Vujovi Pea, putopis

ANTIKA GRKA

Prije nekoliko godina napisao sam roman Bestseler. Jo u toku pisanja primjetio sam kako se scene iz
romana pojavljuju u mom svakodnevnom ivotu. U poetku tome nisam pridavao vanosti, ali kad je
postalo uestalo, shvatio sam da veza izmeu rijei napisanih na papiru u knjizi, i dnevnih dogaaja,
nije sluajna.

Citat iz Bestselera:

Stara Grka je rat. Tako pie u itankama. To i profesori istorije misle. Znaju tano kako je tamo bilo, jer je
bilo prije nae ere. Njih su tako uili i oni je tako vide. Iako je, u stvari, mnogi nikad nisu ni vidjeli.
Ali u mojoj mati stoji druga slika. Nita itanke, nita istorija, nita profesori!
Umjesto toga, krilati konji lete brzinom vjetra iznad nebrojenih toplih ostrva punih maslina i groa,
nose Grke iznad prozirnih mora u kojima sirene biraju svoje ljubavnike i odvode ih u beskrajne virove
ljubavi. Zar drevna Atina nije bila izvor poezije, zar su Grci pored svega mogli znati za ratove? Ili ih je
moda neko dodao u svojoj ratobornoj mati, u svakoj epohi po jedan. Profesori reklamiraju silu, ratove i
tugu. I ja, u tampariji u kojoj radim, tampam tu traginu antiku, po narudbi. I irim istoriju u koju ne
vjerujem. I to e mi biti plaeno. Plaanje ini da radi i ono u ta ne vjeruje. Novac lako iri lai.

Ovo ljeto sam proveo u Grkoj jedrei po grkim morima i obilazei grka ostrva. I tamo, na jugu, opet,
po ko zna koji put, doivio sam ono to sam ve napisao u romanu.
Gledao sam grke kako jezde nebom brzinom vjetra zakaeni za kajt, jeo sam ukusne suve masline i
sono bijelo groe, sluao grki rege uivo na plaama, prozirna mora su danonono zapljuskivala nau
jedrilicu, a sirene, grke djevojke, pojavljivale su se iz pjene i odvodile svoje ljubavnike u samo njima
poznate virove. Tako sam, prvo zamislio i opisao Grku u romanu, a nakon nekoliko godina doivio to
to sam zapisao.
Ono u ta vjerujem, to se i ostvari.
Sad dobro pazim o emu piem i ta fotografiem.
Fotografije su nastale u toku plovidbe jedrilicom u julu i avgustu 2017. Od Platarije, malog Grkog
mjesta u blizini granice sa Albanijom preko Sivote, Parge, Preveze, Lefkade, Itake i brojnih ostrva, dalje
kroz Korint u kojem se nalazi mjesto Ksilokastro, sve do Lavrija, gradia udaljenog oko sat vremena
vonje juno od Atine.