Professional Documents
Culture Documents
Vjerska Učenja Islama PDF
Vjerska Učenja Islama PDF
Izdava:
EL-KALEM - izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
www.elkalem.ba
28-12
al-HANEF, lIzz
Vjerska uenja islama : (komentar Tahavijeve
Akide) / Ibn Ebu-l-Izz el-Hanefi ; prijevod
Mustafa Prljaa. - Sarajevo : El-Kalem, 2015. -
592 str. ; 20 cm
ISBN 978-9958-23-374-6
I. El-Hanefi vidi al-Hanef, lIzz
COBISS.BH-ID 21117958
U
Prof. dr. Ahmed Smajlovi (1938-1988), na islamski velikan iz druge polovice XX stoljea,
u proljee 1988. godine pokrenuo je prevoenje ovog djela. Razdijelio ga je u dijelove i po-
nudio nekolicini arabista s islamskim obrazovanjem da ga prevedu. Naalost, u augustu iste
godine dr. Smajlovi je preselio na bolji svijet. Prevedeni materijali nikada nisu sakupljeni.
Ovaj prijevod uraen je u nastojanju da se zamisao dr. Smajlovia realizira te da se udovolji
izraenoj potrebi naih vjernika za jednim temeljnim djelom iz podruja akaida - vjerskih
uenja islama - na bosanskom jeziku. Time je inicijativa ovog naeg istaknutog uenjaka
doivjela svoje ostvarenje. Neka Uzvieni Allah i njega i nas obaspe svojom milou!
Knjiga je ugledala svjetlo dana zahvaljujui Vladi Kraljevine Saudijske Arabije, koja je ovaj
projekat isfinansirala u cijelosti i uinila ga vakufom za ovdanje muslimane.
UVODNA RIJE
RIZNICA ZNANJA
Potreba ljudi za istinitim naelima prema kojima e urediti svoj lini i dru-
tveni ivot je iznad svake druge potrebe. Od toga, naime, ovisi i kvalitet
samoga ivota, ali i ovjekova konanica, ono u emu e se nai na kraju
svoga puta. Stoga joj je potrebno posvetiti i najveu panju, jer ako ovjekov
ivot nema svrhe ni smisla, onda je i njegovo pojavljivanje u postojanju uza-
ludno. To je, pak, opreno mudrosti unutar Egzistencije i, stoga, ljudskome
umu nije prihvatljivo. Ono to ovjeku nalae njegov um jeste da on, sa svim
onim potencijalima kojima je, po prirodi svoga bia, obdaren, ima golem ra-
zlog i duboki smisao svog postojanja. To je ono prema emu su mudri ljudi
odvajkada teili i to su nastojali dokuiti i objasniti.
Muslimani vjeruju da su naela ispravnosti i tanosti ljudima sputana
odozgo, s neba, sve od samoga poetka ljudskog bitisanja, od prvog ovje-
ka koji se pojavio u postojanju. Vjeruju da su ta naela uvijek iznova bila
afirmirana i potvrivana - kad god se za tim ukazala potreba i sa svakim
novim Boijim poslanikom ljudima koji su se pojavljivali u vremenu - i da su
ona predstavljala duhovne stupove zahvaljujui kojima se odravala ljudska
vrsta i opravdavala smisao svog postojanja. Ta naela su potom objanjavali
sami vjerovjesnici, kojima su i dostavljana, a poslije njih uenjaci naroda u
kojima su ti vjerovjesnici djelovali.
Muslimani vjeruju da su ta naela upotpunjena i zadnji put s neba
sputena poslaniku Muhammedu, a.s., te da je pritom objavljen i koncept
ureenja ivota u skladu s tim naelima. Takoer vjeruju da e ta naela i te
koncepcije ostati i biti aktuelna sve do kraja ovjekovog prisustva na Zemlji
te da nee biti reafirmirana nekom novom Boijom intervencijom u smislu
sputanja nove objave.
***
Ljudska duhovna povijest je veoma esto osvjeavana sve novom i novom
intervencijom Boijom, jer ono odranije nije bilo dovoljno uvreno, ili je
***
Na kraju, izraavamo svoju zahvalnost Vladi Kraljevine Saudijske Arabije,
koja je u cijelosti isfinansirala ovaj projekat, kao i njenoj ambasadi u BiH koja
je u tom poslu bila posrednik. Odajemo priznanje El-Kalemu, izdavakom
centru Rijaseta Islamske zajednice u BiH, izdavau ovoga vrijednog djela, te
prevodiocu knjige, Mustafi Prljai, na zbilja lijepom, dotjeranom i kvalitet-
nom prijevodu ovog veoma zahtjevnog tiva.
Molim Uzvienog Allaha da ovoj knjizi podari snano, dugotrajno i
pozitivno djelovanje na ovim prostorima.
Reisu-l-ulema
Husein Kavazovi
PREDGOVOR IZDAVAA
(arapskog izdanja)
1
Akda (mn. akid) islamsko vjerovanje; doktrina islama; u ovom sluaju naslov knjige
spomenutog autora. (Nap. prev.)
2
to se najbolje vidi iz rijei velikana znanosti ejha Abdulvehhba es-Subkja u njegovoj
knjizi Mudu-n-niami ve mubdu-n-nikami (Oivotvoritelj ugodnosti i dokida neugod-
nosti), koje glase: Ova etiri mezheba - zahvaljujui Uzvienom Allahu - jedinstvena su
u pogledu vjerovanja (akid), izuzimajui one koji se pridruie secesionistima koji su se
odvojili od glavnog toka islama (mutezila) i one koji su nauavali o Boijem utjelovljavanju
(tedsm). Izuzimajui, dakle, njih, ogromna veina pristalica tih mezheba je na ispravnom
putu i priznaje akid Ebu Dafera et-Tahvija, kojeg su uenjaci prenosili iz generacije u
generaciju bivajui saglasni sa njim.
11
i doivjela veliki broj komentara, od kojih je, meu poznatim do sada, ovaj
najbolji i najljepe ilustrira vjerovanje prvih generacija muslimana. Pisac obi-
lato koristi sadraje iz knjiga ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i njegovog uenika
Ibnu-l-Kajjima, premda to ne naznaava, za ta moda i ima opravdanje.3
Naime, akda (vjerovanje, teoloki nauk) prvih muslimana bila je izloena
snanim nasrtajima fanatika, neobuzdanih razmetljivaca i zlonamjernih
uenjaka, koji su imali velikog utjecaja na neke vladare, usljed ega se poje-
dine pristalice tog vjerskog nauka (akida) nisu javno eksponirale, osobito
u vremenu kada su neki ljudi po zadatku unitavali knjige ejhu-l-islama.4
Takva situacija dovela je do gubljenja djel ovog velikog imama, pri emu
su spaene samo neke rijetke knjige, to je nagnalo Ibn Urveta el-Hanbelija
ed-Dimekija da ih sakupi i sauva u svom velikom zborniku, poznatom
kao El-Kevkibu-l-durrijju fi tertbi musnedi-l-imam Ahmed e-ejbni,
uvrtavajui u njega mnoga djela ejhu-l-islama, nalazei i najmanji povod
da to uini.
Takva situacija potrajala je sve do skorijih vremena. Tako je jedan
utjecajni ovjek u Damasku na kraju prolog stoljea (tj. XIX) unitavao sve
knjige ejhu-l-islama i njegovih uenika do kojih bi doao, kao i sve druge
knjige u kojima su zastupana slina stajalita, to je bio njegov vid podrke
orijentaciji i uvjerenju kojima je pripadao, a koji su bili panteistike naravi
(el-hull ve-l-ittihd).5
Miljenja sam da su ta kunja i neprijateljstvo prema vjerovanjima
(akid) prvih muslimanskih generacija (selef) bili razlogom zatakivanja
imena autora ovog blagoslovljenog komentara, te preuivanja u komenta-
ru imena ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i imama Ibnu-l-Kajjima, mada je on u
svoje djelo uvrstio mnogo toga od njih dvojice, na nekim mjestima ak i po
nekoliko stranica!
Ovo djelo je dosada ve dva puta tampano, meutim nae izdanje
se odlikuje time to je sravnjeno s cjelovitim rukopisnim primjerkom, koji
mi je dopao u ruke nakon to mi je Allah otvorio put do njega. Rukopis se
3
Ovu konstataciju izrekao sam prije trideset godina, a istu potvrdio nakon to sam naiao
na komentar velikog uenjaka Ibn Ebu-l-Izza el-Hanefija i nakon to sam se uvjerio da je
to njegov komentar ove Akde, i spoznao kakve je sve neugodnosti zbog svog teolokog
vjerovanja autor doivljavao od inovatora u vjeri i promicatelja zabluda.
4
Kad god se u knjizi spomene ova titula, uvijek se misli na Ibn Tejmijju (661-728. po H.) (Nap.
prev.)
5
V.: Uvod u knjigu El-Kelimu-t-tajjibu (Lijep govor), str. 4; izdava: El-Mektebu-l-islami.
6
Prvo izdanje izdato je u Mekki 1349. hidretske godine, a izdava je bila grupa islamskih
uenjaka na elu sa ejhom Abdullhom ibn Hasanom ibn Husejnom Al e-ejhom, Allah
mu se smilovao. To izdanje bilo je utemeljeno na jednom primjerku rukopisnog prijepisa
koji je obilovao grekama i odstupanjima od izvornika, budui da nisu mogli doi ni do
kojeg drugog primjerka. Stoga su morali uloiti veliki trud na njegovu ispravljanju i korigi-
ranju pogrenih dijelova - Allah ih dobrom nagradio! I pored toga, ni to njihovo izdanje
nije prolo bez velikog broja greaka. Potom se prihvatio tampanja drugoga izdanja moj
profesor, strunjak za hadis, ejh Ahmed Muhammed akir, Allah mu se smilovao, kojeg je
objavio u Kairu 1373. hidretske godine, oslanjajui se na prethodno izdanje, pokuavi ot-
kloniti greke (napravljene) u samom tekstu Komentatora, podvrgavajui provjeri hadise
i predaje ime je pripremljeno potpunije i ispravnije izdanje od onog prethodnog. Meu-
tim, i jedno i drugo izdanje imaju nedostatak kojeg prireivai nisu uoili, jer nedostatak
onog rukopisnog primjerka, na temelju kojega su tampana oba izdanja knjige nije samo
obilovao grekama i odstupanjima, ve i isputenim tekstom i prazninama na mnogim
mjestima, ponekad i po itav jedan list, ime je naruen kontekst govora i poremeen
njegov ustroj, tako da je veliki dio ove knjige veini italaca bio nerazumljiv.
7
Umro - Allah mu se smilovao! - u mjesecu zu-l-hidetu 1377. po H./juli 1971.
8
V.: podatke o njemu na str. 15.
9
Preselio u milost Boiju 8. dumde-l-snija 1391. po H./31. jula 1971.
10
V.: primjerak rukopisa koji se nalazi u Maroku, str. 66.
11
Vidjeti, naprimjer, osmi red na str. 81. naeg tampanog izdanja, koja je sukladna 23. stra-
nici akirovog izdanja, gdje se jasno uoava da je na tom mjestu dolo do isputanja teksta
obima od 34 retka, koji nedostaju i u mekanskom, i u akirovom izdanju.
koji se nalaze u jednom od ta dva izdanja, stavili smo u ovakve zagrade [].
Isto tako smo numerisali kuranske ajete i posvetili vie panje kvalitetu
tampe i korekturi, tekstove sravnili s njihovim izvornim oblicima i - koliko
smo bili u stanju - redaktirali one pasae koji su bili manje jasni.
Tekst djela uporedili smo s velikim brojem rukopisnih primjeraka, a
na uvaeni profesor, hadiski strunjak, ejh Muhammed Nsiruddn el-
Albn provjerio je vjerodostojnost hadisa, a zatim proveo i superreviziju,
ime je doprinio kvaliteti i veoj upotrebnoj vrijednosti ovoga izdanja.
U sravnjivanju rukopisa i pripremi materijala za tampu, te u redak-
turi teksta i lekturi ovoga treeg - a naeg prvog - izdanja, uestvovali su
eminentni profesori: Abdurrahmn Albn, Vehbi Sulejmn Gved, Sed
et-Tantv, uajb el-Arnaut i Abdulkdir el-Arnaut.12
Struna javnost je ovo nae izdanje primila veoma dobro, a na uvae-
ni profesor, veliki muftija, ejh Muhammed ibn Ibrhm - neka je na njega
milost Boija! - uvrstio ga je u nastavni plan i program, kao obaveznu lite-
raturu u viim i visokim kolskim ustanovama u Rijadu, te na medinskom
Islamskom univerzitetu.
Isto tako, Fakultet islamskih nauka u Bagdadu uvrstio je ovo djelo u
svoj nastavni program, a potom ga, uz nau saglasnost, sukusirao za tu svr-
hu, dok ga je na Univerzitetu Damask, na njegovom erijatskom fakultetu,
na uvaeni profesor dr. Mustafa es-Sibi, tadanji dekan tog fakulteta -
Allah mu se smilovao! - uvrstio u obaveznu literaturu.
Ovo nae izdanje sadri i neke veoma vrijedne priloge, koji su od velike
koristi. Meu njima nalazi se i sljedee:
- osvrt mog uvaenog profesora, velikog uenjaka, ejha Abdulaziza
ibn Bza koji se moe nai na 109. strani.
- opservacije mog profesora, velikana znanosti, ejha Abdurrezzka
Affija na djela ejhu-l-islama Ibn Tejmijje i njegovog uenika, tako-
12
Ja sam ga, kao kopiju, tampao vie puta. Meutim, neki ljudi niskoga morala su plagirali
kopiju, ili su materijal tampali nakon to su iz njega izuzeli neke stvari, dok su jedni od
njih izostavili i ime pisarnice, a neki su ga zadrali, za ta e Allahu raun poloiti. Neki su,
opet, kopirali tampano izdanje profesora akira, pravei nam konkurenciju i nadmeui
se sa nama. No, da je profesor ejh Ahmed akir - Allah mu se smilovao! - s obzirom na
njegovu uenost i objektivnost, vidio ovo nae izdanje on bi njime bio oduevljen i svakako
bi mu dao prednost nad svojim izdanjem, budui da smo mi prihvatili sve one dobre stvari
iz njegovog izdanja i na njih dodali jo mnoge druge.
13
Mutezile - pripadnici jednog slobodnog filozofskog pravca koji su se izdvojili (otuda im
ovo ime dosl: secesionisti) svojim miljenjem od ortodoksije u pogledu nekih zasada
islama. (Nap. prev.)
14
Dehmije - jedna od brojnih sekti koje su se pojavile unutar muslimanske tradicije. Osno-
vao ju je Dehm ibn Safvn, koji je, kako kae Zehebi, ubijen za vrijeme potomaka druge
muslimanske generacije. Dehm je tvrdio da je Bog jedini inilac, da su ljudska djela ustva-
ri Boija djela i da se ljudima pripisuju samo metaforino. (Nap. prev.)
15
To moe nai u ovom naem izdanju, koje dajemo u novom ruhu. U njemu moe nai
mnogo toga to ti je neophodno, pa nemoj da bude obmanjen onim izdanjima koja su
pokradena iz naeg etvrtog izdanja, u kojem nije bilo ni Pojanjenja, ni Uvoda ejha
Nsiruddina el-Albnija, kao ni onim koja su se pojavila kao kopija izdanja ejha Ahmeda
Potom je postalo jasno zbog ega je zatajivano ime Ibn Ebu-l-Izza, od-
nosno zbog ega je brisano. Bio je to, naime, strah od zlog nasrtaja - to je
u njegovom vremenu bila dominantna praksa, koju su provodili nerazboriti
16
Geomanti - ljudi koji svoja gatanja izvode iz pisanja po pijesku. (Nap. prev.)
V.: Inbu-l-gimr (Obavjetenje neupuenom) I/258 i II/75; izdava: Ihju-t-turs, u redak-
17
18
Tako stoji u rukopisu. Mogue je da se radi o Sejfuddnu el-Dbiju el-Jsufiju, glavnom
komorniku i muu majke sultana Zhira Berkka, koji je proteirao erkeze (V.: ezertu-
z-zeheb, 12/108), ili je pak tako napisano umjesto El-Dbi - u tom sluaju posrijedi bi bio
Ahmed ibn Osman, Jasufijac, poznat kao Ibnu-l-Dbi, umro 787. godine.
Kako je onima koji izostanu bilo zaprijeeno otrim sankcijama, svi su doli.
Meu njima je bio i Saduddn Nevevi, Demluddn Kurdi, erefuddn Gazz,
Zejnuddn ibn Redeb, Tekijjuddn ibn Muflih i njegov brat ihbuddn ibn
Hadi - oni su, jedan za drugim, osuivali veinu onoga to je rekao Ali
ibn Ebu-l-Izz. Zatim su upitani o onima koji su se priklonili egzoteristima
(zhirije) i pristali uz Ibn Tejmijjea, pa su svi odreda odgovorili da oni, to
se tie vjerovanja, o imenovanima znaju samo dobro. Jedino je Ibn Muflih
imao neke rezerve prema nekima od njih.
Zatim su se okupili i po peti put i tada su se saglasili da Ibn Ebu-l-Izz
ipak mora biti sankcioniran. Jedino se hanbelijski predstavnik nije saglasio
sa tim.
Ibn Ebu-l-Izz je ponovo upitan ta je mislio pod onim to je napisao,
i njegov odgovor je bio: Nisam htio nita drugo osim drati stranu Vjero-
vjesnika, a.s., i ispunjavati njegovu naredbu: naime, ne imputirati mu nita
preko onoga to mu pripada!
Na temelju te njegove izjave kadija ihbuddn Zuhr je izdao fetvu po
kojoj je to bilo dovoljno da njegove rijei mogu biti prihvaene, s tim da se
loe izrazio. Tako je i zapisano.
Ibn ureji i drugi bili su miljenja da ga treba sankcionirati, pa je tako
kadija E-fii naloio da se uhapsi, te je i uhapen u Azraviji i prebaen u
Tvravu. Nakon toga je donesena presuda prema kojoj je bio osloboen
svih drugih sankcija osim zatvora, to je preostali dio kadija i ispotovao.
Iza toga je napisana jedna depea u kojoj je dat pregled onoga to se
dogodilo, a koju su potpisale kadije i vjerski uenjaci. Depea je potom po-
slana u Egipat, da bi u mjesecu zu-l-hidetu bio izdat dekret o skidanju Ibn
Ebu-l-Izza sa poloaja koje je zauzimao, tako da je umjesto njega El-Izjetu-l-
berniju19 predavao erefuddn Herevi, a Devheriju izvjesni Ali, koji je imao
nadimak Veliki, dok je Ibn Ebu-l-Izz ostao u zatvoru sve do mjeseca rebiu-
l-evvela naredne godine.
Odatle je uveden obiaj da se, poslije sabah-namaza, priziva Boija
milost sa pozivanjem na Vjerovjesnikov ugled kod Boga - takvu naredbu
mujezinima izdao je fiijski kadija i oni su postupali po tome.
19
El-Izjetu-l-bernija i El-Devherija su, pretpostavljamo, nazivi djela prema kojima se drala
nastava. (Nap. prev.)
Zuhejr e-wi
Bejrut, 25. abana 1391. g. po H.
1
U mekanskom izdanju Komentara Tahavijeve Akde navodi se da je umro 746., to je po-
greno. Tano je ovo kako smo mi naveli, a to smo preuzeli iz djela Ed-Dureru-l-kmina
(Skrivena zrna bisera), 3/87, indijsko izdanje, zatim iz egipatskog izdanja br. 2818 i br. 2889,
23
Puno ime mu je: Ebu Dafer Ahmed ibn Muhammed ibn Selma ibn Selema
ibn Abdu-l-Melik ibn Selema ibn Selim ibn Sulejman ibn Devvab el-Ezd
et-Tahv - prema imenu jednog sela u gornjem Egiptu - vjerski predvod-
nik, hadiski strunjak, erijatski pravnik i hafiz hadisa.
Roen je - Allah mu se smilovao! - 239. godine. Nakon ranog sazrijeva-
nja odlazi u Egipat u potrazi za znanjem. Obrazovao se pred svojim daidom
Ismailom ibn Jahjom el-Muzenijem, najistaknutijim uenikom imama fije.
Kako su obzorja njegovoga znanja postajala sve ira, sve vie je postajao
zbunjen pred mnogim erijatskopravnim pitanjima, na koja mu ak ni njegov
daida nije mogao dati zadovoljavajui odgovor. Gledajui kako se njegov
daida odnosi prema slinim pitanjima kad se susretne sa njima, zapazio je
da se on vrlo esto poziva na knjige Ebu Hanifinih uenika te da se, veinom,
opredjeljuje za onaj stav koji je zastupao Ebu Hanifa. Ono za ta se on opredi-
jelio ak je sakupio i u knjigu Muhtesaru-l-Muzen (Muzenijev saetak).
Nakon toga je permanentno konsultirao knjige hanefijskih pravnih
strunjaka i prouavao njihov metodoloki pristup u osnovnim i izvedenim
naelima kod definiranja islamskih propisa. Kada je u cijelosti ovladao ha-
nefijskom pravnom kolom tada se i opredijelio za nju, slijedei njezinog
osnivaa i ugledajui se na njega. To mu, meutim, nije smetalo da izrazi i
svoje neslaganje s nekim miljenjima Ebu Hanfe, da u vezi sa tim prednost
dadne nekom drugom imamu.
Nije se - Allah mu se smilovao! - slijepo povodio za stajalitima Ebu
Hanfe, ve je samo drao da je njegova metodologija u rjeavanju pravnih
svezak III/193 (s tim da je tu ovaj drugi broj pogrean - treba da stoji: 2899), te iz djela
ezertu-z-zeheb, VI/326.
25
1
Mukallid - dosl. oponaatelj; rije izvedena iz druge vrste korijenskog glagola kalede/ja-
klidu, to znai: oko vrata objesiti, staviti ogrlicu na vrat, ali znai i: imitirati, oponaati,
povoditi se za nekim. U strunoj terminologiji mukallidom se naziva ona osoba koja nema
dovoljno znanja ni umijea da sama izvodi zakljuke i donosi propise iz opih vjerskih
smjernica te koja, usljed toga, treba slijediti nekog vjerskog autoriteta (imama-mudtehi-
da) u tome kako, zbog vlastitog neznanja, ne bi otila u zabludu. (Nap. prev.)
2
Vidjeti o tome u Ibn Haderovom Lisnu-l-mznu (Jeziku vage), u biografiji o piscu.
3
Ovo djelo sastoji se od sedam debelih svezaka i nalazi se u sklopu rukopisnoga blaga u
Biblioteci Fejdullah ejhu-l-islam u Istanbulu, dok je jedan njegov dio - neto oko polovine
djela - tampan u etiri dijela u Hajderabadu. Radi se o iznimno vrijednom i korisnom
djelu u kojem se navode hadisi koji se na prvi pogled ine kontradiktornima, meutim,
autor na svoj osoben nain otklanja tu njihovu prividnu kontradiktornost, na veliko zado-
voljstvo iskrenog vjernika.
29
1
I u ovom i u prethodnom ajetu opredijelili smo se za doslovan prijevod, budui da se sin-
tagma duh iz zapovijesti Svoje/Nae razliito poima i tumai. (Nap. prev.)
mudra opomena i Pravi put. Strasti sa njim nee odlutati, niti e jezici njime
govoriti tlapnje. Njegova uda su neprestana i ueni ljudi ga se ne mogu
zasititi. Ko njime bude govorio istinu e kazati, ko po njemu bude postupao
bit e nagraen, ko po njemu bude sudio bit e pravedan, a ko njemu bude
pozivao vodit e prema Pravome putu.2
Mnogo je ajeta i hadisa koji sugeriraju isti ovaj smisao.
Allah, d.., sigurno nee primiti vjeru ni od prvih, niti od potonjih
naroda, osim ako je sukladna Njegovoj vjeri koju je On obznanio jezikom
Svojih poslanika, a.s.
Uzvieni Allah Sebe proglaava istim od nepravilnih ljudskih pred-
stavljanja, i istie da je ispravno samo ono kako su Ga opisivali Njegovi po-
slanici; On kae: Velianstven je Gospodar tvoj, Gospodar snage, i daleko
od onoga kako Ga predstavljaju oni! Mir poslanicima i hvaljen neka je Allah,
Gospodar svjetova! (Es-Sfft, 180-182)
Uzvieni Allah, dakle, odrie od Sebe svojstva kojim Ga opisuju nevjer-
nici, zatim pozdravlja poslanike i napominje da je ispravno ono kako su Ga
oni opisali, da u tome nema nedostataka i mahana, a potom hvalu izrie
Samome Sebi s obzirom na svojstva koja jedino On posjeduje a zbog kojih
zasluuje potpunu hvalu.
Sudionici prvih, najboljih generacija muslimana bili su na onome na
emu je bio Poslanik, s.a.v.s. To su bili ashabi i oni koji su ih slijedili u dobru
(tabin). Stariji od njih prenosio je emanet onome mlaem, dok se onaj
potonji ugledao na svog prethodnika, a svi zajedno su se u tome povodili
za poslanikom Muhammedom, s.a.v.s., i slijedili njegov pravac, kako to kae
Allah u Svojoj uzvienoj Knjizi: Reci: Ovo je Put moj, ja pozivam k Allahu,
imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi... (Jsuf, 108)
Ukoliko se njegove rijei: ...i svaki onaj koji me slijedi vezuju za podra-
zumijevajuu zamjenicu ja u glagolu edu - pozivam onda je to dokaz da
su njegovi sljedbenici, obligatno, ba oni, pozivatelji ka Allahu, a ukoliko se
vezuju za odvojenu linu zamjenicu ja (ene), onda on eksplicitno ukazuje
2
Hadis ima veoma lijepo znaenje, meutim, njegov prijenosni niz je slab (daf). U njemu
se nalazi El-Hris el-Aver koji je sporan (lejjin) prenosilac. Neki ga autoriteti ak sumnjie
i za laljivost. Ove rijei - po svemu sudei - potjeu od Alije, r.a., a El-Hris ih, pogreno,
pripisuje Vjerovjesniku, s.a.v.s. Sam Tirmiz, koji hadis i navodi, ocjenjuje ga slabim; on kae:
Nije nam poznato da se prenosi ijednim drugim prijenosnim nizom, osim ovoga, a i ovaj
nije do kraja jasan (medhl). Uz to, El-Hris je kao prenosilac sporan.
3
Hadis prenosi itava skupina ashaba, a navode ga i El-Buhri i Muslim. V.: Es-Sahha (Vje-
rodostojnica), br. 270.
4
Opirnije o njemu vidjeti u Zehebijevoj knjizi Tezkiretu-l-huffz (Katalog hafiza), III/28-29,
te u mnogim drugim djelima.
5
Tevl - tumaenje kojim se, naelno, ide za tim da se doe do izvornog znaenja odree-
nih formulacija. (Nap. prev.)
6
Rije srednjeg ovdje ima znaenje: najboljih ljudi, najpravednijih. U tom znaenju je ta rije
upotrijebljena i u ajetu: I tako smo vas uinili (sredinjom, srnom) najboljom zajedni-
com... (El-Bekare, 143)
7
Puno ime mu je Bir ibn Gijs el-Mers Ebu Abdurrahmn, mutezilijski pravnik, sumnji-
en za otpadnitvo od vjere, koji je erijatsko pravo uio od Ebu Jsufa. elnik je mersijske
frakcije. U djelu Miznu-l-itidal (u arapskom izvorniku pogreno stoji El-Lisan, nap. prev.)
za njega se kae: Zabludjeli inovator. Ne treba od njega prenositi, on toga nije dostojan!
8
Ilmu-l-kelm - (skolastika) teologija, u to vrijeme temeljena na naelima grke filozofije.
(Nap. prev.)
U OAllah
potvrivanju Allahove jedinosti, vrsto vjerujui da nas je
ispravno naputio, kaemo: Allah je jedan i jedini Bog. On u
Svojoj Boanstvenosti nema nikakva sudruga.
Komentar:
Znaj da je potvrivanje Boije jedinosti (tevhd) prvo emu su pozivali po-
slanici, prva stanica na putu i prva stepenica na stazi ka Allahu, d.. Uzvieni
kae: Mi smo poslali Nha narodu njegovu. O narode moj - govorio je
on - Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! (El-Arf, 59)
Hd, a.s., je svom narodu govorio: O narode moj - govorio je on - Allahu
se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite? (El-Arf,
65) Salih je svom narodu govorio: O narode moj - govorio je on - Allahu
se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! (El-Arf, 73) uajb je svo-
jima govorio: O narode moj - govorio je on - Allahu se klanjajte, vi dru-
gog boga osim Njega nemate! (El-Arf, 85) Uzvieni kae: Mi smo svakom
narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite! (En-Nahl,
36) Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:
Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte! (El-Enbij, 25) Poslanik,
a.s., kae: Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoe
da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov poslanik.9
Stoga je ispravno rei da je prva obaveza koja se stavlja pred erijatski
obavezanu osobu (mukellef)10 izgovaranje Kelime-i ehadeta - posvjedoe-
nja da je samo Allah Bog, i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik - a ne
spekulacija (nazar) i smjeranje ka spekulativnom teoretiziranju, niti sumnja,
kako to tvrde prvaci prezrene skolastike. Naprotiv, svi visoki autoriteti (ima-
mi) prvih generacija jedinstveni su u stajalitu da je prvo to se trai od o-
vjeka izgovor Kelime-i ehadeta, te da onaj ko je to izgovorio prije nego to je
postao erijatski punoljetan (blig) nije obavezan to obnoviti - takav treba
da se, kada doivi spolnu zrelost, okupa i klanja namaz, odnosno da se samo
okupa, kako to smatraju neki uenjaci. Niko od njih nije obavezivao njegovog
9
Hadis se prenosi posredstvom Ibn Abbsa i drugih ashaba, a biljee ga i El-Buhri i Muslim.
Struno je valoriziran u djelu Es-Sahha, pod brojem 406.
10
Tj. osobu koja je punoljetna, razumna, koja ima slobodu izbora i koja eli prihvatiti islam
za svoje ivotno opredjeljenje. (Nap. prev.)
11
Hadis je dobar, odnosno vjerodostojan (hasen ili sahh). Biljei ga El-Hkim i dr. Ja sam ga
struno elaborirao u knjizi Irvu-l-gall (Taenje ei), pod brojem 687.
12
Aff kae: Vidi str. 140. u I svesku knjige Muvfekatu sahhi-l-menkl li sarhi-l-makl
(Podudarnost vjerodostojne predaje sa zdravim razumom).
13
Puno ime mu je: Ebu Muhriz Dehm ibn Safvn es-Semerkand, zabludjeli inovator u vjeri.
14
Tatl - shvatanje da je Bog lien svih svojstava; deetikecija Boga. (Nap. prev.)
da jedan eli pokrenuti neko tijelo, a drugi ga eli zadrati u stanju mirova-
nja; ili da mu jedan eli podariti ivot, a drugi zadrati kao neivu tvar - tada
e se: ili ostvariti volja i jednog i drugog, ili pak volja samo jednoga od njih,
ili se, konano, nee ostvariti niija volja. Prva opcija nije mogua, budui da
pretpotstavlja sintezu dviju suprotnosti; ni trea opcija, takoer, nije mo-
gua, jer pretpotstavlja negiranje gibanja i mirovanja tijela istodobno, to
je apsurdno. To bi, isto tako, nuno ukazivalo na nemo svakoga od dva
tvorca, a onaj ko je nemoan ne moe biti bog. Ako bi se pak ostvarila volja
jednog tvorca nautrb drugoga, taj bi, u tom sluaju, bio moan, a drugi
nemoan i time nepodoban za status boga.
Detaljniji govor o ovom pitanju nije zanemaren i nai e se na odgova-
rajuem mjestu. Mnogi teoretiari spekulativnog miljenja tvrde da se argu-
ment protuslovnosti nalazi u Allahovim rijeima: Da Zemljom i Nebesima
upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se! (El-Enbij, 22) Razlog
tome je njihovo uvjerenje da se pod jedinou Boijom u ravni stvarala-
tva (tevhdu-r-rubbijje), podrazumijeva i jedinost u ravni Boanstvenosti
(tevhdu-l-ulhijje) koju je Kuran objasnio i kojoj su pozivali poslanici, a.s.
Meutim to nije tako, budui da je jedinost Boija (tevhd), kojoj su pozivali
poslanici i koju obznanjuju objavljene nebeske Knjige, jest jedinost Boga u
Njegovoj Boanstvenosti (tevhdu-l-ulhijje) koja u sebi integrira i Njegovu
jedinost u stvaralatvu (tevhdu-r-rubbijje) to podrazumijeva oboavanje
samo Allaha Jedinoga, Koji nema sauesnika u Svojoj Boanstvenosti. Na-
ime, arapski henoteisti ili mnogoboci (el-murikn)15 izraavali su Boiju
jedinost u smislu Njegovoga stvaralatva, priznavali su da je Stvoritelj ne-
besa i Zemlje jedan, da u tome niko drugi ne sudjeluje. Allah, d.., o njima
kae: A da ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? - sigurno bi odgovorili:
Allah! (Lukmn, 25); Upitaj: ija je Zemlja i sve ono to je na njoj - znate
li? Allahova! - odgovorit e, a ti reci: Pa zato onda ne doete sebi? (El-
Muminn, 84-85)
Mnogo je ovakvih primjera u Kuranu. Arapski henoteisti (el-murikn)
nisu vjerovali da kipovi imaju ikakvoga udjela sa Allahom u stvaranju svijeta.
Oni su u tome bili slini henoteistima drugih naroda: Indijcima, Turcima,
Berberima i drugim. Ponekad su vjerovali da su ti kipovi predstavljali likove
dobrih pojedinaca iz reda poslanika i pobonih ljudi te ih, kao takve, smatrali
15
Henoteisti - ljudi koji priznaju postojanje vrhovnog Boga, no koji vjeruju da sa Njim u
Boanstvenosti udjela imaju i neka nia boanstva, kakav je sluaj bio sa predislamskim
Arapima. (Nap. prev.)
16
Predaja je vjerodostojna (sahh). Prenesena je kao izreka ashaba (mevkf), ali ima status
hadisa (merf).
17
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Muslim, Ahmed i drugi autor, posredstvom
veeg broja prijenosnih nizova, koje sam ja naveo u knjigama: Irvu-l-gall i Ahkmu-l-
deniz (Propisi o denazi), str. 207.
18
Hadis je vjerodostojan. Prenosi se posredstvom Aie i Ebu Hurejrea, a podupiru ga i mnogi
drugi hadisi. Ja sam ga elaborirao u knjigama: Tahzru-s-sdid (Podsjetnik onome ko ini
seddu) i Ahkmu-l-deniz, str. 216.
19
Hadis je vjerodostojan (sahh), a prenosi se posredstvom Aie. Ja sam ga elaborirao u pret-
hodno naznaenom izvoru (str. 218).
20
Hadis je vjerodostojan (sahh). Prenosi ga, takoer, i Ebu Avna u svojoj zbirci vjerodostoj-
nih hadisa (Es-Sahh), te neki drugi autori. I njega sam, takoer, elaborirao u prethodno
navedenom izvoru (str. 217).
21
U ovom sluaju opredijelili smo se za Asadov prijevod ovoga ajeta, drei da on najvjernije
izraava smisao koji se eli saopiti, a Allah najbolje zna! (Nap. prev.)
22
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Struno je
elaboriran u knjizi Irvu-l-gall, br. 1220.
23
Hadis biljee Muslim i Ahmed, posredstvom Ijda ibn Hammra.
Meutim, nisu govorili da, pored Njega, postoji jo neki bog koji je Ze-
mlju prebivalitem uinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina
postavio i dva mora pregradio. (En-Neml, 61) Naprotiv, priznavali su da je
sve to samo Allah uradio, kako se to konstatira i u ostalim ajetima, poput
ajeta: O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se kazne sauvali. (El-Bekare, 21); zatim: Reci: Kaite vi meni,
ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam
bog, osim Allaha, to vratio? (El-Enm, 46) i dr.
Ako bi se pod priznavanjem Allahove jedinosti u injenici stvaranja
(tevhdu-r-rubbijje), kojeg ovi teoretiari, i s njima saglasne sufije, smatraju
vrhuncem izraavanja Boije jedinosti, mislilo i na Njegovu jedinost u Bo-
anstvenosti, o kojoj su nauavali poslanici i koju su navjetavale Objave,
onda treba znati da su kuranski argumenti raznovrsni i brojni, kakvi su, npr.,
oni kojim se potvruje Tvorac, kojim se dokazuje istinitost poslanika i sl.
Naime, sve to je ljudska potreba za nekim znanjem izraenija, argumenti
tog znanja su sve oitiji, to je izraz Allahove milosti prema ljudima.
Allah, d.., je u Kuranu ljudima naveo primjer za sve - to su racional-
na mjerila korisna za ostvarivanje vjerskih ciljeva. Meutim, Kuran iznosi
na vidjelo istinu, kako u propisu, tako i u dokazu, a zar poslije istine ima ita
drugo osim zablude?! U sluaju kada postoje premise koje su opepoznate
i irom prihvaene, u pogledu kojih postoji opa saglasnost ljudi, on te pre-
mise koristi za argumentiranje, a ne dokazuje ispravnost istih.
U stilistici je primjena isputanja nekih elemenata u reenici sasvim
legitiman metod; to je jedan od dokaznih postupaka (Kurana, suprotno
tvrdnji neznalica, koji dre da u Kuranu ne postoji argumentaciona me-
toda), no ne treba ga brkati sa onim sluajevima koji bi mogli biti nejasni i,
kao takvi, predmetom sporenja. Kuran takva mjesta objanjava i sugerira
njihova znaenja.
Budui da je pridruivanje Allahu neega u injenici stvaranja ap-
surdno, da ga svi ljudi takvim smatraju - u smislu vjerovanja u postojanje
dvojice stvoritelja, ravnopravnih u svojstvima i inima - neki mnogoboci
su izali sa tvrdnjom da postoji jo jedan stvoritelj, koji je stvorio dio svijeta,
kako dualisti govore za tamu, kaderije24 za ljudska djela ili materijalistiki
24
Kaderije - indeterministi, frakcija koja se meu muslimanima pojavila ve na samome
poetku islama a koji su nauavali o apsolutnoj slobodi ovjeka da sam stvara svoja djela.
(Nap. prev.)
25
Filozofski pogled o nestvorenosti svijeta. (Nap. prev.)
26
ehide - dosl. on je posvjedoio; on svjedoi; on se oituje. (Nap. prev.)
(Alu Imrn, 183); Pa, ako tebe u la utjeruju, i druge su poslanike jo prije
tebe u la utjerivali, koji su im dokaze, i Mudrost i Knjigu svjetilju donosili.
(Alu Imrn, 184); Allah je Onaj Koji je Knjigu s Istinom i Mjerilom objavio!
(E-r, 7)
Najmanje zamjetljiv znak nekog poslanika bio je onaj kojeg je pokazao
Hd, a.s., tako da mu je njegov narod ak govorio: Nisi nam donio nikakav
dokaz! Pa ipak, njegovo svjedoanstvo predstavlja jedno od najjasnijih svje-
doanstava onome kome Allah omogui da ih shvati. On je, naime, na to
ukazivao rijeima: Ja za svjedoka pozivam Allaha, a budite i vi svjedoci da
ja nemam nita s tim to vi Allahu druge smatrate ravnim pored Njega, pa
deder vi spletke protiv mene smiljajte svi, i nikakve odgode ne pruajte mi!
A ja se oslanjam na Allaha, i moga i vaega Gospodara! I nema niti jednog
ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj. Gospodar je moj, zbilja, na Ispravnome
putu. (Hd, 54-56)
Ovo je jedan od najveih dokaza: naime, da se samo jedan ovjek obra-
a velikom narodu na ovakav nain, bez ikakvog straha, zebnje ili nesigurno-
sti, potpuno siguran u ono to govori, vrsto uvjeren u to. Stoga je najprije
pozvao Allaha za svjedoka - da on nema nita sa njihovom vjerom i onim na
emu temelje svoje ivote - kao neko ko ima puno pouzdanje u Njega, ko se
oslanja na Njega, a zatim je tom svom narodu rekao da je Allah njegov zatit-
nik i pomaga, i da im On nee dopustiti da zavladaju nad njim. Potom je njih
pozvao za svjedoke - kao neko ko javno ispoljava svoje suprotstavljanje - da
je ist i daleko od njihove vjere i boanstava na temelju kojih su se prijateljski
ili neprijateljski odnosili prema drugima, i za ije promicanje su davali svoje
ivote i imetke. Potom im je to potvrdio snishodljivo se odnosei prema nji-
ma, sa visine i s gordou: kada bi se svi skupili da mu kakvu spletku iskuju i
bijes svoj prema njemu iskale, te nastupe prema njemu ne dajui mu ni asak
vremena, ne bi bili u stanju nita uraditi, osim onoga to mu je Allah propisao.
Nakon svega, pozvao ih je na najljepi nain i objasnio im da je njegov
Uzvieni Gospodar - Koji je i njihov Gospodar, i da su oni u punoj Njegovoj
vlasti - njegov zatitnik, i njegov pouzdanik, Koji e ga pomoi i pruiti mu
Svoju potporu, budui da je on na Pravome putu pa, prema tome, nee
iznevjeriti onoga ko se oslanja na Njega i ko Ga priznaje, nee ga prepustiti
njegovim neprijateljima.
Pa, ima li boljega dokaza i argumenta od onih koje iznesu vjerovjesnici,
a.s., da li je ita izraenije od njih!? To je pak posvjedoenje Uzvienoga Alla-
ha njima, On ga iznosi pred ljude na najjasniji nain.
prvu kategoriju tretirajui kao tevhd obinih ljudi (tevhd u-l-amme), dru-
gu kao tevhd elite (tevhdu-l-hssa), tj. tevhd koji se zasniva na nepobitnim
istinama i treu kategoriju, ili tevhd uspostavljen na naelima vjekovitog,
to je tevhd ekstra elite (tevhdu hssati-l-hssa). Naime, meu ljudima
su najpotpuniji tevhd imali vjerovjesnici - Allahovi blagoslovi neka su na
njih! - a meu njima jo potpuniji poslanici, dok su poslanici odluke (ulu-
l-azm) imali najpotpuniji tevhd meu poslanicima; to su: Nh, Ibrhm,
Msa, Is i Muhammed, neka su na sve njih mir i blagoslovi Boiji. Potom,
jo potpuniji tevhd u ovoj skupini imala su dvojica Allahovih prijatelja
(el-hallni): Muhammed i Ibrhm, a.s. Njih dvojica su ispoljila takav tevhd
u smislu znanja, spoznaje, stanja, pozivanja ljudi i borbe na Boijem putu
kakav nije ispoljio niko drugi osim njih.
Prema tome, nema potpunijeg tevhda od onog kojeg su zastupali po-
slanici, kojemu su pozivali i za koji su se borili protiv drugih vjerskih sljedbi.
Stoga je Uzvieni Svome Vjerovjesniku naredio da se ugleda na njih, da sli-
jedi njihov put rekavi - nakon to je naveo Ibrahimovu polemiku sa njego-
vim narodom oko neutemeljenosti mnogobotva, a ispravnosti tevhda, te
nakon to je spomenuo vjerovjesnike iz njegovoga potomstva - To su oni
koje je Allah uputio, pa ti njihovu Stazu pravu slijedi... (El-Enm, 90)
Nema, dakle, savrenijeg tevhda od tevhda onih za koje je Poslaniku,
a.s., nareeno da ih slijedi. Poslanik, a.s., je svoje ashabe uio da, kada osva-
nu, reknu: Osvanuli smo u prirodi islama, u rijei iskrenosti, u vjeri naeg
vjerovjesnika Muhammeda, u milletu naeg praoca Ibrahima, koji je bio
pravovjeran i predan musliman, a ne u skupini onih koji Allahu druge pri-
druuju u Boanstvenosti Njegovoj.28
Millet Ibrhmov je, dakle, tevhd, a vjera Muhammedova: sva ona
teorija, praksa i vjerovanje koji su mu stigli od Allaha, dok je rije iskreno-
sti: posvjedoenje da nema drugog boga osim Allaha, a priroda islama je
ona ljubav i oboavanje samo Njega, Koji nema nikakvoga sudruga u Svojoj
28
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga Abdullah ibn Ahmed u Zevidu-l-Musnedu
(5/123), posredstvom Abdurrahmana ibn Ebzija, od Ubeja ibn Kaba, koji je rekao: Boiji
Poslanik, a. s., uio nas je da, kada osvanemo, reknemo: Osvanuli smo u prirodi islama...
itd. Na kraju ima i dodatak: A tako i kada omrknemo, no prijenosni niz tog dijela je slab
(daf). Meutim, biljei ga Ahmed (III/406 i 407), zatim Drimi (II/292), te Ibn Sunni u djelu
El-Jevmu ve-l-lejla (Dan i no), br. 32, s druga dva prijenosna niza, od Abdurrahmana ibn
Ebzija, gdje se kae: Kada bi Vjerovjesnik osvanuo... i tako do kraja hadisa. Njegov prije-
nosni niz je vjerodostojan (sahh).
rekao makar neto slino tome! Gdje je makar sugerirao na ove tradicije i
miljevine koje danas imamo?!
Evo Allahovog govora, koji je objavljen Njegovom Poslaniku, evo Po-
slanikovog sunneta, evo rijei najbolje generacije ljudi nakon Poslanika, evo
odlinika, vrhunskih znalaca vjere - da li se igdje, i od koga od njih, spomi-
nje utapanje ili nestajanje u Bogu (el-fen), ili pak ona podjela tevhda!?
To je, bez sumnje, nastalo kao posljedica neumjerenosti u vjeri, poput one
neumjerenosti (kod haridija, odnosno) kod krana u njihovoj vjeri. Uzvi-
eni Allah, meutim, osuuje i zabranjuje pretjerivanje u vjeri; On kae: O
Sljedbenici ranije objave! U vjeri svojoj ne pretjerujte, a o Allahu drugo osim
Istine ne govorite! (En-Nis, 171) Ti reci: O Sljedbenici ranije objave! Vi u
svojoj vjeri ne pretjerujte suprotno Istini, i prohtjeve ne slijedite naroda koji
je zalutao jo prije, a i mnoge u zabludu odveo je, pa tako i sam s Pravoga
puta skrenuo je! (El-Mide, 77)
Poslanik, a.s., kae: Nemojte biti pretjerano strogi pa da i Allah bude
pretjerano strog prema vama, jer, doista, oni prije vas bili su pretjerano stro-
gi, pa je i Allah bio pretjerano strog prema njima. Eto njihovih ostataka u
samostanima i manastirima, eto monatva koje su sami sebi nametnuli, Mi
im ga nismo naredili.29
O njegovim rijeima:
29
Broj 4904. U prijenosnom nizu hadisa (sened) nalazi se i Sed ibn Abdurrahmn ibn Ebi-
l-Amj, kojega jedino Ibn Hibbn smatra povjerljivim, a od kojega prenose samo dvojica
ljudi. Ja sam ga struno elaborirao u djelu Ed-Dafa, br. 3468.
svojstvu. Uzvieni kae: Nita nije kao On! (E-r, 11), kao odgovor oni-
ma koji Ga usporeuju sa neim ili vjeruju da ima neto poput Njega. Jo
kae: On sve uje i vidi sve! (E-r, 11), kao odgovor onima koji Mu odri-
u svojstva (muattila).
Prema tome, onaj ko svojstva Stvoritelja stavlja u istu ravan sa svojstvi-
ma stvorenja, taj je antropomorfist (muebih), prezreni iznositelj neistina
dok se onaj koji svojstva stvorenja stavlja u ravan sa svojstvima Stvoritelja
nalazi u onakvoj vrsti nevjerstva kakvo je kod krana. Pod tim se eli ka-
zati da se Allahu ne moe priznati nikakvo ekskluzivno svojstvo; da se, npr.,
ne moe kazati da On ima mo, da ima znanje ili ivot, budui da se tim
svojstvima opisuje ovjek! Ovo dalje nalae da se za Nj ne moe rei: ivi,
Sveznajui, Moni, budui da se tako oslovljava ovjek.
Isto je i sa Njegovim govorom, sluhom, vidom,30 (voljom) itd. Oni su
saglasni sa sljedbenicima sunneta u tome da On postoji, da je znan, moan
i iv, ali i za ovjeka se, takoer, kae da postoji, da je iv, znan i moan,
pa se ipak ne tvrdi da se time zapada u antropomorfizam (tebh) ije je
poricanje obavezno. Neto takvo sugeriraju i Kuran, sunnet i zdrav razum,
i niko razuman to ne spori, s obzirom da je Allah Sebe oslovio stanovitim
atributativnim imenima, kojima je oslovio i neke Svoje robove. Isto tako je i
stanovitim Svojim atributima priskrbio imenike oznake - nekima od njih
je oslovio i Svoje robove, pa ipak jedno i drugo nisu isto. Tako je Sebe na-
zvao ivim, Znalcem, Monim, Samilosnim, Milostivim, Snanim, Mudrim,
Onim Koji uje, Onim Koji vidi, Vladarem, Vjernim, Silnim, Uzvienim. Istim
tim imenima nazvao je i neka Svoja stvorenja. Tako On kae: On iz mrtvog
izvodi ivo. (El-Enm, 95 i Er-Rm, 19) I djeakom znanim ga obradovae!
(Ez-Zrijt, 28) I obradovasmo ga djeakom blagim. (Es-Sfft, 101) Pre-
ma vjernicima blag je i samilostan. (Et-Tevbe, 128) Te ga uinismo i da uje
i da vidi! (Ed-Dehr, 2) Tad ena upravnikova ree... (Jsuf, 51) Jer iza njih
vladar jedan bi... (El-Kehf, 79) Zar da vjerniku bude... (Es-Sedde, 18) Eto,
tako Allah peati srce svakog oholog ovjeka, silnika! (El-Mumin, 35)
Jasno je da ivi i ivi nisu isti, niti Znalac i znalac, ni Moni i moni... Isto
je i sa ostalim atributativnim imenima. Uzvieni kae: A ljudi znaju od Nje-
govog znanja samo onoliko koliko On eli! (El-Bekare, 255) ...I da je objav-
ljeno sa Znanjem Njegovim... (En-Nis, 166) Nijedno ensko ne zanese, niti
30
U izvorniku stoji: Njegov vid i vienje, to je jednoznano. Htjelo se, vjerovatno, kazati:
Njegov vid i Njegova volja, kako i stoji u jednom rukopisnom primjerku.
31
U tampanom primjerku stoji: Jer Ti zna, a ja ne znam, Ti moe, a ja ne mogu. Ovo kako
smo mi naveli sukladno je verziji koju biljei El-Buhri.
32
U izvorniku stoji: Olakaj, a ne: olakaj mi ga.
33
Hadis je vjerodostojan (sahh). Dovoljno je rei da ga navodi El-Buhri u svom Sahihu. To
to je Ahmed za jednog od njegovih prenosilaca rekao da prenosi i jedan nepoznat hadis,
tj. ovaj, nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost, osobito nakon to je on za dotinoga
prenosioca rekao da pri njemu nema niega spornog. Problem bi bio kada bi on prenosio
neto to bi bilo u konfrontaciji sa onim to prenosi neko pouzdaniji od njega, to ovdje
nije sluaj. Potom sam mu pronaao i potvrdu u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, a kojeg
Ibn Hibbn ocjenjuje vjerodostojnim (sahh). Ja sam ga uvrstio u zbirku slabih hadisa Ed-
Dafa, pod br. 2305, s obzirom na jedan dodatak koji se u njemu nalazi.
34
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga, takoer, i Ibn Hkim, a s njim je saglasan i Ez-Ze-
hebi. Obraen je i u djelima: El-Kelimu-t-tajjibu (Lijep govor), br. 105, i Zillu-l-Denneti f
tahrdi-s-sunneti (Hladovi Denneta u valorizaciji Sunneta), br. 129.
35
Tj. Hakk. Tako stoji u izvorniku, a moda bi trebalo da stoji: ivi (Hajj).
ovisan o neemu drugome, ili neovisan o bilo emu drugome. Ono to nije
nuno samo po sebi ne moe ni postojati bez onoga to je nuno samo po
sebi; ono to je nastalo moe nastati samo pomou onog oduvijek posto-
jeeg; stvorenje moe nastati samo pomou stvoritelja; ono to je ovisno
moe opstojati samo pomou onoga to je neovisno od njega.
Shodno reenim dvjema kontradiktornim konstantama nuno se na-
daje postojanje jednog egzistenta, samog po sebi nunoga, vjenoga, odu-
vijekoga, stvoritelja, neovisnog o bilo emu drugome, i drugog egzistenta,
drugog vida egzistiranja, koji je suprotan tome. Osjetilnom percepcijom i
elementarnom logikom spoznaje se postojanje nastalog egzistenta, koji je
postao nakon to ga, prethodno, nije bilo. Ono pak to je nastalo ne moe
biti nuno samo po sebi, ni vjeno, ni oduvijeko, ni stvoritelj onog izvan sebe,
ni neovisno o onom izvan sebe. Tako se nuno zakljuuje postojanje dvaju
bia: jednog nunog, i drugog potencijalnog - jedan je vjean, a drugi na-
stao; jedan je neovisan, a drugi ovisan; jedan je stvoritelj, a drugi stvorenje.
Ono to im je zajedniko jest injenica da i jedan i drugi, evidentno, postoje.
Jasno je pak da jedan nije jednak onome drugom u njegovoj stvarno-
sti. Kada bi to bilo tako, tada bi bili jednaki i u pogledu konstanti nunog,
mogueg i nemogueg. Vjenost jednoga od njih je nuna, budui da on
postoji sam po sebi, dok vjenost onoga drugog nije nuna, budui da on
ne postoji sam po sebi; jedan je stvoritelj, a drugi nije stvoritelj; jedan je ne-
ovisan od bilo ega drugoga, a drugi je ovisan.
Kada bi bili identini, tada bi svaki od njih morao biti nunovjeni koji
nije nunovjean, postojei po sebi koji ne postoji po sebi, stvoritelj koji
nije stvoritelj, neovisni koji nije neovisan... Moralo bi, dakle, doi do spajanja
dvije suprotnosti, s obzirom na njihovu jednakost. Tako proizlazi, na temelju
zdravog razuma, da ta dva egzistenta ne mogu biti jednaka, kako je to ek-
splicitno naznaeno i u Vjerozakonu.
S obzirom na reeno, jasno se razaznaje istovjetnost tih dvaju egziste-
nata, po jednom, i njihova neistovjetnost, po drugom obziru. Prema tome,
onaj ko bi nijekao ono u emu su oni podudarni, taj bi bio muattil36 i govo-
rio bi neistinu. Onaj pak koji bi ih stavljao u istu ravan, bio bi muebbih37 i,
takoer, govorio neistinu, a Allah najbolje zna.
36
Muattil - pristalica uenja koje odrie Bogu svojstva (tatl). (Nap. prev.)
37
Muebbih - onaj koji Boga uporeuje sa neim, ko Mu nalazi neku slinost, to Kuran
odluno pobija. Nita nije kao On!, stoji u Kuranu. (Nap. prev.)
38
U izvorniku, umjesto rijei esm (imena, nazivi) stoji: ej, tj. stvari. Ispravno je, meutim,
ovo kako je kod nas.
uje taj pojam, tada e mu smisao koji on izraava biti jasan i bez pokaziva-
nja na njega. Ako se pak pokazivanje odnosi na neto to se osjea a to nije
vidljivo (npr. glad, sitost, napojenost, e, tuga, radost i sl.), on nee znati
imenovati te pojave sve dok ih ne osjeti u sebi, pa kada ih osjeti, tada e mu
se na to ukazati i on e tek tada spoznati njihove nazive. Jedanput e mu
se ukazati na njegovu glad ili e, kao kada se zapazi da je gladan, pa mu
se rekne: Ogladnio si, ti si gladan, pa kad uje tu rije (primjerenu njegovu
stanju) shvatit e njeno znaenje na osnovu ukazivanja ili neega drugog
to ima tu funkciju, a to konkretizira eljeni smisao, poput npr. pogleda
njegove majke prema njemu kada ogladni i njegova shvatanja iz tog njenog
pogleda i sl. da to znai njegovu glad, ili pak uje druge kako time izraavaju
stanje gladi kod nekog drugog.
Kada je to postalo jasno, onda treba znati da onaj koji se obraa, go-
vornik, kada eli objasniti neke smislove, neminovno se mora susresti sa
jednom od sljedeih injenica: ili da te smislove onaj kome se obraa, tj.
slualac, shvaa svojom osjetilnom percepcijom, odnosno razumnou, ili
da ne bude tako. Ako je iz prve dvije spomenute skupine, u tom sluaju
potrebno mu je samo poznavanje jezika, naime, da naui smislove pojedi-
nanih rijei i smisao konstrukcije, pa kad mu se poslije toga rekne: Zar mu
nismo podarili oka dva, i jezik i usne dvije... (El-Beled, 8-9), ili: Allah vas iz
utroba majki vaih izvodi i nita ne znate vi, i stvara vam sluh, i vid, i srca, da
budete zahvalni. (En-Nahl, 78) i slino tome, onaj kome je obraanje upu-
eno razumjet e to s obzirom da je tu injenicu zapazio svojim osjetilom.
Ako pak posrijedi budu smislovi s kojima ga se eli upoznati, a koje on nije
ranije iskusio, vidio ih svojim oima ili o njima stekao neku racionalnu sliku
tako da pomou nje moe pojmiti ono to mu se hoe kazati tim rijeima,
ve budu neto s ime se on nije susreo niti sa svojim unutranjim, niti sa
vanjskim ulima, sa tim smislovima mora ga se upoznati metodom analogi-
je i isticanja primjera (temsl) uzimajui pritom u obzir elemente slinosti i
adekvacije koji se pojavljuju izmeu toga i racionalnih pojmova stvari koje
je on vidio. Tako, sve to slinost bude snanija time e pojanjenje biti sve
ljepe, a poimanje potpunije.
Tako je Poslanik, a.s., objanjavajui im neke stvari koje prije toga nisu
bile poznate, i za koje u njihovom jeziku nije bilo izraza koji bi mogao izraziti
taj smisao, upotrebljavao one izraze iji je smisao bio sukladan tim smislo-
vima i tim izrazima nazvao te smislove, tako da je izmeu tog dvoga bilo
zajednikih elemenata, poput namaza (es-salt), zekata (ez-zekt), posta
(es-savm), vjerovanja (el-imn) i nevjerovanja (el-kufr). Isto tako, kada ih
Ta tri stupnja su neminovna u svakoj govornoj formi. Tako, kada nam se go-
vori o nekim nepoznatim stvarima, mi se u tom sluaju moramo upoznati
sa zajednikim elementima tih stvari i onih injenica koje su vidljive naem
oku, te sa slinou meu njima. To se postie tako to se najprije moramo
upoznati sa stvarima koje su nam oevidne, pa ako su one poput njih onda
nema potrebe spominjati razliku, kao to je ranije spomenuto u vezi s kazi-
vanjima o prolim narodima. Ako pak jedno nije identino drugom, nama
oevidnom, tada se pojanjavanje odvija isticanjem diferencirajuih eleme-
nata meu njima; govori se: To nije kao ovo! - i tome slino.
Ako se, dakle, konstatira nepostojanje identinosti onda je samo odre-
ena relacija (odnos) dovoljna da se istakne razlika. Odricanje jednakosti
pak ne iskljuuje mogunost postojanja neega zajednikog u odreenoj
mjeri, a to implicira zajedniki izraz. Na taj nain poimamo nepoznate stva-
ri, to ne bi bilo mogue bez postojanja nekog zajednikog znaenja.
O njegovim rijeima:
loeg odgoja. Kada bi ti, npr., rekao vladaru: Ti nisi cestar, smetljar, kupiar,
niti tkalac!, on bi te kaznio za takvo izraavanje, iako si istinu rekao. Me-
utim kada bi negaciju vrlina iskazao na dolian nain i rekao mu: Ti nisi
slian nijednom od svojih podanika, ti si iznad njih, asniji i uzvieniji! u
tom sluaju bi ga pohvalio. Prema tome, ako si uljepao negaciju, uljepao
si i udoree.
Pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) se o Istini-
tom izraavaju izrazima koji su propisani od Allaha i Vjerovjesnika, dok oni
koji zagovaraju lienost Boga svih atributa (muattila) ne priznaju Mu imena
i svojstva koja je On Sam za Sebe naveo, niti razmatraju njihove smislove.
Oni svoje iskonstruirane ideje i nazivlje smatraju legitimnim, drei da je
obavezno vjerovati u njih i akceptirati ih. Za razliku od njih pristalice Istine,
sunneta i ispravnog vjerovanja (imn) smatraju istinom ono to su Allah i
Njegov Poslanik rekli, i dre da se ona ima vjerovati i biti akceptirana. Ono
to zagovaraju oni trebaju ili u cijelosti napustiti, ili ga podrobno objasni-
ti, pa potom to prepustiti sudu Kurana i Sunneta, a ne time presuivati
Kuranu i sunnetu.
Hoe se kazati da veinu njihovih vjerskih nauavanja (akid) ini ne-
gacija: Allah nije ovakav, nije onakav..., dok potvrivanje koriste rijetko, npr.
da On zna, da je moan, da je iv. Pored toga, veina tih negacija nije uzeta
iz Kurana i sunneta, pa ak ni iz racionalnih izvora koje su koristili drugi, oni
koji su potvrivali Boija svojstva. Uzvieni Allah kae: Niko nije kao On!
On sve uje i sve vidi. (E-r, 11) Ovdje se susreemo sa konstatacijom,
kojom se potvruje negacija. Iz toga se razumije da jedini On, Uzvieni, po-
sjeduje svojstva savrenosti. Prema tome, On, Uzvieni, onakav je kakvim je
Sam Sebe opisao i kakvim su Ga opisali Njegovi poslanici, tj. nita Mu nije
slino u pogledu Njegovih svojstava, imena i ina o kojima nas je obavijestio,
budui da On posjeduje i neka svojstva s kojima nijedno Svoje stvorenje nije
upoznao, kako je to rekao Njegov istinorjeivi Poslanik u dovi za otklanjanje
nevolja, naime: Allahu moj, molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe
oslovio, ili ga u Svojoj Knjizi saopio, ili mu nekog od Svojih stvorenja po-
duio, ili ga u Svom neotkrivenom znanju zadrao, da velianstveni Kuran
uini proljeem srca moga i svjetlom grudi mojih, da njime odagna alost
moju, i brigu moju, i nujnost moju!40
40
Hadis je vjerodostojan (sahh), premda ga je Zehebi ocijenio slabim, s obzirom da mu je
Ebu Selema (jedan u nizu njegovih prenosilaca) bio nepoznat. Jedno vrijeme sam se i ja
drao tog njegovog stava u vezi sa tim, ali sam poslije, kroz provjeru ovoga hadisa, za koju
O njegovim rijeima:
mislim da je niko prije mene nije uradio, doao do saznanja da je taj Ebu Selema pouzdana
i poznata osoba, te da je prijenosni niz (sened) hadisa nepretrgnut i vjerodostojan, pa sam
ga uvrstio u zbirku El-Ehdsu-s-sahha (Vjerodostojni hadisi), pod brojem 199.
41
Njegova eminencija, ejh Abdulaziz ibn Bz - Allah ga nagradio svakim dobrom! - je na
ovom mjestu napisao sljedei komentar: Stav autora djela El-Muntehab nije dobar, a
nije ispravan ni stav gramatiara koje je podrao ejh Ebu Abdullah el-Murs, prema ko-
jem se predikat ovoga izraaja pretpostavlja kao u egzistenciji, jer pored Allaha postoji
mnogo bogova koji se oboavaju. Odreivanjem predikata u ovom sluaju rijeima u eg-
zistenciji ne postie se nakana, tj. ne ukazuje se na istinitost Boanstvenosti Allaha Uzvi-
enoga a neistinitosti svih drugih, osim Njega. Naime, moglo bi se kazati: Kako moete
rei da nema boga u egzistenciji osim Allaha, kada sam Allah govori o postojanju brojnih
boanstava kod mnogoboaca? Uzvieni, naprimjer, kae: Mi nismo prema njima bili
nepravedni, ve oni sami prema sebi. I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, nita im
nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali... (Hd, 101) Takoer
kae: A zato im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici
i bogovi? (El-Ahkf, 28)
Taj prigovor i isticanje veliine te rijei, tj. da je to rije tevhida, koja neutemeljenim
proglaava boanstva mnogoboaca i njihovih molitvi koje upuuju nekome drugom
mimo Allaha, moe se otkloniti samo sa implikacijom drugog predikata, ne onog kojeg
spominju gramatiari. Taj predikat je isputena rije istina (hakk), jer je ona ono ime
se oznaava lanost svih drugih bogova, te ime se istie da je istiniti Bog, onaj koji se na
pravi nain oboava, jedino Allah, kako su na to skrenuli panju brojni uenjaci, meu
njima i Ebu-l-Abbs Ibn Tejmijje, njegov uenik i veliki znalac Ibnu-l-Kajjim i drugi - Allah
im se smilovao!
Jedan od dokaza za to jesu i rijei Uzvienog: To zato to je Allah - Istina, a oni kojima
se, pored Njega, oni mole - neistina... (Lukmn, 30) U ovom ajetu Uzvieni pojanjava da
je On Istina, a da su oni kojima se ljudi obraaju mimo Njega neistina. To podrazumijeva
sva boanstva koja se pored Allaha oboavaju, bez obzira na to da li su ona ljudska bia,
meleki, dinni ili neka druga stvorenja, te na taj nain postaje jasno da je samo On onaj
koji se s pravom oboava. Mnogoboci i jesu zanijekali tu rije i odbili je potvrditi zato to
su bili svjesni da ona ponitava njihova boanstva. Razumjeli su da se njome eli zanijeka-
ti pravo na Boanstvenost svemu osim Allahu. Iz tog razloga su, odgovarajui poslaniku
Muhammedu, s.a.v.s., na njegov poziv da izgovore Nema boga osim Allaha, rekli: Zar on
da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veoma udno! (Sd, 5) Takoer su
rekli: Zar da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika? (Es-Sfft, 36) Ima
jo ajeta u kojima se izraava isti ovaj smisao. Time se otklanja svaka dilema i postie se
istina za kojom se ilo. A Allah upuuje na ono to je ispravno! Abdulazz ibn Abdullh
ibn Bz
42
U izvorniku stoji: El-Mur. Profesor Ahmed akir - Allah mu se smilovao! - kae: Ovaj
Murs se zvao: erefuddin Muhammed ibn Abdullah ibn Muhammed ibn Ebu-l-Fadl el-
Murs el-Endelus. Jkt za njega kae da je knjievnik i gramatiar, te strunjak za tefsir,
hadis i fikh. Jkt se sa njim i susreo 624. godine u Egiptu, i on mu je tom prilikom rekao da
je roen 570. godine. On navodi mnoga njegova djela, meu kojima i komentar Kurana,
kojeg je nazvao: Rijju-z-zamn fi tefsri-l-Kuran (Napoj ednome u tumaenju Kurana). To
je jedno veoma obimno djelo u kojem je pokuao meusobno povezati kuranske ajete.
Njegov ivotopis vidjeti u djelu: Mudemu-l-udebi (Katalog knjievnika), VII/16,17. Ovaj
erefuddin umro je na putu za Ar (u Egiptu), 655. godine. Podatke o njemu daje i Ibn
Kesir u svom Et-Trhu, XIII/197 i Ibnu-l-Imd u E-ezertu, V/269. On je onaj od kojega
je Redijjuddn et-Taber sluao Ibn Hibbnov Sahh, kako smo to naveli u predgovoru Ibn
Hibbnovom Sahhu, str. 27. Jakut navodi jednu zanimljivu stvar o njemu, naime da je
imao knjiga u svim mjestima u koja je odlazio, kako ih ne bi morao nositi sa sobom, zado-
voljavajui se onima koje je imao tamo gdje je putovao - Allah mu se smilovao!
43
U arapskom jeziku je u nominativu, dok je u bosanskome u genitivu. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni Allah kae: On je Prvi i Posljednji. (El-Hadd, 3), a Poslanik, s.a.v.s.,
govorio je: Boe moj, Ti si prvi - niega prije Tebe nije bilo; Ti si posljednji
- niega nema poslije Tebe!44
Tahvijeve rijei: On je oduvijeki - nema svoga poetka, i zauvijeki -
nema svoga kraja izraavaju smisao Njegovih imena: Prvi i Posljednji. Znanje
o postojanju ta dva atributa postojano se nalazi u samoj ljudskoj prirodi, na-
ime svijest o tome da sve egzistencije, kauzalno, apsolutno moraju u kona-
nici zavriti kod Onoga koji nuno postoji sam po sebi. Mi smo tako svjedoci
nastajanja ivotinja, biljaka i minerala, te atmosferskih pojava, npr. oblaka,
kie itd. - postojanje njih, kao i drugih pojava, nije nemogue budui da ono
ije je postojanje nemogue i ne postoji, ali nisu, same po sebi, ni nuno po-
stojee, jer onome to je samo po sebi nuno postojee nije svojstveno ne-
postojanje, dok te pojave nisu postojale, pa su se potom nale. Tako njihovo
prvobitno nepostojanje iskljuuje postojanje, a njihovo kasnije postojanje
iskljuuje nemogunost postojanja. Ono pak to moe i biti i ne biti ne moe
postojati samo po sebi. Uzvieni kae: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili
su sami sebe stvorili?! (Et-Tr, 35), tj. da li su uvedeni u postojanje bez onoga
ko ih je uveo u svijet stvorenosti, ili su oni sami sebe u nj uveli?! Jasno je da
ono to se odlikuje nastalou nije moglo samo sebe stvoriti. Prema tome,
potencijalno mogui egzistent, ije ni postojanje ni nepostojanje ne potjee
od njega, ne moe biti postojei sam po sebi. On e nastati samo u sluaju da
postoji neto to e prouzroiti njegovo nastajanje, u protivnom ga nee biti.
Sve ono to umjesto nepostojeeg moe biti postojee, odnosno umjesto
postojeeg nepostojee, samo po sebi nema ni egzistenciju ni neegzistenciju.
Kada razuman ovjek razmotri krajnje domete racionalnih metoda, koje
spominju dogmate skolastiari (mutekellimn) i filozofi, zakljuit e da sve
ono ispravno od toga svoje uporite ima u jednom dijelu onih racionalnih
metoda koje se u Kuranu navode na najrjeitiji i najsaetiji nain. U onome
44
Ovaj hadis navodi Muslim (8/78, 79), a njegov poetak glasi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., go-
vorio bi nam da, kada legnemo, izgovorimo...
ovo, tj. ide ispred njega. Odatle je i stopalo (kadem) nazvano tako budui da
ide ispred (jakdumu) ostalih dijelova ljudskog tijela.
to se pak tie uvrtavanja imena El-Kadm u sastav Allahovih Naj-
ljepih Imena to je poznata stvar kod veine dogmata skolastiara, to je,
sa druge strane, veina islamskih uenjaka, kako iz prvih tako i iz kasnijih
generacija, osporavala; meu njima je bio i Ibn Hazm. Ako se taj izraz upo-
trebljava openito za prethoenje, onda nema sumnje da je najprimjerenije
da se, prije nego izata drugo, upotrijebi za Onoga koji je prethodio svim
dogaajima. Meutim, imena Uzvienog Allaha su ona najljepa imena,
koja sugeriraju uu karakteristiku onoga ime se samo On hvali, dok izraz
prethoditi u jeziku ima ope znaenje i ne podrazumijeva samo nekoga ko
prethodi svim dogaanjima, zbog ega ne spada u Lijepa Imena. erijat zato
navodi Njegovo ime Prvi (El-Evvel), to je bolje od Oduvijeki (El-Kadm), jer
ono, za razliku od ovog drugog, izraava injenicu da je sve ono to je dolo
poslije Njega ovisilo o Njemu, slijedilo za Njim, to izraz El-Kadm ne izraa-
va. Allah, naime, ima najljepa a ne lijepa imena.
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo je odgovor kaderijama i mutezilama, jer su oni tvrdili da Allah eli da
svi ljudi vjeruju, a da nevjernik eli nevjerstvo. Njihov stav nije utemeljen
u istini i stoga se ima odbaciti, budui da je u konfrontaciji sa Kuranom,
sunnetom i zdravim razumom. Rije je o dobro poznatom pitanju sudbine
(kader) o kojem e biti vie govora kasnije, ako Bog da. Oni su, naime, i
nazvani kaderijama s obzirom na njihovo poricanje sudbine. I debrije, koje
sudbinu uzimaju kao svoj argument, takoer se nazivaju kaderijama, ali se
taj naziv ipak vie koristi za prvu grupaciju.
to se tie sljedbenika sunneta (ehlu-s-sunnet), oni kau: Iako je Allah
htio da - sudbinski - bude i grijeha, On ih ipak ne voli, nije njima zadovo-
ljan i ne nareuje njihovo injenje. Naprotiv, on ih mrzi, srdi se zbog njih,
prezire ih i zabranjuje ih. To je stav svih ranih uenjaka. Oni su govorili: to
Allah hoe biva, a to On nee ne biva! S obzirom na to islamski pravnici
zauzeli su jedinstven stav da, ukoliko bi se neko zakleo, rekavi: Tako mi
Allaha, ja u to i to uiniti, ako Allah dadne!, ne bi se smatralo da je prekrio
zakletvu ako to ne bi uradio, bez obzira da li posrijedi bio neki stroije nare-
eni in (vdib) ili tek pohvalni (mustehab). Meutim, ako bi rekao: ...ako
bi to Allah volio, smatralo bi se da je prekrio zakletvu, ukoliko bi posrijedi
bio neki vadib ili mustehab!
Uitelji iz glavnog toka islama (ehlu-s-sunnet) kau: U Kuranu se na-
vode dvije vrste volje: jedna sudbinska, kosmika i stvorenjska, a druga vjer-
ska, zapovjedna i legislativna. Ova potonja sadri voljenje i zadovoljstvo, a
ona kosmika je htijenje koje se protee na sva stvorenja.
U tome smislu Uzvieni kae: Onome koga Allah eli da uputi - On
srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi
- On srce njegovo stegne i umornim uini kao kad ini napor da na nebo
uzleti. (El-Enm, 125) Takoer, navodi rijei Nha, a.s.: Ako Allah hoe da
vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas
savjetujem. (Hd, 34) Isto tako, kae: Ali Allah radi ono to On hoe. (El-
Bekare, 253)
to se pak tie zapovjedne, legislativne, vjerske volje, Uzvieni u tom
smislu, npr., kae: Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate. (El-
Bekare, 185) Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima su ili oni
prije vas uputi, i da vam oprosti. - A Allah sve zna i mudar je. (En-Nis, 26)
Allah eli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode ele da
daleko s Pravog puta skrenete. Allah eli da vam olaka, a ovjek je stvoren
kao nejako bie. (En-Nis, 27, 28) Allah ne eli da vam priini potekoe,
ve eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpuni... (El-Mide,
6) Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas
potpuno oisti. (El-Ahzb, 33)
Na taj aspekt volje se misli kada se, za onoga ko radi loa djela, rekne:
Radi ono to Allah ne eli!, tj. to ne voli, sa ime nije zadovoljan i to ne
trai da se ini, dok aspekt kosmike volje odraava izreka muslimana: Bit
e ono to Allah hoe, a to On nee ne moe ni biti!
Oita je razlika izmeu elje eljitelja da sam ini i njegove elje da
drugi neto uradi. Kada odreeni subjekat (akter-inilac) hoe da izvri neki
in ta je njegova volja povezana s njegovim djelovanjem, a kada neko hoe
da neko drugi izvri neki in ta je volja vezana za inidbu drugoga. Obje ove
vrste su ljudima pojmljive. Nalog pretpotstavlja drugu volju, ne onu prvu.
Kada Uzvieni Allah naredi neto ljudima, On nekada onoga kome je izdao
tu zapovijed eli potpomoi da je izvri, ali nekada ne eli - premda eli da
od njega potekne to izvrenje!
Pravilna primjena reenog razrjeava sve sporne stvari koje se odno-
se na Allahovu zapovijed, tj. da li naredba nuno pretpotstavlja i Njegovu
volju ili ne. Naime, On, Uzvieni, je jezikom Svojih poslanika, a.s., naredio
ljudima ono to je korisno za njih, i zabranio im ono to im je tetno. Me-
utim, nekima od njih Uzvieni hoe da stvori njihova djela i da ih uini
njihovim izvriteljima, a nekima nee da stvori njihova djela. Prema tome,
Allahovo stvaranje ljudskih djela i drugih stvorenja nije istovjetno Njego-
vom izdavanju zapovijedi ovjeku u smislu objanjenja ta je za ovjeka
korisno, a ta tetno. Naime, kada je Uzvieni naredio Faraonu, Ebu Lehebu
i drugima da vjeruju, On im je pojasnio ta e im biti od koristi, ta e im
valjati ako ga budu inili, ali injenica da je to zatraio od njih ne znai
obavezno da ih On mora i potpomoi u tome. Naprotiv, mogla bi nastati
teta za njih ako bi im On stvorio to djelo i potpomogao ih u njegovu
izvrenju, budui da bi to bilo Njegovo djelo. Sve to On stvara, povezano
je s mudrou. Tako in koji je On naredio, ako bi pridonio korist ono-
me kome je nareen ukoliko bi ga izvrio, ne znai i da bi bio u interesu
i samoj toj naredbi ako bi je sproveo On, ili prepustio da je realizira onaj
kome je naredba usmjerena. Razlika izmeu stvaranja i nareivanja je pak
ogromna. Tako i neko od ljudi od drugoga zatrai da neto uradi, odnosno
stane ga odvraati od neega, elei ga lijepo posavjetovati i objasniti mu
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
U Stvorenja Mu ne nalikuju.
Komentar:
Ovo je odgovor antropomorfistima (muebbiha), koji Stvoritelja porede sa
Njegovim stvorenjima - uzvien neka je On! Allah kae: Nita nije kao On,
45
U gornjem Tahvijevom izriaju upotrijebljene su rijei evhm i efhm, pa ih komentator
ovdje tumai sa jezikog stanovita. Mi smo ih pak preveli kao: mata i razum. (Nap. prev.)
a On sve uje i sve vidi. (E-r, 11) Ovdje se ne ele negirati Njegova svoj-
stva, kako to tvrde inovatori u vjeri. Ebu Hanifa - Allah mu se smilovao! - u
svom djelu El-Fikhu-l-ekber (Najvei fikh) kae sljedee: Ne slii ni jednom
od Svojih stvorenja, niti Njemu nalikuje ita od Njegovih stvorenja. Potom
kae: Sva Njegova svojstva su drukija od svojstava Njegovih stvorenja: On
zna, ali ne onako kako mi znamo; On je moan, ali ne onako kao mi; On vidi,
ali ne onako kako mi vidimo.
Nuajm ibn Hammd46 kae: Ko usporedi Allaha sa bilo im od Nje-
govih stvorenja zaao je u nevjerstvo, ba kao i onaj ko zanijee neto od
onoga ime je Allah Sebe opisao. U onome ime je Allah Sebe opisao, kao
ni u onome kako Ga je opisao Njegov Poslanik, nema nikakve usporedivosti
sa stvorenjima.
Ishak ibn Rahevejh47 kae: Ko opie Allaha tako da Njegova svojstva
usporedi sa svojstvima ikoga od Njegovih stvorenja, taj ne vjeruje u Uzvie-
nog Allaha. Jo je rekao: Dehm i njegovi sljedbenici mogu se prepoznati
po svom optuivanju uenjaka iz glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-
dema) - laima koje su sami potpirili - da su muebbihi; meutim, oni su
muattile.48 Veliki broj prvaka vjerskoga uenja iz prvih generacija takoer
kae da se dehmije mogu prepoznati po tome to pripadnike glavnog toka
islama nazivaju antropomorfistima (muebbiha).
Naime, nema niti jednog poricatelja nekog imena ili svojstva Allahova
a da onoga ko to priznaje nee nazvati antropomorfistom. ak i oni najgo-
ri krivovjerci, karamiti i filozofi, koji u cijelosti nijeu sva Allahova imena i
koji govore da se ne smije za Allaha rei da je znalac i moan, tvrde da su
oni koji Ga tako nazivaju muebbihi, budui da upotreba te odrednice i za
Allaha i za ovjeka, po njima, neminovno podrazumijeva i slinost u sutini.
46
Puno ime mu je: Nuajm ibn Hammad el-Huzi el-Mervez Ebu Abdullah. On je prvi koji je
sainio zbirku hadisa po imenu Musned. Bio je jedan od najboljih poznavalaca nasljednog
prava. Jedno vrijeme je ivio u Iraku i Hidazu, tragajui za hadisima, a zatim se nastanio
u Egiptu. Hafiz u svom Et-Takrbu (Aproksimacija) za njega kae: Istinoljubiv, no esto je
pravio greke! Umro je 228. godine po H.
47
Puno ime mu je: Ishak ibn Ibrahim et-Temmi el-Mervez Ebu Jakb. Bio je najistaknutiji
uenjak svoga vremena u Horasanu. Hatb el-Bagddi za njega kae: U njemu se objedini-
lo znanje iz hadisa i erijatskog prava (fikh), dobro pamenje, iskrenost, pobonost i skro-
mnost prema dobrima ovoga svijeta. Od njega su predaje preuzimali: El-Buhri, Muslim,
Tirmizi i drugi.
48
Tj. da Allaha usporeuju sa neim (muebbiha), dok su oni koji Mu odriu svako svojstvo
(muattila).
Oni pak koji priznaju Allahova imena, ali ih shvataju samo kao metafore,
kakve su, naprimjer, ekstremne dehmije, tvrde da bi onaj ko bi rekao da je
Allah uistinu znalac i moan bio muebbih. Isto tako, onaj ko porie (Alla-
hova) svojstva i tvrdi da Allah nema znanja, moi, govora, voljenja niti volje,
onoga koji priznaje Njegova svojstva naziva muebbihom i mudessimom
(korporealistom).49 Iz tog razloga se u knjigama onih koji poriu Boija svoj-
stva - kod dehmija, mutezila, rafidija i drugih - oni koji ta svojstva pri-
znaju nazivaju muebbihima i mudessimima. Oni u svojim djelima kau:
Meu mudessime spadaju oni koji se nazivaju malikijama, a vezuju se za
jednog ovjeka po imenu Malik ibn Enes; zatim oni koji se nazivaju afijama,
a vezuju se za ovjeka koji se zove Muhammed ibn Idrs!!
ak su i oni od njih koji su tumaili Kuran, kao to su Abdu-l-Debbr,
Zamaheri i drugi, svakoga onog ko je priznavao ita od Njegovih svojstava
i vjerovao u vienje Allaha (na drugom svijetu) nazivali muebbihom. Ta
upotreba je, kod veine frakcija, bila preovlaujua u kasnijim generacija-
ma.
to se tie upotrebe tog naziva kod uvenih uenjaka glavnog toka
islama (ehlu-s-sunne), poznato je da oni pod negacijom slinosti izmeu
Allaha i stvorenja ne podrazumijevaju i negaciju Njegovih svojstava, niti
nazivaju muebbihom svakoga onog koji priznaje Allahova svojstva. Oni
kau da Allah ne slii stvorenjima ni u Svojim imenima, ni u svojstvima, ni
u djelima, kako je to ranije naznaeno u rijeima Ebu Hanfe - Allah mu se
smilovao! - naime: On zna, ali ne onako kako mi znamo; On je moan, ali
ne onako kao mi; On vidi, ali ne onako kako mi vidimo, to izraavaju i rijei
Uzvienog: Nita nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-r, 11), gdje se
odrie slinost sa stvorenjima, ali i potvruje svojstvo.
Kasnije e u Tahvijevim rijeima biti govora o potvrivanju Allahovih
svojstava, gdje e se skrenuti panja na injenicu da negiranje Njegove sli-
nosti sa stvorenjima ne znai i negiranje Njegovih svojstava.
Ono to prednje reeno dodatno pojanjava jest injenica da se ne
moe za dokazivanje o Boijem znanju koristiti primjerna analogija po kojoj
su u istoj ravni stablo i ogranak, niti opa analogija po kojoj su svi akteri
jednaki, budui da nita nije poput Allaha Uzvienog pa se On ne moe ni sa
im porediti, niti je mogue Njega i jo neto uvrstiti u neko ope pitanje, u
49
Mudessim - onaj koji otjelovljuje Boga, koji Mu imputira neke tjelesne elemente.
50
Hadis ne nalazimo niti u jednoj hadiskoj zbirci, ak ni u Sujtijevom El-Dmiu-l-kebru
(Velikom zborniku). Tano je da ga on navodi u svome djelu Tejdu-l-hakkati-l-alijja (Po-
drka uzvienoj istini) (I/89), ali ne navodi i njegov izvor.
ava sve to ima duu, a neki opet, da oznaava ljude i dinne. Ono to se
nadaje iz rijei Uzvienoga A Zemlju je za stvorenja (li-l-enm) razastro.
(Er-Rahmn, 10) ide vie u prilog onom prvom nego ostalome - a Allah
najbolje zna!
O njegovim rijeima:
51
Hadis biljee Muslim, Ibn Mada i Ebu Seid ed-Drim u svom djelu Er-Reddu ale-l-
dehmijje (Odgovor dehmijjama). Ovo je dio hadisa kojeg prenosi Ebu Msa el-Ear, a
kojeg emo kasnije navesti u cijelosti u fusnoti br. 171.
52
Naime, u pisanom obliku izraz kajjm sadri slovo vv (k-j-v-m), a izraz kajjm slovo elif
(k-j-elif-m). (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Uzvieni kae: Dinne i ljude stvorio sam samo zato da Meni robuju. Ja ne
traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah,
Moni i Jaki. (Ez-Zarijt, 56-58) O ljudi, vi ste ovisni o Allahu, a Allah je
neovisan i hvale dostojan. (Ftir, 15) Allah je bogat, a vi ste siromani.
(Muhammed, 38) Reci: Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim
Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje, a On hranu daje, a Njega niko ne hrani!
(El-Enm, 14)
Allah, d.., u hadisi-kudsijju, koji se prenosi posredstvom Ebu Zerra,
r.a., kae: O robovi Moji, kada biste svi vi, prvi i posljednji, ljudi i dinni, ima-
li srce poput najbogobojaznijeg ovjeka od vas, to u Mojoj vlasti ne bi po-
vealo nita. O robovi Moji, kada biste svi vi, prvi i posljednji, ljudi i dinni,
53
Hadis biljei Muslim (II/199), posredstvom Ubejja ibn Kaba.
imali srce kao kod onog najgrenijeg ovjeka od vas to u Mojoj vlasti ne bi
umanjilo nita. O robovi Moji, kada biste svi vi, prvi i posljednji, ljudi i dinni,
stali u jedan red i iskali od Mene, i Ja svakome od vas dao ono to je iskao, to
ne bi umanjilo od onoga to ima kod Mene, osim onoliko koliko bi umanjila
igla kojom bi se umoilo u more!54
Njegove rijei Opskrbljiva bez tekoe znae: bez tereta i muke.
O njegovim rijeima:
54
Hadis biljee Muslim u svome Sahihu (VIII/17), i Ahmed (V/160).
55
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefekun alejhi), posredstvom Ebu Seda el-Hdrija i
nekih drugih ashaba.
56
Na umu ima El-Berov hadis o kaburskoj kazni i nagradi, te o ispitivanju umrloga od strane
dvaju meleka. Radi se o poduem hadisu i mi emo ga navesti u cijelosti prilikom razma-
tranja kaburske kazne na kraju ove knjige.
57
Hadis biljee Ed-Drimi (II/450-451), Ibn Made (3781), Ahmed (V/348, 352) Ibn Adi u dje-
lu El-Kmil (I/35) i El-Hkim (I/256), posredstvom Burejdea ibn el-Husajba. Hadis glasi:
Kuran e na Sudnjem danu doi u liku njeno blijedog ovjeka, pa e onome ko ga je uio
rei: Ja sam onaj zbog kojeg si no provodio budan, zbog koga si edan bio u podnevnoj
pripeci! El-Hkim kae: Hadis je vjerodostojan (sahh) po uvjetima koje je postavio Mu-
slim!, sa im je saglasan i Ez-Zehebi. El-Busr u svom Ez-Zevidu kae: Prijenosni niz mu je
vjerodostojan (sahh).
O njegovim rijeima:
Meutim, treba kazati da se meu njegovim prenosiocima nalazi i Ber ibn el-Muhdir
koji je istinoljubiv, no iji hadisi se ne mogu uzeti bezrezervno (saddk lejjinu-l-hadsi),
kako se o njemu izrazio Hafiz u svom Et-Takrbu. Hadisi koje prenose takvi prenosioci
mogu biti samo u kategoriji dobrih (hasen) i teko mogu biti ocijenjeni vjerodostojnima
(sahh).
58
O ovome se prenosi veliki broj hadisa i autor e ih navesti na kraju knjige.
59
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Ummea, i El-Hkim, posredstvom Burejdea.
60
Hadis biljei El-Buhri (I/205 u evropskom izdanju), posredstvom Rifa ibn Rfia ez-Zirki-
ja, koji kae: Jednoga dana klanjali smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa kada se po-
digao sa jednog rukua rekao je: Semiallahu limen hamideh (Allah uje onog ko Mu izrie
zahvalu). Na to je jedan ovjek iza njega rekao: Rabbena leke-l-hamd, hamden kesren
tajjiben mubareken fihi (Gospodaru na, Tebi hvalu izriemo, zahvalom mnogom i lije-
pom, i blagoslovljenom)! Kada je zavrio sa namazom Allahov Poslanik je upitao: Ko je
ono onako rekao?! Ja!, kazao je onaj, na ta je Vjerovjesnik rekao: Ugledao sam trideset
i nekoliko meleka kako se natjeu ko e ih prije zapisati!
Biljee ga i Tirmiz (II/254-255), i Nes (I/147), preko drugog prijenosnog niza, takoer
posredstvom Rifa. U toj verziji stoji: Trideset i nekoliko meleka stalo se natjecati koji e
se od njih sa tim uspeti gore! Tirmizi kae: Hadis je dobar (hasen). Ja kaem: Prijenosni
niz mu je dobar (dejjid), a podupire ga i slian hadis koji prenosi Abdullah ibn Ebi Evf, a
u kojem se kae: Vidio sam, Allaha mi, kako ti se te rijei uzdiu u nebo, sve dok im se ne
otvorie jedna vrata i one uoe na njih! Ovu verziju biljei Ahmed (IV/355-356) i njegov
sin u svom Ez-Zevaidu. Svi prenosioci su mu pouzdani, osim Abdullha ibn Seda, kojega
Ibn Hibbn spominje u djelu Es-Sikt (Pouzdani prenosioci hadisa) (I/104-105).
Komentar:
Uzvieni Allah permanentno posjeduje svojstva savrenosti, svojstva Bia
i svojstva djelovanja (sift ztijja ve sift filijja). Nije doputeno vjerovati
da je Allah stekao neko svojstvo nakon to ga, prethodno, nije imao bu-
dui da su Njegova svojstva - uzvien neka je On! - svojstva savrenosti
pa bi neposjedovanje nekoga od njih predstavljalo manjkavost. Tako nije
zamislivo da je On savrenost stekao nakon to se ranije odlikovao onim to
joj je suprotno. Takvo to nije dopustivo kazati ni o Njegovim stvaralakim
atributima (siftu-l-fil), kao ni o atributima koji iskazuju Njegov voljni izbor
(sift ihtijrijja) i sl., poput stvaranja, oblikovanja, usmrivanja, oivljavanja,
uskraivanja, izljeva dareljivosti, smotavanja, uzdizanja, prilaenja, dolae-
nja, sputanja, srdbe, zadovoljstva i slinoga, ime je On Sebe opisao i ime
Ga je opisao Njegov Poslanik, svejedno to mi ne moemo dokuiti bit i
stvarnost toga, koje su Njegovo istinsko znaenje, pa se neemo uputati
u to tumaei ga na svoj nain, niti emo se u pogledu toga povoditi za
svojim porivima. Meutim, naelan smisao toga nam je poznat, kako se o
tome izrazio Imam Malik - Allah bio zadovoljan sa njim! - kada je upitan
o rijeima Uzvienoga: Zatim se uzdigao (nad) Arom! (El-Arf, 54) i sli-
nim ajetima, naime: To da se uzdigao poznato je, ali na koji nain - nije
poznato!61, iako se neto takvo dogaa u jednom vremenu a ne i u drugo-
me, kako se naznaava i u hadisu o zauzimanju (efatu): Gospodar moj se
danas rasrdio tako kako se nikada ranije nije rasrdio niti e se ikada kasnije
rasrditi!62
Nastalost u tom smislu nije nezamislivo, niti se ono moe oznaiti kao
nastajanje nakon to ga, prethodno, nije bilo. Zar se za nekoga ko danas
progovori, a i juer je imao sposobnost govora, tvrdi da mu se desio govor?!
A da pak prethodno nije imao sposobnost govora, usljed nekog nedostat-
ka - poput malodobnosti ili nijemosti - pa progovorio, tada bi se moglo
kazati da mu se desio govor. Onaj pak koji ne govori, ali ne zato to ima neku
61
Autor se ovdje ograniio na samo dio odgovora Imama Malika, koji u nastavku glasi: Vje-
rovati u to je obaveza, a zapitkivati o tome je novotarija u vjeri (bidat)! - tj. zabranjeno je
raspravljati o nainu na koji se uzvisio nad Arom. Imam Malik je u svom odgovoru upo-
trijebio rije poznato (malm) a ne, kako to govore neki inovatori u vjeri, spomenuto
(mezkr), to nema svoga utemeljenja, kako sam to objasnio u djelu Muhtesaru-l-uluvvi
(Saetak Gornjosti), str. 142; izdanje El-Mektebu-l-islami.
62
Hadis biljee El-Buhri i Muslim u svojim zbirkama hadisa, te neki drugi autori, a njegov
cjelovit tekst bit e dat neto kasnije.
Tako, ako se pod njim podrazumijeva neko apstraktno bie, koje po-
stoji samo po sebi i koje je odvojeno od svih dodatnih svojstava, to onda
nije ispravno. Ako se pak misli na to da su odreena svojstva nadodata na
Bie, Koje se poima drukije od onog kako se poima svojstvo - to je isprav-
no, s tim da u stvarnosti ne postoji bie koje je lieno svakoga svojstva. Po-
stoji pak Bie, Koje se opisuje svojstvima savrenosti, koja su Mu postojano
imanentna i neodvojiva od Njega. Um, meutim, zamilja Bie i svojstvo,
svakog ponaosob, dok u stvarnosti ne postoji bie koje se ne moe niim
oznaiti. Takvo neto bi bilo apsurdno. Ako bi, ak, imalo samo svojstvo
postojanja i to svojstvo bi bilo neodvojivo od subjekta koji postoji, iako um
zamilja subjekt i postojanje i predoava ih sebi ponaosob. U stvarnosti je,
pak, to dvoje neodvojivo jedno od drugog.
Neki bi mogli kazati: Svojstvo nije ni sam subjekt koji se opisuje, niti
je drugost u odnosu na njega. To ima ispravnoga smisla, tj. da svojstvo nije
i sam subjekt koji se opisuje, a kojeg um zamilja izdvojenim od svega dru-
goga, ali da jeste odreena drugost u odnosu na njega, no ne i odvojena
od njega. Naime, subjekt koji se opisuje ini jedinstven entitet sa svojim
svojstvima, nije plurikativan. Tako, ako bi ti rekao: Utjeem se Allahu!, to
bi znailo da se utjee Svetome Biu, opisanom istim svojstvima savre-
nosti, koja su Mu postojana i koja se, ni na koji nain, ne mogu razdvojiti
od Njega.
Ako bih rekao: Utjeem se Allahovoj sili!, pozivao bih se na jedno od
svojstava Uzvienog Allaha, a ne bih se utjecao nekome drugom, mimo
Allaha. Taj smisao se razumijeva iz izraza zt, (bie, posjednik, vlasnik, ima-
lac) koji se u osnovi i upotrebljava samo u nekom suodnosu: zt vudd
(egzistentan; posjednik egzistencije), zt kudret (monik; imalac moi), zt
izz (posjednik sile), zt ilm (znan; imalac znanja), zt kerem (dareljiv; po-
sjednik dareljivosti) i sl. Zt je enski oblik izraza z. To je izvorno znaenje
te rijei, iz ega se zakljuuje da odvajanje svojstava od zta nije mogue ni
na koji nain, makar um i mogao pretpostaviti neki zt odvojen od svojsta-
va, kao to moe pretpostaviti i apsurd.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Traim utoite u Allahovoj sili,
i Njegovoj moi, od zla s kojim se suoavam i kojeg se plaim! (Ezu bi
izzetillhi ve kudretihi min erri ma edidu ve uhzir).63
63
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Muslim ( broj: 2202). Cjelovit tekst hadisa gla-
si: Od Osmana ibn Ebi-l-sa es-Sekafija se prenosi da se on poalio Boijem Poslaniku,
s.a.v.s., na bol u tijelu koji je osjeao od momenta kad je preao na islam. Boiji Poslanik
mu je rekao: Stavi ruku na mjesto gdje osjea bol i reci: Bismillahi, tri puta, i sedam puta:
Ezu billahi ve kudretihi min erri ma edidu ve uhzir! Ovaj hadis, takoer, biljee i
imam Malik u svom El-Muvettau (Utabanom putu) ( 2/934/9 ), Ebu Davud (br. 3891) i
Tirmizi, koji za nj kae da je dobar i vjerodostojan (hasen/sahih), no bez rijei i kojeg
se plaim (ve uhazir). Biljei ga, isto tako, i Ahmed (IV/217 i VI/390), te Hkim (I/343), sa
dodatkom: pri svakom potiranju (fi kulli meshatin), koji za nj kae: Vjerodostojnog je
prijenosnog niza, to je tano.
64
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga: Muslim (2708), Ebu Dvud (3898, 3899 ) i drugi,
a vjerodostojan mu je i prijenosni niz (sened).
65
Hadis biljei Muslim i drugi autori, a ovo je jedna od dova koja se ui prilikom sedde.
66
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga: Ebu Davud (5074) i Ahmed (2/52) sa vjerodostoj-
nim prijenosnim nizom (sened). Ovo je, inae, jedna od dova koje se ue ujutro i navee.
67
Hadis je slab (daf); biljei ga Ibn Ishak sa slabim i prekinutim prijenosnim nizom. Neki
hadiski uenjaci ga prenose od njega i s njegovim neprekinutim prijenosnim nizom, ali je
u tome njegovo vlastito tradiranje (ananatuhu). Elaboriran je u djelu Tahrdu fikhi-s-sra
(Elaboracija Sutine ivotopisa), str. 132, i djelu Ed-Daifa (Zbirka slabih hadisa), 2933.
imena sve dok Sam Sebi nije stvorio imena, odnosno dok Ga imenima, koja
su sami izmislili, nisu nazvala Njegova stvorenja, onda je to najvea zabluda
i nevjerstvo u pogledu Njegovih imena.
Profesor (Tahvi) - Allah mu se smilovao! - na to je skrenuo panju ri-
jeima: On je oduvijek sa svim Svojim svojstvima, jo od prije nego e stvo-
riti stvorenja... itd., odgovarajui mutezilama, dehmijama i onim iijama
saglasnim sa njima. Oni su, naime, govorili: On, Uzvieni, postao je kadrim
da djeluje i govori nakon to za to nije bio kadar, budui da su i djelovanje i
govor postali mogui, nakon to to nisu bili. Tako se i On iz (stanja) samone-
mogunosti preobrazio u (stanje) samomogunosti!
Al ibn Kullb, El-Eari i drugi, koji su bili saglasni sa njima, kau: i-
njenje je Njemu postalo mogue, nakon to Mu je od Njega bilo onemo-
gueno! to se pak tie govora, on, po njima, ne potpada pod htijenje i
sposobnost, ve je to neto neodvojivo od Njegovoga Bia.
Ovakav govor potjee od dehmija, jer su oni govorili: Vjeni konti-
nuitet dogaanja nije mogu. Dogaanja moraju imati svoj poetak, budui
da ne mogu postojati dogaanja koja nemaju svoga poetka. Tako je nemo-
gue da je Gospodar Uzvieni bio uvijek djelatan i govoran po svome htije-
nju. tavie, On nije mogao biti ni kadar za to, jer je i sposobnost u odnosu
na nemogue nemogua!
Ovo je, meutim, pogreno rezonovanje. Ono sugerira i nemogunost
nastanka svijeta, premda je on postao, nakon to ga, nekada, nije bilo (ha-
dis). Ono pak to je nastalo, nakon to nije postojalo, neminovno mora biti
neto to je potencijalno mogue, a ta mogunost nema odreenog vre-
mena; nema zamislivog vremena a da ta mogunost nije postojala u njemu,
niti mogunost injenja, njegova dopustivost i vjerodostojnost imaju neki
svoj poetak u kojem bi dosegnuli svoju krajnju taku. Otuda proizlazi ne-
minovan zakljuak da je injenje uvijek mogue, da je dopustivo njegovo
aktiviranje i da je ono vjerodostojno pa, prema tome, i konstatacija da je
Gospodar permanentno kadar za nj. Prema tome, mora se priznati dopusti-
vost dogaanja koja ne moraju imati svoga poetka.
Dehmije, i oni koji su saglasni sa njima, kau: Mi ne prihvatamo mo-
gunost postojanja dogaanja koja nemaju svoga poetka. Potvrujemo
mogunost dogaanja, pod uvjetom da im prethodi nedogaanje, koje
nema svoga poetka. To je zato to su dogaanja, kod nas, nemogua u smi-
slu da su oduvijeka. Dogaanja kod nas ne mogu imati karakter oduvjekosti,
O njegovim rijeima:
Komentar:
Iz Profesorovih - Allah mu se smilovao! - rijei jasno se vidi da on ne pri-
znaje beskonanost uzrono-posljedinog niza u prolosti, a kasnije emo
navesti njegove rijei kojima neto takvo doputa u budunosti, naime: A
Dennet i Dehennem su dva stvorenja koja nikada nee proi ni nestati,
to je i opredjeljenje veine uenjaka, kako je prethodno navedeno. Nema
nikakve sumnje da stajalite onih koji mogunost neega takvog negiraju i
u prolosti i u budunosti - kako su to nauavali Dehm i njegove pristalice,
tvrdei da su i Dennet i Dehennem prolazni - nema svoga utemeljenja u
istini, to e, ako Bog da, biti potkrijepljeno dokazima.
to se tie stajalita onih koji dre moguim dogaanja koja nemaju
svoga poetka iz reda onih koji podupiru dogaanja koja nemaju svoga kra-
ja, ono se nadaje kao ispravnije od stajalita onih koji to dvoje razdvajaju,
budui da je On, Uzvieni, permanentno iv, a da je djelovanje nerazdvojiva
sastavnica ivota, pa je On i permanentno djelatan za ono to eli. On je
Sam Sebe time opisao rijeima: Gospodar Prijestolja Slavnog, Koji ini ono
to Mu je volja! (El-Burd, 15-16)
Ajet sugerira nekoliko stvari:
1. da On, Uzvieni, djeluje po Svojoj volji i Svome htijenju;
2. da je On jednako takav, budui da je to kazao u kontekstu izricanja
pohvale i hvale Samome Sebi, to e kazati da je to sastavni dio Nje-
gove savrenosti, te da nije dopustivo da bude bez te savrenosti ni u
jednome vremenu. Naime, rekao je: Pa da li je onda Onaj Koji stvara
kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se! (En-Nahl, 17) Budui, dakle,
da su to svojstva Njegove savrenosti, epiteti Njegove veliine, ona
nisu nastala u nekom vremenu nakon to ih, prije toga, nije bilo.
3. da On, kada neto hoe, to i radi, jer estica m (u gore navedenom
ajetu) vezuje se za sve, openito, tj. On uini sve to eli uiniti.
To se odnosi na Njegovu volju, povezanu s Njegovim inom. to
se tie Njegove volje vezane za djela ljudi, ona ima drukiji status.
Naime, ako On eli da ovjek uradi neko djelo, ali mu ne eli u tome
68
Debrijje - deterministi, koji su drali da ovjek ne posjeduje vlastitu volju, ve da funkci-
onira kao programirani objekat. (Nap. prev.)
69
Hadis je vjerodostojan (sahh), dok verziju u kojoj se kae sa Njim nisam naao kod El-
Buhrija, premda on u svome Sahihu ovaj hadis - u dvjema posljednjim verzijama, tj. u
kojima stoji: prije Njega, odnosno: osim Njega - navodi na dva mjesta: u tematskim cje-
linama Poetak stvaranja (Bedu-l-halk) i Izraavanje Boije jednosti (Et-Tevhd). Drugu
od te dvije verzije biljei Bejheki u djelu El-Esmu ve-s-sift (Imena i atributi, VI/270), dok
Ahmed biljei onu prvu (IV/431), ali sa rijeima: Allah, d.., bio je prije svake stvari. Ze-
hebi taj hadis, u djelu Muhtesaru-l-uluvv (Saetak Gornjosti, 98/40), pripisuje El-Buhriju i
ocjenjuje ga vjerodostojnim (sahh)! (V.: uvodni dio, str. 27) Rijei hafiza Ibn Hadera u ko-
mentaru ovog hadisa sugeriraju da on nije naao onu verziju u kojoj stoji: sa Njim. Naime,
on kae (VI/206): Napomena: U nekim djelima se ovaj hadis navodi u sljedeem obliku:
Bio je Allah i niega nije bilo sa Njim, a On je i sada onakav kakav je i bio! To je dodatak
kojega nema ni u jednom hadiskom djelu, na to je upozorio velikan znanosti Tekijjuddn
ibn Tejmijje. to se pak tie rijei: i niega nije bilo sa Njim, treba kazati da sami odjeljak,
naslovljen sa Niega drugog nije bilo osim Njega izraava isti smisao.
Prema tome, da je Ibn Hader znao za ovu verziju, on bi je svakako i spomenuo, pa ne bi
imao potrebe opravdavati je znaenjem one verzije koju je naveo, kako je to oevidno.
Opet, Allah najbolje zna!
70
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga, takoer, i Ahmed (II/169) i Tirmizi, koji ga isto
tako ocjenjuje vjerodostojnim, ali bez onog zadnjeg dijela: a Njegov Prijesto (Ar) bio je
na vodi. Taj dodatak nalazi se u verziji koju biljei Muslim. Hadis biljei i Bejheki u djelu
El-Esm (Imena, 269). Njegova verzija glasi: Allah je zavrio sa sudbinskim odreenjima
i ovosvjetskim stvarima na pedeset hiljada godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju,
kad Njegov Prijesto bijae na vodi!
71
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je ranije spominjan.
O njegovim rijeima:
Komentar:
To znai da je Uzvieni Allah bio atributiran injenicom da je Gospodar
(Rabb) i prije nego je bilo ijednog podanika (merbb), kao i injenicom da
je Stvoritelj (Hlik) i prije nego je bilo ijednog stvorenja.
Neki istaknuti autoriteti u svojim komentarima kau: Htio je, naime,
rei: Posjedovao je svojstvo gospodarstvenosti i svojstvo stvoritelja. Nije
rekao i stvoriteljstva budui da je stvoritelj onaj koji neto iz nepostojanja
uvodi u postojanje, i nita osim toga, dok Gospodar podrazumijeva i mno-
go toga drugoga, poput vlasti, uvanja, ureenja i uzgajanja, tj. postupnog
voenja neega sve do njegovog upotpunjenja. Stoga je sasvim na mjestu
to to je upotrijebio rije koja u sebi objedinjuje sve te smislove, a to je gos-
podarstvenost (rubbijjet).
Meutim, to nije ba do kraja tako s obzirom da rije stvaranje (halk)
implicira, takoer, jo i odreivanje mjere (takdr).
O njegovim rijeima:
Komentar:
To znai da je On, Uzvieni, bio atributiran kao Oivitelj umrlih prije nego
e ih oiviti, kao to je bio atributiran kao Stvoritelj prije nego e ih stvoriti.
Time je mutezile i one koji su zastupali njihove ideje ostavio bez argumena-
ta, kako smo to ranije kazali u prii o njima. Isto tako je ranije utvreno da
On, Uzvieni, permanentno ini to hoe.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovim se sugerira priznavanje Njegovih svojstava u Praiskonu (Ezel), prije
nego e zapoeti proces stvaranja. Govor o nad svakom stvari i onome
ta sve to obuhvata, te o obuhvatnosti svega na (svakome) mjestu, shod-
no indikatorima koji ga okruuju, doi e kasnije, kada budemo razmatrali
pitanje govora, ako Bog da.
Mutezile su iskrivili onaj smisao koji se nahodi iz rijei Uzvienoga: A
Allah je nad svakom stvari moan! (El-Bekare, 284); rekli su: On je kadar za
sve ono to je u Njegovoj moi. to se pak tie ljudskih djela, On, kod njih,
nad njima nema moi. Meutim, meusobno su se sukobili oko toga da li je
u stanju i Sam uiniti neto slino tim djelima, ili nije!?
Ako bi smisao ajeta doista bio onakav kako to oni tvrde, to bi onda
bilo isto kao kad bi se reklo: On je znalac svega to zna i stvoritelj svega to
stvara!, i slino, to je besmisleno. Na taj nain su zanijekali svojstvo Njegove
potpune moi nad svakom stvari.
Pripadnici glavnog toka islama (Ehlu-s-sunne), meutim, dre da je Allah
nad svakom stvari moan, to podrazumijeva svaku zamislivu mogunost.
Ono pak to je po sebi nemogue, npr. da neto postoji i ne postoji u isto vrije-
me, to nema svoje realnosti, niti je njegovo postojanje zamislivo, pa se, stoga, i
ne zove stvar, po opoj saglasnosti svih razumnih ljudi. U to, naprimjer, spada
stvaranje sebi slinoga, injenje sebe nepostojeim i sline apsurdnosti.
Ovo naelo je, ustvari, vjerovanje u Njegovu punu i sveopu Gospo-
darstvenost, jer da je On Gospodar svake stvari vjeruje samo onaj koji vjeru-
je da je On moan nad svim tim stvarima. Ne vjeruje u potpunost i savre-
nost Njegove Gospodarstvenosti onaj koji ne vjeruje da je On nad svakom
stvari moan.
Meutim, sukobili su se oko potencijalno mogueg nitavila, naime da
li je i ono neto, ili nije?! Konstatirali su da nitavilo u vanjskome svijetu nije
neto, ali da Allah zna ta e biti prije nego bude, i propie ga, a moda ga
72
Ummet (ar. el-umma) - dosl. zajednica, narod, vrsta, skupina i sl. Terminoloki: svjetska
zajednica muslimana; sljedbenici uenja poslanika Muhammeda, a.s. Svaki musliman na
svijetu je formalni lan toga ummeta. (Nap. prev.)
73
Ovog dodatka nema u rukopisu, kao ni u tampanim primjercima, meutim slijed govora
ga nalae.
Pa, molimo Allaha Uzvienoga, Onoga koji sve uje i vidi, da nas -
Svojom dobrotom i plemenitou - osnai postojanom rijeju u ivotu na
ovome svijetu i na ahiretu!
O gramatikoj analizi sintagme kao On (kemislihi )postoji nekoli-
ko gledita. Prema jednome od njih slovo kaf ( kao, poput) je dodato zarad
intenziviranja znaenja.
Evs ibn Hader je rekao:
Takvog stvora kao (kemisli) momka Zuhejra nema, koji bi se s njim
mogao ravnat u vrlinama.
Drugi pjesnik je rekao:
U vrsti ljudskoj ljudi nema ko to oni su (kemislihim)!
Trei je rekao:
A ubijeni ko (kemisli) povaljana debla palmi bijahu!
Tako bi preostali dio predmetne sintagme, tj. mislihi , bio predikat
defektivnog glagola lejse , a njegov subjekat rije ejun ( dosl. neto;
u predmetnom sluaju nita). Ovo gledite je snano i dobro i Arapi po-
znaju taj smisao u svome jeziku, ne bi im ostao zakriljen ako bi im se neko
tako obratio. Od samih Arapa se, takoer, navodi i dodavanje slova kaf sa
ciljem intenziviranja znaenja, kao u rijeima jednoga od njih:
A kamenje uareno kao ono (ke kem) je na koje lonac stavlja se.74
Tako je i sa rijeima drugoga:
Pa postadoe kao (misle ke) lie izjedeno.
74
Ovo su stihovi iz pjesme u redez-formi Hitma el-Mudaiija, kao to stoji u enciklopedij-
skom rjeniku arapskog jezika Lisanu-l-Areb kod objanjenja glagola sef. (U izvorniku se
daje i ire objanjenje upotrijebljenih formi rijei, sa stajalita gramatike arapskoga jezika,
to za nas nema nikakvog znaaja pa ga, prema tome, nismo ni prevodili - nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Stvorio je, tj. uveo u postojanje, oblikovao i divno kreirao. Rije stvoriti pone-
kad se upotrebljava i u znaenju odrediti mjeru. Izraz stvorenja (halk), u ovom
njegovom iskazu, ima infinitivno znaenje, tj. ono to je stvoreno (mahlk),
dok sintagma po svome znanju ima funkciju akuzativa stanja, tj. stvorio ih je,
znajui ih. Uzvieni kae: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, i Onaj koji sve
potanko zna, Koji je o svemu obavijeten. (El-Mulk, l4) U Njega su kljuevi
svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i
nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje
niti ieg mokrog niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi. On vas nou
uspavljuje - a zna i ta ste preko dana grijeili. (El-Enm, 59-60)
U tome se nalazi i odgovor mutezilama.
Imam Abdulazz el-Mekki - Allah mu se smilovao! - fijin prijatelj
i sabesjednik, u svojoj knjizi El-Hajda76 navodi svoju raspravu sa Birom el-
Mersijem kod halife El-Memna. Naime, kad ga je on upitao ta kae o
75
Tj. u arapskom jeziku: mislun dosl. slinjak. (Nap. prev.)
76
Pripisivanje ove knjige El-Mekkiju je upitno. V. fusnotu br. 142.
77
U rukopisu stoji: od neznalca.
O njegovim rijeima:
U I odredio im je sudbine.
Komentar:
Uzvieni kae: On je sve stvorio i svemu dao preciznu odredbu! (El-Fur-
kan, 2) Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49) A Allahova zapovijed
je odredba konana. (El-Ahzb, 38) Koji sve stvara i ini skladnim, i Koji
sudbine odreuje i napuuje. (El-Al, 2-3)
U Muslimovom Sahihu se, posredstvom Abdullaha ibn Amra, navode
sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Uzvieni Allah je odredio sudbine
svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju,
a Njegov Prijesto (Ar) bio je na vodi!78
O njegovim rijeima:
78
Hadis je vjerodostojan (sahh), i ve je navoen.
79
Hadis je vjerodostojan (sahh) i Muslim ga navodi u poglavlju o sudbini (El-Kader). Takoer
ga biljei i Ahmed u svom Musnedu (I/390, 413, 433, 445 i 446), te Ibn Ebu sim u djelu
Es-Sunnah (Sunnet), br. 262-263.
80
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je samo dio hadisa kojeg Ebu Jal prenosi od Enesa sa
slabim (daf) prijenosnim nizom, no smisao mu je ispravan - potvruju ga mnogi drugi
hadisi, meu kojima je i onaj koji, takoer, prenosi Enes a koji glasi: Ko eli da mu se dadne
poveanje u opskrbi i produi mu se ivotni trag, neka odrava svoje rodbinske veze! Ovaj
hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
81
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ranije je naveden u cijelosti pod br. 55.
82
Nazivanje El-Hakimovog El-Mustedreka vjerodostojnom zbirkom hadisa, tj. Sahihom,
prenaglaena je tolerantnost, s obzirom na veliki broj slabih i odbaenih hadisa, pa ak
i izmiljenih, koji se nalaze u njemu. Stoga e vidjeti kako vispreni hadiski strunjaci
obiavaju rei: Navodi ga El-Hkim u svome El-Mustedreku!
83
Hadis je dobar (hasen), ali bez rijei ovjek doista moe biti lien... El-Hkim ga ocjen-
juje vjerodostojnim (sahh) sa im se saglasio i Ez-Zeheb. Meutim, u njegovom prije-
nosnom nizu ima i jedan nepoznat prenosilac. No, podrava ga jedan drugi hadis, ali bez
naznaenog dodatka. Prema tome, hadis je, bez tog dodatka, dobar (hasen). Ja sam se
o njemu izrazio u knjizi El-Ehdsu-s-sahha (Vjerodostojni hadisi), br. 154, tampanoj u
izdanju El-Mektebu-l-islami.
84
Obojica ga biljee posredstvom Ibn Omera, a Muslim ga biljei jo i posredstvom Ebu
Hurejrea. U toj verziji hadis glasi: Nemojte se zavjetovati, jer zavjet nee nita izmijeniti u
onome to je sudbinom odreeno, jedino e se njime izuzeti neto imovine od krtaca! Ja
sam ga struno elaborirao u Ibn Asimovom djelu Kitbu-s-sunna (Knjiga sunneta) pod br.
312-314, te u El-Irvu (2585).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Naime, Uzvieni Allah zna ta je bilo i ta e biti, i zna kako bi izgledalo ono
to nije bilo da je, kao to kae: A i kada bi bili vraeni nazad, oni bi opet
radili ono to im je zabranjeno! (El-Enm, 28). Iako je znao da nee biti
vraani nazad, ipak je kazao da bi oni, kada bi bili vraeni, opet radili onako
kako su radili i prije, kako to Uzvieni kae: Da je Allah znao da od njih
moe biti nekoga dobra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uju, oni bi se
opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu! (El-Enfl, 23) U tome je sadran i
odgovor rafidijama i kaderijama, koji su govorili: On neto ne poznaje prije
nego ga stvori i uvede ga u postojanje! Ovo je jedan od segmenata pitanja
o sudbini, o emu e kasnije biti dato vie objanjenja, ako Bog da.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor navodi naredbu i zabranu nakon to je spomenuo stvaranje i sud-
binsko odreenje ime je sugerirao injenicu da je Allah, Uzvieni, ljude
stvorio zato da Ga oboavaju, kako to Uzvieni kae: Dinne i ljude sam
stvorio samo zato da Me oboavaju! (Ez-Zarijt, 56) Onaj koji je stvorio
smrt i ivot kako bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati! (El-Mulk, 2)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni kae: A vi ne moete htjeti osim ono to Allah hoe - Allah, uisti-
nu, sve zna i mudar je! (Ed-Dehr, 3); A vi ne moete nita htjeti ako to Allah,
Gospodar svjetova, nee! (Et-Tekvr, 29); Kad bismo im meleke poslali, i
kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih oigledno sve dokaze
sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio! (El-Enm, 111); A
da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi uinili! (El-Enm, 112); Da Gospodar
tvoj hoe, na Zemlji bi, doista, bili svi vjernici! (Jnus, 99); Onome koga
Allah eli da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga
eli da u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i umornim uini kao kad
ini napor da na nebo uzleti! (El-Enm, 125)
Kazivajui o Nhu, a.s., tj. o njegovom obraanju narodu kojem je po-
slan, Uzvieni kae: Ako Allah hoe da vas ostavi u zabludi, nee vam savjet
moj koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem! (Hd, 34)
Takoer kae: Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga
koga hoe - na Pravi put izvodi! (El-Enm, 39)
Osim ovih, postoje i mnogi drugi dokazi o tome da ono to Allah hoe
to i bude, a to nee to i ne biva. Ta, kako bi u Njegovome carstvu i moglo
biti neto ega On nee da bude!? Imali li, dakle, ikoga u veoj zabludi, i da je
u veem nevjerstvu, od onoga koji tvrdi da je Allah od nevjernika htio iman,
a da je nevjernik htio nevjerstvo pa da je htijenje nevjernikovo nadvladalo
nad htijenjem Allahovim!? Uzvien neka je Allah nad onim to govore oni
uzvienou golemom!
Ako bi neko rekao: U tom smislu nejasne su sljedee rijei Allaha Uzvi-
enoga: Oni koji su Bogu neto pridruivali u Boanstvenosti Njegovoj go-
vorit e: Da je Allah htio, mi ne bismo Njemu nita pridruivali u Boanstve-
nosti Njegovoj, a ni preci nai! (El-Enm, l48) Oni koji Njemu pridruuju
druge u Boanstvenosti Njegovoj govore: Da je Allah htio, ne bismo se mi,
pored Allaha, nikome klanjali! (En-Nahl, 35); Da Milostivi hoe - govore
oni - mi im se ne bismo klanjali. Oni o tome nita ne znaju, oni samo lau!
(Ez-Zuhruf, 20)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo je odgovor mutezilama u njihovoj tvrdnji da je Bog obavezan initi
ono to je najbolje za ovjeka, to spada u pitanje upute i zablude. Mutezile
kau: Uputa od Allaha: to je objanjenje ispravnog puta, a odvoenje u za-
bludu (el-idll): to je nazivanje ovjeka zabludjelim. Uzvieni ovjeka tretira
zabludjelim onda kad ovjek u sebi stvori zabludu!
Ovo se zasniva na njihovom pogrenom naelu, naime da ljudi stva-
raju svoja djela. Za ovo kako mi kaemo dokaz su rijei Uzvienoga: Ti,
doista, ne moe uputiti na Pravi put onoga koga ti eli da uputi, ve
Allah upuuje koga On hoe! (El-Kasas, 56) Da, dakle, uputa znai samo
pojanjenje Puta, tada odricanje toga Njegovu Vjerovjesniku ne bi bilo ko-
rektno, budui da je on - neka su na njega mir i blagoslovi Boiji! - Pravi
put objasnio i onome koga voli, i onome koga ne voli. Zatim, rijei Uzvie-
noga: A kad bismo htjeli, svakoj dui bismo dali njenu Uputu! (Es-Sedda,
l3); Allah u zabludu odvodi koga hoe, i upuuje koga hoe! (El-Mudde-
ssir, 31)
Kada bi, dakle, Uputa od Boga bila samo objanjenje - to je openito
i podrazumijeva svakoga - tada ograniavanje na htijenje ne bi bilo korek-
tno. Isto se moe kazati i za rijei Uzvienoga: Da nije bilo milosti Gospo-
dara moga, i ja bih bio jedan od tu dovedenih! (Es-Sfft, 57); Allah, koga
hoe u zabludu odvede, a koga hoe uini (da bude) na Pravome putu!
(El-Enm, 39)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Oni su, naime, onakvi kako je za njih rekao Uzvieni, naime: On vas stvara,
pa su neki od vas nevjernici, a neki vjernici! (Et-Tegbun, 2) - to znai da je
onaj koga je On uputio na ispravno vjerovanje (imn) upuen zahvaljujui
Njegovoj dobrostivosti i da za to sva zahvala pripada Njemu, a da je onaj
koga je odveo u zabludu tamo odveden na temelju Njegove pravednosti, za
ta (isto tako) sva zahvala pripada Njemu. O ovome e kasnije biti dato vie
objanjenja, ako Bog da, s obzirom na to da Profesor - Allah mu se smilo-
vao! - govor o sudbini nije objedinio na jednom mjestu, ve ga je raspodije-
lio na vie mjesta, pa sam se i ja drao tog njegovog rasporeda.
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
Komentar:
Njegovu odluku ne moe odbiti nikakav odbija, niti je moe prolongirati,
odnosno Njegovu odredbu ne moe odgoditi nikoji odgoiva, niti Njegovu
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
U Ilikovani
da je Muhammed Njegov rob odabrani, Njegov vjerovjesnik od-
i Njegov poslanik s kojim je zadovoljan!
Komentar:
Odabranost, odlikovanost i injenica da se neim zadovoljno imaju me-
usobno slina znaenja. Znaj da se ovjekova potpunost nalazi u stepenu
ostvarenja njegove ropske potinjenosti prema Allahu Uzvienome. Sve to
ovjek, dakle, u veoj mjeri bude rob Allahov sve je vea njegova potpunost
i uzdie mu se duhovni stepen (dereda). Onaj ko zamilja da ovjek, na neki
nain, izae iz ropske potinjenosti, i da izlazak iz nje predstavlja veu pot-
punost, taj je najvea neznalica i u najveoj je zabludi. Uzvieni kae: Oni
govore: Milostivi ima dijete! Uzvien neka je On, to su samo robovi poto-
vani! (El-Enbij, 26) i sl. Allah je Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., nazvao robom
na najasnijem od svih mjesta - u suri El-Isr je rekao: Uzvien neka je
Onaj koji je roba svoga nou proveo...! (El-Isr, 1) Jo je rekao: A kada je rob
Allahov ustao da Mu se pomoli... (El-Dinn, 19); Pa je robu Svome objavio
85
Hadis biljee Buhari i Muslim (muttefek alejhi), s tim da je ovo samo dio hadisa, koji e
kasnije biti naveden u cijelosti.
potvrda njegove lai, dok je, u sluaju onoga koji je istinit, stvar upravo su-
protna tome.
Tako obojica njih izlaze sa istom tvrdnjom, pa kako jedan govori isti-
nu, a drugi lae, to se istinitost jednoga, a la drugoga, neminovno moraju
pokazati, makar i poslije nekog vremena. Istinitost je, naime, neodvojiva od
dobroinstva, a la od pokvarenosti, kako se to navodi u Sahihima Buharija
i Muslima, tj. u hadisu koji se prenosi od Vjerovjesnika, a.s.: Drite se isti-
noljubivosti jer istinoljubivost vodi ka dobroinstvu, a dobroinstvo vodi
prema Dennetu. ovjek tako istinito zbori (i tei istini) sve dok i kod Allaha
ne bude ubiljeen kao istinoljubiv. uvajte se pak lai, jer la vodi ka pokva-
renosti, a pokvarenost vodi prema Vatri. Tako ovjek neprestano lae i tei
ka lai, sve dok i kod Allaha ne bude ubiljeen kao laov!86 Stoga Uzvieni
kae: Hoete li da vam kaem kome dolaze ejtan? Oni dolaze svakom la-
cu, greniku. Oni prislukuju - i veina njih lae. A, zavedeni slijede pjesnike.
Zar ne zna da oni svakom dolinom blude i da govore ono to ne rade?!
(E-uar, 221-226)
Prema tome, vraevi i njima slini, makar se ponekad ono to oni go-
vore iz svijeta nepoznatoga pokazalo istinitim, ipak pri sebi imaju lai i po-
kvarenosti koje nedvosmisleno otkrivaju da im ono to prenose ljudima ne
dolazi od meleka i da nisu vjerovjesnici. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada
je Ibn Sajjdu rekao: Sakrio sam ti neto!, i on mu odgovorio: (To je) crni
dim!, kazao mu: Zaepi, ti nee prei svoju mjeru!87, tj. ti si (obini) vra.
86
Profesor Ahmed kir kae: Oba ova dodatka (tj. estica inne, dosl. zaista, koja se u izvor-
niku nalazi ispred rijei dobroinstvo - a dobroinstvo - te dio koji se nalazi u zagradi
(tj. i tei istini), nalaze se u verziji koju biljei Muslim (II/289), dok je u tampanom pri-
mjerku na oba mjesta stajalo (umjesto ma jezalu) la jezalu, no mi smo to uskladili prema
onome kako je kod Muslima, budui da je verzija koju navodi autor blia onoj kod Musli-
ma, a koja se prenosi posredstvom Veka i Ebu Muvije, a obojica njih hadis su preuzeli
od El-Amea. Tako ga, u istom obliku, biljei i Ahmed (4101), takoer posredstvom Veka
i Ebu Muvije. Prema tome, autor je ovaj hadis, u ovakvom njegovom obliku, nesmotreno
pripisao Sahhima Buhrije i Muslima, iako Buhari navodi samo dio hadisa, skraeno, sa
slinim znaenjem, ali sa drugim prijenosnim nizom. Autor se, po svemu sudei, u ovo-
me poveo za El-Munzirijevim djelom Et-Tergb ve-t-terhb (Podsticanje i obeshrabrivanje)
(IV/26-27). Takoer ga je, nesmotreno, pripisao Buhriju. V.: Fethu-l-Bri, X/422-423.
Nsiruddin kae: (Hadis je) vjerodostojan. Buhari ga, u saetom obliku, navodi u poglavlju
o etici (El-Edeb), kako je to rekao profesor kir - Allah mu se smilovao! - s tim da ga
u djelu El-Edebu-l-mufred (Jedinstvena etika), pod brojem 386, navodi u jo potpunijem
obliku.
87
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga Buhari i Muslim, posredstvom Ibn Omera.
88
Hadis je vjerodostojan i sastavni je dio prethodno naznaenog hadisa.
89
Hadis je vjerodostojan, biljei ga Muslim (VIII/190) posredstvom Ebu Seida el-Hudrija. U
hadisu stoji da mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na to rekao: Vidi Iblsov prijesto na moru!
dolaska prve Objave rekao: Plaim se za sebe!90, rekla: Boe sauvaj! Allah
tebe, bogme, nee poniziti: ti uva rodbinske veze, govori istinu, olakava
drugim, ugouje gosta, pomae onoga ko je ostao bez sredstava i uvijek
podupire istinu!91
On se nije plaio da bi mogao neto hotimino slagati, s obzirom da
je, po sebi, znao da ne lae, ve se bojao da se, moe biti, s njim nije zbilo
neto runo, to je neka druga pozicija. Na to je Hadda stala nabrajati one
stvari, koje to opovrgavaju. Radi se o izrazima plemenitoga morala i izvrsne
udi, prema emu je on pokazivao prirodnu sklonost, dok je opepoznato iz
Allahova obiaja da On onoga, koga je prirodno obdario lijepim udoreem
i zatitio ga od pokuena morala, nee poniziti.
Isto tako je Negus (En-Nedi), kada se raspitivao o onome o emu
Vjerovjesnik govori, i kada je zatraio da mu neto proue iz Kurana, pa mu
oni prouili, rekao: Ovo i ono sa ime je doao Musa, a.s., doista potjee iz
jedne nie!92
Isto tako je Vereka ibn Nevfel, kada mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispriao
ta je vidio - a Vereka je bio prihvatio kranstvo i arapskim jezikom i pi-
smom ispisivao Indil (Novi zavjet), pa ga je Hadda zamolila da od svoga
bratia pouje ta je vidio te mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispriao o tome -
rekao: To je bio isti onaj pouzdanik koji je dolazio i Msu!93
Tako je bilo i sa Heraklijem, bizantijskim carem. Kada mu je Vjerovje-
snik, s.a.v.s., poslao pismo kojim ga je pozvao u islam, on je od onih Arapa
koji su tamo bili - a meu njima je bio i Ebu Sufjn, koji je sa skupinom
Kurejija trgovakim poslom bio doao u am - traio da mu ispriaju o
90
Hadis je vjerodostojan (sahh) i predstavlja dio podueg hadisa o poetku Objave, koji se
navodi na poetku Buhrijevog Sahha (br. 3 u saetku Buhrijeve zbirke, izdavaa El-
Mektebu-l-islmi). U izvorniku, kao i u mekanskom tampanom izdanju, umjesto za sebe,
stoji za svoju pamet! O tome Ahmed akir kae sljedee: To je oigledna greka, koju je,
vjerovatno, nainio prepisiva. tavie, takvo neto bilo bi nerazumno, Boiji Poslanik,
s.a.v.s., ne bi mogao kazati neto takvo. tavie, i samo tumaenje nekih uenjaka njegove
bojazni za sebe njegovim strahom od ludila, Hafiz (Ibn Hader) u El-Fethu (I/23) dri nepri-
linim; kae: Ebu Bekr ibn el-Arebi to smatra neutemeljenim, i sasvim je upravu u tome!
91
Hadis biljei Buhri, posredstvom Aie. Radi se o dijelu prethodno naznaenog hadisa.
92
Hadis je dobar (hasen) i predstavlja samo dio hadisa Ummi Seleme u vezi sa njenom, ope-
nito, prvom hidrom muslimana u Abesiniju. Biljei ga Ibn Ishk u djelu Es-Sra (ivotopis,
I/357-363, Ibn Him). Od njega ga prenosi i Ahmed (I/201-203), sa dobrim prijenosnim
nizom.
93
Hadis biljei Buhri i predstavlja nadopunu hadisu, koji prenosi Aia, a koji je naveden prije
njega.
94
Hadis, u svoj njegovoj duini, biljei Buhri, posredstvom Ebu Sufjna, i on se kod njega
nalazi u integralnom obliku.
95
Hadis biljei Muslim u svome Sahhu (VIII/227), te Ahmed (IV/332, 333, VI/15, 16) u slje-
deem obliku: udna je stvar sa vjernikom: kod njega je sve dobro, to nije ni kod koga
drugoga..., dok je preostali dio hadisa identian navedenom. U drugoj verziji, koju biljei
Ahmed, hadis glasi ovako: Boiji Poslanik, s.a.v.s., bio je sa svojim ashabima, pa se nasmi-
jao. Zato me ne pitate zato sam se nasmijao?!, upitao ih je, i oni su ga upitali: Boiji
Poslanie, zato si se nasmijao?! udno mi je kako to stvar stoji sa vjernikom..., rekao im
je i nastavio govoriti onako kako je gore navedeno. Prijenosni niz hadisa (sened) je, prema
Muslimovim uvjetima, vjerodostojan (sahh), a ima potporu i u drugome, i ja sam ga stru-
no elaborirao u svojoj Sahhi (br. 147).
O njegovim rijeima:
U I da je on peat vjerovjesnika.
Komentar:
Uzvieni kae: Ve je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzb,
40) Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ja i (raniji) vjerovjesnici smo poput jed-
nog lijepo sagraenog dvorca na kojem je nedostajala samo jo jedna cigla,
pa su promatrai obilazili oko nje i divili se ljepoti njenoga zdanja. Na njemu
nije bilo nikakvog nedostatka osim te jedne cigle. Eto, ja sam popunio mjesto
te cigle, mnome je zdanje dovreno i mnome se zavrava slanje poslanika!96
Ovo se navodi u oba Sahha.
On je jo rekao: Ja imam vie imena: ja sam Muhammed (Mnogo hva-
ljeni), i Ahmed (Najhvaljeniji), i El-Mh (Brisa) - Allah mnome brie ne-
vjerstvo - i El-Hir (Sakuplja) - onaj kod ijih e se nogu sakupiti ljudi, i
96
Hadis je vjerodostojan (sahh), s tim da se nepanjom pripisuje i Buhriju i Muslimu sa
ovakvim oblikom. U ovakvom obliku se, naime, nalazi kod Ibn Askira, u njegovoj knji-
zi Trhu Dimek (Povijest Damaska) i navodi se posredstvom Ebu Hurejrea, kako se to
naznaava u Sujtijevom El-Dmiu-l-kebr (Velikom zborniku) (II/203/1). Biljee ga, u
slinom obliku, i Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea i Dbira. Tako ga navodi i
Ahmed (II/244, 256, 312, 398, 412, III/361). On ga, takoer (III/9), biljei i posredstvom Ebu
Seda el-Hudrija.
ja sam El-kib (Zaeljac), a zaeljac je onaj koji je na zaelju, iza koga nema
vie vjerovjesnika!97
U Muslimovom Sahhu navodi se sljedea Sevbnova izjava: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: U mom ummetu bit e trideset laova, svaki e
tvrditi da je vjerovjesnik, a ja sam peat vjerovjesnika, i iza mene vie nee
doi nijedan vjerovjesnik!98
Muslim navodi da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ja sam nad drugim
vjerovjesnicima odlikovan sa est stvari: dat mi je jezgrovit govor, potpo-
mognut sam strahom, doputen mi je ratni plijen, sva mi je zemlja uinjena
istom i pogodnom za obavljanje namaza, poslan sam svim stvorenjima i
mnome se okonava slanje vjerovjesnika!99
O njegovim rijeima:
U I voa bogobojaznih.
Komentar:
Poslanik, s.a.v.s., je voa za kojim se treba povoditi, tj. u kojeg se ljudi trebaju
ugledati. On je i poslan radi toga da bi bio slijeen, shodno rijeima Uzvi-
enog: Reci: Ako Allaha volite mene slijedite, i vas e Allah voljeti... (Alu
Imrn, 31) Prema tome, svaki onaj koji ga slijedi i ugleda se u njega spada
meu bogobojazne.
O njegovim rijeima:
U I prvak poslanika.
97
Hadis biljee Buhri i Muslim, posredstvom Dubejra ibn Mutima.
98
Hadis biljei, takoer, i Ebu Dvud, zatim Ahmed i dr.
99
Hadis je vjerodostojan (sahh), a prenosi se posredstvom Ebu Hurejrea. Biljei ga, takoer,
i Tirmiz (I/293), koji ga ocjenjuje kao dobar i vjerodostojan (hasen-sahh), zatim Ahmed
(II/412), koji ga biljei preko vie prijenosnih nizova i u vie varijanti. Hadis je elaboriran u
El-Irvu (285).
Komentar:
Poslanik, a.s., kae: Ja u na Sudnjem danu biti prvak ljudi, prvi nad ko-
jim e se kabur otvoriti, prvi zagovornik i prvi kome e zagovornitvo biti
primljeno!100 Hadis biljei Muslim.
Na poetku hadisa o efatu101 kae se: Ja sam prvak ljudi na Sudnjem
danu.102 Muslim i Tirmiz biljee i predaju od Vsile ibn el-Eskaa - Allah
njime bio zadovoljan! - koji kae: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allah
je izmeu Ismailova potomstva izabrao Kinnu, izmeu potomaka Kinne
izabrao je Kureja, od Kureja potomke Haimove (Benu Him), a izmeu
potomaka Haimovih izabrao je mene!103
Ako bi neko rekao: Prema ovome, Poslanikove, a.s., rijei: Nemojte mi
davati prednost nad Msom, jer e se svi ljudi na Sudnjem danu onesvi-
jestiti, pa u ja biti prvi koji e doi svijesti, no zatei u Msa kako se dri
za jedan krak Boijeg Prijestolja (Ara), pa ne znam da li je svijesti doao
prije mene ili je bio od onih koje je Allah izuzeo (od tog onesvjeenja)!104
postaju nedovoljno jasne. Hadis je zabiljeen u Sahhima Buhrije i Musli-
ma, pa kako se on moe dovesti u sklad sa hadisom: Ja sam prvak ljudi, a
100
Hadis biljee: Muslim (V/59), Ebu Dvud (III/467), Ibn Sad u svojim Kategorijama (Et-
Tabekt) (I/20) i Ahmed (II/540) - svi posredstvom Ebu Hurejrea. Podupiru ga i mnogi
drugi hadisi, od kojih sam neke elaborirao u djelu Zillu-l-Denneti (Hladovi Denneta) br.
792-796.
101
efat - zauzimanju za ljude kod Boga na Sudnjem danu. (Nap. prev.)
102
Hadis biljei Muslim (I/127) a, takoer, i Buhri (II/334, III/272), zatim Ahmed (II/435) - jo
i posredstvom Ebu Hurejrea - Drimi (I/27-28), Ahmed (III/144) sa vjerodostojnim pri-
jenosnim nizom, posredstvom Enesa. On jo navodi i dodatak: a nije hvala, te Tirmiz,
posredstvom Ebu Seda, koji e biti naveden kasnije.
103
Tirmiz kae (II/281): Hadis je dobar i vjerodostojan (hasen-sahh). Gornju verziju biljei
Muslim, premda je verzija koju navodi Tirmiz potpunija, meutim meu njezinim pre-
nosiocima ima i onih koji su u tome mnogo pravili greke, kako sam to objasnio u svojoj
Es-Sahhi (Vjerodostojnici) (302).
104
Hadis biljei Buhri u Sudskim parnicama/sporovima (El-Husmt) (II/89), zatim u
Vjerovjesnicima (El-Enbij) (XII/359), u Dirljivostima (Er-Rikk) (IV/234) i Izraavanju
Boije jedinosti (Et-Tevhd) (IV/474), zatim Muslim u Vrlinama (El-Fadil) (VII/101), te
Ahmed (II/264) posredstvom Ebu Selemea, koji je hadis uo od Ebu Hurejrea, ali u vari-
janti: Nemojte me smatrati boljim... to se pak tie varijante: Nemojte mi davati pred-
nost..., nju biljee Buhri i Muslim, posredstvom El-Areda, ali u drugom kontekstu, to
e biti navedeno kasnije. U varijanti koju prenosi Ebu Seleme stoji: ...kad: Msa se dri
za jednu stranu Prijestolja Boijega (El-Ar)! El-Ared pak kae: ...kad: Musa se dri za
Prijesto Boiji! U verziji koju biljei Muslim posredstvom El-Areda i Ebu Seleme stoji: ...
pa u zatei Msaa kako se pridrava za jednu stranu Prijestolja Boijega!
nije hvala!105 - odgovor bi bio sljedei: Ovome ima jedan povod. Naime,
jedan je Jevrejin rekao: Ne, tako mi Onog koji je Msa odabrao nad svim
ljudima!, pa ga je jedan musliman zbog toga oamario, rekavi mu: Zar se
usuuje tako govoriti, dok je Boiji Poslanik tu meu nama?! Potom je
dotini Jevrejin doao kod Vjerovjesnika da mu se poali na tog muslimana
koji ga je oamario, i Vjerovjesnik, s.a.v.s., tada je rekao kao gore, budui da
je preferiranje nekoga nad nekim, ako je motivirano netrpeljivou, nacio-
nalizmom ili porivom strasti, pokueno. tavie, i sama borba na Boijem
putu, ako ovjeka u njoj nosi netrpeljivost ili nacionalizam, je pokuena.
Allah je, naime, strogo zabranio hvalisavost; rekao je: Mi smo vjerovjesnike
jedne nad drugim odlikovali! (El-Isr, 55); Neke od tih poslanika odlikovali
smo nad drugim: s nekima od njih Allah je govorio, a neke je za vie stepeni
uzdigao! (El-Bekare, 253)
Kako se vidi, ono to je pokueno jest isticanje (vlastite) prednosti na
nain hvalisanja, odnosno umanjivanja vrijednosti onoga drugog. Taj smi-
sao, isto tako, proishodi i iz Poslanikovih, a.s., rijei: Nemojte praviti vrijed-
nosnu razliku meu vjerovjesnicima!106, pod pretpostavkom da su vjerno
105
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Tirmizi (II/282), Ibn Mda (4308) i Ahmed (III/2),
posredstvom Ebu Seda el-Hudrija. Tirmiz za njega kae da je dobar i vjerodostojan (hasen-
sahh). Ahmed ga, sa ove strane, prenosi i posredstvom Ibn Abbsa, a svoju potvrdu ima i u
hadisu Ebu Hurejrea, koji glasi: Ja sam prvak ljudi na Sudnjemu danu! Biljee ga jo i: Mu-
slim (V/59), Ebu Dvud (4673) i Ibn Saad (I/20), a slian se hadis nalazi i u Sahhima Buhrija
i Muslima, koji je naveden malo ranije, gdje smo mu naveli i drugog potvrivaa. U Es-Sahhi
(1571) se nalazi i njegov trei potvriva, tj. hadis koji se prenosi posredstvom Selmna.
106
Hadis je vjerodostojan (sahh). Prenosi se od Ebu Hurejrea - sa ime smo se ve susre-
tali - posredstvom Abdurrahmna el-Areda i glasi: Dok je jedan Jevrejin nudio svoju
trgovaku robu, neko mu je ponudio neki iznos s kojim on nije bio zadovoljan, pa je rekao:
Ne, tako mi Onoga koji je Musa odabrao nad svim ljudima! Te njegove rijei uo je jedan
domicilni stanovnik Medine (el-ensri), pa ga je akom udario po licu, rekavi mu: Zar se
usuuje tako govoriti, dok je Boiji Poslanik tu meu nama?! Dotini Jevrejin je potom
otiao kod Boijega Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: O Ebu-l-Ksime, ja sam pod ugovorom
i jamstvom o zatiti, a ovaj me je udario po licu! Zato si ga udario po licu?, upitao je on
tog muslimana, i on mu je odgovorio: Boiji Poslanie, rekao je: Tako mi Onoga koji je
Msa odabrao nad svim ljudima!, a meu nama se nalazi ti! Na to se Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rasrdio do te mjere da se srdba odraavala i na njegovome licu. Zatim je rekao:
Nemojte praviti vrijednosnu razliku meu Allahovim vjerovjesnicima, jer e se puhnuti
u Rog i od toga e izgubiti svijest svi oni izmeu nebesa i Zemlje, osim onih koje Allah
htjedne izuzeti od toga. Potom e se u Rog puhnuti po drugi put i ja u biti prvi koji e biti
oivljen - ili: meu prvima koji e biti oivljeni - pa u se iznenaditi kada ugledam Msa,
a.s. - dri se za Prijesto Boiji! Ne znam da li mu je uraunata ona njegova nesvijest na Gori
sinajskoj, ili je pak proivljen prije mene. (Takoer) ne velim da je iko drugi bolji od Jnusa,
sina Matejevog, a.s.! Hadis biljee El-Buhri (II/360-361) i Muslim (VII/100-101), pa mi nije
poznato zbog ega je komentator njegovu vjerodostojnost doveo u pitanje, kao ni zato
Hafiz o njemu ne govori u svom El-Fethu (Otkrovenje, VI/318). Hadis svoju potvrdu ima u
hadisu koji od Poslanika, a.s., prenosi Ebu Sed el-Hudr, a ija verzija glasi: Nemojte govo-
riti da je neki od vjerovjesnika bolji od drugih, jer e svi ljudi biti onesvijeeni... itd. I ovaj
hadis biljee: El-Buhri (II/89), Muslim (VII/102), i Ahmed (III/33), a prenosi ga i Ebu Dvud
(4668) i ona prva reenica prenosi se upravo od njega, a navodi se od Ahmeda (III/31).
107
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je, maloprije, navoen.
108
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je, maloprije, navoen.
109
Nije mi poznato porijeklo hadisa u ovakvom obliku, dok je, maloas, naveden Ebu Hurej-
reov hadis: (Takoer) ne velim da je iko drugi bolji od Jnusa, sina Matejevog, a.s.!
110
Hadis biljei Muslim, Ahmed i neki drugi autori, posredstvom Alije, r.a. Ovo je samo dio
toga hadisa, koji je ustvari dova za duhovno usmjerenje nakon ihrama. Hadis je struno
elaboriran u djelu Sifatu-s-salh (Izgled namaza, str. 85, VI izdanje).
111
Hadis biljei Muslim (VIII/160), posredstvom Ijada ibn Hammra. Podupire ga i hadis koji
prenosi Enes i ja sam ih, oba, struno elaborirao u svojoj Es-Sahhi (570).
O njegovim rijeima:
O njegovim rijeima:
U Ilost
svaka tvrdnja da se ima vjerovjesnitvo nakon njega je zabludje-
i hir.
Komentar:
Poto je utvreno da je on peat vjerovjesnika, samim tim se podrazumi-
jeva da je svaki onaj, ko poslije njega ustvrdi da ima vjerovjesnitvo, laov.
Stoga se ne moe kazati: A ako bi onaj ko bi tvrdio da ima vjerovjesnitvo
doao sa nadnaravnostima (mudizama) i istinitim dokazima kako bi se,
u tom sluaju, mogao smatrati lacem?! Mi kaemo: Takvo neto se uope
ne moe zbiti, pa se radi o pretpostavljanju nemogueg. Naime, s obzirom
na to da je Uzvieni Allah rekao da je Muhammed, a.s., peat vjerovjesnika,
to znai da vie nije mogue da poslije njega doe neko i ustvrdi da ima
vjerovjesnitvo, a da se u toj njegovoj tvrdnji nee nazirati biljezi lanosti te
njegove tvrdnje. Tako je zabludjelost (el-gajj) antipod ispravnosti (er-red),
dok se izrazom hir (el-hev) izraava pobuena strast, tj. takva tvrdnja moe
doi samo usljed strastvenog podraaja, a nikako na temelju nekog argu-
menta pa, prema tome, ne moe imati svoga utemeljenja u istini.
O njegovim rijeima:
Komentar:
to se tie injenice da je poslan svim dinnima, o tome Uzvieni, navode-
i rijei jednih dinna, kae sljedee: O narode na, odazovite se Allahovu
glasniku! (El-Ahkf, 31) Isto tako sama sura Dinni (El-Dinn) sugerira da
je on, takoer, poslan i njima. Muktil kae: Prije njega Allah nijednog po-
slanika nije poslao i ljudima i dinnima. Ovo miljenje je, meutim, daleko
od istine, budui da Uzvieni kae: O skupe dinski i ljudski, zar vam nisu
dolazili poslanici iz redova vas samih?! (El-Enm, 130) Poslanici (rusul) su
pak bili iskljuivo iz ljudske vrste; iz reda dinna nije bilo nijednog poslanika.
116
Hadis je vjerodostojan (sahh); prenosi se posredstvom Dbira, i ja sam ga elaborirao u
djelu Irvu-l-gall (285).
117
Hadis je vjerodostojan (sahh) i prenosi se posredstvom Ebu Hurejrea. U Muslimovoj zbirci
zaveden je pod brojem I/93. Meutim, u nekim je detaljima u neskladu sa ovim kako je
navedeno u knjizi. Prenosi ga i Ibn Mendeh u svom Izraavanju Boije jednosti (Et-Tevhd)
(Q 44/I) i ta je verzija blia ovoj verziji. Hadis sam elaborirao u Es-Sahhi (157).
O njegovim rijeima:
U Inepoznat
da je Kuran Allahov govor, koji je potekao od Njega, na nama
nain, izriajem i On ga je, odozgo, spustio Svome Po-
slaniku kao objavu, i vjernici to prihvataju kao istinu, potpuno
uvjereni da je to, u stvarnosti, govor Allaha Uzvienog, koji nije
stvoren, kakav je sluaj s ljudskim govorom. Prema tome, onaj ko
ga uje a potom stane tvrditi da je rije o ljudskom govoru, taj je
zaao u nevjerstvo. Allah je takvoga oznaio pokudnim, ukorio ga
i zaprijetio mu patnjom u ognju, rekao je: Ovo nije nita drugo
do ljudski govor! (El-Muddessir, 25) Mi smo pak shvatili i doli
do sigurnoga uvjerenja da je posrijedi govor Stvoritelja ljudi i da
nije poput ljudskog govora.
Komentar:
Ovo je jedno asno naelo i jedan od velikih temelja vjere. Mnoge ljudske
frakcije su u pogledu njega skrenule sa Pravoga puta. Ovo to je o tome
rekao Tahvi - Allah mu se smilovao! - to je istina i na nju upuuju brojni
dokazi iz Kurana i sunneta za sve one koji ih razmatraju. Nju, isto tako, po-
svjedouje i nepatvorena priroda na kojoj sumnje, dileme i neutemeljena
miljenja nisu izvrile nikakvu promjenu.
Ljudi su u vezi sa (Boijim) govorom zauzeli devet razliitih stajalita:
1. da Allahov govor ine oni smislovi koji dotjeu ljudskim duama bilo
od Djelujueg Uma - kako to neki nauavaju - bilo od neeg dru-
gog. Ovoga su stajalita sabejci i kvazifilozofi;
2. da je taj govor stvorenje, koje je Allah stvorio i koje je odvojeno od
Njega, to je stav mutezila;
3. da je to jedan smisao koji opstoji po Allahovu Biu a koji se izraava
kroz naredbu, zabranu, vijest i obavijest pa, ako je iskazan na arap-
skom jeziku tada je Kuran, a ako je na hebrejskom tada je Tevrat
(Stari zavjet). To je stav Ibn Kullba i njegovih istomiljenika, kakav
je El-Eari i dr.;
eto, pretpostavimo da taj ajet ponem uiti tako, ali ta e sa rijeima Uzvi-
enoga: I kad nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu se njegov Gos-
podar obrati govorom?! (El-Arf, 143) Mutezilija je na to ostao bez rijei.
U Kuranu i sunnetu ima mnogo dokaza koji govore o tome da e se
Allah, Uzvieni, stanovnicima Denneta, i drugima, obraati govorom. Uzvi-
eni kae: Mir vama! - bit e rijei Gospodara Milostivog! (Ja-Sn, 58)
Dbir - Allah bio zadovoljan njime! - prenosi da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Dok stanovnici Denneta budu uivali u njegovim blagoda-
tima iznenada e im zasjati svjetlost i oni e podii svoje poglede, kad -
Gospodar Uzvieni odozgo gleda na njih! Potom e im rei: Mir neka je na
vas, o stanovnici Denneta! To je ono na ta se odnosi ajet: Mir vama! - bit
e rijei Gospodara Milostivoga! (Ja-Sn, 58) Tada se nee obazirati ni na
ta od onih ljepota u kojim se nalaze, sve dok budu gledali u Njega, dok se
On ne zakloni od njih i iza Njega ne ostanu (samo) Njegova berietnost i
svjetlost!118 Hadis biljei Ibn Made i neki drugi autori.
U hadisu se, kako se vidi, potvruje svojstvo govora, potvruje se vie-
nje (Allaha na ahiretu), kao to se potvruje i (Njegova) uzdignutost. Kako
bi, dakle, i pored svega toga moglo biti ispravno kazati da je sav govor Gos-
podarev samo jedan smisao kada Uzvieni kae: Oni koji obavezu svoju
prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju neim to malo vrijedi - na onom
svijetu nikakva dobra nee imati, Allah nee sa njima razgovarati, niti e ih,
na Sudnjem danu, pogledati, niti e ih oistiti - njih bolna patnja eka! (Alu
Imrn, 77) Ponizit e ih tako to e im uskratiti Svoje obraanje govorom.
118
Hadis je slab (daf). Navode ga: Ibn Mde (184) i Ebu Nuajm u djelu El-Hil-ja (Krasni-
ca, VI/208-209). Naime, slab je njegov prijenosni niz (isnd), kako tvrdi Zeheb u svom
El-Uluvvu (99), budui da se u njemu nalazi Ebu Asim el-Abadn, ije je ime Abdullh
ibn Ubejdullh. Zeheb kae: Nepouzdan je. Prenosi se od Fadla er-Rekkija, iji su hadi-
si slabi (kose se sa hadisima vjerodostojnih prenosilaca)! Tako stoji u Et-Takrbu, odakle
proizlazi da izjava profesora Ahmeda kira: Prijenosni niz mu je dobar! nije tana! Usto,
Ibn el-Devz ga je uvrstio u svoj El-Mevdt (Zbornik apokrifnih hadisa), tj. onu njegovu
predaju koja se prenosi posredstvom Ibn Adija, zakljuivi to rijeima: Hadis je apokrifan.
Fadl je lo ovjek! Sujut se u svome djelu El-Lel (Ostavica) (II/460-461) nije sloio s njim
a za dokaz je naveo da ga je zabiljeio Ibn Made. Ali to mnogo ne znai. Takoer je Sujut
dodao da ga je Ibn Neddr zabiljeio od Ebu Hurejrea, a u nizu prenosilaca nalazi se Su-
lejman ibn Ebi Kerma. Rekao je Sujuti: Ibn Ad je rekao: Veina njegovih hadisa su slabi
(munker) i nisam vidio nikog od uenjaka starije generacije da ga je ocijenio kao prenosio-
ca. Dodajem (Albani): Kao slabog prenosioca ocijenio ga je Ebu Htim, kako se navodi u
djelu El-Derh ve et-tadil (II/I/138), pa iako on porie da ga prenosi jedino Er-Rekk, to ne
dovodi u pitanje injenicu da je hadis slab. Allah najbolje zna!
Kada glagol uiniti (deale) doe u znaenju stvoriti onda on prelazi na je-
dan objekat, kao to je to sluaj u ovim kuranskim ajetima: i tmine i svjetla
stvorio (El-Enm, 1); ...i da Mi od vode sve ivo stvaramo. I zar nee vje-
rovati? Mi smo po zemlji nepomine planine stvorili da ih ona ne potresa, i
po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda ele stizali. I stvorili smo
nebeski svod osiguranim (El-Enbij, 30-32) A ako glagol uiniti prelazi
na dva objekta onda ne dolazi u znaenju stvoriti. Primjer za to su slijedei
kuranski ajeti: i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jam-
ca sebi uzeli, . (En-Nahl, 91); i ne inite da vam zakletva Allahom bude
prepreka u ispravnom ivotu (El-Bekare, 224); one koji Kuran na dijelove
dijele (El-Hidr, 91); Ne dri ruku svoju stisnutu (El-Isr, 29); i ne dodaji
Allahu drugog boga (El-Isr, 39); Oni meleke, koji su robovi Milostivoga,
enama nazivaju. (Ez-Zuhruf, 19); Mi je objavljujemo kao Kuran na arap-
skom jeziku.. (Ez-Zuhruf, 3) i mnogi drugi ajeti slinog sadraja.
Kako je samo pogreno dokazivanje kuranskim ajetom A kada doe
do vatre, bijae zovnut sa desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom
kraju. (Kasas, 30), kojim tvrde da je Allah stvorio govor u drvetu i da ga je
Musa uo od njega!? Previdjeli su, meutim, ono to je navedeno prije, kao
i poslije toga. Naime, Uzvieni kae: A kada doe do vatre, bijae zovnut sa
desne strane doline... Dozivanje je, dakle, govor izdaleka. Musa je poziv, od-
nosno dozivanje uo iz unutranjosti doline. Reeno je: u blagoslovljenom
kraju., to znai da je to dozivanje bilo iz blagoslovljenog mjesta iz prav-
ca jednog drveta, onako kako neko kae: uo sam Zejdov govor iz kue.
Sintagmom iz kue oznaava se mjesto otpoinjanja radnje, njom se ne eli
kazati da je govornik sama kua! Prema tome, da je govor bio stvoren u
drvetu tada bi drvo bilo ono koje je izgovorilo ove rijei: O Musa, Ja sam
- Allah, Gospodar svjetova! (Kasas, 30) Da li je, dakle, Ja sam Allah, Gospo-
dar svih svjetova! rekao neko drugi, a ne Gospodar svih svjetova!? Da su te
rijei potekle od nekog drugog, a ne od Allaha, tada bi i faraonove rijei: Ja
sam gospodar va najvei (En-Nzit, 24) bile istinite, budui da su oba ta
izriaja - kod njih - stvorena, da nijednog od njih nije izrekao Allah! Oni su,
dodue, napravili razliku izmeu ta dva govora, shodno svojim pogrenim
naelima. Rekli su: Onaj govor je Allah stvorio u drvetu, dok je ovaj govor
stvorio faraon! Tako su iskrivili i izmijenili smisao, te povjerovali da pored
Allaha postoji jo neki stvoritelj. O tome e pak vie rijei biti kod razmatra-
nja problema ljudskih djela, ako Bog da.
Ako bi pak neko rekao: Pa, Uzvieni Allah kae: To je, doista, govor
poslanika asnog! (El-Hkka, 40 i Et-Tekvr, 19) to znai da je poslanik taj
od kojega potjee govor koji se objavljuje, bilo Dibrl ili Muhammed - od-
govor bi bio sljedei: Izrazom poslanik naznaava se da on samo prenosi go-
vor Onoga koji ga je poslao. Allah, naime, nije rekao: To je govor meleka ili
vjerovjesnika, iz ega se razumijeva da on taj govor samo prenosi od Onoga
koji ga je s tim govorom poslao, a ne da ga je on ustrojio od sebe. Uz to, tre-
ba kazati i to da se pod izrazom poslanik u jednom ajetu misli na Dibrla, a
u drugom na Muhammeda. Pripisivanjem govora i jednome i drugome od
njih htjela se istaknuti injenica da je posrijedi samo dostavljanje. Naime,
da ga je proizveo jedan od njih dvojice onda to ne bi mogao uiniti i onaj
drugi. Zatim, Njegove rijei: poslanik pouzdani120 sugeriraju injenicu da
taj poslanik nita od sebe ne dodaje na govor zarad ije dostave je poslan,
kao to nita i ne oduzima od njega, ve da je pouzdan u prenoenju onog
sa ime je poslan, da to vjerodostojno dostavlja u ime Onoga koji ga je po-
slao. Potom, Uzvieni oznaava nevjernikom onoga ko bi ustvrdio da je to
ljudski govor. Prema tome, s obzirom da je Muhammed, a.s., ovjek, onaj ko
bi kazao da se radi o Muhammedovu govoru - u smislu da je on taj koji ga
je proizveo - taj bi bio nevjernik.
Nema nikakve razlike izmeu toga da se rekne kako je to ljudski govor,
ili govor dinna, ili meleka. Ono to je u tome bitno jeste od koga potjee taj
govor, a ne ko ga saopava u smislu dostave. Tako e onaj ko uje nekoga da
recitira stihove Stani da plaemo, sjeaju se voljene i kue rei: Ovo su stihovi
Imriul-Kajsa. Ako bi pak tog istog uo kako govori: Djela se cijene prema na-
mjerama tako da svakom ovjeku pripada ono to je namjeravao!121 - rekao
bi mu: To su Poslanikove rijei! A ako bi ga uo da govori: El-Hamdu lillahi
Rabbi-l-alemin. Er-Rahmani-r-Rahim. Maliki Jevmi-d-din... - rekao bi mu: To
je Allahov govor!, ukoliko bi bio obavijeten o tome. U suprotnom, rekao bi
mu da ne zna ije su to rijei. Ako bi tome neko osporio to to je rekao, izre-
kao bi la. Zato onaj onoga, koji od nekoga uje neke stihove ili neki sadraj
izreen knjievnim jezikom, pita: ije su to rijei? Tvoje, ili neije druge?!
120
ejh Ahmed kir kae: Ajet koji komentator navodi, naime: To je, doista, govor posla-
nika plemenitog! navodi se dva puta: jednom u suri El-Hkka, u etrdesetom ajetu i tu
se iza toga ne nalazi atributivna odrednica pouzdani. Drugi put se navodi u suri Et-Tekvr,
u 19. ajetu te sure i tu se, potom, navodi i to svojstvo: Kome se drugi potinjavaju, tamo
pouzdanog! Prema tome, u komentatorovim rijeima: poslanik pouzdani ima stanovite
nepreciznosti, budui da se sintagma koju on navodi ne nalazi u Kuranu, premda sam
smisao nije sporan. Bilo bi, dakle, primjerenije da je rekao: Isto tako, poslanik se atributira
i kao pouzdani..., to je i preciznije i bolje.
121
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim, posredstvom Omera ibn el-Hattba, r.a. Kod El-Buhrija
se ak nalazi na prvome mjestu u zbirci.
taj koji je to izgovorio, koji to kazuje, kako se o tome izrazila Aia - Allah
bio zadovoljan njome! - u vezi sa potvorom kojoj je bila izloena, naime: Ja
sam sebe smatrala isuvie nevanom da bi Allah o meni progovorio obja-
vom koja e se itati!122
Da se u svemu ovome mislilo na neto drugo u odnosu na ono to se
iz njega razumije, tada bi se to moralo objasniti. Naime, naknadno obja-
njenje, nakon to promakne vrijeme kad ga je trebalo dati, nije prihvatljivo.
Nije poznat, ni u jeziku ni u razumu, neki kaziva govornik koji ne kazuje i
ne govori, premda oni tvrde da su bjeali od toga iz bojazni da ne zapadnu u
antropomorfizam (poreenja Allaha sa stvorenjima), pa da tako ne priznaju
neko Njegovo svojstvo i nekom drugom. Meutim, ako oni mogu kazati:
Zna, ali ne onako kako mi znamo!, zato mi ne bismo mogli kazati: I go-
vori, ali ne onako kako govorimo mi! Isto je i u pogledu ostalih svojstava.
Da li je, naprimjer, zamisliv neki monik ija se mo ne moe izraziti, ili ivi u
kome se ivot ne moe zadrati?! Poslanik, a.s., rekao je: Utjeem se s Alla-
hovim rijeima potpunim, koje prevazii ne mogu ni dobri ni loi!123 Hoe
li, dakle, razuman ovjek rei da se Poslanik, a.s., utjecao nekom stvorenju!?
Naprotiv, to je poput njegovih rijei: Utjeem se Tvome zadovoljstvu od
Tvoje srdbe, i utjeem se Tvome oprostu od Tvoje kazne!124 Utjeem se
Allahovoj snazi i moi od zla kojeg osjeam i kojeg se plaim!125 Utjeem
se veliini Tvojoj od toga da nas kakvo zlo iznenadi ispod nas!126 Sve su to,
dakle, svojstva Allaha Uzvienoga.
Tome je vie panje posveeno na njima odgovarajuim mjestima, dok
ih ovdje navodimo samo kao ilustraciju.
Mnogi kasniji hanefijski uenjaci miljenja su da je posrijedi jedan je-
dinstven smisao a da se pluralnost, mnotvo, parcijalizacija i djelidba po-
javljuju samo u dokazima, a ne i u onom to se dokazuje. Prema tome, ti
izrazi su stvoreni i oni se nazivaju Allahovim govorom, budui da upuuju na
Njega i da predstavljaju Njegovu reakciju. Ako se, dakle, izraze na arapskom
jeziku onda je to Kuran, a ako se izraze na hebrejskom onda je to Tevrat.
122
Hadis biljee El-Buhri i Muslim. Ovo je samo dio jednog dueg hadisa, koji se odnosi na
dogaanja oko potvore na Aiu.
123
Hadis je vjerodostojan; biljee ga Ahmed (III/419) i Ibn Sunni (631), posredstvom
Abdurrahmna ibn Hanbea, s vjerodostojnim prijenosnim nizom.
124
Hadis biljei Muslim i ve je navoen.
125
Hadis je vjerodostojan i ve je navoen.
126
Hadis je vjerodostojan i ve je navoen.
Znai, izrazi se razlikuju, dok se sam govor ne razlikuje. Kau: Ti izrazi se,
metaforino, nazivaju Allahovim govorom!
Meutim, to nije ispravno. To bi znailo da je smisao ajeta: I ne pribli-
avajte se bludu! (El-Isr, 32) istovjetan smislu: I obavljajte namaz! (El-Be-
kare, 43); smisao Ajetu-l-kursijje istovjetan smislu ajeta o dgu!; smisao sure
Ihlas istovjetan smislu ajeta: Proklete neka su ruke Ebu Lehebove...! (El-
Mesed, 1) Sve to ovjek vie razmilja o ovom stajalitu, sve vie se uvjerava
u njegovu neispravnost i njegovu suprotstavljenost onome kako su govorili
ljudi iz prvih generacija. Istina je da su Tevrat, Indil, Zebur i Kuran istinski
Allahov govor, budui da Allahov govor nema svoje konanice. On govori
ta hoe, kada hoe i kako hoe i to je permanentno tako. Uzvieni kae:
Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga, more bi
presahlo, ali ne i rijei Gospodara moga, pa i kad bismo se potpomogli jo
jednim slinim! (El-Kehf, 109); Da su sva stabla na zemlji pisaljke, a da se
u more kad presahne ulije jo sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijei;
Allah je uistinu, silan i mudar. (Lukmn, 27)
Kada bi ono to se nalazi u mushafima predstavljalo samo znae-
nje Allahova govora, a ne i sam Allahov govor, tada vjerski neistoj osobi
(dunub) i osobi bez abdesta ne bi bilo zabranjeno da ih dotiu; kada ono
to ua ui ne bi bio Allahov govor, tada vjerski neistoj osobi i osobi bez
abdesta ne bi bilo zabranjeno uenje toga. Nema sumnje, to je Allahov go-
vor sauvan u srcima, uen jezicima, zapisan u knjigama, kako to kae Ebu
Hanife u svom El-Fikhu-l-ekberu. U svim tim oblicima on je stvarnost. Ako
bi pak neko rekao: To je rukopis toga i toga, njegovo pisanje, pa se iz tog
rukopisa razumijeva stvarni i vjerodostojni smisao; i ako bi bilo reeno: Tu
je tinta kojom je ispisan - pa, iz toga se razumijeva stvarni i vjerodostojni
smisao; i ako bi bilo reeno: Tinta je u knjizi; u tom sluaju priloka odredba
za mjesto ne bi bila ista kao ona koja proishodi iz rijei nekoga ko bi rekao:
U njemu su nebesa i Zemlja; u njemu su Muhammed i Isa i sl.
Ova dva znaenja razliita su od onoga koje se nalazi u izjavi: U njemu
je Allahov govor. Ko ne uoava razliku izmeu tih znaenja, taj je zabludio i
on nee dospjeti do ispravnosti. Ista stvar je i s razlikom izmeu uenja, koje
je in uaev, i onog to se ui, to je izriaj Stvoriteljev. Ko to ne razabere,
taj je takoer zabludio. Ako bi neko naao papir na kome je, rukopisom po-
znatog pisca, napisano: Doista je sve, osim Allaha, lano!, svakako bi rekao:
Ovo su, zbilja, Lebidove rijei, a ovo je, zbilja, rukopis toga i toga! Sve je to,
dakle, stvarno; stvarna je i ta obavijest, ali jedna zbilja ne moe se identifici-
rati s drugom!
127
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Davud i drugi autori zbirki Sunen, zatim Ha-
kim i Ahmed s vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom El-Bera ibn ziba. (Ebu
Davudova zbirka Sahh, br. 1320).
128
Hadis, koji prenosi Omer, biljee El-Buhri i Muslim. Hadis u nastavku glasi: ...pa uite iz
njega kako vam je lake!
129
Hadis biljei Muslim - i neki drugi autori - posredstvom Muavije ibn el-Hakema. Moe se
nai i u Ebu Davudovom Sahihu (862), te u El-Irvau (390).
130
Hadis biljei En-Nesi i neki drugi autori, s dobrim (hasen) prijenosnim nizom. El-Buhri
ga je naveo u Sahihu bez prijenosnog niza, kao implikaciju da je vjerodostojan kod njega
(muallek medzm) (857).
133
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljee ga: Tirmizi, Ibn Made, te El-Adurri u djelu db
hameleti-l-Kuran (Ponaanje hafiza Kurana), s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Obra-
en je, takoer, i u djelu El-Mikt (Nia) pod brojem 2137.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Nakon to je, u prethodno iznesenom, kazao da je Kuran stvarno Allahov
govor, potekao od Njega, autor skree panju na injenicu da On, Uzvieni,
nije poput ovjeka kako bi, odmah iza izreene konstatacije, odrekao bilo
kakvu slinost Allaha sa nekim ili neim (tebh). Naime, i pored toga to se
Uzvieni atributira kao govornik, On se time ne atributira nekim ljudskim
smislom prema kojem je ovjek govornik, budui da nita nije kao On i da je
On onaj Koji sve uje i sve vidi. Kako je samo divno predstavljen ovjek koji
potvruje Allahova svojstva, ali bez primjesa antropomorfizma ili poricanja
svojstava (tatl): kao isto mlijeko, ukusno onima koji ga piju, koje izlazi iz
grizina tatla i krvi antropomorfizma! Poricatelj Allahovih svojstava, naime,
oboava nitavilo, a antropomorfist oboava kip.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Oni koji osporavaju mogunost vienja (Allaha na ahiretu) jesu dehmije,
mutezilije i njihovi istomiljenici iz reda haridija i imamija. Taj njihov stav je
pak neutemeljen, odbija ga i Kuran i sunnet. Vienje su priznavali i ashabi i
134
Tj. prve dvije muslimanske generacije.
135
El-Harra - mjesto kod Medine u kojem je dolo do meumuslimanskog sukoba 63. godine
po Hidri, za vrijeme vladavine Jezda ibn Muvije.
136
Hadis je veoma slab (daf didden), jer se u njegovom prijenosnom nizu nalazi i Suvejr ibn
Ebi Fhita, kojeg Sevri ocjenjuje kao laca. Hafiz u svom Takrbu kategorino tvrdi da je
slab. (V. predgovor drugom izdanju, str. 4-5).
137
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga, u slinom obliku, Tirmizi, Ibn Made i Ahmed,
posredstvom Suhejba, r.a. Struno je elaboriran u djelu Zillu-l-Denneh (Hladovi Denne-
ta), pod brojem 472.
vora je oevidna. Zar ne vidi da bi, ako bi neko pod odjeom nosio kamen,
a drugi mislio da on to nosi hranu te mu rekao: Daj mi te hrane!, ispravan
odgovor glasio: Ovo se ne jede!; no kada bi stvarno bila hrana, ispravno bi
bilo kazati: Ti ovo nee jesti! Tako predmetni iskaz zapravo sugerira da je
On, Uzvieni, vidljiv samo to Musaove snage ne bi mogle podnijeti vienje
Njega na ovome svijetu, s obzirom da su ovjekove snage nedostatne za to
na ovom mjestu boravita.
To dalje pojanjava etvrta taka: naime rijei Uzvienoga: Ali pogle-
daj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet e Me! (El-Arf,
143) Tako mu je dao do znanja da brdo sa svom svojom snagom i vrstinom
ne moe ostati postojano i izdrati vienje Njega na ovome svijetu, pa kako
bi to mogao podnijeti ovjek, koji je satkan od slabosti?!
Peto: Uzvieni Allah je bio moan brdo uiniti stabilnim, to je mogue.
Meutim, posrijedi je bilo vienje, pa da je ono kao takvo nemogue tada
bi primjeren odgovor bio ovaj: Ako brdo ostane na svome mjestu onda u
Ja (poeti) jesti, piti i spavati. No kod njih je to sve isto.
esto: To su rijei Uzvienoga: I kad se Gospodar njegov onom brdu
otkri, uini ga sa zemljom sravnjenim! (El-Arf, 143) Prema tome, ako se
mogao pojaviti brdu, koje je mrtva priroda i za koje nije predviena nikakva
nagrada ni kazna, zato se ne bi mogao pokazati i Svome poslaniku i Svojim
miljenicima u Svojoj Kui poasti?! Meutim, Allah je Musau ukazao na to
da kad brdo ne moe ostati postojano pred vienjem Njega, ovdje na ovo-
me svijetu, tim prije pred tim ne moe ostati postojan ovjek, koji je slabiji
od brda.
Sedmo: Allah je razgovarao s Musaom, dozivao ga i obraao mu se
diskretno; prema tome, Onome kome je imanentan govor, govorno komu-
niciranje i to da onaj kome se On obraa uje Njegov govor bez ikakvoga
posrednika - Tom svojstvo da moe biti vien mora biti jo imanentnije.
Tako, osporavanja Njegovog vienja ne moe biti a da se ne ospori i Njegov
govor. Oni su to dvoje vezali jedno za drugo.
to se tie njihove tvrdnje da je negacija pojaana esticom len, te da
to znai i negaciju vienja na ahiretu, ona je pogrena budui da, ak i da ta
estica oznaava trajnost to opet ne bi znailo da se njome negacija protee
i na ahiret, a ta tek kazati ako to nije tako? Uzvieni, naime, kae: A nee je
nikada zaeljeti! (El-Bekare, 95), to je u dosluhu s Njegovim rijeima: Oni
e dozivati: O Malik, neka Gospodar tvoj uini da umremo! (Ez-Zuhruf,
138
Tj. autori koji su svoje hadiske zbirke naslovili tim imenima, kakav je, npr., El-Buhrijev
Sahh, Ahmeda ibn Hanbela Musned i Ebu Dvudov Sunen.
139
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u djelu Zillu-l-
Denneti, br. 453 i 475.
140
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u prethodno
navedenom izvoru (446-451, 461), s tim da je izraz ajnen/oevidno za mene sporan, to
sam ja tamo i objasnio, pa neka se italac obrati na to djelo.
141
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u djelu Ed-Dafa
(Zbirka slabih hadisa, pod br. 3465), ispod jednog drugog njemu slinog hadisa koji, meu-
tim, ima i jedan dodatak, pa sam ga iz tog razloga struno elaborirao na tom mjestu.
142
U poglavlju o pohvalnim osobinama (El-Menkib).
143
Hadis je slab (daf). Biljei ga Tirmizi, posredstvom Abdullaha ibn Abbasa, kao merfu
predaju. Hadis zapoinje rijeima: uvajte se prenoenja moga govora - prenosite samo
ono to znate, jer ko o Kuranu rekne neto po svom nahoenju... Prenosi ga i Ibn Derr,
meutim njegov prijenosni niz (isnd) je slab, kako sam to napomenuo u djelu Tahrdu-l-
Mikt, pod br. 234.
144
Hadis je slab (daf). Prenose ga Ebu Davud, Tirmizi i drugi autori, posredstvom Dundeba.
145
V.: prethodno navoene hadise u ovom dijelu komentara.
146
Hadis biljee El-Buhri, Muslim i Ahmed (VI/49).
147
Hadis je slab (daf), a od njega ga biljei Ibn Huzejme u svom Tevhdu u konfrontirajuim
varijacijama.
148
Hadis je vjerodostojan (sahh), a Muslim ga biljei na kraju poglavlja o vjerovanju (Kitabu-l-
mn). Hadis svoju potvrdu ima i u hadisu koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ibn Omer,
a koji glasi: Sudnji dan je prvi dan u kojem e oko vidjeti Allaha Uzvienoga! Ovaj hadis
biljei Ed-Darekutni, kako se to naznaava u Ed-Durru (VI/191), a potvruje ga i jedna
mursel-predaja, koju navodi Ebu Sed ed-Drimi u svom djelu Er-Reddu ale-l-dehmijje
(Odgovor dehmijama), str. 57 u izdanju El-Mektebu-l-islamja.
149
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je jednom navoen.
150
Hadis biljee El-Buhri i Muslim i ve je ranije navoen, uz spornu upotrebu rijei suelice.
151
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Begav u djelu erhu-s-sunneh (Ko-
mentar sunneta), br. 121, izdava El-Mektebu-l-islami. Svi njegovi prenosioci su pouzda-
ni, uz poznato razmimoilaenje strunjaka u vezi s Amrom ibn uajbom.
istina, a ako bude u konfrontaciji sa tim onda e biti neistina. Ako pak ne
bude znao da li jeste, ili nije u skladu s tim, a posrijedi bude jezgrovit govor
tako da ne mogne dokuiti ta je govornik njime htio kazati, ili pak znadne a
ne bude mu poznato da li je Poslanik o tome neto rekao to bi ga potvrdilo
ili demantiralo, tada je u vezi s tim duan ostati suzdran i o tome govoriti
samo ako ima znanje o njemu, a pod znanjem se podrazumijeva samo ono
to je poduprto dokazom, dok je korisno znanje samo ono s kojim je doao
Poslanik. Znanje pokatkad moe doi i od nekoga drugog, mimo Poslanika,
no to znanje se odnosi na ovosvjetske stvari, kakva je, npr., medicina, mate-
matika i zemljoradnja. to se pak tie boanskih stvari i vjerskih nauavanja,
takvo znanje je samo ono koje je preuzeto od Poslanika, ni od koga drugog.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo je figurativno metaforino izraavanje, budui da i fiziko stopalo moe
ostati postojano samo kad stoji na neemu. Hoe kazati da islam onoga ko
se ne pokori tekstovima dviju objava i ne prepusti se njihovome vostvu,
ko im ne oponira i ne protuslovi im svojim vienjem, svojom razumskom
pojmljevinom i svojom logikom, ne moe ostati postojan.
Buhri od imama Muhammeda ibn ihba ez-Zuhrija - Allah mu se
smilovao! - prenosi sljedee rijei: Od Allaha je objava, od Poslanika je do-
stava, a na nama je pokornost, to je jedna vrlo jezgrovita i svrsishodna
izjava.
Najbolji primjer za suodnos tradicijske predaje i razuma jest onaj koji
kae da je razum u odnosu na tradicijsku predaju poput neuka ovjeka, opo-
naatelja, u odnosu na uenoga mudtehida, odnosno da je izmeu njih jo
i vei jaz, budui da neuki ipak moe jednoga dana postati uen, dok ueni
ne moe postati vjerovjesnikom i poslanikom. Prema tome, kad obini opo-
naatelj upozna nekog uenog ovjeka, koji je kadar izdavati erijatskoprav-
na rjeenja, pa na njega ukae drugom obinom oponaatelju a zatim doe
do nesuglasja izmeu tog uenjaka i onog koji je ukazao na nj, tada je onaj
l-2) - kao i u suri Ez-Zuhruf, u prvom i drugom ajetu, Ovo su ajeti Knjige
jasne. (Jsuf, 1); Kuran nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite
knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu
koji vjeruje. (Jsuf, 111); Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za
sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.
(En-Nahl, 89) Ovakvih ajeta u Kuranu ima velik broj.
Tako, to se tie vjerovanja u Allaha i u Sudnji dan stvar je ovakva: ili je
Poslanik o tome govorio kako je istina, ili kako je neistina. Ovo drugo je ne-
osnovano, a ako je govorio neim to ukazuje na istinu, no suvie zbijenim
i vieznanim izrazima, tada nije jasno dostavio Objavu! Meutim, najbolja
generacija ljudi mu je potvrdila da je Objavu dostavio kako treba, a on je za
to Allaha uzeo za svjedoka pred njima na velianstvenome mjestu, pa ko
ustvrdi da Poslanik o temeljima vjere Objavu nije dostavio jasno, taj e na
njega, s.a.v.s., iznijeti potvoru.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo je potvrda prethodnog govora i dodatno upozorenje da se u pogledu
vjerskih naela (usulu-d-din), ali i u drugim stvarima, govori bez (dostatnog)
znanja. Uzvieni kae: I ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i ra-
zum - za sve to e se, zaista, odgovarati! (El-Isr, 36); Ima ljudi koji se bez
ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog ejtana prkosnoga, za
koga je ve odreeno da e svakog onog ko ga uzme za zatitnika na stran-
puticu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti. (El-Hadd, 3-4); Ima ljudi koji
o Allahu raspravljaju bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnua i bez knjige
svetilje, hodei nadmeno da bi s Allahovog puta odvraali - njih na ovom
svijetu eka ponienje, a na onom svijetu dat emo im da iskuse patnju u
ognju. (El-Hadd, 8-9); A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast
svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na Pravi put narodu
koji sam sebi nepravdu ini. (El-Kasas, 50); Oni se povode samo za pretpo-
stavkama i onim za im due ude a ve im dolazi od Gospodara njihovog
prava uputa! (En-Nedm, 23)
Postoji jo mnogo ajeta koji izraavaju isti ovaj smisao.
Od Ebu Umamea el-Bhilija, r.a., prenosi se sljedee: Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: Nijedan narod nije odlutao od upute koju je imao, a da nije
zapao u polemiku (dedel)!, a zatim je prouio ajet: A naveli su ti ga kao
primjer samo zato da bi polemizirali! (Ez-Zuhruf, 53) Hadis prenosi Tirmizi
i svrstava ga u kategoriju dobrih (hasen) predaja.152
Od Aie - Allah bio zadovoljan sa njom! - prenosi se sljedee: Alla-
hov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allahu najmri ljudi jesu zagrieni svadljivci!
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
Onome ko se ne pokori Poslaniku njegov tevhd e, nesumnjivo, biti
umanjen, budui da e takav govoriti po vlastitome miljenju i porivima, ili
se povoditi za miljenjem i porivom nekoga drugog, bez upute od Allaha.
Tako e njegovo izraavanje Boije jednosti (tevhd) biti umanjeno u onoj
mjeri u kojoj je iziao izvan onoga s im je doao Poslanik, jer je on to pri-
hvatio za boga mimo Allaha. Uzvieni kae: Jesi li vidio onoga koji je strast
svoju za boga svoga uzeo!? (El-Furkn, 43), tj. stao oboavati ono za im
strast njegova udi. Naime, poremeaj u svijetu i dolazi od triju skupina,
kako kae Abdullah ibn Mubrek, Allah mu se smilovao:
152
Hadis je dobar (hasen) kao to je i rekao Tirmizi. Vidi: El-Mikah (180) i Sahih Et-Tergib
(137).
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Propali su cjepidlaci!153 - tj. oni koji zalaze pre-
duboko u detaljisanje i tanine. Da to spada u vjeru, argumentiraju dalje oni,
onda bi bavljenje tom naukom bilo neto najvanije to bi Boiji Poslanik,
s.a.v.s., naredio, ijem bi pravcu poduio i ije bi nositelje pohvalio.
Potom je naveo ostatak njihovih argumenata, a onda iznio i argumen-
te druge strane. Iza toga je rekao: Pa ako bi ti upitao ta ja mislim da je, u
vezi s tim, najbolje...? te izloio svoj iscrpan odgovor, da bi na koncu rekao:
U toj znanosti ima i koristi i tete, pa kada od nje ima koristi ona je tada
dozvoljena, preporuljiva ili pak obavezna, zavisno od situacije. Meutim,
kad ona za posljedicu ima tetu, tada je zabranjena... A njena tetnost nalazi
se u izazivanju sumnji, iskrivljavanju vjerskih doktrina (akaid) i poljuljavanju
njihove vrstoe i nepokolebljivosti. To je ono to se u osnovi i dogaa, kao
i posezanje za sumnjivim dokazima u pogledu kojega se ljudi razilaze. To je
njena tetnost u pogledu uvjerenja u istinu, no ona djeluje tetno i u uvr-
ivanju uvjerenja u novotariju, u etabliranju novotarije u srcima ljudi tako
da se rasplamsavaju njihove tvrdnje i njihovo ustrajavanje u tom uvjerenju
postaje sve odlunije. Ova teta stie posredstvom fanatizma koji se pobu-
uje dijalektikom.
to se pak tie njene korisnosti, vjeruje se da se njome otkrivaju istine,
da se one upoznaju onakve kakve jesu u svojoj biti i formi. Meutim, apolo-
getikom se ne moe postii taj plemeniti zahtjev. Mislim da u njoj ima vie
zabluivanja i zavodljivosti nego otkrivanja i spoznajnosti.
Kad gornje uvjerenje uje od nekog hadiskog uenjaka ili onoga ko
se pri tumaenju hadisa dri samo oblika rijei, kae on dalje, moda e
se tada sjetiti da su ljudi neprijatelji onoga to ne znaju, pa zato posluaj
ovo od onoga ko je iskusio apologetiku pa govori nakon stvarnoga iskustva
i nakon to je u nju bio zaao sve do krajnje granice do koje su doprle apo-
logete, pa ak otiao i dalje, sve do udubljivanja i u druge znanosti, mimo
same apologetike, kad se sasvim uvjerio da je put ka istinama spoznaje
u tom pravcu zatvoren. Kunem se, apologetika nije sasvim odvojena od
otkrivanja, upoznavanja i pojanjavanja odreenih stvari, samo to su ti
sluajevi rijetki! Kraj navoda kojeg sam prenio od El-Gazlija, Allah mu se
smilovao!
153
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ibn Mesda, a struno je obraen u djelu Gjetu-l-
merm f tahrdi ehdsi-l-halli ve-l-harmi (Krajnja udnja u elaboriranju hadis o do-
zvoljenom i zabranjenom), br. 7.
154
Ehlu-l-kelam - dosl. ljudi govora. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
U Iznavanja
on e se kolebati izmeu nevjerovanja i vjerovanja, izmeu pri-
istinitosti onoga to je objavljeno i dranja toga lanim,
izmeu potvrivanja i osporavanja, smeten i zbunjen, sumnjiav,
ni potvrujui vjernik, ni osporavajui poricatelj.
Komentar:
On e se kolebati, tj. bit e nesiguran i neodluan. Ovo stanje, koje je Pro-
fesor - Allah mu se smilovao! - opisao jest stanje svakog onog ko je od
Kurana i sunneta skrenuo u pokudnu apologetiku, ili ju je pokuao usa-
glasiti sa Kuranom i sunnetom, a kada bi naiao na njihovu meusobnu
konfrontaciju pribjegao bi preformuliranju smisla svetoga teksta i njego-
vom svraanju na odreeno miljenje, odnosno na razliita miljenja. Na
taj nain bi sebe doveo u stanje zbunjenosti, zablude i skepse, onako kako
je u svojoj knjizi Tehfutu-t-tehfut (Nesuvislost nesuvislosti) rekao Ibn Rud
Mlai, koji je bio jedan od najupuenijih ljudi u filozofske pravce i njihova
gledita, naime: Ko je taj ko je u ontolokim pitanjima (ilahijjt) rekao ne-
to u to bi se moglo sasvim pouzdati?!
Isto je i sa midijem, najveim umom svoga vremena. I on je pred kru-
pnim pitanjima ostao zbunjen, ba kao i El-Gazal - Allah mu se smilovao!
- i on je na koncu ostao zaprijeen i zbunjen pred apologetskim pitanjima,
da bi potom napustio taj put i okrenuo se Poslanikovim, a.s., hadisima tako
da je i umro s Buhrijevim Sahhom na prsima. Isto je i sa Ebu Abdullahom
Muhammedom ibn Omerom er-Razijem, koji je u svojoj knjizi Aksmu-l-
lezzt (Podioci uitaka) rekao sljedee:
renje, jer Ti na Pravi put upuuje onoga koga Ti hoe!155 Hadis biljei
Muslim.
Kako se vidi, Poslanik, a.s., obraa se Gospodaru svome, pozivajui se
na potinjenost Njemu Dibrla, i Mikla, i Isrfla, molei Ga da ga u ono-
me oko ega se ljudi razilaze naputi na ono ispravno u tome, uz Njegov do-
pust, budui da se ivot srca i nalazi u Njegovoj upuenosti. Uzvieni Allah je
pak tu trojicu zaduio za ivot: Dibrla je zaduio Objavom, koja je sredstvo
za ivot srca; Mikla je zaduio za padavine koje su sredstvo za ivot tijela
i svih ivotinja, dok je Isrfla zaduio za puhanje u rog, koje je sredstvo
za ivot itavoga svijeta i vraanje dua njihovim tijelima. Tako obraanje
Allahu Uzvienome pozivanjem na potinjenost Njemu tih velikih duhova,
zaduenih za ivot, ima velikoga udjela u postizanju onoga to se trai. A,
samo od Allaha treba traiti pomo!
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allah mu smilovao! - indirektno odgovara mutezilijama i oni-
ma koji su saglasni sa njima u negiranju vienja, te onima koji Allaha us-
poreuju s bilo kojim Njegovim stvorenjem. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao je: Vi ete vidjeti svoga Gospodara onako kako vidite Mjesec u noi
utapa!156
155
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Ebu Avna u svom Sahhu.
156
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), i ve je ranije navoen.
prema onome ko zastupa neistinu. Mora se, dakle, pobiti neistina a potvr-
diti istina.
Eto, to je onaj smisao koji je sugerirao Profesor - Allah mu se smilovao!
- svojim rijeima: Onaj ko se ne bude uvao poricanja (vienja) i antropo-
morfizma (tebh), taj e se poskliznuti i nee biti na uenju da Allahu nije pri-
mjereno nikakvo nesavrenstvo (tenzh), budui da one mutezilije tvrde da
oni tim svojim poricanjem ustvari Allaha zatiuju od svakog nesavrenstva!
Moe li se, pak, Allah tititi od nesavrenstva poricanjem svojstva savreno-
sti?! Naime, ono to je nepostojee i ne moe se vidjeti. Savrenstvo se pak
nalazi u priznavanju vienja i negiranju mogunosti da Ga onaj koji Ga vidi
moe sasvim i obuhvatiti svojim vienjem, kakva je stvar i sa znanjem, jer po-
ricanje znanja o Njemu ne predstavlja savrenost, ve je savrenost u prizna-
vanju znanja i u odricanju (mogunosti) da Ga se znanjem moe i obuhvatiti.
Njegove rijei: Ili ga protumae po nekom svom shvatanju znae:
Stanu tvrditi da je to pravi smisao vienja, dajui mu (svojevoljno) tuma-
enje, suprotno njegovom vanjskom znaenju i onome smislu koji iz toga
razumijeva svaki Arapin. Naime, tek su kasnije generacije poele izraz tevil
upotrebljavati u znaenju preusmjeravanje izraza od onog smisla koji on
izraava svojom vanjskom formom. Time su oni koji su bili skloni izvrtanju
smislova zapoeli svete tekstove (nusus) uzimati pod svoju vlast, i govoriti:
Mi emo davati tumaenje onome to je u opreci sa naim stajalitima!
Tako su izvrtanje smisla (tahrf) nazvali tevilom (tumaenjem) kako bi mu
dali lijepu vanjtinu i ukrasili ga kako bi imao prohou. Allah je pak pokudio
one koji su ukraavali neistinu; rekao je: I tako smo Mi svakome vjerovjesni-
ku neprijatelja odreivali: ejtane u vidu ljudi i dinna, koji su jedni drugima
kiene besjede govorili! (El-Enm, 112)
Sutina je pak u smislovima a ne u formalnim jezikim izrazima. Ta
koliko je samo neistine za koju je iznesen kitnjast dokaz kojim se oponiralo
dokazu istine?! Njegove rijei na ovome mjestu jesu poput onih rijei koje
smo naveli ranije, naime: Mi u to neemo ulaziti i davati mu smisao shodno
svome vienju, niti emo se u tome povoditi za svojim porivima. Potom je
taj smisao potvrdio rijeima: Jer tumaenje tog vienja, kao i tumaenje
svakoga smisla koji se dovodi u vezu s Boanstvenou, vri se upravo suste-
zanjem od tumaenja i pristajanjem uz ono kako se o tome izjasnila Objava.
Na tome je vjera (svih) muslimana.
Mislio je na ostavljanje onoga tumaenja koje oni nazivaju tevilom,
a koje je, ustvari, izvrtanje smisla. Profesor je - Allah mu se smilovao! - to
157
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
dokuiti pukom obavijesti, jer ako onaj kome je obavijest data ne moe sebi
uobliiti u mislima ono o emu je obavijeten, ili ako mu to od ranije nije
bilo poznato, on nee moi ni shvatiti njegovu sutinu, koja bi bila njegovo
pravo tumaenje, na temelju same obavijesti. To je ono tumaenje koje zna
samo Allah. Meutim, odricanje znanja o tumaenju ne znai obavezno i
odricanje znanja o onom smislu s kojim je govornik namjeravao upoznati
onoga kome se obratio. Nema, naime, u Kuranu niti jednog ajeta da Allah
za nj nije naredio da se razmilja o njemu. On nije objavio nijedan ajet a da
nije elio da ljudi saznaju ta je On njime podrazumijevao, makar njegovo
tumaenje ne znao niko drugi do Allah. To je znaenje tevila (tumaenja)
u Kuranu, sunnetu i rijeima prvih muslimanskih generacija, svejedno da li
ono bilo podudarno ili nepodudarno s formalnim izrazom rijei.
Veliki broj komentatora Kurana (mufessira), poput Ibn Derra i nje-
mu slinih, pod tevilom podrazumijeva tumaenje Allahovog govora i
objanjavanje njegovoga smisla, bilo to ili ne bilo podudarno s formalnim
jezikim izrazom. Taj termin je poznat, a takav tevil (tretira se) kao i tefsir:
ono ispravno u njemu se prihvata, a ono neispravno odbacuje. to se pak
tie rijei Uzvienoga: Njegovo tumaenje zna samo Allah i oni dobro upu-
eni u nauku! (Alu Imrn, 7) one se itaju dvojako: po jednom od njih,
iza rijei zna samo Allah ima stanka, a po drugome te stanke nema. No,
i jedno i drugo je ispravno. Prvim nainom uenja misli se na ono to je
u sebi nejasno i ije tumaenje je Allah zadrao za Sebe, dok se u sluaju
drugog uenja misli na ono to je nejasno zbog neke dodatne komponente,
to rastumaiti mogu samo oni duboko upueni u nauku, a to je njegov
smisao (tevl). Oni koji se u ovom ajetu zaustavljaju na rijeima (njegovo
tumaenje) zna samo Allah ne misle da se pod tumaenjem misli na obja-
njavanje smisla.
Ako ovo znai da je Allah Svome Poslaniku objavio i neto iji smisao
ne zna niko iz ummeta, pa ni sam Poslanik, tada ni oni duboko upueni u
nauku ne mogu imati udjela u dokuivanju smisla tog govora, ve samo
mogu kazati: Vjerujemo u to, sve je to od Gospodara naeg! (Alu Imrn, 7)
Meutim, tako isto kau i vjernici koji nisu duboko upueni u nauku, a oni
koji su duboko upueni u nauku moraju se u tome razlikovati od obinih
vjernika.
Ibn Abbs, r.a., kae: Ja sam jedan od onih duboko upuenih u nauku,
koji znaju tumaenje toga! I istinu je rekao - Allah njime bio zadovoljan!
- jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za njega uputio dovu: Moj Boe, uputi ga u
158
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljee ga: Ahmed (I/314, 327, 335); Taberni u El-Mudemu-
l-kebru (Velikom zborniku) I784/2); Bejheki u Delilu-n-nubuvveh (Dokazi vjerovjesni-
tva); Dij el-Makdis u El-Muhtri (Zbirci izabranih hadisa) s vjerodostojnim prijenosnim
nizom od Ibn Abbsa. to se pak tie njegovog pripisivanja El-Buhriju, radi se o lapsusu,
jer hadis kod njega glasi: Boe moj, podui ga mudrosti!, te, u drugoj varijanti, umjesto
mudrosti, stoji: Knjizi. On ga navodi na vie mjesta (I/31, II/445, IV/499), to je forma koju
biljee Ahmed (I/214, 269, 359) i Taberni. Muslim ga navodi u skraenom obliku (VII/157):
Boe moj, podari mu razumijevanje!, to je verzija koju prenosi Ahmed (I/327), koji ima
i drugu varijantu (I/330), gdje Ibn Abbs kae: Pa je Allahu uputio dovu da mi povea
znanje i shvaanje!
O njegovim rijeima:
Komentar:
Poricanje svojstava i antropomorfizam su dva srana oboljenja. Naime, ima-
ju dvije vrste bolesti od kojih obolijevaju srca: jedna je vezana za sumnju a
druga za strast, i obje su spomenute u Kuranu. Uzvieni kae: Na sebe pa-
nju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno! (El-
Ahzb, 32) Ovdje je posrijedi bolest uzrokovana strau. Uzvieni jo kae:
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava! (El-Bekare,
10); A to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na
nevjerovanje koje ve imaju! (Et-Tevbe, 125)
Ovo oboljenje zove se sumnja i ono je opakije od oboljenja koje se
zove strast, jer za ovu potonju postoji nada da e se izlijeiti zadovoljenjem
strasti, dok za sumnju nema lijeka, osim da Allah ovjeka obuhvati Svojom
milou.
to se tie sumnje u pitanju o svojstvima, to je njihovo poricanje i
poistovjeivanje sa stvorenjima, poricanje je gore od ovog potonjeg, budui
da sumnje koje u sebi nose poricanje predstavljaju odbijanje i proglaavanje
lanim onoga s ime je doao Poslanik, a.s., za razliku od onih sumnji koje su
u dosluhu s antropomorfizmom. One, naime, predstavljaju prekomjernost,
prelaenje granice u onome s ime je doao Poslanik, a.s.
Tako je usporeivanje Allaha s Njegovim stvorenjima nevjerstvo, jer
Uzvieni Allah kae: Nita nije kao On! (E-r, 11), kao to je i poricanje
svojstava isto tako nevjerstvo, jer Uzvieni Allah kae: On je onaj Koji sve
uje i sve vidi! (E-r, 11) Ovo je osnova obiju vrsta antropomorfizma,
jer antropomorfizma imaju dvije vrste: ona u kojoj se Stvoritelj usporeuje
sa stvorenjima - i apologete se veoma trude da ga odbiju i stave ga van
snage - a pristalica ovog antropomorfizma ima manje nego pristalica dru-
ge vrste kojoj pripadaju oni koji stvorenja usporeuju sa Stvoriteljem, kakvi
su oboavatelji Isaa159, oboavatelji Uzejra, Sunca, Mjeseca, idola, meleka,
vatre, vode, teleta, grobova, dinna i sl. To su, naime, oni kojima su slati
poslanici da bi ih pozvali oboavanju Allaha Jedinoga, Koji nema sudruga u
Boanstvenosti Svojoj.
159
U izdanju djela koje smo koristili pri prevoenju (El-Mektebu-lislami, Kuvajt, 1996.) sto-
ji: oboavatelji ejhova, meutim u izdanju Er-Risale (Bejrut, 1999.) stoji: oboavatelji
Isaa, to je vjerovatnije i sukladnije kontekstu govora. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ukazuje na predstavljanje Gospodara
Uzvienog kao slobodnog od svake manjkavosti (tenzh) onim kako je On
Sebe opisao, kako u smislu odricanja, tako i u smislu potvrivanja. Njegov
govor je na tragu onoga smisla kojeg izraava sura El-Ihls. Tako su njegove
rijei: opisan svojstvima jednoe izvedene iz rijei Uzvienoga: Reci: On,
Allah je jedan. Allah je utoite svakome! (El-Ihls, 1-2), a rijei: atributiran
atributima jedinstvenosti iz rijei Uzvienoga: Allah je utoite svakome.
Nije rodio i roen nije. (El-Ihls, 2-3), dok su njegove rijei: u kojima niko
drugi nema svoga udjela izvedene iz rijei Uzvienoga: I niko Mu ravan
nije! (El-Ihls, 4) Uz to, to je i potvrda onoga to je ranije reeno u smislu
potvrivanja svojstava i odricanja antropomorfizma.
Opis (vasf) i atributativan prikaz (nat) su sinonimni, odnosno, prema
nekima, bliski su po smislu. Tako je opis vezan za Bie, a atributativan prikaz
za djelovanje. Isto je i s jednoom i jedinstvenou, premda neki kau da i
meu njima ima razlike: naime, da se jednoa vezuje za Bie a jedinstvenost
za atribute. Tako je On, Uzvieni, jedincat u pogledu Svoga Bia, jedinstven
u pogledu Svojih svojstava. To je istina i tome niko ne oponira. Meutim, u
predmetnom iskazu postoji vid opetovanja. Profesor pak slinih opetovanja
ima na vie mjesta u svojoj El-Akdi160, to vie nalikuje hutbama i dovama
nego vjerskim dogmama (el-akid), budui da rima vie pristaje uz hutbe.
Nita nije kao On! (E-ra, 11) potpunije izraava injenicu Allahove li-
enosti svakoga nedostatka od njegovih rijei: u kojima niko drugi nema
svoga udjela.
160
Tj. u djelu koje se komentira. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Prije nego se pozabavim ovim Profesorovim - Allah mu se smilovao! -
rijeima, dat u jedan kratak uvod. Naime, ljudi su u pogledu koritenja
ovakvih rijei zauzeli tri stajalita: jedna skupina se naspram njih postavila
negativno, druga ih priznaje a trea ralanjuje. Ovi potonji slijede put pr-
vih muslimanskih generacija tako da se o tome ne izraavaju ni pozitivno ni
negativno prije nego se stvar ne razjasni, pa ono to se ustanovi kao tano
to e se takvim i priznati, a ono to se ustanovi kao netano to e se i tre-
tirati takvim, budui da su ovakvi izrazi u terminolokoj upotrebi kasnijih
generacija uopeni i nejasni, poput i drugih terminolokih izraza, tako da
ih svi ne upotrebljavaju u istom leksikom znaenju. Stoga negatori njima
negiraju i ono to je istinito i to nije, te onima koji njima izraavaju svoje
potvrivanje imputiraju ono to oni ne tvrde, dok neki od onih koji takve
izraze zagovaraju u njih unose i neistinit smisao, suprotan onome to su
rekli oni iz prvih generacija, suprotan onome na ta upuuje Kuran i Mje-
rilo, i o emu se nije izrazio ni Kuran ni sunnet, kako u smislu njegovog
negiranja tako ni u smislu njegovog potvrivanja. Mi pak nemamo pravo
Allaha, d.., opisivati neim ime On Sebe nije opisao, i ime ga nije opisao
Njegov Poslanik bilo u odrinom ili u potvrdnom smislu. Mi se, dakle, samo
povodimo za onim to je dolo posredstvom Objave, i u to ne uvodimo
nikakve inovacije.
Prema tome, ovaj segment, tj. pitanje svojstava, mora se dobro raz-
motriti, pa ono to su potvrdili Allah i Njegov Poslanik, potvrdit emo i mi,
a ono to su odrekli Allah i Njegov Poslanik, odricat emo i mi. Onih izraza
koji su upotrijebljeni u svetom tekstu treba se pridravati i u priznavanju
i u odricanju. Tako emo i mi priznavati sve one izraze i smislove koje su
priznali Allah i Njegov Poslanik, dok se oni izrazi koji nisu ni potvreni ni
zanegirani svetim tekstom nee upotrebljavati prije nego se tano ustanovi
ta onaj koji ih upotrebljava podrazumijeva pod njima. Ako podrazumijeva
161
Ti pravci su: gore, dolje, desno, lijevo, ispred, iza. (Nap. prev.)
162
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna!, to je
samo razumijevanje ajeta od strane prevodioca. Mi smo se, meutim, slijedei autorovu
intenciju, opredijelili za doslovan prijevod. U izvorniku je, naime, upotrijebljen izraz nefs
koji, pored ostalog, znai i dua. (Nap. prev.)
163
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: Ja sam te za Sebe izabrao! Meutim, u izvorniku je
upotrijebljen izraz istanea koji ne nosi znaenje izabrati, ve napraviti, izraditi, proizvesti,
konstruirati i sl., te smo ajet preveli kao gore. (Nap. prev.)
164
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri (III/454, 464) i Ahmed (III/116) u sklo-
pu hadisa o zauzimanju (efat), koji prenosi Enes. U nastavku e biti naveden i u neto
drukijoj verziji.
165
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvara-
mo i da oni njome raspolau kao vlasnici! Meutim, u izvorniku se doslovno kae: izme-
u onog to smo Svojim rukama uradili, pa smo ajet i preveli kao gore. (Nap. prev.)
166
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ranije je naveden u cijelosti.
167
Hadis biljee El-Buhri i Muslim i prenosi ga veliki broj ljudi (mutevtir). Ja sam ga elabori-
rao u djelu Irvu-l-gall pod br. 450. O nekim njegovim vjerodostojnim izrazima moe se
pogledati u djelu Sahhu-l-dmii-s-sagr, br. 1914.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Rije mird nastala je od rijei ard, to znai uspinjalite kojim se pe-
nje; neto poput stepenita, s tim da nije poznato kako izgleda, tako da se
prema njemu treba odnositi kao i prema drugim pojmovima nevidljivog
svijeta. Vjerujemo u njega, no neemo se baviti njegovom kakvoom.
to se tie njegovih rijei: Vjerovjesnik, s.a.v.s., nou je preveden i uz-
dignut na nebo sa svojim tijelom u budnom stanju, treba kazati da su ljudi
u pogledu isra zauzeli razliita stajalita.
Prema jednima, isr se odigrao samo s njegovom duom, s tim da se
pritom njegovo tijelo nije gubilo iz vida. Taj stav prenosi Ibn Ishk od ie i
Muvije, Allah neka bude zadovoljan s njima dvoma!
Slino se prenosi i od Hasana Basrija. Meutim, treba zapaziti da
postoji razlika izmeu izjava: Isr se dogodio u stanju sna! i: Dogodio se
samo duom, bez tijela! Izmeu tog dvoga je ogromna razlika. Naime, ia
i Muvija - Allahovo zadovoljstvo neka je na njima dvoma! - nisu kazali:168
Desilo se u snu! ve su rekli: Isr se odigrao samo s njegovom duom, bez
tijela!
Razlika izmeu tog dvoga sastoji se u tome to ono to spava ugleda
u snu mogu biti primjeri u kojima je apstraktn prikazano u fizikom obli-
ku, tako da vidi kao da se uspeo na nebo, da je odveden do Mekke, dok se
njegova dua nije uspinjala gore niti je igdje odlazila, ve da mu je melek
zaduen za snove to samo tako prikazao (u snu). Njih dvoje nisu htjeli kazati
da se isra dogodio u snu, ve da je nou odvedena samo njegova dua, da
se ona pritom odvojila od tijela da bi se, potom, opet vratila u nj, istiui to
168
(Albani kae): Budui da to nije vjerodostojno preneseno od njih, nije bilo ni potrebe za
njegovim tumaenjem.
169
Nazvan je Najudaljenijim hramom budui da je, prema predaji, sagraen etrdeset go-
dina nakon izgradnje Kabe u Mekki i da je, iz te perspektive, bio najudaljeniji hram u kom
se veliao jedan Bog, Allah. Sve dalje od toga je, naime, bilo neznabotvo. Ili je, pak, tako
nazvan u odnosu na dva hrama: Kabu i Poslanikovu damiju u Medini. (Nap. prev.)
prihvatam! Kada je krenuo, zauo se glas: Zadrao sam obavezu koju sam
propisao, a Svojim robovima sam olakao!170
Ve smo ranije govorili o tome da su ashabi imali razliita stajalita o
tome da li je on, a.s., Gospodara svoga vidio svojim onim vidom, te smo
zakljuili da je ispravno kazati da Ga je vidio svojim srcem, a ne onim vi-
dom. to se pak tie Allahovih rijei: Srce nije poreklo ono to je vidio! (En-
Nedm, 11) i: On ga je drugi put vidio! (En-Nedm, 13) od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., vjerodostojno se prenosi da je taj kojeg je vidio bio Dibrl, kojeg je
dvaput vidio u liku u kojem je stvoren.
to se tie rijei Uzvienoga u suri En-Nedm: Zatim se primakao i pri-
bliio!, to nije ono primicanje i pribliavanje koje se navodi u interpretiranju
isra. Ovo to se nalazi u suri En-Nedm predstavlja primicanje Dibrla i
njegovo pribliavanje, kako su to kazali ia i Ibn Mesd - Allah bio zado-
voljan sa njima dvoma! - s obzirom da Allah kae: Ui ga jedan ogromne
snage, razboriti, koji se uspravio u liku svome, na obzorju najviem, zatim
se pribliio! (En-Nedm, 5-7) Lina zamjenica se, dakle, u svim ovim slua-
jevima odnosi na tog veoma snanog uitelja, dok se ono primicanje i pri-
bliavanje koje se navodi u hadisu o isru, oigledno, odnosi na Gospodara
Uzvienoga.171 Ono pak to nalazimo u suri En-Nedm, naime da ga je vidio
i drugi put kod Krajnjeg Lotosa (Sidretu-l-munteh), odnosi se na Dibrla
- njega je dvaput vidio: jednom na Zemlji i drugi put kod Krajnjeg Lotosa.
Ono to ukazuje na to da se isr zbio i s njegovim tijelom u budnom
stanju jesu rijei Uzvienoga: Uzvien neka je onaj Koji je nou svog roba
preveo iz Hrama u Mekki u Hram Daleki! (El-Isr, 1) Naime, izraz abd (rob)
podrazumijeva kombinaciju due i tijela, onako kako je i insan izraz za kom-
binaciju due i tijela. To razumu nije neprihvatljivo, pa ako bi negiranje mo-
gunosti uspinjanja ovjeka bilo dopustivo, tada bi bilo dopustivo i negiranje
sputanja meleka. To bi pak vodilo poricanju vjerovjesnitva, to je nevjerstvo.
Ako bi neko kazao: Pa, kakva je mudrost u tome to je on najprije nou
preveden do Kue svetosti (Bejtu-l-makdis)?! odgovor bi - a Allah najbolje
170
Hadis o isru je vjerodostojan (sahh) i sastavljen je od veeg broja hadisa, s tim da se
on pribliavanje koje se navodi u kontekstu govora nalazi u verziji koju prenosi erik ibn
Abdullh ibn Ebi Nemir, za kojeg hafizi hadisa tvrde da je pravio greke u izrazima u hadisu
o isru, kako je maloprije rekao i sam autor. Jedna od tih greaka jest i to pribliavanje,
kako je to objasnio hafiz hadisa Ibn Kesir u svom tumaenju sure El-Isr, a prije njega i
Bejhek u svom djelu El-Esmu ve-s-sift, str. 440-442.
171
Meutim, vjerodostojnost takve predaje je sporna, kako smo maloprije kazali.
O njegovim rijeima:
U Imoi
Zdenac (havd), kojim ga je poastio Uzvieni Allah u vidu pripo-
njegovom ummetu, istina je!
Komentar:
Hadisi u kojima se spominje Zdenac (el-Havd) dostiu stupanj mutevatira
budui da ih iz reda ashaba prenosi njih vie od trideset. Sve njihove prijeno-
sne puteve pobrojao je na uitelj, stub vjere, Ibn Kesir - neka ga Allah obuj-
mi Svojom milou - na kraju svog velikog historijskog djela Poetak i kraj
(El-Bidje ve-n-nihje). Izmeu njih izdvajamo ono to biljei Buhri - Allah
mu se smilovao! - posredstvom Enesa ibn Mlika, r.a., naime da je Boiji Po-
slanik, s.a.v.s., rekao: Veliina moga Zdenca je onolika koliko je izmeu Ejle
i Sane u Jemenu, a u njemu ima ibrika koliko je zvijezda na nebu!172 Posred-
stvom njega se, takoer, prenose i ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Meni
e, doista, doi neki ljudi iz reda mojih ashaba pa kada ih ja prepoznam oni
e biti povueni od mene, a ja u rei: To su moji ashabi!?, no kazat e mi: Ti
ne zna ta su oni uradili poslije tebe!173 Hadis biljei Muslim.
172
Hadis je vjerodostojan (sahh), a od njega ga biljei Ahmed (III/225, 238) - onaj drugi njegov
dio s dva vjerodostojna niza prenosilaca; u jednom od njih navodi i dodatak: ibrici od
zlata i srebra, to je verzija koju biljei i Muslim. Takoer ga u cijelosti navodi i El-Buhri
(IV/248).
173
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Buhri (IV/248, 249), pa je bilo uput-
nije da ga je autor vezao za njega, jer navedena forma i pripada njemu, dok je forma koju
navodi Muslim njoj slina.
Imam Ahmed biljei sljedee rijei Enesa ibn Malika: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., jednom je zakunjao, a onda podigao glavu osmjehujui se, pa ili
je on njima rekao, ili oni njemu: Zato si se nasmijao?, i Boiji Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: Maloprije mi je objavljena sura... i potom stao uiti: U ime
Allaha, Milostivog, Svemilosnog. Mi smo ti Kevser dali! (El-Kevser, 1) prou-
ivi je do kraja. Zatim ih je upitao: Znate li ta je to Kevser? Allah i Njegov
Poslanik najbolje znaju!?, rekli su oni. To je jedna rijeka, kazao je on, koju
mi je Gospodar moj Uzvieni dao u Dennetu; na njoj je mnogo dobro. Na
nju e dolaziti moj ummet na Sudnjemu danu. Posue na njoj je brojno
poput zvijezda. Neko e od njih biti zadran, pa u ja rei: Gospodaru, i on
je iz mog ummeta, no kazat e mi se: Ti ne zna ta su oni uradili poslije
tebe!174 Hadis biljei Muslim. U jednoj verziji hadis glasi: To je jedna rijeka
koju mi je obeao Gospodar moj: na njoj je mnogo dobro. To je jedan zde-
nac na koji e dolaziti moj ummet na Sudnjem danu. Preostali dio hadisa
je isti kao prethodno navedeni.
To znai da iz tog Kevsera dotjeu dva dotoka, a da se Zdenac nalazi
na platoima (el-Arest) prije Sirat-uprije jer e tu biti sprijeeni da dou do
njega i zaprijeeni neki ljudi koji su se stopama svojim predislamskim vratili,
a takvi nee moi prijei Sirat-upriju.
Buhri i Muslim navode sljedee rijei Dundeba ibn Abdullaha el-
Bedelija: uo sam Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Ja sam va pret-
hodnik na Zdencu!175 Prethodnik (ferat) je onaj koji prvi doe do vode.
Buhri od Sehla ibn Sada el-Ensarija biljei sljedee: Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao je: Ja sam va prethodnik na Zdencu i onaj ko doe do mene taj e
se napiti, a ko se napije taj vie nikada nee oednjeti. Kod mene e, doista,
doi i neki ljudi koje ja poznajem i koji mene poznaju a zatim e se izmeu
mene i njih postaviti zapreka!176
Ebu Hzim kae: Kad sam to rekao uo me je Numn ibn Ebi Ajj
pa me je upitao: Jesi li ga tako uo od Sehla?!, pa kad sam mu odgovorio
174
Hadis je vjerodostojan (sahh) i nalazi se u Musnedu pod brojem (III/102). Ima vjerodosto-
jan prijenosni niz, prema Muslimovim uvjetima, koji ga i navodi u svom Sahhu, kako je i
autor naznaio.
175
Hadis je vjerodostojan (sahh) a biljee ga El-Buhri i Muslim. tavie, mutevatir je. Ibn Ebi
sim ga u svom Sunnetu navodi posredstvom deveterice ashaba (736-746) a ja sam nadodao
jo devetericu drugih u djelu Zillu-l-Denneti (I/347) s njihovom strunom elaboracijom.
176
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (V/66). Struno je elaboriran
u djelu Ez-Zill (741-743).
177
Hadis je dobar (hasen), biljei ga Tirmiz (II/67), indijsko izdanje. On kae: Usamljeno
predanje (garb)!, a zatim napominje da se prenosi i kao mursel, te da je kao takav vje-
rodostojniji. Biljei ga, takoer, i Taberan, kako se naznaava u El-Medmeu (Zborniku,
X/363). On kae: Mervna ibn Dafera es-Semurija Ibn Ebi Htim ocjenjuje kao pouzdana
prenosioca. El-Ezd kae: Razliito se izjanjavaju o njemu, dok su svi ostali prenosioci
pouzdani. Ja sam, meutim, pronaao i neto to dodatno osnauje ovaj hadis, to sam
iznio u Es-Sahhi (1589).
O njegovim rijeima:
U Inosi
zauzimanje (efat), koje im je pripremio, istina je, kako se pre-
u obavijestima.
Komentar:
Zauzimanja ima vie vrsta. Meu njima je i ono u pogledu ega meu mu-
slimanskim ummetom nema razmimoilaenja, ali i ono o emu mutezilije i
njima slini inovatori u vjeri izraavaju svoje neslaganje.
Ona prva vrsta je ono veliko zauzimanje, koje je specifikum naeg
Vjerovjesnika, s.a.v.s., mimo ostale njegove brae iz reda vjerovjesnik i
poslanik, neka su na sve njih blagoslovi Boiji! U zbirkama vjerodostojnih
hadisa El-Buhrija i Muslima, ali i u drugim hadiskim zbirkama, zabiljeeni
su hadisi o efatu (zauzimanju) od itave skupine ashaba, Allah bio zado-
voljan sa njima!
Jedan od takvih hadisa je i onaj koji se prenosi posredstvom Ebu Hurej-
rea Allah bio zadovoljan sa njim! koji glasi: Pred Boijega Poslanika,
s.a.v.s., izneseno je meso pa je njemu od njega dat but, koji je on jako volio,
i on je od njega odgrizao jedan zalogaj, a zatim rekao: Ja u biti prvak ljudi
na Sudnjem danu, a znate li zbog ega? Allah e na jednom platou sakupiti i
prve i posljednje ljude i jedni drugima e rei: Vidite u kakvoj ste situaciji, vi-
dite u ta ste dospjeli zato ne pogledate ima li nekog ko bi se za vas zauzeo
kod Gospodara vaeg? Onda e jedni drugima rei: Va praotac Adem! Tako
e otii Ademu i rei mu: Ademe, ti si praotac ljudi, zauzmi se za nas kod
Gospodara svoga, vidi u kakvoj smo situaciji, vidi u ta smo dospjeli?! On e
im rei: Moj Gospodar danas se rasrdio tako kako se nikad prije nije rasrdio,
i kako se nikad poslije nee rasrditi. A On je meni zabranio jedno drvo pa
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, izmeu njihovih dvaju krila iz
okvira dennetskih krila je onoliko koliko je izmeu Mekke i Hedera,178 ili
koliko je izmeu Mekke i Busre!179
Hadis biljee El-Buhri i Muslim s istim smislom no s razliitim jezikim
izrazima. Verzija pak koju smo naveli nalazi se kod imama Ahmeda.
Veoma je zaudno kako imami navode ovaj hadis u veini njegovih
prijenosnih puteva oni uope ne spominju ovo prvo zauzimanje na mje-
stu dolaska Gospodara Uzvienoga radi presuivanja onako kako se to na-
vodi u hadisu o puhanju u Rog,180 budui da je upravo ono bilo u prvom
planu na ovom mjestu, te ono to je nalagao poetni dio hadisa.
Naime, ljudi e traiti zauzimanje od Adema i od potonjih vjerovje-
snika u smislu presuivanja meu ljudima kako bi se rijeili pozicije u kojoj
su se nalazili, kao to to sugeriraju njegovi konteksti iz ostalih prijenosnih
puteva, pa kada dou do izricanja presude, tada spominju zauzimanje za
grenike ummeta i njihovo izvoenje iz Vatre. Meutim, ljudi iz prvih ge-
neracija su u svom ograniavanju samo na taj dio predmetnog hadisa imali
namjeru odgovoriti haridijama i onim mutezilijama koje su se povodile za
njima, a koji su negirali bilo iji izlazak iz Vatre nakon ulaska u nju. Tako su
navodili samo ovaj dio hadisa u kojem se nalazi jasno oitovanje svetoga
teksta (nass) protiv njihovih tvrdnji, protiv inovacija koje su zastupali a koje
su bile u suprotnosti sa hadisima.
Potvrda ovoga nalazi se u hadisu o puhanju u Rog i da se ne plaim da
neu suvie oduljiti, ja bih ga ovdje naveo u cijelosti. Hadis govori o tome
kako e oni doi kod Adema, pa kod Nha, pa kod Ibrhima, pa kod Msa,
pa kod Isa a zatim kod Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., te kako e on
otii i podno Prijestolja Boijega (el-Ar) uiniti seddu na mjestu koje se
zove Fahs (el-Fahs), a Allah e ga upitati: Zato si doao? a On najbolje
zna zato je doao i ja u, kae Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazati: Gospoda-
ru, Ti si mi obeao pravo zauzimanja pa prihvati moje zauzimanje za Tvoje
stvorove presudi meu njima!
178
Heder je ime mjesta i oblasti u junoj Arabiji, u Bahrejnu, dok je Busr ime mjesta na
sjeveru, u Siriji.
179
Hadis je vjerodostojan (sahh) i nalazi se u Musnedu (II/435) s prijenosnim nizom zbirki vje-
rodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, i struno je elaboriran u djelu Zillu-l-Denneti u
redakcijskoj obradi Sunneta (811).
180
Njegova osnovna poruka bit e data nakon nekoliko narednih redaka.
181
Hadis je slab (daf). Navodi ga Ibn Derr u svom tefsiru, kako to naznaava i komentator
(II/330-331); XXIV/30, 186-187) posredstvom Ebu Hurejrea. Prijenosni niz mu je slab, bu-
dui da ide preko Ismla ibn Rfia el-Medenja i Jezda ibn Ebi Zijda - a obojica njih su
slabi prenosioci - te nekog ensarije, iji identitet nije poznat. Stav hafiza hadisa Ibn Kesira
u njegovom tefsiru (I/248; IV/63) da se radi o poznatom hadisu itd. ne znai, obavezno, da
je hadis i vjerodostojan (sahh), to strunjacima nije nepoznato.
182
Hadis je vjerodostojan, biljee ga i El-Buhri i Muslim. To je onaj hadis u kojem se nalaze
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Pretee te Uke u tome!
183
Hadis biljei Muslim i drugi autori, posredstvom Ebu Seda el-Hdrja i drugih. Ja sam ga
struno elaborirao u djelu El-Ehdsu-s-sahha, br. 54, 55.
184
Biljei ga, takoer, i Ahmed (III/140), i drugi autori. V.: prethodni izvor, br. 1570.
185
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ima vie prijenosnih nizova i potvrda u drugim hadisima,
El-Mikat (5598-5599), a obraen je i u djelu Zillu-l-Denneti (831-832), i jedan je od brojnih
hadisa koje je osporavao izvjesni Izzuddn Bulejk u svojoj knjizi El-Minhd (Pravac kreta-
nja, str. 622), povodei se za Rebom ibn Habbom el-Ibdijem, koji se proglaavao imamom
i za kojeg je ovaj vezivao mnoge hadise, iako se o njemu ne zna nita to bi nalagalo povje-
renje u njega a nekamo li to bi ovome opravdavalo da ga uzme za svoga imama!
186
Hadis je vjerodostojan (sahh) - kako je to naveo i autor, Allah mu se smilovao! - i prenosi
se posredstvom Enesa.
Hafiz Ebu Jal pak biljei sljedeu Osmanovu, r.a., izjavu: Boiji Posla-
nik, s.a.v.s., rekao je: Na Sudnjem danu e se zauzimati tri kategorije ljudi:
vjerovjesnici, zatim uenjaci, zatim ehidi!187
U Sahhu se navodi hadis koji prenosi Ebu Sed Allahovo zadovolj-
stvo neka je na njemu! a koji glasi: Pa e Allah Uzvieni rei: Zauzimali su
se meleki, zauzimali su se vjerovjesnici, zauzimali su se vjernici i samo je jo
ostao Najmilostiviji milosnik!, pa e zahvatiti iz Vatre, te e tako iz nje izvesti
i neke ljude koji nikad nikakva dobra nisu uradili!188
Ljudi u pogledu zauzimanja imaju tri stajalita. Mnogoboci, krani
i inovatori koji pretjeruju poput ejhova i sl. dre da se za njih kod Allaha
zauzima onaj koga oni veliaju onako kako se zauzima na ovome svijetu.
Mutezilije i haridije pak ne priznaju zauzimanje ni naeg Vjerovjesnika,
s.a.v.s., niti ikoga drugog, za poinioce velikih grijeha, dok pripadnici glav-
nog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) priznaju da e se na Vjerovje-
snik, s.a.v.s., na Sudnjem danu zauzimati za poinioce velikih grijeha, te da
e to moi initi i drugi, no da se niko nee moi zauzimati ni za koga dok
mu to Allah ne dopusti i dok mu za to ne odredi granicu, kako se to nazna-
ava u vjerodostojnom hadisu, hadisu o zauzimanju, naime: Oni e otii
Ademu, zatim Nhu, zatim Ibrhmu, zatim Msu, zatim Isu, pa e im Is
rei: Idite Muhammedu, jer je on rob kojem je Allah oprostio i ranije i kasni-
je grijehe, i oni e doi kod mene a ja u otii pa kada ugledam Gospodara
svoga pred Njim u pasti na seddu i izrei Mu zahvale kojima e me On
inspirirati, a koje sada ne osjeam, i On e mi kazati: Muhammede, podigni
glavu i reci bit e ti usliano, zauzmi se zauzimanje e ti biti prihvaeno!,
na ta u ja rei: Gospodaru, moj ummet, moj ummet!, i on e mi odrediti
broj i ja u ih toliko uvesti u Dennet. Zatim u ponovo otii i pred Njim pa-
sti na seddu, i On e mi opet odrediti broj!189 to je spomenuo tri puta.
to se tie moljenja Allaha u dovi tako da Ga se zaklinje poslanikom
ili nekim drugim na dunjaluku, to treba razjasniti. Naime, onaj koji upuuje
187
Hadis je izmiljen (mevd); biljei ga Ibn Mada (4313) i Ukajl u djelu Ed-Duaf (Slabi
prenosioci) str. 331. u biografiji Anbesea ibn Abdurrahmna el-Kureja, gdje kae: Ne
prenosi ga niko drugii! Od El-Buhrija se prenosi da je rekao: Ostavili su ga (kao nepo-
uzdana)!, dok Ebu Htim kae: Izmiljao je hadise! Hadis je struno elaboriran u djelu
Silsiletu-l-ehdsi-d-dafah (Niska slabih hadisa) pod br. 1978.
188
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljee ga: Muslim (I/115-116) i Ahmed (III/94).
189
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Seda el-Hdrija, Allah bio zadovoljan
sa njim!
dovu nekada rekne: Tako ti prava Tvoga Vjerovjesnika kod Tebe, ili: Tako ti
prava toga i toga! i na taj nain Allaha zaklinje nekim od Njegovih stvorova,
to je zabranjeno iz dva razloga:
1. zaklinje se nekim mimo Allaha;
2. vjeruje da Allah prema nekome ima neku obavezu.
Zaklinjanje nekim drugim, mimo Allaha, nije dozvoljeno, dok Allah ni pre-
ma kome nema nikakvu obavezu osim obaveze koju je Sam preuzeo, kakve
su rijei Uzvienoga: Naa je obaveza pomoi vjernicima! (Er-Rm, 47) Isto
je i s onim to se nalazi u dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa (Es-Sa-
hihajn) a to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Muzu Allah bio zadovoljan
sa njim! kad je jahao s njim na jahalici, naime: O Muz, zna li ti koje je
Allahovo pravo kod ljudi? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, kazao je
on. Njegovo je pravo, rekao je, da samo Njega oboavaju i da Mu nita ne
pridruuju u Boanstvenosti Njegovoj. A zna li koje pravo imaju ljudi kod
Allaha ako tako postupe? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, rekao je.
Njihovo je pravo kod Njega, kazao je on, da ih ne izloi patnji!190
Prema tome, to je pravo koje je uinjeno obavezujuim na temelju
Njegovih potpunih rijei i istinitoga obeanja, a ne na temelju toga da sam
ovjek kod Allaha ima neko pravo, kako je to sluaj u suodnosu meu stvo-
renjima, budui da je Allah taj koji ljude dariva svakim dobrom, te je njihovo
pravo steeno Njegovim obeanjem da ih nee kazniti, tako da zaklinjati Ga
da ih ne kanjava gubi smisao.
Njihovo nekanjavanje je neto to nije prilino da se zakljinje njime,
da se ie s pozivanjem na njega ili da se vezuje za nj u obraanju Bogu, jer
je sredstvo samo ono to je Allah podario kao sredstvo. Isti je sluaj i s ha-
disom koji se nalazi u Musnedu a koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ebu
Sed u vezi s rijeima onoga koji koraa na namaz, naime: Molim Te, na te-
melju prava ovih mojih koraka i na temelju prava onih koji trae od Tebe!191
Naime, to je pravo onih koji trae, budui da je Allah to Sam Sebi stavio u
obavezu On se, dakle, onima koji trae obavezao da e im se odazvati,
onima koji su Mu pokorni da e ih nagraditi. Kako je samo lijepo rekao onaj
koji je rekao:
190
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Abbsa, i ja sam ga
struno elaborirao u djelu El-Irv pod br. 855.
191
Hadis je slab (daf), to sam opirno elaborirao u Niski vjerodostojnih hadisa (Silsiletu-l-
ehdsi-s-sahha) pod br. 24.
.192
Hadis je vjerodostojan (sahih); Biljee ga: Ahmed i El-Hkim, koji ga ocjenjuje vjerodostoj-
nim. (V.: Irvu-l-gall, 2561)
Boe moj, molim Te bitvom asti Tvoga Prijestolja!, dok Jsuf Allah mu se
smilovao! to nije smatrao pokudnim, s obzirom da je ustanovio da o tome
postoji predaja.193
Nekada onaj koji upuuje dovu rekne: Tako Ti ugleda koji taj i taj ui-
va kod Tebe!, ili: Obraamo Ti se Tvojim vjerovjesnicima, poslanicima i mi-
ljenicima! On hoe kazati: Taj i taj je kod Tebe ugledan, cijenjen i pribran,
pa usliaj dovu nau! I to je, isto tako, zabranjeno jer da je to ono obraanje
kakvo su prakticirali ashabi za Vjerovjesnikova, s.a.v.s., ivota oni bi to na-
stavili prakticirati i nakon njegove smrti. Oni su se, naime, Allahu obraali za
vrijeme njegovog ivota sluei se njegovom dovom, traili su od njega da
on za njih uputi dovu a oni su na tu dovu aminali, npr. prilikom uenja kine
dove i sl. Meutim, nakon Vjerovjesnikove smrti Omer je neka Allah bude
zadovoljan sa njim! kada su izili da ue kinu dovu rekao: Boe moj, mi
smo se Tebi, kad bi nas sua zadesila, obraali preko naeg Vjerovjesnika pa
si nam Ti davao kiu, a sad Ti se evo obraamo preko amide naeg Vjero-
vjesnika, tj. njegovim moljenjem svoga Gospodara, njegovim zauzimanjem
i iskanjem. A nije rekao: Zaklinjemo te njime, ili: Molimo Te ugledom njego-
vim kod Tebe, jer da je to tako, onda je svakako Vjerovjesnikov, s.a.v.s., ugled
mnogo vei od El-Abbasovoga!
Nekad upuiva dove rekne: Pozivam se na svoje slijeenje Tvoga Po-
slanika, svoju ljubav prema njemu, svoje vjerovanje u njega i u sve druge
Tvoje vjerovjesnike i poslanike, u svoje srano uvjerenje u istinitost onoga s
ime su dolazili i sl. To je neto najljepe to moe da se nae u dovi, u obra-
anju Allahu preko neega (tevessul) i u traenju zauzimanja.
Prema tome, konstrukcija obraanje Allahu preko konkretne osobe i
usmjeravanje k Njemu na taj nain prilino je razvodnjena tako da su u
vezi s tim pravili greku oni koji nisu razumijevali ono to ona znai. Tako,
ako se pod tim misli na uzimanje nekoga kao sredstva u smislu da dotina
osoba bude lice koje upuuje dovu i koje se zauzima za stvar koja se trai
to znai da ta osoba mora biti iva ili u smislu injenice da je upuiva
dove Allahu mio, da je pokoran Njegovoj zapovijesti, da se povodi za njom,
takav je svakako dostojan da se voli, da mu se bude posluno i da se ugleda
u nj. U tom sluaju posredovanje je ili dova posredujue osobe i njegovo
zauzimanje za stvar koja se trai, ili omiljenost lica koje trai i povoenje
193
Navodno, ta predaja se prenosi od Poslanika, a.s. Meutim, izmiljena je, kako je to obja-
snio Zejlei u djelu Nasbu-r-rje (Pobadanje zastave, IV/273).
194
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ibn Omera.
O njegovim rijeima:
195
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Msa, a struno je elaboriran u Vjero-
dostojnici (Es-Sahha), pod br. 1464.
196
Hadis biljei Muslim (I/133), posredstvom Ebu Hurejrea, u potpunijoj formi s obzirom da
je sastavljen od dviju predaja od njega.
197
Hadis biljee El-Buhri (II/266), Muslim (VI/10) i Ahmed (II/426) posredstvom Ebu Hurej-
rea, Allah bio zadovoljan sa njim!
Komentar:
Uzvieni kae: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo po-
tomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe samima sebi: Nisam li Ja
Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo i to zato da na
Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nita nismo znali. (El-Arf, 172)
Allah kae da je izveo potomstvo sinova Ademovih iz njihovih kimi
da sami sebi budu svjedoci da je Allah njihov Gospodar i njihov vladar, te da
nema drugog boga osim Njega.
Prenosi se vie hadisa o izvoenju potomstva iz Ademove, a.s., kime
te o njihovom razdvajanju na one desne i one lijeve (denetlije i dehene-
mlije). U nekim od tih hadisa navodi se i da je od njih zatraeno da sami sebi
budu svjedoci da je Allah njihov Gospodar.
Navest emo nekoliko takvih hadisa:
Imam Ahmed, posredstvom Ibn Abbsa neka Allah bude zadovo-
ljan sa njim! biljei sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Allah je zavjet
iz Ademovih lea uzeo u Namnu na Dan Arefta, pa je tada iz njegove
kime izveo cjelokupno potomstvo koje e (se) izroditi, zatim ih je razasuo
pred Sobom i suelice im se obratio govorom upitao ih je: Nisam li ja
Gospodar va? oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo, sve do rijei: Zar
e nas kazniti za ono to su laljivci inili?198 Hadis biljee jo i Nesi, Ibn
Derr, Ibn Htim i El-Hkim u El-Mustedreku, koji kae: Prijenosni niz mu je
vjerodostojan, premda ga Buhri i Muslim ne biljee.
Isto tako, imam Ahmed biljei kako je Omer ibn el-Hattb neka
Allah bude zadovoljan sa njim! upitan o ovom ajetu, pa je odgovorio:
uo sam kad je Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitan o njemu, pa je rekao: Allah
je stvorio Adema, a.s., zatim je Svojom Desnicom potrao njegova lea i iz
njih izveo potomstvo a onda rekao: Ove sam stvorio za Dennet, i oni e
raditi djela stanovnika Denneta! Zatim je ponovo potrao njegova lea i iz
njih izveo potomstvo, a onda rekao: Ove sam stvorio za Dehennem i oni e
raditi djela stanovnika Dehennema! Neko je tada rekao: Boiji Poslanie,
emu onda rad!? Kada Allah nekoga stvori za Dennet, kazao je Poslanik,
On ga i upregne da ini djela stanovnika Denneta pa on tako i umre radei
neko djelo stanovnika Denneta, te njime ue u Dennet; a kada nekoga
198
Hadis je vjerodostojan (sahh) zbog svojih prijenosnih puteva i potvrda koje ima u drugim
hadisima, a struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod brojem 1623.
199
Hadis je vjerodostojan (sahh) na osnovu drugih hadisa, izuzev onog dijela o potiranju
lea za to nisam uspio nai potporu u drugim hadisima. Zbirka slabih hadisa (Ed-Dafa,
3070).
200
Hadis je vjerodostojan (sahh). Pronaao sam etiri njegova prijenosna niza. Neke od njih
navodi Ibn Ebi sim u Sunnetu (Es-Sunna) br. 204, 205 u mojoj redakcijskoj obradi, u izda-
nju El-Mektebu-l-islami.
201
Hadis je vjerodostojan (sahh; biljee ga i El-Buhri i Muslim. U Musnedu se nalazi pod
brojem III/127, 129 u izdanju El-Mektebu-l-islmi.
202
El-Affi kae: Vidi osamnaestu raspravu u Ibn Kajjimovoj Knjizi o dui (Er-Rh), kao i Ibn
Kesrov Tefsr, tj. njegovo tumaenje rijei Uzvienoga: I kad je Gospodar tvoj iz kimi
Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo, iz sure El-Arf.
203
Mevkf-predaja je predaja koja se prenosi kao izjava ashaba i gdje se ne istie da je to rekao
Allahov Poslanik (s.a.v.s).
u hadisu koji prenosi Omer, Allah neka bude zadovoljan sa njim!; u treim se
pak navodi izvoenje i njihovo pokazivanje Ademu, bez odreivanja i trae-
nja posvjedoenja, kako to nalazimo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre.
Onaj hadis u kojem se spominje traenje posvjedoenja, u smislu o ko-
jem govore zagovornici prvoga stava, predstavlja rijei Ibn Abbsa i Omera
i strunjaci hadisa izrazili su svoju rezerviranost prema njemu tako da ga
niko nije unio u svoju zbirku vjerodostojnih hadisa a izuzev Hkima, koji ga
navodi u svom djelu Nadodatak na dva zbornika vjerodostojnih hadisa (El-
Mustedrek ale-s-sahhajni), no on je Allah mu se smilovao! poznat po
svojoj popustljivosti.
Onaj, pak, hadis u kojem se spominje odreivanje da e neki u
Dennet, a neki u Dehennem predstavlja dokaz u pitanju vezanom za sud-
binsko odreenje (kader) i ima brojne potvrde u drugim hadisima. Meu
pripadnicima glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) on nije nimalo sporan. U
pogledu njega svoje neslaganje izraavaju samo kaderije, a oni su zagovarai
neistine i inovatori u vjeri.
to se tie onog prvog, u pogledu njega meu strunjacima glavnog
toka islama postoji razilaenje kako meu ranijim tako i meu kasnijim ge-
neracijama i da se ne drim konciznosti naveo bih sve hadise koji se prenose
o tome, kao i sve ono to je reeno o njima, te kakvi su sve zakljuci izvedeni
iz njih i kakvi su sve napuci zapaeni u jezikim izrazima predmetnog ajeta.
Kurtub kae: Ovaj ajet nije sasvim jasan i uenjaci su mnogo toga
izrekli u njegovom tumaenju. Mi emo navesti neto od toga, onoliko ko-
liko nam je bilo dostupno.
Jedni kau: Ajet znai: Allah je iz lea Ademovih potomaka, (slijedom)
izveo jedne za drugima, dok rijei: ...i zatraio od njih da posvjedoe protiv
sebe: Nisam li Ja Gospodar va? (El-Arf, 172), znae da ih je uputio na izra-
avanje Njegove jednosti (tevhd), budui da svaka zrela osoba aksiomno
zna da ima samo jednog Gospodara, (slavljen i uzvien neka je On!), to je
u funkciji posvjedoenja samih sebi, onako kako Uzvieni kae za nebesa i
Zemlju: Pojavljujemo se drage volje! odgovorili su. (Fussilet, 11) Ovo je
miljenje Kaffla koji je o tome govorio opirno.
Prema nekima On, Uzvieni, izveo je due prije nego je stvorio tijela
i podario im sposobnost razumijevanja kojom su shvaale ono to im On
govori.
Kurtb potom navodi hadise koji se prenose o tome, itd.
Najjai dokaz koji potvruje istinitost prvoga stava jest hadis koje pre-
nosi Enes, a koji se nalazi i u Buhrijevoj i u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih
hadisa. U njemu, pored ostalog, nalazimo sljedee rijei: Ja sam od tebe
htio manje od toga. Od tebe sam, jo u Ademovoj kimi, uzeo obavezu da
Mi nita nee pridruivati u Boanstvenosti Mojoj, ali ti si odbio sve drugo
do to da Mi pridruuje nekoje drugo boanstvo!204
Meutim, drugim prijenosnim nizom prenosi se ovako: Traio sam od
tebe manje od toga i lake, ali ti to nisi uinio!, pa e biti odveden u Vatru.
U ovoj verziji ne nalazimo: u leima Ademovim. Treba kazati i to da
se ni u onoj prvoj predaji ne govori o njihovom izvoenju iz lea Ademo-
vih u onom smislu kako to tvrde pobornici prvoga stava. Naprotiv, taj prvi
stav implicira dvije neobine stvari. Prva je ta da su tada ljudi progovorili i
jezikom potvrdili svoje vjerovanje, ime je uspostavljen dokaz protiv njih na
Sudnjem danu.
Druga stvar je da i ajet, navodno, sugerira tu injenicu, meutim ajet
takvo to ne sugerira, to se nadaje iz vie fakata:
1. Uzvieni kae: iz (kimi) sinova Ademovih, a ne: iz (kime) Ade-
move;
2. On kae: iz njihovih kimi, a ne: iz njegove kime, to je per-
mutativ cjeline njenim dijelom, ili permutativ implikacije, to je i
primjerenije;
3. On kae: potomstva njihovog, a ne: potomstva njegovog;
4. On kae: i zatraio od njih da posvjedoe sami sebi. Svjedok se
pak mora sjeati onog to je svjedoio, dok se on sjea svog svje-
doenja nakon dolaska na ovaj svijet, kako emo to vidjeti kasnije,
a ne sjea se nikakvog ranijeg svjedoenja;
5. On, Uzvieni, kazao je da je razlog tog uzimanja za svjedoka uspo-
stavljanje dokaza protiv njih kako na Sudnjem danu ne bi mogli
204
Hadis je vjerodostojan (sahh) i zapravo je sastavni dio hadisa koji mu je prethodio. Mu-
slim ga biljei drugim prijenosnim nizom (VIII/134, 135), a isto tako i El-Buhri (IV/239) i
izmeu njega i onoga ispred njega nema proturjeja, budui da je nadodatak koji se nae
kod pouzdanog prenosioca prihvatljiv kao to je poznato. Hadis ima i drugih nadodataka
i ja sam ih sve sakupio u njega i tako ga zaveo u Niski vjerodostojnih hadisa (Silsiletu-l-
ehdsi-s-sahha) pod br. 172, te objasnio da drugi prijenosni put nije onaj koji se navodi
kod El-Buhrija i Muslima, ve onaj kod Ahmeda i Hkima, koji je vjerodostojan - prema
Muslimovim uvjetima - i iji je tekst doslovno ovakav kako ga navodi pisac. Taj prijenosni
put nalazi se i u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod brojem 3008.
205
Profesor Affi kae: Vidi 18. raspravu u Ibn Kajjimovoj Knjizi o dui (Er-Rh).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni Allah kae: Allah, zaista sve zna. (El-Enfl, 75); A Allah je sve do-
bro znao. (El-Ahzb, 40)
Prema tome, Uzvieni Allah se odlikuje poznavanjem svake stvari odu-
vijek i zauvijek tako da Njegovome znanju nije prethodilo neznanje. Gos-
podar tvoj nije zaboravan. (Merjem, 64)
Od Alije ibn Ebu Tliba neka Allah bude zadovoljan sa njim! pre-
nosi se sljedee: Bili smo na jednoj denazi u Beku-l-garkadu, pa nam je
O njegovim rijeima:
Komentar:
Maloprije smo naveli hadis koji prenosi Alija neka Allah bude zadovoljan
sa njim! tj. Poslanikove rijei: Vi radite, a svakome e biti olakano ono za
ta je stvoren. Zuhejr, posredstvom Ebu Zubejra, od Dbira ibn Abdullha
neka Allah bude zadovoljan sa njima! prenosi sljedee: Doao je Surka
ibn Mlik ibn Duem i rekao: Boiji Poslanie, objasni nam nau vjeru kao
da smo sada stvoreni: u emu se sastoji nae dananje zalaganje da li je to
ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije dosudbe su davno izreene, ili
u onom to tek treba da zapisano bude?! i Poslanik mu je odgovorio: To je
ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije dosudbe su davno izreene!
Pa emu onda rad!?, upitao je Surka, a zatim je Ebu Zubejr kae Zuhejr
govorio neto to ja nisam razumio, pa sam upitao: ta je rekao? Vi radite,
kazao je on, a svakome je olakano.206 Hadis biljei Muslim.
Od Sehla ibn Sada es-Sidija neka Allah bude zadovoljan sa njim!
prenosi se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Neko, doista, radi djela sta-
novnika Denneta kako ljudima izgleda a on je jedan od stanovnika Va-
tre, a neko opet radi djela stanovnika Dehennema kako ljudima izgleda
a on je jedan od stanovnika Denneta!207
Hadis biljee Buhri i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa.
Kod Buhrija ima i nadodatak: A djela se cijene po svrecima.
U tim dvjema zbirkama navodi se i sljedea izjava Abdullha ibn
Mesda, neka Allah bude zadovoljan sa njim: Ovako nam je govorio Boiji
Poslanik, s.a.v.s., a on govori istinu i istinitost njegovog govora je potvrena:
ovjekovo stvaranje se u utrobi njegove majke etrdeset dana odvija u obli-
ku sperme, zatim isto toliko bude zakvaak, zatim isto toliko grudva mesa a
zatim mu se upuuje melek i on u nj udahnjuje duu i njemu se tada nareu-
ju etiri stvari: da zapie njegovu nafaku, njegov smrtni as, njegovo djelo i to
da li je nesretnik (dehenemlija) ili sretnik (denetlija). I tako mi Allaha, osim
Kojeg drugog boga nema, neki e od vas raditi djela stanovnika Denneta
tako da e izmeu njega i njega ostati jo samo jedan arin a onda e ga
pretei ono to je ve zapisano u knjizi i on e poeti raditi djela stanovnika
Vatre, pa e tako i ui u nju, dok e drugi raditi djela stanovnika Vatre tako
da e izmeu njega i nje ostati jo samo jedan arin, a onda e ga pretei ono
to je ve zapisano u knjizi i on e poeti raditi djela stanovnika Denneta, pa
e tako i ui u njega!208
Hadisa o ovome ima velik broj, a isto tako i onoga to se prenosi od
onih iz prvih muslimanskih generacija (selef).
Ebu Omer ibn Abdulberr u svom Uvodu (Et-Temhd) kae sljedee:
Ljudi su zabiljeili mnogo toga to se prenosi o ovome i apologete su o
tome mnogo raspravljale. Oni koji se dre sunneta (ehlu-s-sunne) jednodu-
206
Hadis biljei Muslim u poglavlju o sudbini (El-Kader) (VII/48), a isto tako i Ahmed (III/292-
293). Ibn Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahh) (1808 i 1809).
207
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Hladovima
(Ez-Zill) pod br. 216.
208
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Hladovima
(Ez-Zill) pod br. 175 i 176.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Sudbinsko odreenje u osnovi je tajna Uzvienog Allaha u Njegovim stvo-
renjima. Naime, On je onaj Koji daje i oduzima, Ko ini siromanim ili boga-
tim, Ko smrt i ivot daje, Ko u zabludu odvodi i Pravim putem vodi... Alija,
neka Allah lice njegovo uini plemenitim! rekao je: Sudbinsko odreenje
Allahova je zagonetka, koju mi ne moemo rijeiti!
Razliito poimanje sudbinskog odreenja meu ljudima odve je po-
znato. Pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne ve-l-dema) vjeruju da
je sve prema Allahovoj odredbi i odreenju, te da je Uzvieni Allah stvoritelj
i ljudskih djela. Uzvieni kae: Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49); I
sve je (On) stvorio i precizno mu odreenje dao! (El-Furkn, 2); Oni vjeruju
da Allah eli nevjerstvo od nevjernika i da ga hoe, ali da njime nije zadovo-
ljan i da ga ne voli eli ga kao postojeeg subjekta (kevnen), ali njime nije
zadovoljan kao ovjekovom duhovnom orijentacijom (dnen).
Kaderije i mutezilije imaju drukije stajalite. Prema njima, Allah hoe
vjerovanje od nevjernika, ali nevjernik hoe nevjerstvo. Tome su pribjegli kako
ne bi kazali: (Allah je) htio nevjerstvo od nevjernika, a onda ga za to kaznio!
209
Prvi dio stiha glasi: Onaj ko kod Omera spas potrai u nevolji koja ga zadesi
210
Hazred je bilo jedno od dva velika arapska plemena, koja su ivjela u Medini, i koja su prije
islama oboavala boicu Menat, pa se, vjerovatno, ovdje i misli na nju. (Nap. prev.)
211
Hadis je slab (daif) zbog toga to se meu njegovim prenosiocima nalazi i El-Ala ibn el-
Haddad, koji spada meu nepoznate prenosioce. Niko ga nije ocijenio pouzdanim, ak
ni Ibn Hibbn! Naprotiv, El-Ezdi ga je oznaio slabim, kako kae Zehebi. Njegova ocjena sla-
bosti inae nije jaka, ali u ovom sluaju je prihvatljiva jer se ne kosi s neijom drugom ocje-
nom o pouzdanosti. Zbog toga, ocjena prijenosnog niza dobrim (hasen) od ejha Ahmeda
akira - Allah mu se smilovao! - za ovakav lanac prenosilaca, moe se smatrati njegovom
pretjeranom tolerantnou po emu je poznat kod strunjaka. Ibn Ebi sim ga navodi u
svom Sunnetu (Es-Sunne), pod br. 79.
212
Hadis je slab (daf) i u sluaju kad mu se prijenosni niz zavrava na ashabu (mevkf) i kad
se vezuje za samoga Poslanika, a.s., (merf). Kao mevkf-predaju navodi ga El-Laleki u
214
Hadis je vjerodostojan (sahh), navode ga i El-Buhri i Muslim: El-Buhri u poglavlju Pozaj-
mljivanje (El-Istikrd), a Muslim u poglavlju Podmirivanje dugovanja (El-Akdije).
215
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ahmed i drugi autori s vjerodostojnim prijeno-
snim nizom. Struno je elaboriran u Taenju ei (Irvu-l-gall), pod br. 564.
216
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen. Struno je elaboriran u Ebu Dvudovom
Sahhu, pod br. 823.
217
Affi kae: V.: Stupnjeve pobonjaka (Medridu-s-slikn), (I/252-255), izdava Es-Sunne-
tu-l-muhammedijja. V.: Ibnu-l-Kajjimovo djelo Prizori ljudi u neposluhu Bogu (Mehidu-l-
halki fi-l-masijeh), u redakcijskoj obradi prof. Nezra Utme, izdava El-Mektebu-l-islam.
218
Hadis biljei Muslim (VIII/94) posredstvom Ebu Hurejrea i njemu slian hadis posred-
stvom Eb Ejjba. Oba ta hadisa nalaze se i u Vjerodostojnici (Es-Sahha) (968, 969), u kojoj
hadis ima i svoje potvrde u drugim hadisima (967, 970).
Sunca, kie i vjetrova219 u kojima su koristi viestruko vee od zla kojeg (po-
nekad) priine.
Potom, tu je ostvarivanje razliitih oblika pokornosti kojih ne bi bilo
da nije stvoren Ibls naprimjer, pokornost u obliku borbe na Boijem putu
(dihd) Njemu je najdrai oblik pokornosti i kad bi svi ljudi bili vjernici,
tada ta pokornost i njene implikacije ljubav i prijateljstvo u ime Allaha
Uzvienoga, te neprijateljstvo zbog odnosa prema Njemu ne bi bili mo-
gui. Isto je i sa pokornou predstavljenom u nareivanju dobra i odvraa-
nju od zla, zatim onom predstavljenom u strpljivosti i opiranju strastima, te
preferiranju onih stvari koje Allah voli; onom predstavljenom u pokajanju i
traenju oprosta za poinjene grijehe; onom predstavljenom u ovjekovom
iskanju pomoi od Allaha da ga zatiti od njegovog neprijatelja, od neprija-
teljske spletke i uznemirenja, kao i brojnim drugim mudrostima koje ljudski
umovi ne mogu sve ni dokuiti.
Moda e neko postaviti pitanje: Da li su se te mudrosti mogle nai i
bez tih pretpostavki?
Pitanje, meutim, nije logino budui da pretpostavlja postojanje po-
sljedice bez njezinoga uzroka, kao kad bi se pretpostavilo postojanje sina
bez oca, kretanja bez pokretaa, pokajanja bez pokajnika!
Pa ako bi neko rekao Ako su te pretpostavke poeljne s obzirom da
dovode do (ostvarenja) odreenih mudrosti, da li one u tom smislu mogu
biti i drage i eljene ili su one u svakom pogledu predmet srdbe? (odgo-
vor bi bio) Ovo pitanje je dvojako:
a) moe se ticati Gospodara Uzvienoga, tj. da li On te uzronike voli s
obzirom na injenicu da oni dovode do onog to On voli, makar ih
mrzio kao takve? i
b) moe se ticati ovjeka, tj. da li je njemu prilino da i on njima bude
zadovoljan u onom smislu u kojem i njegov Gospodar?!
Prema tome, ovo pitanje ima svoju teinu. Znaj da se svako zlo svodi na
nepostojanje, tj. odsustvovanje dobra i uzronika koji vode k njemu. Ono
je s te strane zlo, dok u samoj injenici njegovog postojanja nema nikakvog
zla. Naprimjer, postojanje zlih dua je dobro sa stanovita samog njihovog
219
Affi kae: Ovaj prigovor i iscrpan odgovor na njega pogledaj na strani 193-198 u Ibnu-l-
Kajjimovim Stupnjevima pobonjaka (Medridu-s-slikn), te na 282-283 stranici njego-
vog djela Bolest i lijek (Ed-Du ve-d-devu) nazvanom Dostatni odgovor (El-Devbu-l-
kf). Ovo gore je, naime, samo interpretacija toga.
220
Stihovi se pripisuje pjesniku Amru ibn Mad Jekribu.
221
Affi kae: Pogledaj neslaganja i odgovore koje je komentator naveo na str. 206, a za dublji
uvid u ovo obratiti se na Stupnjeve (El-Medrid) (II/198).
i sluanja ovih izrodilo zlo koje bi bilo mnogo vee od koristi koju biste imali
od njihovog izlaska s vama. Tako su mudrost i milost nalagali da ih (Allah)
zadri od toga. Ovaj primjer uzmi za pravilo i prema njemu se ravnaj!
to se tie druge strane, tj. da se pitanje odnosi na ovjeka, i to je, ta-
koer, mogue, tavie prisutno je u stvarnosti, jer i ovjek mrzi prost govor
i grijeenje i prezire ih u smislu da su to ini koji potjeu od ovjeka, da se
deavaju njegovim djelovanjem, njegovom voljom i izborom, dok je zado-
voljan Allahovim znanjem, onim to je u Njegovoj knjizi zapisano, Njegovim
htijenjem, Njegovom voljom i Njegovom stvaralakom zapovijedi. Tako je
on zadovoljan onim to je od Allaha, dok je srdit na ono to potekne od
njega, kako to poima jedna skupina uenjaka.
Druga ih pak skupina apsolutno prezire, iako se i njihovo stajalite
svodi na ovo, jer oni pod apsolutiziranjem svoga prezira ne misle na to da
on zahvaa i Gospodarevo znanje, ono to je zapisano u Njegovoj knjizi te
Njegovo htijenje.
Tajna problema nalazi se u tome da ono to se od toga vee za Gospo-
dara nije prezrivo, dok ono to se vee za ovjeka jest.
Ako bi neko rekao: ovjeku ne pripada nita od toga! odgovor bi bio
sljedei: To je nutemeljeni determinizam (debr) koji onome ko mu je odan
ne doputa da se oslobodi te skuenosti. ak je i oportuni kaderija blii
izbavljenju iz toga od deterministe, dok su pripadnici glavnog toka islama
(ehlu-s-sunne), koji stoje na sredinjoj taki, izmeu indeterminista (kaderi-
ja) i determinista (debrija) u najboljem izgledu za prevladavanje toga.
Ako bi neko upitao: Kako onda dolazi do kajanja i pokajanja uz svijest
o postojanju mudrosti u sudbinskom dosuivanju, te svijest o Boijem vje-
nom bdijenju nad svime (kajjmijja) i apsolutnoj provodivosti Njegovoga
htijenja?! odgovor bi glasio: Upravo je to ono to je one kod kojih je du-
hovno oko ostalo bez svoga svjetla navelo da stvar vide onakvom kakva ona
nije, pa su svaki taj in vidjeli kao izraz pokornosti, budui da su podudarni
s Allahovim htijenjem i sudbinskim odreenjem, zbog ega ih se moe uti
kako govore: Ako i nisam bio pokoran Njegovoj naredbi, bio sam pokoran
Njegovom htijenju!
O tome je izreena i skladba:
Ovi ljudi najslabije vide sutine stvari i imaju najmanje znanja o Allahu,
te najmanje poznaju Njegove vjerske i prirodne odredbe! Naime, pokornost
se sastoji u postupanju u skladu s vjerozakonskim nalogom, a ne u skladu sa
sudbinskim odreenjem i (Boijim) htijenjem, jer da podudarnost sa sud-
binskim odreenjem predstavlja pokornost, tada bi Ibls Njemu bio najpo-
korniji stvor, a narodi Nha, Hda, Sliha, Lta, uajba i faraona bili bi, svi,
Njemu pokorna bia!
To je pak vrhunac nepoznavanja stvari.
Stvar je sasvim drukija kad ovjek uvidi da je nemoan, da se na nje-
mu ostvaruju sudbinske dosudbe, da je potpuno ovisan o svome Gospoda-
ru, da bez Njegove zatite i brige ne moe ni onoliko koliko treba za treptaj
oka tada on funkcionira po Allahu a ne po sebi, i u takvom stanju od njega
nikako ne moe potei grijeh jer je na njemu tvrda utvrda: Mnome slua,
Mnome gleda, Mnome hvata, Mnome hodi! Nije zamislivo da, u takvom
stanju, od njega moe potei grijeh. Ako pak bude zaklonjen od tog prizora i
ostane preputen sebi, tada e ga ponijeti poriv strasti i tu se na njega naba-
cuju mree i remenja, i lovci se upuuju k njemu, pa kad mu se ukloni magla
tog prirodnog bitisanja tada mu dolazi kajanje, pokajanje i pribjegavanje
Bogu, jer je on u neposluhu Bogu sobom bio zaklonjen od svog Gospodara
pa kad se odvoji od takvog bitisanja i pree u drugo, tada ostaje sa svojim
Gospodarom, a ne sa sobom.
Ako bi neko rekao: Ako nevjerovanje dolazi po Allahovoj odredbi i Nje-
govom odreenju a nama je nareeno da budemo zadovoljni s Allahovom
odredbom kako ga onda moemo osuivati i mrziti?! u odgovoru naj-
prije treba kazati: Nama nije nareeno da budemo zadovoljni sa svime to je
Allah odredio i dosudio; takvo to ne nalazi se ni u Kuranu ni u sunnetu. Na-
protiv, meu onim to je odreeno (el-makdijj) ima onog ime se mora biti
zadovoljno, a ima i onog to pobuuje mrnju i prezir, i ime nije zadovoljan
ni Onaj koji provodi svoje odredbe uzvien neka je On! Naime, meu odre-
enjem ima i onog to izaziva (Njegovu) srdbu, kao to i meu dosuenim
stvarima ima onih za koje se On srdi, koje prezire, proklinje i kudi.
Drugo to treba kazati jest da tu postoje dvije stvari: Allahova odred-
ba, koja je djelovanje koje opstoji po samom Biu Allahovom uzvien neka
je On! i efekat odredbe, tj. uinak koji je odvojen od nje. Prema tome, sva
Allahova odredba je dobro, pravednost i mudrost, i mi smo s njom u cije-
losti zadovoljni, dok su efekti odredbe dvojaki: jednima smo zadovoljni, a
drugima nismo.
222
Hadis biljee Muslim (I/83) i Ahmed (II/456).
223
Hadis posredstvom njega biljei Muslim, dok ga Ahmed biljei posredstvom Aie (VI/106).
smisao kao i Ebu Hurejreov hadis, jer je sugestija strastvenoga poriva (nefsa),
odnosno odbijanje njegovih sugestija u razini stvarne komunikacije izmeu
dvojice (sagovornika). Prema tome, odbijanje ejtanskih sugestija i doapta-
vanja i kvalificiranje prianja o njima krupnom stvari, jasno su i isto vjero-
vanje. To je bio i put ashaba Allah bio zadovoljan sa njima! kao i put svih
onih koji su ih slijedili u dobru.
Zatim su iza njih dole generacije koje su listove knjiga ispunjavale tim
doaptavanjima (vesvesama), koje su sve same sumnje i dileme, i njima su
jo ispunile i ljudska srca i tako su posezali za onim to je neistinito kako bi
njime pobijali ono istinito. Upravo iz tog razloga Profesor se Allah mu se
smilovao! due zadrao na osudi dubljeg uputanja u govor o sudbinskom
odreenju (kaderu) i istraivanju toga.
Od Aie Allah bio zadovoljan njome! prenosi se sljedee: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allahu najmri ovjek je zagrieni polemiar!224
Imam Ahmed kae: Kazivao nam je Ebu Muvija, pozivajui se na
Dvuda ibn Ebu Hinda, on na Amra ibn uajba, on na svoga oca a on na
njegovog djeda, koji je rekao: Jednog dana Boiji Poslanik, s.a.v.s., izaao je
napolje u trenutku kada su ljudi priali o sudbinskom odreenju, pa se tako
rasrdio da je izgledalo kao da su mu po licu prosute sjemenke nara.225 ta
vam je, rekao im je, pa jedan dio Allahove knjige suprotstavljate drugom?!
Tako su propali koji su bili prije vas!
(Prenosilac hadisa) kae: Nisam se smatrao toliko sretnim ni zbog jed-
nog drugog skupa u kojem je bio Allahov Poslanik, a u kojem ja nisam bio, ko-
liko sam bio sretan to nisam bio u tome skupu!226 Hadis biljei i Ibn Made.
Uzvieni kae: A i vi slatkim ivotom ivite i isto onako kao to su oni
prije vas ivjeli; i vi se uputate u ono u to su se i oni uputali. (Et-Tevbe,
69); Takvi na onom svijetu nee imati nita! (El-Bekare, 200), tj. i vi se na-
slaujete vaim dijelom slatkoga ivota isto onako kako su se oni prije vas
naslaivali svojim dijelom, i uputate se u ono u to su se oni uputali u
podruje u koje su i oni zalazili kao eta, bataljon ili kao generacija. Tako
224
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
225
Ovo je rekao onaj to je vidio Poslanikovu srdbu, kad ih je uo da se uputaju u raspravu
o sudbinskom odreenju (kaderu), budui da je to u konfrontaciji s Allahovim vjerozako-
nom. (Nap. prev.)
226
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga Ahmed i neki drugi autori s dobrim (dejjid) pri-
jenosnim nizom.
227
Hadis biljei El-Buhri u Dranju (za Boije ue) (El-Itism), te Ahmed (II/325, 367).
228
Hadis je, s ovakvim tekstualnim oblikom, slab (daif), iako ga Tirmiz u nekim rukopisnim
primjercima ocjenjuje dobrim (hasen), to je mogue s obzirom na podrku koju ima
u drugim hadisima, zbog ega sam ga i uvrstio u Vjerodostojni dio Zbornika (Sahhu-l-
dmii) pod. br. 5219, kao i u Vjerodostojnicu (Es-Sahha), br. 1348.
229
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha), pod br. 203.
230
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u prethodnom izvoru, br. 204.
O njegovim rijeima:
231
Radi se o imamu Muhammedu ibn Abdullhu el-Mefiriju el-Ibliju, jednom od hafiza ha-
disa, umro 543. godine po H. On nije Muhammed ibn Ali el-Htem, sufija i proelnik uenja
o transcedentalnom jedinstvu bitka (vahdetu-l-vudd), koji je umro 638. godine po H.
232
Hadis je vjerodostojan (sahh) i prenosi se od itave skupine ashaba. Ja sam ga struno
obradio u djelu Svjea baa (Er-Revdu-n-nadr), pod br. 293, 321.
Komentar:
To bi, dakle, bilo ono..., tj. sve ono to je ranije navedeno u ta se mora vje-
rovati i po emu se mora raditi, a s im je doao islamski vjerozakon (erijat),
dok rijeima: I to je stupanj onih koji imaju duboko znanje podrazumije-
va poznavanje onoga to je dolo preko Poslanika, s.a.v.s., u cjelini i poje-
dinostima, u smislu odricanja i potvrivanja. Pod neprisutnim znanjem
misli se na znanje o sudbinskom odreenju (kader) koje je Allah zaklonio
od Svojih stvorova i zabranio im da idu za njegovim dosezanjem, dok se
pod prisutnim znanjem misli na znanje o erijatu i njegovim primarnim i
sekundarnim nauavanjima, pa onaj ko zanijee neto od onoga s ime je
doao Poslanik, s.a.v.s., taj spada u nevjernike, ba kao i onaj ko ustvrdi da
posjeduje znanje nedosezljivoga (ilmu-l-gajb). Uzvieni kae: On tajne zna
i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika oda-
bere, zato On i ispred i iza njega postavlja one koji e ga uvati. (El-Dinn,
26-27); Samo Allah zna kad e Smak svijeta nastupiti, samo On sputa kiu
i samo On zna ta je u maternicama, a ovjek ne zna ta e sutra zaraditi i
ne zna ovjek u kojoj e zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je
obavijeten. (Lukmn, 34)
To to je Allahova mudrost zakrivena od nas ne znai da ona i ne posto-
ji, kao to ni nae neznanje o njoj na znai i njeno poricanje.233 Zar ne vidi da
zakrivenost Allahove mudrosti od nas u stvaranju zmija, korpiona, mieva i
insekata, za koje se zna da nam nanose samo tetu, ne iskljuuje injenicu da
je Uzvieni Allah i njihov stvoritelj, niti znai da u njima nema neke mudrosti
koja je za nas skrivena, jer odsustvo znanja nije i znanje o neemu ega nema.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni kae: A ovo je Kuran velianstveni, na Ploi pomno uvanoj. (El-
Burd, 21-22)
233
U rukopisu je razliit red rijei no u istom znaenju.
234
Hadis je slab (daf). Biljei ga Taberni u svom Velikom zborniku (El-Mudemu-l-kebr)
(III/165/1) a u njegovom prijenosnom nizu nalazi se i Zejd ibn Abdullh, tj. El-Buki koji hadis
prenosi od Lejsa, tj. Ibn Ebu Sulejma, a obojica njih su slabi prenosioci. Taberni u istom
djelu (III/88/2) navodi slian hadis ali preko drugog prijenosnog niza, kojim se prenosi od Ibn
Abbsa (mevkf) i ovaj niz je mogue ocijeniti kao dobar (hasen), budui da su svi njegovi
prenosioci pouzdani, osim Bukejra ibn ihba, Kufijca, kojeg Ebu Htim titulira ejhom
(uiteljem) dok ga Ibn Hibbn spominje u svojim Pouzdanim prenosiocima (Es-Sikt) (II/32).
Napomena: Ovaj hadis bio je izopaen u izdanju Ahmeda kira, i on ga je ispravio, pre-
uzevi ga iz djela Zbirka nadodataka (Medmeu-z-zevid) gdje prijenosni niz hadisa see
samo do Ibn Abbsa, a ne i do Poslanika, a.s., (mevkf). Mi smo ga pak ispravili u onoj
verziji koja se, takoer, posredstvom Ibn Abbsa prenosi od Poslanika, a.s., a koja se nalazi
u Leksikonu (El-Mudem), to je ispravno jer ga i autor navodi s predajom koja see sve do
samoga Poslanika. Prema tome, nije dozvoljeno neto to se prenosi mevkf-predajom - a
u emu se desila deformacija - dovoditi u vjerodostojnu formu, kako je to poznato, zbog
razliitosti u njihovim tekstualnim oblicima, na ta sam sugerirao izrazom slian.
235
Hadis je vjerodostojan (sahh), s tim da nisam posve siguran u autentinost upotrebe kon-
strukcije pa mu je rekao (fe kle), koju autor navodi. Naime, u nekim predajama stoji:
potom je rekao (summe kle).
Tako Ebu Dvud hadis biljei i posredstvom Ebu Hafse koji kae: Ubde ibn Smit kae...,
a zatim ga navodi s esticom pa je rekao (fe kle).
Ebu Hafsino ime je Hubej ibn urejh e-mi i njega jedino Ibn Hibbn oznaava pouzda-
nim prenosiocem. U Et-Takrbu se za nj kae da je prihvatljiv (makbl) ali samo kad prenosi
hadis koji je na tragu nekog drugog (mutbea), u protivnom se hadisi koje on prenosi
smatraju slabima (lejjinu-l-hads) kako je o njemu reeno u predgovoru. I drugi su hadis
prenijeli s njim, ali niz prenosilaca do njih nije vjerodostojan. Tako Tajlis kae: Kazivao
nam je Abdulvahid ibn Sulejm, pozivajui se na Ata ibn Ebi Rebha koji kae da je njemu
hadis kazivao El-Veld ibn Ubde ibn Smit, prenosei ga od svoga oca... (577) Hadis,
posredstvom Tajlisja, biljei Tirmiz (II/232), koji za njeg kae da je dobar i neobian
(hasen-garib), te da se kod njega nalazi i u predaji posredstvom Ibn Abbsa.
O njegovim rijeima:
237
to u arapskom jeziku daje znaenje kao u navedenoj verziji u zagradi, dakle: im je Allah
stvorio..., a ne: Prvo to je Allah stvorio..., kao u hadisu Ubdea ibn Smita, navedenom
nekoliko redaka ranije. (Nap. prev.)
Komentar:
Ve smo navodili hadis koji Dbir prenosi od Poslanika, s.a.v.s., u kojem
se kae: Doao je Surka ibn Mlik ibn Duem i rekao: Boiji Poslanie,
pojasni nam nau vjeru kao da smo sada stvoreni: u emu se sastoji nae
dananje zalaganje da li je to ono od ije se ispisnine tinta davno osuila i
ije dosudbe su davno izreene, ili u onom to tek treba da zapisano bude?
Ne, rekao mu je Poslanik, to je ono ije se ispisnine tinta davno osuila i ije
sudbine su davno izreene!238
Od Ibn Abbsa Allah bio zadovoljan sa njim! prenosi se sljedee:
Jednom sam bio iza Poslanika, s.a.v.s., pa mi je rekao: Dijete, hoe li da te
nauim neke rijei: uvaj Allaha, pa e i On tebe uvati! uvaj Allaha, nai
e ga pred sobom! Ako bude neto iskao, ii od Allaha; ako bude traio
pomo, trai je od Allaha. Znaj kada bi se sav narod okupio da ti uini neku
korist, ne bi ti mogli koristiti nita vie od onog to ti je Allah odredio, a kada
bi se sav narod okupio da ti priini neku tetu, ne bi ti je mogli priiniti osim
onoliko koliko ti je Allah odredio. Pera su odloena, a tinta na (ispisanim)
listovima se davno osuila!239
Hadis biljei Tirmiz i kae da je dobar i vjerodostojan (hasen-sahh).
U verziji koju navode drugi autori hadis glasi: uvaj Allaha, nai e
Ga pred sobom! Znaj za Allaha u blagostanju, pa e On znati za tebe u ne-
volji. Znaj da te ono to te promailo nije moglo pogoditi, a da te ono to
te pogodilo nije moglo promaiti. Znaj da pobjeda ide sa strpljivou, da
rastereenje ide uz nedae i da sa mukom ide i last!
U ovim i drugim hadisima pera (aklm) data su u mnoini, to e ka-
zati da za ispisivanje onoga to je dosueno postoje neka pera mimo onoga
prvog, ranije spomenutog s Ploom zatienom (Levhi mahfz).
Prema napucima sunneta, postoje etiri vrste pera, i ova njihova po-
djela je razliita od one ranije spomenute:
Prvo pero je ono univerzalno, koje obuhvaa sve stvoreno; to je ono
Pero koje je ranije spomenuto s Ploom zatienom.
Drugo pero je ono koje se u hadisu vezuje za stvaranje Adema i ono
je, isto tako, ope ali samo za ljudski rod. O ovome postoje i ajeti kojima
238
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je ranije spomenut (pod brojem 240, tj. u izvorniku).
239
Hadis je vjerodostojan (sahh) zahvaljujui potvrdi koju ima u drugom hadisu i ja sam ga
struno elaborirao u Ibn Eb simovom Sunnetu (Es-Sunne) (316-318).
Uz to, stvorenje ne moe nita zatititi od Allaha, pa ako se ovjek boji svog
Gospodara On mu pomo ljudi ini nepotrebnom. Tako je Aia pisala Mu-
aviji, to se prenosi i kao hadis posredstvom nje (merfan), a i kao njena
240
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Mesuda, i ranije je
naveden u cijelosti, pod brojem 242 (u izvorniku).
241
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Tirmiz (II/67) posredstvom Abdulvehhaba ib-
nu-l-Verda koji se poziva na jednog ovjeka iz Medine, koji je rekao: Muavija je pisao
Aii, majci pravovjernih - neka Allah bude zadovoljan njima oboma! - molei je da mu
napie savjetno pismo, ali da mu ne nabroji mnogo toga, pa mu je Aia - Allah njome bio
zadovoljan! - napisala sljedee: Selamun alejkum, a potom... ula sam Boijega Poslanika,
s.a.v.s., kad je rekao: Ko bude traio Allahovo zadovoljstvo uz srdbu ljudi, Allah e njemu
pomo ljudi uiniti nepotrebnom, a ko bude traio zadovoljstvo ljudi uz srdbu Allaha,
Allah e ga prepustiti ljudima! Selam.
Zatim hadis biljei i posredstvom Hima ibn Urvea, koji ga prenosi od svoga oca a on od Aie
- da je pisala Muaviji, te je naveo hadis slinog sadraja, no ne vezujui ga za Poslanika, a.s.
Meutim, prijenosni niz (sened) hadisa koji se vezuje za Poslanika, a.s., je slab (daf) s ob-
zirom da se prenosi posredstvom nepoznatog neimenovanog ovjeka, dok je predaja koja
se zadrava na Aii (mevkuf) vjerodostojna i svi njeni prenosioci su pouzdani.
Slian pak hadis prenosi i Osman ibn Vkid od svoga oca, on od Muhammeda ibn el-Mun-
kedira a on od Urvea ibn Zubejra, koji ga prenosi od Poslanika, s.a.v.s., naime: Ko bude
traio Allahovo zadovoljstvo uz srdbu ljudi, Allah e njime biti zadovoljan a uinit e da i
ljudi njime budu zadovoljni, a ko bude traio zadovoljstvo ljudi uz srdbu Allaha, Allah e
se rasrditi na njega i uinit e da se i ljudi srde na njega! Ovaj hadis biljee: Kudai u djelu
Musnedu--ihb (k 42/2), Murek ibn Abdullh u svom Hadisu (El-Hads) (k 61/2) te Ibn
Askir (15/278/1).
Prijenosni niz ovog hadisa je dobar (hasen), a svi njegovi prenosioci su pouzdani i poznati.
U pogledu samog Osmana ibn Vakida ima nekih primjedbi, ali one nisu takve da bi hadis
koji on prenosi spustile na kategoriju niu od dobrih (hasen) hadisa. U Et-Takrbu se za nj
kae da je iskren u govoru (sadk), moda ponekad zbunjen.
Dio hadisa biljei i Ibn Burn u svojim Diktiranjima (El-Eml) (144/145), Ibnu-l-Arabi
u Leksikonu (El-Mudem) (82/1), Ebu-l-Ksim el-Mehrni u Izabranim znaenjima (El-
Fevidu-l-muntehaba) (3/23/1), Ibn zn el-Ezed u Proienim znaenjima (El-Fevidu-
l-muntekt) (1/118/2) i El-Kudai (42/2) posredstvom Kutbea ibni-l-Ala ibni-l-Minhla el-
Ganevija, koji kae da je njima Him ibn Urve kazivao sljedee: Ko bude nastojao dobiti
pohvale od ljudi inei grijeh prema Allahu, onaj ko ga bude hvalio poet e ga kuditi!
El-Mehrani kae: Hadis je neobian (garib) i ne znam da ga iko drugi prenosi od Hima
osim El-Ala ibn el-Minhla.
Hadis se od njega prenosi i u ovoj verziji: Ko bude traio pohvale ljudi grijeei prema
Uzvienom Allahu, oni koji ga budu hvalili poet e ga kuditi!
Hadis biljei Harit u djelu Runo ponaanje (Mesviu-l-ahlk) (2/5/2), zatim Ukajli u Sla-
bim prenosiocima (El-Duaf) (325), Ibn Ad u Upotpunjenoj zbirci (El-Kmil) (k 272/2) i
Ebu-l-Hasan ibnu-s-Salt posredstvom Ibn Abdulaziza el-Hemija (k 76/1). Ukajl kae:
Niko ne prenosi ovaj hadis sa El-Alom ibn el-Minhlom, a ovaj hadis je poznat samo
preko njega.
Ibn Ad kae: Nije jak prenosilac.
Ibn Hibbn ga pak spominje meu pouzdanim prenosiocima!
Ukajl dalje kae: Kao hadis koji se vezuje za Poslanika, a.s., on ovdje nije vjerodostojan i
moe se smatrati Aiinom izjavom (mevkuf).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo se temelji na onome o emu je ve bilo govora, naime da e se ono to
je propisano neminovno i desiti. Kako je divno rekao jedan:
i drugi:
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo se temelji na ve reenome, tj. da je Allahovo znanje prethodilo svim
biima, te da je On odredio njihove sudbine prije nego ih je stvorio, kako
je to rekao Poslanik, s.a.v.s.: Allah je odredio sudbine ljudi pedeset hiljada
godina prije nego e stvoriti nebesa i Zemlju, kad je Njegov Prijesto bio na
vodi!243
Proizlazi da je Allah (unaprijed) znao da e stvari postati egzistentne
kad doe njihovo vrijeme, prema nalogu Njegove vrhunske mudrosti (pa je
i bilo onako kako je On znao). Zapravo, nastanak ivih bia, sa svim onim
udesnim mudrostima u njima, i moe se zamisliti samo od nekog znalca
ije je znanje prethodilo njihovom stvaranju. Uzvieni kae: Pa zar da ne
zna Onaj koji stvara, a On sve do u sitnicu znade i o svemu je obavijeten!
(El-Mulk, 14)
Ekstremne mutezilije nisu priznavale da je Allah oduvijek bio znalac.
Govorili su: Uzvieni Allah nema znanja o ljudskim djelima (dok ih oni ne po-
ine). Uzvien neka je Allah nad onim to oni govore uzvienou golemom!
Imam fii - neka Allah bude zadovoljan njime! - kae: S kaderijama
polemizirajte o (Allahovom) znanju, pa ako ga priznaju time e biti poraeni
243
Hadis je vjerodostojan (sahih), i ve je jednom navoen ( pod br. 80 u izvorniku).
O njegovim rijeima:
To spada u doktrinu (akd) vjerovanja, u naela spoznaje i u
244
U priznavanje jednosti Uzvienog Allaha i Njegove stvoriteljnosti,
kako Uzvieni kae u svojoj Knjizi: Koji je sve stvorio i precizno
odredio. (El-Furkn, 2); A Allahova zapovijed je odredba kona-
na. (El-Ahzb, 38)
Komentar:
Aluzija na ono to je ranije reeno o vjerovanju u sudbinu i tome da je Nje-
govo znanje prethodilo stvaranju bia, da je ono postojalo i prije njihovog
stvaranja. U odgovoru jednome koji ga je pitao o vjerovanju Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao je: (To je) Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike i Sudnji dan; i da vjeruje u sudbinsko odreenje, bilo da
se radi o dobrom ili loem!245 Na kraju hadisa, Poslanik je upitao: Omere,
zna li ko je ovaj pitac? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!, odgovorio je
244
U izvorniku umjesto ove jednine stoji mnoina: akid.
245
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljei ga Muslim posredstvom Omera, te El-Buhrija i Mu-
slim posredstvom Ebu Hurejrea.
Omer. To je, kazao je Poslanik, Dibrl, doao je da vas podui vaoj vjeri!
Hadis biljei Muslim.
Njegove rijei: Potvrivanje Allahove jednosti i Njegove stvoritelj-
nosti znae da izraavanja Allahove jednosti, potvrivanja Njegove stvo-
riteljnosti nema bez vjerovanja u Njegove atribute. Tako onaj ko ustvrdi da
postoji neki drugi stvoritelj mimo Allaha postaje mnogoboac, a ta je tek
s onim ko ustvrdi da svako stvara svoje djelo!? Iz tog razloga su kaderije
medusije ovoga ummeta, a hadisi o njima zabiljeeni su u zbirkama na-
slovljenim sa Sunen.
Ebu Dvud, posredstvom Ibn Omera, biljei sljedee Vjerovjesnikove,
s.a.v.s., rijei: Kaderije su medusije (vatropoklonici) ovoga ummeta - ako
se razbole nemojte ih obilaziti, a ako umru nemojte prisustvovati njihovoj
denazi!246
Ebu Dvud, takoer, biljei i izjavu Huzejfea ibnu-l-Jemna - neka je
Allah zadovoljan sa njim! - koja glasi: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Svaki
ummet ima svoje vatropoklonike (medus), a vatropoklonici ovog ummeta
su oni koji govore da nema sudbine - kad neki od njih umre, nemojte prisu-
stvovati njegovoj denazi, a kad se neko od njih razboli nemojte ga obilaziti.
Oni su Dedalova stranka i Allahovo je pravo da ih i pridrui Dedalu!247
Ebu Dvud jo biljei, posredstvom Omera ibnu-l-Hattba, i ove Vje-
rovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nemojte sjediti s kaderijama, niti im se prvi
obraati!248
Tirmizi biljei Ibn Abbsove rijei: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
Dvije vrste ljudi nemaju udjela u islamu: murdie i kaderije!249
Treba, meutim, kazati da su svi hadisi koji se prenose o kaderijama
slabi. Vjerodostojne su samo one predaje o njima koje se prenose kao ri-
jei ashaba (mevkf). Tako se od Ibn Abbsa prenosi sljedee: Sudbinsko
246
Prijenosni niz hadisa (isnad) je slab, meutim ima i druge nizove koji ga ojaavaju. Stru-
no sam ga elaborirao u Hladovima Denneta u verifikaciji sunneta (Zillu-l-denneti fi
tahrdi-s-sunneti) pod br. 338-342.
247
Prijenosni niz hadisa (isnd) je slab i ja sam ga struno elaborirao u prethodno navedenom
izvoru pod br. 329.
248
Prijenosni niz mu je slab; struno je elaboriran u Nii (El-Mikt) (108) i Hladovima (Zill)
(330).
249
Prijenosni niz hadisa je slab i ne treba da nas zavara to to ga autor Zajednike krune naela
(Et-Tdu-l-dmiu li-l-usl) ocjenjuje vjerodostojnim (sahh). Ja sam ga struno elabori-
rao u Verifikaciji sunneta (Tahrdu-s-sunneti) (344-345).
250
Predaja je slaba, bilo da se prenosi kao Ibn Abbsova izjava, ili kao hadis Boijega Poslani-
ka, s.a.v.s., kako je to ranije objanjeno (pod br. 245) (u izvorniku).
O njegovim rijeima:
Komentar:
(Znaj da) srce ima ivot i smrt, bolest i zdravlje, i da je to izraenije nego
kod tijela. Uzvieni kae: Zar je onaj koji je bio mrtav pa smo ga mi oivili
i podarili mu svjetlo pomou kojeg se kree meu ljudima, kao onaj koji je
u tminama iz kojih nikako ne izlazi.! (El-Enm, 122), tj. bio je mrtav nevjer-
stvom, pa smo ga Mi oivili vjerovanjem. Prema tome, kada se pred ivo
i zdravo srce iznese neistina ili bilo ta runo, ono po svojoj prirodi osjeti
odbojnost prema tome, prezre ga i okrene se na drugu stranu, dok je stvar
s mrtvim srcem sasvim drukija: ono ne razluuje lijepo od runog, kako
kae Abdullh ibn Mesd, Allah njime bio zadovoljan: Propao je onaj ko
ne bude imao srce kojim moe razlikovati dobro od zla!251 Isto je i sa srcem
oboljelim od strasti - ono, usljed svoje slabosti, naginje prema onome od
toga to mu se nudi, shodno stepenu svog oboljenja.
Postoje dvije vrste oboljenja srca, kako je ranije reeno: ono od strasti i
ono od sumnje. Ovo potonje je opakije, a najgora sumnja je ona koja se tie
sudbinskog odreenja (kader). Ponekad srce oboli tako jako da ga njegov
vlasnik vie i ne osjea,252 usljed svoje odvraenosti i ne posveivanja pa-
nje zdravlju srca i pretpostavkama njegovog zdravlja. tavie, srce ponekad
moe i umrijeti a da njegov vlasnik ne bude svjestan njegove smrti! Znak
toga jeste da njega ne bole rane koje mu nanose rune stvari, niti ga boli to
to ne poznaje istinu i to ima pogrena vjerovanja. Naime, srce u kojem ima
ivota osjea bol kada mu doe neto runo, kao to ga boli i nepoznavanje
istine, ve prema intenzitetu svoga ivota. Rane na mrtvacu ne bole!
ovjek ponekad i osjeti da mu je srce bolesno, ali mu bude teko
podnositi gorinu lijeka i strpjeti se na tome te rae trpi ostanak bola nego
tekou terapije, budui da terapija srca ne prija strastima, ivotinjskom
elementu u ovjeku (nefs). To je neto najtee, premda za nj nema nita
korisnije od toga.
Ponekad ovjek sebe prisili na strpljivost, no nakon nekog vremena
njegova odlunost splahne tako da ne moe dalje sa tim, usljed slabosti svog
znanja, svog duhovnog vienja i strpljivosti. On je poput nekoga ko je izaao
na put pun stranih izazova no koji vodi ka sigurnosti i za ta zna da e, ako
ostane ustrajan, strani izazovi iiliti i da e poslije njih doi sigurnost - ta-
kav mora imati veliku strpljivost i vrsto pouzdanje u ono do ega e doi,
pa kada to dvoje kod njega oslabe on se s tog puta vrati nazad, ne imajui
volje da podnosi njegove tekoe, osobito ako na njemu nije imao drutva,
ako se osjetio potpuno usamljenim i stao govoriti: Idem i ja tamo gdje idu
drugi ljudi!
Tako to bude s veinom ljudi, to je ono to ih odvede u propast. Istinski
strpljiv253 ovjek nee se osjetiti usamljenim ni zbog pomanjkanja drutva,
ni zbog njegovog potpunog izostanka, kada njegovo srce osjeti drutvo pro-
elnika onih kojima je Allah blagodat Svoju dao: vjerovjesnika i pravednika
i ehida i dobrih ljudi. A kako oni divno drutvo mogu biti! (En-Nis, 69)
251
Ova njegova izjava mi nije poznata.
252
U izvorniku stoji jarifu (tj. zna) umjesto jeuru (osjea).
253
U izvorniku stoji: fe-l-basru (onaj koji ima jasno vienje stvari), a u tekstu sbir (strpljiv).
O njegovim rijeima:
254
U suri El-Arf, 53; Jnus, 3; Er-Rad, 2; El-Furkn, 59; Es-Sedda, 4; El-Hadd, 4.
255
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Abdullha ibn Abbsa,
r.a., a struno je elaboriran u Zabirci slabih hadisa (Ed-Dafa), pod brojem 5443, zbog
jednog nadodatka koji se, na njegovom kraju, nalazi kod Tabernija i nekih drugih autora,
a za kojeg se ne zna odakle dolazi.
256
Misli se na meleke nositelje Ara. (Nap. prev.)
257
Prijenosni niz hadisa je slab (daf), a struno je elaboriran u Hladovima Denneta (Zillu-
l-Denneti), (br. 577).
258
Prijenosni niz hadisa je slab (daf), i nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji govori o
kripi Prijestolja Boijeg. Ovaj hadis struno je valoriziran u Hladovima (Zill) pod br. 575,
576. U vezi s njim pogledaj i hadis ispred njega.
259
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, isto tako, i Imam Ahmed. Struno je elaboriran
u Vjerodostojnici (Es-Sahha), pod br. 921, te u Hladovima (Ez-Zill), pod br. 581.
260
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a slian hadis je ve jednom navoen
(pod br. 126) (u izvorniku).
261
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Dvud i drugi. Struno sam ga elaborirao u
Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod br. 151.
262
Predaja je vjerodostojna (sahh) kao mevkuf, a slaba (daf) kao merf, kako sam objasnio
u strunoj obradi Alsijeve knjige Kuranske sugestije o onome to podupire novi izgled s
mjerodavnim argumentom (Ma delle alejhi-l-Kuranu mimma jadudu-l-hejete-l-dedide-
te-l-kavimete-l-burhani), koju je tampao El-Mektebu-l-islmi. Konsultirati o tome i Hla-
dove (Ez-Zill), 102/36.
O njegovim rijeima:
Komentar:
to se tie njegovih rijei: On je neovisan o Prijestolju i svemu drugom
Uzvieni kae: Allah je, doista, neovisan od svih svjetova. (El-Ankebt, 6);
A Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Ftir, 15)
Profesor je - Allah mu se smilovao! - ovo izrekao na ovome mjestu jer,
nakon to je spomenuo Prijesto i Stolicu, iza toga je spomenuo neovisnost
Uzvienoga o Prijestolju i svemu drugom mimo prijestolja, kako bi objasnio
da Njegovo stvaranje Prijestolja da bi zasjeo na nj nije dolo iz Njegove po-
trebe za njim, ve iz neke Njegove mudrosti koja je to nalagala. Naime, inje-
nica da je gornje iznad donjega ne znai obavezno da ono donje i sadri ono
gornje, ili da ga obuhvata, ili da ga nosi, kao ni to da ono gornje ovisi o tom
donjem. Pa, pogledaj u nebo kako je iznad Zemlje, a nije ovisno o njoj. Tako
je Gospodar Uzvieni mnogo vei i velianstveniji od toga da bi injenica
263
Hadis je vjerodostojan (sahh), kako sam to objasnio u prethodnom izvoru; struno je ela-
boriran u Vjerodostojnici (Es-Sahha) pod br. 109.
264
To nije tano: ispravno je da su to ili Malikove rijei, ili rijei Umm Seleme, s tim da je ono
prvo zastupljenije.
265
I time izmijenili smisao. (Nap. prev.)
266
U izvorniku stoji: Obuhvatnost veliine, irokosti, znanja i moi, no oboje je korektno.
To je metaforino znaenje (tevl), to komentator snano kritizira, meutim u nekim
situacijama to je neminovno.
267
Hadis je slabog prijenosnog niza, dok je tekst hadisa dobar (hasen), kako je to objanjeno
u Hladovima (Ez-Zill), pod br. 459 i 460.
268
Hadis je slab (daf), i naveden je neto ranije (pod br. 294) (u izvorniku).
269
Ta je predaja slaba (daf), dok su rijei Ibn Abdulberra: Prenosili smo ga s pouzdanih
strana, dvojbene. Zehebi u svojoj Gornjosti (El-Uluvv), str.106., osvrui se na nj, kae:
Prenosi se samo kao mursel-predaja, (tj. njegov prijenosni niz see samo do druge musli-
manske generacije) a zatim ju je naveo.
270
Predaja je slaba; biljei je Ibn Sad u svojim Kategorijama (Et-Tabekt) sa slabim i prekinu-
tim prijenosnim nizom.
271
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh), a struno je elaboriran u Hladovima (Ez-
Zill) pod br. 608 i 609.
272
Hadis je slab (daf), i ve je jednom spominjan (br. 141) (u izvorniku), a rijei rahmetli ejha
Ahmeda akira: Njegov prijenosni niz je dobar (dejjid) ne stoje, iz razloga koje sam tamo
naveo.
273
Izraze zahir (vidljivi, pojavni) i batin (unutranji, nepojavni) preveli smo na ustaljen nain.
Meutim, oni u sebi impliciraju i znaenje gornjosti, odnosno donjosti, to komentator,
ini se, eli sugerirati na jedan suptilan nain, kako se to nahodi iz nastavka njegova go-
vora. Implikacija je da je stvoreni svijet konaan i po horizontali On (Allah) je prvi i po-
sljednji i po vertikali On je iznad (Zahir) stvorenog svijeta, ba kao to je i ispod njega
(Batin). Tako se i Vjerovjenikove, a.s., rijei koje slijede mogu shvatiti i kao: nieg drugog
ispod Tebe nema. (Nap. prev.) Hadis je vjerodostojan (sahh), i ve je navoen (pod br. 46)
(u izvorniku).
274
Zuhr - dosl. pojavljivanje.
275
Hadis je slab (daf), i ve smo se susretali sa njim (na str. 278)
276
Hadis je vjerodostojan (sahh) bez rijei: iznad sedam nebesa. Takav se navodi u Dvjema
zbirkama vjerodostojnih hadisa (sahihajn), te u Musnedu. Naznaeni dodatak navodi samo
Muhammed ibn Salih Et-Temmar, kako stoji u Gornjosti (El-Uluvv) (br.102), gdje se za nj
kae da je istinitog govora (saduk), dok se u Et-Takrbu ocjenjuje kao istinitog govora,
ali pravi greke u prenoenju hadisa. Neko takav ne moe se bezrezervno prihvatiti ako
je usamljen u prenoenju nekog hadisa, makar ga autor ocjenjivao vjerodostojnim, kao i
Zehebi. U potvrivanju (Allahove) gornjosti, meutim, postoji vie vjerodostojnih hadisa
tako da oni potrebu za ovim hadisom ine izlinom. Neke od njih e spomenuti i sam au-
tor. Vidi strunu elaboraciju ovog hadisa u Saetku Gornjosti (Muhtesaru-l-Uluvv), 87/11.
277
Hadis je vjerodostojan (sahh) i kod El-Buhrija se nalazi u poglavlju Izraavanje Allaho-
ve jednosti (Et-Tevhd); prenosi se posredstvom Enesa, i u njemu stoji: Pa se Zejneba
hvalila... itd. Prema tome, ovo se ne prenosi neposredno od nje, kako to sugerira pieva
interpretacija, Allah mu se smilovao!
278
Hadis je slab (daf); bljei ga Ebu Sed ed-Drim u djelu Odgovor dehmijama (Er-Redd ale-
l-dehmijje) na str. 26. u izdanju Islamske uionice (El-Mektebu-l-islm) posredstvom Ebu
Jezda el-Medenija, koji ga prenosi od Omera. Zehebi kae: (113) Ovaj prijenosni niz je dobar
(slih), s tim da mu nedostaje jedna karika, budui da se Ebu Jezd nije susreo s Omerom.
279
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ovo je sastavni dio hadisa koji prenosi
Ebu Hurejre - Allah bio zadovoljan njime! - a koji zapoinje rijeima: Kod vas se smjenju-
ju noni i dnevni meleki... Hadis je struno elaboriran u Hladovima (Ez-Zill), pod br. 491.
280
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen (pod br. 308) (u izvorni-
ku).
281
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Hkim i drugi. Vjerodostojnim su ga ocijenili i on
i Zehebi, a prije njih dvojice i Ibn Hibbn.
282
U izvorniku stoji: o Njemu.
283
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je izvadak iz Dbirovog dueg hadisa o Vjerovjesni-
kovom, s.a.v.s., hadu. Hadis navode: Muslim, Ebu Dvud, Drim, Ibn Mde i dr. Ja sam
ga izdvojio u jedan fin odjeljak i prikljuio mu sve verzije i nadodatke koji se prenose po-
sredstvom Dbira - Allah njime bio zadovoljan! - poredavi ih u jedan niz i proprativi ih
korisnim zapaanjima, to je agilna Islamska uionica (El-Mektebu-l-islm) izdavala vie
puta.
284
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Muslim (II/71) i dr. posredstvom Muvije ibn
Hakema es-Sulemija naime, da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., upitao jednu robinju: Gdje je
Allah? Na nebu, kazala je ona. A ko sam ja, upitao je i ona mu je rekla: Ti si Allahov
poslanik. Oslobodite je ropstva, kazao je on, ta, ona je vjernica! Hadis je struno obra-
en u Hladovima (Ez-Zill) pod br. 489 i 490, te u Saetku Gornjosti (Muhtesaru-l-Uluvv)
(str. 81.) Zeheb za njega kae: Hadis je vjerodostojan (sahh), biljei ga Muslim.
285
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). V.: Saetak Gornjosti (Muhtesaru-l-
Uluvv), br. 17.
286
Hadis je slab (daf) i ve je jednom spominjan (br. 141) (u izvorniku), a rijei rahmetli ejha
Ahmeda akira: Njegov prijenosni niz je dobar (dejjid) ne stoje iz razloga koje sam tamo
naveo.
287
U rukopisu stoji: nefjejn (obje negacije).
288
Ala - dosl. biti na vrhu; biti najuzvieniji. (Nap. prev.)
289
Esfel - dosl. biti najnii; biti u najdonjem dijelu. (Nap. prev.)
290
U rukopisu stoji: fadl (prednost, vrijednost).
291
Ova predaja mi nije bila poznata, no kasnije sam je, u slinom obliku, pronaao, zahva-
ljujui naputku neke brae - Allah ih nagradio dobrim! - u Hkimovom Nadodatku (El-
Mustedrek), I / 494-495, i on je ocjenjuje vjerodostojnom (sahh). Zehebi pak kae da se u
njegovom prijenosnom nizu nalazi i Omer ibn Abdullh, Gufretov osloboeni rob, koji je
slab (daf) prenosilac, a da je Ebu Jal i neki drugi autori, navode upravo posredstvom nje-
ga. Struno je elaboriran u Zbirci slabih hadisa (Ed-Dafa) pod br. 5427. Radi se o jednom
od mnogobrojnih hadisa, slabih i apokrifnih, kojima je osoba po imenu Izzuddin Bulejk
ispunila stranice svog Jasnog puta (El-Minhd), u kojem ima blizu etiri stotine to slabih,
to apokrifnih hadisa. I pored toga u predgovoru te knjige kae da su svi hadisi njegovog
Jasnog puta vjerodostojni! Nadam se da u imati priliku i tampati tu knjigu, kao svoj od-
govor njemu. Takoer se nadam da e to biti vrlo skoro, ako Bog da.
292
U izvorniku stoji: hai (trave, biljke).
293
Affi kae: Vidi Ibn Kajjimovo djelo Mosulijev saetak Otposlatih munja (Muhtesaru-l-
Musli li-s-saviki-l-mursela), svezak II, str. 51.
294
Hadis je vjerodostojan (sahih), i na ovu temu prenosi se veliki broj hadisa. Meu njima je
i onaj koji prenosi Abdullah ibn Zejd, koji kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., izaao je na ovu
musallu zarad kine dove, pa je inio dovu i molio za kiu a zatim se okrenuo prema Kabi.
(Muttefek alejhi). El-Buhri ga u poglavlju Dove (Ed-Davat) predstavlja sa: Odjeljak o
dovi u pravcu kible.
licem prema njemu, a ono drugo okrenutost leima. Prema tome, ono pre-
ma emu je ovjek okrenut glavom, rukama ili bokom ne naziva se kiblom,
ni stvarno ni metaforino, pa da je nebo doista pravac prema kojem se
upuuje dova, tada bi bilo propisano da se ua dove mora licem okrenuti
prema njemu, a to nije propisano. Ono prema emu se podiu ruke ne
naziva se kiblom, ni stvarno ni metaforino. Okrenutost prema Kabi pri
uenju dove je erijatska stvar, u vezi s njom su proizali odreeni propisi,
a poslanici nisu traili da se ua dove licem okrene prema nebu. Naprotiv,
to su zabranjivali.
Poznato je pak da su: okrenutost srcem, okrilje i onaj poticaj kojeg
upuiva dove uti u sebi prirodna stvar, to ini i musliman i nemusliman,
i ueni i neuki. Najee to ine nevoljnik i stradalnik, voeni priroenom
naravi da se, kad ih nevolja pritisne, obraaju Bogu.
Treba kazati i to da je pitanje kible podlono derogaciji i promjeni, kao
to je s Jerusalema preusmjerena na Kabu, dok je okrenutost u dovi prema
gore utisnuto u samoj prirodi. Onaj ko se okrene prema Kabi zna da Uzvie-
ni Allah nije tamo, za razliku od uaa dove; on se okree svome Gospodaru
i Stvoritelju u nadi da e mu od Njega doi milost.
to se tie obaranja argumenta injenicom sputanja lica na zemlju,
ono je izrazito loe, budui da onaj ko svoje lice sputa na zemlju time na-
mjerava pokazati svoju skruenost i poniznost onome iznad sebe, a ne da
bi se nageo prema nekome ko je ispod njega! Takvo neto i ne naumpada
onome ko je na seddi.
Pripovijeda se o Biru el-Mersiju da su ga uli kako (na seddi) izgova-
ra: Slava Gospodaru mom najniem! (Subhne Rabbije-l-esfel)!295
Uzvien neka je Allah uzvienou golemom nad onim to govore ne-
vjernici i poricatelji! Onaj koga njegovo odricanje dovede u ovakvo stanje
vrlo lahko e zapasti u nevjerstvo, ukoliko ga Allah ne dohvati Svojom mi-
lou. Od takvih ljudi ispravnost je daleko. Uzvieni kae: Mi emo srca
njihova i oi njihove zapeatiti i nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali,
i ostavit emo ih da u zabludi svojoj lutaju smeteni. (El-Enm, 110); I kad
oni zastranie, Allah uini da i srca njihova zastrane! (Es-Saff, 5)
295
Naime, kako je spomenuti Bir spadao u red onih koji su poricali Allahovu gornjost on je,
navodno, tragom takvog svog uvjerenja, na seddi u namazu, na kojoj se izgovara Subhne
Rabbije-l-al! (Slava Gospodaru mom Uzvienom!) izgovarao ono to je suprotno tome.
(Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni (Allah) kae: A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja! (En-Nis, 125);
A Allah je, sigurno, sa Msom razgovarao! (En-Nis, 164).
Pod izrazom el-hulleh296 podrazumijeva se punoa ljubavi. Dehmije
pak poriu realnost ljubavi i s jedne i s druge strane, tvrdei da ljubavi moe
biti samo ako izmeu onog koji voli i onog to se voli postoji srodnost, dok
nikakve srodnosti, koja bi mogla nalagati ljubav, ne moe biti izmeu Onoga
koji postoji oduvijek i nekog ko je nastao u vremenu!
Isto tako negiraju i realnost obraanja govorom, kako smo to ranije
vidjeli, a prvi koji je u islamu izaao s ovom novotarijom bio je Dad ibn
Dirhem na poetku drugog (hidretskog) stoljea, zbog ega ga je Hlid
ibn Abdullh el-Kasri, namjesnik Iraka i istonih predjela (Marik), u Vsitu
zaklao kao kurban. Naime, on je, drei hutbu na Kurban-bajram ljudima
rekao: O ljudi, koljite (danas) kurbane - Allah vam primio vae rtve! to se
mene tie, ja u kao kurban zaklati Dada ibn Dirhema, jer on tvrdi da Allah
Ibrahima nije uzeo Sebi za prijatelja i da se nije govornim izriajem obratio
Musau! Iza toga je siao (sa minbera) i zaklao ga! Tako je postupio shodno
erijatskoj deciziji (fetvi) uenjaka iz druge muslimanske generacije - Allah
bio zadovoljan sa njima! - pa neka ga Allah nagradi dobrim zato to je stao
u odbranu vjere i vjernika!
296
El-Hulleh - dosl. prisno prijateljstvo. (Nap. prev.)
297
Hadis je vjerodostojan (sahih) a hadis slian njemu je ve spominjan (br. 126).
298
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ahmed i drugi autori. Ibn Huzejme i Ibn Hibbn
ga ocjenjuju vjerodostojnim (sahh). Struno je elaboriran u Ebu Davudovoj zbirci vjero-
dostojnih hadisa pod brojem 1362.
299
Sugerira na hadis koji prenosi Enes a koji glasi: Jedna ena, ensarijka, dola je kod Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., nosei svoje dijete, i Boiji Poslanik, s.a.v.s., razgovarao je sa njom, te je
rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, vi ste meni najdrai ljudi (ponovivi to
dvaput)! Hadis biljei El-Buhri.
ljubimac Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kao i njegov sin Usme itd. Amr ibn el-
s ga je upitao: Koga od ljudi najvie voli? i on mu je kazao: Aiu. A od
mukaraca?, upitao je. Njenoga oca!, odgovorio je on.300
Iz ovog proizlazi da prisno prijateljstvo (el-hulleh) ima ui smisao od
openitog voljenja. Onaj ko se tako voli, s obzirom na potpunost toga, voli
se zbog samog njega a ne zbog neeg drugog, jer onaj ko se voli zbog neeg
drugog u voljenju dolazi iza tog drugog. Prema tome, prisno prijateljstvo,
s obzirom na njegovu potpunost, ne prihvata sudjelstvo ni zdruivanje,
zato to je u cijelosti proeto ljubavlju. U njemu se nalazi punoa bliskosti
(tevhd) i punoa ljubavi.
Iz tog razloga, kada je Allah Ibrahima uzeo za prijatelja - a Ibrahim je
svoga Gospodara molio da mu podari dobrog potomka, pa mu je On dao
Ismaila - sin je bio zauzeo dio njegovog srca. Tada je Prijatelj postao ljubo-
mornim prema srcu Svog prijatelja - zar da u njemu ima mjesta i za nekog
drugog?!, pa ga je stavio na kunju (zatraivi od njega) da ga zakolje, kako
bi do izraaja dolo prisno prijateljstvo u promicanju ljubavi prema Prijate-
lju nad ljubavlju prema vlastitom djetetu! A nakon to se pokorio naredbi
svoga Gospodara i pokazao odlunost da to zbilja i uini - kad je na vidjelo
izala mo prisnoga prijateljstva u spremnosti da se zakolje (svoje) dijete,
dajui tako prednost ljubavi prema Prijatelju u odnosu na ljubav prema dje-
tetu - tada mu je Allah ukinuo izreenu mu naredbu i iskupio ga velikim
ovnom. To je stoga to je bio postignut cilj koji se elio postii klanjem, a
to je spremnost i pripravnost due da uradi ono to joj se nareuje. Kad je
to bilo postignuto, tada je samo klanje (djeteta) postalo tetno pa je zbog
toga i dokinuto, a klanje ovnova i drugih ivotinja kurbana postalo je praksa
njegovih sljedbenika sve do Smaka svijeta.
I kao to je u poziciji ovog prisnog prijateljstva, koja je potvrena Ibra-
himu, a.s., sudjelovao i na Vjerovjesnik, s.a.v.s., isto je tako sudjelovao i u
poziciji koju je imao Musa, a.s.; naime, imao je privilegiju da neposredno
razgovara s Uzvienim Allahom, kako je to potvreno u hadisu o Nonom
putovanju (el-Isr).
Ovdje nailazimo na ono poznato pitanje: naime, zato je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., koji je pribraniji od Ibrahima, a.s., za sebe iskao onakav blagoslov ka-
kav je imao Ibrahim, jer je u osnovi onaj s kojim se neko poredi bolji od onog
300
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Amra ibn el-sa.
koji se poredi sa njim!? Kako je, dakle, mogue uskladiti te dvije meusobno
iskljuive stvari? Uenjaci su na to dali brojne odgovore, no prostor nam
ne dozvoljava da ih sve ovdje navedemo. Najbolji od njih je onaj odgovor
koji glasi da je iz Ibrahimove porodice bilo vjerovjesnika kakvih nee biti iz
Muhammedove porodice, pa kad se iu blagoslovi na Poslanika, s.a.v.s., i
njegovu porodicu poput onih kakvi su dati Ibrahimu i njegovoj porodici, u
kojoj je bilo i vjerovjesnika, time se lanovima Poslanikove porodice priskr-
bljuje ono to prilii njima, budui da oni nee dostizati stupnjeve vjerovje-
snika. Ostaje ono to pristoji vjerovjesnicima, meu kojima je i Ibrahim, i to
pristoji Muhammedu, s.a.v.s., te se tako njemu priskrbljuje odlika koja se ne
priskrbljuje drugima.
Jo je bolje kazati da je i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., iz porodice Ibrahima,
a.s., da je, tavie, napribraniji meu njima, pa nae rijei: kao to si blago-
slov svoj spustio na (porodicu) Ibrahimovu podrazumijevaju i blagoslov na
njega i na sve druge vjerovjesnike iz loze Ibrahimove, a.s., a podrazumijevaju,
takoer, i samog Ibrahima, kako to nalazimo u rijeima Uzvienoga: Allah je
odabrao Adema, i Nha, i Ibrhimovu porodicu, i Imrnovu porodicu nad
ostalim svijetom! (Alu Imrn, 33) iz kojih se vidi da i Ibrhim i Imrn ulaze
u sastav Ibrahimove i Imrnove porodice; i kako nalazimo u Njegovim rijei-
ma: ...samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo! (El-Kamer, 34),
gdje i Lut spada u Lutovu porodicu; i kako nalazimo u Njegovim rijeima:
I kada smo vas od faraonove porodice izbavili. (El-Bekare, 49); Uvedite
faraonovu porodicu u patnju najeu! (El-Mumin, 46), koje podrazumi-
jevaju da i faraon spada u faraonovu porodicu. Upravo iz ovog razloga - a
Allah najbolje zna! - u veini predaja koje govore o sputanju blagoslova
na Vjerovjesnika, s.a.v.s., nalazi se i dio: kao to si blagoslov Svoj spustio na
porodicu Ibrahimovu!
U mnogim od tih predaja stoji samo: kao to si blagoslov Svoj spustio
na Ibrahima, a ne i: kao to si blagoslov Svoj spustio na Ibrahima i na po-
rodicu Ibrahimovu, ega ima u samo malom broju predaja.301 To je samo
iz razloga to rijei: Kao to si blagoslov Svoj spustio na Ibrahima podra-
zumijevaju, sljedstveno, i njegovu porodicu, onako kako i rijei: Kao to si
blagoslov Svoj spustio na porodicu Ibrahimovu podrazumijevaju da u nju
spada i Ibrahim, a.s.
301
to ne znai i da te predaje nisu vjerodostojne. Neke od njih navode se i u El-Buhrijevom
Sahihu. (V. nau knjigu Izgled namaza (Sifatu-s-salt), str. 147; XI izdanje; izdava El-
Mektebu-l-islmi)
Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad mu je Ebu Evf, r.a., donio svoj ze-
kat, za njeg uputio dovu, rekavi: Boe moj, blagoslov Svoj spusti na Ebu
Evfovu porodicu...!302
Budui da je Ibrahimova, a.s., porodica najasnija porodica na svijetu
openito, Allah je nju odlikovao s vie odlika. Neke od njih su i sljedee:
a) unutar nje je sveo poslanstvo i objavu, tako da nakon Ibrahima vie
nije doao nijedan vjerovjesnik a da nije bio iz njegove loze;
b) Allah je njih uinio imamima koji e napuivati prema njegovoj
uputi sve do Smaka svijeta, to znai da e svaki Allahov miljenik
koji u Dennet ue nakon njih tamo ui posredstvom njih, na te-
melju njihovog poziva;
c) Allah je izmeu njih odabaro dvojicu za Svoje prisne prijatelje, kako
smo vidjeli;
d) Allah je rodoelnika te porodice ljudima uinio uzorom u vjeri;
Uzvieni Allah kae: Uinit u da bude ljudima u vjeri uzor! I
moje potomke! - zamoli on. Obeanje Moje nee obuhvatiti ne-
vjernike! kaza On. (El-Bekare, 124)
e) On je preko njegovih ruku realizirao izgradnju svog Hrama, koji je
uinio preporodom za ljude, utoitem i sigurnim mjestom za njih,
njihovom kiblom i mjestom hodoaa. Tako je taj Hram ponikao
meu najuglednijim ljudima.
f) ljudima je naredio da blagosiljaju ovu porodicu itd.
O njegovim rijeima:
U Inicima
vjerujemo u meleke i u vjerovjesnike i u knjige objavljene posla-
i svjedoimo da su svi bili na jasnoj istini.
Komentar:
Ovo to je navedeno spada u temelje ispravnog vjerovanja (imana). Uzvi-
eni kae: Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara nje-
govog, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove,
302
Hadis biljei El-Buhri u svom Sahhu, posredstvom Abdullaha ibn Ebi Evfa.
303
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea.
304
Meupozicija (el-menziletu bejne-l-menziletejni) - Poznati mutezilijski stav da se veliki
grjenik nalazi u meupoziciji: niti je u poziciji vjernika, s obzirom da je initelj velikog gri-
jeha, niti je u poziciji nevjernika, s obzirom na svoje posvjedoenje da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. (Nap. prev.)
je pet njihovih naela koje su usvojili namjesto onih pet vjerskih s kojima je
Poslanik poslan.
Kasnije, rafidije su naela sveli na etiri; to su: izraavanje Allahove jed-
nosti (tevhd), pravinost (el-adl), vjerovjesnitvo (nubuvvet) i vjersko lider-
stvo (immet).
Temeljna su, pak, naela vjere kod onih iz glavnog toka islama (ehlu-
s-sunnneti ve-l-demaah) ona s kojima je doao Poslanik, s.a.v.s., a osnova
vjere je vjerovanje u ono s ime je doao Poslanik, s.a.v.s., kako je ranije po-
janjeno. Stoga ona posljednja dva ajeta iz sure El-Bekare, upravo iz razloga
to sadre tu osnovu, imaju izniman znaaj, kakav nemaju drugi ajeti. Tako
se u vjerodostojnim zbirkama hadisa Buhrija i Muslima, posredstvom Ebu
Mesda Ukbeta ibn Amra, navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei:
Ko u jednoj noi proui zadnja dva ajeta sure Bekare - to mu je dovoljno!305
Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) biljei sljedeu
Ibn Abbsovu, r.a., izjavu: Dok je Dibrl jednom sjedio kod Vjerovjesnika,
s.a.v.s., iznad sebe je ouo neku kripu, pa je podigao glavu i rekao: Ovo su
se jedna vrata nebesa danas otvorila, koja nikada prije nisu otvarana, i kroz
njih se spustio jedan melek! Zatim je dodao: Ovaj melek, koji se spustio na
Zemlju, nikad do danas nije silazio! (Melek) je nazvao selam i rekao: Raduj
se dvama svjetlima koja su ti data a koja nisu data nijednom vjerovjesniku
prije tebe; to su sura Fatiha i posljednji ajeti sure Bekare - nee prouiti
nijedno njihovo slovo a da ti nee biti i dato!306
Ebu Tlib el-Mekki kae: Ispravno vjerovanje ima sedam stubova -
tj. ovih pet, te vjerovanje u sudbinsko odreenje i vjerovanje u postojanje
Denneta i Dehennema i to je istina, za ta postoje postojani dokazi, ja-
sni i kategorini. Mi smo ve ukazali na dokaz Allahove jednosti (tevhd) i
Objave.
A to se tie meleka, oni su zadueni za nebesa i Zemlju tako da svaki
pokret u svijetu potjee od meleka, kako to kae Uzvieni: i onih koji ure-
uju stvar... (En-Nazit, 5); i onih koji rasporeuju stvar! (Ez-Zrijt, 4) To
su, kod onih to ispravno vjeruju i koji slijede poslanike, meleki, dok oni koji
ne vjeruju u poslanike i poriu Tvorca kau da su to zvijezde.
305
Hadis je vjerodostojan (sahh), budui da je zabiljeen u oba Sahiha. To to ga je autor djela
El-Dmiu-s-sagr (Mali zbornik) pripisuje autorima Sunena ista je omaka. V. Sahhu-l-
dmi, 6341.
306
Muslim, III/198.
307
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ahmed i drugi autori; ve je jednom spominjan
(br. 267) (u izvorniku).
308
Meli-l-fetva u djelu Kefu-z-zunn se pojanjava da je njegov autor imam Nsiruddn
es-Semerkandi el-Hanefi, koji ga je zavrio u mjesecu abanu godine 549.
309
Hadis je dobar (hasen) po osnovu drugog hadisa. Biljei ga Ed-Drekutni i dr. Ja sam, meu-
tim, ustanovio da su oni hadisi koji su ga uzdigli na stepen dobrog hadisa zapravo dva izuzet-
no slaba hadisa, koji se ne mogu uzeti za potporu, to sam objasnio u knjizi Gjetu-l-merm
(4).
310
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea.
311
V.: El-Mustedrek, IV/568-569), gdje se navodi s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Hkim
ga oznaava vjerodostojnim, a isto tako i Zehebi.
312
Hadis je slab (daf), kako to sugerira i sam autor. Iako je ejh Ahmed kir za ovaj hadis
rekao: Ovako je komentator ovaj hadis oznaio manjkavim i u pogledu njegovog prije-
nosnog niza i tekstualnog oblika, meutim moramo rei da u tome nije imao pravo, da
je podbacio u njegovoj elaboraciji. Naime, to se tie predaje koju navodi Taberni, ona
je, zbilja, slaba, ak veoma slaba. Nju, zajedno s nizom njenih prenosilaca, Ibn Kesr pre-
nosi u svom tefsiru (V/206) iz El-Mudemu-l-kebra, dok je Hejsemi prenosi iz Medemu-
z-zevida (I/82) i kae: Biljei je Taberni u svom El-Kebru i El-Evsatu. Meu njegovim
prenosiocima nalazi se i Ibrahim ibn Abdullah ibn Hlid el-Massi, koji je laov i odbaen
prenosilac. U onoj verziji koju navodi u El-Evsatu u prijenosnom nizu se nalazi Talha ibn
Zejd, koji je takoer laov! Prema tome, ta dva prijenosna niza nisu relevantna, meutim
ovaj hadis navodi i imam Osman ibn Sed ed-Drimi u knjizi Er-Reddu ale-l-Mersi (str. 34.)
s vjerodostojnim prijenosnim nizom i u duem obliku: navodi ga posredstvom Abdullaha
ibn Sliha, Lejsa ibn Sada, Hiama ibn Sada, Zejda ibn Eslema, Ata ibn Jesra i Abdullaha
ibn Amra ibnu-l-sa. U toj prijenosnoj niski nema niega spornog, na ta je ukazao i hafiz
Ibn Kesr u svom Et-Trhu (I/55), u sukusiranom obliku, spominjui da ga tako navodi
Osman ibn Seid, ukazujui time na njegovu vjerodostojnost.
to se, pak, tie predaje Abdullaha ibn Ahmeda ibn Hanbela, ona spada u njegove na-
dodatke u Kitbu-s-sunna, koju on inae prenosi od svoga oca (str. 148. u selefijskom iz-
danju u Mekki). Naime, Abdullah kae: Kazivao mi je Hejsem ibn Hrida, pozivajui se
na Osmana ibn Ulaka, tj. na Osmana ibn Hisna ibn Allka (u tampanim primjercima
stoji: Mihsana, to je pogreno!) koji je rekao: uo sam Urveta ibn Ruvejma kad je rekao:
Obavijestio me je El-Ensri, prenosei sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei... Ovaj njegov
prijenosni niz takoer se ini vjerodostojnim, premda to ne bih mogao potvrditi i kate-
gorino, budui da Urvet ibn Ruvejm nije nedvosmisleno naznaio da je El-Ensri, koji mu
je ispriao ovaj hadis, bio ashab. No, injenica da se ne zna da li je neko, ili nije, ashab, ne
predstavlja smetnju, (osobito to) on hadise prenosi i od Enesa ibn Mlika el-Ensrija, pa
ako je ovdje mislio na njega, onda je prijenosni niz hadisa vjerodostojan (sahh). Vrlo je
vjerovatno da je to ba tako, iako to ne mogu tvrditi s punom sigurnou... Naime, ovaj
hadis spominje i Ibn Kesr u svom tefsiru (V/206-207), preuzimajui ga od Ibn Askira, s
njegovim prijenosnim nizom koji ide preko Osmana ibn Ulaka, koji kae: uo sam Ur-
veta ibn Ruvejma el-Lahmija, koji kae da je njemu Enes ibn Mlik prenio sljedee Vjero-
vjesnikove, s.a.v.s., rijei... Ovo je ono to nas opredjeljuje za stav da se pod El-Ensrijem
u predaji Abdullaha ibn Ahmeda podrazumijeva Enes ibn Mlik el-Ensri. Meutim, za
prijenosni niz koji navodi Ibn Askir ne mogu kazati ni da je vjerodostojan, ni da je slab.
Bilo kako bilo, i predaja Abdullaha ibn Ahmeda i Ibn Askirova predaja se mogu koristiti
kao dokaz i one osnauju vjerodostojnost hadisa Abdullaha ibn Amra, s Ed-Drimijevim
prijenosnim nizom.
to se tie njegova oznaavanja hadisa manjkavim i u samom tekstualnom obliku i u zna-
enju, ono nije dobro, ni prihvatljivo, jer meleki ovim nisu oponirali svome Gospodaru, niti
su bili nezadovoljni svojom pozicijom, ve su samo iskali od svog Gospodara, oni Njegovi
robovi pokorni, zadovoljni onim to im je naredio Gospodar Uzvieni i ako ne uslia njihovu
molbu. Takvi su i oni ajeti koji govore o stvaranju ovjeka na poetku sure El-Bekare: Zar
e na njoj stvoriti nekoga ko e na njoj nered praviti i krv prolijevati, a mi Te slavimo i za-
hvalu Ti izriemo, veliajui Te?! Ja znam ono to vi ne znate!, ree On. (El-Bekare, 30-33)
Prema tome, u hadisu ne vidimo nita to bi nalagalo da ga tretiramo vjerodostojnim.
Ukratko emo to i objasniti:
to se tie onoga to je rekao za Ed-Drimijev prijenosni niz, naime da u toj prijenosnoj niski
nema niega spornog, na ta je ukazao i hafiz Ibn Kesr to je diskutabilno iz dva razloga:
Prvo: Mi ga ne priznajemo kao vjerodostojna sve dok se meu onima koji ga prenose nalazi
i Abdullah ibn Slih jer on, iako El-Buhri u svom Sahhu navodi njegove hadise, ipak izra-
ava svoju rezervu prema njegovu pamenju. Prostor nam ne doputa da navedemo ta
su sve o njemu kazali vodei autoriteti, pa emo se zadovoljiti navoenjem samo onoga
to je za nj rekao hafiz Ibn Hader, govorei o njemu u svom Et-Takrbu, gdje je, obino,
iznosio sukus onoga to su drugi kazali o njemu. On za nj kae: Istinoljubiv je, no esto je
pravio greke, dok je u onom to je pisao pouzdan. Pri sebi je imao stanovite nemarnosti.
Drugo: Ne slaemo se ni s tim da je Ibn Kesr ukazao na njegovu vjerodostojnost, jer najvie
to je on rekao za njega jeste da je ispravniji, to ne znai oznaavanje hadisa potpuno
ve samo relativno vjerodostojnim. To ne iskljuuje mogunost da bi mogao biti ak i slab.
Et-Tirmizi je za mnoge hadise govorio da je to neto najvjerodostojnije to se prenosi o
tome, i to se ne smatra njegovim oznaavanjem tih hadisa vjerodostojnim, kako je to
utvreno u terminologiji. Ista je stvar i sa Ibn Kesrovom kvalifikacijom u predmetnom
sluaju, a Allah najbolje zna!
to se tie hadisa Abdullaha ibn Ahmeda, kojeg on navodi s prijenosnim nizom preko
El-Ensrija, tu ne postoji ni najmanja sumnja u pravednost svih prenosilaca, izuzev El-
Ensrija. Naime, sporan je njegov identitet, tj. da li je on Enes ibn Malik, r.a., ili nije. Ako
jeste, onda hadis ima spojen i vjerodostojan prijenosni niz, kako kae ejh Ahmed, iako
njegovo posezanje u tome za predajom Ibn Askira, koju prenosi iz tefsira Ibn Kesra, nije
korektno budui da Ibn Askir hadis navodi (XV/66/1-2) posredstvom Muhammeda ibn
Ejjba ibnu-l-Hasana es-Sajdelnija; naime, on hadis i navodi u sklopu njegove biografije,
ne elaborirajui i sam hadis, dok osim njega ima jo jedna skupina njih o ijim biografijama
nisam naao da je iko pisao. Prema tome, jedan tako krhak prijenosni niz ne moe preva-
gnuti u korist konstatacije da je El-Ensri ustvari Enes. Usto, ja sam kod Ibn Askira prona-
ao da se ovaj hadis navodi i preko drugog prijenosnog niza, koji je takoer slab, a u kojem
se taj ashab imenuje kao Abdullah Dbir el-Ensari - on ga biljei (IX/407/2) posredstvom
Hiama ibn Ammra, koji kae: Kazivao nam je Abdu Rabbihi ibn Slih el-Kurei - on
kae: uo sam Urveta ibn Ruvejma kako od Dbira ibn Abdullaha el-Ensarija prenosi
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis... Ja, meutim, o ovom El-Kureiju nisam pronaao nikakve
podatke, a to se tie Hiama ibn Ammra, El-Buhri, iako biljei neke njegove hadise,
prema njemu izraava rezervu. Hafiz (Ibn Hader) u svom Et-Takrbu kae: Isitinoljubiv je,
ua Kurana, no kad je ostario postao je nemut. Jednom rijeju, ovaj hadis Ibn Ruvejma
je slab (daf) usljed nepoznavanja identiteta El-Ensrija i nepodudarnosti dviju potonjih
predaja u pogledu njegovog odreivanja. Naime, prema prvoj od njih rije je o Enesu, a
prema drugoj o Dbiru. Po mom miljenju, hadis se ne bi smio osnaivati hadisom Abdu-
llaha ibn Sliha, s obzirom da postoji mogunost da je on neosnovano ukljuen u njega.
Naime, Ibn Hibbn kae: On je, po sebi, istinoljubiv, meutim nepodoptine u njegovim
hadisima dolaze od jednog njegovog komije, s kojim je bio u neprijateljskim relacijama
- taj bi izmislio neki hadis i vezivao ga za ejha Ebu Saliha a potom bi ga zapisivao rukopi-
som koji je veoma nalikovao onome kod Abdullaha, a onda bi ga u njegovoj kui umetao
meu njegove knjige, tako da bi Abdullah mislio da ga je on zapisao svojom rukom, pa bi
ga dalje prenosio!
Pored ovoga, postoji i mogunost da hadis spada u israilijjate, koje su pronosili neki iz reda
sljedbenika ranije Objave, koji su primili islam, a onda su neki prenosioci pravili greku pri-
pisujui to samom Vjerovjesniku, s.a.v.s., kako su to uinili, naprimjer, sa priom o Hrtu
i Mrtu. Opet, Allah najbolje zna!
313
Ovo je samo dio hadisa koji biljei Muslim (VIII/56). Struno je elaboriran u Zillu-l-
Denneti (356).
314
Hadis je vjerodostojan (sahh) budui da ga biljee i El-Buhri i Muslim. Struno je elabori-
ran u knjizi Es-Sahha, pod brojem 2287.
315
Hadis je slab (daf). Meu njegovim prenosiocima nalazi se El-Hris ibn Ubejd el-Ejdi, koji se
smatra slabim prenosiocem zbog svog slabog pamenja. Tako rijei ejha Ahmeda akira: U
pogledu njega izraavala se rezerva, no bez osnova. Preteno miljenje je da ga treba smatrati
pouzdanim prenosiocem! treba odbaciti. Naime, imam Ahmed za njeg kae: Konfuzan je
u prenoenju hadisa. Ebu Htim kae: Nije snaan prenosilac. Hadisi koje prenosi mogu se
biljeiti, ali se ne mogu upotrebljavati kao argument! Ibn Hibbn kae: Bio je jedan od onih
koji su preesto sumnjali (u preciznost onoga to su prenosili) tako da je izaao iz kruga onih
ijim se hadisima moglo argumentirati ak i onda kad bi samo oni prenosili neki hadis. U
terminologiji, pak, vai pravilo da je oevidna ranjivost jaa od mogue prilagodljivosti. Iz
ovih rijei postaje jasno da se on smatra slabim prenosiocem zbog svog slabog pamenja.
Interesantno je da se ni od jednog imama ne prenosi stav da je on pouzdan prenosilac. Naj-
bolje to je o njemu kazano jest ono to je rekao En-Nesi, naime da je dobar. Moe li, dakle,
ta konstatacija pobiti sve ono kompromitirajue to su imami kazali o njemu?!
Nakon toga naao sam jo jednu slabost u hadisu - radi se o tome da je on u konfrontaciji s
jaim predajama, te da se prenosi samo od tabiina (mursel). Na te slabosti ukazao je El-Bej-
heki u djelu ubu-l-mn (1/109). Kako nam prostor ne doputa da sve to ovdje pojasnimo,
moe se obratiti na djelo Ed-Dafa (5444).
govora i svojstvo gornjosti. Uzvieni kae: Svi ljudi su sainjavali jednu za-
jednicu, i Allah je (odozgo) slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i
opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu! (El-Bekare, 213); A on
je, zaista, knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava
(odozgo) od Mudroga i Hvale Dostojnoga! (Fussilet, 41-42); Oni kojima je
dato znanje dobro znaju da je ono to ti se (odozgo) objavljuje od Gospo-
dara tvoga istina i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog! (Sebe, 6); O ljudi,
ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo
i milost vjernicima. (Jnus, 57); Reci: On je vjernicima uputstvo i lijek!
(Fussilet, 44); Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i u svjetlo koje
sputamo odozgo! (Et-Tagbun, 8)
Ovakvih primjera u Kuranu ima veoma mnogo.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Boiji Poslanik, s.a.v.s., kae: Ko obavlja na namaz, okree se prema naoj kibli
i jede meso ivotinje koju mi zakoljemo, on je musliman: ima sva prava kao i
mi, i obaveze kao i mi!316
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim rijeima ukazuje na to da su
islam i iman jedno, te da musliman ne izlazi iz islama poinjenjem nekog gri-
jeha, ukoliko ne tvrdi da je taj grijeh dozvoljeno initi. Njegove rijei: ...koji
se u svojim molitvama okreu prema naoj kibli podrazumijevaju sve koji
tvrde da su u islamu i koji se u svojim namazima okreu prema Kabi, makar
se povodili za svojim strastima, ili inili grijehe, ukoliko ne poriu neto od
onog s im je doao Poslanik, s.a.v.s. Kasnije emo neto vie kazati o tom
316
Hadis biljei El-Buhri u poglavlju o namazu, posredstvom Enesa, i u njegovoj verziji stoji:
Ima pravo kao i svaki musliman, i obaveze kao i svaki musliman. Slian hadis biljei i Ebu
Dvud i drugi autori. Struno je elaboriran u Es-Sahhi (303).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ukazuje na potrebu odustajanja od ne-
utemeljenih postavki skolastikih apologetiara (mutekellimn), i dranja
pokudnim njihovog znanja, budui da oni o Bogu govore bez znanja i bez
dokaza kojeg im je On dao: Oni se povode samo za pretpostavkama i za
onim za im due ude, a ve im je od Gospodara njihovog dola prava
uputa! (En-Nedm, 23)
Od Ebu Hanfe - Allah mu se smilovao! - prenose se sljedee rijei:
Niko ne treba da ita prozbori o Biu Boijem (Ez-Zt) - Allaha treba oslov-
ljavati samo onim ime je On oslovio Sebe!
Jedan kae: Uzvieni Allah je rekao: Onoga koga sam obavezao da se
dri Mojih imena i svojstava obavezao sam ga na uljudnost, a onoga kome
sam otkrio stvarnost Svoga Bia obavezao sam na razorenje, pa izaberi
uljudnost, ili razorenje!
Ovo potvruje i injenica da se ono brdo, kojem je Allah otkrio Svoje
Bie, raspalo i sa zemljom sravnilo, da nije moglo ostati postojanim pred
veliinom Bia Boijega.
E-ibl kae: Nairoko raspredanje o Allahu predstavlja izlazak iz
okvira uljudnosti!
Njegove rijei: Niti se prepiremo o Allahovoj vjeri znae: Ne prepire-
mo se sa sljedbenicima Istine suprotstavljajui im se dilemama onih koji se
povode za vlastitim porivima, nastojei im poljuljati njihove stavove i pred-
staviti ih krivim, jer neto takvo znai pozivanje neemu to nema svoga
utemeljenja u istini, zamagljivanje istine i kvarenje vjere Islama.
O njegovim rijeima:
U Idara
ne polemiziramo o Kuranu. Potvrujemo da je on govor Gospo-
svjetova, kojeg je odozgo donio Dibril Pouzdani i njemu po-
duio prvaka poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. On je, dakle, govor
Uzvienog Allaha i nije mu ravno nita od govora stvorenja. Ne
govorimo da je stvoren i ne proturjeimo zajednici muslimana.
Komentar:
Mogue je da je Profesor rijeima: Ne polemiziramo o Kuranu htio kazati:
Mi za nj ne govorimo onako kako govore oni koji su otili na stranputicu pa
se razili meu sobom i poeli polemizirati neistinom da bi njome potrali
istinu, ve kaemo: On je govor Gospodara svjetova, kojeg je odozgo do-
nio Duh Pouzdani... pa do kraja ovog njegovog iskaza, a mogue je i da je
htio kazati ovo: Mi ne polemiziramo o utvrenim nainima uenja Kurana
(kiret) ve ga uimo onako kako je utvreno i kako je vjerodostojno pre-
neseno. I jedno i drugo je pak istina. Ovo potonje potvruju rijei koje se
prenose od Abdullaha ibn Mesda - Allah bio zadovoljan njime! - a koje
glase: uo sam jednog ovjeka kako jedan ajet ui drukije od onog kako
sam uo da ga ui Boiji Poslanik, s.a.v.s., pa sam ga uzeo za ruku i s njim
otiao do Boijeg Poslanika, s.a.v.s., pa kad sam mu kazao o emu se radi, na
njegovom licu sam vidio da mu to nije bilo po volji. Obojica uite ispravno,
rekao je, i nemojte se razilaziti, jer su se oni prije vas meusobno razilazili
pa su propali! Hadis biljei Muslim.317
Boiji Poslanik, s.a.v.s., tako je zabranio razilaenje u kojem jedan ue-
snik spora porie istinu kod onog drugog, jer su oba uaa u svojim uenji-
ma zastupala ispravnost. To je obrazloio injenicom da su se oni prije nas
tako razilazili meu sobom i da su zbog toga doivjeli propast. Iz tog razloga
je Huzejfa - Allah bio zadovoljan njime! - Osmanu rekao: Povedi rauna o
ovom ummetu da se ne pocijepa meu sobom, onako kako su se pocijepale
ranije zajednice!, pa je on ljude okupio oko jedinstvenog uenja Kurana,
317
Hadis je vjerodostojan (sahh), ali ga ne biljei Muslim, ve samo El-Buhri. On ga navodi u
odjeljcima El-Husmt i El-Enbij. Interesantno je da komentator prije njegovog navo-
enja daje izraz ruvije (dosl. prenosi se) kojim se u terminologiji hadiskih strunjaka suge-
rira njegova slabost! Ova omaka promakla je mnogim kasnijim uenjacima, meutim na
nju je ukazao Nevevi i jo neki drugi autori.
Objava, tako da ni s njima, tj. s onim od njih koji nisu poinili nasilje, nije
doputeno raspravljati drukije nego na najljepi nain!? Tako se za nekoga
od njih kad neto pogrijei nee kazati da je nevjernik prije nego se za nj
ne donese nepobitan dokaz za to, neto za ta je Poslanik, a.s., rekao da
znai nevjerstvo ako se izostavi. Uzvieni Allah je, naime, pripadnicima ovog
ummeta oprostio ono to uine grekom, ili iz zaborava. Iz to razloga su
prve muslimanske generacije (selef) kudile one koji su se povodili za svojim
porivima i napominjali da se oni u krajnjem sluaju imaju zaustaviti i sa-
bljom. Mi emo o ovome neto vie kazati kasnije, ako Bog da, kod Profeso-
rovih rijei: I drimo da je jedinstvo muslimana (demt) istina i ispravnost,
a da je razjedinjenost zastranjenje i kazna.
to se tie Profesorovih rijei: Potvrujemo da je on govor Gospodara
svjetova o tome smo govorili ranije kad smo objanjavali njegove rijei: I
da je Kuran Allahov govor, koji je potekao od Njega kao jeziki izriaj na
nama nepoznat nain.
Njegove, pak, rijei: ...kojeg je odozgo donio Duh Pouzdani (E-uar,
193) podrazumijevaju Debrila, a.s., koji je nazvan duhom s obzirom na
to da je donosio Objavu poslanicima iz ljudske vrste - neka su na svima
njima Allahovi blagoslovi! - kojom se ljudska srca odravaju u ivotu. On
je pouzdan do krajnjeg stepena pouzdanosti, neka su Allahovi blagoslovi
na njemu! Uzvieni kae: ...donosi ga Dibrl Pouzdani, na srce tvoje, da bu-
de onaj koji opominje na jeziku arapskom jasnom. (E-uar, 193-195);
Kuran je, zbilja, kazivanje Izaslanika Plemenitog, monog, od Gospodara
Prijestolja cijenjenog, kome se drugi potinjavaju, tamo pouzdanog! (Et-
Tekvr, 19-21)
Ovako je predstavljen Debril, za razliku od rijei Uzvienog: Doi-
sta je Kuran govor poslanika plemenitog, a ne govor pjesnika nekog... (El-
Hkkah, 40-41) gdje je spomenuti poslanik Muhammed, s.a.v.s.
Profesorove rijei: i njemu poduio prvaka poslanika eksplicitno
naznaavaju da ga je (Kuranu) poduavao Debril te pobijaju umisao
karmita i dr. da je on Objavu u sebi utio kao nadahnue.
Njegove rijei: Ne govorimo da je stvoren i ne proturjeimo zajednici
muslimana upozoravaju na to da onaj ko iznosi tvrdnju da je Kuran stvoren
time proturjei zajednici muslimana, budui da su prve muslimanske gene-
racije, bez izuzetka, bile saglasne u tome da je Kuran zbiljski, nestvoreni Alla-
hov govor. tavie, njegove rijei; i ne proturjeimo zajednici muslimana
O njegovim rijeima:
U Ivjernikom
nikog od onih koji se okreu prema kibli ne proglaavamo ne-
zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne smatra
dozvoljenim, niti tvrdimo da u sluaju kad postoji ispravno vje-
rovanje (mn) poiniocu grijeha grijeh ne kodi.
Komentar:
Pod onima koji se okreu prema kibli Profesor podrazumijeva one koji
su spomenuti kod njegovih rijei: One koji se u svojim molitvama okre-
u prema naoj kibli nazivamo muslimanima i muminima; naime, sve
dok priznaju ono s ime je doao Vjerovjesnik, s.a.v.s., i koji dre istinitim
sve to je on rekao i o emu je obavijestio. Time implicite odgovara ha-
ridijama, koji su zastupali stav da se ovjek za svaki grijeh moe nazvati
nevjernikom.
Znaj - Allah se smilovao i tebi i nama! - da je podruje kvalificiranja
nevjerstvom, ili pak nekvalificiranja njime, podruje u kojem je dolo do
velike smutnje i nevolje, do velikog broja razlaza, gdje su iznesene najrazli-
itije proizvoljnosti i stajalita i suelili se njihovi dokazi. Ljudi se u pogledu
kvalificiranja nevjerstvom za odreena stajalita i kriva vjerovanja, koja su
u konfrontaciji sa onom istinom o tome s kojom je Allah poslao Svoga Po-
slanika, ili za koja neki vjeruju da su u konfrontaciji sa njom, dijele na dvije
ekstremne i jednu umjerenu kategoriju. Sutina njihovog razmimoilaenja
jeste u tome da li treba kvalificirati nevjerstvom praktine poinitelje velikih
grijeha, ili ne treba.
Jedna skupina kae: Mi nikog od onih koji se okreu prema kibli ne-
emo nazvati nevjernikom! i time generalno odbacuju kvalificiranje ne-
vjerstvom, i pored injenice da meu onima koji se okreu prema kibli ima
i licemjera, od kojih su neki, prema Kuranu, sunnetu i jedinstvenom stavu
muslimana, u veem nevjerstvu od Jevreja i krana, dok neki elemente
nevjerstva ispolje samo onda kad im se ukae prilika za to, dok se inae
318
Tj. oitovanja pripadnosti islamu, dva posvjedoenja: a) da nema drugog boga osim Allaha
i b) da je Muhammed Boiji rob i Boiji poslanik. (Nap. prev.)
319
Hadis je dobar (hasen) kako i sam autor kae, Allah mu se smilovao! Meu njegovim pre-
nosiocima nalazi se i Ikrime ibn Ammr, kojim Muslim argumentira hadise, premda pri
njemu ima slabosti.
320
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga El-Buhri i neki drugi autori.
321
Hadis se kod El-Buhrija nalazi u poglavlju o erijatskim kaznama (El-Hdd).
322
U izvorniku stoji: vjernika.
323
Hadis je, u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, zabiljeen u poglavlju o
vjerovanju. V.: Sahhu-l-Dmii-s-sagr (3589 i 3596).
324
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, a struno je elaboriran u djelu Gjetu-l-merm, pod br.
443.
325
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
326
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
327
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
328
Hadis biljei Muslim.
329
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Adbu-z-ziff, III svezak, str. 31.
330
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen.
331
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga Muslim (I/58), s tim da kod njega stoji: Dvije stvari
u ljudima..., dok je preostali dio hadisa kao gore.
Kako se vidi, ubica se ne tretira kao osoba izvan skupine vjernika. ta-
vie, naziva se bratom onoga ko polae pravo na pravino poravnanje, a
nema sumnje da se tu misli na bratstvo po osnovi vjere. Uzvieni, takoer,
kae: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih! - pa sve do rijei: ...
Vjernici su samo braa, zato pomirite svoja dva brata... (El-Hudurt, 9-10)
Jasni tekstovi Kurana, sunneta i konsenzusa muslimanskih uenjaka
ukazuju na to da se bludnik, kradljivac i klevetnik nee pogubiti, ve da e
se nad njima izvriti erijatom predviena kazna za djelo koje su poinili, to
dokazuje da takav nije otpadnik od vjere (murtedd).
U Zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) navode se sljedee Vjerovje-
snikove, s.a.v.s., rijei: Onaj od vas ko je uinio neku nepravdu prema svo-
me bratu u pogledu njegove asti ili neega drugog, neka odmah danas od
njega zatrai halala prije nego (doe vrijeme kad) nee biti dirhema i dinara,
kada e se od njegovih dobrih djela, ako ih bude imao, oduzimati u visini
nepravde koju mu je nanio, pa ako ne bude imao dobrih djela, uzimat e se
loa djela onoga kome je nanio nepravdu i nabacivati na njega, a potom e
biti baen u Vatru!332 Hadis biljee i Buhri i Muslim.
Ovim se potvruje da e i nasilnik imati dobrih djela iz kojih e se
podmirivati pravo onoga kome je uinio nasilje.
U Zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) navodi se da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., jednom upitao: Za koga vi meu sobom kaete da je muflis333? Pri-
sutni su odgovorili: Muflis je kod nas onaj ovjek koji je ostao bez dirhema
i dinara! Muflis je, rekao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovjek koji se na Sud-
njem danu pojavi s dobrim djelima poput planina golemih, ali kad doe:
ovoga je psovao, ovoga materijalno zakinuo, ovome krv prolio, ovoga okle-
vetao, ovoga udario, pa ovaj to poravna iz njegovih dobroinstava, i onaj
poravna iz njegovih dobroinstava, pa ako mu nestane dobrih djela prije
nego se svima odui, uzme se od njihovih grijeha i nabaci na njega, a zatim
se on baci u Vatru!334 Hadis biljei Muslim.
332
El-Buhri ga biljei u poglavlju o nepravdama (El-Mezlim) i poglavlju o tankoutnostima
(Er-Rikk), posredstvom Ebu Hurejrea, ali bez zavrnih rijei: A potom e biti baen u
Vatru. Biljei ga, takoer, i Ahmed (II/435 i 506). Kod Muslima ga pak nisam vidio. (V.:
Ahkmu-l-deniz, str. 4)
333
Muflis - bankroter, finansijski propao ovjek. (Nap. prev.)
334
Hadis biljei Muslim i neki drugi autori, posredstvom Ebu Hurejrea. Struno je elaboriran
u djelu Es-Sahha, pod brojem 847.
335
ejh Ahmed kir kae: Ovo je poput onoga ime su na kunju stavljeni neki muslimani i
muslimanke koji su studirali evropske zakone, i koji su te zakone upili u svoja srca, oduevi-
li se njima i stali u njihovu odbranu, po njima poeli suditi i promovirati ih, bijui odgojeni
od razorno djelujuih misionara, neprijatelja islama. Neki od njih to neprijateljstvo izraa-
vaju otvoreno, a neki prikriveno, ali skoro da su svi isti. No, Allahovi smo i Njemu emo se
vratiti!
O njegovim rijeima:
U Istiti
nadamo se da e onim vjernicima koji su bili dobroinitelji opro-
i uvesti ih u Dennet Svojom milou, ali nismo im sigurni za
to, niti im potvrujemo sa sigurnou da e ui u Dennet. Za one
od njih koji su loe postupali molimo se za oprost grijeha i bojimo
se za njih, ali ne mislimo da za njih nema nade.
Komentar:
Vjernik je duan da vjeruje u ovo to je rekao Profesor - Allah mu se smilo-
vao! - kako u pogledu sebe, tako i u pogledu drugoga. Uzvieni kae: Oni
kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospodaru svo-
me pribliiti i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne
Gospodara tvoga svako treba da se uva! (El-Isr, 57); I ne bojte ih se, a
bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu Imrn, 175); I samo se Mene uvajte!
(El-Bekare, 40); I samo se Mene bojte! (El-Bekare, 41); Njih se ne bojte,
Mene se bojte! (El-Bekare, 150) I pohvalno se izrazio o onima koji imaju
straha, rekao je: Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i
oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju... (El-Muminn, 57-58) sve do
Njegovih rijei: Oni hitaju da ine dobra djela i radi njih druge pretiu. (El-
Muminn, 61)
U Musnedu i kod Tirmizija navodi se sljedea Aiina izjava: Upitala
sam: Boiji Poslanie, da li se Allahove rijei: I oni koji od onoga to im se
daje udjeljuju i ija su srca puna straha (El-Muminn, 60) odnose na onog
koji ini blud, pije alkohol i krade!? Ne, keri Siddkova, kazao je on, ve se
odnose na ovjeka koji posti, klanja i daje sadaku i boji se da mu to nee biti
primljeno kod Allaha!336
Hasan - Allah bio zadovoljan sa njim! - rekao je: Radili su, Allaha mi,
djela kojima su izraavali pokornost Bogu i trudili se u tome, i uz to se bojali
da im to nee biti primljeno. Vjernik u sebi objedinjuje dobroiniteljstvo i
strah, a licemjer grijeenje i bezbrinost. Uzvieni kae: Oni koji vjeruju i koji
se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a
Allah prata i samilostan je! (El-Bekare, 218)
Pogledaj kako je njihova nadanja vezao za ispravno vjerovanje i ona
bogougodna djela! Nade, dakle, moe biti samo onda kada se zadovolje
pretpostavke koje nalae Allahova mudrost, Njegov zakon, Njegova sve-
mo, Njegova nagrada i plemenitost.
Kada bi se neki ovjek koji posjeduje zemlju nadao prihodima sa nje
koji e mu biti od koristi, a tu zemlju zapostavio i ostavio je neuzoranu i
nezasijanu, i potom oekivao da e od nje ubrati prihode ba kao i onaj koji
ju je orao, obraivao, sijao i nadzirao je, ljudi bi ga smatrali najveim glupa-
kom! Isti je sluaj i s onim koji se nada i misli da e imati dijete bez spolnog
odnosa, ili da e bez stjecanja znanja i punog nastojanja i elje postati najve-
i uenjak svoga vremena i sl. Takav je i onaj koji optimistino i sa snanom
nadom oekuje uspjeh i dosezanje najviih stupnjeva u vjenom blagosta-
nju bez djela pokornosti Bogu i bez nastojanja da se priblii Allahu Uzvie-
nom izvravanjem Njegovih naredbi i izbjegavanjem Njegovih zabrana.
Ono to treba znati jeste da nada onoga koji se neemu nada mora
biti propraena sa vie stvari. Jedna od njih je da voli ono emu se nada;
druga je da se plai da mu to ne izmakne; trea je ulaganje napora da doe
do toga, koliko mu to bude mogue. Tako ono nadanje koje ne proprati
nita od toga predstavlja samo pustu elju. Realno nadanje i pusta elja su
pak dvije razliite stvari. Prema tome, svaki onaj koji se nada posjeduje i
strah, a kad strahuje onda on putem ide to bre moe bojei se da mu se
ne izjalovi nada. Uzvieni kae: Allah nee oprostiti da Mu se to pripisuje
u Boanstvenosti Njegovoj, a oprostit e manje grijehe od toga kome On
hoe! (En-Nis, 48, 116)
336
Hadis je dobar (hasen) i ja sam ga struno elaborirao u djelu El-Ehdsu-s-sahha (162).
337
Hadis je slab (daf) i ne biljei ga Taberni, nego Ahmed (VI/240) i Hkim (IV/575-276),
koji kae da mu je prijenosni niz vjerodostojan (sahh)! Zehebi mu je, meutim, replicirao
rijeima: to se tie Sadeke, njega strunjaci oznaavaju kao slabog prenosioca, dok je Ibn
Bbunus nedovoljno poznat!
338
Aff kae: Vidi iz kojih razloga se ovjek razrjeava kazne u Fetvama ejhu-l-islama Ibn
Tejmije, str. 487-501.
339
Hadis je dobar (hasen), a struno je elaboriran u djelu Er-Revdu-n-nadr (855).
340
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Seda i Ebu Hurejrea.
341
Hadis je slabog prijenosnog niza, ali ispravnog znaenja. Ahmed akir u svom komentaru
ovdje kae: Ovaj Ebu Bekrov hadis nalazi se u Musnedu pod brojem 68 sa naim komenta-
rom, s tim da se tamo na poetku hadisa kae da je Ebu Bekr rekao: Boiji Poslanie, kako
je mogue biti ispravan nakon ovog ajeta?!... Pa, za svako loe djelo koje smo uradili bit
emo kanjeni!? Takoer, tamo nema Ebu Bekrovih rijei: Objavljen je kimolomac!, to
je slab (daf) hadis, s prekinutim prijenosnim nizom. Stoga je komentatoru bilo primjere-
nije da je naveo Ebu Hurejreov hadis koji se u Musnedu nalazi pod brojem 7380, u kojem
stoji da je, nakon to je ovaj ajet objavljen to muslimanima veoma teko palo i u njima
izazvalo veliku zabrinutost pa su se u vezi s tim poalili Boijem Poslaniku, s.a.v.s. Na to im
je on rekao: Nastojte biti to blii onome to je objavljeno i postupati to bolje moete, a
svaka tekoa koja zadesi muslimana predstavlja njegovu otkupninu (za grijehe), pa ak
i ogrebotina koju zadobije! Ovo je vjerodostojan (sahh) hadis, biljee ga Muslim u svom
Sahhu (II/282), s tim da kod njega na kraju stoji: ak i trn koji ga ubode. Da se komentator
obratio na tumaenje ovog ajeta svoga uitelja Ibn Kesra (II/590-856), tu bi naiao na Ebu
Hurejreov hadis i druge hadise slinog sadraja od kojih neki imaju vjerodostojniji prije-
nosni niz od Ebu Bekrovog hadisa. On se nalazi i u Musnedu Ebu Bekra es-Sidika autora
hafiza hadisa Ebu Bekra el-Mervezija (br. 20 i 111), izdava El-Mektebu-l-islami, u redakci-
jskoj obradi profesora uajba el-Arnauta, i od Ebu Bekra es-Siddka - Allah bio zadovoljan
njime! - prenosi se dvama slabim prijenosnim nizovima.
342
Ovo je samo dio hadisa kojeg El-Buhri biljei u poglavljima: Nepravde i Tankoutnosti, te
Ahmed (III/13, 63, 74) posredstvom Ebu Hurejrea od Poslanika, s.a.v.s. Kod Muslima ga,
pak, nisam naao, niti ga je Sujti njemu pripisao.
O njegovim rijeima:
Komentar:
ovjek mora biti izmeu straha i nade. Istinit i pozitivan strah je onaj strah
koji stoji kao brana izmeu ovjeka i Allahovih zabrana, pa ako pree tu
granicu tada postoji bojazan da ovjeka ne zahvate oaj i beznae. Pozi-
tivna, pak, nada je ona koju gaji onaj koji radi u pokornosti Allahu, prema
Allahovom svjetlu - takav se nada Njegovoj nagradi; ili koju gaji onaj koji
je poinio neki grijeh a zatim se Allahu pokajao za njega - takav se nada
Njegovom oprostu. Uzvieni kae: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na
Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti, a Allah prata i sami-
lostan je. (El-Bekare, 218)
Meutim, ako ovjek prelazi granicu u nedomjernosti i grijeenju, na-
dajui se Allahovoj milosti bez vlastitoga djela, tada je posrijedi zavedenost,
pusto nadanje i lana nada. Ebu Al er-Ruzbri - Allah mu se smilovao!
343
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
- rekao je: Strah i nada su poput dva ptiija krila - ako se oba raire ptica
poleti i uspjeno leti, a ako jedno krilo bude krnjavo krnjav e biti i ptiiji let;
ako pak ostane bez oba krila, ptica se moe smatrati mrtvom!
Allah se pohvalno izrazio o onima koji u sebi gaje strah i nadu, rekao
je: Da li je onaj koji u nonim asovima u molitvi vrijeme provodi padajui
licem na tlo i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gos-
podara svoga (Ez-Zumer, 9); Bokovi njihovi se postelja liavaju i oni se
Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju. (Es-Sedda, 16) Prema tome,
nada zahtijeva strah, jer da nije straha ona bi bila sigurnost. Isto tako, strah
nalae nadu, jer da nije nade on bi bio beznadenost i oaj. Od svakog koga
se boji ti bjei, osim od Allaha. Njega ako se boji, ti Njemu i bjei! Tako
onaj koji se boji bjei od svoga Gospodara svome Gospodaru!
Autor knjige Menzilu-s-sirn - Allah mu se smilovao! - kae: Nada
je najslabija muridova postaja! Meutim, te su njegove rijei upitne. Naime,
nada i strah, onako kako smo ih mi predstavili, spadaju u najasnije mu-
ridove postaje. U Sahhu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei:
Uzvieni Allah kae: Ja sam onakav kakav Moj rob misli da sam, pa neka
misli o Meni ta hoe!344
U Muslimovom Sahhu se navodi sljedea Dbirova izjava: uo sam
Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je, tri dana prije nego e preseliti, rekao: Neka
niko od vas ne umre a da nema lijepo miljenje o svome Gospodaru!345 Sto-
ga se kae: Kod ovjeka u bolesti nada treba biti izraenija od straha, za ra-
zliku od vremena zdravlja, kad strah treba biti izraeniji od nade. Neki kau:
Ko Allaha oboava samo iz ljubavi, on je otpadnik od vjere (zindk), a ko Ga
oboava samo iz straha, on je harurija!346
344
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Hurejrea, s tim da se
tamo nalaze i rijei: ...i Ja sam sa njim kada Me spomene Hadis je ve jednom navoen
(pod br. 355), takoer vezan za Sahh. Meutim, ovdje ga vezivati za Sahh je pogreno.
Ispravno je da ga, u ovakvom obliku, biljei Ahmed, posredstvom Ebu Hurejrea, i u nje-
govom prijenosnom nizu nalazi se Ibn Leha, no potvruje ga hadis koji prenosi Vasila, a
koji takoer biljei Ahmed i neki drugi autori s vjerodostojnim prijenosnim nizom. Ibn
Hibbn, Hkim i Zehebi ga oznaavaju vjerodostojnim, a struno je elaboriran u Es-Sahhi
pod brojem 1663.
345
Hadis biljei Muslim i neki drugi autori, kako stoji u djelu Ahkmu-l-deniz (str. 3).
346
Harrija - izraz nastao prema jednome mjestu, dvije milje udaljenom od irakog grada
Kufe u vremenu etvrtog halife Alije ibn Ebu Taliba (vladao od 35. do 40. po H.), u koje se
bila sklonila jedna grupa njegovih protivnika (hridija), koja je pokazivala izniman strah
od Allaha. Tako su sve one koji su pretjerivali u svom bogosluju - iz pretjeranog straha od
Allaha - poeli nazivati harrijama. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor ovim sugerira odgovor haridijama i mutezilijama koji stoje na sta-
novitu da poinitelj velikog grijeha izlazi iz imana. Usto, ovo je potvrivanje
onoga to je ranije rekao, naime da nikog od onih koji se okreu prema kibli
ne proglaavamo nevjernikom zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne
smatra dozvoljenim, o emu je ve bilo govora.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ljudi su se razili o tome ta se podrazumijeva pod ispravnim vjerovanjem
(iman). Malik, afija, Ahmed, Evzai, Ishak ibn Rahevejh i drugi hadiski stru-
347
Puno ime mu je Mejmn ibn Muhammed Ebu-l-Men en-Nesefi el-Hanefi, strunjak za fi-
lozofiju erijatskog prava i apologetike. ivio je u Semerkandu, a potom u El-Buhri. Napi-
sao je vie djela (418-508).
348
U izvorniku stoji na znanje (el-ilm).
349
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Itbna ibn Mlika.
350
Slino biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Itbna.
351
Hadis je vjerodostojan (sahh), prenosi ga Abdullah ibn Amr; biljee ga: Ahmed, Tirmizi
i drugi autori, a struno je elaboriran u djelu El-Ehdsu-s-sahha, pod br. 135 i na drugim
mjestima. Tekst hadisa bit e naveden kasnije, pod br. 567 (u izvorniku).
jest obaveza onih koji su s tim upoznati - kao to je, naprimjer, bio sluaj s
Negusom i njemu slinim.
to se, pak, tie poveavanja vjerovanja djelima i (sranim) potvriva-
njem koje zahtijeva sranu aktivnost i postupke organa, ono je potpunije od
onog potvrivanja koje to ne zahtijeva. Naime, znanje po kojem njegov po-
sjednik postupa potpunije je od znanja po kojem ne postupa. Prema tome,
odsustvo sutine ukazuje na slabost forme. Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., re-
kao: Onaj koji je (samo) obavijeten o neemu nije kao oevidac toga!352
Kada je Msa, a.s., obavijeten da je njegov narod poeo oboavati tele, nije
tada bacio ploe, ve onda kad ih je vidio kako ga oboavaju. To nije bilo
stoga to je Musa sumnjao u Allahovu obavijest, ve stoga to izvijetena
osoba, makar potpuno vjerovala izvjestiocu, ipak ne moe pojmiti [ono o
emu je izvijetena onako] kako to moe onaj ko je bio oevidac toga - kao
to je rekao Ibrahim, Allahov prijatelj, neka su na njemu i na naem vjero-
vjesniku Muhammedu mir i blagoslovi Boiji, naime: Gospodaru, pokai
mi (da vidim) kako mrtve oivljava! Allah ree: Zar ne vjeruje? Vjerujem,
ree on, ali bih da mi se srce smiri! (El-Bekare, 260)
Isto tako, onaj ko je, npr., duan obaviti had i dati zekat njega njegovo
vjerovanje obavezuje da ima i znanje o onom to mu je nareeno i da vjeru-
je da je Allah njega obavezao neim ime nije obavezao nekog drugog (da
vjeruje u to), osim u opoj formi. U ovom sluaju on je obavezan imati de-
taljno vjerovanje. Isto je i s ovjekom koji tek prihvati islam - on je duan to
izraziti na jedan openit nain, a potom kad doe vrijeme namaza duan je
vjerovati u njegovu obaveznost i obaviti ga. Prema tome, ljudi nisu jednaki
u vjerovanju koje im je nareeno. Onaj ije srce bude ispunjeno odlunim
potvrivanjem imana kojem se ne moe suprotstaviti ni strast ni sumnja,
uz njega nesumnjivo nee izraziti neposluh Bogu. Da nije strasti i sumnje, ili
samo jedne od njih, ovjek uope ne bi bio neposluan, meutim njegovo
srce se u tim trenucima pozabavi nepusluhom koji ga spopadne pa iz njega
iili ona potvrda vjerovanja i ona prijetnja koja je izreena za taj in, te on
poini grijeh. Upravo iz toga razloga - a Allah najbolje zna! - Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: Bludnik, dok bludnii, nije vjernik!353
352
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga Ahmed (1/215, 271), Taberni, Hatb i drugi autori
s vjerodostojnim prijenosnim nizom, no u ovakvoj formi: Vijest nije kao oevidnost! (V.:
Tahrdu-l-Mikt) (5738).
353
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je jednom navoen (pod br. 373/u
izvorniku).
354
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljee ga Ebu Dvud i Hkim, koji ga je oznaio vjerodosto-
jnim, kao i Zehebi. Struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (509).
355
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen.
356
Affi kae: Pogledaj 290-296 stranice poglavlja o vjerovanju, VII svezak Zbirke fetvi.
357
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Navedeni
oblik hadisa nalazi se kod Muslima, uz neznatnu razliku. Struno je elaboriran u Es-Sahhi,
u njenom etvrtom svesku, pod br. 1769, ije je tampanje u toku.
358
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i dio je prethodnog hadisa.
359
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga: Ebu Dvud, Ibn Hibbn, Hkim, Ahmed i drugi
autori.
360
Hadis je dobar (hasen); biljee ga: Ebu Dvud, Ibn Mde, Hkim, Ahmed i Taberni, a
struno je elaboriran u Es-Sahhi, pod brojem (341). Pod izrazom neuglaenost podrazu-
mijeva se skromnost u odijevanju, odnosno izbjegavanje provokativnosti u tome.
361
Muslim biljei obje verzije, a struno je elaboriran u djelu Tahrdu mukileti-l-fakri, pod
br. 66, kao i u Sahh Ebi Davud, pod br. 1034.
362
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Tahrdu-l-Mikt (30-31), te
u Es-Sahhi, pod br. 380.
363
U verziji koju biljei Muslim stoji: sedamdeset i nekoliko, kako je ranije navedeno, to
smatram ispravnijim, to je objanjeno u naznaenom svesku Es-Sahhe.
kojom se oznaava pripadnost islamu. Isto tako i djela imaju dvije vrste: djelo
srca a to su njegova namjera i njegova iskrenost, i djelo organa. Tako, ako bi
ovo etvero ieznulo, ieznuo bi i iman u cijelosti, a ako bi ieznula samo
srana potvrda (tasdku-l-kalb), tada ni ono preostalo ne bi bilo od koristi, jer
je ona uvjet da bi se i oni mogli smatrati korisnima. Ako bi pak ostala srana
potvrda a ostalo ieznulo, onda bi to bilo poprite bitke!
Nepokornost organa neminovno znai i nepokornost srca. Kada bi,
dakle, srce bilo pokorno i posluno, tada bi pokorni i posluni bili i organi.
Usto, nepokornost i neposlunost srca neminovno znai odsutnost srane
potvrde (tasdk) koja je neizbjena pretpostavka pokornosti. Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao je: U tijelu ima jedna grudva mesa - ako je ona zdrava zdravo
je i ostalo tijelo, a ako je nezdrava nezdravo je, zbog toga, i ostalo tijelo. Ta
grudva mesa jest srce!364 Prema tome, kod onoga ije je srce zdravo nesum-
njivo je je zdravo i tijelo, to nije sluaj i kad je stvar obrnuta. Stoga, tvrdnja
da se gubitkom jednoga dijela imana nuno gubi i cijeli iman mora biti po-
janjena: ukoliko se pod tim misli na to da tada skupna struktura prestaje
biti objedinjena na nain na koji je to bila do tada, onda je ona prihvatljiva,
inae gubitak jednog njenog dijela ne znai samim tim i gubitak ostalih di-
jelova, ve se time samo naruava njena potpunost.
Dokaza o poveavanju i smanjivanju imana ima veoma mnogo u
Kuranu, sunnetu i u onome to su nam ostavile prve muslimanske gene-
racije. Jedan od njih jesu i rijei Uzvienoga: A kad im se rijei Njegove ka-
zuju, one im vjerovanje (iman) poveavaju! (El-Enfl, 2); A Allah e pove-
ati uputu onima koji Pravim putem idu! (Merjem, 76); I da se onima koji
vjeruju vjerovanje povea! (El-Muddessir, 31); On ulijeva smirenost u srca
vjernika da bi im se postojee vjerovanje jo povealo! (El-Feth, 4); One
kojima je, kad su im ljudi rekli: Neprijatelji se okupljaju radi vas, treba da
ih se priuvate!, to jo povealo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan je nama
Allah, divan je On zatitnik! (Alu Imrn, 173)
Moe li se, dakle, kazati da se u ovom ajetu i u onom prije njega govori
o uveavanju imana u Onoga u koga se vjeruje!? Da li se u rijeima ljudi:
Neprijatelji se okupljaju radi vas, pa ih se priuvajte! radi o nadodatku na
vjerozakonski propis? I da li se u ulijevanju smirenosti u srca vjernika radi o
364
Ovo je samo dio hadisa koji biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom
Numna ibn Bera, a struno je elaboriran u djelu Gjetu-l-merm f tahrdi-l-hall ve-l-
harm, pod br. 20.
365
Hadis je apokrifan (mevd), upravo zbog ovog Ebu-l-Muhezzema, za kojega je ube tvr-
dio da izmilja hadise, kako je to rekao i komentator, ali i drugi. I Ebu Muta su, takoer,
El-Dzekni i Zehebi sumnjiili za izmiljanje hadisa, kako se to naznaava u El-Lisnu, a
neto slino se o njemu prenosi i od Ibn Hibbna, to emo spomenuti kasnije.
366
U djelu Ed-Duaf ve-l-medrhn (I/250) on za nj kae: On je bio jedan od predvodnika
murdija, od onih koji su prezirali sunnete i one koji su ih zastupali. On je osoba koja pre-
nosi hadis , te je citirao ovaj hadis.
nepotpunu, iji prijenosni niz ne dosee do Poslanika, a.s., (br. 9 u El-Buhrijevom saetku).
Neki autori je biljee s prijenosnim nizom koji see do Poslanika, a.s., to je pogreno, kao
to je rekao Ebu Zura i dr. Spominje je i Ibn Hader u svome El-Fethu (I/90) u izdanju Mu-
stafe el-Halebija, gdje kae: Neto ovakvo se ne govori kao vlastito miljenje, pa se, stoga,
treba smatrati hadisom koji se prenosi od Poslanika! Ovo je struno elaborirano u mojoj
redakcijskoj obradi djela El-Kelimu-t-tajjibu (br. osvrta 142; izdava El-Mektebu-l-islmi).
371
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Biljei ga,
takoer posredstvom njega, ali i posredstvom Aie i Ibn Ebi Evfa, i Ibn Ebi ejba (br. 38, 41
i 73).
372
Hadis biljee Muslim i Ebu Avna u svojim Sahhima, te jo neki autori. Tirmizi ga ocjenjuje
vjerodostojnim (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (777).
373
Hadis biljee Muslim i Ebu Avna u svojim Sahhima, te jo neki autori. Tirmizi i El-Hkim
ga ocjenjuju vjerodostojnim (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (1319).
374
Hadis biljee El-Buhri i Muslim.
375
Affi kae: Pogledaj 172. stranu i dalje u djelu El-mn.
376
Hadis je slab (daf) u ovom obliku i s ovim prijenosnim nizom, a razlog njegove slabosti
je prekinut prijenosni niz, te El-Mesdijeva konfuznost. Meutim, hadis je vjerodostojan
(sahh) u Ebu Ummeovoj predaji, u kojoj stoji da je jedan ovjek upitao Boijeg Poslanika,
s.a.v.s.: Boiji Poslanie, ta je iman?, i on mu je odgovorio: Ako te tvoje dobro djelo radu-
je, a loe titi - ti si vjernik! A ta je grijeh, Boiji Poslanie?, upitao je dotini i on mu je
rekao: Ako u svojim prsima od neeg osjeti nelagodnost - to ostavi! Hadis biljei Hkim
(I/14) i ocjenjuje ga vjerodostojnim (sahh), prema uvjetima El-Buhrija i Muslima, s im se
saglasio i Zehebi, premda hadis zadovoljava samo uvjete koje je postavio Muslim, budui da
El-Buhri hadise koje je prenosio Memtr nije unosio u svoj Sahh. (V.: Es-Sahha) (550)
377
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ibn Abbsa - Allah bio zadovoljan njima
dvojicom!
378
Prijenosni niz hadisa je slab (daf), budui da se u njemu nalazi Ali ibn Mesada. El-Ukajli,
u djelu Ed-Duaf, kae: El-Buhri za nj kae da je sporan, a Abdulhakk el-Ezdi u djelu
El-Ahkmu-l-kubr (III/2) kae: Hadis nije pouzdano sauvan u pamenju!
pitao o znaenju islama i imana] kad je rekao: Ovo je (bio) Dibrl, doao
vam je da vas poui vaoj vjeri!379, definirajui vjeru kao: islam, iman i ihsan,
iz ega proizlazi da naa vjera u sebi objedinjuje to troje, tj. da ima tri nivoa:
musliman, mumin pa muhsin.
Pod imanom se, nesumnjivo, podrazumijeva i ono to je spomenuto
uz islam, ba kao to se i pod ihsanom podrazumijeva i (sve) ono to je
spomenuto uz iman i uz islam; pod njim se ne misli ne neto odvojeno od
imana. Ta, to bi bilo apsurdno. Ovo je onako kako stoji u rijeima Uzvie-
noga: Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi
izaberemo - bit e onih koji e se prema sebi ogrijeiti (zlim li nefsihi),
bit e onih ija e dobra i loa djela podjednako teka biti (muktesid) i bit
e onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti
(sbik bi-l-hajrt)! (Ftir, 32) Ove dvije potonje kategorije ui e u Dennet
nekanjeno, dok e onaj koji se prema sebi ogrijeio biti izloen izreenoj
prijetnji. Isto je i s onim ko bude ispoljavao islam, uz potvrivanje toga sr-
cem, no ne bude vrio ono to mu je nalagao unutranji iman - i on e biti
izloen izreenoj prijetnji.
to se pak tie ihsana on je, sam po sebi, openitije naravi no s ob-
zirom na one koji su ga dostigli ima specifinije znaenje, dok je iman po
sebi openitije naravi a ima specifinije znaenje od islama s obzirom na
one koji ga imaju. Prema tome, u sastav ihsana ulazi i iman, a u sastav ima-
na islam. Oni koji su dostigli stupanj ihsana (muhsinun) imaju specifinije
znaenje od (obinih) vjernika, dok vjernici imaju specifinije znaenje od
muslimana. To je poput poslanstva i vjerovjesnitva: naime, vjerovjesnitvo
ulazi u sastav poslanstva, dok je poslanstvo samo po sebi openitije, no spe-
cifinijeg znaenja s obzirom na one koji su ga imali. Tako je svaki poslanik
istovremeno i vjerovjesnik, dok svaki vjerovjesnik nije i poslanik.
U pogledu znaenja rijei islam zauzeta su tri osnovna stajalita. Jedna
skupina je miljenja da je islam izgovaranje Kelime-i ehadeta, druga je dala
onakav odgovor kakav je dao Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad je upitan o islamu i
imanu pa kad je za islam rekao da su to oevidna djela a za iman da je vje-
rovanje u pet naela (pet imanskih arta),380 dok je trea skupina stala na
stanovite da je islam sinoniman imanu. Oni su Poslanikove, a.s., rijei: Islam
379
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ibn Omera, a slian hadis biljei i El-Buhri, posred-
stvom Ebu Hurejrea.
380
Hadis biljei Muslim, a rije je o hadisu o Dibrlu, koji je maloprije naveden.
381
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
382
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Abbsa. Radi se o dijelu
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., dove koju je uio stupajui u noni namaz. (V.: knjiga Sifatu-s-salti)
onaj ko nema imana. To znai da vjernik ne moe biti bez islama budui da
njime ostvaruje svoje vjerovanje, kao to ni musliman ne moe biti bez ima-
na jer je njegov islam ispravan samo s imanom.
Primjera za to u Allahovom govoru, govoru Njegovog Poslanika i ljudi
openito ima mnogo, tj. kad se dvije stvari spominju odvojeno i u kombi-
naciji jedna sa drugom. Takav je, npr., sluaj s izrazima nevjerstvo (kufr) i
licemjerstvo (nifk): kada se nevjerstvo spomene samo u smislu prijetnje
za onosvjetsku kaznu tada u to ulaze i licemjeri, kao u rijeima Uzvienoga:
A onaj ko porekne vjerovanje - uzalud e mu biti djela njegova i on e,
na onom svijetu, biti meu stradalnicima! (El-Mide, 5) Ovakvih primjera
ima mnogo. Kad se, pak, spomenu jedno uz drugo tada je nevjernik onaj
koji javno ispoljava svoje nevjerstvo, dok je licemjer onaj ko svojim jezikom
izraava vjerovanje, ali srcem ne vjeruje u to.
Isto je i s izrazima dobroinstvo (birr) i bogobojaznost (takv), grijeh
(ism) i neprijateljstvo (udvn), pokajanje (tevba) i molba za oprost (istigfr),
siromah (fakr) i bijednik (miskn) i sl.
Razliitost, pak, izmeu islama i imana potvruju rijei Uzvienog: Be-
duini govore: Mi vjerujemo (amenna). Reci: Vi (jo) ne vjerujete, ali recite:
Primili smo islam! (El-Hudurt, 14) itd., do kraja sure. Neki nisu saglasni
s ovim, mislei da rijei iz ajeta: Recite: Primili smo islam znae: Prihvatili
smo islam u svom vanjskom izraavanju!, tako da su u stvarnosti bili licemje-
ri, to je jedno od dvaju miljenja komentatora Kurana o ovom ajetu.
Na ovo je uzvraeno drugim stavom, koji se smatra ispravnijim, prema
kojem oni nisu bili vjernici u smislu punog vjerovanja, a nisu bili licemjeri,
onako kako se odrie vjerovanje ubici, bludniku, kradljivcu i osobi koja u
sebi nema povjerljivosti, emu u prilog ide i sam kontekst ajeta, budui da
ova sura od poetka pa sve dovde govori o zabrani injenja grijeha, o pro-
pisima vezanim za neke grenike i sl., i gdje se licemjeri uope ne spominju.
Zatim se, nakon toga, kae: A ako budete posluni Allahu i Njegovom Po-
slaniku, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa! (El-Hudurt,
14) Naime, da su licemjeri tada im poslunost ne bi bila ni od kakve koristi.
Zatim se kae: Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslani-
ka i potom nimalo ne sumnjaju! (El-Hudurt, 15), to znai - a Allah naj-
bolje zna! - da se pod vjernicima podrazumijevaju on potpunog imana,
tj. oni su takvi, a ne i vi; vi jo nemate potpuno vjerovanje. Ovom u prilog ide
i injenica da im je Allah naredio, odnosno, dopustio im da reknu: Primili
smo islam! (Eslemn), dok se za licemjera tako ne govori, pa prema tome,
383
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a prenosi ga jedna skupina ashaba, i spa-
da u predaje koje su prenesene na nesumnjivo pouzdan nain (mutevtir), kako je rekao
Sujuti. Jedan dio njegovih prijenosnih nizova struno sam obradio u djelu El-Ehdsu-u-
sahha (407).
384
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), kako je maloprije spomenuto.
385
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a prenosi se posredstvom Sada ibn Ebi
Vekksa.
386
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), kao to je reeno maloprije.
budui da je veina toga isuvie krhka da bi Ebu Hanife mogao biti saglasan
sa tim. Tahvi je ispriao Ebu Hanifinu zgodu s Hammadom ibn Zejdom [tj.
da mu je Hammad ibn Zejd] citirao hadis: Koji je islam najbolji itd. do
kraja hadisa,387 te mu rekao: Zar ne vidi da je rekao: Koji je islam najbolji?!,
a da mu je on odgovorio: Iman, a potom i hidru i dihad uvrstio u dijelove
imana!? Ebu Hanife je na to zautio, a kad su ga neki uenici upitali zato
mu ne odgovori, rekao im je: ime da mu odgovorim kad mi on ovo pre-
nosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s.!
Jedan od rezultata ovog razilaenja jest i pitanje izuzimanja u pogle-
du (posjedovanja) imana, tj. da ovjek rekne: Ja sam vjernik (mumin), ako
Bog da! O ovome su zauzeta tri stava: dva ekstremna i jedan umjereni. Jedni
dre da je obavezno tako kazati, a drugi da je zabranjeno tako govoriti; trei
su pak miljenja da je to u jednom sluaju doputeno kazati, a da u drugom
sluaju nije, to je i najispravnije.
Oni koji su stava da je obavezno tako kazati svoje argumente crpe iz
dvoga:
a) iz injenice da je iman ono na emu ovjek umre, tako da je ovjek
kod Allaha vjernik ili nevjernik, s obzirom na ono kako je preselio
na onaj svijet a to se ve nalazilo u Allahovom znanju, te da se ne
uzima u obzir ono kako je bilo prije toga. Kau: Vjerovanje (iman)
iza kojeg nastupi nevjerovanje u kojem ovjek umre kao nevjernik,
ne moe se smatrati vjerovanjem. Ono je poput namaza kojeg kla-
nja pokvari prije nego ga dovri, ili poput posta u kojem se posta
omrsi prije zalaska Sunca.
Ovo je neto to su naroito eksploatirale kullabije, ali i drugi. Pre-
ma njima, Allah je jo u praiskonu volio nevjernika znajui da e
umrijeti kao vjernik, tako da su ashabi bili voljeni i prije svoga isla-
ma, dok su Ibls i oni koji su se odmetnuli od islama kod Allaha bili
prezreni i prije svoga nevjerstva!
Ovako, pak, nisu govorile prve muslimanske generacije (selef), pa
ni oni iz njihovih redova koji su se o svom vjerovanju izjanjavali
rijeima: ako Bog da. To je, dakako, pogreno, budui da Uzvieni
Allah kae: Reci: Ako vi volite Allaha, mene slijedite pa e i Allah
vas voljeti! (Alu Imrn, 31) Prema tome, Allah e ih voljeti ako
387
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Msa el-Earija, a
slian hadis biljee i posredstvom Ibn Amra, pa ako eli, pogledaj tekstualni oblik i jednog
i drugog hadisa u saetku El-Buhrijeve zbirke (Muhtesaru-l-Buhri), 8 i 9.
388
Hadis biljei Muslim, posredstvom Aie, Allah bio zadovoljan njome! (V.: Ahkmu-l-
deniz ve bidauh, str. 189).
389
Hadis biljei Muslim, a slian hadis biljei i El-Buhri.
Oni, pak, koji dre zabranjenim upotrebu izuzimanja jesu oni koji vjerovanje
(iman) smatraju jednom stvari pa, prema tome, ovjek moe da kae: Ja
znam da sam vjernik, ba kao to znam da sam izgovorio dva posvjedoenja!
Tako su moje rijei: Ja sam vjernik (mumin)! iste kao i moje rijei: Ja sam mu-
sliman. Onaj, dakle, ko bi u pogledu svoga imana upotrebljavao izuzimanje
(tj. ko bi na izjavu da je vjernik dodavao rijei: ako Bog da), taj bi time poka-
zivao svoju sumnju u nj. One koji su tako postupali nazvali su sumnjivcima.
Za navoenje izuzimanja u ajetu: Sigurno ete ui u asni Hram be-
zbjedni, ako Bog da! (El-Feth, 27) govorili su da se to odnosi na bezbjednost
i strah, dok nema sumnje u sami ulazak. Neki su govorili: Tj. doista ete ui
- svi, ili neki od vas!, budui da je Allah znao da e neki od njih umrijeti!
Meutim, oba odgovora su upitna: naime, upali su u ono od ega su
bjeali! Ta, u pogledu bezbjednosti ili straha Allah je rekao da e oni tamo
ui bezbjedni, s obzirom na Njegovo znanje o tome. Dakle, nema sumnje da
e ui, nema sumnje da e pritom biti bezbjedni i nema sumnje da e ui
svi, ili dio njih, budui da Allah zna ko e ui, pa ni u to nema sumnje, tako
da rijei ako Bog da ovdje znae potvrdu nesumnjivosti ulaska. Takve su i
rijei ovjeka koji odlui da e, nesumnjivo, neto uiniti: Allaha mi, uinit
u to i to, ako Bog da! On to ne rekne zato to sumnja u svoju volju i odlu-
ku, ve onaj koji se na ovakav nain zakune nee prekriti zakletvu budui
da nije siguran da e se i ostvariti ono to je nakanio.
Dat je i drukiji odgovor, koji je, takoer, prihvatljiv. Naime, On je
[tako] rekao kako bi nas poduio kako emo upotrijebiti izuzimanje kad
budemo govorili o neemu u budunosti.390 Meutim, upitno je da li se ba
to htjelo kazati ovim ajetom, budui da se govor i postavlja kontekstualno
kako bi se time sugeriralo ono to se eli saopiti. Zamaheri je dao dva
druga, no neutemeljena odgovora, a to su: da je to rekao melek te da je to,
potom, uvrteno u Kuran, odnosno da je to rekao Poslanik! [Tako kod ovog
jadnika u Kuranu ima i neega mimo Allahovog govora, ime potpada pod
prijetnju izreenu za onog koji govori: Ovo nije nita drugo do govor ljud-
ski! (El-Muddessir, 25) Neka nas Allah sauva od toga!]
to se tie onih koji dre doputenim upotrebu izuzimanja, kao i nje-
govu neupotrebu, oni imaju jai argument od ovih dviju skupina, a najbo-
lje stvari su one sredinje. Prema njima, ako ovjek izuzimanjem izraava
390
Affi kae: Pogledaj stranice od 429. do 460. iz Medmu-l-fetv i od 336. do 393. iz
knjige El-mn, iji je izdava El-Mektebu-l-islmi.
391
Affi kae: Pogledaj 446. stranicu knjige El-mn.
392
U izvorniku (umjesto hajlijja) stoji hlija.
obraunava393 ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi
sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst
se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo taj svjetla nee ni
imati! (En-Nr, 39-40)
Zaudno je da su oni to stavili ispred tekstova Objave, da su zbog njih
te tekstove ostavili postrani ime su im srca ostala uskraena za uputu iz
Objave a, s druge strane, nisu se domogli394 zdravog razuma, podranog ne-
patvorenom prirodom i Vjerovjesnikim izjavama, a da su za presuditelja
uzeli tekstove Objave imali bi ispravan rezon, sukladan zdravoj prirodi.
Meutim, svaka skupina promicatelja novotarija tekstove Objave
omjerava o svoju novotariju i o ono to ona dri da je razumno, pa za ono
to je saglasno s njihovim stavom govore da je jasno izraeno (muhkem),
te ga prihvataju i uzimaju ga za argument, a za ono to se ne podudara s
njihovim stavom govore da nije dovoljno jasno (mutebih), te ga odbacuju
nazivajui to odbacivanje preputanjem znaenja Allahu (tefvd), ili mu pak
dadnu drugi smisao i to nazovu vraanjem na izvorno znaenje (tevl). Iz
tog razloga su kod pripadnika glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) naili na
estoku osudu!
Pravac kojeg se dre oni iz glavnog toka islama jeste da ne odstupa-
ju od vjerodostojno prenesenog teksta niti se tom tekstu suprotstavljaju
nekom ljudskom miljevinom, ni neijim stavom, kao to je na to ukazao
Profesor - Allah mu se smilovao! - i kao to je rekao El-Buhri - naime:
uo sam Hamejdija kad je rekao: Bili smo kod afije - Allah mu se smilo-
vao! - kad mu je priao neki ovjek i upitao ga za neto. On mu je rekao da
se Boiji Poslanik, s.a.v.s., o tome izjasnio tako i tako. A ta ti kae o tome?!,
upitao ga je onaj. Subhanallah!, odgovorio je afija. Vidi li me moda u cr-
kvi!? Ili u sinagogi?! Ili u samostanu?! Kaem ti Boiji Poslanik, s.a.v.s., o tome
se izjasnio tako i tako, a ti me pita ta ja mislim o tome!?
Slinih izjava kod ljudi iz prvih muslimanskih generacija ima velik broj,
a Uzvieni kae: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede onda ni vjernik
ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe! (El-Ahzb, 36)
Onaj, pak, hadis kojeg prenosi samo jedna osoba (ahad), ako su ga
muslimani objeruke prihvatili i postupili po njemu, vjerujui u njegovu
393
Affi kae: Pogledaj 450. stranicu knjige El-mn.
394
U izvorniku stoji: Nisu se domogli pitanja...
395
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Omera, to je i prvi hadis
u El-Buhrijevom Sahihu.
396
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ibn Omera.
397
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u El-Irvu pod
br. 1882.
398
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Aie, a struno je elabo-
riran u El-Irvu pod br. 1876.
399
Hadis koji govori o tome biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Bera
ibn ziba. V.: tekst tog hadisa i njegovu strunu elaboraciju u djelu Sifatu-s-salti.
400
U izvornom rukopisu stoji: u zatvoru.
Iako predaja koju prenosi samo jedno lice moe biti i istinita i lana, ra-
zluiti istinite od lanih moe samo onaj ko najvei dio svog vremena provo-
di bavei se hadisom i ispitujui ivotopise prenosilaca kako bi se upoznao
s njihovim nainom ivota i njihovim govorom i ko je bio krajnje oprezan
iz bojazni od nepravednosti, da se ne bi spotakao i napravio greku. Bili su
takvi da ni po cijenu ivota ne bi bili popustljivi ni prema kome ko bi makar
samo jednu rije lano prenosio od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a nekamoli da
sami ine neto takvo. Oni su nam ovu vjeru prenijeli onakvom kakva je
prenesena njima - prema tome, oni su eljezni titnici glave islama,401 eta
imana, filteri predaja, virtuozi u hadisima. Kad ovjek uvidi da su, doista,
bili takvi, kad se upozna sa stanjem u kakvom su bili i spozna nivo njihove
iskrenosti, pobonosti i povjerljivosti, njemu se tada ukae znanje u onom
to su oni prenijeli i zabiljeili. Onaj ko ima razuma i znanja taj zna da su ha-
diski strunjaci tako dobro poznavali okolnosti svog Vjerovjesnika, njegov
ivotopis i informacije koje se prenose od njega da drugi toga nisu ni svjesni,
a nekamoli da im je to poznato ili da to slute, onako kako gramatiari imaju
informacija o Sibevejhu i Halilu i njihovim rijeima vie nego drugi. Isto je i
sa ljekarima: i oni poznaju rijei Hipokrita i Galena, koje drugi ne poznaju. I
u svakom zanimanju oni koji se njime bave o njemu znaju vie od drugih, pa
ako bismo, npr., piljara upitali o mirisima, ili prodavca mirisa o tofu i tome
slino, to bi se smatralo velikom neukou.
Poricatelji Allahovih svojstava (nufat) rijei Uzvienoga: Nita nije kao
On! (E-r, 11) uzeli su kao uporinu taku za svoje odbacivanje vjerodo-
stojnih (sahh) hadisa. Tako bi odbacili svaki hadis koji bi oponirao njihovim
naelima, miljenjima i postavkama koje bi bile rezultat aktivnosti njihovih
misli - sve su to odbacivali pravdajui to rijeima: Nita nije kao On! (E-
r, 11), obmanjujui i varajui one ija su srca u veoj sljepoi od njihovih,
dajui ajetima drugi smisao od onog koji se njima eli saopiti. Iz hadisa u
kojima se govori o Allahovim svojstvima razumijevali su ono to nije bila
namjera ni Allaha, ni Njegovog Poslanika, i to niko od istaknutih prvaka
vjere nije razumijevao, naime, da priznavanje tih svojstava znai njihovo
uslinjavanje s onim svojstvima koja posjeduju stvorenja! Kao argument za
neosnovanost toga navodili su ajet: Nita nije kao On! (E-r, 11), iskriv-
ljujui tako i smisao hadisa i smisao ajeta!
Ar. turuk, to je pluralni oblik rijei terika, to znai: eljezna kaciga. Ovdje je ta rije upo-
401
Oni ispisuju knjige i govore: Ovo su naela vjere islama koju Allah tra-
i od ljudi i kakva je dola od Njega! i itaju mnoge pasae Kurana Allahu
preputajui znanje o njihovom znaenju, ne razviajui njihove smislove u
svjetlu onoga kako ih je Poslanik, a.s., objasnio i za ta je rekao da je to ono
to je Allah namjeravao kazati.
Uzvieni Allah je osudio sljedbenike ranijih Objava za ova tri svojstva i
nas upoznao sa tim da bismo uzeli pouku iz toga i da bismo se odvratili od
tog njihovog puta - rekao je: Zar se vi nadate da e vam se oni odazvati i
vama za ljubav vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali
pa su ih, poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli... (El-Bekare, 75) pa sve do
rijei: Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo imaju puko
itanje - oni samo neosnovano misle! (El-Bekare, 78)
Pod pukim itanjem (el-emn) podrazumijeva se uenje (svete knji-
ge) bez poimanja smisla. Potom Uzvieni kae: A teko onima koji svojim
rukama ispisuju knjigu, a zatim govore: Evo, ovo je od Allaha! - da bi za to
triavu korist izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko
njima to na taj nain zarauju! (El-Bekare, 79)
Tako ih je osudio i zato to su ono to su ispisivali pripisivali Allahu i
zato to su time stjecali zaradu. Pokudno je, dakle, i jedno i drugo: da se Alla-
hu pripie neto to nije dolo od Njega i da se jo, kao kompenzacija za to,
ostvari kakva materijalna dobit ili upravni poloaj. Molimo Allaha Uzvie-
nog da nas, Svojom dobrohotnou i plemenitou, sauva od spotaknua
u rijeima i djelima!
Profesor - Allah mu se smilovao! - svojim rijeima svi propisi ili
objanjenja skree panju na injenicu da onoga to se vjerodostojno pre-
nosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ima dvije vrste: jedno je promulgirani erijatski
propis, a drugo objanjenje neeg to je Allah propisao u Svojoj Knjizi, te da
je sve to istinito i da ga je obaveza slijediti.
to se tie njegovih rijei: A vjernici su u osnovi jednaki - meu so-
bom se razlikuju po istinitosti (bi-l-hakka) i po suprotstavljanju strastima,
te po dranju onoga to je prioritetno treba kazati da u nekim rukopisnim
primjercima stoji: po strahu i bogobojaznosti umjesto po istinitosti. U
prvom sluaju ukazuje se na to da svi vjernici uzimaju uea u naelu sra-
nog priznavanja istinitosti vjere, ali da je jedno priznavanje snanije i posto-
janije od drugog, poput jaine i slabosti oinjeg vida, kako smo ranije kazali,
dok se - u drugom sluaju - ukazuje na to da se vjernici meusobno razli-
kuju po sranim inima, a da meu njima nema razlike u pogledu sranog
priznavanja istinitosti vjere. Ono prvo se nadaje kao snanije, a Allah najbo-
lje zna ta je ispravno!
O njegovim rijeima:
u znaenju. Uzvieni kae: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Nje-
mu pridruuje u Boanstvenosti! (Jsuf, 106); Reci: Vi jo ne vjerujete, no
recite: Primili smo islam! (El-Hudurt, 14)
O ovome ajetu je ve bilo govora gdje smo vidjeli da ovi, prema onom
ispravnijem miljenju, nisu licemjeri. Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Onaj
kod koga se nau etiri osobine pravi je licemjer, a kod koga se nae jedna od
tih osobina on e pri sebi imati i jedan dio licemjerstva sve dok to ne ostavi;
te osobine su: kada govori - lae, kada se obavee na neto - prevari, kada
obea - ne ispuni obeanje i kad se prepire - bestidan je u tome!402 U dru-
goj verziji umjesto kad obea - ne ispuni obeanje stoji kad mu se neto
povjeri - iznevjeri. Ovu verziju biljee i Buhri i Muslim u svojim zbirkama
vjerodostojnih hadisa. Naveli smo i onaj hadis koji govori o dijelovima imana,
kao i Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Iz Vatre e izai svako u ijem srcu bude
bilo imana i koliko je zrno goruice403 iz ega se razumije da onaj ko u svom
srcu bude imao i najmanji dio imana nee vjeno ostati u Vatri, pa ako pri
sebi bude imao mnogo licemjerstva bit e u Vatri kanjavan prema koliini
toga, a potom e izai iz Vatre. Prema tome, djela kojima se izraava pokor-
nost Allahu ulaze u sastav dijelova imana, a djela kojima se izraava neposluh
Allahu ulaze u sastav nevjerstva, iako se na elu dijelova nevjerstva nalazi
poricanje, a na elu dijelova imana srano potvrivanje istinitosti (tasdk).
Ono, pak, to se, navodno, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Kada god
se oformi jedna druina (demt) u njoj se uvijek nae jedan Allahov mi-
ljenik - oni ne znaju ko je on, a ni on ne zna da je on taj! nema nikakve
osnove i govor je bez utemeljenja u istini, budui da lanovi druine mogu
biti nevjernici, odnosno pokvarenjaci koji e kao takvi i pomrijeti. to se,
pak, tie potpunih Allahovih miljenika oni su opisani u ajetu: Zar nije tako
da za Allahove miljenike nee biti straha i da oni ni za im nee tugovati!?
To su oni koji vjeruju i Allaha se boje! Za njih su dobre vijesti i na ovom i na
onom svijetu... (Jnus, 62-64), dok je bogobojaznost (et-takv) spomenuta
u rijeima Uzvienog: Dobroinstvo je da se vjeruje u Allaha, i u onaj svijet,
i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike..., pa do rijei: Oni su iskreni, i oni su
bogobojazni! (El-Bekare, 177)
Njih su dvije vrste: jedni su minimalisti, a jedni bliski. Minimalisti su
oni koji se Allahu pribliavaju izvravajui obavezne propise (farzove), kako
402
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen (pod br. 372/u izvorniku).
403
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
u pogledu sranih ina tako i u pogledu ina organa, dok su oni koji druge
pretiu (sbikn) ljudi koji se Allahu pribliavaju i neobaveznim djelima po-
kornosti (nfile), nakon onih obaveznih, kako se to navodi u Buhrijevom
Sahhu, gdje je, posredstvom Ebu Hurejrea, zabiljeeno sljedee: Boiji Po-
slanik, s.a.v.s., rekao je: Uzvieni Allah kae: Ko se neprijateljski ponese
prema Mom miljeniku taj mi je otvoreno najavio rat. Moj mi se rob ni-
im vie ne moe pribliiti nego izvravanjem onog to sam mu Ja stavio u
obavezu, a onda mi se Moj rob nastavi pribliavati dobrovoljnim oblicima
pobonosti (nfile) sve dok ga Ja ne zavolim, pa kad ga Ja zavolim Ja tada
postajem njegovo uho kojim slua, njegovo oko kojim gleda, njegova ruka
kojom hvata, njegova noga kojom hodi, i da on neto zatrai od Mene ja
bih mu to dao, da zatrai utoite kod Mene ja bih mu utoite pruio i Ja
se ne kolebam ni u emu to u uiniti onako kako se kolebam da uzmem
duu Svom robu vjerniku: ne voli smrt, a Ja ne volim da mu uinim to
naao!404
Rije el-velijj (miljenik, prijatelj) suprotna je rijei el-aduvv (neprijatelj),
i izvedena je iz rijei el-vel, to znai: primaknutost i priblienost. Prema
tome, Allahov miljenik je onaj koji se prijateljski odnosi prema onome to
je Allahu drago, koji Mu se pribliio inei stvari na kojima je Njegovo zado-
voljstvo. Oni su onakvi kako se Allah izrazio o njima, naime: A ko se Allaha
bude bojao On e mu dati neki izlaz i opskrbit e ga odakle se i ne nada!
(Et-Talk, 2-3)
Ebu Zerr - Allah bio zadovoljan njime! - kae: Kad je objavljen ovaj
ajet, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Ebu Zerre, kada bi se ljudi drali ovog
ajeta on bi im bio dovoljan!405 Prema tome, Allah e bogobojaznima dati
izlaz iz onog to pritisne ljude i dati im opskrbu odakle se i ne nadaju, te
tako od njih odbiti pogibelj, a pribaviti im ono to e im biti od koristi i
dati im i neke druge stvari, otkrovenja i utjecajnosti, ije bi se objanjavanje
ovdje oduljilo.
404
Hadis je vjerodostojan (sahh) budui da ga biljei El-Buhri, dok mu je prijenosni niz sna-
an zbog jednog drugog hadisa, koji ima vie predajnih puteva i potvrda. Ja sam ih struno
elaborirao u djelu El-Ehdsu-s-sahha, pod br. 1640. Meutim, izraza otvoreno nema
kod El-Buhrija, ve se nalazi kod drugih autora, u hadisu koji se prenosi posredstvom Ebu
Ummea a u ijem prijenosnom nizu se nalaze dvojica slabih prenosilaca, kako sam to
tamo objasnio.
405
Hadis je slab (daf). Biljee ga Ahmed i Hkim, no u njegovom prijenosnom nizu postoji
prekid.
O njegovim rijeima:
U Aveoj
kod Allaha su najpribraniji oni najpokorniji od njih, koji u naj-
mjeri slijede Kuran.
Komentar:
Htio je kazati da je najpribraniji vjernik onaj koji je najpokorniji Allahu i koji
se u najveoj mjeri dri Kurana. Takav je najbogobojazniji, tj. onaj najbogo-
bojazniji je najpribraniji (kod Boga). Uzvieni kae: Kod Allaha su od vas
najpribraniji oni koji su najbogobojazniji! (El-Hudurt, 13)
U Sunenima se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nema
prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, ni bijelac nad crn-
cem, ni crnac nad bijelcem osim po bogobojaznosti. Ljudi potjeu od Ade-
ma a Adem je (stvoren) od zemlje!406
Ovim argumentom na vidjelo izlazi minornost njihovog sporenja oko
toga da li je kod Allaha pribraniji strpljiv siromah ili zahvalan bogata, te
davanja prednosti jednom od njih u odnosu na drugog. Na temelju njega
zakljuuje se da se prednost ne vezuje za samo siromatvo ili bogatstvo, ve
za postupke, situacije i stvarnosti stvari tako da je sporenje oko ovoga u os-
novi pogreno, budui da se kod Allah prednost postie iskljuivo bogobo-
jaznou i istinama imana, a ne siromatvom ili bogatstvom. Iz tog razloga
je - a Allah najbolje zna! - hazreti Omer rekao: Bogatstvo i siromatvo su
samo dvije jahalice i ne marim koju u od njih uzjahati!
I siromatvo i bogatstvo su iskuenje od Uzvienog Allaha kojim On
iskuava Svoga roba, kako to kae Uzvieni: ovjek, kada Gospodar nje-
gov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, govori:
Gospodar moj je prema meni postupio plemenito! (El-Fedr, 15)
Prema tome, ako strpljiv siromah i zahvalan bogata budu podjednaki
u pogledu bogobojaznosti, bit e podjednaki i u svom duhovnom stupnju, a
406
Hadis je vjerodostojan (sahh) s tim da je njegovo vezivanje za Sunene pogreno. Naime, ne
biljei ga nijedan autor takve hadiske zbirke! Hadis se nalazi u Musnedu imama Ahmeda.
Ja sam, prije vie godina, bio rezerviran prema njemu, no Allah mi je olakao da sakupim
vei broj njegovih predajnih puteva, i sve sam ih struno elaborirao, iz ega mi se pokazalo
da je hadis vjerodostojan u svakoj od tih predaja. Pojedinosti o tome dao sam na naznae-
nom mjestu. Shodno tome, dopustio sam da se hadis uvrsti u moju obimnu knjigu Sahhu-
l-dmii-s-sagr ve zijdtihi (1780).
ako jedan od njih bude bolji od drugoga u tome, on je i kod Allaha bolji, jer
se ne mjere siromatvo i bogatstvo, nego strpljivost i zahvalnost.
Neki od njih ovom pitanju pristupili su iz drugog ugla, naime sa stano-
vita da je iman pola strpljivost a pola zahvalnost, tako da bi obojica njih pri
sebi morali imati i strpljivosti i zahvalnosti. Tako su uzeli ta dva dijela imana
i stali raspravljati koji je od njih bolji. Bogatog su sveli na ovjeka koji daje
sadaku i troi svoj imetak u ono to e ga pribliiti Allahu i zahvaljuje Allahu
na imetku koji mu je dao, a siromaha na ovjeka posveenog pokornosti
Allahu i izvravanju vjerom propisanih dunosti, strpljivo podnosei svoje
siromatvo. U tom sluaju se moe kazati da je od njih dvojice potpuniji
onaj koji je pokorniji i koji se u veoj mjeri pridrava Allahovih naloga, pa
ako su u tome jednaki, jednaki su i u svom duhovnom stupnju, a Allah naj-
bolje zna! Ako bi se to moglo tako postaviti, onda bi se moglo postaviti i
ovo pitanje: Ko je bolji: zdrav i zahvalan, ili bolestan i strpljiv; onaj kome se
pokorava a on zahvalan, ili onaj koga poniavaju a on strpljiv; onaj ko je u
sigurnosti a zahvalan, ili onaj ko je u strahu a strpljiv je i sl.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ranije smo vidjeli da ove komponente predstavljaju temeljna naela vjere.
To je ono to je naveo Vjerovjesnik, s.a.v.s., u svom odgovoru na Dibrlov
upit, kako stoji u poznatom Dibrlovom hadisu, oko ije vjerodostojnosti
postoji saglasnost Buhrija i Muslima, kada je Vjerovjesniku, s.a.v.s., doao
u liku jednog beduina i upitao ga ta je to islam i kad mu je on odgovorio:
Da posvjedoi da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Alla-
hov poslanik; da obavlja namaz; da daje zekat; da posti mjesec ramazan;
i da hodoasti Kabu ako bude u mogunosti. Zatim ga je upitao ta je
to iman, i on mu je odgovorio: Da vjeruje u Allaha; u Njegove meleke; u
Njegove knjige; u Njegove poslanike; u Sudnji dan, i da vjeruje u sudbinsko
odreenje, dobro i loe. Zatim ga je upitao ta je to odlinost u vjerovanju
407
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
njega, a ne od Allaha! Kuran, pak, pravi razliku izmeu tog dvoga, a oni ne
prave. Uzvieni, naime, kae: Sve je od Allaha, sugerirajui da sva dobra
potjeu od Allaha, ali i sve ono loe, dok oni to ne zastupaju i u pogledu
djela, ve samo u pogledu sankcije. Njegove rijei nakon ovoga: Dobro koje
ti se dogodi i zlo koje te stigne su poput rijei: Ako ih zadesi kakvo do-
bro i snae li ih kakvo zlo. Uzvieni pravi razliku izmeu dobara koja su
blagodati, i izmeu zala koja su nedae: za one prve kae da su od Allaha, a
za druge da su od ovjeka, budui da se blagodat prispodobljuje Allahu, tj.
On je njome dao dobro u svakom pogledu tako da nema niti jednog nje-
zinog aspekta a da se neminovno ne prispodobljuje Njemu. Ono, pak, loe
On stvara radi odreene mudrosti tako da i ono, s obzirom na tu mudrost,
spada u Njegovo blagodarivanje. Naime, Gospodar nikada ne ini nita loe,
ve je svaki Njegov in lijep i dobar.
Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pri oblaenju ihrama govorio: Svo dobro
je u Tvojim rukama, a zlo Ti nije imanentno! - tj. Ti ne stvara sutinsko
zlo, ve sve to stvori ono u sebi nosi mudrost i ono je, s obzirom na tu
mudrost, dobro pa, iako u tome moe biti zla za neke ljude, ono je samo
djelimino, nadodatak (na izvorno dobro). to se tie cjelovitog, apsolutnog
zla, Uzvieni Gospodar je od toga ist. To je, dakle, ono zlo koje Njemu ne
pripada, i zato se zlo Njemu nikada ne pripisuje samostalno, ono ili ulazi u
sastav svih stvorenja, kao to je u rijeima Uzvienoga: Allah je Stvoritelj
svega. (Er-Rad, 16); Sve je od Allaha. (En-Nis, 78); ili se vezuje za neki
uzronik, kao u Njegovim rijeima: Od zla onoga to je stvorio. (El-Felek
2); ili je njegov inilac isputen, kao u rijeima dinna: I mi ne znamo da li se
onima na zemlji eli zlo ili im Gospodar njihov eli dobro. (El-Dinn, 10)
Ako Allah stvori neto to je neprijatno za neka iva bia, to ne zna-
i da je to lieno mudrosti. Naprotiv, Allah ima toliko milosti i mudrosti
da veliinu njihovu samo On moe odrediti! Ono djelimino, nadodato zlo
koje se nae u stvorenjima nije cjelovito [sveope] zlo. Ope, cjelovite stvari
samo su dobro ili korist za ljude, poput ope kie ili slanja opeg poslanika.
Iz ovog proizlazi da On one koji se lano izdaju za Njegove poslanike nikada
nee podrati nadnaravnostima (mudizt) kojima je podravao Svoje isti-
nite poslanike, jer bi to predstavljalo ope zlo za ljude, odvelo bi ih u zablu-
du i izopailo im njihovu vjeru i pokvarilo im i ovaj i onaj svijet.
Ovo nije poput nepravednog vladara [i neprijatelja, jer nepravednim
vladarem] Allah neminovno otklanja vie zla nego to je njegova nepravda.
Kae se: ezdeset godina s nepravednim vladarem bolje je nego samo jedna
408
Predaju biljei El-Buhri, no ne kao Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., praksu nego kao neto to
je on uo da izgovara neki ovjek, te da mu je na to rekao: Vidio sam trideset i nekoliko
meleka - natjeu se ko e ih prvi zabiljeiti! (V.: moju knjigu Sifatu-s-salti, str. 119.)
409
Hadis je vjerodostojan (sahih), a biljee ga i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), i on je
drugi hadis, no autor ga je unio u prvi pa se stjee dojam da se radi o jednom hadisu. (V.:
prethodno naznaeni izvor!)
O njegovim rijeima:
U Islanicima,
mi vjerujemo u sve to, ne pravimo razliku meu Njegovim po-
i potvrujemo, svima njima, istinitost onoga s ime su
dolazili.
Komentar:
Ovo je ukazivanje na ono to je reeno ranije a u ta je obaveza vjerovati i u
pojedinostima. Njegove rijei: Ne pravimo razlike meu Njegovim poslani-
cima, i dalje do kraja iskaza, znae: Ne pravimo razliku meu njima tako da
u neke od njih vjerujemo a u neke ne vjerujemo,410 ve vjerujemo u sve njih i
svima njima potvrujemo istinitost, jer onaj ko u jedan dio vjeruje, a u drugi
ne vjeruje - nevjernik je u pogledu toga kao cjeline. Uzvieni kae: I govore:
U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo - ele da izmeu toga neki stav
zauzmu. Oni su, zbilja, pravi nevjernici! (En-Nis, 150-151)
To je stoga to se isto ono zbog ega je povjerovao u one od njih u koje
je povjerovao nalazi i kod onoga u koga nije povjerovao. Poslanik u kojeg je
povjerovao doao je da potvrdi istinitost [ostalih] poslanika, pa ako ne vje-
ruje u neke poslanike on ne vjeruje ni u onoga za koga tvrdi da vjeruje u nj,
410
Affi kae: Vidjeti str. 316. djela Medmu-l-fetva, svezak IV.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Njegove rijei: A poinioci velikih grijeha iz Muhammedovog, s.a.v.s.,
ummeta nee vjeno ostati u Vatri, ako su umrli kao monoteisti ustvari su
odgovor haridijama i mutezilijama koji su stajalita da e poinioci velikih
grijeha vjeno ostati u Vatri, s tim da haridije takve smatraju nevjernici-
ma, a mutezilije da su izali iz imana, a nisu uli u nevjerstvo, ve da se
nalaze u postaji izmeu tog dvoga, kako smo to vidjeli kod razmatranja
Profesorovih rijei: I nikog od onih koji se okreu prema kibli ne progla-
avamo nevjernikom zbog nekog grijeha, ukoliko on taj grijeh ne smatra
dozvoljenim.
411
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Struno je elaboriran u Zillu (849-
852).
podjeli grijeha na velike i male. Oni, pak, koji govore da se u osnovi i ne zna
koji su to veliki grijesi, da su oni neodreeni, govore o sebi, o tome da oni ne
znaju koji su to grijesi, to ne znai da ih ne znaju i drugi. A Allah najbolje zna!
to se tie njegovih rijei: makar se (prije toga) i ne pokajali - tre-
ba kazati da nema razilaenja oko toga da pokajanje brie grijehe, ve oko
osobe koja se nije pokajala (za uinjene grijehe); a to se tie njegovih rijei:
nakon to Allaha susretnu kao oni koji su znali za Nj - bolje je bilo da je
umjesto oni koji su znali za Nj rekao vjernici, budui da je onaj ko je znao
za (postojanje) Allaha a nije povjerovao u Nj - nevjernik! Onaj ko se zado-
voljio samom spoznajom bio je Dehm, no njegovo nauavanje je odbaeno
kao neosnovano, kako smo to vidjeli ranije. Usto i Ibls je poznavao svog
Gospodara: Ree: Gospodaru, daj mi roka do dana njihovog proivljenja!
(El-Hidr, 36); E tako mi dostojanstva Tvoga, ree, sigurno u ih sve na
stranputicu navesti, osim Tvojih meu njima robova iskrenih! (Sd, 82-83)
Isto je i s Faraonom i s veinom poricatelja Istine (kfirn). Uzvieni kae: A
da ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? rekli bi: Allah! (Lukmn, 25);
Upitaj ih: Kome pripada Zemlja i sve to je na njoj, ako znate? - rei e:
Allahu! (El-Muminn, 84-85)
Postoji velik broj ajeta kojim se izraava isti ovaj smisao. Izgleda da je
Profesor - Allah mu se smilovao! - mislio na potpunu spoznaju koja je ne-
odvojiva od slijeenja Pravoga puta, a o kojoj govore sufije, koji su daleko od
toga da bi bili poinioci velikih grijeha, ve su prvaci meu ljudima, njihov
elitni dio.
to se tie njegovih rijei: preputaju se Njegovome htijenju i Nje-
govoj odluci: ako hoe oprostit e im po Svojoj dobrostivosti itd. do kra-
ja iskaza - njima se ukazuje na to da je Allah na jednu stranu stavio irk
(pripisivanje Njemu sudruga u Boanstvenosti Njegovoj), a na drugu sve
ostale grijehe, jer je irk najvei meu velikim grijesima, kako je to rekao
Boiji Poslanik, s.a.v.s. Uzvieni Allah je saopio da je irk neoprostiv grijeh,
dok je sve druge grijehe vezao za Svoje htijenje. Za htijenje se, pak, vezuje
samo ono prema emu se moe odnositi na vie naina, to nije sluaj i s
onim mimo toga. Da je sve u istoj ravni tada ovo razdvajanje ne bi imalo
nikakvog smisla, a On je ovo opratanje vezao za htijenje, dok su veliki i
mali grijesi nakon uinjenog pokajanja posigurno oproteni, nisu prepute-
ni htijenju, kako to kae Uzvieni: Reci: O robovi Moji koji ste se prema
sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Boiju milost! Allah e, sigurno, sve grijehe
oprostiti. On, doista, sve grijehe prata i On je milostiv! (Ez-Zumer, 53)
O njegovim rijeima:
U Ivjekom
smatramo da se namaz moe obaviti za svakim, i pobonim o-
i grjenikom koji se okree prema kibli, te da onome od
njih koji umre treba klanjati denazu.
412
Hadis biljei Ed-Dij el-Makdis u djelu El-Ehdsu-l-muhtra (150/1). Navodi ga posred-
stvom Tabernija, s njegovim prijenosnim nizom preko Enesa ibn Malika. Taj prijenosni
niz je dobar (dejjid), kako sam to objasnio u strunoj elaboraciji djela El-Ehdsu-s-sahha
(1833). V.: Uvod za tree izdanje, str. 6.
Komentar:
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Klanjajte za svakim, i pobonim ovjekom
i grjenikom!413 Hadis prenosi Mekhl od Ebu Hurejrea - Allah bio zado-
voljan njime! - a biljei ga Ed-Drekutni, uz opasku da Mekhl nije susreo
Ebu Hurejrea! Meu njegovim prenosiocima nalazi se i Muvija ibn Slih, o
kome su se strunjaci izjasnili razliito, iako se Muslim u svome Sahhu po-
ziva na njega. Ed-Drekutni, uz Ebu Dvuda, biljei i drugi hadis koji Mekhl
prenosi od Ebu Hurejrea - naime da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Duni
ste namaz klanjati sa svakim muslimanom, bio on poboan ili prijestupnik,
makar inio i velike grijehe. I duni ste ii u borbu na Boijem putu (dihad)
sa svakim zapovjednikom, bio on poboan ili prijestupnik, makar inio i ve-
like grijehe!414
U Buhrijevom Sahhu navodi se da je Abdullah ibn Omer klanjao za
Hadddom (ibn Jsufom) es-Sekafijem, ba kao i Enes ibn Mlik, iako je
Haddd bio prijestupnik i nasilan ovjek. U Buhrijevom Sahhu se, tako-
er, navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Oni e vas predvoditi u namazu,
pa ako budu ispravno klanjali za to ete imati nagradu i vi i oni, a ako budu
klanjali pogreno, vi ete imati nagradu a oni e to imati protiv sebe!415
Od Abdullaha ibn Omera - Allah bio zadovoljan sa njim! - prenosi
se da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Klanjajte za onim ko govori da nema
drugog boga osim Allaha i obavite denazu onom ko umre a ko je javno
potvrivao da nema drugog boga osim Allaha!416 Hadis biljei Ed-Drekutni
preko veeg broja nizova predaje, a potom ga je oznaio slabim (daf).
Znaj - Allah se smilovao i tebi i nama! - da je ovjeku, po saglasnosti
najviih autoriteta vjere (imama), doputeno klanjati za onim za koga ne
zna da ini neku novotariju u vjeri (bidat) ili da je veliki grjenik. Nije uvjet
za onog ko klanja za imamom da zna i kakvo je uvjerenje njegovog imama,
niti ga on treba propitivati o tome - npr. da ga pita: Kakvo je tvoje uvjerenje
o tome i tome? - ve e klanjati iza onog ije mu je stanje zakriveno. ak
413
Hadis je slab (daf) budui da nedostaje posredujui prenosilac izmeu Mekhla i Ebu
Hurejrea. Hadis je struno elaboriran u djelu Dafu Musnedi Ebi Dvud ( 97).
414
Hadis je, takoer, slab zbog prethodno navedenog razloga, a struno je elaboriran u El-
Irvu (527).
415
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga, takoer, i Ahmed. U saetku El-Buhrijeve zbirke
vjerodostojnih hadisa (Muhtesaru-l-Buhri) nalazi se pod br. 383.
416
Hadis je slab (daf).
ako bi imam bio inovator u vjeri koji poziva svojoj novotariji, ili ovjek veli-
ki grjenik, no namjetenik ije zaobilaenje nije mogue, poput imama za
duma-namaz i dva bajram-namaza, te hadski imam na Arefatu i sl., i tada
se moe klanjati za njim, prema stavu veine uenjaka iz prvih i potonjih
muslimanskih generacija. Onaj ko bi napustio dumu i obavljanje namaza u
dematu kojeg predvodi veliki grjenik imam taj bi, prema miljenju veine
uenjaka, bio inovator u vjeri. Ispravno je da on treba obavljati takav namaz
i da ga ne treba nanovo klanjati, jer su i ashabi - Allah bio zadovoljan sa
njima! - klanjali duma-namaz i namaz u dematu i iza velikih grjenika
imama i da te namaze nisu ponavljali. Tako je Abdullah ibn Omer - Allah
bio zadovoljan sa njim! - klanjao iza Haddda ibn Jsufa, kao i Enes kako
smo naprijed naveli. Isto je postupio i Abdullah ibn Mesd - Allah bio za-
dovoljan sa njim! - klanjajui za Veldom ibn Ukbeom ibn Ebi Muajtom
koji je pio alkohol tako da im je jednom prilikom sabahski farz klanjao s
etiri rekata, a zatim ih upitao: Hoete li da vam jo poveam?! Ibn Mesd
mu je odgovorio: Mi smo od danas s tobom u stalnom poveanju!
U Sahhu se navodi da je, kada je Osman ibn Affn - Allah bio zadovo-
ljan sa njim! - bio opkoljen, ljude u namazu predvodila druga osoba, pa mu
je jedan ovjek rekao: Ti si opemuslimanski imam, a ovaj koji je sada ljude
predvodio u namazu je imam smutnje!? Osman mu je na to odgovorio: Bra-
tiu moj, namaz je neto najljepe to ljudi rade, pa kad to rade lijepo, lijepo
to i ti radi sa njima, a kada rade loe, tada se kloni tog njihovog loeg ina!417
Prema tome, namaz velikog grjenika i inovatora u vjeri je sam po sebi
valjan, tako da onome ko klanja za takvom osobom namaz nije pokvaren.
Oni, pak, koji dre da je za takvom osobom pokueno klanjati polaze od toga
da je musliman obavezan nareivati dobro a odvraati od zla. Odatle, onaj
ko javno ini neku novotariju u vjeri ili neki veliki grijeh ne bi trebalo da se
postavlja za redovnog imama muslimanima, budui da takav zasluuje pre-
ventivnu sankciju dok se ne pokaje za to to ini, a bilo bi jo i bolje da se,
ukoliko je to mogue, prekine komunikacija s njim dok se ne pokaje. Ako bi,
pak, samo neki ljudi odbili klanjati za takvim imamom i otili klanjati za dru-
gim, to bi svakako doprinijelo osudi onog loeg kod njega i moda ga navelo
da se pokaje, ili bi ga izoliralo, ili bi druge odvratilo da ine to to on ini. U
odbijanju tih ljudi da za takvim imamom klanjaju namaz ima erijatske koristi
417
Hadis biljei El-Buhri u poglavlju o ezanu. U Saetku El-Buhrijeve zbirke (El-Muhtesar)
nalazi se pod br. 384.
418
Aff kae: V. str. 342-360 u 23. svesku djela Medmu-l-fetv.
419
Predaju biljei Abdurrezzk u djelu El-Musannef (II/347-349); izdava: El-Mektebu-l-isla-
mi; te Ibn Ebi ejba (I/393) s vie prijenosnih nizova od kojih su neki vjerodostojni.
morao ponoviti taj namaz, a prema Maliku, afiji i Ahmedu, shodno nje-
govom poznatijem miljenju, ne bi. Isto je i ako bi imam uradio neto to
onaj ko klanja za njim smatra neprilinim a to je detaljno obrazloeno u
literaturi iz islamskog prava. Ako bi, pak, znao da njegov imam klanja bez
abdesta, tada ne bi smio klanjati za njim, jer bi taj u tom sluaju bio puki
igra, a ne klanja!
Kuran i Sunnet, kao i jednoduje prvih muslimanskih generacija, upu-
uju na to da se vladar, imam u namazu, sudija, komandant u ratu i ubira
zekata, moraju posluati u situacijama koje se reguliraju vlastitim umnim
pregnuem (idtihad). U takvim situacijama, oni ne moraju sluati one koji
njih slijede. Naprotiv, ovi potonji moraju njima biti pokorni, svoje miljenje
potisnuti i prikloniti se njihovom miljenju budui da su interes zajednice
i sloga, s jedne, a podijeljenost i razdor, s druge strane, iznad sekundarnih
pitanja. Iz tog razloga dravnim dunosnicima (hukkm) nije doputeno da
jedni drugima osporavaju regulativu, a ono to se moe kategorino potvr-
diti jest da je namaz kojeg obave jedni za drugima ispravan.
Prenosi se da je Ebu Jsuf otiao obaviti had s Hrunom er-Redom,
te da je tom prilikom halifa dao da mu se, u vidu terapije, pusti krv a Mlik
mu je izdao fetvu da (zbog toga) ne mora ponovo uzeti abdest pa je takav
s ljudima obavio namaz. Kada su Ebu Jsufa upitali: Zar si i ti klanjao za
njim!? on im je odgovorio: Subhnallh, pa on je voa pravovjernih! Htio
je kazati da odbijanje klanjanja namaza za pretpostavljenim licima spada u
postupke onih koji u vjeru unose novotarije.
Hadis koji prenosi Ebu Hurejre, a koji biljei Buhri, u kojem stoji da je
Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Oni e vas predvoditi u namazu, pa ako budu
ispravno klanjali za to ete imati nagradu i vi i oni, a ako budu klanjali po-
greno, vi ete imati nagradu a oni e to imati protiv sebe!420 vjerodostojna
je i eksplicitna potvrda da je imamova greka samo njegova, a ne i onih koji
su klanjali za njim. Onaj ko neto zakljui svojim vlastitim umnim naporom
(mudtehid) najvie to moe pogrijeiti jest da e izostaviti neku obavezu
drei je neobavezom, odnosno da e uiniti neto zabranjeno drei ga
nezabranjenim.
Nikome ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije doputeno postupiti
suprotno ovom vjerodostojnom i nedvosmislenom hadisu nakon to sazna
za nj. On je argument protiv onih hanefijskih, afijskih i hanbelijskih uenjaka
420
Hadis je je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (u izvorniku pod br. 481).
po kojima se, ako imam izostavi neto to onaj koji klanja za njim smatra
obaveznim, ovaj potonji ne smije povesti za njim! Naime, jedinstvo i sloga
demata jesu ono to se mora uvati, kao i izbjegavanje razilaenja koje do-
vodi do poremeaja (unutranjih odnosa).
Njegove rijei: ...te da onome od njih koji umre znae: I smatramo da
onome od njih koji umre, bio on estit ili grjenik, treba klanjati denazu,
premda se iz tog opeg pravila izuzimaju oni koji nepravedno diu ustanke
protiv halife (bugt) i drumski razbojnici, te samoubice, suprotno stavu Ebu
Jusufa, no ne i ehidi od njih, suprotno stavu Malika i afije - Allah im se
smilovao! - kako je to objanjeno na za to odgovarajuem mjestu.
Profesor se, pak, ovako izrazio da bi pojasnio da mi neemo izostaviti
klanjanje denaza-namaza onima koji su u vjeru unosili novotarije i onim
nemoralnim koji umru, a ne da bi time obuhvatio sve i svakoga. Naime, onih
koji javno ispoljavaju islam ima dvije vrste: jedni su vjernici, drugi licemjeri.
Prema tome, onome za koga se sa sigurnou zna da je licemjer nije dopu-
teno klanjati denazu, niti moliti Allaha za oprost njegovih grijeha, dok e
se denaza klanjati onome za koga se to ne zna sa sigurnou. Ako, pak,
jedna osoba pouzdano zna da je druga osoba licemjer, ona joj nee klanjati
denazu, ali e joj denazu klanjati oni kojima to nije poznato. Tako Omer -
Allah njime bio zadovoljan! - nije htio klanjati denazu osobi kojoj denazu
nije htio klanjati Huzejfe, budui da je on u pohodu na Tebuk saznao koji
su ljudi bili licemjeri. Uzvieni Allah je Svom Poslaniku, s.a.v.s., zabranio da
licemjerima klanja denazu, obavijestivi ga da im On nee oprostiti grijehe
time to e se on moliti za njih. To je obrazloio njihovim nevjerovanjem u
Allaha i Njegovog Poslanika.
Onima, dakle, koji su vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika nije za-
branio da klanja denazu, koliki god bili njihovi grijesi u smislu novotarnog
uvjerenja ili postupanja, odnosno nemorala. tavie, Uzvieni mu je naredio
da se moli za oprost grijeha vjernicima - rekao mu je: Znaj da nema drugog
boga osim Allaha i moli oprost za svoje grijehe i za grijehe vjernika i vjerni-
ca! (Muhammed, 19)
Kako vidimo, Uzvieni mu nareuje izraavanje Allahove jednosti
(tevhd) i moljenje oprosta grijeha za sebe, vjernike i vjernice - ono prvo je
temelj vjere, a ovo drugo je upotpunjenje tog temelja.
Upuivanje dove za njih s molbom da im se dadne oprost grijeha,
milost i druga dobra ili je obavezan, ili pohvalan in. To je dvojako: ope i
posebno. Ono ope je oevidno, onako je kako je navedeno u navedenom
O njegovim rijeima:
421
Prijenosni niz hadisa je dobar (dejjid). V.: Ahkmu-l-deniz (123) i Irvu-l-gall (732).
422
O njima e vie rijei biti u nastavku, na 530. stranici knjige. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
U Iukoliko
ne tvrdimo za njih da su nevjernici, idolopoklonici ili licemjeri
neto od toga oevidno ne potekne od njih, a ono to kri-
ju u sebi preputamo Uzvienom Allahu.
Komentar:
To je stoga to nam je nareeno da sudimo prema onom spoljanjem, i to
nam je zabranjeno da se povodimo za pretpostavkama i idemo za onim
o emu nemamo znanja. Uzvieni kae: O vjernici, neka se mukarci jed-
ni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih! (El-Hudurt, 11); O
vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh!
423
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz (str. 44).
424
Za prijenosni niz hadisa moe se rei da je dobar (hasen). Naime, od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
prenosi ga Ibn Ebi Zuhejr es-Sekafi posredstvom svog oca, a biljee ga Ibn Mdde (4221)
i Ahmed (III/416; VI/466). U Ez-Zevidu stoji: Prijenosni niz hadisa je vjerodostojan, a pre-
nosioci su mu pouzdani ljudi. Meutim, od ovog Ebu Bekra (tj. jednog od onih od kojih
se hadis prenosi, prim. prev.) prenose svega dva prenosioca, dok ga pouzdanim oznaava
samo Ibn Hibbn (I/267). U Et-Takrbu se za nj kae da je prihvatljiv (makbl), tj. kad jo
neko prenosi s njim. Inae, hadisi koje on prenosi smatraju se nedovoljno pouzdanim
(lejjinu-l-hads).
O njegovim rijeima:
U Ipadnika
ne mislimo da je dozvoljeno upotrijebiti sablju ni za jednog pri-
Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta osim za onog za koga
se mora upotrijebiti.
Komentar:
U Sahihu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nije dozvoljeno
proliti krv nijednog muslimana koji svjedoi da nema drugog boga osim
Allaha i da sam ja Allahov poslanik, osim u tri sluaja: kad osoba koja je u
braku poini blud, kad se radi o pravinom poravnanju (kiss) u sluaju
hotiminog ubistva i kada musliman napusti svoju vjeru i odvoji se od za-
jednice (muslimana)!425
O njegovim rijeima:
U Inih,
ne mislimo da se treba dizati protiv naih voa i pretpostavlje-
makar postupali i nepravedno. Neemo ih proklinjati, niti im
otkazivati poslunost. Drimo da pokornost njima spada u po-
kornost koju nam je naredio Uzvieni Allah, ukoliko ne nareuju
neto to je grijeh. Za njih upuujemo dove da budu na ispravno-
sti i u oprostu Boijem.
Komentar:
Uzvieni kae: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i
nadreenim svojim! (En-Nis, 59), a u Sahihu se navode sljedee Vjerovje-
snikove, s.a.v.s., rijei: Ko se pokorava meni, taj se pokorava i Allahu, a ko
425
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Mesuda, a struno je
elaboriran u El-Irvu (2196) i Ez-Zillu (60, 893 i 894).
426
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea, a struno je elaboriran u El-
Irvu (394).
427
Hadis, posredstvom njega, biljei Muslim.
428
Hadis biljei El-Buhri (IV/385) posredstvom Enesa.
429
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Omera.
430
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
431
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Abbsa, a struno je
elaboriran u El-Irvu (2453).
432
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je dio iz jednog dugog hadisa koji prenosi El-Hris el-
Eari, a kojeg biljei Ahmed (IV/130) i drugi autori s vjerodostojnim prijenosnim nizom.
Prema tome, ovo nije iz hadisa koji se prenosi od Ibn Abbsa, kako se to inilo komentato-
ru. Cjelovit tekst hadisa navodi se u djelu Sahhu-t-tergb (553) i djelu Sahhu-l-Dmii-s-
sagr (1720). Tu se nalazi i odgovor nekim savremenim doktorima koji su pokuali dokazati
da hadis ima manjkavosti, no argumentima koji ne stoje, pa ko eli neka konsultira ova
djela, nai e u njima zadovoljavajui odgovor.
433
Hadis biljei Muslim, dok Sujti u djelima El-Dmiu-l-kebr i Ez-Zijde ale-l-Dmii-s-
sagr navodi da ga biljei, takoer, i Ahmed. Meutim, ja ga nisam pronaao u Ahmedo-
vom Musnedu.
434
Hadis biljei Muslim i drugi autori, a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (907).
O njegovim rijeima:
I slijedimo sunnet i demat, a izbjegavamo izdvajanje, razdor i
U razjedinjenost.
435
Ovo je predaja koja je preuzeta od Jevreja (isrilijjt). Neki slabi prenosioci hadisa je, na-
vodno, prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Taberni je biljei u djelu El-Evsat posredstvom
Ebu-d-Derda. Hejsemi (V/249) za nju kae: U nizu njenih prenosilaca nalazi se i Ibrahim
ibn Rid, koji je odbaen prenosilac (metrk).
Komentar:
Sunnet je Poslanikov, s.a.v.s., put i pravac. Demat je zajednica muslimana,
tj. ashaba i onih koji njih slijede u dobru sve do Sudnjega dana. Prema tome,
slijediti njih je Pravi put, a oponiranje njima je zabluda. Uzvieni Allah Svo-
me Vjerovjesniku, s.a.v.s., kae: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas
e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! - a Allah prata i samilostan je! (Alu
Imrn, 31) Uzvieni jo kae: Onoga koji se suprotstavi Poslaniku a poznat
mu je Pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustit emo da ini
ta hoe, i bacit emo ga u Dehennem - a uasno je on boravite! (En-
Nis, 115); Reci: Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!, a ako
ne htjednu: on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni
da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete posluni, bit ete na
Pravom putu. A Poslanik je jedino duan da jasno obznani! (En-Nr, 54); I
doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegovog! Eto, to vam On nareuje, da biste se
grijeha klonili! (El-Enm, 153); I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u
miljenju podvojili kad su im ve jasni dokazi doli! Njih eka patnja velika!
(Alu Imrn, 105); Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali i
u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti. On e ih o onome to su
radili obavijestiti! (El-Enm, 159)
U Es-Sunenu se navodi hadis, kojeg Tirmizi oznaava vjerodostojnim
(sahh), a koji se prenosi od El-Irbda ibn Srije, koji kae: Boiji Poslanik,
s.a.v.s., drao nam je vrlo sugestivan govor - nama su od njega oi suzile,
a srca se grila. Na to ga je neko upitao: Boiji Poslanie, ovo kao da bijae
oprotajni govor, pa ta nam ostavlja u amanet? U amanet vam - rekao je
on - ostavljam da sluate i pokoravate se, jer ko od vas poivi nakon mene
vidjet e mnogo razilaenja. Stoga se drite moga sunneta i prakse pravo-
postupajuih halifa poslije mene. Drite se za to svom snagom i strogo se
uvajte novotarija, jer je svaka novotarija zabluda!436
Jo je rekao: Sljedbenici dviju ranijih objava u svojoj su se vjeri podije-
lili u sedamdeset i dvije skupine, a ovaj e se ummet podijeliti na sedamde-
set i tri skupine, tj. koje e se povoditi za strastima, i sve e otii u vatru osim
jedne. To je ona koja e initi demat (muslimana)!437
436
Hadis je vjerodostojan (sahh), kao to kae Tirmizi. V.: El-Irv ( 2455) i Es-Sunne od Ibn Ebi
sima (br. 27-34).
437
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (203-204), te u
Tahrdu-s-sunne pod br. 63-69.
O njegovim rijeima:
U Idane.
volimo pravedne i pouzdane, a mrzimo nepravedne i nepouz-
Komentar:
Ovo spada u potpunost imana i u upotpunjenost ropske potinjenosti Alla-
hu (el-ubdijje), budui da izraavanje pokornosti Bogu (el-ibade) implicira
potpunost ljubavi i njenu krajnost, te potpunost poniznosti i njenu kraj-
nost. Tako ljubav prema Allahovim poslanicima, vjerovjesnicima i Njegovim
vjernim robovima spada u ljubav prema Allahu, premda onu ljubav koja je
posveena Allahu ne zasluuje niko drugi osim Njega. Svi drugi se, naime,
vole zarad Allaha, a ne sa Allahom. Onaj koji voli, voli ono to voli njegov
438
U ovoj verziji postoji slabost (ed-daf), dok je Tirmizi u El-mnu oznaava dobrom (hasen),
to je mogue s obzirom na potvrde koje ima u drugim predajama, kako smo to vidjeli u
osvrtu na nju (u izvorniku br. 263). Potvrdu za nju ja sam naveo i u Es-Sahhi, pod hadisom
br. 204, na str. 17.
439
Hadis biljee El-Buhri i Muslim, posredstvom Enesa.
440
Hadis je vjerodostojan (sahh). Ovo je, pak, samo njegov dio, dok je ranije naveden u cije-
losti (br. 458/u izvorniku), gdje sam kazao neto vie o njemu.
O njegovim rijeima:
441
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea i Ibn Abbsa,
Allah bio zadovoljan njima dvojicom!
O njegovim rijeima:
442
Hadis biljee Taberni u El-Kebru (I/5/1) i Ibn Hazm u El-Ahkmu (VI/46). Svi prenosioci ovog
hadisa su pouzdani, izuzev Fudlea ibn Mubreka koji je podmetao hadise (mudellis), kako
se to navodi u djelu Et-Takrb, iako on ovaj hadis prenosi s pozivanjem na druge prenosioce.
Hejsemi u svom El-Medmeu (I/179) kae: Hadis biljei i Ebu Jal, a svi njegovi prenosioci su
pouzdani, premda se meu njima nalazi i Mubrek ibn Fudla. Na drugom mjestu (VI/145-
146), navodei ga u formi duoj od ove, no ne i u njegovoj cjelovitosti, kae: Biljei ga El-
Bezzr, posredstvom ljudi koji prenose vjerodostojne hadise. Prvi dio hadisa nalazi se i u
zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, kao predaja Sehla ibn Hunejfa.
Komentar:
Od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., na nesumnjivo vjerodostojan (mutevtir) na-
in preneseno je injenje mesha po obui i pranje nogu. Rfidije, pak, po-
stupaju suprotno ovom vjerodostojno prenesenom sunnetu, pa im treba
kazati ovako: Broj onih koji su od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenijeli abdest u
njegovoj teorijskoj i praktinoj ravni, koji su abdest uili od njega i abdestili
se za vrijeme njegovog ivota a on ih gledao i to im odobravao, i koji su ta-
kav abdest prenijeli onima koji su doli iza njih, mnogo je vei od broja onih
koji su prenijeli tekst ovog ajeta. Naime, svi su muslimani abdest uzimali za
vrijeme njegovog ivota i ni od koga drugog nisu nauili abdest osim od nje-
ga, budui da im taj postupak nije bio poznat u vremenu prije islama. Oni su
njega nebrojeno puta gledali kako uzima abdest i od njega prenijeli pranje
nogu u velikom broju hadisa. tavie, veim brojem prijenosnih puteva od
njega su prenijeli i rijei: Teko petama i tabanima od vatre!443, koje se na-
vode u zbirkama vjerodostojnih hadisa i dr.
Usto, ako je mesh potiranje samo gornjeg dijela stopala, onda je pra-
nje cijele noge napor kojem ovjekova narav ne naginje onako kako nagi-
nje vlasti i imetku. Pa ako bi bilo prostora za kakvu primjedbu u pogledu
uzimanja abdesta o kome postoji nesumnjivo vjerodostojna (mutevtir)
predaja, tada bi jo vie prostora moralo biti za primjedbu u pogledu pri-
jenosa teksta ajeta (o abdestu)! Ako bi oni rekli: Tekst ajeta utvren je tako
vjerodostojnom predajom da nije mogue da se u njoj nae bilo kakva la
ili omaka - (mi bismo kazali) da se to u jo potpunijoj formi moe kaza-
ti za predaju o nainu uzimanja abdesta od njega. Tekst ajeta, pak, nije u
konfrontaciji s pouzdano prenesenim sunnetom, jer izraz mesh kako god
znai: pogoditi, zadesiti (el-isbe), isto tako znai i: politi (el-isle), kao to
[Arapi] kau: Temessahtu li-s-salti (Polio sam se vodom radi namaza). U
samom ajetu, pak, ima neto to ukazuje na to da se pod meshom ne misli
na potiranje nogu u smislu drugog naina pranja ve na mesh kao pranje.
Naime, u ajetu se kae do dvaju zglavaka (El-Mide, 6), a ne do lakata
(El-Mide, 6), to ukazuje na to da se na svakoj nozi ne nalazi samo jedan
zglavak, onako kao to se na svakoj ruci nalazi samo jedan lakat, ve da se
na svakoj nozi nalaze po dva zglavka. To znai da Uzvieni nareuje mesh
443
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), ali bez rijei i tabanima. U ovakvom
obliku hadis biljei Ahmed (IV/191) s vjerodostojnim prijenosnim nizom, posredstvom
Abdullha ibn el-Hrisa ibn Deza ez-Zubejdija.
do dviju ispupenih kostiju, to je, zapravo, pranje jer oni koji dozvoljava-
ju onaj specifini mesh pod njim podrazumijevaju potiranje samo gornjih
dijelova stopala pa kao argument protiv rafidijskoga stava navode upravo
navoenje dviju ispupenih kostiju u predmetnom ajetu. Time se njihova
tvrdnja da je obavezno potirati stopala do dvaju zglavaka, tj. onih mjesta
na kojima se spajaju potkoljenica i stopalo, gdje se vezuje obua, pobija i
Kuranom i sunnetom.
Poznata su dva naina uenja ovog ajeta, s akuzativom, i s genitivom,
i gramatika analiza toga data je na za to odgovarajuem mjestu. U sluaju
akuzativa, ajet predstavlja jasan tekst o obaveznosti pranja, jer se prijedlog
za mjesto upotrebljava u sluaju kad je znaenje istovjetno, kao u stihu:
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allaha mu se smilovao! - ovim sugerira odgovor rafidijama koji
su govorili: Nema borbe na Boijem putu sve dok se ne pojavi Er-Rid, iz
loze Muhammedove, i dok glasnik sa neba ne vikne: Slijedite ga!
Neutemeljenost ovoga stava isuvie je oita da bi za nju trebalo izno-
siti neki dokaz. Oni su za imama postavili uvjet da mora biti bezgrean
(masm) za ta nemaju nikakva dokaza. Naprotiv, u Muslimovom Sahhu
navodi se sljedea izjava Avfa ibn Mlika el-Edaija: uo sam Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: Vai najbolji lideri (imami) su oni koje vi
volite i koji vas vole [i koje vi blagosiljate] i koji vas blagosiljaju, a najgori
vai lideri su oni koje vi mrzite i koji vas mrze, koje vi proklinjete i koji vas
proklinju! Ja sam ga, kae on, upitao: Boiji Poslanie, hoemo li ih u tom
sluaju napustiti? Neete, rekao je, sve dok meu vama budu uspostavlja-
li namaz! Onaj ko bude imao nekog upravitelja koji ini neposluhe Allahu,
neka prezre te njegove neposluhe Allahu, ali neka mu ne otkazuje svoju
pokornost!444
Ranije su ve navoeni neki hadisi slini ovome koji govore o vo-
ama i ni u jednome od njih ne stoji da imam (predvodnik) mora biti
bezgrjean. Rafidije su u ovome najvei gubitnici, jer su stvar postavili tako
da je bezgreni imam ustvari nepostojei imam, koji im nije od koristi ni
u pogledu vjere, ni u pogledu ovoga svijeta! Oni tvrde da je to oekujui
imam, Muhammed ibn el-Hasan el-Askeri koji je, kako tvrde, uao u jedan
podzemni prostor 260. god., ili u vremenu bliskom toj godini, u Smurri.
Na to mjesto izvode ivotinju, mazgu ili konja, kako bi je mogao uzjahati
kada izae! U odreenim vremenima odrede nekoga da ga poziva da iza-
e; da vie: Na velikanu - izai! Na velikanu - izai! Pritom isukuju
oruje iako ih tamo niko ne napada, i ine druge stvari zbog kojih im se
smiju razboriti ljudi.
Profesor kae: ...s predvodnicima muslimana, dobrim ili loim, jer su
had i dihad dvije obaveze koje su povezane s putovanjem, tako da je u
njima neophodan neko ko e predvoditi ljude i boriti se protiv neprijatelja,
to se moe postii i s dobrim i s loim liderom (imamom).
444
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen pod br. 499 (u izvorniku).
O njegovim rijeima:
U Iodredio
vjerujemo u kiramen-katibine - plemenite pisare, koje je Allah
da nad nama bdiju.
Komentar:
Uzvieni kae: A nad vama bdiju uvari, kod nas cijenjeni pisari, koji znaju
ono to radite. (El-Infitr, 10-12); Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s
desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu rije a da pored njega nije
prisutan onaj koji bdije. (Kf, 17-18); Uz svakog od vas su meleki, ispred
njega i iza njega - po Allahovom nareenju nad njim bdiju. (Er-Rad, 11);
Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo razgovaraju i kako se me-
usobno dogovaraju? ujemo Mi, a izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju!
(Ez-Zuhruf, 80); Ova Knjiga Naa o vama e samo istinu rei, jer smo nare-
dili da se zapie sve to ste radili! (El-Gije, 29); Izaslanici Nai ono to vi
ispletkarite, doista, zapisuju! (Jnus, 21)
U Sahhu se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Kod vas se
smjenjuju meleki dana i meleki noi. Oni se susreu za vrijeme sabah-namaza
i ikindija-namaza, pa se oni koji su bili kod vas uzdiu Allahu i On ih - iako
ih On zna najbolje - upita: U kakvom stanju ste ostavili robove Moje? Kad
smo im doli, reknu Mu oni, klanjali su, i kad smo otili od njih - klanjali su!445
U drugom hadisu stoji: Sa vama se nalaze (i meleki) koji vas ne na-
putaju osim za vrijeme dok vrite nudu i dok ste u spolnom odnosu, pa
imajte obzira prema njima i ukaite im poast!446
U tumaenju se kae: Dvojica, jedan s desne a jedan s lijeve strane,
biljee djela. Onaj na desnoj strani biljei dobra djela, a onaj na lijevoj loa.
Druga dva meleka ga uvaju i tite: jedan je iza, a drugi ispred njega, tako da
se on nalazi izmeu etiri meleka danju i etiri meleka nou, koji se smjenju-
ju - dva ga uvaju, a dva biljee.
Ikrime prenosi Ibn Abbsovo tumaenje ajeta: Po Allahovom naree-
nju nad njim bdiju! (Er-Rad, 11) - To su meleki koji ga uvaju: jedan ispred,
a jedan iza njega, ali kad doe Allahova odredba, oni joj se uklone s puta!
445
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea, a struno je
elaboriran u Ez-Zillu (491)
446
Hadis je slab (daf). V.: Ed-Dafa br. 2241.
447
Abdullah je Abdullah ibn Mesd. Od njega ga, takoer, biljei i Ed-Drimi, u djelu Er-
Rikk, koji kae: Neki tvrde da rije esleme (prepustiti se, pokoriti se) ovdje znai istesleme
(predati se), odnosno zelle (postati ponizan).
448
Profesor Ahmed kir kae: Razmimoilaenje u pogledu vokaliziranja slova mim u rijei
fe eslem je staro, a ispravnije je ono miljenje prema kojemu to slovo treba vokalizirati aku-
zativnom odrednicom, kako to kae i komentator. Meutim, znaenje koje on preferira
nije ono dominantno. Tako El-Kdi Ijd u djelu Meriku-l-envr (II/218) kae: Ovaj hadis
biljeimo i s nominativnom i akuzativnom odrednicom (rijei fe eslem). Oni koji ga biljee
s nominativnom odrednicom (tj. kao fe eslemu) smatraju da se to odnosi na Poslanika, a.s.,
pa bi znaenje bilo ovako: Pa sam sauvan od njega, dok oni koji ga biljee s akuzativnom
odrednicom (tj. kao fe esleme) dre da se to odnosi na ejtana, pa bi u tom sluaju znaenje
bilo: Pa je primio islam. U drugim, glavnim djelima, mimo ovih, hadis se navodi i s izrazom:
istesleme (predao se). Pod glavnim djelima on misli na Malikov El-Muvetta i El-Buhrijev i
Muslimov Sahh, na kojima je i temeljio svoju knjigu, premda ovaj hadis ne biljee ni Malik,
ni El-Buhri.
Nevevi u svom komentaru Muslimove zbirke vjerodostojnih hadisa (Sahh Muslim) kae:
Ovo su dvije poznate varijante ovog hadisa, i strunjaci nisu saglasni u tome koja je od
njih pretenija. Hattbi tvrdi da je pretenija ona s nominativnom odrednicom, fe eslemu; a
El-Kdi Ijd da itanje s akuzativnom odrednicom ima snanije uporite. Hafiz Ibn Hibbn
ovaj hadis takoer biljei u svom Sahihu (II/283, fotokopija rukopisa) i kategorino tvrdi da
se predmetna rije treba itati s akuzativnom odrednicom, tj. kao: fe esleme. On kae: U
hadisu se govori o tome da je Odabranikov ejtan primio islam tako da ga je navraao samo
na dobro, a ne da je on bio miran od njegovih spletki, iako je bio nevjernik! Ovo je ispravno,
to potvruju i argumenti. Tvrdnja komentatora da ovo predstavlja iskrivljavanje znaenja,
budui da ejtan ne moe biti vjernik samo je skretanje panje, jer se u hadisu kae nje-
gov pratilac iz reda dinna, a ne njegov ejtan. Drugo: Dinna ima vjernika i nevjernika
- ejtani su njihovi nevjernici, pa oni od njih koji povjeruju prestaju se nazivati ejtanima.
O njegovim rijeima:
449
Umjesto: Jahfazneh min emrillh, kako se obino ui. (Nap. prev.)
450
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea.
451
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea.
452
Ovaj ajet je vrlo teko prevesti na na jezik, budui da je izraz emr, upotrijebljen u njemu,
prilino neodreen i njime se moe izraziti vei broj znaenja; pored ostalih, znai: stvar,
zapovijed, neto... dok je prevodilac prinuen opredijeliti se za samo jedno od njih. Ta
injenica ostavila je mogunost da se ajet tumai, ali i prevodi, na mnogo naina. Dok smo
se mi opredijelili za to doslovniji prijevod, uz elemente vlastitog poimanja, Korkut, npr.,
ovaj ajet prevodi ovako: Reci: ta je dua - samo Gospodar moj zna... (Nap. prev.)
Njegova mo, Njegovi: ivot, sluh, vid i sva ostala svojstva spadaju u sam
Njegov nazivnik. To znai da je On, Uzvieni, po Svome Biu i Svojim atri-
butima - Stvoritelj, a da je sve drugo, osim Njega - stvoreno. Nesporno se,
pak, zna da dua - ruh nije ni Allah, ni neko Njegovo svojstvo, ve da je jedan
od Njegovih proizvoda. Na to, pored ostaloga, ukazuju i rijei Uzvienoga:
Zar je to davno bilo kad ovjek nije bio spomena vrijedan? (Ed-Dehr, 1),
kao i Njegove rijei upuene Zekerijau: I tebe sam ranije stvorio, a nisi bio
nita! (Merjem, 9)
Naziv ovjek podrazumijeva i njegovo tijelo i njegovu duu. Obraa-
nje Zekerijau jeste obraanje i njegovoj dui i njegovom tijelu. Usto, i dua
(rh) predstavlja se kao ona koja umire, koja se uzima [zadrava] i puta,
to je svojstveno neemu stvorenom, nastalom u vremenu. to se, pak, tie
njihovog argumentiranja rijeima Uzvienog: iz zapovijedi moga Gospoda-
ra (El-Isr, 85), treba kazati da emr ovdje nije dat u znaenju zapovijedi ili
zahtjeva, ve u znaenju participa pasivnog (memur), tj. ona je ono naree-
no od moga Gospodara. Upotreba infinitiva u znaenju participa pasivnog
opepoznata je stvar i u praksi je vrlo zastupljena.
to se, pak, tie njihovog argumentiranja injenicom da Allah duu
prispodobljuje Sebi, kao u ajetu iz Svoga duha (El-Hidr, 29), treba znati
da prispodobljavanja neega Allahu ima dvije vrste: jedna vrsta su atributi,
koji ne mogu opstojati sami po sebi. Takvi su: znanje, mo, govor, sluh i vid.
Ovdje se radi o prispodobljavanju svojstva Onome ko se njime odlikuje.
Prema tome, Njegovo znanje, Njegov govor, Njegova mo, Njegov ivot -
sve su to Njegova svojstva. Isto je i s Njegovim licem i Njegovom rukom,
Uzvien neka je On! Druga vrsta jeste prispodobljavanje Njemu pojedinih
subjekata odvojenih od Njega, poput: kue, deve, roba, poslanika i due. U
ovom sluaju radi se o prispodobljavanju stvorenja njegovom Stvoritelju i
ovakvo vezivanje podrazumijeva posebnost i poaenost, po emu se ono
to se vezalo za Allaha razlikuje od drugih stvorenja.
U pogledu due zauzeta su razliita stajalita: da li je ona stvorena prije
tijela, ili poslije njega? O tome je pak bilo rijei prilikom govora o Zavjetu
(El-Msk).
Ljudi su se razliito izjasnili i o samoj naravi due. Prema jednima, ona
je neko tijelo, a prema drugima akcidentalija; trei kau: Mi ne znamo ta je
dua: da li je neka bit (devher) ili tek akcidentalija (ared). Neki su drali da
dua nije nita drugo doli uravnoteenost etiri elementa. Drugi su govori-
li: Dua je ista, nepomuena krv, liena svake pomutnine i kvarnosti. Trei
453
Affi kae: Vidjeti razmatranje o dui na 216. str. IV sveska djela Medmu-l-fetv.
454
Hadis biljei Muslim posredstvom Umm Seleme, u Propisima o denazama, str. 25.
455
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Buhri, no ne posredstvom Billa, kako se na-
daje iz autorovih rijei, ve posredstvom Ebu Katdea. Takoer ga biljee i Ahmed i drugi
autori. V.: Sahh Ebi Dvud (465)
456
V.: Es-Sahha (995).
457
Nije mi poznato da je ovo hadis - ovo su rijei erijatskih pravnika!
458
Affi kae: Pogledati Ibn Tejmijino djelo El-Aklu ve-n-naklu, II svezak, str. 177.
459
Es-Sahha (550).
460
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen pod br. 373 (u izvorniku).
a Allah najbolje zna! - da e od njega umrijeti sva stvorenja koja prije toga
nisu iskusila smrt, dok ajet ne ukazuje na to da e od toga umrijeti i ona
stvorenja koja su ve jednom iskusila smrt, odnosno ona kojima smrt nije ni
dosuena, poput hurija, dennetskih djeaka i dr. Opet, Allah najbolje zna!
O njegovim rijeima:
U Ilome
u patnju u mezaru za one koji su je zasluili, u postavljanje umr-
pitanja Munkira i Nekira u mezaru o njegovom Gospodaru,
vjeri i vjerovjesniku, shodno onome kako je navedeno u hadisima
koji se prenose od Boijega Poslanika, s.a.v.s., i od njegovih ashaba
- Allah bio zadovoljan sa njima! - te u to da je mezar ili jedna od
dennetskih bai, ili jedna od dehennemskih jama.
Komentar:
Uzvieni kae: A faraonove ljude zla kob zadesi. Oni e se ujutro i naveer
u vatri priti, a kada nastupi as: Uvedite faraonove ljude u patnju naje-
u! (El-Mumin, 45-46); Zato ih pusti dok se ne suoe s Danom u kome
e pomrijeti, Danom kada im lukavstva njihova nimalo nee koristiti i kada
im niko nee pomoi. A za sve nasilnike i druga e kazna prije ove biti, ali
veina njih ne zna! (Et-Tr, 45-47)
Ovo moe znaiti njihovu patnju u smislu ubijanja i sl., ovdje na ovome
svijetu, ali i patnju u berzahu461, to je oitije, budui da su mnogi od njih
umrli a da nisu doivjeli kaznu na ovom svijetu, ili je pak smisao iri od toga.
Od El-Bera ibn ziba - Allah bio zadovoljan sa njim! - prenosi se
sljedee: Bili smo na jednoj denazi u Beki-l-Garkadu, pa nam je priao
Vjerovjesnik, s.a.v.s., i sjeo, a mi smo posjedali oko njega i bili nepomini,
kao da su nam na glavama stajale ptice, dok se umrlome pripremao mezar.
Vjerovjesnik je rekao: Utjeem se Allahu od mezarske patnje! To je pono-
vio triput, a zatim je rekao: Doista, kada ovjek [vjernik] bude na ulasku u
onaj i izlasku sa ovoga svijeta, njemu se sputaju meleki na ijim licima kao
461
Berzah - dosl. pregrada; to je naziv za onaj meuprostor izmeu ovog i onog svijeta u
kojem borave due od vremena njihovog odlaska s ovoga svijeta pa do Dana proivljenja.
(Nap. prev.)
reknu: Kakav je ovo odvratni miris?462, a ovi reknu: To je taj i taj!, i nazovu ga
najgorim imenima kojim je nazivan na ovom svijetu, sve dok tako ne dou
do neba. Tada zatrae da mu se otvori, ali mu ne htjednu otvoriti - onda
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prouio ajet: Kapije nebeske nee se otvoriti, i prije
e debelo ue kroz iglene ui proi nego to e oni u Dennet ui! (El-Arf,
40) - i Allah rekne: Knjigu njegovih djela zavedite u Siddnu, u najnioj
zemaljskoj sferi! i njegova dua bude snano baena! - Potom je prouio
ajet: A onaj ko Allahu bude pridruivao neto u Boanstvenosti Njegovoj -
bit e kao onaj ovjek koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj
kojeg je vjetar u daleki predio odnio! (El-Hadd, 34) - Potom mu se dua
vrati u njegovo tijelo, a onda mu dou dva meleka i posade ga u sjedei
poloaj, i upitaju ga: Ko je tvoj Gospodar? i on im rekne: Hm, hm, ne znam.
A ko je ovaj ovjek koji vam je poslan?, upitaju ga zatim, i on im rekne: Hm,
hm, ne znam. Zatim sa neba doe glas: On lae, pa ga postavite u postelju iz
Dehennema i otvorite mu vrata prema Dehennemu! Do njega tada dopre
vrelina Dehennema i njegova jara a mezar mu se toliko stijesni da mu se re-
bra ispremeu. Zatim mu doe ovjek runoga lica, rune odjee i ogavnog
mirisa, i rekne mu: Dolazim ti s neim to e te okahariti - ovo ti je onaj dan
koji ti je obeavan! Ko si ti?, upita ga on. Lice ti je kao kod onog koji dolazi sa
neim loim!? Ja sam tvoje runo djelo!, rekne mu on, a on na to rekne: Gos-
podaru moj, nemoj da ikad doe Sudnji dan!463 Hadis biljee imam Ahmed
i Ebu Dvud. Nesi i Ibn Mdde navode samo njegov prvi dio a biljee ga i
El-Hkim i Ebu Avna el-Isfirini u svojim Sahhima, te Ibn Hibbn.
Svi uenjaci glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) i hadiski strunjaci rav-
naju se po ovom hadisu, koji ima i svoju potporu u drugim, vjerodostoj-
nim hadisima. Tako Buhri - Allah mu se smilovao! - posredstvom Seda i
Katdea biljei Enesovu predaju, tj. da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada
se ovjek poloi u svoj u mezar i od njega se ponu razilaziti oni koji su ga
ispraali, on uje bat njihove obue! Potom mu dou dva meleka, postave
ga u sjedei poloaj i upitaju ga: ta si govorio o ovom ovjeku?, tj. Mu-
hammedu, i vjernik im rekne: Svjedoim da je on Allahov rob i poslanik!
Pogledaj svoje mjesto u Dehennemu, rekne mu jedan od njih, koje ti je
Allah zamijenio mjestom u Dennetu! Tako on ugleda oba ta mjesta.464
462
Afifi kae: Pogledaj etvrtu raspravu o smrti due od Ibn Kajjima (u njegovoj Knjizi o dui;
nap. prev.)!
463
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahkmu-l-deniz, str. 156-159.
464
Es-Sahha (1344).
465
Hadis biljee i El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). V.: Sahh Ebi Dvud (15).
466
Hadis je dobar (hasen), a biljei ga, takoer, i Tirmizi (I/119) koji za nj kae da je dobar
i neobian (hasen garb). Meutim, njegov prijenosni niz je dobar, a hadis predstavlja
odgovor nekim savremenim autorima koji negiraju nazivanje onih dvaju meleka imenima
Munkir i Nekr. Hadis je struno elaboriran u djelu Es-Sahha (1391).
467
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Seda i Enesa, no bez rijei: ono to ja ujem.
468
Hadis biljee Muslim i Ahmed, a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (159).
se ne moe tvrditi s punom sigurnou jer izgleda da to, ipak, nije specifi-
kum samo ovoga ummeta, a Allah najbolje zna!
Isto tako, zauzeta su razliita stajalita i o ispitivanju djece, te o tome
da li je mezarska patnja neprekidna ili je vremenski ograniena. U odgovoru
se moe kazati da toga ima dvije vrste. Jedna je neprekidna, kako kae Uzvi-
eni: Oni e se ujutro i naveer u vatri priti, a kada nastupi as: Uvedite
faraonove ljude u patnju najteu! (El-Mumin, 46) Isto to nalazimo i u ha-
disu koji prenosi El-Ber ibn zib, u dijelu u kojem se govori o nevjerniku:
Zatim mu se otvore vrata prema Dehennemu i on ugleda svoje mjesto
(koje ga eka) u njemu - tako sve do Kijametskog dana!469 Hadis biljei
imam Ahmed u nekim svojim predajnim putevima.
Druga traje jedno izvjesno vrijeme a zatim se prekida. Takva je patnja
nekih grenika iji su grijesi bili manji - oni e kuati patnju shodno svojim
grijesima, a potom e im ona biti ublaena, kako smo to naveli [u] Deset
stvari koje iste od grijeha.
Postoje, takoer, razliita miljenja i u pogledu boravita dua u pe-
riodu izmeu smrti i Sudnjega dana. Jedni kau: Due vjernika borave u
Dennetu, a due nevjernika u Dehennemu. Drugi kau: Due vjernika
borave u predvorju Denneta, na dennetskim vratima, gdje im dopire nje-
gov miris, njegova ljepota i opskrba iz njega. Trei su miljenja da due obi-
tavaju na rubovima mezarova, dok Malik kae: Do mene je dolo da se dui
puta da se slobodno kree kud hoe! Jedna skupina kae: Naprotiv, due
vjernika borave kod Allaha Uzvienoga! i nita vie ne dodaju na to. Neki
smatraju da due vjernika borave u Dbiji kod Damaska, a due nevjernika
u Berehtu, jednom bunaru u Hadramevtu! Kab kae: Due vjernika bora-
ve u Illijjnu, gore na sedmom nebu, a due nevjernika u Siddnu, dolje u
sedmoj zemlji, ispod Iblsovog obraza!470 Neki tvrde da due vjernika obi-
tavaju u Zemzem-bunaru, a due nevjernika u bunaru Bereht, a neki da se
due vjernika nalaze s desne Ademove strane, a due nevjernika sa lijeve. Ibn
Hazm i neki drugi kau: Boravite dua je tamo gdje su bile i prije nego su
im stvorena tijela! Ebu Omer ibn Abdulberr kae: Due ehida borave u
Dennetu, a due ostalih vjernika u predvorjima njihovih mezarova. Od Ibn
ihba se prenosi da je rekao: Saznao sam da su due ehida poput jednih
zelenih ptica, okaene za Prijesto Boiji (El-Ar), da jutrom i veeri odlaze
469
Hadis biljei Ahmed i ranije je naveden u cijelosti (hadis br. 525 u izvorniku).
470
Affi kae: Pogledaj raspravu br. dvanaest iz knjige Er-Rh (Dua).
471
Affi kae: Pogledaj ta su uenjaci rekli o boravku due od smrti do Sudnjega dana u
raspravi br. petnaest iz Ibn Kajjimove knjige Er-Rh (Dua).
472
U izvorniku stoji: posredstvom Muhammeda ibn Abdullaha ibn Muhsina.
473
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahmedov Musned (IV/139 i 350).
474
Hadis je vjerodostojan (sahh). V.: Ahkmu-l-deniz (15)
smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su ivi i u
obilju su kod Gospodara svoga! (Alu Imrn, 169); I ne recite za one koji su
na Allahovom putu poginuli: Mrtvi su! Ne oni su ivi, ali vi to ne osjeate!
(El-Bekare, 154) [pod njim se podrazumijeva to] da je Allah njihove due
smjestio u njedra jednih zelenih ptica, kako stoji u hadisu koji prenosi Ab-
dullah ibn Abbs - Allah bio zadovoljan sa njim! - u kojem Boiji Poslanik,
s.a.v.s., kae: Kada su izginula vaa braa, tj. u Bitki na Uhudu, Allah je
njihove due smjestio u njedra jednih zelenih ptica koje piju s dennetskih
rijeka, hrane se dennetskim plodovima i sklanjaju u kandilje od zlata u hla-
du Prijestolja Boijega.475
Tako stoji u hadisu koji biljee imam Ahmed i Ebu Davud, a isti taj smi-
sao nalazimo i u hadisu koji prenosi Ibn Mesud, a navodi ga Muslim. Naime,
budui da su rtvovali svoja tijela za Uzvienog Allaha, tako da su ih Njegovi
neprijatelji iskasapili, Allah ih im je u berzahu nadoknadio drugim, boljim
tijelima u kojima e biti sve do Sudnjeg dana, tako da e pomou njih moi
kuati uitke u znatno veoj mjeri od dua koje nee imati tijela. Iz tog ra-
zloga dua vjernika bude u obliku ptice, ili kao ptica, dok dua ehida bude
u utrobi ptice. Obrati panju na izraze koji su upotrijebljeni u dva hadisa! U
Muvettau se navodi da je Kab ibn Malik kazivao da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Vjernikova dua je ptica koja brsti po dennetskom drveu sve dok
je [Allah] ponovo ne vrati u njeno tijelo na dan kad ga proivi!476 Prema
tome, njegove rijei vjernikova dua obuhvataju i ehida i druge, da bi
potom ehide izdvojio, rekavi da su njihove due u njedru jednih zelenih
ptica. Naime, ako se nalaze u njedrima ptica onda se i za njih moe kazati
da su ptice, pa tako i one ulaze u sastav onog o emu govori drugi hadis.
Proizlazi da oni imaju vei udio uitka u berzahu nego oni koji su umrli na
svojim posteljama, iako meu takvima ima i onih koji su na vioj razini od
mnogih ehida - takvi opet imaju sebi svojstveno uivanje u kojem nemaju
udjela oni koji su na nioj razini od njih, a Allah najbolje zna!
Allah je zemlji zabranio da jede tijela vjerovjesnika, kako se to navodi u
Sunenima. to se, pak, tie ehida, neki od njih su vieni, nakon dueg vreme-
na od kako su bili ukopani, kako su ostali isti, kako se nimalo nisu promijenili,
pa je mogue da e takvi i ostati u zemlji sve do dana kada e biti proivljeni,
a mogue je i da e, nakon dugog vremena, i istruhnuti, a Allah najbolje zna!
475
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Hkim i oznaava ga vjerodostojnim (sahh),
prema Muslimovim uvjetima, s im je saglasan i Zehebi. V.: El-Mikt (3853).
476
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (518).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Vjerovanje u budui svijet je neto na ta upuuje Kuran i sunnet, razum i
nepatvorena ljudska priroda. O njemu je izvijestio Uzvieni Allah u Svojoj
asnoj Knjizi, i za nj uspostavio dokaz i u veini kuranskih sura dao odgovor
onima koji ga poriu. To je stoga to su svi vjerovjesnici - mir Boiji neka
je na njima! - meusobno saglasni u pogledu vjerovanja u Allaha,477 a pri-
znavanje Gospodara je generalno u ljudskoj vrsti, ono je ovjeku priroena
stvar, tako da svi ljudi priznaju postojanje Gospodara, osim onih koji poka-
zuju prkos, poput faraona.
Meutim, stvar nije takva i s vjerovanjem u onaj svijet - njega, naime,
mnogi poriu. Muhammed, a.s., budui da je peat svih vjerovjesnika, da
je poslan tik pred Kijametski dan i da je Sakuplja (El-Hir) i Zaeljnik
(El-Mukaff), dao je takvo pojanjenje prednosti onoga svijeta nad ovim ka-
kvo nije dato ni u jednoj vjerovjesnikoj knjizi. Upravo stoga jedna skupina
filozofa, i njima slini, drali su da niko drugi i nije otvoreno govorio o po-
novnom proivljavanju ljudskih tijela osim Muhammed, a.s., to su uzeli kao
dokaz da je on govorio voen matom i pukim diskursom.
Kuran, pak, na vie mjesta govori o povratku due prilikom smrti i
povratku tijela prilikom Velikog kijametskog dana, dok ovi poriu Veliki ki-
jametski dan i ponovno proivljavanje tijela. Dio njih kae da je o neemu
takvom govorio samo Muhammed, na jedan matovit nain, to nije tano,
s obzirom da je Veliki kijametski dan bio poznat kod svih vjerovjesnika: od
Adema do Nha, do Ibrhima i Msa, do Isa i drugih vjerovjesnik, mir
Boiji neka je na njima! Allah je o njemu govorio sve od kako je Adema
477
U izvorniku stoji: u onaj svijet.
sputio na Zemlju. Uzvieni je rekao: Siite dolje - jedni drugima bit ete
neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i uivati za neko vrijeme! (El-Arf, 24); I
Allah ree: Na Zemlji ete ivjeti, na njoj ete umirati, i iz nje ete oivljeni
biti! (El-Arf, 25)
Kada je prokleti Ibls rekao: Gospodaru moj, daj mi vremena do Dana
kad e oni proivljeni biti! On mu je rekao: Daje ti se vremena do Dana ve
odreenog! (Sd, 79-81) Nh, a.s., rekao je: A Allah vas od zemlje poput
biljki stvara, zatim e vas u nju vratiti i iz nje, doista, ponovo izvesti! (Nh,
17-18) Ibrhm, a.s., rekao je: I Koji e mi, nadam se, greke moje na Sud-
njem danu oprostiti...! (E-uar, 82) itd. do kraja ovog kazivanja. Takoer
je rekao: Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i vjernicima na
Dan kad se bude polagao raun! (Ibrhm, 41) Jo je rekao: Gospodaru
moj, pokai mi kako mrtve oivljava!? (El-Bekare, 260)
Msau je, pak, Allah, kad je razgovarao sa njim, rekao: as oivljenja
e, zasigurno, doi - od svakoga ga tajim - kad e svaki ovjek, prema za-
sluzi, nagraen ili kanjen biti. I neka te nipoto ne odvrati od vjerovanja
u as oivljenja onaj ko ne vjeruje u njega, koji strast svoju slijedi, pa da
upropaten bude! (T-H, 15-16) tavie, i onaj vjernik iz reda faraonovih
ljudi znao je za Dan proivljenja, budui da je povjerovao u Msa. Uzvieni
Allah, kazujui o njemu, kae: O narode moj, ja se, zbilja, bojim za vas na
Dan kada budete jedni druge dozivali, na Dan kada budete uzmiui bjeali,
kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti! A onoga koga Allah u zabludi
ostavi toga nee niko uputiti! (El-Mumin, 32-33); O narode moj, ivot na
ovome svijetu samo je prolazno uivanje, a onaj svijet je, zbilja, kua vjena!
(El-Mumin, 39); Uvedite faraonovu svitu u patnju najteu! (El-Mumin,
46) Msa govori: Dodijeli nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu,
mi se vraamo Tebi! (El-Arf, 156)
U govoru o kravi Allah kazuje: Mi rekosmo: Udarite ga jednim nje-
zinim dijelom! - Eto, tako Allah oivljava mrtve, i pokazuje vam znakove
Svoje, da biste shvatili! (El-Bekare, 73)
Uzvieni nam, takoer, u vie kuranskih ajeta govori o tome kako je
slao Svoje poslanike kao donosioce radosnih vijesti i kao opominjae, a za
stanovnike Dehennema - kad ih njegovi uvari upitaju: Zar vam nisu do-
lazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali i opominjali
vas da ete ovaj va Dan doivjeti?! - kae: Jesu, rei e oni, ali jo je dav-
no odreeno da e nevjernici kanjeni biti! (Ez-Zumer, 71) Ovo e, dakle,
biti priznanje razliitih vrsta nevjernika, koji e se nai u Dehennemu, da su
ili gvoe, ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne moe biti oivljeno!
Oni e upitati: A ko e nas u ivot vratiti? Ti reci: Onaj Koji vas je i prvi put
stvorio! Oni e prema tebi odmahnuti svojim glavama i upitati: Kad to?!
Ti reci: Moda ubrzo! Bit e to onog Dana kad vas On pozove, i odazvat
ete se, hvalei Ga, i pomislit ete da ste samo malo vremena ostali! (El-
Isr, 49-52)
Obrati panju kako im je detaljno odgovoreno na svako pitanje! Prvo
su se zapitali: Zar kad se u kosti i prainu pretvorimo, zar emo kao nova
bia doista biti oivljeni?! (El-Isr, 49) U odgovoru na ovo pitanje reeno
im je: Ako tvrdite da nemate svog Stvoritelja i Gospodara, zato onda niste
stvorenja koja smrt ne unitava, kao kamen, eljezo ili neto to je, u vaim
oima, i vee od toga?! Ako kaete: Takvi smo kakvi jesmo, stvorenja kojima
nije svojstvena trajnost - ta bi onda moglo onemoguiti vaeg Stvoritelja,
Koji vas je napravio takvima, da vas opet ne oivi kao nova stvorenja?!
Argument se moe postaviti i drukije, naime: I da ste bili od kamena,
eljeza ili od neeg i veeg od toga, [On bi opet bio] kadar unititi vas i pre-
obraziti vaa bia, transformirati ih iz jednog stanja u drugo, a ta bi onog ko
je kadar takva tijela, i pored njihove tvrdoe i vrstoe, unititi i transformi-
rati moglo onemoguiti da to uini s onim manjim od njih?!
Potom nas je Uzvieni obavijestio o njihovom drugom pitanju - na-
veo je njihove rijei: Ko e nas ponovo oiviti nakon to se naa tijela preo-
braze i izgube? Na to im Uzvieni odgovara: Reci: Onaj Koji vas je i prvi put
stvorio! (El-Isr, 51) Poto su time dobili odgovor na koji nisu mogli nita
prigovoriti, morali su to prihvatiti kao neumitnu injenicu, pa su preli na
drugo pitanje pravdajui se njime, poput nekoga ko je ostao bez rijei: Kad
to?!, na ta im je odgovoreno: Moda ubrzo!
U ovo spadaju i rijei Uzvienoga: I Nama navodi primjer, a zaboravlja
kako je stvoren. I govori: Ko e oiviti kosti, kad budu truhle!? (Ja-Sn, 78),
pa dalje do kraja sure.
Kada bi i najueniji, najrjeitiji i najsposobniji ovjek u objanjavanju
stvari htio iznijeti bolji argument od ovoga, ili njemu ravan u pogledu jez-
grovitosti iskaza, jasnosti onoga to se njime izraava i tanosti dokaza, on
to ne bi bio u stanju uiniti. Naime, Uzvieni ovaj argument zapoinje pita-
njem koje je postavio nevjernik i koje zahtijeva odgovor, pa je u Njegovim
rijeima: A zaboravlja kako je stvoren! odgovor dat u sasvim dostatnoj
mjeri. Time je ustanovio dokaz i eliminirao sumnju, no elei taj dokaz jo
478
Kintar i okija su mjere za teinu. Prva tei oko 45 kg, a druga oko 250 g. (Nap. prev.)
479
Affi kae: Vidi Mosulijev saetak djela Es-Saviku-l-mursela, str. 106-107, I svezak, me-
kansko izdanje.
Zar onaj Ko je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima sline? Jeste!
On sve stvara, On je Sveznajui! (Ja-Sn, 81)
Zatim je to - uzvien neka je On! - potvrdio i objasnio na drugi nain:
napomenuo je da Njegovo djelo nije u ravni djela nekoga drugog, koji dje-
luje alatkama i troi se, napree i mui, i koji ne moe biti neovisan u svome
djelovanju, ve neminovno mora imati neko orue i pomagaa, dok On ono
to hoe stvoriti stvara Svojom voljom - samo mu rekne: Budi! i ono biva
onakvim kakvim ga je htio i poelio. Potom je ovaj dokaz zaokruio izjavom
da je carstvo svaega u Njegovoj Ruci i da On u njemu postupa kako hoe
Svojim djelovanjem i Svojom rijeju: A Njemu ete se vratiti! (Ja-Sn, 83)
U ovo spadaju i Njegove rijei: Zar to ovjek misli da e zaludu ostav-
ljen biti?! Zar nije kaplja bio koja se iz sjemena ubaci, a zatim je zametak bio
pa ga On stvori i oblije podari, i od njega onda par, mukarca i enu, stvori!
Pa, zar Taj nije kadar mrtve oiviti!? (El-Kijme, 36-40) Tako je Uzvieni kao
dokaz iznio injenicu da On ovjeka nee ostaviti izvan naredbe i zabrane,
nagrade i kazne, te da Njegova mudrost i Njegova mo neto takvo katego-
riki odbijaju, kako to On navodi eksplicitno: Zar ste mislili da smo Mi vas
uzalud stvorili i da se Nama neete vratiti!? (El-Muminn, 115), i tako dalje
do kraja sure. Naime, onaj Ko ga je od kapljice preobrazio u zametak, potom
u grudvu mesa, zatim mu upario ui i oi, i u njega instalirao druga ula i sile,480
kosti i druge tjelesne funkcije, ivce i krvne ile; Koji je savreno uredio njegov
ustroj i izveo ga u ovakvom obliku i formi, to je i najpotpunija forma i naj-
ljepi oblik, kako bi mogao ne biti u stanju povratiti ga i po drugi put stvoriti?
Ili, kako bi Njegova mudrost i Njegova briga o stvorenjima mogla zahtijevati
da ovjeka zaludu ostavi? Takvo to ne bi bilo prilino Njegovoj mudrosti, niti
bi bilo izvan domaaja Njegove moi. Pa, pogledaj to fascinantno argumen-
tiranje, tako saeto da saetije ne moe biti, i tako velelijepo objanjenje da
se jasnije od njega ne moe ni zamisliti, te tu nadohvatnost uporine take
argumenta da neto bliskije od toga ovjeku ne moe ni naumpasti!
U Kuranu ima mnogo slinog iznoenja argumenata, kao u rijeima
Uzvienog: O ljudi! Ako ste u sumnji spram proivljenja pa - Mi vas ve stva-
ramo od zemlje, a potom od kaplje sjemena...! (El-Hadd, 5), pa do rijei:
I Allah e, doista, oiviti one u grobovima! (El-Hadd, 7) Uzvieni, takoer,
kae: A Mi smo ovjeka od biti zemlje stvorili... (El-Muminun, 12), da bi po-
tom rekao: Zatim ete na Danu sudnjem proivljeni biti! (El-Muminun, 16)
480
Affi kae: Vidi saetak djela Es-Saviku-l-mursela, str. 106-107, I svezak.
481
El-adbu (repna kost) je jedna krhka koica u korijenu kime. Ona je vrh trtine kosti, od-
nosno mjesto odakle zapoinje rep kod etveronoaca, kako kae Hfiz u svome El-Fethu.
svi izau pred Allaha, Jedinoga, nad svime Bdijuega... (Ibrhm, 48) pa do
kraja poglavlja. On je najuzvienije razine, [Vlasnik Prijestolja! On alje rijei
Svoje iz odredbe Svoje robovima Svojim kojima On hoe...] (El-Mumin, 15)
pa do rijei: Allah e sve, zbilja, brzo obraunati. (El-Mumin, 17); I bojte se
Dana u kome ete se Allahu vratiti, zatim e se svakom ovjeku to je uradio
namiriti, i ljudima nepravda nee nanesena biti. (El-Bekare, 281)
Buhri - Allah mu se smilovao! - u svome Sahihu, posredstvom Aie,
biljei sljedee Vjerovjesnikove, a.s., rijei: Nema nikoga ko bi na Sudnjem
danu raun polagao za svako svoje djelo, a da ne bi nastradao! Boiji Posla-
nie, kazala je Aia, zar Uzvieni Allah nije rekao: Onaj kome bude knjiga
njegova u desnicu njegovu data lahko e raun svidjeti?! On joj je na to re-
kao: To je samo izlaganje, a ko god na Sudnjem danu pri polaganju rauna
bude propitivan (o svojim djelima) taj e biti i kanjen!,487 tj. kad bi Allah
pri vrenju obrauna propitivao Svoje robove (o svemu to su radili), kaznio
bi ih, a da im pritom ne bi nepravdu uinio, ali On - uzvien neka je On! -
prata i prelazi preko runih postupaka njihovih, to e, ako Bog da, kasnije
biti dodatno objanjeno.
U Sahihu su zabiljeene sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ljudi
e na Sudnjem danu pasti u nesvijest, i ja u biti prvi koji e se osvijestiti
kad - Musa se dri za stub Prijestolja Boijeg (el-Ar)!, pa ne znam da li e
se prije mene osvijestiti, ili e biti izuzet od tog onesvjetenja na ime kom-
penzacije za onu njegovu nesvijest (kad mu se Allah ukazao) na Tru!?488
Ovo padanje u nesvijest desit e se na mjestu gdje e se polagati raun, kad
Allah doe da izrekne konanu presudu, i kad se Zemlja obasja Njegovim
svjetlom. Tada e, naime, sva stvorenja pasti u nesvijest.
Ako bi neko rekao: A ta ete s Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., rijeima: Lju-
di e na Sudnjem danu pasti u nesvijest, i ja u biti prvi s kojeg e se zemlja
rastvoriti. I zatei u Msa kako se dri za stub Prijestolja Boijega!489 -
487
Hadis je vjerodostojan (sahh).
488
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je jednom navoen (u izvorniku
pod br. 297).
489
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Buhri na poetku poglavlja El-Husmt,
posredstvom Vuhejba, koji je rekao: Kazivao nam je Amr ibn Jahj, s pozivanjem na svoga
oca a on s pozivanjem na Ebu Seda el-Hdrija - on je, priajui o sluaju kad je jedan
musliman udario jednog Jevrejina, naveo sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Nemojte
postavljati pitanje ko je meu vjerovjesnicima bolji! Ljudi e na Sudnjem danu pasti u ne-
svijest i ja u biti prvi s kojeg e se zemlja rastvoriti - kad, ugledat u Msa uz jedan od
stubova Prijestolja Boijega, pa ne znam da li je i on bio meu onima koji su pali u nesvijest,
ili mu je uraunato ono njegovo ranije padanje u nesvijest!? Ovaj hadis takoer biljei i
Muslim (br. 2374) posredstvom Sufjna koji ga prenosi od Amra ibn Jahja. Meutim, on
ne navodi cijeli tekst hadisa, ali ga zato navodi Ahmed (III/33) preko istog predajnog niza.
U toj verziji hadis glasi: ... Ja u biti prvi s kojeg e se zemlja rastvoriti na Sudnjem danu.
Tako u doi svijesti i zatei Msa...
Ovu predaju podupire Ebu Hurejreov hadis, koji je kod Muslima (2373) naveden u sljede-
em obliku: Nemojte vriti preferenciju meu Allahovim vjerovjesnicima, jer e se puh-
nuti u Rog pa e u nesvijest pasti svi i na nebesima i na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne
izuzeti od toga. Zatim e se ponovo puhnuti u Rog, i ja u prvi biti proivljen - ili meu
prvima koji e biti proivljeni - kad, Msa, a.s., dri se za Prijesto Boiji! Ne znam da li mu
je uraunata ona njegova nesvijest sa Tra, ili e on biti proivljen prije mene!
Iz ova dva hadisa jasno se razaznaje da je ova druga nesvijest nesvijest proivljavanja, koja
se spominje u ajetu, a ne nesvijest do koje e doi usljed izricanja konane presude, kako je
to naveo komentator, povodei se za Ibnu-l-Kajjimom. Prema tome, u hadisu nema nieg
nejasnog, a Allah najbolje zna.
490
Hadis biljei Muslim (br. 2278) u odjeljku o prednosti naeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., u sljede-
em obliku: ...I prvi nad kim e se rastvoriti kabur! Biljee ga jo i Ebu Dvud, Tirmizi i
Ahmed.
491
Hadis je vjerodostojan (sahh) i predstavlja zavretak Ebu Hurejreovog hadisa navedenog
prije njega u El-Buhrijevoj zbirci. Pod njegovim rijeima: ...ili je bio meu onima koje je
Allah izuzeo misli se: koje nije onesvijestilo puhanje u Rog, kako se to eksplicitno nazna-
ava u predaji koju navodi Ibn Ebi-d-Dunja u knjizi El-Bas, posredstvom Hasana, s nepot-
punim prijenosnim nizom (mursel), kako stoji u El-Fethu.
492
Hadis je slab (daf), jer je El-Hasan el-Basri mudellis (preuti posrednika od kojeg je uo ha-
dis). U ovom sluaju je pak naveo osobu od koje prenosi to i jeste mahana predmetnog
hadisa. Naime, ak i kad bi se ustanovilo da je sluao govor Ebu Hurejrea i Ebu Msa, ni
ta injenica ne bi bila dostatna sve dok on eksplicitno ne bi naznaio da im je neki od njih
prenio odreeni hadis, kako je to utvreno u El-Mustalehu. Stvar e biti drukija ukoliko se
utvrdi da je pouzdana njegova predaja u ovoj knjizi gdje se eksplicitno navodi da ju je El-Ha-
san uo od Ebu Musa.
493
Affi kae: Pogledaj etvrtu raspravu u Ibnu-l-Kajjimovoj knjizi Er-Rh!
494
Mevkif - mjesto stajanja na Sudnjem danu. (Nap. prev.)
495
Hadis biljei Muslim (I/173).
496
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga El-Hkim (II/376) a mislim da ga i Bejheki navodi
ba preko njega. El-Hkim kae da je vjerodostojan, prema uvjetima El-Buhrija i Musli-
ma, s im se saglasio i Ez-Zehebi! Meutim, meu njegovim prenosiocima nalazi se i Jezd
ibn Abdurrahmn Ebu Hlid ed-Dlni od kojeg ni El-Buhri ni Muslim ne biljee nita.
Osim toga, premda je on iskren prenosilac (sadk), esto je grijeio u svom prenoenju i bio
mudellis (preuivao je posredne prenosioce), kako stoji u Et-Takrbu. U ovoj, pak, predaji
on imenuje onog od koga prenosi hadis tako da moemo biti sigurni da ga ne podmee, ali
zato moe biti da grijei u samom prenoenju. No kako hadis prenose i drugi, kako emo
vidjeti, moemo iskljuiti i tu mogunost. Hadis, takoer, El-Hkim biljei (IV/590-592) u ci-
jeloj njegovoj duini, kao i Et-Taberni u El-Mudemu-l-kebr (III/46/;II/47/2), posredstvom
ovog Ebu Hlida, koji ga prenosi od Ibn Mesda. Slijedi ga Zejd ibn Ebu Unejse, koji ga isto
tako prenosi kao nepretrgnutu (merf) predaju od Poslanika, a.s., to je u cjelovitom obliku
zabiljeeno kod Et-Tabernija. Budui da je Zejd pouzdan prenosilac, hadis time ulazi u
sastav vjerodostojnih, Bogu hvala.
1. Ovako stoji u predaji koju El-Hkim navodi s nepotpunim prijenosnim nizom (mevkf),
dok je u onoj koju navodi s potpunim prijenosnim nizom (merf) upotrijebljen izraz
dne (manje, nie, prije), a kod Et-Tabernija umjesto nje stoji asgar (manje). Ova njego-
va predaja je primjerenija, budui da kontekst hadisa upuuje upravo na to.
2. Ovako stoji u predaji koja se biljei preko nepotpunog prijenosnog niza, dok u onoj s
potpunim prijenosnim nizom, kod El-Hkima i Et-Tabernija, stoji fe jemurrne (pa e
prelaziti).
3. Ovako je i u El-Mustedreku i u El-Mudemu, dok je ona predaja koju ejh Ahmed kir
- Allah mu se smilovao! - ovdje navodi kao uvjetovanu (muallek), a u kojoj stoji: neki
kao spremni putnici, neki poput svog obinog hoda ustvari druga El-Hkimova preda-
ja (II/275) koju on biljei mimo Ed-Daltijevog prijenosnog niza, na koji se ejhov pogled
nije spustio usprkos injenici da se nalazi odmah na sljedeoj stranici iza one s onom
drugom predajom. Uspjeh, pak, daje samo Allah Uzvieni!
497
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Muslim. Slian hadis navodi i Ahmed, posred-
stvom Ummu Ber.
Isto je i sa onima koji stignu do Vatre: prelazit e iznad nje preko Sirat-
uprije, pa e Allah spasiti one koji su bili bogobojazni, a one druge e osta-
viti da klee u Vatri. U navedenom hadisu kojeg prenosi Dbir Poslanik, a.s.,
jasno je naznaio da stizanje do vatre (vurd) znai dolazak na Sirat-upri-
ju. Hafiz Ebu Nasr el-Vili498 prenosi sljedee Ebu Hurejreove rijei: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Poduavaj ljude mome sunnetu, makar to njima i
ne bilo drago, a ako eli da se na Sirat-upriji ne zadri ni koliko treptaj oka
prije nego ue u Dennet, onda u Allahovu vjeru ne unosi nikakvu novota-
riju po svome nahoenju!499 Ovo navodi El-Kurtubi, a Ebu Bekr ibn Ahmed
ibn Sulejman en-Neddr, posredstvom Jala ibn Munje, navodi sljedee
rijei Boijega Poslanika, s.a.v.s.: Na Sudnjem danu Vatra e vjerniku rei:
Prelazi vjernie - tvoje svjetlo je utrnulo moj plamen!500
to se tie njegovih rijei: ...i Vagu one znae: i vjerujemo da (na Sud-
njem danu) ima Vaga. Uzvieni kae: I Vage pravednosti Mi emo na Sud-
njem danu postaviti, i nijednom ovjeku nikakva se nepravda nee uiniti.
A ako neto teko bude koliko zrno goruice to je, donijet emo ga! I dosta
je da Mi svidimo raune. (El-Enbij, 47); Pa iji tegovi teki budu, takvi e
uspjeti i spaeni biti, a iji tegovi lahki budu, takvi su sebe upropastili, u De-
hennemu e vjeno biti! (El-Muminn, 102-103)
El-Kurtubi kae: Uenjaci kau: Kad se obraun svede, pristupit e
se vaganju djela, jer e nagrada biti prema teini pa, prema tome, to mora
uslijediti iza izvrenog obrauna. Obraun je radi potvrivanja djela, dok je
vaganje radi utvrivanja njihove teine kako bi se, sukladno toj teini, mogla
odrediti nagrada. Naime, rijei Uzvienoga: I Vage pravednosti Mi emo
na Sudnjem danu postaviti mogle bi znaiti da e tamo biti vie vaga koji-
ma e se vagati djela, a mogle bi podrazumijevati i ono to e se vagati - u
tom sluaju pluralni oblik (vage) dat je s obzirom na raznovrsnost djela koja
e se vagati, a Allah najbolje zna!
Ono na ta ukazuje sunnet jeste da vaga kojom e se vagati djela
ima dva vidljiva i opipljiva tasa. Imam Ahmed biljei sljedeu izjavu Ebu
498
Radi se o Hafizu El-Viliju el-Bekriju Ebu Nasru es-Sedeziju, umro 444. godine (po Hidri).
Podatke o njemu iznosi Ez-Zehebi u djelu Tezkiretu-l-huffz (III/279-298).
499
Ovo je izmiljen hadis (mevd), odnosno dio je hadisa kojeg Ebu Nuajm i El-Hatb pre-
nose od Ebu Hurejrea kao predaju s potpunim prijenosnim nizom (merfu), a kojeg Ib-
nu-l-Devzi navodi u djelu El-Mevdt (Izmiljeni hadisi). Ja sam o njemu govorio u djelu
El-Ehdsu-d-dafa (Slabi hadisi), str. 265.
500
Hadis je slab (daf); biljee ga: Et-Taberni, Ibn Adijj, Ebu Nuajm i dr., sa slabim i prekinu-
tim prijenosnim nizom.
501
Hadis je vjerodostojan (sahh); tako ga je okarakterizirao El-Hkim, pozivajui se na Mu-
slimove uvjete, s im se saglasio i Ez-Zehebi. Tirmizi ga, pak, ocjenjuje dobrim (hasen). U
verzijama hadisa i kod jednog i kod drugog stoji: A nita nema teine pored Allahovog
imena! Predaja koja se navodi u ovoj knjizi nalazi se kod Ahmeda (II/213) i spada u red sla-
bih (zz) predaja. O prijenosnom nizu ovog hadisa govorio sam u knjizi Silsiletu-l-ehdsi-
s-sahha, str. 135.
502
Ovo je ranije spominjani hadis, radi se samo o njegovoj drugoj verziji, i nije vjerodostojan
s aspekta svog prijenosnog niza, budui da se meu njegovim prenosiocima nalazi i Ibn
Leha, koji je imao slabo pamenje, tako da se hadisi koji se prenose samo posredstvom
njega ne mogu uzeti kao erijatski argument. Hadis biljei Ahmed (II/221).
503
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (VII/125).
504
Hadis je dobar (hasen), a biljei ga Ahmed u svom Musnedu (1/450) s dobrim prijenosnim
nizom.
505
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Tahrdu mukileti-l-fakri, pod
br. 59.
506
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) i ve je navoen.
507
Hadis je izmiljen (mevd), a biljei ga, takoer, i Ebu Nuajm u El-Hilji (VI/174), gdje kae:
Prenosi ga jedino Davud ibnu-l-Muhabber. Meutim, strunjaci su ga odbacili kao pre-
nosioca, s obzirom da je izmiljao hadise.
508
U izvorniku stoji pranjavog (agber).
509
Hadis je vjerodostojan (sahh); imam Ahmed ga biljei u svom Musnedu (II/423), s vjerodo-
stojnim prijenosnim nizom.
510
Affi kae: Pogledaj hadise o prijetnji u djelu Medridu-s-slikn (I/395-397).
511
Hadis biljei El-Buhri na poetku poglavlja o meusobno nanesenim nepravdama
(Kitbu-l-mezlim), zatim Ahmed (III/13/63/74), posredstvom Ebu Seda el-Hdrija, dok
ga kod Muslima nisam vidio.
O njegovim rijeima:
Komentar:
to se tie njegovih rijei: Dennet i Dehennem su dva stvorenja treba ka-
zati da pripadnici glavnog toka islama (ehlu-s-sunne) imaju jedinstven stav
o tome da su Dennet i Dehennem dva stvorenja koja i sada postoje. Oni
su permanentno bili na tome sve dok se na scenu nije stupila generacija
mutezila i kaderija i to zanijekali i rekli da e Dennet i Dehennem Allah
stvoriti tek na Sudnjem danu! Na to ih je navelo njihovo pogreno naelo
kojim oni reguliraju Allahovo djelovanje: da Allah treba raditi ovako, a ne bi
trebao raditi onako! Allaha su mjerili prema Njegovim stvorenjima u njiho-
vim postupcima tako da su oni, u pogledu djela, antropomorfisti. U njihova
uenja uvukao se dehmizam, ime su postali muattile. Govorili su da bi
stvaranje Denneta prije izricanja konanog suda bila besmislica, budui da
bi on, u tom sluaju, predugo vremena bio izvan upotrebe. Tako su odbaci-
vali sve svete tekstove koji nisu bili podudarni s ovim lanim erijatom kojeg
su ustanovili za Gospodara Uzvienog i tim tekstovima davali drugi smisao.
One koji se nisu slagali s njihovim erijatom smatrali su zabludjelima i ino-
vatorima u vjeri.
Neki od kuranskih tekstova jesu ovi:
a) rijei Uzvienoga o Dennetu: On je pripremljen za bogobojazne.
(Alu Imrn, 133); Pripremljen za one koji vjeruju u Allaha i Njego-
ve poslanike. (El-Hadd, 21)
b) rijei Uzvienoga o Dehennemu: On je pripremljen za nevjernike.
(Alu Imrn, 131); Zbilja, Dehennem zasjeda bit e, nasilnicima
mjesto povratka. (En-Nebe, 21-22)
Uzvieni jo kae: A vidio ga je i pri silasku drugome, kod Sidretu-l-
Munteha, kod nje Dennet utoita je. (En-Nedm, 13-15) Vjerovjesnik,
512
Hadis je vjerodostojan (sahh).
513
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Ahmed (II/16, 51, 113, 123).
514
Hadis je vjerodostojan (sahh) i zapravo je dio jednog dueg hadisa u kom se govori o
namazu kod pomraenja Sunca (Kitbu salti-l-kusf). Kod mene je struno elaboriran u
dijelu posveenom ovom namazu.
sam i Vatru - nikada prije nisam vidio tako straan prizor. Zapazio sam da
veinu njenih stanovnika ine ene! A zbog ega, Boiji Poslanie!?, upitali
su i on im je rekao: Zbog njihovog poricanja! Zbog poricanja Allaha!?,
upitali su i on im je rekao: Poriu muu, poriu dobroinstvo koje im se
uini: da nekoj od njih sve vrijeme ini dobro, a onda joj jednom iskvari,
rekla bi: Nikada od tebe nisam vidjela nikakvog dobra!515
U Muslimovom Sahhu zabiljeen je hadis koji prenosi Enes - u njemu
Poslanik, a.s., kae: Tako mi Onog u ijoj je ruci moja dua, da ste vi vidjeli
ono to sam ja vidio, malo biste se smijali, a mnogo biste plakali! A ta si
vidio, Boiji Poslanie!?, upitali su ga i on im je rekao: Vidio sam Dennet i
Dehennem!516
U Muvettau i u Sunenu navodi se sljedea izjava Kaba ibn Mlika: Bo-
iji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Dua vjernikova je jedna ptica517 koja se hrani
s dennetskog drvea sve dok je Allah na Sudnjem danu ne vrati u njego-
vo tijelo!518 U ovom hadisu nedvosmisleno se naznaava duin ulazak u
Dennet prije Sudnjega dana.
U Muslimovom Sahhu, te u Sunenu i Musnedu navodi se hadis koji
prenosi Ebu Hurejre - Allah njime bio zadovoljan! - u kojem stoji da je Boiji
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada je Allah stvorio Dennet i Dehennem, poslao
je Debraila do Denneta i rekao mu: Idi i pogledaj ga, i vidi ta sam u njemu
pripremio za one koji e boraviti u njemu! On je otiao i pogledao ga i vidio
ono to je Allah u njemu pripremio za one koji e boraviti u njemu, pa kad se
vratio rekao je: Tako mi dostojanstva Tvoga, ko god uje za njega taj e i ui
u njega! Zatim je (Allah) naredio da se Dennet okrui tekoama, pa mu je
rekao: Vrati se pa ga ponovo pogledaj i vidi ta sam u njemu pripremio za
one koji e boraviti u njemu! On ga je pogledao, pa kad se vratio rekao je:
Tako mi dostojanstva Tvoga, bojim se da niko nee ui u njega! Zatim ga je
poslao do Dehennema i rekao mu: Idi i pogledaj ga, i vidi ta sam u njemu
pripremio za one koji e boraviti u njemu!, i on ga je pogledao - kad tamo
plameni jezici, jedni druge zahvaaju, pa kad se vratio rekao je: Tako mi do-
stojanstva Tvoga, u njega nee ui niko ko uje za njega! Zatim je (Allah)
naredio da se Dehennem okrui strastima, pa mu je rekao: Vrati se pa ga
515
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je, takoer, elaboriran tamo.
516
Hadis je vjerodostojan (sahh).
517
Affi kae: Ovo se nalazi u Ibnu-l-Kajjimovom djelu Hdi-l-ervh.
518
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Es-Sahha ( 995).
519
Hadis je vjerodostojan (sahh); takvim su ga ocijenili i Tirmizi i El-Hkim (I/26), s ime
se saglasio i Ez-Zehebi. Autor ga je, pak, grekom, pripisao Muslimu; V.: Sahhu-l-dmi
(5086) i El-Mikt (5696); naime, u verziji koju biljei Muslim stoji: Dennet je okruen...
Dehennem je okruen strastima, kako biljei i El-Buhri.
520
Hadis je struno elaboriran u djelu Es-Sahha, str. 105.
521
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u prethodnom izvoru, na str. 64.
koje smo naveli, i drugi koje nismo naveli. Ako, pak, hoete kazati da jo nije
dovreno stvaranje svega onoga to je Allah u njemu predvidio za one koji
e tu boraviti, te da Allah permanentno u njemu stvara novo i novo i da e,
kada vjernici uu u Dennet, pri njihovom ulasku stvoriti jo neke druge
stvari - onda je to istina koja se ne moe opovrgnuti. Dokazi koje vi nudite
upuuju upravo na neto takvo.
A to se tie vaeg argumentiranja kuranskim ajetom: Sve e poumi-
rati, osim Lica Njegovoga! (El-Kasas, 88), za njim ste posegnuli samo zbog
svog pogrenog razumijevanja njegovog smisla tako da je vae argumentira-
nje njime da sada ne postoje ni Dennet ni Dehennem ravno argumentira-
nju vae brae o njihovom nestanku, razaranju i smrti njihovih stanovnika!
Meutim ni vi, ni vaa braa niste pravilno shvatili smisao ovog ajeta, to
je, pak, polo za rukom istaknutim autoritetima islama. Oni kau da se pod
sintagmom kullu ejin (sve; dosl. svaka stvar) podrazumijeva sve ono emu
je Allah odredio nestanak, sve to je takvo e poumirati, dok su Dennet
i Dehennem stvoreni za trajanje, a ne za nestajanje. Isto je i s Prijestoljem
Boijim (el-Ar) - on je, naime, plafon Denneta.
Neki kau da se ajetom hoe kazati da e sve propasti osim Njegove
vlasti; drugi su miljenja da se ajetom eli kazati kako e propasti sve ono to
nije uraeno u Njegovo ime; trei kau: Uzvieni Allah je objavio: Sve to
je na Zemlji - prolazno je. (Er-Rahmn, 26), pa su meleki rekli: Stanovnici
Zemlje e svi poumirati, mislei kako su oni lieni toga. Onda ih je Uzvieni
obavijestio da e poumirati i oni na nebesima i oni na Zemlji - rekao je: Sve
e poumirati, osim Lica Njegovoga! (El-Kasas, 88), jer je On Vjeno ivi, Koji
ne umire. Tada je melekima postalo jasno da e poumirati i oni. Oni su ovo
kazali usklaujui predmetni ajet i nedvosmislene svete tekstove koji govo-
re o neprolaznosti Denneta i, takoer, neprolaznosti Dehennema, o emu
e, ako Bog da, uskoro biti vie rijei.
to se tie njegovih rijei: koja nikada nee ieznuti ni nestati -
one odraavaju stajalite najveeg dijela istaknutih autoriteta vjere, ranijih
i kasnijih, dok je jedna skupina njih, ranijih i kasnijih,522 zatupala stav da je
522
Treba kazati da, ipak, nije utvreno da je bilo ko iz prvih muslimanskih generacija (selef) za-
stupao stajalite o prolaznosti Dehennema. O neemu takvom govore tek blijede predaje
koje se ne mogu uzeti za argument, dok je dio hadisa na koje se poziva izmiljen, a ak i da
su vjerodostojni, opet ne bi ukazivali na navodnu prolaznost, ve na trajnost Dehennema,
te tek na izlazak vjernika iz njega. Neke od tih hadisa struno sam elaborirao u djelu Ed-
Dafa, pod br. 606 i 707. Potom mi je dopao ruku jedan rukopisni traktat u biblioteci El-
Mektebu-l-islmi, koji je napisao veliki uenjak, princ Es-Sann, koji se bavio vanim pitan-
jem, kao odgovor na ono to je o tome kazao Ibnu-l-Kajjim - Allah mu se smilovao! - pa
sam ja dao svoj komentar na njega, izvrio strunu elaboraciju hadisa koji se tamo navode
i napisao obiman predgovor, to je i tampano pod patronatom spomenute biblioteke.
523
Misli na njegovo stajalite o prolaznosti Denneta. Mi emo, pak, dodati da on nije imao
prethodnika ni u pogledu stava o prolaznosti Dehennema, kako smo to maloas kazali.
524
Affi kae: V.: Medmu-l-fetv, II svezak, str. 48.
Ovakvih ajeta ima velik broj. U njima Uzvieni obavjetava Svoje robo-
ve da se sve stvari odvijaju po Njegovom htijenju: to On hoe to i biva, a
to On nee to ne biva.
Neki kau da je estica ma (to) u predmetnom ajetu (tj. illa ma ae
Rabbuke) data u znaenju men (koji, koga), tj. osim onih iz reda sretnika
koje Allah htjedne uvesti u Dehennem zbog nekih grijeha koje su poi-
nili.
Osim ovih, izreeno je jo razliitih miljenja o znaenju ovog ajeta. U
svakom sluaju, ovo izuzimanje u ovom ajetu spada u dvojbena mjesta u
Kuranu, dok je onaj dio koji ga slijedi: To je dar koji e neprekidno trajati
(Hd, 108) sasvim jasan i nedvojben. Isto je i s rijeima Uzvienoga: Doista
je to Naa opskrba, njoj nema prestanka. (Sd, 54); ...S plodovima kojih
uvijek ima, i hladovinom koja ne jenjava. (Er-Rad, 35)525; Iz bai izvedeni
nee biti. (El-Hidr, 48)
Uz to, Allah na vie mjesta u Kuranu stanovnicima Denneta potvr-
uje vjeni boravak u njemu, dajui obavjetenje o tome da oni u dennet-
skim baama nee smrt kuati, osim prve smrti. (Ed-Duhn, 56) Ovo izu-
zimanje je, pak, netipino, pa ako bismo ga pridodali onom izuzimanju u
ajetu: Osim ako tvoj Gospodar drukije ne odredi (Hd, 108) pokazalo bi
se da se i u jednom i u drugom ajetu misli na izuzimanje vremena u kojem
jo nisu bili u dimenziji dennetske vjenosti, poput izuzimanja prve smrti
iz ukupnosti smrti. Naime, ta smrt je prethodila njihovom zauvjekom ivo-
tu, to je komponenta razliitosti od Denneta, koja je prethodila njihovoj
vjenosti u njemu.
U sunnetu ima velik broj dokaza o zauvjekosti Denneta i njegovom
vjenom trajanju, poput hadisa: Onaj ko ue u Dennet samo e uivati,
nee nesretan biti; vjeno e ivjeti, nee umrijeti!526 Zaut e se glas: O
stanovnici Denneta, imate to da ete zastalno zdravi biti, da se nikad ne-
ete razboljeti; da ete zastalno mladi biti, da nikad ostariti neete; da ete
zastalno ivjeti, da nikad umrijeti neete!527 A ranije smo naveli i hadis u
kojem se govori o klanju smrti izmeu Denneta i Dehennema, kad e se
525
Affi kae: V.: 251. str. knjige Hdi-l-ervh.
526
Hadis biljei Muslim, a struno je elaboriran u djelu Es-Sahha (1086).
527
Hadis biljei Muslim (VIII/148) posredstvom Ebu Seda i Ebu Hurejrea, s tim da je zadnja
reenica navedena ispred one koja joj prethodi i da ima dodatak: Imat ete to da ete
zastalno biti u uitku i da nikada neete biti nesretni! To izraavaju rijei Uzvienog: I oni
e biti dozivani: Eto, vi ste Dennet ovaj naslijedili za ono to ste radili! (El-Arf, 43)
rei: O dennetlije, (od sada je) vjenost, smrti vie nema! O dehennemlije,
(od sada je) vjenost, smrti vie nema!528
to se, pak, tie zauvjekosti i vjenog trajanja Dehennema ljudi su o
tome zauzeli osam razliitih stajalita:
Prvo od njih je da onaj ko ue u njega nikada vie nee izai iz njega.
To je stav haridija i mutezilija.
Drugo je da e stanovnici Dehennema u njemu biti u patnji a zatim e
doi do transformacije njihove prirode i ona e postati priroda vatre tako da
e oni u njoj nalaziti slast, usljed podudarnosti njihovih priroda! Ovo je stav
Ibn Arebija et-Tija, predvodnika onih koji stoje na stanovitu o transcen-
dentalnom jedinstvu bitka (el-ittihdijje).
Tree je da e njegovi stanovnici u njemu biti u patnji neko odreeno
vrijeme a potom e ga napustiti a u njemu e ih naslijediti neki drugi ljudi.529
Ovo su Jevreji ispriali Vjerovjesniku, s.a.v.s., i on im je to oznaio lanim,
to je uinio i Uzvieni Allah objavivi: Oni vele: Nas e vatra pei samo
nekoliko dana! Ti reci: Da li vi uzeste zavjet od Allaha?! - jer Allah zavjet
Svoj sigurno ne kri - ili vi govorite o Allahu ono to ne znate. Nije tako! Oni
koji budu zlo radili i grijesi ih njihovi budu zarobili, takvi e u Vatri boraviti!
U njoj e vjeno ostati! (El-Bekare, 80-81)
etvrto je da e ga njegovi stanovnici napustiti, a on e ostati kakav je
i bio, bez ikog u sebi.
Peto je da e Dehennem nestati sam po sebi, budui da spada meu
stvorenja, da je nastao nakon to ga, prethodno nije bilo, a da je neemu
takvom nezamisliva stalna opstojnost. Ovaj stav zastupali su Dehm i nje-
gova frakcija. Kod njega, u tom smislu, ne postoji nikakva razlika izmeu
Denneta i Dehennema, kako smo to ranije vidjeli.
esto je da e doi do prestanka kretnji njegovih stanovnika i do nji-
hove pretvorbe u neivu tvar kad vie nee osjeati bol. Ovaj stav zastupao
je Ebu-l-Huzejl el-Allf, kako je ranije navedeno.
Sedmo je da e Allah iz njega izvesti koga bude htio - kako se to na-
znaava u hadisu - a onda e ga zadrati jo neko vrijeme, a potom okon-
ati njegovo postojanje, budui da je za nj odredio rok kad e se zavriti.
528
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
529
Affi kae: V.: ezdeset i sedmi odjeljak knjige Hdi-l-ervh, str. 298.
530
Predaja je slaba (daf), jer je prenosi El-Hasan, koji eksplicitno kae: Omer je rekao, no
El-Hasan nije sluao Omera, Allah bio zadovoljan sa njim! Ibnu-l-Kajjim u svome djelu Hdi-
l-ervh (II/71, El-Kurdijevo izdanje), ovu predaju je propratio rijeima: El-Hasan nije sluao
Omera, no i pored toga nastojao je predaji priskrbiti snagu govorom Hattabija koji nema
neke vrijednosti, a koji glasi: Dovoljno ti je to je ovaj prijenosni niz ovako respektabilan (!)
jer El-Hasan, iako nije sluao Omera, predaju prenosi od nekog iz druge muslimanske gene-
racije (tabin). Prema tome, da nije smatrao da se radi o vjerodostojnoj Omerovoj izjavi, ne
bi to ni rekao onako kategorino; ne bi, naime, rekao: Omer ibnu-l-Hattb je rekao!
Meutim, zaudno je da je neko poput Ibnu-l-Kajjima - Allah mu se smilovao! - mo-
gao izrei neto ovakvo. Naime, ovo znai uzimanje za argumenat hadisa nekog tabiina
nepoznatog identiteta, jer ako je El-Hasan predaju preuzeo od nekog tabiina, ostaje ne-
poznato ko je taj ovjek? Kakav je njegov status u prenoenju hadisa u pogledu pamenja
i preciznosti? Zar ovakva Ibnu-l-Kajjimova logika ne vodi izvrtanju pravila i naruavanju
naela hadiske znanosti, prema kojima se svaki hadis koji se prenosi od nepoznate osobe
smatra slabim (daf), ba kao i hadis koji se prenosi nepotpunim ili prekinutim prijeno-
snim nizom (mursel i munkati), budui da se vezuju za prenosioca koji se ne spominje, ili
se ne imenuje?! Uz to, vodi i prihvatanju hadisa El-Hasana el-Basrija, za koje on navodi i
nisku prenosilaca (muanan) a da i ne govorimo o hadisima koje prenosi s nepotpunim ili
prekinutim prijenosnim nizom, kakav je, npr., hadis koji on prenosi od Semure, a koji glasi:
Kad je Hav zatrudnila, oko nje je stao obilaziti Ibls - a njoj djeca inae nisu ostajala u
ivotu - pa joj je rekao: Daj mu ime Abdu-l-Hris!, i ona je djetetu dala ime Abdu-l-Hris
pa je poivjelo. To je bilo nadahnue i njegov nalog!
To je slab hadis (daf), tavie laan, a jedini mu je nedostatak El-Hasanovo navoenje
njegovog prijenosnog niza (anana). Naime, on je prokomentirao jedan ajet, koji su neki
komentatori tumaili ba ovim hadisom, na nain koji je odudarao od onog to ovaj nje-
gov hadis izraava, u emu su ga slijedili i neki eksperti (muhakkikn), meu kojima i sam
Ibnu-l-Kajjim, to sam objasnio u djelu Silsiletu-l-ehdsi-d-dafa (hadis br. 342).
Isto je s njegovim hadisom o tome da glasno smijanje kvari abdest, koji se od njega prenosi
kao predaja s nepotpunim prijenosnim nizom (mursel); i on je slab (daf), po opoj sagla-
snosti hadiskih strunjaka.
Neka se Allah smiluje Ibnu-l-Kajjimu i neka mu oprosti grijehe - on je svojim oznaavan-
jem ovakvih predaja od Omera - Allah bio zadovoljan sa njim! - vjerodostojnim otvorio
opasna vrata pred nekim zabludjelim sektama koje to koriste za podupiranje svoje zablu-
de, poput, npr., kadijanija. Naime, oni su ti koji plasiraju stajalite o prolaznosti Dehen-
nema i prestanku kazne za nevjernike, kako sam to objasnio u navedenom djelu, govorei
o hadisu kojim se izraava isti smisao kao i ovom predajom. Govorei o Omerovoj izreci
ukazao sam na taj hadis, a kad sam ustanovio koji je njegov prijenosni niz, podrobnije sam
se osvrnuo na nj i pridodao ga naznaenom hadisu.
Jednom rijeju: Ova predaja se ne moe vezati za Omera, niti za nekog drugog ko bi je
prenosio od Poslanika, a.s., a ispravnost je u Allahovim rukama. U vezi s ovim konsultiraj
djelo velikana znanosti Es-Sananija Refu-l-estr li ibtli edilleti-l-kiline bi feni-n-nr, s
naim predgovorom i komentarom.
Slina izjava prenosi se i od Abdullaha ibn Amra, kao predaja od ashaba (mevkuf), no sa
slabim prijenosnim nizom, te od Ebu Ummea kao predaja od Poslanika, a.s., (merf) s
konstruiranim prijenosnim nizom o emu sam govorio u djelu Silsiletu-l-ehdsi-d-dafa
ve-l-mevda, kako sam to maloas rekao.
531
Korkut, npr., izraz ahkba (sing. hukb), upotrijebljen u ovom ajetu, prevodi kao: zauvijek
ostati, to je samo jedna od mogunosti njegove eksplikacije. Jeziki, pak, ovim izrazom
se oznaava period od osamdeset i vie godina. (Nap. prev.)
532
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh) i ve je navoen (pod br. 308) (u izvorniku).
533
Affi kae: V.: stranice 254-279 u djelu Hdi-l-ervh.
534
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea, u sklopu ha-
disa u kome se govori o kazni na Sudnjem danu onom ko ne bude davao zekat. U istom
tom odjeljku nalazi se i kod El-Hkima (IV/572), u predaji od Ibn Amra, i on ga je ocijenio
kao vjerodostojnog (sahh), s im se saglasio i Ez-Zehebi.
nikad izvedeni nee biti!535 (El-Hidr, 48); I iz Vatre oni nee izlaziti. (El-Be-
kare, 167); A prije e i deva kroz iglene ui proi nego to e takvi u Dennet
ui! (El-Arf, 40); U Dehennemu nee na smrt osueni biti, pa da umru,
niti e im se patnja u njemu olakati. (Ftir, 36); Patnja Dehennema je,
zbilja, neminovna. (El-Furkn, 65)
I brojni hadisi govore o tome da e iz Dehennema izai svi koji su po-
tvrdili da nema drugog boga osim Allaha, a u hadisima koji govore o zauzi-
manju na Sudnjem danu (efaat)536 eksplicitno se naznaava da e grenici
iz reda onih koji su izraavali Allahovu jednost jednom izai iz Dehennema,
i da je to neto to se odnosi iskljuivo na njih, pa ako bi i nevjernici izali
iz Vatre, u tom sluaju bi bili izjednaeni sa njima, tako da izlazak ne bi bio
specifikum samo za vjernike. A ni Dennet, ni Dehennem nisu vjeni sami
po sebi, oni su takvi stoga to ih Allah odrava takvima.537
to se tie Profesorovih rijei: i jednom i drugom od njih stvorio je
stanovnike - Uzvieni Allah kae: A za Dehennem Mi smo mnoge dinne
i ljude stvorili. (El-Arf, 179) Od Aie - Allah bio zadovoljan sa njom! - pre-
nosi se sljedee: Boiji Poslanik, s.a.v.s., pozvan je na denazu jednom ensa-
rijskom djetetu, i ja sam rekla: Blago njemu, Boiji Poslanie, on je jedna od
dennetskih ptica - niti je kakvo zlo uradio, niti e kakvo zlo snai! Ili to ba
i nije tako, Aia!, kazao je on. Allah je za Dennet stvorio stanovnike - stvo-
rio ih je za njeg dok su jo bili u kimama svojih oeva, a i za Dehennem je
stvorio stanovnike - stvorio ih je dok su jo bili u kimama svojih oeva!538
Hadis biljee Muslim, Ebu Dvud i En-Nesi.
Uzvieni Allah kae: Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bi-
smo ga na kunju stavili i inimo da on uje i vidi. Mi mu na Pravi put
535
Ovaj ajet govori o stanovnicima Denneta, kako smo to kazali na 426. str. (u izvorniku), pa
je komentator, po svemu sudei, mislio na 37. ajet sure El-Mide, koji glasi: Ali im iz nje
izlaska nee biti! Ovaj previd napravio je Ibnu-l-Kajjim i drugi; V. moj komentar na djelo
Refu-l-estr li ibtli edilleti-l-kiline bi feni-n-nr.
536
Pogledaj kraj prvog dijela djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-mursela.
537
Ovi dokazi su, pak, kategorini u svom naznaavanju vjenosti Dehennema i vjenom
boravku u njemu njegovih stanovnika iz reda nevjernika, to se ne moe kazati i za dokaze
onih koji zastupaju prethodni stav. Naime, u njihovim dokazima nema nieg eksplicitnog i
nedvojbenog, kako je to nairoko obrazloio imam Es-Sanni u djelu Refu-l-estr, a istinu
treba raspoznavati po njenim dokazima, a ne po ljudima, a od svakog ovjeka moe se
neto uzeti ili ne uzeti, izuzev od Vjerovjesnika, s.a.v.s.
538
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Zillu-l-denneti tahrdu-s-
sunneti od Ibn Ebi sima (251).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Izrazi: Mogunost, snaga, sposobnost i kapacitet imaju meusobno slina
znaenja. Mogunosti (el-istita) ima dvije vrste, kako to kae Profesor -
Isti smisao izraavaju i rijei Uzvienoga: A onom meu vama koji nije
dovoljno imuan da se oeni slobodnom vjernicom, neka se oeni robinjom
vaom! (En-Nis, 25) - misli se, naime, na mogunost u smislu sredstava i
pretpostavki.
Tako je i Boiji Poslanik, s.a.v.s., Imrnu ibn Husajnu rekao: Klanjaj
stojei, a ako nisi u mogunosti onda sjedei; ako nisi u mogunosti ni to,
onda leei na boku!539 mislei na nepostojanje mogunosti koja bi kores-
pondirala s izvrenjem tog djela.
to se, pak, tie potvrivanja mogunosti koja je sutina moi, u vezi s
njom navode rijei Uzvienoga: Nisu mogli ni da uju, ni da bilo ta vide!
(Hd, 20), ime im se odrie sutina moi, a ne sredstva i organi, budui da
oni nisu ni bili upitni, o emu emo, ako Bog da, neto vie rei kod razma-
tranja njegovih rijei: Oni mogu podnijeti samo onoliko koliko ih je Allah
opteretio.
Isto je i s rijeima onog Musaovog sagovornika: Ti se, zbilja, nee
moi sa mnom strpjeti! (El-Kehf, 67), te s njegovim rijeima: Ne rekoh li
ja tebi da se, zbilja, nee moi sa mnom strpjeti!? (El-Kehf, 75) - njima se
misli na sutinu sposobnosti trpljenja, a ne na pretpostavke [strpljivosti] i
ono ime se ona ostvaruje, to je Musa posjedovao: zar ne vidi da ga on
kori za njegovu nestrpljivost, a prijekor se ne upuuje nekome ko nije dje-
lovao usljed neposjedovanja sredstava i odsustva prilike za djelovanje, ve
se kori onaj ko nije djelovao usljed proputanja mogunosti za djelovanje,
bilo stoga to se bavio neim drugim, mimo onoga to mu je nareeno, ili
stoga to sposobnost djelovanja nije mobilizirao u izvrenje onoga to mu
je nareeno.
Oni koji zastupaju stanovite da mogunost postoji samo u momentu
ostvarivanja djela kau da ona nije pogodna za dvije oprene stvari, jer ona
mogunost koja je u dosluhu s realizacijom odreenog djela vrijedi iskljui-
vo za to djelo, neodvojiva je od njega, tako da faktiki bez njega i ne postoji.
Ono, pak, to zastupaju kaderije, na temelju svog pogrenog naela, jeste da
Allah podaruje istu mogunost540 i vjerniku i nevjerniku, i dobroinitelju i
greniku. Oni ne stoje na stanovitu da Allah pokornoga vjernika obdaruje
odreenom potporom kojom se stjee ispravno vjerovanje (mn), ve tvr-
de da se ovaj sam od sebe opredjeljuje za pokornost, a onaj sam od sebe za
539
Hadis biljee El-Buhri i drugi autori; V.: Sifatu-s-salti, str. 58, jedanaesto izdanje.
540
U izvorniku umjesto osposobljenost (ikdr) stoji postavljenje (ikrr).
nepokornost - poput oca, kau oni, koji svakom od dvojice svojih sinova
dadne sablju, pa se jedan od njih svojom sabljom stane boriti na Boijem
putu, a drugi svojom sabljom stane presretati i pljakati ljude!
Ovaj stav je, meutim, pogrean po jednodunoj ocjeni pripadnika
glavnog toka islama, koji priznaju postojanje sudbinskog odreenja. Nai-
me, oni su saglasni u tome da Allah Svom pokornom robu podaruje jednu
vjersku blagodat, koju nevjerniku ne podaruje, te da mu prua potporu za
pokornost kakvu nevjerniku ne prua, kao to to kae Uzvieni: Ali Allah
je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim pri-
kazao, a nezahvalnost i raskalaenost i neposlunost vam omrazio. Oni
su na Pravom putu. (El-Hudurt, 7) Kaderije, pak, tvrde da je Allahovo
omiljavanje i ukraavanje ispravnog vjerovanja ope naravi i da obuhvata
sve ljude, da se pod tim misli na prikladno objanjenje i iznoenje na vidje-
lo dokaza istine. Meutim, navedeni ajet nalae zakljuak da se to odnosi
samo na vjernike, budui da je zakljuen rijeima: oni su na Pravom putu,
jer nevjernici nisu na Pravom putu. Uzvieni kae: Onome koga Allah eli
da uputi - On srce njegovo prema islamu oraspoloi, a onome koga eli da
u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i umornim uini, kao kad ini
napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke
ostavi. (El-Enm, 125)
U Kuranu ima velik broj slinih ajeta, u kojima se jasno naznaava da
Uzvieni nekog upuuje, a nekog ostavlja u zabludi. On kae: Kome Allah
ukae na Pravi put, on e Pravim putem ii, a koga u zabludi ostavi, ti mu
nee nai zatitnika koji e ga na Pravi put naputiti. (El-Kehf, 17) Ovo pita-
nje e, ako Bog da, kasnije biti ire obrazloeno.
Ako bi neko rekao: On se sam opredijeli, bez ikoga sa strane! - ukoliko
bi pod rijeima sam se opredijeli podrazumijevao jedan dodatan smisao
ponad same realizacije tog ina, tada bi taj dodatni smisao bio Onaj sa
strane, a ako ne bi mislio ni na kakav dodatni smisao, onda bi to znailo
da je stanje subjekta prije poduzimanja tog ina bilo istovjetno stanju kod
njegovog poduzimanja, iz ega bi proizlazilo da je do ina dolo u jednom
od ta dva stanja, a ne u oboma, bez utjecaja nekog vanjskog uzronika, to
razumu nije prihvatljivo.
Budui da je osnova kaderijskog stava da su onaj ko izvrava Boije
naredbe i onaj koji ih ne izvrava jednaki u pogledu potpore i date im mo-
gunosti, to, shodno tome, znai da uz djelo ne postoji nikakva mo koja
bi se ticala iskljuivo tog djela, jer bi se ona iscrpljivala u tom djelu i ne bi
O njegovim rijeima:
541
Hadis biljei Muslim, posredstvom Ebu Hurejrea, Dbira i Aie, sa slinim tekstualnim ob-
licima.
542
Korkut ovaj ajet prevodi ovako: ...pa joj put dobra i put zla shvatljivim uinio, to je samo
jedno od moguih tumaenja ovog ajeta. Mi smo, pak, ovakvim prijevodom, nastojali biti
blie izvornom izrazu. (Nap. prev.)
Allah je rekao: Ovo je Moj Pravi put, a ti nad robovima Mojim vlasti nee
imati! (El-Hidr, 41-42)
Posveenost Bogu (ihls) znai lienost srca od oboavanja bilo ega
drugog osim Allaha, te od izraavanja naklonosti i ljubavi prema tom dru-
gom, tako da u cijelosti bude posveeno Allahu, kad ga se ejtan ne moe
domoi. Ali, kada on naie na srce prazno od toga on ga se i domogne, ve
prema obimu njegove praznine, tako da su u tom sluaju grijeh i prijestup
za ovjeka kazna za nepostojanje te posveenosti Bogu, to je ista praved-
nost.
Ako bi ti rekao: Dobro, a ko je to nepostojanje stvorio u njemu? -
odgovor bi glasio: To je nesuvislo pitanje jer, nepostojanje, kako to sugerira
i samo njegovo ime, nije u dosluhu sa stvaranjem u smislu njegovog uvo-
enja u postojanje. Nepostojanje nije neka egzistencijalna stvar koja bi se
mogla dovesti u vezu s odreenim iniocem; ono je isto zlo, a zlo ne ide uz
Allaha Uzvienoga, kako je to rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu o pristu-
pnoj namaskoj dovi, naime: Odazivam Ti se, Boe, i pokoravam - u Tvojim
rukama je svako dobro, a zlo Ti nije imanentno!543
Isto tako, u hadisu o zauzimanju (efat) na Sudnjem danu stoji da e
on, s.a.v.s., kad mu se Allah obrati rijeima: Ja Muhammed! rei: Odazivam
Ti se, Boe, i pokoravam - u Tvojim rukama je dobro, a zlo ne ide uz Tebe!544
Uzvieni Allah je kazao da ejtan ima vlast samo nad onima koji nje-
ga uzmu za svog zatitnika i time Allahu pridrue nekog u Boanstvenosti
Njegovoj, pa kada tako postupe onda budu kanjeni tako to ejtan i zagos-
podari nad njima. Na taj nain to tienje i pridruivanje Allahu nekoga u
Boanstvenosti Njegovoj biva kazna za ispranjenost srca, za odsutnost iz
njega posveenosti Bogu. Prema tome, inspiracija za dobroinstvo i bogo-
bojaznost plod je ove posveenosti Bogu, njegov je rezultat, dok je inspira-
cija za grijeenje kazna za odsutnost (iz srca) te posveenosti.
543
Hadis je vjerodostojan (sahh), a ovo to je navedeno samo je dio hadisa o pristupnoj na-
maskoj dovi kojeg prenosi Alija, r.a. Hadis je struno elaboriran u jedanaestom izdanju
djela Sifatu-s-salati (str. 73), iji je izdava El-Mektebu-l-islami.
544
Hadis biljei El-Bezzr posredstvom Huzejfea, kao predaju s prijenosnim nizom (mevkf),
s tim da ga prenose ljudi koji prenose vjerodostojne hadise. Biljei ga i Taberani u svom
El-Evsatu, takoer posredstvom Huzejfea, s prijenosnim nizom do Poslanika (merf),
meutim meu prenosiocima se nalazi i Lejs ibn Ebi Sulejm, koji je mudellis (preuivao
prenosioce), dok su ostali prenosioci pouzdani, kako se navodi u El-Medmeu (X/ 377).
Posredstvom ovoga (Lejsa) ga, takoer, biljei i El-Hkim (IV/574), koji kae: (Hadisi koje
prenosi) Lejs ibn [Ebi] Sulejm iji hadisi mogu posluiti za pojaavanje drugih predanja.
545
Affi kae: Vidjeti 329. stranicu mekanskog izdanja Ibn Kajjimovog djela Muhtesaru-l-Mo-
suli li-s-saviki-l-mursela, i 331. stranicu XII sveska djela Medmu-l-fetv.
546
Affi kae: Vidjeti 331. stranicu iz prvog sveska djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-
mursela.
547
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Ibn Omera, a poinje rijeima: Va opstanak....
548
Affi kae: Vidjeti 331. stranicu prvoga sveska djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-
mursela.
549
Ibidem.
550
Affi kae: Vidjeti 332. stranicu prvoga sveska djela Muhtesaru-l-Mosuli li-s-saviki-l-
mursela.
551
Hadis biljei Muslim i drugi autori posredstvom Ibn Abbsa; struno je elaboriran u djelu
Er-Revdu-n-nadr (406).
552
Affi kae: Pogledati djelo Medmu-l-fetv, I svezak, str. 333, i XIV svezak, str. 327.
O njegovim rijeima:
Komentar:
to se tie njegovih rijei: Uzvieni Allah zaduio ih je samo onim to oni
mogu izvriti Uzvieni kae: Allah nikoga ne obavezuje preko mogunosti
njegovih... (El-Bekare, 286); Mi nikoga preko njegove mogunosti ne oba-
vezujemo (El-Enm, 152; El-Arf, 42; El-Muminn, 62)
Ebu-l-Hasan el-Ear smatra da je obavezivanje neim nepodnoljivim
sa stajalita razuma prihvatljivo. Njegovi uenici su, potom, u vezi s tim bili
u dilemi: da li toga ima u erijatu ili ne? Oni koji smatraju da ima argumen-
tiraju to naredbom Ebu Lehebu da prihvati ispravno vjerovanje, budui da
je Uzvieni objelodanio da on nee prihvatiti to [ve da e se priti u vatri
rasplamsaloj]. Prema tome, bilo mu je nareeno da vjeruje da nee vjerova-
ti, a to je obavezivanje dvjema suprotnostima, to je apsurdno.
Na ovo se odgovara odbijanjem: Mi, naime, ne prihvatamo kao go-
tovu injenicu to da je njemu bilo nareeno da vjeruje [u to da nee vje-
rovati] jer je mogunost da se moe vjerovati postojala tako da on nije
553
Affi kae: Vidjeti Ibn Tejmijjeovo djelo Muvafektu sahhi-l-menkli li srhi-l-makli,
I svezak, str. 36-37, te Minhdu-s-sunne, I svezak, str. 90-91 u El-Medenijevom izdanju,
odnosno str. 34. u Blkovom izdanju.
Dosl. knjigom (kitb). Kako se tim izrazom, ba kao i njegovim glagolskim ishoditem ke-
554
555
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (pod br. 148/u izvorniku).
556
Hadis biljei Muslim i prethodno je spomenut pod br. 56. V.: Muhtesaru Sahhi Muslim
(1828).
(hedm) kao odvaivanje njegovih dobrih djela, onako kako kae Uzvieni:
I nijedan grenik tue grijehe nee nositi. (El-Isr, 15)
Takoer, ovjek se ne boji nemogueg, neega to nije u domenu
moi, pa da bi mu se trebala pruiti sigurnost od toga, ve mu se sigurnost
daje od neeg potencijalno mogueg. Tako, dajui mu garanciju da mu nee
biti uinjena nepravda kazavi da se nee plaiti (T-H, 112), Uzvieni je
sugerirao da je i to potencijalno mogue, da je u Njegovoj moi.
Isto je i s Njegovim rijeima: Ne prepirite se preda Mnom...! (Kf,
28), pa do rijei: Ja prema ljudima nisam nepravedan! (Kf, 29) Naime, On
ovim ne porie neto to nije u Njegovoj moi, to ne bi moglo potei od
Njega, ve neto to On moe, to je realno mogue - a to je da oni mogu
biti nagraeni i mimo svojih djela. Prema stajalitu ovih, Allahu se, u osnovi,
ne moe odrei nikakav postupak, niti se moe kazati kako je suvie svet da
bi uinio neto takvo, tako da se Njemu ne moe odrei bilo ta to je mogu-
e. Svaki Njegov in je, pak, dobar, tako da lo in nema realne osnove. Takvo
to je nemogue, a ono to je nemogue nema realne osnove!
Kuran, pak, na vie mjesta upuuje na neto suprotno od ovoga, gdje
Allah od Sebe odrie injenje neega to Njemu ne prilii i ne dolikuje. Iz
toga doznajemo da je On ist i iznad injenja loeg djela i svakog pokudnog i
neprilinog ina, kao to je ist i iznad toga da bi Ga se moglo dovesti u vezu
s bilo im runim ili pripisati Mu bilo koje pokudno i neprilino svojstvo. To
je onako kako On kae, naime: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i
da Nama neete biti vraeni!? (El-Muminn, 115), gdje On od Sebe odrie
uzaludno stvaranje ljudi i osuuje one koji to smatraju takvim, a to je in.
Njegove pak rijei: Zar da muslimane izjednaimo s nevjernicima!?
(El-Kalem, 35), te rijei: Ili da one koji vjeruju i rade dobra djela izjednaimo
s onima koji ire pokvarenost na Zemlji, ili da bogobojazne izjednaimo s
razvratnicima?! (Sd, 28) - Njegov su demant onima koji dre dopustivim
da Allah stavi u istu ravan jedne i druge. Isto se moe kazati i za Njegove
rijei: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupati jednako kao
s onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kako
loe rasuuju! (El-Dsije, 21) - njima se osporava stajalite onih koji dre
da e to i biti tako; saopava im se da je to runa i loa prosudba, neto od
ega je Gospodar ist.
Ebu Dvud i El-Hkim u El-Mustedreku, posredstvom Ibn Abbsa,
Ubdea ibn Smita i Zejda ibn Sbita, biljee sljedee Vjerovjesnikove,
s.a.v.s., rijei: Kada bi Allah (sve) stanovnike Svojih nebesa i stanovnike Svoje
557
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno sam ga elaborirao u djelu Tahrdu-s-sunne (245).
O njegovim rijeima:
558
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Hurejrea. Ranije je
naveden hadis slian ovome (br. 613/u izvorniku).
559
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), posredstvom Ebu Bekra es-Siddka. (V.:
Musnedu Ebi Bekr es-Siddk, izdava El-Mektebu-l-islmi, str. 122).
560
Affi kae: V.: Muhtesaru-s-savik, I svezak, str. 335.
561
Hadis biljee Muslim i drugi autori posredstvom Ebu Hurejrea, a struno je elaboriran u
djelu Ahkmu-l-deniz, str. 174.
562
Nije mi poznato da se ovaj hadis od Vjerovjesnika prenosi s potpunim prijenosnim ni-
zom (merf), ni kod Nesija, ni kod nekoga drugog. Nesi ga u djelu El-Kubr (IV/43/1),
te Tahvi u Mukelu-l-sru (III/141), biljei kao Ibn Abbsovu izjavu, s vjerodostojnim
prijenosnim nizom.
563
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz, str. 155.
Affi kae: V.: Muhtesaru-s-savik, I/33.
564
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz (189-190).
565
Affi kae: V.: Muhtesaru-s-savik, I/354.
566
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz (181-183).
567
Affi kae: V. raspravu broj esnaest u Ibnu-l-Kajjimovoj knjizi Er-Rh.
568
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz, str. 172.
569
Ibidem.
570
Ibidem, str. 169.
571
Kako smo vidjeli, radi se o predaji iji se prijenosni niz zavrava na osobi iz prve musliman-
ske generacije (mevkf).
ena iz plemena Duhejna dola Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla mu: Moja maj-
ka se zavjetovala da e obaviti had, ali je umrla prije nego ga je obavila - pa
mogu li ja za nju obaviti had? Obavi za nju had, rekao joj je on. Vidi,
da je tvoja majka za sobom ostavila neki dg, zar ga ti ne bi vratila!? Izmirite
dg prema Allahu, jer je Allah najprei da se izmire obaveze prema Njemu!572
Slinih hadisa, takoer, ima velik broj.
Muslimani su saglasni oko toga da izmirenje duga s umrlog skida od-
govornost za nj, makar ga izmirila i neka strana osoba i makar bio izmiren iz
imetka koji nije zaostavtina umrloga. Na to ukazuje hadis Ebu Katadea koji
je uzeo na sebe da vrati dva dinara duga koji je ostao iza umrlog - kada ih
je vratio Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: Sada mu se ohladila njegova koa!573
Sve je to suklado naelima erijata, a i ista je logika. Naime, sevap je
pravo onog ko ga je zaradio, pa ako bi ga on poklonio svom bratu musli-
manu, tome ne bi bilo nikakve smetnje, isto onako kako ne bi bilo smetnje
da mu je poklonio neto iz svog imetka dok je bio iv, ili ga razrijeio duga
nakon njegove smrti.
Zakonodavac je dospijevanjem sevapa od posta do umrloga ukazao
i na dospijevanje do njega sevapa od uenja Kurana i slinih tjelesnih iba-
deta. Naime, post je sustezanje od svega onoga to ga kvari, uz postojanje
namjere da se posti, i Zakonodavac se eksplicitno izjasnio o tome da sevap
od toga dospijeva umrlome, pa kako bi tek stvar mogla stajati sa uenjem
Kurana koje je jo i aktivan in i namjera!?
Na njihovo argumentiranje rijeima Uzvienog: I da ovjeku pripada
samo ono to sam uradi. (En-Nedm, 39) uenjaci su dali vie odgovora od
kojih su najispravnija ova dva:
1. ovjek svojim trudom i lijepim ophoenjem stekne prijatelje, izrodi
djecu, oeni ene, uini dobro, zblii se s ljudima i oni usljed toga osje-
te al za njim, za njeg upute dovu i poklone mu sevap nekih dobrih
djela. Tako to bude izdanak njegovog vlastitog truda. tavie, i sam
ulazak muslimana sa svim drugim muslimanima u djelokrug islama
jedan je od najveih faktora pomou kojega korist svakog muslimana
572
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu El-Irv (993). Objanjenje
onoga to se njime htjelo kazati vidi u Ibnu-l-Kajjimovim rijeima u djelu Ahkmu-l-
deniz, poglavlje Od ega umrli ima koristi, str. 170-171.
573
Hadis je dobar (hasen); biljei ga El-Hkim i drugi autori, a struno je elaboriran u djelu
Ahkmu-l-deniz, str. 16.
574
Hadis je vjerodostojan (sahh) i maloas smo se susreli sa njim (br. 633/u izvorniku).
575
Hadis je vjerodostojan (sahh) shodno drugim hadisima koji ga potvruju. V.: El-Medme
(IV/22-23). Jedan od hadisa koji ga potvruju jeste i ovaj koji se navodi odmah poslije njega.
Potom sam, u El-Irvu, ustanovio i da je vjerodostojan sam po sebi, pa ko se eli uvjeriti u
to neka se obrati na to djelo (br. hadisa je 1138).
576
Hadis je dobar (hasen), a nalazi se u El-Musnedu (VI/391-392). O njegovom prijenosnom
nizu postoje razliita miljenja i ja sam to tamo objasnio.
577
Ovo je diskutabilno, kako je to oevidno za paljivijeg itaoca. Ja sam o ovom pitanju iznio
i obrazloio relevantan stav, koji se mirne due moe prihvatiti i koji e razgaliti srce znati-
eljnika, u poglavlju na koje smo maloas ukazali (na str. 454-455/u izvorniku), pa neka se
italac obrati na njega jer je od velike vanosti.
O njegovim rijeima:
581
Hadis je vjerodostojan (sahh) i struno je elaboriran u djelu El-Mikt (2238), drugo izdanje.
Ovako je navedeno u estom izdanju erhu-l-akideti-t-tahvijje, meutim na drugom
mjestu u tom izdanju, dvije stranice ranije (516) za nj se kae: Prijenosni niz hadisa je slab
(daf), jer se u njemu nalazi i Ebu Slih el-Hzi. U Et-Takrbu se za njega kae: Slabih je
hadisa, dok El-Hkim za ovaj hadis (I/491) kae: Vjerodostojnog je prijenosnog niza, a
Zehebi ga je preutio! Tirmizi je rekao: Ne znamo da se prenosi ikojim drugim prijeno-
snim nizom. Nije mi, pak, dostupan moj primjerak El-Mikta, u kojem se nalazi druga
redakcijska obrada pa da ovo ocjenjivanje slabim usporedim sa onim ta sam tamo rekao
o ovome, pa da ovdje damo ono to je ispravno od tog dvoga. Sada mi se ini - a Allah
najbolje zna! - da bi prije moglo biti da je hadis slab, jer sam ga ja uvrstio u zbirku slabih
hadisa (Ed-Dafa) pod brojem 4040 i skrenuo panju na njega u prvom svesku te zbirke,
na str. 542, ukazujui na greku na 29. str., gdje je reeno da je hadis dobar (hasen), tako
da se na sve to moralo upozoriti, a bezgrijean je samo onaj koga Allah uini bezgrijenim.
Ibn Akl kae: Uzvieni Allah podstie na dovu, to implicira vie smi-
slova. Prvo: to podrazumijeva (Njegovo) postojanje, jer se nekome ko ne
postoji ne obraa; drugo: podrazumijeva bogatost, jer se od siromaha ne
ie; tree: podrazumijeva sluh, jer se gluhi ne doziva; etvrto: podrazumi-
jeva dareljivost, jer se od krtaca ne trai; peto: podrazumijeva milostivost,
jer se grubijanu ne obraa; esto: podrazumijeva mo, jer se od nemonog
ne trai pomo. Oni, pak, koji stoje na stanovitu da svijetom ravnaju pri-
rodni elementi, znaju da se vatri ne moe rei: Ne sagorijevaj! ni zvijezdi:
Popravi mi raspoloenje! jer one, po njima, djeluju kako djeluju po svojoj
prirodi, a ne po (neijem) izboru. Stoga je Allah propisao dovu i namaz za
kiu da bi na vidjelo iznio laljivost njihove tvrdnje.
Neki filozofi i ekstremne sufije zauzeli su stanovite da od dove nema
koristi - rekli su: To je stoga to, ako Allahovo htijenje iziskuje da se desi
ono to se trai, onda za dovom nema potrebe, a ako ne iziskuje onda od
dove nema koristi! Neki od njih ovo vezuju samo za najelitniji dio spozna-
vatelja Boga (havssu-l-rifn), drei da je upuivanje dove za njih mahana
s obzirom na poziciju elite. To, pak, spada u pogreke nekih ejhova, jer kako
god je oevidna neispravnost toga s obzirom na aksiomna nauavanja isla-
ma, isto tako je oevidna njegova neispravnost i prema aksiomima razuma,
budui da je korisnost dove neto na emu se zasniva iskustvo svih sljedbi.
ak i filozofi kau: amor glasova u hramovima, nastao stapanjem razlii-
tih jezika, razvezuje i ono to su zvijea utjecajna zamrsila! Tako govore,
iako Allahu pridruuju druge u Boanstvenosti Njegovoj.
Odgovor na ovu primjedbu bio bi neslaganje s ove dvije premise,582 jer
ono kako su se oni izrazili o Allahovom htijenju, tj. da ono po sebi ili iziskuje
ono to se trai, ili ga ne iziskuje, nije i sve to se o tome moe kazati [jer]
postoji i trea mogunost: da ga, naime, iziskuje pod uvjetom, a da ga ne izi-
skuje kod izostajanja tog uvjeta. Tako taj uvjet moe biti i dova, onako kako i
nagrada neminovno dolazi sa dobrim djelom, a ne dolazi u sluaju njegovog
izostanka, i kao to sitost i napojenost neminovno slijede kod jela i pia, a
ne slijede kod njihovog izostanka i kao to dijete dolazi spolnim odnosom,
a usjev sijanjem sjemena.
Prema tome, ako je odreeno da se ono to se trai moe postii do-
vom, onda nije ispravno kazati da od dove nema koristi, kao to se ne moe
582
Tako stoji u izvorniku. Ispravno bi, pak, moglo biti ovako: neslaganje sa svoenjem samo
na ove dvije postavke, to sugerira dalji kontekst govora.
onda se sve to Njemu vraa u danu koji hiljadu godina traje kako vi rauna-
te! (Es-Sedda, 5)
Uzvieni nas ovim upoznaje sa tim da od Njega zapoinje regulacija
[odreene stvari], i da se potom ta stvar, koju je On uredio, uzdie k Njemu.
Prema tome, Uzvieni Allah je taj koji u srcu ovjekovom potakne aktivnost
za dovom i koji tu dovu uini uzronikom onoga dobra koje mu dadne,
to je sluaj i s djelom i nagradom. Tako On ovjeka naputi da uini tevbu
(pokajanje), a potom tu tevbu i primi [i naputi ovjeka da ini dobra djela,
a potom ga nagradi za to], i naputi ovjeka na dovu, a potom je uslia od
njega. Kako se vidi, nijedno stvorenje ne izvri nikakav utjecaj na Njega, ve
On ono to uradi uini uzrokom onome to e uraditi.
Mutarrif ibn Abdullah ibnu--ihhr, jedan od najveih autoriteta vje-
re iz druge muslimanske generacije, kae: Razmiljao sam o ovome pa sam
zakljuio da i inicijacija i dovrenje pripadaju Allahu, a da je okosnica toga
dova. Ovdje imamo ono poznato pitanje: naime, da neki ljudi iu od Alla-
ha, ali ne dobiju nita, ili dobiju neto drugo od onog to su iskali?! Na ovo je
dat velik broj odgovora, od kojih su tri struno verificirana i, stoga, vrijedna
panje. Radi se o sljedeim odgovorima:
1. Ajet ne govori o tome da e ono to se trai neminovno i biti dato;
njime se naznaava samo to da e onome koji se dovom obrati biti
uzvraeno. Onaj, pak, koji se obraa dovom (ed-d) ima iri smi-
sao od onog koji ie (es-sil), tako da i uzvraanje na dovu ima iri
smisao od davanja onome koji ie. Stoga Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:
Na Gospodar se svake veeri spusti na zemaljsko nebo i upita: Ko
Me zaziva dovom pa da mu se odazovem? Ko ie od Mene pa da
mu dadnem? Ko Me moli za oprost pa da mu oprostim!?583 Kako
se vidi, postoji razlika izmeu onog ko Ga zaziva dovom i onog ko
(neto) ie, izmeu odziva i davanja, to je razlika izmeu opeg
i konkretnog. Uz to je pridodao i onoga koji moli za oprost, takav
spada u jednu vrstu onih koji iu, tako da zapaamo kako je najprije
spomenuo onog koji Ga zaziva openito, zatim onog koji ie neke
konkretnije stvari, pa onog koji trai neto ba sasvim konkretno.
Tako kad ljudi shvate da je On blizu, da se odaziva dovi onog ko
Mu se obraa, shvate kako im je zapravo blizak i kako mogu iskati
583
Hadis je vjerodostojan (sahh) i prenosi se na nesumnjivo pouzdan nain (mutevtir). Neke
njegove nizove predaje naveo sam u djelu Irvu-l-gall (450).
584
Hadis je vjerodostojan (sahh), meutim, ne nalazi se u Muslimovoj zbirci, nego ga biljei
Ahmed - i drugi autori - posredstvom Ebu Seda el-Hdrija. El-Hkim i Zehebi su ga
oznaili vjerodostojnim, to je tano. Muslim ga, pak, biljei u skraenoj verziji, posred-
stvom Ebu Hurejrea, dok ga Tirmizi biljei u duem obliku, s tim da on za ono tree kae:
ili e mu oprostiti grijeha u mjeri onoga to je molio. Budui da je hadis u tom obliku
odbaen (munker), ja sam ga uvrstio u zbirku slabih hadisa (Ed-Dafa, 4483), s tim da sam
ispod njega naveo i ono to je od njega vjerodostojno, kakav je ovaj Ebu Sedov hadis.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ovo su istinite i sasvim jasne rijei, bez ieg skrivenog (tako da nema potre-
be ni za kakvim komentarom).
O njegovim rijeima:
585
U izvorniku stoji: poslanika.
586
Predaja kao Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis (merf) nije vjerodostojna.
587
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Hurejrea i ranije je
naveden u cjelini (br. 198/u izvorniku).
588
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Sahhu-l-Dmi-s-sagr, br.
1907.
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim smjera odgovoriti rafidijama i na-
sibijama. Allah Uzvieni je, naime, izrekao pohvalu ashabima, kao to je to
uinio i Njegov Poslanik, izrazio svoje zadovoljstvo njima i obeao im lijepu
nagradu. On je doslovno rekao: Allah je zadovoljan prvim muslimanima,
muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i
oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje
e rijeke tei. I oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.
(Et-Tevbe, 100); Muhamed je Allahov poslanik i njegovi sljedbenici su strogi
prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i li-
cem na tle padaju... (El-Feth, 29), i dalje sve do kraja sure. Jo je rekao: Allah
je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod onim drvetom na vjernost
zakleli. (El-Feth, 18); Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom
putu zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pomau,
oni jedni druge nasljeuju... (El-Enfl, 72) pa sve do kraja sure; zatim: Nisu
589
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), kako je prethodno objanjeno.
jednaki oni meu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se bori-
li - oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se
borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu;590 - Allah dobro zna ono to
radite! (El-Hadd, 10); I siromanim muhadirima koji su iz rodnog kraja
svoga protjerani i imovine svoje lieni, koji ele da Allahovu milost i naklo-
nost steknu, i Allaha i Poslanika Njegovog pomognu - to su, zaista, pravi
vjernici - i onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vjere
jo prije njih je uinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim
nikakvu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi,
mada im je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lakomosti, oni e,
sigurno, uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze, govore: Gospodaru na, oprosti
nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim
bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i
milostiv! (El-Har, 8-10)
Svi ovi ajeti sadre pohvalu muhadira i ensarija, ali i onih koji poslije
njih dolaze, onih koji e za njih Allaha moliti da im oprosti i da im iz srca
odstrani i najmanju zlobu prema njima. Ajeti, takoer, naglaavaju da su oni
ti kojima pripada plijen dobijen bez borbe, dok oni koji u sebi nose zlobu pre-
ma onima koji vjeruju i ne mole se za njih591, u tome nemaju nikakva udjela,
prema eksplicitnom kuranskom izriaju.
Isto tako, u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima nala-
zimo hadis koji se prenosi od Ebu Seda el-Hudrija koji kae: Neto je iskr-
slo izmeu Halida ibnu-l-Velda i Abdurrahmna ibn Avfa, pa mu je Halid
neto runo rekao, na ta je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nemojte vrijeati
nikoga od mojih ashaba, jer kad bi neko od vas potroio i koliko je brdo
Uhud zlata (na Allahovom putu), to ne bi imalo vrijednost ni jedne pregrti,
pa ak ni polovine pregrti, onoga to je potroio neko od njih!592
Ovaj detalj, tj. da je Hlid neto runo rekao Abdurrahmnu, navodi
samo Muslim, dok ga El-Buhri ne registruje. U svakom sluaju Poslanik je
rekao Hlidu i ostalima: Nemojte vrijeati moje ashabe!, tj. Abdurrahmna
i njemu sline, jer su oni ti koji su pretekli ostale u vjerovanju, koji su prvi pri-
mili islam i borili se jo prije osloboenja Mekke; oni su ti koji su dali prisegu
590
Affi kae: Pogledaj 662. str. u sedmom svesku knjige Medm u-l-fetv!
591
Tj. ne mole Allaha da im oprosti grijehe njihove. (Nap. prev.)
592
Hadis je vjerodostojan (sahh), a Muslim ga biljei jo i posredstvom Ebu Hurejrea. Struno je
elaboriran u djelu Zillu-l-denneh (str. 988-991), gdje je naznaeno da je vezivanje Ebu Hurej-
rea za ovaj hadis izdvojen sluaj (zz), pa se italac, ako hoe, moe obratiti na ovo djelo.
595
Ovaj hadis je kod mene slab (garb), a jo je udnije to to se on pripisuje Muslimu! Ja ga,
naime, kod njega nisam naao, ak ni nakon korienja svih raspoloivih sredstava, s tim
da ga (prvobitno) nisam mogao provjeriti u jo nekim izvorima meu hadiskim knjigama.
Meutim, kako sam ubrzo otputovao za Medinu, tamo sam se potpuno uvjerio da se on,
doista, ne nalazi kod Muslima, nakon to sam, prije nekoliko godina, zavrio rad na skra-
enoj verziji Muslimovog Sahha, a trenutno radim i na skraenoj verziji El-Buhrijevog
Sahha, drei se pritom strogog naunog metoda. Njegov prvi svezak je ve izaao iz
tampe i u njemu se nalazi oko hiljadu hadisa s punim nizovima prenosilaca, te 318 hadisa
bez niza prenosilaca (muallek) i 409 predaja iji su nizovi prenosilaca tradirani samo do
ashaba (mevkf).
596
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Ez-Zillu (1006).
597
Hadis je vjerodostojan (sahh). Navodi ga i Ibn Ebi sim u svom djelu Es-Sunneh, s razlii-
tim nizovima prenosilaca (1468-1472), od kojih Ibn Hibbn jednog oznaava vjerodostoj-
nim. Struno je elaboriran u Es-Sahhi (699).
598
Hadis je vjerodostojan (sahh).
599
Hadis je dobar (hasen), s nizom prenosilaca do ashaba (mevkf). El-Tajlisi, Ahmed i dr. ga
biljee s dobrim nizom prenosilaca, dok ga El-Hkim uvrtava u kategoriju vjerodostojnih
(sahh) hadisa, s im se saglasio i Ez-Zehebi. U opticaju je i kao hadis koji se prenosi od
samog Boijeg Poslanika (merf), meutim u nizu njegovih prenosilaca nalazi se jedan
laac (kezzb), pa ga stoga treba tretirati samo kao predaju s prijenosnim nizom do ashaba
(mevkf). Obje varijante struno su elaborirane u djelu Ed-Dafa (532-533).
O njegovim rijeima:
600
Hadis je slab (daf). Tirmizi za nj kae da je slab (garb), a struno je elaboriran u djelu El-
Ehdsu-d-dafa (2901).
Komentar:
Uenjaci glavnog toka islama razliito se izjanjavaju o hilafetu Ebu Bekra es-
Siddka, r.a., naime: da li je bio odreen vjerskim tekstom, ili je na to mjesto
doao izborom? El-Hasan el-Basri i jedna grupa hadiskih uenjaka miljenja
su da je Ebu Bekrov hilafet odreen implicitnim svetim tekstom i aluzijom,
dok neki od njih misle da je to, tavie, uinjeno na jasan i nedvosmislen,
eksplicitan nain, vjerskim tekstom.
Druga grupa hadiskih uenjaka, meutim, kao i mutezilije i earije,
tvrde da je on halifa postao izborom (bi-l-ihtijr).
Oni koji tvrde da je njegov hilafet odreen svetim tekstom (bi-n-nass),
to argumentiraju sljedeim predajama:
El-Buhri, sa punim nizom prenosilaca, biljei predaju od Dubejra ibn
Mutima koji kae: Vjerovjesniku je dola jedna ena, pa joj je on rekao da
doe drugi put. A ta ako te tada ne naem?! upitala je ona, mislei pritom
na njegovu smrt. Ako mene ne nae, rekao joj je on, obrati se Ebu Bekru!
Ovo se navodi i u jednom drugom kontekstu, a ima i vie ovakvih ha-
disa, to sve skupa predstavlja potvrivanje njegovog imameta. O tome go-
vori i hadis koji prenosi Huzejfe ibnu-l-Jemn, a u kojem Boiji Poslanik kae:
Pristanite za dvojicom iza mene - Ebu Bekrom i Omerom!601 Ovaj hadis
biljee svi autori sunena, a u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija
i Muslima stoji predaja koja se biljei posredstvom Aie, r.a., a koja glasi:
Boiji Poslanik je doao kod mene u danu u kojem mu se pojavila smrtna
bolest i rekao mi: Zovni mi svoga oca i brata, da Ebu Bekru napiem doku-
ment! Potom je rekao: Allah i muslimani odbijaju svakoga drugoga osim
Ebu Bekra!602 U drugoj verziji stoji: Pa da niko drugi, u vezi s ovim, ne gaji
aspiracije!, a u treoj: Poslanik je rekao: Pozovi mi Abdurrahmna, sina
Ebu Bekrovog, da Ebu Bekru napiem dokument, kako u vezi s njim ne bi
bilo nesuglasica! Zatim je rekao: Boe sauvaj da bi se vjernici mogli razii
u pogledu Ebu Bekra!
601
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Es-Sahhi (1233).
602
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Es-Sahhi (690). Vidjeti i: Zillu-l-
denneh (1156).
603
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a struno je elaboriran u Ez-Zillu (1164,
1167). Vidjeti i: (1159 i 1160)!
604
Hadis je vjerodostojan (sahh), a navodi ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (1457).
605
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a njemu slian hadis je naveden ranije
(br. 136/u izvorniku).
606
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga Ebu Davud (3634 i 3635), s dva niza prenosilaca od
Ebu Bekrea. Tekst koji se nalazi u knjizi jest verzija koja ide preko El-Easa, to navodi i sam
autor, meutim, u njoj se ne nalazi zadnji dio hadisa: Hilafet... Taj dodatak je on uzeo iz
druge verzije kod koje se, u nizu njenih prenosilaca, nalazi i Ali ibn Zejd, tj. Ibn Dudn, koji je
slab prenosilac. No, podupire ga hadis koji prenosi Sefna, a koji se navodi kao trei hadis po
redu iza ovoga. Hadis je struno elaboriran u djelu Zillu-l-denneh (1131-1133, 1135 i 1136).
607
Tj. upravljanje zajednicom vjernika e biti potpuno na tragu poslanstva. (Nap. prev.)
608
Hadis je slab (daf), to je pojanjeno u djelu Zillu-l-denneh (1134).
609
Hadis je slab (daf), budui da se u nizu njegovih prenosilaca nalazi Abdurrahman el-De-
remi, koji je nepoznat. Posredstvom njega ga, takoer, biljei i Ahmed (V/21).
610
Hadis je dobar (hasen), a potvruje ga i hadis koji se nalazi dva hadisa ispred njega.
611
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ovdje je navedena Muslimova verzija.
615
Zatu-s-selasil je izvor u Duzamu i po tome je pohod dobio ime. (Nap.prev.)
616
Hadis je vjerodostojan (sahh), a u Ibn Ebi simovoj knjizi Kitbu-s-sunneh navodi se s
razliitim nizovima prenosilaca koji idu preko Amra (1233-1236).
Poslanie, rekao je, ja sam, Allaha mi, bio vie nepravedan!... i to je pono-
vio dva puta. Allah je mene poslao svima vama, rekao je Vjerovjesnik, pa
ste svi vi govorili: Lae!, a (jedino je) Ebu Bekr govorio: Istinu zbori!, i stao
je uz mene ivotom i imetkom svojim, pa hoete li ga ve jednom ostavi-
ti na miru?!, to je ponovio dva puta. Nakon toga, Ebu Bekr vie nije bio
uznemiravan!617
Saet karakter ovog izlaganja ne dozvoljava nam da opirnije govori-
mo o njegovim vrlinama.
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeena je
i predaja od Aie, r.a., u kojoj stoji da se Ebu Bekr, kada je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., preminuo, nalazio u Sunhu618,619 pa je ispriala itav taj dogaaj, za-
vrivi ga rijeima: Ensarije su se bile sakupile kod Sada ibn Ubdea u ta-
boru Benu Sade. Oni su govorili: Jedan upravitelj (emir) od nas, a jedan od
vas! Potom su kod njih otili Ebu Bekr (es-Siddk), Omer ibnu-l-Hattb i Ebu
Ubejde ibnu-l-Derrh, i Omer je odmah poeo govoriti, pa ga je Ebu Bekr
uutkao. Omer je kasnije govorio: To sam, Allaha mi, uinio samo zato to
sam ve bio smislio ta u im rei, pa me je to navelo da tu budem brzoplet,
jer sam mislio da to Ebu Bekr nee kazati! Zatim je govorio Ebu Bekr i - kao
da je govorio najrjeitiji ovjek! Rekao je: Mi smo upravitelji, a vi pomo-
nici!, na ta je Hubb ibnu-l-Munzir uzvratio: Ne, Boga mi, neemo tako!
Jedan upravitelj od nas, a jedan od vas! Ne!, bio je odluan Ebu Bekr. Mi
smo upravitelji, a vi pomonici! Ovo su vam najistokrvniji Arapi, najpleme-
nitijega roda - zato prisegnite na vjernost Omeru (ibnu-l-Hattbu) ili Ebu
Ubejdeu ibnu-l-Derrhu! Naprotiv!, uzvratio je Omer. Mi tebi dajemo
prisegu na vjernost! Ti si na prvak, ti si najbolji od nas i od svih nas najdrai
si Boijem Poslaniku, s.a.v.s.! Zatim ga je Omer uzeo za ruku i izrazio mu
svoju prisegu na vjernost, a onda su to uinili i ostali. Utom je neko rekao:
Ubiste Sada! Ubi ga Allah!620 odgovorio je Omer.
617
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Ebu Derda, dok ga kod Muslima nisam pronaao,
kao to mu nije pripisan ni u Zehiru, niti u El-Dmiu-l-kebru, a biljei ga i Ibn Ebi sim
(1223), ograniavajui se samo na onu njegovu verziju koja se tradira sve do Boijeg Posla-
nika (merf).
618
Sunh - poznata baa na jednoj od medinskih uzviica. (Nap. prev.)
619
Razdaljina izmeu njega i kue Boijeg Poslanika, s.a.v.s., bila je jedna milja. Tu se nalazio
Ebu Bekrov dom.
620
Hadis je vjerodostojan (sahh) i, za razliku od onog kako to navodi autor - Allah mu se
smilovao! - biljei ga samo El-Buhri, a ne i Muslim. Njegov drugi dio biljei i Ibn Ebi sim
(1166), dok dio gdje ensarije kau: Jedan upravitelj od nas, a jedan od vas! prenosi iz ha-
O njegovim rijeima:
disa Ibn Mesda (1159). Takoer ga prenose i Ahmed i drugi autori, a struno je elaboriran
u Ez-Zillu.
621
Hadis je vjerodostojan (sahh), premda injenica da autor njegovo navoenje zapoinje sa
prenosi se, moe sugerirati da se radi o slaboj predaji. Meutim, biljei ga El-Buhri i dr.,
s vie prijenosnih nizova, koji idu preko Ibnu-l-Hanefije. Struno je elaboriran u Ez-Zillu
(1204, 1206 i 1207).
622
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (br. 675).
623
Hadis je vjerodostojan (sahh); prenosi ga i Ibn Ebi sim (1210).
Ve je ranije spomenut hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., a koji go-
vori o snu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojem se navodi njegovo zahvatanje
iz bunara, zatim Ebu Bekrovo zahvatanje, pa kako je kofa poprimila velike
razmjere, pa kako ju je uzeo Ibnu-l-Hattb...624
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeen je
hadis Sada ibn Ebi Vekksa u kojem se kae: Omer ibnu-l-Hattb je zatraio
dozvolu da ue kod Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a kod njega su bile kurejevi-
ke ene koje su mu govorile povienim tonom..., itd. do kraja hadisa. Pored
ostalog, tu stoji da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., tad rekao: uj, Ibnu-l-Hattb!
Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, tebe ejtan nikada nije vidio da
ide jednom dolinom, a da on nije krenuo drugom!625
U istim je zbirkama hadisa takoer zabiljeeno da je Poslanik, s.a.v.s.,
govorio: U narodima koji su vam prethodili bilo je ljudi koji su bili nadah-
nuti (muhaddesn), pa ako u mome ummetu ima ijedan takav, onda je to,
posigurno, Omer ibnu-l-Hattb!
Ibn Vehb kae: Rije muhaddesn (oni kojima se govori, kojima se
kazuje, doaptava) znai oni kojima se daje nadahnue (mulhemn)!
O njegovim rijeima:
624
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (br. 678).
625
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi), a prenosi ga i Ibn Ebi sim (1261 i 1262).
Osmana ibn Hunejfa i upitao ih: ta ste to uradili? Zar se ne bojite da ste
opteretili zemlju preko njene mogunosti?! Opteretili smo je onim to ona
moe podnijeti, odgovorili su oni. Koliko ja vidim, rekao je Omer, vi ste je
opteretili preko njene mogunosti. Ne, ne!, odgovorili su oni, a Omer je do-
dao: Ako mi Allah podari zdravlja i ivota, zbilja u uiniti da irake udovice
ne ustrebaju vie nikoga poslije mene!626
etiri dana nakon toga, kae Amr, Omer je ubijen. Tog jutra kad e
se to desiti ja sam stajao, a izmeu mene i njega je bio samo Abdullah ibn
Abbs. On je prolazio izmeu ljudi poredanih za namaz i govorio: Poravnaj-
te se, poravnajte se!, i kad je vidio da su svi safovi pravi i popunjeni, proao je
naprijed (i izrekao tekbir te, ini mi se, prouio suru Jsuf, ili suru En-Nahl, ili
neto slino tome na prvom rekatu, da bi se ljudi skupili u namazu, a onda je
opet izgovorio tekbir). Ja sam tad uo kako ree: Ubi me!, ili Ujede me pas!
On je to rekao kad je bio uboden.
El-Ild (rob nearapin) je tada poskoio s isukanim dvokrakim noem,
sijekui i zdesna i slijeva na koga god je naiao. Tako je ubo trinaestericu
ljudi, od kojih su sedmerica podlegla. Jedan od muslimana je, vidjevi ta se
zbiva, na njega bacio burnus627 i Ild je, vidjevi da e biti uhvaen, samog
sebe preklao!
Omer je uzeo za ruku Abdurrahmna ibn Avfa i proturio ga naprijed, i
svi oni koji su bili iza Omera vidjeli su isto ono to i ja, dok oni koji su stajali
sa strana damije, jo nita nisu znali; njima se samo bio izgubio Omerov
glas! Oni su govorili: Subhanallh, Subhanallh!, pa je Abdurrahmn s nji-
ma klanjao kratak namaz, i kad su zavrili, Omer je rekao: Ibn Abbs, po-
gledaj ko me to ubi! i on je malo proao izmeu ljudi i kad se vratio, rekao
je: Mugirin rob! Zanatlija!, kazao je Omer. Allah ga ubio! A, vidi, ja sam
naredio da se prema njemu postupa lijepo! Hvala Allahu Koji nije uinio da
poginem od ovjeka koji tvrdi da je u islamu! A, eto, ti i tvoj otac ste eljeli
da njih628 u Medini bude to vie! (El-Abbs je, zbilja, u Medini imao najvie
takvih robova.)
Ako hoe, ja u to uiniti!?, rekao je on; tj. ako hoe, mi emo ih sve
pobiti! Ne petljaj!, kazao je Omer. Zar nakon to su progovorili vaim jezi-
kom, to su se u namazu okrenuli prema vaoj kibli i va hadiluk obavili!?
626
T. uinit u da budu potpuno zbrinute. (Nap.prev.)
627
Burnus - vrsta ogrtaa s kapuljaom. (Nap. prev.)
628
Tj. ovakvih robova, stranaca.
Potom je prenesen u svoju kuu, a s njim smo ili i mi. Ljudi su se po-
naali kao da ih prije toga nije ni zadesila nevolja - jedni su govorili: Nee
mu biti nita!, a drugi: Bojimo se za njega!
Utom mu je ponuen sok od datula i on ga se napio, no odmah ga je
cijelog povratio. Isto je bilo i s mlijekom, pa kad su ljudi to vidjeli, svima je
bilo jasno da mu smrt nije daleko.
Mi smo uli kod njega, a ljudi su dolazili i obasipali ga pohvalama. Tako
je doao i jedan mlad ovjek. Raduj se, voo pravovjernih, rekao mu je, ra-
dosnom nagovjetaju koji ti Allah alje! Ti si bio uz Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,
meu prvima si primio islam, kao to zna, izabran si za vou pa si vladao
pravedno i eto - na kraju odlazi kao ehid!
Volio bih da proem nerijeeno, da ne bude ni protiv mene, a ni za
mene, ree Omer.
Kad je dotini ovjek poao od njega, vidjelo se da mu ogrta dotie
zemlju. Vratite mi toga mladia!, naredio je Omer. Bratiu, rekao mu je
potom, podigni svoju odjeu - to ti je za odjeu ie, a i drae je tvome
Gospodaru!629
O Abdullahu, sine Omerov!, obratio se zatim svom sinu. Pogledaj ko-
liko imam dga!
Kad su obraunali ukupan dg, ustanovili su da on iznosi neto oko
86 hiljada.
Ako ga moe podmiriti imetak Omerove porodice, izmirite ga odatle,
rekao je, a ako ne moe, obrati se familiji Benu Adijj ibn Kab. Ako ni njihova
imovina ne bude dovoljna, onda se obrati plemenu Kurej i njih ne prelazi!
Tako izmiri ovaj moj dg!
Sada otii kod Aie, majke pravovjernih, i reci joj: Selami te Omer, a
nemoj rei: voa pravovjernih, jer ja danas muminima vie nisam voa!
Reci: Omer ibnu-l-Hattb te moli da mu dozvoli da bude ukopan uz dvo-
jicu svojih prijatelja!
On je otiao, nazvao joj selam i zatraio dozvolu da ue. Zatekao ju je
kako sjedi i plae.
629
Podigni svoju odjeu - to ti je za odjeu ie, a i drae je tvome Gospodaru! - dio hadi-
sa koji je tradiran sve do Boijeg Poslanika. Tirmizi ga biljei u svom emilu (i u saetom
izdanju, ije je tampanje u toku, nalazi se pod brojem 97), a dio je zabiljeen i u Es-Sahhi
(1441).
njih je uinili - da akceptira svaki njihov lijep gest i da prijee preko nekog
njihovog eventualno runog postupka. Takoer mu oporuujem da lijepo
postupa s graanima, jer oni su tit islama, rezervoar imetka i bijes neprija-
telja! - neka od njih uzima samo ono to njima pretekne, i uz njihovu sa-
glasnost! Isto tako mu oporuujem da se lijepo odnosi prema stanovnicima
pustinje (arb), jer oni su kima Arapa i tkivo su islama. Neka od njihove
imovine uzima samo ono to je sekundarno i neka to, potom, vrati njihovim
siromasima! Oporuujem mu i one koji se nalaze u Allahovoj zatiti i zatiti
Njegovog Poslanika632 - neka im ispuni sve take iz ugovora koji se ima sa
njima i neka se bori protiv onih koji njih napadnu, i neka ih ne optereuje
preko mjere!
Kad je Omer izdahnuo, mi smo ga iznijeli i ili za njegovom denazom.
Abdullh, sin Omerov, nazvao je selam i rekao: Doputenje trai Omer
ibnu-l-Hattb!
Unesite ga!, rekla je Aia.
On je unesen unutra i poloen uz dvojicu svojih prijatelja. Nakon nje-
govog ukopa, sastali su se oni ljudi koje je on imenovao i Abdurrahmn je
rekao: Dajte da kandidate svedemo samo na trojicu!, na ta je Ez-Zubejr
odmah odgovorio: Ja se povlaim u korist Alije!, a Talha A ja u korist Osma-
na! Sad je rekao: Ja odustajem u korist Abdurrahmna (ibn Avfa)! Koji
e od vas dvojice odustati?, upitao je Abdurrahmn, pa da on odlui - da
ga prepustimo Allahu i njegovom islamu, i da on sam procijeni koji je od
dvojice priliniji?!
Kako su obojica njih bila uutkana, Abdurrahmn je upitao: Biste li
to prepustili meni? Allah mi je svjedok da neu odustati od onoga kojeg
budem smatrao adekvatnijim?!
Kad su se oni s tim saglasili, on je uzeo za ruku jednoga od njih i rekao:
Ti si rodbina Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i kao to se zna, odmah si na poetku
primio islam: eto, neka ti Allah bude svjedok, hoe li, ako tebi povjerim
rukovoenje, doista pravilno postupati? Hoe li, ako to povjerim Osmanu,
zbilja njega sluati i pokoravati mu se?!
Tako je isto postupio i s onim drugim, i kad je od obojice dobio sagla-
snost, rekao je: Prui ruku, Osmane!
632
Tj. zimmije, nemuslimane koji ive pod muslimanskom vlau.
O njegovim rijeima:
639
Rukajja i Umm Kulsum. (Nap. prev.)
640
Hadis je vjerodostojan (sahh). U El-Irvu je struno elaboriran pod brojem 269, s vie ni-
zova prenosilaca - svi od Aie, r.a. U nekim verzijama stoji: A bedra su mu bila otkrivena,
dakle bez dileme da li su to bila koljena ili bedra. Ovaj hadis ima jo dva druga hadisa koji
ga podupiru a koja sam tamo struno elaborirao. Jedan se prenosi od Hafse, a biljei ga Ibn
Ebi sim u svojoj Es-Sunni (1284 i 1285) sa dva prijenosna niza.
641
Hadis je vjerodostojan (sahh). El-Buhri ga biljei posredstvom Ibn Omera.
642
Hadis spada u kategoriju dobrih (hasen) hadisa i ve je navoen (pod brojem 683).
643
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ebu Bekrea.
644
U izvorniku je glagol uti, doznati (belega) upotrijebljen u formi perfekta (belega anhum
ahbaren).
pomoglo u tome. Protiv izvrioca se nije imalo nikakvog dokaza, a taj koji je
u svome srcu tajio licemjerstvo nije ga smio cijelog pokazati.
Talha i Zubejr su tako smatrali da e, ako se ehidu kojem je nasilje
uinjeno ne prui potpora i ne suzbiju se oni koji nered i neprijateljstva ire,
svi time izazvati Allahovu srdbu i zasluiti Njegovu kaznu.
Tako je dolo do Bitke kod deve, premda to nije bila opcija ni Alije,
ni Talhe i Zubejra, ve su tu smutnju raspirili smutljivci, mimo opredjeljenja
spomenutih. Potom je dolo do Bitke na Siffnu, i to zbog jednog stajalita.
Naime, stanovnici ama su smatrali da se prema njima nije postupilo pra-
vedno, ili da se nije bilo u stanju postupiti pravedno, te da e se oni stoga
suzdrati dok se ne objedini rije na nivou muslimanske zajednice, budui
da se oni plae nasilja nekih nasilnih ljudi koji se nalaze u (Alijinom) taboru,
onako kako su nasilje uinili i Osmanu.
Alija, r.a., pravopostupajui je halifa, jedan od el-hulefu-r-ridna, ko-
jemu je pokornost bila obavezujua, te oko kojega se trebala okupiti kom-
pletna muslimanska zajednica. Stoga je on vrsto vjerovao da se ta pokor-
nost i to ope pristajanje uz njega (demat) - to je bilo obavezujue za
sve muslimane - moe postii jedino borbom protiv onih koji su se tome
opirali, kako bi (tj. kako je to jedini nain) uzeo svoje pravo koje je imao kod
njih, odnosno bio je uvjerenja da e oni jedino tako ispuniti svoju obavezu.
On nije vjerovao da se oni mogu pridobiti na nain kako su se pridobijala
ljudska srca za vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., i prve dvojice halifa, da je to
ono to bi trebao zastupiti. Takvo njegovo vienje i opredjeljenje, naime,
da njih treba kazniti i suzbiti njihovu pobunu, a ne nastojati pridobiti ih
za sebe, navelo ga je da protiv njih povede rat. Meutim, veina istaknu-
tih ashaba se nije htjela uputati u jednu takvu borbu, slijedei eksplicitnu
zapovijest svetih tekstova da se [kod pojave smutnje] mora tako postupiti,
s jedne strane, a s druge strane bilo im je sasvim jasno da negativne konse-
kvence nastale smutnje prevazilaze one pozitivne.
Mi, meutim, o svima njima kaemo samo dobro: Gospodaru na,
oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srci-
ma naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista,
dobar i milostiv! (El-Har,10)
Allah je, pak, nas zatitio od smutnji i nereda koji su se pojavili za vri-
jeme njegove vladavine, u smislu da mi u tome nismo imali nikakvog udjela,
i mi Ga, Uzvienoga, molimo da nam daruje i blagodat kojom e od toga
zatititi i nae jezike.
Neke odlike koje su krasile vou pravovjernih Aliju ibn Ebi Taliba, r.a.,
nalazimo zabiljeene u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Musli-
ma, sa nizom prenosilaca koji se zavrava sa Sadom ibn Ebi Vekkasom, koji
kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je Aliji: Ti si, u odnosu na mene, poput
Haruna u odnosu na Msa, s tim da poslije mene vie nema vjerovjesnika!645
Boiji Poslanik je u Bitki na Hajberu rekao: Sutra u, zbilja, zastavu
dati ovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov
Poslanik!
Mi smo - kae Sad - izmeu sebe dugo itali kome bi mogla pripa-
sti ta ast, a Poslanik je rekao: Zovnite mi Aliju!, i Alija je doao, a u oima
mu je bilo nekakve upale od ega mu se pravila krmelj, pa mu je Poslanik
malo pljucnuo u oi, i potom zastavu predao njemu. Allah je preko njega
dao pobjedu!646
Kada je objavljen ajet: Reci: Hodite, pozvaemo sinove nae i sinove
vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi i vi... (Alu Imrn, 61) Boiji
Poslanik je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: Boe moj, oni su
moja porodica!647
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ve smo ranije citirali hadis iz reda jakih hadisa, kojeg Tirmizi kvalificira
vjerodostojnim (sahh), a koji prenosi El-Irbd ibn Srija, koji kae: Boiji
645
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u El-Irvu (1188). Biljei ga i Ibn Ebi
sim u svojoj Es-Sunni, s vie nizova prenosilaca, posredstvom Sada i drugih ashaba (1346-
1351).
646
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Sehla ibn Sada, a biljei ga
i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni posredstvom druge skupine ashaba (1351, 1377-1380, 1386,
1387).
647
Hadis biljei Muslim u svom Sahhu (7/120-121) posredstvom Sada ibn Ebi Vekksa, te
Tirmizi koji ga, takoer, smatra vjerodostojnim (sahh). Kod Ibn Ebi sima se nalazi jo
jedan hadis koji ga podupire (1351).
648
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen.
649
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve je navoen (pod brojem 675/u izvorniku).
650
Vidjeti podiok koji govori o davanju prisege Osmanu.
651
Hadis je vjerodostojan (sahh). Posredstvom njega ga biljei Ebu Dvud, s vjerodostojnim
nizom prenosilaca, a slina verzija se nalazi i kod El-Buhrija, dok ga Muslim ne biljei. Ibn
Ebi sim ga biljei s vie nizova prenosilaca (1190-1199), takoer posredstvom Ibn Omera, i
s jednim nizom od Ebu Hurejrea. Struno je elaboriran u djelu Zillu-l-denneh (II/566-569).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Ve smo ranije naveli neke odlike prve etverice halifa, pa je preostalo da to
uinimo i sa estericom preostalih iz ove grupe.
Muslim biljei sljedeu Aiinu, r.a., izjavu: Jedne veeri Boiji Poslanik,
s.a.v.s., nije imao sna pa je rekao: Da ima kakav moj dobri ashab, pa da me
noas priuva!! Nedugo zatim uli smo zvuk oruja i Vjerovjesnik je upitao:
Ko je to? Sad ibn Ebi Vekkas je rekao: Doao sam da te uvam!, a u drugoj
verziji stoji da je rekao: U meni se javio strah za Boijeg Poslanika i ja sam
otiao da ga uvam! - i Boiji Poslanik je za njega uputio dovu Allahu, a
potom zaspao!652
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeeno
je da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., Sadu ibn Ebi Vekkasu u Bitki na Uhudu
spomenuo oba svoja roditelja; rekao mu je: Bacaj! Zalog su ti moji i otac i
mati!653
U Muslimovom Sahhu navodi se predaja od Kajsa ibn Ebi Hzima, koji
kae: Ja sam vidio da se Talhina ruka, ona kojom je u Bitki na Uhudu titio
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., oduzela!654
U Sahhu su zabiljeene i sljedee rijei Ebu Osmana el-Mehdija: Po-
nekad, kad bi Vjerovjesnik bio u borbi, uz njega ne bi bilo nikoga drugog doli
Talhe i Sada!655
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima zabiljeene
su rijei Dbira ibn Abdullha koji je, prema verziji koju navodi Muslim,
652
Ove rijei od njega biljei Muslim, a i Ibn Ebi sim (1411).
653
Hadis je vjerodostojan (sahh), biljei ga i Ibn Ebi sim (1405-1407).
654
Hadis je vjerodostojan (sahh). Meutim, biljei ga samo El-Buhri, a ne Muslim!
655
Hadis je vjerodostojan (sahh), kojeg takoer biljei i El-Buhri.
656
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Ibn Ebi
sim ga u svojoj Es-Sunni (1388-1393) biljei i posredstvom velikog broja drugih ashaba.
657
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi). Navodi ga
i Ibn Ebi sim (1390).
658
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i El-Buhri.
659
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljee ga El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi).
660
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Er-Revdu-n-nadr (425);
biljei ga i Ibn Ebi sim (1435).
661
Hadis je vjerodostojan (sahh).
662
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga i Ahmed (II/419), te Ibn Ebi sim (1425-1427,
1439-1443, 1445-1447).
663
Hadis je vjerodostojan (sahh). Takoer ga prenosi i Ibn Ebi sim (860 i 861), a struno je
elaboriran u Es-Sahhi (2160).
664
Hadis je vjerodostojan (sahh).
665
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Omera.
666
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Ibn Abbsa, a vjerodostojnim ga ocjenjuje i Tirmizi.
667
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) posredstvom Ibn Omera, s neznatnim
tekstualnim razlikama. El-Buhri i neki drugi autori biljee ga posredstvom Ibn Abbsa,
u gore navedenom obliku, dok ga Muslim i drugi biljee posredstvom Ebu Seda. Hadis je
struno elaboriran u Es-Sahhi (1471) i u Sahhu Ebi Dvud (1250 i 1252).
O njegovim rijeima:
Komentar:
Mi smo ve ranije naveli neke primjere iz Kurana i hadisa u kojima su ista-
knute neke odlike ashaba, r.a. U Muslimovom Sahhu zabiljeena je predaja
od Zejda ibn Erkama, koji kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., jedanput je meu
668
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u Es-Sahhi (376 i 964); biljei ga,
takoer, i Ibn Ebi sim (1122 i 1123).
669
Hadis je vjerodostojan (sahh). Takoer ga biljei i Muslim.
670
Affi kae: Vidi predgovor knjige Minhdu-s-sunneh, I svezak, str. 24, novo izdanje, i str.
9-10 u Blkovom izdanju!
nama ustao da nam odri govor, negdje izmeu Mekke i Medine, pored
jedne vode po imenu Humm, i tom prilikom je rekao: Ljudi, i ja sam samo
ljudsko bie, i izaslanik moga Gospodara mi samo to nije stigao, pa da se
odazovem pozivu! Iza sebe u vam ostaviti dvije stvari (sekalejni): Allahovu
knjigu, u kojoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i vrsto je se drite..., te je
puno toga podsticajnoga izrekao o Kuranu, a zatim je rekao: I moja poro-
dica! Podsjeam vas na Allaha u vezi s mojom porodicom!, i to je ponovio
tri puta.671
El-Buhri biljei predaju od Ebu Bekra el-Siddka, r.a., u kojoj on kae:
Potivajte Muhammeda kroz lanove njegove porodice!672
Profesor - Allah mu se smilovao! - meutim kae: Taj se liio lice-
mjerstva, budui da je temelj rafidijskom uenju udario jedan licemjer,
raskolnik, s ciljem da potkopa islam i baci ljagu na Poslanika, a.s., kako to
navode uenjaci.
Naime, formalno prihvatajui islam, Abdullh ibn Sebe je svojom
prepredenou i podlou namjerio taj islam izvitoperiti, onako kako je
to uinio Pavle s kranstvom, pa se s tim ciljem pokazivao kao isposnik,
a potom i kao veliki pregalac na putu promicanja dobra i suzbijanja zla,
sve dok nije ispleo spletku oko Osmana i ubio ga! Zatim je, preselivi se
u Kfu, izraavao krajnji ekstremizam u pogledu Alije i pruanja potpore
njemu, smjerajui tim putem ostvariti svoje nakane. Kad je Alija doznao za
to, zatraio je da se smakne, no on je pobjegao od njega u Karkis, kako je
to poznato u historiji.
Mi smo ve ranije istakli da je Alija one koji bi njega isticali iznad Ebu
Bekra i Omera kanjavao bievanjem, onako kako se kanjavaju oni koji
iznose potvore!
Kvasac novotarije koja je potekla od haridija zadrao se u duama
onih koji su skloni lai, kao to su harrije i iije, zbog ega je rfidijska sek-
ta konstantno predstavljala vrata raskolnitva (bbu-z-zendeka), kako to
pripovijeda El-Kdi Ebu Bekr ibnu-t-Tajjib673 u svom kazivanju o ezoteristi-
ma (el-btinijja) i nainima na koje su nastojali izvitoperiti islam. On kae:
Onome koga bi upuivali da poziva u njihov pravac rekli bi: Kad naie na
muslimana kojeg htjedne pozvati u nae uenje, mora mu se predstaviti
671
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (1550, 1551 i 1555).
672
Sahhu-l-Buhri (3713 i 3751).
673
Tj. Ebu Bekr el-Bakillni, Muhammed ibnu-t-Tajjib.
kao da slijedi njegov pravac. Prilaz njemu neka ti bude isticanje nepravde
koju su prvi muslimani uinili prema Aliji, te kako su ubili Husejna, a zatim
odricanje od svih pripadnika plemena Tejm i Adijj, kao i od Umejevia i
Abasovia. (Ustvrdi) da Alija poznaje nepoznato, da je njemu preputeno
stvaranje svijeta, i slina iijska udesa i nebuloze, a kad kod nekog iije
osjeti naklonost,674 kod njega se zadri na klevetanju Alije i njegovih poto-
maka (r.a.).
On, bez sumnje, od psovanja ashaba ide prema psovanju Poslanikove
porodice, a zatim i na psovanje samog Poslanika, s.a.v.s. Naime, [kod] tih
zabludjelih aktivista, i Poslanikova porodica i njegovi ashabi su takvi kao
oni![675]
O njegovim rijeima:
Komentar:
Uzvieni kae: Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi
put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustit emo da ini ta hoe,
i bacit emo ga u Dehennem - a uasno je on boravite! (En-Nis, 115)
Prema tome, dunost je svakog muslimana da, nakon svoje ljubavi prema
Allahu i Njegovom Poslaniku, voli i vjernike, kako to eksplicitno kazuje
Kuran, osobito one koji su nasljednici Boijih poslanik, koje je Allah uinio
da su poput zvijezda prema kojima se orijentira676 u tami mora i kopna.
Muslimani su saglasni u tome da su oni bili upueni i da su jasno razaznavali
674
U izvorniku umjesto eneste (to znai: osjetiti bliskost, naklonost) stoji ejeste (to znai:
izgubiti nadu u uspjeh).
675
Nijedan rukopisni primjerak na ovom mjestu nije bio jasan, pa bi smisao mogao biti do-
kuen dodatkom: Ono to on prenosi od El-Bakillanija, zapravo se nalazi kod drugoga!
Pogledaj: El-Karmita, str. 52, redaktura: Muhammed es-Sabbg.
676
U izvorniku umjesto juhteda (orijentira se) stoji juhda (vodi).
stvari. Treba znati da su kod svih vjerskih zajednica prije677 poslanstva Mu-
hammeda, a.s., njihovi uenjaci bili najgori soj, i da su jedino kod muslimana
uenjaci najbolja kategorija ljudi - oni su nasljednici Poslanika u njegovom
ummetu; oni oivljavaju ono to zamre od njegovog sunneta; preko njih se
Kuran uspostavlja, oni po Kuranu rade; preko njih se Kuran oglaava - oni
govore njime! Uz to, svi su jedinstveni u uvjerenju da je obavezno slijediti
Poslanika, s.a.v.s. Meutim, ako neko od njih zauzme odreeni stav, a neki
vjerodostojan (sahh) hadis mu proturjei u tome, on, da bi ga smio prene-
bregnuti, mora za to imati opravdanje. To se opravdanje, pak, svodi na tri
sluaja:
1. ako nije uvjeren da je Vjerovjesnik zbilja izrekao taj hadis;
2. ako ne vjeruje da se hadis odnosi ba na taj problem i
3. ako je uvjerenja da je taj propis dokinut.
Oni imaju prednost u odnosu na nas i privilegiju da su nam prethodili u
vjeri; oni su nam prenijeli Objavu koja je dostavljena Poslaniku, s.a.v.s, i
pojasnili nam one Poslanikove geste koje bi nama, da njih nije bilo, ostale
zakrivene. Neka je Allahovo zadovoljstvo na svima njima; neka Allah i njih
uini zadovoljnima! Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas
u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema
vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Har, 10)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Profesor - Allah mu se smilovao! - ovim odgovara pobornicima uenja o
transcedentalnom jedinstvu bitka (el-ittihdijje) i neznalicama meu sufi-
jama, s obzirom da oni koji su na ispravnom putu insistiraju na tome da se
mora postupati po znanju i erijatu. Allah je, naime, stavio u obavezu svim
ljudima da slijede poslanike; rekao je: A mi smo poslali svakog poslanika
677
U izvorniku stoji: poslije!
678
Tj. u duhovnom svijetu. (Nap. prev.)
679
Na str. 158 (u arapskom izvorniku, nap. prev.) Affi kae: Pogledaj str. 231-232, s poetka
poglavlja Refu-l-melm, u 20. svesku djela Medmu-l-fetv!
680
U izvorniku stoji fi-s-sirr, to znai: u tajni.
681
Fussu-l-hikem (I/63), komentar: Ebu-l-Al Affi, iji je i onaj nadodatak (u zagradi, nap.
prev.).
O njegovim rijeima:
U Idostojno
vjerujemo u njihove keramete koji se navode i o kojima se vjero-
prenose izjave pouzdanih ljudi.
Komentar:
Mudiza (udo), semantiki, obuhvata sve to se dogodi mimo uobiajenih
zakonitosti. [Isto je i s kerametom] u jezikoj praksi starijih autoriteta zna-
nosti, dok veliki broj potonjih ta dva izraza razdvaja, pa mudizu vezuju za
vjerovjesnika, a keramet za evliju, dok je i jednom i drugom zajedniko to
to izlaze iz okvira uobiajenog poretka stvari.
Treba kazati da se svojstvo savrenosti zasniva na trome: na znanju,
moi i neovisnosti o drugom. To troje se moe stei samo za Allahovu savr-
enost, jer On Svojim znanjem obuhvata sve, moan je nad svim i ni o kome
nije ovisan. Stoga je On Vjerovjesniku, s.a.v.s., naredio da se ogradi od tog
troga - rekao mu je: Reci: Ja vam ne kaem: U mene su Allahove riznice;
682
Affi kae: Vidi poglavlje Odgovor Ibn Arebiju, odakle je i preuzet ovaj citat, str. 204. i
dalje, u drugom svesku Ibn Tejmijjeovog djela Medmu-l-fetv!
niti: Meni je poznat nevidljivi svijet; niti vam kaem: Ja sam melek - ja slije-
dim samo ono to mi se objavljuje! (El-Enm, 50)
Isto to rekao je i Nh, a.s. On je, pak, prvi od najodabranijih poslanika
(ulu-l-azm) i uope prvi poslanik kojeg je Allah poslao zemljanima, a ovaj je
zadnji poslanik i zadnji od najodabranijih poslanika, i obojica su se ogradili
od toga! To je stoga to su ljudi od njih nekad traili znanje o onom to je
nedokuivo (el-gajb) kao to se to, naprimjer, navodi u rijeima Uzvienoga:
Pitaju te o smaku svijeta: kada e se zbiti? (El-Arf, 187); nekad da izvre
utjecaj na prirodna zbivanja, to nalazimo u rijeima Uzvienoga: I govore:
Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede... (El-Isr,
90) a nekad su im prigovarali za potrebe koje imaju kao ljudi, kako to nalazi-
mo, naprimjer, u rijeima Uzvienoga: I oni govore: ta je ovom poslaniku:
on hranu uzima i po trgovima hoda... (El-Furkn, 7) Poslaniku je, stoga,
nareeno da im saopi da on ne vlada time, ve da od tog troga ima samo
onoliko koliko mu Allah dadne - pa zna samo ono emu ga je Allah podu-
io, neovisan je samo od onog od ega ga je On uinio neovisnim i moan
je samo nad onim stvarima koje su iznad sposobnosti drugih ljudi, ili barem
veine njih, za koje mu je Allah dao mo. Prema tome, nijedna mudiza i
nijedan keramet ne izlazi iz tih okvira.
Potom, ono to probija granice prirodnog poretka (el-hrik), ako se
njime postie neka korist koju nalae vjera, spada u dobra djela koja su na-
reena po vjeri i Vjerozakonu, pa je kao takvo ili obavezno ili preporueno;
ako se njime postie neto doputeno po vjeri, tada se ubraja u Allahove
ovosvjetske blagodati i nalae da se na njemu bude zahvalno, a ako u sebi
sadrai elemente koji su Vjerozakonom zabranjeni strogo ili u blaoj mjeri,
tada za sobom povlai kaznu ili srdbu, kakav je bio sluaj sa onim koji je
bio obasut znacima (Allahove milosti) pa ih zbacio i ostavio postrani, poput
Belma ibn Bra, usljed vlastitog umnog pregnua, slijepog povoenja
za drugim, maloumnosti, pomanjkanja znanja, stjecanja nepovoljnih okol-
nosti, nemoi ili nude.
Prema tome, onog to probija granice prirodnog poretka ima tri vrste:
ono to je po vjeri pohvaljeno, ono to je pokueno i ono to je doputeno.
to se tie onog doputenog, ako u njemu ima koristi tretira se kao bagodat,
u protivnom je poput svih drugih dozvoljenih stvari u kojima nema koristi.
Ebu Ali el-Devzedni kae: Trudi se da postigne istikmet (izvravanje
propisa vjere) a ne kermet, jer tvoj nefs se rado pokree da trai kermet
dok tvoj Gospodar od tebe trai istikmet!
683
Hadis je vjerodostojan (sahh) i do sada je vie puta navoen.
684
Affi kae: Vidjeti 319. stranicu u XI svesku Ibn Tejmijjeovog djela Medmu-l-fetv.
one koji posmatraju znakove! (El-Hidr, 75) Hadis biljei Et-Tirmizi posred-
stvom Ebu Seda el-Hudrija.685
Uzvieni Allah, u onome to od Njega prenosi Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
kae: Ko se neprijateljski ponese prema Mome miljeniku (evliji) Mene je
izazvao na dvoboj, a Moj rob Mi se niim ne moe vie pribliiti kao to
moe izvravanjem onoga to sam mu Ja propisao kao strogu obavezu. o-
vjek Mi se potom nastavi pribliavati dobrovoljnim izrazima pobonosti
(nfile) sve dok ga Ja ne zavolim, pa kad ga Ja zavolim tada mu bivam uho
kojim slua, oko kojim gleda, ruka kojom dohvaa i noga kojom hodi, pa
ako bi neto zaiskao od mene, Ja bih mu to, doista, i dao; a ako bi Me po-
zvao upomo, Ja bih mu pruio pomo. Ja se ni u emu to u uiniti ne
kolebam kao to se kolebam da uzmem duu Svom robu vjerniku: on ne
voli smrt, a Ja ne volim da prema njemu postupim kako on ne voli, no to
mu je neminovnost!686
Ovim postaje oevidno da je izvravanje vjerskih propisa (istikmet)
ono to trai Gospodar, a da je udnja za kerametom ono to trai ovjekov
nefs, pa neka je Allah na pomoi!
Mutezilijsko, pak, negiranje kerameta je oigledno pogreno i u ravni
je negiranja osjetilnih stvari. Njihova primjedba: Da je keramet istinit, bio
bi kao mudiza pa bi se Vjerovjesnik, s.a.v.s., brkao s evlijom, to nije pri-
hvatljivo!? bila bi umjesna kada bi evlija demonstrirao neki nadnaravan in
tvrdei da ima vjerovjesnitvo, to se nikada nije dogodilo, a da jeste on ne
bi ni bio evlija ve lani prorok, a ranije smo, kod razmatranja Profesorovih
rijei: I da je Muhammed Njegov rob izabrani i Njegov vjerovjesnik odabra-
ni, govorili o razlici izmeu vjerovjesnika i proroka.
Ovdje treba upozoriti na to da pronicljivosti ima tri vrste:
a) ona koja proishodi iz ispravnog vjerovanja (mnijja) - ona se po-
javljuje kao posljedica svjetlosti koju Allah ubaci u srce Svog roba
i koja se na njega baci onako kako se lav baci na plijen, odakle je
i dobila svoj naziv.687 Snaga ove pronicljivosti sukladna je snazi
685
Hadis je slab (daf). Biljei ga Tirmizi i neki drugi autori. U nizu njegovih prenosilaca nalazi
se i Atijje el-Avf, koji je slab prenosilac i ne navodi osobe od kojih prenosi hadis. Struno
je elaboriran u djelu El-Ehdsu-d-dafa (1821).
686
Hadis je vjerodostojan (sahh). Biljei ga El-Buhri, a ranije je dato objanjenje njegovog
smisla (V.: hadis br. 458/u izvorniku)
687
U arapskom jeziku za pronicljivost se kae firsa, a za plijen fersa, to su dva oblika glagol-
skih imenica nastalih iz istog korijenskog glagola fe-re-se. (Nap. prev.)
O njegovim rijeima:
Komentar:
Od Avfa ibn Mlika el-Edaija se prenosi sljedee: Ja sam, pri vojnom
pohodu [na Tebk], doao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on se tada nalazio
u atoru od koe, i on mi je rekao: Zapamti est (stvari) koje e se desi-
ti pred Smak svijeta: moja smrt, osloboenje svetoga hrama u Jerusalemu
(El-Mesdidu-l-Aks), poast koja e vas kositi kao ovija kuga ovce; zatim
izobilje imetka tako da e ovjek i kada dobije stotinu dinara jednako biti
688
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Fadilu--m, str. 23 i 62,
etvrtog izdanja djela iji je izdava El-Mektebu-l-islmi.
689
Sahhu Muslim (VIII/179); Ahmed (IV/6-7).
690
U nekim hadisima navodi se da je orav u lijevo oko, meutim ovaj Ibn Omerov hadis ima
veu snagu s obzirom da ga navode i El-Buhri i Muslim, kako kae Hafiz Ibn Hader, a na
ta ukazuje i Ibn Abdulberr. Neki su, pak, pokuali uskladiti te predaje, to je izneseno u
El-Fethu, (XIII/97), pa ko hoe moe se obratiti na nj.
691
Hadis je vjerodostojan (sahh).
692
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Et-Tirmizi (II/39), koji za nj kae da je dobar i
vjerodostojan (hasen sahh). Hadis zadovoljava uvjete El-Buhrija i Muslima. Na koncu
sam ga i naao i kod jednog (VII/31), i kod drugog (VIII/195).
proi mnogo vremena a meu vas e se spustiti Sin Merjemin kao pravedan
sudac, pa e polomiti krst, ubiti svinju i ukinuti glavarinu (dizju);693 imetka
e biti toliko da ga niko nee htjeti uzeti, a jedna sedda e tada biti bolja
od itavog ovog svijeta sa svim to ima na njemu!694 Ebu Hurejre je zatim
rekao: Ako hoete, moete prouiti ajet: I nema nijednog sljedbenika Knji-
ge a da nee povjerovati u njeg prije nego umre, a na Sudnjem danu on e
svjedoiti protiv njih! (En-Nis, 159)
U ovom naem saetku imamo premalo prostora da bismo mogli na-
vesti sve one hadise koji govore o Deddlu, o silasku sa neba Isa, a.s.,
i njegovom ubijanju Deddla, o pojavi Jedda i Medda za vrije-
me njegovog boravka na Zemlji nakon Deddlova ubistva i o njihovom
unitavanju u samo jednoj noi na osnovu dove koju e on Allahu uputiti
protiv njih.
to se, pak, tie izlaska puzavca (dbbetu-l-erd) i raanja Sunca sa za-
pada, o tome Uzvieni kae: I kada doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi
emo uiniti da iz zemlje izae jedna ivotinja koja e im govoriti da ljudi u
dokaze Nae nisu uvjereni. (En-Neml, 82) Uzvieni jo kae: Zar oni ekaju
da im meleki dou, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospo-
dara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dou,
nijednom ovjeku nee biti od koristi to to e tada vjerovati, ako prije nije
vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: Samo vi ekajte,
i Mi emo, doista, ekati! (El-Enm, 158)
693
Affi kae: Pogledaj vrste pronicljivosti na str. 482-495, drugi svezak, u djelu Medridu-s-
slikn.
694
Hadis je vjerodostojan (sahh), a navodi ga, takoer, i Muslim (I/93-94). Struno je elabo-
riran u djelu Es-Sahha, pod brojem 2457. Treba napomenuti da se hadisi o Deddalu i
silasku Isa, a.s., prenose na nesumnjivo pouzdan (mutevtir) nain pa se, stoga, mora
vjerovati u ono o emu se govori u njima. Ne smije se biti zavedeno tvrdnjama onih koji
tvrde da ti hadisi ne dostiu stepen mutevatira (ahad), budui da oni o tome nemaju
znanja. Meu njima nema nikoga ko je ispitao prijenosne puteve tih hadisa, jer da jeste,
ustanovio bi da su oni iznimno brojni i da ne ostavljaju prostora sumnji u vjerodostojnost,
kako su to potvrdili i najvii autoriteti ove strune discipline, poput Hafiza Ibn Hadera i
dr. alosno je, zbilja, to se neki ljudi usuuju govoriti o stvarima za koje nisu kvalificirani,
naroito kad se ima u vidu da se radi o vjeri i vjerskoj doktrini. Jedan od takvih je i izvjesni
Izzuddn Bulejk, autor knjige Mevznu-l-Kurni ve-s-sunneh u kojoj, povodei se za dru-
gim nekompetentnim ljudima, iznosi tvrdnju da se predaje o silasku Isa, a.s., nakon po-
jave Deddla prenose posredstvom Vehba ibn Munebbiha i Kabu-l-Ahbra, to je ista
izmiljotina - ta dvojica ljudi se, naime, uope ne nalaze meu prenosiocima tih hadisa!
Ja sam jo davno izvrio strunu elaboraciju etrdesetak hadisa (koji govore o tome) pa tu
nijednome od njih dvojice nisam naao ni spomena!
O njegovim rijeima:
Komentar:
Muslim i Ahmed, posredstvom Safijje bint Ebi Ubejd, biljee rijei jedne
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., ene koja kae: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ko
695
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga, takoer, i Muslim (I/95) koji ga navodi u slje-
deem obliku: Pa kada se pojavi sa zapada, svi e ljudi tada povjerovati, ali tada nee
koristiti... Slina predaja nalazi se i kod El-Buhrija, a i kod jednog i kod drugog hadis ima
potporu u Ebu Zerrovom hadisu.
696
Sahhu Muslim (VIII/202).
ode gataru i upita ga za neto, tome namaz nee biti primljen etrdeset
(narednih) veeri!697 Imam Ahmed u svom Musnedu, posredstvom Ebu
Hurejrea, r.a., biljei sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ko doe gataru
ili vraaru pa povjeruje u ono to mu on rekne zanijekao je ono to je objav-
ljeno Muhammedu!698
Neki uenjaci pod gatarom (el-arrf) podrazumijevaju i onog koji pro-
rie iz poloaja zvijezda (el-muneddim), dok drugi smatraju da ovaj poto-
nji tek izraava smisao slian onome prvom. U svakom sluaju, ako ovako
stvar stoji sa onim koji neto pita (gatara ili vraara) kako je tek sa onim koji
se pita?! U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima, te u Mu-
snedu Imama Ahmeda zabiljeena je predaja od Aie, r.a., koja kae: Boiji
Poslanik, s.a.v.s., upitan je o vraarima, pa je rekao: Ne znaju nita! Oni su na
to rekli: Boiji Poslanie, oni ponekad reknu neto to se pokae istinitim!?,
na ta je Boiji Poslanik, s.a.v.s., kazao: To je rije istine koju ugrabi dinn i
smjesti je u uho svog tienika, pa onda oni sa njom pomijeaju [vie od]
stotinu lai!699
U Sahhu se navode i ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Zarada od
prodaje psa je prezrena; mehr razvratnici je prezren; napojnica vraaru je
prezrena!700 Napojnicu obini svijet naziva pekeom. U to spada i ono to
uzimaju astrolozi i bacai strelica kojim se gata, kakva su ona drvcad na
kojima su napisana neka abecedna slova, te bacai graha i oni koji gataju
pisanjem po pijesku. Dakle, ono to oni uzimaju (za svoje gatanje) je strogo
zabranjeno (harm). Vie uenjaka, meu njima i El-Begav, El-Kdi Ijd i
dr., tvrde da ak postoji i konsenzus islamskih uenjaka o strogoj zabranje-
nosti toga.
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima navodi se
sljedea izjava Zejda ibn Hlida: Boiji Poslanik, s.a.v.s., na Hudejbiji nam
je drao govor, nakon kie koja je padala prethodne veeri, pa nas je tom
prilikom upitao: Znate li ta je va Gospodar noas rekao!? Allah i Njegov
697
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Gjetu-l-merm (284).
698
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu dbu-z-ziff, str. 31 (tree
izdanje kao i u Gjetu-l-mermu (285).
699
Hadis je vjerodostojan (sahh); nalazi se u Musnedu (VI/87).
700
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Muslim posredstvom Rfia ibn Hadda, no bez
etvrte reenice, koja se nalazi u zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buharija i Muslima, u
predaji koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenosi Ebu Mesd el-Bedri, koja glasi: (Boiji Posla-
nik, s.a.v.s.,) zabranio je zaradu od prodaje psa, mehr prostitutki i napojnicu vraara!
Poslanik to najbolje znaju!, rekli smo mi. Rekao je, kazao je on, Ujutro e
neki Moji robovi osvanuti kao vjernici u Mene, a neki kao nevjernici! Vjernik
u Mene je onaj koji rekne: Kiu smo dobili Allahovom dobrotom i Njego-
vom milou! - taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezdu, [a onaj koji rekne:
Kiu smo dobili zahvaljujui toj i toj zvijezdi!, taj ne vjeruje u Mene, a vjeruje
u zvijezdu].701
U Muslimovom Sahhu, te u Musnedu Imama Ahmeda, posredstvom
Malika el-Earija, se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: U mom
ummetu etiri stvari potjeu iz predislamskog perioda (dahilijjeta) i musli-
mani ih nee ostaviti - to su: hvalisanje porijeklom, vrijeanje zbog fami-
lijarne loze, oekivanje kie od (poloaja) zvijezda i naricanje za umrlim!702
Onoga to se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., od njegovih ashaba i drugih
istaknutih autoriteta vjere a u emu se naglaava zabrana toga, ima isuvie
mnogo da bi se ovdje moglo navesti. Vjetina proricanja iz zvijezda - koje
podrazumijeva odredbe i utjecaje, sastoji se u tumaenju zemaljskih do-
gaaja na temelju nebeskih situacija, odnosno u dovoenju u korelativnu
vezu nebeskih sila sa zemljskim udesima - jest vjetina koja je po Kuranu i
sunnetu zabranjena, odnosno koja je oznaavana zabranjenom preko svih
Boijih poslanika. Uzvieni kae: A arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti.
(T-H, 69); Zar ne vidi one kojima je dat dio Knjige kako u vradbine
(dibt) i ejtana vjeruju... (En-Nis, 51)
Omer ibnu-l-Hattb, r.a., i neki drugi ashabi su izraz dibt (u navede-
nom ajetu) protumaili kao sihr (vradbina). U Buhrijevom Sahhu navodi
se sljedea Aiina, r.a., izjava: Ebu Bekr je imao jednog roba od ije je zarade
jeo. On mu je jednom neto donio i Ebu Bekr je to pojeo. Zna li odakle mi
ovo!, upitao ga je taj njegov rob. Ne znam. Odakle ti?, rekao je Ebu Bekr.
Jednom sam ovjeku prije islama neto proricao, kazao je on, premda ni-
sam znao proricati, no obmanuo sam ga - eto, on me ugledao i darovao me
time! To je ono to si pojeo! Na to je Ebu Bekr stavio ruku u usta i ispovraao
sve iz svog stomaka!703
Vlast - i svako ko je u mogunosti - duna je ukloniti sa scene dotine
astrologe, vraare, gatare, bacae pijeska, graha, kocke i sl., i onemoguiti im
701
Hadis je vjerodostojan (sahh).
702
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu Ahkmu-l-deniz (str. 27),
te u djelu El-Ehdsu-s-sahha (734).
703
Hadis je vjerodostojan (sahh); navodi se i u djelu Menkibu-l-ensr (3842) u neto saetijoj
formi.
704
Affi kae: Pogledaj 422. stranicu treega sveska Ibn Tejmijjeovog djela Medmu-l-fetv.
705
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu El-Mikt (5142).
706
Hadis biljei Muslim posredstvom Avfa ibn Mlika el-Edaija.
vi ste mnoge ljude zaveli! Gospodaru na, rei e ljudi, tienici njihovi,
mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka naeg koji si nam
Ti odredio! Vatra e biti prebivalite vae, rei e On, u njoj ete vjeno
ostati, osim ako Allah drugaije ne odredi. Gospodar tvoj je, zaista, mudar i
sveznajui. (El-Enm, 128)
ovjek dinna iskoritava za neke svoje potrebe, da izvrava njegova
nareenja i da ga obavjetava o nekim nepoznatim ili izgubljenim stvarima i
sl., dok dinn ovjeka iskoritava da ga velia, da se njime pomae, da njega
doziva u pomo i da izvrava ono to on zatrai od njega.
Jedna vrsta njih je u ejtanskim stanjima, ima otkrovenja, komunicira
s ljudima iz nevidljivog svijeta (ridlu-l-gajb) i probija granice prirodnog
poretka stvari to odaje utisak da su Allahovi miljenici (evlije)! Meutim,
neki od njih su pomagali idolopoklonike protiv muslimana, tvrdei da im je
Poslanik naredio da se s idolopoklonicima bore protiv muslimana, budui
da su muslimani pokazali neposluh! Dotini su, pak, u stvarnosti, bili braa
idolopoklonika.
Ljdi od znanja u odnosu prema ovima ima tri tabora: jedni dre la-
nim postojanje ljudi iz nevidljivog svijeta, meutim [neki ljudi] vidjeli su ih
[i potvreno je od onih koji su ih vidjeli] ili su im pouzdane osobe kazivale
o onome to su vidjele. Ovi, pak, kada ih ugledaju i uvjere se u njihovo po-
stojanje, potine im se.
Drugi su ih upoznali i to pripisali sudbini, te stekli uvjerenje da u duhov-
nom svijetu (fi-l-btin) postoji put ka Allahu, mimo vjerovjesnikog puta.
Oni iz treeg tabora nisu mogli prihvatiti mogunost postojanja evli-
je izvan Poslanikovog kruga, te su stali na stanovite da je Poslanik taj koji
prua potporu i jednoj i drugoj skupini. Ovi veliaju Poslanika, a ne poznaju
ni njegovu vjeru ni njegov Vjerozakon. Istina je, pak, da oni [spadaju] meu
one koji slijede ejtane, a da su ljudi iz nevidljivoga svijeta ustvari dinni, i
da se samo nazivaju ljudima, onako kao to kae Uzvieni: Bilo je ljudi iz
ljudske vrste koji su pomo traili od ljudi iz dinske vrste, pa su im tako
obijest poveavali. (El-Dinn, 6) Inae su ljudi oni koji se opaaju, koji su
(po prirodi) vidljivi, premda se, ponekad, i ovjek zakrije, no ne moe vjeno
ostati tako zakriven od ljudskih pogleda. Ko bi pomislio da su oni ljudska
bia pogrijeio bi i pokazao svoje neznanje.
Ono to dovodi do zablude u pogledu njih i to je podijelilo ova tri
tabora jest nerazluivanje ejtanovih miljenika od miljenika Milostivoga.
707
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejh) posredstvom Aie, r.a., a struno je elabori-
ran u El-Irvu (88) i Gjetu-l-mermu (5). Biljei ga i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (52, 53).
708
U izvornom rukopisu stoji: iz depa.
s.a.v.s., put taj je zabludjeli novator u vjeri, ovjek pogrenog uvjerenja, jer
dotini slaboumnik moe biti i ejtan heretik, vjerski manipulator (zkrijj),709
odnosno luda ili mentalno retardirana osoba. ta god da je od toga, njoj se,
razumije se, ne moe dati prednost nad nekim ko je Allahov miljenik (evlija)
koji slijedi Njegovog Poslanika, ili se, pak, staviti u ravan sa njim.
Ne moe se kazati: Mogue je da dotina osoba u tajnosti slijedi Po-
slanika, iako to svoje slijeenje u javnosti zanemaruje!? jer je i to isto tako
pogreno, budui da se Poslanik, a.s., mora slijediti i javno i tajno. Jnus ibn
Abdu-l-Al es-Sadefi kae: Ja sam rekao E-fiiju: Na prijatelj Lejs je go-
vorio: Ako vidite nekoga da hoda po vodi, nemojte da vas to zavara kod
njega dok ga ne podvrgnete Kuranu i sunnetu! E-fii mu je na to rekao:
Lejs se - Allah mu se smilovao! - nije najbolje izrazio - trebalo je da kae:
Ako vidite nekoga da hoda po vodi i leti po zraku, nemojte da vas to zavara
kod njega dok ga ne podvrgnete Kuranu!
to se, pak, tie onoga to neki prenose od Vjerovjesnika, s.a.v.s., naime:
Pogledao sam stanovnike Denneta - vidio sam da veinu njih ine slabo-
umni ljudi!710 to se od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., ne prenosi vjerodostojno i,
709
Profesor Ahmed kir kae: Izraz zkrijj unesen je u arapski jezik. U erhu-l-kamusu
(III/24) stoji: Ez-zuvakera znai: manipuliranje vjerom u smislu da javno pokazuje pobo-
nost i revnosno vrenje vjerskih dunosti, a da u sebi taji licemjerstvo i pokvarenost. Ova-
ko navodi El-Mukr u djelu Nefhu-t-tb!
710
Hadis je slab (daf). Biljee ga Ebu Bekr el-Kelbzi u djelu Mifthu-l-men (I/275) i Ibn
Askir (XII/345/2), koji kae: Ibn hn kae da ovo prenosi samo Musab ibn Mhn. On
je iskren ovjek, no pri prenoenju hadisa je esto pravio greke, kako se naznaava u Et-
Takrbu. Meutim, u prijenosnom nizu prema njemu nalazi se i Ahmed ibn Is el-Hab,
za kojeg Ibn Addi kae: Prenosi i neke hadise koji su protuslovni, a potom to ilustrira i
ovim hadisom, za kojeg je rekao da je, to se tie ovog prijenosnog niza, neosnovan. Ibn
Addi ga, potom, biljei, kao i neki drugi autori, posredstvom Enesa ibn Mlika, gdje stoji
da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: Veinu dennetlija ine slaboumnici! i za nj kae: Hadis
se, to se tie ovog prijenosnog niza, ima odbaciti (munker), jer ga ne prenosi niko drugi
osim Selmea ibn Revha. I on je, meutim, slab prenosilac, zbog svog slabog pamenja.
U tome ga je slijedio i Sufjn ibn Ujejne, kako to navodi Ebu Msa el-Medni u svom El-
Latifu (I/75), s tim da on kae: Hadis je veoma neobian (garb didden), po predaji Ibn
Ujejnea od Ez-Zuhrija, i poznat je samo u predaji od Selmea ibn Revha.
Prenosi se i kao mursel-predaja, s dva prijenosna niza. Prvi od njih ide preko Muhammeda
ibnu-l-Munkedira, pa je El-Mufi ibn Imrn u svome Ez-Zuhdu (I/249) rekao: Kazivao nam
je Muhammed ibn Ebi Humejd el-Medeni, pozivajui se na Muhammeda ibnu-l-Munkedira,
kojim se predaja vezuje za Poslanika, a.s., meutim ovaj El-Medeni je slab prenosilac, kako
se naznaava u Et-Takrbu. Drugi prijenosni niz ide preko Omera ibn Abdulazza, i posred-
stvom ovog prijenosnog niza prenosi se i kao mursel i kao merfu predaja. U ovom sluaju
ima i dodatak koji glasi: a najgornji dio Illijjna predvien je za one razumom obdarene!
Ovaj oblik biljei Abdulvehhb el-Kilbi u svom Hadsu (II/176), navodei i njegov prijeno-
stoga, te rijei ne treba pripisivati njemu, jer je Dennet stvoren upravo za one
razumom obdarene (ulu-l-elbb), one koje su njihovi umovi i njihova srca na-
putili na vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove posla-
nike i Sudnji dan. Allah je u Svojoj knjizi stanovnike Denneta spomenuo po
njihovim osobinama, a meu tim svojstvima nije spomenuo i slaboumnost.
Boiji Poslanik, s.a.v.s., je, naime, rekao: Pokazan mi je Dennet pa sam vidio
da veinu njegovih stanovnika ine siromasi!711 - nije rekao: slaboumnici.
Pokudna skupina, a to su oni koji rade ono to rezultira kuenjem,
govore: Mi u tajnosti slijedimo (ono s ime je doao Poslanik, a.s.)!, imajui
pred oima ono kako se skrivaju oni koji u tajnosti nisu vjernici dok se u
javnosti pokazuju takvima, ime svoju zabludu opravdavaju drugom zablu-
dom. Pravi put se, pak, nalazi izmeu tog dvoga. Isto je i s onima koji u ne-
svijest padaju kad uju lijepu melodiju - i oni su zabludjeli inovatori u vjeri,
jer ovjeku ne prilii da ide za neim to e ga liiti razuma. Meu muslima-
nima prve i druge generacije muslimana nije bilo onih koji su to radili, ak
ni kada bi sluali Kuran, ve su bili onakvi kakvim ih opisuje Uzvieni Allah,
naime: Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah
spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo
se na Gospodara svoga oslanjaju. (El-Enfl, 2); Allah objavljuje najljepi go-
vor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi
jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo,
koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On
ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na
Pravi put nee moi uputiti. (Ez-Zumer, 23)
sni niz koji ide preko Abdulazza ibn Omera ibn Abdulazza i njegovoga oca. Abdulazz
je, pak, iskren prenosilac, no u prenoenju hadisa je pravio greke, kako se naznaava u Et-
Takrbu. Uz to, u prijenosnom nizu ove predaje nalaze se i neki za koje ne znam da je neko
sainio biografiju. U ovoj predaji nalazi se i odgovor onima koji tvrde da ovom dodatku se
ne zna za izvor, odnosno da su to rijei Ahmeda ibn Ebi-l-Hivrija koje su umetnute u nju.
Meutim, ovaj Ahmed se u ovoj predaji uope ne spominje. Ja sam se, naime, neto due
zadrao na ovome hadisu budui da sam vidio kako se profesor Ahmed kir - Allah mu se
smilovao! - osvrnuo na njega rijeima: Iz svega onog to se nadaje iz onog to je reeno o
njemu proizlazi da hadis nema osnove! Nije mi, pak, poznato da se ijedan strunjak tako
izrazio o ovom hadisu. Neki su tako kazali samo za navedeni dodatak, kako smo vidjeli, pa
ako e se hadis odbaciti zbog njega, onda je prioritetnije da se odbaci samo taj dodatak. U
terminologiji hadiskih strunjaka nije doputeno da se za neki hadis, ako ima jedan ili vie
prijenosnih nizova, makar bio i slab, rekne da nema izvora, pa neka se to ima na umu.
711
Hadis biljei Muslim posredstvom Ibn Abbasa, te El-Buhari posredstvom Imrna, a oba
su struno elaboriran u djelu Ed-Daifa (2800), pod jednim drugim hadisom u kome se
pojavljuje neprihvatljiv nadodatak.
221-222) Prema tome, kod koga god dolaze ejtani kod njega neminovno
mora biti lai i pokvarenosti.
to se tie onih koji ine ibadet vjebama i osamljivanjima, izostavlja-
jui duma-namaze i klanjanje u dematu, njihov trud e na ovom svijetu
uzaludan biti, a oni raunaju da postupaju dobro. Allah je zapeatio njihova
srca, kako se to naznaava u zbirci vjerodostojnih hadisa (Es-Sahh) u kojoj
se navode sljedee Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei: Ko tri dume izostavi iz
nehajnosti, bez opravdanog razloga, tome e Allah zapeatiti srce! Svako,
pak, ko odstupi od Poslanikovog sunneta, poznajui ga, protiv sebe izaziva
srdbu (Boiju), a ako ga ne poznaje tada je u zabludi. Stoga nam je Allah
propisao da Ga u svakom namazu molimo da nas uputi na Pravi put, na put
onih kojima je Svoje blagodati darovao: poslanika, iskrenih vjernika, ehida i
dobrih ljudi, a kako su oni lijepo drutvo, a ne na put onih koji su protiv sebe
srdbu izazvali i onih koji su zalutali.
to se tie onoga koji se poziva na kazivanje o Msu i Hidru, a.s., na-
ime, o doputenosti zaobilaenja Objave i ograniavanju na mistino zna-
nje (el-ilmu-l-ledunn), za koje neki neupueni tvrde da ga posjeduju, taj je
bezbonik i heretik, jer Ms, a.s., nije bio poslan Hidru, niti je Hidru bilo
nareeno da ga slijedi, pa mu je zato i rekao: Jesi li ti Ms Benu Israiliana?
Jesam, rekao mu je on. Muhammed, s.a.v.s., poslan je, pak, svim ljudima i
dinnima, i da su i Ms i Is ivi i oni bi morali biti njegovi sljedbenici, a
kada se Is, a.s., spusti na Zemlju, on e suditi po Muhammedovom vjero-
zakonu, pa ko za sebe ustvrdi da je on sa Muhammedom, a.s., u onakvom
odnosu u kakvom je Hidr bio sa Msom, ili to prizna bilo kome iz musli-
manskog ummeta, taj neka obnovi svoj islam, i neka izgovori posvjedoenje
(ehdet) istine, jer je potpuno izaao iz vjere islama, a da se i ne govori o
tome da, kao takav, nije Allahov miljenik (evlija). Takav je, ustvari, ejtanov
miljenik.
Ovo je taka razlaznica izmeu heretika meu sufijama i onih koji su
na ispravnome putu. Isto je i s onima koji govore da Kaba krui (tavaf ini)
oko nekih njihovih ljudi gdje god da se oni nau! Pa zato Kaba nije izala na
Hudejbiju da tavaf uini oko Poslanika, s.a.v.s., onda kada je on bio sprijeen
da doe do nje, a volio ju je vidjeti?! Ovi su slini onima koje Allah u Kuranu
ovako opisuje: Svaki bi od njih htio da mu se daju listovi raireni. Nikada,
jer oni se onoga svijeta ne plae! Uistinu, Kuran je pouka, i ko hoe, na umu
e ga imati, a na umu e ga imati samo ako Allah bude htio. On je jedini
dostojan da Ga se boje i On jedini prata. (El-Muddessir, 52-56)
O njegovim rijeima:
U Injenost
demat (zajednitvo) drimo istinom i ispravnou, a razjedi-
odstupanjem od ispravnosti i kaznom.
Komentar:
Uzvieni Allah kae: Svi se vrsto Allahovog ueta drite, i nikako se ne
razjedinjujte! (Alu Imrn, 103); I ne budite kao oni koji su se razjedinili
i u miljenju podvojili kada su im ve jasni dokazi doli - njih eka patnja
velika! (Alu Imrn, 105); Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju rasko-
madali i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti. On e ih o ono-
me to su radili obavijestiti. (El-Enm, 159); Oni e se uvijek u vjerovanju
razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje! (Hd, 119), izuzevi
iz razdora one koji su u milosti. To je zato to je Allah objavio Knjigu, pravu
istinu. A neslozi onih ija su miljenja u Knjizi suprotna, doista, nema kraja!
(El-Bekare, 176) Ranije smo se susreli s Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., rijeima:
Sljedbenici dviju ranijih objava u vjeri su se podijelili na sedamdeset i dvije
frakcije, a ovaj e se ummet podijeliti na sedamdeset i tri frakcije, tj. sekte, i
sve e u Dehennem, osim jedne, a to je ona koja se bude drala zajednice
muslimana (demat)!712 U drugoj predaji stoji: A ko e sainjavati taj de-
mat, Boiji Poslanie?, upitali su i on im je rekao: Oni koji budu na onome
na emu smo ja i moji ashabi!
Iz ovoga se razumije da e svi oni meusobno podijeljeni nastradati
osim onih koji se budu drali sunneta i demata (zajednitva), te da e meu
muslimanima doista doi do meusobne pocijepanosti. Imam Ahmed po-
sredstvom Muza ibn Debela biljei da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: [ej-
tan] je, zbilja, ovjeku vuk, poput vuka za ovce - on epava onu koja se
izdvojila od stada [koja je postrani], pa se, stoga, dobro uvajte sporednih
staza, ve se drite demata, veine i damije!713
U zbirkama vjerodostojnih hadisa El-Buhrija i Muslima navodi se da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad je objavljen ajet: Reci: On je kadar poslati protiv
712
Hadis je vjerodostojan (sahh); biljei ga Ebu Dvud i drugi autori. Ranije smo se susreli sa
njim (str. 260/u izvorniku), dok u predaji koja slijedi iza njega ima slabosti, kako smo to
tamo naznaili.
713
Za prijenosni niz hadisa se kae da je vjerodostojan, meutim nije mi jasno odakle to do-
lazi kad je njegov prijenosni niz slab, kako je to objanjeno u djelu Tahrdu-l-Mikt (184),
te u djelu El-Ehdsu-d-dafa (3016) i Dafu Dmii-s-sagr (1477).
vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih nogu... rekao: Utjeem se Licu
Tvome od toga!, pa kad je nastavljeno: ...ili da vas u stranke podijeli i uini
da silu jedni drugih iskusite! (El-Enm, 65) rekao je: O, pa ono dvoje je
lake!714
Tako je ukazao na to da e ih Allah, neminovno, u stranke podijeliti i
uiniti da jedni iskuse silu drugih, s tim da e Poslanik biti ist od toga. Oni
e u takvom stanju biti u stanovitom neznabotvu. Stoga je Ez-Zuhri rekao:
Dogodio se raskol dok je jo bilo mnogo Poslanikovih ashaba, pa su zauzeli
jedinstven stav da je svaka prolivena krv, svaka uzurpacija imetka ili svaka
rana nanesena na osnovu tumaenja Kurana uzaludna stvar, pa su ih (u po-
gledu toga) spustili na razinu neznabotva. Malik,715 sa svojim potvrenim
prijenosnim nizom, navodi sljedeu Aiinu, r.a., izjavu: Ljudi su propustili
da postupe po ovom ajetu mislei na ajet: Ako se dvije skupine vjernika
sukobe, poduzmite mjere da ih pomirite, pa ako jedna od njih nastavi ata-
kovati na drugu, povedite rat protiv one koja atakuje sve dok se ne priklo-
ni Allahovoj naredbi! (El-Hudurt, 9) Prema tome, kad su se muslimani
sukobili meu sobom, bila ja obaveza izmiriti ih, kako je naredio Uzvieni
Allah, pa poto nije tako uraeno, dolo je do raskola i to je poprimilo obi-
ljeje neznabotva a sukob se nastavio dalje nizati.
[Stvari] oko kojih su se muslimani sporili u primarnim i sekundarnim
pitanjima vjere, ukoliko nisu bile preputene Allahu i Poslaniku, jesu one u
kojima nije bilo do kraja jasno ta je u njima istinito, pa oni koji su se sporili
nisu imali sasvim jasan dokaz o tome. Ako bi im se Allah smilovao jedni
drugima su tada izraavali priznanje i ne bi se dizali jedni na druge, kako je
to bilo za vrijeme Omerovog i Osmanovog hilafeta. Naime, ashabi su se tada
sporili o nekim pitanjima koja su zahtijevala ulaganje osobnog umnog pre-
gnua i jedni drugima su priznavali ono do ega su dolazili svojim vlastitim
naporima i niko nije nasrtao na drugog, niti je sam bio izlagan nasrtaju. Ako
im se, pak, Allah ne bi smilovao, tada bi meu njima dolazilo do pokudnog
razilaenja pa su se dizali jedni protiv drugih bilo verbalno, tako to su se
nazivali nevjernicima ili grenicima, bilo praktino, kad bi dolazilo do hape-
nja, fizikog maltretiranja i ubijanja. Oni koji su ljude doveli u kunju u vezi
sa stvorenou Kurana bili su od ovih potonjih: izumili su novotariju i one
714
Hadis je vjerodostojan (sahh). Vezuju ga za El-Buhrijevu i Muslimovu zbirku hadisa, to
je lapsus, budui da ga biljei samo El-Buhri, kako to sugerira struna valorizacija hadisa
u Ibn Kesrovom Tefsru, te Mizzijeva elaboracija u djelu Et-Tuhfe (II/251).
715
Ovu predaju ja nisam uspio pronai u (Mlikovom) Muvettau.
716
Hadis biljei El-Buhri posredstvom Abdullha ibn Mesda, r.a.
svih onih koji su uestvovali u pohodu na pleme Benu Kurejza, kada su jed-
ni ljudi ikindija-namaz klanjali u njenom vremenu, a drugi je odgodili dok
nisu stigli do Benu Kurejze.717 Istu injenicu nalazimo i u njegovim rijeima:
Kad onaj koji uloi svoj intelektualni napor u razrjeavanju neke situacije,
pa pogodi ono to je u tome ispravno, tada e imati dvije nagrade, a kad se
potrudi da to pravilno rijei pa u tome pogrijei, imat e jednu nagradu!718
U drugoj vrsti razilaenja pohvalna je samo jedna od dviju skupina,
dok se druga izlae kuenju, kao u rijeima Uzvienoga: A da je Allah htio,
ne bi se meusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi ve doli,
ali oni su se razili pa su neki od njih vjerovali, a neki su poricali! (El-Bekare,
253), te u Njegovim rijeima: Ova dva protivnika tabora spore se oko Gos-
podara svoga; onima koji ne budu vjerovali bit e odijela od vatre skrojena!
El-Hadd, 19)
Veina razilaenja koje dovodi do frakcionatva meu muslimanima
pripada onoj prvoj vrsti, i ono dovodi do prolijevanja krvi, uzurpiranja imovi-
ne, neprijateljstva i mrnje. To je stoga to jedna strana onoj drugoj ne prizna-
je ono istinito kod nje, to je ne tretira objektivno, ve na onu istinu koju ima
u svojim rukama nadodaje neistine. Isto tako postupa i druga strana. Allah je
naznaio da je ishodite toga meusobna mrnja i zavist: A povod neslaga-
nju bila je meusobna zavist, ba od onih kojima je data Knjiga, i to kada su
im ve bili doli jasni dokazi! (El-Bekare, 213), jer je mrnja prekoraenje gra-
nice, to se u Kuranu spominje na vie mjesta, kao pouka ovome ummetu.
Blisko ovome je i izjava Ebu Hurejrea, r.a., koju El-Buhari i Muslim bi-
ljee u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa, posredstvom Ebu Zinda i
El-Areda, koja glasi: Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Nemojte me pitati o
onim stvarima koje sam vama prepustio, jer su oni prije vas stradali zato to
su stalno postavljali pitanja i to su se razilazili sa svojim vjerovjesnicima.
Prema tome, ono to vam zabranim vi se toga klonite, a to vam naredim
to izvravajte koliko budete mogli!719 Tako im je naredio da se suzdravaju
od onog to im nije nareeno, obrazlaui to injenicom da su raniji narodi
717
Hadis biljee El-Buhri i Muslim posredstvom Ibn Omera.
718
Hadis biljee El-Buhri, Muslim, Ahmed i drugi autori posredstvom Ebu Hurejrea i Amra
ibnu-l-sa.
719
Hadis je vjerodostojan (sahh), a struno je elaboriran u djelu El-Ehdsu-s-sahha (850),
prema predaji koju biljei Et-Tirmizi i njegovoj ocjeni o njenoj vjerodostojnosti, te u El-
Irvu (314 i 155), prema predaji koju biljee El-Buhri, Muslim i drugi autori. Za hadis se
navodi jo sedam predajnih linija - svaka ide preko Ebu Hurejrea, r.a.
720
Hadis je vjerodostojan (sahh) i ve smo se susretali sa njim (na str. 201/u izvorniku).
721
Hadis je vjerodostojan (sahh).
Rebha el-Ensrija, koji kae da je Abdullh ibn Amr rekao: Jednom sam
poranio kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je on uo glasove dvojice ljudi koji su
se sporili oko jednog ajeta, te je izaao pred nas a na licu mu se mogla primi-
jetiti srdba. Oni su prije vas stradali, rekao je, zbog toga to su se sporili u
onom to im je bilo objavljeno!722
Svi se, pak, inovatori u vjeri razilaze u tumaenju Kurana i vjeruju u
jedan njegov dio, mimo drugoga, priznajui samo one ajete koji odgovaraju
njihovim stajalitima. Ajete koji nisu u suglasju sa tim ili tumae tako to im
daju drugi smisao od onoga koji izraavaju, ili za njih govore: Ovo je neja-
sno, nikome nije poznato njegovo znaenje!, ime poriu sve one smislove
koje je Allah objavio u tome!, to ima prizvuk nevjerstva, jer vjerovanje u
jeziku formu Objave, bez smisla koji se njome izraava, spada u onu vrstu
vjerovanja koja je svojstvena sljedbenicima ranije Objave, za koje Uzvieni
kae: Oni kojima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupa-
ju, slini su magarcu koji knjige nosi! (El-Dumua, 5); Neki od njih su neu-
ki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za puko itanje! (El-Bekare, 78), tj. oni
objavljenu knjigu samo formalno itaju, ne razumijevajui i smisao onoga o
emu se tu govori. Takav ovjek nije poput onog vjernika koji razumije ono
to razumije iz Kurana i onda postupa po tome to je razumio, a znanje o
onome to mu je nejasno prepusti Allahu, kako mu je to naredio Vjerovje-
snik, s.a.v.s., rijeima: Pa ono od njega to razumijete sprovedite u djelo, a
to vam ostane nepoznato to prepustite njegovome znalcu!723, i time izvri
njegovu, s.a.v.s., zapovijest.
O njegovim rijeima:
722
Hadis je vjerodostojan (sahh) s obzirom da ga navodi Muslim.
723
Hadis je vjerodostojan (sahh), a ova verzija nalazi se kod Ahmeda (II/181), kod hadisa br.
462.
Komentar:
U Sahihu se, posredstvom Ebu Hurejrea, r.a., navode sljedee Vjerovjesniko-
ve, s.a.v.s., rijei: Svi mi vjerovjesnici bili smo iste vjere!724 Uzvieni kae: Ko
bude elio neku drugu vjeru osim islama, ona mu nee biti primljena! (Alu
Imrn, 85) Ovo ima openit smisao i podrazumijeva sva vremena, s tim
da su se vjerozakoni razlikovali, kako to kae Uzvieni, naime: Svima vama
smo zakon i pravac propisali! (El-Mide, 48) Prema tome, vjera islam je ona
vjera koju je Uzvieni Allah propisivao Svojim robovima jezicima Svojih po-
slanika, tako da su njegovi i primarni i sekundarni dijelovi preneseni preko
poslanika. To je krajnje jasna vjera, tako da svaka razborita osoba, mlada
i stara, obrazovana i neobrazovana, inteligentna i neinteligentna u najkra-
em vremenu moe ui u nju, a jo bre moe izai iz nje: zanegiranjem
jedne rijei, oznaavanjem neistinitim neke vjerske tvrdnje, suprotstavlja-
njem, iznoenjem lai na Allaha, izraavanjem sumnje u Allahov govor, od-
bijanjem neega to je On objavio, sumnjanjem u neto od ega je Allah
otklonio svaku sumnju i sl.
Kuran i sunnet su ukazali na jasnost vjere islama, na lahkou njegovog
uenja, na to da ga pridolica moe nauiti na licu mjesta i odmah otii oda-
tle. Vjerovjesnikovo, s.a.v.s., poduavanje islamu razlikovalo se od sluaja do
sluaja. Ako bi neko doao iz dalekog kraja, kao, npr., Dimm ibn Saleba
en-Neddi, ili deputacija iz plemena Abdu-l-Kajs, poduio bi ih tek toliko
koliko im ne bi bio nepoznat, s tim da je on znao da e se njegova vjera
proiriti na sve strane. Takoer je takvima slao ljude koji e im objanjavati
sve drugo to im bude potrebno. Ako bi, pak, taj neko bio iz oblinjeg mje-
sta iz kojeg mu moe doi kad god poeli i postupno se uvoditi u vjeru, ili
ako je Poslanik, s.a.v.s., znao da dotini ve posjeduje elementarno znanje iz
njegove vjere, njemu je odgovarao shodno njegovome stanju i potrebama,
ve prema indikatoru stanja onog koji bi ga neto pitao. Takve su, naprimjer,
njegove rijei: Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj u tome!
Ako bi, pak, neko propisao neku vjeru koju Allah nije odobrio, jasno
je da naela na kojima bi se zasnivala ta vjera ne bi mogla biti prenesena od
Vjerovjesnika, s.a.v.s., niti od nekog drugog poslanika, ve bi to bila vjera
koja ne bi bila utemeljena u istini. A i ono to je uvjet za neistinu je, takoer,
neistina onako kako je ono to je neodvojivo od istine, takoer, istina.
724
Hadis biljee El-Buhri i Muslim (muttefek alejhi) u slinom obliku, a gore navedena verzija
se moe nai u djelu Sahhu-l-Dmii-s-sagr (1465).
725
Hadis je vjerodostojan (sahh), meutim njih dvojica ga biljee posredstvom Enesa, a ne
Aie, s tim da navode jedan drugi Aiin hadis, no izvan ovog sluaja. U tom hadisu Vjero-
vjesnik, s.a.v.s., kae: ta misle neki ljudi, okreui se od onog u emu mi je data olakica
- tako mi Allaha, ja bolje od njih poznajem Allaha i vie Ga se bojim od njih! U ovom
hadisu nema rijei: ...pa ko se okrene...
726
Naprotiv, i ovu verziju biljei El-Buhri, na poetku poglavlja o braku, u vezi sa sluajem
navedenim prije ovoga, ali bez rijei: izvan javnosti, to se nalazi kod Ahmeda (III/259).
O njegovim rijeima:
U Ovo je, dakle, naa vjera i nae uvjerenje izvana i iznutra i Alla-
ha Uzvienog molimo da nas oslobodi odgovornosti za svakog
onog ko je na neemu drukijem od onog to smo spomenuli i
objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u ispravnom
727
Hadis je slab (daf) u ovom kontekstu, a prenosi se kao predaja s nepotpunim prijenosnim
nizom (mursel).
Komentar:
Konstrukcijom: Ovo je, dakle, Profesor podrazumijeva sve to je prethod-
no rekao, od poetka knjige do ovog mjesta.
Antropomorfisti su oni koji Allaha Uzvienoga porede sa stvorenjima
u pogledu Njegovih svojstava. Njihov stav je suprotan stavu krana - oni,
naime, stvorenje, tj. Isa, a.s., porede sa Stvoriteljem i smatraju ga Bogom,
a ovi Stvoritelja porede sa stvorenjem, kako su to inili Dvud el-Devribi
i njemu slini.
Mutezilije, Amr ibn Ubejd, Vsil ibn At el-Gazzl i njihovi uenici,
tako su nazvani s obzirom da su se izdvojili iz veinskog dijela muslimana
(demata) nakon smrti El-Hasana el-Basrija - Allah mu se smilovao! - na
poetku drugog stoljea. Oni su sjedili izdvojeno od drugih, pa bi Katde i
drugi govorili: Ono su separatisti (mutezila)!
Tvrdi se da je Vsil ibn At bio taj koji je definirao naela mutezilijskog
pravca i da ga je u tome slijedio Amr ibn Ubejd, uenik El-Hasana el-Ba-
srija, pa kad je halifa bio Hrunu-r-Red, Ebu-l-Huzejl im je napisao dvije
knjige u kojima je objasnio njihov pravac, temeljei ga na pet naela koje
su nazvali: pravednost (el-adl), monoteizam (et-tevhd), realizacija prijetnje
(infzu-l-ved), meupozicija (el-menziletu bejne-l-menziletejn) i zalaganje
na injenju dobra a suzbijanju zla (el-emru bi-l-marfi ve-n-nehju ani-l-
munker)! U tome su, pak, istinu pomijeali sa neistinom. Ta je uvijek sluaj
s novotarijama. Oni su antropomorfisti u pogledu Allahovih djela, jer su
Allahove postupke tretirali analogno postupcima Njegovih robova, drei
da je ono to je kod ljudi lijepo lijepo i kod Njega, a da je ono to ljudi
smatraju runim i kod Njega runo. Govorili su: On je obavezan postupiti
tako i tako! On ne smije postupiti tako i tako!, sve shodno toj pogrenoj
analogiji.
Ako bi, npr., ovjek gospodar vidio svog roba kako bludnii s njego-
vom robinjom i ne bi ih sprijeio u tome, on bi se smatrao ili ovjekom koji
taj runi postupak smatra lijepim, ili nesposobnim; prema tome, kako se
postupci Uzvienog Allaha mogu tretirati analogno postupcima Njegovih
robova!? O ovome je, pak, ire govoreno na za to odgovarajuem mjestu.
to se tie pravednosti (el-adl), pod nju su skrivali negiranje sudbin-
skog odreenja (el-kader). Govorili su: Allah ne stvara zlo, niti odreuje da
se ono ini, jer da ga stvara a potom kanjava ljude zato to ga ine, bio bi
nepravedan, a Allah je pravedan i ne ini nepravdu! Tako proizlazi, shodno
ovom pogrenom naelu, da u carstvu Uzvienog Allaha biva i ono to On
ne eli, odnosno da On neto eli a toga ne bude, to bi znailo Njegovu
nemo! Uzvien neka je Allah nad tim!
A to se tie monoteizma (et-tevhd), pod njim su sakrili tvrdnju o
stvorenosti Kurana, tj. da on nije stvoren, tada bismo neminovno imali vei
broj oduvjekosti! Meutim, ta njihova pogrena tvrdnja bi, neminovno, po-
drazumijevala i to da su i Njegovo znanje, mo i sva druga svojstva takoer
stvorena, ili bismo zapali u kontradiktornost!
Za prijetnju (el-ved), pak, kau: Ako nekim Svojim robovima izrekne
prijetnju, onda nije dopustivo da ih ne kazni i ne ispuni Svoju prijetnju, jer
On obeanje ne kri! To znai da On, kod njih, ne moe prei preko runih
postupaka kome hoe, niti oprostiti kome eli!
to se tie meupozicije (el-menziletu bejne-l-menziletejn), kod njih
onaj ko poini veliki grijeh izlazi iz (okvira) ispravnog vjerovanja, ali ne ulazi
u nevjerstvo, a to se tie zalaganja na injenju dobra (el-emru bi-l-marfi),
oni za nj kau ovako: Mi smo duni zahtijevati od drugoga ono to se zahti-
jeva od nas i traiti od njega da se dri onog to nam je stavljeno u obavezu
- eto, to je nareivanje dobra a suzbijanje zla! To podrazumijeva i dopute-
nost oruanog ustanka protiv vladara ako ponu initi nepravdu!
Ranije je, pak, na odgovarajuem mjestu, dat odgovor na ovih pet po-
stavki. Kod njih su monoteizam i pravednost racionalna naela tako da se
tek nakon njih moe saznati vjerodostojnost onog o emu znanje imamo
iskljuivo preko Objave, pa kad za to iznesu neki dokaz iz onog to je dolo
Objavom oni ga navedu samo kao pripomo u onom to zastupaju a ne da
bi se oslonili na to. Tako govore: Mi ovo ne moemo potvrditi samo onim
kako se o tome izjasnila Objava nego znanje o tome mora biti ispred zna-
nja o vjerodostojnosti predaje! Neki od njih to ak i ne ubrajaju u osnovna
naela budui da su to, prema njima, beskorisne stvari, dok ih drugi navode
samo zato da bi objasnili njihovu podudarnost s razumom, i da bi ih obikli
ljudima, a ne da bi to bile uporine take (za tvrdnje koje iznose).
Kuran i hadis, kod njih, u tome su samo kao dodatni svjedoci za ve
utvrenu injenicu! A i bez one pomoi koja se naknadno prikljui vojsci se
moe! Oni su tu da bi se onaj koji slijedi svoj poriv mogao saglasiti s tim da
je erijat upravo ono to mu kazuje njegov poriv, kako je rekao Omer ibn
Abdulazz, naime: Nemoj biti od onih koji slijede istinu samo ukoliko je
saglasna s njihovim porivom, a ne slijede je ako je u konfrontaciji sa njim,
jer u tom sluaju nee kod Allaha imati nagradu za onu istinu s kojom si se
podudario, dok e biti sankcioniran za onaj dio nje koji si ostavio, jer si se i
u jednom i u drugom sluaju povodio za svojom strau!
Isto tako djela se cijene prema namjerama, i svakom ovjeku pripa-
da ono to je imao na umu. Djelo dolazi iza namjere onog ko ga ini, ono
je izraz njegove volje. Tako i snano uvjerenje dolazi iza poznavanja onog
(u ta se vjeruje) i njegovog sranog potvrivanja, pa ako je uslijedilo iza
ispravnog vjerovanja onda i ono spada u to vjerovanje, onako kao to je i do-
bro djelo, ako je poteklo iz dobre namjere, dobro, u protivnom nije. Prema
tome, govor onih koji imaju vjerovanje, ako potjee iz neeg drugog a ne iz
njega, jest poput djela onih koji ine dobro ali ne iz onih pobuda iz kojih ta
djela ine dobroinitelji. Meu mutezilijama tako ima puno otpadnika od
vjere (zendika), a ima i onih iji trud e uzaludan biti u ivotu na ovome
svijetu a oni raunaju da postupaju ispravno.
Dehmijje se vezuju za Dehma ibn Safvna es-Semerkandija. On je
javno negirao Allahova svojstva i zastupao stav da je Allah lien svojstava
(tatl), to je preuzeo od El-Dada ibn Dirhema, kojeg je Hlid ibn Abdu-
llah el-Kasri u Vsitu zaklao kao kurban. Naime, ljudima je drao bajramsku
hutbu, pa je rekao: Ljudi, prinosite rtve - Allah vam primio vae kurbane!
Ja u, pak, kao kurban zaklati El-Dada ibn Dirhema - on tvrdi da Allah nije
Ibrahima uzeo za Svog bliskog prijatelja i da se nije Musau obratio govornim
izriajem. Neka je Uzvien Allah nad onim to El-Dad govori, uzvienou
golemom! Zatim je siao s minbera i zaklao ga! Uinio je tako nakon to
je zatraio fetvu od uenjaka svoga vremena, koji spadaju u dobre pretke,
Allah im se smilovao!
Dehm je bio poslije njega u Horasanu i tamo je obzanino svoje staja-
lite, te stekao neke pristalice nakon to je etrdeset dana izostavljao namaz,
sumnjajui u svog Gospodara! Uinio je to nakon polemiziranja s jednim
728
Asocijacija na 106. ajet iz sure Et-Tevbe koji glasi: Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li
e ih Allah kazniti ili e im oprostiti! (Nap. prev.)
neki od njih razboli nemojte ga obilaziti, a kad neki od njih umre, nemojte
prisustvovati njegovoj denazi!729
O osudi kaderija navode se i mnogi drugi hadisi o ijem vjerodostoj-
nom prenoenju od Poslanika, a.s., su se hadiski strunjaci izjasnili razliito.
Ispravno je da se svi oni prenose kao mevkuf-predaje, za razliku od onih
hadisa u kojima se kude haridije, jer takvih hadisa samo u Sahhu ima de-
set, od kojih tri navodi El-Buhri, a preostale Muslim. Ipak, njihova slinost
s medusijama je oigledna. tavie, ono to oni govore gore je od onog to
govore medusije, jer medusije vjeruju u postojanje dvaju stvoritelja, dok
kaderije vjeruju u postojanje mnotva stvoritelja!
Ove meusobno sueljene novotarije proistekle su iz raskolnikih
smutnji meu muslimanima, kao to navodi El-Buhri u svom Sahhu, s pozi-
vanjem na Seda ibnu-l-Musejjeba, koji kae: Prva smutnja koja se dogodila,
tj. ubistvo halife Osmana, nije potedila nijednog uesnika Bitke na Bedru.
Zatim se desila druga smutnja - ona nije potedila nijednog uesnika spo-
razuma na Hudejbiji; potom je dolo do tree i ona nije prestala, iako ljudi
imaju i razuma i snage. Tako su se haridije i iije dogodile kod prve smutnje;
kaderije i murdije kod druge, a dehmijje i njima slini nakon tree, ime su
dotini postali oni koji su svoju vjeru raskomadali na stranke (El-Enm, 195),
uzvraajui na novotariju drugom novotarijom. Jedni su pretjerivali u svom
izraavanju ljubavi prema Aliji, dok su ga drugi proglaavali nevjernikom! Ovi
su pretjerivali u pogledu Allahove prijetnje pa su ak i neke vjernike trajno
smjetali u Dehennem, a oni su pretjerivali u pogledu te prijetnje tako to
su neke prijetnje i poricali, kako su to inile murdije! Jedni su pretjerivali
u tenzihu do te mjere da su ak poricali i svojstva, dok su drugi pretjerivali
u priznavanju svojstava do mjere da su zapali u antropomorfizam. Tako su
poeli izumijevati dokaze i probleme koji im nisu bili propisani a okretati se
od onog to im je propisano. Neki meu njima su se u tome potpomagali i
onim to su nalazili u knjigama ranijih sljedbi: Jevreja, krana, zoroastrovaca
i mandejaca. itali su njihove knjige pa su tako usvajali i neke njihove zablu-
de i potom ih unosili u pitanja koja su razmatrali i u dokaze koje su iznosili,
nekad im samo mijenjajui formalni jeziki izraz, a nekad mijenjajui smisao!
Tako su istinu zaogrnuli neistinom i zatajili onu istinu s kojom je doao njihov
Vjerovjesnik, pa su se razili meu sobom i podvojili se i tada poeli govoriti
o akcidentaliji i otjelovljenju, potvrujui to ili negirajui.
729
Hadis je dobar (hasen) i ranije je ve navoen.
730
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga El-Hkim i drugi autori. V.: Tahrdu-s-sunne (br.
17).
731
Hadis je vjerodostojan (sahh), a biljei ga Et-Tirmizi i drugi autori. Vjerodostojnim ga je
ocijenio Ibn Hibbn (1715, 2279).
732
Hadis biljee El-Buhri i Muslim posredstvom Ebu Seda el-Hudrija, r.a., a struno je elabo-
riran u sklopu moje redaktorske obrade djela Islhu-l-mesdid ejha El-Ksimija (br. 31).
Hadis biljei i Ibn Ebi sim u svojoj Es-Sunni (74 i 75), zajedno s drugim hadisima koji ga
podupiru (72, 73). Hadis ima i drugog potpornika, elaboriranog u djelu Es-Sahha (6348)
Uzvien neka si Ti, Boe moj i Tebi neka je hvala! Svjedoim da nema drugog boga osim
Tebe, molim Te za oprost grijeha i Tebi se kajem!
Ar. el-esamm - tako je nazvan zbog zaustavljanja ratnih djejstava u njemu. (Nap. prev.)
733
SADRAJ
Uvodna rije.....................................................................................................................................5
Riznica znanja..................................................................................................................................7
Predgovor izdavaa (arapskog izdanja).......................................................................... 11
Podaci o Ibn Ebu-l-Izzu El-Hanefiju................................................................................. 23
Biografija Imama Tahvija - pisca Akde....................................................................... 25
Komentar Tahvijeve Akde.................................................................................................. 29
O potvrivanju Allahove jedinosti.............................................................................. 39
I nema nita poput Njega!................................................................................................ 63
Nita nije nemogue za Njega........................................................................................ 72
Nema drugog boga osim Njega..................................................................................... 75
On je oduvijeki i zauvijeki................................................................................................ 78
On nee nestati ni proi.................................................................................................... 80
Biva samo ono to On hoe............................................................................................ 80
Zamisao Ga ne moe dokuiti, ni razum pojmiti................................................ 85
Stvorenja Mu ne nalikuju................................................................................................. 85
(Vjeno) ivi, Koji ne umire; (Opi) Odravatelj, Koji ne spava.................. 89
Stvoritelj bez potrebe, Opskrbljiva bez tekoe................................................. 91
Usmrtitelj bez straha, Oivljavatelj bez potekoe............................................. 92
On je Svoja svojstva imao oduvijek, prije nego je ita stvorio...................... 93
On nije nakon stvaranja stvorenja stekao naziv Stvoritelj,
niti je proizvoenjem svijeta stekao naziv Tvorac............................................103
On je posjedovao svojstva Gospodarstvenosti
i kad Mu nije bilo nijednog podanika......................................................................108
On je bio oivitelj umrlih i prije nego to e ih ponovo oiviti..................108
On je nad svakom stvari moan i niemu nije potreban..............................109
Stvorio je stvorenja po Svome znanju.....................................................................114
I odredio im je sudbine....................................................................................................116
I naveo im ivotne rokove..............................................................................................116
I znao je ta e initi i prije nego ih je stvorio......................................................120
587