Odsjek za sociologiju PREDMET: Socioloke metode Akademska godina 2007./2008.
STUDENTICA: Tea Marasovi
IZVOEJE ITERVJUA (PREDOSTI I EDOSTACI)
(metodoloki esej)
recenzentice: prof. dr. Ani Leburi (Filozofski fakultet u Splitu)
Marija Lonar, asistentica (Filozofski fakultet u Splitu)
Esej je recenziran 15.05.2008. i postavljen na slubenoj web stranici Odsjeka za sociologiju
Filozofskog fakulteta u Splitu (www.ffst.hr/dokumenti/izdavastvo/studentski/sociologija/index.htm)
Predmet istraivanja determinira istraivaku metodu koja e se koristiti. Istraivai
mogu birati irok spektar kvalitativnih i kvantitativnih metoda. Meutim, ne postoji univerzalna istraivaka metoda idealna za svaku studiju. Svaka metoda pretpostavlja specifini istraivaki alat, naravno, sa svojim prednostima i nedostacima. U drutvenim istraivanjima naglasak je na provoenju studija s ljudima, a ne na ljudima. Tako je jedna od najee koritenih empirijskih kvalitativnih metoda, intervju komplicirani drutveni pristup koji predstavlja neponovljivu interakciju izmeu dvoje ljudi intervjuera, odnosno istraivaa, te ispitanika. Razlozi uestalog pribjegavanja ovoj metodi u sociolokim projektima je taj to ona, kao uostalom i druge kvalitativne metode, ako se pravilno i efikasno upotrijebi, moe dovesti do neoekivanih saznanja i spoznaja, miljenja, stavova, preferencija ispitanika (o odreenoj problematici koja se istrauje) koje mogu biti proputene uporabom kvantitativnih metoda. Intervju nam moe pruiti podrobne informacije o kontekstu dogaaja, akcija, procesa, ali to znatno ovisi i o samom istraivau. Naime, upravo u ovom aspektu, njegove osobne kvalitete i iskustvo dolaze naroito do izraaja: njegove motivacijske tehnike kako bi stimulirao ispitanika da prui to iscrpnije odgovore i objanjenja, sposobnost konstruiranja adekvatnih pitanja uspjeno izbjegavajui dvosmislenost, sugestibilnost, kulturnu pristranost. Ovo potonje se odnosi na mogue situacije kada ispitanik pripada drugoj kulturi. Stoga intervjuer mora paziti na pitanja, jer se u razliitim kulturama ista pitanja mogu interpretirati na razliite naine. Pri ophoenju sa ispitanikom, intervjuer treba slijediti etike principe i prikladna drutvena pravila te, ako je potrebno, koristiti i kolokvijalni jezik. No, osim njegovih odgovora, o ispitaniku takoer dosta otkriva i njegov fiziki izgled, gestikulacija, to je jo jedan koristan izvor podataka o njegovom karakteru, vjerodostojnosti njegovih odgovora, to predstavlja takoer jo jednu od brojnih prednosti ove metode. to se tie nedostataka, ova metoda zahtijeva dosta vremena i novca, stoga nije ekonomina u odnosu na, primjerice, socioloku anketu. S obzirom na nain izvoenja intervjua i konstrukciju pitanja, razlikujemo tri glavna tipa intervjua: Strukturirani intervju karakterizira striktna forma i plan rada, te ga neki ak poistovjeuju sa metodom ankete lice u lice. Nestrukturirani intervju se odvija u obliku neformalne konverzacije, u kojoj ispitiva nastoji biti jako fleksibilan, prilagoditi se ispitaniku i pustiti ga da vodi razgovor svojim tempom. Mora imati dozu senzibiliteta i suosjeanja, ali s mjerom, bez prevelikog osobnog uplitanja. Polustrukturirani intervju je, kao to mu i ime sugerira, kombinacija prva dva: intervjuer slijedi odreeni orijentacijski vodi plan rada, kojega moe prilagoavati. Moemo jo spomenuti i druge tipove intervjua kao to su emski intervju, grupno intervjuiranje, te fokus grupe koje se koriste sukladno potrebama projekta. Konano, moemo rei da su, unato odreenim nedostacima ove istraivake metode, ipak prevagnule njene brojne prednosti. Intervju omoguuje istraivaima da zahvate kompleksne dimenzije drutvene stvarnosti i tako postignu njeno dublje razumijevanje, obuhvativi drutvene aktere koji je sainjavaju.