee br. 38 od 20-27. XI 1943.
279) AMRS - Fondu UNS-a - Mjeseno izvijee br. 10 - od 1. XII - 31. XII 1943.

1M) Zbornik NOR-a XII 4 - Dokum. br. 12 - str. 69/70.

stremljenja ka autonomiji281). Ipak, uprkos ovome otporu,
insistirao je kod Himlera da izbjegli lanovi porodica pripadnika
SS i dobrovoljaca u policiji dobiju poseban tretman u
snabdijevanju. Ovaj, kao i brojni drugi podaci, pokazuje da se
odgovorni funkcioneri i predstavnici SS slubi u NDH nisu
mnogo obazirali na ustake prigovore zbog njihovih
proautonomistikih postupaka, ali to ne prua osnovu za
ocjenu o njihovoj spremnosti da zbog toga dou u otvoren sukob
sa vrhom NDH. Hitlerova rije bila je za sve i prva i posljednja.
Razvoj je, meutim, imao svoje tokove. Odnosi snaga bili su u
znaku stalnih promjena.
Zelenokadrovske grupe sastavljene od muslimanskih
dezertera iz sastava hrvatskog domobranstva imale su uporita u
dijelovima muslimanskog stanovnitva u podruju istone Bosne,
kao i u istonim krajevima Hercegovine, gdje je ono, slabije ili
jae, stalno bilo izloeno etnikim napadima i nasiljima.
Meutim, pod uticajem vojnih i politikih uspjeha
narodnooslobodilakog pokreta zelenokadrovski pokret bio je
zahvaen procesom unutranje diferencijacije i slabljenja, to se
manifestovaio u sve izrazitijem prelaenju zelenokadrovaca u
partizanske jedinice.282) U drukijem poloaju nalazio se
zelenokadrovski pokret u cazinskoj krajini, gdje nije bilo
etnikih snaga koje bi ugroavale muslimansko stanovnitvo.
Ovdje je Huka Miljkovi lavirao izmeu Nijemaca i ustaa, s
jedne, i partizana, s druge strane, a laviranje izmeu jednih i
drugih najbolje je odgovaralo prirodi i karakteru njegove linosti,
kao i raspoloenju njegove vojske. Bio je svjestan da ni jedni ni
drugi ne ele da stupe s njim u otvoreni sukob. Primao je
delegacije i vodio pregovore. U Cazin su dolazili ministri vlade
NDH, visoki ustaki funkcioneri i predstavnici islamske vjerske
zajednice, s nekima od njih Huka se sastajao, ali je istovremeno
vodio razgovore i sa predstavicima Glavnog taba NOV i PO
Hrvatske. Smatralo se: na ijoj se strani nae Huka Miljkovi sa
svojom vojskom, toga e biti i cazinska krajina. Krajem
januara 1944. u Cazinu su boravili i konferisali ministri vlade
NDH dr Mehmed Alajbegovi, dr Vjekoslav Vrani, izaslanik
Glavnog ustakog stana ing. Sauni i ustaki stoernik iz Bihaa
Josip Baljkas. Cilj njihove posjete bio je da se ojaaju oslabljene
pozicije ustakog pokreta.283) Poetkom februara 1944. doli su u
Cazin na razgovor sa Huskom Miljkoviem ustaki funkcioneri iz
Zagreba, ustaki pukovnik Juco Rukavina, domobranski bojnik

) Ibidem
2,J) Zbornik NOR-a IV 22 - Dokum. br. 154 - str 563.
,M) AMRS - Fond UNS-a Ustaa - Hrvatski oslobodilaki pokret - Logor Cazin br.
26/44 - Cazin 5. veljae 1944 - Izvjee za mjesec sijeanj 1944 - Logornik Z. Topi.
ing. Vladimir Pankov, ustaki satnik Martin Grabovac, izaslanik
redarstva oruanih snaga Nikola Herakovi i ustaki logornik
Mile Mileti. Na sastanku, kome je uz Husku Miljkovia
prisustvovao i bivi narodni poslanik iz Velike Kladue Hasan
Miljkovi, navodno zakljueno je da Huka pree potpuno u
ustaku vojnicu i da se od nje formira ustaki zdrug.
Cazinsko stanovnitvo, navodno, izrazilo je veliko
oduevljenje ovim Sporazumom.284) Do Huskinog prelaza u
ustaku formaciju nije dolo, kao ni do formiranja ustakog
zdruga pod njegovom komandom. Ustae su ispoljile upornost u
nastojanju da Husku veu za svoje vojne snage. U toj namjeri,
krajem februara, posjetio ga je i ustaki muftija, bojnik
Poglavnikove tjelesne strae hadi-hafiz Akif Handi. Tom
prilikom Huka je izjavio da je protiv Nijemaca, da uvaava i
pozdravlja Pavelia, ali je protiv katolike Hrvatske, kao i protiv
ustako-etnike saradnje. Istovremeno, saoptio je Handiu da
odrava vezu sa Pandom i da stvara isto muslimansku vojsku
iji je glavni zadatak da osigura autonomiju Bosne i Hercegovine.
Izvjetavajui ministra oruanih snaga NDH o Huskinim
stavovima, ustaki muftija Handi predloio je da se na podruje
Cazina uputi jedna dobro opremljena bojna ustaa kako bi joj
se prikljuili pripadnici Huskine postrojbe i stanovnitvu
osigurao ivot i imetak. Handi podvlai da je od prijeke
potrebe da se to prije zavede vlast i red u cazinskoj krajini, jer
se krajiki narod tui na mnoge pljake od strane njemake
vojske kao i Huskine.285) Kao to je naprijed reeno, igru na
dvije strane Huka Miljkovi je okonao Sporazumom sa
partizanima, jer je ocijenio da e Nijemci izgubiti rat sa
antihitlerovskom koalicijom, a sa Nijemcima i njihov sve slabiji
saveznik NDH. Pristupajui NOVJ Huka Miljkovi zadrao je
komandu nad svojim jedinicama, koje su sad dobile
organizaciono ustrojstvo partizanskih formacija.286) Nijemci i
ustae nisu mu mogli oprostiti Sporazum sa partizanima, pa su
organizovali njegovo ubistvo u nadi da e huskinovci okrenuti
oruje protiv partizana i prikljuiti se vojnim formacijama NDH.
Poslije Huskinog ubistva dezertirao je izvjestan broj ustakih
elemenata, a veina pripadnika Huskine vojske rasporeena je
u dvije muslimanske brigade Unske operativne grupe u sastavu
IV korpusa NOV Hrvatske. U stvari, atentat na Husku Miljkovia

2*4) AMRS - Fond UNS-a - Naoruane muslimanske skupine - Prelaz u ustaku vojnicu -
16. veljae 1944 - Pos. Boj. br. 14.
2,J) AMRS - Fond UNS-a - Izvjetaj o putu u Krajinu - Huski - Ministru oruanih snaga
ustakom pukovniku Anti Vokiu - Zagreb - Ustaki Muftija bojnik PTS H. hf. Akif
Handi.
m) Zbornik NOR-a V 19 - Dokum. br. 26 str. 96/97. Suknja Bijedi: Ratne slike iz

cazinske krajine - Sarajevo, 1968 - Str. 45.

11 - A. Redi
izazvao je ubrzaniji proces opredjeljivanja i pristupanja
muslimanskih masa na podruju cazinske krajine u
narodnooslobodilaki pokret. Karakteristino je da je
muslimansko svetenstvo ovdje u pretenom broju prilazilo
narodnooslobodilakom pokretu i u njemu se aktiviralo. Bio je to
znak da je narod pozdravio Sporazum i prelaz Huskin na stranu
partizana. Konstituisanje ZAVNOBiH-a, njegove rezolucije, kao i
odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a uticali su na opte jaanje
narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini, pa i u
cazinskoj krajini. Poslije dugotrajne igre i kolebanja, osvjedoen
da je poloaj Nijemaca sve nestabilniji, kao i poloaj NDH,
uvjeren da se cazinska krajina nalazi u potpunom vojnom i
politikom okruenju narodnooslobodilakog pokreta i da se u
njoj samoj narodnooslobodilaki pokret uporno odrava i razvija,
Huka Miljkovi je Sporazumom sa partizanima napravio korak,
koji je bio koliko racionalan, toliko i neminovan. Iako je od
strane NDH bio optuivan kao muslimanski bosanski
autonomista, povremeno dobivao obavjetenja o Pandinoj akciji
u istonoj Bosni i njegove poruke, Huka Miljkovi nije vjerovao
u autonomistiku realnost i perspektivu zelenokadrovskog tabora,
a pogotovo je odbacivao svaku mogunost saradnje sa etnikim
pokretom, to su mu insinuirali ne samo Nijemci i ustae, ve i
pojedini partizanski izvori. Huka Miljkovi je ocijenio da je
odnos snaga trajno prevagnuo na stranu narodnooslobodilakog
pokreta.
KONGRES RAVNOGORSKOG POKRETA U SELU BA I MUSLIMANSKO
PITANJE-DELEGACIJA VLADE NDH KOD HITLERA POETKOM
MARTA 1944. HITLEROVE SMJERNICE 13-oj MUSLIMANSKOJ SS
DIVIZIJI DA OSIGURA MIR U BOSNI-PORUKE MUSLIMANIMA
POTPREDSJEDNIKA CENTRALNOG NACIONALNOG KOMITETA
KRALJEVINE JUGOSLAVIJE MUSTAFE MULALIA
Cjelokupno ponaanje Nijemaca i ustaa poslije dogaaja u
Mrkonjiu-gradu i Jajcu govorilo je da se pred usponom
narodnooslobodilakog pokreta nalaze u defanzivi i uzmicanju.
Nijemci nisu skrivali uvjerenje da su im oruane formacije NDH
sve nepouzdanije a sama NDH vie optereenje nego saveznik,
dok su ustaki krugovi rapidno gubili vjeru da Nijemci, kojima su
na glavnim frontovima kola pola nizbrdo, mogu da im osiguraju
neophodnu zatitu. Prihvaeni od Nijemaca kao njihovi saveznici
u borbi protiv komunistikog pokreta kao zajednikog
neprijatelja, odbaeni od britanskih saveznika, vodei
predstavnici etnikog pokreta sa Draom Mihailoviem na elu
organizovali su i odrali Kongres ravnogorskog pokreta u selu Ba
posljednjih dana januara 1944. godine. Neposredan povod
etnikom kongresu bilo je Drugo zasjedanje AVNOJ-a sa svojim
odlukama, koje je predstavljeno kao komunistika zavjera protiv
ustavnog poretka i kao komunistika uzurpacija vlasti, a glavni
cilj je bio da se etniki pokret predstavi kao jugoslavenski i
demokratski i da se povrati priznanje i podrka saveznika. U
kongresnoj rezoluciji sadrani su osnovni stavovi etnikog
pokreta koji su sada dobili oblik zvanine politike deklaracije
dravno-programskog znaaja. Ravnogorski kongres usvojio je
opti narodni program da se u celini obnovi jugoslavenska
drava i proiri na teritorije na kojima ive Srbi, Hrvati i Slovenci,
da Jugoslavija treba da bude ureena kao federativna drava u
obliku ustavne i parlamentarne nasledne Monarhije sa narodnom
dinastijom Karaorevia sa kraljem Petrom na elu. Kongres je
posebno istakao da je solidnost budue Jugoslavije uslovljena
stvaranjem jedne srpske jedinice u dravnoj zajednici koja bi...
okupila ceo srpski narod na njegovoj teritoriji. Isto naelo treba
da vai i za Hrvate i Slovence. Isto tako Kongres je u rezoluciji
osudio pokuaj komunistikog vea da jednostranim odlukama
prisvoji sebi pravo da menja ustavni poredak Jugoslavije,
proglasio da su odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu bez
ikakve vrednosti i da vlada Ribar - Broz - Pijade nije nikakva
narodna vlada ve jednostavna tvorevina KPJ.287) etniki
kongres je revidirao dravno ustrojstvo Kraljevine Jugoslavije
uspostavljeno na osnovu Sporazuma Cvetkovi - Maek,

2,7>AVII - a - br. reg. 17/1-8, k. 13 - Rezolucija Velikog narodnog kongresa u BA,

odranog 25, 26, 27 i 28. januara 1944.

ii
opredjeljujui se za jugoslavensku federaciju monarhistikog
oblika koju bi inile tri federativne jedinice: srpska, hrvatska i
slovenaka. U sklopu srpske jedinice, kojoj je bila namijenjena
najvanija uloga u trijalistikoj federaciji, nala bi se cjelokupna
teritorija Bosne i Hercegovine sa ostalim srpskim zemljama.
injenica da su Muslimani u Bosni i Hercegovini predstavljali
vie od treine njenog stanovnitva zahtijevala je od kongresa da
se izjasni o njihovom poloaju. Na kongresu nije bilo govora o
raseljavanju kao obliku rjeavanja muslimanskog pitanja, kako su
se u raznim prilikama izjanjavali predstavnici etnikog pokreta,
ve je kongres prihvatio stav koji je izloio dr Stevan Moljevi,
lan Centralnog Nacionalnog Komiteta Kraljevine Jugoslavije
u Izvjetaju o djelovanju ravnogorskog pokreta, da Muslimani
sami udaraju temelje svome poloaju svojom saradnjom sa
Jugoslavenskom vojskom u Otadbini i borbom protiv
zajednikih neprijatelja.288)
Jedan od petorice potpredsjednika Kongresa ravnogorskog
pokreta bio je Mustafa Mulali, bivi narodni poslanik iz Livna
na listi JNS. Poslije kongresa bio je veoma aktivan u propagandi
kongresnih zakljuaka meu Muslimanima. inio je to u obliku
pisama prijateljima, u kojima ih je uvjeravao da je pripadnost
Muslimana i njihov dobrovoljni ulazak u srpsku federaciju
pravi put koji odgovara optim interesima naeg naroda.289)
Muslimani ne mogu oekivati spas od Nijemaca i Hrvata, a
pogotovo od komunistikih partizana, koji kopaju grobnicu
islama na Balkanu. Muslimanima je, tvrdio je dalje Mulali,
jedino mjesto u ravnogorskom etnikom pokretu Drae
Mihailovia, koga oni, kad uskoro doe u Bosnu, treba da
doekaju sa organizovanim muslimanskim odredima pod
komandom muslimanskog komandanta, pa da, zajedno sa
Srbima, budu nosioci jugoslavenske vlasti kao sastavni dio
Jugoslavenske vojske u otadbini.290) Iskustva Muslimana bila su
suvie teka da bi se mogli nai u organizacijama etnikog
pokreta i u njima boriti za svoj poloaj u monarhistikoj
jugoslavenskoj federaciji. Ravnogorski kongres u selu Ba nije
mogao nita izmijeniti u protivetnikom muslimanskom
opredjeljenju. Meutim, debakl politike NDH i etnikog pokreta
meu Muslimanima nije otvarao perspektivu muslimanskom
autonomistikom pokretu, kako bi to moglo da se pretpostavlja.
Nijemci su bili nesiguran zatitnik i saveznik muslimanskih
autonomista.

,M) AVII - a - 17/1-5; k. 13 - Dr Stevan Moljevi, lan Centralnog nacionalnog

komiteta Kraljevine Jugoslavije: Izvjetaj za kongres predstavnika Ravnogorskog
pokreta, politikih stranaka, nacionalnih organizacija i ustanova i javnih radnika.
,M) AVII - br. reg. 46-2/207, k. 260 - Mustafa Mulali Dragi brate.

i,) Ibidem
 U NDH nastavljalo se kontraverzno ponaanje Nijemaca.
Predstavnici SS organa podravali su muslimanske
autonomistike tenje, a pripadnici muslimanske SS-divizije koji
su se nalazili na dopustu irili su glasove da se u vezi sa dolaskom
ove divizije predviaju mjere u pravcu bosanske autonomije.
Kae se uporno suprotstavljao ovim tendencijama, zalagao se za
povjerenje u vladu NDH u cilju njenog najvreg oslonca na
Rajh i upozoravao vladu Rajha da podravanje bosanske
autonomije predstavlja najveu tetu za njemaku politiku u
ovome prostoru.291) Obavijeten o pokretu muslimanske
SS-divizije za Bosnu, veliki jerusalimski muftija posjetio je krajem
januara 1944. SS obergrupenfirera Gotlova Bergera i u vezi sa
angaovanjem divizije zamolio da se u osloboenim oblastima
istone Bosne uspostavi solidna uprava, koja bi garantovala
zatitu Muslimana od etnikih i ustakih napada. Samo tada se
moe oekivati, smatrao je veliki muftija, da bi se oko deset
hiljada Muslimana koji su pristupili partizanima moglo povratiti i
pruiti podrku SS-diviziji.292)
Poetkom 1944. vojnopolitika situacija na cijelom podruju
NDH razvijala se u znaku napredovanja narodnooslobodilakog
pokreta. I sam Zagreb nalazio se u partizanskom okruenju.
Vlada NDH odluila je da poalje Hitleru delegaciju na elu sa
predsjednikom dr Nikolom Mandiem i ministrom inostranih
poslova Periem da zatrae pomo u naoruanju ustakih
policijskih snaga, kao i povoljniji raspored njemakih oruanih
formacija. Istovremeno, delegacija je izrazila negodovanje zbog
antihrvatskog ponaanja 13. muslimanske SS divizije. Hitler nije
pokazao spremnost da usvoji zahtjeve Mandia i Peria o veim
njemakim vojnim obavezama prema NDH, a to se tie
prigovora da 13. muslimanska SS-divizija ispoljava jake tenje u
pogledu bosanske autonomije Ribentrop je obavezao poslanika
Kaea da mu o tome poalje poseban izvjetaj.293) U vezi sa
posjetom delegacije i situacijom u NDH kod Hitlera je odran
ponovo sastanak 8. marta kome su prisustvovali najvii
predstavnici njemake vojne komande sa feldmaralom Kajtelom
na elu, ministar inostranih poslova fon Ribentrop i poslanik u
NDH Kae. Tom prilikom Hitler je odbacio Mandiev
optimistiki prikaz situacije u NDH. General Varlimont je izjavic
da hrvatska vlada nema nikakvog ugleda u zemlji, da uprava ne

') AVII - London Na 2 - Telegramm Nr 189 vom 16. II 1944 - Geheime Reichssache -
H 297580 - H 297581 - Kasche.
*) Ladislaus Hory, Martin Broszat: Der Kroatische Ustascha Staat 1941-1945 -
Stuttgart, 1964 - str. 160.
) AJ - T - 501, Rolna 265; 1087-1089 -Zagreb den 2. Mrz 1944 - Geheime Reichssache
- Vermerk - Besprechungen des Ministerprsidenten Mandi und des Aussenministers
Peri beim Frer und RAM - am 1. 3. 1944. Ges. Kasche, Oberst v. Selchow.
vrijedi nita, privreda se nalazi u raspadanju, a hrvatske trupe su
sasvim nepouzdane i prelaze partizanima. Stoga se zalagao za
vojnu upravu u Hrvatskoj i protivio se svakom eksperimentu u
korist NDH. Nasuprot generalu Varlimontu, poslanik Kae se
izjasnio za pomo hrvatskoj vladi, to je Hitler odobravao. Kae
je, takoe, obrazloio svoje prigovore zbog stavova vodstva SS u
smislu muslimanskih autonomistikih tenji. Ribentrop se u tome
nije sloio sa Kaeom, ali mu je predloio da ee posjeti njega i
Hitlera, kako bi bili to potpunije obavijeteni o razvoju situacije
u NDH.294)
Povratak 13. muslimanske SS-divizije sa izobrazbe u
Francuskoj i Njemakoj aktuelizirao je staro pitanje njenog
trajnog lociranja. Kao to je poznato, muslimanski autonomistiki
krugovi, pa i sam jerusalimski muftija, insistirali su da divizija
bude trajno vezana za podruje Bosne i Hercegovine, odnosno
istone Bosne, jer je mahom bila regrutovana sa ove teritorije.
Vlada NDH, nasuprot tome, traila je da divizija bude
rasporeena ne samo u istonoj Bosni ve i na irem podruju
NDH. U Himlerovom tabu pripremljene su Smjernice za
osiguranje mira u Bosni i s tim u vezi odreeni zadaci 13.
SS-divizije kao i program mjera koji treba provesti u Bosni da bi
se u njoj obezbijedio mir. U Smjernicama se kae da je
osnivanje divizije preduslov za osiguranje mira u Bosni. Na taj
nain Smjernice prekidaju sporenje oko teritorije divizije, jer se
izriito objavljuje da Bosna predstavlja njenu teritoriju. U prvom
lanu Smjernica stoji: Firer zahtijeva od SS dobrovoljaca
bosanskohercegovake brdske divizije da budu uvari domovine
pripadnika divizije. Smjernice su u cjelini proete
nacistikom ideologijom. Vernost prema Hitleru je osnovni
preduslov za osiguranje mira u Bosni. Istovremeno, tu se
naglaava da muslimansko stanovnitvo Bosne ini bazu narodne
zajednice, koja se moe proirivati prihvatanjem onih elemenata
iji je opstanak u Bosni potreban. Zdravu snagu muslimanske
narodne tradicije ini muslimansko stanovnitvo u provinciji, a ne
u gradovima, u kojima muslimanska inteligencija ne poznaje
nikakav osjeaj za zajednicu. Prvi korak da se obezbijedi mir je
ienje zemlje od bandita i narodnih neprijatelja. Cilj je da se
uniti neprijatelj, ali unititi treba osobu, a ne kuu, zemlju i
inventar neprijatelja. Smjernice predviaju da se stvore
optine sa stanovnitvom iste vjeroispovijesti. Ako Muslimani
ine veinu stanovnitva u jednoj optini pravoslavce treba iseliti
u pravoslavna naselja i obratno. Zadatak je komandanta divizije

4) PA/AA - Akten - Nachlass Kasche - H 301992-H 301995) Zagreb den 30. Mrz 1944
- Geheime Reichssache - Vermer ber Vortrag beim Fhrer am 8. Mrz 1944, um. 14,00
Uhr auf dem Berghof.
da onima koji se preseljavaju objasni nunost osnivanja is
tih narodnih naselja. Inae, u selima sa pravoslavnim ivljem
odreuje se prostor kretanja njihovom stanovnitvu, a nepo
tovanje ovoga nareenja kanjava se smru. U svakom naselju
podiu se pomone kole, iji rukovodioci mogu biti uitelji,
imami (muslimanski vjerouitelji), ali nikako intelektualci.295)
Smisao Smjernica je da 13. SS-bosansko-hercegovaka
brdska divizija predstavlja nosioca i garanta mira u Bosni, u
kojoj bazu njenog stanovnitva ini muslimanska narodna za
jednica. Pripadnici divizije ispunjavaju nalog Firera, koji od
njih zahtijeva da budu uvari svoje domovine. Stupajui u 13.
SS-diviziju njeni pripadnici zaklinju se na vjernost i poslu
nost Fireru Adolfu Hitleru do samrtnog asa, ali i na vjer
nost Hrvatskoj dravi i poglavniku i na potovanje intere
sa hrvatskog naroda. Prema Smjernicama mir u Bosni osi
gurava se na taj nain to se iskljuuje zajedniki ivot Musli
mana sa Srbima. Tekst zakletve pripremljen je u Glavnom
uredu SS rajhsfirera SS.296) U Smjernicama, a naroito u
zakletvi napravljen je kompromis izmeu stavova vodeih in
stanci SS i njemakog poslanika u NDH Kaea, koji je uva
avao zahtjeve ustakih vrhova u vezi sa hrvatskim karakte
rom divizije. Ipak, u navedenim dokumentima preovladalo je
stanovite rajhsfirera SS Himlera da osnovu sastava divizije
ine Muslimani, kojima je i Hitler u pogledu vojnike borbe
nosti davao prednost u poreenju sa Hrvatima.
Pokazalo se da su Smjernice vie izraavale jednu nje
maku politiku orijentaciju opteg karaktera nego to su nji
hovi tvorci bili u mogunosti da ih pretvaraju u realnost.
Muslimansko-srpska konfrontacija trebalo je da bude musli
manska politika linija i praksa. Smjernice su podrazumije
vale produbljivanje i zaotravanje suprotnosti i sukoba izmeu
Muslimana i Srba, dok su istovremeno Nijemci u istonoj
Bosni inicirali i slijedili politiku saradnje sa etnicima, da
bi zaustavili napredovanje partizana i uspon narodnooslo-
bodilakog pokreta. Ustaki izvjetaji s proljea 1944. go
dine govore da Nijemci vode pomirljivu politiku poputanja

,M) AVII-NAV-N-T-175-120/2645996-6023 - 13. SS divizija - obavet. odel. str. pov. 77/44

Smemice za obezbeenje zemaljskog mira u Bosni.
AJ - Mikrofilmoteka - inv. br. 232 - T-120-R 1757, E 025379 - 025387 - Geheime
Komandosache (13. SS Division 7c, 77/44 - Richtlinien fr die Sicherung des
Landesfriendes in Bosnien - Division Stabsquartier, den 9. Mrz 1944 - Der
Divisionskommandeur gez. Sauberzweig SS-Brigadefrer und Generalmajor der
Waffen-SS.
m) AVII - NAV-N, London 2 - H 297578 - Raisfirer SS-Naelnik Glavnog ureda SS -
Berlin 17. mart 1944 - Tekst zakletve za 13. SS-dobrovoljaku bosanskohercegovaku
brdsku diviziju. (U istom aktu obergupenfirer Berger trai da se veliki jerusalimski muftija
preseli u oblast Brandenburga, kako bi bio u blizini novoosnovane imamske kole, u kojoj
se podizao kadar imama za 13. SS diviziju).
prema etnicima u prostoru kotareva Viegrad, Foa i
Rogatica, kao i u kraju izmeu Drine i Tuzle koji etnici dre
pod svojom kontrolom jer ih u tome podravaju Nijemci. Kada
bi se vrila sada prebrojavanja puanstva u istonoj Bosni ono bi
ispalo potpuno u korist naih neprijatelja, tj. Srba, saoptava se
u izvjetaju ustakog policijskog organa.297) I sa drugih podruja
stizali su ustaki izvjetaji o slabljenju uticaja organa NDH u
njima. U maglajskom i teanjskom kraju Nijemci su pomagali
Ozrenski etniki odred sa orujem i municijom i sa
blagonaklonou se odnosili prema izvjesnim nastojanjima meu
Muslimanima da uspostave saradnju sa etnicima. U ovim
srezovima Muslimani su, po ustakom prikazu situacije, razvijali
veliku aktivnost u cilju materijalnog pomaganja zelenog kadra i
stvorili tajnu organizaciju koja je vrbovala Muslimane iz
domobranstva da se okupljaju u zelenokadrovskim grupama.
Ova aktivnost poticala je, navodno, od elemenata koji su
prieljkivali autonomiju Bosne i Hercegovine, pa da bi se ovaj
pokret u zametku uguio, zahtijeva se da se u maglajskom i
teanjskom kotaru preduzme akcija ienja sa naim junakim
ustakim postrojbama i na tom podruju zavede red.298)
Karakteristino je da ustaki policijski organi u izvjetajima o
politikom stanju u Bosni i Hercegovini sada centralnu panju
posveuju ponaanju i raspoloenju meu Muslimanima. I u
hercegovakim kotarevima Gacko, Stolac, Nevesinje ustaki
izvjetaj govori o dobrim odnosima izmeu Nijemaca i
Muslimana, o njemako-etnikoj saradnji kao i o saradnji
Muslimana i etnika. U ovom dijelu Hercegovine muslimansko
stanovnitvo, navodno, nije pokazivalo veliko zanimanje u
pogledu saveznika Turske i pitanja autonomije Bosne i
Hercegovine.299) Organi NDH imali su razloga za zabrinutost
zbog razvoja politikih odnosa u Bosni i Hercegovini, jer su sve
manje mogli da ga kontroliu i usmjeravaju.
Dok su vlasti NDH bile nezadovoljne i ozlojeene to gube
uticaj meu Muslimanima, etniki pokret je inio nove pokuaje
da se priblii Muslimanima i da ih okupi na dravno-politikom
programu kongresa u selu Ba. Sa tim zadatkom bio je pokrenut
list Istok (Marik) namijenjen Muslimanima, na ijim je
stranicama objavljena serija politikih i propagandnih lanaka u

2) AMRS - FOND UNS-a - NDH - Ministarstvo unutranjih poslova - Glavno

ravnateljstvo za javni red i sigurnost - Odjel B - Odsjek II - Br. V. T. - 2167-13-1944,
Zagreb, 14. ouljka 1944. - Predsjedniku vlade, Ministarstvu oruanih snaga.
m) AMRS - Fond UNS-a - II B Podosjek 6 - Izvjee br. 27 - Politiki i vojniki poloaj
na podruju kotara maglajskog i teanjskog - U. S. 1115, dana 31. III 1944.
,M) AMRS Fond UNS-a - NDH Ministarstvo unutranjih poslova - Glavno ravnateljstvo
za javni red i sigurnost - Odjel B - Odsjek II - br. V. T. 2842-44 - Podaci o Muslimanima
na podruju kotara Gacko, Stolac i Nevesinje - 31. oujka 1944.
kojima se razmatraju znaajna pitanja poloaja Muslimana u
novoj preporoenoj, demokratskoj i federativnoj kraljevini
Jugoslaviji, koja vaskrsava. U martovskom broju Istoka
obratio se Draa Mihailovi specijalnom Porukom
Muslimanima irom Jugoslavije u kojoj izjavljuje da je u
meusobnoj borbi prolivena krv i na jednoj i na drugoj strani
samo za raun i za korist treega - neprijatelja i pravoslavnih i
Muslimana. Podsjeajui da su u zajednikoj borbi protiv
zajednikog neprijatelja dali svoje ivote rahmetli dr Ismet
Popovac i heroj iz prolih ratova rahmetli Fehim Musakadi,
Draa Mihailovi ponavlja stav etnikog kongresa da budui
poloaj Muslimana u obnovljenoj dravi zavisi od saradnje
Muslimana sa Jugoslavenskom vojskom u otadbini u borbi
protiv zajednikog neprijatelja.300) Na liniji propagande ciljeva
etnikog pokreta veoma ivu aktivnost razvijao je Mustafa
Mulali, jedan od potpredsjednika kongresa u selu Ba i bivi
narodni poslanik u Livnu na listi JNS. Svoje poglede iznosio je u
obliku pisama Braa i Prijateljima, uvjeravajui Muslimane
da Jugoslavija samo kao kraljevina moe da bude i naa i
meunarodna stvarnost. Mulali je obavjetavao Prijatelje da
Muslimani treba da prihvate ruku koju im prua Draa
Mihailovi u punoj svesnosti da je on - u ovoj naoj optoj
tragediji - jedini faktor i garancija mira, poretka i dravnosti...
Neka se nai Muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara
Titova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistiki
poredak, a ovaj je oita propast Islama.301) Navedene poruke
Muslimanima s vrha etnikog pokreta ostajale su bez rezultata.
Jaz izmeu Muslimana i etnikog pokreta suvie je bio dubok da
bi mogao biti zatrpan porukama i deklaracijama o buduoj
ravnopravnosti i jednakosti pred svim zakonima. Muslimanima
nikako nije odgovarala perspektiva administrativne autonomije
u srpskoj federaciji, kao ni eventualno, u hrvatskoj federativnoj
jedinici, koju je apstraktno i teorijski doputao etniki
muslimanski list Istok.302)

,0) AVII - a-10/6-1, k. 226 - Istok - Glas jugoslovenskih Muslimana - br. 7 -

Slobodne srpske planine - Godina I - mart 1944 - Poruka generala Drae Mihailovia
Muslimanima irom Jugoslavije.
J0') AVII-a, Reg. br. 36/1-1. 15. - Poruka Mustafe Mulalia za Ibrahima Pjania,

komandanta Legije - Soko (Graanica), 6. III 1944.

102) AVII-a-10/6-1, k. 226 - Istok - Glas jugoslavenskih Muslimana - br. 7 -

Federacija i Muslimani.
NOJBAHEROVA IDEJA SRPSKE FEDERACIJE
- NASILJA 13. MUSLIMANSKE SS DIVIZIJE U ISTONOJ
B O S N I P R O M E M O R I A M U S L I M A N S K I H
PREDSTAVNIKA PREDSJEDNIKU VLADE NDH
DR NI,KOLI MAN Dl U OD 28. APRILA 1944. GODINE

Prema oficijelnim njemakim izvorima, u ovo vrijeme Nacionalni

komitet Albanske lige, iji je predsjednik bio Bedri Pejani, imao
je fantastian plan protjerivanja Srba sa albanske oblasti
Kosova i prikljuenja Albaniji Sandaka i Bosne i Hercegovine. U
krugu velikog jerusalimskog muftije smatralo se da ovo
ujedinjenje odgovara interesima islama, ali su mu se Nijemci
suprotstavili, jer je ovaj plan protivrjeio stratekom cilju Treeg
Rajha. Naime, Muslimani Sandaka, Bosne i Hercegovine
predstavljali su objekat politike Rajha u okviru novog poretka u
hrvatskom i srpskom prostoru. Prema ovoj koncepciji, u
federaciji koju bi inili ostatak Srbije, Sandak i Crna Gora
Sandak bi imao funkciju suprotstavljanja beogradskom
centralizmu, dok bi u hrvatskom prostoru u dravnom interesu
muslimanskom stanovnitvu imala biti priznata iroka kulturna
autonomija. Autor ove koncepcije, specijalni opunomoeni
ambasador Rajha na Jugoistoku, Herman Nojbaher
pretpostavljao je da e na taj nain biti mogue da se Muslimani
hrvatskog i srpskog prostora zaloe za jednu dravnu ideju kao u
dobra Otomanskog Carstva i dvojne Habsburke Monarhije da bi
djelovali protiv kompaktnog nacionalistikog povezivanja
Hrvata i Srba. S tim u vezi Nojbaher je upozorio na potrebu da
se iz centra kontrolie aktivnost velikog muftije, istiui da ovaj
delikatni razvojni problem ne trpi nikakvo nepozvano mijeanje
politikih agenata sa strane.303) Nojbaherova razmiljanja i
prijedlozi u vezi sa njemakom politikom u srpskom i hrvatskom
prostoru, a posebno u vezi sa muslimanskim autonomistikim
tenjama, nisu izazvala promjene u balkanskoj strategiji Rajha.
Okupacijom Jugoslavije praktino trasirana njemaka politika na
srpskom i hrvatskom prostoru usvajala je samo one promjene
koje nisu dovodile u pitanje njen osnovni pravac koji je
inaugurisao sam Hitler: Odluno protiv Srba, do kraja u savezu sa
Hrvatima, tj. NDH, prijateljski sa Muslimanima.
Sporazumi izmeu njemakih i etnikih komandanata, koje
je podravao opunomoeni ambasador u Jugoistoku Nojbaher,
bili su praeni sjenkom uzajamnog nepovjerenja. Niti je
muslimansko stanovnitvo bilo zatieno od etnikih prepada i

J0,PA/AA - Inland II G - 410 - Akten betreffend Berichte und Meldungen zur Lage im
und ber den Nahen Osten - vom 1941 bis 1944 - k. 209.554 - Telegramm Ni: 7711 vom 9.
4 1944 - Sonder-bevollmchtigter Sdost, Betrifft: Politik des Grossmufti - Neubacher.
nasilja, niti srpsko od ustaa i zelenokadrovaca. Pogotovo je
nemir u istonoj Bosni zavladao povratkom 13. SS-divizije. Na
prostoru Brkog i Bijeljine, gdje su se nalazila dva centra ove
divizije, njeni pripadnici klali su sve to nije nosilo fes.304) U
ovim zloinima prednjaili su iptari, koji su odavde poslati u
Albaniju gdje su posluili kao osnov za obrazovanje divizije
Skenderbeg. Udaljavanje iptara sa ovoga podruja nije
izmijenilo situaciju. Pljaka i nasilja pripadnika divizije nad
srpskim stanovnitvom doveli su na pomisao da se divizija
premjesti u Baku, to nije moglo biti provedeno zbog obeanja
da se divizija nee pokretati iz Bosne.305) Sa nasiljima protiv
srpskog stanovnitva 13. bosanskohercegovaka SS-divizija nije
osiguravala podrku Muslimana. Naprotiv, meu Muslimanima
raslo je nezadovoljstvo protiv ove divizije, koje se manifestovaio
izrazitijim opredjeljivanjem i pristupanjem Muslimana u
narodnooslobodilaki pokret. Pred nastupom ovih postrojbi
(tj. 13. SS-divizije), saoptava jedan pouzdaniki izvjetaj
nadlenom organu u Zagrebu, bjei mnogo Muslimana sa
partizanima, naroito iz onih mjesta koja su prilino bila u
rukama odmetnika... Postoji stoga opravdana bojazan da e i
ovom prilikom... stradati mnogo nevinog puanstva napose
Muslimana...306)
U okupatorskom krugu niko nije bio zadovoljan stvorenim
stanjem u Bosni i Hercegovini. Ustake vlasti zbog saradnje
Nijemaca sa etnicima, muslimanski autonomisti zbog
neefikasnosti njemake zatite Muslimana od etnikog
ugroavanja, etnici zbog njemake podrke 13-oj muslimanskoj
SS-diviziji. Razvoj dogaaja sve ih je gonio na meusobne
sporazume, u koje su njihovi uesnici od poetka malo vjerovali,
usljed ega su neizbjeno izbijale razlike i suprotnosti njihovih
interesa. Naroito se produbljivala konfrontacija izmeu politike
organa NDH u Bosni i Hercegovini i kruga muslimanskih
graanskih politiara. O tome dokumentovano govori Pro
memoria o sastanku u Sarajevu 28. i 29. aprila 1944, kome su
prisustvovali predstavnici NDH sa predsjednikom vlade NDH
drom Nikolom Mandiem na elu i delegacija Muslimana iz
Sarajeva koju je predvodio Asim Ugljen, predsjednik Vrhovnog
suda. Znaajno je da su delegaciju od 15 lanova sainjavali
predstavnici svih politikih struja koje su tokom posljednjih 20
godina postojale meu Muslimanima. lanovi delegacije bili su

104) AVII - Br. reg. 43/1-50, k. 312-13 SS bosanskohercegovaka divizija zvana Handar -
Izjava komandanta 28. puka Franje Matheis-a.
i0i) AVII - Br. 36/4-k. 9 - Jugoslaw war crimes Commission ATT. TO A. GP. H. Q - No

289 8. 10. 1945. Protokol sasluanja Matheis Franje.

106) AMRS - Fond UNS-a - BII-IV-BH - Odjek dolaska bosanskohercegovakih SS

postrojbi - Pouzdanik iz Zagreba dostavlja - 29. IV 1944.

najistaknutiji graanski muslimanski intelektualci, privrednici i
politiari - naunici, profesori, advokati, narodni poslanici i
ministri iz JMO, vodei funkcioneri muslimanskih drutava,
predstavnici kulturnih drutava Gajret i Narodna uzdanica.
Njihov Memorandum predsjedniku vlade NDH sadravao je
obilnu dokumentaciju o ustakom proganjanju Muslimana u
Bosni i Hercegovini, koje je dobijalo oblike masovnog upuivanja
u koncentracione logore i raznih drugih nasilja od diskriminacije
u javnim slubama i zapoljavanju, i pljakanja imovine,
silovanja, hapenja do ubistava. U Memorandumu se kae da su
sva navedena ustaka nasilja nad Muslimanima poznata
organima vlasti u NDH, a da se nita ne preduzima da se
obustave i njihovi izvrioci pozovu na sudsku odgovornost i
kazne. U zakljuku Memoranduma konstatuje se da su
Muslimani... dovedeni u jedno teko stanje. Nezadovoljstvo
raste iz dana u dan, to moe imati nedoglednih posljedica.307)
Ovaj korak muslimanskih graanskih politiara, kao i politiki
sastav delegacije, u kojoj su se zajedno nali tadanji dravni
funkcioneri u NDH, bivi istaknuti predstavnici JMO,
intelektualci srpskog i hrvatskog opredjeljenja, pa ak i pripadnici
narodnooslobodilakog pokreta308) potvrivali su da je bio
iskopan nesavladiv jaz izmeu NDH i bosanskohercegovakih
Muslimana i da je protivustaka orijentacija Muslimana postala
realnost u kojoj su snage narodnooslobodilakog pokreta imale
sve vre pozicije. Orijentiran na zelenokadrovski pokret i
podrku njemakog okupatora, muslimanski autonomistiki
pravac susretao se sa injenicom da su minimalne njegove
mogunosti uticaja na politiko dranje irokih muslimanskih
slojeva.
Kratki prikaz stavova Memoranduma iza kojih je stajao
irok sastav muslimanskih politikih i javnih radnika govori o
veoma temeljnoj dokumentovanosti kritike ponaanja i odnosa
organa ustake vlasti prema Muslimanima, koji su bili izloeni
svakojakim oblicima ustakih nasilja i zloina. S obzirom da je
Memorandum predat predsjedniku vlade NDH dru Nikoli
Mandiu309) prilikom njegovog boravka i zvanine posjete
Sarajevu, pa zbog toga dobio karakter javnog politikog ina, bilo
je normalno oekivati oficijelno ustako reagiranje na optube

,01) AVII - Br. rcg. 24/4-10, k. 233 - Pro memoria o odranom sastanku dne 28. i 29.
travnja 1944. u zgradi velike upe u Sarajevu.
) U delegaciji se nalazio i dr Zaim arac, advokat u Sarajevu, koji je bio predsjednik
ilegalnog NOO-a i ve due vremena organizovao djelovao u narodnooslobodilakon
pokretu. Vidjeti: Avdo Humo: Moja generacija - Beograd - Sarajevo - 1984. - str
791-792; Sarajevo u revoluciji - knj. 2 - Sarajevo - 1977 str. 33, knj. 3 - str. 619, knj
4-34.
,0) Dr Nikola Mandi bio je predsjednik Hrvatske narodne zajednice (1910) i zamjenil
zemaljskog poglavara za Bosnu i Hercegovinu (1914). Prije toga se bavio advokaturom.
iznesene u Memorandumu. Ipak, iz jednog posebnog izvjea
doznajemo kako je izgledao osvrt na promemorij predan 28. i
29.IV 1944. predsjedniku vlade dr Nikoli Mandiu. Tu se
Memorandum ocjenjuje kao jedan od najveih atentata... svih
Muslimana za suverenitet i jedinstvo NDH, iji je cilj
autonomija Bosne i Hercegovine. Potpisnici Memoranduma
predstavljaju grupu inteligenata bez podrke u narodu, koja je
preko Nijemaca i velikog jerusalimskog muftije pokuala
pridobiti vodee krugove njemakog Rajha, pa i samog velikog
muftiju da se uspostavi autonomna Bosna i Hercegovina. Poto je
prekinula veze sa svojim dotadanjim predstavnicima u dravnoj
upravi prof. Hakijom Hadiem i drom Daferom Kulenoviem
ova grupa je sprovela fuziju svih bivih stranaka i aktivno se
zalagala za stavove Memoranduma, umnoavala ga i rasturala po
Sarajevu. Ocjenjujui da akcija nema protudravni karakter u
Osvrtu se uvaavaju prigovori Memoranduma da Muslimani
nisu aktivno zastupljeni u dravnoj upravi, pa se predlae da se
to bre imenuje vei broj Muslimana, uglavnom politiki jo
nepoznatih, na odgovorne poloaje uz koje treba postaviti tihe
savjetnike - pouzdane nae ljude. Uporedo s tim, savjetuje se u
Osvrtu da se u smislu elja muslimanskog sveenstva
potpisivanjem Ustava IVZ uspostavi vjersko-prosvjetna
autonomija Muslimana i izraava uvjerenje da e se na taj nain
konano jednom zauvijek likvidirati problem autonomije Bosne
i Hercegovine.110) Memorandum 15 poznatih muslimanskih
javnih radnika znaio je ozbiljan udarac ustakoj politici prema
Muslimanima u Bosni i Hercegovini, koje su ustaki vrhovi
poslije Memoranduma nastavili da optuuju zbog nevjerstva
hrvatskoj ideji i privrenosti autonomistikom pokretu. Pokuaji
da pojedinanim imenovanjem politiki pouzdanih ali nepoznatih
Muslimana za izvjesna mjesta u dravnoj upravi povrate
povjerenje graanskog muslimanskog politikog kruga u NDH
ostali su bez uspjeha. Imenovanje dra Mehmea Alajbegovia za
ministra vanjskih poslova poetkom maja 1944. nije donijelo
nikakve promjene u smislu jaanja politikog uticaja NDH meu
bosanskohercegovakim Muslimanima. Takve nade i iluzije
mogle su da se gaje i odravaju u izvjesnim ustakim sredinama,
kao to su takva objanjenja mogla da budu prisutna i u
beogradskim politikim krugovima koji su komentarisali da
Alajbegovievo imenovanje predstavlja preorijentaciju hrvatske
politike prema Muslimanima i da se na taj nain Muslimanima

J')
AMRS Fond UNS-a - Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost - Odsjek B/II -
Pododsjek IV-BH - Posebno izvjee br. 65 - 31. svibnja 1944.
u NDH daje vie prava nego to su do tada uivali.311) Sam
Alajbegovi nije imao nikakvih iluzija u pogledu znaaja
njegovog imenovanja za afirmaciju ustake politike meu
Muslimanima u Bosni i Hercegovini, kao ni u pogledu njegovih
linih okolnosti i mogunosti da vodi spoljnu politiku NDH,312)
koja je bila odreena samom pojavom po volji sila Osovine
Berlin-Rim, prvenstveno Treeg Rajha.
U ocjenama ustakih organa, naroito onih u vrhu,
Muslimani u cjelini tretirani su mahom kao protivnici NDH, kao
izdajnici hrvatskog nacionalnog interesa i njegovog najvieg
ostvarenja - NDH, a autonomija Bosne i Hercegovine osuivana
je kao antidravna zavjera. Za vojne i politike poraze NDH i
haotine prilike u Bosni i Hercegovini odgovornost snose
Muslimani, u koje, isticalo se sa ogorenjem u ustakim vrhovima,
ne treba imati povjerenje. Optube protiv Muslimana zbog
saveznitva sa partizanima, dezertiranja iz domobranstva u
partizanske jedinice i zeleni kadar bile su praene praksom
diskriminacije, nasilja i ubistava muslimanskih graana, pa i
unitavanja cijelih muslimanskih porodica, o emu prua
dokumentaciju i navedeni Memorandum predsjedniku vlade
NDH 15-storice sarajevskih muslimanskih javnih radnika krajem
aprila 1944. godine

ln) AMRS - Fond UNS-a - Beograd o ministru dr Alajbegoviu i njemakoj politici u

Bosni i Dalmaciji - br. 51 30. svibnja 1944.
lu) AVI1 - Fond NDH - Br. reg. 5/5-1-16 - k. lOG - Izjava dr Mehmeda Alajbegovia od
OCJENA GENERALA ZAUBERCVAJGA, KOMANDANTA
13. M U S L I M A N S K E S S D I V I Z I J E 0 S T A N J U NA
ZAPOSJEDNUTOM PODRUJU-KAMPANJA IZ SVIH PRAVACA
ZA J A A N J E U T I C A J A M E U M U S L I M A N I M A

.Ustakom vodstvu naroito je teko padala saradnja Nijemaca sa

muslimanskim autonomistima kao i sa etnicima. 13. brdska SS
divizija predstavljala je, po ustakim ocjenama, glavno uporite
autonomistikog pokreta. Ona je bila sva autonomistiki
nastrojena, pa su Nijemci protivhrvatsko raspoloenje
pripadnika divizije namjeravali, mislilo se meu ustaama, da
iskoriste za uspostavljanje saradnje Muslimana sa etnicima u
istonoj Bosni. Naime, Nijemci su u borbi protiv snaga NOVJ u
istonoj Bosni pretpostavljali saradnju sa etnicima zajednikim
operacijama sa oruanim snagama NDH, o ijoj su borbenoj
sposobnosti davali izrazito negativan sud. Ustake vlasti su imale
obavjetenje da e iz Srbije prei u istonu Bosnu oko pedeset
hiljada etnika da bi po dogovoru sa njemakim komandantima
uestvovali u borbi protiv partizana sa njemakim jedinicama. Po
ustakoj ocjeni situacija u istonoj Bosni bila je kritina i zbog
porasta zelenokadrovskog pokreta iji su predstavnici takoe
saraivali sa njemakim komandantima. Na podruju srezova
Tuzla, Srebrenica, Zvornik, Kladanj i Vlasenica formirao se zeleni
kadar, koji se sastojao iskljuivo od Muslimana i obuhvatao
oko 10.000 hiljada ljudi. Zapovjednik ove zelenokadrovske
grupacije bio je zvorniki profesor Nead Topi, koji se zalagao
za autonomiju Bosne i Hercegovine pod njemakim
protektoratom. Poetkom maja 1944. odletio je avionom u Berlin
zajedno sa viim oficirima 13. SS-divizije. Ustaki organi su
smatrali da je jedini motiv njegovog putovanja u Berlin bila
autonomija Bosne i Hercegovine, u kojoj bi on kao istaknuta
muslimanska vojna linost imao jedan od odluujuih
poloaja.313) Tako je, po ustakim izvorima, istona Bosna bila
izgubljena za NDH. Vlast i kontrolu u istonoj Bosni imali su
partizani, etnici, zeleni kadar i Nijemci, koji su sada traili
saradnju sa etnicima da bi savladali glavnog neprijatelja
partizanski narodnooslobodilaki pokret.
tab 13. brdske SS-divizije dao je o ovim pitanjima svoje
miljenje u analizi politikog poloaja na zaposjednutom
podruju.314) Osnovu ove analize ini ocjena o oiglednoj
nemoi NDH i njenih dravnih organa. Hrvatska postoji samo
zahvaljujui prisustvu njemakih vojnih formacija, kae se u

ilJ)
AVII - Br. reg. 4/1-3/ k. 153 - 1. lipnja 1944 - Prelaz etnika Drae Mihailovia na
podruje NDH i put Neada Topia u Berlin.

12 - A. Redi
analizi. Zatim slijedi ocjena prema kojoj vodei sloj nema vlasti,
graanstvo je rezervisano, intelektualci i mase priklanjaju se
komunizmu, a jedina jasna linija moe se vidjeti kod srpskih
seljaka, koji su u svom zaviaju dobro organizovali zatitu
pomou etnikih jedinica. S druge strane, Muslimani
predstavljaju kolebljiv elemenat. Oni uvijek trae oslonac kod
onih za koje misle da su jai. Ve se ugasila prva radost zbog
pojave divizije u uvjerenju da ona raspolae snagom da u Bosni i
Hercegovini uvede autonomiju. Muslimani ne shvataju da pored
vojnog faktora mora da se uspostavi zajednica cijelog naroda i da
se posebni sebini interesi ne mogu postavljati ispred interesa
zajednice. U takvoj situaciji na podruju preteno naseljenom
muslimanskim stanovnitvom ustake snage ine sve da razbiju
muslimanske SS-jedinice i sprijee 13. SS-diviziju da uspostavi
mir i red u istonoj Bosni. Po ocjeni komandanta divizije za
ustae nisu boljevike Titove jedinice dravni neprijatelj br. 1,
ve Muslimani u SS-jedinicama. Time se objanjava pojava
bosanskih planinaca, koji se u narodu zovu zeleni kadar. U
tabu 13. SS-divizije se konstatuje da je zelenokadrovski pokret
zahvaen procesom raspadanja i s tim u vezi sklonost da
pripadnici zelenog kadra pristupaju Titovim snagama. Na elu
zelenokadrovskog pokreta u zaposjednutom podruju istone
Bosne, navodi se u analizi, nalazi se zvorniki prof. Nead Topi.
Ponaanje Topievih zelenokadrovaca komandant 13.
SS-divizije objanjava i dovodi u vezu sa prelazom
zelenokadrovskih jedinica pod komandom Huske Miljkovia u
sklop partizanskih formacija u februaru i martu 1944. Prema
izjavi komandanta Prvog bataljona Bosanskih planinaca
Muslimanima je prijetila velika opasnost od etnika, mnogo
gora nego od partizana. Zategnuti muslimansko-etniki odnosi
nisu odgovarali razvijanju njemako-etnike saradnje na liniji
zajednike borbe protiv partizana, kao to je njemakim
vojno-politikim nastojanjima protivrijeilo zaotravanje odnosa
izmeu ustaa i Muslimana. Obavijeten da je Nead Topi
dobio poziv od efa Glavne slube SS da doputuje u Njemaku i
da je imao priliku da se sastane sa SS-obergrupenfirerom
Bergerom i velikim muftijom, komandant 13. SS-divizije istie
potrebu naroito kritinog posmatranja linosti ovoga
zelenokadrovskog komandanta. General Zaubercvajg smatrao je
da posebnu panju zasluuje Topieva izjava da e on znati da
razbije 13. SS-diviziju i njeno ljudstvo privue u zeleni kadar
ukoliko divizija ne likvidira etnike. Analiza komandanta 13.

1M) PA/AA Inland II G - 404 - Akten betreffend Berichte und Meldunge zur Lage in und
ber Jugoslawien - Geheime Kommandosache - 13. SS Divizion - Lagebericht Nr 1 (9)
fr die Zeit vom 7. 4. - 15. 6. 1944 - Der Kommandierende General Sauberzweig - SS
Brigadenfhrer und Generalmajor der Waffen SS - 405524-405545.
SS-divizije o vojno-politikom poloaju nametala je zakljuak da
se divizija nalazi u veoma sloenim uslovima, utoliko teim to se
od njenih pripadnika trae veliki napori, za koje bonjak nije
dorastao.315)
Rasporeena na prostoru Zvornik-Tuzla-Brko-Bijeljina
13. SS-divizija imala je zadatak da stvori stabilnu situaciju u
istonoj Bosni i da istovremeno provodi regrutaciju i obnavljanje
svoga sastava iz redova muslimanskog stanovnitva na ovom
podruju. Meutim, oblast cazinske krajine sa kompletnim
muslimanskim elementom ostala je izvan kontrole ove
muslimanske SS-divizije. Izazvano organizovanim ubistvom
Huske Miljkovia, rovito stanje u muslimanskim brigadama, iz
kojih su dezertirali ustaki elementi, nastojali su da iskoriste
ustaki organi i vrhovi u cilju stvaranja Ustako-krajikog
zdruga u cazinskoj krajini. Istovremeno iz 13. SS-divizije
upueni su na ovo podruje imami sa zadatkom da pripadnike
Huskinih jedinica vrbuju za bosansko-hercegovake SS
postrojbe. Prema ustakim policijskim izvjetajima, na
mobilizaciji Muslimana cazinske krajine u SS-jedinice poslije
pogibije Huske Miljkovia naroito su se angaovali porunik
Ljubijanki, jedan od bivih komandanata u Huskinoj vojsci i
Hasan Miljkovi, bivi narodni poslanik na listi JMO.316) Ustaki
predstavnici otvoreno su se suprotstavljali akciji vrbovanja
Muslimana Krajinika u SS-jedinice, koja je, po njihovoj ocjeni
bila direktno uperena protiv interesa NDH. Razvoj dogaaja
uinio je veoma lomnom osnovu ustako-njemakog saveznitva.
Izloeni pritiscima ustakih organa, s jedne, i imama iz
SS-jedinica, s druge strane, Muslimani cazinske krajine sticali su
uvjerenje da je narodnooslobodilaki pokret pravi nosilac
narodnih interesa.
Ustaka i njemaka SS-kampanja za Muslimane cazinske
krajine iznijela je na povrinu poznate suprotnsoti izmeu
ustakog vrha i vodstva njemakih oruanih jedinica SS u vezi sa
13. muslimanskom SS-divizijom. Zbog podrke koju je davao
vladi NDH i njenom stavu da ova divizija ne bude iskljuivo
muslimanska, kao i zbog pristranih izvjetaja o vojnim
neuspjesima ove divizije, njemaki poslanik u Zagrebu Zigfrid
Kae morao je da primi ozbiljne prigovore ministra spoljnih

*) Ovdje smo iscrpnije koristili Lagebericht Nr l komandujueg generala 13. SS

divizije u izlaganju njegovih ocjena o politikom poloaju Muslimana u istonoj Bosni.
Izvjetaj, meutim, prua veoma informativan pregled o stanju kod svih zaraenih strana:
ustaa, etnika, partizana, zelenog kadra, 13. SS-divizije, njihovom naoruanju,
propagandi, pijunai, pojavama dezerterstva.
,,#) AMRS - Fond UNS-a Prilike u Bosanskoj krajini i pogibija Huske Miljkovia - 9.

svibnja 1944.
AMRS - Fond UNS-a Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost - Odsjek B/II -
Pododsjek IV - BH - Posebno izvijee br. 58 - 25. svibnja 1944.

12*
poslova fon Ribentropa. Ministar je upozorio poslanika da Hitler
ne odobrava njegovo ponaanje i istovremeno mu stavio do
znanja da su njegovi izvjetaji o odnosima u NDH optereeni
ocjenama ustakih organa, umjesto da ih prikazuje sa
apsolutnom trezvenou. Odbacujui Kaeove izvjetaje prema
kojima je muslimanska SS-divizija vodila neuspjene borbe protiv
partizana, Ribentrop je utvrdio da se ova divizija uspjeno borila.
Ribentrop je dobro poznavao situaciju u NDH i imao svakako
dovoljno razloga kada je podvlaio Kaeu da ne smije primati
pod gotovo ono to mu se sa ustake strane saoptava, ve je
duan da briljivim provjeravanjem izgrauje pouzdan sud.117)
Poslije komandanta njemakih snaga na Jugoistoku, sada je
i Ribentrop stekao negativan sud o stanju u NDH i njenom vrhu.
Samo je Kae i dalje, koliko je mogao, podravao Pavelia i
njegovu vladu. U njemakim krugovima zvali su ga veim
Hrvatom i od samog Pavelia. U NDH se produbljivala
protivrjena situacija. Nijemci su o NDH govorili s prezirom a
istovremeno su bili uvjereni da im je ona najpouzdaniji saveznik.
Ocjenjujui da im je ovo saveznitvo nedovoljno u borbi protiv
narodnooslobodilakog pokreta, Nijemci nisu skrivali
zainteresovanost da imaju podrku Muslimana, ali i da uspostave
i odravaju saradnju sa etnikim komandantima u istonoj
Bosni. Ipak, svaka od zaraenih strana nastojala je da u Bosni
postigne dominantan uticaj. U odnosu snaga pitanje
opredjeljivanja Muslimana dobilo je poseban znaaj. Vojni i
politiki organi NDH nastojali su da Muslimane odre u
hrvatskom domobranstvu, Nijemci su najvei znaaj polagali na
13. SS-diviziju, uvjereni da je Muslimani smatraju svojom
zatitom; etnici su preduzimali ojaanu propagandu meu
Muslimanima da ih pridobiju za jugoslovenske ciljeve
ravnogorskog pokreta. Svima podjednako bilo je u prvom redu
stalo do toga da zaustave i sprijee proces pristupanja Muslimana
u narodnooslobodilaki pokret. U vojno-politikom opredjeljenju
Muslimana traio se odgovor na pitanje ija e biti Bosna:
ustaka, etnika, muslimanska ili partizanska.
U prethodnom izlaganju pokazali smo da su ustaki krugovi
izgubili povjerenje u Muslimane, koji su, po njima, vinovnici
separatizma u NDH i nosioci autonomnog poloaja Bosne i
Hercegovine. Istovremeno, Muslimani nisu dali podrku
ustakom pokretu da bi povratio Bosnu i Hercegovinu u sklop
NDH.
Poslije kongresa u selu Ba etniki pokret pokrenuo je
veoma ivu propagandu da bi pridobio Muslimane za svoju

ll1)
PA/AA - Akten - Nachlass Kasche - Band 10/2 - Berlin, 13. April 1944 - An den
Deutschen Gesandten Herrn Kasche - Agram - Ribbentrop - H - 302049-H 302052.
koncepciju jugoslavenske federacije u obliku nasljedne ustavne
monarhije. Draa Mihailovi obratio se Muslimanima Bosne i
Hercegovine i starog Rasa Sandaka s pozivom da se zajedno
sa Jugoslavenskom vojskom u otadbini bore za budunost u
slobodi i pravdi.318) U propagiranju stavova etnikog kongresa
meu bosanskohercegovakim Muslimanima veoma aktivan bio
je spomenuti list Istok (Marik), Glas jugoslavenskih
Muslimana u kome je objavljeno vie lanaka koji su posveeni
problemima poloaja Muslimana u Jugoslaviji.319) Ova
propaganda, meutim, nije nalazila put do irih muslimanskih
krugova, pa ni imala jaeg odjeka meu Muslimanima u Bosni i
Hercegovini. Sa nekoliko muslimanskih javnih radnika u svojim
redovima, etniki pokret nije mogao da formira izvjesno stabilno
uporite koje bi imalo veeg znaaja u okupljanju Muslimana na
programu ravnogorskog pokreta Drae Mihailovia. Oigledno,
etniki pokret nije mogao raunati na podrku Muslimana, da bi
se Bosna i Hercegovina nala u sastavu Velike Srbije.
Perspektiva autonomne Bosne i Hercegovine pod njemakim
protektoratom za koju su se opredijelili muslimanski autonomisti
bila je uslovljena pobjedom Treeg Rajha nad silama
antihitlerovske koalicije, u koju se sve manje vjerovalo ne samo
meu bosanskohercegovakim Muslimanima ve i u samoj
Njemakoj. 13. muslimanska SS divizija, a jo manje zeleni kadar,
nisu mogli da ideju autonomije Bosne i Hercegovine uine
realnim politikim programom. Njemakim komandantima 13.
SS-divizije bilo je prije svega stalo do pacifikacije istone Bosne,
tj. do unitenja partizanskih snaga, a ne do muslimanskih
autonomistikih zahtjeva. Sastavljen od dezertera,
zelenokadrovski pokret vie je bio izraz rasula oruanih snaga
NDH nego to je predstavljao snagu muslimanskog
autonomistikog pokreta. tavie, zelenokadrovski pokret
svakodnevno se topio usljed prelaza njegovh pripadnika u
partizanske jedinice, kao i u jedinice 13. SS-divizije.
Otvoren prema svima koji su bili spremni da se bore protiv
njemakih okupatora i njihovih saveznika i pomagaa ustaa i
etnika, narodnooslobodilaki pokret je irinom svoje platforme i
jasnoom politikih ciljeva u znaku odluka AVNOJ-a i
ZAVNOBiH-a uspjeno uklanjao uzroke kolebanja meu
Muslimanima, iji su pripadnici, naroito omladina, stupali u
partizanske jedinice, jaajui vojnu i politiku snagu
narodnooslobodilakog pokreta. Razoarenje Muslimana u NDH

*') Arhiv R SUP-a - Letak Drae Mihailovia 4. V 1944: Muslimanima Bosne i

Hercegovine i starog Rasa - Sandaka.
,l*) AVI I - a - 10/6-1-2-4 ;7 k. 226 - Federacija i Muslimani, Muslimani u
Jugoslaviji, Ustavna monarhija i Muslimani, Demokratija i Muslimani, Kulturna
djelatnost meu nama, Muslimanska matica.
i nepovjerenje u Veliku Srbiju neminovno se potvrivalo
ukljuivanjem u narodnooslobodilaki pokret. Odluni protiv
prikljuenja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj i Srbiji, Muslimani su
spoznavali da ZAVNOBiH-ovski poloaj Bosne i Hercegovine
stvara uslove za njihov opti razvoj i napredak.
Narodnooslobodilaki porket je postao osnovni pravac
opredjeljivanja Muslimana, to jo ne znai daje zelenokadrovski
pokret ostao bez njihove podrke i da je NDH meu
Muslimanima sasvim izgubila svoje pristalice. Dvije muslimanske
brigade u Unskoj operativnoj grupi na podruju cazinske krajine i
XVI muslimanska brigada u istonoj Bosni sa nekoliko hiljada
Muslimana u mnogim bosanskohercegovakim i drugim
jedinicama NOVJ predstavljali su potvrdu ne samo o masovnom
opredjeljivanju Muslimana u narodnooslobodilaki pokret ve i
dokaz da je narodnooslboodilaki pokret postao matino
opredjeljenje svih jugoslavenskih naroda.
13. MUSLIMANSKA SS DIVIZIJA IGNORIE SUVERENITET
NDH - AKTIVNOST ZELENOKADROVSKOG VOE NEADA
TOPIA I OIVLJAVANJE AUTONOMISTIKOG POKRETA

Istona Bosna predstavljala je podruje na kome se

autonomistiko opredjeljenje Muslimana ispoljavalo due nego u
drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. To se objanjava
injenicom da su se u ovoj oblasti nalazila dva najjaa centra
autonomistikog pokreta u Bosni: Sarajevo i Tuzla, da je ovdje
autonomistiki krug u uslovima okupacije postao relativno
kompaktan, pa je zahvaljujui povezanosti sa pristalicama
pokreta u optinama sa pretenom veinom muslimanskog
stanovnitva mogao da ostvaruje uticaj na politiko raspoloenje
Muslimana. S tim u vezi ustaka odbojnost i militantno
konfrontiranje prema ideji autonomije Bosne i Hercegovine, kao i
protivmuslimansko djelovanje i karakter etnikog pokreta
stvarali su pogodno tie za odravanje i manifestovanje ciljeva
autonomistikog pokreta. Muslimanski autonomistiki krug u
istonoj Bosni autonomni poloaj Bosne i Hercegovine vezao je
za 13. SS-diviziju i za muslimanski zelenokadrovski pokret.
Izrazito ustakog sastava, 13. SS-divizija je od svog dolaska,
poslije izobrazbe, na teritoriju istone Bosne u martu 1944. pa
tokom proljea i ljeta izvrila stravine zloine nad srpskim
stanovnitvom na podruju srezova Brko, Gradaac, Bijeljina,
Lopare, Zvornik, Tuzla, Lukavac, Kladanj, Vlasenica, koji nisu
zaostajali za ustakim pokoljima pripadnika srpskog naroda na
ovom prostoru u 1941.320) U mnogim ovim protivsrpskim
ekspedicijama zajedno sa dijelovima 13. SS-divizije uestvovali su
i zelenokadrovci, koji su imali veliku vlast u nekim mjestima, kao
to su Brko i Bijeljina, u kojima su bili smjeteni pukovski
tabovi 13. SS-divizije. Kao nagradu za saradnju komanda 13.
SS-divizije dodijelila je na upravu etnikim voama neke
teritorije u kojima su oni imali veliku vlast.321) Tako se
autonomistiki pokret naao u apsurdnoj situaciji.
Suprotstavljajui se od poetka ukljuenju Bosne i Hercegovine u
sklop ustake NDH, sada je raunao da e 13. muslimanska
SS-divizija, mahom regrutovana od muslimanskih ustaa, otvoriti
put do autonomnog pooaja Bosne i Hercegovine. Drugo vojno
uporite autonomistikog pokreta bio je zeleni kadar, nastao
okupljanjem muslimanskih dezertera iz oruanih jedinica NDH,

) AVII - R. b. 43/1-56, k. 312 - 13. SS bosanskohercegovaka divizija zvana Handar.

,21)Ibidem - str. 12. (tab 13. SS-divizije dodijelio je Semberiji Raji Banjiiu, Ugljevik
Lazi Jeremiji zvanom Zeka, Tavnu Damjanovi Stevi zvanom Leko.
iji su vojni i politiki ciljevi bili da se ne ratuje i ne ulazi u
zaraene frontove. U saradnji zelenokadrovaca sa 13.
SS-divizijom, njihovom izdvajanju iz oruanih formacija NDH i
njihovom protivsrpskom opredjeljenju i ponaanju muslimanski
autonomisti nalazili su elemente autonomistikog opredjeljenja
zelenokadrovskog pokreta. Oslonjen na njemakog okupatora i
protivsrpski zeleni kadar, muslimanski autonomistiki pokret
povezao je svoju perspektivu sa snagama koje nisu imale
perspektive. Saveznitvo sa njemakim okupatorom, iji se
protektorat traio, neminovno je vodilo autonomistiki
muslimanski autonomistiki pokret u opasnu realnost protiv
srpskog opredjeljenja. Poput ustakih kvislinga i etnikih
kolaboracionista, i muslimanski autonomisti vezali su svoju
sudbinu sa sudbinom njemakog okupatora.
Na zaposjednutom prostoru istone Bosne tab 13.
bosanskohercegovake muslimanske SS-divizije ponaao se kao
na okupiranom podruju. Ne samo to je preduzimao oruane
akcije bez konsultovanja sa komandama vojnih formacija NDH
nego je i cjelokupnu civilnu upravu stavio pod svoju kontrolu. U
kontrolisanom dijelu istone Bosne tab 13. SS-divizije potpuno
je likvidirao organe vlasti NDH. U vezi sa izvjesnim mjerama 13.
SS-divizije u Bosni i Hercegovini poslanik NDH u Berlinu dr
Koak posjetio je Ministarstvo inostranih poslova 30. juna 1944. i
tom prilikom izrazio aljenje zbog njemakog ignorisanja
suvereniteta NDH. Dr Koak je naveo da je prvobitno 13.
SS-divizija u svom sastavu trebalo da ima i katolike i Muslimane,
a da se sada sastoji iskljuivo od Muslmana i da nosi naziv 13.
bosanskohercegovaka dobrovoljaka muslimanska SS-divizija.
U ovom nazivu progovorio je separatistiki pokret pod uticajem
izvjesnih gradskih intelektualnih krugova u Bosni i Hercegovini.
U slubenim prostorijama divizije, navodi dr Koak, svuda se
nalaze slike velikog jerusalimskog muftije a ne hrvatskog
dravnog efa. Na zaposjednutom podruju divizija je praktino
preuzela civilnu upravu i izdaje naredbe koje sasvim zaobilaze
hrvatski suverenitet. Bez dogovora sa hrvatskim vlastima divizija
je na svojoj teritoriji zabranila pozivanje u hrvatsku vojsku,
slubeni hrvatski organi ne mogu ovdje preduzimati oruane
akcije protiv bandi, zabranjeno je uspostavljanje hrvatskih
organizacija u bilo kom obliku, zabranjena je svaka politika
aktivnost. Ilo se dotle da je divizija imenovala seoske starjeine i
da su polagali SS-zakletvu, u kojoj se nije pominjala Hrvatska i
dravni ef. U diviziji se otvoreno razvijala propaganda za
autonomiju Bosne i Hercegovine. SS-oberfirer From otvoreno je
davao izjave o autonomiji Bosne i Hercegovine, kao to je i
turmbanfirer Krempler podravao autonomistiku ideju.
SS-divizija sarauje sa izvjesnim muslimanskim krugovima
gradske inteligencije koji su poznati zbog svojih centrifugalnih
tendencija. Poslanik Koak je naglasio da Hrvatska duguje svoju
nezavisnost Njemakoj i izrazio uvjerenje da bi Hrvatska vie j
koristila Rajhu ako bi se pojaao autoritet njene vlade umjesto to
se podupiru separatistike tenje. Predstavnik Njemakog
ministarstva spoljnih poslova Henke odgovorio je hrvatskom
poslaniku da, na razoarenje njemake vlade, hrvatska vlada nije
u stanju da u zemlji uspostavi normalne odnose, pa su njemake
trupe i SS snage morale da preduzmu u NDH najvanije borbene
zadatke. U takvim okolnostima sva pitanja uprave morala su da
budu podreena vojnim zahtjevima. Heke je odbacio prigovor da
se sa njemake strane pomau centrifugalne tenje uperene protiv
hrvatske drave i naglasio da vlada Rajha smatra Hrvatsku
prijateljem i ratnim saveznikom.322)
Moglo bi se rei da je cjelokupna politika struktura NDH
bila opsjednuta opasnou bosanskog autonomistikog
separatizma i izdvajanja Bosne i Hercegovine iz NDH uz
njemaku podrku. Po ocjeni ustakih organa, glavnu snagu
autonomistikog pokreta predstavljao je zeleni kadar, a njegovog
komandanta Neada Topia smatrali su autoritativnim
autonomistikim voom. Topi je drao na okupu oko 8.000
bosanskih planinaca, o ijem se materijalnom snabdijevanju
brinulo Ministarstvo oruanih snaga NDH, a Nijemci o
snabdijevanju naoruanjem. Nijemci su, takoe, vodili izvjestan
nadzor nad radom bosanskih planinaca preko svog oficira za
vezu koji se nalazio u Topievom tabu. Ustaki izvjetaji
prikazuju Topia kao nepomirljivog srbofoba, koji se spremao
da od svojih bosanskih planinaca i Muslimana iz Sandaka i
Albanije stvori zajedniku falangu protiv Srba. Cijenei da
Topievi planinci predstavljaju znaajnu vojnu snagu u
istonoj Bosni, koja im moe biti koristan saveznik, Nijemci su
pozvali Topia u Berlin na razgovore. U Berlinu Topi se u
Himlerovom tabu juna 1944. sastao sa SS-generalom Bergerom,
a istovremeno je vodio razgovore sa velikim jerusalimskim
muftijom El Huseinijem, iji je gost bio tri dana. Po povratku iz
Berlina Topi je putovao u Sarajevo na poziv . Behmena i M.
Handia, koji su bili zainteresovani da u redovima zelenog kadra
ojaaju pozicije autonomistikog pokreta. Kontakte sa
SS-generalom Bergerom nastavio je u avgustu u Zagrebu, da bi
zatim zajedno sa njemakim oficirom u svom tabu Hilerom
putovao na poziv velikog mutije u Berlin. Ove Topieve
berlinske veze, kao i saradnja sa 13. SS-divizijom bile su organima
NDH neprijatne i izazivale njihovo nezadovoljstvo. Oni su se,

J)PA/AA - Inland IIG - 404 - Akten - betreffend: Berichte und Meldungen zur Lage in
und ber Jugoslawien - vom 1944 bd. 4, Bd 5 - str. s. Pol. Nr. 226 - Berlin, den 4. juli
1944. - Hencke - (Unterstaatssekretar in Ram).
takoe, plaili mogunosti pribliavanja bosanskih planinaca
narodnooslobodilakom pokretu jer su bili obavijeteni da neki
Topievi oficiri odravaju veze sa partizanima.323)
Prema ustakim izvjetajima koji potiu iz ljeta 1944. godine
autonomistiki pokret u Bosni i Hercegovini pokazivao je mnoge
znake oivljavanja, koje je bilo vezano za djelovanje komandanta
bosanskih planinaca Neada Topia. Zamisao je, navodno,
bila da se uspostavi autonomija Bosne i Hercegovine pod
njemakim nadzorom, da na elu autonomne uprave bude
njemaki general kome bi bio dodijeljen jedan Musliman kao
civilni adlatus. Kao uzor autonomne uprave posluio je
oblik vojnopolitike uprave iz doba austrougarske okupacije
Bosne i Hercegovine. U autonomnoj Bosni i Hercegovini bile
bi sve tri vjere izjednaene. Oivljavanje autonomistikog pokreta
u Bosni i Hercegovini ustaki organi objanjavali su uspjenim
boravkom Neada Topia u Berlinu i neuspjelim putovanjem po
Bosni predsjednika vlade NDH dra Nikole Mandia. injenica
da nije dolo do poboljanja poloaja Muslimana, to je obeao
dr Mandi poslije sastanka sa predstavnicima Muslimana u
Sarajevu, krajem aprila 1944, kada je primio Pro Memoriu sa
zahtjevima da se obustave ustaki progoni Muslimana, imala je za
posljedicu aktiviranje potpisnika Memoranduma na liniji
autonomistikog pokreta. Sada je i krug oko dra Save Besarovia,
koji se nalazio na podruju dravnog ministra u vladi NDH,
podravao zahtjeve i politiku muslimanskih autonomista.
Oslanjajui se na njemako-etniki sporazum, bosanski
pravoslavci oekivali su, prema slubenim izvjetaima NDH,
da e podrkom muslimanskim autonomistikim zahtjevima nai
put do poloaja u Bosni i Hercegovini, a zatim na mirovnoj
konferenciji traiti da Bosna i Hercegovina pripadne Srbiji. U
takvoj situaciji Nead Topi je ponovo putovao u Berlin u
pratnji viih njemakih oficira. Meu njima je bio i Konrad
Klaze, koji je izrazio spremnost da u Berlinu podri
autonomistike zahtjeve.324)
U nekim bosanskim gradovima autonomistiki pokret imao
je relativno jaka uporita u graanskim muslimanskim
krugovima, pa i meu oficijelnim predstavnicima civilne uprave.
U Brkom, npr., gdje se nalazio tab 27. puka 13. SS-divizije, u
kojoj se osjeala jaka propaganda za autonomiju Bosne i
Hercegovine, muslimanski autonomisti odravali su veoma ive
kontakte sa oficirima ove divizije, ne skrivajui da ele
autonomiju Bosne i Hercegovine i potpuno otcjepljenje od

,n)
AVI I Br. reg. 30/4-1-5: k. 153 c - Predmet: Nead Topi - Bosanski planinci.
*) AVI1 Reg. br. 21/8-1-4; k. 153 c - Autonomija Bosne i Hercegovine.
NDH.325) U navedenim ustakim izvjetajima agitatori autono
mistikog pokreta na prvom mjestu trae se u redovima musli
manske inteligencije, pod ijim se uticajem meu graanstvom
stvara negativno raspoloenje prema NDH. Nasuprot tome, iroki
slojevi seoskog stanovnitva i gradske sirotinje, tvrdi se u ovim
izvjetajima, s povjerenjem se odnose prema NDH i ustakom
pokretu. Prema ovim analizama politkog kretanja u Bosni i
Hercegovini, Muslimani se jednom listom smatraju protivnicima
NDH, a drugi put je to samo ui graanski sloj, odnosno musli
manska inteligencija. Za oivljavanje autonomistikog pokreta
meu Muslimanima najtee optube upuuju se muslimanskoj
inteligenciji, koja se ini odgovornom zbog nastojanja u smislu
saradnje Muslimana sa Italijanima, zbog inicijativa za
povezivanje Muslimana sa etnicima, zbog aktivnosti u
okupljanju Muslimana u narodnooslobodilaki pokret i
ukljuivanja u partizanske jedinice i uopte zbog razbijanja
opozicionog pokreta meu Muslimanima, protiv NDH.325a) Borba
protiv autonomistikog pokreta imala je, sa stanovita ustake
nacionalistike ideologije, specifinu teinu i znaaj. Polazei od
ustake doktrine da su bosanskohercegovaki Muslimani dio
hrvatskog naroda, prema navedenim analizama autonomistiki
pokret je poniavao muslimanske Hrvate na taj nain to ih je,
kao i Jevreje, svodio na konfesionalnu manjinu.326) Ova kritika,
meutim, bila je nemona da meu Muslimanima otvori put
povjerenja u NDH.
U stvarnosti politike izdijeljenosti Muslimana njemaka
politika u istonoj Bosni, iji je nosilac bila 13. SS-divizija, ni
je mogla nai eljeno uporite u masama muslimanskog sta
novnitva. Stoga je, uspostavljajui mir u istonoj Bosni, 13.
SS-divizija preduzimala akcije koje su imale vie teroristiki nego
vojni karakter. Pokolji i nasilja nad golorukim srpskim sta
novnitvom predstavljali su glavni metod pacifikacije.
Njemakom komandujuem generalu u NDH stizali su izvjetaji
sa podruja 13. SS-divizije prema kojima rezultati smirenja
pruaju potpuno prijatnu sliku, ali je generalov tab sumnjao u
trajnost takvog smirenja, jer se u njemu s razlogom smatralo da bi
odlazak 13. SS-divizije sa zaposjednutog podruja ponovo bio
praen pojavama ustaniko-odmetnikog haosa. Sa njemakog
vojnog gledita smirivanje zemlje bilo je moguno samo u
trajnoj okupaciji cijele hrvatske dravne te teritorije. Vremenska i
teritorijalna ogranienost pacifikacije ne odgovara njemakoj

*) AVII Reg. br. 16/3-1: k. 153 c - Prilike u Brkom - Pouzdanik iz Brkog dostavlja
dana 3. VIII 1944.
a) AMRS - Fond UNS-a Odgovor na Promemorij muslimanskih prvaka predar
gospodinu predsjedniku vlade br. 50 - 31. kolovoza 1944.
m) Ibidem
ratnoj strategiji.327) Meutim, stanje na frontovima u ljeto 1944.
ubrzano se mijenjalo na tetu Njemake, pa je dranje teritorija
pod trajnom okupacijom bilo izvan realnosti ratnih situacija i
mogunosti.
Administrativno-politike reforme koje je preduzimala 13.
SS-divizija u istonoj Bosni izazivale su negodovanje hrvatskih
dravnih organa. Zbog toga je poslanik NDH u Berlinu imao
razgovor u njemakom Ministarstvu spoljnih poslova. Sada je,
pak, i njemaki poslanik kod vlade NDH Zigfrid Kae izraavao
zabrinutost za razvoj njemako-hrvatskih odnosa. U izvjetaju
Ministarstvu inostranih poslova s kraja jula 1944. Kae se kritiki
postavlja prema politikom koraku koji je 13. SS-divizija
preduzela na prostoru Brko-Tuzla-Bijeljina uspostavljajui
posebnu upravu, pri emu je potpuno ignorisala hrvatske prilike.
Ovaj postupak, navodi Kae, izazvao je novo pogoranje
njemako-hrvatskih optih odnosa, poveao hrvatsku sumnju
prema Rajhu zbog nagovijetenih njemakih posebnih planova sa
istonom Bosnom. Osim toga, odnos prema Hrvatima oteava se i
na taj nain to se kod nadreenog V SS-planinskog korpusa
Prvoj ustakoj brigadi u istonoj Bosni stalno postavljaju novi
zadaci i izdaju nareenja kojima se hrvatska podruja preputaju
srpskim etnicima. Da bi se uklonile ove pojave, Kae predlae:
13. SS-diviziju usmjeriti vojniki u Hrvatskoj bez posebnih
politikih ovlatenja. Ukoliko je njena posebnost povezana sa
politikim zadacima, potrebno je da se oni usklade sa njemakim
poslanstvom. Ukinuti naredbu 13. SS-divizije o politikim i
upravnim mjerama u zaposjednutom prostoru. U cilju saradnje sa
vlastima NDH pri diviziji imati opunomoenog predstavnika
vlade NDH i sa njim, na osnovu hrvatskih zakona, sreivati stvari
na podruju koje kontrolie divizija. Regrutiranje za diviziju vriti
u saglasnosti sa njemakim vojnim inspektorom i hrvatskim
vojnim ministrom.328)

,,7>Zbornik NOR-a - XII - 4 - Dokum. br. 94 - str. 424.

) AJ - T - 120 - R. 1757 - E 25376-E 25378; Der deutsche Gesandte - Zagreb, den 26.
Juli 1944. - 13. SS - Division - S. Kasche.
DVIJE LINIJE NJEMAKE POLITIKE U PROSTORU JUGOISTOKA
-SPORAZUM TITO-UBAI I MUSLIMANI-ETNIKA
NASTOJANJA U POGLEDU BOSNE I HERCEGOVINE-PLIMA
NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA U BOSNI I HERCEGOVINI
U U ETO 1944. H I T L E R Z A TJENJU P O V E Z A N O S T
HRVATSKE SA NJEMAKIM RAJHOM U BUDUNOSTI
Na osnovu izvora njemake provenijencije mogue je govoriti da
u NDH u to vrijeme postoje dvije linije njemake politike. Jedna
je izrazito proustaka, lojalna vrhu NDH, iji je inspirator i
zastupnik njemaki poslanik u Zagrebu Zigfrid Kae. Druga je
suprotstavljena Kaeovim ustakim pogledima, formirana u
njemakim vojnim tabovima u NDH i na prostoru Jugoistoka, s
nepovjerenjem se odnosi prema NDH, istie njenu vojniku
nesposobnost, pa se deklarie za uspostavljanje okupacionog
reima, ime se ignorie samostalnost ustake drave. Na
prostoru Bosne i Hercegovine ova linija orijentirala se na vojnu i
politiku saradnju sa muslimanskim autonomistima, koji su od
stvaranja NDH bili opredijeljeni za izdvajanje Bosne i Herce
govine i za autonomiju pod njemakim protektoratom. Ova
saradnja, meutim, nije znaila i bezrezervnu podrku musliman
skoj autonomistikoj politici. Praktian oblik njemako
-muslimanske saradnje ostvariovao se u 13. SS-muslimanskoj
divziji, iji je vojni sastav preteno bio muslimanski, a i u
oficirskom sastavu nalazio se izvjestan manji broj Muslimana.329)
Za razliku od ranijih godina, kada su u svojim rezolucijama
osuivali zloine, koje su nad srpskim stanovnitvom inile ustae
iz muslimanskih redova, sada su muslimanski autonomisti
ostvarenje svoga politikog cilja - autonomiju Bosne i
Hercegovine - vezali za ustako-muslimanski sastav 13.
SS-divizije i njene njemake nacistike komandante. Autonomna
Bosna i Hercegovina bila bi njemaki protektorat, u kome bi
Muslimani predstavljali apsolutnu veinu bosanskohercegova-
kog stanovnitva, jer je srpsko stanovnitvo bilo izloeno
istrebljenju.
Jedan izvjetaj taba 3. korpusa NOV i POJ iz jula 1944.
govori o masovnom teroru koji je nad Srbima izvrila 13. SS
divizija u istonoj Bosni. Da bi situaciju drali pod svojom
kontrolom Nijemci su podsticali etnike i zelenokadrovce i
izazivali srpsko-muslimanske sukobe sa ciljem da zaustave

J29)AVII R. b. 43/1-56; k. 312 - 13. SS bosanskohercegovaka divizija zvana Handar

- (Prema ovom dokumentu u 13. SS-diviziji oficiri Muslimani bili su: pukovnik
Bievi-Beg, major Dervi-beg engi, kapetan Ahmed-beg Cen, porunik Sead
Kurtovi. porunik Hasanbegovi, porunik Skaka-imam I bataljona 28. puka, kapetan
Halim Malko, pukovski imam 28. puka, natporuinik Terzi imam u diviziji, podoficir
Lelija uvali).
osipanje etnikih i zelenokadrovskih odreda u sastav
partizanskih jedinica. Procesi su, meutim, imali svoje pravce i
tokove. U dijelovima zelenog kadra ustaki elementi su potisnuli
autonomae, da bi na pojedinim sektorima pruili otpor
mobilizaciji Muslimana u jedinice 13. SS-divizije. Istovremeno,
na podruju Graanice, Gradaca, Srebrenika i u dolini Spree
komandanti zelenokadrovskih grupa traili su kontakte sa
partizanima. Sporazum TITO - ubai izazvao je komeanje
meu etnicima, ubrzavao diferencijaciju u njihovim redovima u
smislu opredjeljenja za narodnooslobodilaki pokret.330) Dok je
vodstvo etnikog pokreta napadalo sporazum Tito-ubai, jer
je tada ostalo bez podrke jugoslovenske vlade u emigraciji, meu
Muslimanima ovaj dogaaj djelovao je u smislu afirmacije
narodnooslobodilakog pokreta, njegovog politikog ugleda i
vojne snage.331) Opredjeljivanje Muslimana za narodno
oslobodilaki pokret dobilo je nove dimenzije. Ovim sporazumom
uklonjena je jo jedna prepreka - jugoslavenska vlada u
emigraciji - koju su mnogi Muslimani osjeali kao Damoklov
ma i sa strahom od njega ekali svoju sudbinu poslije zavretka
rata. Pogotovo stoga to je njenu podrku od poetka imao, a i
njenom sastavu pripadao komandant etnike Jugoslovenske
vojske u otadbini Draa Mihailovi kao vojni ministar i
naelnik vrhovne komande. S druge strane, njemako-etniki
savez protiv partizana bio je dokaz Muslimanima da i Nijemcima
i etnicima predstoje crni dani. Oni nisu mogli prihvatiti da su se
Nijemci odrekli srbofobije, ni vjerovati da etnici mogu postati
saveznici i prijatelji Nijemaca. U savez ih je morala natjerati teka
nevolja zbog poraza na ratnim frontovima - istonim, zapadnim i
jugoslovenskim. Sada se meu Muslimanima sve rjee ulo
pitanje ta je s Turskom, a opredjeljivanje za
narodnooslobodilaki pokret dobilo je novi zamah. U tom smislu,
osim sporazuma Tito-ubai, znaajan uticaj imalo je otvaranje
zapadnog fronta anglo-amerikim iskrcavanjem u Francusku.
U etnikim tabovima saradnja sa Nijemcima smatrala se
nunim zlom i taktikom potrebom. Draa Mihailovi je jo na
dao da e povratiti povjerenje britanskih saveznika i ponovo imati
njihovu materijalnu i politiku pomo i podrku. U njegovoj
politikoj i ratnoj strategiji Bosna je sada dobila prvorazredni
znaaj. Poetkom avgusta 1944. on se obraa jednom od svo
jih najvanijih saradnika, svome predstavniku za Bosnu
potpukovniku Ostojiu da bude spreman za odluujuu akciju

) Zbornik NOR-a IV 27. jul 1944 - Dok. br. 53 - Izvjetaj taba 3. korpusa od 14. jula
1944-str. 251-257.
J,) Zbornik NOR-a - IV 27 Dokument br. 58 - str. 278.
potpunog osvajanja Bosne. Pitanje Bosne je jedno od veoma
krupnih pitanja. To je... s druge strane sloen problem, jer e
Hrvati svim silama teiti da Bosna njima pripadne. Stoga je mi
mormao u nae ruke potpuno da zgrabimo. Ako to uspemo, onda
je ona naa, u protivnom neizvesno je kakvo bi se reenje moglo
doneti. Imajte ovo u vidu i gledajte da za odlune dogaaje tamo
budemo jaki, kako bismo zgrabili svu upravu u svoje ruke...332)
Potinjeni etniki komandanti su se trudili da se u tom pogledu
priblie zelenokadrovskim grupama kako bi ih pridobili za svoju
koncepciju monarhistike jugoslovenske federacije, koju je
formulisao ravnogorski etniki kongres u selu Ba. tavie, koliko
su mogli, etniki komandanti nastojali su da pomou raznih
oblika propagadne sprijee regrutovanje Muslimana u oruane
formacije NDH i utiu na njihovo pristupanje zelenom kadru.
Smisao etnike saradnje sa zelenim kadrom bio je prvenstveno u
tome da se uzajamno potpomau u borbi protiv komunista.333)
Da bi postigli cilj - osvajanje Bosne, etnici su ulazili u saveze sa
svim protivnicima partizana. Izgubili su vjeru da to mogu uiniti
sopstvenim snagama. Novi saveznici pruali su slabe mogunosti
za vrstu etniku vlast. Smatrali su da Muslimani i Hrvati trae
prvu priliku da priu Titu. Spas su oekivali od saveznika, a dotle
e nastojati da odre ljude na okupu borbom protiv okupatora
i dolaskom do plena. Ocjenjujui da je situacija kritina,
etniki komandanti insistirali su kod Drae Mihailovia da se
hitno obrati saveznicima sa zahtjevom da nas okupiraju.
Ukoliko do toga ne doe, izjavil su: mi smo izgubili bitku i
politiki i vojniki... narod osjea da njih (partizane) podravaju
sva tri velika saveznika, dok su nas sva tri ostavila.334)
Nezadovoljni zbog toga to njihovi prijatelji Muslimani nisu
aktivni i sede na dve stolice,335) etniki oficiri precjenjivali su
znaaj svake muslimanske grupe sa kojom bi se sastali i sa njom
zajedno donijeli zakljuke, kao npr. na sastnaku predstavnika
Muslimana i predstavnika Srba za srez bijeljinski. Prvi
zakljuak... koji stupa odmah na snagu bio je da srpske i
muslimanske oruane snage u svim prilikama od danas stoje pod
komandom samo Njegovog Velianstva kralja Petra II i udruene
u borbi protiv Tita i njegovih bandi, kao i svih drugih neprijatelja

1J1)AVII - a - Br. reg. 47/1 - k. 5 - 3. avgusta 1944. - Dragi Ostojiu...

*) AVIl - a - Br. reg. 27/3 - k. 194 - 16. avgust 1944. - Komandantu 100 i 220 -
Komandant, kapetan Mitranovi.
114) AVII-a-16/1 1. 280 - depee - U. septembar 1944. Br. 501 - Za 86 - very urgent - P.

pukovnik Ostoji i p. pukovnik Baovi.

"*) AVlI-a-15/1, k. 280 - Depea br. 826 - 61/U-VIII Grupa dr arca odrava veze sa
Ristievom grupom i oni ekaju situaciju, a moe biti i narodna vea iz 1918. Major
Rajkovi.
naeg naroda.336) Za razliku od ranijih etniko-muslimanskih
vojnih sporazuma, sada se muslimanska oruana sila sasto
jala od zelenog kadra, koji je svoju vojnu sposobnost potvrivao
pacifikacijom istone Bosne u zajednikim akcijama sa
jedinicama 13. muslimanske SS-divizije. Stvarni smisao ovoga
bijeljinskog etniko-muslimanskog sporazuma, s jedne strane,
bio je da se otkloni opasnost etnike odmazde nad Muslimani
ma, a, s druge strane, da se istakne nunost etniko-muslimanske
saradnje u borbi protiv zajednikog neprijatelja komunistikih
partizana. *
Otvaranje Drugog fronta i Sporazum Tito-ubai (16. VI
1944) predstavljali su veoma znaajne dogaaje u pogledu
optejugoslovenskog kao i meunarodnog prestia i ugleda
narodnooslobodilakog pokreta. Predsjednik britanske vlade
Vinston eril ocijenio je da je narodnooslobodilaki pokret glav
na snaga u Jugoslaviji koja se bori protiv njemakih faistikih
okupatora i da je neophodno da na osnovama neposrednih
razgovora sa vrhovnim komandantom NOV i POJ i predsjed
nikom Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije maralom
Josipom Brozom Titom utvrdi liniju u daljem razvoju britanske
politike prema Jugoslaviji, prije svega uslove i obim pomoi za
NOVJ. erilu je bilo stalo do toga da se u Jugoslaviji ojaa front
protiv Nijemaca vojnim snagama pod Titovom komandom i s tim
uporedo da poslije rata Jugoslavija zadri oblik monarhije sa
kraljem Petrom II Karaoreviem. Tito je meutim, bio prven
stveno zainteresovan da dobije to veu pomo u naoruanju i
hrani i da osigura tekovine narodnooslobodilake borbe izraene
u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Iz tih razgovora
proistekla je Deklaracija predsjednika Nacionalnog komiteta
osloboenja Jugoslavije marala Tita od 17. avguata 1944. o
osnovnim ciljevima narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije i
o Sporazumu sa ubaiem. Osnovno u toj deklaraciji, pisao je
Tito Kardelju, je stav da neemo u Jugoslaviji i na Balkanu
(uspostaviti) Sovjete.337
U Bosni i Hercegovini to je vrijeme izrazite plime narod
nooslobodilakog pokreta, i u politikom i u vojnom pogle
du. Poslije Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu,
djelatnost ZAVNOBiH-a se iroko razgranavala. Naroito je bilo
aktivno Predsjednitvo koje svojim djelovnajem povezuje NOO-e
na cijelom osloboenom podruju Bosne i Hercegovine da bi to

#) AVI I - a-br. 1/2-k. 211 - Zakljuak sa sastanka odranog 4. septembra 1944. pre
podne u selu Dvorovima izmeu predstavnika .Muslimana za srez bijeljinski i optine
Teoak, s jedne, i predstavnika Srba, s druge strane.
J) Zbornik NOR-a II 13 Dokum. br. 381 - str. 695.
efikasnije odgovorili zahtjevima narodnoslobodilakog rata koji
su se sada potvrivali kao organi federalne Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, oruane formacije NOV i POJ preduzimaju na
ratitima u Bosni i Hercegovini krupnije ofanzivne operacije iji
se uspjeh izraavao u irenju partizanskih teritorija i porastu
partizanskih jedinica. O tome su govorili izvjetaji ne samo
partizanskih ve i domobranskih, kao i njemakih tabova. Ni
veliki teror nije pomogao etnicima da u istonoj Hercegovini
provedu mobilizaciju za svoje jedinice, kojima su snage 29.
NOU-divizije nanijele teke poraze.338) Propala je i ustaka
mobilizacija Muslimana u Podveleju, u kome je
narodnooslobodilaki pokret hvatao duboke korijene pod
uticajem opteg razvoja narodnooslobodilake borbe u
Hercegovini.339) Ustako-domobranski izvori puni su podataka o
dezerterstvu irokih razmjera. Da bi zaustavili dezerterski val,
Nijemci su uhapsili ak komandanta 9. gorske pukovnije, dok su
mnogi uspjeli da pobjegnu u strahu od njemake osvete i
razoruanja.340) Osvjedoeni da etnici doivljavaju poraze u
borbi sa partizanima, Nijemci su prestali da se plae i vjeruju u
mogunost opteetnikog ustanka, pa su bili zadovoljni da
konstatuju etniku lojalnost, u koju su, u stvarnosti, tako malo
vjerovali kao i etnici u postojanost svoga saveza sa
Nijemcima.341) I ustaki muslimanski krug traio je prisustvo na
politikoj pozornici. Nemoan da kontrolie politiko kretanje u
istonoj Bosni, veliki upan tuzlanske oblasti Ragib aplji
obratio se letkom Narodu istone Bosne, u kome je traio
kontakt sa Srbima, istiui kako im je pruao zatitu u vrijeme
ustakih pogroma i posebno uvjeravao Muslimane da mogu sa
najveim pouzdanjem gledati u nau vedru budunost, jer je
naa drava... svakim danom sve vra i vra, a nae oruane
snage danas su u stanju da odole najveim iskuenjima.342) U
stvari, proces raspada oruanih snaga NDH na podruju Bosne i
Hercegovine nije se dao zaustaviti, a Velika upa Usora i Soli
praktino nije ni postojala. Na ovoj teritoriji svi su imali vie
vlasti nego institucije i organi NDH. Nijemci su inili sve to su
mogli da bi obezbijedili kontrolu vojnopolitike situacije na ovom
prostoru.

) Zbornik NOR-a IV 29 - Dokum. br. 112 - str. 447.

*) Zbornik NOR-a IV 29 - Dokum. br. 21 - str. 81.
JO) Zbornik NOR-a IV 29 - Ustako-domobranska dokumenta - Dokum. br. 183 - str.

770.
Ibidem - Dokum. br. 145 - str. 617-618.
*4) Zbornik NOR-a IV 29 - Njemaka dokumenta - dokum. br. 149 - str. 633.
i) AMRS FOND - UNS-a letak Narodu istone Bosne - Pouzdanik iz Banjaluke
dana 5. kolovoza 1944.

13 - A. Redi
 Poetkom avgusta 1944. dravni sekretar za inostrane
poslove baron fon Stengraht sazvao je u Ministarstvu inostranih
poslova sastanak predstavnika SS-Glavne slube i Ministarstva
inostranih poslova. Cilj sastanka bio je dogovor radi razjanjenja
pitanja politike saradnje izmeu raznih slubenih njemakih
faktora u NDH. Ocijenjeno je da je postalo neodlono da se svi
njemaki faktori u NDH pridravaju Hitlerovih direktiva za
Hrvatsku, a sva otvorena pitanja da se razmotre sa njemakim
poslanikom u Zagrebu, koji je odgovoran za provoenje politike
Rajha u Hrvatskoj. Ovom sastanku kod dravnog sekretara za
inostrane poslove prisustvovali su SS obergrupenfireri
Kaltenbruner, Berger, Lorenc, poslanik Kae i dravni
podsekretar Henke. Razmatrana su sljedea pitanja: 1) Mjere 13.
SS-divizije; 2) Pitanje saradnje njemakih vojnih snaga sa
etnicima; 3) Pitanje autonomije Bosne i Hercegovine.
Obergrupenfirer Berger upoznao je uesnike sastanka sa
Hitlerovom naredbom da su u Hrvatskoj do 1. oktobra 1944.
organizuje druga SS divizija. Izjavio je takoe da u 13. SS-diviziji
nije doputena propaganda za bosansku autonomiju i da je on ne
odobrava. Saglasan je da u tabu divizije postoji opunomoenik
vlade NDH radi uzajamne povezanosti i koordinacije. U vezi sa
zahtjevom SS-obergrupenfirera Bergera da se formira druga SS
divizija od Hrvata, poslanik Kae je izrazio uvjerenje da se to
moe ostvariti u svestranoj saradnji sa Hrvatima, ali je pri tome
upozorio da se Hrvatska ne bi smjela posmatrati kao veliki ljudski
rezervoar. to se tie etnikog pitanja, Kae je smatrao da od
njegovog rjeenja odluujue zavisi cjelokupan odnos Hrvatske
prema Rajhu. Na kraju sastanka dravni sekretar rezimirao je
raspravu o postavljenim pitanjima i konstatovao saglasnost svih
uesnika sastanka da je nuna tijesna saradnja svih njemakih
slubenih hfaktora angaovanih u hrvatskom prostoru na bazi
politikih smjernica koje je postavio Hitler.343) Tako je, u interesu
jedinstva njemake politike u NDH, likvidiran dugotrajni sukob
izmeu njemakog poslanika u Zagrebu i predstavnika SS-Glavne
slube. Kae je dobio satisfakciju, a Berger se u ime glavne slube
SS odrekao propagande bosanske autonomije. Poslije ovoga
dogovora stvari u NDH razvijale su se svojim tokom. Politiki i
vojni predstavnici Rajha u NDH i na Jugoistoku ili su tokom
avgusta Hitleru dva puta na savjetovanje i referisanje. U prisustvu
Fon Ribentropa Hitler je primio Kaea 14. avgusta u Glavnom

,4J)PA/AA - Inland II G - 404 - Akten - Betreffend - Berichte und Meldungen zur Lage
in und ber Jugoslawien - vom 1944 - Vermerk ber eine unter des Vorsitz des Herrn
Staatssekretrs Baron von Steengracht im Ausvrtigen Amt sttagefundenen Bespreschung
zur Klrung der Fragen der politischen Zusammnarbeit zwischen den versch iedenen in
Kroatien eingesetzten deutschen Stellen-Berlin, den 4. Avgust 1944. - E 505377/1 - E
505377/7
stanu Volance. Tom prilikom Hitler je govorio o rairenoj
pojavi dezerterstva u hrvatskoj vojsci, izloio svoj negativan stav
prema etnicima, odbio da razgovara o privremenom primirju sa
Titovim bandama i inicirao ire razmatranje
njemakohrvatskih odnosa. U budunosti, po Hitlerovom
miljenju, trebalo bi da doe do tjenje povezanosti izmeu
njemakog Rajha i Hrvatske. S tim u vezi govorio je o mogunosti
da Hrvatska ima poloaj autonomne savezne drave ili
nezavisne savezne drave i naglaavao da bi Hrvatska morala
uivati izrazito autonoman poloaj. Upuujui Paveliu pozdrave,
Hitler je izrazio spremnost da hrvatskom narodu pomogne svim
sredstvima i naglasio da Hrvatskoj prijeti jednaka opasnost od
angloamerikanaca kao i od boljevika.344) Uskoro je Hitler primio
komandanta Jugoistoka na referisanje. Prema zabiljeci o ovom
raportu, Hitler je podvukao da na Balkanu treba rijeiti hrvatsko,
srpsko i bugarsko pitanje. Po njegovom miljenju, Hrvati
nemaju nikakvu predstavu o dravnosti... Onaj ko je 500 godina
bio bez nje ne moe se nikad ni razviti u dravu. Kasnije jednom
doi emo na to da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da od nje
napravimo protektorat. Danas moemo u najmanju ruku - a to je
u suprotnosti prema ostalim balkanskim narodima - samo
prividno ii zajedno sa sadanjom hrvatskom vladom. O Srbima
je rekao da su narod koji je odreen da ima dravu i koji je kao
narod postojan.. Ako danas ponovo uspravimo Srbiju, Hrvatska
propada... Ako bi mi s nae strane pristali na srpsku ponudu i ako
bi im stavili na raspolaganje oruje i municiju... verujem da e se
Srbi s uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeen da e
onda velikosrpska ideja odmah ponovo da zaplamti na nau tetu.
A to je nepodnoljivo. O Titu je mislio da zastupa
jugoslovensku ideju, i da Titova pobjeda znai stvaranje
komunistikog reima, koji e jugoslavenske narode izruiti
Staljinu. Prema Hitlerovom miljenju, Engleska je bila za
nacionalnu Srbiju, ali je takoe nastojala da i Hrvatsku
dobije u svoje ruke. Zakljuujui razgovor sa komandantom
Jugoistoka Hitler je u vezi sa njemako-etnikom saradnjom
rekao da nema nita protiv malih taktikih manevara sa
pokretom Drave Mihailovia.34S) Time je on u stvari odobrio
saradnju njemakih komandanata sa etnikim jedinicama u
borbi protiv snaga NOV i POJ. Na savjetovanju koje je odrano
kod komandanta Jugoistoka poslije njegovog povratka od
Hitlera, njemaki poslanik za Jugoistok Herman Nojbaher

i44) PA/AA - Akten - Nachlass Kasche - Zagreb, den 16. September - Geheime
Reichssache - Vermerk - Betrifft: Besprechung beim Fhrer im Hauptquartier
Wolfschanze am 14. Avgust 1944 Swischen 17,30 und 18,30 Uhr - H 301996-H301999.
" ' ) Zbornik NOR-a XII 4 - Dokum. br. 112 - str. 529-531.

13*
ocijenio je da se poslije bugarske ponude primirja saveznicima i
objave rata Njemakoj sa strane Rumunijed (24. VIII 1944)
situacija u pogledu njemako-etnike saradnje iz osnova
izmijenila, jer se sada Draa Mihailovi nalazi u procijepu
izmeu nade za skoro osloboenje od okupatora i poplave
komunizma.346) Razvoj situacije na frontovima primoravao je
Nijemce da odbacuju stavove koje su tako rei jue utvrdili i
prihvatili. Poetkom jeseni 1944. opta situacije u kojoj se nala
Hitlerova Njemaka nadrastala je njene mogunosti da sa njom
upravlja.

,4#) Ibidem - Dokum. br. 114 - str.

OPTE SLABLJENJE RATNOG POLOAJA NJEMAKE
-UZAJAMNO IZNEVJERAVANJE NIJEMACA,
USTAA, A U T O N O M I S T A I E T N I K A - K A E O V O
UVJERENJE DA JE STANJE U 13. MUSLIMANSKOJ
SS D I V I Z I J I P O S T A L O B E Z N A D E N O
Novi njemaki savezi bili su problematini i neuspjeni, a stari su
se raspadali i kopnili. U optoj nepostojanosti svoga poloaja
Nijemci vie nisu mogli da budu postojan oslonac svojim ratnim
tienicima i saputnicima. Pokuavali su da vrate njihovu vjeru u
svemoni njemaki Rajh. Muslimanim su se ak obraali
lecima, da bi ih koliko-toliko prikupili ne vie za pobjede, ve za
odlaganje poraza. Apelovali su na zajedniku slogu Muslimana,
ustaa i Njemaca,347) u koju niko od njih nije vjerovao. Otpoeo
jo u medenom mjesecu okupacije, razlaz je postao
neizmjenjiva realnsot muslimansko-ustako-njemakih odnosa.
Septembarski (1944) izvjetaj prikazao je kritinost njemakog
poloaja u NDH. Prodor sovjetskih oruanih snaga preko
Karpata u maarsku ravnicu ubrzao je proces raspadanja
hrvatskog domobranstva i poveao aktivnost partizana. Usljed
ratnih operacija u prostoru oko Banjaluke izvrena je 23.IX 1944.
evakuacija folksdojerskih naselja Adolfstal Vindhorst i Troelje
u prostor oko Osijeka. Po ocjeni spomenutog izvjetaja, vlada i
ustaki pokret svoga glavnog neprijatelja vide ne u komunizmu,
ve jedino u srpstvu. Svaka orijentacija sa njemake strane prema
Srbima u borbi protiv komunizma shvatala se kao ugroavanje
hrvatske drave i neprijateljsko djelovanje nasuprot hrvatstvu.
Pavelieva posjeta Hitleru u njegovom glavnom stanu 18.IX 1944.
dovela je do rekonstrukcije vlade NDH i potvrdila stanovite da
za Hrvate nema drugog puta nego da idu zajedno sa Rajhom dok
postoji izgled za njegovu pobjedu i dokle moe da se rauna na
njegovu podrku.
Prekid odnosa Turske s Rajhom izazvao je teko
raspoloenje meu bosanskim Muslimanima. Potpuno su
razoarani to 13. muslimanska SS divizija nije ostvarila
autonomiju Bosne i povratila agrarne odnose kakvi su postojali
prije 1918. Dosadanje prijateljsko dranje prema Nijemcima
jedva da postoji. Njihova inteligencija sada je dezorijentisana i
pokuava da se saglasi sa jednom novom Jugoslavijom. iroke
mase polau nadu u Ankaru i njeno prijateljstvo sa Engleskom.
One su uvjerene da e se Turska zaloiti da osiguraju dobar
poloaj nezavisno od toga u kome dravnom sklopu bi mogao da
se nae njihov zaviaj. Pravoslavni Srbi su bez izuzetka

147) AMRS - Fond UNS-a - Dva letka njemakog zapovjednitva u Sarajevu - 2. rujna
1944 _ Brao Muslimani.
neprijateljski raspoloeni prema Nijemcima. Njihova nastojanja
da uspostave kontakt sa Nijemcima motivirana su sa ciljem da
dobiju oruje kako bi ih etnici zatitili od neobuzdanog
ponaanja ustaa u neizbjenom slomu Rajha. U hrvatskom
domobranstvu pojave raspada teku bez zastoja. Titov poziv da se
domobrani prikljue partizanima do 15.IX 1944, jer e inae
ponijeti kaznu kao narodni izdajnici, zadao je teak udarac
domobranstvu, koje je inae bilo slabog morala i discipline.
Partizanskim osvajanjem prostora oko Banjaluke podruje
hrvatske drave znatno se smanjilo.348)
Izvjetaj je vjerno prikazao situaciju. U etvrtoj godini
okupacije sve se ruilo to su zidali njemaki okupatori i organi
NDH. U bloku okupatora, ustakih kvislinga i etnikih
kolaboracionista formirani odnosi nosili su peat uzajamnog
iznevjeravanja. Nijemci su iznevjerili ustae, ustae Nijemce,
Nijemci muslimanske autonomiste, muslimanski autonomisti
Nijemce; Muslimani su se odnosili prema ustaama s
nepovjerenjem kao i ustae prema Muslimanima; Nijemci i
etnici izgubili su vjeru u mogunost uzajamne saradnje; pokuaji
saradnje izmeu Muslimana i etnika bili su ve na poetku
bezizgledni. Pokret njemakih armija iz Grke prema sjeveru
obiljeio je poetak kraja.349) U porastu su bile pojave raspada u
hrvatskim policijskim dobrovoljakim odredima kao i u 13.
SS-diviziji Handar. Uprkos tome, raunalo se sa formiranjem
druge hrvatske SS-brdske divizije, u koju je trebalo koncentrisati
sve Muslimane koji su se nalazili u ustakim formacijama ili u
jedinicama hrvatskog domobranstva. Nijemci su ustanovili da se
u svim tim jedinicama nalazilo oko 11 hiljada Muslimana.
Opunomoeni njemaki general u NDH Glajse fon Horstenau
predlagao je da se novoj SS-diviziji stave na raspolaganje i
Muslimani koji pripadaju rezervnoj vojsci. Ovaj plan, koji je bio
dogovoren izmeu generala SS-trupa Bergera i vlade NDH ubrzo
je naputen, iako mu se pristupilo po Hitlerovoj naredbi. Vlada
NDH pristala je da se za ovu diviziju mogu upotrijebiti samo
Muslimani iz rezerve i Muslimani 1927. godita.350)
U nastaloj situaciji nije bilo uslova da se pripremaju i podiu
nove jedinice, jer su i stare pokazivale da su na kraju. Sada su se
deavale stvari koje su odnosima izmeu oruanih jedinica NDH
i Nijemaca bile nezamislive. Hrvatsko domobranstvo bilo je
izloeno ne samo snanom procesu raspadanja, ve ga je bio
zahvatio istinski narodnooslobodilaki pokret protiv okupatora.

,4) AJ-T-120-r 1146; 449345-449351 - A. Z: IX/14/IV/113 - Lagebericht - September

1944 - Referat Kroatien.
,49) AVII-NAV-N-t-311 ; 193/273-279 - Vrhovnoj komandi Vermahta - Izvjetaj o
kretanjima 7. 9. 1944 - Komanda Jugoistoka.
,l0) AVII-NAV-N-T-3 U r. 193/315-380.
U septembru 1944. erventa je pala u ruke partizana, sa kojima je
neposredno saradivao komandant VI lovake pukovnije da bi
jedna bojna preduzela i izvrila razoruanje Nijemaca i zajedno
sa partizanima pola u borbu protiv njemakih snaga.351) Bila je to
potvrda velikog preokreta u irokim slojevima naroda u pravcu
narodnooslobodilakog pokreta. I u muslimanska drutva kao to
su El Hidaje, Merhamet, Hurijet, erelez, Bratstvo
prodrlo je uvjerenje da se pribliava slom okupatora i NDH pa su
se posebnom Rezolucijom obratila Komijama s pozivom na
zajedniku saradnju kako bi se sprijeile nepotrebne
rtve.352) Iako izrazito konfesionalno zatvorena, u ovim
drutvima probilo je shvatanje o nunosti meukonfesionalne
komunikacije i saradnje, kako bi u vrijeme konanog obrauna sa
okupatorom i njegovim saveznicima bile izbjegnute nepotrebne
rtve. Zajednika budunost sa komijama bila je pretpostav
ljena autonomiji.
Njemako nepovjerenje u sposobnost oruanih snaga NDH
potvrivalo se porastom osipanja naroito u jedinicama
domobranstva. Po ocjeni njemakih tabova, Titov ultimatum
hrvatskim oruanim snagama da obustave borbu i pristupe
partizanima do 15. IX imao je za posljedicu pojavu rasula unu
tar svih formacija hrvatskih oruanih snaga - ustakih, do
mobranskih, legionarskih, kao i u muslimanskoj SS-diviziji
Handar.353) Ova divizija drala se na tuzlanskom bazenu do
sredine oktobra 1944. Ideja da se ona dovede i upotrijebi na
podruju Beograd - Vinkovci izazvala je u Komandi Jugoistoka
razmiljanje da bi usljed naputanja bosanske teritorije u diviziji
dolo do dezerterstva veoma irokih razmjera. Po ocjeni taba
Jugoistoka to bi se sprijeilo jedino razoruanjem Muslimana
i obrazovanjem jedne brze brigade od pripadnika njemake
narodnosti i njenim angaovanjem u prostoru Sremske Mi-
trovice.354) 13. muslimanska SS divizija, kojoj su njeni njema
ki osnivai iz taba rajsfirera SS Himlera namijenili ulogu
elitne jedinice, koja je imala da poslui jaanju njemakog
uticaja meu bosanskohercegovakim Muslimanima i koja je
kod muslimanskog autonomistikog kruga podravala nadu u
autonomiju Bosne i Hercegovine pod protektoratom Rajha.
doivljavala je u jesen 1944. godine potrese koji su vodili
neminovnom raspadu. Osnovni pravac proces u znaku jaanja
i preovladavanja narodnooslobodilakog pokreta vodio je

Jil) AMRS-Fond UNS-a Prilike u kotaru erventa u prvoj polovici rujna o.g. te napad
partizana br. 1250. Dne 25. rujna 1944.
*") AMRS - Fond UNS-a - B-H-D-BH, Rezolucija muslimanskih drutava u Sarajevu -
30. rujna 1944.
,,J) Zbornik NOR-a XII 4 - dokum. 34 - str. 599-600.

,i4) Ibidem - Dokum. br. 142 - str. 621.

suavanju svih muslimanskih krugova protiv partizanskog
opredjeljenja i smanjivanju njihovog politikog uticaja meu
bosanskohercegovakim Muslimanima. ovinistiki pravci mus
limanske politike, oslonjeni na konzervativne segmente musli
manskog graanstva, inili su posljednje poteze spasavanja
svojih izraubovanih brodia. Siti rata, uvjereni u besciljnost
rtava koje su podnosili, Muslimani su pruali otpor mobilizaciji,
koju su preduzimale ustake vlasti. to je antiustako
opredjeljenje meu Muslimanima postajalo dublje, ustaki teror
prema Muslimanima bio je bezobzirniji. Hapenja, interniranja i
pogubljenja muslimanskih patriota predstavljali su metod da se
muslimanske mase zadre pod kontrolom NDH. Prva ustaka
brigada iz Jasenovca objesila je 17 uglednih graana 20.
septembra 1944. pred damijom u Bosanskoj Dubici.355) Prisilno
mobilisanje Muslimana da bi se popunile SS trupe u istonoj
Bosni bilo je praeno masovnom predajom partizanskim
snagama. Izvjetaj taba Treeg korpusa NOV i POJ s poetka
oktobra navodi da se njegovim jedinicama sa svom ratnom
opremom predalo oko 700 pripadnika 13. muslimanske
SS-divizije.356) Po ocjeni ovoga taba, poslije pada Banjaluke,
Tuzle i Zvomika i ulaska Crvene armije na jugoslovensku
dravnu teritoriju mijenja se odnos zelenog kadra prema
partizanima. Jedan dio ukljuuje se aktivno u jedinice NOV,
drugi predaju oruje, dok se izvjesne grupe, pod uticajem
muslimanske reakcije, dre na okupu u svojim zelenokadrovskim
jedinicama.357) Neosporno, predaja pripadnika 13. muslimanske
SS-divizije partizanima nije bila izraz jedinstvenog raspoloenja u
ovoj jedinici. Naprotiv, tu su djelovali razni motivi kao to su npr.
zasienost ratom, nepostojanje druge mogunosti, uvjerenje da
Nijemci i ustae gube rat, strah od dislociranja divizije izvan
Bosne i Hercegovine. Istovremeno, odreeni dijelovi stupali su u
teroristike akcije protiv srpskog, kao i uopte protiv stanovnitva
partizanskog opredjeljenja. Terorizam protiv naroda potvrdio se
kao metod ustakih grupa koje su dezertirale iz pojedinih jedinica
NDH poraenih u sukobu sa partizanima, kao i iz zelenog kadra.
Neposredno poslije pristupanja Huskine vojske snagama IV
korpusa NOVJ ustaka propaganda na podruju cazinske krajine
pozivala je na stvaranje zelenog kadra, koji je, sastavljen
od ustakih elemenata, vrio nasilje i ubistva pripadnika
narodnooslobodilakog pokreta, odbornika i lanova KPJ.35*)

***) Zbornik NOR-a IV 30 - Njemaka i ustako-domobranska dokumenta - Dokum. br.

139 - Str. 817.
m) Ibidem - Dokum. 20 - Str. 94.

J) Ibidem - str. 95.

1J<) AIHRPH - KP - 34/22292 - OKKPH Cazin - 30. 4. 1944. - Centralnom komitetu

KPH - Lutvo.
Uivajui podrku dijelova mjesnog stanovnitva, ustaki
trupovi i tzv. zelenci domaeg porijekla izvrili su mnoge
zloine da bi se u cazinskoj krajini sprijeili razvoj i stabilizovanje
narodnooslobodilakog pokreta. Meutim, na ovom prostoru
narodnooslobodilaki pokret e ubrzo moi da pokae visok
stepen politike organizovanosti. Poetkom septembra 1944.
odrana je okruna konferencija Narodnooslobodilakog fronta,
u ijem je sastavu meu delegatima bilo i 15 hoda, to govori o
irokoj osnovi narodnooslobodilakog pokreta i popularnosti
njegove politike platforme u ovom kraju.359)
U situaciji koja je izmicala kontroli Nijemaca i NDH, kada
se Muslimani vre veu za narodnooslobodilaki pokret i
neposredno angauju za ostvarenje njegovih vojnih i politikih
ciljeva, Draa Mihailovi i potpredsjednik etnikog Centralnog
nacionalnog komiteta Mustafa Mulali obraaju se Muslimanima
sa pozivom da stupe u redove Jugoslavenske vojske u
otadbini, tvrdei da je ona jedini faktor mira, poretka i
sigurnosti. Muslimani e, kae se u letku, osigurati svoj spas
izjanjavanjem da zajedno sa braom Srbina Bosne i
Hercegovine stupaju dobrovoljno u srpsku federaciju.360) U
vrhovima etnikog pokreta raunalo se da e u uslovima rasula
ustakog poretka Muslimane pridobiti obeanjem politikog
poretka sigurnosti, koji im garantuje monarhistika
jugoslavenska federacija. Na ovaj poziv odgovorile su
muslimanske ustae traei od Muslimana da kao mudahidi
izvre svoju dunost i rtvuju se kao ehidi, da bi opstali na
najzapadnijoj granici islamskog svijeta.361) Ukoliko su NDH i
etniki pokret ispoljavali izrazite znake raspadanja, utoliko su
upornije oekivali da bi sa podrkom Muslimana mogli da
odgode poraz i slom. U bitkama koje su ustae i etnici vodili za
muslimanske due, dumanin muslimanski uvijek je bio
poznati iskonski neprijatelj jednog ili drugog naroda. Na ustake
pozive Muslimanima u sveti rat protiv Srba, etnici su odgovarali
apelima da se Muslimani okupe i udrue sa Srbima, koji su
pristali na nau koncentraciju u srpskoj federativnoj jedinici.
Opstanak Muslimana, poruivalo se iz vodstva etnikog pokreta,
mogu je samo u saradnji sa Srbima.362) Ovoj saradnji bio je
tada odreen i vojniki oblik. Posebnom naredbom Drae
Mihailovia bilo je propisano da se svugde gde ima hrvatskog i
muslimanskog ivlja, pored srpskih obrazuju... i hrvatske i

) AIHRPH - KP - 34-OKKPH - Cazin - 3. IX 1944. Centralnom komitetu KPH -

Lutvo.
i#0) AMRS - Fond UNS-a b. II - D - BH - Brao Muslimani - 5. X 1944.

Ml)Ibidem ,
**) AMRS - Fond UNS-a - etnici rasturaju ilegalni letak sa potpisom Mustafe Mulalici
- Brko - 6. ruja 1944 - Dragi brate!
muslimanske jedinice pod komandom Jugoslavenske vojske u
otadbini... Tenja je, kae se u Naredbi, da ove jedinice budu
privlana snaga za sve one Hrvate i Muslimane koji ele da
pristupe naim redovima. 363) Ova naredba je dola u trenutku
kada su se etnike jedinice svakodnevno osipale, a njihovi
pripadnici pristupali partizanskim snagama.
Na podruju Bosne i Hercegovine u jesen 1944. proces
raspadanja vojnih snaga okupatorskog, kvislinkog i
kolaboracionistikog sastava razvijao se ubrzano. Stanje 13.
SS-divizije bilo je beznadeno. O tome je poslanik Kae
obavijestio Ministarstvo inostranih poslova u Berlinu. U jednom
istom danu uinio je to dva puta. U prvom telegramu obavjetava
ministra spoljnih poslova da je krajem 1944. iz 13. muslimanske
SS-divizije Handar dezertiralo 2.000 ljudi, 17. oktobra 140
ljudi nije htjelo da se bori protiv Rusa, a 21. oktobra dezertiralo je
oko 600 ljudi u prostoru oko Zagreba. Uz ovaj izvjetaj Kae
naglaava da je dalje vrbovanje Hrvata za SS neprihvatljivo. Po
njegovom miljenju u takvoj situaciji moguno je dobiti hrvatsku
odbrambenu silu samo na osnovu ustake hrvatske dravne
misli.364) U sljedeem telegramu Kae izvjetava da je podatke o
raspadanju 13. SS-divizije dobio od njemakih i hrvatskih
oruanih snaga kao i od SS-grupenfirera Kamerhorfera i
SS-brigadefirera Vagnera. Divizija, podvlai, nije vie operativno
sposobna i, saglasno naredbi Vrhovne komande za Jugoistok,
preostali sastav bie rasporeen u druge divizije. Kae smatra da
je rasputanje divizije nuna posljedica cjelokupnog razvoja od
poetka njenog formiranja. Sada je prostor gdje je divizija bila
angaovana i prouzrokovala tolike politike neprilike zagaen
neprijateljskim etnikim bandama. Usljed ponaanja divizije
silno je uzdrmano povjerenje mase Muslimana prema nama i
Hrvatima - zavrava Kae svoj drugi telegram ministru
inostranih poslova fon Ribentropu.365) U narednom telegramu
Kae je predloio da se sve ljudstvo 13. SS-divizije otpusti iz
njemake oruane sile i stavi na raspolaganje Hrvatima za izbor u
ustaku miliciju, andarmeriju i dravnu radnu slubu. Kae se
protivi upuivanju otputenih vojnika na prisilni rad u Rajh, jer
bi to izazvalo politiki poremeaj i jaanje neprijateljstva u
stanovnitvu protiv Njemake.366)

14J) AVII - A - br. reg. 36/3 - k. 5 - Naredba naelnika taba Vrhovne komadne i
ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva za 18. oktobar 1944.
,64) AJ-T-120 - rolna 1757E 025388 - Telegramm Nr 2054 vom 27. 10. 1944. Fr Herrn
Reichsaussenminister - Kasche.
A J - T - 1 2 0 - rolna 1757 - E 025374 - Eo 25375 - Der deutsche Gesandte in Kroatien
- Zagreb, den 27. Oktober 1944 - GRs. 183/44 - Geheime Reichssache - Betritt: 13. SS -
bosnisch-herzegowinische Division Nandar - Kasche.
im) ps/AA _ Handakten Ritte - 22 - Akten - betreffend Kroatien - 1944 - bd 6 -
Telegramm Nr 2067 von 29. 10. 1944. Geheime Reichssache - Fr Herrn
Reichsaussenministar - Kasche.
 Kao poslanik Treeg Rajha u NDH Kae je nastojao da
razvija ne samo korektne ve i prijateljske odnose sa ustakom
vladom i njenim pojedinim lanovima. Stoga je on s razlogom
izraavao rezerve u vezi sa 13. SS-divizijom i muslimanskim
autonomistikim tenjama koje su imale izvjesnog odjeka meu
njenim pripadnicima. U brojnim izvjetajima koje je upuivao
Ministarstvu inostranih poslova veoma oprezno je nagovjetavao
porast nezadovoljstva u narodu prema ustakom poretku kao i
prema Njemakoj, ispoljavajui pri tome sklonost da to
nezadovoljstvo objanjava odreenim pogrenim potezima
njemakih vojnih i politikih faktora u NDH, a ne samom
okupacijom. Zato je, poput vlade NDH, bio odluan protivnik
muslimanske autonomistike orijentacije, jer bi njeno ostvarenje
znailo dezintegraciju NDH, u emu je on nasluivao slabljenje
njemakih pozicija u ovome prostoru i realnu mogunost
gubljena vjernog prijatelja njemakog Rajha. Odbojan prema
ideji autonomije Bosne i Hercegovine pod njemakim
protektoratom, Kae je bio takoe nepovjerljiv prema
Muslimanima iako je prihvatao ustako stanovite o njihovom
hrvatskom nacionalnom identitetu. U izvjetajima je esto
navodio kako Muslimani stvaraju politike probleme u NDH, ali
nije smatrao potrebnim da odrava kontakte sa muslimanskim
predstavnicima, pa ak ni sa onima u vladi NDH. Pretpostavljao
je da bi mu se to zamjerilo u ustakom vrhu NDH, pa je radije
zanemario ove kontakte nego to je bio spreman da pokvari
izuzetno prijateljske odnose sa Paveliem i njegovim
najpouzdanijim saradnicima. Dok se s potcjenjivanjem odnosio
prema Muslimanima u NDH, kao i mnogi drugi njemaki
predstavnici, Kae je istovremeno vjerovao da ustaka hrvatska
dravna ideja moe spasiti NDH, koja je krajem 1944. jo
egzistirala na uskom podruju zahvaljujui prije svega njemakim
oruanim snagama.
POJAVA ORGANIZACIJE MLADI MUSLIMANI-TAB 13.
MUSLIMANSKE SS DIVIZIJE 0 UZROCIMA SLOMA DIVIZIJE
-RASULO ZELENOKADROVSKOG POKRETA-ETNIKI
POKUAJI FORMIRANJA NACIONALNIH ARMIJA I GRUPE
MUSLIMANSKIH KORPUSA KAO I MUSLIMANSKE MATICE

To je vrijeme kada je zajednikim snagama NOVJ i sovjetske

armije bio osloboen Beograd i kada su se njemake oruane
snage na jugoslovenskom ratitu neposredno nalazile pred
konanim porazom i slomom. U oktobru i novembru 1944.
Nijemci su poeli da se povlae sa obalnog podruja koje se
naslanja na Hercegovinu. Na zahtjev njemakog vojnog
zapovjednitva morale su da se povlae i ustako-domobranske
formacije. Po njemakom nareenju naputeni su Gabela,
Metkovi, apljina, Stolac, Imotski, Ljubuki, Posuje. Nastu
pilo je masovno dezertiranje, naroito iz VI i IX ustakog zdru
ga. Ustaki stoernik iz Mostara izvjetavao je o tekoj
razoaranosti naroda zbog izruivanja hercegovake Hrvatske
neprijatalju - partizanima i traio da se u Hercegovinu poalju
svjee ustake jedinice, kakvih vie nije bilo niti ih je ko mogao
mobilisati.367) U Bosni su u ruke partizana padali gradovi, koje je
ustaka propaganda bila proglasila ustakim tvravama. Sada su
ustae optuivali Muslimane zbog izdaje u Tenju i Tesliu, koje
su zauzeli partizani. Ustaki izvjeta odbijao je da su graani iz
Teslia i Tenja silom odvedeni u umu. Ogromna veina pola
je dobrovoljno.368) Ukoliko su se Muslimani ire integrisali u
narodnooslobodilaki pokret, ustaki faktor u njihovim redovima
rapidno je gubio politiki znaaj. Istovremeno, lien podrke
irokih muslimanskih krugova, prohitlerovski segment
muslimanske politike ilavo je istrajavao na pozicijama
saveznitva sa velikim njemakim zatitnikom Muslimana.
Nijemci su bili zadovoljni to su imali jedno militantno uporite u
organizaciji Mladi Muslimani. S druge strane, Mladi
Muslimani nali su u njemakim okupatorima ne samo pravog
ideoloko-politikog saveznika ve i izvor za snabdijevanje
orujem. Prema jednom ustakom izvjetaju, Mladi Muslima
ni u Sarajevu imali su oko 400 puaka. Sve oruje koje posje
duju samo je njemakog porijekla. Na kraju izvjetaja izraava
se mogunost da je ideja autonomije Bosne i Hercegovine pos
luila kao politika nit povezivanja Nijemaca i Mladih

**T) AMRS - Fond UNS-a - Ustaa Hrvatski oslobodialki pokret - stoer Hum -
Mostar - Br. 588/44 - Mostar, 30. X 1944. Izvjetaj - Stoernik : Tomislav Mesi.
,M) AMRS - Fond UNS-a Izvjee - Prilike u Tesliu, 28. kolovoza 1944.
Muslimana.369) Ova pretpostavka ostala je nedokazana i
prvenstveno je bila izraz shvatanja, rasprostranjenog u ustakoj
propagandi, da autonomistiki pokret predstavlja najveu
opasnost za NDH. Povezivanje Mladih Muslimana i
njemakih okupatora dolo je na liniji njihovih osnovnih
opredjeljenja - islamskog i nacistikgo njemakog fanatizma, na
liniji svjetske uloge islama i svjetskog poslanstva Hitlerovog
njemakog Rajha.
Slom 13. muslimanske SS-divizije posluio je Kaeu kao
dokaz da je bio u pravu kada se zalagao da se uvaavaju stavovi
ustake vlade u pogledu divizijskog sastava. Meutim, i sada se
nadao daje u neposrednim dogovorima sa Vrhovnom komandom
Jugoistoka moguno sainiti korisne prijedloge u smislu
poboljanja poloaja njemakih i hrvatskih oruanih snaga u
NDH.370)
Na osnovu izvjetaja tajne vojne policije tab 13.
muslimanske SS-divizije ocijenio je da je rasulo divizije imalo
vie uzroka, meu kojima su najvaniji bili sljedei: preteno
muslimanski sastav divizije, uticaj partizanske propagande,
promjena prvobitne odluke da e divizija ostati na podruju
Bosne i Hercegovine, izbjegavanje da se kanjavaju uhvaeni
dezerteri. Usljed ovih razloga osipanje divizije dobilo je veoma
iroke razmjere, pa pokuaji da se zaustavi djelominim
preformiranjem u okviru divizije nisu dali nikakve rezultate.
Dezerteri su i dalje, djelimino sa orujem i konjima, prelazili
ustaama, domobranima i banditima. Naroito veliku aktivnost
ispoljili su banditi u rejonu Dugog Sela da preostale
muslimanske pripadnike divizije pridobiju za sebe.371) Navedeni
pravci osipanja 13. SS-divizje govore o sloenom politikom
opredjeljenju njenog sastava. Prvobitna autonomistika
orijentacija muslimanskog sastava divizije nije mogla da se odri
u izmijenjenoj vojnoj i politikoj situaciji, ona se topila u procesu
raspadanja da bi bila potisnuta polarizovanim raspoloenjima,
ustakim i partizanskim. Pravi neprijatelj divizije po ocjeni njenog
taba bili su banditi, odnosno partizani. To, meutim, ne znai
da su unutar divizije partizani imali jaka uporita. Pripadnici 13.
muslimanske SS-divizije dezertirali su u one jedinice koje su se
nalazile u njenom susjedstvu. Kada su to bile partizanske
jedinice, pristupali su njima. Raspad 13. muslimanske SS-divizije

*) ARMS - Fond UNS-a B II - D - BH - Drutvo Mladi Muslimani - podaci -

pouzdanik iz Sarajeva, dana 14. listopada 1944. Y-Z - 20.
JT0) PA/A A - 22 - Handakten Ritter - Akten betreffend Kroatien - vom 1944 - bd 6 -
Telegramm Nr 2106 - vom 4. 11. 1944. Geheime Reichssache - Fr Herrn
Reichsaussenminister - 358134-358135 - Kasche.
1 ') AVII-NAV-N-T-311, 188/954-955, Grupa Tajne policije - Predmet: Pojave rasula

kod muslimanske SS-divizije - 15. 11. 1944.

bio je potvrda kako neizbjenog poraza njemakog okupatora
uopte, tako i poraza autonomistikgo cilja muslimanske politike,
koja se vezala za njemakog okupatora.
Polarizacioni karakter imalo je i osipanje zelenog kadra, koji
se jo odravao u prostoru Brko, Bijeljina, Tuzla. Prvobitno
relativno masovan, sada se zeleni kadar ubrzano raspadao,
prvenstvneo pod uticajem uspjenih akcija jedinica NOV i POJ,
uopte, kao i na ovom podruju posebno. Zelenokadrovci su se
dijelom prikljuivali partizanima, a dijelom ustakim snagama.
Situacija u zelenom kadru naroito se pogorala kada se proirola
vijest da je komandant bosanskih planinaca Nead Topi
napustio tab i sa porodicom otputovao u Njemaku. Ustake
vlasti iz Brkog obratile su se zapovjednitvu ustake vojnice u
Zagrebu da u ovaj kraj poalje grupu ustakih oficira sa zadatkom
da zelenokadrovske bjegunce okupe u ustakim jedinicama.
Smisao ove intervencije bio je da se sprijei osipanje zelenog
kadra u partizanske formacije, ali i da se njegov pronjemaki
sastav ne vee za njemake oruane snage, kako je to elio
zelenokadrovski komandant Nead Topi.372)
Sada je najtei problem Nijemcima bio kako da izvuku svoje
oruane snage iz Bosne i Hercegovine glavnim komunikacijama
prema sjeveru. Njihovo povlaenej trebalo je da osiguravaju
ustake, etnike i zelenokadrovske jedinice, koje su i same bile
zahvaene rasulom. Ovu situaciju nastojali su da iskoriste etnici
pa su njihovi predstavnici stupili u pregovore sa Nijemcima s
planom da poslije njihovog povlaenja preuzmu vlast u Sarajevu.
Prema izvjetaju jednog partizanskog obavjetajca, u Sarajevu su
25. novembra 1944. boravili etniki komandant potpukovnik
Gojko Borota i potpredsjednik etnikgo Centralngo nacionalnog
komiteta Mustafa Mulali sa zadatkom da uz pomo uglednih
Muslimana postignu sa Nijemcima planirani dogovor.373)
Njemako-etniki kontakti i saradnja izazivali su meu
ustaama protivnjemaka raspoloenja i akcije. Gomilali su se
samovoljni ispadi ustaa, naroito u vrbovanju pripadnika 13.
muslimanske SS-divizije i policijskih jedinica za ustake
formacije. tab rajsfirera SS Himlera traio je od poslanika Kaea
da da intervenie kod Pavelia da se obustavi ovakvo protiv-
njemako ponaanje u ustakim jedinicama.374) Na prijedlog

17Z) AMRS - Fond-NDH - Ministarstvu unutranjih poslova - Glavno ravnateljstvo za

javni red i sigurnost - Odjel B - Odsjek II - Br. V. T. 17044-14-1944; Zagreb, 25.
studenog 1944. Zapovjednitvu ustake vojnice - na ruke zapovjednika pukovnika G.
Herenia - Zagreb.
,TJ) Zbornik NOR-a IV 31 - Dok. 3 - str. 17.
J14) PA/AA - inland II G-405 - Akten Betreffend Berichte und Meldungen zur Lage in
und ber Jugoslawien - vom 1944 bis 1945 - bd - Geheime Kommandosache -
Telegramm Nr 2757 - 15. 12. 44. - An SS Stamdartenfrer Wagner - Auswrtiges
Amt-Berlin - Gez. Grottmann, SS-obersturmbannfrer - H299034-H299038.
Himlerovog taba Ministarstvo inostranih poslova reagiralo je u
ime vlade Rajha otrom notom vladi NDH. U noti se protestuje
protiv neuvenih ispada pripadnika ustaa protiv pripadnika
njemakih oruanih snaga i trai od poglavnika da preduzme
odlune mjere kako bi se iskljuilo ponavljanje takvih sluajeva
jednom zauvijek. Posebno se naglaava da to zahtijeva vlada
Rajha od zemlje koja svoje dravno postojanje ima da zahvali
krvi njemakih vojnika.375)
Krajem 1944. godine unutar okupatorskog bloka zaotravali
su se sukobi kako izmeu pojedinih saradnika okupatora, tako
isto i izmeu Nijemaca, s jedne, i ustaa, etnika i
zelenokadrovaca, s druge strane. Kvislinzi i kolaboracionisti
gubili su monog zastupnika njemakog okupatora, koji je sada
vodio brigu prvenstveno o sopstvenom spasavanju, a Nijemci su
mogli da konstatuju kako je duboko i nepopravljivo razoarenje
njihovih ustakih, etnikih i zelenokadrovskih saveznika i sarad
nika u sposobnost njemake oruane sile da zatiti njihove bez-
nadene pozicije. U Zagrebu je njemako-ustaki krug najvieg
sastava - feldmaral fon Vajks, SS-grupenfirer Kamerhofer,
njemaki poslanik Zigfrid Kae i poglavnik NDH Paveli -
vijeao o evakuaciji ustakih porodica. Sljedeeg dana poslije
odranog sastanka Paveli je poslao svoju enu u Njemaku.376)
Pred neizbjenim porazom, sam na brisanom prostoru, Draa
Mihailovi izdaje naredbu o formiranju Srpske, Hrvatske i
Slovenake armije i Grupe muslimanskih korpusa u sastavu
Jugoslavenske vojske u otadbini.377) Imao je za to ve i
predviene komandante, kojima e poslije imenovanja narediti
da stvore vojsku.
Krajem 1944. i poetkom 1945. godine glas za autonomiju
Bosne i Hercegovine sve rjee se uo, da bi se na kraju sasvim
utiao. Glavni vojni oslonac muslimanskog autonomistikog
programa - njemaki okupator - bio je primoran da se spasava
izvlaenjem na sjever, i da u tome angauju snagu ustaa, etnika
i zelenokadrovaca, pa je u takvoj situaicji svaki oblik podrke
autonomistikoj politici Muslimana gubio svrhu i bio
bespredmetan. Na vojnoj i politikoj sceni nije vie bilo ni
komandanata muslimanske legije, milicije i zelenog kadra
Muhameda Hadiefendia, Huske Miljkovia i Neada Topia,
koji su u svom kraju predstavljali nosioce i uporita musli
manskog autonomistikgo pokreta. Liene politike perspektive,

17$) PA/AA Inland II G-405 - Akten - Bd 5 - Berlin Den 19. Dez. 1944. - Fernschreiben
- An SS - Obersturmbannfrer Grottmann, PersnlicherStab. Reischsfrer - SS -
Feldkommandostelle - Wagner (405491/2)
,76) Zbornik NOR-a XIV 4 Dok. 184 - str. 754.

) VII-Ca - Br. reg. 26/1- k. 6.

ustake zelenokadrovske i etnike snage traile su mogunosti
fizikog opstanka, pri emu su jo uvijek bile sposobne za nasilja
nad nezatienim stanovnitvom. U odreenim situacijama ustae
i zeleni kadar zajedniki su se suprostavljali partizanskim
snagama, kao to je, takoe, bilo saradnje i izmeu etnika i
zelenokadrovaca protiv partizana. Meutim, partizanska teritorija
u Bosni i Hercegovini svakodnevno se irila i uveavala. Ostale su
samo malobrojne enklave sa odreenom koncentracijom
okupatorske vojske, koje e jo krakto vrijeme ostati pod
kontrolom njemakih, ustakih i etnikih tabova.
Zelenokadrovci, etnici, pa i ustae, predavali su se svakodnevno
partizanskim jedinicama, koristei se amnestijom AVNOJ-a s
kraja 1944. godine. Predaja je bila masovnija u krajevima jae
koncentracije partizanskih snaga i njihovih razvijenijih
ofanzivnih operacija, kao to je npr. podruje tuzlanskog
bazena,378) za razliku od dijelova zapadne Hercegovine (Ljubuki,
apljina, iroki Brijeg) gdje je zeleni kadar pruao podrku
ustakim grupacijama.379) Osipanje i predavanje zelenokadrovaca,
etnika i ustaa partizanskim jedinicama i komandama bilo je
razliitog intenziteta i razmjera. Najmasovnije se predavao
zelenokadrovski sastav. Jedan dio etnika, koji se vie istakao u
teroristikim akcijama i nasiljima prema stanovnitvu, posebno
muslimanskom, odluio je da napusti Bosnu i da se sa Nijemcima
prebaci preko Save, dok je vei dio etnikgo sastava bio spreman
da se preda i prikljui partizanima. Ustae su prethodno traile
garantiju o primjeni uslova amnestije, pa se zatim predavaie.380)
Deavalo se, takoe, da se, pod uticajem njemake i ustake
propagande o partizanskoj odmazdi i osveti, izvjestan dio
muslimanskog i hrvatskog stanovnitva - iz Rogatice, Mesia,
Ustiprae, odnosno apljine, irokog Brijega - povlaio sa
njemakim i ustakim jedinicama. Ovo povlaenje neborakog
stanovnitva preteno je bilo pod pritiskom Nijemaca i ustaa, ali
i dobrovoljno.381)
to se vie pribliavao kraj rata, u vrhovima prookupatorskih sna
ga gajila se nada da se izlaz u borbi protiv komunizma, tj. pro
tiv partizana jo moe nai ako se pokrene dio naroda koji je jo
bio van narodnooslobodilakog pokreta ili na njegovim rubovi
ma. U tom pogledu u etnikim tabovima i ustakim stoerima
smatralo se da propaganda antikomunizma moe imati najvie
odjeka meu Muslimanima, jer su oni, navodno, predstavljali ele-

1T8) Zbornik NOR-a IV 32 Dok. 146 - str. 622.

J,g)Zbornik NOR-a IV 33 Dok. 49 - str. 210.
350) Zbornik NOR-a IV 34 - dok. 50 - str. 315.
351) Zbornik NOR-a IV 32 - II - Ustako-domobranska dokumenta - Dokum. 179 - str.

779.
Zbornik NOR-a - IV - 33 - Doku. 49 - str. 211.

14 - A. Redi
menat po prirodi konzervativan i fanatiki privren islamskoj
religiji. I etniki i ustaki vrhovi raunali su da e u konzervativ
nom i vjerski fanatizovanom segmentu Muslimana nai saveznika
da bi to dalje odgodili slom i potraili izlaz predajom zapadnim
saveznicima u nadi da e se nai u njihovom okrilju.
Izvjesni etniki tabovi sada su bili inicijatori vojnoopera-
tivne saradnje sa Muslimanima, koja iz vie razloga nije mogla da
se u praksi potvrdi. Komandant etnikog Trebavskog korpusa
pop Sava Boi uspio je da uspostavi saradnju sa izvjesnim musli
manskim krugovima u Modriu i Gradacu, pa je vjerovao da e
Muslimani iz ovih krajeva poi sa etnicima u borbu protiv za
jednikog neprijatelja - komunizma. Saradnja je od poetka bila
ugroena ponaanjem pripadnika etnikih jedinica, koji su na
ovom podruju imali vlast i ispoljavali je u pljakanju i ubijanju
Muslimana i Hrvata. Dok su to prema Muslimanima bili pojedi
nani sluajevi, u selima sa hrvatskim stanovnitvom to su bili
masovni pokolji. etnici su nastojali da kod Muslimana raspire
mrnju prema Hrvatima, a njihovim muslimanskim saveznicima
odgovaralo je da raste netrpljivost izmeu Srba i Hrvata.382) Lie
na trajnih uzajamnih ciljeva, optereena nepovjerenjem, ova et-
niko-muslimanska saradnja nije imala anse. Draa Mihailovi
je smatrao da e ovu saradnju pokrenuti i razviti na taj nain to
e tzv. Jugoslovensku vojsku u otadbini reorganizovati na nacio-
nalno-vjerskoj osnovi, pa u njenom sklopu imati srpsku, hrvatsku
i slovenaku amriju i grupu muslimanskih korpusa. Sada je, na
osnovu Uredbe s kraja 1944. godine, Draa Mihailovi objavio
u januaru 1945. Naredbu, kojom je za komandanta Grupe musli
manskih korpusa u Bosni imenovao brata Muhameda Prelju-
bovia.383) Prvi zadatak ovog komandanta bio je da prikupi i
organizuje muslimanske jedinice, ali je ostao neispunjen iz pro
stog razloga to takvih jedinica nije bilo, niti su postojale mogu
nosti da se osnuju. Spoznaja o potrebi nacionalnih jedinica nije
bila dovoljna za njihovo uvoenje u ivot. tavie, etniki pokret
svojim ponaanjem prema Muslimanima i Hrvatima nastavio je
da rui temeljne pretpostavke da bi mogle da se formiraju u na
znaene vojne jedinice. Poto je vojni plan sa Preljuboviem bio
neizvjestan, uporedo je preuzeta akcija na politikom planu. Pot
predsjednik Centralnog nacionalnog komiteta ravnogorskog po
kreta Mustafa Mulali istupio je sa izjavom da su Muslimani za
federativnu Jugoslaviju i dinastiju Karaorevia. Izjava je jo
sadravala stav da Bosna i Hercegovina sa zapadnim dijelovima
srpskih krajeva i nekim srezovima Sandaka predstavlja samoup-

1M) AVII-A-Br. r. 1/10-k. 23a - Trebava, 10. januara 1945. - Uvaeni gospodine ministre
- Rezervni potporunik Duan V. Spai, savetnik Ministarstva unutranjh poslova
iSi) AVII-A-Br. reg. 26/1-K. 6 - Naredba naelnika taba Vrhovne komande za 20.

januara 1845.
ravnu jedinicu u okviru srpske federacije, a da Muslimani u njoj
dobiju kultumo-vjersku autonomiju.384) S tim u vezi zagovaralo se
osnivanje Muslimanske matice sa namjenom da postane znaa
jan inilac nacionalno-kultumog programa, da prokri put
muslimanskom preporodu i uini to efikasnijim muslimanski
doprinos naoj nacionalnoj kulturi.385) Ova, kao i ranija nastoja
nja da se etniki pokret proiri meu Muslimanima, nisu dala re
zultate. U etnikom pokretu je bio izrazito malobrojan krug
Muslimana, koji nije imao uticaja u irim slojevima musliman
skog stanovnitva.
Dolazak i boravak Drae Mihailovia na bosanskom pod
ruju stvorio je kod ustakih faktora uvjerenje o opasnosti pojaa
ne etnika aktivnosti, naroito u pogledu pridobijanja Muslima
na. injenica da su pojedini bivi begovi u velikoj upi Posavje
odravali veze sa etnikim komandantima bila je dovoljna za us
tako zakljuivanje o pregibanju muslimanskog ivlja na et
niku stranu. Pri tome se ponavljalo ustako gledite da Muslima
ni nisu dovoljno nacionalno svjesni kao Hrvati, pa da je stoga
potrebno pojaati djelovanje u smislu hrvatskog nacionalnog os-
vjeenja Muslimana. Ako bi se nastavilo udaljavanje Muslima
na i proces dekroatizacije dobio jai zamah, moglo bi se dogoditi,
ocjenjivalo se u ustakom vrhu, da se ma prelomi ba po nji
ma.386) To je bila potvrda da je ustaka politika meu Muslima
nima doivjela slom. Nemoni da ga sprijee, ustaki vrhovi bili
su spremni na pogromako kanjavanje Muslimana. Meutim,
dogaaji na evropskim i jugoslovenskim ratitima ubrzano su se
razvijali protiv njemakih okupatora i svih uesnika njihovog blo
ka na jugoslovenskom podruju.
U zavrnici rata politiko kretanje Muslimana odvijalo se u
znaku jaanja narodooslobodilakog pokreta i njegovih opredje
ljenja za AVNOJ-evsku konstituciju Jugoslavije i ZAVNOBiH-ov-
sku konstituciju Bosne i Hercegovine. Odbacujui aneksiranje
Bosne i Hercegovine ustakoj NDH, odbijajui ukljuivanje Bos
ne i Hercegovine u srpsku jedinicu u okviru monarhistike jugos-
lovenske federacije ravnogorskog pokreta, meu Muslimanima je,
takoe, bila diskreditovana koncepcija autonomije Bosne i Herce
govine pod njemakim protektoratom, koju su zastupali pronje-
maki elementi u muslimanskom autonomistikom pokretu. Od
bojni prema svakoj podjeli Bosne i Hercegovine, vrsto privreni

JM) AVlI-A-k. 280/5/1 - depee Drae Mihailovia - 22. januara 1945 - Br. 602 od 542.
br. 23 od 22. 1 1945. Lalatovi.
*) AVII-a - 10/6-4; k. 226 - Istok be. 9 - 5 . juna 1944 - Kulturna djelatnost meu
nama - Muslimanska matica.
J) AMRS - NDH - Ministarstvo oruanih snaga - Stoer Ustake vojnice - Obi broj
157 - Zagreb, dne 27. I 1945 - Glavni Ustaki Stan - Glavar Stoera Ustake vojnice -
General - ustaki pukovnik P. T. B. Ivo Hereni.

14*
njenom integritetu i ravnopravnom poloaju u jugoslovenskoj
dravnoj zajednici, Muslimani Bosne i Hercegovine u veini shva
tili su i prihvatili stanovite da je ravnopravni poloaj naroda Bos
ne i Hercegovine osnovni preduslov i njihovog progresivnog raz
voja i stabilnog poloaja u federalnoj Bosni i Hercegovini i fede
rativnoj demokratskoj Jugoslaviji. U narodnooslobodilakoj bor
bi meu Muslimanima je pobijedila misao da je uzajamnost sa Sr
bima i Hrvatima, a ne konfrontacija, prava perspektiva njihove
budunosti. Iako se zakanjenjem, jugoslavenska ideja potvrdila
je svoj istorijski znaaj meu Muslimanima njihovim ueem u
narodnooslobodilakoj borbi.
Generaltab Jugoslavenske armije 5. aprila 1945. izdao je
Naredbu Operativnom tabu grupe korpusa JA za napad na Sara
jevo. Glavni grad Bosne i Hercegovine bio je osloboen ve slje
deeg dana 6. aprila 1945.387) Ubrzo je bila osloboena cjelokup
na teritorija Bosne i Hercegovine. 26. aprila poelo je III zasjeda
nje ZAVNOBiH-a u Sarajevu koje je na kraju svoga rada, 28. ap
rila, izabralo Narodnu vladu Bosne i Hercegovine.388) Preostalo je
jo nekoliko dana do konanog sloma njemakog okupatora i nje
govih ustakih, etnikih, autonomistikih i drugih saveznika i ko
laboracionista. Muslimanski autonomistiki pokret podijelio je
sudbinu kolaboracionistikih snaga, a ideja autonomije Bosne i
Hercegovine ponijela je ig politikih programa podobnih da po
slue strategiji i ratnim ciljevima njemakog faizma.

,8)
Zbornik NOR-a II 15 - Dokum. 184 - str. 299.
) ZAVNOBiH - II - Dokumenti 1945 - Sarajevo - 1968 - Dokum. 191, 194 - str. 393;
511.
O P T I P O G L E D N A R A Z V O J
MUSLIMANSKOG POKRETA ZA AUTONOMIJU
B O S N E I H E R C E G O V I N E

Muslimanski autonomistiki pokret ima svoje istorijske pret

postavke u relativno dugoj predistoriji, koja je zapoela ve u
doba kada se Bosna i Hercegovina nalazila u dravnom sklopu
Osmanskog Carstva. Iako je vie od jednog stoljea predstavljala
osnovni pravac muslimanske politike u Bosni i Hercegovini,
autonomistiki pokret bosanskohercegovakih Muslimana jo
uvijek eka na svoju cjelovitu istoriografsku obradu. Tako se i na
rad svrstava u niz studija i monografija iji je predmet
muslimanski autonomistiki pokret u Bosni i Hercegovini u
pojedinim istorijskim razdobljima. Za razumijevanje posljednjeg
razdoblja autonomistikog pokreta Muslimana Bosne i
Hercegovine (1941-1945), u kome je on doivio potpuni slom i
konani poraz, ini nam se opravdanim da u zakljuku kaemo
najnunije o istorijskim pretpostavkama i premisama njegove
zavrne faze. Uiniemo to, razumije se, na osnovu rezultata koje
je postigla istorijska nauka istraujui i razmatrajui kako se ovaj
pokret formirao i razvijao u promjenljivim istorijskim kretanjima,
koja su odreivala poloaj Bosne i Hercegovine uopte i u njoj
muslimanskog autonomistikog pokreta, posebno.
Do ustanka protiv faistikih okupatora i ustake vlasti u
Bosni i Hercegovini u ljeto 1941. godine muslimanski autonomni
pokret imao je tri razvojne etape, koje su se podudarale sa
politikim poloajem Bosne i Hercegovine u sastavu osmanske
drave od tree decenije XIX vijeka do ustanka 1875-1878, u
sklopu habsburke Austro-Ugarske Monarhije i jugoslavenske
drave.
Prva etapa vezana je za akciju Husein-kapetana
Gradaevia, koji je pruio organizovan otpor reformama Porte
u znaku centralizacije njene vlasti u Osmanskom Carstvu. Naime,
jo od kraja XVIII vijeka iz Carigrada se preduzimaju reforme
koje su zadirale u pitanje uprave i finansija, ali i u domen
organizacije vojske u namjeri da se u carstvu, a posebno u Bosni
okona anarhija iji su nosioci bili feudalni muslimanski prvaci,
naroito nasljedni kapetani. Nesreene prilike najvie su
odgovarale uvanju steenih privilegija, koje su sada ugroavale
reforme turskih sultana da bi se u osmanskoj dravi krenulo
putem modernizacije njenih najvanijih institucija. Turski veziri u
bosanskom paaluku (Delaludin-paa i Abdurahman-paa)
lomili su brutalnim mjerama otpor feudalnih bosanskih monika,
to je imalo za posljedicu da se meu bosanskohercegovakim
Muslimanima razvijala mrnja prema Porti i Osmanlijama, a
meu muslimanskim bosanskim feudalcima pojaavala tenja da
uspostave to potpuniji autonomni poloaj bosanskog paaluka.
Unitenje janjiarskog reda (1826) predstavljalo je teak udarac
privilegijama muslimanske feudalne klase u pogledu vojne
slube. Po sultanovom fermanu, pristupilo se u Bosni popisu
ljudstva za regularnu tursku armiju, da bi se preduzela regrutacija
vojnih obveznika i njihovo upuivanje na obuavanje u Carigrad.
U nekim mjestima paaluka (Sarajevo, Mostar, Stolac)
regrutovani Bosanci odbili su da izvre sultanski ferman
obuavanja nizama u Carigradu. U vezi sa provoenjem reformi,
veina kapetana odbila je vezirov poziv da dou u Travnik na
sastanak (1830). Meutim, bosanski kapetani okupili su se u Tuzli
(20.1 - 5. II 1831), odbacili Portine reforme, donijeli program koji
je sadravao njihove zahtjeve za autonomijom Bosne i
Hercegovine, koji su podrazumijevali sultanov suverenitet. Jedan
od najvanijih zahtjeva bio je da bosanski vezir ubudue bude iz
Bosne, Bosanac, a ne Osmanlija. Tako je otpoeo oruani pokret
protiv reformi turskih sultana iji je cilj bio da se postigne
autonomija Bosne i u autonomnoj Bosni obezbijedi vlast
bosanske feudalne klase da bi mogla da ouva steene privilegije.
Na elu antireformnog autonomnog pokreta naao se
Husein-kapetan Gradaevi, jedan od najbogatijih bosanskih
feudalaca, koji je preselio u Travnik i proglasio bosanskim
vezirom. Hercegovaki muslimanski prvaci, koje je predvodio
Ali-paa Rizvanbegovi, u ovom sukobu opredijelili su se na
stranu Carigrada. Usljed toga, kao i injenice da unutar
Gradaevievog pokreta nije vladalo neophodno jedinstvo,
sultanove oruane snage, uprkos velikim i tekim porazima,
uspjele su da savladaju ustanak bosanskih feudalaca.389) Uzrok
porazu nalazio se, takoe, u injenici to je autonomni pokret bio
antireformni, prije svega motivisan da ouva privilegije feudalne
klase, pa, kao takav, lien podrke raje, nije mogao da postane
optebosanski pokret. Ipak, time nije bila uguena tenja
muslimanskih feudalaca za autonomnim poloajem bosanskog
paaluka. Da bi slomila autonomistike tenje bosanske feudalne
oligarhije, Porti nije bilo dovoljno to je ukinula instituciju
nasljednih kapetana, ve je rijeila da nemilosrdno ugui bosanski
separatizam, i fiziki uniti njegove nosioce, koji su nastojali da
cijelu Bosnu, a naroito Bosansku krajinu, pretvore u tvravu
protiv carigradskih reforma. Taj zadatak dobio je Omer-paa
Latas da se sa dobro naoruanim odredima nizama - u kojima je
posebna uloga pripala Arbanasima iz plemena Toska - obrauna

JM) Vladimir Stojanevi: Junoslovenski narodi u Osmanskom Carstvu od jedrenskog

mira 1829. do parikog kongresa 1856 - Beograd, 1971- str. 52-55.
sa pobunjenim bosanskim begovatom.390) Sa novim stanjem koje
je otvorilo put utvrivanju centralistikog sistema, nisu bili
zadovoljni ni muslimani ni hriani. Muslimani su se nadali da e
Portine reforme na kraju propasti i stoga poraz muslimanskih
feudalaca nije istovremeno znaio i prestanak muslimanske
opozicije prema Carigradu. Iako je pred zakonom bila
izjednaena sa Muslimanima, hrianska raja ostala je i dalje u
tekom ekonomskom poloaju, jer su reforme umjesto ukidanja
starih, uspostavile samo nove forme eksploatacije seljatva.391)
Okrenut protiv reformi, opozicioni autonomistiki pokret
bosanskohercegovakih Muslimana nije znaio prekid sa Portom,
ve je sultanov suverenitet u Bosni inio ustavnu odrednicu i
konstantu njegovog programa.
Autonomistiko opredjeljenje nije moglo biti prepreka
bosanskohercegovakim Muslimanima da prue oruani otpor
vojnim snagama Austro-Ugarske Monarhije kada je u ljeto 1878.
preduzela da izvri okupaciju Bosne i Hercegovine.392)
Primoravani da prihvate realnost austrougarske okupacione vlasti
u Bosni i Hercegovini, muslimanski prvaci nisu odustali da
insistiraju na sultanovom suverenitetu, a uz to su, takoe, uporno
bili opredijeljeni za autonomiju Bosne i Hercegovine. Ouvanje
feudalnih drutvenih odnosa i u uslovima austrougarske
okupacije inilo je nezamjenjivi temelj cjelokupne muslimanske
politike u ovom razdoblju pod vodstvom krupnih
zemljoposjednika. Njen ivotni prostor i okvir odreivala je
organizacija Islamske vjerske zajednice. U ovoj injenici nalazi se
objanjenje za spregu izmeu begovata vrhova vjerske
muslimanske organizacije. Begovat je podravao nastojanja
Islamske vjerske zajednice da uvrsti svoj poloaj u okupiranoj
Bosni i Hercegovini, kao to je ova, s druge strane, titila socijalni
i politiki status feudalnih muslimanskih zemljoposjednika. Ova
sprega predstavljala je odbrambeni mehanizam Muslimana u
otporu novoj vlasti, koja je traila za sebe potpunu ingerenciju
nad institucijama Islamske vjerske zajednice u Bosni i
Hercegovini. Iz ovog otpora razvio se muslimanski autonomni
pokret, koji je od kraja XIX vijeka, punu deceniju, odreivao
pravac i sadrinu i davao peat politikom ivotu
bosanskohercegovakih Muslimana. Smisao pokreta bio je u

J,)Isto, str. 265.

*') Dr Vasilj Popovi: Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vrijeme reformnog
reima Abdui-Medida (1839-1861) - Beograd, 1949, str. 35.
Vasa ubrilovi: Bosanski ustanak - Beograd, 1930 - str. 361-369 Zbornik -
Nauni skup: Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovim
fSaraievo 23 i 24. oktobra 1978 - Sarajevo 1979. Rade Petrovi : Pokret otpora protiv
austrougarske okupacije u Bosni i Hercegovini, str. 15-69. Mehmedalija Bojic.
Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austrougarske
invazije 1878. godine - str. 71-94.
opredjeljenju njegovog vodstva da se osiguraju autonomna prava
islamske vjerske zajednice da bira svoje reprezentativne organe -
reis ul-ulema Ulema Medlis i muftije i da se na taj nain
bosanskohercegovaki Muslimani zatite u pravima za svoja
vjerska pitanja rjeavaju kao i u periodu osmanske vlasti, u
saglasnosti sa sultanom i vrhovnim islamskim dostojanstvenikom
u Carigradu.393). Stoga se u toku borbe za vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju stalno isticao zahtjev za
sultanovim suverenitetom za Bosnom i Hercegovinom, ime se
izraavalo gledite i nada u prolaznost i privremenost okupacije.
Za razliku od antireformnog autonomnog pokreta na
poetku 30-tih godina XIX vijeka, kada je imao oblik oruanog
ustanka protiv centralizatorskih mjera Porte, sada je autonomni
pokret, u uslovima okupacione vlasti katolike drave, imao
karakter izrazito politike borbe za prava Muslimana da
samostalno ureuju svoje vjerske odnose, bez ambicije i
tendencije da se razvije u radikalne oblike negacije okupacionog
pokreta i poloaja Bosne i Hercegovine. injenica da su vodei
ljudi autonomnog pokreta dolazili iz reda feudalaca, koje
okupaciona vlast nije ugroavala u njihovim klasnim
privilegijama, opredjeljivala je kompromisni karakter
autonomnog pokreta, usljed ega se i zavrio kompromisima sa
nosiocima vlasti Austro-Ugarske Monarhije.394) Od spremnosti na
kompromis sljedei korak autonomista bila je saradnja sa
organima austrougarske uprave u aneksiranoj Bosni i
Hercegovini. tavie, na samom kraju austrougarskog razdoblja
1917. godine, neki istaknuti pripadnici autonomistikog pokreta
zagovarali su stav da se Bosna i Hercegovina, kao autonomna
jedinica, prikljui Maarskoj.395) Tako su ovi muslimanski
politiki prvaci promaarrskim opredjeljenjem reagirali na
slovenaki deklaracijski pokret u zanku jugoslovenskog rjeenja.
Karakteristino je da u vrijeme snane plime jugoslavenskgo
pokreta autonomni pokret bosanskohercegovakih Muslimana ne
ispoljava nikakve znake povezivanja sa snagama koje su teile
ujedinjenju jugoslovenskih naroda u zajednioj dravi, ve,
naprotiv, njegovi predstavnici preferiraju da Bosnu i Hercegovinu
i Muslimane dovedu u poloaj izvan jugoslovenstva. Oigledno,
careva instrukcija generalu Filipoviu prilikom okupiranja Bosne
i Hercegovine 1878. godine, kao i Kalajeva bosanska politika
tokom njegovog 20-godinjeg upravljanja Bosnom i

i,J)Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju

- Graa - sabrao i uredio Ferdo Hauptman - Sarajevo - 1967 - str. 21-38.
M4) Dr Nusret ehi: Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u
Bosni i Hercegovini - Sarajevo, 1980. str. 381.
,,s) Kapidi dr Hamdija: Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine,
Sarajevo, 1968., str. 224
Hercegovinom nale su plodno tlo i oslonac u vodeoj feudalnoj i
politikoj strukturi muslimanskog drutva. Razlike u
civilizacijama kojima su pripadali austrougarski upravljai, na
jednoj i vodstvo bosanskohercegovakih Muslimana, na drugoj
strani, nisu predstavljale zid da bi, u koegzistenciji, slijedili svoje
posebne interese, pri emu su ispoljavali uzajamno tolerisanje i
razumijevanje, jedni da trajno, kao drava, ostanu u Bosni i
Hercegovini, a drugi da u novoj dravi i uz njenu pomo trajno
ouvaju svoj privilegovani feudalni poloaj. Muslimanska
politika u ovom razdoblju (1878-1918) zadovoljavala se
postignutom vjerskom i vakufsko-mearifskom autonomijom iji je
sutinski cilj bio da u politikom ivotu Bosne i Hercegovine
osigura presti muslimanskom faktoru.
Kraj prvog svjetskog rata radikalno je izmijenio ove odnose
Na prostoru dualistike Austro-Ugarske Monarhije stvorene su
nove drave, meu kojima i Kraljevina Srbije, Hrvata i Slovenaca,
u kojoj su se ujedinili jugoslovenski narodi. Nova jugoslovenska
drava konstituisala je ustavni poredak u znaku dravnog
centralizma. U procesu dravne centralizacije Bosna i
Hercegovina izgubila je pokrajinski status, to nije sprijeilo novu
politiku organizaciju bosanskohercegovakih Muslimana,
Jugoslovensku muslimansku organizaciju (JMO), da u novim
uslovima nastavi tradiciju autonomistikog pokreta. Uporedo s
tim, JMO je nastavila i tradiciju naizmjenikog sklapanja paktova
iz perioda autonomnog pokreta postaneksionog razdoblja i
bosanskog sabora, ulazila u vladu sa radikalsko-demokratskom
koalicijom i svrstavala se u opoziciju sa Hrvatskom
republikanskom seljakom strankom (HRSS), ime je neposredno
potkopavala vlastiti program autonomije Bosne i Hercegovine,396)
da bi od sredine 30-tih godina postala jedan od stubova
Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) i njene vlade u znaku
centralizma. Ako je iznevjeravala autonomistiki program i
povremeno mu se vraala, JMO se vrsto drala Islamske vjerske
zajednice i njenih vakufa, branila njihovu autonomiju i na taj
nain uspjela da se legitimira kao optemuslimanska politika
partija. Ueem u reimima centralizma i povremenim
pristupanjem u blok opozicije JMO nije dovela u pitanje svoje
pozicije u irokim muslimanskim masama. Dominirajui uticaj
meu Muslimanima ona je prvenstveno osiguravala odbranom i
zatitom ekonomskih interesa muslimanske feudalne klase od
radikalizma agrarne reforme i povezivanjem sa organima
Islamske vjerske zajednice i vakufskih institucija. injenica da je
JMO imala glavnu rije u imenovanju funkcionera IVZ i da je

**) Dr Nedim arac: Uspostavljanje estojanuarskog reima - Sarajevo 1975 - sti

42-43.
kontrolirala znaajnu imovinu vakufa predstavljala je osnovni
izvor njene politike snage, uticaja i ugleda meu Muslimanima.
U tome se nalazi objanjenje to naputanje autonomistikog
programa nije bilo praeno osipanjem i odvajanjem
muslimanskih masa od JMO. U vrijeme Sporazuma Cvetkovi
Maek JMO e se jo jedanput vratiti autonomistikom
programu, ali e u tom opredjeljenju ostati usamljena i bez
ikakvog izgleda i ansi da Bosna i Hercegovina dobije autonomni
poloaj. Okupacija Jugoslavije (april, 1941). pokazala je da je
ideja autonomije Bosne i Hercegovine bila iznevjerena u samom
vrhu JMO.397) Sve do kapitulacije jugoslovenske vojske u
aprilskom ratu 1941. lan Simovievog kabineta, predsjednik
JMO dr Dafer Kulenovi pruio je podrku ustakoj Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj (NDH) i ve u novembru 1941. zauzeo poloaj
potpredsjednika njene vlade. Na toj dunosti suprotstavljao se
svakoj pomisli o autonomnom poloaju Bosne i Hercegovine i u
smislu Starevi-Pavelieve koncepcije zalagao se za puno
nacionalno jedinstvo katolikih i muslimanskih Hrvata. Tako
je znaajan dio vrha JMO predstavljao politiku polugu
kvislinke NDH i pruao podrku okupatorima sve do poraza
Hitlerovog Treeg Rajha u maju 1945. Krug oko predsjednika
JMO odbacio je ideju autonomije Bosne i Hercegovine i prihvatio
ustaku tezu da je Bosna i Hercegovina hrvatska zemlja i kao
takva sastavni dio teritorije NDH.
U javnosti, naroito pdo uticajem istupanja dr Dafera
Kulenovia, stvarao se utisak da je JMO u cjelini stala uz ustae i
NDH i da bosanskohercegovaki Muslimani smatraju NDH
svojom dravom. Meutim, Nijemcima, kao i vodeim ustakim
faktorima NDH, od poetka je bilo poznato da znatan dio
vodstva JMO ima drukije stanovite. Jo u aprilu 1941.
Nijemcima se obratio muslimanski krug oko Uzeirage
Hadihasanovia, veoma uticajnog lana vodstva JMO, sa
zahtjevom da Bosna i Hercegovina ne ulazi u sklop NDH, ve da
dobije poloaj posebne njemake pokrajine.398) Nijemci su odmah
upoznali Pavelia sa sadrinom ove muslimanske peticije. Na
platformi ove peticije prvaka JMO u Bosni i Hercegovini
konstituisao se opozicioni muslimanski pokret koji je traio
izdvajanje Bosne i Hercegovine iz sastava NDH i njeno
organizovanje kao autonomne jedinice pod protektoratom Treeg
Rajha. Za razliku od Pavelia i organa NDH, koji su
muslimansku autonomistiku akciju tretirali kao protivdravni i
protivhrvatski pokret, njemaki zvanini predstavnici u NDH

J,T)
Ivan Ribar: Politiki zapisi - IV - Beograd, 1949. tr. 87-88.
**) Zbornik NOR-a - XII - knj. 1 - 1941 - Beogad, 1973., Dokumenti njemakog Rajha -
dok. br. 279. str. 766.
razliito su se postavljali prema muslimanskim autonomistikim
tenjama. Dok je krug oko njemakog poslanika Zigfrida Kaea
bezrezervno podravao Pavelievo stanovite, predstavnici
njemakih oruanih snaga, a naroito SS-jedinica bili su miljenja
da saradnja sa bosanskohercegovakim Muslimanima
autonomistikog opredjeljenja moe u odreenim oblicima biti
korisna za njemaku ratnu politiku.
Traei njemaku podrku za svoj projet autonomne Bosne i
Hercegovine pod protektoratom Treeg Rajha, muslimanski
autonomistiki krug pozivao se na ne tako davnu istoriju, kada su
predstavnici bosanskohercegovakih Muslimana imali znaajnu
ulogu u ostvarivanju politikih ciljeva Austro-Ugarske Monarhije
u Bosni i Hercegovini, kao i na doprinos razvijanju simpatija
meu bosanskohercegovakim Muslimanima za Hitlerovu
politiku stvaranja novog poretka u godinama koje su
neposredno prethodile ratu i okupaciji Jugoslavije. Izvorna
politika argumentacija obnovljengo autonomistikgo programa
temeljila se na stanovitu da su Muslimani u NDH privjesak,
dok su u Bosni i Hercegovini vodei elemenat. Istovremeno,
ovo stanovite odbacivalo je ustaku tvrdnju da su Muslimani u
nacionalnom pogledu Hrvati. Kada su izbijanjem ustanka protiv
okupatora i ustaa u Bosni i Hercegovini Muslimani u nekim
podrujima bili izloeni ustanikoj odmazdi, autonomisti su
optuivali organe NDH da su svjesno prepustili Muslimane
ustanikoj osnovi sa ciljem da se produbi mrnja i neprijateljstva
izmeu muslimana i pravoslavnih i pri tome izrazili uvjerenje da
Muslimani mogu dobiti zatitu samo od Nijemaca. Tako su
pojava i razvoj ustanka predstavljali novu argumentaciju za
autonomiju Bosne i Hercegovine pdo njemakim protektoratom.
injenica da je ustanak pod rukovodstvom KPJ znaio
otvaranje pravog ratita na okupiranom jugoslovenskom prostoru
djelovala je prevratnikom snagom na stvaranje novih odnosa u
znaku revolucije i kontrarevolucije. Nita nije moglo da ostane
kako je bilo prije ustanka. Autonomisti su preduzeli aktivnost da
odvoje Muslimane od ustakog pokreta i NDH i da se Muslimani
sopstvenim oruanim jednicama zatite od ustanikih snaga,
prvenstveno od odreda etnikog pokreta. Osvjedoeni iskustvom
da su slabiji od svih protivnika, autonomisti su nalazili izlaz u
propagiranju njemake snage i u sugeriranju saveza Muslimana
sa monim i pobjednikim Hitlerovim Treim Rajhom. Meutim,
koliko god da su nastojali, muslimanski autonomisti nisu dobili
zvaninu njemaku saglasnost i podrku za svoju ideju izdvajanja
Bosne i Hercegovine iz sastava NDH i ostvarenja autonomnog
poloaja Bosne i Hercegovine kao posebne upravnopolitike
jedinice u sklopu i pod zatitom Treeg Rajha. Stoga su se morali
zadovoljiti obeanjima i izjavama podrke pojedinih njemakih
linosti, kojima je moglo da godi muslimansko velianje
Njemake i Hitlera, ali nisu imali razumijevanja za elje
muslimanskog autonomistikog kruga. Ipak, nezavisno od toga
to Nijemci nisu prihvatili muslimanski autonomistiki projekt,
nastavili su da odravaju uzajamne kontakte i da im daju
odreenu politiku teinu. Nijemcima je bilo potrebno pouzdano
uporite u Bosni i Hercegovini, a muslimanskim autonomistima
bila je potrebna njemaka zatita. Razvoj vojno-politike situacije
u Bosni i Hercegovini, u emu je ustanak imao presudan znaaj,
upuivao ih je jedne na druge. Nijemce zbog toga to su ustae
gubile i vojni i politiki znaaj, a autonomistike Muslimane to
su, kao i Nijemci, u etnicima i partizanima vidjeli glavne
protivnike.
Stvaranjem NDH i izbijanjem ustanka JMO je definitivno
uguila optemuslimanski karakter. U parlamentarnim izborima u
Narodnu skuptinu Kraljevine Jugoslavije JMO je mogla da
dobije preko 90% muslimanskih glasova. Muslimanski
autonomistiki krug raunao je na iroku podrku Muslimana u
Bosni i Hercegovini u svojoj politici okupljanja Muslimana na
platformi autonomne Bosne i Hercegovine pod njemakim
protektoratom. Meutim, vie nije moglo biti govora o
muslimanskom jedinstvu u znaku politike JMO. Svi relevantni
faktori djelovali su protiv toga: okupatori, NDH, ustanak.
Bosanskohercegovaki Muslimani su se nali u procijepu, pred
opasnou fizikog unitenja. U muslimanskoj autonomistikoj
svijesti roena je ideja oruane samoodbrane. Bila je to u
muslimanskim redovima potvrda spoznaje da je jedan pokret
toliko jak koliko je iza njega postrojeno vojnikih puaka.
Autonomisti su polagali nade u jedinice muslimanske milicije,
koja je preuzela ulogu zatite muslimanskih naselja od etnikog
ugroavanja. Nastala u uslovima izrazito tekog poloaja
Muslimana sa naglaenim elementima bespomonosti, liena
jednog jasno definisanog politikog programa, za koji bi se
angaovale muslimanske mase, muslimanska milicija nije imala
perspektive da postane organizovana vojska autonomistikog
pokreta. Uvjereni da se milicija ne moe nositi sa jaim etnikim
i partizanskim odredima, muslimanski autonomisti inili su
napore u smislu vreg povezivanja sa Nijemcima i njihovog
efikasnijeg pridobijanja za stvar bosanskohercegovakih
Muslimana.
Poetkom novembra 1942. godine posebnim Memorandumom
obratili su se izravno voi Rajha Adolfu Hitleru. Insistirajui na
gotskom porijeklu Bonjaka, tj. bosanskih Muslimana, autori
Memoranduma su posebno podvukli pripadnost 300-milionskom
islamskom narodu, istorijskim dokazima isticali neslavensko
obiljeje i sa naroitim zadovoljstvom navodili primjere
protivjugoslavenskog ponaanja. Po sadraju i obliku kako je
sainjen, Memorandum je imao karakter manifesta koji
istorijskom argumentacijom obrazlae opredjeljenje Bonjaka
da trajno dijele sudbinu sa njemakim narodom i Hitlerovim
Treim Rajhom. Oni e se na najbolji nain boriti za veliku
njemaku stvar u redovima bosanske strae, koja e se osnovati
u Bosanskoj upi, poto se Bosna i Hercegovina izdvoji iz
sastava NDH. U tome je teite Memoranduma, iji su autori
uporni u stavu da Bosna pripada Bonjacima i da su samo
Bonjaci pozvani da brane svoju Bosnu. Kao d su
muslimanski autonomisti htjeli da se saglase sa Kalajem kada je
tvrdio da je bosanski narod uvijek teio da ima zatitu jedne
mone drave i da ga je u tim njegovim tenjama predvodila
bosanska aristokratija.399) Tradicija autonomije traila je pravo
na budunost.
Na razmeu ratnih godina 1942-1943. muslimanski
autonomistiki pokret iskazivao je dva osnovna interesa: 1. da se
u Bosni ouva islamska tradicija; 2. da se Bosna kao autonomna
jedinica trajno integrie u Hitlerov Trei Rajh. Meunarodni
okvir ovih ciljeva odreivali su odnosi izmeu oficijelnih
predstavnika islamskog svijeta i vodstva Treeg Rajha. Veliki
jerusalimski muftija El Huseini, koji je pretendovao na funkciju
legitimnog predstavnika islama, djelovao je na liniji ostvarivanja
saradnje i politikog saveznitva islamskih zemalja sa Nijemcima,
a njemaka meunarodna politika radila je na afirmaciji
njemakih ratnih ciljeva u islamskim dravama. I jedni i drugi
naglaavali su da u njihovim uzajamnim odnosima nije bilo
sukoba i neprijateljstava i da su oni i po prolosti i po identinosti
nacionalnih ciljeva u savremenosti istorijski i prirodni saveznici.
Islamsko-njemako prijateljstvo i saradnja trebalo je da dobije
svoju potvrdu i u Bosni i Hercegovini, meu Muslimanima i
njihovim autonomistikim predstavnicima.
U misiji islamsko-njemakog saveznitva doao je u Bosnu
poetkom aprila 1943. godine veliki jerusalimski muftija El
Huseini. Sastanci i razgovori koje je imao sa predstavnicima 1VZ i
linostima iz muslimanskog autonomistikog kruga, kao i njegovi
govori u Husref-begovoj damiji bili su posveeni ideji islamskog
jedinstva i znaaju koje ono ima za budunost islamskih naroda.
Meutim, najvei dio njegovih istupanja bio je u znaku
propagande Hitlerovih ratnih ciljeva, pri emu je isticao da je od
njihovog ostvarenja neodvojiva sloboda mnogomilionskog
islamskog svijeta, prvenstveno arapskih zemalja. Za razliku od
susreta sa mostarskom grupom muslimanskih predstavnika u

JW) Die Lage der Mohammedaner in Bosnien - Von einem Ungarn. Wien 1900.
Rimu sredinom oktobra 1942. godine, sada je posjeta
jerusalimskog muftije bosanskim Muslimanima imala iri
publicitet. Pripremljena i dobro organizovana u Berlinu, ova
posjeta nosila je poruku da su Muslimani sa malog evropskog,
bosanskog prostora, grana velikog islamskog svjetskog stabla i da
su ovdje, na evropskom, kao i na drugim kontinentima, solidarni
sa Hitlerovim nastojanjem da stvori novi svjetski poredak, u kome
nee biti mjesta za englesku imperijalistiku plutokratiju,
jevrejske kapitaliste, ruski boljevizam - neprijatelje
islamskih naroda. Propovjednik univerzalnog karaktera islama,
veliki jerusalimski muftija El Huseini bio je apologet Hitlerove.
svjetske dominacije. Susretom islama i Hitlerovog pohoda na
truli zapad i boljeviku despotiju obznanjuje se poetak
nove ere ovjeanstva. U tom znaku, prije povratka u Berlin,
veliki palestinski muftija svesrdno je podrao osnivanje
muslimanske SS-divizije u Bosni.
Nain pripremanja i formiranje ove SS-jedinice u Bosni
pobudili su nade muslimanskog autonomistikog kruga da su
Nijemci izili iz rezerve prema njihovom politikom programu.
Himler i njegovi saradnici opredijelili su se za muslimanski sastav
divizije nasuprot Paveliu i Kaeu, a Hadiefendieva legija,
kojoj su autonomistiki ciljevi bili bliski, prihvaena je kao baza
od koje se poelo u organizovanju 13. muslimanske SS-divizije.
Prema raspoloenju rasprostranjenom u vojnikom sastavu
divizije i stanovitu muslimanskih autonomista, divizija je trebalo
da ostane na podruju Bosne. Dislociranje divizije otvorilo je put
nezadovoljstvu meu njenim pripadnicima. Tako je glavni cilj,
postavljen pred diviziju - umirenje bosanskog prostora - od
samog poetka bio doveden u pitanje. Meutim, put do umirenja
Bosne bio je pokriven mnotvom zaraenih oruanih formacija -
okupatorskih, ustakih, domobranskih, etnikih, muslimanskih,
partizanskih. Jedino su Muslimani bili neravnomjerno postrojeni,
u svim ovim vojskama. S druge strane, samo su u partizanskim
jedinicama NOVJ uestvovali pripadnici svih jugoslavenskih
naroda. Njihova budunost zavisila je od toga da li e pobijediti
ideja jugoslavenskog jedinstva ili pokreti nacionalnog,
antijugoslavenskog separatizma. U poreenju sa drugim oblicima
separatizma, muslimanska ideja autonomne Bosne i Hercegovine
pod njemakim protektoratom predstavljala je najizrazitiji oblik
antijugoslovenstva - trajno se odrekla ak i nacionalne forme.
Protivsrpski i protivhrvatski motivirana, muslimanska
autonomistika politika, obiljeena jedinicama muslimanske
milicije i legije, SS-formacijama i zelegokadrovskim dezerterskim
organizacijama, neminovno je ila svome raspadu. Ono to se
smatralo njenom ansom - saveznitvo sa Hitlerovom
Njemakom i njena zatita - predstavljalo je pravi izvor i razlog
njenog poraza. Napadnute i uklijetene na evropskim ratitima
istonog i zapadnog fronta, njemake divizije na jugoslavenskom
prostoru bile su takoe primorane da se spasavaju povlaenjem
na sjever. Jedinice NOVJ istile su posljednja okupirana
podruja. Formirana da ispunjava njemake ratne, a ne
muslimanske autonomistike ciljeve, 13. muslimanska SS divizija
dijelila je sudbinu njemakih oruanih snaga. Na elu sa
ZAVNOBiH-om u Bosni i Hercegovini i AVNOJ-em u Jugoslaviji
narodnooslobodilaki pokret je u znaku ratne pobjede urno
zavravao preostale poslove na dravnoj organizaciji.
Zelenokadrovske autonomistike grupice brojale su svoje zadnje
dane. Osloboena Bosna i Hercegovina mogla je da otpone novo
istorijsko razdoblje na izmijenjenim, novim temeljima u obliku
jugoslavenske federalne jedinice. U porazu kontrarevolucije
zavrila je muslimanska ideja autonomne Bosne i Hercegovine
pod protektoratom Hitlerove Njemake kao izrazita nacionalna
izdaja.
Duga preko jednog stoljea, istorijska putanja muslimanskog
autonomistikog pokreta u Bosni i Hercegovini imala je jasno
obiljeene dionice. Prvu je zapoeo pokret Husein-kapetana
Gradaevia (1831-32), koji se suprotstavio reformama
modernizacije uprave u Bosni, da bi zatim vodio pravi rat protiv
sultanovih oruanih snaga. Cilj pokreta bio je da uspostavi
autonomiju Bosne, u kojoj bi upravljala muslimanska feudalna
klasa rukovoena zatitom svojih politikih i ekonomskih
interesa, pri emu priznanje sultanovog suvereniteta u Bosni nije
dolazilo u pitanje. Oliena u sultanu, centralna otomanska vlast
nije bila spremna da prihvati autonomni poloaj Bosne pod
upravom vezira biranog iz reda bosanskih feudalnih monika. Sa
stanovita Porte, to je bio izrazito separatistiki pokret, ije je
slamanje predstavljalo prvi uslov da se u Bosni povrati autoritet
dravnog centra. Inspirisan klasnim, antireformnim motivima,
Gradaeviev pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine dobio
je karakter oruanog ustanka, to u potonjim razdobljima
muslimanski autonomni pokret nije ni teio da postane.
Obnovljen u periodu austrougarske okupacije Bosne i
Hercegovine, muslimanski autonomistiki pokret imao je dva
osnovna pravca: da u okviru dravnopravnog poloaja Bosne i
Hercegovine osigura automni poloaj IVZ i muslimanski
vakufskih institucija i s tim uporedo privilegisan poloaj
muslimanske feudalne klase da bi mogla da se potvruje kao
uticajan faktor u politikom ivotu Bosne i Hercegovine.
Okonanjem kompromisom i carevom sankcijom (15. IV 1909.
otpoela je tradicija muslimanskog autonomistikog pokreta da u
traenju i sklapanju sporazuma sa nosiocima dravne vlasti polazi
od intresa gornjih muslimanskih drutvenih klasa u prisnoj
saradnji sa vrhovima IVZ. Poslije aneksije Bosne i Hercegovine
protagonisti musimanskog autonomistikog pokreta prestali su da
zahtijevaju i formalni suverenitet turskog sultana nad Bosnom i
Hercegovinom pa su inili jedan od stubova politike
Austro-Ugarske Monarhije u Bosni i Hercegovini. Nagrada za to
bila im je agrarna politika austrougarske uprave, koja je bila
inspirisana ouvanjem ravnotee u odnosima izmeu feudalaca
i kmeta, u stvari u ouvanju feudalnih drutvenih odnosa. Sve do
kraja prvog svjetskog rata predstavnici muslimanskog
autonomistikog pokreta pruali su podrku ratnoj politici
Austro-Ugarske Monarhije. Ostali su potpuno izvan politikih
tokova, u kojima se na zavretku rata formirao jugoslavenski
pokret u Bosni i Hercegovini.
Muslimanska politika u svom istorijskom razvoju nije
sadravala elemente jugoslavenskog pravca, odnosno bilo ih je
veoma malo da bi mogli doi do jaeg uticaja u stvaranju
jugoslavenske drave. Liena jugoslavenske tradicije, mlaa
generacija muslimanskih politikih predstavnika stupila je na
politiku scenu u momentu kada su ve bile utvrene osnove
nove dravne zajednice. Jedinu tradiciju koju je u tom trenutku
imala muslimanska politika predstavljao je autonomistiki
pokret. Sada ga je trebalo prilagoditi novoj stvarnosti,
jugoslavenskoj. To je bio zadatak JMO, koja je osnovana ve u
februaru 1919. godine. Ona je to uinila na taj nain to je
autonomistiki program drala u rezervi, pa ga je aktuelizirala
kada je iz centralistikog reima prelazila u opoziciju. Odrekla ga
se glasajui (1921) za Vidovdanski ustav i ulaskom u Paievu
vladu, da bi zatitila muslimanske feudalce od mjera agrarne
reforme. Kao to smo prethodno naveli, JMO se ponovo vratila
autonomistikom programu poslije Sporazuma Cvetkovi-Maek,
kada je dolo do diobe Bosne i Hercegovine. Meutim, vodstvo
JMO je ne samo prekasno ulo u kampanju za autonomiju Bosne
i Hercegovine, ve je bilo i nesposobno da ouva jedinstvo
politike akcije.
Osnovana voljom sila Osovine, NDH je u svoj sastav ukljuila i
teritoriju Bosne i Hercegovine. Za itavo vrijeme postojanja NDH
predsjednik JMO dr Dafer Kulenovi podravao je ustaki
teroristiki sistem uestvujui u vladi NDH kao njen
potpredsjednik od novembra 1941. do emigracije iz zemlje maja
1945. To je znailo raspad JMO, ali ne i likvidaciju muslimanskog
autonomistikog pokreta. Odbacujui Pavelievu i Kulenovievu
tvrdnju da su Muslimani u nacionalnom pogledu Hrvati,
autonomisti su ak negirali slavensko porijeklo Muslimana Bosne
i Hercegovine Da bi svome programu autonomije Bosne i
Hercegovine pod njemakim protektoratom opredijelili
nacionalni karakter, podravali su tezu o gotskom porijeklu
bosanskih Muslimana. inili su sve da ubijede Nijemce kako su
Muslimani ne samo njihovi pouzdani politiki saveznici nego da
su i potekli iz istog etnikog korijena, pa je, tako, njihovo
svrstavanje u Hitlerov front i trajno integrisanje u Veliki
njemaki Rajh pripremljeno samom hiljadu i
sedamstogodinjom istorijom. Koliko su mogli, Nijemci su
koristili bosanskohercegovake Muslimane za svoje ratne ciljeve,
ali nisu bili spremni da prihvate Bosnu i Hercegovinu u statusu
njemake pokrajine, kao to su predlagali i oekivali muslimanski
autonomisti. Odreen prije svega odnosom snaga na frontovima,
na kojima su 1944. Nijemci gubili bitke da bi u maju 1945.
priznali realnost poraza, poloaj Bosne i Hercegovine bio je
konstituisan u duhu i po opredjeljenju onih snaga koje su se
borile protiv okupatora i svih kvislinkih organizacija i satelitskih
snaga, u ijoj su se strukturi nali muslimanski autonomisti od
samog poetka okupacije. Na kraju rata pokazalo se da se
autonomija i okupacija uzajamno iskljuuju. Autonomni mogu
biti samo nacionalno slobodni narodi, kao to je autonomija
zemalja izraz i potvrda slobode njihovih naroda.
Kao politiki program konzervativnih i reakcionarnih snaga
muslimanskog drutva, muslimanska ideja autonomne Bosne i
Hercegovine nuno je podijelila sudbinu svojih drutvenih
pokretaa i nosilaca.
Zakonitost istorije nepogreivo se potvruje.

15 - A. Redi
Z U S A M M E N F A S S U N G

Das Ende des Ersten Weltkrieges brachte die radikalen

Vernderungen in den sdslawischen Lndern mit sich. Auf dem
Territorium der stereichisch-ungarischen Monarchie sind neue
Staaten gegrndet worden, unter denen auch das Knigreich der
Serben, Croaten und Slowenen, das die sdslawischen Vlker
vereinigte.
Der neue jugoslawische Staat konstituierte seine Verfassung
im Zeichen des Staatszentalismus. Im Zentralisierungsprozess
verlor Bosnien und die Herzegowina seine Autonomie. Aber dies
hinderte die neue politische Organisation der
bosnisch-herzegowinischen Moslems, die Jugoslawische Moslems
Organisation (JMO), nicht daran, ihre Tradition der autonomen
Bewegung unter diesen neuen Bedingungen fortzusetzen. Parallel
dazu setzte die JMO ihre Tradition der wechselseitigen
Paktschliessung aus der Zeit der autonomen Bewegung nach der
Annexion und des bosnischen Landstages fort. Im Rahmen der
radikal-demokratischen Koalition kam sie in die Regierung.
Indem sie mit der Republikanischen Bauerpartei Croatiens
(RBPC) zur Opposition wurde, hatte sie ihr eigenes Programm
der Autonomie unmittelbar untergraben, um Mitte der dreisiger
Jahre eine der Sulen der Jugoslawischen Radikalen
Gemeinschaft (JRG) und ihrer Regierung im Zeichen des
Zentralismus zu werden. Wenn auch sie ihr autonomisches
Programm aufgegeben hatte, und von Zeit zu Zeit aber wieder
darauf zurckkam, hatte sie sich fest an die Islamische
Religions-gemeinschaft (IRG) und an ihre Vakufs gehalten.
Indem sie ihre Selbststndigkeit verteidigte, gelang es ihr auf
diese Weise, sich als allgemeinmuslemanische politische Partei zu
legitimieren. Durch ihre Teilnahme an den Regierungen des
Zentralismus einerseits und durch ihre zeitweilige Zutritte zur
Opposition, wurde die Position der JMO bei der breiten
moslemanischen Massen nicht in Frage gestellt. In erster Linie
sicherte die JMO sich die dominierende Rolle unter den Moslems
durch Verteidigung und Schutz der konomischen Interessen der
feudalen Moslemsklasse vor dem Radikalismus der Agrarreform
und durch die Verbindungen zu den Organen der
moslemanischen Religions-gemeinschaften und
Vakufsinstitutionen. Die Tatsache, dass JMO das Wort bei der
Ernennung der Funktionre von IRG fhrte und dass sie den
grssten Teil von Vakufsvermgen kontollierte, stellte die
15*
Grundlage ihrer politschen Macht, ihres Einflusses und ihres
Ansehens unter den Moslems dar. Eben darin sind Erklrungen
zu finden, dass das Aufgeben des autonomischen Programmes,
den Zerfall und die Abtrennung der moslemanischen Massen von
JMO nicht zur Folge hatte. Whrend des Vertrages
Cvetkovi-Maek wird JMO noch einmal auf ihr autonomisches
Programm zurckkommen, aber in dieser Bestrebung blieb sie
verlassen und ohne irgendeine Aussicht und Chance, dass
Bosnien und die Herzegowina seine Autonomie htten erhalten
knnen. Die Okkupation von Jugoslawien (April, 1941) zeigte,
dass die Idee der Autonomie von Bosnien und der Herzegowina
selbst vonder Fhrung der JMO aufgegeben wurde. Dr Dafer
Kulenovi, der Prsident von JMO und Mitglied des Kabinetts
von Simovi gewhrte bir zur Kapitulation der jugoslawischen
Armee im April 1941 die volle Untersttzung dem Unabhngigen
Staat Croatien (USC) und schon im November 1941 wurde er
Vizeprsident seiner Regierung. Von dieser Stelle aus widersetzte
er sich jedem Gedanke an die Autonomie von Bosnien und der
Herzegowina und im Sinne der Starevi-Pavelis Konzeption
setzte er sich fr die nationale Einheit der katolischen und
moslemanischen Croaten ein.
Der wesentliche Teil der Fhrung von JMO stellte fr den
Quislingsstaat Croatien den politischen Hebel dar und
unterstzte die Okkupatoren bis zum Fall des Dritten Reiches im
Mai 1945. Der Kreis um den Prsidenten von JMO gab die Idee
von der Autonomie Bosniens und der Herzegowina auf und nahm
die Ustaschas These, dass Bosnien und die Herzegowina
Croatisches Land und Bestandteil des Territoriums von USC
ist, an. In der ffentlichkeit, besonders durch das Auftretten von
Dr. Dafer Kulenovi, wurde der Eindruck ausgebt, dass die
JMO die Ustaschas unterstzt hatte und dass die
bosnisch-herzegowinischen Moslems den USC als eigenen Staat
betrachten. Aber, sowohl den Deutschen als auch den fhrenden
Ustaschas war es von Anfanf an bekannt, dass der grsste Teil der
Fhrung von JMO ganz andere Ansichten hatte. Noch im April
1941 wandte sich der Kreis um Uzeiraga Hadihasanovi, der ein
einflussreiches Mitglied von JMO war, an die Deutschen mit der
Forderung an, dass Bosnien und die Herzegowina nicht ein
Bestandteil von USC wird, sondern dass es die Sonderstellung als
deutsche Provinz erhlt. Die Deutschen informierten gleich
Paveli ber den Inhalt dieser Petition. Die seitens der Fhrenden
von JMO eingereichte Petition war die Grundlage fr die
Grndung der moslemanischen Oppositionsbewegung, die die
Loslsung Bosniens und der Herzegowina von dem USC
anstrebte, und die Selbststndigkeit unter dem Protektorat des
Dritten Reiches forderte. Im Unterschied zu Paveli und zu den
Organen von USC, die Trachtung der Moslems nach der
Autonomie als antistaatliche und anticroatische Bewegung
betrachteten, hatten die deutschen offiziellen Vertreter diesen
Trachtungen gegenber unterschiedliche Stellungen genommen.
Whrend der Kreis um den deutschen Vertreter Kasche
vorbehaltslos die Pavelis Politik unterstzte, waren die Vertreter
der deutschen Armee, besonders SS-Truppen, der Meinung, dass
die Zusammenarbeit mit den bosnisch-herzegowinischen
Moslems, die nach Autonomie strebten, in bestimmten Formen
fr die deutschen Kriegsplne vom Nutzen sein knnte.
Indem der moslemanische autonome Kreis die Unterstzung
der Deutschen fr das Projekt der Autonomie Bosniens und der
Herzegowina forderte, berief er sich sowohl auf die jngste
Geschichte, als die Vertreter der bosnisch-herzegowinischen
Moslems wichtige Rolle in der Verwirklichung der Ziele der
sterreichisch-ungarischen Monarchie in Bosnien und der
Herzegowina gespielt hatten, als auch auf den Beitrag, der zur
Entwicklung der Sympathie fr Hitlers Politik unter den
bosnisch-herzegowinischen Moslems in den Jahren vor Krieg und
Okkupation geleistet wurde. Die innenpolitische Argumentation
des wiederhergestellten Programmes beruhte auf der Auffassung,
dass die Moslems in dem USC nur ein Anhngsel, whrend sie
in Bosnien und der Herzegowina ein wichtiges Element sind.
Gleichzeitig lehnte diese Auffassung die Ustaschas These ab, dass
die Moslems in nationaler Hinsicht Croaten sind. Als die
Moslems in einigen Gebieten der Vergeltung der Aufstndischen
ausgesetzt waren, hatten die Autonomisten die Organen von USC
fr schuldig befunden, dass sie bewusst die Moslems der
aufstndischen Rache ausgesetzt hatten, mit der Absicht, dass der
Hass und die Feindschaft zwischen den Moslems und den
Orthodoxen vertieft wird. Dabei waren sie davon berzeugt, dass
sie den Schutz nur bei den Deutschen finden knnen. Auf diese
Weise stellte der Aufstand und seine Entwicklung neue
Argumentation fr die Autonomie Bosniens und der
Herzegowina unter dem deutschen Protektorat dar. Die Tatsache,
dass der Aufstand die Erffung des neuen und echten
Kriegsgebietes auf dem besetzten jugoslawischen Raum
bedeutete, wirkte mit voller Kraft auf das Schaffen der neuen
Verhltnisse im Zeichen der Revolution und der
Contrarevolution. Nichts konnte bleiben wie es vor dem Aufstand
war. Die Autonomisten setzten sich dafr ein, die Moslems von
der Ustaschasbewegung und von dem USC loszulsen, und die
Moslems mit Hilfe der eigenen Kampfeinheiten von den
aufstndischen Krften, besonders von den Tschetniks, zu
schtzen. berzeugt von der Erfahrung, dass sie schwcher als
die Gegner sind, fanden die Autonomisten die Lsung im
Propagieren der deutschen Macht und in dem Bund zwischen den
Moslems und dem mchtigen, siegesreichen Dritten Reich. Aber,
wie sehr sie sich auch bemht hatten, hatten die Autonomisten
die offizielle deutsche Bewilligung und Unterstzung fr das
Loslsen Bosniens und der Herzegowina von dem USC und fr
die Verwirklichung der Idee von der Autonomie Bosniens und
der Herzegowina im Rahmen und unter dem Schutz des Dritten
Reiches nicht bekommen. Deswegen waren sie gezwungen, sich
mit den Versprechungen und Aussagen der Unterstzung einiger
Deutschen, denen moslemanisches Rhmen von Deutschland
und Hitler gefiel, zu befriedigen. Aber diese Persnlichkeiten
waren nicht bereit, wenn es um die moslemanische Frage ging,
sich za verhalten, wie es der moslemanische autonome Kreis
erwartet hatte. Doch, unabhngig davon, dass die Deutschen das
moslemanische autonome Programm nicht akzeptiert hatten,
setzten sie mit dem Pflegen der, fr sie wichtigen Beziehungen,
fort. Den Deutschen war ein zuverlssiger Sttzpunkt in Bosnien
und der Herzegowina erforderlich, whrend die Autonomisten
des deutschen Schutzes bedurften. Die Entwicklung der
militrischpolitischen Lage in Bosnien und der Herzegowina, die
durch den Aufstand entscheidend beeinflusst wurde, hatte die
Angewiesenheit einer auf die anderen zur Folge.
Die Deutschen waren auf die Autonomisten deswegen
angewiesen, weil die Ustaschas an ihren politischen und
militrischen Bedeutung verloren hatten, und die
moslemanischen Autonomisten anderseits, weil sie genau wie die
Deutschen, in den Tschetniks und in den Partisannen ihre
wichtigen Gegner sahen.
Die Auflsung von JMO durch die Grndung von USC und
durch das Ausbrechen des Aufstandes brachte definitiv ihren
allgemeinmoslemanischen Charakter zum Scheitern. In den
Parlamentswahlen fr die Volksversammlung des Knigsreiches
von Jugoslawien konnte die JMO ber 90% der moslemanischen
Stimmen gewinnen. Der moslemanische autonome Kreis rechnete
auf die breite Unterstzung der Moslems im Bosnien und der
Herzegowina fr seine Politik der Autonomie Bosniens und der
Herzegowina unter dem deutschen Protektorat. Aber, es konnte
nicht mehr von der moslemanischen Einheit im Zeichen der
Politik von JMO die Rede sein. Alle relevanten Faktoren waren
dagegen: der USC, die Okkupatoren und der Aufstand. Die
bosnisch-herzegowinischen Moslems fanden sich im Spalt, als die
Gefahr Ihrer physischen Vernichtung eine Realitt wurde. In dem
Bewusstsein der moslemanischen Autonomisten wurde die Idee
von der bewaffneten Selbstverteidigung geboren. Das war die
Besttigung der Erkenntnis, dass die Strke jeder Bewegung von
der Zahl hinter ihr stehenden Soldatengewehre abhngt. Die
Autonomisten legten den grossen Wert auf die Einheiten der
moslemanischen Miliz, die die Rolle des Verteidigers der
moslemanischen Orte vor Tschetniks bernahm. In den fr
Moslems besonders schweren Zeiten gegrndet und ohne des klar
definierten politischen Programmes, das fr die breiten
moslemanischen Massen akzeptabel wre, hatte die
moslemanische Miliz keine Aussichten, ein organisiertes Heer der
autonomen Bewegung zu werden. berzeugt davon, dass sich die
Miliz mit den strkeren Einheiten von Tschetniks und von
Partisanen nicht messen kann, bemhten sich die
Autonomisten,die Verbindungen mit den Deutschen zu vertiefen,
um sie fr die Sache der bosnisch-herzegowinischen Moslems zu
gewinnen. Mit einem besonderen Memorandum wandten sie sich
Anfang November 1942 direkt an den Fhrer des Reiches, Adolf
Hitler. Indem sie sich auf die gotische Herkunft der Bosniaker,
bzw. der bosnischen Moslems berufen hatten, brachten die
Autoren des Memorandums die Zugehrigkeit dem 300-millionen
grossen islamischen Volk besonders zum Ausdruck. Anhand der
historischen Beweise betonten sie ihre nichtslawische Herkunft
und mit grossem Vergngen fhrten sie die Beispiele des
antijugoslawischen Verhaltens an. Dem Inhalt und der Form
nach war das Memorandum eine Art des Manifestes, das durch
historische Argumentation die Bestimmung der Bosniaker, dass
sie nachhaltig das Schicksal mit dem deutschen Volk und mit dem
Dritten Reich teilen, begrndet hatte. Auf beste Weise werden sie
sich fr die grosse deutsche Sachein den Reihen der bosnischen
Wache kmpfen, die nach der Loslsung von dem USC in
Bosniens Gau gegrndet wird. Das war der Schwerpunkt des
Memorandums, dessen Autoren darauf bestanden hatten, dass
Bosnien den Bosniakern gehrt und dass nur Bosniaker berufen
sind, Ihr Bosnien zu verteidigen. Es schien, als ob sich die
moslemanischen Autonomisten mit Kaie einverstanden erklrt
hatten, als er behauptet hatte, dass das bosnische Volk immer
durch die Geschichte danach strebte, den Schutz eines grossen
Staates unter der Fhrung der bosnischen Aristokratie zu haben.
Die Tradition der Autonomie suchte nach dem Weg in die
Zukunft.
Die autonome Bewegung hatte am Jahreswechsel der
Kriegsjahre 1942-1943 zwei Hauptinteresse: 1. dass sich in
Bosnien die islamische Tradition bewahrt; 2. und dass Bosnien
und die Herzegowina als autonome Einheit in das Hitlers Dritte
Reich nachhaltig integriert wird. Der internationale Rahmen
dieser Ziele war von den Beziehungen zwischen den offiziellen
Vertretern der islamischen Welt und des Dritten Reiches bedingt.
Der grosse Mufti von Jerusalem, El Huseini, der danach strebte,
legitimierter Vertreter vom Islam za werden, wirkte in Richtung
der Zusammenarbeit und des politischen Bundes der islamischen
Lnder mit den Deutschen. Die deutsche Aussenpolitik schaffte
die Bedingungen fr die Affirmation der deutschen Kriegsziele in
den islamischen Lndern. Sowohl die Einen als auch die Anderen
betoneten, dass ihre Beziehungen nicht durch
Auseinandersetzungen und Feindschaften gekennzeichnet waren,
und dass sie sowohl der Geschichte als auch der Identitt der
zeitgensischen Nationalziele nach die geschichtliche und
natrlichen Verbndeten sind. Islamisch - deutsche Freundschaft
und Zusammenarbeit sollte ihre Besttigung in Bosnien und der
Herzegowina unter den Moslems und Ihren Vertretern finden. In
der Mission des islamisch-deutschen Bndisses kam Anfang
April 1943 der grosse Mufti von Jerusalem, EI Huseini nach
Bosnien. Sowohl Treffen und Gesprche, die er mit den
Vertretern von IRG und den Persnlichkeiten aus dem
moslemanischen autonomen Kreis fhrte, als auch seine Rede in
der Husref-Begs Moschee waren der Idee der islamischen Einheit
und der Bedeutung dieser Einheit fr die Zukunft der islamischen
Vlker gewidmet. Aber, der grsste Teil seiner Reden war der
Propaganda von Hitlers Kriegszielen gewidmet, wobei zum
Ausdruck gebracht wurde, dass von der Verwirklichung dieser
Ziele die Freiheit der millionen - grossen islamischen Welt,
besonders der arabischen Lnder, abhngt. Im Unterschied zum
Treffen mit der Gruppe der moslemanischen Vertreter aus
Mostar, das Mitte Oktober 1942 in Rom stattfand, hatte der
Besuch des Muftis von Jerusalem bei den bosnischen Moslems
grosse Publizitt gefunden. In Rom vorbereitet und gut
organisiert trug dieser Besuch die Botschaft, dass die Moslems
aus dem kleinen europischen, bosnischen Raum ein Zweig des
grossen islamischen Weltbaumes sind, und dass sie hier auf dem
europischen als auch auf den anderen Kontinenten mit den
Bestrebungen von Hitler, dass er eine neue Weltordnung schafft,
wo es keinen Platz fr englische, imperialistische Plutokratie,
jdische Kapitalisten, russischen Boljevismus und Feinde
der islamischen Vlker sein wird, solidarisiert sind. Der Prediger
des universalen Charakters von Islam, der grosse Mufti von
Jerusalem, El Huseini, war Apologet der weltlichen Domination
von Hitler. Mit dem Zusammentreffen des Islams und des Hitlers
Dranges nach faulen Westen und die boljevistische
Despotie begann eine neue ra der Menschheit. In diesem
Sinne erteilete der grosse Mufti vor seiner Rckkehr nach Berlin
den Segen der Grndung der moslemanischen Division in
Bosnien. Die Art und Weise, wie die SS-Einheiten in Bosnien
gerndet wurden, weckte bei dem moslemanischen Kreis die
Hoffnung, dass die Deutschen gegenber ihrem politischen
Programm nicht mehr zurckhaltend sind. Himmler und seine
Mitarbeiter entschlassen sich im Unterschied zu Paveli und ;
Kashe dazu, dass die Division ausschliesslich aus den Moslems;
zusammengesetzt wird. Die Hadiefendis Legionen, der die
autonomen Ziele sehr nahe waren, war die Grundlage fr die
Grndung der 13. moslemanischen SS-Division. Der Stimmung
der Soldaten in der Division und der Strebungen der
moslemanischen Autonomisten nach, sollte sich die Division auf
dem bosnischen Raum aufhalten. Die Dislozierung der Division
hatte Unzufriedenheit unter der Soldaten zur Folge, sodass das
vor Division gesetzte Hauptziel - die Ruhewiederherstellung in
Bosnien - von Anfang an in Frage gestellt wurde. Aber, der Weg
zur Ruhewiederherstellung in Bosnien war von einer Vielfalt der
sich in Kriegszustand befindenden Formationen-Okkupatoren,
Ustaschas, Tschetniks, Moslems, Partisanen und
Landwehrmnner verhindert. Nur Moslems waren in allen diesen
Formationen ungleichmssig verteilt. Anderseits waren nur
Partisanen aus allen jugoslawischen Vlkern zusammengesetzt.
Ihre Zukunft hing davon ab, ob die Idee der jugoslawischen
Einheit oder die Idee des nationalen, antijugoslawischen
Separatismus siegen wird. Im Vergleich zu anderen Separatismen
stellte die moslemanische Idee von der Autonomie Bosniens und
der Herzegowina unter dem deutschen Protektorat die
prgnanteste Form des Antijugoslawismus dar, die sogar auf ihre
nationale Form verzichtete. Die durch anticroatische und
antiserbische Motivationen gekennzeichnete moslemanische
Politik ging unvermeidlich zu Grunde. Das was als ihre Chance -
Bndnis mit dem Deutschland Hitlers und sein Scnutz -
angesehen wurde, stellte sich als Ursache und Grund ihres
Verfalles heraus. Angegriffen und eingezwngt auf den
europischen Kriegsfeldern der Ost-und Westfront waren auch
die deutschen Divisionen auf dem jugoslawischen Raum
gezwungen, um sich zu retten, nach Norden zurckzuziehen. Die
Einheiten der Volksbefreiungsarmee Jugslawiens befreiten die
letzten okkupiertem Gebiete. Gegrndet um die deutschen
Kriegsziele und nicht die moslemanischen autonomen Ziele
auszufhren, teilte die 13. moslemanische SS - Division das
Schicksal der deutschen Armee. Mit ZAVNOBiH1) in Bosnien
und der Herzegowina an der Spitze und AVNOJ2) in Jugoslawien
hatte die Volksbefreiungsbewgung siegesreich die noch
verbleibenden Angelegenheiten bezglich der Staatsorganisation
erledigt. Die Gruppen des Grnkaders zhlten ihre letzten Tage
Mit der Befreiung Bosniens und der Herzegowinaein Werk dei
jugoslawischen Revolution - konnte eine neue Gescichtspertode

1) Sitzung des Antifaschistischen Rates der Volksbefreiung BiH

2) Antifaschistischer Rat der Volksbefreiung Jugoslawiens
auf den neuen und vernderten Grundlagen im Zeichen der
jugoslawischen fderalen Einheit beginnen. Mit der Niederlage
der Contrarevolution endete auch die moslemanische Idee von
der Autonomie Bosniens und der Herzegowina unter dem
Protektorat des Dritten Reiches als authentischer Verrat.
Uber ein Jahrhundert lange Geschichte der moslemanischen
autonomen Bewegung in Bosnien und der Herzegowina hatte klar
von einander getrennte Etappen. Die Erste begann mit der
Bewegung des Kapitns Husein Gradaevi (1831-32), der sich
der Verwaltungsreform in Bosnien widersetzte, um gleich danach
den Krieg gegen Sultans Heer anzufange. Die Herstellung der
Autonomie in Bosnien und der Herzegowina war das Ziel dieser
Bewegung. Von den eigenen politischen und konomischen
Interessen gefhrt, sollte die moslemaniche feudale Klasse die
Verwaltung in Bosnien bernehmen, wobei die Anerkennung der
Sultans Suverenitt in Bosnien nicht in Frage kam. In Sultans
Persnlichkeit verkrpert war die zentrale otomanische Gewalt
nicht bereit, die Autonomie Bosniens unter der Verwaltung eines
aus den Reihen der bosnischen feudalen Klasse gewhlten Vesirs
zu akzeptieren. Vom Portas Standpunkt aus war das eine
separatistische Bewegung, deren Erstickung erste Bedingung war,
dass in Bosnien die Autoritt des Staates wiederhergestellt wird.
Von den antireformistischen und Klassenmotiven angeregt hatte
die Gradaevis Bewegung die Form eines bewaffneten
Aufstandes angenommen, wonach die moslemanische autonome
Bewegung spter nicht strebte. In der Zeit der sterreichisch
ungarischen Okkupation von Bosnien und der Herzegowina
richtete sich die Ttigkeit der moslemanischen autonomen
Bewegung in zwei Hauptrichtungen: dass im Rahmen der
Rechtslage von Bosnien und der Herzegowina die
Selbststndigkeit von IRG und der moslemanischen
Vakufsinstitutionen gesichert wird. Parallel dazu sollte das
Sonderrecht der moslemanischen feudalen Klasse gesichert
werden, um zu ermglichen, dass sie sich als einflussreiches
Faktor im politischen Leben Bosniens und der Herzegowina
besttigen kann. Nach dem Kompromis und nach der Kaisers
Sanktion vom 15.04.1909 begann die moslemanische autonome
Bewegung ihre Tradition der Vertragschliessung mit den
Vertretern der Staatsgewalt, um die Interessen der oberen
moslemanischen Schichten in enger Zusammenarbeit mit der
IRG zu sichern. Nach der Anexion von Bosnien und der
Herzegowina verzichteten die Vertereter der moslemanischen
autonomen Bewegung auf die Forderung nach der Suverenitt
des trkischen Sultans in Bosnien und der Herzegowina, um eine
der Sulen der sterreich-ungarischen Politik in Bosnien und der
Herzegowina zu werden. Die Belohnung dafr war die
Agrarpolitik der sterreich-ungarischen Verwaltung deren Ziel
war, die bestehenden Verhltnisse zwischen den Feudalherren
und den Frohnbauern aufzubewahren. Das eigentliche Ziel dieser
Politik war die Aufbewahrung der feudalen gesellschaftlichen
Verhltnisse. Ganz bis zum Ende des Ersten Weltkrieges
gewhrten die Vertreter der moslemanischen autonomen
Bewegung volle Unterstzung der Kriegspolitik der
sterreich-ungarischen Monarchie. Am Kriegsende blieben sie
vllig von den politischen Strmungen, die die Grundlage fr die
Konstituierung der jugslawischen Bewegung in Bosnien und der
Herzegowina bildeten, ausgeschlossen. Die moslemanische
Politik war nie in ihrer geschichtlichen Entwicklung jugoslawisch
orientiert, so dass sie bei der Grndung des jugoslawischen
Staates nicht zum Ausdruck Kommen konnten. Der
jugoslawischen Tradition ledig trat die jngere generation der
moslemanischen Politikers auf die politische Szene zu dem
Zeitpunkt auf, als die Grundlagen des neuen Staates schon
gegrndet waren. Einzige Tradition, die die moslemanische
Politik zu diesem Zeitpunkt hatte, war die autonome Bewegung.
Jetzt sollte sie den neuen Bedingungen - den jugoslawischen -
angepasst werden. Das war die Aufgabe der JMO, die schon im
Februar 1919 gegrndet wurde. Sie tat es auf diese Weise, dass sie
ihr autonomes Programm in der Reserve hielt, und sobald sie aus
der zentralistischen Regierung in die Opposition ging, wurde das
Programm aktuelisiert. Um die moslemanische Feudalherrschaft
vor der Agrarreform zu schtzen, gab sie ihr Programm auf,
indem sie ihre Stimme fr Vidovdans Verfassung von 1921 gab
und indem sie in die Pais Regierung kam. Wie schon gesagt
wurde, kam die JMO auf ihr Programm zurck, als nach dem
Vertrag Cvetkovi-Maek Bosnien und die Herzegowina
aufgeteilt wurde. Aber nicht nur, dass die Fhrung von JMO mit
der Kampagne fr die Autonomie Bosniens und der Herzegowina
begann, sondern war sie auch unfhig, die politische Einheit
aufzubewahren. Nach der Wille der Achsenmchte das
gegrndete USC hatte das Territorium von Bosnien und der
Herzegowina zum Bestandteil des gegrndeten Staates erklrt.
Whrend der ganzen Zeit des Bestehens von dem USC hatte der
Prsident der JMO, Dr. Dafer Kulenovi als Vizeprsident der
Regierung von USC von November 1941 bis zu seiner Emigration
in Mai 1945 das terroristische System von Ustaschas untersttzt.
Das hatte den Zerfall von JMO aber in keinem Fall die
Liquidation der moslemanischen autonomen Bewegung zur
Folge. Indem sie Pavelis und Kulenovis These, dass die
Moslems in nationaler Hinsicht Croaten sind, widerlegten,
negierten die Autonomisten sogar die slawische Herkunft der
Moslems in Bosnien und der Herzegovina. Um ihrem Programm
fr die Autonomie Bosniens und der Herzegowina unter dem
deutschen Protektorat den nationalen Charakter zu geben, hatten
sie die These von der gotischen Herkuft der bosnischen Moslems
untersttzt. Hatten alles getan, um die Deutschen dazu zu
berreden, dass die Moslems nicht nur ihre zuverlssigen
politischen Verbndeten sind, sondern dass sie derselben
ethnischen Herkunft sind, und dass ihre Einreihung in Hitlers
Front und die nachhal tige Integration in das Grosse deutsche
Reich durch die tausendundsiebenhundertjhrige Geschichte
vorbereitet wurde. Soviel sie konnten, hatten die Deutschen die
bosnisch-herzegowinischen Moslems fr ihre Kriegsziele
ausgentzt, aber waren nicht bereit, Bosnien und der
Herzegowina den Status der deutschen Provinz zu gewhren, wie
es die moslemanischen Autonomisten empfohlen und erwartet
hatten. Vor allem durch die Verhltnisse auf den Fronten bedingt,
wo die Deutschen Schlachten verloren hatten, um Ende Mai 1945
endgltige Niederlage zu erleben, wurde Bosnien und die
Herzegowina im Sinne und nach der Gesinnung jener Krfte, die
gegen den Okkupator und allen Quslingskrften gekmpft hatten,
konstituiert. Von Anfang der Okkupation fanden sich die
moslemanischen Autonomisten im Rahmen der Quslingskrfte.
Am Ende des Kriges hatte sich gezeigt, dass sich die Autonomie
und Okkupation nicht miteinander existieren knnen, bzw. dass
Eine die Andere ausschliesst. Autonom knnen nur national freie
Vlker sein, genau so wie die Autonomie der Lnder der
Ausdruck und die Besttigung der Freiheit ihrer Vlker ist.
B I L J E K A 0 P I S C U

Enver Redi je roden 1915. godine u Starom Majdanu kod

Sanskog Mosta. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Bihau, a
germanistiku diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu
1940. godine. Pripadao je naprednom studentskom pokretu,
uestvovao u mnogim studentskim akcijama i bio potpisnik
poznatih otvorenih pisama narodnih studenata iz BiH 1937. i
1939. g. lan KPJ postao je 1941. godine. Na poetku rata dva
puta je hapen, a zatim se prebacio u partizane, u Kalinoviki
partizanski odred. Krajem juna 1942, doao je sa proleterskim
jedinicama u Bosansku krajinu, gdje je na raznim vojnim i
politikim dunostima djelovao do kraja rata.
Kao delegat bihakog sreza prisustvovao je osnivakoj
skuptini ZAVNOBiH-a, a na tom zasjedanju izabran je za
delegata za Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu. Kao vijenik
AVNOJ-a uestvovao je i u radu Treeg zasjedanja ovog tijela u
Beogradu 1945. godine. Poslije rata obavljao je mnoge znaajne
dunosti. Od 1952. do 1959. godine bio je direktor Izdavakog
preduzea Svjetlost, zatim direktor Instituta za istoriju
radnikog pokreta Bosne i Hercegovine.
Poeo je da pie veoma rano, jo kao ak VII razreda
gimnazije, ali je tim poeo intenzivnije da se bavi poslije rata,
saraujui u veem broju listova i asopisa. Objavio je sljedee
knjige: Zato se i kako marksizam bori protiv religije (Svjetlost,
1952), Drutvo i kultura (Veselin Maslea, 1962), Prilozi o
nacionalnom pitanju (Svjetlost, 1963), Tokovi i otpori
(Svjetlost, 1970). U februaru 1975. odbranio je na sarajevskom
Filozofskom fakultetu doktorsku disertaciju pod naslovom
Austro-marksizam i nacionalno pitanje, koja je tampana dvije
godine kasnije u izdanju beogradske Narodne knjige i Instituta
za savremenu istoriju. Zatim su slijedile ove knjige Envera
Redia: Aja Sadikovi Ika (Veselin Maslea, 1979),
Tradicija i socijalizam (Srpska knjievna zadruga, 1980),
Jugoslavenska misao i socijalizam (Svjetlost, 1982),
Jugoslavenski radniki pokret i nacionalno pitanje u Bosni i
Hercegovini 1918-1941 (Svjetlost, 1983), Revolucija i
jugoslavenska misao (Veselin Maslea, 1986).
Enver Redi se u svojim radovima preteno bavi
izuavanjem pojave i istorijskog razvoja socijalizma u Jugoslaviji,
te njegovog odnosa prema problematici nacionalnog pitanja u
zemlji u cjelini, i Bosni i Hercegovini posebno. Redovno sarauje
u renomiranim istorijskim asopisima, uestvuje sa referatima na
znaajnim skupovima istoriara u zemlji i inostranstvu.
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabrala ga je
za dopisnog lana 1978, a za redovnog 1984. godine, kada je
izabran i za lana predsjednitva Akademije. Nosilac je
Partizanske spomenice 1941, dobitnik Nagrade ZAVNOBiH-a,
27-julske nagrade i niza drugih odlikovanja, nagrada i priznanja.
S A D R A J

Predgovor 5
Muslimanska politika u predveerje aprilskog rata i pojava NDH 9
Politika razjedinjenost Muslimana i obnova autonomistikog pokreta u znaku saradnje sa ne-
makim okupatorom 21
Njemake ocjene o stanju nacionalnih odnosa u NDH, ustanku i dranju Muslimana 29
Vrenje medu Muslimanima krajem 1941. i poetkom 1942. godine - stradanja Muslimana od et
nika poetkom 1942. godine 35
Pitanje istone Bosne i pojava muslimanske legije i muslimanske milicije 41
Italijansko-etniki sporazum u istonoj Hercegovini i ustako-etniki sporazum u Bosni na pro
ljee 1942. godine 47
Partizanski tabovi preduzimaju kampanju protiv pete kolone - Divergentna politika kretanja
medu Muslimanima u ljeto 1942. 51
Intenzivnija politika aktivnost Italijana u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini 1942. - Inicijati
ve za stvaranje muslimanskih etnikih jedinica - ire pribliavanje Muslimana narodno-oslobo-
dilakom pokretu 57
Inicijativa mostarskog autonomistikog kruga - Porast nepovjerenja NDH u Muslimane - prigo
vori autonomista Nijemcima to ostavljaju Muslimane bez zatite 63
Memorandum Narodnog odbora od 1. novembra 1942. godine Njegovoj ekselenciji Adolfu
Hitleru, voi njemakog naroda 71
Njemaka inicijativa da se formira Muslimanska SS divizija 81
Pojava jerusalimskog Velikog muftije El Huseinija na bosanskoj sceni 91
Protivjena iskustva Muslimana na kraju druge godine okupacije i rata - Aktiviranje musliman
skog ogranka u etnikom pokretu - pojaane tendencije pristupanja Muslimana u narodno-oslo-
bodilaki pokret 103
Njemako-italijanske suprotnosti - tekoe oko formiranja muslimanske SS divizije 111
Uloga vojnih imama u ideolokom vaspitanju pripadnika 13. muslimanske SS divizije - pojava
muslimanskog zelenog kadra - ustaka razmatranja o sudbini Bosne i Hercegovine poslije rata119
Incijative da se formiraju muslimanske partizanske ete i bataljoni - njemako povezivanje sa et
nicima poslije kapitulacije Italije - pojava Muslimanske vojske Huske Miljkovia na Cazinskoj
Krajini 127
Pobuna u 13. muslimanskoj SS diviziji u junoj Francuskoj - taktiziranje Huske Miljkovia - os
loboenje Tuzle i raspadanje Hadiefendieve legije - Muslimanski oslobodilaki pokret lana
Ulema medlisa hafiza Muhameda Pande 135
Prelaz Huske Miljkovia u NOV i POJ - zeleni kadar u istonoj Bosni pod komandom Neada
Topia - Razlike izmeu Hitlera i Kaea u> miljenju o Hrvatima i Muslimanima 145
Veze Velikog jerusalimskog muftije El Huseinija sa bosanskim Muslimanima - prvo zasjedanje
ZAVNOBiH-a i drugo zasjedanje AVNOJ-a - Pogibija Huske Miljkovia 155
Kongres Ravnogorskog pokreta u selu Ba i muslimansko pitanje - delegacija vlade NDH kod
Hitlera poetkom marta 1944. - Hitlerove smjernice 13-oj muslimanskoj SS diviziji da osigura mir
u Bosni - poruke Muslimanima potpredsjednika Centralnog Nacionalnog Komiteta Kraljevine
Jugoslavije Mustafe Mulalia / 63
Nojbaherova ideja srpske federacije - Nasilja 13. muslimanske SS divizije u istonoj Bosni - pro
memoria muslimanskih predstavnika predsjedniku vlade NDH dr-u Nikoli Mandiu od 28. aprila
1944. godine ^
Ocjena generala Zaubercvajga, komandanta 13. muslimanske SS divizije o stanju na zaposjednu
tom podruju - kampanja iz svih pravaca za jaanje uticaja meu Muslimanima 177
13. muslimanska SS divizija ignorile suverenitet NDH - aktivnost zelenokadrovskog voe Ne-
dada Topia i oivljavanje autonomistikog pokreta 183
Dvije linije njemake politike u prostoru Jugoistoka - Sporazum Tito-ubai i Muslimani - et
nika nastojanja u pogledu Bosne i Hercegovine - Plima narodno-oslobodilakog pokreta u Bos
ni i Hercegovini u ljeto 1944. godine - Hitler za tjenju povezanost Hrvatske sa njemakim Raj-
hom u budunosti 189
Opte slabljenje ratnog poloaja Njemake - uzajamno iznevjeravanje Nijemaca, ustaa, autono
mista i etnika - Kaeovo uvjerenje da je stanje u 13-oj muslimanskoj SS diviziji postalo bezna-
deno 197
Pojava organizacije Mladi Muslimani - tab 13. muslimanske SS divizije o uzrocima sloma di
vizije - rasulo zelenokadrovskog pokreta - etniki pokuaji formiranja nacionalnih armija i
Grupe muslimanskih korpusa kao i Muslimanske matice - pobjeda narodno-oslobodilakog
pokreta, negacija muslimanske koncepcije autonomije Bosne i Hercegovine 205
Opti pogled na razvoj muslimanskog pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine 213
Zusammenfassung 227
Biljeka o piscu 237
Enver Redi

Muslimansko autonomatvo
i 13. SS divizija

Izdava

SOUR Svjetlost
OOUR Izdavaka djelatnost
Sarajevo 1987.

Za izdavaa

Gavrilo Grahovac

Lektor

amija Andriji

Korektori

Emira Tanovi, Dubravka uri

Zineta Peto, Tijana Tomaevi
Lejla Slavi

tampa

NIRO Osloboenje
OOUR tamparska djelatnost

Za tampariju

Petar Skert
tampano u 5.000 primjeraka

Istraivaki rad za ovu studiju

finansirala je Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Djelo se objavljuje uz finansijsku
pomo SlZ-a za nauku BiH.

ISBN 86-01-01124-1