Professional Documents
Culture Documents
Mišel Fuko - Bezbednost, Teritorija, Stanovnistvo
Mišel Fuko - Bezbednost, Teritorija, Stanovnistvo
IBLIOTEKA
RODE L
KNJIGA
13
ca ca
IBLIOTEKA
RODE L
KNJIGA
13
Za izdavaa: Nikola Jankovi
Glavni urednik: dr Duan Marinkovi
Urednici izdanja: Vladimir N. Cvetkovi, Branko Romevi i
Duan Marinkovi
Lektura i korektura: Predrag Raji
Tehniko ureenje: Mediterran Publishing
Slika na naslovnoj strani: Frans Hals,
lanice Upravnog odbora ( 1664 ), Harlem
Knjiga je objavljena u saradnji sa Fakultetom bezbednosti
(Univerzitet u Beogradu)
165.75 Foucault M.
OYKO, Mniue/i
Bezbednost, teritorija i stanovnitvo / Miel Fuko
prevod s francuskog Aleksandar Stojanovi, Andrea Jovanovi i Lidija Levkov.
- Novi Sad: Mediterran Publishing, 2014
(Novi Sad: Art print). - 397 str.; 21 cm.
- (Biblioteka Brodel; knj. 13)
ISBN 978-86-86689-91-7
COBISS.SR-1D 288999175
BEZBEDNOST,
TERITORIJA,
S T A N O V N I T VO
PREDAVANJA NA KOLE DE FRANSU
1977-1978.
S FRA N C U SK O G P R E V E L I:
ALEKSANDAR STOJANOVIC,
ANDREA JOVANOVI I
LIDIJA LEVKOV
M EDi
TERRAN
PUBUSHING
Novi Sad
2014.
Naslov originala:
by
M ichel Foucault
Napomena 13
13
14 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
(> Grard Petitjean, Les Grands Prtres de luniversit franaise, Le Nouvel Observateur,
7. april 1975.
7 Videti, pre svega: Nietzsche, la gnalogie, rhistoire, u: Dits et crits, II, str. 137.
16 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
8 Naroito su korieni snimci koje su napravili erar Birle (Grard Burlet) i ak La-
gran (Jacques Lagrange), deponovani na Kole de Fransu i u Biblioteci Soloara.
Napomena 17
*
* *
19
20 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
M. R: uzeti (prendre).
26 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
M. K: isciplinovanja (disciplinaires).
M. Fuko dodaje: i da su [nerazumljiva re\...
28 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
4 Nedovrena reenica.
44 Navodnici Fukoovi.
36 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
' " l | |.ivljaju se tek od 1825. [...] Danas, na svaka etiri meseca javni tuilac alje
" i.tr.ivo pravde izvetaj o kriminalu i korekciji, koji je dospeo pod njihovu juris-
1 mi li Izvrtaji se piu na osnovu zadatih modela, tako da iznose samo pozitivne
lp < N /ultatc. Na kraju godine oni se paljivo ispituju u Ministarstvu pravde po
h* Hini "'.novama, i takva analiza predstavlja Opti izvetaj o administraciji krivine
i I* U laiipte gnral de Vadministration de la justice criminelle).
1 Vidri i Histoire de la folie lage classique, Paris, Gallimard (Bibliothque des
'1 ). Il)V2, str. 13-16; Les Anormaux. Cours au Collge de France, 1974-1975, ur.
" In'lli and A. Salomoni, Paris, Gallimard - Le Seuil (Hautes tudes), 1999, pre-
1 ........... r* januara 1975, str. 40-41; Surveiller et Punir, op. cit., str. 200.
1 /. tnormaux, str. 41-45; Surveiller et Punir, str. 197-200.
111 I ukn se vraa na ovu temu u predavanju od 25. januara. U vezi sa tekstom A.-M.
* l"ul* im ( Moulin) na seminaru, videti 2. napomenu tog predavanja.
I I han Claude Perrot, Gense d une ville moderne. Caen au XVIIIe sicle (teza
11'uh* i/itetu u Lilu, 1974, 2 vol.), Paris - Den Haag, Mouton (Civilisations et So-
" ' I l 97S, 2 vol. Miel Pero (Michle Perrot) upuuje na tu knjigu u svom pogovoru
' I h niham, Le Panoptique, Paris, Belfond, 1977: Linspecteur Bentham, str. 189 i
I iiko je doprineo tom delu svojim intervjuom (J.-P. Barrou et M. Perrot, Coeil du
r ....... . ibid., str. 9-31).
I ' Alexandre Le Matre (cy-devant Quartiermatre & Ingnieur General pour S.
I de Ih andebourg), La Mtropolite, ou De ltablissement des villes Capitales, de leur
1OMi* passive & active, de lUnion de leurs parties & de leur anatomie, de leur commer-
. Amsterdam, B. Bockholt, 1682; pretampano, ditions dhistoire sociale, 1973).
I ' la Mtropolite, op. cit., pogl. X, str. 22-24: Ove tri drave bi trebalo razlikovati
1i"' lm iji, kao i njihovu funkciju i kvalitete.
I I Ibid.
I Ibid., pogl. XI, str. 25-27: Kao to se na selu nalaze samo seljaci, tako i zanatlije
" .....|n da naseljavaju male gradove, tako da u velikim gradovima ostaju samo vodei
ljudi i one zanatlije koje su potpuno nune.
16 Ibid., pogl. XVIII, str. 51-54: Veliina koju provincija mora da ima; ili posebno
mm Im u.i kom e biti postavljena prestonica.
I Ibid., pogl. IV, str. 11-12: Prestonica nije samo korisna, ve donosi dostojan-
", l lo ne samo po bogatstvu nego i po statusu i slavi.
IH Ibid., pogl. XVIII, str. 52: [Prestonica] e biti politiko srce koje daje ivot i
i >1 < utavo telo provincije, kroz temeljne principe vladajue nauke pomou kojih se
1 i nin a i cima od nekoliko delova tako da se oni ne unite.
I*) Ibid., pogl. XXIII, str. 69: [...] nuno je da oko vladara baca poglede na kretanja
um | uvng naroda, da on posmatra njihovo ponaanje, da moe da ga prati i da njegovo
i m. 11 nivo dri porok, nered i nepravdu pod kontrolom. To se najbolje moe ostvariti
ki"/ irdinstvo delova u metropoli.
(i Ibid., str. 67-72: Prisustvo suverena je nuno u njegovim zemljama tamo gde
odvija najvie trgovine, tako da on moe da posmatra aktivnosti i trgovinu svojih
I . Mimika, da ih dri u pokornosti i strahu, te da narod na njega gleda kao na svoje sunce
luiji- ili osvetljava svojim prisustvom.
I Ibid., pog.. XXVIII, str. 79-87: ,,U metropolama profesori i svetenici moraju
hm slavni oratori.
11 Ibid., pogl. XXVIII, str. 76-79: Postoje jaki razlozi za stvaranje akademija u
i i, inu ivama ili metropolama.
*i Ibid., pogl. XXV, str. 72-73: Prestonica, poto ima najveu potronju mora isto-
. irtiM'MO biti i mesto najvee trgovine.
44 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
24 Ibid., pogl. V, str. 12-13: Osnovni i krajnji razlog postojanja prestonice mora
biti javna korist, i tom cilju ona mora biti podreena.
25 Kameralistika ili kameralistika nauka (Cameralwissenschaft) je nauka finansija
i administracije koja je razvijena u XVII veku u odajama (chambres) vladara, koje su
predstavljale organe planiranja i birokratske kontrole koja je polako zamenila obiajna
vea. Godine 1727. disciplina je dobila mogunost da ude na univerzitete u Haleu i
Frankfurtu na Odri, postajui tako predmet izuavanja za budue dravne funkcione-
re. (Videti: M. Stolleis, Geschichte des ffentlichen Rechts in Deutschland, 1600-1800,
Mnchen, C. H. Beck, t. 1, 1988 / Histoire du droit public en Allemagne, 1600-1800, prev.
M. Senellart, Paris, PUF, 1998, str. 556-558). Nastanak katedre Oeconomie-Policey und
Cammersachen je rezultat elje Fridriha Vilhelma I od Pruske da modernizuje admini
straciju svoje oblasti i da studije ekonomije doda obuci buduih funkcionera. A. V. Smol
(A. W. Small) sumira misao kameralista na sledei nain: Centralni nauni problem
za kameraliste bio je problem drave. Za njih je osnovni predmet drutvene teorije bio
vezan za to da se pokae kako se moe obezbediti dobrobit drave. Kljuno za tu dobro
bit bilo je zadovoljavanje potreba drave. I tako je cela ta drutvena teorija proizilazila
iz glavnog zadatka koji je bio da se obezbede sredstva koja su dravi potrebna (A.W.
Small, The Cameralists: The pioneers of German social polity, Chicago: The University of
Chicago Press, and London: T. Fisher Unwin, 1909, str. viii. U vezi sa merkantilizmom
videti predavanje od 5. aprila.
26 Johann Gottlieb Fichte (1762-1814), Der geschlossene Handelsstaat, Tbingen,
Gotta / L'tat commercial ferm, prev. J. Gibelin, Paris, Librairie gnrale de droit et de
jurisprudence, 1940; novo izdanje, uvod i napomene: D. Schulthess, Lausanne, Lge
dhomme (Raison dialectique), 1980. U tom delu, koje je posveeno francuskom mi
nistru, ekonomisti Struenseu, Fihte protestuje protiv liberalizma i merkantilizma, koje
optuuje da su osiromaili veinu stanovnitva, i suprotstavlja im na ugovoru zasnovanu
Dravu razuma koja bi kontrolisala proizvodnju i planiranje alokacije resursa.
27 Kristijanija (Christiania): staro ime za prestonicu Norveke (danas Oslo, od
1925), koje je dobila kada ju je kralj Kristijan IV prekrstio 1964. kada je poar unitio
ceo grad. M. Fuko je svaki put rekao: Kristiana.
28 Osnovao ga je Gustav II Adolf 1619; grad je konstruisan prema modelu holan-
dskih gradova zbog movarnog terena.
29 Situiran istono od inona, na obali Mable, grad je izgradio kardinal Rielje
(Richelieu) unitivi stare straare da bi mogao da ga podigne, poevi od 1631, po pla
nu aka Lemersjea (Jacques Lemercier;1585-1654). Rad je nadgledao njegov brat, Pjer
(Pierre) Lemersje koji je dao planove za zamak i grad u celini.
30 Rimski kamp (castra) je predstavljao kvadrat ili pravougaonik podeljen na razli
ite kvadrate i pravougaonike. U vezi sa rimskom vetinom uspostavljanja kampova za
armije videti vrlo preciznu napomenu u: Nouveau Larousse illustr, t. 2, 1899, str. 431. U
vezi sa ponovnim uvoenjem tog modela na poetku XVII veka - kao uslova za vojni
ku disciplinu i idealnu formu za opservatorije ljudskih mnotava - videti: Surveiller
et Punir, str. 173-174 i sliku 7. Bibliografija koju Fuko citira uglavnom je francuska,
sa izuzetkom rasprave J. J. von Wallhausen, LA rt militaire pour linfanterie, Francker:
Uldrick Balck, 1615. (Kriegskunst zu Fusz, prev. J. Th. de Bry, str. 172, n. 1). Valhauzen
je bio prvi direktor Schola militaris koju je an de Naso (Jean de Nassau) otvorio u Si-
genu u Holandiji 1616. U vezi sa karakteristikama holandske vojne revolucije i njenim
proirenjem u Nemaku i vedsku videti bogatu bibliografiju u: G. Parker, The Tliirty
Years War, London, Routledge and Kegan Paul, 1984. / La Guerre de Trente Ans, prev.
A. Charpentier, Paris, Aubier (Collection historique), 1987, str. 383 i 407.
I'ii ihivtinje od 11. januara 1978. 45
cits), 1992, str. 175-176, ta knjiga predstavlja stvarni duh zakona demografije XVI-
II veka. Identitet autora (Moho, bez imena) bilo je kontroverzno jo od vremena nje
nog izlaska. Iza tog pseudonima mnogi su pronalazili barona Ogea od Motjona (Auget
de Montyon), koji je bio naslednik Rijoma Ea (Riom, dAix) i La Roela (La Rochelle).
Sada izgleda d aje ustanovljeno daje pisac zapravo an Batist Moho (Jean-Baptiste Mo-
heau), koji je bio njegov sekretar do 1775, a koji je giljotiniran 1794. Videti: R. Le Me,
Jean-Baptiste Moheau (1745-1794) et les Recherches... Un auteur nigmatique ou myt
hique?, u: Moheau, Recherches et Considrations, 1994, str. 313-365.
40 Recherches et Considrations, knjiga II, deo 2, pogl. XVII: Uticaj vlade na sve vr
ste uzroka koje odreuju razvoj ili smanjenje stanovnitva, 1778, str. 154-155; izdanje
iz 1912, str. 291-292; izdanje iz 1994, str. 307. Reenica se zavrava sa [...] i nikakav
odnos nije otkriven izmeu stepeni hladnoe i toplote u istim zemljama u razliitim
epohama.
41 Ibid.: Vergilije nas zapanjuje kada govori o vinu koje se ledi u buradim a u Italiji;
oigledno je da rimsko selo nije ono to je danas, ak i kada se uzme da su Rimljani po
boljavali uslove ivota svih,onih mesta na kojima su uspostavljali svoju vlast (izdanje
iz 1778, str. 155; izdanje iz 1912, str. 292; izdanje iz 1994, str. 307).
42 Ibid., str. 157/293/307-308.
Predavanje od 18. januara 1978.
i l/K/r karakteristike dispozitiva bezbednosti (II): odnos prema doga-
ihilima: vetina upravljanja i tretman aleatornog. - Problem oskudice
ii SVII i XVIII veku. - Od merkantilista do fiziokrata. - Kako se dis-
l'ii.-i/iv bezbednosti i disciplinski mehanizam razlikuju po nainu na
loli tretiraju dogaaj. - Nova racionalnost upravljanja i pojavljiva
nir stanovnitva- Zakljuak o liberalizmu: sloboda kao ideologija
l tehnika upravljanja.
47
I.H Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* M. R: uvoza (/importation).
** M. R: cena kotanja {le prix de revient).
52 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Taj tekst biram zato to je bio uticajan, ali i zato to su stavovi koje
Abej zastupa kao Gurnejev uenik uglavnom podudarni sa stavo
vima fiziokrata. Njegova pozicija u ekonomskoj misli toga doba je
u izvesnom smislu pozicija karike. Taj tekst je prosto egzemplaran
za ceo niz drugih tekstova. Verujem da bismo, uz nekoliko modi
fikacija, i u ostalim tekstovima mogli pronai principe koje Abej
opisuje u svom Pismu pregovaraa. O emu se, u sutini, radi u
tom tekstu? Abejev tekst mogli bismo razmotriti iz perspektive
odreenog teorijskog polja, nastojei da pronaemo njegove glav
ne principe, pravila prema kojima se pojmovi formiraju, njegove
teorijske elemente, itd., i svakako bismo morali da se pozabavimo
i teorijom istog profita [produit net].'g Meutim, ne nameravam
na taj nain da razmatram taj tekst. Ne elim, dakle, da ga uzmem
unutar neke arheologije znanja, ve na liniji genealogije tehnolo
gija moi. I mislim da bi se nain funkcionisanja tog teksta mogao
rekonstruisati u tom smislu - ne s obzirom na pravila formacije
pojmova, ve s obzirom na njegove ciljeve, na strategije kojima se
pokorava i program politike akcije koji sugerie.
Verujem da je prva znaajna stvar koju bi trebalo pomenuti
sledea. Oskudica i visoka cena robe, koje je u juridiko-disci-
plinskom sistemu trebalo izbei po svaku cenu, i to i pre nego to
se pojave bilo kakvi nagovetaji da bi do njih uopte moglo doi,
i koje su u njemu bile zlo koje treba izbegavati, za Abeja, za fizio-
krate i za one koji misle na isti nain kao oni u osnovi uopte nisu
nikakvo zlo. O njima i ne treba misliti kao o zlu, ve bi ih trebalo
pre svega shvatiti kao prirodne fenomene koji, kao takvi, nisu ni
dobri ni loi ve su prosto ono to su. Ovde se naputaju vredno-
sni termini dobrog i loeg, kao i pokuaj da se neto okvalifikuje
kao ono to bi ili ne bi trebalo izbegavati. To ukazuje da glavna
meta te analize nije trite, odnosno prodajna cena proizvoda na
osnovu ponude i potranje. U analizi se pravi neka vrsta otklo
na ili, pre, viestrukih otklanjanja. Za njen predmet se ne uzima
toliko fenomen retkost - visoka cena na tritu, jer zbog trita
i prostora trita upravo i dolazi do tog fenomena. Tu je glavni
predmet ono to bih ja nazvao istorijom itarice, poevi od tre
nutka kada je ona stavljena u zemlju, sa svime to to podrazume-
Predavanje od 18. januara 1978. 55
nekog kraljevstva nije realan rez. Jednih ne moe biti bez drugih.
Ali laj prekid imaemo unutar samog znanja-moi, unutar same
tehnologije i ekonomskog upravljanja. To je prekid izmeu nivoa
i.movnitva koji je prikladan i nivoa koji nije prikladan ve je
amo instrumentalan. Stanovnitvo e biti krajnji cilj. Stanovni
tvo je prikladno kao cilj; individue, nizovi individua, grupe indi
vidua, mnotvo individua nee biti prikladni kao cilj. Individua
i e biti umesna prosto kao instrument, meustanica ili uslov da se
neto ostvari na nivou stanovnitva.
To je fundamentalni rez na koji u pokuati da se vratim sledei
put jer verujem da se u njemu vrlo jasno pojavljuje sve ono to je
na delu u pojmu stanovnitva. Tu se vidi nastajanje stanovnitva u
njegovoj kompleksnosti, sa njegovim rezovima; stanovnitva kao
politikog subjekta, kao novog kolektivnog subjekta koji je pot
puno stran juridikom i politikom miljenju prethodnih vekova.
Ve vidite da se stanovnitvo pojavljuje kao objekt, odnosno kao
ono nad im i ka emu se upravlja mehanizmima kako bi se nad
njim postigao neki efekat, [ali se pojavljuje i kao] subjekt jer se
od njega zahteva da postupa (se conduire) na ovaj ili onaj nain.
Stanovnitvo u sebi sadri nekadanji pojam naroda, ali tako da
se razmera fenomena menja u odnosu na taj pojam i tako da e
ono neke nivoe zadrati a neke druge nee ili e ih zadrati na
drugaiji nain. Kako bih ukazao na ono na ta bih da se vratim
sledei put, jer je od fundamentalnog znaaja, eleo bih da vam,
zavravajui sa tim Abejevim tekstom, naznaim jednu veoma za
nimljivu distinkciju. Nakon to je zavrio svoju analizu, Abeja je
i dalje neto muilo. U redu, oskudica kao nevolja je himera. Ona
je himera im se ljudi ponaaju onako kako treba, odnosno im
jedni prihvate da podnose retkost i visoke cene, a drugi prodaju
svoje ito u trenutku kada bi to trebalo da urade, tj. veoma rano.
Sve to je vrlo lepo; tu imamo dobre elemente stanovnitva, od
nosno ponaanja (comportements) koja ine da svaka individua
dobro funkcionie kao element stanovnitva, to jest onoga ime
se pokuava upravljati na najbolji mogui nain. One deluju upra
vo kao lanovi stanovnitva. Ali pretpostavite da na nekom tritu
u nekom gradu ljudi urade neto drugo umesto da ekaju, umesto
62 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
da trpe retkost, umesto da prihvate da je ito skupo, umesto da
prihvate da ga zbog toga kupuju u malim koliinama, umesto da
pristanu na to da budu gladni i umesto da prihvate [da ekaju]' da
ito stigne u dovoljnoj koliini kako bi cene pale ili bar da se po
skupljenje smanji ili da uspori. Pretpostavite da oni umesto toga,
s jedne strane, jurnu na zalihe, da prigrabe zalihe ita ne plativi;
pretpostavite da, sa druge strane, odreen broj ljudi napravi iraci
onalne i loe sraunate zalihe ita. Sve se obustavlja. Tako emo sa
jedne strane imati pobunu a sa druge nagomilavanje, ili i pobunu
i nagomilavanje. Pa dobro, kae Abej, sve to dokazuje da ti ljudi
zaista ne pripadaju stanovnitvu. ta su oni? Pa, oni su narod. Na
rod je taj koji se u odnosu na upravljanje stanovnitvom ponaa
kao da nije deo kolektivnog subjekta-objekta, stanovnitva, kao
da se stavlja van njega. Prema tome, oni e kao narod koji odbija
da bude stanovnitvo poremetiti ceo sistem.23
Tu imamo analizu koja je kod Abeja jedva skicirana, ali je ve
oma vana. Vana je jer je, sa jedne strane, u izvesnom pogledu
relativno bliska, jer odjekuje i jer je na odreen nain simetrina
sa juridikim miljenjem u kome se tvrdilo, na primer, da je svaka
individua koja prihvata zakone svoje zemlje pristala na drutve
ni ugovor i da njeni postupci u svakom trenutku prate drutveni
ugovor, a da onaj ko, naprotiv, prekri zakone, raskida drutveni
ugovor i postaje stranac u sopstvenoj zemlji i zbog toga podlee
krivinim zakonima koji e ga kazniti, prognati, na izvestan nain
ubiti.24 U odnosu na kolektivni subjekt, stvoren drutvenim ugo
vorom, delinkvent zaista kri taj ugovor i pada izvan kolektivnog
subjekta. I tu, u skici koja poinje da naznauje pojam stanov
nitva, vidimo da se pravi podela u kojoj se narod pojavljuje kao,
uopteno gledano, taj koji se odupire regulisanju stanovnitva, i
koji pokuava da izmakne dispozitivu kroz koji stanovnitvo po
stoji, odrava se, preivljava, i to na optimalnom nivou. Ta opo
zicija izmeu naroda i stanovnitva je vrlo znaajna. Pokuau da
sledei put pokaem kako se, uprkos simetriji u odnosu na ko
lektivni subjekt drutvenog ugovora, koja je oigledna, u stvari
radi o neem sasvim drugom i [da] odnos stanovnitva i naroda*
* M. E: delovae {jouer).
66 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
rao. Izvesno je da je zbog njegovoge brige i delovanja Letrosnov pamflet, La libert [du
commerce] des grains toujours utile et jamais nuisible [Paris, 1765] rairen po provincija
ma i da je u njemu glavni revizor naao oruje kojim bi mogao da brani svoju politiku.
15 Vinsent de Gurnej (1712-1759) je trgovao u Kadizu 15 godina, da bi potom
postao intendant za trgovinu (1751-1758). On je na svojim mnogobrojnim putova
njima Evropom, sa svojim uenikom Kliko-Blervaom (Cliquot-Blervache), napisao
Considrations sur le commerce (1758), kao i mnogobrojne memorandume za Biro za
trgovinu (Bureau du commerce). Pored toga, preveo je na francuski delo Dosaje ajlda
(Josiah Child), A new discourse of trade (Glasgow, 1694) kao Traits sur le commerce
(1754) (njegov komentar na ajldovu knjigu nije bio tampan tokom njegovog ivota,
a prvo izdanje je bilo tek 1983. [Takumi Tsuda, Tokyo]). Njegov uticaj na razvoj eko
nomske misli u Francuskoj bio je velik zbog njegove uloge u trgovinskoj administraciji,
upravljanja ekonomskim studijama na Akademiji u Amijenu i, iznad svega, njegovom
neformalnom ulogom kada je izdavao ekonomska del (A. Murphy, Le dveloppe
ment des ides conomiques en France [1750-1756], Revue d'histoire moderne et con
temporaine, t. XXXIII, oktobar-decembar 1986, str. 523). On je doprineo irenju Kan-
tijonove [Cantillon] reenice (koja mu se od tvrdnji Dipona od Nemura [de Nemours]
esto pripisivala): laissez faire, laissez passer (u vezi sa nastankom reenice ide deo
0 DArensonu [dArgenson] u Naissance de la biopolitique, op. cit., predavanje od 10.
januara 1979). Videti: Turgot, loge de Vincent de Gournay, Mercure de France, avgust
1759; G. Schelle, Vincent de Gournay, Paris, Guillaumin, 1897; G. Weulersse, Le Mou
vement physiocratique..., op. cit., t. 1, str. 58-60, i Les Physiocrates, str. XV; te referentno
delo S. Meysonnier, La Balance et lHorloge. La gense de la pense librale en France
au XVIIIe sicle, Montreuil, Les ditions de la passion, 1989, str. 168-236: Vincent de
Gournay ou la mise en oeuvre dune nouvelle politique conomique (detaljna biogra
fija str. 168-187). Gurnajev glavni dak pored Tirgoa bio je Morel (Morellet) (videti: G.
Weulersse, Le Mouvement physiocratique..., t. 1, str. 107-108, i Les Physiocrates, str. 15.
16 Videti: E. Depitre, uvod u: Herbert, Essai..., Op. cit., str. VIII: [...] to je bio pe
riod intenzivnog izdavanja i ive polemike. Ali pozicija conomistes nije bila tako dobra
1 oni su morali da preu iz ofanzive u defanzivu. Oni su odgovorili na Dialogues opata
Galijanija (Galiani) [Dialogues sur le commerce des bls, London, 1770].
17 Louis-Paul Abeille (1719-1807), Lettre d un ngociant sur la nature du commer
ce des grains (Marseille, 8. oktobar 1763), ponovljeno izdanje: L.-P. Abeille, Premiers
Opuscules sur le commerce des grains: 1763-1764, uvod i tablice Edgard Depitre, Paris, P.
Geuthner, Collection des conomistes et des rformateurs sociaux de la France), 1911,
str. 89-103. Kada je izdao tekst Abej je bio sekretar Drutva za poljoprivredu Bretanje
[Socit dagriculture de Bretagne], koje je osnovano 1756, emu je prisustvovao Gur
nej. Kada se opredelio za teze fiziokrata, postao je sekretar Biroa za trgovinu 1768, ali
se tada udaljio od kole. U vezi sa njegovim ivotom i spisima videti: J.-M. Qurard, La
France littraire, ou Dictionnaire bibliographique des savants, historiens et gens de lettres
de la France, Paris, F. Didot, t. 1, 1827, str. 3-4; G. Weulersse, Le Mouvement physiocra
tique, t. 1, str. 187-188: u vezi sa Abejevim otklonom od fiziokrata 1769. (Kasnije, kae
on, Abej e podrati Nekera [Necker] protiv Dipona). On je takode napisao Rflexions
sur la police des grains en France (1764), to je ponovo izdao Depitr kao Premiers Opus
cules..., str. 104-126, i Principes sur la libert du commerce des grains, Amsterdam - Pa
ris, Desaint, 1768; broura se pojavila pod njegovim imenom i predstavljala je predmet
neposrednog napada u: F. Vron de Forbonnais, Examen des Principes sur la libert du
commerce des grains, Journal de lagriculture (avgust 1768), na koji e se odgovoriti u
fiziokratskom asopisu phmrides du citoyen, u decembru iste godine (videti: G. We
ulersse, Le Mouvement physiocratique..., t.l, indeks bibliografije, str. XXIV).
1'rcdavanje od 18. januara 1978. 71
18 U vezi sa ovim pojmom videti: G. Weulersse, ibid., t. 1, str. 261-268 (Za fizi-
okrate (...] ne postoji pravi prihod. Svaki prihod osim neto prihoda, pri emu se pod
njim podrazumeva viak sveukupnog proizvoda koji prelazi preko trokova proizvodnje).
19 L.-P. Abeille, Lettre d'un ngociant..., izdanje iz 1763, str. 4; ponovljeno izdanje iz
I9 I 1, str. 91: Retkost, tj. aktuelna nedovoljnost koliine ita koja je potrebna za opsta
nak naroda oigledno je himera. etva bi morala da bude potpuno nitavna u strogom
mislu rei. Ne poznajemo narod koji je zbog gladi nestao sa lica zemlje ak ni 1709. Ta
koncepcija nije osobena za Abeja. Videti: S. L. Kaplan, Le Pain..., str. 74-75: [...] neki
od onih koji su se u XVIII veku bavili problemom opstanka, kao i neki od onih koji su
o tome pisali, nisu zamiljali da su te nestaice stvarne. Oni su uzimali da su neke od
takozvanih oskudica podseale na stvarne nestaice , ali nisu pretpostavljali da one po-
drazumevaju manjak. Najglasniji su bili fiziokrati koji su, takoe, bili i najotriji kritiari
policijskog reima. Svi znaju da je oskudica u Parizu 1725. bila vetaka, kae Lemersje.
Kubo [Roubaud] se sloio i 1740. je dodao listu lanih oskudica. Kesnej i Dipon su
vcrovali da su veina nestaica u stvari misaone nestaice a ne stvarne nestaice. ak
)c i Galijani, koji je prezirao fiziokrate, mislio da je u tri etvrtine sluajeva nestaica
u stvari biljka imaginacije. U novembru 1764, mada su pobune ve izbile u Kaenu,
Serburgu i Dofineu, Journal conomique je slavio novo doba liberalne politike, pritom se
rugajui himerinom strahu od nestaice (S. L. Kaplan, ibid., str. 138).
20 L.-P. Abeille, Lettre dun ngociant..., izdanje iz 1763, str. 9-10; izdanje iz 1911,
str. 94: Istina je da sloboda nee spreiti da se odrava trina cena, ali umesto da je
podie ona bi mogla da pomogne da ova padne jer e sve vreme postojati pretnja strane
konkurencije, a kada postoje konkurentni proizvoai onda se mora pouriti sa proda
jom i mora se zadovoljiti manjim profitom da se ne bi dogodilo da se bez njega ostane.
21 Ibid., izdanje iz 1763, str. 7-8; izdanje iz 1911, str. 93: Ja jasno vidim da e ka
mata biti jedini motor tih stranih trgovaca. Kada uju da postoji manjak ita u zemlji i
da bi se ito lako moglo prodati i po visokoj ceni javie se pekulanti koji e razmiljati o
tome gda bi ito trebalo poslati tako da se uzme profit zbog dobrog trenutka.
22 U vezi sa nastankom fomule Laissez faire, laissez passer videti prethodni tekst,
napomenu 15, Vincent de Gournay u: Naissance de la biopolitique, predavanje od 10.
januara 1979, str. 27, n. 13.
23 L.-P. Abeille, Lettre d un ngociant..., izdanje iz 1763, str. 16-17; izdanje iz 1911,
str. 98-99: Kada se oseti potreba, tj. kada cena ita previe poraste, ljudi postaju ne
mirni. Zato bismo poveavali nervozu tako to bismo izneli nervozu same drave kroz
zabranu izvoza? [...] Ako se pone sa tim zabranjivanjem, koje je samo po sebi besmi
sleno, zlo brzo dostie svoj vrhunac. Zar neemo sve izgubiti ako one kojima se upravlja
okrenemo protiv onih koji upravljaju? To vodi graanskom ratu izmeu vlasnika i naro
da. Videti, takoe: izdanje iz 1763, str. 23; izdanje iz 1911, str. 203: Nita nije tetnije
po narod od toga da se preokrene pravo na svojinu i da se oni koji predstavljaju snagu
drave svedu na snabdevae nemirnog naroda, koji udovoljavaju njegovoj pohlepi i nisu
sposobni da razmiljaju na nain na koji to ine vlasnici.
24 Videti, na primer: J.-J. Rousseau, Du contrat social, 1762, II, 5, u: OEuvres
compltes, Paris, Gallimard (Bibliothque de la Pliade), t. III, 1964, str. 376-377.
25 Videti u nastavku, predavanje od 25. januara, str. 67-68, o tri primera (grad,
glad, epidemija).
26 Nicolas Delamare (de La Mare) (1639-1723), Trait de la police, o lon trouvera
lhistoire de son tablissement, les fonctions et les prrogatives de ses magistrats, toutes
les loix et tous les rglemens qui la concernent, t. IIII, Paris, 1705-1719, t. 4, A.-L.
Lecler du Brillet, 1738. (videti kasnije, predavanje od 5. aprila). Delamar je bio komesar
72 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
u ateleu od 1673. to 1710, pod komandovanjem Larejnijea [La Reynie], koji je bio prvi
magistrat policije zaduen da komanduje policijom od njenog stvaranja putem edikta iz
marta 1667, a potom i pod D'Arensonom. Videti: P.-M. Bondois, Le Commissaire N.
Delamare et le Trait de la police, Revue dhistoire moderne, 19, 1935, str. 313-351. U
vezi sa policijom ita videti tom II, koji je, prema: L. S. Kaplan, Le Pain..., str. 394, napo
mena 1 u poglavlju 1, najbogatiji izvor za pitanja administriranja opstanka (Trait de
la police, t. II, knjiga V: Des vivres; videti posebno 5: De la Police de France, touchant
le commerce des grains, str. 55-89, i 4: De la Police des Grains, 8c de celle du Pain, dans
les temps de disette ou de famine, str. 294-447).
27 Za detaljnu analizu znaenja rei priroda u XVIII veku videti klasino delo:
J. Ehrard (koji je poznavao Fukoa), L'Ide de nature en France dans la premire mo
iti du XVIII'' sicle, Paris, SEVPEN, 1963; ponovljeno izdanje: Paris, Albin Michel
(Bibliothque de lvolution de lhumanit), 1994.
28 Videti: Dupont de Nemours, Journal de lagriculture, du commerce et des fin a n
ces, septembar 1765, predgovor (kraj): [Politika ekonomija] nije nauka o mnjenju u
kojoj se bavimo onim to je verovatno. Izuavanje fizikih zakona koji se svode na pro
raun odreuje njene rezultate (citirano prema: G. Weulersse, Le Mouvement physi-
ocratitjue, t. 2, str. 122); Le Trone, ibid., jun 1766, str. 14-15: Ekonomska nauka je
upravo primena prirodnog poretka na upravljanje drutvima i podjednako konstantna
u svojim principima i podjednako sposobna u svojim izvoenjima koliko i najizvesnija
fizika nauka" (citirano prema: Weulersse, loc. cit., napomena 3). Naziv fiziokratija,
koji sumira tu koncepciju ekonomskog upravljanja, pojavilo se 1768. sa antologijom
Physiocratie ou Constitution naturelle du gouvernement le plus avantageux au genre hu
main, izdao Dupont de Nemours.
29 Fuko se ne vraa na to u sledeem predavanju.
30 Videti: Surveiller et Punir, str. 223-225.
Predavanje od 25. januara 1978.
Opte karakteristike dispozitiva bezbednosti (III) - Normiranje i nor
malizacija - Primeri epidemije (velike boginje) i vakcinisanja u XVI-
II veku - lskrsavanje novih pojmova: sluaj, rizik, opasnost i kriza
Forme normalizacije u disciplini i u mehanizmima bezbednosti -
Uspostavljanje nove politike tehnologije: Upravljanje stanovnitvom
- Problem stanovnitva kod merkantilista ifiziokrata - Stanovnitvo
kao operator transformacije domena znanja: od analize bogatstva do
politike ekonomije, od prirodne istorije do biologije, od opte grama
tike do istorijske filologije.
* M. Puko dodaje: tanije, tokom jedne ili dve prethodne godine, kau oni koji su upravo
poloili.
73
74 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* M. F.: variole.
** U rukopisu, str. 7: normalnom pod navodnicima.
lredavanje od 25. januara 1978. 81
Napomene:
I <i Vaccination anti-variolique..., op. cit., str. 12-22). Za kinesku praksu videti pismo oca
I .1 Koste (pre La Coste) iz 1724, u: Mmoires de Trvoux, a za tursku debatu o inokula-
111 u Kraljevskom drutvu u Engleskoj, na osnovu izvetaja trgovca iz Istonoindijske
lompanije (East India Company). Prvog aprila 1717. ledi Montagju (Lady Montagu),
i|ruga engleskog ambasadora u Istanbulu i jedna od najrevnosnijih branilaca inoku-
l.u ije u svojoj zemlji, pie: Velike boginje, tako fatalne i este meu nama, ovde su
inuljene nekodljivim po otkriu inokulacije. (...] Ovde postoji grupa starih ena koje
u specijalisti u toj operaciji (citirano u: A.-M. Moulin, ibid., str. 19-20).
7 O toj ideji videti lanak M. Fukoa, La politique de la sant au XVIIIe sicle, u:
/ r- Machines gurir. Aux origines de lhpital moderne; dossiers et documents, Paris,
Institut de le nvironnement, 1976, str. 11-21; Dits et crits, III, n 168, str. 15-27 (videti
*.tr. 17-18).
8 Videti: A.-M. Moulin, La Vaccination anti-variolique..., str. 26: Godine 1760.
matematiar Bernuli [Bernoulli] prenosi statistiku rigoroznije [od tabela J. Jurina u:
l'hilosophical Transactions o f the Royal Society, iz 1725], koji je u stvari bio jedino teo-
i ijsko opravdanje za peleovanje. (...) Ako se peleovanje prihvati, rezultat e biti dobitak
od nekoliko hiljada ljudi za civilno drutvo; ak i ako je smrtonosno, jer ubija decu u
kolevkama, poeljnije je od boginja koje izazivaju smrt odraslih koji su postali korisni
/.i drutvo; ako je tano da generalizacija inokulacije rizikuje zamenu velike epidemije
stalnim stanjem endemske bolesti, opasnost je manja jer su velike boginje opta erup-
i ija, a peleovanje utie samo na mali deo na povrini koe. Bernuli demonstrativno
/ukljuuje da ako neko zanemaruje gledite pojedinca onda e uvek biti geometrijski
tano da je interes vladalaca da favorizuju peleovanje (D. Bernoulli, Essai dune nou
velle analyse de la mortalit cause par la petite vrole et des avantages de linoculation
pour la prvenir, Histoires et Mmoires de lA cadmie des sciences, 2, 1766). Taj esej, koji
datira iz 1760, pobudio je neprijateljsku reakciju Dalambera, 12. novembra 1760, na
Akademiji nauka. Za detaljnu analizu Bernulijevog metoda obrauna i svae sa Dalam-
berom videti: H. Le Bras, Naissance de la mortalit, Paris, Gallimard - Le Seuil (Hautes
ht udes), 2000, str. 335-342.
9 O toj ideji videti: M. Foucault, Naissance de la clinique, Paris, PUF (Galien),
1963, str. 24 (citat iz: L. S. D. Le Brun, Trait thorique sur les maladies pidmiques,
Paris, Didot le jeune, 1776, str. 2-3) i str. 28 (referenca na: F. Richard de Hautesierck,
Recueil d observations. Mdecine des hpitaux militaires, Paris, Imprimerie royale, 1766,
t. 1, str. XXIV-XXVII).
10 Emanuel Etjen Divijar (Emmanuel tienne Duvillard, 1755-1832), Analyse et
Tableaux de linfluence de la petite vrole sur la mortalit chaque ge, et de celle quun
prservatif tel que la vaccine peut avoir sur la population et la longvit, Paris, Imprime
rie impriale, 1806. (O Divijaru, specijalisti u vezi sa brojem stanovnika, ali i teoretia-
rem kalkulacija i osiguranja anuiteta, videti: G. Thuillier, Duvillard et la statistique en
1806, tudes et Documents, Paris, Imprimerie nationale, Comit pour lhistoire cono
mique et financire de la France, 1989, t. 1, str. 425-435; A. Desrosires, La Politique des
grands nombres. Histoire de la raison statistique, Paris, La Dcouverte, 1993; ponovljeno
izdanje 2000, str. 48-54.)
11 U vezi sa tom distinkcijom, na kojoj se zasniva itava problematika novog vla
daoca kod Makijavelija, videti: Vladalac (franc, naslov Le Prince), pogl. 1 i pogl. 2.
12 Videti predavanje od 8. februara.
13 Fuko ovde aludira na del Fransisa Bejkona, kome veliki broj renika pripisu
je otkrie rei stanovnitvo (videti, na primer: Dictionnaire historique de la langue
franaise. Le Robert). U stvarnosti, ta re se ne moe nai kod Bejkona, a pojavljuje se
100 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
samo u nekim kasnim prevodima. Prvo pojavljivanje engleske rei izgleda da se nalazi
u: Political Discourses (1751) Dejvida Hjuma (David Hume), a francuska re je poela da
se upotrebljava tek u drugoj polovina XVIII veka. Monteskje (Montesquieu) je 1748. jo
uvek bio nesvesan te rei. On govori o broju ljudi (De lesprit des lois, XVIII, pogl. 10,
u: OEuvres compltes, Paris, Gallimard, Bibliothque de la Pliade, 1958, t. 2, str. 536)
ili o iteljima, o irenju vrsta (ibid., XXIII, 26, O. G , str. 710; 27, O. C., str. 711; videti:
Lettres persanes [Persijska pisma, 1721], CXXII, O. G, t. 1, str. 313). S druge strane, od
Persijskih pisama on koristi negativan oblik rei, depopulacija (Pismo CXVII, O. G,
str. 305; De Vesprit des lois, XXIII, 19, O. G , str. 695; 28, O. C., str. 711). Upotreba rei
see do XIV veka (videti: Littr, Dictionnaire de la langue franaise, Paris, J.-J. Pauvert,
1956, t. 2, str. 1645) u aktivnom smislu glagola smanjiti broj stanovnika (se dpeu
pler). Odsutna je iz prvog izdanja Erberovog Essai sur la police gnrale des grains (op.
cit.) iz 1753, stanovnitvo se pojavljuje u izdanju iz 1755. Za skoranja razjanjenja
pitanja videti: H. Le Bras, predgovor za vlastitu knjigu L'Invention des populations, Paris,
Odile Jacob, 2000; i I. Tamba, Histoires de dmographe et de linguiste: le couple popu-
lation/dpopulation, Linx (Paris X), 47,2002, str. 1-6.
14 O Donu (John) Grauntu videti 28. napomenu.
15 Videti: E. Vilquin, uvod u: J. Graunt, Observations naturelles ou politiques rper
tories dans lIndex ci-aprs et faites sur les bulletins de mortalit de John Graunt citoyen
de Londres, en rapport avec le gouvernement, la religion, le commerce, l'accroissement,
latmosphre, les maladies et les divers changements de ladite cit, prev. E. Vilquin, Pa
ris, INED, 1977, str. 18-19: Bilteni smrtnosti u Londonu su meu prvim objavljenim
demografskim izvetajima, ali njihovo poreklo je nejasno. Najstariji bilten koji je otkri
ven 21. oktobra 1532. odgovara na pitanje Kraljevskog saveta gradonaelniku Londona
o broju smrtnih sluajeva zbog kuge. (...) Tokom 1532. i 1535. postojao je niz nedeljnih
zapisa koji daju, za svaku parohiju, ukupan broj smrtnih sluajeva i broj umrlih od
kuge. Oigledno, jedini razlog za te zapise bio je u tome da se londonskim vlastima d
ideja o obimu i razvoju kuge i zbog ega se ona pojavljuje i nestaje. Kuga iz 1563. dala je
povod za dugi niz zapisa izmeu 12. juna 1563. i 26. jula 1566. Javio se drugi niz tokom
1754, te jedan kontinuiran niz od 1578. do 1583, zatim od 1592. do 1595, te od 1597. do
1600. Nije nemogue da regularnost nedeljnih zapisa poinje od 1563, ali je to sigurno
tek od 1603.
16 Videti napomenu 25.
17 Ibid.
18 O tome videti: G. Weulersse, Le Mouvementphysiocratique..., op. cit., t. 2, knjiga
V, pogl. 1, str. 268-295: Discussion des principes du populationnisme; i Les Physiocra-
tes, op. cit., str. 251-254; J. J. Spengler, conomie et Population. Les doctrines franaises
avant 1800: de Bud Condorcet>prev. G. Lecarpentier & A. Fage, Paris, PUF (Travaux
et Documents, Cahier n 21), 1954, str. 165-200; A. Landry, Les ides de Quesnay
sur la population, Revue d Histoire des doctrines conomiques et sociales, 1909, ponovo
objavljeno u: F. Quesnay et la physiocratie, op. cit., t. 1, str. 11-49; J.-Cl. Perrot, Une
histoire intellectuelle de lconomie politique, op. cit., str. 143-192 (Les conomistes, les
philosophes et la population).
19 Osnovna pozicija fiziokrata u tom pogledu sastoji se u tome da se uvede bogat
stvo kao posredujue izmeu stanovnitva i opstanka. Videti: F. Quesnay, Hommes,
u: F. Quesnay et la physiocratie, t. II, str. 549: Htelo bi se poveanje stanovnitva na
selu, a ne zna se da poveanje stanovnitva zavisi od poveanja bogatstva. Videti: G.
Weulersse, Les Physiocrates, str. 252-253: Nije da su bili ravnoduni prema poveanju
stanovnitva, jer mukarci doprinose obogaivanju drave na dva naina - kao
Ircdavanje od 25. januara 1978. 101
proizvoai i kao potroai. Oni e biti korisni proizvoai samo ako proizvode vie
nego to troe, to jest ako je njihov rad ostvaren uz podrku neophodnog kapitala, a
njihova potronja, slino tome, bie od koristi samo ako su platili dobru cenu za robu
od koje ive, a to e rei jednaku onoj to bi strani kupci platili za nju; u suprotnom,
i.iko nacionalno stanovnitvo, daleko od toga da predstavlja resurs, postaje teret. Ali ako
ponete tako to ete poveati prihode zemljita - mukarci, doneseni na svet takorei
/bog obilja zarade, srazmerno e se umnoiti, sami od sebe; to je istinit populacionizam,
ili, naravno, indirektan. Postoji takoe odlino razjanjenje u: J. J. Spengler, citirano u
provodu, str. 157-170. U vezi sa ulogom stanovnitva kod fiziokrata i ekonomista videti:
M. Foucault, Histoire de la folie..., op. cit. str. 429-430.
20 Videti: Victor Riquet[t]i, marquis de Mirabeau (1715-1789), poznat kao Mirabo
Slariji (Mirabeau lA n), VAmi des hommes, ou Trait de la population, objavljeno bez
autorovog imena, Avignon, 1756, 3 vol. (videti: L. Brocard, Les Doctrines conomiques et
sociales du marquis de Mirabeau dans D'Ami des hommes, Paris, Giard et Brire, 1902).
Miraboov aforizam, uzet iz VAmi des Hommes - mera preivljavanja je stanovnitvo
(t. 1, str. 37) - pronalazi svoju suprotnost u: A. Goudart, Les Intrts de la France mal
entendus, dans les branches de lagriculture, de la population, des finances..., radu objav
ljenom iste godine (Amsterdam, Jacques Coeur, 1756, 3 vol.): Broj ljudi uvek zavisi od
opteg stepena opstanka, i koristi se ak i metaforino (ljudi e se mnoiti kao mievi
u ambaru, ako imaju neograniena sredstva za opstanak) u: Richard Cantillon, Essai
sur la nature du commerce en gnral, London, Fletcher Gyles, 1755, ponovljeno izdanje
(faksimil): Paris, INED, 1952. i 1997, pogl. 15, str. 47.
21 Abb Pierre Jaubert, Des causes de la dpopulation et des moyens d y remdier,
objavljeno bez autorovog imena, London-Paris, Dessain junior, 1767.
22 Taj lanak, napisan za Enciklopediju, ije je objavljivanje zabranjeno 1757. i po
novo dozvoljeno 1765, ostao je neobjavljen do 1908. (Revue d histoire des doctrines co
nomiques et sociales, 1). Ponovo je objavljen u: Franois Quesnay et la physiocratie, t. 2,
OEuvres, str. 511-578. Meutim, delimino ga kopira i distribuira Anri Patilo (Henry
Pattullo) u svom eseju Essai sur lamelioration des terres, Paris, Durand, 1758 (videti:
J.-Cl. Perrot, Une histoire intellectuelle de lconomie politique, str. 166). Kesnejev lanak
je u Enciklopediji zamenjen Didroovim lankom Hommes (Politika) i Damilavijevim
(Damilaville) Population. Rukopis lanka, koji je pohranjen u Nacionalnoj biblioteci
(Bibliothque Nationale), ponovo je otkriven tek 1889. Zbog toga se on ne pojavljuje u
kolekciji: E. Daire, Les Physiocrates (Paris, Guillaumin, 1846). Videti: L. Salleron, u: F.
Quesnay et la physiocratie, t. 2, str. 511, napomena 1.
23 Fuko aludira na pitanje koje je razmatramo na predavanjima iz 1975. na Kole
de Fransu: Les anormaux (op. cit.). Videti kasnije, predavanje od 22. februara, napomena 43.
24 Videti lanak Hommes, u: op. cit., str. 537: Ljudi se okupljaju i umnoavaju na
svim onim mestima gde mogu doi do bogatstva, gde ive udobno, uvaju svoje vlasni
tvo i sve ono to im njihovo bogatstvo i rad mogu donetiV*
25 U vezi sa tim pojmom videti: Naissance de la biopolitique, predavanje od 17.
januara 1979, str. 42 (utilitarizam kao tehnologija upravljanja).
26 Etjen Bono de Kondijak (tienne Bonnot de Condillac, 1715-1780), autor Essai
sur lorigine des connaissances humaines, Paris, P. Mortier, 1746, Trait des sensations,
Paris, De Bure, 1754, i Trait des animaux, Paris, De Bure, 1755. U Trait des sensations
tvrdi da ne postoji operacija due koja nije transformisana senzacija - to je dovelo do
oznaavanja te doktrine kao senzualizma - i da je svaka senzacija, koja god da jeste,
dovoljna da bi se obuhvatile sve moi, tako to u odbranu svoje teze zamilja statuu koju
odvojeno u sledu podreuje jednom po jednom ulu. Ideologija predstavlja filozofski
102 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
32 Ibid., pogl. XI, prev. E. Vilquin, str. 105: Mi smo otkrili [videti pogl. II, 12-13,
str. 62-63] da od 100 oko 36 umire pre este godine i da moda samo jedan preivi 76.
godinu (potom sledi ono to odreen broj komentatora pogreno naziva Grauntovim
tabelama mortaliteta).
33 Ibid., pogl. XI, 12, prev. E. Vilquin, str. 114: [...] Mada ljudi vie um iru regu
larno, a manje udljivo (per saltum) u Londonu nego u provinciji, ipak se tamo umire
srazmerno manje (per rata) [nego u provinciji], tako da prethodno pomenuti dim, ga
sovi i smradi koji grad ine vie jednakim, ne ine ga zdravijim. Fukoova aluzija na
Dirkema [Durkheim] je ovde oigledna. U vezi sa interesovanjem sociologije XIX veka
videti: Volont de savoir, op. cit., str. 182: Ta namera da se umre, udna, ali tako kon
stantna u svojim pojavama i, posledino, tako teka za objanjavanje osobenim okolno
stima ili individualnim nesreama [...].
34 Vrste kao jedinstvo, kako su ih naturalisti razumevali tokom dugog vremena,
prvi put je definisao Don Rej (John Ray) [u svom delu Historia plantarum, London,
Faithome] 1686. Ranije, re je imala vie znaenja. Za Aristotela ona je oznaavala male
grupe. Kasnije je izmeana sa rodom (E. Guynot, Les Sciences de la vie aux XVIIe et
XVIIIe sicles. Vide d'volution, Paris, Albin Michel, Lvolution de lhumanit, 1941,
str. 360). Godine 1758, u desetom izdanju svog del Systema naturae, Line [Linn]
ukljuuje rod ljudi u red primata, razdvajajui vrste: Homo sapiens i Homo troglodytes
(Systema naturae per Rgna Tria Naturae, 12. izdanje, Stockholm, Salvius, 1766,1.1, str.
28 sq). U vezi sa roenjem pojma vrste u XVII veku videti takode i: E Jacob, La Logique
du vivant, Paris, Gallimard (Bibliothque des sciences humaines), 1970, str. 61-63;
Izraz ljudska vrsta je uestao u XVIII veku. esto se moe nai kod Voltera (Voltaire),
Rusoa i Holbaha (Holbach). Videti, na primer: Georges Louis de Buffon (1707-1788),
Des poques de la nature, Paris, Imprimerie royale, 1778, str. 187-188: [...] ovek je, u
stvari, najvei i poslednji proizvod kreacije. Rei e se da izgleda kako analogija pokazu
je da je ljudska vrsta ila istim putem i da datira iz istog vremena kao i druge vrste, te da
je univerzalno rasprostranjenija; i da, iako je vreme njene kreacije kasnije od vremena
kreacije drugih vrsta, nita ne dokazuje da ovek nije bar podreen istim prirodnim za
konima i istim izmenama. Prihvatiemo da se ljudska vrsta ne razlikuje fundamentalno
od drugih vrsta u svojim fizikim osobinama, i da je u tom smislu njena sudbina manje-
vie ista kao i ona drugih vrsta; ali moemo li sumnjati da se umnogome razlikujemo od
ivotinja svetom svetlou suverenovog bia?
35 O novoj upotrebi rei javno videti fundamentalni rad: J. Habermas, Struk
turwandel der ffentlichkeit, Neuwied-Berlin, H. Luchterhand, 1962). Fuko se vraa na
due razmatranje tog pojma na kraju predavanja od 15. marta.
36 Slavna Tjeova (Thiers) reenica u: National, 4. februar 1830.
37 U svetlu fenomena stanovnitva Fuko izdvaja tri velika epistemika domena
istraivanja u Recima i stvarima (Les Mots et les Choses, op. cit.) u razliitoj perspektivi:
tranzicija od analize bogatstva na politiku ekonomiju, od prirodne istorije na biologiju,
te od opte gramatike na istorijsku filologiju, ukazujui da to nije reenje nego pro
blem koji bi trebalo dublje istraiti. Za prvi genealoki pregled, na osnovu taktikih
generalizacija istorijskog znanja krajem XVIII veka videti: Il fa u t dfendre la socit,
op. cit., predavanje od 3. marta 1976, str. 170.
38 Videti: Les Mots et les Choses, pogl. VI: changer, str. 177-185 (I. Lanalyse des
richesses, IL Monnaie et prix).
39 Videti napomenu 22.
40 Videti Kesnejev lanak Homme, u: op. cit., str. 512: Uslov stanovnitva i zapo
slenja ljudi su [...] glavni ciljevi ekonomskog upravljanja dravama, jer plodnost zemlje,
104 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
47 Fuko se ne bavi tim pitanjem u Les Mots et les Choses. Videti: La situation de
< uvier... str. 36.
18 Videti: Les Mots et les Choses, pogl. IV: Parler str. 95-107 ( II. La grammaire
gnrale), pogl. VIII: Travail, vie, langage, str. 292-307 ( V. Bopp), i Fukoov uvod u:
\ Arnauld & C. Lancelot, Grammaire gnrale et raisonne, Paris, Republications Pau-
let. 1969, str. III-XXVI (Dits et crits, I, n 60, str. 732-752).
Predavanje od 1. februara 1978/
Problem upravljanja u XVI veku. - Mnogostrukost praksi uprav
ljanja (upravljanje sobom, upravljanje duama, upravljanje decom
itd.j. - Specifinost problematike upravljanja dravom. - Mesto od
bojnosti u literaturi o upravljanju: Makijavelijev Vladalac (II Princi
pe). - Kratka istorija: kako je Vladalac priman do XIX veka. - Veti-
na upravljanja koja je razliita od umenosti vladara. - Primer nove
vetine upravljanja: Politiko ogledalo Gijoma de la Perijera (Guilla
ume de La Perrire; 1555). - Upravljanje koje svoj cilj pronalazi u
stvarima kojima se upravlja. - Povlaenje zakona pred razliitim
vrstama taktika. - Istorijske i institucionalne prepreke uspostavljanju
vetine upravljanja do XVIII veka. - Problem stanovnitva, sutin
skogfaktora za deblokiranje vetine upravljanja. - Trougao upravlja
nje - stanovnitvo - politika ekonomija. - Pitanja metode: projekat
istorije upravljatva. Prevrednovanjeproblema drave.
106
Iredavanje od 1. februara 1978. 107
* M. F.: ovo tek moe biti predmet neke budue analize, a sada vam to iznosim potpuno
naelno.
Predavanje od 1. februara 1978. 109
* Fuko dodaje: dok postoji samo jedan nain [nekoliko nerazumljivih, rei] prinevstvo, a
to je da se bude vladalac.
Predavanje od l. februara 1978. 113
* M. F: raspolaganje (avoir).
** Nekoliko nerazumljivih reci.
Predavanje od 1. februara 1978. 115
* M. F: rekao (disait).
Predavanje od 1. februara 1978. 119
U rukopisu se dodaje, str. 22: ono [kretanje] koje e osigurati da funkcioneri rukovode
stanovnitvima.
** Sledi nekoliko nerazumljivih rei.
128 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
cae typographum, 1552. (prema recima Luiija Firpa [Luigi Firpo] u La prima con-
danna del Machiaveili, Universit degli Studi di Torino, Annuario delV anno accademico
1966-67, Torino, 1967, str. 28, delo je moglo biti tampano 1548). Pasus u toj knjizi,
naslovljen sa Quam execrandi Machiaveili discursus & institutio sui principis (str.
340-344), neposredno sledi pasusu u kome se autor bavi de libris a Christiano dete-
standis & a Christianismo penitus eliminandis (str. 339) - ne samo paganska del, ve
i del njihovih imitatora, poput Petrarke i Bokaa (videti: G. Procacci, Machiaveili nella
cultura europea..., str. 89-91.
11 I. Gentillet, Discours sur les moyens de bien gouverner et maintenir en bonne
paix un Royaume ou autre Principaut, divisez en trois parties savoir du Conseil, de la
Religion et Police, que doit tenir un Prince. Contre Nicolas Machiavel Florentin, Genve,
1576, ponovo izdato pod naslovom Anti-Machiavel, komentari i napomene C. E. Rath,
Genve, Droz (Les Classiques de la pense politique), 1968. Videti: C. E. Rath, Inno
cent Gentillet and the First Antimachiavel, Bibliothque d'Humanisme et Renaissance,
XXVII, 1965, str. 186-225. entij (Gentillet, oko 1535-1588) je bio hugenotski advokat
koji se sklonio u enevu nakon masakra na Dan Svetog Bartolomeja. Izmeu 1576. i
1655. objavljena su 24 izdanja njegove knjige (deset na francuskom, osam na latinskom,
dva na engleskom, jedno na holandskom i tri na nemakom). Naslov koji navodi Fuko
(Discours d Estat...) odgovara lajdenskom izdanju iz 1609.
12 Fridrih II (Fridrih Veliki), Anti-Machiavel, Den Haag, 1740, je Volterova revizija
Makijavelijevog del Rfutation du Prince koju je napisao mladi pruski prestolonasled-
nik 1739, a iji e tekst biti objavljen tek 1848; ponovljeno izdanje: Pariz, Fayard (Cor
pus des uvres de philosophie en langue franaise), 1985.
13 Prvo izdanje knjige koju je napisao Thomas Elyot, The Boke Named the Gover-
nour, koja je zapravo izdata u Londonu 1531, kritiko izdanje: D. W. Rude, New York,
Garland, 1992.
14 Paolo Paruta, Dlia perfettione dlia vita politica, Venezia, D. Nicolini, 1579.
15 Guillaume de La Perrire (1499?1553?), Le Miroire politique, uvre non moins
utile que necessaire tous monarches, roys, princes, seigneurs, magistrats, et autres su
rintendants et gouverneurs de Republicques, Lyon, Mac Bonhomme, 1555; 2. izdanje,
Paris, V. Norment i J. Bruneau, 1567; 3. izdanje, Paris, Robert Le Magnier, 1567); na
engleskom jeziku objavljeno pod naslovom The Mirror o f Police, London, Adam Islip,
1589. i 1599. Videti: G. Dexter, Guillaume de La Perrire, Bibliothque d Humanisme
et Renaissance, XVII (1), 1955, str. 56-73; E. Sciacca, Forme di governo e forma dlia
socit nel Miroire Politicque di Guillaume de La Perrire, Il Pensiero politico, XXII,
1989, str. 174-197. To posthum no delo je moda napisano 1539. na zahtev Capitolz iz
Tuluza, koje su autoru naruili da ,,u jednom tomu, u odgovarajuem redosledu, ilu-
strujui i obogaujui gradske edikte i statute, priredi knjigu o politikom upravljanju
(trea posveta, str. 9).
16 Celokupan drugi deo ove reenice, poev od kako god da ukus do njenog
kraja, nedostaje u verziji teksta asopisa Aut-Aut.
17 Fukoovi citati odnose se na prvo izdanje knjige, iz 1567: Le Miroir politique,
contenant diverses manires de gouverner & policer les Republiques qui sont, & ont est
par cy-devant. Videti fusnotu 15.
18 G. de La Perrire, op. cit., fol. 23r.
19 Franois de La Mothe Le Vayer (1588-1672), Lconomique du Prince, Paris, A.
Courb, 1653; ponovo izdato u: uvres, t. 1, deo II, Dresden, Michel Groell, 1756, str.
287-288: Moral, odnosno nauka o nainu ivota, ima tri del. U prvom, koji se zove
etika ili moral par excellence, i o kome je Vae visoanstvo ve razgovaralo, uimo da
sobom upravljamo uz pomo pravila razuma. Prvi eo prirodno slede druga dva, od
kojih je jedan ekonomija a drugi politika. Taj redosled je veoma prirodan, jer je potpuno
neophodno da ovek zna da upravlja sobom pre nego to upravlja drugima, bilo kao
otac porodice, to pripada ekonomiji, bilo kao suveren, magistrat, ili m inistar u dravi,
to se tie politike. Videti i prolog u: La Politique du Prince u: uvres, str. 299: Prva
dva del morala, od kojih jedan pouava samokontroli a drugi tome kako biti dobar
ekonom, odnosno voditi porodicu onako kako treba, sledi trei deo, koji ini politika,
ili nauka o dobrom upravljanju. Ti spisi, nastali izmeu 1651. i 1658, su u jednom
delu, u izdanju uvres pod naslovom Sciences dont la connaissance peut devenir utile au
Prince. Oni sainjavaju skup Instruction de Monseigneur le Dauphin, iz 1640. Videti: N.
Choublier-Myskowski, Lducation du prince au XVIIe sicle d aprs Heroard et La Mothe
Le Vayer, Paris, Hachette, 1976.
20 F. de La Mothe Le Vayer, La Gographie et la Morale du Prince, Paris, A.
Courb, 1651. (uvres, t. 1, deo II, prvi traktat str. 3-174, drugi traktat str. 239-286);
Lconomique du Prince. La Politique du Prince, Paris, A. Courb, 1653. (uvres, ibid.,
prvi traktat str. 287-298, drugi traktat str. 299-360).
21 Jean-Jacques Rousseau, Discours sur lconomie politique (1755), u: uvres
compltes, t. 3, Paris, Gallimard, (Bibliothque de la Pliade), 1964, str. 241: Re
ekonomija potie od rel o ik (kua) i vgo (zakon) i izvorno oznaava samo mudro
i legitimno upravljanje domainstvom za opte dobro ele porodice.
22 Ibid.: Smisao tog termina kasnije je proiren na upravljanje velikom porodicom
kakva je drava. Nekoliko redova nie Ruso precizira da pravila ponaanja svojstvena
jednom od tih drutava ne bi mogla biti primerena nekom drugom: njihove razmere
suvie su razliite da bi se njima moglo upravljati na isti nain, i uvek e biti velike ra
zlike izmeu upravljanja domainstvom, gde otac sve moe lino da vidi, i graanskog
upravljanja, gde poglavar skoro da ne vidi nita osim onoga to vidi kroz oi drugih.
Videti kasnije, napomena 36.
23 Videti: Franois Quesnay (1694-1774), Maximes gnrales du gouvernement co
nomique d un royaume agricole, u: Du Pont de Nemours (ed.), Physiocratie ou Constitu
tion naturelle du Gouvernement le plus avantageux au genre humain, Paris, Merlin, 1768,
str. 99-122; ponovo izdato u: F. Quesnay et la physiocratie, t. 2, str. 949-976. Videti gore,
predavanje od 25. januara, napomena 40.
24 G. de La Perrire, Le Miroir politique, f. 23r: Vladavina predstavlja zakonsko
raspolaganje stvarima koje su u njenoj nadlenosti, sa svrhom njihovog upravljanja ka
odgovarajuem cilju.
25 O klasinoj upotrebi ove metafore videti: Platon, Eutifron, 14b, Protagora, 325c,
Drava, 389d, 488a-489d, 551c, 573d, Dravnik, 296e-297a, 297e, 301d, 302a, 304a,
Zakoni, T i l i, 942b, 945c, 961c, itd. (videti: P. Louis, Les Mtaphores de Platon, Paris,
Les Belles Lettres, 1945, str. 156); Aristotel, Politika, III, 4, 1276b, 20-30; Ciceron, Ad
Atticum, 10, 8, 6, De republica, 3, 47; Thomas dAquin, De regno, I, 2, II, 3. U narednom
predavanju Fuko se vraa na tu metaforu polazei od Sofoklovog Kralja Edipa.
26 Fridrih II (Fridrih Veliki), Anti-Machiavel, komentar petog poglavlja Vladaoca,
Amsterdam, 1741, str. 37-39. Fuko je verovatno koristio verziju teksta koju je izdao
Garnier, koju je posle Makijavelijevog Vladaoca objavio R. Naves, 1941, str. 117-118
(videti i kritiko izdanje del: C. Fleischauer, u: Studies on Voltaire and the Eighteenth
Century, Genve, E. Droz, 1958, t. 5, str. 199-200). Fukoova parafraza, meutim, nije
sasvim tana: Fridrih II ne pie daje Rusija sazdana od movara, itd., ve od zemlje koja
daje razne itarice.
27 Samuel von Pufendorf (1632-1694), De officio hominis et civis iuxta Legem na-
Predavanje od 1. februara 1978. 133
turalem, a Junghans, Londini Scanorum, 1673, knjiga II, pogl. II, 3 / Les Devoirs
de lhomme et du citoyen tels quils sont prescrits par la loi naturelle, prevod na franc. J.
Barbeyrac, 4. izdanje, Amsterdam, Pierre du Coup, 1718, t. 1, str. 361-362: Dobro na
roda je najvii zakon: ono je i opta maksima koju vlasti neprestano moraju imati pred
oima, jer im je suverena vlast poverena samo da bi je koristili za pribavljanje i odra
vanje javne koristi koja je prirodan cilj osnivanja graanskih drutava. Suveren, dakle,
ne treba da kao za sebe korisno vidi nita to istovremeno nije korisno i za dravu;
videti i: De jure naturae et gentium, Lund, A. Junghaus, 1672, VII, IX, 3 / Le Droit de
la nature et des gens, ou Systme gnral des principes les plus importants de la Morale, de
la Jurisprudence et de la Politique, prevod na franc. J. Barbeyrac, Amsterdam, H. Schelte
& J. Kuyper, 1706.
28 G. de La Perrire, Le Miroir politique, f. 23r: Svako ko upravlja kraljevstvom ili
republikom nuno mora u sebi da ima mudrost, strpljenje i marljivost.
29 Ibid., f. 23v: Takoe, svako ko upravlja dravom mora imati strpljenja, prema
primeru kralja pela, koji uopte nema aoku, ime je priroda htela simbolino da po
kae kako kraljevi i vladari republike prema svojim podanicima treba da koriste mnogo
vie blagosti od otrine, pravinosti od surovosti.
30 Ibid.: Kakav treba da bude onaj ko dobro upravlja republikom? Treba da u
upravljanju dravom poseduje izrazitu marljivost, i kao dobar otac porodice (da bi vaio
za dobrog ekonoma, domaina) u svojoj kui treba da bude prvi koji ustaje i poslednji
koji lee. Kako treba da postupa onaj ko upravlja dravom koja ima mnoga domain
stva? I kralj, u kraljevstvu koje ima mnoge gradove?
31 O istoriji statistike videti klasino delo: V. John, Geschichte der Statistik, Stutt
gart, F. Encke, 1884, koje se navodi u Fukoovim napomenama. Moda mu je bila pozna
ta knjiga koju je izdao INSEE, Pour une histoire de la statistique, t. 1, Paris, 1977. (novo
izdanje, Paris, d. Economica/INSEE, 1987).
32 Videti, na primer: Richelieu, Testament politique, Amsterdam, H. Desbordes,
1688; ur. L. Andr, Paris, R. Laffont, 1947, str. 279: Pojedinane porodice su pravi m o
deli republika.
33 Videti podnaslov knjige o kameralizmu, P. Schiera, (II Cameralismo f
lassolutismo tedesco, Milano, A. Giuffr, 1968): DallA rte di Governo alle Scienze dello
Stato. Fuko nikada ne citira tu knjigu, kojom je zapoelo novo doba skoranje istorije
Polizeiwissenschaft, ali je verovatno da mu je ona bila poznata bar indirektno, preko
Paskvala Paskina, koji mu je tada bio veoma blizak. Fuko se vraa na re nauka, koju
onda, na poetku sleeeg predavanja, odbacuje.
34 Videti gore, fusnota 21.
35 Videti: ibid.
36 Jean-Jacques Rousseau, Discours sur lconomie politique, op. cit., str. 241 i 244:
kako upravljanje dravom moe da bude slino upravljanju porodicom iji je te
melj toliko razliit? [... ] Iz svega to sam upravo izloio sledi da je bilo razloga iz koga
je napravljena razlika izmeu opte i posebne ekonomije, te da, budui da je dravi i
porodici zajednika samo obaveza njihovih poglavara da jednu i drugu uine srenom,
ista pravila postupanja ne mogu odgovarati i jednoj i drugoj.
37 J.-J. Rousseau, Du Contract social, ou Principe du droit politique, Amsterdam,
M. Rey, 1762; .-. Ruso, Drutveni ugovor ili naela dravnoga prava, Zagreb, 1918.
38 Videti: Surveiller et Punir / Nadzirati i kanjavati, op. cit.
39 Drava je najhladnija od svih hladnih nemani [das klteste aller kalten Ungehe
uer], I hladno lae: i ova la gmie iz njenih usta: Ja, drava, ja sam narod (Friedrich
Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, Zagreb, Mladost, 1975, str. 44). Ovaj Nieov izraz
esto se pojavljuje u anarhistikom diskursu.
Predavanje od 8. februara 1978.
Zato izuavati upravljatvo? - Problem drave i stanovnitva. -
Ostatak opteg projekta: trostruko izmetanje analize u odnosu na
(a) instituciju, (b) funkciju i (c) predmet. - Izazovi ovogodinjih pre
davanja. - Elementi za istoriju vladavine i njeno semantiko polje od
XIII do XV veka. - Ideja upravljanja ljudima i njeni izvori: (A) Orga
nizacija pastirske moi na hrianskom i prethrianskom Orijentu,
(B) Duhovno voenje (usmeravanje savesti). - Prva skica pastirstva
i njegove specifinosti: (a) mo koja se sprovodi nad grupom u poret
ku; (b) fundamentalno dobroiniteljska mo koja za cilj ima spasenje
pastve; (c) individualizujua mo. Omnes et singulatim. Paradoks
pastira. - Institucionalizacija pastirstva u hrianskoj crkvi.
134
Predavanje od 8. februara 1978. 135
* Nerazumljiva re.
148 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
150
Predavanje od 15. februara 1978. 151
* U rukopisu Fuko navodi sledee reference: Ilijada, II, 253; Odiseja, III, 156; XIV, 497.
m i
liv, jedna vrsta opteg mesta misli ili renika politike retorike
klasine epohe.8 Tezu da je tema pastira opte mesto u politikoj
misli ili vokabularu klasine epohe, meutim, Delat samo iznosi,
ne podupirui je nijednim konkretnim izvorom. Uostalom, kada
pogledamo razliite indekse koji bi u grkoj knjievnosti mogli
da zabelee upotrebu reci poput pastir, otac, tj. rei poput
poimen, nomeus, biete iznenaeni onim to vidimo. Na primer,
Index isokrateon re poimen ne belei apsolutno ni u jednom tek
stu, kao ni re nomeus. To znai da kod Isokrata nigde ne moe
mo da pronaemo izraz pastir. A u Areopakoj besedi, u kojoj
Isokrat veoma precizno opisuje dunosti magistrata,9oekuje nas
jo jedno iznenaenje. Isokrat u tom tekstu daje vrlo precizan,
preskriptivan i sadrajan opis dobrog magistrata, koji iznad svega
treba da vodi rauna o dobrom vaspitanju mladih. Tom magistra
tu pripada itav niz dunosti i zadataka. On bi trebalo da brine
0 mladima i da ih neprestano nadgleda. On bi takoe trebalo da
bdi ne samo nad njihovim vaspitanjem, ve i nad njihovom ishra
nom, ponaanjem, razvitkom, pa ak i venavanjem. Oigledno
smo veoma blizu metafori pastira, ali se ona ipak ne pojavljuje.
Tu vrstu metafore praktino ne pronalazimo ni kod Demostena.
Dakle, metafora pastira je retka u onome to nazivamo klasinim
politikim vokabularom Grke.10
Ona je retka, uz jedan oiti, krupan i sutinski izuzetak, a to je
Platon. Imate itav niz Platonovih tekstova u kojima se idealan
magistrat poima kao pastir. Biti dobar pastir ne znai biti dobar,
ve biti jednostavno najbolji, idealni magistrat. To je sluaj u Kri-
tiji,u u Dravi,12u Zakonima13i u Dravniku.'4Verujem da Drav
nika treba ispitati odvojeno. Ostavimo ga na trenutak po strani i
uzmimo ostale Platonove tekstove u kojima se koristi ta metafora
pastira kao magistrata. ta tu moemo da vidimo? U svim Pla
tonovim tekstovima, osim u Dravniku, metafora pastira se, po
mom miljenju, upotrebljava na tri naina.
Prvo, ona se koristi za oznaavanje oblika specifine, potpune
1 blaene moi koju su bogovi imali nad oveanstvom u prvo
vreme njegovog postojanja, pre nego to su se prilike promenile
dolaskom vremena nevolje ili surovosti. Bogovi su zapravo izvor
154 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* Nerazumljiva re.
Iredavanje od 15. februara 1978. 159
4 Nerazumljiva re.
160 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* M. E: 1798.
** M. E: religijske (religieux).
Predavanje od 15. februara 1978. 169
Napomene:
lin, G. Eichler, 1840, str. 92. Videti: A. Delatte, Essai sur la politique pythagoricienne
(videti sledeu napomenu), str. 73: Magistrat je poistoveen sa pastirom: ta koncepcija
[po Grupeovom miljenju] je specifino jevrejska, te str. 121, napomena 1: Ne znam
zato Grupe (Fragm. Des Arch., str. 92) to obino poredenje [magistrata sa pastirom]
hoe da vidi kao poistoveivanje, koje dalje vidi kao znak jevrejskog uticaja.
7 A. Delatte, Essai sur la politique pythagoricienne, Lige, Vaillant-Carmanne
(Bibliothque de la Facult de philosophie et lettres de lUniversit de Lige), 1922;
ponovljeno izdanje: Genve, Slatkine, 1979.
8 Ibid., str. 121 (govorei o sledeem pasusu: to se tie dobrog zapovedanja, istin
ski magistrat treba da bude ne samo znalac i moan, nego i ovean [<piAiv0pu)7iov].
Jer bilo bi udno da jedan pastir mrzi svoje stado ili bude zlonameran prema njemu):
Poredenje magistrata sa pastirom je uobiajeno u politikoj literaturi IV veka. Ali ovde
ono nije prazna formula ni opte mesto. Ono je opravdano etimologijom rei vopeuc;,
izloenom u prethodnom fragmentu [videti str. 118: Zakon treba da prodre u obiaje
i u navike graana: samo pod tim uslovom on e ih uiniti nezavisnim i svakome e
dati ono to zasluuje i ono to mu pripada. Tako Sunce, napredujui po krugu Zodi
jaka, razdeljuje svim zemaljskim biima onaj deo raanja, hrane i ivota koji im pripa
da, stvarajui lepu meavinu doba, nalik na eunomiju. To je, takoe, razlog zbog koga
se Zevs zove Npio i Nsprpoc; i zbog koga se onaj ko razdeljuje hranu ovcama zove
vope. Na isti nain, pesmama kitaraa dajemo ime nomes, jer one, takoe, uvode
mir u duu, zato to se pevaju prema harmoniji, ritmovima i metrima.] Autor u toj reci
pronalazi isti koren i isti pojam kao u iavpev, to, za njega, opisuje delovanje zakona.
9 Isocrat, Aropagitique, u: Discours, t. III, prevod na francuski G. Mathieu, Paris,
Les Belles Lettres (Collection des universits de France, 1942, 36, str. 72; 55, str. 77;
58, str. 78 (videti: Omnes et singulatim, loc. cit., str. 141, n. *).
10 Videti: Xnophon, Cyropdie, VIII, 2, 14 i I, 1, 1-3, gde je jasno oznaeno per-
sijsko poreklo poistoveivanja kralja sa pastirom (reference naveo A. Dis u: Platon, Le
Politique (uvres compltes, t. 9, Paris, Les Belles Lettres, Collection des universits
de France, 1935, str. 19).
11 Platon, Critias, 109b-c. [Prilikom prevoenja konsultovan prevod Mirjane Mi-
lenkovi Krznari u: Platon, Meneksen, Fileb, Kritija, Beograd, BIGZ, 1983].
12 Platon, Drava, I, 343a-345e; III, 416a-b, 440d. [Prilikom prevoenja konsulto
van prevod dr Albina Vilhara i dr Branka Pavlovia u: Platon, Drava, Beograd, BIGZ,
2002 .]
13 Platon, Zakoni, V, 735b-e. [Prilikom prevoenja konsultovan prevod dr Albina
Vilhara u: Platon, Zakoni; Epinomis, Beograd, BIGZ, 1990.]
14 Platon, Dravnik, 267c-277d. Fuko koristi francusko izdanje sva etiri dijaloga
u prevodu Lona Robina u: Platon, uvres compltes, Paris, Gallimard (Bibliothque
de la Pliade), 1950. [Prilikom prevoenja konsultovan prevod dr Veljka Gortana u:
Platon, Kratil, Teetet, Sofist, Dravnik, Beograd, Plato, 2000.]
15 Kritija, 109b-c.
16 Zakoni, X, 906b-c: Neke due koje stanuju na zemlji i koje su na nepravedan
nain stekle imovinu padaju pred svojim gospodarima, umiljavaju se oko njih i zano
snim recima ispunjenim molbama pokuavaju da ih dirnu, [...] neka im dozvole da
ih zbog njihove gramzivosti prema drugim ljudima ne snae kazna - a time rade kao
ivotinje koje se bacaju na zemlju pred svojim gospodarima, bilo da su to psi ili, pak,
pastiri.
17 Dravnik, 281d-e, str. 330 (razlika koju Stranac pravi izmeu pravog uzroka
i pomonog uzroka).
Predavanje od 15. februara 1978. 173
rukopoloeni od Boga?): Neki jeretici, poznati kao prezbiterijanci, a onda Viklif, Jan
Hus, Luter, Kalvin, itdL, hteli su da dokau da su obini svetenici na istom rangu kao
biskupi. Sabor u Trentu osudio je tu pogreku.
57 Ibid., col. 2430-2431: Sorbonisti XIII i XIV veka i jansenisti XVII veka hteli
su da dokau [...] da su parosi zaista boanskog rukopoloenja, jer su autoritet nad
vernicima primili direktno od Boga; u tolikoj meri da, budui daje paroh rukopoloeni
mu svoje crkve, kao to je biskup mu katedrale, i budui da je paroh pastir, zaduen
da usmerava svoj narod u duhovnim i u svetovnim stvarima, niko ne moe da vri svete
tajne ako paroh to ne odobri. Takva ekskluzivna, boanska prava oni su tvrdili u vezi
sa parohijama.
58 Ibid., col. 2432, 2 (pitanje: Da li su parosi pastiri u strogom smislu rei?):
Najstroe reeno, naziv pastira odgovara samo biskupima. Prerogativi sadrani u nje
mu zaista su prisutni kod kardinala. Boanska mo napasanja Hristovog stada, nalaga-
nja vernicima i upravljanja njima, poverena je biskupima - da to ine umesto apostola.
Evangelistiki tekstovi to dokazuju; nema oklevanja komentatora o tom pitanju, tra
dicionalno uenje jednoglasno je u tome. [...] Narod, pripisujui titulu pastira svojim
parosima, veoma dobro zna da su oni to samo zahvaljujui biskupima i u meri u kojoj
ostaju u savezu s njima, pod njihovom jurisdikcijom.
59 Marius Lupus, De Parochiis ante annum Christi millesium, Bergamo, V Anto
ine, 1788: Certum est pastoris titulum parochis non quadrare; unde et ipsum hodie
nunquam impartit Ecclesia romana. Per pastores palam intelliguntur soli episcopi.
Parochiales presbyterii nequaquam a Christo Domino auctoritatem habent in plebem
suam, sed ab episcopo [...] hie enim titulus solis episcopis debetur (iz venecijanskog
izdanja iz 1789, t. II, str. 314; citat navodi B. Dolhagaray u: Curs, col. 2432). Kanoni
515, 1 i 519 novog kodeksa kanonskog prava, objavljenog nakon Drugog sabora u
Vatikanu, precizno navode pastirsku funkciju svetenika: Parohija je jasno odreena
zajednica vernika koja je konstituisana na stabilan nain u okviru odreene crkve, u
okviru koje je pastirsko zaduenje povereno parohijskom sveteniku, kao njenom sop-
stvenom pastiru, pod vlau biskupa u dijecezi; Paroh je pastir zajednice koja mu je
poverena [...].
60 U narednom predavanju Fuko se ne vraa na materijalni aspekt regimen ani-
maruma.
61 Jovan Zlatousti (oko 345-407), Jean Chrysostome, EIEPIIEPDZNHE, De sacer-
dotio / Sur le sacerdoce, uvod, prevod i napomene A.-M. Malingrey, Paris, Cerf (Sources
chrtiennes), 1980, 6. deo, pogl. 4, naslov, str. 314-315 (Jovan Zlatousti, est knjiga o
svetenstvu, prev. Jovan Vukovi, Novi Sad, 1894, knjiga esta, glava 4: sveteniku je
povereno da brine [...] za cijelu vaseljenu [xrjc; oixoupvq] i koji umilostivljava Boga
za grijehe sviju); Patrologia Graeca, ur. J.-P. Migne, t. XLVII, 1858, col. 677: Sacerdo-
tem terrarum orbi aliisque rebus tremendis praepositum esse.
62 Izvorno reenica ne sadri re pastir, i nalazi se u Paulinovom ivotopisu Sve
tog Ambrozija ( Vita saneti Ambrosii mediolanensis episcopi, a Paulino ejus notario ad
beatum Augustinum conscripta,S, PL 14, col. 29D): Qui inventus [Ambrozije, koji je
do tada bio guverner (judex) provincija severne Italije, pokuao je da pobegne kako
bi izbegao da bude izabran za episkopa], cum custodiretur a populo, missa relatio est
ad clementissimum imperatorem tune Valentinianum, qui summo gaudio accepit quod
judex a se direetus ad sacerdotium peteretur. Laetabatur etiam Probus praefectus, quod
verbum ejus impleretur in Ambrosio; dixerat enim proficiscenti, cum mandata ab eo-
dem darentur, ut moris est: Vade, age non ut judex, sed ut episcopus (moj naglasak;
Miel Selenar). O tom dogaaju videti, npr.: H. [F.] von Campenhausen, Lateinische
176 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Kirchenvter, Stuttgart, Kohlhammer, oko 1960) / Les Pres latins, preveo C. A. Moreau,
Paris, Le Seuil (Livre de vie), 1969, str. 111-112.
63 A. Besanon, Le Tsarvitch immol. La symbolique de la loi dans la culture russe,
Paris, Plon, 1967, pogl. 2: La relation au soverain, str. 80-87; ponovljeno izdanje: Paris,
Payot, 1991.
64 A. Siniavski, B Tenu Poro/ia, Dans lombre de Gogol, preveo sa ruskog G. Nivat,
Paris, Le Seuil (Pierres vives), 1978. Videti prevod tog (fiktivnog) Gogoljevog pisma
ukovskom u: Sur le lyrisme de nos potes preveo J. Johannet, Passages choisis de
ma correspondance avec mes amis, 1846, pismo X, u: Nicolas Gogol, OEuvres compltes,
Paris, Gallimard (Bibliothque de la Pliade), 1967, str. 1540-1541 (o Gogoljevom
mistinom i politikom velikom planu, sa kojim je to delo korespondiralo, videti
napomenu prevodioca, str. 1488). Andrej Sinjavski (1925-1997), sovjetski disident,
osuen je 1966. na sedam godina u logoru zbog objavljivanja ive satire reima pod
pseudonimom Abram Tertz, Rcits fantastiques, Paris, 1964. iveo je u Parizu od 1973.
Delo B t o m u korona u osnovi je napisao dok je boravio u logoru, kao i Ionoc M3 xopa /
Une voix dans le chur (Paris, Le Seuil,1974) i Hpory/iKM c IlyuiKUHbiM / Promenades
avec Pouchkine (1976). Fuko je upoznao Sinjavskog juna 1977, u pozoritvu Rekamje,
na veeri organizovanoj u znak protesta protiv posete Leonida Brenjeva Francuskoj
(videti: Daniel Defert, Chronologie, u: Dits et crits, 1, str. 51). O sovjetskoj disidenciji
vidi kasnije, predavanje od 1. marta, napomena 27.
65 Andr Siniavski, Dans lombre de Gogol, str. 50.
Predavanje od 22. februara 1978.
Analiza pastirstva (kraj). - Specifinost hrianskog pastirstva u po-
reenju sa istonim i hebrejskim tradicijama. - Vetina upravljanja
ljudima. Njena uloga u istoriji upravljatva. - Osnovne crte hrian
skog pastirstva od III do VI veka (Sveti Jovan Zlatousti, Sveti Kipri-
jan, Sveti Ambrozije, Grgur Veliki, Kasijan, Sveti Benedikt): (1) odnos
prema spasenju. Ekonomija zasluga i krivica: (a) princip analitike
odgovornosti; (b) princip iscrpnog i trenutnog transfera; (c) princip
rtvenog obrta; (d) princip naizmenine korespondencije. (2) Odnos
prema zakonu: uvoenje odnosa potpunog podreivanja ovce osobi
koja je usmerava. Individualni i nefinalizovani odnos. Razlika izme
u grke i hrianske apatheia. (3) Odnos prema istini: proizvodnja
skrivenih istina. Pastirsko uenje i duhovno usmeravanje. - Zaklju
ak: potpuno novi oblik moi koji obeleavapojavu specifinog modu
sa individualizacije. Njegova odluujua vanost za istoriju subjekta.
177
178 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
onaj prvi svet. Samo sam hteo da pokaem kako je grka misao
pribegavala pastirstvu kao temi mnogo rede nego to je to sluaj
na Istoku kada je trebalo da se analizira politika mo. Ona je u
Grkoj mnogo ee upotrebljavana ili unutar ritualnih odreenja
u drevnim tekstovima ili u klasinim tekstovima da bi se opisa
le lokalne forme moi koje nisu sprovodili magistrati nad celim
gradom nego odreeni pojedinci nad religioznim zajednicama,
unutar pedagokih odnosa, brige o telu i slino.
Sada bih hteo da pokaem kako je hriansko pastirstvo, koji
je institucionalizovan, razvijan i promiljan od sredine III veka, u
stvari neto sasvim razliito od pukog oivljavanja, transpozicije
ili nastavljanja onoga to smo prethodno uoili kao hebrejsku i
istonjaku temu. Za poetak, razlika se javlja jer je tema obo
gaena, transformisana i zakomplikovana od strane hrianske
misli.
Ona se javlja i zbog toga to se tu radi o neemu to je potpu
no novo u meri u kojoj je hriansko pastirstvo podstaklo razvoj
itave institucionalne mree koja se ne moe nai nigde drugde,
a posebno ne u hebrejskoj civilizaciji. Bog Jevreja je svakako bio
bog-pastir, ali pastiri nisu postojali u njihovom drutvenom i
politikom reimu. Sa druge strane, pastirstvo je u hrianstvu
razvilo gustu, komplikovanu i tesno isprepletanu institucional
nu mreu koja sigurno nije prisutna u hebrejskoj civilizaciji. Ta
mrea, koja se razvila u hrianstvu, koegzistirala je sa samom
crkvom i samim tim se prostirala svuda gde se prostiralo hrian-
stvo i hrianska zajednica. Iz toga se vidi koliko je instituciona
lizacija pastirstva, koja se odigrala u hrianstvu, sloenija tema.
Napokon, i iznad svega, hou da naglasim treu razliku koja se
sastoji u tome da su hrianstvo i pastirstvo podstakli razvoj ve-
tine vladanja, usmeravanja i manipulisanja ljudima, njihovog
posmatranja, ija je funkcija da vode rauna o ljudima kolektiv
no i pojedinano tokom itavog ivota i u svakom pojedinanom
trenutku. Jer verujem da je pozadina upravljatva o kojoj bih hteo
da govorim znaajan, odluujui i nesumnjivo jedinstven feno
men u istoriji drutava i civilizacija. Od kraja antike pa sve do
poetka modernog sveta nije bila vie pastirski orijentisana od
Predavanje od 22. februara 1978. 179
* Preuzimamo odgovornost za prevod imena dela o kojima je re, poto nismo uspeli da
ih naemo u relevantnoj literaturi (prim. prev.).
toi
* M. F.:II, 1.
** M. Fuko dodaje: Savrenstvo pastira je kola [jedna ili dve rei su nerazgovetne].
186 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
rci apatheia, kojoj poslunost tei. Kada grki uenik dolazi kod
uitelja filozofije i puta da ga ovaj usmerava i vodi, on to ini
da bi dostigao ono to se naziva apatheia i podrazumeva odsu
stvo pathe, tj. odsustvo strasti. Ali od ega se sastoji to odsustvo
strasti i ta ono znai? Nemati strasti (passions) podrazumeva da
nestane svaka pasivnost. Time hou da kaem da apatheia tu po
drazumeva da iz sebe eliminiemo sve one impulse, sile i oluje iji
nismo gospodari unutar sopstvenog tela ili sveta oko nas. Kod
Grka se radilo o tome da se bude sopstveni gospodar. Re je o
tome da se poslua i da se odrekne odreenih stvari. Kod stoika
i epikurejaca se radilo o odricanju od uitaka puti i tela, da bi se
postigla apatheia koja predstavlja samo negativnu stranu gospo
darenja sobom, koja je pozitivna i kojoj se stremi. Prema tome,
tu se postaje gospodar putem odricanja. Re apatheia su u hri-
anstvo preneli grko-rimski moralisti.36 Ona je u tom procesu
dobila sasvim drugaije znaenje, a odricanje uitaka tela, elja
puti i seksualnih zadovoljstava u hrianstvu dobija sasvim novo
znaenje. ta za hrianstvo znai odsustvo pathe? U osnovi, to
podrazumeva odricanje od egoizma, tj. od sopstvene volje. Op
tuba protiv strasti ne tie se toga da nas ona ini pasivnim kao
kod stoika i epikurejaca, nego toga to je u pitanju individualna,
lina i egoistika aktivnost. Optuba ukazuje na to da smo moje
sopstvo i ja sam zainteresovani za te strasti, i da se u njima kri
je pretpostavka sutinske i najvee vanosti sopstva. Posledino,
pathos koji bi trebalo odagnati u stvari i nije strast nego volja. U
pitanju je volja usmerena na samog sebe, a odsustvo strasti, tj.
apatheia, je zapravo volja koja se odrekla i koja se stalno odrie
same sebe.37
Ovde bismo mogli dodati da u teoriji i praksi hrianske po
slunosti onaj koji nareuje, to u sluaju pastira znai biskup ili
opat, ne nareuje da bi nareivao ve samo zato to mu je naloe-
no da nareuje. Dokaz koji nekoga kvalifikuje za pastira je u tome
da on odbija pastirstvo za koje mu se daje odgovornost. On ga
odbija jer ne eli da komanduje, ali u meri u kojoj je njegovo od
bijanje upravo potvrda odreene volje, on mora da ga se odrekne
i mora da poslua tako to e nareivati. U tom smislu, tu posto-
192 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
briniji i da sa svom mudrou i revnou stremi tome da ne izgubi nijednu ovcu koja
mu je poverena).
12 Izlazak, 28, 34.
13 Videti, na primer: Grgur Veliki, Regula pastoralis, II, 4, str. 193: Tako su u ode-
di svetenika, po svetom nalogu, zvoncima dodati narovi. Jer ta predstavljaju narovi,
ako ne jedinstvo vere? Jer u naru su mnoge kotice zatiene spoljanjom korom, kao
to jedinstvo vere obuhvata mnogobrojne narode svete Crkve zadravajui raznovrsnost
zasluga u sebi.
14 Videti: La Rgle de saint Benot, pogl. 28: A ko ode nevernik, pustite ga da ode,
to je bolje nego da obolela ovca zarazi elo stado. Tema crne ovce je ve prisutna kod
Origena i predstavlja opte mesto patristike literature.
15 Ibid., t. 2, pogl. 27, str. 255: Neka sledi primer dobrog pastira koji je ostavio
devedeset devet ovaca i otiao u planinu da bi pronaao jednu koja je zalutala. Videti:
Luka, 15, 4, Matej, 8, 12.
16 Problem se posebno razvio kao posledica mera progona koje je uveo imperator
Decije 250, pokuavajui da primora graane da u njegovo ime uestvuju u zahvalji-
vanju bogovima. Mnogi hriani su se, ne uspevi da pobegnu od zakona, podredili
imperatorovoj volji. Poto su mnogi hteli da se vrate u Crkvu, pojavile su se dve suprot
stavljene tendencije, od kojih je jedna bila da im da oprost, a druga ne (tako je nastao
raskol unutar klera, koji je napao Sveti Kiprijan u svojoj epistoli 69). U oima biskupa,
pomirenju lapsi moralo je da prethodi primereno ispatanje. Videti: Sveti Kiprijan, Liber
de lapsis, u: Patrologia Latina, 4, col. 463-494 / De ceux qui ont failli, prevod na fran
cuski D. Gorce, u: Textes, Namur, d. du Soleil levant, 1958), str. 88-92, na koji Fuko
upuuje u Les techniques de soi, str. 806, u pogledu exomologsis (javna ispovest). O
toj terni videti takoe i kurs iz 1979-1980, Du gouvernement des vivants i Luvenski
seminar iz maja 1981. (neobjavljeno).
17 Videti predavanje od 8. februara.
18 La Rgle de saint Benoit, t. 1, pogl. 2, str. 227-228: Koja vrsta oveka opat mora
da bude, str. 451: [...] trebalo bi da se zna da onaj koji se uputa u upravljanje duama
mora biti spreman da poloi raun o njima. I koliko god mu je dua predato, kada dode
sudnji dan on e morati da poloi raun o svakoj od njih pred Bogom, kao to bi to ui
nio za svoju duu. Tako on uvek mora strahovati povodom ispitivanja stanja njegovog
stada koje dolazi.
19 Sveti Kiprijan, Correspondance, pismo 8, str. 19: Et cum incumbat nobis qui
videmur praepositi esse et vice pastorum custodire gregem, si neglegentes inveniamur,
dicetur nobis quod et antecessoribus nostris dictum est, qui tarn neglegentes praepositi
erant, quoniam perditum non requisivimus et errantem non correximus et claudum
non colligavimus et lactem eorum edebamus et lanis eorum operiebamur[videti: Jeze-
kilj, 34, 3]; Epistole Svetog Kiprijana, str. 17: Poto nam je data obaveza da brinemo o
stadu, i da ga uvamo umesto njegovog pastira, isto e nam biti reeno ako budemo bili
nemarni, kao to je to uinjeno i naim prethodnicima. Rei e nam da nismo potraili
ono koje se izgubilo, da nismo vratili nazad ono koje je zalutalo i da nismo previli ono koje
se povredilo, ve da smo popili njihovo mleko i da smo se obukli u njihovu vunu.
20 Sveti Jeremija, Epistolae, u: Patrologia Latina, 22, pismo 58, col. 582: Si offici
um vis exercere Presbyteri, si Episcopatus, te vel opus, vel forte honor delectat, vive in
urbibus et castellis; et aliorum salutem, fac lucrum animae tuae; prevod na francuski
Labourt, Lettres, str. 78-79: Ako eli da obavlja funkciju svetenika i ako te episkop-
ski posao i slava zadovoljavaju, ivi u gradovima i zamkovima i uini od spasenja drugih
dobit svoje due.
Predavanje od 22. februara 1978. 199
21 Jovan, 10, 11-12: Ja sam dobri pastir: dobar pastir je onaj koji daje ivot za
svoje ovce. Unajmljeni ovek koji nije pastir i kome ovce ne pripadaju napustie ovce
im vidi vuka kako dolazi. On e pobei, a vuk e napasti i rasterati ovce (Biblija Novog
Jerusalima, str, 1546).
22 Videti: Grgur Veliki, Regula pastoralis, II, 5, str. 203.
23 La Rgle de saint Benoit, 1. 1, pogl. 2: Koja vrsta oveka svetenik mora da bude,
str. 443: (...] ako je dao svu svoju pastirsku posveenost neposlunom stadu i ako je
uneo svu svoju brigu da bi izleio taj iskvareni nain ivota, onda e biti razreen na
bojem sudu.
24 Grgur Veliki, Regula pastoralis, II, 2: [...] necesse est ut esse munda studeat
manus, quae diluere sordes curat; [...] jer ruka koja isti i sama mora da bude ista.
25 Ibid., II, 6.
26 Ibid., str. 215: [...] neka, u diskretnom svetlu nekih znakova, njihovi podreeni
shvate kako su njihovi pastori ponizni u njihovim oima: tako e u njihovom autoritetu
videti razlog za strah, a u njihovoj poniznosti pronai uzor.
27 Sveti Kiprijan, Correspondance, pismo 17 (III, 1), str. 50: [...] vos itaque sin-
gulos regite et consilio ac moderatione vestra secundum divina praecepta lapsorum
animos temperate ( [...] povedi svakog pojedinano i svojim savetom i uzdranou
uini da umovi posrnulih budu u saglasju sa bojim zahtevima). U vezi sa zahtevima
lapsi, videti uvod: Bayard, u: Correspondance, str. XVIII-XIX; vidi napomenu 16.
28 Grgur Veliki, Regula pastoralis, III, prolog: Ut enim longe ante nos reverendae
memoriae Gregorius Nazanzinus edocuit, nonuna eademque cunctis ex hortatio con-
gruit, quia nec cunctos per morum qualitas astringit. Saepe namque aliis officiunt, quae
aliis prosunt (Jer dok je pred nama ono to je uio Grgur iz Nie, vidimo da jedan isti
podsticaj nije prilagoen za svakoga, jer nisu svi povezani slinou karaktera [videti
Discours, 2, 28-33]. Jer iste stvari nekima ine dobro, a nekima tete.)
29 U neobjavljenom Luvenskom seminaru, Mal dire, mal faire, Fuko daje Letopis
kao tekst iz koga to potie, ali se ono ne moe nai ni u njemu ni u Psalmima. Reenica
je nastala kombinacijom dva pasusa, prema tekstu Vulgate: (1) Letopis, 11, 14: Ubi non
est gubernator, populus corruet (La Bible de Jrusalem, str. 896: ,,U odsustvu usmere-
nja, ljudi podleu), i (2) Isaija, 64, 6: Et cecidimus quasi folium universi (ibid., str.
1156: Padamo kao osueni listovi). Fuko ponovo citira ovu reenicu bez davanja re
ference u: L'Hermneutique du sujet. Cours au Collge de France, 1981-1982, ur. F. Gros,
Paris, Gallimard - Le Seuil (Hautes tudes), 2001, str. 381.
30 tv Aavoiaxov / Histoire lausiaque, delo koje je napisao Paladije (363-425), bi
skup Helenopolisa iz Bitnije (Mala Azija), uven po tome to je imao origenistike ten
dencije. Poto je nekoliko godina boravio sa egipatskim monasima i u Palestini, objavio
je skup biografija posveenih Lauziju ili Lauzu, viem dvorskom savetniku Teodosija II
(408-450). On predstavlja vaan izvor u vezi sa drevnim monatvom. Palladius, Histoire
lausiaque (Vies d asctes et de Pres du dsert), prevod A. Lucot, Paris, A. Picard et fils
(Textes et Documents pour lhistoire du christianisme, 1912. (zasnovano na kritikom
izdanju: Dom Butler, Historia Lausiaca, Cambridge, Cambridge University Press, Texts
and Studies 6, 1904); Pallade dHlnopolis, Les Moines du dsert. Histoire lausiaque,
prev. Carmel de la Paix, Paris, Descle de Brouwer (Les Pres dans la foi), 1981. Vi
deti: R. Draguet, LHistoire lausiaque, une uvre crite dans lesprit dEvagre, Revue
d histoire ecclsiastique, 41, 1946, str. 321-364, i 42, 1947, str. 5-49.
31 Kasijan, Institutions cnobitiques, knjiga IV, pogl. 12, str. 134-136/135-137. Ovaj
pasus ne naznauje koji tekst se prepisuje. Poslunost ovde korespondira sa zvukom koji
poziva na molitvu ili neku drugu dunost.
32 Ibid.y IV, pogl. 24, str. 154-156/155-157. Jovan Vizionar - Ava Jovan - (premi
nuo oko 395, posle 40 godina kao pustinjak u Likopolisu) predstavlja jednu od najpo
znatijih figura iz egipatskog monatva u IV veku. Pria u kojoj centralnu ulogu igra Jo
van Kolobos, a ne Jovan od Likopolisa, preuzima se u: Apophtegmata Patrum (Patrologia
Graeca, 65, col. 204C), sa vanom razlikom to tap na kraju procveta i pone da rada
voe (videti: J.-Cl. Guy, Paroles des Anciens. Apophtegmes des Pres du dsert, Paris, Le
Seuil, Points Sagesses, 1976, str. 69).
33 Ta epizoda se zapravo ne nalazi u Histoire lausiaque, ve je iznosi Kasijan u
Institutions cnobitiquesy IV, pogl. 21 y u pogledu opata Patermutusa i njegovog osmogo
dinjeg sina (braa koja su unapred postavljena da posmatraju na kraju izvlae deaka
iz vode, onemoguujui da se naredba do kraja izvri, dok je nadreeni zadovoljan jer je
uoio oevu posveenost). U Luvenskom seminaru Fuko zapravo upuuje na Kasijana
kada iznosi ovu priu.
34 O ulozi gospodara u grko-rimskoj kulturi videti: LHermneutique du suject, op.
cit.y predavanje od 27. januara 1982, str. 149-158.
35 La Rgle de saint Benot, pogl. 5, De lo bissance des disciples, str. 466-467: ,,Ti
dakle biraju uzak put o kome Bog kae: Uzak je uvek put koji vodi u ivot. Tako oni ne
ive po svojoj volji niti sluavi sopstvene elje i uitke, ve u skladu sa sudom i nared
bom drugog [ut non suo arbitrio viventes vel desideriis suis et voluptatibus oboedientes,
sed ambulantes alieno iudicio et imperio], i boravei u zajednici [coenobia], oni ude
za tim da imaju opata koji im je nadreen [abbatem ibi praeesse desiderant]. Videti:
Omnes et singulatim, loc. cit., str. 145-146.
36 U vezi sa potekoom pri nalaenju latinskog ekvivalenta apatheia i ambivalen-
tnou koja je nastala sa prevodom pomou impatientia videti: Seneka, Pisma Luciliju,
9, 2; latinski oci e istu re prevesti kao imperturbatio (Sveti Jeremija, u: Jer. 4, uvod), ili
ee kao impassibilitas (Sveti Jeremija, Epistolae, 133, 3; Sveti Avgustin, Civitas Dei, 14,
9, 4: Onaj uslov koji se na grkom naziva apathie, ndOeia, koji bi se na latinski mogao
prevesti kao impassibilitas (neprohodnost).
37 U ovom kratkom izlaganju o apatheia javlja se implicitna kritika koje je tom poj
mu posvetio P. Hadot (Ado) u svom lanku Exercices spirituels antiques et philosophie
chrtienne, u: Exercices spirituels et Philosophie antique, Paris, tudes augustiniennes,
1981, str. 59-74. Naglaavajui kljunu ulogu apatheia u monaskoj duhovnosti, Ado
otkriva kontinuiranu nit kroz stoicizam, neoplatonizam i doktrinu Evagrija iz Ponta i Do-
roteja iz Gaze {ibid., str. 70-72). O apatheia hrianskih asketa videti sledee predavanje.
38 Te prve rei u podnaslovu prvog poglavlja (Migne, Patrologia Latina 16, col.
23A) ne pojavljuju se u novim izdanjima i samim tim verovatno potiu od izdavaa. Ista
ideja je, meutim, izraena kasnije kod Svetog Ambrozija, De officiis, I, 2, ur. J. Testard,
str. 96: [... ] cum iam effugere non possimus officium docendi quod nobis refugientibus
imposuit sacerdotii necessitudo ([...] ne moemo izbei dunost poduavanja, koju
nam je odgovornost svetenstva nametnula protiv nae volje.
39 Grgur Veliki, Regula pastoralis, I, 2: Jer stvarno pastiri popiju najvie iste vode
kada svojim ispravnim razumevanjem upijaju tokove istine. Ali da uprljaju istu vodu
svojim nogama znai da kvare izuavanje svete meditacije loim ivotom. A ovce piju tu
uprljanu vodu onda kada bilo ko od onih koji su im nadreeni ne sledi rei koje uje, ve
loe primere koje vidi (komentar na Jezekiljevljev citat iz: Pisma, 34, 18-19).
40 Videti trei deo Regula pastoralis, pogl. 24-59 (trideset est naina u strogom
smislu).
41 Ibid., II, 5: [...] ili u potrazi za viim stvarima on prezire male stvari svojih
blinjih, ili bavei se malim stvarima blinjih on gubi potrebu da traga za uzvienim.
Predavanje od 22. februara 1978. 201
42 Ibid.: Jer Pavle, nalazei se u raju i istraujui tajne treeg neba, i iako je roen
u kontemplaciji nevidljivog, priziva viziju svog uma u krevet telesnih, usmerava na koji
nain bi oni trebalo da imaju odnos u svojoj skrivenoj privatnosti.
43 Fuko se ve bavio hrianskom praksom duhovnog usmeravanja u Les anor
maux, op. cit., predavanje od 19. februara 1975, str. 170 sq., i 26. februara, str. 187 sq., ali
u drugom hronolokom okviru koji je vezan za XVI i XVII vek i za drugaiju analiti
ku perspektivu koja se tie pojave tela elje i uitka unutar pokajnikih praksi. Kako
Defer belei u Chronologie, Fuko je u januaru 1978. radio na drugom tomu Istorije
seksualnosti, koju je odredio kao genealogiju pohote kroz praksu ispovesti u zapadnom
hrianstvu i duhovnog usmeravanja kako se ono razvija od Trentskog koncila (Dits et
crits, I, str. 53). Rukopis je kasnije uniten.
44 O duhovnom usmeravanju u antici videti: P. Rabbow, Seelenfiihrung Methodik
der Exerzitien in der Antike, Mnchen, Ksel, 1954. Nema sumnje da je Fuko proitao
i knjigu: I. Hadot, Seneca und die grieschisch-romische Tradition der Seelenleitung, Ber
lin, Walter De Gruyter & Co., 1969, koju 1984. citira u: Le Souci de Soi (Histoire de la
sexualit, t. 3, Paris, Gallimard, Bibliothque des histoires, 1984). On se vraa na to
poreenje sa antikim i hrianskim praksama duhovnog usmeravanja na kursu Du
gouvernement des vivants, predavanja od 12, 19. i 26. marta 1980, i u LHermneutique
du sujet, predavanja od 3. m arta 1982, str. 345-348, i 10. marta, str. 390.
Predavanje od 1. marta 1978.
Pojam vladanja". - Kriza pastirstva. - Pobune u polju vladanja u
okviru pastirstva. - Premetanje formi otpora na granice politikih
institucija u modernom dobu: primer vojske, tajnih drutava, medici
ne. - Problem renika: Pobune u polju vladanja, nepotinjavanje",
disidencija, protivvladanja. Protivvladanja pastirskom vladanju.
Istorijski podsetnik: (a) asketizam; (b) zajednice; (c) misticizam; (d)
Sveto pis?no; (e) eshatoloko verovanje. - Zakljuak: staje uloga ana
lize naina vrenja moi uopte kada se upuuje na pojam pastirske
moi".
202
Predavanje od 1. marta 1978. 203
* Nedovrena reenica.
216 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
4 M. F. dodaje: No, upravo shvatam da sam poao daleko. elim ovde da se zaustavim...
Vi mora da ste umorni. Ne znam. Ne znam ta da radim. Sa druge strane, ovo treba
zavriti. Ii emo brzo jer je re o sutinski poznatim stvarima. Ii emo brzo, tako emo
biti slobodni da sledei put preemo na neto drugo... Dobro. Trei element protivvla
danja - misticizam.
224 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
16 Armel Nikola (zvana Dobra Armel, 1606-1671): laik seljakog porekla koja se,
nakon godina unutranjih borbi, kajanja i mistikih ekstaza, zavetovala na siromatvo
i sva svoja dobra podelila siromasima. Njen ivot opisala je jedna monahinja iz m ana
stira Svete Ursule iz Vana (Jeanne de la Nativit), Le Triomphe de Vmour divin dans la
vie d une grande servante de Dieu, nomme Armelle Nicolas (1683), Paris, tamparija A.
Warin, 1697. Videti: Dictionnaire de spiritualit..., t. 1, 1937, col. 860-861; H. Bremond,
Histoire littraire du sentiment religieux en France depuis la fin de guerres de Religion
jusqu nos jours, Paris, Bloud 8c Gay, 1916-1936; ponovljeno izdanje: A. Colin, 1967, t.
5, str. 120-138.
17 Mari de Vale (1590-1656): takoe laik seljakog porekla, koja je od devetnaeste
godine bila rtva muka, konvulzija, te fizikih i moralnih patnji koje su trajale do njene
smrti. Bila je optuena da je vetica, ali je putena na slobodu, proglaena nevinom, a
onda zaista opsednuta 1614. an Eid (Jean Eudes), koji je pokuao da je egzorcira 1641,
proglasio ju je opsednutom, ali i sveticom. Godine 1655. napisao je trotomno delo La
Vie admirable de Marie des Valles et des choses prodigieuses qui se sont passes en
elle, koje nije objavljeno ve je prosleivano od ruke do ruke. Videti: H. Bremond,
Histoire littraire du sentiment religieux en France, op. cit., t. 3, str. 583-628; P. Milcent,
Valles (Marie des), u: Dictionnaire de spiritualit..., t. 16, 1992, col. 207-212.
18 Gospoda Akari, roena kao Barb Avrijo (Barbe Avrillot, 1565-1618): pripadala
je parikoj visokoj slubenikoj buroaziji i bila jedna od najistaknutijih figura enske
mistike u Francuskoj u vreme kontrareformacije. Godine 1604. uvela je u Francusku
panski karmelitski red, u emu ju je podrao njen roak Pjer Beril (Pierre de Brulle,
1575-1629). Videti: Bremond, Histoire littraire du sentiment religieux en France, op.
cit., t. 2, str. 192-262; P. Chaunu, La Civilisation de lEurope classique, Paris, Arthaud,
1966, str. 486-487 (Pjer oni, Civilizacija klasine Evrope, Beograd, 1977, str. 441-442).
19 O Viklifu vidi iznad, predavanje od 15. februara, napomena 44.
20 Uenici Amorija iz Bena (Amaury de Bne, oko 1150-1206), koji je bio uitelj
dijalektike u Parizu, osudio je papa Inoentije III zbog koncepcije inkorporiranja hri-
anina u Hristu, shvaene u panteistikom smislu. Nije ostavio nijedan spis. Grupa
svetenika, uenjaka i laika oba pola, tvrdei da su njegovi sledbenici, okupila se tek
nakon njegove smrti. Njih desetoro spaljeno je 1210. nakon koncila u Parizu koji je
osudio osam njihovih tvrdnji. Glavni izvor u vezi sa uenjem amorita je Guillaume (Gi-
jom) le Breton (umro 1227), Gesta Philippi Augusti / Vie de Philippe Auguste, Paris, J.-L.
Brire, 1825.
Pored panteizma (Omnia sunt Deus, Deus est omnia), amoriti su govorili o dolasku
Svetog duha nakon doba Oca i Sina, poricali sve svete tajne i tvrdili da svako moe biti
spasen samom unutranjom milou Duha, da su raj i pakao samo imaginarna mesta i
da se jedino uskrsnue sastoji u znanju istine. Stoga su poricali da greh uopte postoji
(Ako neko, govorili su, ,,ko poseduje Sveti duh poini neki sraman in - on ne grei,
jer Sveti duh, koji je Bog, ne moe da grei, i ovek ne moe da grei u meri u kojoj Sveti
duh, koji je Bog, obitava u njemu, Csaire de Heisterbach (umro 1240), Dialogus tnira-
culorum. Videti G.-C. Capelle, Amaury de Bne. tude sur son panthisme formel, Paris,
J. Vrin, 1932; A. Chollet, Amaury de Bne, u: Dictionnaire de thologie catholique, t. 1,
1900, col. 936-940; F. Vernet, Amaury de Bne et les Amauriciens, u: Dictionnaire de
spiritualit..., t. 1, 1937, col. 422-425; Dom F. Vandenbroucke, u: Dom J. Leclercq, Dom
F. Vandenbroucke, L. Bouyer, La Spiritualit du Moyen ge, Paris, Aubier, 1961, str. 324;
N. Cohn, Les Fanatiques de VApocalypse, str. 152-156.
21 Jan Hus (oko 1370-1415). Zareen 1400, naredne godine postaje dekan Teolo
kog fakulteta u Pragu. On je najuveniji primer reformske struje nastale iz krize eke
crkve sredinom XV veka. Preveo je jevandelja, koja su za njega jedino nepogreivo pra
vilo vere, na eki, i propovedao siromatvo u skladu sa jevandeljima. Bio je Viklifov
potovalac, iju osudu je odbio da prihvati, pa je izgubio podrku kralja Vaclava IV i,
ekskomuniciran (1411, zatim 1412), povukao se u junu Bohemiju i tamo, pored ostalih
tekstova, napisao De Ecclesia (1413). Odbivi da se odrekne svog uenja tokom sabora
u Konstanci, spaljen je na lomai 1415. Videti: N. Cohn, Les Fanatiques de lApocalypse,
str. 213-214; J. Boulier, Jean Hus, Paris, Club franais du Livre, 1958; P. De Vooght,
LHrsie de Jean Huss, Louvain, Bureau de la Revue d histoire ecclsiastique, 1960. (za
im je sledio dodatni tom Hussiana); M. Spinka, John Hus Concept o f the Church, Prin
ceton, NJ, Princeton University Press, 1966.
22 O pobunama u polju vodstva zasnovanim na interpretiranju Svetog pisma videti
Fukoovo predavanje Quest-ce que la critique? [Critique et Auftdrung], odrano 27.
maja 1978, Bulletin de la Socit franaise de philosophie, 84 (2), april-jun 1990, str.
38-39.
23 Videti predavanje od 15. februara, napomena 45.
24 Tu potpuno otvorenu kritiku Komunistike partije treba povezati sa planom,
pomenutim na kursu iz 1978-1979, da se prouava [...] vladavina partije [...] istorij-
sko poreklo neega nalik totalitarnim reimima [...] (Roenje biopolitike [Naissance de
la biopolitique], predavanje od 7. marta 1979, str. 197). Iako taj projekat nije sproveden
u okviru tog kursa, nije bio ni naputen. Tokom svog poslednjeg boravka na Berkliju
1983. Fuko je sastavio interdisciplinarnu radnu grupu za rad na novim politikim ra
cionalnostima u periodu izmeu dva rata, koja je, izmeu ostalog, prouavala politiki
militantizam u partijama levice, naroito komunistikih partija, u okvirima stilova i
vota (etika asketizma kod revolucionara itd). Videti: History of the Present, 1 . februar
1985, str. 6.
25 O anabaptistikom pokretu (od gr. crv, ponovo, i armfeiv, zaroniti u vodu),
ishodu Seljakog rata (videti predavanje od 8 . marta, napomena 1 ), koji dri da vernici,
krteni kao deca, treba jo jedanput da budu krteni kao odrasli, i koji se raspao na
mnotvo sekti videti: N. Cohn, Les Fanatiques de lApocalypse, str. 261-291; E. G. Lo
nard, Histoire gnrale du protestantisme, Paris, PUF, 1961; ponovljeno izdanje: Qua
drige 1988, t. 1, str. 88-91 (E. . Leonar, Opta istorija protestantizma, preveo Duan
Jani, Zagreb, Sremski Karlovci, 2002, t. 1, str. 94-96).
26 Ova re ve je koriena u prethodnom tekstu, u vezi sa religijskim formama
neprihvatanja medicine.
27 Re disidencija namee se poetkom sedamdesetih godina za oznaavanje po
kreta intelektualnog otpora komunistikom sistemu u SSSR-u i zemljama sovjetskog
bloka. Re disidenti korespondira sa ruskom rei inakomysliachtchie, oni koji misle
drugaije. Do formiranja tog pokreta dolazi kada su osueni Sinjavski i Julij Danijel
1966. (videti predavanje od 15. februara, napomena 64). Njegovi glavni predstavnici u
SSSR-u, pored Solenjicina (vidi kasnije, napomena 29), bili su fiziar Andrej Saharov,
matematiar Leonid Plju (sa kojim se Fuko sastao kada je ovaj stigao u Pariz 1976),
istoriar Andrej Amalrik, pisci Vladimir Bukovski (pisac Une nouvelle maladie mentale
en URSS: lopposition, preveli F. Simon i J .- J . Marie, Paris, Le Seuil, 1971), Aleksandar
Ginzburg, Viktor Njekrasov, Aleksandar Zinovjev, videti: Magazine littraire, 125 (jun
1977): URSS: les crivains de la dissidence. U ehoslovakoj disidencija e se organizo-
vati oko Povelje 77, objavljene u Pragu, iji su glasnogovornici bili Jiri Hajek, Vaclav
Havel i Jan Patoka.
28 Videti Fukoov susret sa K. S. Karolom, Crimes et chtiments en URSS et aille
urs... (Le Nouvel Observateur, 585, 26. januar - 1. februar 1976), Dits et crits, III,
Predavanje od 1. marta 1978. 233
n> str. 69: [...] u osnovi, teror nije disciplina koja dostie svoj vrhunac, ve neuspeh
discipline. U staljinistikom reimu, ef policije je i sam mogao biti pogubljen nekog
lepog dana nakon to je izaao sa sednice Saveta ministara. Nijedan ef NKVD-a nije
umro u postelji.
29 O Aleksandru lsaijeviu Solenjicinu (1918-2008), linosti koja je zatitni znak
sovjetske disidencije, videti: Naissance de la biopolitique, predavanje od 14. februara
1979, str. 156, napomena 1.
30 O poreklu ove distinkcije videti: I. Zeiller, Lo rganisation ecclsiastique aux
deux premiers sicles, u: A. Fliche & V. Martin, Histoire de lglise depuis les origines
jusqu nos jours, 1.1: Lglise primitive, Paris, Bloud & Gay, 1934, str. 380-381.
31 O razlikama u statusu te dve vrste hriana (kojima e biti dodato tree stanje,
stanje redovnika) u srednjem veku videti: G. Le Bras, u: J.-B. Duroselle & E. Jarry, Histo
ire de lglise depuis les origines jusqua nos jours, t. XII: Institutions ecclsiastiques de la
Chrtient mdivale, Paris, Bloud & Gay, 1959, str. 149-177.
32 Aluzija na tezu opteg svetenstva koju su zastupali Viklif i Hus, a zatim ju je
preuzeo Luter.
33 O sinonimnosti tih termina (stariji, TTpeopxepo, i onaj koji nadgleda, nad
zornik, nioKOTioc;) u prvom veku i njihovoj postepenoj diferencijaciji videti: F. Prat,
vque. I: Origine de l piscopat, u: Dictionnaire de thologie catholique, t. V, 1913, col.
1658-1672. Videti, na primer: Del svetih apostola, XX, 17, 28; i Petar, V, 1-2, itd. Na
tu sinonimnost u delima apostola pozivaju se protestanti, u prilog tezi prema kojoj je
protestantski svetenik obian lan zajednice laika, poslat od zajednice da propoveda i
deli svete tajne.
34 Videti: A. Michel, Sacraments, u: Dictionnaire de thologie catholique, tom XIV,
1939, col. 594.
35 etvrti Lateranski sabor (1215) uveo je obavezu redovnog ispovedanja, najma
nje jednom godinje za laike, i svakog meseca ili ak svake nedelje za svetenstvo. O
znaaju tog dogaaja za razvoj pokajanja na prodaju, prema juridikom i kaznenom
modelu, videti: Les Anormaux, predavanje od 19. februara 1975, str. 161-163.
36 U vreme ovih predavanja jo se nije pojavila fundamentalna knjiga: J. Le Goff,
La Naissance du purgatoire, Paris, Gallimard (Bibliothque des histoires), 1981. (ak
Legof, Nastanak istilita, prevela Ivanka Pavlovi, Novi Sad, 1992). Mogue je da je
Fuko itao, medu ostalim studijama, lanak: A. Michel, Purgatoire, u: Dictionnaire de
thologie catholique, t. 13, 1936, col. 1163-1326 (videti bibliografiju radova o istilitu u:
Le Goff, op. cit., str. 487-488).
37 Videti spise De ecclesia obojice autora, jednog iz 1378, drugog iz 1413: Iohannis
VVyclif, Tractatus de ecclesia, ur. I. Loserth, London, Triibner & Co., 1886. (2. izdanje:
New York & London / Frankfurt, Minerva, 1966); Magistri Johannis Hus, Tractatus de
ecclesia, ur. S. H. Thomson, Cambridge, University of Colorado Press, W. Heffer & Sons,
1956.
38 Vidi iznad, napomena 9.
39 Nakon smrti Jana Husa (vidi iznad, napomena 21), Savet lordova Bohemije
snano je protestovao zbog presude protiv Husa. Praka defenestracija iz jula 1419.
bila je znak za poetak husitskog ustanka, koji je konano uguen 1437. Evropa je za tih
osamnaest godina organizovala pet krstakih pohoda, na poziv pape i cara Sigismunda,
kako bi okonala jeres. Program husita bio je nastavljen u etiri praka lana (1420):
slobodno propovedanje Svetog pisma, priee u dva vida, konfiskovanje dobara sve
tenstva, kanjavanje smrtnih grehova (videti N. Cohn, Les Fanatiques de lApocalypse,
str. 214-215). Njihov pokret je, meutim, bio podeljen na dva neprijateljska del: ume-
234 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
reni deo, utrakiste ili kalikstince (vidi iznad, napomena 10 ), otvorene za kompromis sa
Rimom, koji su u pogledu prva dva zahteva bili zadovoljeni 1433. godine (Compactata
iz Bazela), i radikalni deo, taborite (vidi iznad, napomena 10). Utrakisti su 1434. sklopili
savez sa Rimom oko unitavanja taborita. Videti: E. Denis, Huss et la guerre des Hussites,
Paris, E. Leroux, 1878, ponovljeno izdanje 1930; J. Macek, Le Mouvement Hussite en
Bohme, Praha, Orbis, 1965.
40 Videti iznad, napomena 25.
41 Videti: N. Cohn, Les Fanatiques de lApocalypse, op. cit., str. 159: Jeres Slobod
nog duha, nakon to je pola veka drana pod kontrolom, poela je ponovo brzo da se
iri krajem trinaestog veka. Od tada, sve do kraja srednjeg veka, irili su je ljudi koji su
obino nazivani begardima i koji su sainjavali nezvanini laiki pandan prosjakim
redovima. (...) Ti samozvani sveti prosjaci bili su puni prezira prema monasima i sve-
tenicima koji su vodili ugodan ivot, rado su prekidali crkveno bogosluenje i odbija
li su svaku religijsku disciplinu. Mnogo su propovedali, bez odobrenja ali sa znatnim
uspehom u narodu. Beki koncil je osudio begarde i begine u regno Alemania 1311;
o tome videti: Dom F. Vandenbrouck, u: Dom J. Leclercq i drugi, La Spiritualit du
Moyen ge, op. cit., str. 427-428.
42 Videti: Cohn, Les Fanatiques de lApocalypse, str. 161-162: [...] pokret [Slobod
nog duha] mnogo je dugovao enama poznatim kao begine - enama iz gradova, esto
iz imunih porodica, koje su se posvetile religioznom ivotu nastavljajui da ive u sve
tu. Tokom XIII veka begine su postale veoma brojne u oblasti koja odgovara dananjoj
Belgiji, u severnoj Francuskoj, u dolini Rajne - Keln je imao dve hiljade begina - i u Ba
varskoj i u gradovima centralne Nemake kao to je Magdeburg. Kao znak svog statusa
te ene su nosile religijsku odoru - crni ili sivi vuneni ogrta sa kapuljaom i veo, ali
nije postojao jedinstven nain ivota koji bi im svima bio zajedniki. Neke od njih (...)
ivele su sa svojim porodicama, ili su imale privatne prihode, ili su se same izdravale
sopstvenim radom. Druge su bez ikakvih spona ivele kao lutajui prosjaci, i one su pra
vi enski pandani begardima. Begine su, meutim, u veini formirale nezvanine religi
ozne zajednice i ivele zajedno u kuama ili etvrtima. (...) Begine nisu imale formalno
jeretikih namera ali su sa arom teile najintenzivnijim formama mistikog iskustva.
Tu elju delile su, naravno, i mnoge monahinje, ali je za begine misticizam sadravao
iskuenja od kojih su monahinje bile zatiene. Begine nisu imale disciplinu regularnog
reda, i istovremeno nisu bile pod adekvatnim nadzorom sekularnog svetenstva, koje
nije imalo mnogo simpatija za te novotarije i tu smelu religioznost. Videti: Fr. J.-B. R,
u: Hadewijch dAnvers, ur., crits mystiques des Bguines.
43 Duhovnost koju su razvila Braa zajednikog ivota, okupljena u manastiru
Vindeshajm, koju je krstio Johan Bu, hroniar Vindeshajma. Ona e pronai svoj naj-
uspeliji izraz u O ugledanju na Hrista, pripisivanom Tomi Kempijskom. Videti: P. De-
bongnie, Dvotion moderne, u: Dictionnaire de spiritualit..., t. 3, 1957, col. 727-747;
P. Chaunu, Les Temps des rformes. La crise de la chrtient, lclatement, Paris, Fayard,
1975, str. 257 i 259-260, koji upuuje na: E. Delaruelle, E. R. Labande & P. Ourliac,
Flistoire de lglise, ur. Fliche & Martin, t. XIV, naroito str. 926: Prva osobina devotio
moderna koja pada u oi, u poreenju sa tradicionalnom monakom pobonou, je
stavljanje jaeg naglaska na unutranji lini ivot nego na liturgiju (str. 259). Videti:
A. Hyma, The Christian RenaissanceiA History o f the Devotio moderna, Grand Rapids,
Mich., 1924), 2 toma.
44 Restrikcija anahoretskog izolovanja je u zapadnoj Evropi bila predmet vie ka
nona koncila od 465. godine (Koncil u Venu; odluke ponovljene na koncilu u Agdu
[506] i koncilu u Orleanu [511]). Videti: N. Gradowicz-Pancer, Enfermement mo-
Predavanje od 1. marta 1978. 235
nastique et privation dautonomie dans les rgles monastiques (V-VI sicles), Revue
historique, CCLXXXVIII/1, 1992, str. 5. O egipatskoj anahorezi videti: P. Brown, The
Making o f Late Antiquity, Cambridge, Mass., i London, Harvard University Press, 1978,
pogl. 4, Od nebesa pustinji: Antonije i Pahomije (tekst objavljen u Sjedinjenim Dra
vama 1978, na osnovu predavanja odranih na Harvardu 1976). U to vreme Fukou su,
bez sumnje, bili poznati prvi lanci P. Brauna o tom pitanju (na primer, The Rise and
Function of the Holy Man in Late Antiquity, Journal o f Roman Studies, LXI, 1971, str.
80-101; 2. izdanje u: P. Brown, Society and the Holy in Late Antiquity, London, Faber
and Faber, 1982, str. 103-152), kao i: A. Voobus, A History of Ascetism in the Syrian
Orient, Louvain, CSCO, 1958-1960. Videti takoe: E. A. Judge, The earliest use of Mo-
nachos, Jahrbuch f r Antike und Christentum, 20, 1977, str. 72-89.
45 O askezi, u strogom smislu rei asksis, ili vebi, videti: L'Hermneutique du
sujet, predavanje od 24. februara 1982, str. 301-302.
46 Ovi primeri ne nalaze se u Apophtegmata Patrum, Patrolo-
gia Graeca 65; The Sayings of the Desert Fathers, na engleski preveo B. Ward,
Oxford, Oxford University Press, 1975; nepotpuni prevod na francuski J.
Cl. Guy, Paroles des Anciens; i potpuni prevod na francuski L. Rgnault, Les Sentences
des Pres du Dsert, Solesmes, 1981.
47 Videti predavanje od 22. februara.
48 Videti: ibid.
49 Ove anegdote nema ni u Kasijanovim Institutions, ni u Apophtegmata Patrum,
ni u Histoire lausaique.
50 itajui ovu reenicu neki e se prisetiti da je nekoliko nedelja nakon tog asa
Fuko proveo neko vreme u Japanu, i imao priliku da u Kjotu diskutuje sa strunjacima
za misticizam u zen-budizmu o poredenju sa tehnikama misticizma u hrianstvu (Da
niel Defert, Chronologie, Dits et crits, I, str. 53). Videti: Michel Foucault et le zen: un
sjour dans un temple zen (1978), Dits et crits, III, n 236, str. 618-624; videti naroito
str. 621, o razlici izmeu ena i hrianskog misticizma, koji cilja na individualizaciju;
zen se ne moe uporediti sa hrianskim misticizmom, dok je tehnika hrianske du
hovnosti uporediva sa tehnikom ena.
51 Henri (Henry) Suzo (Heinrich Seuse, 1295?-1366), dominikanac, proglaen
svecem 1831, napisao Horologium sapientiae i vie del na nemakom: Vie, Livre de
la Sagesse ternelle, Livre de la Vrit i Petit Livre des lettres. Stupio je u manastir Kon-
stans kada je imao trinaest godina, pratio je Ekhartova (Eckhart) predavanja u Kelnu,
posvetio je ivot propoveanju i bio upravitelj asnih sestara. Videti: J.-A. Bizet, Le M y
stique allemand Henri Suso et le dclin de la scolastique, Paris, F. Aubier, 1946; Mystiques
allemands du X IV sicle: Eckhart, Suso, Tauler, Paris, Aubier, bez datuma [oko 1957],
str. 241-289, (ponovljeno izdanje: Paris, Aubier-Montaigne, Bibliothque de philolo
gie germanique, 1971); i Henri Suso, u: Dictionnaire de spiritualit..., t. 7, 1968, col.
234-257; Dom F. Vandenbroucke, u: Dom J. Leclercq i drugi, La Spiritualit du Moyen
ge, str. 468-469.
52 Vie, XVI, u: Bienheureux Henri Suso, uvres compltes, prevod i napomene
I Ancelet-Hustache, Paris, Le Seuil, 1975, str. 185: Jednom prilikom, na dan Svetog
Klementa, prvog dana zime, izvrio je veliku ispovest, a zatim se, kao u tajnosti, zatvorio
u svoju eliju, razodenuo se do rublja, otkrivi malje na svom nagom telu, uzeo svoj bi
sa bodljama i udarao se po telu, po rukama i nogama tako da je krv kuljala odozgo kao
prilikom probadanja. Bi je imao vrh zakrivljen poput udice koji se usecao u telo i raz-
irao ga. Udarao se toliko snano da se bi raspao na tri del - jedan mu je ostao u ruci,
a vrhovi su odleteli ka zidovima. Kada je ustao, potpuno krvav, pogledao se, i taj prizor
236 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
je bio toliko bedan da je na neki nain podseao na voljenog Hrista dok su ga okrutno
bievali. I osetio je toliko saaljenje prema sebi da je zaplakao iz sveg srca, klekao na
hladnoi, i molio Boga da, blagim pogledom, izbrie njegove grehe.
53 Vidi iznad, napomena 11.
54 Pokret flagelanata pojavio se u Italiji sredinom XIII veka. Njegovi pripadnici su
praktikovali samobievanje u duhu pokajanja. Pokret se proirio u Nemaku, i tamo
doiveo znaajno irenje tokom epidemije kuge - crne smrti 1348-1349. Opisujui po
tanko ritual njihovih povorki, N. Kon (Cohn) podvlai blagonaklonost naroda prema
njima. Flagelanti su smatrani i smatrali su sebe ne obinim grenicima koji se kaju za
sopstvene grehe, ve muenicima koji na sebe preuzimaju grehe sveta i time odvraaju
kugu i, ak, unitenje oveanstva (Les Fanatiques de l'Apocalypse, str. 129). Bievanje
je tako doivljavano kao kolektivni imitatio Christi. Od 1349. pokret e evoluirati ka
revolucionarnom milenarizmu, nasilno suprotstavljenom Crkvi, i uzeti aktivno uee
u masakrima Jevreja. Bula pape Klementa VI (iz oktobra 1349), koja je osuivala greke
i preterivanja pokreta, dovela je do njegovog brzog slabljenja. Videti: P. Bailly, Flage
llants, u: Dictionnaire de spiritualit..., t. 5,1962, col. 392-408; N. Cohn, Les Fanatiques
de l'Apocalypse, str. 121-143.
55 J. Wyclif, De ecclesia. Tu tezu je preuzeo Jan Hus, koji tvrdi da svetenik u sta
nju smrtnog greha vie nije istinski svetenik (i ta tvrdnja vai i za biskupe i za papu):
Svetenici koji ive u grehu, ma na koji nain, prljaju svetenu vlast. [...]. Niko nije
predstavnik Hrista ili Petra ako ne oponaa i njihove obiaje (iskaze iz Husovih spisa,
prema buli Martina V od 22. jula 1418, citira J. Delumeau, Naissance et Affirmation de
la Rforme, Paris, PUF, Nouvelle Clio, 2. izdanje, 1968, str. 63 [an Delimo, Nastanak i
uvrenje reformacije, prevela Jelena Staki, Sremski Karlovci, 1998, str. 86 ).
56 Kapela Nedunih iz Vitlejema, poznata kao Vitlejemska crkva, u kojoj je od
marta 1420. Jan Hus propovedao na ekom jeziku.
57 Nismo pronali izvor ova dva citata.
58 Videti: A. Michel, Sacrements, loc. df.,col. 593-614.
59 Ibid., col. 594: Pismo Inoentija III Imberu, arhiepiskopu Arla (1201), uvrteno
u Dcrtales, 1. III, nasl. III, 42, Majores, osuuje one koji tvrde da je krtavanje dece
uzaludno i koji kau da vera ili milosre i druge vrline ne mogu da im se uliju, ak ni
kao habitus, jer jo nisu sposobna da daju svoj pristanak.
60 Videti iznad, napomena 25.
61 Videti: A. Jundt, Les Amis de Dieu au quatorzime sicle, Paris, Sandoz & Fis-
chbacher, 1879, str. 188. Pria o Ursuli, mladoj devojci iz Brabanta, koja je, na savet
jedne begine, 1288. odabrala povuen i usamljeniki ivot. Nakon to je provela deset
godina predajui se najbolnijim praksama asketizma, [...] Bog ju je upozorio da pre
kine spoljanje vebe koje je sebi nametala od sopstvene volje i da pusti svog nebeskog
supruga da sam upravlja njenim duhovnim ivotom preko unutranjih vebi. Ona je
tako i uinila, i odmah je bila spopadnuta uasnim i najneistijim iskuenjima. Nakon
to je uzalud preklinjala za boju pomo, otkrila je deo svojih muka svom ispovedniku,
koji je pokuao da zloupotrebi njeno naivno poverenje savetujui je, suptilnim recima,
punim misterije i nejasnim, da zadovolji svoje putene elje kako bi se oslobodila isku
enja koja spreavaju da Bog dejstvuje u njoj i njenu duu dovode u opasnost. Rasrdena
time, oterala je svetenika od sebe. Naredne noi Bog ju je snano ukorio za greku koju
je napravila otkrivajui jednom mukarcu tajne svog unutranjeg ivota koje samo njen
suprug treba da poznaje; optuio ju je da je svojim nerazboritim brbljanjem asnog o-
veka oterala u greh. Kada ga je sutradan pozvala, ispovednik je bio popravljenog dranja
i postao je ponovo poboan ovek uzornog postupanja.
Predavanje od 1. marta 1978. 237
plodonosne za njihovu potonju istoriju. Obaveze koje su preuzeli nisu, meutim, bile
onoliko unilateralne koliko to sugerie opis Rulmana Mersvina [videti str. 174, priu o
prvom susretu sa Bojim prijateljem iz Oberlanda], Istina je da su se oni jedan drugom
potinili umesto Bogu', odnosno da su se zavetovali da e se uzajamno uzdizati u svemu,
kao da odgovaraju na zapovesti samog Boga. Taj odnos meusobne potinjenosti trajae
dvadeset osam godina, do prolea 1380.
68 Videti iznad, napomena 13 (N. Kon, meutim, ne pominje razuzdani ivot ane
Dabenton).
69 Videti: Quest-ce que la critique? [Critique et Aufklrung], citirani lanak, str.
38-39.
70 Joakim iz Flore (oko 1132-1202): cistercijanski monah, roen u Seliku, na Ka-
labriji. Godine 1191. osnovao je novi red, eremitsku kongregaciju Flore, koju je papa
odobrio 1196. Zasnovano na alegorijskoj egzegezi Biblije, njegovo uenje o tri doba ili
tri stanja oveanstva - doba Oca (vreme zakona i servilne poslunosti, Stari zavet),
doba Sina (vreme milosti i sinovske poslunosti, Novi zavet), doba Duha (vreme obilnije
milosti i slobode) - izloeno je naroito u Concorde des deux Testaments / Concordia
Novi ac Veteris Testamenti. Dolazak treeg doba, ploda duhovne inteligencije dva Za
vela, trebalo je da bude delo duhovnih ljudi (viri spirituales), a monasi onog doba bili
su samo njihovi prethodnici. Svetenika, hijerarhizovana Crkva bila bi tako zamenje-
na monakom vlau iste milosti. Videti: N. Cohn, Les Fanatiques de l'Apocalypse, str.
101 104; Dom F. Vandenbroucke, u: Dom J. Leclercq i drugi, La Spiritualit du Moyen
ge, str. 324-327.
Predavanje od 8. m arta 1978.
Od pastirstva dua do politikog vladanja ljudima. - Opti kontekst
te transformacije: kriza pastirstva i pobune protiv upravljanja u XVI
veku. Protestantska reformacija i kontrareformacija. Drugi inioci. -
Dva znaajna fenomena: jaanje religioznog pastirstva i smanjenje
broja pitanja u vezi sa upravljanjem, na privatnom i javnom planu.
- Osoben dravni razlog vrenja suvereniteta. - Poreenje sa Sve
tim Tomom. - Prekid kosmoloko-teolokog kontinuiteta. - Pitanje
vetine vladanja. - Napomena o problemu inteligibilnosti u istoriji.
- Dravni razlog (I): novost i predmet skandala. - Tri take fokusira-
nja polemike rasprave oko dravnog razloga: Makijaveli, politika,
Drava.
239
240 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
koji funkcionie za sebe i izvan optih zakona koje zadaju Bog ili
priroda. Toliko sam hteo da kaem o Makijaveliju.'
Drugo, hou neto da kaemo o rei politique. Videli ste da u
pomenutim dijatribama protiv dravnog razloga nailazimo na tu
re. Do sada ste videli da ta re uvek podrazumeva neto negativ
no, kao i da ona ne upuuje na neku stvar, domen ili vrstu prakse,
ve na ljude. Re je o les politiques", sekti, koja je, samim tim, na
granici jeresi. Re politiques" se, dakle, pojavljuje da bi se odredi
li ljudi koji dele neki odreeni nain miljenja, analize, rezonova-
nja, prorauna i zamiljanja toga ta vlada mora da uradi i na ko
joj formi racionalnosti moe da se zasniva. Drugim recima, nije
politika (la politique) kao domen, skup ciljeva ili ak profesija ono
to se prvo pojavilo u XVI i XVII veku na Zapadu, ve politiques,
tj. odreeni nain postavljanja, miljenja i odreivanja specifi
nosti upravljanja u odnosu na suverenitet. Nasuprot juridiko-
teolokom problemu zasnivanja suvereniteta, politiques predstav
ljaju one koji razmiljaju o formi upravljanja zbog nje same. Tek
sredinom XVII veka pojavljuje se politike (la politique) shvaena
kao domen ili vrsta delovanja. Re politika (la politique) ete
nai u nekim tekstovima, a posebno kod markiza od atelea (Cha-
stelet)41, a takoe i kod Bosuea (Bossuet). I svakako se moe vi-
deti da politika vie nije jeres kada Bosue govori o politici koja
proistie iz Svetog pisma42. Politika postaje nain razmiljanja ili
specifian tip rezonovanja koji upranjavaju odreene individue.
Ona postaje domen, koji se pozitivno vrednuje u smislu da je pot
puno integrisana na nivou institucija, praksi i naina delovanja u
sistemu suvereniteta francuske apsolutne monarhije. Upravo Luj
XIV uvodi osobenost dravnog razloga u opte forme suvereni
teta. Ono ta odreuje apsolutno jedinstveno mesto Luja XIV u
istoriji je upravo to da je on uspeo da, na nivou prakse i na nivou
manifestnih i vidljivih rituala, pokae vezu izmeu suvereniteta i
upravljanja, pritom uvajui njihovu specifinost i razliku na ni-*
* U rukopisu (str. 20) se prikazuje teorija ugovora kao sredstvo da se zaustavi Konceno-
vo podmuklo pitanje: ak i ako Bog ne postoji, ovek je obavezan. Od strane koga? Od
strane samog sebe. Uzimajui Hobsa za primer, Fuko dodaje: Suveren koji se uspostavlja
na taj nain, bivajui apsolutan, nije vezan ni za ta. Zbog toga e on moi u potpunosti da
bude upravlja (gouvernant).
258 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
vou forme. Luj XIV jeste, zapravo, dravni razlog i upravo kada
kae Drava, to sam ja dogaa to spajanje suverenosti i upravlja
nja. Kada Bosue govori o politici koja proistie iz Svetog pisma
politika postaje neto to je izgubilo negativne konotacije. Ona je
postala domen, skup predmeta i tip organizacije moi. Napokon,
ona proistie iz Svetog pisma, to znai da se dogodilo pomirenje
sa religijskim pastirstvom ili bar da je uspostavljen odreen tip
odnosa s njim. I ako dodamo da kod Bosuea ta politika koja pro
istie iz Svetog pisma vodi opravdanju galikanizma, tj. da dravni
razlog moe biti upotrebljen protiv crkve, vidimo obrtanje koje se
dogodilo od anatema koje su bacane na politiques, povezujui ih
sa muhamedancima ili jereticima do biskupa iz Tura koji iz Svetog
pisma izvlai pravo Luja XIV da vodi politiku prema dravnom
razlogu koja je suprotstavljena apsolutnoj monarhiji Crkve. Car
stvo je stvarno mrtvo.
Napokon, kao tree, posle Makijavelija i politike, hou da ka
em neto i o dravi. O tome u samo kratko jer emo se time
baviti sledee nedelje. Oigledno, bilo bi apsurdno rei da skup
institucija koje nazivamo dravom datira iz perioda izmeu 1580.
i 1650. Bilo bi besmisleno rei da je drava tada roena. Na kraju
krajeva, velike armije su nastale i organizovane jo za vreme Fran-
soa I. Oporezivanje je uspostavljeno pre toga, a sudski sistem jo
ranije. Svi ti aparati su ve postojali. Ipak, vaan, specifian i sva
kako neopovrgljiv istorijski fenomen koji u tom trenutku nastaje
jeste da drava poinje da ulazi u reflektovanu praksu. Problem je
da se razume kada, pod kojim uslovima i u kom obliku je drava
poela da se projektuje, programira i razvija unutar samosvesne
prakse, kada je postala predmet znanja (connaissance) i analize i
u kom trenutku je postala deo reflektovane i usaglaene strategije,
te u kom trenutku je poela da se priziva, eli, prieljkuje, da se od
nje strahuje ili da se odbacuje, voli ili mrzi. Ukratko, ulazak u to
polje prakse i miljenja je ono to bi trebalo da pokuamo uoiti.
Ono to bih sada hteo jeste da pokuam da vam pokaem kako
iskrsavanje drave kao fundamentalne politike teme moe da se
situira u optijoj istoriji upravljatva ili, ako hoete, u polju praksi
moi. Svestan sam da ima onih koji bi rekli da govorei o moi
Predavanje od 8. marta 1978. 259
Napomene:
hautes tudes, V section, t. LXXXIV, 1977, str. 68 (ponovljeno izdanje u: P. Hadot, Exer
cices spirituels et Philosophie antique, Paris, tudes augustiniennes, 1981, str. 56): mada
se filozofija prvobitno javlja kao metod formiranja novog naina ivota i vienja sveta,
[...] nastojanje da se transformie ovek, u srednjem veku, sa njenim redukovanjem na
nivo slukinje teologije, ona je poela da biva shvatana kao isto teorijski i apstraktan
pristup. Mi znamo kakav e znaaj ovo ponovno itanje antike filozofije u okvirima
duhovnih vebi imati za Fukoov rad poev od 1980.
3 O ovom itanju kartezijanskih meditacija videti: Mon corps, ce papier, ce feu
(1972), Dits et crits, II, n 102, str. 257-258 (kartezijanska meditacija kao veba prome
n samog subjekta), i: VHermneutique du sujet, op. cit., str. 340-341 ([...] ideja m edi
tacije, ne kao igra subjekta sa svojim miljenjem, ve kao igra miljenja na subjektu, to
je u osnovi ba ono to je jo Dekart radio u Mditations (Meditacijama) [...]. Godine
1983, u dugom razgovoru sa Drajfusom (Dreyfus) i Rabinovim, propos de la gnalo
gie de l thique (0 genealogiji etike), Fuko vie ne posmatra Dekarta kao naslednika
jedne koncepcije filozofije zasnovane na primatu upravljanja sobom, ve, naprotiv, kao
prvog koji s njom raskida: [...] ne treba zaboraviti da je Dekart napisao meditacije- a
meditacije su jedna od praksi sopstva. Ali u Dekartovim tekstovima je izvanredna stvar
to to je uspeo da zameni subjekat koji je utemeljiva saznajnih praksi subjektom koji
je konstituisan zahvaljujui praksama sopstva [...] Sve do XVI veka asketizam i put do
istine su uvek vie ili manje opskurno povezani u zapadnoj kulturi. [...] Posle Dekarta
pojavio se saznajni subjekt koji nije prisiljen na askezu (Dits et crits, IV, n 326, str.
410 i 411).
4 Regulae ad directionem ingenii / Les Rgles pour la direction de lesprit Dekart
je napisao 1628, a delo je objavljeno posle njegove smrti u Amsterdamu 1701. (posle
prevoda na flamanski 1684) u: R. Descartes opuscula posthuma. Standardno savremeno
izdanje je: Ch. Adam & P. Tannery, uvres de Descartes, Paris, L. Cerf, t. X, 1908, str.
359-469 (ponovljeno izdanje: Paris, Vrin, 1966).
5 Meditationes Metaphysicae (ili Meditationes de Prima Philosophia in qua Dei
existentia et animae immortalitas demonstrantur), Paris, Michel Soly, 1641; prevod na
francuski duc de Luynes, Les Mditations mtaphysiques de Descartes, Paris, V ' J. Camusat
& Le Petit, 1647; Adam & Tannery, ur., uvres de Descartes, Paris, Lopold Cerf, 1904.
6 Moda bi u ovom izlaganju trebalo da uoimo aluziju na: Philippe Aris, LEnfant
et la vie familiale sous lA ncien Rgime, Paris, Plon, 1960; ponovljeno izdanje: Paris,
Seuil, Lunivers historique, 1973, Points Histoire, 1975), koji je napisao predgovor
za La Civilit purile d rasme (Paris, Ramsay, Reliefs, 1977), postavljajui tekstove u
tradiciju prirunika utivosti: Ovi rukopisi o utivosti su u XV veku za upravljanje sa
mim sobom bili ekvivalent kompilacija obiaja za zakon, u XVI veku oni su kompilacija
obiajnih pravila ponaanja (kodovi ponaanja, kau R. Chartier, M.-M. Compre & D.
Julia u: Lducation en France du XVIe au XVIIIe sicle, Paris, Sedes, 1976), koja su defi-
nisala kako bi svako trebalo da se ponaa u svakodnevnim okolnostima (str. x). Eraz-
movom tekstu u tom izdanju prethodi duga napomena Alsida Bonoa (Alcide Bonneau),
preuzeta iz izdanja Isidore Lii (Lisieux) (Paris, 1877), o knjigama o graanstvu od XVI
veka. Videti takoe izvore i nastavljae Erazmovog rada: N. Elias, ber den Process der
Zivilisation. Soziogenetische und psychogenetische Untersuchungen, Bern, Francke, 1939
/ La Civilisation des murs, Paris, Calmann-Lvy, 1973; ponovljeno izdanje: Le Livre
de Poche, Pluriel, 1977, str. 90-140. U lanku posveenu Arijesu (Aris) posle njegove
smrti 1984. (Le souci de la vrit, Dits et crits, IV, n 347, str. 647, Fuko je napisao:
Maks Veber [Max Weber] se iznad svega interesovao za ekonomsko voenje, Arijesa je
zanimalo voenje koje se tie ivota.
Predavanje od 8. marta 1978. 261
7 Sveti Toma Akvinski, De regno, u: Opera omnia, t. 42, Roma, 1979, str. 449-471
/ Du royaume, prevod na francuski M. xMartin-Cottier, Paris, Egloff (Les Classiques de
la politique), 1946.
8 Ibid., I , 1, prevod na francuski, str. 34: [ . . . ] kralj je onaj koji vlada zajednicom
[multitude] grada ili provincije zarad opteg dobra.
9 Ibid., I, 12, prevod na francuski, str. 105: 1 poto istinska vetina podraava pri
rodu [...] deluje najbolje da se dunosti kralja izvedu iz oblika upravljanja koji se javlja
ju u prirodi. Sada se meu prirodnim stvarima nalazi i univerzalna i partikularna forma
upravljanja. Univerzalna forma je ona prema kojoj su stvari sadrane pod vladom Boga
koji upravlja svim stvarima svojim provienjem.
10 Ibid., I, 13, prevod na francuski, str. 109: Boje delovanje u odnosu na svet
mora se posmatrati polazei od dva opta apekta. Prvo, on je stvorio svet, i drugo, on
upravlja svetom koji je stvorio.
11 Ibid., I, 1, prevod na francuski, str. 29: [...] telo oveka, kao i bilo koje druge
ivotinje, raspalo bi se ako ne bi bilo neke opte vladajue sile koja uva telo i osigurava
zajedniko dobro za sve njegove delove.
12 Ibid., prevod na francuski, str. 29: [...] u svakom mnotvu mora da postoji
vladajui princip.
13 Ibid., I, 15, prevod na francuski, str. 124: 1 poto je [...] cilj naeg ivota u ovom
vremenu blaenstvo na nebu, dunost kralja je da obezbedi dobar ivot za zajednicu
[multitude] na nain koji vodi ka tom blaenstvu.
14 Videti predavanje od 25. januara, napomena 34.
15 Videti predavanje od 25. januara, napomena 48.
16 Videti predavanje od 22. februara.
17 U vezi sa ovim opisom srednjovekovnog i renesansnog kosmosa videti: Les Mots
et les Choses, op. cit., pogl. II, str. 32-46.
18 Ibid. str. 64-91.
19 Giovanni Botero (1540-1617), Della ragion de Stato libri died, Venezia, Gioliti,
1589; etvrto proireno izdanje: Milano, 1598 / Raison et Gouvernement d'Estat en dix
livres, prevod na francuski G. Chappuys, Guillaume Chaudire, Paris, 1599. Postoje dva
skorija izdanja tog del, od kojih je jedno pripremio L. Firpo, Torino, UTET (Classici po
litici), 1948, a drugo C. Continisio, Roma, Donzelli, 1997. Reference su na poslednje delo.
20 Ibid., I, 1. izdanje iz 1997, str. 7.
21 P. Veyne, Le Pain et le Cirque. Sociologie historique d'un pluralisme politique, Pa
ris, Le Seuil (LUnivers historique), 1976; ponovljeno izdanje: Points Histoire, 1995.
22 Moe delovati zauujue da Fuko pravi oma knjizi koja se eksplicitno upisuje
u sferu uticaja istorijske sociologije koja polazi od Remona Arona i za koju autor pri
znaje da bi je napisao potpuno drugaije d aje razumeo znaenje Fukoove metodologije
(videti: Foucault rvolutionne lhistoire [1978], u: op. cit., str. 212: [...] Jednom sam
verovao i pisao, pogreno da su hleb i cirkusi imali za cilj da uspostave odnos izme
u onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja ili da su oni bili odgovor na izazov
koji su upravljani ispostavljali). Prema Venu, kome je to pitanje postavljeno, trebalo
bi da uzmemo u obzir Fukoovu duhovitost kada upuuje na njegovu knjigu. Videti: P.
Veyne, Comment on crit l'histoire, Paris, Le Seuil, LUnivers historique, 1971, str. 70:
Pitanje kauzalnosti u istoriji je neto to je preivelo iz paleoepistemoloke ere. Kako
Danijel Defer primeuje, nominalistiku tezu koju Ven razvija u Foucault rvolutionne
lhistoire (ali koja je ve prisutna u Comment on crit l'histoire) razmotrili su Fuko i
grupa istraivaa, koji su se nalazili tokom dve godine kada se bavio upravljatvom i
liberalnim politikim razlogom (Chronologie, Dits et crits, I, str. 53).
262 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
23 O toj raspravi ili pre o tim raspravama koje obeleavaju roenje moderne poli
tike Evrope videti predavanje od 22. marta, napomena 9.
24 Kao sin visokog nemakog funkcionera, Martina Kemnica, koji je bio kancelar
dva princa carstva, Bogislav Filip fon Kemnic (Bogislaw Philipp von Chemnitz, 1606-
1678) je studirao pravo i istoriju u Rostoku i Jeni. Na tim univerzitetima je dospeo pod
uticaj kalvinistikog pravnika Domicija Arumeusa (1579-1637), koji se smatra zaetni
kom nauke o nemakom javnom pravu, kole koja je igrala odluujuu ulogu u kritici
imperijalne ideologije. Prekinuvi studije 1627, zbog razloga koji su i dalje nepoznati,
Kemnic je sluio kao oficir u holandskoj, a potom i u vedskoj vojsci, gde je nastavio
svoju vojnu karijeru sve do 1644, postavi zatim istoriar Kristine od vedske. Delo
Dissertatio de ratione status in Imperio nostro Romano-Germanico pojavilo se 1640. pod
pseudonimom Hipolit a Lapid. (Datum izdanja je upitan i moda je u pitanju 1642. ili
1643; videti: R. Hoke, Staatsrson und Reichsverfassung bei Hippolithus a Lapide u: R.
Schnur, ur., Staatsrson. Studien zur Geschichte einen politischen Begriffs, Berlin, Dunc-
ker & Humblot, 1975, str. 409-410, n. 12 i str. 425; M. Stolleis, Histoire du droit public en
Allemagne, 1600-1800y str. 303, n. 457, o stanju diskusije).
25 Dissertatio, op. cit.y t. 1, izdanje iz 1712, str. 1 (videti: izdanje iz 1647, str. 1).
Citira: E. Thuau, Raison dtat et Pense politique Ypoque de Richelieu, Paris, Armand
Colin, 1966; ponovljeno izdanje: Paris, Albin Michel (Bibliothque de lvolution de
lhumanit), 2000, str. 9-10, n. 2. To je prva reenica iz Dissertatio koja otvara delo
(Considrations generales sur la raison dEtat [Opta razmatranja o dravnom razlo
gu]). Prevodilac, meutim, pie: la poussire de lcole [kola u praini; u jednini]
(in pulvere scholastico) je izraz usmeren protiv aristotelizma koji je tada bio dominantan
na nemakim univerzitetima.
26 Videti: E. Thuau, Raison d tat et Pense politique, op. cit.y pogl. 2: Laccueil
Tacite et Machiavel ou les deux raisons dtat, str. 33-102. Za problematizaciju od
nosa izmeu Tacita, Makijavelija i dravnog razloga videti: A. Stegman, Le tacitisme:
programme pour un nouvel essai de dfinition, Il Pensiero politico, II, 1969 (Firenza,
Olschki), str. 445-458.
27 Dissertatio, tom. 1, izdanje iz 1712, str. 6 (videti izdanje iz 1647, str. 4): Uzrok i
izvor dravnog razloga jeste drava u onom trenutku kada se rodila.
28 Ibid., str. 6-7 (videti izdanje iz 1647, str. 4).
29 Pije V (1504-1572) je izabran za papu 1566. Tu reenicu mu od kraja XVI veka
pripisuju mnogi autori. Videti prvenstveno: Girolamo Frachetta, Videa del Libro de go-
verni di Stato e di guerra, Venezia, Damian Zenaro, 1592, str. 44b: La Ragion di Stato
[...] a buona equit da Pio Quinto di felice e santa memoria era appellata Ragion del
Diavolo (Dravni razlog Pije V ispravno naziva Razlogom avola). Drugi primeri
su dati u: R. De Mattei, Il Problema dlia ragion di stato nellet dlia controriforma,
Milano-Napoli, R. Ricciardi, 1979, str. 28-29.
30 E. Thuau, Raison dtat... Videti pogl. III: Lo pposition la raison de nfer, str.
103-152.
31 R. P. Claude Clment (1594-1642/43), Machiavellismus jugulatus a Christia-
na Sapientia Hispanica et Austriaca [Machiavlisme gorg par la Sagesse chrtienne
dEspagne et dA utriche], Compluti, A. Vesquez, 1637, str. 1-2; citirano u: E. Thuau,
Raison d tat..., str. 95-96. Fuko donekle modifikuje kraj teksta koji se pojavljuje u obli
ku: [...] da su Grci mislili pod polisom, Rimljani pod republikom ili carstvom, narod
danas misli pod dravom.
32 Knjiga Remona Sen-Martena je izdata u Montobanu 1667. Videti: E. Thuau,
Raison d tat..., str. 92 i 443.
Predavanje od 8. marta 1978. 263
264
Predavanje od 15. marta 1978. 265
ili, u svakom sluaju, procene. Kada god vlada uradi neto hvale
vredno - oni koji su nezadovoljni to uzimaju za zlo. Tree, tu je
loe prenoenje naredbi, koje se ogleda u dve stvari. Prvo, ono se
ogleda u tonu kojim govore oni koji su u lancu komande, tako da
oni koji prenose naredbe govore bojaljivo, a oni koji ih primaju
govore drsko i odvano. Trebalo bi se paziti kada se takvo obrta
nje u tonu pojavi. Druga stvar koja se tie prenoenja naredbi je
ste problem interpretacije, kada osoba koja prima naredbu, ume-
sto da je primi i izvri, pone da je interpretira i uklapa u neki vid
svog naina govora, koji lii na neto izmeu naredbe koju prima
i pokornosti koju treba normalno slediti.42
Toliko o znacima koji dolaze odozdo i koji deluju pokazujui
da se sprema bura, ak i u vremenima ravnodnevice i mira. Dalje,
imamo znake koji dolaze odozgo i nuno je da se obrati panja i
na njih. Prvi znaci se pojavljuju kada oni veliki i moni, oni koji
okruuju suverena, njegovi oficiri ili oni koji su mu bliski, jasno
pokazuju da se ne pokoravaju suverenovim naredbama onoliko
koliko slede vlastite interese i da delaju na sopstvenu inicijativu.
Umesto da su, kako Bejkon kae, poput planeta koje se brzo kre
u sledei impuls prvog pokretaa, suverena u ovom sluaju, ve
likai su pre poput planeta izgubljenih na nebu bez zvezda, koje
ne idu nigde posebno, ili pre idu gde one ele umesto da se dre
orbite koja im je utvrena.43 Konano, sam vladalac daje jo jedan
znak onda kada, uprkos sebi, ne moe ili vie ne eli da sagleda,
bilo sa strane ili iznad toga, razliite suprotstavljene strane koje se
meusobno bore u republici, nego spontano zauzima jednu stra
nu i podrava njene interese nasuprot drugima. Stoga, on kae,
kada je Henri III stao na stranu katolika umesto protestanata, tre
balo je da ima u vidu da je, uinivi to, jasno stavio do znanja da
je njegova mo takva da vie ne odgovara dravnom razlogu nego
jednostavno prati razloge jedne strane i, na taj nain, jasno daje
znak celome svetu, i velikaima i narodu, da je njegova mo slaba
i, posledino, da se mogu pobuniti.44
Dakle, pobune daju znake. One [takoe] imaju uzroke. Tu
takoe, na jedan sholastian i tradicionalan nain, Bejkon kae
sledee. Postoje dve vrste uzroka pobuna - materijalni uzroci i
Predavanje od 15. marta 1978. 279
* Izostavljena re.
280 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* U rukopisu, na strani 23, Fuko pie: S ta tis tik O poreklu ove reci, koja datira iz XVIII
veka, videti kasnije, u napomeni 61.
Predavanje od 15. marta 1978. 285
Napomene:
a to je definicija koja se potvruje u sluaju vlasti; jer je on upravo ono na osnovu ega
saznajemo sredstva i ono to nas ui njihovoj primeni, zarad postizanja mira i dobra
republike
10 Za ovo datiranje videti prethodno predavanje od 8. marta, napomena 24.
11 B. Chemnitz (Hippolithus a Lapide), Interets des Princes d A llemagne, izdanje iz
1712, t. I, str. 12 (latinski tekst izdanja iz 1647, str. 8). Nekoliko strana pre toga Kemnic
kritikuje Palacovu definiciju (dravni razlog je pravilo i mera uz pomo koje mi meri-
mo svaku stvar i koja ih [stvari] vodi ka cilju do kojeg se moraju dovesti) kao previe
generalnu i opskurnu da bi jasno objasnila prirodu dravnog razloga (ibid., str. 10;
izdanje iz 1647, str. 6-7). Fuko stoga opravdano tvrdi da Kemnic potvruje tu definiciju
samo u smislu usvajanja pogleda koji je bio stran akademskim debatama o znaenju
tog termina.
12 Paul Hay, marquis du Chastelet, Traitt de la politique de France, op. cit., izdanje
iz 1677, str. 13-14; Sredstva politike sastoje se upravo u posmatranju religije, bivajui
pravedna u svim stvarima, delujui na takav nain da ljudi mogu da se odre u vremenu
i u dravi siromatva i bogatstva, odravajui pravednu i hvale vrednu prosenost.
13 Prevod iz 1712, koji Fuko gore citira - odreeno politiko promiljanje koje
mora postojati u svim javnim poslovima, u svim savetima i planovima i koje mora is
kljuivo teiti ouvanju, poboljanju i srei drave, u ijoj slubi uvek moramo primeniti
najjednostavnija dostupna sredstva (op. cit., str. 12) - ovde se navodi latinski tekst koji
definie dravni razlog kao odreeni politiki ugao gledanja, na kojeg se, kao na pravilo,
svaka odluka i delovanje u republici poziva, kako bi se postigao vii cilj koji se sastoji
u bezbednosti i rastu republike (summum finem, qui est salus & incrementum Reipubli-
cae), koji se postie najsrenijim (felicius) i najdostupnijim sredstvima. Srea se stoga
odnosi na sredstva pre nego na ciljeve.
14 Videti prethodno predavanje.
15 Op. cit., I, 5 (De la ncessit & de lexcellence du gouvernement), str. 28-29.
16 Ibid., str. 31.
17 Videti: Makijaveli, Vladalac (franc, naslov Le Prince), poglavlja II-VII.
18 Videti prethodno predavanje od 8. marta, napomena.
19 Jean Sirmond (oko 1589-1649), Le Coup dEstat de Louis XIII, Paris, 1631.
Videti: E. Thuau, Raison dtat et Pense politique l poque de Richelieu, op. cit., str.
226-227 i 395. Ova satira je deo iz: Hay du Chastelet, Recueil de diverses pices pour
servir lHistoire [1626-1634], Paris, 1635.
20 G. Naud, Considrations politiques sur les coups d'tat, op. cit. (1667), pogl. 2,
str. 93 i 103 (ponovljeno izdanje iz 1988, str. 99 i 101). Videti: E. Thuau, op. cit., str. 324.
Node primenjuje sledeu definiciju dravnog udara, koju od samog poetka suprotstav
lja Boterovoj definiciji dravnog razloga: [...] koji se manje odnosi na moj pogled nego
na one koji ga definiu, excessum juris communis propter bonum commune [napomena:
zloupotreba opteg zakona zarad opteg dobra]; dravni udar [...] se moe podvesti
pod istu definiciju koju smo dali maksimama i dravnom razlogu, ut sint excessus ju
ris communis propter bonum commune. Ta definicija je preuzeta iz: Scipion Ammirato
(1531-1600), Discorsi sopra Cornelio Tacito, Firenza, G. Giunti, 1594. XII, 1 / Discours
politiques et militaires sur C. Tacite, prevod na francuski: L. Melliet, Rouen, Jacques Ca-
illove, VI, 7, str. 338: Dravni razlog nije nita drugo do obrtanje obinih razloga zarad
opteg dobra ili [...] veeg i univerzalnijeg razloga.
21 G. Naud, op. cit., str. 103 (izdanje iz 1988, str. 101), odmah posle definicije date
iznad: [...] ili da budem malo razumljiviji na francuskom, hrabre i neuobiajene akcije
koje vladalac mora sprovesti u tekim i oajnim okolnostima, naputanjem opteg zakona,
Predavanje od 15. marta 1978. 291
ak bez primene bilo koje metode ili oblika pravde, rizikujui pojedinane interese zarad
opteg dobra. Videti: E. Thuau, op. cit., str. 324.
22 B. Chemnitz, Interets des Princes d'Allemagne, t. I, str. 25-26: Dravni razlog
unutar ogranienja o kojima smo upravo govorili [religija, vernost, iskrenost i pravda]
ne prepoznaje nijedne druge: javne, partikularne ili osnovne zakone, ili koje god druge
vrste oni bili ne ometaju ga uopte; a kada je do spasenja drave, moe se hrabro rastati
od njih.
23 Ibid., str. 26: [...] nuno je da upravlja, ali ne sledei zakone nego nareujui
samim zakonima, koji se moraju prilagoditi sadanjem stanju drave, a ne drava za
konima.
24 G. Naud, Considrations politiques..., pogl. 5, str. 324-325 (ponovljeno izda
nje iz 1988, str. 163-164). Odeljak se bavi pravdom, drugom po redu vrlinom savet-
nika-ministra, zajedno sa vrlinom snage i razboritosti: Ali utoliko to je ta prirodna,
univerzalna, plemenita i filozofska pravda ponekad neupotrebljiva i nesprovodljiva u
praktinom svetu, u kojem veri juri germanaeque justitiae solidam & expressam effigiem
nullam tenemus, umbria & imaginibus utimur [nemamo vrstu i javnu efikasnost pravog
zakona i prave pravde, pa se koristimo njihovim senkama], esto e biti neophodno
da napravimo artificijelne, partikularne i politike vrste, napravljene i adaptirane po
trebama i nudi policije i drave, jer je dovoljno labava i meka da se prilagodi, poput
lezbejskog pravila ljudima i narodnoj slabosti, razliitim vremenima, ljudima, aferama
i nesreama. Videti takode: E. Thuau, Raison d'tat..., str. 323. Te formule, kako je
navedeno u: A. M. Battista, Morale prive et utilitarisme politique en France au XVIIe
sicle (1975), u: Ch. Lazzeri & D. Reyni, Le Pouvoir de la raison d'tat, Paris, PUF,
Recherches politiques, 1992, str. 218-219, skoro doslovno su preuzete iz: Charron, De
la sagesse (1601), Paris, Fayard (Corpus des uvres de philosophie en langue franai
se), 1986, III, 5, str. 626.
25 Cardin Le Bret (1558-1655), De la souverainet du roi, de son domaine et de sa
couronne, Paris, 1632; videti: E. Thuau, op. cit., str. 275-278 i 396 za preuzete citate (R.
von Albertini, Das politische Denken in Frankreich zur Zeit Richelieus, Giessen, Brhl,
1951, str. 181.
26 G. Naud, Considrations politiques..., pogl. 1, str. 15 (ponovljeno izdanje iz
1988, str. 76): Mnogi veruju da mudar i dobro savetovan vladalac ne treba da nareuje
u skladu sa zakonima, nego zakonima samim ukoliko to nuda trai. Da bismo postigli
pravdu u velikim zakonima, navodi aron, ponekad je nuno okrenuti se od nje u malim
stvarima i, kako bi se dostiglo dobro u svemu, dozvoljeno je uiniti nepravdu u sitnica
ma. Videti: E. Thuau, op. cit., str. 323. aronov citat je preuzet iz rasprave De la sagesse.
27 B. Chemnitz, Interets des Princes dAllemagne, t. 1, str. 27-28: Istina je da ti ljudi
ponekad uine nepravdu i da taj nain kanjavanja prestupnika nije dobar po sebi, jer
nevinost moe da postoji i medu krivima. Takode, taj postupak nije bio dugog trajanja i
sprovoen je samo onoliko koliko se mislilo da je nuno u vezi sa besom Saksonaca koji
se mogao unititi samo na taj neobian nain.
28 J. Genet, Violence et brutalit (uz referencu na Rote Armee Fraktion), Le
Monde, n 10137 (2. septembar 1977), str. 1-2. Tvrdei od samog poetka da su nasilje
i ivot otprilike sinonimni, ene pie: [...] proces suenja nasilju je brutalnost. I to
je brutalnost vea, suenje je ozloglaenije, a vie nasilja postaje hitno i nuno. to je
brutalnost bezuslovnija, nasilje ivota bie sve eljenije, ak nazvano heroizmom. Stoga
on zakljuuje prvi deo svog lanka: Andras Bader, Ulrika Majnhof [UIrike Meinhof],
Holger Majnes [Meines] i uopte R. A. F. su nas zaduili jer su uinili da razumemo, ne
samo recimo, nego njihovim delima, izvan zatvora i u njemu, da samo nasilje moe da
292 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
stavi taku na ljudsku brutalnost. Navoenje tog teksta je jo interesantnije jer moe
izgledati kao apologija terorizma ([re] terorizam [...] trebalo bi, takoe, ako ne i
vie, primenjivati na brutalnosti burujskog drutva) protiv uobiajenog leviarskog"
izdanka iz maja 1968, opisanog kao aneoski, duhovni i humanistiki heroizam, u
kome, pie ene, nije bilo dovoljno borbenosti - dok Fuko, nakon 1977, jasno izno
sei svoje neslaganje sa bilo kojim oblikom teroristike akcije (Nisam prihvatao tero
rizam i krv, nisam odobravao Badera i njegovu ekipu, kasnije e se poveriti Klodu Mo-
rijaku [Claude Mauriac], Videti: Cl. Mauriac, Le Temps immobile, Paris, Grasset, t. IX,
1986, str. 388; citirano u; D. Eribon, Michel Foucault, Paris, Flammarion, 1989, str. 276).
29 La Vrit prononant ses oracles sans flatteries, citirano u: E. Thuau, Raison
d tat..., str. 395: Nasilna del su brutalnost samo onda kada ih ini pojedinac po svom
hiru; kada ih ine mudri u saglasju - ona su dravni udari.
30 Jedanaestog septembra 1630. godine Rieljeovi protivnici, mislei da su pobe-
dili, iako se to nije dogodilo, ispali su budale. Luj XIII, koji je bio bolestan, obeao je
Mariji Medici (Maria Medici), Gastonu od Orleana (Gaston dOrlans) i Ani od Austri
je, koji su bili zajedno u savezu, da e otpustiti kardinala, ali nakon to se sastao s njim
u Versaju promenio je miljenje i predao mu njegove neprijatelje (Petit Robert des noms
propres, 1996, str. 630).
31 Mogua aluzija na hapenje princa od Kondea, koji je bio blizak frondi posle
mira u Rijeju 1649 godine.
32 Godine 1661, upravnik finansija od 1653, Nikola (Nicolas) Fuke (1615-1680?) je
zadobio udesno veliko bogatstvo. Optuen za proneveru, zatoen je u tamnici Pinjero
nakon dugog suenja obeleenog nepravilnostima.
33 Jean Racine, Andromaque (1668), u: Thtre complet, ur. Maurice Rat, Paris,
Garnier, 1960, str. 112-171.
34 Athalie (1691), ibid., str. 648-715.
35 Brnice (1671), ibid., str. 296-350.
36 Uporediti ove naznake sa onima koje je Fuko dao 1976. o politikoj funkciji ek-
spirovih, Kornejevih i Rasinovih tragedija (Il faut dfendre la socit, op. cit., predavanje
od 25. februara 1976.
37 G. Naud, Considrations politiques..., str. 105 (izdanje iz 1988, str. 101). Videti:
E. Thuau, Raison d'tat..., str. 324.
38 Fransis (Francis) Bejkon (1561-1626), baron od Verulama, kancelar u 1616,
uvar velikog peata u 1617, a onda veliki kancelar od 1618. do 1621, kada je, optuen
za primanje mita, uklonjen sa svih funkcija.
39 Da li je taj savet prihvaen? Bejkonovo uenje doivelo je veliku ekspanziju u
Francuskoj, sa prevodima del Essais (Aubier, 1979), La Nouvelle Atlantide (Payot,1983;
GF, 1995), Novum Organum (PUF, 1986), De dignitate et augmentis scientiarum / Du
progrs et de la promotion des savoirs (Gallimard, Tel, 1991) i La Sagesse des Anciens
(Vrin, 1997).
40 Taj esej, koji nije bio ukljuen u prva dva izdanja Essays (The Esayes or Counsels,
Civili and Morali, 1597. i 1612), pojavljuje se u treem izdanju objavljenom 1625. (Lon
don, John Haviland), tj. godinu dana pre Bejkonove smrti. Dalje u tekstu, citiraemo
francusko izdanje iz: Essais, M. Castelain, Paris, Aubier, 1979, str. 68-82.
41 Bacon, op. cit. (izdanje Castelain), str. 68-69: Pastiri su morali da poznaju ka
lendar oluja u dravi, koje su obino najvee onda kada se stvari uravnotee; prirodno,
oluje su najvee oko ekvinocija. I kao to tu postoje izvesna tiha probijanja vetra i tajan
stveno utanje mora pre oluje, tako je i u dravama.
42 Ibid., str. 70-71.
Predavanje od 15. marta 1978. 293
43 Ibid., str. 72-73: ,,S obzirom na to da kretanja najveih ljudi koji vladaju treba da
budu poput kretanja planeta pod primum mobile (po starom miljenju), to znai daje
svaki od njih noen brzo najviim pokretaem, a lagano kada sam sebe pokree. I stoga,
kada se veliki unutar svog pojedinanog kretanja kreu nasilno, [...] to je znak da su
orbite ispale iz okvira."
44 Ibid., str. 70-72/71-73. Aluzija na stav Katolike lige posle mira u Monsjeu
(1576) da je suenje bilo suvie naklonjeno hugenotima. To je primoralo Anrija 111 da
nastavi rat protiv njih, zato to su eleli da ga svrgnu sa trona u korist svog voe, vojvode
Anrija de Giza (Henri de Guise). Kralj ga je ubio 1588, dan nakon barikada u Parizu, gde
je Liga ustala u njegovu podrku.
45 Ta distinkcija se pojavljuje u manje sholastikom obliku u Bejkonovom origi
nalnom tekstu, gde se govori o objektima pobuna, a zatim (...) njihovim motivima.
ibid., str. 72-73.
46 Ibid., str. 74-75: [...] pobune koje dolaze iz stomaka su najgore.
47 Ibid.: 1 neka vladalac ne meri opasnosti od njih time, bez obzira na to da li su
pravedne ili nepravedne. Zato to bi za to bilo neophodno zamisliti ljude kao razumne,
one koji esto odbacuju sopstvenu hranu; niti pak time da li su patnje, zbog kojih ljudi
ustaju, u stvari velike ili male; jer su najopasnija nezadovoljstva tamo gde je strah vei
od oseanja.
48 Ibid., str. 72-73: [...] najsigurniji nain da se spree pobune (ukoliko vreme to
dozvoljava) jeste da se ukloni njihov predmet; jer, ukoliko je gorivo pripremljeno, teko
je predvideti kada e se pojaviti varnica koja e ga zapaliti. Postoje dve vrste predmeta
pobuna: veliko siromatvo i veliko nezadovoljstvo."
49 Ibid., str. 74-75: [...) naprotiv, smetajui ljudima, spaja ih i ujedinjuje u zajed
nikom cilju.
50 Ibid., str. 76-77: [...) mali broj ljudi, koji troi vie a zarauje manje, iskoria-
va naciju pre nego vei broj ljudi, koji ivi skromno, a stvara vie."
51 Ibid., str. 74-76/75-77.
52 U tekstu ne pie ba isto tako: tu vrstu ljudi [plemstvo] treba ili pokoriti i
predati dravi, na brz i istinski nain, ili ih suoiti sa drugima iz iste partije, koji im se
mogu suprotstaviti, i na taj nain unititi njihovu reputaciju. Predloena mera, kako
prethodna reenica pojanjava, stoga predstavlja zavaanje i slamanje svih frakcija a
ne pogubljenje voa.
53 Ibid., str. 76-80/77-81.
54 Ibid., str. 70-71: [...) kao to je Makijaveli dobro naveo, kada se vladaoci, koji
treba da budu roditelji svih, nagnu na jednu stranu i priklone joj se, to je onda poput
broda koji se prevrnuo usled prevelike teine na jednoj strani. Zatim sledi primer An
rija III.
55 Videti, meutim, str. 72-73 (u sluaju primera Anrija III): [...] kada je autoritet
vladaoca samo pomono sredstvo, postoje drugi oblici vezivanja koji su vri od njega,
pa su kraljevi skoro razvlaeni.
56 Videti: Vladalac, pogl. 9.
57 O opasnostima od zavera videti: ibid., pogl. 19.
58 Ibid., pogl. 15-19.
59 Videti: E. Thuau, Raison d Etat..., str. 169-178, o vladavini mislima po Rieljeu
i primeni principa vladati znai stvoriti verovanje (faire croire).
60 Fuko aludira na radove Vilijama Petija (1623-1684), osnivaa politike aritm e
tike (Political Arithmetick or a Discourse Concerning, The Extent and Value of Lands,
People, Buildings: Husbandry, Manufacture, Commerce, Fishery, Artizans, Seamen, Soldi-
294 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
ers; Publick Revenues, Interest, Taxes, Superlucration, Registries, Banks Valuation of Men,
Increasing o f Seamen, o f Militias, Harbours, Situation, Shipping, Power at Sea, &c. As the
same relates to every Country in general, but more particularly to the Territories o f His
Majesty of Great Britain, and his Neighbours of Holland, Zealand, and France, London, R.
Clavel, 1691; prevod na francuski: Dussauze & Pasquier, u: Les uvres conomiques de
William Petty, op. cit., 1.1, str. 263-348). Od 1652. do 1659, nakon ustanovljenja katastra
na ostrvu, Peti, zaposlen kao lekar u vladi Irske, bio je pozvan da podeli zemlju uzetu
od katolika i da je distribuira engleskim trupama i njihovim nadreenima. Na osnovu
tog iskustva nastao je njegov rad The Political Anatomy of Ireland (1671-72, London,
D. Brown, 1691. / LAnatomie politique de l'Irlande, u: uvres conomiques, t. I, str.
145-260).
61 O razvoju nemake statistike videti: V. John, Geschichte der Statistik, op. cit.,
str. 15-154. Najreprezentativniji radovi te tradicije su spisi H. Konringa (Conring) po
sveeni notitia rerum publicarum^ {Opera, t. IV, Braunschweig, F. W. Meyer, 1730) i
ogled Gotfrida Ahenvala (Gottfried Achenwall) - kojem dugujemo izum rei Statistik
1749. - Notitiam rerum publicarum Academiis vindicatam, Gttingen, J. F. Hager, 1748.
Videti: R. Zehrfel, Hermann Comings (1606-1681) Staatenkunde, Ihre Bedeutung f r
die Geschichte der Statistik unter besonderen Bercksichtigung der Conringischen Bevl
kerungslehre, Berlin-Leipzig, W. De Gruyter, 1926; F. Felsing, Die Statistik als Methode
der politischen konomie im 17. und 18. Jahrhundert, Leipzig, 1930.
62 Videti predavanje od 29. marta.
63 Taj koncept, koji datira jo od Tacita, u moderni politiki renik uveo je Boden
(Bodin, Methodus ad facilem Historiarum cognitionem, [Parisiis, Martinum Iuvenem],
1566, pogl. 6 I La Mthode de l'histoire, prevod na francuski: P. Mesnard, Paris, PUF,
1951, str. 349). Prvu vanu raspravu posveenu toj temi napisao je nemaki pravnik
Arnold Klapmar (Clapmar) (Klapmarijus [Clapmarius]), De arcanis rerum publicarum,
Bremen, 1605; ponovljeno izdanje: Amsterdam, Ludovicum Elzevirium, 1644.
64 Videti, na primer: Discours historique Monseigneur le Dauphin sur le Gou
vernement intrieur du Royaume, 1736: to su sile drave manje poznate, to zasluuju
vie potovanja (iz nepoznatog rukopisa kolbertijanske inspiracije, citirano prema: E.
Brian, La Mesure de l'tat, Paris, Albin Michel, Lvolution de lhumanit, 1994, str.
155). Ta tradicija tajnosti administracije, kako Brajan (Brian) pokazuje, protee se od
druge polovine XVIII veka.
65 Videti gore, napomena 13.
Predavanje od 22. marta 1978.
Dravni razlog (III). - Drava kao princip inteligibilnosti i kao cilj.
- Funkcionisanje tog razloga upravljanja: (A) U teorijskim tekstovi
ma. Teorija odravanja drave. (B) U politikoj praksi. Nadmetanje
izmeu drava. - Vestfalski sporazum i kraj Rimskog carstva. - Sila,
novi element politikog razloga. - Politika i dinamika sila. - Prvi teh
noloki skup karakteristian za novu vetinu upravljanja: diplomat-
sko-vojni sistem. - Njegov cilj: potraga za evropskom ravnoteom.
ta je Evropa? Ideja o ravnotei. - Njegova sredstva: (1) rat; (2)
diplomatija; (3) postavljanje trajnog vojnog dispozitiva.
295
296 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
* Fuko: vremenskoj.
Predavanje od 22. marta 1978. 303
cara, bilo Karla Velikog, bilo Barbarose, ili malog oveka koji je
izgoreo izmeu svog psa i svoje ljubavnice jednog majskog po-
podneva' u kancelariji. Evropa je nain da se Nemaka primora
da zaboravi Sveto rimsko carstvo. Stoga, ako se car nikada zaista
ne budi, ne bi trebalo da nas iznenauje kada Nemaka ponekad
ustane i kae: ,Ja sam Evropa. Ja sam Evropa jer ste vi eleli da
budem Evropa. I ona to kae upravo onima koji su eleli da ona
bude Evropa i nita osim Evrope, naime francuskom imperija
lizmu, engleskoj dominaciji ili ruskom ekspanzionizmu. Oni su
eleli da obavezom Evrope zamene u Nemakoj elju za Svetim
rimskim carstvom. Dobro, Nemaka stoga odgovara, nema
problema, jer e Evropa biti moje carstvo. Pravedno je da Evropa
bude moje carstvo, kae Nemaka, budui da ste stvorili Evropu
samo zato da nametnete dominaciju Engleske, Francuske i Rusije
nad Nemakom. Ne bi trebalo zaboraviti onu malu anegdotu iz
1871. godine, kada se Tje (Thiers) raspravljao sa nemakim pu
nomonikom koji se zvao, mislim, Ranke i kada mu je rekao: Ali
protiv koga se vi borite? Mi vie nemamo vojsku, niko vam se ne
moe suprotstaviti, Francuska je izmorena, Komuna je bila ko
nani udarac zadat mogunosti otpora, stoga - protiv koga vodite
rat? Ranke je odgovorio: Ali vidite, protiv Luja XIV.
Tree sredstvo tog diplomatsko-vojnog sistema za odranje
evropske ravnotee - prvo je bilo novi oblik, nova koncepci
ja rata, [drugo] je bilo diplomatsko sredstvo - tree sredstvo e
biti konstituisanje sledeeg osnovnog i novog elementa: razvitka
stalnog vojnog dispozitiva koji ukljuuje, [prvo], profesionaliza
ciju vojnika, utvrivanje vojne karijere; drugo, stalno naoruanu
strukturu koja slui kao okvir za izuzetne ratne regrutacije; tree,
infrastrukturu za podrku postrojenjima uporita i transporta;
i konano, etvrto, oblik znanja, taktike refleksije na vrste ma
nevara, ema napada i odbrane, ukratko - jednu u potpunosti
specifinu i autonomnu refleksiju o vojnim pitanjima i moguim
ratovima. Dakle, postoji jedno ispoljavanje te vojne dimenzije
koje se teko moe u potpunosti svesti samo na ratno delovanje.*
* Oigledan lapsus. Hitler je izvrio samoubistvo 30. aprila 1945. u podzemnom bunkeru
ispod kancelarije Rajha u Berlinu.
316 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
1 O toj kantovskoj ideji, kojom se Fuko ovde dosta slobodno koristi, videti: Critique
de la raison pure, I, II, Appendice la dialectique transcendantale: De lusage rgulateur
des ides de la Raison pure, prevod na francuski: A. Tremesaygues & B. Pacaud, Paris,
PUF, 1968, str. 453-454 (Imanuel Kant, Kritika istoga uma, BIGZ, Beograd, 1976, str.
391-405): [Transcendentne ideje] [...] imaju jednu izvanrednu i neophodno nunu
regulativnu upotrebu, koja se sastoji u tome to upuuju razum ka jednom odreenom
cilju, s obzirom na koji se linije pravaca svih njegovih pravila slivaju u jednu taku, koja
ipak slui tome da [...] pribavi najvee mogue jedinstvo pored najvee proirenosti
(str. 392).
2 Videti prethodno predavanje od 15. marta.
3 A. Palazzo, Discours du gouvernement et de la raison vraye d Estat (prevod na
francuski: Vallires), IV, 24, str. 373-374: Konano, dravni razlog je sama sutina
mira, pravilo ivljenja u miru i savrenstvo stvari
4 Videti prethodno predavanje od 15. marta.
5 Videti predavanje od 8. marta.
6 Videti prethodno predavanje od 15. marta.
7 Videti prethodno predavanje od 15. marta.
8 Maximilien de Bthune, baron de Rosny, duc de Sully (1559-1641), conomies
royales, ur. J. Chailley-Bert, Paris, Guillaumin, s. d. [pre 1820]. Videti napomenu 18.
9 Vestfalski mir, konano potpisan 24. oktobra 1648. godine u Minsteru, kojim
je okonan Tridesetogodinji rat u Evropi, bio je rezultat petogodinjih intenzivnih i
komplikovanih pregovora izmeu najveih evropskih sila. Istoriari razlikuju tri glavna
perioda: (1) od januara 1643. do novembra 1645, kada su proceduralna pitanja bila u
centru diskusije; (2) od novembra 1645. do juna 1647, kada su reeni mnogi proble
mi izmeu Nemaca i Holanana; (3) 1648, kada su potpisana dva sporazuma, izmeu
Svetog rimskog carstva i Francuske u Minsteru (Instrumentum Pacis Monsteriense) i
izmeu Svetog rimskog carstva i vedske u Osnabriku (Instrumentum Pacis Osnabru-
cense). Videti: G. Parker, La Guerre de Trente Ans. Drave carstva hoe da prepoznaju
teritorijalnu superiornost (Landeshoheit), koju je veliki broj njih ve itav vek zapravo
upranjavao u stvarnosti. Samo carstvo, otrgnuto od svog svetog karaktera, nastavilo je
da preivljava kao drava, ali po cenu nekih konstitutivnih promena. Za dalje razmatranje
tih taki videti: M. Stolleis, Histoire du droit public en Allemagne, 1600-1800, str. 335-343.
10 Sporazumi su, zapravo, uspeno sankcionisali priznavanje kalvinizma kao tree
legalne religije Rimskog carstva, pored katolicizma i luteranizma.
11 U zoru buenja politika (politiques) to je bio stav koji je ve usvojio Rielje
u pogledu vladarske kue panije, to se zavrilo ulaskom u otvoreni rat 1635. godine.
Interesi drava koji povezuju vladare su drukiji od interesa za spasenje naih dua
(Rielje, u: D. L. M. Avenel, ur., Lettres, Instructions diplomatiques et Papiers d tat du
cardinal du Richelieu, t. I: 1608-1624, Paris, Imprimerie impriale, 1854, str. 225). Ta
politika, u ijoj osnovi stoji samo kriterijum interesi drave, nala je svoju prvu od-
branu u delu: Henri de Rohan, De lintrt des princes et des tats de la chrtient, Paris,
1638; ur. Ch. Lazzeri, Paris, PUF, 1995. Videti: F. Meinecke, Lide de la raison d tat
dans lhistoire des Temps modernes, knjiga I, pogl. 6: La doctrine des intrts des tats
dans la France de Richelieu (o Rohanu videti str. 150-180).
12 Taj konflikt, u kojem su bile suprotstavljene Francuska i panija naspram evrop
ske koalicije (Quadruple-Alliance), trajao je od 1701. do 1714, praen dolaskom Filipa
318 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
V, unuka Luja XIV, na panski tron, zavren je sporazumima u Utrehtu i Ratatu. Vi-
deti: L. Donnadieu, La Thorie de lquilibre. tude d histoire diplomatique et de droit
international, doktorska teza na politikim naukama (Univerzitet Eks Marselj), Paris, A.
Rousseau, 1900, str. 67-79.
13 Tridesetogodinji rat (1618-1648), koji je postepeno pretvorio Nemaku u boj
no polje Evrope (vedska ulazi u rat 1630, Francuska, nakon skrivenog rata, 1635),
bio je istovremeno i graanski rat i prvi veliki meunarodni konflikt u XVII veku koji
je uveo logiku sile u igru. O Vestfalskom miru, kojim je rat zavren, videti napomenu 9.
14 Gotfrid Vilhem (Gottfried Wilhelm) Lajbnic (1646-1717), pravnik, matemati
ar, filozof i diplomata, autor Eseja o teodiceji (1710) i Monadologije (1714). O sili kao
fizikoj ekspresiji zajednitva supstance videti posebno: Specimen dynamicum (1695),
ur. H. G. Dorsch, Hamburg, F. Meiner, 1982. Lajbnic je istovremeno autor istorijsko-po-
litikih spisa, videti: Opuscules contre la paix de Ryswick, u: Die Werke von Leibniz gemss
seinem handschriftlichen Nachlass in der Bibliothek zu Hannover, Hannover, Klindworth,
1864-1884, vol. VI, sect. B. O Lajbnicovoj dinamici videti: M. Guroult, Leibniz. Dyna
mique et mtaphysique, Paris, Aubier-Montaigne, 1967; W. Vois, Leibnizs model of
political thinking, Organon, 4, 1967, str. 187-205. O pravno-politikim implikacijama
njegovih metafizikih posledica videti: A. Robinet, G. W. Leibniz. Le meilleur des mon
des par la balance de lEurope, Paris, PUF, 1994, pogotovo str. 235-236: ta je ravnotea
Evrope? Da li je to ideja politiko-vojne fizike nacija u kojoj se razne antagonistike sile,
upotrebljene u smislu nasuminog nasilja, sudaraju sa nekim drugima, ili protiv nekih
drugih. [...] Ravnotea Evrope nije problem statike, nego dinamike.
15 Sto godina, ukoliko se uzme period koji poinje od Augzburkog mira (1555),
koji je priznavao pravo svake drave u Svetom rimskom carstvu da sprovodi svoju religi
ju, katoliku ili protestantsku, koju je priznavala - princip koji e se kasnije nazvati cujus
regio, ejus religio - ime je osvetan kraj srednjeg veka, sve do Vestfalskog mira (1648).
16 Francesco Guicciardini (1483-1540), Storia d Italia, I, 1, Firenza, Lorenzo
Torrentino, 1561. (nepotpuno izdanje); Genve, Stoer, 1621; ponovljeno izdanje: Tori
no, Einaudi, 1970, ur. Silvana Seidel Menchi, str. 6-7: E conoscendo ehe alla republica
fiorentina e a s proprio sarebbe molto pericoloso se alcuno de maggiori potentati am-
pliasse pi la sua potenza, procurava con ogni studio che le cose dTtalia in modo bilan-
date si mantenessino che pi in una che in unaltra parte non pendessino: il che, senza la
conservazione della pace e senza vegghiare con somma diligenza ogni accidente bench
minimo, succedere non poteva. / Histoire d Italie, prevod na francuski: J.-L. Fournel
& J.-C. Zancarini, Paris, Robert Laffont, Bouquins, 1996, str. 5: I znajui da bi bilo
veoma opasno po Firentinsku republiku i za njega samog ukoliko bi neko od monijih
uveavao svoju mo i dalje, on (Lorenco Di Medici [Lorenzo de Medici]) je pokuao
da na svaki nain odri ravnoteu u italijanskim aferama kako se one ne bi nagnule na
jednu ili drugu stranu; to ne bi moglo da bude postignuto bez ouvanja mira i bez m ar
ljivog nadzora i najmanjeg dogaaja.
17 Videti: Recueil des instructions donnes aux ambassadeurs et ministres de France,
depuis les traits de Westphalie jusqu la Rvolution franaise, XXVIII, tats allemands,
t. 1: Llectorat de Mayence, G. Livet, Paris, CNRS, 1962; t. 2: Llectorat de Cologne, 1963;
t. 3: Llectorat de Trves, 1966. Videti, takoe, zbirku Acta Pacis Westphalicae, objavljivanu
od 1970, ur. K. Repgen, u okviru Nordrhein-Westflische Akademie der Wissenschaften
(Serie II, Abt. B: Die franzsischen Korrespondenzen, Mnster, Aschendorff, 1973).
18 Maximilien de Bthune, baron de Rosny, duc de Sully, Mmoires des sages et
royales (Economies dEstat, domestiques, politiques et militaires de Henri le Grand, Paris
(Nouvelle Collection des mmoires pour servir lhistoire de France, ur. Michaud &
Predavanje od 22. marta 1978. 319
Poujoulat), t. 2, 1837, pogl. 2, str. 355b-356a. Videti: E. Thuau, Raison d tat et Pense
politique l poque de Richelieu, op. cit., str. 282, koji upuuje na: Ch. Pfister, Les
(Economies royales de Sully et le Grand Dessein de Henri IV Revue historique, 1894.
(t. 54, str. 300-324, t. 55, str. 67-82 i 291-302, t. 56, str. 39-48 i 304-339). Izraz veliki
dizajn (magnifique dessein) navodi L. Donnadieu, La Thorie de Tquilibre..., str. 45, u
sledeem izvodu iz: (Economies royales (Petitot, VII, 94): Nainiti svih petnaest glavnih
sila hrianske Evrope priblino jednakim po snazi, kraljevstvu, bogatstvu, protezanju
i dominaciji i dati im dobro podeene i umerene granice i ogranienja tako da one ije
e elje i pohlepa biti najvee i najambicioznije ne pomisle o proirenju, a da druge ne
budu uvredene, ljubomorne ili u strahu da e biti potlaene.
19 Videti drugi i trei kraljev dizajn koji iznosi Sili, op. cit., str. 356a: [...] povezati
to je vie mogue suverenove moi sa njegovim dizajnom da se smanje sve te nasledne
monarhije na gotovo jednake snage, koliko u pogledu veliine drava toliko i u pogledu
bogatstva, tako da one koje imaju previe ne misle o tlaenju slabih, a ove druge da se
ne plae tlaenja monih; [...] pokuati uspostaviti izmeu petnaest dominacija, od
kojih se hrianska Evropa mora napraviti, neka dobro prilagoena ogranienja izmeu
onih koje se meusobno granie, i regulisati ravnopravno raznolikosti njihovih prava i
zahteva tako da oni moda nikada ponovo ne postanu stvar spora.
20 O tom pitanju videti Donadjeovu (Donnadieu) tezu, to je glavni Fukoov izvor.
Videti: E. Thuau, Raison d tat..., str. 307-309, i lanak G. Celera (Zeller) na koji upu
uje Tio (Le principe d quilibre dans la politique internationale avant 1789, Revue
historique, 215, januar-m art 1956, str. 25-27).
21 Kristijan fon (Christian von) Volf, Jus gentium methodo scientifica pertracta-
tum, Halle, Rengeriana, 1749, pogl. VI, 642, citirano u: L. Donnadieu: La Thorie de
Tquilibre..., str. 2, n. 5, u kojoj dodaje: Taleran [Talleyrand] je blizak Volfu: Ravnotea
je odnos izmeu recipronih sila otpora i agresije razliitih politikih tela (Instruction
pour le congrs de Vienne, Angeberg, str. 227).
22 G. Duby, Le Dimanche de Bouvines, Paris, Gallimard (Trente journes qui ont
fait la France), 1973, str. 144-148.
23 C. von Clausewitz, Vom Kriege, ur. W. Hahlweg, Bonn, Dmmlers Verlag, 1952,
knjiga I, pogl. 1, 24 / De la guerre, Paris, Minuit, 1955; prevod na francuski: De Vatry,
izmenjeno i dopunjeno izdanje, Paris, Lebovici, 1989. Uporediti tu analizu sa onom
iz predavanj 1975-1976, Il faut dfendre la socit, op. cit., str. 146-147 (Fuko po-
menutu izjavu analizira u tim predavanjima, ne kao produetak novog diplomatskog
razloga ve kao obrt odnosa izmeu rata i politike koji su u XVII i XVIII veku definisali
istoriari rasnog rata).
24 O tom izrazu videti deklaraciju vladara Svetog rimskog carstva (dvadeset trea
opservacija u odgovoru na cirkularno pismo koje su poslali francuski punomonici 6.
aprila 1644, pozivajui ih da poalju predstavnike na konferenciju u Minster), citirano
u: G. Livet, Lquilibre europen, Paris, PUF, 1976, str. 83: Videli smo upisivanja, por
trete francuskog kralja, gde je on imenovan kao osvaja univerzuma, videli smo sledeu
misao u njegovim kanonima, poslednji razlog kraljeva, koja u potpunosti izraava njegov
uzurpirajui duh.
25 ,,U Minsteru, uz papinog predstavnika i predstavnika Venecije, pored sila iz rata
u Nemakoj [Francuske i vedske], uestvovali su i panija, Ujedinjene provincije, Por-
tugalija, Savoja, Toskana, Mantova, vajcarski kantoni i Firenca (G. Livet, La Guerre de
Trente Ans, Paris, PUF, 1963, str. 42).
26 Emerik Kruse (Emeric Cruc, Emery La Croix [Emeri la Kroa], 1590?-1648),
Le Nouveau Cyne, ou Discours d Estat reprsentant les occasions & moyens d tablir une
320 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
paix generalle & la libert du commerce par tout le monde, Paris, Jacques Villery, 1623,
ponovo objavljeno 1624; ponovljeno izdanje; Paris, EDHIS (ditions dhistoire sociale),
1976. Videti: L.-P. Lucas, Un plan de paix gnrale et de libert du commerce au XVIIe
sicle, Le Nouveau Cyne d Emeric Cruc, Paris, L. Tenin, 1919; H. Pajot, Un rveur de
paix sous Louis XIII, Paris, 1924; E. Thuau, Raison dtat..., str. 282. Kruse ne govori o
drutvu naroda, nego o ljudskom drutvu (Le Nouveau Cyne..., uvod): [...] ljud
sko drutvo je telo u kojem svi lanovi poseuju saoseanje, takvo da je mogue da se
boljke jednog ne prenesu na druge (ibid., str. 62).
27 Ibid., uvod: [...] ta mala knjiga sadri optu politiku, jednako korisnu za sve
narode, i prijatnu onima koji imaju neto svetlosti u razumu (videti poetak teksta na
86. strani).
28 Fuko e se vratiti na pitanje policije u sledeem predavanju, ali ne i na Kruseovu
analizu tog pitanja.
29 Le Nouveau Cyne..., str. 61: Najprikladnije mesto za takav skup jeste teritorija
Venecije, zato stoje ona neutralna i indiferentna prema svim vladarima: takode, blizu je
najuvenijim monarhijama sveta, papinoj, dvaju careva i kralja panije.
30 Veoma slobodna interpretacija Kruseovog teksta. Videti: ibid., str. 78: [...] nita
ne moe da prui sigurnost nekom carstvu osim opteg mira, glavne pobude koja potie
od ogranienja monarhija, tako da je svaki vladar ogranien na zemlje koje poseduje u
sadanjosti i koje nee prekoraiti bez obzira na zahteve. A ukoliko je uvreden takvom
regulacijom, neka razmisli o tome da su granice kraljevstava i vlastelinstava u ruka
ma Boga, koji ih oduzima i daje onda i tamo gde njemu izgleda dobro. To potovanje
statusa kvo, u skladu sa boanskom voljom, veoma je daleko od dinamikog principa
ravnotee.
31 an-ak (Jean-Jacques) Birlamaki (1694-1748), Principes du droit de la natu
re et des gens, deo IV, pogl. II, posthumno izdanje, De Felice, Yverdon, 1767-1768, 8
tomova; novo izdanje, revidirao i ispravio M. Dupin, Paris, B. Ware, 1820, 5 tomova,
citirano u: L. Donnadieu, La Thorie de lquilibre..., str. 46, koji navodi: Birlamakijeve
ideje nalaze se, re po re, u: Vattel, Droit des gens". Videti: E. de Vattel, Le Droit des
gens, ou Principes de la loi naturelle..., III, 3, 47 (De lquilibre politique), London,
1758, t. 2, str. 39-40.
32 Kako Donadje razjanjava u: La Thorie de lquilibre..., str. 27, n. 3: Vestfalski
mir je uspostavio delovanje ambasadora. Zbog toga je njihov uticaj na ravnoteu veliki."
33 O Vestfalskom miru, koji je u stvarnosti ukljuivao vie sporazuma, videti iznad
u ovom predavanju, napomena 9.
Predavanje od 29. marta 1978.
Drugi tehnoloki skup karakteristian za novu vetinu upravljanja
prema dravnom razlogu: policija. Tradicionalna znaenja te rei
sve do XVI veka. Njen novi smisao u XVII i XVIII veku: kalkulacije
i tehnika koje su inile moguom dobru upotrebu dravnih sila. -
Trostruka veza izmeu sistema evropske ravnotee i policije. - Tirk
de Majem (Turquet de Mayerne), Aristodemokratska monarhija (La
Monarchie aristodemocratique). - Kontrola ljudske aktivnosti kao
konstitutivni element sile drave. - Predmeti policije: (1) broj graa
na; (2) nunosti ivota; (3) zdravlje; (4) poslovi; (5) koegzistencija i
cirkulacija ljudi. - Policija kao vetina upravljanja ivotom i blago
stanjem stanovnitva.
321
322 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
pre ojaa nego ugrozi red u odreenoj dravi, ime se onda zapra
vo policija bavi? Posluiu se tekstom na koji sam ve upuivao, a
to je veoma rani tekst, napisan tano na poetku XVII veka, koji je
neka vrsta utopije upravo onoga to bi Nemci odmah nazvali Po-
lizeistaat, policijskom dravom, a za ta Francuzi nisu imali re.
Tu utopiju policijske drave napisao je 1611. godine Tirk de Ma
jem. U tom tekstu, nazvanom Aristodemokratska monarhija, on
poinje definicijom policije kao sve ono to daje [ve sam citirao
ovo mesto; Fuko] ukras, oblik i rasko gradu.15 To je red svega
to se moe videti u gradu.16 Posledino, na tom nivou, policija je
upravo vetina upravljanja u celini. Za Tirka de Majerna, vetina
upravljanja i delatnost policije su ista stvar.17 Meutim, ukoliko
elimo da znamo kako se zapravo sprovodi policija, on tvrdi da
svako dobro upravljanje treba da sadri etiri velike kancelarije i
etiri velika slubenika:18kancelara, koji se bavi pravdom, pozor
nika, koji se bavi vojskom, i nadzornika, koji se bavi finansijama
- sve to su ve postojee institucije - ukljuujui etvrtog velikog
slubenika koji e biti, kako on kae, komesar [Conservateur]
i generalni reformator policije. Koja je njegova uloga? Njegova
uloga je da odrava [i citiram; Fuko] posebne prakse umereno-
sti, dareljivosti, lojalnosti, industrije i dobrog domainstva kod
ljudi.19Vratiu se na to ubrzo.
Postavlja se sledee pitanje: U razliitim regionima i provin
cijama u dravi, ko e slediti naredbe tog velikog slubenika, tog
policijskog komesara, koji je samim tim na istom nivou kao kan
celar i nije pod nadzorom? U svakoj provinciji postojae etiri
kancelarije pod nadlenou komesara, koje e stoga biti direk
tne filijale i podreene policijskom komesaru. Za ta je na prvom
mestu odgovorno ono to, striktno govorei, nosi naziv policijski
biro? Prvo, za obuku dece i mladih ljudi. Policijski biro mora-
e da osigura da deca postanu pismena, i Tirk de Majern kae
da pismenost ukljuuje sve to je neophodno da se popune sve
funkcije u kraljevstvu i stoga sve to je potrebno za sprovoenje
pojedinih funkcija u kraljevstvu.20Oigledno, morae da se naue
posveenosti i morae konano da prou vojnu obuku.21 Stoga e
policijski biro, koji se bavi obukom dece i mladih ljudi, takoe
morati da se bavi i profesijom svakog od njih. to e rei, kada
330 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
jedince, a vraa se na dravu kao rastui skup sila, ili sila koje
se razvijaju, putem ivota pojedinaca, koji e sada za dravu biti
dragoceni prosto kao ivot. To je sutinski ve bilo uspostavlje
no; bilo je dobro poznato da je kralj, suveren, bio onoliko moan
koliko je subjekata imao. Taj krug proimae ivote pojedinaca,
ali e takoe proimati i njihove bolje od pukog ivota, to jest
ono to je tada nazivano ugodnostima [commodit] ljudi, njihove
prijatnosti ili ak njihovu sreu. to e rei, taj krug, sa svime to
to podrazumeva, znai da e policija morati uspeno da povee
zajedno dravnu snagu i individualnu sreu. Ta srea, kao bo
lje od pukog ivota pojedinca, mora na neki nain biti ucrtana i
konstituisana u ono to je korisno za dravu: uiniti ljudsku sreu
dravnom koristi, uiniti ljudsku sreu samom snagom drave.
Zbog toga u definicijama policije na koje sam upravo aludirao
postoji element sa kojim treba biti vrlo oprezan, a to je ljudska
srea. Delamar, na primer, tvrdi da se jedini predmet kojim se
policija bavi sastoji u voenju oveka do najpotpunije sree koju
on moe uivati u ovom ivotu.43 Ili opet, Hohental, u prvom
delu definicije koju sam ve citirao,44kae da je policija skup sred
stava koja obezbeuju reipublicae splendorem, rasko republike,
et externam singulorum civilium felicitatem, i spoljanju sreu
svakog pojedinca.45 Rasko republike i srea svakoga. Iskoristi-
u ponovo Fon Justijevu osnovnu definiciju, koja je, jo jednom,
najjasnija i najbolje artikulisana, najvie analitika. On kae: Po
licija je skup zakona i regulativa koje se tiu unutranjosti drave
i koje nastoje da ojaaju i uveaju njenu mo, da dobro iskoriste
njene sile - to sam ve citirao - ,,i konano da dovedu do sre
e subjekata.46 Ta veza izmeu ojaavanja i uveavanja dravnih
moi, dobrog korienja njenih sila i obezbeivanja sree njenim
subjektima jeste ono to je specifino za policiju.
Postoji re koja jo bolje od rei prijatnost, ugodnost ili srea
oznaava ono ime se policija bavi. Retko se moe nai pre kraja
XVIII veka. Meutim, koristila se poetkom XVII veka, ali, to je
veoma jedinstveno, kako mi se ini, ostala je bez ponovne upotre
be u francuskoj literaturi, iako se moe videti njen eho i kako je
vodila nizu zaista osnovnih problema. Re se nalazi u Montkre-
338 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Napomene:
1 Videti definiciju koju Fuko daje 1976. godine u: La politique de la sant au XVI-
II' sicle, str. 17: Sve do kraja antikih reima pojam policija nije oznaavao (bar ne
iskljuivo) instituciju policije u modernom smislu; policija je sklop mehanizama koji
slue za obezbeivanje reda, ispravno kanalisanje rasta bogatstva i uslova za ouvanje
zdravlja uopte (zatim sledi kratak opis Delamarovog traktata). Fukoovo interesova-
nje za Delamara see sve do ezdesetih. Videti: Histoire de la folie..., op. cit., izdanje iz
1972, str. 89-90.*
* U rukopisu, str. 28, Fuko dodaje: ,,'Dobro [bien] u definiciji upravljanja koju daje Sveti
Toma - koje podrazumeva da ljudi vode sami sebe dobro [bien] tako da su u mogunosti
da dou do vrhovnog dobra [bien] - u potpunosti menja znaenje.
Predavanje od 29. marta 1978. 339
nomie, die Verwaltung der Bergwerke, das Forstwesen und dergleichen mehr, in so fern
die Regierung ihre Vorsorge darber nach Maagebung des allgemeinen Zusamme
nhanges der Wohlfahrt des Staats einrichtet, zu der Policey zu rechnen / lments
gnraux de police, delimian prevod na francuski: Eidous, Paris, Rozet, 1769, uvod,
2 (uzimajui u obzir policiju u irokom smislu): [...] u naziv policije mi ukljuujemo
zakone i regulacije koji se tiu unutranjosti drave i koji nastoje da ojaaju i uveaju
mo drave i naine dobru upotrebu njenih sila, da obezbede sreu njenim subjektima,
reju - trgovina, finansije, poljoprivreda, rudarstvo, ume, drvee itd., s obzirom na
injenicu da srea drave zavisi od mudrosti kojom su sve te stvari vodene.
9 Na Bekom kongresu, od septembra 1814. do juna 1815, konani akt od 9. juna
1815. okupio je zajedno razliite ugovore koje su potpisale velike sile, videti predavanje
od 1. februara, napomena 9. Sveta alijansa, zakljuena u septembru 1815, bila je na
prvom mestu pakt religiozne inspiracije koji su potpisali ruski car Aleksandar I, car
Austrije Franc I i kralj Pruske Frederik Vilhelm III radi odbrane zapovesti pravde, hri-
anskog dobrotvorstva i mira, ,,u ime svetog i nevidljivog Trojstva. Meternih (Metter
nich), koji ga je smatrao ispraznim i zvunim spomenikom, bio je u stanju da ga pre
tvori u sredstvo ujedinjavanja saveznikih moi protiv liberalnih i nacionalnih pokreta.
Pakt se raspao 1823, nakon kongresa u Veroni i francuske ekspedicije u paniju.
10 O uenju o Polizeiwissenschaft u Nemakoj u XVIII veku videti predavanje od
11. januara, napomena 25. Videti: M. Stolleis, Histoire du droit public en Allemagne,
1600-1800, str. 562-570.
11 O toj bibliografiji videti: M. Humpert, Bibliographie des Kameralwissenschaften,
Kln, K. Schrder, 1937, koja see do XVI veka. Autor navodi vie od 4.000 naslova,
od 1520. do 1850. godine, pod naslovima nauka o policiji u irem smislu i nauka o
policiji u striktnom smislu. Videti takoe: A. W. Small, The Cameralists, op. cit. (videti
predavanje od 11. januara, napomena 25); H. Maier, Die ltere deutsche Staats- und
Verwaltungslehre, Neuwied-Berlin, H. Luchterhand, 1966 (znaajno proireno izdanje:
Mnchen, DTV, 1986), i: P. Schiera, II Cameralismo e lssolutismo tedesco.
12 Fenelon, Fransoa de Salinjak de la Mot (Franois de Salignac de La Mothe,
1651-1715), uitelj vojvode od Burgonje od 1689. do 1694. Fuko, bez sumnje, aludira
na Examen de conscience sur les devoirs de la royaut (prvo, posthumno izdanje objav
ljeno pod naslovom Direction pour la conscience dun roi, Den Haag, Neaulme, 1747) u:
uvres de Fnelon, Paris, Firmin Didot, 1838, t. 3, str. 335-347.
13 Videti kasnije u ovom predavanju.
14 Antoyne de Montchrtien (Montchrestien, 1575-1621), Trait de Vconomie
politique (1615), ur. Th. Funck-Brentano, Paris, E. Plon, 1889, knjiga I, str. 25: Severni
narodi bolje koriste policijsku dravu (Testat de la police) nego mi danas i bolje je regu-
liu nego mi.
15 Videti napomenu 5 ovog predavanja.
16 Ibid.
17 Videti: L. Turquet de Mayerne, La Monarchie aristodmocratique, knjiga IV, str.
207: [...] na nju [policiju] svodi se sve to se misli ili govori s obzirom na vladavinu:
proimanje policije oigledno je kroz sve nekretnine i stanja osoba, i u svemu to ona
planira, radi, odrava i veba.
18 Ibid., knjiga I, str. 14.
19 Ibid., str. 15.
20 Ibid., str. 20: [...] obezbediti na odgovarajui nain sve funkcije, za ta je neop
hodno zaposliti obrazovane ljude.
21 Ibid., str. 19-20.
Predavanje od 29. marta 1978. 341
22 Ibid., str. 14: To jest, bogati, sa velikim prihodima, trgovci i biznismeni, umet-
nici, a za poslednje i najnie - radnici i manuelni radnici.
23 Ibid., str. 22: Svi oni zajedno, koji su napunili 25 godina, rnorae da se pojave
pred njima [rektorima policijskog biroa] u svakoj oblasti da izjave kojim zanimanjem
bi voleli da se bave i da se upiu u jednu od klasa, s obzirom na njihova sredstva, ivlje
nje i industriju, bez obzira na sramotu. Oni koji ne budu uneti u registre biroa nee se
smatrati graanima, ve ljamom od ljudi, prevarantima i onima bez asti; lienim svih
privilegija dobre sudbine
24 Ibid., str. 23.
25 Ibid., str. 24-25: Ti javni rektori bavie se takode i svakoga trenutka javnim
zdravljem i, u vremenima zaraze, pomagae bolesnima i leiti nesree prouzrokovane
takvom katastrofom. [...] Poari i velike i male poplave takode e spadati u njihovu nad
lenost i brigu zato to oni izazivaju osiromaenje i porast siromatva i nematine ljudi.
26 Ibid., str. 24.
27 Videti: ibid., str. 25: biro za trite (,,le Bureau des Marehans).
28 Ibid., str. 25-26.
29 Ibid., str. 14: [...] zbog kvaliteta svake klase [pet klasa ili redova ljudi], koji su
isto lini, vie nije re o plemenitosti ili prostoti, ve o sredstvima i nainima koji se
moraju sprovesti i nadzirati u republici.
30 Ibid., str. 19.
31 Klod Fieri (Claude Fleury, 1640-1723), svetenik i istoriar, asistent i lini ui
telj kraljeve dece u Fenelonu - ne srne se pomeati sa kardinalom Flerijem, koji je ta
kode bio uitelj Luja XV. Autor je mnogih del, od kojih je najpoznatije Institutions du
droit franais, Paris, 1692, 2 toma. Videti: R. E. Wanner, Claude Fleury (1640-1723) as
an Educational Historiographer and Thinker, Den Haag, M artinus Nijhoff, 1975, a o nje
govim aktivnostima kao publiciste: G. Thuillier, conomie et administration au Grand
Sicle: labb Claude Fleury, La Revue administrative, 10, 1957, str. 348-573, i od istog
autora: Comment les Franais voyaient ladministration au XVIIIe sicle: le Droit public
de la France de labb Fleury ibid., 18, 1965, str. 20-25.
32 Nismo uspeli da pronaemo ovaj i prethodni citat u jedinom nama poznatom
izdanju Avis au Duc de Bourgogne, u: Opuscules, Nmes, P. Beaume, 1780, t. 3, str. 273-
284. Videti, meutim: Fleury, ibid., str. 252: Broj ljudi, a ne prostiranje zemlje je ono
to ini snagu drave. Bilo bi bolje zapovedati stotinama ljudi na plodnom ostrvu od
dve milje nego biti sam na ostrvu od dve stotine milja; stoga, bie snaniji onaj koji
zapoveda sa sto hiljada ljudi na ostrvu od deset milja nego onaj koji ima dvesta hiljada
ljudi razbacanih na hiljadu milja.
33 P. C. W. von Hohenthal, Liber depolitia, pogl. 1,1: De copia civium ( VIII-IX),
str. 17-28.
34 C. Fleury, Avis au Duc de Bourgogne, str. 277: Vladar je otac: on hrani svoju
decu, trai sredstva koja snabdevaju ljude hranom, odeom, mestom stanovanja, gre-
janjem. Namirnicama: penicom i drugim itom, povrem, voem: navodi radnike,
najneophodnije od svih subjekata, da mnogo rade, da ive sa malo, obino dobre lju
de: najasnije sredstvo sticanja je poljoprivreda: namirnica korisnih za ivot nikada ne
moe biti previe.
35 Ibid.: Ponovno naseljavanje sela i poveanje broja ljudi na selima smanjenjem
Taille (direktan porez na zemlju koji su plaali seljaci i neplemii u starom reimu [An
cien Rgime] u Francuskoj, prim, prev.), vojske itd.
36 Videti predavanje od 18. januara.
37 Mark-Rene de Vojer (Marc-Ren de Voyer), markiz dA renson (1652-1721),
otac autora Mmoires (videti: Naissance de la biopolitique, op. cit., predavanje od 10.
342 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
januara 1979, str. 22). Doao je u Reni kao generalni porunik policije 1697, a onda
preuzeo funkciju predsednika vea za finansije i uvara peata (1718). Citirana fraza je
preuzeta iz pisma od 8. novembra 1699, citiranu u: M. de Boislisle, Correspondance des
Contrleurs gnraux, t. II, n 38, koju je ponovio E. Depitr u svom uvodu u: Herbert,
Essai sur la police gnrale des grains, op. cit., izdanje iz 1753, str. v [videti predavanje od
18. januara, napomena 7].
38 Videti: C. Fleury, Avis au Duc de Bourgogne, str. 378: Voditi rauna o isto
i gradova, spreavati irenje zaraznih bolesti; osigurati dobar vazduh i dobru vodu u
izobilju.
39 Jean Domat (an Doma, pravnik, jansenist, kraljev advokat u strunom sudu u
Klermonu, 1625-1696), Le Droit public, suite des Loix civiles dans leur ordre naturel, Pa
ris, J.-B. Coignard, 2 toma, 1697. (drugo izdanje u 5 tomova, 1697); ponovljeno izdanje:
Paris, 1829, Bibliothque de philosophie politique et juridique, Presses universitaires
de Caen, 1989, knjiga I, naslov VIII: 0 policiji koja se bavi morima, rekama, mostovi
ma, putevima, javnim trgovima, glavnim putevima i drugim javnim mestima: i koja se
bavi rekama i umama, lovom i ribolovom. '
40 Ibid., 16972, t. IV, str. 224-225: [...] s obzirom na upotrebu te druge vrste stvari
[stvari koje proizvodi ovek, poput hrane, odee, mesta stanovanja] koje su neophodne
drutvu i ovek ih moe imati i koristiti jedino upotrebom puteva koji trae razliite
veze i komunikacije izmeu njih, ne samo od jednog do drugog mesta, nego od svake
drave do neke druge, i izmeu najudaljenijih nacija. Olakavanje komunikacije om o
guava Bog putem prirode i ovek putem policije.
41 U skupu rukopisa o policiji na koje je ve ranije upueno (ovo predavanje, na
pomena 2), Fuko citira Delamara o ideji da se policija bavi drutvom: Policija u
svom okviru obuhvata sve stvari koje slue kao osnov i pravilo za drutva koja su ljudi
meusobno ustanovili. I dodaje: ,,U skupu pojedinaca postoje veze koegzistencije, to
znai da oni ive i stanuju zajedno. Ukratko - stanovnitvo.
42 L. Turquet de Mayerne, La Monarchie aristodmocratique, knjiga I, str. 4: [...]
bez te komunikacije prenosa i odravanja, to je ispravno nazvano policijom, sigurno je
da bismo bili lieni humanosti i, tavie, saaljenja, mizerno bismo stradali kroz posr
nua i nikada ne bismo voleli niti inili dobro na ovom svetu.
43 N. Delamare, Trait de la police, op. cit., 1.1, izdanje iz 1705, uvod bez oznaenih
stranica [str. 2].
44 Videti 6. napomenu ovog predavanja, gde se nalazi ceo citat na latinskom.
45 P. C. W. von Hohenthal, Liber de politia, str. 10.
46 Videti 6. napomenu ovog predavanja.
47 A. de Montchrtien, Trait de lconomie politique, op. cit., str. 39.
48 Ibid., str. 40.
Predavanje od 5. aprila 1978.
Policija (nastavak). - Delamar. - Grad kao mesto razvoja policije.
Policija i urbana regulacija. Urbanizacija teritorije. - Odnos izme
u policije i merkantilistike problematike. - Iskrsavanje pijanog
grada. - Metode policije. Razlika izmeu policije i pravde. Sutinski
regulatoran tip moi. Regulacija i disciplina. - Povratak na problem
ita. - Kritika policijske drave na osnovu problema oskudice. Teze
ekonomista u vezi sa cenom ita, stanovnitvom i ulogom drave. -
Roenje novog upravljatva. Upravljatvo politike i upravljatvo eko
nomista. - Transformacije dravnog razloga: (1) prirodnost drutva;
(2) novi odnosi znanja i moi; (3) bavljenje stanovnitvom (javna
higijena, demografija itd.;) (4) novi oblici dravne intervencije; (5)
status slobode. - Elementi nove vetine upravljanja: ekonomska prak
sa, raspolaganje stanovnitvom, zakon i potovanje sloboda, policija
sa represivnom funkcijom. - Razliiti oblici protivvladanja u odnosu
na upravljatvo. - Opti zakljuak.
343
344 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
policijskih propisa. Mislim daje prvi put objavljena 1711. ili 1708,
ali je potom ponovo objavljivana tokom XVIII veka.1 Delamarov
pregled i oni koji su ga sledili2 najee razlikuju trinaest dome
na kojima se policija bavi. To su religija, moral, obiaji, zdravlje i
opstanak, javni red, briga o zgradama, trgovima i putevima, na
uke i slobodne umetnosti, trgovina, manufaktura i zanati, sluge
i radnici, pozorite i igre, te, napokon, briga za disciplinovanje
siromanih kao bitan deo javnog dobra.3 Delamar grupie tih
trinaest rubrika4 pod optije naslove ih optije funkcije jer kada
se policija, na primer, bavi religijom i moralom, ona to ini jer
je njena funkcija dobar ivot.5 Ako se policija bavi zdravljem i
opstankom, to je tako jer je jedna od njenih funkcija ouvanje
ivota.6U pitanju su, dakle, dobrobit i ouvanje ivota. Mir, briga
0 zgradama, nauke i slobodne umetnosti, trgovina, manufaktura
1 zanati, sluge i radnici, sve to upuuje na pogodnosti ivota,7
a pozorite i igre upuuju na uitke ivota.8 Disciplina i briga
za siromane su vaan deo javnog dobra9 i podrazumevaju eli
minaciju ili bar kontrolu siromanih, iskljuivanje onih koji ne
mogu da rade i obavezivanje onih koji mogu da rade i zapravo i
rade. Sve to je konstituisalo opti uslov da se ivot u drutvu od
vija u granicama dobrobiti, ugodnosti i prijatnosti. Vidite kako to
potvruje ono to sam govorio prole nedelje o tome da se u XVII
i XVIII veku policija bavi ivotom, i to onim koji podrazumeva
vie od pukog preivljavanja. Kao to je rekao Montkretjan, nije
nam potrebno bie, nego i dobrobiti.10 To se dakle tie dobrote,
odravanja, pogodnosti i uitka ivota.
Kada pogledamo razliite predmete koji se tako definiu kao
relevantni za praksu, intervenciju i refleksiju policije i o policiji,
prva stvar koju vidimo jeste da su oni u osnovi urbani predmeti.
Urbani su u smislu da neki postoje samo u gradu i zbog toga to
grad postoji. To su putevi, trgovi, zgrade, pijaca, trgovina, manu
faktura, zanati itd. Drugi predmeti predstavljaju problem samo
kada se jave u gradu. Zdravlje, opstanak, sredstva za spreava
nje nestaica, prisustvo prosjaka, protok skitnica su primeri za to.
Skitnice postaju problem na selu tek krajem XVIII veka. Uopte-
no gledano, to su problem saivota i zbijenog saivota.
Predavanje od 5. aprila 1978. 345
* *
Napomene:
1 Nicolas Delamare, Trait de la police, op. cit. Delo se sastoji od tri toma objavljena
u Parizu, J. & P. Cot 1705. (t. I), P. Cot 1710. (t. II) i M. Brunet 1719. (t. III). etvrti tom,
koji je pripremio A.-L. Lekler di Brije (Lecler du Brillet), Delamarov student, dovren je
pet godina posle autorove smrti: Continuation du Trait de la police. De la voirie, de tout
ce qui en dpend ou qui y a quelque rapport, Paris, J.-F. Hrissant, 1738. Proireno izda
nje prva dva toma izdao je M. Brune (Brunet) 1722. Lano izdanje u etiri toma, pozna
to kao drugo izdanje, pojavilo se u Amsterdamu, na raun kompanije, 1729-1739. (R-
M. Bondois, Le Commissaire N. Delamare et le Trait de la police, str. 322, napomena
3). Prvi tom sadri prve etiri knjige, I: De la Police en gnral, & de ses Magistrats &
Officers (O policiji uopte, magistratima i oficirima; II: De la Religion (O religiji);
III: Des Murs (O obiajima); IV: De la Sant (O zdravlju). Druga knjiga sadri
prva 23 naslova pete knjige: Des Vivres (O provizijama. Trei tom sadri preostali
deo pete knjige, a etvrti tom estu knjigu: De la Voirie (O putevima). Delo je osta
lo nedovreno i objavljena je samo polovina Delamarovog programa (nedostaju knjige
koje bi se bavile sigurnou gradova i puteva, naukama i slobodnim umetnostima, trgo
vinom, manufakturom, slugama, domainstvima, radnicima i siromanima).
2 Videti: Edm de La Poix de Frminville, Dictionnaire ou Trait de la police gnra
le des villes, bourgs, paroisses et seigneuries de la campagne, Paris, Gissey, 1758 (ponov
ljeno izdanje: Nmes, Praxis, 1989); (prirunik policijskih regulacija poredan je abeced
nim redom); Du Chesne (porunik policije u Vitriju u ampanji), Code de la police, ou
Analyse des rglemens de police, Paris, Prault, 1757. (4. izdanje 1768); J.-A. Sall, LEsprit
des ordonnances et des principaux dits dclarations de Louis XV, en matire civile, cri
minelle et beneficiale, Paris, Bailly, 1771; Nicolas Des Essarts, Dictionnaire universel de
police, Paris, Moutard, 1786-1791, 8 tomova (u kojima je, prema: P.-M. Bondois, Le
Commissaire N. Delamare..., str. 318, n. 1, potpuno opljakana Trait de la police).
3 N. Delamare, Trait de la police, 1.1, knjiga I, naslov I, str. 4: [...] od roenja hri-
anstva, carevi i kraljevi su toj prastaroj podeli dodali brigu i disciplinovanje siroma
nih, kao vaan deo javnog dobra u vezi sa kojim ne nalazimo nijedan primer u atinskoj
policiji ili u policiji paganskog Rima.
4 Delamar sam navodi jedanaest. Videti: ibid.: Policija je, prema naem gledi
tu, tako u potpunosti sadrana u ovih jedanaest delova koji podrazumevaju religiju,
disciplinu obiaja, zdravlje, povlastice, javnu sigurnost i mir, puteve, nauke i slobodne
umetnosti, trgovinu, manufakturu i zanatske vetine, sluge u domainstvima, radnike i
siromane. Razlika se sastoji u tome to Fuko stavlja pozorite i igre pod zaseban na
slov, dok se oni, u stvari, nalaze pod obiajima, kako Delamar objanjava na str. 4, i time
razlikuje domene koje Delamar kombinuje. U svom predavanju Omnes et singulatim,
sa druge strane, govori o jedanaest stvari koje, po Delamaru, policija mora da rei
(videti: Dits et crits, IV, str. 157).
5 Trait de la police: [...] dok su Grci prvi predmet policijskog delovanja povezivali
sa ouvanjem prirodnog ivota, mi smo se opredelili za one predmete koji mogu uiniti
ivot dobrim, to se deli na dva del, a to su religija i moral. (Videti: ibid., str. 3: Prvi
zakonodavci slavnih grkih republika uzimali su ivot za osnovu svakog drugog dobra i
tako odreivali predmete policije. Oni su smatrali da ivot uzet sam po sebi, bez dobrog
i mudrog vladanja, pored svih spoljanjih pomoi moe biti samo nesavreno dobro.
Oni su delili policiju na tri del: ouvanje, dobro i uici ivota.)
6 Ibid.: Kada smo se bavili ouvanjem ivota kao drugim predmetom sledili smo
istu podelu, primenjujui brigu nae policije na dve vane stvari, a to su zdravlje i op
stanak graana.
7 Ibid.: ,,U pogledu udobnosti ivota, to predstavlja trei predmet policije, moe
mo ga, kao i njih, podeliti na est taaka: javni mir, brigu o graevinama, putevima i
trgovima, velike puteve, nauke i slobodne umetnosti, trgovinu, manufakturu, zanatske
vetine, domainstva i radnike.
8 Ibid.: Napokon, podraavali smo antike republike u brizi koju su posveivale
Predavanje od 5. aprila 1978. 367
delu policije koji se bavi uicima ivota. Ipak, postoji razlika izmeu nas i starih, jer su
za njih igre i spektakli predstavljali vaan deo oboavanja njihovih bogova, pa je jedini
cilj zakona bio da se njihov broj i velianstvenost poveaju. U naem sluaju, koji je vie
u saglasnosti sa istoom religije i obiaja, njen jedini cilj jeste da ispravi zloupotrebe
koje bi preterana doputenja mogla doneti, te da osiguraju da se to m irno odigra. Dakle,
umesto da igre i spektakli postanu poseban omen za policiju, kao to je to bilo kod
starih, mi ih stavljamo pod isti odeljak koji se brine za obiaje uopte.
9 Videti 3. napomenu ovog predavanja.
10 Videti predavanje od 29. marta.
11 J. Domat, Le Droit public, op. cit., knjiga I, naslov VIII, izdanje iz 1829, str. 150:
[...] prirodno je da jedna od primena koju je Bog dao rekama i morima jeste da stva
raju puteve kojima se odvija komunikacija meu zemljama uz pomo navigacije. A
policija je ono to je uinilo gradove, javne trgove i druga mesta da budu primereni
za upotrebu i da svaki grad, provincija i nacija moe da komunicira sa svim drugim
pomou velikih puteva.
12 E. de La Poix de Frminville, Dictionnaire ou Trait de la police gnrale des
villes..., op. cit., predgovor, str. VI.
13 Ibid.
14 Videti predavanje od 22. marta.
15 Aluzija na situacionistiku kritiku kapitalizma koja je osudila dvostruku vla
davinu fetiizma robe i drutva spektakla. Fuko se na to vraa naredne godine. Videti:
Naissance de la biopolitique, op. cit., predavanje od 7. februara 1979, str. 117.
16 Videti, na primer: Charles Loyseau, Trait des seigneuries, Paris, LAngelier, 1608,
4. proireno izdanje, 1613), koje u delu rukopisa o policiji na koji smo ve uputili Fuko
citira, na osnovu Delamarove Trait de la police, knjiga I, naslov I, str. 2: Pravni sa-
vetnik kae da je ispravno bez ikakve primene od strane bilo koga, i samo na osnovu
interesa za javno dobro, izvriti regulaciju kako bi se svi graani jednog grada vezali za
svoje zajedniko dobro i korist. )a dodajem da je mo policijskog magistrata blia priro
di moi vladaoca nego prirodi moi sudije, koji samo ima pravo da prosuuje izmeu
tuioca i tuenog.
Izvorni tekst kae sledee: [...] pravo policije se sastoji u tome da bude sposobna da
odredi pojedinane regulacije za graane u odreenoj oblasti i na nekoj teritoriji, koje
se tiu svih, to prevazilazi mo obinog sudije koji moe samo da se opredeli izmeu
tuioca i tuenog i ne moe da daje regulaciju bez tuioevog zahteva ili sasluanja tu
enog. Zbog toga policijska mo ima mnogo vie zajednikog sa vladarskom nego sa
sudskom moi kada se radi o regulaciji kakva su zakoni i posebne naredbe, koje se po
greno nazivaju akti a ispravno edikti kao to smo ve rekli u treem poglavlju (Trait
des seigneuries, pogl. IX, 3, Paris, LAngelier, 4. proireno izdanje, 1613, str. 88-89).
17 Jean Bacquet (preminuo 1685), Traict des droits de justice, Paris, LAngelier,
1603, pogl. 28 (Ako prava policije, strae [Guet] i putnog ureda [Voirie] pripadaju vi
sokim pravdama ili kralju), str. 381: Prava suda i policije nemaju nita zajedniko
sa drugima (naslov 3). Pravo suda, takoe, ne sadri u sebi pravo policije i zato su
to odvojena prava. Zbog toga gospodar ne moe zahtevati pravo policije pod senkom
suda ( 3). Poto je izvesno da policija u sebi sadri ouvanje i odravanje stanovnika
grada i njihovog javnog dobra, moemo rei da pravo policije pripada samo kralju ( 4).
18 Catherine II, Supplment Vlnstruction pour un nouveau code (= Instruc
tions pour la commission charge de dresser le projet du nouveau code de loix), Saint-
Ptersbourg, Acadmie des sciences, 1769, 535 (videti: Surveiller et Punir, op. cit., str.
215, gde Fuko upuuje na isti pasus). Tekst skoro doslovce prenosi Monteskjeov Esprit
368 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
des lois, knjiga XXVI, pogl. 24 (Regulacije policije ne pripadaju istom poretku kome
pripadaju regulacije zakona): Stvari policije su stvari svakog trenutka, koje obino za-
htevaju malo, i nikakve formalnosti nisu potrebne. Delovanje policije je brzo i odvija se
na stvarima koje se pojavljuju svakog dana, tako da vee kanjavanje u njoj nije mogue.
Ona se prvenstveno bavi detaljima i zato joj veliki primeri nisu vani.
19 Catherine II, Supplment...-, Montesquieu, Esprit des lois, str. 776: Sadri pre
regulaciju nego zakone.
20 Videti 16. napomenu ovog predavanja.
21 Videti: Surveiller et Punir, str. 135-196 (III deo: Discipline).
22 Videti predavanje od 18. januara.
23 O dobroj ceni ita videti, na primer: F. Quesnay, Grains (1757), u: F. Quesnay
et la physiocratie, t. 2, str. 507-509, i Hommes, u: ibid., str. 528-530; videti takode: G.
Weulersse, Le Mouvement physiocratique, op. cit., knjiga II, pogl. 3: Le bon prix des
grains, str. 474-577; i: Les Physiocrates, op. cit., pogl. 4: Le programme commercial: le
Bon prix des grains, str. 129-171.
24 U smislu dobre cene ili trine cene videti: S. L. Kaplan, Le Pain, le Peuple et le
Roi, napomena 14 u pogl. II, str. 402. U vezi sa pojmom pravedne cene u teleoloko-
moralnoj tradiciji i diskursu policije sve do XVIII veka videti: Naissance de la biopoli
tique, predavanje 17. januara 1979, str. 49, napomena 2.
25 Videti predavanje od 25. januara, napomene 19 i 24.
26 Videti predavanje od 8. marta.
27 Videti, na primer, kod Grima (Grimm), koji se podsmevao svim neuspesima
sekte, njen kult, njene ceremonije, njen argon i njene misterije (citirano u: G. Weu
lersse, Les Physiocrates, str. 25).
28 Videti predavanje od 8. marta.
29 Ibid.
30 Fuko e temeljno razmatrati pojam graanskog drutva u svom poslednjem pre
davanju tokom sledee godine (4. april 1979), u: Naissance de la biopolitique, str. 299 sq.
31 Videti lanak vidence u: Encyclopdie (t. VI, 1756), koji je anonim no objavio
Kesnej (u: F. Quesnay et la physiocratie, t. 2, str. 397-426).
32 Taj izraz, koji je ve bio upotrebljen na predavanju od 8. marta, upuuje na
kritike koje su neki ljudi uputili na raun analize moi kojom se Fuko bavio od sredine
sedamdesetih.
Rezime kursa*
369
370 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
SEMINAR
Seminar je posveen onome to su u XVIII veku Nemci nazi
vali Polizeiwissenschaft, to jest teorijom i analizom svega to tei
da afirmie i uvea mo drave, da dobro upotrebi njene sile, da
obezbedi sreu njenim subjektima, a prvenstveno da odri mir i
disciplinu, regulacije koje tee da uine njihov ivot udobnim i da
im obezbedi sve stvari koje su im potrebne za ivot.
Pokuali smo da pokaemo koji su to problemi na koje je po
licija trebalo da odgovori; obim u kojem je uloga koja joj je bila
pripisana bila drukija od uloge koja je kasnije dodeljena institu
ciji policije; i ta se oekivalo od nje pri osiguravanju dravnog
rasta s obzirom na dva cilja: da joj omogui da oznai i pobolja
Rezime kursa 373
Okolnosti kursa
374
Okolnosti kursa 375
* *
Nemaki model [...] nije model bizmarkovske drave koja postaje hitlerov
ska na osnovu ega se diskredituje, odbacuje i kritikuje. Nemaki model
koji se iri, [...] o kom je re, [...] i koji je deo nae stvarnosti tako to je
strukturira i odreuje njene konture, u stvari je mogunost neoliberalnog
upravljatva.
Moramo biti prisutni pri roenju tih ideja i eksploziji njihove snage, ali ne
u knjigama koje ih iznose nego u dogaajima u kojima one manifestuju
svoju snagu, kao i borbama koje se vode za njih ili protiv njih.
Posle anatomske politike ljudskog tela koja se javila tokom XVIII veka, na
kraju tog veka pojavljuje se neto to vie nije anatomska politika, a to bih
nazvao biopolitikom ljudske vrste.
[...] tema oveka i nauka o oveku koje ga analiziraju kao ljudsko bie,
radnog pojedinca i subjekta koji govori moraju se razumeti na osnovu iskr-
savanja stanovnitva kao korelata moi i predmeta znanja. ovek [...] je
samo figura stanovnitva.
5 Videti poetak osmog predavanja (7. mart 1979), str. 191: [...] na poetku sam zaista
nameravao da vam govorim o biopolitici, ali sam vam dugo, moda i predugo, govorio o
neoliberalizmu, a onda i o neoliberalizmu u njegovom nemakom obliku. Videti isto tako
Rezime kursa, str. 325: Ovogodinji kurs je bio u potpunosti posveen onome to bi
trebalo da bude samo njegov uvod.
6 Videti osmo predavanje (7. mart 1979), str. 191-193.
7 Naravno da nije re o ublaavanju problematike prava onih kojima se upravlja, ne
odvojive od pojave razdora (videti: Da li e izruiti Klausa Kroasana, D, III, n 210,
str. 364), a koja se odnosi na nezavisnost onih kojima se upravlja prema utilitaristikom
proraunu, ve je re o naglaavanju srodnosti, koja nesumnjivo nije strana Fukoovom
interesu za liberalizam.
Okolnosti kursa 389
SUTINSKI POJMOVI
Zavrimo ovo izlaganje sa nekoliko napomena o dva temeljna
pojma - upravljanje i upravljatvo - oko kojih su organizova-
ni ovi kursevi.
Upravljanje
Tokom kursa iz 1975, Nenormalni, prvi put se iscrtava proble
matika vetine upravljanja. Suprotstavljajui model iskljuivanja
leproznih sa modelom ukljuivanja kunih,12 Fuko je dobu kla
sicizma pripisao izumevanje pozitivnih tehnologija moi, prime-
njivih na raznim nivoima (dravni aparat, institucije, porodica):
12 Modeli koje obnavlja 1978, u okviru analize tehnologija bezbednosti (cf. Bezbednost,
teritorija, stanovnitvo, predavanje od 11. januara 1978, str. 19).
13 Nenormalni: predavanja na Kole de Fransu: 1974-1975, prevela Milica Kozi, Svetovi,
Novi Sad, 2001, predavanje od 15. januara 1975, str. 66.
14 Ibid., str. 67.
15 Cf. Psihijatrijska mo: predavanja na Kole de Fransu: 1973-1974, prevela Milica Ko
zi, Svetovi, Novi Sad, 2005, predavanja od 21. i 28. novembra, i od 5. decembra 1973.
Okolnosti kursa 391
Upravljatvo
(a) Prvi put formulisan u etvrtom predavanju iz 1978. (1. fe
bruar 1978), pojam upravljatva22 postepeno klizi od jednog
preciznog, istorijski odreenog smisla do optijeg i apstraktnijeg
znaenja. Naime, on u tom predavanju slui za imenovanje rei
ma moi uspostavljenog u XVIII veku, koji za glavnu metu ima
stanovnitvo, za najvaniju formu znanja politiku ekonomiju, a
za sutinski tehniki instrument dispozitive bezbednosti23, kao
i proces koji je vodio ka prvenstvu tipa moi koji moemo na
zivati upravljanjem {gouvernement) nad svim drugim tipovima
moi, poput suverenosti i discipline, itd.24 On, dakle, oznaava
skup elemenata ije su geneza i artikulacija specifine za zapadnu
istoriju.
25 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo, predavanje od 8. februara 1978, str. 57. Cf. supra, str.
139.
26 Raanje biopolitike, predavanje od 7. marta 1979. [Ovde nismo mogli da preuzmemo
odlomak iz postojeg prevoda na srpski zato to je, grekom izdavaa, to predavanje izo
stavljeno iz teksta knjige, iako postoji u sadraju - prim, prev.)
27 Rezime predavanja Du gouvernement des vivants (1980), Dits et crits, IV, br. 289, str.
124.
28 O upravljanju kao praksi koja se sastoji u vladanju vladanjem, cf. i Deux essais sur
le sujet et le pouvoir (april 1983), u: H. Dreyfus i P. Rabinow, Michel Foucault: Beyond
structuralism and hermeneutics, University of Chicago Press, 1982. / Michel Foucault. Un
parcours philosophique, prev. F. Durand-Bogaert, Paris, Gallimard (Bibliothque des sci
ences humaines), 1984, str. 314.
394 Bezbednost, teritorija, stanovnitvo
Barry, T. Osborne i N. Rose, Foucault and Political Reason: Liberalism, Neo-liberalism and
rationalities o f government, London, University College, 1996, str. 189-207.
43 London, Thousand Oaks / New Delhi, Sage Publications, 1999.
44 Politische Vierteljahresschrift, 41 (1), 2000, str. 31-47.
45 Videti naroito: B. Townley, Reframing Human Resource Management: Power, ethics
and the subject at work, London, Thousand Oaks / New Delhi, Sage Publications, 1994;
E. Barratt, Foucault, HRM and the ethos of the critical management scholar, Journal of
Management Studies, 40 (5), jul 2003, str. 1069-1087.
46 Cf. A. McKinlay i K. Starkey, ur., Foucault: Management and organization theory, from
Panopticon to technologies o f the Self, London, Thousand Oaks / New Delhi, Sage Publica
tions, 1998, i konferenciju Organiser aprs Foucault, koja je odrana na cole des Mines,
u Parizu, 12. i 13. decembra 2002.
akle, evo nekoliko optih odlika tih dispozitiva bezbednosti.
Hteo bih da uoim etiri za poetak. Prvo, hteo bih malo da
prouavam ono to moemo nazvati prostorima bezbednosti. Drugo,
izuavaemo problem postupanja sa onim to je nesigurno. Nazovi
mo to problemom aleatornosti. Tree, prouavaemo oblik norma
lizacije koja je specifina za bezbednost za koju mi deluje da je dru
gaijeg oblika od disciplinarne normalizacije. Napokon, doi emo
do onoga to e biti ovogodinji problem - odnos izmeu tehnike
bezbednosti i stanovnitva, koja je istovremeno i subjekat i objekat
tih mehanizama bezbednosti. Nee se raditi samo o iskrsavanju poj
ma, nego i realnosti stanovnitva. U osnovi se radi o ideji o stvarno
sti stanovnitva, koja je bez sumnje potpuno moderna u odnosu na
politiko funkcionisanje, ali podjednako u odnosu na znanje i poli
tike teorije pre XVIII veka. Dakle, prvo, uopteno, pitanja prostora.
Grubo govorei, na prvi pogled i donekle ematski, moglo bi se rei
da se suverenost sprovodi u granicama teritorije, disciplina na telima
individua i, napokon, bezbednost na skupu celog stanovnitva.
Miel Fuko
M ichel Foucault