M Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

UVODNI LANCI

DR MILE ILI ORIGINALNI NAUNI LANAK

Fizolofski fakultet ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
Banja Luka UDK: 37.017.7/.018.1
BIBLID: 0353-7129, 13(2008)3, p.9-28

STILOVI PORODINOG VASPITANJA

Rezime: Poslije analize tangentnih pojmova, u radu se prvi put definie stil porodinog vaspitanja,
a to je cjelokupnost karakteristinih ponaanja, sredstava, komunikacija, odnosa, emocija, uticaja i
ostalih meuzavisno povezanih komponenti vaspitnog procesa uslovljenog vaspitnom filozofijom,
sklopom osobina linosti i pedagokom kulturom roditelja, staratelja (ili odgovorne odrasle osobe
sa kojom dijete uspostavlja emocionalni odnos), dobnim i individualnim karakteristikama djeteta
ili adolescenta i bitnim obiljejima porodinog i drutvenog konteksta.
Prikazane su i kritiki ocijenjene klasifikacije stilova porodinog vaspitanja koje su dali Dijana
Baumrind (1971), Mekabi i Martin (1983), Matejevi (2000), Svetozar Bogojevi (2002), Zo-
ran Milivojevi i saradnici (2007) i Aleksandra indi (2009). Prema dimenzijama: 1. emotivno
prihvatnje-emotivno odbijanje, 2. tolerantnost-netolerantnost i 3. kontrola-autonomija autor je u
okviru porodine pedagogije dao novu tipologiju stilova vaspitanja u porodici, u kojoj su tri stila
(demokratski, autokratski i indolentni) sa 8 varijanti (1. kongruentan, 2. uravnoteen, 3. manipulati-
van, 4. socijalno-ovisniki, 5. zlostavljajui, 6. prezatiavajui, 7. zanemarujui, i 8. razmaujui).
Sutina, poloaji i posljedice navedenih stilova porodinog vaspitanja detaljnije su analizirani.
Kljune rijei: stil porodinog (roditeljskog) vaspitanja, tipologija stilova, mercedes- model sti-
lova roditeljskog vaspitanja, sadrina stila, posljedice stila, porodina pedagogija, demokratski, au-
tokratski, indolentan, kongruentan, uravnoteen, manipulativan, socijalno-ovisniki, zlostavljajui,
prezatiavajui, zanemarujui i razmaujui stil porodinog vaspitanja.

Stil porodinog vaspitanja ima neto ue znaenje od pojma stil vaspitanja.
Stil vaspitanja ispoljavaju vaspitai, uitelji, nastavnici, profesori, treneri, re-
habilitatori i svi ostali pojedinci koji se bave vaspitanjem (prevaspitavanjem) djece i
mladih.
Stil porodinog vaspitanja ili stil vaspitanja u porodici bilo koje vrste ostvaruje
roditelj, staratelj ili odgovorna odrasla osoba sa kojom dijete uspostavlja dosljedan
emocionalni odnos, bez obzira na krvno srodstvo i pol.
 , XIII, 3/2008

1. Stil vaspitanja

Postoji vei broj definicija stila vaspitanja, kao neto optijeg pojma od pojma
stil porodinog vaspitanja.
Stil vaspitanja je odreen, osoben i svojstven, linou vaspitaa obeleen nain
postupanja pri svakodnevnom praktinom vaspitnom radu s djecom i omladinom koji
mu omoguuje da prilikom rukovoenja vaspitnim procesom uspeno ostvaruje odre-
ene zadatke. Stil vaspitanja je uslovljen bitnim odlikama linosti oveka kao vaspi-
taa, linom i pedagokom kulturom, motivima koji ga pokreu na aktivnost i itavim
kompleksom ostalih konkretnih aktivnosti, vaspitnih uslova i mogunosti za rad. Stil
vaspitnog rada se formira, izgrauje i usavrava na osnovu usvojene ivotne filozofije i
pogleda na svijet (Pedagoki renik, 1967, str. 409.). To pojmovno odreenje obuhvata
osnovne komponente stila vaspitanja. Meutim, u njima se stil vaspitanja gotovo poi-
stovjeuje sa nainom postupanja (tj. postupkom, metodom u vaspitanju), te se takvo
poimanje ne moe u potpunosti prihvatiti.
Pod pojmom stil vaspitanja podrazumijeva se karakteristian nain odnoenja
meu uesnicima vaspitnog procesa; uslovljen sueljenim filozofijama vaspitanja i od-
likama institucionalnog konteksta, koji odraava razlike i promjene u nainu upotrebe
kompleksa fleksibilnosti (Bogojevi, 2002, str. 104). Pedagoko-psiholoki je pri-
hvatljivo isticanje odnosa uesnika vaspitnog procesa i obiljeja (ali ne samo odlika,
tj. pozitivnih aspekata) institucionalnog konteksta. No, upitna je sueljenost filozofija
vaspitanja samim tim to je sporno njihovo postojanje u shvatanjima vaspitanika (dje-
teta). Moe se prihvatiti zapaanje istog autora da se u literaturi donekle poklapaju
pojmovi stavovi i postupci u vaspitanju, da se oni ponekad brkaju sa pojmom stilovi
vaspitanja, da su stavovi vie uslovljeni personalno nego kulturno i istorijski, te da
postupci ili optevaspitne metode direktnije odraavaju ponaanje vaspitaa.
U pedagoko-leksikografskoj literaturi stil vaspitanja odreuje se i kao skup dis-
tinktivnih crta karakteristinih za vaspitno-obrazovni proces koji se obavlja u socijalnom
kontekstu izmeu razliitih aktera (roditelja, vaspitaa, djece). S jedne strane, vaspit-
ni stil je zavisan od vaspitnih filozofija vaspitaa, uitelja, roditelja, a, s druge strane,
odreen je odlikama konteksta u kome se vaspitni proces odigrava i koje ne moraju biti
striktno pedagoke prirode. I vaspitna filozofija i kontekst sadre eksplicitne i implicitne
vrednosti. Upravo zbog toga vaspitni stil se povezuje sa kulturom ili potkulturom ko-
joj uesnici u vaspitnom procesu pripadaju (Pedagoki leksikon, 1996, str. 481). Iako
nastalo pod uticajem teorije crta iz psihologije linosti, saznanja kulturne pedagogije
i sociologije obrazovanja, ovo pojmovno odreenje moe se donekle i prihvatiti kao
najpotpunije. Ono obuhvata socijalno-kulturni kontekst, pedagoka ubjeenja ili vaspit-
ne filozofije vaspitaa u irem smislu rijei, implicira i njihove interakcije i odnose sa
vaspitanicima. No, sutina stila vaspitanja ne moe se svesti samo na crte karakteristine
za vaspitno-obrazovni proces. Sporne su i odlike njihovog konteksta jer se iskljuuju
ogranienja i slabosti kao nuno postojei elementi bilo kog drutvenog konteksta.
Izdvajajui i povezujui pedagoko-psiholoki prihvatljive komponente nave-
denih definicija i prikaza, moemo zakljuiti da je stil vaspitanja ukupnost karakteri-

10
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

stinih aktivnosti, ponaanja, odnosa, sredstava, vrijednosti, uticaja i ostalih elemenata

vaspitno-obrazovnog procesa determinisanog vaspitnom filozofijom, sklopom osobina
linosti i pedagokom obrazovanosti vaspitaa (nastavnika, roditelja, trenera, rehabi-
litatora) dobnim i individualnim karakteristikama vaspitanika (djeteta, uenika, mla-
dog) i obiljejima socijalno-kulturnog konteksta.

2. Stil porodinog vaspitanja

Postoje razliite autorske i leksikografsko-pedagoke definicije stila porodi-

nog vaspitanja (tj. vaspitanja djece i mladih u porodici, vaspitnog djelovanja roditelja,
staratelja ili druge osobe za koju je dijete emotivno vezano).1
Stil porodinog vaspitanja podrazumijeva relativno dosljedne naine pona-
anja roditelja, kojima se uspostavljaju ukupni odnosi sa djecom (Matejevi, 2000
prema indi, 2009, str. 44). Takvo odreenje nije potpuno jer se stil porodinog vas-
pitanja svodi samo na ponaanje roditelja, a zanemaruju se interakcije, komunikacije,
sredstva, dinamizmi, efekti i ostale komponente porodinog vaspitanja.
Jo u manjoj mjeri je prihvatljivo poimanje stila porodinog vaspitanja kao sta-
va koji roditelji imaju u vaspitanju djece, kada i kako koriste kazne; koja e ponaanja
i kako podravati, a koja zabraniti, te hoe li dijete biti u centru porodice ili ne (Benet,
2007; www.skole. oitano: 29.04.2008). Ovde se stil porodinog vaspitanja ogrania-
va samo na stav roditelja, na neka sredstva vaspitanja (kaznu, zabranu, podrku) i na
poloaj djeteta u porodici.
Slina definicija stila porodinog vaspitanja je kao zbira stavova roditelja pre-
ma djetetu, kao emocionalne klime u kojoj se odvijaju razliiti roditeljski postupci
(udina Obradovi, M. i Obradovi, J., 2003, str. 54). No, stil porodinog vaspitanja
ne moe se svesti na te njegove elemente.
U stil porodinog vaspitanja pojedini autori apostrofiraju tehnike disciplinova-
nja kanjavanje, nagraivanje, uskraivanje ili pruanje ljubavi, zavisno od razliitih
faktora kao to su tradicija, nasljee, obiaji, kultura, linost roditelja i tolerantnost
(Bogojevi, 2002), odnosno optevaspitna sredstva pohvale i nagrade; kritike i ka-
zne; zahtjevi (Milivojevi i saradnici, 2002).
Ipak, istaknuta sredstva vaspitanja i njihove kombinacije nisu jedini segmenti
stila porodinog vaspitanja.
Analogno zavrnom poimanju u prethodnom poglavlju i u nastojanju da se
prevaziu navedena ogranienja potencijalnih definicija, moe se zakljuiti da je stil
porodinog vaspitanja cjelokupnost karakteristinih ponaanja, sredstava, komunika-
1 Danas je adekvatniji pojam stil porodinog vaspitanja, nego stil vaspitnog djelovanja roditelja ili tzv.
vaspitni stil roditelja. U svim savremenim drutvenim zajednicama poveava se broj razliitih tipova
porodice u kojima pedagoku funkciju ne vre roditelji, ve staratelji, vaspitai u domovima za djecu
bez roditeljskog staranja ili druga odgovorna odrasla osoba s kojom dijete uspostavlja dosljedan i
emocionalno topao odnos bez obzira na krvno srodstvo i pol (maeha, ouh, usvojilac, baka, djed, tetka,
stric, ujak, brat, sestra...)

11
 , XIII, 3/2008

cija, odnosa, emocija, uticaja i ostalih meuzavisno povezanih komponenti vaspitnog

procesa uslovljenog vaspitnom filozofijom, sklopom osobina linosti i pedagokom
kulturom roditelja, staratelja (ili odgovorne odrasle osobe sa kojom dijete uspostavlja
emocionalni odnos), dobnim i individualnim karakteristikama djeteta ili adolescenta i
bitnim obiljejima porodinog i drutvenog konteksta.

3. Tipologija stilova porodinog vaspitanja

Polazei od razliitih kriterija, pojedini autori (teoretiari, istraivai, strunja-

ci razliitih profila) dali su i, manje ili vie, uvjerljivo obrazloili razliite tipologije
(klasifikacije) stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja, to se moe zapaziti u slje-
deem tabelarnom pregledu.

Tabela 1: Tipologija stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja

STILOVI PORODINOG
AUTOR KRITERIJ KLASIFIKACIJE
(RODITELJSKOG) VASPITANJA
1. Dajana Baumrind - dvije kljune dimenzije roditeljstva: - tri stila roditeljskog vaspitanja:
(Diane Baumrind, 1. emocionalna toplina i roditeljsko 1. autoritaran, 2. autoritativan i
1971) razumijevanje i 2. roditeljski zahtjevi 3. popustljiv
i kontrola
2. Mekabi i Martin - kombinacija, ukrtanje etiri pola - etiri stila roditeljskog vaspitanja:
(Maccoby, Martin, istih (prethodno navedenih) suprotnih 1. autoritativan, 2. autoritaran,
1983) dimenzija roditeljskog ponaanja 3. permisivan i 4. zanemarujui
3. Matejevi, 2000. - ukrtanje dvije dihotomne dimenzije: - pet stilova vaspitanja:
1. prihvatanje (ljubav, bliskost, topla I autoritaran
osjeanja) odbijanje (neprijateljstvo, 1. hladno-ograniavajui, 2. toplo-ograni-
udaljenost, hladna osjeanja) i avajui;
2. kontrola - autonomija II liberalan 3. hladno-popustljiv, 4. to-
plo-popustljiv i
III demokratski
4. Bogojevi, 2002. - ukrtene dvije dimenzije u dihoto- - etiri stila vaspitanja:
miji: 1. demokratski (kontrola poloaja i tolerantnost),
1. kontrola poloaja (eksplicitni auto- 2. autoritaran (kontrola poloaja i netole-
ritet) naspram kontrola linosti (impli- rantnost),
citni autoritet), 3. manipulativan (kontrola linosti i neto-
2. interakciona dominantnost na rela- lerantnost) i
ciji tolerantnost netolerantnost 4. kongruentan (kontrola linosti i toleran-
tnost)
5. Milivojevi i - tri dimenzije: - est roditeljskih stilova:
saradnici, 2007., 1. pohvala i nagrada (vaspitna sred- 1. optimalni, 2. socijalizirajui,
tj. Milivojeviev stva koja potkrepljuju dobro ponaa- 3. razmaujui, 4. prezatiujui,
mercedes-model nje), 5. zanemarujui, i 6. zlostavljajui;
2. kanjavanje i kritikovanje (sredstva svaki stil prikazan je i vizuelno (kao znak
spreavanja) i mercedesa), tj. krunice u kojoj su tri kraka
3. zahtjevi i roditeljska oekivanja za svaku dimenziju po jedan razliite
duine)

12
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

6. indi, 2009 - u Milivojeviev mercedes- model
uvela dvije osnovne dimenzije:
1. uslovnost-bezuslovnost panje, od-
nosno ljubavi koju roditelj prua i
2. ugodnost, pozitivnost panje (in-
terakcije, optevaspitnih sredstava),
(emocionalno toplo) neugodnost,
negativnost panje koju roditelj prua
djetetu (emocionalno hladno);
- sem toga, u mercedes-model uvela i
dvije poddimenzije:
1. zahtjevi roditelja od preniskih do
previsokih i
2. intenzitet i kvalitet panje, briga ko
ju roditelj posveuje djeci, od nebri
nog do zabrinutog (anksioznog) ro
ditelja
- dodavanjem triju formi proirila Milivoje-
viev mercedes-model od est stilova ro-
diteljskog vaspitanja i dobila model u kome
je devet formi sljedeih stilova razvrstanih
u tri grupe:
I nedovoljno socijalizirajui stil vaspitanja
(nedostatak adekvatne uslovljene panje,
ljubavi) sa etiri forme:
1. zanemarujui (indiferentan) stil,
2. zlostavljajui,
3. permisivan (razmaujui),
4. prezatiujui,
II optimalno socijalizirajui stil vaspitanja
(uslovljena panja i pozitivna bezuslovna
panja, ljubav podjednako zastupljena) sa
formama:
5. demokratski stil vaspitanja,
6. uravnoteen stil vaspitanja i
7. kongruentan stil vaspitanja,
III pretjerano socijalizirajui stil vaspitanja
sa formama:
8. socijalno ovisniki i
9. manipulativan stil vaspitanja

Na osnovu analize i komparacije navedenih tipologija moe se zapaziti da su

rezultat studioznijeg prouavanja pedagoke funkcije porodice i vaspitnog djelovanja
roditelja, te da su znaajni prilozi sistematizaciji naunih saznanja i unapreivanju
porodinog vaspitanja. Moe se primjetiti da se u svakoj narednoj tipologiji poveava
broj kriterija klasifikacije i broj stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja. Meutim,
poveavanje broja stilova kao teorijskih konstrukata ne mora dovesti do produbljenijih
i primjenjivijih naunih saznanja o njima.
Poetne (tri) tipologije rezultat su, uglavnom, prouavanja literature, teorijskih
razmatranja i opservacija porodine vaspitne prakse.
Stilovi porodinog vaspitanja u Milivojevievom mercedes-modelu proizali
su iz psihoterapijskog iskustva ovog poznatog psihologa, terapeuta transakcione ana-
lize i njegovih saradnika. Iako moe olakati istraivanje i unapreivanje stilova po-
rodinog (roditeljskog) vaspitanja, ovaj model nosi peat psihoterapijskog konteksta
u kom je nastao. Obuhvata samo tri dimenzije porodinog vaspitanja. Izvan njegovih
okvira ostali su mnogi isprepleteni segmenti sloenog i dinaminog vaspitnog procesa
u porodici koji uslovljavaju sutinu i efekte stila vaspitanja, kao to su: drutveno-
istorijske prilike, vrijednosna orijentacija, opta obrazovanost, pedagoka kultura i
sklop osobina linosti roditelja (staratelja ili odgovorne odrasle osobe sa kojom dijete
uspostavlja emocionalan odnos), psihodinamika porodinih uloga, odnosa, komunika-
cija i emocionalne klime, individualnih i dobnih karakteristika djeteta ili adolescenta,
saradnja i koordinacija porodice i ostalih vaspitnih inilaca (vrtia, kole, socijalnog
okruenja, mas medija) itd. Dakle, mnogo je ira lepeza determinanti i elemenata stila

13
 , XIII, 3/2008

porodinog (roditeljskog) vaspitanja od njegovih triju dimenzija izvedenih iz psihote-

rapijske prakse primjenom transakcione analize. Saznanja steena u takvoj praksi ne
mogu se direktno primjenjivati u vaspitnom procesu u veini normalnih porodica jer u
takvim kontekstima nije ni nastala.
U novim tipologijama (Bogojevi, 2002 i indi, 2009) identifikacija stilova
vaspitanja i porodinog (roditeljskog) vaspitanja izvrena je teorijski uspjeno zasno-
vanim i korektno provedenim empirijskim istraivanjem. Utvreni stilovi, njihove
komponente i mogue posljedice u vaspitanju i odrastanju djece, uvjerljivo su prika-
zani. Zato predstavljaju nezaobilazne doprinose obogaivanju pedagoko-psiholokih
saznanja o stilovima porodinog (roditeljskog) vaspitanja i stilovima vaspitanja uop-
te. Ipak, za dalja istraivanja ostala su otvorena relevantna pitanja i problemi. I nove
tipologije stilova vaspitanja date su, uglavnom, na osnovu statistike analize frekven-
cija iskaza, odgovora roditelja na pitanja o elementima svog vaspitnog stila u porodici.
Mogu biti upitni iskrenost i dosljednost ispitanika, a naroito nivo njihovog razumije-
vanja sutine pitanja (tvrdnji), a posebno onih ija su opta pedagoka znanja skromna.
Zapostavljena je kompetentna opservacija primjene stilova porodinog vaspitanja u
stvarnim situacijama interakcije i ivota roditelja (staratelja i ostalih vaspitaa) i vas-
pitanika (djeteta, adolescenta). Oni prema kojima se primjenjuju stilovi porodinog
(roditeljskog) vaspitanja (djeca, mladi) najee nisu ni obuhvaeni empirijskim istra-
ivanjima na kojima se temelje pomenute tipologije porodinog vaspitanja. Posljedice
(pozitivne ili negativne) stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja u razvoju linosti
i ponaanju djece i mladih, takoe, nisu u empirijskim istraivanjima utvrivane.
Na osnovu analize navedenih tipologija moemo u okviru porodine pedagogi-
je dati sljedeu tipologiju (klasifikaciju) stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja.

Tabela 2: Tipologija stilova vaspitanja u porodici

STIL PORODINOG
KRITERIJI KLASIFIKACIJE VARIJANTE STILA
VASPITANJA
1. kongruentan,
- dimenzije: I demokratski 2. uravnoteen i
3. manipulativan
1. emotivno prihvatanje emo- 4. socijalno-ovisniki,
tivno odbijanje, II autokratski 5. zlostavljajui i
6. prezatiujui
2. kontrola - autonomija 7. zanemarujui i
III indolentan
8. razmaujui

Sadrine stilova porodinog vaspitanja prikazani su u narednom poglavlju.2

2 Ova klasifikacija oslonjena je na prethodne tipologije, a naroito na Milivojeviev mercedes model i

dopune i evaluacije tog modela Aleksandre indi. Respektovana je terminologija porodine pedagogije.
Data je za potrebe daljih prouavanja sutine, strukture i pedagokih aspekata stilova porodinog (rodi-
teljskog) vaspitanja i njihovog stalnog unapreivanja u pedagokom obrazovanju i savjetovanju roditelja
ili odgovornih odraslih osoba sa kojima djeca ili mladi uspostavljaju emocionalan odnos.

14
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

4. Sutina stilova porodinog vaspitanja

Saeto prikazujemo sadrinu stilova porodinog (roditeljskog) vaspitanja iz

mercedes- modela Zorana Milivojevia i pregleda dopunjenih formi stilova u pro-
irenom mercedes-modelu Aleksandre indi, a zatim ekspliciramo sutinu poje-
dinanih stilova iz nae tipologije navedene na kraju prethodnog poglavlja jer se ele-
menti stilova uglavnom poklapaju u tim klasifikacijama, pa i kad su im razliiti nazivi.

4.1. Stilovi porodinog vaspitanja u

Milivojevievom mercedes-modelu

Na osnovu psihoterapijskog iskustva psiholog i poznavalac transakcione anali-

ze Zoran Milivojevi oblikovao je 1996. godine i prezentovao est stilova porodinog
(roditeljskog) vaspitanja u okviru mercedes-modela (Milivojevi, Z., Biban, K., Ko-
kelj, V., Kamberger, M., Steiner, T., Kouh, B., 2007). Uticaj stila vaspitanja na pospje-
ivanje i sputavanje socijalizacije i osamostaljivanja djeteta zavisi od zastupljenosti
u stilu triju dimenzija, a to su: 1. pohvale i nagrade, 2. kritike i kazne i 3. roditeljski
zahtjevi. Svaka dimenzija stila predstavljena je jednim krakom u krunom vizuelnom
mercedes-modelu. Duina svakog kraka na slici oznaava koliinu onoga to je u
toj dimenziji predstavljeno: roditeljskih zahteva, pohvala i nagrada, kritika i kazni.
Kada predstavljamo idealno vaspitanje, sva tri kraka su jednake duine tada crte
podsea na znak poznate fabrike automobila, po kojoj je dobio ime. To bi znailo da
idealni roditelji u priblino jednakoj meri dete pohvaljuju i nagrauju ga, kritikuju i ka-
njavaju. Njihovo dete bi dobilo priblino jednaku koliinu zahteva (Isto, str. 86-87).
Kada je neka od ovih dimenzija stila pretjerano izraena, ulazi u negativan
maksimum, a krak kojim je predstavljena ulazi u spoljanji (siv pojas kruga). Kada ni
jedna dimenzija stila (roditeljska funkcija) nije izraena ni previe, ni premalo, sva tri
kraka su u spoljanjem nepotamnjenom pojasu kruga, koji se zove optimum.
U sljedeem tabelarnom pregledu su vizuelni prikazi i saeti opisi sadrine sti-
lova porodinog (roditeljskog) vaspitanja.

Tabela 3: Stilovi porodinog vaspitanja u Milivojevievom mercedes-modelu

STIL VASPITANJA GRAFIKI PRIKAZ SADRINA STILA

- sve tri dimenzije stila (zahtjevi,

pohvale i nagrade, kritike i kazne)
su u uravnoteenom omjeru, te su
predstavljene krakovima iste du-
1. optimalan ine
- ovakav vaspitni stil stimulie
socijalizaciju i osamostaljivanje
djeteta

15
 , XIII, 3/2008

- roditelji
1) suvie zahtijevaju,
2) kritikuju i kanjavaju, te su ka-
rakovi tih dimenzija dui i doseu
u vanjski siv pojas kruga, tj. u ne-
2. pretjerano socija-
gativan maksimum
lizirajui
- dijete je nedovoljno nagraivano
i pohvaljivano, to je predstavljeno
3) krakom u sredinjem sivom poja-
su kruga negativnom minimumu

- roditelji pretjerano pohvaljuju i

nagrauju dijete (negativan mak-
3. razmaujui simum)
- preniski su roditeljski zahtjevi,
kritike i kazne (negativan mini-
mum)

- preniski roditeljski zahtjevi, a

veoma su rijetke kritike i kazne
4. prezatiujui (negativan minimum)
- pohvale i nagrade su u optimal-
nom opsegu

- minimalni su zahtjevi, pohvale i

nagrade
5. zanemerujui - kritike i kazne su uglavnom za-
stupljene

- pretjerane su kritike i kazne,

6. zlostavljajui
- minimalni su roditeljski zahtjevi,
pohvale i nagrade

16
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

Milivojevievi saradnici uvjerili su se tokom psihoterapijskog rada sa rodite-

ljima da mercedes-model jasno i vizuelno prikazuje meusobni odnos roditeljskih
funkcija. Roditelj jednim pogledom na model moe da uvidi neravnoteu, a time i
postojanje nekog poremeaja ili problema u stilu porodinog (roditeljskog) vaspitanja,
koji mogu dovesti do formiranja nedovoljno drutveno adaptiranog djeteta (razmae-
nog, prezatienog, zanemarenog ili zlostavljanog).
Mercedes-model je upotrebljiviji u psihoterapiji (gdje je i nastao) nego u po-
rodinoj pedagogiji. Ipak, ni za porodinu pedagogiju nije beznaajan jer je ukazao na
vanost relacija izmeu sredstava vaspitanja i na negativne posljedice njihovih dispro-
porcija. Model bi se mogao koristiti i u osnovnom pedagokom obrazovanju roditelja
kada se tei poboljanju njihovog stila vaspitanja. Kvalitetnim interaktivnim obua-
vanjem oni se osposobljavaju za uravnoteenje zahtjeva, pohvala i nagrada, kritika i
kazni, tj. za optimalan stil vaspitanja koji doprinosi formiranju socijalizovanog djeteta.
To je ono dijete koje u dovoljnoj meri prihvata socijalne norme i pravila, a koje je
pri tom sauvalo prirodnost, spontanost i integritet svoje linosti. Socijalizovano dete
ima sve potencijale da izraste u zdravu i kreativnu linost koja je dovoljno drutvena.
Ovakvo dete e imati dovoljno razvijene radne navike, to e mu obezbediti dugoroan
uspeh u ivotu i dati mogunost da ivi ivot zadovoljnog oveka koji je naao dobar
odnos izmeu rada, odmora i zabave (Isto, str. 89).
Meutim, porodino vaspitanje je vrlo kompleksno i ne moe se svesti samo na
pet roditeljskih funkcija i na njihove odnose vizuelno prikazane u mercedes-modelu.
U tom modelu nisu uzete u obzir ostale vane determinante stila porodinog (roditelj-
skog) vaspitanja, kao to su porodini i drutveni kontekst, sklop linosti i pedago-
ka kultura roditelja, te dobne i individualne karakteristike djeteta. Zato su ogranieni
efekti mercedes-modela u studioznijim porodino-pedagokim istraivanjima i pro-
jektima temeljnijih unapreivanja stilova porodinog vaspitanja.

4.2. Stilovi porodinog vaspitanja u mercedes-

modelu proirenom formama Aleksandre indi

Teorijski zasnivajui empirijsko istraivanje koje je prethodilo oblikovanju

doktorske disertacije, Aleksandra indi (2009) je proirila Milivojeviev mercedes-
model od est stilova dodajui mu jo tri forme stilova vaspitanja. Pola je od dvije
dimenzije: 1. uslovnost bezuslovnost panje, odnosno ljubavi koju roditelj prua i
2. ugodnost, pozitivnost panje (interakcije, optevaspitnih sredstava), (emocionalno
toplo) neugodnost, negativnost panje koju roditelj prua djetetu (emocionalno hlad-
no).
Respektovala je dvije poddimenzije: 1. zahtjevi roditelja od preniskih do previ-
sokih i 2. intenzitet i kvalitet panje, briga koju roditelj posveuje djeci, od nebrinog
do zabrinutog (anksioznog) roditelja.
Dola je do tri stila sa devet formi, to se moe zapaziti u narednom tabelarnom
pregledu.

17

Tabela 4: Stilovi porodinog vaspitanja u Milivojevievom mercedes-modelu
koji je proirila Aleksandra indi
STIL VASPITANJA
1. Zanemarujueg (indiferent-
nog) stila porodinog vaspitanja
I nedovoljno socijalizirajui
(nedostatak adekvatne ljubavi i
panje)
II optimalno socijalizirajui
(uslovljena panja i poziitivna
bezuslovna panja, ljubav pod-
jednako zastupljena)
8. Socijalno ovisnikog stila
III pretjerano socijalizirajui
(nedostatak bezuslovne ljubavi)
18
, XIII, 3/2008
FORMA STILA SADRINA STILA
- preovlauje bezuslovna negativ-
na panja odsustvo panje
- dominira neugodna uslovljena
panja (usmjerena na linost dje-
2. Zlostavljajueg stila teta etiketiranje, moralne kritike,
vaspitanja fiziko kanjavanje) i bezuslovna
negativna panja (doivljaj djeteta
da ne zna zato je kanjeno)
- preovlauje pozitivna panja,
ljubav (nedostatak ugodne i neu-
3. Permisivnog stila
godne panje sa zahtjevima kojim
vaspitanja
se podstie integracija u drutvu i
socijalizacija)
- preteno bezuslovno pozitiv-
na panja, ljubav uz nedostatak
4. Razmaujueg stila uslovljene panje (ugodne i neu-
vaspitanja godne panje), sa zahtjevima ko-
jim se podstie drutvena integra-
cija i socijalizacija
- preovlauje neugodna uslovljena
panja (usmjerena na ponaanje),
ugodna uslovljena panja, ljubav
5. Demokrtskog stila
(usmjerena na ponaanje i linost)
vaspitanja
i bezuslovno pozitivna panja,
ljubav, zastupljene su u priblino
jednakom omjeru
6. Uravnoteenog stila -dominira neugodna uslovljena
vaspitanja panja (usmjerena na ponaanje),
ugodna uslovljena panja, ljubav
(usmjerene na ponaanje i linost)
i bezuslovna pozitivna panja, lju-
bav zastupljena u priblino jedna-
kim omjerima
-preovlauju ugodna uslovljena
7. Kongruentnog stila panja i ugodna bezuslovna panja
vaspitanja (ljubav zastupljena u priblino jed-
nakom omjeru)
- dominira neugodna uslovljena
panja (usmjerena na linost djete-
vaspitanja ta) uz nedostatak bezuslovne pozi-
tivne panje
- preovlauje ugodna uslovljena
9. Manipulativnog stila
panja uz nedostatak bezuslovne
vaspitanja
pozitivne panje
(Prema: indi, 2009, str. 6466)
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

Prema navedenoj tipologiji stilova vaspitanja i njihovih formi moe se zakljui-

ti da nivo socijalizovanosti djeteta (nedovoljan, optimalan, pretjeran) zavisi od obima
bezuslovne i uslovljene pozitivne panje ili ljubavi koje proimaju interakciju roditelj
dijete.
Proirenja A. indri i obrazloenja Milivojevievog mercedes-modela ui-
nila su ga kompletnijim i primjenjivijim u unapreivanju stilova porodinog (rodi-
teljskog) vaspitanja. Pedagoko-psiholoki je prihvatljiva elaboracija socijalizirajue
funkcije stilova porodinog vaspitanja. Ostaje potreba da naredna prouavanja osvije-
tle komplementarno-individualizirajuu funkciju stilova, njihove odnose, kontekstual-
ne i personalne faktore i ishode.
Meutim, ni ovim teorijski proirenim modelom, ni provedenim empirijskim
istraivanjem nisu jo identifikovani stilovi porodinog (roditeljskog) vaspitanja, niti
njihove determinante, komponente i efekti koji potpunije objanjavaju njihovu sutinu
i suptilnost porodinog vaspitanja. Moe se oekivati da e (posebno nova) timska
istraivanja doprinijeti proirenju i produbljivanju naunih saznanja o stilovima poro-
dinog vaspitanja.
U pomenutim tipologijama osnovna sadrina stilova porodinog vaspitanja
preteno se preklapa, a razlike su uglavnom u njihovim nazivima. Ne umanjujui op-
tu naunu vrijednost sociopsiholokih i psihoterapeutskih klasifikacija stilova, ovde
prikazujemo stilove porodinog vaspitanja i njihove varijante iz nae tipologije iji su
nazivi najei u okviru porodino-pedagoke terminologije.

4.3. Sadrina stilova porodinog

vaspitanja i njihovih varijanti

Osnovni stilovi porodinog vaspitanja su demokratski, autokratski i indolentni.

U okviru svakog od njih su odreene varijante iju sutinu ovde prikazujemo.

4.3.1. Demokratski stil porodinog vaspitanja

Glavna obiljeja demokratskog stila vaspitanja su:

primjenjuje se u preteno toploj porodinoj atmosferi;
uravnoteene su bezuslovna i uslovna panja prema djetetu;
uglavnom su ravnopravne pozicije roditelja (staratelja ili druge odgovorne
osobe sa kojom dijete uspostavlja emocionalan odnos) i djeteta prikladno
njegovim dobnim i individualnim karakteristikama;
dominiraju partnerski odnosi, meusobno uvaavanje i ravnopravnost u po-
rodinim odluivanjima;
preovlauje nenasilna verbalna i neverbalna viesmjerna komunikacija;
uspostavlja se optimalan omjer izmeu metoda (i sredstava) porodinog
vaspitanja koje stimuliu prosocijalno ponaanje djeteta (persuazije - ubje-
ivanja i uvjeravanja; vjebanja i navikavanja) i onih koje predupreuju

19
 , XIII, 3/2008

i destimuliu drutveno neprilagoeno ponaanje (spreavanje: zasluene

opomene, kritike i kazne);
sa dobom djeteta poveava se broj ravnopravno dogovorenih pravila i gra-
nica ponaanja, a smanjuje se frekvencija roditeljskih zahtjeva, dosljedno
provoenje jednih i drugih, kao i uveavanje meusobnog razumijevanje;
uglavnom na dogovoren nain dosljedno se sankcionie neadekvatno po-
naanje djeteta, bez omalovaavanja njegove linosti, pa se ono ni tada ne
osjea odbaenim;
stvarni autoritet roditelja je transparentan, objektivan, konkretan, fleksi-
bilan, dosljedan, ispoljava se i prema ponaanju djeteta, to omoguava
djetetu osjeanje sigurnosti, voljenosti, razvoj samopotovanja, samopouz-
danosti, formiranje radnih i kulturnih navika, prosocijalnog ponaanja i li-
ne autentinosti, te demokratski stil obuhvata nekoliko varijanti emotivno
vezujueg i socijalizirajueg stila, meu kojima su osnovni kongruentan i
uravnoteen stil porodinog vaspitanja;
usklaene su bezuslovna i uslovna ljubav, pa se dijete osjea prihvaenim,
voljenim, sigurnim, vrijednim, samopotovanim i samopouzdanim.

Dakle, demokratski stil porodinog vaspitanja je optimalno vezujui, socija-

lizirajui i individualizirajui, zasnovan na zadovoljavanju potreba i djeteta i odra-
slog; njihovom partnerstvu, jedinstvu, saradnji i odgovornosti; otvorenom autoritetu
i fleksibilnosti; uravnoteenoj bezuslovnoj i uslovnoj ljubavi; nenasilnoj viesmjernoj
verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, visokim, ali ostvarivim zahtjevima; dominaciji
podsticajnih metoda i sredstava vaspitanja.

4.3.1.1. Kongruentni stil porodinog vaspitanja

Pedagoki najstimulativnija idealna forma demokratskog stila porodinog vas-
pitanja je kongruentan stil ima sljedea obiljeja:
odvija se u toploj, relaksirajuoj, oslobaajuoj emocionalnoj porodinoj
atmosferi;
optimum izmeu socijalizacije i individualizacije vaspitanja djeteta postie
se prvenstveno ugodnom uslovljenom panjom, ljubavlju, a izbjegava se,
kad god je to mogue neugodna uslovljena panja;
roditelj (staratelj ili druga odgovorna osoba sa kojom dijete uspostavlja
emocionalan odnos) ponaa se na pedagoki fleksibilan, prilagodljiv, ali od-
luan nain, pronicljivo uoavajui situacije kada treba postupati na jedan,
a kada na drugi nain;
prihvatanje i empatisanje djeteta, uz ee usredsreeno sluanje nego dava-
nje savjeta;
preovlauje viesmjerna nenasilna komunikacija;
uvaavaju se potrebe djeteta, a ne zanemaruju se potrebe odraslog;
u interakcijama odrasli-dijete ne tei se pozicijama pobjednik gubitnik,
nadreeni potinjeni, ve poloajima pobjednik (samopobjednik) po-

20
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

bjednik (samopobjednik), odnosno uspostavljaju se responsibilne uloge u

preteno ravnopravnim i istinski demokratskim odnosima;
viesmjerna, partnerska, nenasilna, verbalna i neverbalna komunikacijama
proeta je zainteresovanou za dijete, pronalaenjem vremena za njega,
potovanjem njegovih elja, osjeanja i miljenja, tolerancijom, empatijom,
paljivim sluanjem u veoj mjeri nego savjetovanjem, pedagoki prihvat-
ljivim suprotstavljanjem i saradnikim zakljuivanjem;
sa dobom se poveava ravnopravno i responsibilno uee djece u donoe-
nju pravila i porodinih odluka;
djetetu se postavljaju visoki, ali ostvarivi zahtjevi, uz implicitnu ili indi-
rektnu kontrolu izrvravanja (molbama, objanjenjima, zahvalnou, po-
drkom prijatnim glasom i pogledom i ostalim modifikacijama ponaanja),
odnosno skrivenim autoritetom;
preteno stimulativne metode i sredstva porodinog vaspitanja (podsticanje,
realne pohvale, nagrade, priznanja, persuazija, vjebanje i navikavanje...)
odnose se kako na ponaanje, tako i na linost djeteta, a sredstva spreava-
nja (opomene, kritike, kazne...) koriste se u krajnjoj nudi.

Kongruentan stil porodinog vaspitanja je vaspitno najdjelotvornija varijanta

demokratskog stila i ideal je kome se tei u porodinoj pedagogiji i pozitivnoj praksi
porodinog vaspitanja. To je istinski prihvatajui i optimalno vezujui stil porodinog
vaspitanja. Karakterie ga sklad bezuslovne i uslovne ljubavi, uravnoteeno zadovolja-
vanje potreba djeteta i roditelja ili za dijete relevantne osobe, zasnovanost na unutra-
njem autoritetu i implicitnoj kontroli uspostavljenoj uslovnom ljubavlju uz minimum
neugodne negativne panje (u formi opomena, kritika, kazni...).

4.3.1.2. Uravnoteen stil porodinog vaspitanja

Uravnoteen stil porodinog vaspitanja vrlo je slian kongruentnom stilu i u
nekim aspektima poklapa se sa njim. I jedan i drugi znatno se preklapaju sa demokrat-
skim stilom, po emu su i klasifikovani kao njihove varijante.
Glavna obiljeja uravnoteenog stila vaspitanja su:
ravnotea izmeu podsticanja i spreavanja, doputanja i granica, primjere-
nih ustupaka i dosljednih zahtjeva;
odmjerena i uravnoteena ugodna panja i bezuslovna ljubav iskazana bla-
go i uvjerljivo; ime se podstie drutveno poeljno ponaanje i razvija sa-
mopotovanje, samopouzdanje i osjeanje prihvaenosti djeteta;
postavljanje malog broja jasnih i preciznih pravila i ogranienja ije se spro-
voenje kontrolie putem neugodne uslovljene panje (opomene, kritike,
kazne...), to stvara osjeanje da dijete nije preputeno sebi;
skladan omjer bezuslovne i uslovne ljubavi podstie emotivnu stabilnost
djeteta;

21
 , XIII, 3/2008

fleksibilnou i povjerenjem tolerie se nekakav stepen neizvjesnosti, to

stimulie optimalan odnos izmeu vezivanja i osamostaljivanja djeteta, so-
cijalizacije i individualizacije njegove linosti.

Dakle, uravnoteen stil porodinog vaspitanja je optimalno socijalizirajui i

individualizirajui, emocionalno toplo vezujui, osamostaljujui stil porodinog vas-
pitanja. Zasnovan je na zadovoljavanju potreba i interesovanja djece i odraslih, meu-
sobnom potovanju, uravnoteenom ispoljavanju bezuslovne i uslovne panje, toplih
osjeanja, umjerenih zahtjeva, dosljedne kontrole, fleksibilnosti i realnih oekivanja.

4.3.1.2. Manipulativan stil porodinog vaspitanja

Ova varijanta stila ima elemente i demokratskog i autokratskog stila. Preovla-
uje ugodna panja, topla osjeanja, prihvatanje sredstva podsticanja u poreenju sa
neugodnom panjom i spreavanjem, pa je razvrstana meu varijante demokratskog
stila porodinog vaspitanja.
Obiljeja manipulativnog stila porodinog vaspitanja su:
prenaglaavanje ispoljavanja uslovne u poreenju sa bezuslovnom panjom
roditelja ili za dijete relevantnog odraslog;
u emotivno toploj porodinoj atmosferi prua se djetetu ugodna uslovljena
panja zbog poeljnog ponaanja prilikom ispunjavanja visokih zahtjeva;
sredstva spreavanja (ukor, opomena, kazna, kritika...) svedena su na naj-
manju mjeru;
usmjeravanja, kontrola i modifikacija ponaanja su implicitni i manipulativ-
nog karaktera jer nedostaje bezuslovne ljubavi i iskrene panje;
dijete se trudi da oekivanim ponaanjem zadobije ugodnu panju ili dobija
priznanja, osmijeh i ostale vidove prijatne panje samo kad se ponaa kako
treba, te se na kraju osjea prevarenim, neprihvaenim, nevoljenim ili izma-
nipulisanim;
dijete primjeuje da ga roditelj ili druga osoba podmiuje kad se ponaa
kako ta osoba hoe, a da nije voljeno upravo onakvo kakvo zaista jeste, pa
najee ima problem sa razvijanjem samopotovanja, osjeanja, stvarne
prihvaenosti i samopouzdanja;
implicitan ili skriven autoritet odraslog uspostavlja kontrolu linosti dje-
teta na prikriven nain, bez stvarnog potovanja tolerancije i fleksibilnosti
u prividnoj borbi za jednakost i u lanom partnerstvu (kvazidemokratiji),
lukavstvu i manipulaciji, pa i djeca ispoljavaju manipulativno ponaanje
naueno od odraslog.

U sutini manipulativan stil porodinog vaspitanja je pretjerano socijalizirajui

i vezujui, zasnovan na prikrivenom autoritetu sa visokim zahtjevima, te implicitno
kontrolisanom uslovljenom ljubavlju, bez dovoljno bezuslovne ljubavi, tolerancije,
iskrenosti i fleksibilnosti.

22
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

4.3.2. Autokratski stil porodinog vaspitanja

Suprotno demokratskom, autokratski stil porodinog vaspitanja ima sljedea

obiljeja:
u hladnoj ili napetoj porodinoj klimi dominira neugodna uslovna panja,
a deficitarna je ugodna bezuslovna ljubav roditelja ili ostalih relevantnih
odraslih prema djeci;
roditelj ili druga odrasla relevantna osoba je potpuno nadreena djetetu,
neprikosnoven otvoren, krut, strog autoritet, a dijete je u podreenom, pot-
injenom i zavisnom poloaju;
odnosi izmeu odraslog i djeteta najee su hijerarhijski, autokratski, ne-
povjerljivi, neravnopravni, pa i poniavajui, a odvijaju se na relaciji po-
bjednik gubitnik;
preovlauje jednosmjerna, preteno nasilna verbalna i neverbalna komuni-
kacija;
dominiraju naredbodavni previsoki zahtjevi i oekivanja odraslih kontroli-
sani estim ukorima, prijetnjama, kaznama i ostalim represivnim sredstvi-
ma, a sredstva podsticanja (pohvale, priznanja i nagrade) su vrlo rijetka i
dijete ih eventualno dobije za izuzetno ostvarenje;
usljed omalovaavanja, poniavanja i odbacivanja dijete osjea da nije vo-
ljeno, te ne uspijeva da razvije samopouzdanje i samopotovanje.

Moe se zakljuiti da je autokratski stil porodinog vaspitanja nedvoljno emo-

tivno vezujui, pretjerano socijalizirajui, deficitarno individualizujui, zasnovan na
visokim zahtjevima otvoreno kontrolisanim strogim autoritetom i represijama (kriti-
kama, kaznama...).
Glavne forme autokratskog stila porodinog vaspitanja su socijalno ovisniki
stil, zlostavljajui stil i prezatiujui stil.

Socijalno ovisniki stil porodinog vaspitanja

Obiljeja socijalno ovisnikog stila porodinog vaspitanja jesu:
pretjerana uslovljena panja i ljubav, zapostavljena bezuslovna panja i
ugodna uslovna ljubav, tj. emocionalno hladan stil vaspitanja;
roditelji ili relevantni odrasli su strogi i kruti, refleksivni, emotivno distan-
cirani;
previsoki su zahtjevi i oekivanja od djeteta;
prijetnje, kritike i kazne su esto upuene na linost, a ne na ponaanje dje-
teta;
priznanja i pohvale su vrlo rijetke i upuuju se ponekad za izuzetna ostvarenja;
usljed nedostatka bezuslovne ljubavi dijete ne razvija osjeanje prihvaeno-
sti i voljenosti, pa vjerovatno nee u odgovarajuoj mjeri razviti samopouz-
danje, samopotovanje i samostalnost.

23
 , XIII, 3/2008

Prema tome, socijalno ovisniki stil porodinog vaspitanja je nedovoljno emo-

tivno vezujui, orijentisan na submisivnost i pokornost djeteta, nedovoljno individuali-
zujui, nije osamostaljujui, pretjerano je socijalizirajui, temeljen na visokim zahtje-
vima koje otvoren autoritet kontrolie kritikama i kaznama.

Zlostavljajui stil porodinog vaspitanja

Osnovna obiljeja zlostavljajueg stila porodinog vaspitanja jesu:
minimalno pruanje emocionalne ljubavi, tj. dominacija emocionalne hlad-
noe;
dominacija neugodne i neprijatne uslovljene i bezuslovne panje i ljubavi
usmjerene na linost djeteta, a ne na njegovo ponaanje;
nejasno postavljeni zahtjevi djeluju prenisko, pa djetetu nije jasno ta odra-
sli od njega oekuje;
esto je psihiko i fiziko zlostavljanje djeteta putem vrijeanja, etiketi-
ranja, podsmjeha, kritike, fizike kazne, drugih poniavanja i brutalnosti,
ime odrasli demonstrira mo i insistira da je uvijek u pravu u poreenju sa
podreenim i ugroenim dijetetom;
zapostavljena su sredstva podsticanja, kao to su priznanja, pohvale, nagra-
de i sl.;
u uslovima ispoljavanja otvorenog autoriteta roditelja ili relevantnog odra-
slog i izloenosti okrutnosti dijete ui da bude tako agresivno i nasilno pre-
ma slabijima i ivotinjama, uz tendenciju drutvene neprilagoenosti;
djeci nedostaje bezuslovne i ugodne uslovne panje i ljubavi roditelja ili
vanih odraslih, pa se dijete osjea zapostavljeno, nesigurno, nevoljeno, sa
nedostatkom samopotovanja i samopouzdanja.

Ovaj stil porodinog vaspitanja je nedovoljno emocionalno vezujui i neade-

kvatno socijalizirajui, gradi se na otvorenom, krutom i strogom autoritetu koji zahti-
jeva submisivnost i pokornost djeteta, bez jasnih zahtjeve i oekivanja, uz nerealne
kritike, preteke kazne, omalovaavanje linosti i razvojnih potreba, sa rijetkim i ne-
dovoljnim ispoljavanjem emocionalne topline.

Prezatiujui stil porodinog vaspitanja

Osnovna obiljeja prezatiujueg (pretjerano zatitnikog) stila porodinog
vaspitanja jesu:
esto pruanje bezuslovne i ugodne uslovne ljubavi i panje, tj. emocional-
ne topline koju anksiozni i zabrinuti roditelji ili relevantni odrasli izjedna-
uju sa strijepnjom i brigom da e se djetetu neto desiti;
pretjerana je zatita i dranje djeteta pod staklenim zvonom da ne bi do-
ivjelo negativna iskustva, ali to njega onemoguuje da doivi pozitivna
iskustva, da ui na osnovu pokuaja i pogreaka, samostalnog uvianja i
rjeavanja problema, samoizgraivanja strategija prevazilaenja neugode,
frustracija i konflikata;

24
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

odmjenjivanje djece u onim aktivnostima koje bi mogla i trebalo da ostvare

za svoje doba, a tako se gui njihova inicijativnost, upornost, te razvija ne-
sigurnost, nespretnost i nesamostalnost;
zahtjevi i oekivanja odraslih su preniski, pa djeca postiu slabije rezultate
od svojih mogunosti;
ambicije djece su takoe male, kao i nedostatak povjerenja roditelja ili odra-
slih u njihove sposobnosti, te djeca uglavnom, ne izgrauju samopouzdanje,
niti samopotovanje u skladu sa mogunostima;
vrlo su rijetke opomene, kritike, kazne, a neto ee su njenosti, prizna-
nja, pohvale i nagrade i ostali vidovi pozitivno uslovljene ili bezuslovne
panje i emocionalne topline, to ipak ne moe da prevlada tetne uticaje
pretjerane zatienosti djece i njihove izolovanosti od stresa, prepreka, pro-
blema i ivotnih potekoa, ime se omoguuje razvijanje dovoljnog nivoa
autonomije.

Dakle, ovo je pretjerano vezujui, nedovoljno socijalizujui, deficitno osamo-

staljujui, neadekvatno individualizujui stil porodinog vaspitanja jer je pretjerana
prezatienost okrutna i psiholoki onesposobljavajua za dijete, kao i jako zanemari-
vanje (Klein, 2007, str. 43). Zasniva se na preniskim zahtjevima, oekivanjima, nepo-
vjerenju roditelja ili relevantnih odraslih prema sposobnostima i drugim potencijalima
djeteta, strahu da e se djeci loe desiti i pretjeranoj kontroli djece.

Indolentan stil porodinog vaspitanja

Indolentan (lese fer lesse faire) stil porodinog vaspitanja karakterie domi-
nantna ravnodunost roditelja ili realevantne odrasle osobe prema svojim potrebama
(razmaujui stil) ili prema potrebama djeteta (zanemarujui stil) i popustljivost u kon-
troli ionako preniskih zahtjeva.
Obiljeja ovog stila jesu:
neuravnoteenost ugodne i neugodne panje, bezuslovne i uslovne ljubavi;
neusklaenost nivoa zadovoljavanja potreba i interesovanja djeteta i rodite-
lja (ili odraslog na koga je dijete usmjereno);
neodlunost u postavljanju zahtjeva, granica i oekivanja i popustljivost ro-
ditelja (ili relevantnog odraslog) u njihovoj kontroli;
podsticaji (priznanja, pohvale, nagrade...) su ili pretjerani (u sluaju razma-
ujueg stila), to stvara nerealnu sliku djeteta o sebi, previsoko samopouz-
danje i egocentrinost ili su zapostavljeni, to dovodi do niskog samopouz-
danja, neprihvaenosti i nesigurnosti djeteta (u varijanti indolentnog stila
nazvanog zanemarujui);
upozorenja, kritike, kazne ili ne postoje ili su minimalne, a sloboda koja je
ostavljena djetetu je prenaglaena, pa dijete, ni kada odraste, ne moe da
podnese ni dobronamjernu kritiku, niti ivotne tekoe i ogranienja, nedo-
voljno socijalizujui i nedovoljno osamostaljujui stil.

25
 , XIII, 3/2008

Osnovne varijante ovog stila su: 1. razmaujui stil i 2. zanemarujui stil poro-
dinog vaspitanja.

Razmaujui stil porodinog vaspitanja

Dominantno pedagoko uvjerenje roditelja (ili relevantne odrasle osobe) koja
ispoljava ovaj stil vaspitanja je da je njegova ivotna misija potpunom ljubavlju, po-
dreivanjem sebe, zanemarivanjem svojih potreba, ispunjavanjem svih elja djeteta
kao na tanjiru usreiti dijete.
Glavna obiljeja ovog stila jesu:
pretjerana bezuslovna panja i ljubav (to nije tetno), bez postavljanja gra-
nica i bez odlunosti da ih dijete dostigne, potpuna ili infantilizirajua po-
pustljivost, da se dijete ne bi osjealo neugodno, tuno, niti frustrirano;
prenaglaena je sloboda djeteta, a pretjerane su i nerealne pohvale, nagrade
i ostali podsticaji upueni prvenstveno linosti (a ne ponaanju) djeteta, to
dovodi do neobjektivne djetetove slike o sebi, nerealnog samopouzdanja i
samopotovanja, ve i do precjenjivanja i egocentrinosti;
emotivno je topao odnos odraslog i djeteta, ali zbog dominacije bezuslovne
nad uslovljenom panjom dijete se pretjerano vee, sputava i nedovoljno
socijalizuje.

Ovaj stil zasnovan je na pretjeranoj bezuslovnoj panji i ljubavi, pa je previe

emotivno vezujui, zapostavljena je uslovna panja, gotovo da nema zahtjeva, grani-
ca i oekivanja, niti dosljedne kontrole, prenaglaeno je zadovoljavanje elja djece,
zanemarene su potrebe odraslih, djeca egocentrino precjenjuju sebe, ne razvijaju u
odgovarajuoj mjeri odgovornost, altruizam, autonomnost i socijabilnost.

Zanemarujui stil porodinog vaspitanja

Glavna obiljeja zanemarujueg ili indiferentnog stila porodinog vaspitanja jesu:
emocionalna hladnoa ili nedostatak osjeanja bazine ljubavi, odsustvo
panje, brige i ljubavi roditelja ili relevantne odrasle osobe;
ne zadovoljavaju se adekvatne razvojne potrebe djeteta, pa se djeca osjeaju
zapostavljenom;
nedostatak bezuslovne pozitivne panje izaziva osjeanje odbaenosti;
uskraivanje ugodne uslovljene panje u vidu sredstava podsticanja (pri-
znanja, pohvala, nagrada...) dovodi do nedovoljne socijalizacije, drutvene
adaptacije, pa i vaspitne zaputenosti djece;
zahtjevi prema djeci su preniski, nedovoljno je negativne uslovljene panje
u vidu upozorenja, kritika, opomena i kazni, a kada se i primjenjuju, usmje-
rene su na linost, u vidu ismijavanja, poniavanja, etiketiranja i vrijeanja,
a ne na nepoeljno ponaanje, te djetetu nije pruen odgovor kako da se
negativno ponaanje transformie u pozitivno jer ono u sutini i ne zna to
se od njega oekuje;

26
 M. Ili: STILOVI PORODINOG PONAANJA

deficit uslovljene ljubavi najee dovodi do preteno nerazvijenog osje-

anja prihvaenosti, voljenosti, sigurnosti, kao i niskog samopouzdanja i
samopotovanja;
nedostatak autoriteta, posebno pri poremeaju roditeljstva (ovisnici, alkoholi-
ari, duevni bolesnici...) mogu usloviti inverziju djetinjstva i roditeljstva kada
dijete postaje preodgovorno, zatitniko prema roditelju, mijenjajui ulogu sa
roditeljem, a u nekim sluajevima mogu osjeati krivicu to im je roditelj takav;
osim niskog samopouzdanja i samopotovanja, posljedice ovog stila su i za-
postavljanje dunosti, izbjegavanje druenja sa vrnjacima, pretjerana briga
za roditelje, buntovnitvo, agresivnost, sklonost povlaenju i slino.

Prema tome, ovo je nedovoljno emotivno vezujui, nedovoljno socijalizujui i

neadekvatno osamostljujui stil porodinog vaspitanja, koji karakterie deficit panje,
brige i ljubavi roditelja ili relevantnog odraslog ije potrebe se postavljaju iznad djei-
jih. Preniski su zahtjevi i nedostatak je primjerene kontrole, to determinie osjeanje
odbaenosti, nevoljenosti, preteno niskog samopouzdanja i samopotovanja, pa i ne-
dovoljno adaptiranog ponaanja djece.

5. Literatura

Benet, G. (2007): Odgojni stilovi u roditeljstvu. Sajt: www.skole. Oitano 15.11.2008.

Bell, S. (2006): Koncepti objekta i vezanost djeteta za majku. U publikaciji: Afektivno
vezivanje (str. 81-99). Beograd: Centar za primjenjenu psihologiju.
Bogojevi, S. (2002): Stilovi vaspitanja. Banja Luka: Filozofski fakultet.
Compbell, R. (2005): Kako stvarno voleti svoje dete. Beograd: Soterija.
udina-Obradovi, M. i Obradovi, J. (2006): Psihologija braka i obitelji. Zagreb:
Golden marketing Tehnika knjiga.
Goleman, D. (2002): Emocionalna inteligencija. Beograd: Geopoetika.
Gordon, T. (2001): Umjee roditeljstva. Beograd: Kreativni centar.
Jambori, S. (2004): Parenting styles, aims, attitudes, and future orientation of
adolescents and young adults., str. 131. Review of psychology: international
journal of Croatian Psychological Association 2. str. 131-140.
Ili, M. (2004): Porodine uloge u pedagokoj teoriji i praksi. U knjizi Brankovi, D.
Ili, M. Osnovi pedagogije. Banja Luka: Comesgrafika.
Jull, J. (2006): Vae kompetentno dijete: prema novim temeljnim vrijednostima obitelji.
Zagreb: Naklada Pelago.
Klein, M. (2007): Uspean roditelj. Beograd: ROD.
Milivojevi, Z. i saradnici (2007): Mala knjiga za velike roditelje. Novi Sad: Psihopolis
institut.
Nelsen, J., Lott, L., Glenn, S. H. (2008): Pozitivna disciplina od A do . Beograd: Leo
Commerce.

27
 , XIII, 3/2008

Paali-Kreso, A. (2004): Koordinate obiteljskog odgoja. Sarajevo:JE.

Pedagoki leksikon (1996): Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Pedagoki renik (1967): Beograd: Zavod za izdavnje udbenika SR Srbije.
Slovey, P., Sluyter, D. J. (1999): Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija.
Zagreb: Educa.
indi, A. (2009): Vaspitni stilovi roditelja i razvoj kompetencija za 21. vijek djece
predkolskog uzrasta. Neobjavljena doktorska disertacija. Banja Luka: Filozofski
fakultet.

Summary: After presenting the analysis of associated concepts, it is for the first time that in this
paper we have tried to define the style of family education seen as the unique whole of characteristic
types of behaviour, means, communication, relationships, emotions, influences, and other mutually
dependant and linked components of education process conditioned by educational philosophy,
personality feature structure and pedagogical culture of a particular parent or guardian (or other
responsible adult with whom a child creates certain emotional relationship), individual and age
characteristics of a child or adolescent, and key characteristics of family and social context.
The paper presents and critically evaluates the classifications of parenting education styles identi-
fied by Diana Baumrind (1971), Maccoby and Martin (1983), Matejevi (2000), Svetozar Bogojevi
(2002), Zoran Milivojevi et al (2007) and Aleksandra indi (2009). Rooted in three dimensions
(1) emotional acceptance-emotional refusal, (2) tolerance -intolerance and (3) autonomy control,
the author identifies and offers new typology of family education styles (democratic, autocratic, and
indolent) with 8 variants (congruent, balanced, manipulative, socially dependant, abusing, over-
protective, neglecting and permissive). Further on, the paper thoroughly analyses the very essence,
place and consequences in regard to each family education style.
Key words: family (parenting) education style, style typology, Mercedes model of parenting
education styles, style contents, style consequences, family pedagogy, democratic, autocratic, in-
dolent, congruent, balanced, manipulative, socially dependant, abusing, overprotective, neglecting
and permissive style of family education.

28