BD

BD

Veronica Roth

POBUNJENA
 BD

Nelsonu, zbog koga je vredelo staviti na kocku sve

 BD

Poput divlje zvijeri, istina je suvie snana

da bi ostala zatvorena.
 BD

1. Poglavlje

BUDIM SE S njegovim imenom na usnama.

Will.
Prije nego otvorim oi, vidim ga kako pada na plonik. Mrtav. Ja sam kriva. Tobias se
saginje ispred mene, njegova mi ruka poiva na ramenu. Vlak se drma dok prolazi po
tranicama, a Marcus, Peter i Caleb stoje na vratima vagona. Duboko udiem i zadravam dah
kako bih malo ublaila pritisak koji osjeam u prsima. Prije sat vremena proli dogaaji nisu
mi se inili stvarnima. Sada znam da su stvarni.
Izdiem, ali pritisak je jo uvijek ovdje.
Hajde Tris, govori mi Tobias, njegove tamne oi trae moje. Moramo skoiti.
Previe je mrano da bih vidjela gdje smo, no ako silazimo, vjerojatno smo blizu
ograde. Tobias mi pomae stati na noge i vodi me prema vratima.
Ostali skau jedan po jedan: Peter prvi, zatim Marcus, poslije njega Caleb. Primam
Tobiasa za ruku. Vjetar se pojaava i udara u nas dok stojimo na rubu vrata vagona kao ruka
koja me vraa natrag u sigurnost.
No bacamo se prema tami i bolno padamo na tlo. Udarac u tlo alje bol u ranu od metka
koja se nalazi u mom ramenu. Grizem usnu kako ne bih vrisnula i traim svoga brata.
Jesi li dobro? kaem kada ga vidim kako sjedi u travi nekoliko metara dalje od mene,
trljajui koljeno. On kimne. ujem ga kako brzo udie, kao da se brani od suza, i ja moram
okrenuti glavu. Sletjeli smo u travu u blizini ograde, nekoliko metara od utabanoga puta kojim
Dobrohotni kamionima dostavljaju hranu u grad. Ograda se uzdie pred nama, previsoka i
savitljiva da bismo se popeli preko, a ipak previe vrsta da bismo je sruili.
Navodno ovdje straare Neustraivi, kae Marcus. Gdje su?
Vjerojatno su pod simulacijom, kae Tobias. I sada su... Napravi stanku.
...Sada su tko zna gdje i rade bogznato.
Zaustavili smo simulaciju teina tvrdog diska u mom depu podsjea me no
nismo ostali i vidjeli to se dogodilo nakon toga. to se dogodilo s naim prijateljima, naim
vrnjacima, naim voama, naim frakcijama? Nema naina da saznamo.
Tobias se priblii malenoj metalnoj kutiji na desnoj strani vrata ograde i otvori je, a
unutra se nalazi malena tipkovnica.
Nadajmo se da se Ueni nisu sjetili promijeniti ovu ifru, govori dok tipka niz
brojeva. Prestaje nakon osmog broja i vrata se otvore.
Kako si to znao? upita ga Caleb. Glas mu je nabijen emocijama, toliko nabijen da se
udim kako ga ne ugui dok izlazi.
Radio sam godinu dana u kontrolnoj sobi Neustraivih, nadgledao sam sigurnosni
sustav. Mijenjamo ifre samo dvaput godinje, ree Tobias.
Ba imamo sree, kae Caleb. Pogledom oprezno odmjeri Tobiasa.
Srea nema veze s tim, kae Tobias. Radio sam tamo samo zato to sam elio biti
siguran da u se jednom moi izvui.
Zadrhtim. Kako je to rekao kao da misli da smo zatoeni. Nikad nisam razmiljala na
taj nain, a sada mi se to ini blesavo.
 BD

Hodamo zbijeni u malenu skupinu, Peter pridrava svoje krvavo rame ruku u koju
sam ga ja ustrijelila i Marcus sa svojom rukom na Peterovu ramenu, stabilizirajui ga.
Caleb brie obraze svakih nekoliko sekundi i znam da plae, ali ne znam kako bih ga mogla
utjeiti, niti mi je jasno zato ja ne plaem.
Stajem na elo kolone i predvodim, Tobias je tih pored mene, i bez obzira to me ne
dodiruje, daje mi oslonac.
Traci svjetla prvi su znak da se pribliavamo sjeditu Dobrohotnih. Svjetlo se
pojaava, maleni oblici pretvaraju se u prozore sjaja. Skup drvenih i staklenih zgrada.
Prije nego stignemo do njih, moramo proi kroz vonjak. Stopala mi propadaju prema
dolje, a iznad mene grane srastaju jedna s drugom oblikujui tunel. Tamno voe visi meu
liem, spremno da padne. Njuim otar i sladak miris prezrelih jabuka koji se mijea s
mirisom mokre zemlje.
Kako se pribliavamo, Marcus se odmie od Petera i dolazi na elo kolone.
Znam kamo idemo, kae.
Vodi nas pored prve zgrade pa do druge zgrade s lijeva. Osim staklenika, sve su zgrade
nainjene od istog grubog, tamnog i nelakiranog drveta. Kroz otvoreni prozor ujem smijeh.
Kontrast smijeha i kamene tiine u meni je uznemiruju.
Marcus otvara jedna vrata. Iznenadio bi me nedostatak sigurnosnih mjera da nismo u
sjeditu Dobrohotnih. Oni esto idu linijom izmeu prijateljstva i gluposti. U ovoj zgradi
jedini zvuk koji se uje jest zvuk naih koraka. Ne ujem Caleba kako plae, ali ni prije pri
tome nije bio glasan.
Marcus se zaustavlja ispred otvorene prostorije gdje Johanna Reyes, predstavnica
Dobrohotnih, sjedi i zuri kroz prozor. Prepoznajem je jer je teko zaboraviti Johannino lice,
bez obzira jeste li je vidjeli jednom ili tisuu puta. Licem joj se protee oiljak, od desne
obrve sve do usne, zbog ega se uvijek uje um kad progovori. ula sam je kako govori
samo jednom, ali se ipak sjeam. Bila bi prekrasna ena da nema taj oiljak.
Oh, hvala Bogu, kae im vidi Marcusa. Hoda prema njemu s ispruenim rukama.
Umjesto zagrljaja dodiruje mu samo ramena, kao da se sjea koliko su pripadnici Nijekanja
neskloni svakodnevnom fizikom dodiru.
Drugi lanovi vae skupine stigli su ovamo prije nekoliko sati, no nisu bili sigurni jeste
li vi preivjeli, kae nam. Misli na ljude iz Nijekanja koji su bili s mojim ocem i Marcusom
u sigurnoj kui. Nisam ni pomislila na njih.
Gleda preko Marcusova ramena, najprije pogleda u Tobiasa i Caleba, zatim pogleda u
mene, a potom u Petera.
Oh, Boe, kae promatrajui Peterovu krvavu odjeu. Poslat u po lijenika. Mogu
vam dati doputenje da ostanete cijelu no, no sutradan naa zajednica mora donijeti odluku.
I, pogledom odmjeri Tobiasa i mene, vjerojatno nee rado prihvatiti Neustraive u
naem sjeditu. Naravno, moram od vas traiti da predate sve oruje koje imate.
Iznenada, pitam se kako zna da sam Neustraiva. Jo uvijek na sebi imam sivu koulju.
Oevu koulju.
U tom trenutku njegov miris, ravnomjerna mjeavina sapuna i znoja, poleti prema gore i
ispuni mi nosnice, ispuni mi itavu glavu njegovom pojavom. Stegnem ake tako vrsto da mi
se nokti zabiju pod kou. Ne ovdje. Ne ovdje.
Tobias preda svoj pitolj, no kada ja posegnem iza sebe kako bih dohvatila svoje
skriveno oruje, on mi zgrabi ruku, pomiui je dalje od mojih lea. Tada ispreplete svoje
prste s mojima kako bi prikrio to je upravo uinio.
 BD

Znam da je pametno zadrati jedan pitolj. No bilo bi olakanje predati ga.

Moje je ime Johanna Reyes, kae nam, pruajui mi ruku, a zatim Tobiasu.
Pozdrav Neustraivih. Impresionirana sam njezinim poznavanjem obiaja drugih
frakcija.
Uvijek zaboravljam kako su Dobrohotni obzirni dok ih i sama ne vidim.
Ovo je T..., zapone Marcus, no Tobias ga prekine.
Zovem se Four, kae. Ovo su Tris, Caleb i Peter.
Prije nekoliko dana Tobias je bilo ime koje sam meu Neustraivima samo ja znala;
bio je to djeli njega koji je dao meni. Sjeam se zato je sakrio to ime od ostatka svijeta,
izvan sjedita Neustraivih. To ga je ime vezalo za Marcusa.
Dobro doli u sjedite Dobrohotnih. Johannine oi usredotoe se na moje lice i ona se
nasmije svojim iskrivljenim smijekom.
Dopustite nam da se pobrinemo za vas.

***

Doputamo im. Bolniarka Dobrohotnih daje mi ljekovitu otopinu koju su razvili Ueni
kako bi ubrzali zacjeljivanje rana koju trebam staviti na rame, a zatim prati Petera do
bolnikoga odjela kako bi mu zakrpali ruku.
Johanna nas odvodi u kantinu, gdje su redovi drvenih stolova duine jednake duini
prostorije, i gdje se nalaze neki pripadnici frakcije Nijekanja koji su bili u sigurnoj kui s
Calebom i mojim ocem. Susan je meu njima, kao i neki od mojih starih susjeda. Pozdravljaju
nas osobito Marcusa sa suzdranim suzama i potisnutim osmijehom.
Drim se za Tobiasovu ruku. Tonem pod teinom lanova frakcije mojih roditelja, pod
njihovim ivotima, njihovim suzama.
Jedan od pripadnika Nijekanja prua mi au vrue tekuine i kae: Popij ovo. Pomoi
e ti da zaspi, kao to je pomoglo i drugima. Bez snova.
Tekuina je ruiasto-crvene boje, kao jagode. Zgrabim au i brzo pijem. Vruina
tekuine na nekoliko mi trenutaka stvara osjeaj punine. Kako praznim posljednju kap iz ae,
osjeam kako se oputam. Netko me vodi niz hodnik do sobe s krevetom. I to je sve.
 BD

2. Poglavlje

OTVARAM OI, prestraena, rukama steem plahte. No ne trim ulicama grada ili
hodnicima sjedita Neustraivih. U krevetu sam, u sjeditu Dobrohotnih, i miris piljevine je u
zraku.
Mijenjam poloaj i trgnem se kad osjetim neto u leima. Poseem iza sebe i prsti mi
hvataju pitolj.
Na trenutak vidim Willa kako stoji preda mnom, oboje drimo pitolje uperene jedno u
drugo i zamalo vrisnem njegovo ime.
Onda ga vie nema.
Izvlaim se iz kreveta, podiem madrac jednom rukom, pridravajui ga koljenom.
Tada gurnem pitolj ispod i isputam madrac. Kada je skriven i kada mi vie nije pritisnut uz
kou, u glavi mi je jasnije. Sada kad se val adrenalina od juer smirio i ono sredstvo za
uspavljivanje prestalo djelovati, osjetim duboku i probadajuu bol u ramenu. Jo uvijek sam u
istoj odjei od sino. Djeli tvrdog diska viri ispod moga jastuka gdje sam ga gurnula prije
nego to sam zaspala. Na njemu su svi podaci o simulaciji koja je upravljala Neustraivima i
podaci o onome to su Ueni radili. Osjeam da je previe vaan da bih ga uope dotaknula,
no ne mogu ga ostaviti ovdje, pa ga zgrabim i sakrijem izmeu zida i ormara.
Dio mene misli kako bi bila dobra ideja unititi ga, no znam da sadri jedini zapis o
smrti mojih roditelja, pa u ga zasad drati skrivenim.
Netko pokuca na moja vrata. Sjedim na rubu kreveta i pokuavam zagladiti kosu.
Naprijed, kaem.
Vrata se otvore i Tobias otvori vrata do pola tako da sam vidjela samo jednu njegovu
polovicu. Nosi iste traperice kao i juer, ali umjesto crne majice ima novu tamno-crvenu
majicu kratkih rukava, vjerojatno ju je posudio od Dobrohotnih. Ta mu boja udno stoji,
previe je svijetla, no kada nasloni glavu na dovratak, vidim kako ublauje plavetnilo u
njegovim oima.
Dobrohotni imaju sastanak za pola sata.
Podie obrve i s poneto melodrame dodaje: Kako bi odluili o naoj sudbini.
Zavrtim glavom. Nikad nisam mislila da e mi sudbina biti u rukama gomile
Dobrohotnih.
Ni ja. Oh da, donio sam ti neto. Otvara poklopac malene boice i izvadi kapaljku
punu bistre tekuine.
Lijek protiv boli. Uzmi kapljicu svakih est sati.
Hvala. Stiem kapaljku nad grlom. Bistra tekuina ima okus po starom limunu.
Zakai palac u jednu od svojih petlji na opasau i pita Kako si Beatrice?
Jesi li me upravo nazvao Beatrice?
Mislio sam, isto da pokuam. Osmjehne se. Ne valja?
Moda samo u posebnim prilikama. Na dane Inicijacije, Izbora... Napravim stanku.
Kanila sam baljezgati o jo nekoliko blagdana, no njih slave samo pripadnici Nijekanja.
Pretpostavljam da Neustraivi imaju svoje blagdane, ali ne znam koji su. U svakom sluaju,
ideja bilo kakvog slavlja u ovome trenutku toliko je suluda, pa tu prestajem.
Dogovoreno. Osmijeh mu izblijedi. Kako si, Tris?
 BD

To nije udno pitanje, s obzirom na ono to sam prola, no postajem napeta kada ga
ujem, zabrinuta da e mi nekako proitati misli. Jo mu nisam rekla nita o Willu. eljela
bih, ali ne znam kako.
Sama pomisao o izgovaranju tih rijei ini me tako tekom kao da bih mogla propasti
kroz daske.
Ja... Zavrtim glavom nekoliko puta. Ne znam, Four... Budna sam. Ja... Jo uvijek
vrtim glavom. Prelazi dlanom preko moga lica, dodiruje mi obraz, poloio je jedan prst iza
mojega uha.
Saginje glavu dolje i poljubi me, alje toplu bol kroz moje tijelo. Obavijam ruke oko
njega, zadravam ga koliko god mogu. Kada me dotakne, prazan osjeaj u prsima i elucu
nije tako jak.
Ne moram mu rei. Mogu jednostavno pokuati zaboraviti on mi moe pomoi da
zaboravim.
Znam, kae mi. Oprosti. Trebao sam te pitati.
Na trenutak jedino to mogu pomisliti je kako bi uope mogao znati? No neto u
njegovu izrazu lica podsjeti me da i on zna neto o gubitku. Izgubio je majku kad je bio
malen. Ne sjeam se kako je umrla, samo da smo bili na sprovodu.
Odjednom ga se sjeam kako vrsto stie zavjese u dnevnoj sobi svoje kue, devet mu
je godina, nosi sivu odjeu, tamne su mu oi zatvorene. Slika je nesigurna i to bi mogla biti
moja mata, a ne uspomena.
Puta me iz zagrljaja. Pustit u te da se spremi.

***

enska kupaonica udaljena je dvije sobe niz hodnik. Pod je napravljen od tamno-smeih
ploica i svaki tu ima drvene ograde i plastinu zavjesu koja ga odvaja od sredinjega
prolaza. Znak na stranjem zidu kae: zbog tednje resursa tuevi rade samo pet minuta.
Mlaz vode hladan je, tako da ne bih htjela dodatne minute ak ni kad bih ih mogla
dobiti. Brzo se perem lijevom rukom, putam desnu ruku da mi visi uz tijelo. Lijek protiv boli
koji mi je Tobias dao brzo djeluje bol u ramenu ve je postala umrtvljeno pulsiranje.
Kada izaem iz tua, sloena odjea eka me na krevetu. Tu su uta i crvena, od
Dobrohotnih, i neto sive, od Nijekanja, boje koje rijetko vidim tako poslagane jedne uz
drugu. Ako bih morala nagaati, rekla bih da mi je jedan od lanova Nijekanja ostavio tu
odjeu.
To je neto ega bi se oni sjetili.
Navuem par tamno-crvenih hlaa napravljenih od trapera toliko su dugake da ih
moram smotati tri puta i sivu majicu Nijekanja koja mi je prevelika. Rukavi mi doseu do
vrhova prstiju, pa i njih moram zasukati. Boli me kad pomiem desnu ruku, pa se trudim da
mi pokreti budu maleni i kratki.
Netko zakuca na vrata. Beatrice? Susanin njeni glas.
Otvaram joj vrata. Nosi pladanj hrane koji poloi na krevet. Gledam njezino lice u
potrazi za znakovima onog to je izgubila njezin otac, voa Nijekanja, nije preivio napad
no vidim samo mirnu odlunost, uobiajenu za moju staru frakciju.
ao mi je to ti odjea ne pristaje, kae. Sigurna sam da ti moemo pronai neku
bolju, ako nam Dobrohotni dopuste da ostanemo.
Dobra je, kaem. Hvala ti.
 BD

ula sam da si bila pogoena. Hoe li da ti pomognem oko kose? Ili oko cipela?
Spremam se odbiti, ali pomo mi je doista potrebna.
Da, hvala ti.
Sjedam na stolicu koja se nalazi ispred zrcala i ona stoji iza mene, njezine oi uvjebane
da se usredotoe na posao umjesto na odraz onoga to je u zrcalu. Ne podiu se, ni na
trenutak, dok mi eljem prolazi kroz kosu. I ne pita za moje rame, kako sam bila ranjena, to
se dogodilo nakon to sam otila iz sigurne kue Nijekanja kako bih zaustavila simulaciju.
Osjeam da kad bih je potpuno ogolila, ona bi bila Nijekanje do svoje sri i do samog kraja.
Jesi li se vidjela s Robertom? pitam je. Njezin brat Robert izabrao je Dobrohotne kad
sam ja izabrala Neustraive, tako da je negdje u ovom sklonitu. Pitam se hoe li njihov
ponovni sastanak biti slian Calebovu i mojem.
Kratko, sino, kae ona. Pustila sam ga da tuguje sa svojom frakcijom kao to ja
tugujem sa svojom. Ipak, bilo je lijepo ponovno ga vidjeti.
U njezinu tonu prepoznajem konanost koja mi kae da je tema zavrena.
teta je to se to dogodilo ba sada, kae Susan. Nai voe spremali su se uiniti
neto prekrasno.
Stvarno? to?
Ne znam. Susan pocrveni. Znam samo da se neto dogaalo. Nisam htjela biti
znatieljna, samo sam zamjeivala stvari.
Ne bih ti to zamjerala, ak i da si bila znatieljna.
Kimne glavom i nastavlja eljati. Pitam se to su voe Nijekanja i moj otac
radili. I ne mogu si pomoi, a da se ne divim Susaninoj pretpostavci da su inili neto divno,
to god to bilo. Voljela bih da to mogu ponovno vjerovati o ljudima.
Ako sam ikad vjerovala.
Neustraivi nose rasputene kose, zar ne?, kae ona.
Katkad, kaem joj. Zna li plesti kosu?
Njezini spretni prsti ponu plesti moju kosu u pletenicu koja mi kaklja lea. Dugo
zurim u svoj odraz dok ne zavri. Zahvalim joj kad zavri i ona odlazi s malenim smijekom
na usnama, zatvarajui vrata za sobom.
Zurim i dalje, no ne vidim samu sebe. Jo uvijek osjetim njezine prste kako prelaze
preko moga vrata, kao prsti moje majke posljednjeg jutra koje sam provela s njom. Oi mi se
pune suzama, ljuljam se na stolici naprijed-nazad pokuavajui potisnuti sjeanje iz uma.
Bojim se da ako krenem plakati, neu stati dok se ne smeuram do kraja.
Vidim pribor za ivanje na toaletnom stoliu. U njemu su dvije vrste konca, crveni i
uti, kao i jedne kare.
Osjeam se mirno dok raspetljavam pletenicu i ponovno je eljam. eljam kosu po
sredini kako bih se uvjerila da je potpuno ravna. karama reem kosu u visini brade.
Kako bih mogla izgledati isto kada je ona mrtva i nita vie nije isto? Ne mogu.
Reem kosu ravno koliko god mogu, ravnam se po svojoj eljusti. Lea su teak dio, ne
vidim ih dobro tako da se pokuavam orijentirati po dodiru. Uvojci plave kose okruuju me na
podu, u polukrugu.
Izaem iz sobe ne gledajui vie u svoj odraz.
Kad Caleb i Tomas kasnije dou u posjet, zure u mene kao da nisam osoba koja sam
bila juer.
 BD

Oiala si se, kae Caleb s visoko podignutim obrvama. To to zamjeuje injenice i

u najgorem oku, uvijek mu je bila Uena sposobnost. Kosa mu stri sa strane na kojoj je
spavao, a oi su mu krvave.
Da, kaem. Ma... Prevrue je za dugu kosu.
U redu.
Zajedno idemo niz hodnik. Daske kripe pod naim nogama. Nedostaje mi zvuk pod
nogama iz sjedita Neustraivih, nedostaje mi prohladni podzemni zrak.
No najvie mi nedostaju strahovi od prolih nekoliko tjedana koji su prema ovim
strahovima nita.
Izaemo iz zgrade. Vanjski me zrak pritie poput jastuka koji e me svaki as uguiti.
Mirie na zelenilo, kao list presjeen popola.
Znaju li svi da si Marcusov sin? kae Caleb. Nijekanje, mislim?
Koliko ja znam, ne, ree Tobias, pogledavajui Caleba. I bio bih zahvalan kad to ne
bi spominjao.
Ne trebam to ni spominjati. Svatko tko nije slijep to moe vidjeti. Caleb se namrti.
Koliko uope ima godina?
Osamnaest.
I ne misli da si prestar da bude s mojom malom sestrom?
Tobias se kratko nasmije. Ona tebi nije nikakva mala.
Prekinite. Obojica, kaem. Skupina ljudi u utoj odjei proe pored nas prema irokoj
i zdepastoj staklenoj zgradi. Sunce koje se odbija od stakla probada mi oi. Zaklonim lice
rukom i nastavim hodati.
Ulazna vrata u zgradu irom su otvorena. Oko krunog staklenika nalaze se biljke i
drvee koji rastu u lokvama ili malenim jezercima. Deseci ventilatora postavljenih po itavoj
prostoriji puu samo topli zrak, pa se ve znojim. No zaboravim na vruinu kad se gomila
ljudi prorijedi i vidim to se nalazi u sreditu prostorije.
U samom sreditu raste golemo stablo. Njegove grane prekrivaju veinu staklenika, a
njegovo korijenje probija se posvuda iz zemlje, oblikujui tako gustu i korjenitu mreu.
Izmeu korijenja ne vidim blato ni zemlju, nego vodu i metalne ipke koje dre korijenje na
mjestu. Ne bi me to trebalo uditi Dobrohotni itav ivot razvijaju takve poljoprivredne
projekte uz pomo znanja Uenih.
Na voritu korijenja stoji Johanna Reyes, kosa joj prekriva polovicu lica s oiljkom.
Na satu Frakcijske povijesti nauila sam da Dobrohotni ni nemaju slubenog vou
glasuju o svemu i rezultat je gotovo uvijek jednoglasan. Oni su poput dijelova jednog uma, a
Johanna je njihov glas.
Dobrohotni sjede na podu, veina s prekrienim nogama, u malim skupinama koje mi
blago nalikuju korijenju drveta. lanovi Nijekanja sjede u uskim redovima nekoliko metara s
lijeve strane od mene. Oima traim kroz gomilu nekoliko trenutaka prije nego to shvatim
to zapravo traim: svoje roditelje.
Progutam knedlu u grlu i pokuavam zaboraviti.
Tobias me lagano dodirne po leima, vodi me do ruba gomile, iza pripadnika Nijekanja.
Prije nego to sjednemo, apne mi na uho: Svia mi se nova frizura.
Uzvraam mu malenim osmijehom, naslanjam se na njega dok sjedam, moja je ruka
naslonjena na njegovu. Johanna podie ruke i sagiba glavu u naklon. Sav razgovor u sobi
prestaje prije nego to stignem ponovno udahnuti. Posvuda oko mene Dobrohotni sjede u
 BD

tiini, neki imaju zatvorene oi, neki usnama tiho oblikuju rijei koje ne ujem, neki zure
ispred sebe, u daljinu.
Svaka sekunda odbija.
Dok se Johanna odlui podignuti glavu, ja sam izmorena do sri.
Pred nama je danas vano pitanje, kae ona, koje glasi: kako emo se voditi u ovo
vrijeme sukoba, kao ljudi koji ele mir?
Svaki Dobrohotni u sobi okrene se osobi pored sebe i ponu razgovarati.
Kako ita uspiju napraviti? kaem mu dok prolaze minute uma i razgovora.
Nije ih briga za uinkovitost kae Tobias. Vana im je slonost. Gledaj sad.
Dvije ene u utim haljinama nekoliko metara od mene ustanu se i pridrue se trojici
mukaraca. Manje se skupine proiruju diljem prostorije, ire se sve vie, sve je manje
glasova, smanjuju se sve dok ne preostanu samo tri ili etiri. ujem samo dijelove onog o
emu govore:
Mir Neustraivi Ueni skrovite umijeani
Ovo je bizarno, kaem.
Ja mislim da je prekrasno, kae on.
Pogledam ga.
Molim? On se lagano nasmije. Svaki od njih ima jednaku ulogu u vladi; svi se
osjeaju jednako odgovornima. I zbog toga im je stalo; zbog toga su ljubazni. Mislim da je to
prekrasno.
Mislim da je to neodrivo, kaem. U redu, to prolazi za Dobrohotne. Ali to se
dogaa kad svi ne ele sviruckati i raditi u polju? to kad netko uini neto uasno i razgovor
o tome ne moe rijeiti problem?
Slegne ramenima. ini se da emo saznati.
Naposljetku netko iz svake od velikih skupina istupi i prie Johanni, prolazei polako
preko korijenja velikoga stabla. Oekujem da e se obratiti nama, no umjesto toga, oni stoje u
krugu oko Johanne i tiho razgovaraju. Poinje me hvatati osjeaj da nikad neu saznati o
emu govore.
Nee nam ba dopustiti prepirati se s njima, zar ne?, kaem.
Sumnjam, kae on.
E, sad smo gotovi.
Kada je svatko rekao to je imao, ponovno se vrate na svoja mjesta ostavljajui Johannu
samu u sreditu prostorije. Ona se naginje prema nama i prekrii ruke na prsima.
Kamo emo kad nam kau da moramo otii? Natrag u grad, gdje nigdje nije sigurno?
Naa frakcija njeguje blisku vezu s Uenima otkad nae pamenje see. Trebamo jedni
druge da bismo preivjeli i uvijek smo suraivali jedni s drugima, kae Johanna.
Takoer, snana nas veza dugo vee i s Nijekanjem, i mislimo da nije ispravno
uskratiti ruku prijateljstva koja je tako dugo bila ispruena.
Glas joj je poput meda, tako i tee, paljivo i oprezno.
Dlanom briem znoj s ela.
Mislimo da je nepristranost i nemijeanje jedini nain da nai odnosi s obje frakcije
ostanu sauvani, nastavlja. Vaa prisutnost ovdje, iako dobrodola, to oteava.
Znai to je to, pomislim.
 BD

Donijeli smo zakljuak da nae sjedite pretvorimo u sigurnu zonu za lanove svih
frakcija, kae ona, pod odreenim uvjetima. Prvi je odstranjivanje bilo kakve vrste oruja iz
sjedita. Drugi je da ako doe do bilo kakvog ozbiljnog sukoba, bilo verbalnog ili fizikog,
sve umijeane strane bit e primorane napustiti sjedite. Trei je da se o sukobu ne moe
raspravljati, ak ni privatno, u domeni ovog sjedita. I naposljetku, etvrti svi koji su ovdje
moraju doprinijeti dobrobiti ove sredine radom. O ovome emo izvijestiti Uene, Iskrene i
Neustraive to je prije mogue.
Njezin pogled luta do Tobiasa i mene, a tu se i zadri.
Dobrodoli ste ostati ovdje, ako i samo ako potujete naa pravila, kae ona.
Takva je naa odluka.
Dok mislim na pitolj koji sam sakrila ispod madraca, na napetost izmeu mene i
Petera, Tobiasa i Marcusa, usta mi se sue. Nisam dobra u izbjegavanju sukoba.
Ovdje neemo moi dugo ostati, kaem Tobiasu laganim apatom.
Trenutak prije, jo uvijek se blago smijeio. Sada se smijeak pretvorio u mrki pogled.
Ne, neemo.
 BD

3. Poglavlje

TE VEERI VRAAM se u svoju sobu i stavljam ruku pod madrac kako bih se uvjerila da je
pitolj jo uvijek tamo. Prsti mi prelaze preko okidaa, a grlo mi se stee kao pri napadu
alergije. Izvlaim ruku i kleknem na rub kreveta, teko udiui zrak dok me osjeaj ne proe.
to je s tobom? Zavrtim glavom. Saberi se.
Pokuavam, udan osjeaj: kao da povlaim dijelove sebe i veem ih poput vezice.
Osjeaj je zaguujui, ali sad se barem osjeam jakom.
Perifernim vidom opazim trzaj pokreta, pogledam kroz prozor koji gleda na vonjak s
jabukama. Johanna Reyes i Marcus Eaton hodaju jedno pored drugog, zaustavljaju se u vrtu
kako bi ubrali listove metvice. Izaem iz sobe prije nego to mogu procijeniti zato ih elim
slijediti.
Trim kroz zgradu kako mi ne bi pobjegli. Izlazim i moram biti opreznija.
Kreem se udaljenom stranom staklenika i nakon to vidim Marcusa i Johannu kako
nestaju kroz jedan drvored, prouljam se susjednim drvoredom, nadajui se da e me grane
skriti ako bilo tko od njih pogleda iza sebe.
... sam zbunjena o tempiranju napada, kae Johanna. Je li ga Jeanine potpuno
isplanirala i napokon djelovala ili je dolo do nekakvog incidenta koji ga je uzrokovao?
Vidim Marcusovo lice kroz rupu u stablu. Skuplja usne razmiljajui i kae: Hmm.
Pretpostavljam da nikad neemo znati. Johanna podie obrvu, onu koja nije
pokrivena oiljkom. Zar ne?
Ne, moda ne.
Johanna mu stavlja ruku na rame i okrene se prema njemu. Ukoim se, ekam trenutak
kada e me vidjeti, no ona gleda samo u Marcusa. unem i puzajui nastavim prema drugom
drveu, u nadi da e me njihov trup sakriti. Kora mi grebe kraljenicu, ali ne miem se.
Ali ti zna, kae ona. Zna zato je napala u to vrijeme. Moda vie nisam jedna od
Iskrenih, ali uvijek znam kad mi netko taji istinu.
Marcus uzdahne. Johanna, radoznalost ima i sebinih razloga.
Da sam Johanna, otresla bih se na njega zbog takvog komentara, no ona umjesto toga
njeno progovori: Moja frakcija ovisi o meni i mojim savjetima, a ako zna tako kljune
informacije, vano je da ih i ja znam, tako da ih mogu podijeliti s njima. Sigurna sam da to
razumije, Marcuse.
Postoji razlog zbog kojega ne zna sve ono to i ja znam. Davno prije Nijekanju su bile
povjerene vane informacije, kae Marcus. Jeanine nas je napala da ih se domogne. A ako
ne budem oprezan, ona e ih i unititi, tako da je to sve to ti mogu rei.
Ali
Ne, prekine je Marcus. Te informacije mnogo su vanije nego to moe i zamisliti.
Veina voa iz grada riskirali su ivote i poginuli kako bi ih zatitili od Jeanine, tako da ih
sada ne namjeravam ugroziti zbog udovoljavanja tvojoj sebinoj znatielji.
Johanna stoji u tiini nekoliko trenutaka. Sada se ve toliko smrailo da jedva mogu
vidjeti vlastite ruke. Zrak mirie na blatnu zemlju i jabuke, trudim se ne disati previe glasno.
ao mi je, kae Johanna. Mora da sam uinila neto zbog ega vjeruje da sam
nepouzdana.
 BD

Posljednji put kad sam povjerio predstavniku neke frakcije te podatke, svi moji
prijatelji bili su ubijeni, odgovori. Vie ne vjerujem nikome.
Ne mogu si pomoi naginjem se naprijed kako bih vidjela to se dogaa s druge
strane drveta.
Marcus i Johanna previe su zauzeti da bi primijetili kretanje. Stoje blizu jedno drugoga,
no ne dodiruju se, a nikad nisam vidjela Marcusa toliko umornog niti Johannu toliko bijesnu.
No lice joj omeka, ponovno dodirne Marcusovu ruku, ovaj puta uz lagano milovanje.
Kako bismo imali mir, prije svega moramo imati povjerenje, kae Johanna. Tako da
se nadam da e se predomisliti. Sjeti se da sam ti uvijek bila prijatelj Marcuse, ak i kad ih
nisi imao mnogo.
Nagne se prema njemu i poljubi ga u obraz, potom ode do kraja vonjaka. Marcus stoji
na mjestu nekoliko trenutaka, oito zapanjen, a zatim pone hodati prema zgradi.
Otkria od proteklih nekoliko sati zuje mi u glavi. Mislila sam da je Jeanine napala
Nijekanje kako bi preuzela vlast, ali ini se da ih je napala kako bi ukrala informacije
informacije koje su samo oni znali.
Onda zujanje prestaje dok se prisjeam jo neega to je Marcus rekao: Veina voa iz
grada riskirali su ivote za te informacije. Je li jedan od tih voa bio i moj otac?
Moram znati. Moram saznati to bi to moglo biti dovoljno vano da lanovi Nijekanja
daju svoje ivote a Ueni ubiju.

***

Zaustavljam se na trenutak prije nego to zakucam na Tobiasova vrata, sluam to se dogaa

unutra.
Ne, ne tako, Tobias govori kroz smijeh.
Kako to misli, ne tako? Oponaao sam te savreno. Drugi glas je Calebov.
Nisi.
Pa hajde onda ponovno.
Otvorim vrata u istom trenutku kad Tobias, iz sjedeeg poloaja s jednom ispruenom
nogom, svom snagom baci no za maslac u smjeru zida. No se zabije, s drkom prema van,
zabije se u veliki komad sira koji su postavili na vrh toaletnog ormaria. Caleb, koji stoji
pored njega, zuri u nevjerici, prvo u komad sira, a onda u mene.
Kae mi da je kao neki vrhunski Neustraivi, kae Caleb. I ti moe ovo?
Izgleda bolje nego prije oi mu vie nisu crvene i iskra znatielje u njima se opet
vidi, kao da ga ponovno zanima svijet. Smea mu je kosa razbaruena, koulja krivo
zakopana. Zgodan je na nemaran nain, moj brat, kao da nema pojma kako uope izgleda
veinu vremena.
Desnom rukom, moda, kaem. Ali istina je, Four je poseban. Mogu li vas pitati
zato bacate noeve u sir?
Tobiasove oi pogledaju u moje na rije Four. Caleb ne zna da Tobias nosi svoju
vjetinu sve vrijeme u svojem nadimku.
Caleb je doao porazgovarati o neemu. Tobias kae naginjui svoju glavu na zid,
gledajui u mene. I nekako smo zavrili na temi bacanja noeva.
Kao to to i obino bude, kaem s malenim osmijehom koji mi prelazi licem.
 BD

Izgleda tako oputeno, s glavom zabaenom prema natrag, ruka prebaena preko
koljena. Zurimo jedno u drugo nekoliko trenutaka vie nego to je drutveno prihvatljivo.
Caleb se nakalje.
Zapravo, trebao bih se vratiti do svoje sobe, kae Caleb gledajui Tobiasa i mene.
itam ovu knjigu o sustavu filtera za vodu. Klinac koji mi ju je dao, mislio je da sam
lud to elim tako neto itati. Mislim da je to nekakav prirunik za popravke, ali je ipak
fascinantan.
Stane.
Oprostite. Vjerojatno i vi mislite da sam lud.
Uope ne, ree Tobias s lanom iskrenou. Moda bi i ti trebala proitati taj
prirunik o popravcima, Tris. Zvui kao neto to bi ti se svidjelo.
Mogu ti ga posuditi, kae Caleb.
Moda poslije, kaem.
Kad Caleb zatvori vrata za sobom, uputim ljuti pogled Tobiasu.
Hvala na tome, kaem mu. Sad e mi cijelo vrijeme brbljati o filtriranju vode i kako
se to radi. Iako, moda je to i bolje od onog o emu zapravo eli razgovarati.
A to bi to bilo? Tobias podigne obrve. Akvaponika?
Akva to?
Jedan od naina na koji uzgajaju hranu ovdje. Ne eli znati.
Ima pravo, ne elim, kaem. O emu je elio razgovarati?
O tebi, kae. Mislim da je to bio onaj obvezatni razgovor s velikim bratom. Nemoj
ti nita izvoditi s mojom sestrom i sve to.
Ustaje se.
to si mu rekao?
Prilazi k meni, i na trenutak, stane ispred mene.
Rekao sam mu kako smo se upoznali tako smo spomenuli i bacanje noeva, kae,
i rekao sam mu da ne izvodim nita.
Osjeam toplinu po cijelom tijelu. Stavlja ruke oko mojih bokova i njeno me prisloni
na vrata. Njegove usne pronalaze moje.
Ne sjeam se zato sam uope dola ovamo.
I nije me ni briga.
Obavijam svoju zdravu ruku oko njega, vuem ga prema sebi. Prsti mi pronalaze rub
njegove majice, zavlaim ih ispod, irim ruku po njegovim leima. Tako je jak.
Ponovno me poljubi, ovaj put jae, ruka mu stie moj struk. Njegov dah, moj dah,
njegovo tijelo, moje tijelo, tako smo blizu kao da uope nema razlike.
Povue se, samo za par centimetara. Zamalo ga ne putam da ode tako daleko.
Ovo nije ono po to si dola, kae mi.
Nije.
Zbog ega si onda dola?
Koga briga?
Prstima mu prolazim kroz kosu i ponovno privlaim njegova usta na svoja. Ne odupire
se, no nakon nekoliko trenutaka, promumlja Tris na mom obrazu.
 BD

OK, OK. Zatvorim oi. Dola sam ovamo zbog neeg vanog: ispriati mu razgovor
koji sam ula.
Sjednemo jedno do drugog na Tobiasov krevet, a ja krenem od poetka. Priam mu
kako sam slijedila Marcusa i Johannu u vonjak. Ispriam mu o Johanninu ispitivanju o
tempiranju simulacijskog napada, o Marcusovu odgovoru i svai koja je uslijedila. Dok mu
govorim, promatram njegov izraz lica. Ne ini se okiranim ili znatieljnim. Umjesto toga,
usta mu se oblikuju u gorki nabor koji se pojavi svaki put kad se spomene Marcus.
to misli?, kaem kad zavrim.
Mislim, kae paljivo, da se Marcus pokuava osjeati vanijim nego to zapravo
je.
To nije bio odgovor koji sam oekivala.
To znai... to? Misli da samo pria besmislice?
Mislim da vjerojatno postoje neke informacije koje su u Nijekanju znali, koje je i
Jeanine htjela imati, no mislim da pretjeruje s vanou tih informacija. Pokuava se uiniti
vanim i natjerati Johannu da pomisli kako ima neto to joj ne eli dati.
Ja ne... Namrtim se. Mislim da nisi u pravu. Nije zvuao kao da lae.
Ne zna ga kao ja. Sjajan je laljivac.
Ima pravo ne poznajem Marcusa, svakako ne tako dobro kao on. No instinkt mi eli
vjerovati Marcusu, a ja obino vjerujem svom instinktu.
Moda ima pravo, kaem mu, no ne bismo li treba li saznati to se dogaa?
Jednostavno, da budemo sigurni?
Mislim da je vanije da se pozabavimo trenutnom situacijom, kae Tobias.
Idi natrag u grad. Saznaj to se ondje dogaa. Nai naina da sruimo Uene. Onda
moda moemo saznati o emu je Marcus govorio, nakon to je sve to rijeeno. U redu?
Kimnem glavom. Zvui kao dobar plan pametan plan. No ne vjerujem mu ne
vjerujem da je vanije ii naprijed nego saznati istinu. Ali kad sam saznala da sam Razliita...
Kad sam saznala da e Ueni napasti Nijekanje... Ta su otkria promijenila sve. Istina mijenja
planove ljudima. Ali teko e biti uvjeriti Tobiasa da uini neto to ne eli, a jo tee je
opravdati svoj osjeaj bez dokaza, osim intuicije.
I zato pristanem. Ali se zbog toga ne predomislim.
 BD

4. Poglavlje

BIOTEHNOLOGIJA POSTOJI ve dugo vremena, ali nije uvijek bila ba uinkovita, kae
Caleb. Poinje grickati koricu svog tosta najprije je pojeo sredinu, kao to je uvijek radio
kad je bio mali.
Sjedi nasuprot meni u kantini, za stolom najblie prozoru. U drveni rub stola urezana su
slova D i T, povezana srcima, toliko malena da ih zamalo ni ne vidim. Prstima prelazim
preko izrezbarenih slova dok Caleb pria.
No znanstvenici Uenih prije nekog vremena razvili su mineralnu otopinu koja je
promijenila sve. Za biljke se ta otopina pokazala boljom od zemlje, kae. To je ranija
verzija one otopine koju su tebi stavili na rame ubrzava rast novih stanica.
Oi mu gore zbog novih informacija. Nisu svi Ueni gladni moi i operirani od savjesti
kao njihova predstavnica, Jeanine Matthews. Neki su poput Caleba: fascinira ih sve, nisu
zadovoljni dok ne saznaju kako to radi.
Prislonim bradu na ruku i uputim mu blagi smijeak. ini se dobre volje jutros. Drago
mi je to je naao neto zbog ega je zaboravio tugu.
Znai, Ueni i Dobrohotni rade zajedno?, pitam ga.
Prisnije nego Ueni i bilo koja druga frakcija, kae on.
Zar se ne sjea to je pisalo u naim knjigama Frakcijske povijesti? Neki od tekstova
Uenih zvali su ih vitalne frakcije bez njih, ne bismo mogli preivjeti. Neki od tekstova
Uenih nazivali su ih bogate frakcije. A jedna od misija Uenih bila je postii oba cilja
vitalnost i bogatstvo.
Ne svia mi se koliko nae drutvo ovisi o funkcioniranju Uenih. No oni ipak jesu
kljuni bez njih ne bi bilo uinkovite poljoprivrede, medicinske skrbi, ni tehnolokog
razvoja.
Zagrizem jabuku.
Nee pojesti svoj tost?, kae.
Kruh ima udan okus, kaem. Ako hoe, pojedi ga.
Fascinira me kako oni ive ovdje, kae mi dok uzima tost s moga tanjura.
Sposobni su za potpuno samoodravanje. Imaju vlastiti izvor struje, svoje pumpe za
vodu, proiivae vode, izvore hrane... Nezavisni su.
Nezavisni su, kaem ja, i ne mijeaju se. To je sigurno lijepo.
I jest lijepo, koliko mogu vidjeti. Veliki prozori pored naega stola proputaju toliko
svjetla da se osjeam kao da sjedim vani. Skupine Dobrohotnih sjede za drugim stolovima,
njihova svijetla odjea blista na njihovoj tamnoj koi. Na meni uto izgleda dosadno.
Pretpostavljam da Dobrohotni nisu jedna od frakcija kojima si sklona, kae smijui
se.
Ne. Skupina Dobrohotnih udaljena nekoliko mjesta od nas udare u smijeh. Nisu ni
pogledali u naem smjeru otkako smo sjeli i poeli jesti. Ne tako glasno, moe? To nije neto
to elim da svi znaju.
Oprosti, kae dok se naginje preko stola kako bismo mogli tie razgovarati.
Koje su bile?
Osjeam kako postajem napeta. to eli znati?
 BD

Tris, kae mi, ja sam tvoj brat. Moe mi rei bilo to.
Njegove zelene oi ne posustaju. Vie ne nosi beskorisne naoale koje je nosio dok je
bio lan Uenih, zamijenio ih je sivom kouljom Nijekanja i njihovom tipinom kratkom
kosom. Izgleda isto kao prije nekoliko mjeseci kad smo ivjeli jedno pored drugoga, oboje
razmiljajui o tome da promijenimo frakcije, no bez dovoljno hrabrosti da to kaemo jedno
drugome.
To to mu nisam vjerovala dovoljno da bih mu to rekla, bila je pogreka koju vie ne
elim uiniti.

***

Nijekanje, Neustraivi, kaem. I Ueni.

Tri frakcije? Podie obrve.
Da. Zato?
Jednostavno se ini kao puno, kae. Mi smo morali izabrati temu za istraivanje u
inicijaciji kod Uenih, moja je bila simulacija testa sposobnosti tako da znam puno o tome
kako je dizajniran. Vrlo je teko dobiti dva rezultata program to zapravo i ne doputa. Ali
dobiti tri... Ne znam ni kako je to mogue.
Pa, administratori su morali prilagoditi test, kaem. Forsirala je da doe do one
situacije u autobusu kako bi mogla iskljuiti Uene ali Ueni su ostali.
Caleb rukom podboi bradu.
Ponitenje programa, kae on. Pitam se kako je tvoj administrator znao kako se to
radi. To nije neto emu ih ue.
Namrtim se. Tori se bavila slikanjem tetovaa i bila je volonter na provoenju testa
kako je ona mogla znati reprogramirati test? Ako je bila dobra s raunalima, to joj je zacijelo
bio samo hobi, a sumnjam da bi netko tko se raunalima bavi kao hobijem znao prkati po
simulaciji Uenih.
Onda se sjetim neeg to mi je jednom rekla. Moj brat i ja nekada smo bili Ueni.
Bila je Uena, kaem. Promijenila je frakciju. Moda je zbog toga znala.
Moda, kae tapkajui prstima slijeva nadesno po svojem obrazu. Na doruak
lei gotovo zaboravljen izmeu nas.
to nam to govori o tvojoj modanoj kemiji? Ili anatomiji?
Lagano se nasmijem. Ne znam. Samo znam da sam uvijek svjesna tijekom simulacija,
a katkad se mogu i probuditi iz njih. Katkad na meni uope ne rade. Poput simulacije
napada.
Kako se probudi iz njih? to napravi?
Ja... Pokuavam se sjetiti. Osjeam kao da je prolo mnogo vremena otkad sam bila u
nekoj simulaciji, no prolo je samo nekoliko tjedana. Teko je rei jer su simulacije
Neustraivih trebale zavriti kad se smirimo. Ali u jednoj od mojih... Onoj u kojoj je Tobias
shvatio to sam... Uinila sam neto nemogue. Razbila sam staklo nakon to sam ga samo
dodirnula.
Calebov izraz lica postaje udaljen, kao da gleda u neviene daljine. Njemu se nita
slino nije dogodilo na simulaciji, znam. Moda se pita kakav je to bio osjeaj ili kako je to
uope mogue. Zacrvenim se analizira moj mozak kao to bi analizirao raunalo ili stroj.
Hej, kaem mu. Vrati se.
 BD

Oprosti, kae fokusirajui se ponovno na mene. Samo, to je...

Fascinantno. Znam. Uvijek izgleda kao daje netko isisao sav ivot iz tebe kada te
neto pone fascinirati.
Nasmije se.
Moemo li razgovarati o neem drugom? kaem. Moda nema Uenih ili
Neustraivih izdajnika ovdje, ali ipak, udno je o tome ovako razgovarati u javnosti.
U redu.
Prije nego to stigne nastaviti s priom, vrata kantine se otvore i skupina pripadnika
Nijekanja ulazi. Nose odjeu Dobrohotnih, kao i ja, ali kao to je i kod mene sluaj, dobro se
vidi kojoj frakciji doista pripadaju. Tihi su, ali ne i tromi smijee se Dobrohotnima u
prolazu, naginju glave, nekoliko ih se zaustavlja kako bi razmijenili uljudne rijei.
Susan sjeda do Caleba s malenim smijekom. Kosa joj je zavezana otraga, kao i obino,
ali plava joj kosa sjaji poput zlata. Ona i Caleb sjede malo blie od prijateljske udaljenosti,
iako se ne dodiruju. Nakloni glavu kako bi me pozdravila.
ao mi je, kae, jesam li vas prekinula?
Ne, kae Caleb. Kako si?
Ja sam dobro. Kako si ti?
Spremam se pobjei iz blagovaonice prije nego to upadnem u opreznu i pristojnu
konverzaciju Nijekanja, kad ue Tobias, rastresen. Zacijelo je jutros radio u kuhinji, to je dio
naeg sporazuma s Dobrohotnima. Ja u sutra morati raditi u praonicama.
to je bilo? kaem dok sjeda pored mene.
U svom entuzijazmu za rjeavanjem sukoba, Dobrohotni su oigledno zaboravili da
uplitanje donosi jo sukoba, kae Tobias. Ako ovdje budemo ostali jo neko vrijeme,
tresnut u nekoga, i to e biti jako runo za vidjeti.
Caleb i Susan diu obrve, gledaju ga. Nekoliko Dobrohotnih za susjednim stolom
pauziraju sa svojim razgovorom, zure u nas.
uli ste me, Tobias im kae. Svi ponu gledati u drugom smjeru.
Kao to sam pitala, kaem pokrivajui usta kako bih prikrila smijeh, to se
dogodilo?
Priat u ti kasnije.
Sigurno ima neke veze s Marcusom. Tobiasu se ne svia neizvjesni pogled Nijekanja
koji mu upute kad im spomene Marcusovu okrutnost, a Susan sjedi odmah s druge strane
stola.
Stiem ruke ispod stola.
Pripadnici Nijekanja sjede za naim stolom, ali ne odmah pored nas pristojna
udaljenost od dva mjesta, iako nam veina jo povremeno kimne glavom. Mojoj su obitelji to
bili prijatelji, susjedi, kolege s posla, i prije bi me njihova prisutnost poticala na utnju i
skromnost. Sada me tjera da govorim glasnije, da se udaljim od tog starog identiteta i boli
koju on nosi sa sobom.
Tobias se potpuno umiri kada mu dlan padne na moje desno rame, to alje sitne ubode
boli niz moju desnu ruku. Stiem zube kako ne bih vikala.
Bila je ranjena u to rame, Tobias kae bez gledanja u ovjeka iza mene.
Ispriavam se. Marcus podie svoju ruku i sjeda meni s lijeve strane. Pozdrav.
to ti hoe?, kaem.
Beatrice, Susan tiho kae. Nema potrebe za
 BD

Susan, molim te, Caleb joj tiho kae. Skuplja usne i gleda u stranu.
Namrtim se na Marcusa. Pitala sam te neto.
elim priati o neemu s tobom, kae Marcus. Govori mirno, ali je ljut izdaje ga
saetost u glasu. Drugi iz Nijekanja i ja raspravili smo i odluili da ne trebamo ostati ovdje.
Vjerujemo da bi, zbog neizbjenosti daljnjih sukoba u naem gradu, na ostanak ovdje bio
sebian dok su ostali iz nae frakcije jo uvijek unutar one ograde. Htjeli bismo vas zamoliti
da nam budete pratnja.
Nisam oekivala ovo. Zato se Marcus eli vratiti u grad? Je li to doista odluka
Nijekanja ili on namjerava ondje uiniti neto neto to ima veze s informacijama koje
Nijekanje ima?
Zurim u njega nekoliko sekundi, zatim pogledam u Tobiasa. Pomalo se opustio, no
pogled jo uvijek dri sputen u stol. Ne znam zato se tako ponaa u blizini svoga oca.
Nitko, ak ni Jeanine, ne moe uplaiti Tobiasa.
to misli? upitam.
Mislim da bismo trebali otii prekosutra, kae Tobias.
U redu. Hvala vam, kae Marcus. Ustaje se i sjedne na drugi kraj stola s ostalima iz
Nijekanja.
Polako se pribliim Tobiasu, nisam sigurna kako bih ga utjeila bez da jo samo ne
pogoram stvari.
Zgrabim svoju jabuku ljevicom te uhvatim njegovu ruku ispod stola svojom desnom
rukom.
No ne mogu maknuti pogled s Marcusa. elim znati vie o onome to je rekao Johanni.
A katkad, ako elite istinu, morate je i zahtijevati.
 BD

5. Poglavlje

POSLIJE DORUKA kaem Tobiasu da idem u etnju, ali umjesto toga slijedim Marcusa.
Oekujem da e krenuti prema gostinjskim sobama, no on prelazi preko polja iza
blagovaonice i ueta u zgradu gdje je centar za proiavanje vode. Oklijevam na posljednjoj
stubi. elim li ovo?
Popnem se stubama do kraja, kroz vrata koja je Marcus upravo zatvorio iza sebe.
Zgrada u kojoj su filteri za vodu malena je, samo jedna soba s nekoliko golemih
strojeva. Koliko vidim, nekoliko strojeva primaju u sebe prljavu vodu iz ostatka kompleksa,
nekoliko je proiava, zatim se voda testira, a posljednja pumpa alje istu vodu natrag u
kompleks. Svi su sustavi cjevovoda ispod zemlje osim jednog koji je nadzeman i koji alje
vodu u elektranu u blizini ograde. Elektrana proizvodi struju za itav grad koristei
kombinaciju vjetra, vode i solarne energije.
Marcus stoji pored strojeva koji proiavaju vodu. Ti strojevi imaju prozirne cijevi.
Vidim prljavu smeu vodu kako tee kroz jednu cijev, nestaje u stroju, da bi potom izala
ista. Oboje gledamo u proiavanje, a ja se pitam misli li on to i ja: bilo bi lijepo kada bi i
ivot bio takav, kada bi filterom istjerao prljavtinu iz naih sudbina i poslao nas u svijet
ponovno iste. Ali neka prljavtina mora ostati.
Zurim u potiljak Marcusove glave. Moram ovo uiniti sada.
Sada.
ula sam te, neki dan, kaem.
Marcus okrene glavu. to radi, Beatrice?
Slijedila sam te ovamo. Prekriim ruke na prsima. ula sam kako si priao s
Johannom o tome to je bio razlog Jeanineinih napada na Nijekanje.
Jesu li te Neustraivi nauili da je u redu zabadati nos u tue privatne poslove ili si to
sama nauila?
Prirodno sam znatieljna. Ne mijenjaj temu.
Marcusovo je elo naborano, najvie izmeu obrva, ima duboke bore blizu usta. Izgleda
kao ovjek koji je proveo veinu svoga ivota mrtei se. Moda je bio zgodan u mladosti
moda jo uvijek i jest, enama njegove dobi, poput Johanne no kad ga ja pogledam, sve
to vidim jesu oi crne kao no i Tobiasove najgore strahove.
Ako si me ula dok sam razgovarao s Johannom, onda zna da ak ni njoj nisam rekao
nita o tome. Zato misli da bih podijelio neto tako s tobom?
Najprije ne znam odgovor. Ali tada se sjetim.
Moj otac, kaem. Moj je otac mrtav. To je prvi put da sam to izgovorila otkako
sam to rekla Tobiasu, u vlaku, da su moji roditelji poginuli za mene. Poginuli je za mene
tada bila samo injenica, odvojena od emocija. Ali rije mrtvi, pomijeani s krkanjem i
mjehuriima u ovoj prostoriji, udara me u prsa poput malja, a udovina tuga ponovno se
probudi, grabei me za oi i grlo.
Tjeram se da nastavim.
Moda nije umro za te informacije koje si spominjao, kaem.
Ali ja elim znati je li to bilo neto za to je riskirao svoj ivot.
Marcusova se usta trznu.
 BD

Da, kae mi. Bilo je.

Oi mi se pune suzama. Trepem kako bih ih se rijeila.
Pa, kaem guei se, to je to pobogu bilo? Je li to bilo neto to ste pokuavali
zatiti? Ili ukrasti? Ili to?
Bilo je to... Marcus zatrese glavom. Neu ti rei to.
Zakoraim prema njemu. Ali ti to eli natrag. I Jeanine sada to ima.
Marcus jest dobar laljivac ili barem netko tko je vjet u skrivanju tajni. Ne reagira.
Voljela bih da mogu vidjeti kao Johanna, kao Iskreni voljela bih da mogu proitati izraz s
njegova lica. Moda sam blizu istine. Ako ga pritisnem kako treba, moda popusti.
Mogla bih ti pomoi, kaem.
Marcusova se gornja usna nabora. Nema pojma kako smijeno to zvui. Rijeima
pljuje po meni. Djevojko, moda ti je polo za rukom iskljuiti simulaciju napada, ali to je
bila srea, nikakva vjetina. Umro bih od iznenaenja kad bi uspjela uiniti bilo to korisno
jo dugo vremena.
Ovo je Marcus kojeg Tobias poznaje. Onaj koji zna udariti tamo gdje najvie boli.
Tijelo mi drhti od gnjeva. Tobias ima pravo u vezi tebe, kaem. Nisi nita vie nego
arogantno, laljivo smee.
To je rekao, ha? Marcus podigne obrve.
Nije, kaem ja. Uope ne pria o tebi, ak ni toliko. To sam i sama shvatila.
krguem zubima.
Gotovo da mu nisi nita, zna to? I kako vrijeme prolazi, postaje sve manje i manje.
Marcus ne odgovara. Okree se prema stroju za proiavanje. Stojim u trenutku
pobjede, zvuk vode kako tee pomijean s lupanjem srca koje ujem u uima. Napustim
zgradu i proem preko polja, a tek na pola puta shvatim da nisam pobijedila.
Marcus je pobijedio.
Kakva god bila istina, morat u je potraiti drugdje jer njega neu ponovno pitati.

***

Te noi sanjam da sam u polju s jatom vrana. Kada rastjeram nekoliko vrana, shvatim da su
skupljene na ovjeku, kljucaju mu odjeu koja je sive boje Nijekanja. Iznenada, vrane polete i
ja shvatim da je taj ovjek Will.
Onda se probudim.
Okreem lice u jastuk, a umjesto izgovaranja njegova imena, poinjem jecati pripijena
uz madrac. Osjetim kako se udovina tuga vraa, zavlai mi se u svaku poru srca i eluca.
Isputam uzdah, pritiem dlanove na prsa. Sada mi se udovite nalazi u grlu, ne
doputa mi disati. Izvijam se i stavljam glavu meu koljena, diem dok me osjeaj guenja ne
proe.
Zrak je topao, ali svejedno se tresem. Izaem iz kreveta i oduljam se niz hodnik prema
Tobiasovoj sobi. Moje gole noge skoro pa svjetlucaju u mraku. Njegova vrata zakripe kada
ih otvorim dovoljno glasno da bi ga probudilo. Gleda u mene trenutak.
Doi, kae usporeno iz sna. Povue se u krevetu, napravi mjesta za mene. Trebala
sam o ovome bolje promisliti. Spavam u dugakoj majici kratkih rukava koju mi je jedna
pripadnica Dobrohotnih posudila. Dovoljno je duga da mi padne preko stranjice, ali nisam se
 BD

sjetila obui gae prije nego to sam dola ovamo. Tobiasove oi odmjere moje gole noge,
osjetim kako mi se lice zagrijava. Legnem licem prema njemu.
Loe si sanjala? kae mi.
Kimnem glavom.
to je bilo?
Zatresem glavom. Ne mogu mu rei da imam none more o Willu jer bih morala
objasniti zato. to bi mislio o meni kada bi znao to sam uinila? Kako bi me gledao?
Dri ruku na mom obrazu prelazei palcem preko moje jagodice.
Dobri smo mi, zna, kae on. Ti i ja. OK?
Boli me u prsima, ja kimnem.
Nita drugo nije OK. Njegov apat mi golica obraz. Ali mi jesmo.
Tobiase, kaem. Ali to god sam mislila rei, izgubi se u mojoj glavi i pritisnem svoja
usta na njegova jer znam da e mi to odvui panju od svega. Uzvraa mi poljubac. Njegova
ruka poiva na mom obrazu, spusti se na moj bok, preko krivulje na struku, sve do gole noge,
tresem se. Pritisnem mu se blie i omotam svoju nogu oko njega. U glavi mi zuji nervoza, ali
preostali dio mene kao da tono zna to radi jer sve pulsira u istom ritmu i eli istu stvar:
pobjei od sebe samog i postati dio njega. Njegova su usta na mojima, njegova ruka zavlai se
ispod ruba moje majice, a ja ga ne sprjeavam, iako znam da bih trebala. Ispustim tihi uzdah,
a obrazi mi se zaare, neugodno mi je. Ili me nije uo, ili ga nije briga, pritie svoj dlan na
moja lea, privlai me blie. Prsti mu polako prelaze preko mojih lea, prebirui mi po
kraljenici. Majica mi se podie i ja je ne sputam, ak ni kad ponem osjeati hladan zrak na
trbuhu.
Poljubi mi vrat i ja mu zgrabim rame kako bih se uvrstila, drei se za njegovu majicu.
Njegova ruka posegne za mojim vratom i zgrabi ga straga. Majica mi je izvrnuta oko njegove
ruke i nai poljupci postaju oajni. Znam da mi se ruke tresu od sve te ivane energije u
meni, pa stegnem svoj stisak na njegovu ramenu kako ne bi primijetio.
Tada njegovi prsti dotaknu zavoj na mom ramenu, te osjet boli prostruji mojim tijelom.
Nije jako boljelo, no dovoljno da me vrati u stvarnost. Ne mogu biti s njim na taj nain ako mi
je jedan od razloga taj da elim zaboraviti tugu.
Odmaknem se i paljivo povuem rub svoje majice prema dolje da me pokrije. Na
trenutak oboje leimo ondje, nai se uzdasi mijeaju. Ne elim plakati sada nije dobro
vrijeme za to, ne, moram prestati ali ne mogu izbaciti suze iz oiju, bez obzira na treptanje.
Oprosti, kaem.
On kae gotovo strogo: Ne ispriavaj se. Obrie mi suze s obraza. Znam da sam kao
ptica, uske i lagane grae, kao da bih trebala letjeti, ravnog struka i krhka. Ali kada me
dotakne, kao da ne moe podnijeti da vie makne ruku s mene, ne elim izgledati drukije.
Ne elim biti takva olupina, kaem mu, glas mi puca. Ali to je sve tako... Zavrtim
glavom.
To nije u redu, kae on. Nije vano jesu li tvoji roditelji na boljem mjestu nisu
ovdje, s tobom, a to nije u redu, Tris. To se nije trebalo dogoditi. Nije se trebalo dogoditi tebi.
I svatko tko ti kae da je to u redu taj lae.
Jecaj mi ponovno protrese tijelo, a on obavije ruke oko mene tako vrsto da mi je
gotovo teko disati, ali nije vano. Moje dostojanstveno jecanje prelazi u potpuno ruglo, usta
su mi otvorena i zvuim kao umirua ivotinja. Ako se ovo nastavi, raspast u se, a moda bi
tako bilo i bolje, moda bi bilo bolje raspriti se i ne trpjeti vie nita.
Ne progovori jo dugo vremena, dok ponovno ne utihnem.
 BD

Spavaj, kae. Ja u se boriti s loim snovima ako ti ponovno dou.

ime?
Golim rukama, oito.
Obavijem svoju ruku oko njegova struka i polako diem na njegovu ramenu. Mirie na
znoj, i svje zrak, i metvicu, od ljekovite otopine kojom ponekad ublauje bol u miiima.
Mirie na sigurnost, kao osunani zidovi u vonjaku i tihi doruci u blagovaonici. I u trenutku
prije nego to utonem u san, zamalo zaboravim na na grad rastrgan ratom i sav taj sukob koji
e uskoro doi po nas, ako mi prvo ne naemo njega.
U trenucima prije nego to odlutam u san, ujem ga kako ape: Volim te, Tris.
I moda bih i ja to njemu trebala rei, no ve sam previe odlutala u san.
 BD

6. Poglavlje

UJUTRO ME PROBUDI zvuk elektrinoga brijaa. Tobias stoji pred zrcalom, glava mu je
nagnuta tako da vidim ugao njegove eljusti.
Zagrlim koljena koja su pokrivena plahtom i promatram ga.
Dobro jutro, kae. Kako si spavala?
Dobro. Ustanem se, i dok on naginje svoju glavu unatrag, kako bi dohvatio bradu
brijaem, obavijem ruke oko njega pritiui elo na njegova lea gdje se njegova tetovaa
Neustraivih vidi preko ruba majice.
Sputa brija i preklopi moje ruke svojima. Nijedno od nas ne prekida tiinu. Sluam ga
kako die, dok mi on njeno miluje prste, na brijanje je zaboravio.
Trebala bih se spremiti, kaem nakon nekog vremena. Ne elim otii, no trebala bih
raditi u praonicama, a ne elim da Dobrohotni kau kako ne ispunjavam svoj dio dogovora
koji su nam ponudili.
Donijet u ti neto za odjenuti, kae.
Nekoliko minuta kasnije bosa hodam niz hodniku majici u kojoj sam spavala i gaama
boksericama koje je Tobias posudio od Dobrohotnih. Kada se vratim u spavau sobu, tamo je
Peter, stoji pored moga kreveta.
Instinkt me tjera da se uspravim i u sobi potraim najblii tupi predmet.
Izlazi, kaem najmirnije to mogu. No glas mi se ipak trese. Ne mogu ne sjeati se
pogleda u oima kada me drao za grlo nad provalijom ili kad me pribio uza zid u sjeditu
Neustraivih.
Okrene se kako bi me pogledao. U posljednje vrijeme gleda me bez uobiajene zlobe
ini se samo iscrpljen, pogrbljen, ozlijeena mu je ruka u gipsu. Ali ne doputam da me to
zavara.
to radi u mojoj sobi?
Prilazi mi blie. to ti radi dok uhodi Marcusa? Vidio sam te neki dan nakon
doruka.
Gledam ga ravno u oi.
To se tebe ne tie. Gubi se van.
Ovdje sam jer ne znam zato si ti dobila zadatak da pazi na taj tvrdi disk, kae on.
Nije da si ba neto stabilna ovih dana.
Ja sam nestabilna? Nasmijem se. To mi malo smijeno zvui kada ti to govori.
Peter stisne usne zajedno i ne kae nita.
Skupim oi. Zato si ti toliko zainteresiran za taj tvrdi disk?
Nisam glup, kae on. Znam da sadri vie od podataka simulacije.
Ne, nisi ti glup, zar ne? kaem mu. Misli da, ako ga dostavi Uenima, zaboravit e
na tvoj prijestup i ponovno e biti dobar s njima.
Ne elim biti dobar s njima, kae dok ponovno zakorai naprijed. Da elim, ne bih ti
pomogao u skrovitu Neustraivih.
Zabijem mu kaiprst u prsni ko, ukopavam ga noktom.
 BD

Pomogao si mi jer nisi htio da te jo jednom ustrijelim. On uhvati moj prst. Ali nitko
me nee kontrolirati, a najmanje Ueni.
Povlaim svoju ruku, izvrem je tako da je vie ne moe uhvatiti. Ruke su mi znojne.
Ne oekujem da razumije. Briem ruke o svoju majicu dok se lagano pomiem
prema toaletnom ormariu. Da su umjesto Nijekanja Iskreni bili napadnuti, sigurna sam da bi
pustio svoju obitelj da pokupi metak u elo, bez protesta. Ali ja nisam takva.
Pazi kako govori o mojoj obitelji, Ukoena. Krene prema meni, prema ormariu, no
ja se u pravi as premjestim kako bih stala izmeu njega i ladica. Ne elim otkriti gdje se
tono nalazi tvrdi disk, ali ne elim ostaviti ni ist put do njega.
Njegove se oi pomjeraju prema ormariu iza mene, prema lijevoj strani gdje je skriven
tvrdi disk. Mrko ga gledam i primijetim neto to prije nisam: pravokutnu izboinu u jednom
od njegovih depova.
Daj mi to, kaem. Sada.
Neu.
Daj mi to ili se kunem da u te ubiti dok spava.
On se nasmije. Da se moe vidjeti kako smijeno izgleda kad prijeti ljudima. Kao
djevojica koja prijeti da e me zadaviti svojim uetom za preskakivanje.
Krenem prema njemu, a on se pomjeri natrag u hodnik.
Ne zovi me djevojice.
Zvat u te kako god elim.
Krenem u akciju, najprije ciljam u mjesto gdje znam da e najvie boljeti: ranu od
metka u njegovoj ruci. Izbjegne udarac, ali umjesto da pokuam ponovne, zgrabim mu ruku
najjae to mogu i napravim mu polugu. Peter vriti svom snagom i dok je obuzet od boli,
jako ga utnem u koljeno, te se on rui na tlo.
Ljudi naviru u hodnik, nose sivo, i crno, i uto, i crveno. Peter skae prema meni,
napola u unju, udara me u trbuh. Saginjem se, ali bol me ne zaustavlja iz usta mi izlazi
neto izmeu vriska i stenjanja i bacam se na njega, s lijevim laktom podignutim do glave
kako bih ga njime mogla opaliti u lice.
Jedan od Dobrohotnih zgrabi me za ruke i napola me podie, a napola odvoji od Petera.
Rana u mom ramenu pulsira, no jedva da je i osjetim od navale adrenalina. Napreem se i
pokuavam ne gledati zapanjena lica Dobrohotnih i Nijekanja i Tobiasa oko mene, ena
klei pored Petera ape mu rijei umirujuim tonom glasa. Pokuavam ignorirati greve boli
i krivnju koja mi je u elucu. Mrzim ga. Ba me briga. Mrzim ga.
Tris, smiri se! kae Tobias.
On ima tvrdi disk! viem za njim. Ukrao mi ga je! On ga ima!
Tobias prilazu Peteru, ignorirajui enu koja klei pokraj njega, i pritisne nogu na
Peterova rebra kako bi ga zadrao na mjestu. Zatim posegne u Peterov dep i izvadi tvrdi
disk.
Tobias mu kae vrlo tiho: Neemo biti u sigurnoj kui zauvijek, ovo ti nije bilo
pametno. Zatim se okrene prema meni i doda: Ni tebi ovo nije bilo pametno. eli li da nas
izbace?
Mrko zurim. Pripadnik Dobrohotnih koji me zgrabio, poinje me vui niz hodnik.
Pokuavam iupati tijelo iz njegova stiska.
to to radite? Pustite me!
 BD

Prekrili ste uvjete naeg mirovnog sporazuma, njeno govori. Moramo postupiti
prema protokolu.
Samo idi, kae Tobias. Mora se ohladiti.
Pretraujem lica ljudi u gomili koja se okupila. Nitko ne proturjei Tobiasu. Njihove oi
izbjegavaju moje. I tako pustim dvojici Dobrohotnih da me otprate niz hodnik.
Pazite kako hodate, jedan od njih kae. Pod je ovdje malo grbav.
U glavi mi tue, znak da se smirujem. Pripadnik Dobrohotnih sa sijedima u kosi otvara
vrata s lijeve strane. Na natpisu na vratima pie soba za sukobe.
Stavljate li me u kaznu ili neto tako? Mrtim se. To je neto to bi Dobrohotni
uinili: stavili me u kut, a onda me uili tehnikama polaganog disanja i pozitivnim mislima.
Soba je toliko osvijetljena da moram mirkati kako bih neto vidjela.
Zid nasuprot meni ima velike prozore koji pruaju pogled na vonjak. Unato se tomu
soba doima skueno, vjerojatno zbog toga to su strop, zidovi i pod prekriveni drvenim
daskama.
Molim vas, sjednite, kae mi stariji ovjek pokazujui prema stolici u sredini sobe.
Poput svih ostalih komada pokustva u sjeditu Dobrohotnih, stolica je od neuglaanog drveta
i izgleda grubo, kao da je jo uvijek privrena za zemlju. Ne sjednem.
Tunjava je gotova, kaem. Neu to ponoviti. Ne ovdje.
Moramo slijediti protokol, kae mlai ovjek. Molim vas, sjednite, raspravit emo o
onome to se dogodilo; pa emo vas pustiti.
Glasovi su im tako njeni. Nisu prigueni kao glasovi Nijekanja, koji uvijek zvue kao
da hodaju po posveenome tlu i pokuavaju nikoga ne ometati. Meki, umirujui, njeni
pitam se, ue li toj vjetini svoje pristupnike ovdje. Kako najbolje govoriti, kretati se,
osmjehivati, promovirati mir.
Ne elim sjesti, ali ipak sjednem na rub stolice, tako da se mogu brzo ustati ako bude
potrebno. Mlai od dvojice stoji ispred mene. ujem zvukove iza sebe. Pogledam preko
ramena stariji ovjek neto radi na pultu iza mene.
to radite?
Pravim aj, kae on.
Mislim da aj nije neko rjeenje za ovo.
Onda nam reci, mlai ovjek ponovno kae odvlaei mi panju prema prozorima.
Gleda me nasmijeeno. to vi mislite, koje bi bilo pravo rjeenje?
Izbaciti Petera van iz ovog sjedita.
Meni se ini, ovjek kae njeno, da ste vi ti koji ste ga napali zapravo, vi ste ti
koji ste ga ustrijelili u ruku.
Nemate pojma to je uinio, zasluio je te stvari. Obrazi mi se ponovno zaare i
ponu pulsirati u ritmu otkucaja moga srca. Pokuao me ubiti. I jo nekoga ubo je nekog
drugog u oko... Noem za maslac. On je zao. Imala sam potpuno pravo
Osjetim otru bol u vratu. Tamne mrlje pokriju ovjeka ispred mene zaklanjajui mi
njegovo lice.
ao mi je, duo, kae. Samo radimo po protokolu.
Stariji ovjek dri injekciju. Nekoliko kapi tekuine koju je ubrizgao u mene jo su
uvijek unutra. Tekuina je svijetlozelene boje, boje trave. Brzo trepem i tamne mrlje nestaju,
no svijet oko mene jo uvijek leluja, kao da se ljuljam naprijed-nazad u stolici za ljuljanje.
Kako se osjea? kae mlai ovjek.
 BD

Osjeam... Bijes, to sam htjela rei. Bijesna sam na Petera, bijesna sam na
Dobrohotne. Ali to nije istina, zar ne? Nasmijeim se. Dobro se osjeam. Malo kao da... Kao
da lebdim. Ili lelujam. Kako se vi osjeate?
Vrtoglavica je nuspojava seruma. Trebala bi se odmoriti ovo popodne. Ja se osjeam
dobro, hvala ti na pitanju, kae mi. Ako eli, moe otii. Moete li mi rei gdje da
naem Tobiasa? kaem. Kad mu zamislim lice, ljubav za njega samo nabuja u meni i sve to
elim je ljubiti ga. Four, mislim. Zgodan je, zar ne? Stvarno ne znam zato mu se toliko
sviam. Nisam ba draga, zar ne?
Veinu vremena, ba i ne, ovjek kae. Ali mislim da bi mogla biti, kada bi se
potrudila.
Hvala vam, kaem. Lijepo od vas to to kaete.
Mislim da ga moe nai u vonjaku, kae mi. Vidio sam ga kako izlazi nakon
tunjave.
Malo se nasmijem. Tunjava. Kako aavo...
I to se doista ini kao aavo, zabijanje ake u neije tue tijelo. Kao milovanje, ali malo
prejako. Milovanje je puno ljepe. Moda sam trebala malo pomaziti Peterovu ruku. Tako bi
nam oboje bilo bolje. Pesnica me sad ne bi toliko boljela.
Ustanem se i krenem prema vratima. Moram se nasloniti na zid kako bih zadrala
ravnoteu, no zid je vrst, tako da mi to ne smeta. Kreem se kroz hodnik, blaeno se cerekam
svojoj neravnotei. Ponovno sam nespretna, ba kao dok sam bila malena. Majka se smijala i
govorila mi: Pazi gdje stavlja noge Beatrice. Ne elim da se ozlijedi.
eem vani i zelenilo na drveu ini se zelenije, tako je snano da ga gotovo mogu
okusiti. Moda ga i mogu okusiti, i moda j e poput trave koju sam vakala samo da vidim
kako j e to, jo kad sam bila dijete. Zamalo padnem niz stube od njihanja i prasnem u smijeh
kad mi trava dotakne bose noge. Odlutam prema vonjaku.
Four! Zovem ga. Zato ja zovem broj? Joj, da. Zato to se on tako zove. Ponovno ga
zovem: Four! Gdje si?
Tris? kae glas iz smjera drvea s moje desne strane. Zvui gotovo kao da drvo
razgovara sa mnom. Nasmijem se, ali naravno, to je samo Tobias, prolazi ispod grane drveta.
Trim prema njemu, tlo se pomakne ispod mene, pa skoro padnem. Njegova me ruka
dotakne za struk, uspravlja me. Dodir alje ok kroz moje tijelo, moja unutranjost gori kao da
su je njegovi prsti zapalili. Privuem mu se blie, pritiem svoje tijelo uz njegovo i podiem
glavu da ga poljubim.
to su ti on pone priati, no ja ga zaustavim poljupcem. Uzvraa mi poljubac, ali
prebrzo, pa uzdiem.
To je bilo jadno, kaem. OK, nije ba bilo jadno, ali..
Stanem na prste kako bih ga ponovno poljubila, a on pritisne svoj prst meni na usne
kako bi me zaustavio.
Tris, kae mi. to su ti uinili? Ponaa se kao luakinja.
To nije ba lijepo od tebe, kaem. Pomogli su mi oko raspoloenja, nita vie. I sada
te stvarno elim poljubiti, pa se samo opusti
Neu te ljubiti. Moram shvatiti to se dogaa, kae on.
Nakratko objesim donju usnu i namrtim se, ali onda se ponem smijati jer konano
shvatim.
Zato ti mene voli! uzviknem. Zato to ni ti nisi ba jako drag! Sve mi sada ima
savrenog smisla.
 BD

Hajdemo, kae on. Idemo razgovarati s Johannom.

I ja tebe volim.
To je sjajno, on ravnoduno odgovori. Hajde. Oh, Boe. Nosit u te.
Ponese me u svojim rukama, jednom rukom pod koljenima, drugom rukom iza lea.
Obavijem svoje ruke oko njegova vrata i poljubim ga u obraz. Onda shvatim da mi je ba
ugodno kad mlatim nogama dok me nosi, pa onda to radim cijelo vrijeme dok idemo prema
zgradi gdje Johanna radi.
Kad doemo do njezina ureda, vidim je kako sjedi za stolom s gomilom papira ispred
sebe, vae olovku. Pogleda nas i usta joj se lagano otvore. Pramen tamne kose pokriva joj
lijevu stranu lica.
Stvarno ne bi trebala pokrivati svoj oiljak, kaem joj. Izgleda ljepe bez te kose na
licu.
Tobias me grubo ispusti. Osjetim pod ispod sebe i od toga me malo boli rame, ali svia
mi se zvuk koji mi stopala naprave kad udare o pod. Smijem se, ali ni Johanna ni Tobias ne
smiju su sa mnom. udno.
to ste joj uinili? Tobias saeto upita. to ste joj, zaboga, uinili?
Ja... Johanna se namrti kad me pogleda. Sigurno su joj dali previe. Vrlo je malena;
vjerojatno nisu uzeli u obzir njezinu visinu i teinu.
Sigurno su joj dali previe ega? kae on.
Ima jako lijep glas, kaem.
Tris, on mi kae, molim te, uti.
Serum mira, kae Johanna. U malenim dozama, ima blagi, umirujui uinak i
poboljava raspoloenje. Jedina nuspojava je malo vrtoglavice. Dajemo ga onim lanovima
zajednice kojima je teko odrati mir.
Tobias frkne. Nisam glup. Svakom lanu vae zajednice teko je odrati mir jer su svi
samo ljudi. Vjerojatno to stavljate i u vodu.
Johanna nekoliko trenutaka ne odgovara. Prekrii ruke na prsima.
Zna da nije tako, a da jest, ovaj se sukob ne bi dogodio, kae ona. Ali to god
dogovorimo ovdje, to inimo zajedno, kao frakcija. Kada bih mogla dati serum svima u gradu,
uinila bih to. I vi sigurno ne biste bili u situaciji u kojoj ste sad, da je tako neto mogue.
Oh, svakako, kae on. Drogirati itavo stanovnitvo je najbolji nain rjeavanja
naeg problema. Sjajan plan.
Sarkazam nije izraz ljubaznosti, Four, kae ona njeno. ao mi je zbog pogreke
koja se dogodila kada su Tris dali previe, doista mi je ao. Ali ona je prekrila uvjete naega
dogovora i bojim se da zbog toga neete moi jo dugo ostati ovdje. Sukob izmeu nje i
onoga deka Petera nije neto to moemo zaboraviti.
Ne brini, kae Tobias. Namjeravamo otii to prije mogue.
Dobro, kae ona uz maleni osmijeh. Mir izmeu Dobrohotnih i Neustraivih mogu
je samo ako smo na distanci jedni od drugih.
To dosta toga objanjava.
Molim? kae ona. to pod time misli?
To objanjava, kae on krguui zubima, da ste nas, pod krinkom neutralnosti
kao da je takva stvar mogua! jednostavno ostavili da nas pobiju Ueni.
 BD

Johanna tiho uzdahne i pogleda kroz prozor. Prozor prua pogled na maleno dvorite po
kojem su zarasle vinove loze. Loze dotiu uglove prozora, kao da ele ui i prikljuiti se
razgovoru.
Dobrohotni ne bi dopustili neto tako, kaem ja. To je zlobno.
Zbog mira se ne mijeamo , Johanna pone govoriti.
Mira. Tobias kao da ispljune rije. Da, siguran sam da e sve biti jako mirno kada
svi budemo mrtvi ili se pokorno plaili pod prijetnjom kontrole uma ili zaglavljeni u
beskrajnoj simulaciji.
Johannino se lice iskrivi, a ja je oponaam da vidim kakav je osjeaj kad mi je lice
takvo. Nije ba dobar osjeaj. Ne znam zato je to uope napravila.
Ona kae polako: Nije bilo na meni da odluim o tome. Da je bilo, moda bismo sada
razgovarali na drugi nain.
To znai da se ne slae s njima?
Kaem, nastavi ona, da nije na meni da javno izraavam neslaganje sa svojom
frakcijom, no moda se ne slaem, u privatnosti vlastitoga srca.
Tris i ja emo otii odavde za dva dana, kae Tobias. Nadam se da tvoja frakcija
nee promijeniti svoju odluku otvaranja ovog sjedita kao utoita.
Nae odluke ne razrjeuju se lako. to s Peterom?
Morat ete se posebno nositi s njim, kae on. Jer on ne ide s nama.
Tobias me uzima za lijevu ruku i koa mu je ba ugodna kada dotakne moju, iako nije
glatka ni meka. Pomirljivo se smjekam Johanni, a njezin izraz ostaje nepromijenjen.
Four, kae ona. Ako ti i tvoji prijatelji elite... Izbjei doticaj s naim serumom, ne
jedite kruh.
Tobias joj zahvali preko ramena i zajedno odemo niz hodnik dok ja preskaem svaku
drugu stubu.
 BD

7. Poglavlje
SERUM IZGUBI uinak pet sati kasnije, u zalazak sunca. Tobias me zatvorio u sobu ostatak
dana provjeravajui me svakoga sata. Ovoga puta kada ue, sjedim na krevetu, zurim u zid.
Hvala Bogu, kae on naslanjajui elo navrata. Ve sam mislio da to nikada nee
prestati i da u te morati ostaviti ovdje da... Mirie cvijee ili to god si eljela raditi dok si
bila pod utjecajem toga.
Ubit u ih, kaem. Ubit u ih.
Ne gnjavi se. I tako uskoro odlazimo, kae on zatvarajui vrata iza sebe. Uzima tvrdi
disk iz stranjega depa. Mislio sam da ovo moemo sakriti iza tvoga ormaria.
Tamo je bio i prije.
Da, i upravo zato ga Peter ovdje vie nee traiti. Tobias jednom rukom odvue
ormari od zida i zaglavi tvrdi disk izmeu dvije povrine.
Zato se nisam mogla boriti protiv tog seruma mira? kaem ja. Ako mi je mozak
dovoljno udan da se odupire serumu simulacije, zato ne ovom?
Ne znam, stvarno, kae on. Spusti se do mene na krevet, gurajui madrac. Moda se
mora htjeti boriti protiv seruma da bi to doista i uspjelo.
Pa, oito je da sam to htjela, kaem frustrirana, ali bez uvjerenja. Jesam li to htjela?
Ili je bilo lijepo zaboraviti bijes, zaboraviti bol, zaboraviti na sve barem nekoliko sati?
Katkad, kae mi dok stavlja ruku na moja ramena, ljudi samo ele biti sretni, ak i
kad to nije stvarno.
Ima pravo. ak i sada. mir izmeu nas prisutan je zbog preuivanja o Willu, o
mojim roditeljima, o meni kako sam ga skoro ustrijelila u glavu, o Marcusu. Ali ne usuujem
se to promijeniti istinom jer mi je ona preveliki oslonac.
Moda si u pravu, kaem tiho.
Ti to potvruje? kae on dok mu se usta otvaraju, ruga mi se. ini se da je taj
serum ipak imao neke koristi...
Gurnem ga svom snagom. Povuci to. Povuci to odmah.
OK, OK! Die ruke u zrak. Samo... Ja isto ba nisam jako drag. Zato mi se valjda i
svi
Van! viem, pokazujem vrata.
Smijui se, Tobias me poljubi u obraz i izae iz sobe.

***

Te mi je veeri previe neugodno zbog onoga to se dogodilo da bih otila na veeru, pa

provodim vrijeme u kronji jabukovog stabla na samom kraju vonjaka, berui zrele jabuke.
Penjem se najvie to se usudim kako bih ih ubrala, miii me pri tome bole. Shvatila sam da
mirovanje ostavlja male pukotine kroz koje se tuga moe uuljati, pa si ne dam mira.
Stojim na grani i briem elo ovratnikom svoje majice, kada zaujem zvuk.
U poetku je slab, mijea se sa zvukom cvraka. Mirno stojim kako bih dobro ula i
nakon nekoliko trenutaka shvatim to je to: automobili.
 BD

Dobrohotni imaju desetak kamiona kojima prenose robu, no samo vikendom. Dlaice na
vratu su mi nakostrijeene. Ako nisu Dobrohotni, onda su vjerojatno Ueni. Ali moram biti
sigurna.
Objema rukama zgrabim granu iznad sebe, ali povuem se gore koristei samo lijevu
ruku. udi me to to jo uvijek mogu. Stojim u unju, osjetim granice i lie u kosi.
Nekoliko jabuka padne na zemlju kada se pokuam pomaknuti. Drvea jabuke nisu jako
visoka: moda neu moi vidjeti dovoljno daleko.
Koristim oblinje grane kao stube, rukama se uvrujem, previjam se i balansiram po
labirintu kronje. Sjeam se penjanja na kota vrtuljka u luci, miii mi se tresu, ruke
podrhtavaju. Sada sam ranjena, ali jaa, penjanje se doima nekako lake.
Grane postaju tanje, slabije. Ovlaim usta i pogledam sljedeu granu. Moram se popeti
to je vie mogue, no grana na koju ciljam, kratka je i izgleda savitljivo. Stavljam nogu na
nju da vidim koliko je vrsta. Grana se povija, ali ne puca. Poinjem se podizati, stavljati
drugu nogu na granu, i u tom trenutku grana pukne.
Kratko i tiho uzviknem, hvatajui se za trup drveta u posljednjem asu. Ovo e morati
biti dovoljno visoko. Stojim na prstima i kiljim u smjeru zvuka. Najprije ne vidim nita osim
ravnice i obraene zemlje, praznog zemljita, ograde, polja i obrisa zgrada koje lee iza njega.
No vratima ograde pribliava se nekoliko tokica u daljini postaju srebrne, kada ih svjetlo
obasja. Auti s crnim krovovima solarne ploe, to znai samo jednu stvar. Ueni.
Prosikem kroz zube. Ne doputam si razmisliti; samo jednu nogu stavljam ispod, pa
drugu, takvom brzinom da kora s grana otpada i lebdi prema tlu. im stopalima dotaknem
zemlju, trim.
Brojim redove drvea dok prolazim pokraj njih. Sedam, osam. Grane su nisko,
provlaim se u trku tik ispod njih. Devet, deset. Drim desnu ruku na prsima dok ubrzavam
printanje, rana od metka u mom ramenu pulsira svakim korakom. Jedanaest, dvanaest.
Kad doem do broja trinaest, bacam se udesno, prema prolazu. Drvea rastu blizu jedno
drugom u trinaestom redu. Njihove grane tvore labirint granica, lia i jabuka.
U pluima mi ari od nedostatka kisika, no blizu sam izlaza iz vonjaka. Znoj mi klizi
preko obrva. Stiem do blagovaonice i otvaram vrata, proguram se kroz grupu Dobrohotnih i
on je tamo; Tobias sjedi na jednome kraju kantine s Peterom, Calebom i Susan. Jedva ih
razaznajem od mrlja u oima, no Tobias mi dotakne rame.
Ueni, je sve to uspijem izgovoriti.
Dolaze ovamo? upita on.
Kimnem glavom.
Imamo li vremena za bijeg?
Nisam sigurna.
Pripadnici Nijekanja za drugim stolom shvate da se neto dogaa. Prilaze nam.
Zato bismo morali bjeati? kae Susan. Dobrohotni su odredili ovo mjesto za
utoite. Sukob nije doputen.
Dobrohotnima e biti teko provoditi tu politiku, kae Marcus. Kako zaustaviti
sukob bez sukoba?
Susan kimne.
Ali ne moemo otii, kae Peter. Nemamo vremena. Vidjet e nas.
Tris ima pitolj, kae Tobias. Moemo se pokuati probiti.
Krene prema spavaonicama.
 BD

ekaj, kaem ja. Imam ideju. Pogledom preletim preko hrpe pripadnika Nijekanja.
Maske. Ueni ne znaju za sigurno jesmo li jo ovdje. Moemo se pretvarati da smo
Dobrohotni.
Oni koji nisu odjeveni kao Dobrohotni trebali bi otii u spavaonice, kae Marcus. Vi
ostali, raspletite i raspustite kosu; pokuajte imitirati njihovo ponaanje.
Pripadnici Nijekanja koji su odjeveni u sivo grupno naputaju blagovaonicu i idu prema
gostinjskim spavaonicama. Kada uem, trim do svoje sobe, spustim se na koljena i
posegnem pod madrac kako bih uzela pitolj.
Pipanjem ga traim nekoliko trenutaka prije nego to ga naem, a kad ga naem, stegne
me u grlu i ne mogu gutati. Ne elim dirati pitolj. Ne elim ga ponovno dirati.
Hajde, Tris. Zataknem pitolj u svoje crvene hlae. Dobro je da su tako vreaste.
Opazim boice ljekovite otopine i lijekove protiv bolova na ormariu pored kreveta pa i njih
gurnem u dep, za sluaj da doista uspijemo pobjei. Tada posegnem iza toaletnog ormaria,
traim tvrdi disk.
Ako nas Ueni uhvate to je vjerojatno pretrait e nas, a ne elim im jednostavno
ponovno predati simulaciju napada. Takoer, ovaj tvrdi disk sadri i nadzorne snimke napada
koji se dogodio. Nae rtve i gubici. Zapis o smrti mojih roditelja. Jedino to mi je od njih
ostalo. Pripadnici Nijekanja ne slikaju se tako da je ovo doista posljednji zapis o tome kako su
izgledali.
Godinama kasnije, kada mi uspomene ponu blijediti, to u imati da me podsjeti na to
kako su izgledali? Njihova e se lica promijeniti u mom sjeanju. Vie ih nikad neu vidjeti.
Ne budi glupa. To nije vano.
Rukom stisnem tvrdi disk do granice boli.
Zato onda osjeam da je tako vano?
Ne budi glupa, kaem naglas. Zakrguem zubima i zgrabim svjetiljku s nonog
ormaria. Izvadim utika iz utinice, bacim gornji dio svjetiljke na krevet i bacim tvrdi disk
na pod. Tjerajui suze iz oiju udarim postoljem svjetiljke u tvrdi disk, stvorim udubljenje.
Udaram svjetiljkom ponovno, i ponovno, i ponovno, sve dok tvrdi disk ne pukne i
njegovi se dijelovi ne raspu po podu. Tada utnem krhotine pod toaletni ormari, vratim
svjetiljku na mjesto i izaem u hodnik briui oi dlanom.
Nekoliko minuta kasnije malena hrpa mukaraca i ena u sivom i Peter stoje u
hodniku prebirui po snopovima odjee.
Tris, kae Caleb. Jo uvijek ima sivo na sebi.
Prstima zgrabim koulju svog oca, oklijevajui.
Tatina je, kaem. Ako je skinem, morat u je ostaviti. Grizem usnu kako bih pustila
da me bol usredotoi. Moram je se rijeiti. To je samo koulja. To je sve.
Stavit u je ispod svoje, kae Caleb. Nee je vidjeti.
Kimnem i zgrabim crvenu majicu iz hrpe odjee koja se sve vie smanjivala. Dovoljno
je velika da sakrije obris pitolja. Odem u oblinju sobu kako bih se presvukla i dajem sivu
koulju Calebu kada se vratim u hodnik. Stranja su vrata otvorena i kroz njih vidim Tobiasa
kako gura odjeu Nijekanja u smee.
Misli li da e Dobrohotni lagati za nas?, pitam ga naginjui se kroz otvorena vrata.
Ako e time sprijeiti sukob?, Tobias kimne. Sigurno.
Nosi crvenu majicu i hlae koje su malo pohabane na koljenima. Ta kombinacija na
njemu izgleda smijeno.
 BD

Dobra majica, kaem.

Frkne nosom. Bila je jedina koja moe prikriti moju tetovau na vratu, OK?
Nervozno se nasmijem. Zaboravila sam na svoje tetovae, ali majica ih skriva prilino
dobro. Automobili Uenih ulaze na posjed. Pet automobila, svi srebrni s crnim krovovima.
ini se da im motori predu dok kotai prelaze preko neravnog terena. mugnem u zgradu
ostavljajui otvorena vrata iza sebe, a Tobias je jo uvijek zauzet poklopcem na kontejneru.
Automobili stanu, vrata se otvore i izlazi najmanje pet mukaraca i ena u plavoj boji,
tipinoj za Uene.
Tu je i petnaestak Neustraivih, u crnom.
Kada se Neustraivi priblie, vidim vrpce plave tkanine omotane oko njihovih ruku koje
mogu znaiti samo jedno odanost Uenima. Frakciji koja im je porobila umove. Tobias me
uzima za ruku i vodi u spavaonicu.
Nisam mislio da e naa frakcija biti tako glupa, kae on. Ima pitolj?
Da, kaem. No nisam sigurna hou li moi precizno pucati lijevom rukom.
Treba vjebati, kae. Zauvijek instruktor.
Hou, kaem. Malo se zatresem i dodam: Ako preivimo.
Njegove ruke prelaze preko mojih. Samo malo lelujaj dok hoda, kae mi dok mi
ljubi elo, pretvaraj se da se boji njihova oruja, jo jedan poljubac izmeu obrva, i
ponaaj se kao mala ljubiica koja nikad nee biti, ljubi mi obraz, i bit e sve u redu.
OK, kaem. Ruke mi drhte dok ga hvatam za majicu. Privuem njegova usta svojima.
Zvono se oglasi, jednom, dvaput, triput. To je pozivu blagovaonicu gdje se Dobrohotni
skupljaju za manje slubene prigode od sastanka na kojem smo bili nazoni. Pridruimo se
skupini Nijekanja koji su upravo postali Dobrohotni.
Izvuem ukosnice iz Susanine kose ta je frizura previe ozbiljna za Dobrohotne. Ona
mi uputi maleni, ljubazni smijeak dok joj kosa pada na ramena, prvi put da je vidim u
takvom izdanju.
Zbog toga joj se pravilna eljust doima mekom.
Ja bih trebala biti hrabrija od Nijekanja, ali oni se ne ine zabrinutima kao ja. Smijee se
jedni drugima i hodaju u tiini prevelikoj tiini. Provlaim se izmeu njih i potapam jednu
stariju enu po ramenu.
Recite malenima da se igraju lovice, kaem joj.
Lovice? kae ona.
Ponaaju se previe pristojno i... Ukoeno, s grimasom izgovaram rije koja mi je bila
nadimak kod Neustraivih. Djeca Dobrohotnih moraju biti vesela. Samo to uinite, moe?
ena dotakne jedno dijete Nijekanja i apne mu neto, a nekoliko trenutaka kasnije
malena skupina djece tri niz hodnik izmeu Dobrohotnih i svi viu: Jesam te! Ti si ga!
Ne, to je bio moj rukav!
Caleb skui trik, podbode Susan u rebra tako da se ona pone glasno smijati.
Pokuavam se opustiti, ubacujem lagano ljuljanje u korak kao to je Tobias predloio, putam
ruke da slobodno lelujaju dok hodam. Zauujue je kako pretvaranje da pripada drugoj
frakciji mijenja sve ak i nain na koji hodam. Zato je vjerojatno bilo tako udno da ja
mogu pripadati ak u tri.
Sustignemo Dobrohotne ispred nas dok prelazimo dvorite na putu prema blagovaonici,
potom se rasprimo. Drim Tobiasa u polju perifernoga vida, ne elim odlutati predaleko od
njega. Dobrohotni ne postavljaju pitanja, samo nas putaju da se rastoimo u njihovoj frakciji.
 BD

Nekoliko Neustraivih izdajica stoji pred vratima blagovaonice s pitoljima u rukama, a ja se

ukipim. Sve mi se ini stvarno i odjednom, svane mi da sam nenaoruana i da me tjeraju u
zgradu koja je okruena Uenima i Neustraivima, i ako me otkriju, nee biti vremena za
bijeg. Ubit e me na licu mjesta.
Pomislim na iznenadni bijeg. Ali kamo bih mogla otii da me naposljetku ne ulove?
Pokuavam disati normalno. Skoro sam ih prola ne gledaj, ne gledaj. Nekoliko koraka
dalje skloni pogled, skloni.
Susan me uhvati za ruku.
Priam ti vic, kae mi, koji ti je jako smijean.
Usta pokrijem rukom i izbacim smijeh koji zvui visoko i udnovato, no sudei po
njezinu osmijehu, bio je uvjerljiv. Visimo jedna na drugoj kako to ve djevojke Dobrohotnih
rade, gledamo Neustraive, a onda ponovno hihoemo. Zadivljena sam kako mi to uspijeva, s
tromim osjeajem u sebi.
Hvala ti, procijedim nakon to uemo.
Nema na emu, ona odgovori.
Tobias sjedne preko puta mene za jedan od dugakih stolova, a Susan sjedne do mene.
Ostali iz Nijekanja raire se po itavoj prostoriji, a Caleb i Peter sjednu nekoliko mjesta do
mene.
Lupkam prstima po koljenima dok ekamo da se neto dogodi. Dugo vremena samo
sjedimo tamo, a ja se pretvaram da sluam Dobrohotne djevojke pored mene kako priaju s
moje lijeve strane. S vremena na vrijeme pogledam Tobiasa i on mi uzvrati pogled, kao da
pogledom dodajemo strah jedno drugom.
Napokon, Johanna ue s jednom enom iz Uenih. Njezina bljetavo-plava koulja kao
da sjaji na njezinoj koi koja je tamno-smee boje. Pogledom krui po sobi dok razgovara s
Johannom. Drim dah kada uperi pogled u mene a nastavim disati kad pogledom nastavi
dalje bez ikakvog obaziranja na mene. Nije me prepoznala.
Barem ne jo.
Netko udari akom o stol i soba utihne. To je to. Sada je trenutak ili e nas predati, ili
nee.
Nai prijatelji iz frakcija Uenih i Neustraivih trae neke ljude, kae Johanna. Vie
lanova Nijekanja, tri lana Neustraivih i biveg iniciranog Uenog. Nasmijei se. U
interesu potpune suradnje, rekla sam im da su ljudi koje trae bili ovdje neko vrijeme, ali su
ve otili. Trae doputenje da pretrae kompleks, to znai da moramo glasovati. Ima li tko
prigovora na pretragu?
Napetost u njezinu glasu odaje da ako netko i ima prigovora, bolje mu je da uti. Ne
znam kue li Dobrohotni takve stvari, no nitko ne kae nita. Johanna kimne eni iz Uenih.
Vas troje ostanite ovdje, ena kae uvarima iz Neustraivih koji su na ulazu. Vi
ostali pretraite sve zgrade i prijavite ako naete neto. Krenite.
Puno je toga to bi mogli nai. Ostatke tvrdog diska. Odjeu koju sam zaboravila
izbaciti. Sumnjivi nedostatak stvarica i ukrasa u naim sobama. Osjeam svoj puls iza oiju
dok tri Neustraiva vojnika koji su ostali u blagovaonici koraaju gore dolje izmeu
stolova.
Dlaice na vratu nakostrijee mi se kad jedan od njih proe iza mene glasnim i tekim
koracima. Nije prvi put u ivotu da mi je drago to sam sitna i obina. Ne privlaim poglede
previe.
 BD

Ali Tobias ih privlai. U dranju mu se vidi ponos, u nainu na koji njegove oi

prisvajaju sve to ugledaju. To nije crta Dobrohotnih. Samo Neustraivih.
Pripadnica Neustraivih ide prema njemu, gleda ga. Oi joj sumnjivo gledaju dok mu se
pribliava, zaustavi se odmah iza njega.
Da mu je bar majica malo via oko ovratnika. Da bar nema toliko tetovaa. Da bar...
Prilino si kratko oian za Dobrohotnog, kae ona.
... se nije oiao i skratio kosu kao i Nijekanje.
Vrue je, kae on.
Isprika bi moda i mogla upaliti kada bi je on znao rei na ispravan nain, no on je
izgovara odrjeito.
ena isprui ruku i kaiprstom povue ovratnik njegove majice, ugleda njegovu
tetovau.
I Tobias krene.
Zgrabi enino zapee, povue je naprijed kako bi izgubila ravnoteu. Udari glavom o
rub stola i srui se. S druge strane sobe uje se zvuk pucnja pitolja, netko vriti, svi se sagnu
ispod stola ili se sagnu pored svojih stolica.
Svi osim mene. Sjedim gdje sam i prije sjedila, rukama se grevito drim za rub stola.
Znam da samtu gdje jesam, ali pred oima mi vie nije kantina. Vidim prolaz kroz koji sam
pobjegla nakon to je moja majka poginula. Zurim u pitolj u svojim rukama, u glatku kou
izmeu Willovih obrva.
Maleni zvuk poinje mi se javljati u grlu. Bio bi to vrisak da mi eljust nije grevito
zatvorena. Bljesak sjeanja izblijedi, ali i dalje se ne mogu pomaknuti.
Tobias zgrabi pripadnicu Neustraivih za vrat i podie je na noge. Njezin pitolj sad je u
njegovoj ruci. Koristi je kao tit dok puca preko njezina desnog ramena u Neustraive vojnike
na drugoj strani sobe.
Tris! vikne. A da mi malo pomogne?
Povlaim svoju majicu taman toliko da bih dohvatila drku pitolja i prsti mi obuhvate
metal. Tako je hladan da me vrci prstiju zabole; ali to je nemogue, tako je vrue ovdje.
Pripadnik Neustraivih na kraju reda stolova cilja u mene svojim pitoljem. Crna usta cijevi
kao da rastu oko mene i ujem lupanje svoga srca, ali nita vie.
Caleb se zaleti prema naprijed i zgrabi moj pitolj. Dri ga objema rukama i puca u
koljena Neustraivog vojnika koji stoji nekoliko metara od njega.
Neustraivi se rui na tlo i vriti, rukama stie nogu, a Tobias zgrabi tu priliku da ga
ustrijeli u glavu. Njegova je bol kratka.
itavo mi tijelo drhti i ne mogu to zaustaviti. Tobias jo uvijek dri Neustraivu za vrat,
no ovoga puta, uperio je pitolj u Uenu koja je izvadila maleni prijenosnik iz depa.
Reci samo neto, kae Tobias. I pucat u.
Uenoj su otvorena usta, ali nita ne govori.
Svi koji su s nama, bolje da ponu trati, kae Tobias, glas mu ispunjava prostoriju.
Odjednom pripadnici Nijekanja diu se sa svojih mjesta pod stolovima i klupama te se
poinju kretati prema vratima. Caleb me povue s klupe. Krenem prema vratima.
Onda spazim neto. Trzaj, maleni pokret. Uena podie maleni pitolj, dri ga uperenog
u ovjeka u utoj koulji ispred mene. Instinkt, nerazmiljanje, tjera me da se bacim naprijed.
Ruke mi se sudare s ovjekom, umjesto njega i mene, metak pogodi zid.
 BD

Spusti taj pitolj, kae Tobias ciljajui Uenu svojim pitoljem. Ja jako dobro
gaam, a kladim se da ti ne.
Trepnem nekoliko puta kako bih se rijeila zamagljenosti u oima. Peter zuri u mene.
Spasila sam mu ivot. Ne zahvaljuje mi, niti ja to traim.
Uena spusti pitolj. Peter i ja zajedno kreemo prema vratima. Tobias nas slijedi, hoda
unatrag kako bi mogao ciljati u Uenu. U posljednjem trenutku, prije nego to prijee preko
praga, zalupi vrata izmeu njega i nje.
I svi ponemo trati.
Kreemo se kroz sredinji prolaz u vonjaku, opor bez daha. Noni je zrak teak poput
pokrivaa i mirie na kiu. Povici iza nas. Zvuk automobilskih vrata koja se zatvaraju. Trim
bre nego ikad, kao da udiem adrenalin umjesto zraka. Zvuk motora slijedi me meu drvee.
Tobiasova ruka uhvati moju.
Trimo kroz polje kukuruza u dugom redu. Do tada, auti su nas ve sustigli. Farovi
automobila bacaju svjetlo na visoke stabljike, lie i kukuruz.
Razdvojite se! netko vikne, glas kao da je Marcusov.
Razdvojimo se i ratrkamo po polju poput kapi vode. Grabim Calebovu ruku. ujem
Susan kako teko die odmah iza Caleba.
Padamo na tlo preko stabljika kukuruza. Krupno lie ree mi obraze i ruke. Zurim
preko Tobiasovih ramena dok trimo. ujem teki udar i vrisak. Vritanje posvuda, slijeva,
zdesna. Pucnjevi. Ljudi iz Nijekanja ponovno umiru, kao onda kada sam se pretvarala da sam
pod utjecajem simulacije. I sada samo trim.
Napokon doemo do ograde. Tobias tri uzdu ograde, gura je dok ne pronae rupu.
Dri komad ograde kako bismo se Caleb, Susan i ja mogli provui. Prije nego to ponovno
ponemo trati, zaustavim se i bacim pogled na polje kukuruza iz kojega smo upravo izali.
Vidim farove kako svijetle u daljini. Ali nita se ne uje.
Gdje su drugi? proape Susan.
Mrtvi, kaem joj.
Susan mrcne. Tobias me grubo povue pored sebe i pone trati naprijed. Plitke
posjekotine od kukuruznog lia peku mi lice, ali oi su mi suhe. Smrt Nijekanja samo je jo
jedan uteg kojega se neu moi rijeiti.
Izbjegavamo zemljanu cestu kojom su Ueni i Neustraivi doli do sjedita
Dobrohotnih, slijedimo tranice vlaka prema gradu. Ovdje se nemamo gdje sakriti, nema ni
drvea ni zgrada koje bi nas zatitile, no to nije vano. Ueni vozilima ne mogu probiti
ogradu, a trebat e im neko vrijeme kako bi nali vrata.
Moram... Stati... kae Susan negdje iz tame iza mene.
Stanemo. Susan se srui na tlo, plae, Caleb se spusti do nje. Tobias i ja gledamo prema
gradu koji je jo uvijek osvijetljen jer jo nije pono. Hou osjetiti neto. Strah, bijes, tugu.
Ali nita. Sve to osjeam je da moramo nastaviti dalje.
Tobias se okrene prema meni.
to je to bilo, Tris? kae on.
to? kaem ja sramei se koliko mi glas slabano zvui. Ne znam misli li na Petera,
ili ono to je bilo prije, ili na neto sasvim tree.
Zablokirala si se! Netko te htio ubiti, a ti si samo sjedila tamo! Sada vie. Mislio
sam da se mogu osloniti na tebe barem da moe sebi spasiti ivot!
Hej! kae Caleb. Daj je pusti na miru, OK?
 BD

Ne, kae Tobias zurei u mene. Ne treba ona da je se pusti na miru. Glas mu se
smeka. to se dogodilo?
On jo uvijek vjeruje da sam jaka. Dovoljno jaka da ne trebam njegovo suosjeanje.
Prije sam mislila da je to tono, sada vie nisam sigurna. Proistim grlo.
Uspaniarila sam se, kaem. Nee se ponoviti.
On podie obrvu.
Nee se ponoviti, kaem ponovno, ovaj puta glasnije.
U redu. Ne izgleda uvjereno. Moramo se doepati nekog sigurnog mjesta.
Pregrupirat e se i nastaviti potragu za nama.
Misli da smo im mi toliko vani? kaem.
Mi jesmo, kae on. Mi smo vjerojatno bili jedini koje su zapravo lovili, osim
Marcusa koji je vjerojatno mrtav.
Nisam sigurna kako sam oekivala da e to izgovoriti moda s olakanjem jer je
Marcus, njegov otac i breme njegova ivota, napokon mrtav. Ili s boli i tugom u glasu jer mu
je otac moda ubijen, a katkad tuga nema puno smisla. Ali on to izgovara kao prostu
injenicu, kao da pokazuje smjer nekoga puta ili govori nekomu koliko je sati.
Tobiase... Ponem govoriti, no onda shvatim da ne znam to bih zapravo rekla.
Vrijeme za pokret, kae Tobias preko ramena.
Caleb pomae Susan stati na noge. Stavlja joj raku na lea i pomae joj pri kretanju,
tjera je dalje.
Do toga trenutka nisam shvatila da me inicijacija Neustraivih nauila vanu lekciju:
kako ne odustati.
 BD

8. Poglavlje

SLIJEDIMO ELJEZNIKE tranice prema gradu jer nitko od nas nije dobar u navigaciji. Ja
hodam s daske na dasku, Tobias balansira po eljeznoj traci i samo se povremeno zaljulja, a
Caleb i Susan kaskaju iza nas. Trzam se na svaki novi um, napeta sam dok ne shvatim da je
to samo vjetar ili kripa koju Tobiasove cipele proizvode na eljeznoj traci. Voljela bih da
smo nastavili trati, no udo je da mi se noge uope jo i miu.
Tada ujem tiho zavijanje na tranicama.
Sagnem se, pritisnem dlanove na prugu, zatvaram oi kako bih se usredotoila na
osjeaj metala pod svojim rukama. Osjeam vibraciju kao uzdah koji mi struji tijelom. Zurim
izmeu Susaninih koljena dolje niz tranice i ne vidim svjetla vlaka, no to ne znai nita. Vlak
bi mogao voziti bez truba i bez signala. Vidim obris malenog vagona u daljini, daleko je, no
pribliava se velikom brzinom.
Stie, kaem. Velik mi je naporponovno se ustati, sve to elim je sjesti, no ipak se
ustajem, briui ruke o hlae. Mislim da bismo trebali uskoiti.
ak i ako ga voze Ueni? kae Caleb.
Da su Ueni u tom vlaku, doli bi njime do sjedita Dobrohotnih da nas trae, kae
Tobias. Mislim da vrijedi rizika. U gradu emo se moi sakriti. Ovdje samo ekamo da nas
nau.
Svi se maknemo s tranica. Caleb daje Susan detaljne upute o tome kako se skae na
vlak u pokretu, u maniri pravog biveg Uenog. Promatram prvi vagon dok se pribliava?
sluam ritmino udaranje vagona po tranicama, apat metalnih kotaa po metalnim ipkama.
Nakon to me prvi vagon proe, ponem trati. Zanemarim uarenu bol u nogama. Caleb
pomae Susan da se popne u srednji vagon, potom i sam uskae. Brzo udahnem i bacam se
udesno, zabijam se u pod vagona dok mi noge jo uvijek vise sastrane. Caleb me uhvati za
lijevu ruku i uvue me do kraja. Tobias se hvata za vrata vagona i klizne unutra.
Pogledam gore i prestajem disati.
Oi svjetlucaju u tami. Tamni likovi su u vagonu, vie ih je nego nas.
Ljudi bez frakcije.

***

Vjetar iba kroz vagon. Svi su na nogama i naoruani osim Susan i mene, mi nemamo
oruje. ovjek s povezom preko oka dri pitolj uperen u Tobiasa. Pitam se kako je doao do
njega.
Do njega starija ena dri no onakav kakvim sam nekad rezala kruh. Iza njega netko
dri veliki komad drveta s avlom.
Nikad nisam vidjela Dobrohotne da nose oruje, kae starija ena s noem.
ovjek s pitoljem ini mi se poznat. Nosi pohabanu odjeu raznih boja crnu majicu
s poderanom jaknom Nijekanja, plave hlae pokrpane crvenim koncem, smee izme. Odjea
svih frakcija nalazi se u toj skupini: crne hlae Iskrenih uparene s crnim kouljama
Neustraivih, ute haljine s plavim majicama preko njih. Veina odjevnih predmeta poderani
su ili prljavi, no neki nisu. Pretpostavljam da su ti svjee ukradeni.
Oni nisu Dobrohotni, kae ovjek s pitoljem. Oni su Neustraivi.
 BD

Tada ga prepoznam: to je Edward, inicirani koji je otiao iz Neustraivih nakon to ga je

Peter napao noem za maslac. Zato preko oka nosi povez.
Sjeam ga se kako dri glavu dok lei i vriti na podu, istei krv koja je preostala.
Zdravo, Edwarde, kaem.
Kimne glavom prema meni, no ne isputa pitolj. Tris.
to god da ste, kae nam ena, morat ete izai iz ovog vlaka ako elite ivjeti.
Molim vas, kae Susan, usna joj drhti. Oi joj se napune suzama. Bjeimo... Ostali
su mrtvi i ja ne... Ponovno poinje jecati. Mislim da ne mogu nastaviti, ja...
Dobijem udan nagon da udarim glavom o zid. Od tuih mi jecaja bude neugodno.
Moda je to sebino od mene.
U bijegu smo od Uenih, kae Caleb. Ako siemo, bit e im lake pronai nas. Bili
bismo zahvalni kada biste nas pustili da se s vama vozimo do grada.
A da? Edward ispitivaki kimne glavom. A to ste vi za nas ikad uinili?
Pomogla sam ti kad nitko drugi nije htio, kaem. Sjea se?
Ti, moda. Ali ostali? kae Edward. Ne ba.
Tobias istupi naprijed tako da mu je Edwardov pitolj gotovo ispod grla. Zovem se
Tobias Eaton, kae Tobias. Mislim da me ne elite izgurati iz ovog vlaka.
Uinak njegova imena na ljude u vagonu neposredan je i direktan: sputaju oruje.
Razmjenjuju znaajne poglede.
Eaton? Stvarno? Edward kae s podignutom obrvom. Moram priznati, to nisam
oekivao. Proisti grlo. U redu, moete s nama. Ali kada doemo u grad, morate poi s
nama.
Tada se lagano osmjehne. Znamo nekoga tko te trai, Tobiase Eatone.

***

Tobias i ja sjedimo na rubu vagona dok nam noge vise preko ruba.
Zna li o kome govori?
Tobias kimne.
Tko je to?
Teko je za objasniti, kae on. Moram ti puno toga rei.
Naslonim se na njega.
Da, kaem mu. I ja tebi.

***

Ne znam koliko vremena proe prije nego to nam kau da silazimo. Ali kada doe vrijeme za
silazak, nalazimo se u dijelu grada gdje ive ljudi bez frakcije, oko kilometar i pol od mjesta
gdje sam odrasla. Prepoznajem svaku zgradu pored koje proemo, pored njih sam prolazila
svaki put kada sam pjeaila zbog proputenog autobusa od kole do kue. Ona s razbijenim
ciglama. Ona na kojoj se nalazi iskrivljena bandera.
Stojimo u dovratku vagona, etvero u pravilnom redu. Susan zacvili.
to ako se ozlijedimo? kae ona.
 BD

Zgrabim je za ruku. Skoit emo zajedno. Ti i ja. To sam radila sto puta i nikad se
nisam ozlijedila.
Kimne glavom i stisne mi prste tako jako da me zabole. Na tri. Jedan, kaem ja.
Dva. Tri.
Skoim i povuem je sa sobom. Noge mi udaraju u tlo i nastavljaju naprijed, no Susan
padne na plonik i skotrlja se na bok. Ipak, osim malo oderanog koljena, ini se da je dobro.
Drugi skau bez tekoe ak i Caleb koji je skoio s vlaka samo jednom, barem koliko ja
znam.
Nisam sigurna tko bi mogao poznavati Tobiasa meu onima bez frakcije. Moda Drew
ili Molly koji nisu proli inicijaciju Neustraivih no oni nisu znali ni Tobiasovo pravo ime,
a osim toga, Edward bi ih vjerojatno ve ubio do sada, sudei po tome koliko je bio spreman
ustrijeliti nas. Sigurno je to netko iz Nijekanja, ili iz kole.
ini se da se Susan smirila. Sada hoda sama pored Caleba, obrazi joj se sue, nema
novih suza.
Tobias hoda pored mene, lagano mi dodiruje rame.
Ve dugo nisam provjerio to rame, kae on. Kako je?
U redu je. Ponijela sam lijek protiv boli, na svu sreu, kaem. Drago mi je da
moemo razgovarati o neemu neobvezatnom barem koliko rana od metka moe biti
neobvezatna. Mislim da ne doputam da ba dobro zacijeli. Stalno koristim tu ruku ili se na
nju doekujem.
Bit e puno vremena za lijeenje rana nakon to sve ovo bude gotovo.
Da. Ili nee biti vano zacijelim, li, dodam u sebi, jer u biti mrtva.
Evo, kae on, vadei maleni no iz svog stranjeg depa, daje ga meni. Za svaki
sluaj.
Stavljam ga u svoj stranji dep. Sad sam jo nervoznija.
Ljudi bez frakcije vode nas niz ulicu, a zatim lijevo, u prljavu malenu uliicu koja smrdi
po smeu. Preplaeni takori trkaraju ispred nas, vidim samo njihove repove kako se miu
izmeu hrpica otpadaka, praznih kanti za smee i vlanih kartonskih kutija. Diem na usta
kako ne bih povratila.
Edward stane pored jedne od zgrada s pokidanim ciglama i uz veliku silu otvori elina
vrata. Trznem se, napola oekujem da e se zgrada sruiti povue li prejako. Prozori su toliko
puni prljavtine da se gotovo nikakvo svjetlo ne probija unutra. Slijedimo Edwarda u
unutranjost vlane prostorije. Pri trepereem svjetlu svjetiljke vidim... Ljude.
Ljudi sjede pored skupljenih leajeva. Ljudi otvaraju konzerve hrane. Ljudi piju vodu iz
boca. Meu odraslima vidim i djecu, nisu odjevena u obojene odore djeca onih bez
frakcije.
Uli smo u skladite onih koji ne pripadaju nijednoj frakciji, a ti bi ljudi trebali biti
raspreni, izolirani, bez zajednice... Ali oni su svi ovdje. Oni su zajedno, poput frakcije. Ne
znam to bih trebala oekivati od njih, ali iznenaena sam koliko se ti ljudi ine normalnima.
Meusobno se ne bore, ne izbjegavaju jedni druge. Neki od njih priaju viceve, drugi
meusobno razgovaraju. Dodue, polako im postaje jasno da mi ne bismo trebali biti ovdje.
Hajdemo, kae Edward, prstom nam pokazuje da ga slijedimo. Ona je tu, otraga.
Tiina i zurenje pozdravljaju nas dok slijedimo Edwarda jo dublje u zgradu koja bi
trebala biti naputena. Napokon se vie ne mogu suzdravati od pitanja.
to se ovdje dogaa? Zato ste ovdje svi zajedno?
 BD

Mislili ste da su oni mi svi meusobno raspreni, kae Edward preko ramena.
To je i bilo tako, neko vrijeme. Bili su previe gladni da bi radili bilo to drugo osim traili
hranu. No onda su im Ukoeni poeli davati hranu, odjeu, alate, sve. I tako su ojaali, i
ekali. Takve sam ih naao i primili su me.
Ulazimo u mrani hodnik. Osjeam se kao kod kue, u mraku i tiini, kao u sjeditu
Neustraivih. Tobias oko prsta vrti pokidanu nit sa svoje koulje, ponovno i ponovno. On zna
s kim se sastajemo, no ja jo uvijek nemam pojma. Kako to da znam toliko malo o mladiu
koji kae da me voli mladiu ije ime ima dovoljnu teinu da nas odrava ivima u vlaku
punom neprijatelja?
Edward se zaustavlja kod metalnih vrata i akom udari po njima.
ekaj malo, rekao si da su oni ekali? upita Caleb. to su oni zapravo ekali?
Da se svijet raspadne, ree Edward. Sada se i to dogodilo.
Vrata se otvore i ugledamo razroku enu strogoga izgleda. Njezino zdravo oko
pogledom prijee preko nas etvero.
Lutalice? upita ona.
Ne ba, Therese. Palcem pokae na Tobiasa. Ovaj je Tobias Eaton.
Therese zuri u Tobiasa nekoliko trenutaka, potom kimne. To je svakako on.
Priekajte.
Ponovno zatvori vrata. Tobias proguta knedlu, njegova Adamova jabuica iskoi.
Zna ti tko je unutra, zar ne, Caleb kae Tobiasu.
Calebe, kae Tobias. Molim te, daj uuti.
Na moje iznenaenje, moj brat uspjeno potisne svoju znatielju Uenih.
Vrata se ponovno otvore i Therese se pomakne kako bi nas propustila. Ulazimo u staru
kotlovnicu prepunu strojeva koji tako naglo izviruju iz tame da u njih udarim koljenima i
laktovima. Therese nas vodi kroz labirint od metala do stranjeg dijela prostorije gdje
nekoliko arulja visi sa stropa, osvjetljavajui stol.
Sredovjena ena stoji iza tog stola. Ima kovravu crnu kosu i maslinastu boju koe.
Crte su joj lica otre, toliko su etvrtaste da je ini gotovo neprivlanom, no ipak ne sasvim.
Tobias mi vrsto stisne ruku. U tom trenutku shvatim da on i ta ena imaju isti nos
kukast, malo prevelik za njezino lice, no na njegovu je pravilne veliine. Oboje imaju istu
jaku eljust, ispupenu bradu, tanku gornju usnu, velike ui. Samo su joj oi drukije
umjesto plave boje, njezine su toliko tamne da se doimaju crnima.
Evelyn, kae on pomalo drhtavim glasom.
Evelyn je bilo ime Marcusove ene i Tobiasove majke. Poputam stisak Tobiasove ruke.
Prije samo nekoliko dana prisjeala sam se njezina sprovoda. Njezina sprovoda. A sada stoji
preda mnom, oi su joj hladnije nego oi bilo koje pripadnice Nijekanja koju sam ikad vidjela.
Zdravo. Proeta se pored stola, promatra ga. Izgleda starije.
Pa, da. Vrijeme to ini ljudima.
Ve je znao da je iva. Kada je to saznao?
Ona se nasmijei. Znai napokon si doao
Ne zbog toga to misli, prekine je. U bijegu smo od Uenih i jedina ansa da
pobjegnemo bila je da kaem svoje ime tvojim jadno naoruanim poslunicima.
Zacijelo ga je nekako razljutila. No ne mogu ne pomisliti kako kada bih nekako otkrila
da mi je majka iva nakon toliko dugo vremena, nikad ne bih razgovarala s njom kao Tobias,
bez obzira to uinila. Istina toga me boli. Ignoriram to i usredotoim se na ono to je sada
 BD

preda mnom. Na stolu iza Evelyn nalazi se velika zemljovidna karta s iscrtanim oznakama.
Oito karta grada, no nisam sigurna to oznake znae. Na zidu iza nje nalazi se ploa s
tablicom. Ne mogu deifrirati podatke u tablici; napisani su stenografijom koju ne znam.
Shvaam. Evelyn se i dalje smijei, no bez prijanje radosti. Predstavi me svojim
prijateljima izbjeglicama.
Njezine oi spaze da se drimo za ruke. Tobiasova ruka uzmakne. Najprije pokae na
mene.
Ovo je Tris Prior. Njezin brat, Caleb. I njihova prijateljica, Susan Black.
Prior, kae ona. Znam za nekoliko ljudi s prezimenom Prior, ali nitko se od njih ne
zove Tris. Beatrice, dodue...
Pa, kaem ja, i ja poznajem nekoliko ivuih Eatona, ali nitko se od njih ne zove
Evelyn.
Drae mi je Evelyn Johnson. Osobito meu pripadnicima Nijekanja.
Meni je drae Tris, odgovorim. I nismo iz Nijekanja. Barem ne svi.
Evelyn pogleda Tobiasa. Stekao si zanimljive prijatelje.
Ono su populacijski brojevi? kae Caleb iza mene. Izae naprijed s otvorenim ustima.
I... to jo? Skrovita onih bez frakcije? Pokae na prvi red u tablici, gdje pie 7.........Gm
Hse. Mislim, ta mjesta, na karti? To su skrovita, poput ovoga, zar ne?
To je mnogo pitanja, ree Evelyn, s podignutom obrvom. Prepoznajem taj izraz lica.
Taj izraz lica ima i Tobias a zajednika im je i nesklonost odgovaranja na pitanja.
Zbog sigurnosnih razloga neu odgovoriti ni na jedno od njih. I tako je sada vrijeme za
veeru.
Pokae rukom prema vratima. Ponovno idemo kroz labirint strojeva. Nisam glupa,
kae ona tihim glasom. Znam da ne eli imati nita sa mnom iako ja jo uvijek ne
razumijem zato
Tobias frkne.
Ali, kae ona, poziv jo vrijedi. Dobro bi nam dola tvoja pomo ovdje, a znam da
mislimo isto o frakcijskom sustavu
Evelyn, kae Tobias. Izabrao sam Neustraive.
Uvijek se moe ponovno birati.
Zato misli da elim biti igdje blizu tebe? kae joj. ujem kako mu koraci staju, pa
usporim da ujem to ona ima za rei.
Jer sam ti majka, kae ona treperavim glasom, neobino ranjivim. Jer si ti moj sin.
Ti stvarno ne razumije, kae on. Nema uope pojma, ni malo, o onome to si mi
uinila. Zvui kao da je ostao bez daha. Ne elim se pridruiti tvojoj maloj drubi onih koji
su bez frakcije. elim se maknuti odavde to je prije mogue.
Moja mala druba onih bez frakcije dvostruko je vea od Neustraivih, kae Evelyn.
Bilo bi mudro da ih shvati ozbiljno. Njezino djelovanje moglo bi odluiti o sudbini ovoga
grada.
Izgovorivi to krene ispred njega i ispred mene. Njezine mi rijei odjekuju u glavi:
Dvostruko vea od Neustraivih. Kada su postali tako brojni?
Tobias me pogleda, oi su mu namrtene.
Koliko dugo si znao? pitam.
Oko godinu dana.
 BD

Poslala mi je ifriranu poruku u sjedite Neustraivih da se naemo kod vlakova.

Otiao sam jer sam bio znatieljan, i eto je tamo. iva. Nije to bio sretan susret, kao to moe
pretpostaviti.
Zato je napustila Nijekanje?
Imala je ljubavnu aferu. Vrti glavom. Nije ni udo, jer moj otac... Ponovno vrti
glavom. Pa, recimo da Marcus nije bio bolji prema njoj nego to je bio prema meni.
Je li... Je li to razlog zato se ljuti na nju? Jer mu je bila nevjerna?
Ne, kae preotro, oi mu se otvore. Ne, to nije razlog zato se ljutim.
Hodam prema njemu kao prema divljoj zvijeri, oprezno i korak po korak. Onda
zato?
Skupim usne. Oh. Ostavila te s njim.
Ostavila ga je samog s njegovom najgorom nonom morom. Nije ni udo to je mrzi.
Da. uta u prazno po podu. Je.
Moji prsti nekako pronau njegove, on mi primi ruke. Znam da je dovoljno s pitanjima
zasad, pa pustim tiinu neka bude izmeu nas dok on ne odlui tu tiinu prekinuti.
ini mi se, kae mi, da su ljudi bez frakcije bolji prijatelji nego neprijatelji.
Moda. No to bi bila cijena tog prijateljstva? kaem.
Zavrti glavom. Ne znam. No moda nemamo drugih mogunosti.

***

Jedan od nefrakcijaa upalio je vatru kako bismo mogli podgrijati hranu. Oni koji ele jesti,
sjede u krugu oko velike metalne zdjele u kojoj je vatra. Prvo se zagrijavaju limenke, potom
se dodaju lice i vilice, a onda limenke krue kako bi svatko mogao kuati malo od svake
vrste hrane. Pokuavam ne misliti koliko bi se bolesti moglo proiriti na ovaj nain dok
utapam licu u konzervi juhe.
Edward se spusti pored mene i uzima konzervu juhe iz mojih ruku.
Znai svi ste bili Nijekanje, ha? Stavlja nekoliko rezanaca i komad mrkve u ruke,
potom dodaje konzervu eni s lijeve strane.
Bili smo, kaem mu. No, oito, Tobias i ja smo se prebacili i... Odjednom mi
postaje jasno da nikom ne bih trebala rei kako je Caleb pristupio Uenima. I Caleb i Susan
su jo uvijek Nijekanje.
I on ti je brat. Caleb, kae on. Napustila si vlastitu obitelj da bi postala
Neustraiva?
Zvui kao jedan od Iskrenih, kaem ivano. Moe li zadrati svoje prosudbe za
sebe?
Therese se nagne prema nama. Zapravo je prije bio Ueni, ne Iskreni.
Da, znam, kaem. Ja
Prekine me. I ja sam bila Uena. Morala sam ih napustiti.
to je bilo?
Nisam bila dovoljno pametna. Slegne ramenima i uzme konzervu graha od Edwarda,
zabode licu duboko u nju. Nisam imala dovoljno visok rezultat na testu inteligencije koji se
provodio na inicijaciji. Pa su mi rekli Ili e cijeli ivot istiti istraivake labose ili ide
odavde. Pa sam otila.
 BD

Pogleda dolje i polie svoju licu. Uzmem konzervu graha i dodam je Tobiasu koji zuri
u vatru.
Jesu li mnogi od vas bivi Ueni?
Therese zatrese glavom. Veinom su iz Neustraivih, zapravo. Zamahne glavom
prema Edwardu koji mrzovoljno zuri. Zatim Ueni, potom Iskreni, nekolicina Dobrohotnih.
Nitko ne pada na inicijaciji Nijekanja, pa imamo vrlo malo njih, osim onih koji su preivjeli
simulaciju napada i kod nas potraili utoite.
To valjda i nije udo za Neustraive, kaem.
Pa, istina. Vi imate jednu od najgorih inicijacija, a tu je i ta stvar sa starosti.
Starosti? kaem. Pogledam Tobiasa. Sada slua, ponovno se doima skoro normalnim,
oi su mu zamiljene i tamne dok gleda u plamen.
Jednom kad Neustraivi dou do odreene granice fizike nemoi, kae, moraju
otii. Ovako ili onako.
Kako to misli ovako ili onako? Srce mi tue kao da ve i samo zna odgovor s kojim
se ne mogu suoiti.
Recimo da... kae Tobias, Da je smrt za neke bolje rjeenje od ivota izvan
frakcije.
To su budale, kae Edward. Radije bih bio bez frakcije nego pripadnik
Neustraivih.
Sjajno onda to si zavrio tu gdje jesi, Tobias hladno odgovori.
Sjajno? Edward frkne. Da. Ba mi je sjajno to to sam ostao bez oka.
Sjeam se glasina da si ti isprovocirao taj napad, kae Tobias.
O emu pria? kaem. Pobjeivao je, to je bilo sve, a Peter je bio ljubomoran, pa je
zato...
Opazim zlobni smijeak na Edwardovu izrazu lica i prestajem priati. Moda ne znam
sve to se dogaalo tijekom inicijacije.
Bio je tu jedan prijanji incident, kae Edward. U kojem Peter nije ba dobro proao.
Ali svakako nita to bi opravdalo no za maslac u oko.
To da, kae Tobias. Ako ti je zbog toga lake, dobio je metak u ruku s udaljenosti
manje od metra tijekom simulacije napada.
I doista, ini se da je Edwardu zbog toga malo lake jer mu se zlobni smijeak jo
utisnuo u lice.
Tko je to napravio? kae on. Ti?
Tobias zavrti glavom. Tris ga je.
Dobar posao, kae Edward.
Kimnem, no ipak osjetim muninu od takve estitke.
Pa dobro, ne ba jaku muninu. Ipak se tu radi o Peteru.
Zurim u plamen kako obuhvaa drvo koje ga hrani. Plamen se pomie i iri, kao i moje
misli. Shvatim da nikad nisam ni vidjela starijeg pripadnika Neustraivih. I kada sam shvatila
da je moj otac bio prestar da se penje prolazima Jame. Sada to razumijem bolje, vie nego to
bih htjela.
Zna li o tome kako sada stvari stoje? Tobias upita Edwarda. Jesu li se svi
Neustraivi pridruili Uenima? Jesu li Iskreni poduzeli neto?
 BD

Neustraivi su se raspolovili, kae Edward vaui. Polovica Neustraivih otila je u

sjedite Uenih, a polovica u sjedite Iskrenih. Ono to je ostalo od Nijekanja je ovdje, s
nama. Nita se jo nije dogodilo. Osim onoga to se vama u meuvremenu izdogaalo.
Tobias kimne. Malo mi je lake sada kad znam da barem polovica Neustraivih nisu
izdajice.
Jedem licu za licom dok nisam sita. Onda nam Tobias donese prostirke i deke, a ja
pronaem prazan ugao da ondje legnemo. Kada se sagne da odvee cipele, vidim simbol
Dobrohotnih na njegovim leima, grane koje se previjaju preko njegove kraljenice. Kada se
ispravi, prijeem preko deke i obavijem ruke oko njega prelazei prstima preko tetovae.
Tobias zatvori oi. Vjerujem da e nas vatra koja sve slabije gori sakriti dok mu
zavlaim ruku ispod majice i zamiljam tetovau dok je gladim. Zamiljam veliko oko
Uenih, vagu Iskrenih, prekriene ruke Nijekanja i plamen Neustraivih. Sa svojom drugom
rukom prelazim preko tetovae plamena Neustraivih koja mu se nalazi na rebrima. Osjeam
njegovo disanje na svom obrazu.
Volio bih da smo sami, kae on.
Ja gotovo uvijek to elim, kaem ja.

***

Odlutam u san, nose me udaljeni zvukovi razgovora. U posljednje vrijeme lake mi je zaspati
kad sam okruena zvukovima. Mogu se usredotoiti na zvuk umjesto na misli koje mi se
javljaju u glavi kada sam okruena tiinom. Buka i aktivnost utoite su onih koji tuguju i
onih koji su krivi.
Kada se probudim, od vatre nije ostalo nita osim laganog tinjanja i samo je nekoliko
lanova nefrakcije budno. Proe nekoliko trenutaka prije nego to shvatim zato sam se
probudila: ula sam glasove Evelyn i Tobiasa nekoliko metara od mene. Ostanem mirna i
nadam se kako nee shvatiti da sam se probudila.
Mora mi rei to se ovdje dogaa ako oekuje da ti pomognem, kae on. Iako mi
jo uvijek nije jasno zato me uope treba.
Vidim Evelyninu sjenku na zidu kako leluja i treperi na slabanom odsjaju vatre. Vitka
je i jaka, ba kao i Tobias. Prstima prevre kosu dok govori.
to te tono zanima?
Priaj mi o onoj tablici. I karti.
Tvoj je prijatelj tono pretpostavio da karta i tablica predstavljaju sva naa skrovita,
kae ona. Pogrijeio je u vezi populacijskih brojeva... Donekle. Ti brojevi ne navode sve
nefrakcijae samo vrlo odreene. I kladim se da moe pogoditi o kojima se to odreenima
radi.
Nisam raspoloen za pogaanje.
Ona uzdahne. Razliiti. Dokumentiramo Razliite.
Kako zna tko su oni?
Prije simulacijskog napada dio dobrovoljne pomoi Nijekanja bavio se ispitivanjem
nefrakcijaa zbog istraivanja odreene genetske anomalije, kae ona. Katkad je to
ispitivanje ukljuivalo ponovno primjenjivanje testiranja. Katkad je bilo neto sloenije. No
oni su nam objasnili da mi vjerojatno imamo najveu populaciji Razliitih od svih skupina u
gradu.
Ne razumijem. Zato
 BD

Zato bi nefrakcijai imali visoku populaciju Razliitih? Zvui kao da se lukavo

smije. Oito je da e oni koji se ne mogu ograniiti na jedan nain razmiljanja ili pasti na
inicijaciji ili napustiti frakciju, zar ne?
To nije ono to sam mislio, kae on. elim znati zato je tebi toliko vano koliko
Razliitih postoji?
Ueni trae snagu, trae ljude. To su privremeno pronali kod Neustraivih. Uskoro e
traiti jo, a mi smo oito mjesto gdje bi mogli traiti, osim ako ne shvate da imamo vie
Razliitih od bilo koje druge skupine. Za sluaj da ne shvate, elim znati koliko imamo ljudi
koji su otporni na simulacije.
Zvui uvjerljivo, kae on. Ali zato je Nijekanje toliko eljelo pronai Razliite?
Nisu valjda htjeli pomoi Jeanine, zar ne?
Naravno da ne, kae ona. No bojim se da to ne znam. Nijekanje je teko davalo bilo
kakve informacije koje bi sluile samo da bi se utaila znatielja. Rekli su nam samo onoliko
koliko su smatrali da trebamo znati.
udno, Tobias promrmlja.
Moda treba pitati svoga oca vie o tome, kae ona. On mi je prvi rekao za tebe.
Za mene, kae Tobias. to je rekao za mene?
Sumnjao je da si Razliit, kae ona. Uvijek te promatrao. Tvoje ponaanje. Paljivo
te promatrao. Zato sam mislila... Zato sam mislila da e s njim biti siguran. Sigurniji s njim
nego sa mnom.
Tobias nita ne kae.
Sada shvaam da sam vjerojatno bila u krivu.
Tobias jo uvijek nita ne govori.
Voljela bih kad krene ona.
Da se nisi ni usudila ispriavati se. Glas mu se trese. To nije neto to moe
zakrpati jednom ili dvjema rijeima i s malo grljenja ili takvim neim.
U redu, kae ona. U redu. Neu.
Zbog ega se nefrakcijai ujedinjuju? kae on. to namjeravate?
elimo zbaciti Uene, kae ona. Kada ih se rijeimo, nema mnogo to bi nas
sprjeavalo da sami osiguramo vladu.
I zbog toga oekuje moju pomo. Zbaciti jednu korumpiranu vladu i postaviti
nekakvu nefrakcijaku tiraniju. Frkne. Nema anse.
Ne elimo biti tirani, kae ona. elimo uspostaviti drukiju vrstu drutva. Drutvo
bez frakcija.
Usta mi se osue. Bez frakcija? Svijet u kojem nitko ne zna tko je niti gdje pripada? To
ne mogu ni pokuati razumjeti. Mogu zamisliti jedino kaos i izolaciju.
Tobias se nasmije. U redu. Kako planirate zbaciti Uene?
Katkad drastine promjene zahtijevaju drastine mjere. Evelynina sjena pomakne
rame.
Pretpostavljam da e se dogoditi visok stupanj unitenja.
Stresem se kad ujem rije unitenje. Negdje u svojim mranijim dubinama elim
unitenje dok god su Ueni ti koji budu uniteni. No rije za mene nosi i novo znaenje, sada
kada sam vidjela kako to doista izgleda: mrtva tijela obavijena u sivo ispruena preko
plonika i rubnika, voe Nijekanja ustrijeljeni na travnjacima ispred svojih kua, pored svojih
 BD

potanskih sanduia. Pritisnem svoje elo na prostirku na kojoj spavam toliko da me zaboli,
samo da nema tog sjeanja, da ga nema, nema.
to se tie toga zbog ega trebamo tebe, kae Evelyn. Kako bismo to uinili, trebat
emo pomo Neustraivih. Oni imaju oruje i borbeno iskustvo. Ti bi mogao premostiti jaz
izmeu nas i njih.
Ti misli da sam Neustraivima toliko vaan? Nisam. Ja sam samo netko tko se ne boji
puno stvari.
Predlaem, kae ona, da postane vaan. Stoji uspravno, sjena joj se protee od
poda do stropa. Sigurna sam da bi mogao nai naina, kada bi to elio. Razmisli o tome.
Povue svoju kovravu kosu i zavee je u vor. Vrata su ti uvijek otvorena.
Nekoliko minuta kasnije on ponovno legne pored mene. Ne elim priznati da sam
prislukivala, no htjela bih mu rei da ne vjerujem Evelyn, ni nefrakcijaima, niti bilo kome
tko tako mirno govori o unitenju itave frakcije.
Prije nego to skupim hrabrosti progovoriti, njegov se dah ujednai i on zaspi.
 BD

9. Poglavlje

RUKOM PRIJEEM po vratu kako bih podigla kosu koja se zalijepila. itavo me tijelo boli,
najvie noge, koje me zbog mlijene kiseline bole ak i kad mirujem. Ne miriem ba
najbolje. Trebala bih se otuirati.
Lutam hodnikom sve do zahoda. Nisam jedina koja misli na pranje skupina ena
stoji kod umivaonika, pola ih je golo, a ostale potpuno ravnodune prema tome. Pronaem
slobodni umivaonik u kutu i gurnem glavu pod slavinu, putam hladnu vodu da mi curi iza
uiju.
Zdravo, kae Susan. Pogledam u stranu. Voda mi tee niz obraz, sve do nosa. Susan
nosi dva runika: jedan bijeli, jedan sivi, oba pohabana na rubovima.
Zdravo, kaem joj.
Imam ideju, kae mi. Okrene mi lea i u rukama rairi runik, odvajajui me od
pogleda ostatka kupaonice. Uzdahnem, lake mi je. Privatnost. Barem koliko je to mogue.
Brzo se skinem i zgrabim komad sapuna koji je pored umivaonika.
Kako si? kae Susan.
Ja sam dobro. Znam da me to pita iskljuivo zato to pravila frakcije to nalau.
Voljela bih kad bi sa mnom razgovarala slobodno. Kako si ti, Susan?
Bolje. Therese mi je rekla da se velika skupina izbjeglica Nijekanja nalazi u jednom od
skrovita nefrakcijaa, kae mi Susan dok sapunam kosu.
Da?, kaem. Ponovno gurnem glavu ispod slavine, ovaj put masiram vlasite lijevom
rukom kako bi sapun izaao . Hoe li otii?
Da, kae Susan. Osim ako treba moju pomo.
Hvala ti na ponudi, no mislim da te tvoja frakcija treba vie od mene, kaem joj dok
zatvaram slavinu. Voljela bih da se ne moram odjenuti. Prevrue je za hlae od trapera.
Ali grabim drugi runik s poda i brzo se briem.
Odijevam istu crvenu majicu koju sam imala i prije. Ne elim ponovno odijevati neto
tako prljavo, no nemam drugog izbora.
Mislim da neke pripadnice nefrakcije imaju odjee vika, kae Susan.
Vjerojatno ima pravo. Ti si na redu.
Stojim s runikom dok se Susan pere. Ruke me nakon nekog vremena poinju boljeti,
no ona je za mene zanemarila bol, pa u ja uiniti isto za nju. Voda mi prska glenjeve dok
Susan pere kosu.
Ovo je situacija u kojoj nisam mislila da emo se nai zajedno, kaem joj nakon
nekog vremena.
Kupamo se u umivaoniku naputene zgrade, u bijegu od Uenih.
Mislila sam da emo ivjeti blizu, kae Susan. Ii zajedno na drutvena dogaanja.
Da e nam djeca zajedno ekati autobus do kole.
Ugrizem se za usnu kada to spomene. Ja sam kriva, naravno, to to nikada nije bilo
mogue, zbog toga to sam izabrala drugu frakciju.
ao mi je, nisam to mislila spominjati, kae ona. Samo mi je ao to nisam obraala
vie panje. Da jesam, moda bih shvatila to si prolazila. Bila sam sebina.
Lagano se nasmijem. Suan, sve je to u redu.
 BD

Gotova sam, kae. Moe li mi dodati taj runik?

Zatvorim oi i okrenem se da moe uzeti runik iz mojih ruku. Kad Therese ue u
kupaonicu, savijajui kosu u pletenicu, Susan je zamoli za odjeu.
Kada napokon izaemo iz kupaonice, odjevena sam u crnu haljinu koja je toliko
rairena u ramenima da mi klizi s ramena, a Susan nosi vreaste hlae i bijelu majicu s
ovratnikom kakvu nose Iskreni. Zakopa je do grla. Pripadnici Nijekanja skromni su do
fizike neudobnosti.
Kada ponovno uem u veliku prostoriju, neki nefrakcijai izlaze s kantama za boju i
etkama. Promatram ih sve dok se vrata za njima ne zatvore.
Tako e poslati poruku drugim nefrakcijskim skrovitima, kae Evelyn, stoji iza
mene. Na jednoj od ploa za oglaavanje. ifre izvedene iz osobnih informacija neija
najdraa boja, neiji ljubimac iz djetinjstva.
Nisam sigurna zato se odluila povjeriti mi neto o iframa nefrakcijaa dok se ne
okrenem. Vidim poznati pogled u njezinim oima isti je kao u oima Jeanine kad je
govorila Tobiasu da je razvila serum kojim ga moe kontrolirati: ponos.
Pametno, kaem. Vaa ideja?
Zapravo jest. Slegne ramenima, no nije me prevarila. Ona je sve samo ne
nonalantna. Bila sam Uena prije nego to sam otila u Nijekanje.
Oh, kaem. Nije vam odgovarao akademski ivot, pretpostavljam?
Nije zagrizla. Tako nekako, da. Stane. Pretpostavljam da je tvoj otac otiao zbog
istih razloga.
Gotovo se okrenem od nje kako bih zavrila razgovor, no njezine rijei stvaraju pritisak
unutar moga uma, kao da stie moj mozak svojim golim rukama. Zurim u nju.
Nisi znala? Namrti se. Oprosti, zaboravila sam da lanovi frakcija najee ne
govore o svojim bivim frakcijama.
Molim? kaem, glas mi drhti.
Tvoj otac bio je roen u frakciji Uenih, kae ona. Njegovi su roditelji bili prijatelji
s roditeljima Jeanine Matthews, prije nego to su umrli. Tvoj otac i Jeanine zajedno su se
igrali kao djeca. Promatrala sam ih kako dodaju knjige jedno drugome u koli.
Zamiljam svoga oca kao odraslog ovjeka kako sjedi pored Jeanine, takoer odrasla, za
stolom za ruak u mojoj staroj kantini, a knjiga stoji izmeu njih. Pomisao je toliko luda da
frknem kroz smijeh. To ne moe biti istina.
Osim.
Osim injenice da nikad nije govorio o svojoj obitelji i djetinjstvu.
Osim toga da nije imao mirno dranje nekoga tko je odrastao u Nijekanju.
Osim da je njegova mrnja prema Uenima bila toliko snana daje tu moralo biti neto
osobno.
ao mi je, Beatrice, kae Evelyn. Nisam mislila otvarati svjee rane.
Namrtim se. Da, jesi.
Kako to misli
Sluaj sad, kaem tiho. Provjerim preko njezina ramena da Tobias nije u blizini.
Vidim jedino Caleba i Susan u kutu prostorije kako si meusobno dodaju konzervu maslaca
od kikirikija. Nema Tobiasa.
Nisam glupa, kaem joj. Vidim kako ga pokuava iskoristiti. I to u mu rei, ako to
ve nije sam shvatio.
 BD

Draga moja djevojko, kae ona. Ja sam njegova obitelj. Ja samtu zauvijek. Ti si
samo privremena.
Da, kaem. Mama ga je napustila, tata ga je mlatio. Kako da ne bude odan svojoj
krvi s takvom obitelji?
Odem, ruke mi podrhtavaju, sjedam pored Caleba na pod. Susan je sada s druge strane
sobe, pomae jednom nefrakcijau da se oisti. Dodaje mi konzervu maslaca od kikirikija.
Sjeam se zelenika u sjeditu Dobrohotnih gdje su uzgajali kikiriki. Uzgajaju ga jer je bogat
bjelanevinama i masti, to je vrlo vano za nefrakcijae. Prstom zagrabim malo maslaca i
pojedem ga.
Trebam li mu rei ono to mi je Evelyn upravo rekla? Ne elim da misli da je krvni
srodnik Uenima. Ne elim mu dati bilo kakav razlog da im se vraa.
Odluim to zasad zadrati za sebe.
elim s tobom razgovarati o neemu, kae Caleb.
Kimnem pokuavajui maknuti maslac od kikirikija s nepca.
Susan eli posjetiti Nijekanje, kae on. A to elim i ja. elim se uvjeriti da e ona
biti dobro. No tebe ne elim ostaviti.
U redu je, kaem.
Zato ne poe s nama? pita me. Siguran sam da bi te primili natrag u Nijekanje.
I ja sam sigurna Nijekanje ne zamjera. Ali tuga me jo uvijek nije pustila i kad bih se
vratila u frakciju svojih roditelja, progutala bi me.
Zavrtim glavom. Moram ii u sjedite Iskrenih i saznati to se dogaa, kaem.
Ludim ovako, ne znajui. Prisilim se na smijeak. Ali ti treba ii. Susan te treba. ini mi
se da je sada bolje, ali i dalje te treba.
U redu. Caleb kimne. Pa, pokuat u ti se ponovno pridruiti to prije mogu. Budi
oprezna, molim te.
Nisam li uvijek?
Ne, mislim da tebe bolje opisuje izraz nesmotrena.
Caleb lagano dotakne moje zdravo rame. Pojedem jo malo maslaca. Tobias izae iz
mukog zahoda nekoliko trenutaka kasnije, njegove crvene koulje Dobrohotnih vie nema,
sada nosi crnu majicu kratkih rukava, a kratka kosa presijava mu se od vode. Oi nam se
susretnu i znam da je vrijeme za polazak.

***

Sjedite Iskrenih dovoljno je veliko da u njega stane itav svijet. Ili se barem meni tako ini.
To je iroka cementna zgrada koja se nalazi nasuprot neemu to je neko bila rijeka.
Na znaku koji stoji na zgradi pie Vele odaja nekad je pisalo Veleprodaja, no to i tako
nije vano jer veina ljudi to mjesto zove Nemilosrdna odaja zato to su Iskreni nemilosrdni,
ali pravedni. Dobro su prihvatili taj nadimak.
Ne znam to da oekujem jer nikad nisam bila unutra. Tobias i ja stojimo pred vratima i
gledamo jedno u drugo.
Kreemo, kae on.
Ne vidim nita osim svog odraza u staklenim vratima. Izgledam umorno i prljavo. Prvi
se puta sjetim da mi zapravo nita od ovoga ne moramo. Mogli bismo se zavui meu
nefrakcijae i pustiti druge da iste ovaj nered. Mogli bismo biti nevani, sigurni, zajedno.
 BD

Jo uvijek mi nije priao o razgovoru koji je sino imao sa svojom majkom, mislim da
to ne planira uiniti. inio se tako odlunim da idemo u sjedite Iskrenih, dovoljno da se sada
pitam planira li neto bez moga znanja.
Ne znam zato prolazim kroz vrata. Moda sam odluila da kada smo ve ovako daleko
dogurali, moemo i pokuati shvatiti to se dogaa. Ali mislim da je posrijedi vie od onoga
to se ini. Ja sam Razliita, tako da ne mogu biti nevana, ne mogu biti nitko, ne postoji
nekakva sigurnost i sada elim vie od igre sretnog doma s Tobiasom. Oito i on misli tako.
Predvorje je prostrano i dobro osvijetljeno, s tlom prekrivenim crnim mramorom koji se
protee sve do dizala.
Bijeli mramor u sreditu sobe oblikuje simbol Iskrenih: uravnoteenu vagu, simbol
suprotstavljanja istine laima. Soba je prepuna Neustraivih uvara.
Neustraiva vojnikinja s povezanom rukom pribliava nam se s uperenim pitoljem,
cijev je uperena u Tobiasa.
Predstavite se, kae ona. Mlada je, no ne dovoljno da bi znala tko je Tobias.
Drugi se skupljaju iza nje. Neki od njih sumnjivo nas odmjeravaju, ostali samo
znatieljno promatraju, no ono to je najudnije je svjetlost koju primjeujem u oima
nekolicine. Prepoznaju nas. Moda znaju za Tobiasa, ali kako mogu znati tko sam ja?
Four, kae on. Kimne glavom prema meni. A ovo je Tris. Oboje Neustraivi.
Zjenice Neustraive proiruju se, no ne sputa pitolj.
Moe pomo ovdje? upita ona. Neki od Neustraivih istupe prema nama, no oprezno,
kao da smo opasni.
Ima li problema? kae Tobias.
Jeste li naoruani? upita ona.
Naravno da sam naoruan, kae on. Pripadnik sam Neustraivih, zar ne?
Ostanite gdje jeste i stavite ruke iza glave. Govori agresivno, kao da oekuje da emo
odbiti. Pogledam Tobiasa. Zato se svi ponaaju kao da emo ih napasti?
Uli smo kroz prednja vrata, kaem polako. Mislite da bismo tuda uli da smo vas
doli napasti?
Tobias mi ne uzvraa pogled. Samo poloi prste iza glave. Trenutak kasnije, ja uinim
isto. Neustraivi nas okruuju. Jedan od njih prepipava Tobiasove noge dok drugi uzima
pitolj koji je imao u hlaama. Jedan od njih, deko okrugloga lica s ruiastim obrazima,
gleda me pogledom se unaprijed ispriavajui.
Imam no u stranjem depu hlaa, kaem mu. Stavi ruke na mene i to e poaliti.
Promrlja nekakvu ispriku. Njegovi prsti oprezno uhvate ruku od noa, pazi da me ne
dodirne.
to se dogaa? upita Tobias.
Prva vojnikinja razmijeni poglede s nekoliko drugih vojnika.
ao mi je, kae ona. No dobili smo naredbe da vas uhitimo kad se pojavite.
 BD

10. Poglavlje

OKRUE NAS, no ne stavljaju nam lisiine, a zatim nas prate do dizala. Ma koliko god puta
pitam zato smo uhieni, nitko ne govori nita, ak ni ne gledaju u nas. Naposljetku prestanem
s pitanjima i utim, kao Tobias.
Idemo na trei kat gdje nas uvode u malenu sobu u kojoj je pod mramorno-bijele boje,
umjesto crne. U sobi nema pokustva osim klupe koja je do stranjega zida. Svaka frakcija
navodno ima prostorije za one koje koji prave nevolje, no nikad nisam bila u jednoj.
Vrata se iza nas zatvaraju i zakljuavaju, ponovno smo sami.
Tobias sjedne na klupu, elo mu je namrteno. Hodam naprijed-nazad ispred njega.
Kad bi znao zato su nas ovamo stavili, rekao bi mi, tako da ne pitam. Hodam pet
koraka naprijed pa pet koraka unazad, pet koraka naprijed pa opet unazad, u istom ritmu,
moda mi to pomogne da neto smislim.
Ako Ueni nisu preuzeli Iskrene a Edward nam je rekao da nisu zato bi nas
Iskreni uhitili? to smo im mogli uiniti?
Ako Ueni nisu preuzeli, jedini pravi zloin bi bio stati na njihovu stranu. Jesam li
uinila neto to bi moglo biti protumaeno kao pristajanje na stranu Uenih? Zubima
zagrizem donju usnu toliko jako da se trgnem. Da, jesam.
Ubila sam Willa. Pucala sam i na jo nekoliko Neustraivih. Bili su pod utjecajem
simulacije, no moda Iskreni to ne znaju ili to ne smatraju dovoljno dobrim razlogom.
Moe li se smiriti, molim te? kae Tobias. Nervozan sam zbog toga.
To me smiruje.
Nagne se naprijed, laktovi mu poivaju na koljenima, zuri izmeu svojih cipela. Rana
na tvojoj usnici ne misli tako.
Sjednem pored njega s koljenima na prsima, desna ruka visi mi pored boka. Lijevom
rukom steem koljena sve vre i vre. to sam manja, sigurnija sam.
Katkad, kae on, se brinem da mi ne vjeruje.
Vjerujem ti, kaem. Naravno da ti vjerujem. Zato to misli?
Samo mi se ponekad ini da mi neto taji. Ja sam tebi rekao stvari... Zavrti glavom.
Koje nikad nisam rekao nikom drugom. Neto te mui, a ti mi jo nisi rekla to je to.
Puno toga se dogodilo. Zna to, kaem mu. Uostalom, to je s tobom? Mogla bih
isto rei za tebe.
Dodirne mi obraz, prsti mu prolaze kroz moju kosu. Zanemaruje moje pitanje kao to
sam ja zanemarila njegovo.
Ako je u vezi tvojih roditelja, njeno govori, reci mi i vjerovat u ti.
Njegove bi oi trebale biti divlje i nemirne, s obzirom na to da smo tu gdje jesmo, no jo
uvijek su tamne. Podsjeaju me na poznata mjesta. Sigurna mjesta gdje bi priznanje da sam
ustrijelila jednog od svojih najboljih prijatelja bilo bezbolno, gdje se ne bih bojala toga kako
e me Tobias gledati kad sazna to sam uinila.
Poloim svoju ruku na njegovu. To je sve, slabano kaem.
U redu, kae on. Dotakne moja usta svojima. Krivnja mi se koprca u elucu.
 BD

Vrata se otvore. Nekoliko ljudi nahrupi unutra dvojica Iskrenih s pitoljima, stariji
ovjek tamnije puti koji je takoer iz Iskrenih, Neustraiva koju ne prepoznajem. I tada: Jack
Kang, predstavnik Iskrenih.
Prema standardima veine frakcija on je mlad za jednog vou tek mu je trideset
devet. No prema standardima Neustraivih, to je nita. Eric je postao voa Neustraivih sa
sedamnaest. Ipak, to je vjerojatno jedan od razloga zato druge frakcije ne uzimaju naa
miljenja i odluke zaozbiljno.
Jack je zgodan, s kratkom crnom kosom i toplim zakoenim oima, poput Tori, s
visokim jagodicama. Unato njegovu dobrom izgledu, nije poznat kao armantan, vjerojatno
zbog toga to je Iskren, jer oni arm smatraju obmanjivanjem. Ipak, vjerujem mu da e nam
rei to se dogaa bez gubljenja vremena na pristojnosti. To je ve neto.
Rekli su mi da se doimate zbunjeno oko toga zato ste uhieni, kae on. Glas mu je
dubok, ali bizarno jednolian, kao da ne bi mogao stvoriti jeku ni na dnu prazne pilje. S
Tobiasa prebaci pogled na mene. To znai da ste lano optueni ili dobri u pretvaranju.
Jedino
Za to smo optueni? prekinem ga.
On je optuen za zloine protiv ovjenosti. Ti si optuena da si mu pomagaica.
Zloine protiv ovjenosti? Tobias napokon zvui kao da je bijesan. S gaenjem
pogleda u Jacka. Molim?
Vidjeli smo videosnimke napada. Vodili ste simulaciju napada, kae Jack.
Kako ste mogli vidjeti snimku? Uzeli smo podatke, kae Tobias.
Uzeli ste jednu kopiju podataka. Sve snimke sjedita Neustraivih koje su snimljene za
vrijeme napada bile su poslane na druga raunala diljem grada, kae Jack. Sve to smo mi
vidjeli je da ste vodili i nju kako biva skoro ubijena od batina prije nego to se predala. Tada
si se ti zaustavio, imali ste prilino iznenadno ljubavniko pomirenje i zajedno ste ukrali tvrdi
disk. Jedan od moguih razlog za to je da je simulacija bila svrena i vi niste htjeli da je se
doepamo.
Skoro prasnem u smijeh. Moj veliki herojski in, jedina vana stvar koju sam ikad
uinila, a oni misle da sam radila za Uene kada sam to uinila.
Simulacija nije zavrila, kaem. Mi smo je zaustavili, vi
Jack podigne ruku. Ne zanima me to sada imate za rei. Istina e izai na vidjelo kada
vas oboje budemo ispitali serumom istine. Christina mi je jednom priala o serumu istine.
Rekla je da je najtei dio inicijacije Iskrenih bio davanje iniciranima seruma istine i zatim
ispitivanje o osobnim podacima pred svima u frakciji. Ne trebam pretraivati svoje najdublje,
najmranije dijelove kako bih znala da je istinosni serum posljednja stvar koju elim imati u
tijelu.
Serum istine? Zavrtim glavom. Ne. Nema anse.
Neto skriva? kae Jack, podie obje obrve.
elim mu rei da svatko tko ima barem trunku dostojanstva eli zadrati neke stvari za
sebe, no ne elim ga uiniti sumnjiavim. Zavrtim glavom.
Onda u redu. Pogleda na sat. Sada je podne. Ispitivanje e biti u sedam sati. Ne
pokuavajte se pripremiti za njega. Ne moete zatajiti informacije dok ste pod utjecajem
seruma istine.
Okrene se na peti i izae iz sobe.
Kakav ugodan ovjek, kae Tobias.
 BD

***

Skupina naoruanih Neustraivih prati me do kupaonice rano popodne. Ne urim se, putam
da mi ruke pocrvene u vreloj vodi i zurim u svoj izraz lica. Kada sam bila dio Nijekanja, nije
mi bilo doputeno gledati u zrcala. Mislila sam da se ovjekov izgled moe mnogo promijeniti
za tri mjeseca. No ovaj put za promjenu je trebalo svega nekoliko dana.

***

Izgledam starije. Moda je to do kratke kose ili mi se na licu vide svi nedavni dogaaji kao
kakva maska. Bilo kako bilo, uvijek sam mislila da u biti sretna ako prestanem izgledati kao
djevojica. Ali sada, sve to osjeam je knedla u grlu. Nisam vie ki svojih roditelja, onakva
kakvu su oni poznavali. Nee me ni upoznati, takvu kakva sam sada.
Okreem se od zrcala i dlanovima otvaram vrata koja vode u hodnik. Tobias nalikuje
sebi iz vremena kada sam ga upoznala crna majica kratkih rukava, kratka kosa, strog izraz
lica. Kada god bih ga vidjela, ispunio bi me nervoznim uzbuenjem. Sjeam se kada sam ga
uhvatila za ruku na izlazu iz sobe za trening, samo na nekoliko trenutaka, sjeam se kako smo
zajedno sjedili na kamenju pokraj jame i osjeam trunku eznutljivosti za tim kako je bilo
prije.
Gladna? kae on. Ponudi mi sendvi na tanjuru koji stoji pored njega.
Uzimam ga i sjednem naslanjajui glavu na njegovo rame. Sve to nam preostaje je
ekati, to i inimo. Jedemo dok hrane ne nestane. Sjedimo dok nam ne postane neudobno.
Tada legnemo jedno do drugog na podu, ramena nam se dodiruju, zurimo u isti dio
bijelo obojenog stropa.
to mi se boji rei? kae on.
Bilo to. Sve. Ne elim ponovno proivljavati nita od toga.
Kimne glavom. Zatvaram oi i pretvaram se da spavam. U sobi ne postoji nikakav sat
tako da ne mogu odbrojavati minute preostale do ispitivanja. Ovdje kao da vrijeme ni ne
postoji, ali ipak ga osjeam, pritie me dok se pribliava sedam sati, pritie me prema dolje,
prema mramornom podu.
Moda vrijeme ne bi bilo tako teak pritisak da nema te krivnje koju nosim kriva
sam to znam istinu i skrivam je tamo gdje je nitko ne moe vidjeti, ak ni Tobias. Moda se
ne bih trebala toliko bojati toga da sve kaem jer e iskrenost uiniti da se osjeam lake.
S vremenom ipak zaspim jer se naglo trgnem i probudim na zvuk vrata kako se otvaraju.
Nekoliko Neustraivih stupi unutra dok se mi diemo na noge, a jedna od njih kae moje ime.
Christina se progura pored ostalih i zagrli me. Njezini prsti zabiju se u moje ranjeno rame, pa
viknem.
Dobila metak, kaem. U rame. Joj.
Oh, Boe! Puste me iz zagrljaja. Oprosti, Tris.
Ne izgleda kao Christina koje se sjeam. Kosa joj je kratka, kao u mladia, a koa joj je
sivkaste boje umjesto tople smee. Nasmijei mi se, no smijeak ne dopire iz njezinih oiju
koje se jo uvijek doimaju umorno. Pokuam joj uzvratiti osmijeh, no suvie sam napeta.
Christina e biti prisutna na mom ispitivanju. ut e to sam uinila Willu. Nikad mi nee
oprostiti. Osim ako se ne oduprem serumu, osim ako ne uguim istinu ako budem mogla.
No je li to ono to stvarno elim? elim li da se ta rana u meni gnoj i zauvijek?
 BD

Jesi li dobro? ula sam da si ovdje, pa sam traila da te pratim, kae mi dok izlazimo
iz sobe. Znam da nisi nita takvo uinila. Ti nisi izdajica.
Dobro sam, kaem joj. I hvala ti. Kako si ti?
Oh, ja... Glas joj odluta i ugrize se za usnu. Jeli ti tko rekao da... Mislim, sad moda
nije vrijeme, ali...
to? to je bilo?
Pa... Will je poginuo u napadu, kae ona.
Uputi mi zabrinut pogled, pogled koji neto oekuje. to oekuje?
Oh. Jane trebam znati da je Will mrtav. Mogla bih glumiti emocije, no vjerojatno to ne
bih mogla uiniti uvjerljivo. Najbolje je priznati da sam ve znala. No ne znam kako da joj to
objasnim bez da joj kaem sve.
Odjednom mi je muno. Razmiljam li doista o tome kako da obmanjujem svoju
prijateljicu?
Znam, kaem joj. Vidjela sam ga na monitorima dok je bio u kontrolnoj sobi. Tako
mi je ao, Christina.
Aha. Kimne glavom. Pa... Drago mi je to ve zna. Doista ti to nisam htjela rei
ovako, nasred hodnika.
Kratki zvuk smijeha. Traak osmijeha. Ne pristaju joj kao nekad.
Postrojimo se u dizalo. Osjetim kako Tobias zuri u mene zna da nisam vidjela Willa
na monitorima, a on nije znao da je Will mrtav. Zurim ravno ispred sebe i pretvaram se da me
njegove oi ne are.
Ne brini se zbog seruma istine, kae ona. Lako je. Jedva da zna to se dogaa dok
si pod utjecajem seruma. Tek kad ponovno doe k sebi, shvati to si rekla. Meni su ga dali
dok sam bila mala. To je prilino uobiajeno kod Iskrenih.
Drugi Neustraivi u dizalu pogledavaju jedni druge. U normalnim okolnostima netko bi
je vjerojatno opomenuo zbog toga to govori o svojoj staroj frakciji, no ovo nisu normalne
okolnosti. Christina u skoroj budunosti nee pratiti svoju najbolju prijateljicu, koju sada
sumnjie za izdaju, na javno ispitivanje.
Jesu li svi drugi dobro? kaem. Uriah, Lynn, Marlene?
Svi su ovdje, kae ona. Osim Uriahova brata, Zekea, koji je s drugim
Neustraivima.
Molim? Zeke, koji me osigurao i vezao na sputanju s vrha zgrade, izdajnik?
Dizalo se zaustavi na posljednjem katu i tamo izaemo.
Znam, kae ona. Nitko nije mogao vjerovati.
Uzima me za ruku i vodi me prema vratima. Hodamo kroz hodnik poploen crnim
mramorom vjerojatno je lako izgubiti se u sjeditu Iskrenih jer zapravo sve izgleda isto.
Proemo kroz jo jedan hodnik, kroz dvostruka vrata.
Izvana je Nemilosrdna odaja zdepasta zgrada s povienjem u sreditu vrha zgrade.
Iznutra je to povienje uplja prostorija visine od tri kata, s praznim prostorima u zidovima
umjesto prozora. Tamno je nebo bez zvijezda iznad mene. Ovdje je podni mramor bijele boje
s crnim simbolom Iskrenih u sreditu sobe, a zidovi su osvijetljeni redovima priguenih utih
svjetiljki tako da se itava prostorija prigueno sjaji. Svaki glas ovdje stvara jeku.
Veina Iskrenih i preostali Neustraivi ve su se okupili. Neki od njih sjede na visokim
klupama koje su postavljene po tribinama oko uglova prostorije, no nema dovoljno mjesta za
sve, tako da su ostali skupljeni oko simbola Iskrenih. U sreditu simbola, izmeu dvije vage,
 BD

nalaze se dvije prazne stolice. Tobias me primi za ruku. Prepletem svoje prste s njegovima.
Nai Neustraivi uvari vode nas do sredita prostorije gdje nam dobrodolicu iskazuju u
najboljem sluaju mumljanjem, a u najgorem sluaju, podsmijehom.
Opazim Jacka Kanga kako sjedi na tribini u prednjem redu. Tamnoputi starac istupi
prema nama, crna mu je kutija u rukama.
Moje je ime Niles, kae on. Bit u va ispitiva. Vi prstom pokae Tobiasa. Vi
ete prvi. Molim vas, istupite...
Tobias stisne moju ruku, zatim je pusti, ja ostanem s Christinom na rubu simbola
Iskrenih. Zrak u prostoriji je topao vlani, ljetni zrak sumraka ali menije ipak hladno.
Niles otvori crnu kutiju. U kutiji su dvije injekcije, jedna za Tobiasa, druga za mene.
Niles iz depa vadi antiseptiku maramicu i ponudi je Tobiasu. Nismo se gnjavili takvim
stvarima kod Neustraivih.
Mjesto za injekciju nalazi se u vaem vratu, kae Niles.
Sve to ujem, dok Tobias stavlja antiseptik na svoju kou, jest vjetar. Niles istupi
naprijed i gurne injekciju u Tobiasov vrat, istiskujui mu tekuinu mutne plave boje u vene.
Posljednji put kad sam vidjela da to netko ini Tobiasu bilo je kod Jeanine, kada ga je
podvrgnula novoj simulaciji, simulaciji koja je djelovala ak i na Razliite ili je barem tako
mislila.
Tada sam mislila da sam ga zauvijek izgubila.
Zadrhtim.
 BD

11. Poglavlje

POSTAVIT U VAM niz jednostavnih pitanja da se priviknete na serum dok ne pone

djelovati u potpunosti, kae Niles. Idemo sad. Kako se zovete?
Tobias sjedi s pogrbljenim ramenima i glavom sputenom prema dolje kao da mu je
vlastito tijelo preteko. Mrko gleda i mekolji se u stolici pa kroz zube odgovori: Four.
Moda pod utjecajem seruma nije mogue lagati, ve odabrati koju verziju istine rei:
Four jest njegovo ime, ali on se tako ne zove.
To je nadimak, kae Niles. Koje je vae pravo ime?
Tobias, kae on.
Christina me gurne laktom. Jesi li ti to znala?
Kimnem glavom.
Tobiase, kako se zovu vai roditelji?
Tobias otvori usta kako bi odgovorio, a onda zatvori eljust kao da eli zaustaviti rijei
da izau.
Zato je to vano? Tobias pita.
Iskreni oko mene mumljaju neto jedni drugima, neki od njih mrko gledaju. Pogledam
Christinu s podignutom obrvom.
Vrlo je teko odmah ne odgovoriti na pitanja pod serumom, kae ona, To znai da
ima izrazito jaku volju. I neto skriva.
To moda nije bilo vano prije, Tobiase, kae Niles, no sada jest, kad ste odbili
odgovoriti na pitanje. Imena vaih roditelja, molim vas.
Tobias zatvori oi. Evelyn i Marcus Eaton.
Prezimena su samo dodatna identifikacija, koriste se samo da bi se izbjegla zbrka u
slubenim dokumentima. Kada stupamo u brak, jedan suprunik mora preuzeti prezime
drugog ili oboje preuzimaju novo prezime. Iako moemo prenositi naa obiteljska imena u
frakcije, rijetko ih spominjemo.
Ipak, svi prepoznaju Marcusovo prezime. To je oito iz amora koji se iri po prostoriji
nakon to je Tobias progovorio. Svi Iskreni znaju da je Marcus jedan od najutjecajnijih
vladinih slubenika, a neki su od njih zasigurno proitali lanak koji je Jeanine objavila, onaj
o Marcusovoj okrutnosti prema vlastitom sinu. To je bila jedna od njezinih rijetkih istinitih
tvrdnji. I tako sada svi znaju da je taj sin Tobias.
Tobias Eaton mono je ime.
Niles prieka zatije i potom nastavlja. Znai, vi ste transfer, zar ne?
Da.
Transfer iz Nijekanja u Neustraive?
Da, napadno odgovori Tobias. Trebao bi se smiriti; previe toga odaje. to on manje
eli odgovoriti na pitanje, to e Niles biti odluniji u izvlaenju odgovora.
Jedna je od svrha ovog ispitivanja utvrivanje vae odanosti, kae Niles, pa vas
stoga moram pitati zato ste promijenili frakciju?
Tobias zuri u Nilesa, ne otvara usta. Trenuci prolaze u potpunoj tiini. to se due
pokuava othrvati serumu, to mu je tee: obrazi mu se poinju ariti, disanje mu je bre i tee.
 BD

U prsima me probada kada ga vidim takvog. Pojedinosti njegova djetinjstva trebaju ostati
njegovi, ako on to tako eli. Iskreni su okrutni to to izvlae iz njega, to mu uzimaju slobodu.
Ovo je uasno, bijesno kaem Christini. Nije u redu.
to? kae ona. To je jednostavno pitanje.
Zavrtim glavom. Ne razumije.
Christina mi uputi maleni smijeak. Stvarno ti je stalo do njega.
Previe sam zaokupljena promatranjem Tobiasa da bih joj odgovorila.
Niles kae: Pitat u ponovno. Vano je da znamo koliko ste odani svojoj izabranoj
frakciji. Zato ste se transferirali u Neustraive, Tobiase?
Da bih se zatitio, kae Tobias. Promijenio sam frakciju kako bih se zatitio.
Da bi se zatitili od ega?
Od svog oca.
Svi razgovori u prostoriji utihnu, a tiina koju to ostavlja iza sebe, gora je od amora.
Oekujem da e Niles nastaviti s izvlaenjem odgovora, no ne nastavlja.
Hvala vam na vaoj iskrenosti, kae Niles. Iskreni ponavljaju tu frazu, poluglasno.
Oko mene svi izgovaraju Hvala vam na vaoj iskrenosti razliitim intonacijama i
glasovima, a moj gnjev poinje poputati. Proaptane rijei kao da izraavaju Tobiasu
dobrodolicu zato to je prihvatio i rijeio se svoje najmranije tajne.
Moda ih ne pokree sama okrutnost, ve jednostavno elja za shvaanjem. No zbog
toga mi nije lake prihvatiti to da e mi uskoro dati serum.
Jeste li odani svojoj trenutnoj frakciji, Tobiase? upita Niles.
Moja je odanost sa svakim tko ne podupire napad na Nijekanje, odgovori on.
Kad smo ve kod toga, kae Niles. Mislim da se trebamo pozabaviti onime to se
tog dana dogodilo. ega se sjeate u vezi simulacije?
Nisam bio pod simulacijom, u poetku, kae Tobias. Na meni nije radila.
Niles se kratko nasmije. Kako to mislite, nije radila?
Jedna od osnovnih karakteristika Razliitih jest da su im umovi otporni na simulacije,
kae Tobias. A ja sam Razliit. Tako da simulacija nije radila.
Jo amora. Christina me gurne laktom.
Jesi li i ti? kae mi na uho, tako da nitko drugi ne uje. Jesi li zbog toga bila
budna?
Pogledam je. Proteklih nekoliko mjeseci bojala sam se rijei Razliita, uasavala se
toga da bi bilo tko to mogao otkriti. No to neu vie moi skrivati. Kimnem glavom. Oi joj se
raire, gotovo izvan kapaka. Ne mogu odgonetnuti njezin izraz lica. Je li to ok? Ili strah?
Strahopotovanje?
Zna li to to znai? pitam je.
ula sam o tome dok sam bila mlaa, kae aptom punim potovanja.
To je definitivno strahopotovanje.
To je bilo poput fantastine prie, kae ona. Postoje ljudi s posebnim moima meu
nama! Takvim moima.
Pa, to nije fantazija i nije ba toliko posebno, kaem. Poput simulacije straha bila
si svjesna dok si bila u njoj i mogla si njome manipulirati. Za mene je tako u svakoj
simulaciji.
Ali, Tris, kae ona, stavlja ruku na moj lakat. To je nemogue.
 BD

U sreditu je prostorije Niles podignuo ruke i sada pokuava utiati mrmljanje publike,
no previe je amora neki neprijateljski, neki prestraeni, neki prepuni strahopotovanja,
kao Christinin. Napokon Niles ustaje i vikne: Ako se ne stiate, morat ete otii!
Napokon sav amor prestaje. Niles sjedne.
Znai, kae on. Kada kaete otporni na simulacije, to pod tim zapravo mislite?
U veini sluajeva, to znai da smo svjesni tijekom simulacija, kae Tobias. ini se
da mu je pod utjecajem seruma lake odgovarati na injenina pitanja nego ona koja se tiu
emocija. Sada uope ne zvui kao da je pod serumom, iako ga pogrbljeno dranje i odsutan
pogled odaju. No simulacija napada bila je drukija, to je bio drukiji serum, serum koji je
imao odailjae na velike daljine. Oito ti odailjai uope nisu djelovali na Razliite jer sam
se tog jutra probudio potpuno svoj.
Kaete da u poetku niste bili pod utjecajem simulacije. Moete li objasniti to pod tim
mislite?
Pod tim mislim da su me otkrili i odveli Jeanine, a ona mi je injekcijom ubrizgala
verziju simulacijskog seruma koja je bila namijenjena Razliitima. Bio sam svjestan i u toj
simulaciji, no to mi nije puno pomoglo.
Videosnimke iz sjedita Neustraivih prikazuju da ste vodili simulaciju, kae mrano
Niles. Kako to moete objasniti?
Kada je neka simulacija aktivna, oi vam jo uvijek vide i procesuiraju stvarni svijet,
no va mozak ih vie ne razumije. Dodue, na nekoj razini, mozak vam jo uvijek zna to
vidite i gdje se nalazite. Ta nova simulacija snimila je moje emocionalne reakcije na vanjske
podraaje, kae Tobias, kratko zatvarajui oi, i zatim je promijenila izgled tih podraaja.
Svoje neprijatelje vidio sam kao prijatelje, svoje prijatelje kao neprijatelje. Mislio sam da
radim na tome da iskljuim simulaciju. A zapravo sam primao nareenja kako da je odrim.
Christina kimne na Tobiasove rijei. Osjeam se mirnije kada vidim da veina u publici
ini isto. To je dobra strana seruma istine. Tobiasovo svjedoenje zbog toga je neosporivo.
Vidjeli smo snimke onoga to se naposljetku dogodilo u kontrolnoj sobi, kae Niles,
no to nam je ipak zbunjujue. Molim vas, opiite nam to.
Netko je uao u sobu i ja sam mislio da je to Neustraiva vojnikinja koja me pokuava
zaustaviti u naumu da unitim simulaciju. Borio sam se s njom i... Tobias mrano gleda, bori
se. ... I tada je ona stala, a ja sam bio zbunjen. I da sam bio budan, bio bih zbunjen. Zato bi
se predala? Zato me jednostavno nije ubila?
Njegove oi trae moje kroz gomilu lica. Srce mi se penje u grlo; obrazi mi se are.
Jo uvijek ne razumijem, njeno govori, kako je znala da bi to upalilo.
ari me u vrhovima prstiju.
Mislim da su moji sukobljeni osjeaji zbunili simulaciju, kae on. A onda sam uo
njezin glas. Nekako, to mi je pomoglo da se izborim protiv simulacije.
Oi mi se are. Pokuavala sam ne misliti na taj trenutak, kada sam mislila da sam ga
izgubila i kada sam mislila da u uskoro umrijeti, kada je jedino to sam eljela bilo osjetiti
njegovo srce kako tue. Tako i sada, pokuavam ne misliti na to; treptanjem guim suze u
oima.
Napokon sam je prepoznao, kae on. Vratili smo se u kontrolnu sobu i zaustavili
simulaciju.
Kako se zove ta osoba?
Tris, kae on. To jest, Beatrice Prior.
Jeste li je poznavali prije nego to se to dogodilo?
 BD

Jesam.
Bio sam njezin instruktor, kae on. A sada smo zajedno.
Imam posljednje pitanje, kae Niles. U frakciji Iskrenih, prije nego to osobu
prihvatimo u nau zajednicu, moraju se potpuno razotkriti. Budui da se nalazimo u tekoj
situaciji, to moramo traiti i od vas. Dakle, Tobiase Eatone: zbog ega u ivotu najvie alite?
Pogledam ga, od vrha do pete, njegove izgaene tenisice, njegove duge prste i ravne
obrve.
alim... Tobias kimne glavom i uzdahne. alim zbog svog izbora.
Kojeg izbora?
Izbora Neustraivih, kae on. Roen sam za Nijekanje. Planirao sam napustiti
Neustraive, ivjeti bez frakcije. Ali tada sam upoznao nju i... I osjeao sam kao da s tim
izborom mogu napraviti jo neto vie.
Nju.
Na trenutak kao da gledam drugu osobu koja sjedi u Tobiasovoj koi, osobu iji ivot
nije tako jednostavan kao to sam mislila. elio je napustiti Neustraive, ali ostao je zbog
mene. Nikada mi to nije rekao.
Izabrati Neustraive da bih pobjegao od oca bio je in kukaviluka, kae on. alim
taj kukaviluk. To znai da ne zasluujem svoju frakciju. I uvijek u to aliti.
Oekujem da e Neustraivi poeti psovati, moda krenuti prema stolici, htjeti ga
pretui. Oni su sposobni i za lue stvari od toga. Ali oni to ne ine. Stoje u kamenoj tiini,
kamenih lica, zure u mladog ovjeka koji ih nije izdao, no nikada nije osjeao da njima
pripada.
Na trenutak svi utimo. Ne znam tko poinje aptati; ini se da dolazi niotkud, ni od
koga. No netko kae: Hvala ti na iskrenosti, i ostali u sobi to ponove.
Hvala ti na iskrenosti, apu.
Ne pridruujem im se.
Ja sam jedina stvar koja ga je zadravala u frakciji koju je kanio napustiti. Nisam
vrijedna toga.
Moda zasluuje znati.

***

Niles stoji u sreditu prostorije s injekcijom u ruci. Zbog svjetla koje je iznad, ini se kao da
igla sjaji. Posvuda oko mene Neustraivi i Iskreni ekaju da istupim i istresem pred njih itav
svoj ivot.
Ponovno mi se ista misao vrati: Moda se mogu oduprijeti serumu. No ne znam trebam
li pokuati. Zbog ljudi koje volim, moda je bolje da sve priznam.
Ukoenim korakom hodam do sredita prostorije dok se Tobias povlai. Dok prolazimo
jedno pored drugog, hvata me za ruku i stie je. Zatim ode i ostajemo samo ja i Niles i
injekcija. Briem svoj vrat antiseptikim rupiem, no kada Niles krene prema meni s iglom,
povlaim se.
Radije bih to uinila sama, kaem s ispruenom rukom. Vie nikad neu dopustiti da
mi netko drugi daje takve injekcije, ne nakon to sam dopustila Ericu da mi ubrizga serum
simulacije napada nakon posljednjeg testa Neustraivih. Time ne mogu promijeniti sadraj
injekcije, no na ovaj nain barem sam vlastiti instrument unitenja.
 BD

Znate li kako se to radi? kae on podiui gustu obrvu.

Znam.
Niles mi ponudi injekciju. Potraim venu u svom vratu, stavljam iglu i ubrizgam
tekuinu. Jedva da osjetim bol. Previe Sam nabijena adrenalinom.
Netko istupi prema meni s kantom za smee i ja bacim injekciju unutra. Osjetim uinke
seruma odmah potom. Krv u mojim venama kao da postaje olovo. Gotovo se sruim pri hodu
do stolice Niles me mora uhvatiti za ruku i voditi me k stolici. Nekoliko trenutaka poslije
mozak mi se potpuno utiava. O emu sam mislila? Kao da i nije vano. Nita nije vano osim
stolice na kojoj sjedim i ovjeka koji je pored mene.
Kako se zovete? kae on.
Istog trenutka kad ujem pitanje, izgovaram odgovor. Beatrice Prior.
Ali sluite se imenom Tris?
Tako je.
Kako se zovu vai roditelji, Tris?
Andrew i Natalie Prior.
Vi ste, takoer, transfer?
Da, kaem, no s nekoliko novih misli u glavi. Takoer? Takoer znai da se misli na
jo nekoga, a u ovom sluaju na Tobiasa. Mrtim se dok pokuavam zamisliti Tobiasa, no
sada mi je teko silom prizvati njegovu sliku u glavi. Ipak, nije toliko teko da to ne mogu.
Vidim ga, a onda bljesak, i vidim ga kako sjedi u istoj stolici u kojoj i ja sada sjedim.
Dolazite iz Nijekanja? I izabrali ste Neustraive?
Da, ponovno odgovorim, ali toga puta, ta rije zvui nekako grubo. Ne znam zato.
Zato ste postali transfer?
To pitanje je sloenije, no ipak znam odgovor. Nisam bila dovoljno dobra za Nijekanje
mi je na vrhu jezika, no druga reenica je zamijeni: eljela sam biti slobodna. Obje su istinite.
elim rei obje stvari. Drim se za rukohvate stolice dok se pokuavam sjetiti gdje sam i to
radim. Vidim ljude oko sebe, ali ne znam zato su oni ovdje.
Napreem se, kako sam se nekad naprezala kad bi mi odgovor na ispitno pitanje bio na
vrhu jezika, ali ga se ipak ne bih sjeala. Zatvarala bih oi i zamiljala stranicu udbenika gdje
se odgovor nalazio. Nekoliko se trenutaka muim, no ipak mi ne uspijeva; ne sjeam se.
Nisam bila dovoljno dobra za Nijekanje, kaem mu, a eljela sam biti slobodna. Pa
sam odabrala Neustraive.
Zato niste bili dovoljno dobri?
Jer sam bila sebina, kaem.
Bili ste sebini? To znai da vie niste?
Naravno da jesam. Moja majka je govorila da su svi sebini, odgovorim, ali postala
sam manje sebina dok sam bila u Neustraivima. Otkrila sam da postoje ljudi za koje bih se
borila. Za koje bih ak i umrla. Taj odgovor me iznenauje ali zato? Skupljam usne na
trenutak. Jer je to istina. Ako to kaem ovdje, to mora biti tako.
Ta pomisao prui mi djeli koji mi je nedostajao u tijeku misli. Ovdje sam na detektoru
lai. Sve to kaem je istina. Osjetim kapljicu znoja kako mi klizi niz lea.
Detektor lai. Serum istine. Moram se podsjetiti. Previe je lako izgubiti se u iskrenosti.
Tris, moete li nam, molim vas, rei to se dogodilo na dan napada?
 BD

Probudila sam se, kaem, i svi su bili pod utjecajem simulacije. Pa sam glumila sve
dok nisam pronala Tobiasa.
to se dogodilo nakon to ste se ti i Tobias razdvojili?
Jeanine je dala da me ubiju, no moja majka me spasila. Ona je nekad pripadala
Neustraivima, tako da je znala pucati iz pitolja. Tijelo mi je sada otealo, ali mi vie nije
hladno. Osjeam neto jako teko u prsima, neto jo gore od tuge, jo gore od aljenja.
Znam to dolazi. Moja je majka poginula i ja sam zatim ubila Willa; pucala sam u
njega; ubila sam ga. Odvratila je panju vojnicima Neustraivih tako da bih mogla pobjei i
oni su je ubili, kaem. Neki od njih potrali su za mnom, pa sam ih ubila. Ovdje ima
Neustraivih, oko mene, ubila sam nekoliko Neustraivih, ne bih o tome ovdje trebala
govoriti.
Nastavila sam bjeati, kaem, i onda... I onda je Will krenuo za mnom. I ubila sam
ga. Ne, ne. Osjetim znoj na licu. I pronala sam svog oca i brata, napreem se dok govorim.
Smislili smo plan da unitimo simulaciju.
Rub rukohvata urezuje mi se u dlan. Zatajila sam dio istine. Zasigurno se to broji kao
la.
Borila sam se protiv seruma. I u tom trenutku, pobijedila sam. Trebala bih osjeati
zadovoljstvo. Umjesto toga, osjeam kako me ponovno pritie teina onoga to sam uinila.
Uli smo u sjedite Neustraivih, a moj otac i ja otili smo gore, do kontrolne sobe.
Bilo je pucnjave i moj je otac poginuo, kaem. Stigla sam do kontrolne sobe i tamo je bio
Tobias.
Tobias kae da ste se borili s njim, no tada ste se zaustavili. Zato?
Jer sam shvatila da e jedno od nas morati ubiti drugu osobu, kaem, a nisam ga
htjela ubiti.
Predali ste se?
Ne! dreknem. Zavrtim glavom. Ne, ne tako. Sjetila sam se neega to sam uinila u
mojoj simulaciji krajolika straha, za vrijeme inicijacije Neustraivih... U simulaciji, neka ena
od mene je zahtijevala da ubijem svoju obitelj, a ja sam njoj dopustila da mene ustrijeli
umjesto njih. Tada je upalilo. Mislila sam... Utipnem se za vrh nosa. Glava me poinje
boljeti, gubim kontrolu i misli mi se same pretvaraju u rijei. Bila sam tako izvan sebe, no
sve o emu sam mogla misliti bilo je da neega tu ima, da postoji snaga u tome. I nisam ga
mogla ubiti tako da sam morala pokuati.
Treptanjem tjeram suze iz oiju.
Znai simulacija uope nije djelovala na vas?
Ne. Dlanom otirem oi, otirem suze kako mi ne bi pale na obraze, tamo gdje ih svi
mogu vidjeti.
Ne, ponovno kaem. Ne, ja sam Razliita.
isto da razjasnimo, kae Nils. Vi tvrdite da su vas zamalo ubili Ueni... A tada ste
se borili i probili u sjeditu Neustraivih... I unitili simulaciju?
Da, kaem.
Mislim da govorim za sve, kae on, kada kaem da ste zasluili titulu Neustraive.
ujem povike koji dolaze iz lijevog kuta prostorije, vidim obrise aka kako se lelujaju u
tami. Moja frakcija, zove me.
Ali ne, nisu u pravu, ja nisam hrabra, ja nisam hrabra, pucala sam u Willa i to ne mogu
priznati, ne mogu to ni priznati...
 BD

Beatrice Prior, kae Niles, za ime najvie alite?

Za ime alim? Ne alim to to sam odabrala Neustraive, niti to sam napustila
Nijekanje. ak ne alim ni to sam ubila uvare koji su bili ispred kontrolne sobe jer toliko je
vano bilo da uem.
alim...
Pogledom naputam Nilesa i lutam po sobi, sve dok ne naem Tobiasa. Lice mu je bez
izraza, usta su mu vrsta i pravilna, pogled mu je prazan. Ruke dri preklopljene na prsima,
skuplja ake toliko da su mu vrhovi prstiju bijeli. Pored njega stoji Christina. U prsima me
stee i ne mogu disati.
Moram im rei. Moram rei istinu.
Will, kaem. To zvui kao uzdah, kao da je to ime netko izvukao direktno iz moje
utrobe. Sada povratka vie nema.
Ja sam ubila Willa, kaem, dok je bio pod utjecajem simulacije. Ja sam ga ubila. On
je krenuo ubiti mene, no ja sam ubila njega. Svog prijatelja.
Will, sa svojim naborom meu obrvama, sa zelenim oima koje su podsjeale na celer i
sposobnou da iz glave recitira manifest Neustraivih. U trbuhu osjeam bol toliko jaku da
gotovo jauknem. Boli me kad ga se sjetim. Boli me posvuda.
A tu je i jo neto, neto to prije nisam shvatila. Bila sam voljna umrijeti prije nego
ubiti Tobiasa, no to mi nikad nije palo na pamet kada sam ubila Willa. Odluila sam pucati na
Willa u djeliu sekunde.
Osjeam se kao da sam gola. Nisam shvatila da sam nosila svoje tajne kao oklop sve
dok nisu nestale, a sada me svi vide kakva doista jesam.
Hvala vam na vaoj iskrenosti, kau oni.
Ali Christina i Tobias nita ne govore.
 BD

12. Poglavlje

DIEM SE SA STOLICE. Ne osjeam vrtoglavicu kao prije trenutak; serum poinje slabiti.
Rulja se pomie i ja traim vrata. Nemam naviku bjeati od ovakvih stvari, no od ovoga elim
pobjei.
Svi poinju izlaziti iz sobe, osim Christine. Ona stoji tamo gdje je i prije bila, ruke
skuplja u ake. Pogledi nam se susretnu, a ipak, njezin pogled je nekako odsutan. Oi su joj
prepune suza, a ipak ne plae.
Christina, kaem, no jedine rijei koje mi padaju na pamet oprosti mi zvue
vie kao uvreda nego kao isprika. Oprosti kae kad nekoga sluajno udari laktom, kad
nekoga prekine u neemu. Ovo je vie od toga.
Imao je pitolj, kaem joj. Krenuo je pucati na mene. Bio je pod utjecajem
simulacije.
Ubila si ga, kae ona. Rijei joj zvue tee od uobiajenoga govora, kao da su se
irile kroz njena usta prije nego ih je rekla. Nekoliko me trenutaka gleda kao da me ne
prepoznaje, a onda spusti pogled.
Mlaa djevojka iste boje koe i iste visine primi je za ruku Christinina mlaa sestra.
Vidjela sam je na Dan posjeta, prije tisuu godina. Od seruma mi se njihova slika muti pred
oima, iako su to moda samo suze.
Jesi li dobro? kae Uriah koji izlazi iz gomile, dotie mi rame. Nisam ga vidjela jo
od prije simulacije napada, no ne mogu smoi snage pozdraviti ga.
Jesam.
Hej . Stisne mi rame. Uinila si to si morala, zar ne? Da bi nas spasila od ropstva
Uenih. I ona e to s vremenom shvatiti. Kada tuga proe.
Nemam snage ni kimnuti glavom. Uriah mi se nasmijei i zatim ode. Nekoliko me
Neustraivih usput pozdravi, dotiu me i mrmljaju rijei koje zvue kao zahvalnost, ili kao
komplimenti, ili kao ohrabrivanje. Drugi me izbjegavaju i dre se podalje, promatraju me
skupljenim, sumnjivim pogledima.
Tijela u crnim odijelima rastapaju se posvuda oko mene. Prazna sam. Sve to je u meni
bilo, izalo je.
Tobias stoji pored mene. Pripremim se na njegovu reakciju.
Moemo razgovarati o tome sutra, kae mi. Tiho. Tiina je opasna kod Tobiasa.
U redu.
Prebacuje svoju ruku preko mojih ramena. Moja ruka pronalazi njegov bok, privuem
ga k sebi. vrsto ga se drim dok zajedno hodamo prema dizalu.

***

Pronalazi nam dva kreveta negdje na kraju hodnika. Leimo udaljeni nekoliko centimetara, ne
razgovaramo.
Kada se uvjerim da je zaspao, iskradem se iz kreveta i hodam niz hodnik, prolazim
pokraj usnulih Neustraivih. Pronalazim vrata koja vode do stubita.
 BD

Dok se penjem stubu po stubu, kada me noge poinju ariti i kada mi se plua poinju
boriti za zrak, tada po prvi put osjetim olakanje u posljednjih nekoliko dana. Moda mi dobro
ide tranje na ravnom tlu, no stube su ipak neto drugo. Masiram gr u tetivi i pokuavam
nadoknaditi malo izgubljenoga zraka kada proem dvanaesti kat. Smijeim se neumoljivom
arenju koje mi je u nogama i pluima. Jedna bol protiv druge boli. Nema ba previe smisla.
Dok doem do osamnaestog kata, noge kao da su mi se pretvorile u tekuinu. Vuem
noge prema prostoriji u kojoj sam bila ispitivana. Sada je prazna, no klupe u stilu amfiteatra
jo uvijek su tamo, kao i stolica na kojoj sam sjedila. Mjeseina isijava iza magliastih oblaka.
Stavljam ruke na naslon stolice. Obina je: drvena, malo kripava. udno je kako je
neto tako jednostavno moglo biti tako kljuno u mojoj odluci da unitim jednu od svojih
najvanijih veza i otetim drugu.
Dovoljno je strano to sam ubila Willa, s tim da nisam mislila dovoljno brzo da
smislim drugo rjeenje. Sada se moram nositi sa sudovima drugih, kao i sa sudom o sebi
samoj, a injenica je da nita vie ak ni ja nee biti kao prije.
Iskreni pjevaju hvalospjeve istini, ali ne govore ljudima o tome kakav danak ona uzima.
Rub stolice zabija mi se u dlanove. Stiskala sam je jae nego to sam mislila. Zurim u
nju na trenutak, a onda je podignem i poloim s nogama u zraku na svoje zdravo rame. U kutu
prostorije traim ljestve ili stube kojima bih se popela. Sve to vidim su klupe amfiteatra kako
stoje visoko iznad tla.
Prilazim najvioj klupi i podignem stolicu visoko iznad glave. Jedva da dodiruje rub
ispod jedne ograde. U skoku gurnem stolicu prema gore i ona se prihvati za ogradu. Rame me
boli ne bih se trebala sluiti tom rukom no trenutno su mi na umu druge stvari.
Skoim, zgrabim rub i drhtavim se rukama podignem. Zamahnem nogom gore,
povuem ostatak tijela na tribinu. Kada se popnem, ostajem tamo leati neko vrijeme udiui
zrak, a zatim ga ponovno izdiui.
Stojim na rubu, pod lukom onoga to je nekad bio prozor i gledam prema gradu. Mrtva
rijeka obavija se oko zgrade i potom nestaje. Most prekriven izblijedjelom crvenom bojom
protee se preko blatnjave vode. Preko vode su zgrade, veina ih je prazna. Teko je
povjerovati daje neko bilo dovoljno ljudi u gradu da se te zgrade napune.
Na trenutak si doputam prisjetiti se ispitivanja. Tobiasov prazan izraz lica; njegov bijes
koji je uslijedio nakon toga, bijes koji je potisnuo zbog toga da ne bih poludjela. Christinin
odsutni pogled. apati: Hvala vam na vaoj iskrenosti. Lako njima rei jer ono to sam
uinila ne utjee na njih.
Zgrabim stolicu i bacam je preko ruba. Ispustim slabaan povik. To polako postaje vika,
zatim vritanje, a onda stojim na rubu Nemilosrdne odaje, vritim iz sve snage dok stolica
ree zrak na putu prema dolje, vritim dok me grlo ne pone boljeti.
Tada stolica udari u tlo, razbije se poput krhkih kostiju. Sjednem na rub, naginjem se
van i zatvorim oi.
I tada pomislim na Ala.
Pitam se koliko je dugo Al stajao na rubu Jame Neustraivih prije nego to se bacio u
nju.
Sigurno je dugo tamo stajao, pravei popis svih stranih stvari koje je uinio to to
me zamalo ubio bila je jedna od tih stvari kao i popis svih dobrih i hrabrih stvari koje nije
uinio, i onda na kraju zakljuio da je umoran. Umoran, ne samo od ivota ve od samog
postojanja. Umoran od toga to je Al.
 BD

Otvaram oi i zurim u komade stolice koje nazirem na tlu. Prvi mi se put ini da
razumijem Ala. Dosta mi je ivjeti kao Tris. Uinila sam loe stvari i one su sada dio onoga
to ja jesam. Veinu mi se vremena ini da su to jedine stvari koje ja jesam.
Naginjem se naprijed, drim se za prozor jednom rukom. Jo nekoliko centimetara i
moja teina povukla bi me dolje. Ne bih se mogla zaustaviti. No ne mogu to uiniti. Moji
roditelji izgubili su svoje ivote zbog ljubavi prema meni. To da izgubim ivot bez dobrog
razloga, bio bi straan nain da im se oduim za njihovu rtvu, bez obzira na to to sam
uinila.
Neka te krivnja poui kako se treba ponaati sljedei put, rekao bi moj otac.
Volim te. Bez obzira na sve, rekla bi moja majka.
Dio mene eli ih istisnuti iz sjeanja kako ne bih morala biti tuna to ih vie nema. No
preostali dio mene boji se tko bih bila da nije njih.
Oi mi se pune suzama dok se sputam natrag u prostoriju za ispitivanje.

***

Vraam se u svoj krevet rano ujutro i Tobias je ve budan. Okree se i hoda prema dizalima,
ja ga slijedim jer znam da je to ono to eli. Stojimo u dizalu, jedno pored drugog. ujem
zvonjavu u svojim uima.
Dizalo se spusti na drugi kat i ja se poinjem tresti. Najprije ruke, zatim prsni ko, sve
dok maleni trnci ne prostruje itavim mojim tijelom i ja ne znam naina kako da ih zaustavim.
Stojimo izmeu dizala, odmah iznad jo jedne naslikane vage, simbola Iskrenih. Taj simbol i
Tobias ima na svojim leima. Ne gleda u mene dugo vremena. Stoji s rukama prekrienima na
prsima i sputenom glavom sve dok ja to vie ne mogu podnijeti, sve dok mi se ne uini da
bih mogla zavritati. Trebala bih neto rei, no ne znam to bih rekla. Ne mogu se ispriavati
jer sam samo rekla istinu, a ne mogu promijeniti istinu u la. Ne mogu se ispriavati.
Nisi mi rekla, kae on. Zato?
Jer nisam... Zavrtim glavom. Nisam znala kako bih ti rekla.
Namrgodi se. To je prilino lako, Tris
Oh, naravno, kaem mu kimajui glavom. To je tako lako. Sve to sam morala je
prii ti i rei: Oh, zna to, ustrijelila sam Willa, krivnja me sada izjeda do kosti, nego, to
ima za doruak? Tako? Tako? Odjednom je to previe, previe za zadrati u sebi. Suze mi
naviru u oi, viem. Zato ti ne pokua ubiti jednog od svojih najboljih prijatelja i onda
ivjeti s posljedicama?
Prekrivam lice rukama. Ne elim da me vidi kako ponovno jecam. Dodirne mi ramena.
Tris, kae mi, ovoga puta njeno. ao mi je. Nisam se trebao pretvarati da
razumijem. Mislim samo... Neugodno mu je na trenutak. Volio bih da si mi vjerovala
dovoljno da mi kae takve stvari.
Vjerujem ti, to je ono to elim rei. Ali to nije istina nisam mu vjerovala dovoljno
da e me voljeti unato uasnim stvarima koje sam uinila. Ne vjerujem da to itko moe, no to
nije njegov problem ve moj.
Mislim, kae mi, morao sam saznati od Caleba da si se zamalo utopila u spremniku
vode. Ne ini li ti se to malo udno?
Taman kada sam se kanila ispriati.
Jako trljam i briem obraze vrhovima svojih prstiju i zurim u njega.
 BD

Ima jo udnijih stvari, kaem mu trudei se da mi glas ne zvui teko. Kao recimo
saznati da je navodno mrtva majka tvog deka jo uvijek iva i to mora saznati tako da je
osobno upozna. Ili uti njegove planove da se pridrui ljudima bez frakcije o kojima ti on
nita ne kae. To mi se ini malo udno.
Skine ruke s mojih ramena.
Ne pretvaraj se da je ovo samo moj problem, kaem. Ako ja tebi ne vjerujem, ne
vjeruje ni ti meni.
Mislio sam da emo prije ili kasnije doi do toga, kae on. Moram li ti odmah sve
govoriti?
Bijes me preplavi toliko da nekoliko trenutaka ne mogu govoriti. Obrazi mi se zaare od
vruine.
Zaboga, Four! viknem. Ti meni ne eli odmah sve govoriti, ali ja tebi moram rei
sve istog asa? Ne vidi Ukoliko je to glupo?
Kao prvo, nemoj to ime koristiti kao oruje protiv mene, kae mi dok upire prstom u
mene.
Takoer, nisam planirao pridruiti se nefrakcijaima, samo sam razmiljao o tome. Da
sam odluio tako, rekao bih ti. I naposljetku, bilo bi drukije da si mi doista kasnije kanila rei
mi to se dogodilo s Willom, no oito to nije bilo tako.
Ja sam ti rekla istinu o Willu! kaem. To nije bio serum, to sam bila ja, ja sam ti
rekla jer sam tako htjela.
O emu to govori?
Bila sam budna. Dok je serum djelovao. Mogla sam lagati; mogla sam ti to zatajiti. Ali
nisam jer sam mislila da zasluuje znati istinu.
Kakav nain da mi kae! kae mi durei se. Pred stotinom ljudi! Jako intimno!
Aha, znai nije dovoljno to to sam ti rekla, nego to mora biti i u pravoj atmosferi?
kaem mu podignutih obrva. Da sljedei put skuham malo aja u nekom ugodno
osvijetljenom prostoru? Tobias ispusti frustrirani uzdah i okrene se od mene, napravi
nekoliko koraka. Kada se ponovno okrene prema meni, obrazi su mu crvenkasti i mrljavi. Ne
sjeam se da sam ikad prije vidjela da je promijenio boju lica.
Katkad, kae mi tiho, nije ba lako biti s tobom, Tris. Odvrati pogled.
elim mu rei da znam da nije lako, da vjerojatno ne bih prebrodila proli tjedan da nije
bilo njega. No ipak samo zurim u njega dok mi srce lupa u uima.
Ne smijem mu rei da ga trebam. Ne smijem ga trebati, i to je to doista, ne moemo
trebati jedno drugo jer tko zna koliko emo dugo oboje poivjeti u ovome ratu?
ao mi je, kaem mu dok me bijes naputa. Trebala sam biti iskrena s tobom.
To je to? To je sve to ima rei? Namrti se.
to jo eli da kaem?
On samo zavrti glavom. Nita, Tris. Nita.
Gledam ga kako odlazi. Osjeam kao da se u meni otvorio nekakav prostor koji se iri
tolikom brzinom da bih se mogla raspasti.
 BD

13. Poglavlje

OK, A KOG VRAGA TI radi ovdje? neiji me glas upita.

Sjedim na madracu u jednom od hodnika. Dola sam ovamo kako bih neto obavila, no
izgubila sam se u mislima kada sam dola, pa sam jednostavno ostala sjediti. Pogledam gore.
To je Lynn koju sam upoznala kada mi je stala na nogu u dizalu dok smo se penjali na
zgradu Hancock ona stoji iznad mene s visoko podignutim obrvama. Kosa joj je narasla
jo uvijek je kratka, no vie joj ne vidim golo tjeme.
Sjedim, kaem. Zato?
Zato to si smijena, eto zato. Ona uzdahne. Uzmi svoje stvari. Ti si Neustraiva i
vrijeme je da se pone tako ponaati. Dovodi nas na lo glas kod Iskrenih.
Kako to postiem?
Jer se ponaa kao da nas ne poznaje.
Samo inim Iskrenima uslugu.
Christina. Lynn frkne. Ona je zaljubljena djevojica. Ljudi umiru. To se dogaa u
ratu. Shvatit e ona to s vremenom.
Da, ljudi umiru, no ne ubiju ih esto najbolji prijatelji.
Kako god. Lynn nestrpljivo uzdahne. Hajde.
Ne vidim razloga zato bih odbila. Ustajem se i slijedim je kroz splet hodnika. Brzo se
kree, teko mi je drati korak.
Gdje je tvoj strani deko? kae ona.
Usne mi se napue kao da sam upravo kuala neto gorko. Nije on straan.
Naravno da nije. Ona se nasmije.
Ne znam gdje je.
Slegne ramenima. Pa, moe i za njega pokupiti jedan leaj. Pokuavamo zaboraviti
onu djecu Neustraivih Uenih, onu kopilad. Ponovno se organizirati.
Nasmijem se. Kopilad Neustraivih Uenih, ha?
Otvori vrata i uemo u prostoriju koja me podsjea na predvorje ove zgrade. Nije udo
da su podovi crne boje, s golemim bijelim simbolom u samom sreditu prostorije, no veinu
prostora zauzimaju leajevi, kreveti na kat. Neustraivi mukarci, ene i djeca su posvuda, a
nijednog pripadnika Iskrenih nema na vidiku.
Lynn me vodi do lijeve strane prostorije, prolazimo izmeu redova leaja. Pogleda
djeaka koji sjedi najednom od donjih kreveta nekoliko je godina mlai od nas, pokuava
odvezati vor na svojim vezicama.
Hec, kae ona, morat e pronai drugi leaj.
to? Nema anse, kae on bez gledanja u nas. Neu se ponovno seliti samo zato to
ti eli imati none razgovore s jednom od svojih glupih prijateljica.
Ona mi nije prijateljica, Lynn drekne. Ja se skoro nasmijem. U pravu je prva stvar
koju je uinila nakon to me upoznala je da mi je nagazila stopalo. Hec, ovo je Tris. Tris,
ovo je moj mali brat. Hector.
Na zvuk moga imena, glava mu se iznenada podigne prema gore i on zuri u mene
otvorenih usta.
 BD

Drago mi je, kaem ja.

Ti si Razliita, kae on. Mama mi je rekla da te se klonim jer moe biti opasna.
Aha. Ona je velika, strana Razliita i ona e ti raznijeti glavu samo moima svog
mozga, kae Lynn zabijajui mu kaiprst izmeu oiju.
Nemoj mi rei da doista vjeruje u sve te djetinjarije o Razliitima.
On pocrveni i uzme nekoliko svojih stvari s gomile pored kreveta. Krivo mi je to se
mora seliti dok ne vidim kako baca svoje stvari na krevet koji je udaljen samo nekoliko
mjesta.
Ja sam mogla biti tamo, kaem. Mislim, spavati tamo.
Da, znam. Lynn se naceri. Zasluio je to. Nazivao je Zekea izdajnikom, rekao je to
Uriahu u lice. To je istina, ali to ne znai da se mora zbog toga ponaati kao kreten. Mislim da
Iskreni utjeu na njega. Misli da moe rei to god eli, kad god to eli. Hej, Mar!
Marlene proviri glavom iza jednog od kreveta i nasmijei mi se otkrivajui zube.
Hej, Tris! kae Marlene. Dobro dola. to je bilo, Lynn?
Moe li od mlaih cura uzeti neto odjee, po jedan komad? Lynn dodaje: Ne ba
samo majice. Hlae, donje rublje, moda par cipela?
Naravno, kae Marlene.
Spustim svoj no pokraj donjeg kreveta.
Na kakve si to djetinjarije mislila? kaem.
Razliiti. Ljudi s posebnim modanim moima? Hajde, molim te. Slegne ramenima.
Znam da ti vjeruje u to, ali ja ne.
Kako onda objanjava da ostajem budna tijekom simulacija? kaem. Ili to da se
odupirem?
Mislim da voe nasumino odabiru ljude i za njih mijenjaju simulacije.
Zato bi to inili?
Mahne mi rukom ispred lica. Odvraanje panje. Toliko razmilja o Razliitima
kao moja mama da zaboravlja razmiljati o tome to voe rade. To je samo drukija vrsta
misaone kontrole.
Njezine oi zaobilaze moje, uta mramorni pod vrhom svoje cipele. Pitam se prisjea li
se posljednjega puta kada je bila pod utjecajem misaone kontrole. Tijekom simulacije napada.
Bila sam toliko fokusirana na to to se dogodilo Nijekanju da sam gotovo potpuno zaboravila
na to to se dogodilo Neustraivima. Stotine djece Neustraivih probudili su se i otkrili crni
znak ubojstva na sebi, a to za sebe nisu ni odabrali.
Odluim da se neu prepirati s njom. Ako eli vjerovati u zavjeru vlade, mislim da je u
tome ne mogu razuvjeriti. Morala bi to sama iskusiti.
Evo mene s odjeom, kae Marlene, pribliava se naem krevetu. U rukama dri hrpu
naslagane odjee, visine njezina torza, koji mi nudi s ponosnim pogledom na licu. Lynn,
malo sam pritisnula i tvoju sestru da mi da jednu haljinu. Imala je tri.
Ima sestru? upitam Lynn.
Imam, kae ona, osamnaest joj je godina. Ona je bila inicirana zajedno s Fourom.
Kako se zove?
Shauna, kae ona. Gleda Marlene. Rekla sam joj da nijedna od nas nee trebati
haljinu uskoro, no kao i obino, nije me sluala.
Sjeam se Shaune. Ona je bila jedna od ljudi koja me doekala pri sputanju sa zgrade.
 BD

Mislim da bi bilo lake boriti se u haljini, kae Marlene lupkajui se po bradi. Noge
bi se mogle slobodnije kretati. I koga briga ako ti netko vidi donje rublje dok ih gazi i
razbija?
Lynn uuti, prepoznaje to kao briljantnu ideju, no ne moe se natjerati da prizna.
Kakvo su to prie o pokazivanju donjeg rublja? kae Uriah obilazei krevet na kat.
to god da je, ja sam za.
Marlene ga udari u ruku.
Neki od nas idu do Hancock tornja veeras, kae Uriah. Sve biste trebale poi.
Polazimo u deset.
Sputanje? kae Lynn.
Ne. Izvidnica. uli smo da Ueni dre upaljena svjetla itavu no, bit e lake vidjeti
to rade kroz prozore.
Ja idem, kaem.
Ja isto, kae Lynn.
to? Aha. I ja, kae Marlene, smijei se Uriahu. Idem po hranu. eli poi sa
mnom?
Moe, kae on.
Marlene nam mae dok njih dvoje odlaze. Prije je poskakivala dok je hodala, kao da je
cupkala. Sada su joj koraci pravilniji moda elegantniji, moda, no vie nema te djetinje
radosti na koju me ona podsjea. Pitam se to je inila dok je bila pod simulacijom.
Lynn napui usta.
to je bilo? kaem joj.
Lynn napravi grimasu s ustima.
to? pitam je.
Nita, ona naprasito odgovori. Zavrti glavom. Samo se u zadnje vrijeme puno
drue.
Sada su mu potrebni svi prijatelji koje moe pronai, koliko mi se ini, kaem. S
obzirom na Zekea i sve to.
Da. Kakva je to nona mora bila. Bio je ovdje jedan dan, a drugi... Uzdahne.
Bez obzira koliko dugo obuava nekoga da bude hrabar, nikad ne zna je li osoba
zaista hrabra dok se doista neto i ne dogodi.
Oi joj pronalaze moje. Nikad nisam primjeivala kako su udne, zlatno-smee boje. I
sada kada joj je kosa ve malo izrasla, i njezina elavost nije prva stvar to na njoj vidim,
primjeujem i njezin skladan nos, pune bokove privlana je bez da se trudi to i biti. Na
trenutak joj zavidim, a onda se sjetim da ona to vjerojatno mrzi i da je zbog toga obrijala
glavu.
Ti jesi hrabra, kae ona. Ne treba uti mene kako ti to govorim jer ti to ve zna.
Ali elim da zna to da sam toga svjesna.
Daje mi kompliment, ali ja jo uvijek osjeam kao da me upravo pljusnula neim.
Tada dodaje: Nemoj zabrljati.

***
 BD

Nekoliko sati poslije, nakon to sam ruala i malo odrijemala, sjedim na rubu kreveta kako
bih promijenila zavoj na svom ramenu. Skidam majicu kratkih rukava, ostajem u potkoulji
mnogo je Neustraivih uvara ovdje, skupljaju se izmeu leaja, meusobno priaju viceve
i smiju se. Upravo zavrim s nanoenjem ljekovite otopine na bolno mjesto kada zaujem
vikanje i smijeh. Uriah juri kroz prolaz izmeu kreveta, nosi Marlene na svojim leima. Ona
mi mahne u prolazu, lice joj je crveno.
Lynn, koja sjedi na susjednom krevetu, frkne. Ne shvaam kako se moe nabacivati s
obzirom na sve to se dogaa.
Trebao bi se samo mrgodan vucarati okolo? kaem joj poseui preko ramena kako
bih pritisnula zavoj na kou. Moda moe i neto nauiti od njega.
Ba se prava javila, kae ona. Ti si ta koja se uvijek duri. Trebali bi te poeti zvati
Beatrice Prior, Kraljica Dramske Tragedije.
Ustajem se i udaram je u ruku, ee nego u ali, meke nego zaozbiljno. Ku tamo.
Bez da me pogleda, zabije mi rame u krevet. Ne primam naredbe od Ukoenih.
Primijetim lagani smijeak na njezinim usnama, a onda sama moram suspregnuti
smijeh.
Spremna za polazak? kae Lynn.
Kamo idete? kae Tobias ubacujui se izmeu svojega kreveta i mojega kako bi stao
u na red. Usta su mi suha. Nisam s njim razgovarala itav dan, nisam sigurna to bih sad
oekivala. Hoe li biti neugodno ili e se sve nastaviti normalno?
Na vrh tornja Hancock kako bismo pijunirali Uene, kae Lynn. Hoe ii s
nama?
Tobias me pogleda. Ne, imam neke stvari za srediti ovdje. Ali budite oprezne.
Kimnem. Znam zato Tobias ne eli ii Tobias izbjegava visine, gdje god je to
mogue. Dotakne mi ruku, zaustavlja me na trenutak. Postajem napeta nije me dotaknuo
od nae svae i zatim me puta.
Vidimo se poslije, proapne. Nemoj uiniti nita glupo.
Hvala ti na povjerenju, kaem mu namrteno.
Nisam tako mislio, kae on. Mislim da ne dopusti da netko drugi uini neto glupo.
Tebe e posluati.
Naginje se kao da e me poljubiti, a tada kao da mu se uini da to nije pametno i povue
se grizui usnicu. Mala gesta, no ipak mi se ini kao odbijanje. Izbjegnem njegov pogled i
potrim za Lynn.
Lynn i ja hodamo kroz hodnik prema dizalima. Neki Neustraivi poeli su oznaavati
zidove obojenim etverokutima. Sjedite im je Iskrenih poput labirinta i ele se ovdje nauiti
orijentirati, ja zasada znam jedino kako doi do najopenitijih mjesta: spavaonica, kantina,
predvorje, soba za ispitivanje.
Zato su svi napustili sjedite Neustraivih? upitam je. Izdajice nisu ovdje, zar ne?
Ne, oni su u sjeditu Uenih. Otili smo jer sjedite Neustraivih ima najvie nadzornih
kamera od svih podruja u gradu, kae Lynn. Znali smo da Ueni vjerojatno mogu
pristupiti svim snimkama, kao i da bi nama trebalo jako dugo da pronaemo sve kamere tako
da nam se najbolje uinilo otii.
Pametno.
Imamo svoje trenutke.
 BD

Lynn zabije prst u gumb za prvi kat. Zurim u nae odraze na vratima. Lynn je via od
mene za nekoliko centimetara, a iako to njezina vreasta odjea pokuava sakriti, vidim da joj
je tijelo vrlo lijepo oblikovano.
to je? kae ona mrtei se.
Zato si obrijala glavu?
Zbog inicijacije, kae ona. Volim Neustraive, no deki iz Neustraivih ne vide
djevojke iz svoje frakcije kao prijetnju. Bilo mi je dosta toga. Pa sam mislila, ako ba ne
budem toliko nalikovala djevojci, moda e me gledati drukije.
Mislim da si njihovo podcjenjivanje iskoristila kao oruje.
Da, a to onda? Da se pretvaram da padam u nesvijest svaki put kada se neto strano
dogodi? Lynn zakoluta oima. Misli da uope nemam dostojanstva ili to?
Mislim da je pogreka Neustraivih nedostatak lukavosti, kaem joj. Ne mora
uvijek lupati ljude u lice s injenicom kako si jaka.
Moda bi se od sada trebala odijevati u plavo, kae ona, ako e se govoriti kao
Uena. Uostalom, ti radi isto, samo bez brijanja glave.
Izaem iz dizala prije nego to kaem neto to u zaaliti. Lynn brzo oprata, ali se
brzo i raspali, kao i veina Neustraivih. Kao i ja, osim onog dijela o brzom opratanju.
Kao i obino, nekolicina Neustraivih s velikim pukama prebaenima preko lea
mariraju naprijed-nazad ispred vrata, vrebaju uljeze. Ispred njih stoji malena skupina mlaih
Neustraivih, tamo su Uriah, Marlene, Lynnina sestra Shauna i Lauren koja je obuavala
inicirane roene u Neustraivima, kao to je Four obuavao transfere za vrijeme inicijacije.
Uho joj sjaji dok pomie glavu potpuno je prekriveno naunicama.
Lynn se iznenada zaustavi i ja joj nagazim na petu. Ona opsuje.
Kako si armantna, kae Shauna, smijeei se Lynn. Ne dijele previe slinosti, osim
smee boje kose, no Shaunina kosa see do brade, ba kao i moja.
Da, to mi je cilj. Biti armantna, odgovori Lynn.
Shauna zagrli Lynn preko ramena. udno je vidjeti Lynn sa sestrom vidjeti nju
povezanu s bilo kim drugim. Shauna me pogledava, osmijeh joj se smanjuje. Izgleda
sumnjiavo.
Bok, kaem joj jer nemam to drugo za rei.
Bok, kae ona.
Oh, Boe, mama je i tebe epala, zar ne. Lynn prekrije lice jednom rukom.
Shauna
Lynn. Hajde molim te uti, barem jednom, kae Shauna ne skidajui pogled s mene.
ini se napeta, kao da misli da bih je mogla napasti svakoga asa. Sa svojim posebnim
moima uma.
Oh!, kae Uriah, spaava me. Tris, poznaje li Lauren?
Znamo se, kae Lauren prije nego to uspijem odgovoriti. Glas joj je otar i jasan, kao
da vie na njega, no ini se da ona uvijek tako zvui. Ila je kroz moj krajolik straha tijekom
inicijacije. Vjerojatno me poznaje i bolje nego to bi trebala.
Stvarno? Mislio sam da e transferi ii kroz Fourov krajolik straha, kae Uriah.
Kao da bi on to ikome dopustio, kae ona frkui.
Neto unutar mene postaje toplo i meko. Meni je dopustio ui.
Tada vidim odsjaj plave boje iznad Laurenina ramena i pokuam proviriti kako bih bolje
vidjela to je to iza nje.
 BD

Tada grune paljba.

Staklena vrata razmrskaju se u komadie. Neustraivi vojnici s plavim povezima oko
ruku stoje vani na ploniku, nose puke kakve nikad nisam vidjela, puke koje emitiraju uske
plave zrake svjetla iznad cijevi.
Izdajnici! netko vrisne.
Neustraivi poteu svoje oruje, gotovo istodobno. Ja nemam oruje pa se saginjem iza
zida Neustraivih ispred mene, ujem staklo kako pucketa ispod mojih nogu, povlaim no iz
stranjeg depa hlaa.
Posvuda oko mene, ljudi padaju. lanovi moje frakcije. Moji najblii prijatelji. Svi
padaju zacijelo su mrtvi ili umiru jer mi gromoglasni praskovi odjekuju u uima.
Tada stanem. Jedna od plavih zraka uperena je u moja prsa. Bacam se u stranu kako bih
se maknula s linije vatre, no nisam dovoljno brza.
Pitolj opali. Padam.
 BD

14. Poglavlje

BOL SE PRETVARA U tupo mrtvilo. Guram ruku ispod jakne kako bih opipala ranu.
Ne krvarim. No sila onog pucnja oborila me s nogu tako da me neto sigurno pogodilo.
Prstima gladim rame, osjetim tvrdu kvrgu tamo gdje mi je koa neko bila glatka.
ujem pucketanje na podu odmah pored svoga lica, vidim metalnu ahuru veliine ake
kako se kotrlja i zaustavlja pored moje glave. Prije nego to je stignem maknuti, bijeli dim
izlazi s obje strane ahure. Kaljem, bacam ahuru od sebe dalje u predvorje. To nije jedina
ahura koju su bacili druge su posvuda, ispunjavaju prostoriju dimom koji ne gui i ne
pee. Zapravo mi jedino zamagljuje vid na nekoliko trenutaka, prije nego to potpuno ispari.
Zbog ega su se time posluili?
Posvuda oko mene lee Neustraivi vojnici, oi su im zatvorene. Mrkim pogledom
posvuda pretraujem Uriaha ini se da ne krvari. Ne vidim nikakvu ranu u blizini njegovih
vitalnih organa to znai da nije mrtav. to ga je onesvijestilo? Pogledam preko lijevog
ramena, vidim Lynn kako lei u udnom, napola skvrenom poloaju. Ona je takoer u
nesvijesti. Neustraivi izdajnici uetaju u predvorje s uperenim pukama. Odluim da u
uiniti to i uvijek inim kad nisam sigurna to se dogaa: ponaati se kao i svi drugi. Pustim
da mi glava padne na pod i zatvaram oi. Srce mi divlje udara dok koraci Neustraivih dolaze
blie i blie, kripe po mramornom podu. Zagrizem jezik kako bih suspregnula jecaj bola kad
mi jedan od njih nagazi na ruku.
Ne znam zato ih sve jednostavno ne moemo prostrijeliti u glavu, kae jedan od njih.
Ako nema vojske, mi pobjeujemo.
A uj, Bobe, pa ne moemo sad ubiti ba sve, netko odgovori hladnim glasom.
Dlaice na leima nakostrijee mi se. Prepoznala bih taj glas bilo gdje. To je Ericov
glas, glas voe Neustraivih.
Ako nema ljudi, nema ni uvjeta da bi se stvorili uvjeti za ivot, nastavi Eric. A
ionako tvoj posao nije da postavlja pitanja. Glasno zapovijeda. Pola u dizala, pola na
stubita, lijevo i desno! Idemo!
Pitolj se nalazi nekoliko metara od mene, s lijeve strane. Kada bih otvorila oi, mogla
bih zapucati na njega prije nego to se snae. No nema jamstva da mogu dotaknuti pitolj bez
da se ponovno ne uspaniarim.
ekam dok ne ujem posljednje korake kako nestaju u dizalu ili na stubitu prije nego
to otvorim oi. ini se da su svi u predvorju onesvijeteni. Kakvo god to uspavljujue
sredstvo bilo, mora izazivati neku vrstu simulacije, inae ja ne bih jedina bila budna. To nema
smisla kosi se s pravilima simulacije koja su mi poznata no nemam sad vremena
razmiljati o tome.
Zgrabim svoj no i ustajem se, pokuavajui ignorirati bol u ramenu. Trim do jedne od
mrtvih Neustraivih izdajnica pored vrata. Bila je sredovjena; vidim sjede vlasi u njezinoj
kosi. Pokuavam ne gledati rupu od metka u njezinu elu, no ini se da priguena svjetla sjaje
na neemu to se ini kao kost, muno mi je od toga.
Misli. Ne zanima me tko je bila, ni kako se zvala, ni koliko je imala godina. Vana mi je
jedino plava vrpca koju je nosila oko ruke. Moram se usredotoiti na to. Pokuavam plavu
tkaninu zakaiti prstom, no ne uspijevam. ini se da je vrpca uivena na crnu jaknu. Morat u
i nju uzeti.
 BD

Otkopam svoju jaknu i bacim je preko njezina lica, tako da ne moram zuriti u nju. Tada
otkopavam njezinu jaknu i poinjem je skidati, najprije lijevu ruku, zatim desnu ruku,
krguui zubima dok pokuavam svui jaknu s njezina tekog tijela.
Tris! netko kae. Okrenem se s jaknom u jednoj ruci i noem u drugoj. Sklonim no
Neustraivi koji su nas napali, nisu ih imali, ne elim biti sumnjiva.
Uriah stoji iza mene.
Razliit? pitam ga. Ovo nije vrijeme za okiranost.
Da, kae on.
Uzmi si jaknu, kaem ja.
Spusti se u uanj pored jednog mrtvog izdajnika Neustraivih, ovaj izgleda mlae, ne
izgleda dovoljno staro ak ni da bi bio lan Neustraivih. Trgnem se kad vidim njegovo
mrtvo, blijedo lice. Netko tako mlad ne bi trebao biti mrtav; nije uope trebao biti ovdje.
Lice mi se ari od gnjeva, navlaim na sebe eninu jaknu. Uriah stavlja svoju, usta mu
imaju udan izraz.
Oni su ti koji su mrtvi, kae mi tiho. Neto u vezi toga ti se ne ini u redu?
Sigurno su znali da emo otvoriti vatru na njih, ali svejedno su doli, kaem ja.
Pitanja emo postavljati kasnije. Moramo se popeti.
Gore? Zato? kae on. Trebali bismo bjeati odavde.
eli li pobjei prije nego to shvati to se dogaa? Prostrijelim ga pogledom. Prije
nego to Neustraivi gore znaju to se dogodilo.
to ako nas netko prepozna?
Slegnem ramenima. Moramo se nadati da nee.
Trim prema stubitu, on me slijedi. im stopalom stupim na prvu stubu, pitam se to
zapravo namjeravam uiniti. Sigurno ima jo Razliitih u ovoj zgradi, no znaju li uope oni
to su? Hoe li se znati sakriti? I to oekujem postii ubacivanjem u vojsku Neustraivih
izdajnika?
Duboko u sebi znam odgovor: neoprezna sam. Vjerojatno time nita neu dobiti.
Vjerojatno u poginuti.
A ono to je jo gore: zapravo me nije ni briga.
Penjat e se, kaem hvatajui dah. Trebao bi... Otii na trei kat. Rei im... Da se
evakuiraju. Tiho.
Kamo ti ide?
Na drugi kat, kaem ja. Ramenom gurnem i otvorim vrata na drugom katu. Znam to
u na drugom katu: traiti Razliite.

***

Dok se kreem hodnikom i koraam preko onesvijetenih ljudi odjevenih u crno i bijelo,
sjeam se stiha iz pjesmice koju su djeca Iskrenih pjevala kada su mislila da ih nitko ne uje:
Neustraivi su najokrutniji od svih pet
Trgaju jedni druge u komade
To mi se nikad nije inilo tonije nego sada gledajui Neustraive izdajnike kako
provode simulaciju spavanja koja nije previe razliita od one kojom su bili prisiljeni pobiti
lanove Nijekanja prije manje od mjesec dana.
 BD

Mi smo jedina frakcija koja bi se mogla ovako podijeliti. Dobrohotni ne bi dopustili

rascjep; nitko u Nijekanju ne bi bio toliko sebian; Iskreni bi se prepirali sve dok ne bi
pronali zajedniko rjeenje; ak ni Ueni nikad ne bi uinili neto toliko nelogino. Mi smo
doista najokrutnija frakcija.
Prekoraim preko zamotane ruke i ene koja lei s otvorenim ustima tiho pjevuei
poetak sljedeeg stiha pjesme.
Ueni su najhladniji od svih pet
Znanje je skupa roba...
Pitam se kada je Jeanine shvatila da su Ueni i Neustraivi ubojita kombinacija. ini se
da nemilosrdnost i hladna logika u kombinaciji mogu postii sve, pa i uspavati jednu i pol
frakciju.
Pretraujem lica i tijela ljudi dok hodam, traim nepravilno disanje, treperenje kapaka,
to god bi navelo na pomisao da se osoba koja lei na tlu samo pretvara da je u nesvijesti.
Zasada je svako disanje koje sam provjerila ujednaeno, svi kapci vrsto su zatvoreni. Moda
nitko od Iskrenih nije Razliit.
Eric! ujem nekoga kako vie niz hodnik. Drim dah dok on prolazi pred mene.
Pokuavam biti mirna. Ako se pomaknem, pogledat e u mene, prepoznat e me, znam to.
Pogledam dolje i napeta sam toliko da drhtim. Ne gledaj me, ne gledaj me, ne gledaj me...
Eric proe pokraj mene, skrene u hodnik s moje lijeve strane. Trebala bih nastaviti svoju
potragu to bre mogu, no znatielja me tjera naprijed prema osobi koja je pozvala Erica.
Vikanje je znailo neto hitno.
Kada podignem oi, vidim vojnika Neustraivog kako stoji iznad ene koja klei. Na
sebi ima bijelu koulju i crnu suknju, ruke su joj vezane iza glave. Ericov smijeak izgleda
pohlepno, ak i iz profila.
Razliita, kae on. Dobar posao. Odvedi je dizalom. Odluit emo koje emo ubiti, a
koje vraamo kasnije.
Neustraivi vojnik zgrabi enu za rep i pone hodati prema dizalima, vue je iza sebe.
Ona vriti, die se na noge, pogrbljena. Pokuam progutati, no osjeaj je kao da imam krpu
naguranu u grlo.
Eric nastavlja dalje kroz hodnik, udaljava se od mene, ja pokuavam ne zuriti u enu iz
Iskrenih dok posre pokraj mene, za kosu je jo uvijek dri vojnik Neustraivih. Sada sam ve
nauila kako teror funkcionira. Pustim da sa mnom upravlja nekoliko trenutaka, a zatim se
prisilim da krenem.
Jedan... dva... tri...
Krenem naprijed s novim ciljem. Promatrati svaku osobu kako bih uvidjela je li budna
traje predugo. Zbog toga sljedeoj onesvijetenoj osobi na koju naiem nagazim na mali prst.
Nema reakcije, ak ni trzaja. Koraam preko njih i sljedeoj osobi nagazim na prst, jako
pritiem svojim donom. Ni tu nikakve reakcije.
ujem nekoga kako vie: Imam jednu! iz udaljenog hodnika i poinje me hvatati
panika. Preskaem dvoje posrnulih ljudi, ene i mukaraca, zatim preko djece i tinejdera i
starijih, gazim ih po prstima, trbuhu, glenjevima, traim znakove boli. Nakon nekog vremena
vie im ne razaznajem lica, no kao i prije, ne reagiraju.
Tada se dogodi. Jednoj djevojici iz Iskrenih stajem na mali prst, a njezino lice poprimi
grimasu. Samo nakratko impresivan pokuaj skrivanja boli ali ipak dovoljno da
zamijetim.
 BD

Gledam preko ramena da bih promotrila je li itko pored mene, no svi su otili iz ovoga
glavnog hodnika. Pogledam gdje je najblie stubite jedno je udaljeno oko pet metara, niz
pokrajnji hodnik s moje desne strane. Spustim se u uanj pokraj djevojine glave.
Hej, malena, kaem joj to njenije mogu. U redu je. Nisam jedna od njih.
Oi joj se napola otvore.
Oko pet metara od nas nalazi se stubite, kaem. Rei u ti kad nitko ne bude
gledao, a onda mora trati, shvaa?
Ona kimne.
Stojim i polako se okreem u krug. Neustraiva izdajnica s moje lijeve strane ne gleda
prema nama, nogom provjerava onesvijetenu Neustraivu koja lei na podu. Dvoje izdajnika
iza mene smiju se neemu. Jedan koji se nalazi ispred mene promatra u mom smjeru, no tada
okree glavu i nastavi dalje niz hodnik, dalje od mene.
Sada, kaem ja.
Djevojica se ustaje i printa prema vratima koje vode na stubite. Promatram je dok se
vrata ne zatvore za njom, zatim promotrim svoj odraz u jednom od prozora. No nisam sama u
tom hodniku prepunom ljudi koji spavaju, kao to sam vidjela. Eric stoji iza mene.

***

Gledam u njegov odraz, on mene takoer. Mogla bih potrati. Kada bih bila dovoljno brza,
moda se ne bi odmah sjetio zgrabiti me. No znam, ak i dok o tome razmiljam, da mu ne
mogu pobjei. I neu moi pucati u njega jer nisam ponijela pitolj.
Okreem se i podiem lakat, aljem ga prema Ericovu licu. Pogodim ga u rub brade, no
nedovoljno jako da bi mu nakodio. Zgrabi moju lijevu ruku svojom akom i pritisne mi cijev
od pitolja na elo s drugom, smije mi se.
Nije mi jasno, kae on, kako si mogla biti toliko glupa da se popne ovamo bez
oruja.
Pa, dovoljno sam pametna za ovo, kaem. Nagazim mu na stopalo, ono isto stopalo u
koje sam ga ustrijelila prije nepunih mjesec dana. On vriti, lice mu se gri, zabija mi drku
pitolja u eljust. krguem zubima kako bih suspregnula krik. Krv mi tee niz vrat
rasjekao mi je kou.
Tijekom svega toga, njegov stisak na mojoj ruci nimalo ne poputa. No injenica to me
jo nije ustrijelio u glavu neto mi govori: nije mu doputeno da me ubije, ne jo.
Iznenadio sam se to si jo iva, kae on. S obzirom na to da sam ja bio onaj koji je
rekao Jeanine da napravi onaj spremnik za vodu, samo za tebe.
Pokuavam smisliti kako bih mu mogla nanijeti dovoljno boli da me pusti. Odluila sam
se za estok udarac u meunoje, kad se pomjeri iza mene i zgrabi me za obje ruke, pritie
me tako da jedva mogu pomicati nogama. Njegovi nokti bodu mi kou, krguem zubima, od
boli i od toga to osjetim njegova prsa na svojim leima.
Mislila je da e prouavanje reakcije nekog tko je Razliit na stvarnu verziju
simulacije biti fascinantno, kae on, pritie me naprijed tako da se moram kretati. Njegov
dah prolazi mi kroz kosu. Pa sam pristao. Vidi, dosjetljivost jedna od osobina koju
najvie cijenimo kod Uenih zahtijeva kreativnost. Izvre ruke tako da me boli dok me
dri. Lagano premjetam tijelo nalijevo dok hodam, pokuavam procijeniti gdje bih ga izmeu
nogu mogla natrake udariti. Sa strastvenim zadovoljstvom primijetim da epa.
 BD

Katkad se kreativnost ini beskorisnom, neloginom... Osim ako ne slui nekoj vioj
svrsi. U ovom sluaju, akumulaciji znanja.
Stanem taman dovoljno da poaljem petu unatrag i prema gore, ustro, izmeu njegovih
nogu. On isputa kratki vrisak, zatim ga prekine, ruke mu omlitave samo na trenutak. Izvrem
tijelo koliko god mogu kako bih se oslobodila. Ne znam gdje bih mogla otii, ali moram
pobjei, moram
Zgrabi me za lakat, vue me natrag, gura svoj palac u ranu u mom ramenu, zavre sve
dok ne ponem vidjeti crno pred oima, sve dok ne zavritim koliko god mogu.
I mislio sam da se sjeam sa snimke spremnika za vodu da si dobila metak u to rame,
kae on. ini se da sam bio upravu.
Koljena mi poputaju, on me gotovo nehajno zgrabi za ovratnik i vue me sve do dizala.
Osjetim tkaninu ovratnika kako me bode, kako me gui, posrem za njim. Tijelo mi nabija
tupom boli.
Kada doemo do dizala, natjera me kleknuti pored ene iz Iskrenih koju sam ranije
vidjela u hodniku. Ona i jo etvero sjede izmeu dva reda dizala, uvari Neustraivih u njih
dre uperene pitolje.
elim da u nju uvijek bude upereno oruje, stalno, kae Eric. I ne samo upereno. Na
njoj.
Jedan Neustraivi gurne mi cijev pitolja na vrat. Osjetim hladan krug na svojoj koi.
Pogledam Erica. Lica mu je crveno, oi mu suze.
to je bilo, Eric? kaem mu podiui obrve. Boji se djevojice?
Nisam glup, kae on rukama mlatei po zraku. Ta gluma male djevojice moda je
upalila prije, no ovoga puta nee. Ti si najbolji borbeni pas kojeg imaju. Priblii mi se. Zato
sam siguran da e te uskoro uspavati.
Jedno od dizala otvori se i Neustraivi vojnik gurne Uriaha usne su mu zamrljane
krvlju prema kratkom redu Razliitih. Uriah me pogledava, no ne mogu dovoljno dobro
proitati njegov izraz lica da bih znala je li uspio ili nije. Ako je ovdje, vjerojatno nije uspio.
Sada e pronai sve Razliite u zgradi, veina e nas umrijeti.
Vjerojatno bih trebala biti uplaena. No umjesto straha, u sebi osjetim trunku
histerinog smijeha jer sam se neega upravo sjetila:
Moda ne mogu rukovati pitoljem. Ali jo uvijek imam no u stranjem depu hlaa.
 BD

15. Poglavlje

POLAGANO POMIEM ruku iza lea, centimetar po centimetar, tako da vojnik koji dri
uperen pitolj u mene ne primijeti. Vrata dizala ponovno se otvaraju, dolazi jo Razliitih koje
vode Neustraivi izdajnici. ena iz Iskrenih s moje desne strane tiho jeca. Pramenovi kose na
ustima su joj koja su mokra od pljuvake, ili moda suza. Ne mogu razaznati.
Ruka mi dosegne do ugla stranjeg depa. Drim je na mjestu, prsti mi se tresu od
iekivanja. Moram ekati pravi trenutak kada se Eric priblii. Usredotoujem se na svoje
disanje, zamiljam zrak kako ispunjava svaki dio mojih plua dok udiem, a dok izdiem,
zamiljam kako moja krv, ona koja je zasiena kisikom i ona koja nije, putuje prema mojem
srcu i iz njega.
Lake je misliti o biologiji nego o redu Razliitih koji sjede izmeu dizala. Djeak iz
Iskrenih koji ne moe biti stariji od jedanaest godina sjedi meni s lijeve strane. Hrabriji je od
ene koja mi je s desne strane neumoljivo zuri u Neustraivog vojnika koji stoji pred njim.
Zrak ulazi, zrak izlazi. Krv tee sve do mojih udova srce je snaan mii, najsnaniji
mii u mom tijelu po pitanju dugovjenosti. Dolazi jo Neustraivih, prijavljuju uspjene
istke pojedinih katova Nemilosrdne odaje. Stotine ljudi lee u nesvijesti na podu, pogoeni
neim to nisu bili meci, nemam pojma zato. Ali moram misliti na srce. Ne vie na svoje srce
nego na Ericovo, i na to kako e biti prazan zvuk u njegovim prsima kada vie ne bude
kucalo. Unato tome to ga mrzim, ne elim ga doista ubiti, barem ne noem, izbliza, da
moram vidjeti kako ga ivot naputa. Ali imam jo jednu priliku koja mi je preostala, priliku
uiniti neto korisno, a ako elim udariti Uene gdje ih boli, moram im uzeti jednog od
njihovih voa.
Vidim da nitko nije doveo djevojicu iz Iskrenih kojoj sam pomogla da doe do stubita
to znai da je uspjela pobjei. Dobro.
Eric sklopi ruke iza svojih lea i poinje etati, naprijed-nazad, ispred reda Razliitih.
Imam naredbe da odvedem dvoje od vas natrag u sjedite Uenih na daljnje testiranje,
kae Eric. Preostali e biti pogubljeni. Postoji nekoliko naina na koje moemo ustvrditi tko
e nam od vas najmanje koristiti.
Koraci mu usporavaju kada se priblii meni. Napinjem prste, spremam se zgrabiti drku
noa, no nije se dovoljno pribliio. Nastavlja hodati i stane ispred djeaka koji je s lijeve
strane.
Mozak zavrava s razvijanjem u dobi od dvadeset i pet godina, kae Eric. Znai,
tvoja Razliitost jo nije potpuno razvijena.
Podie svoj pitolj i puca.
Udavljeni vrisak iskoi iz mog tijela dok se djeak rui na tlo, a ja zatvorim oi. Svaki
mii na mom tijelu napree se prema njemu, no suzdravam se. ekaj, ekaj, ekaj. Ne
smijem misliti na djeaka. ekaj. Silom otvorim oi i treptanjem uklanjam suze. Moj vrisak
postigao je jednu stvar: Eric sada stoji ispred mene, smijei si. Privukla sam mu panju.
Ti si takoer prilino mlada, kae on. Ni blizu potpune razvijenosti.
Prilazi mi. Moji prsti se pribliavaju drci noa.
Veina Razliitih zavri s dva rezultata na testiranju. Neki zavre samo s jednim. Nitko
nikad nije dobio tri, ne zbog tog testa nego jednostavno da dobije tako neto, mora odbiti
izabrati, kae on primiui se jo blie. Podiem glavu kako bih ga pogledala, sav taj metal
na njegovu licu, njegove prazne oi.
 BD

Moji nadreeni misle da si ti dobila dva, Tris, kae on. Misle da nisi tako sloena
samo ravnomjerni miks Nijekanja i Neustraivih nesebina do idiotizma. Ili je to hrabro do
idiotizma?
Obavijam aku oko drke noa i stiem. On prilazi blie. Samo da ti neto kaem. ..Ja
mislim da si moda stvarno i dobila tri rezultata jer si ti taj tip tvrdoglave osobe koja bi odbila
neto jednostavno odabrati samo zato to su joj tako rekli, kae on. Hoe mi to objasniti?
Bacim se naprijed, povlaim no iz depa. Zatvaram oi dok zabijam no u njega. Ne
elim mu vidjeti krv.
Osjetim no kako ulazi, a onda ponovno izlazi. Moje itavo tijelo pulsira u ritmu
otkucaja moga srca. Vrat mi je ljepljiv, natopljen znojem. Otvaram oi, vidim Erica kako se
rui na pod, a zatim kaos.
Neustraivi izdajnici vie ne dre pitolje napunjene mecima, imaju ono oruje kojim su
nas gaali prije, pa svi poseu za svojim pravim pitoljima. Dok to ine, Uriah se baci na
jednog o njih, jako ga udara u eljust. Svijest nestaje iz oiju tog vojnika i on padne,
nokautiran. Uriah posegne za pitoljem tog vojnika i poinje pucati na najblie Neustraive.
Posegnem za Ericovim pitoljem, toliko u panici da jedva gledam, a kada pogledam
prema gore, kunem se da se broj Neustraivih u sobi udvostruio. Pucnjevi mi odzvanjaju u
uima, padam na tlo dok svi poinju trati. Prsti mi dotaknu cijev pitolja, ja zadrhtim. Ruke
su mi suvie slabe da bih ga drala.
Teka ruka obavije mi ramena i gurne me prema zidu. Desno me rame pee, vidim
simbol Neustraivih, tetoviran na neijem vratu. Tobias se okree u unju, titi me od paljbe
i puca.
Reci mi je li itko iza mene! kae mi.
Virim preko njegova ramena, rukama se drim za njegovu koulju.
Vie je Neustraivih u prostoriji nego prije, Neustraivih bez plavih vrpca
Neustraivih koji nisu izdajice. Moja frakcija. Moja frakcija nas je dola spasiti. Kako su se
probudili?
Neustraivi izdajice bjee od prostorije s dizalima. Nisu bili spremni za napad, ne za
napad sa svih strana. Neki od njih uzvraaju paljbu, no veina ih bjei prema stubitu. Tobias
nastavlja paljbu, puca sve dok mu ne ponestane metaka u pitolju, ujem zvuk praznog
pitolja i okidaa. Vid mi je suvie zamagljen suzama, a ruke previe drhtave da bih mogla
pucati iz pitolja. Vritim poluzatvorenim ustima, frustrirana. Ne mogu im pomoi.
Beskorisna sam. Eric stenje, lei na podu. Jo je iv, za sada.
Pucnjevi se stiavaju. Ruka mi je mokra. Obris crvene boje kae mi da je umrljana
krvlju Ericova krv. Briem je o hlae i pokuavam treptanjem otjerati suze. U uima mi
zvoni.
Tris, kae Tobias. Sada moe spustiti no.
 BD

16. Poglavlje

TOBIAS MI PRIA svoju perspektivu:

Kada su Ueni doli na stubite u predvorju, jedna od njih nije otila na drugi kat.
Umjesto toga, ona je otrala do jednog od najviih katova zgrade. Tamo je evakuirala skupinu
odanih Neustraivih ukljuujui i Tobiasa na poarno stubite koje Neustraivi izdajnici
nisu zatvorili. Ti su se odani Neustraivi u predvorju okupili i razdijelili u etiri skupine, te su
u isto vrijeme upali na stubita, okruili izdajnike koji su se skupili oko prostora gdje se
nalaze dizala.
Neustraivi izdajnici nisu oekivali toliko otpora. Mislili su da su svi u nesvijesti, osim
Razliitih, pa su se dali u bijeg.
ena iz Uenih koja je pomogla odanima Neustraivima bila je Cara. Willova starija
sestra.

***

Uzdahnuvi pustim jaknu da sklizne s mene i pregledavam svoje rame. Metalna ploica
veliine nokta na mom malom prstu nalazi mi se u koi. Oko ploice nalazi se maleni plavi
sloj, izgleda kao da mi je netko ubacio plavu boju u siune vene ispod koe. Mrtei se
pokuavam izvaditi metalnu ploicu iz ruke, pri tome osjetim otru bol.
krguui zubima zabijem vrak noa ispod ploice, tjeram ga da izae. Vritim kroz
zube dok bol prolazi kroz mene, zbog boli mi je na trenutak pred oima sve crno. Ali
nastavim istiskivati to jae mogu, sve dok ploica ne izae iz moje koe dovoljno da je
zahvatim prstima. Za dno ploice privrena je igla. eludac mi se zgri, vrsto uhvatim
ploicu vrhovima prstiju i povuem jo jednom. Igla izae iz mene. Igla je duine mog malog
prsta, umrljana mojom krvi. Ignoriram krv koja mi tee niz ruku i drim iglu blizu svjetla
iznad umivaonika. Sudei po plavoj boji u mojoj ruci i toj igli, sigurno su nam neto ubrizgali.
Ali to? Otrov? Eksploziv?
Zavrtim glavom. Budui da smo veinom bili u nesvijesti, da su nas doista htjeli ubiti,
mogli su nas za to vrijeme jednostavno postrijeljati. to god su nam injektirali, svrha toga nije
da nas ubije. Netko mi kuca navrata. Ne znam zato ipak se nalazim u javnoj kupaonici.
Tris, jesi unutra? ujem Uriahov prigueni glas.
Jesam, viknem mu.
Uriah izgleda bolje nego prije sat vremena oprao je krv sa svojih usta, malo boje
vratilo mu se u lice. Iznenadno shvatim koliko je zapravo zgodan svi su mu dijelovi lica
pravilni, oi su mu tamne i ivahne, koa bronano smea.
Vjerojatno je uvijek bio tako zgodan. Samo deki koji su od mladih dana bili zgodni,
imaju tu arogantnost u osmijehu.
Ne poput Tobiasa, koji se gotovo stidljivo smije, kao da je iznenaen to je na njega
netko uope obratio panju.
Grlo me boli. Stavljam iglu i malenu ploicu na rub umivaonika. Uriah me pogleda,
zatim pogleda u iglu, pa opet u krv koja mi se slijeva niz rame.
Fuj, kae.
 BD

Nisam pazila dok sam je vadila, kaem. Ostavljam iglu i zgrabim papirnati runik,
istim krv sa svoje ruke. Kako su ostali?
Marlene zbija viceve, kao i obino, kaem. Uriah se smijei malo jae, vidim mu
jamice na obrazima.
Lynn je mrgodna. ekaj, to si sama iupala iz vlastite ruke? Pokae na iglu.
Zaboga, Tris. Ti nema ivanih zavretaka ni slinih stvari u tijelu, ha?
Mislim da trebam flaster.
Misli? Uriah zavrti glavom. Treba i leda za lice. Svi se bude. Vani je ludnica.
Dodirnem svoju eljust. Eric me udario pitoljem na osjetljivo mjesto morat u na to
staviti ljekovitu otopinu da ne ostane masnica.
Je li Eric mrtav? Ne znam koji odgovor elim uti, da ili ne.
Nije. Neki iz Iskrenih odluili su mu pruiti medicinsku njegu. Uriah se mrti, gleda u
umivaonik. Neto su govorili o asnom postupanju sa zatvorenicima. Kang ga upravo sada
ispituje, nasamo. Nas ne eli tamo, da ne ometamo mir ili to ve.
Frknem.
Da. Nitko to zapravo ne razumije, kae on naslanjajui se na umivaonik koji je pored
mene.
Zato bi upali ovamo pucajui te stvari da bi nas oamutili? Zato nas jednostavno nisu
ubili?
Nemam pojma, kaem. Jedina svrha koju vidim u tome jest da su pokuavali shvatiti
tko je Razliit, a tko nije. No to ne moe biti jedini razlog zato su to uinili.
Ne shvaam to to imaju protiv nas. Mislim, kada su pokuavali kontrolirati umove
vojske, to shvaam, ali sada? ini se besmisleno.
Mrtim se dok pritiem isti papirnati runik na svoje rame kako bih zaustavila
krvarenje. Ima pravo. Jeanine je ve imala vojsku. Zato sada ubiti one koji su Razliiti?
Jeanine ne eli ubiti sve, kaem polako. Zna da to ne bi bilo logino. Bez svake
frakcije drutvo ne funkcionira jer svaka frakcija obuava svoje lanove za posebne poslove.
Ona eli kontrolu.
Pogledam ponovno u svoj odraz. eljust mi je oteena na mjestu gdje me Eric dohvatio
pitoljem, a tragovi njegovih noktiju jo mi se uvijek nalaze na ruci. Odvratno.
Zacijelo planira jo jednu simulaciju, kaem. Isto kao i prije, ali ovog puta eli se
uvjeriti da su pod utjecajem simulacije, a oni koji nisu da su mrtvi.
Ali simulacija traje samo odreeno vrijeme, kae on. Od toga nema koristi osim ako
ne namjerava uiniti neto odreeno.
Tako je. Uzdahnem. Ne znam. Ne shvaam to. Zgrabim iglu. Ne shvaam ni
emu ovo slui. Ako je to simulacijska injekcija, kao i svaka druga, trebala bi biti namijenjena
samo zajedno koritenje. Zato onda pucati ovim stvarima u nas samo kako bismo pali u
nesvijest? Nema nikakvog smisla.
Uriah uzdahne. Nemam pojma, Tris, ali trenutno smo u golemoj zgradi prepunoj
uspanienih ljudi s kojima se moramo nositi. Hajde da ti potraimo flaster. Napravi stanku i
zatim doda, Moe li mi uiniti uslugu?
Kakvu?
Nemoj nikome rei da sam Razliiti. Ugrize se za usnu. Shauna mi je prijateljica i
ne elim da me se pone bojati.
Naravno, kaem mu, prisiljavam se na smijeak. Zadrat u to za sebe.
 BD

***

Ostajem budna itavu no uklanjajui ljudima igle iz ruku. Nakon nekoliko sati prestajem biti
njena. Samo vuem koliko god jako mogu.
Saznala sam da se Iskreni djeak, kojega je Eric ubio biem u glavu, zvao Bobby, da je
Eric u stabilnom stanju, kao i da u itavoj Nemilosrdnoj odaji samo osamdeset ljudi nema igle
u sebi, sedamdeset od tih ljudi pripadaju Neustraivima, jedna od njih je Christina. itavu se
no pitam o iglama, i serumima, i simulacijama, pokuavajui ui u um svojih neprijatelja.
Ujutro vie nema igala koje bih vadila, pa odlazim do kantine trljajui oi. Jack Kang
najavio je da emo imati sastanak u podne pa moda mogu odspavati nakon jela.
Kada doem u kantinu, vidim Caleba.
Caleb dotri do mene i paljivo obavije ruke oko mene. Ispustim uzdah olakanja.
Mislila sam da sam dola do toga da vie ne trebam svoga brata tako, no mislim da do toga
nikad zapravo neu doi. Nakratko se opustim u njegovu zagrljaju, krajikom oka spazim
Tobiasa preko Calebova ramena.
Jesi li dobro? upita Caleb dok se povlai. Tvoja eljust...
Nije nita, kaem. Samo je nateena.
uo sam da su uhvatili hrpu Razliitih i poeli ih strijeljati. Hvala Bogu da tebe nisu
pronali.
Zapravo, jesu. No ubili su samo jednog, kaem. Utipnem se za vrh nosa kako bih
malo ublaila pritisak u glavi. Ipak, dobro sam. Kada si ti doao ovamo?
Prije desetak minuta. Doao sam s Marcusom, kae. Budui da je na jedini pravni i
politiki voa, mislio je da mu je dunost biti ovdje nismo uli da se dogodio napad do
prije sat vremena. Jedan od nefrakcijaa vidio je Neustraive kako se probijaju u zgradu, a
potrebno je malo vie vremena da se vijest proiri meu nefrakcijaima.
Marcus je iv? kaem. Nismo zapravo vidjeli da je poginuo pri bijegu iz sjedita
Uenih, no jednostavno sam tako bila pretpostavila nisam sigurna kako se osjeam u vezi
toga. Razoarana, moda, jer ga mrzim zbog toga kakav je bio prema Tobiasu? Ili mi je
moda lake jer je posljednji voa Nijekanja ipak iv? Je li mogue osjeati oboje?
Peter i on pobjegli su, pjeaili su natrag u grad, kae Caleb.
Uope mi nije lake to ujem to da je Peter jo iv. Gdje je Peter?
Gdje bi i oekivala, odgovori Caleb.
Kod Uenih, kaem. Zavrtim glavom. Koji je to
Ne mogu smisliti rije prikladnu za opis. Trebala bih proiriti svoj vokabular.
Calebovo se lice na trenutak iskrivi, zatim kimne i dotakne mi rame. Jesi li gladna?
Hoe da ti neto donesem?
Da, molim te, kaem. Vratit u se odmah, moe? Moram razgovarati s Tobiasom.
U redu. Caleb mi stisne ruku i ode, vjerojatno kako bi zauzeo mjesto u dugakom
redu za obrok. Tobias i ja neko vrijeme stojimo na udaljenosti od nekoliko metara.
Polako mi se priblii.
Dobro si? kae.
Mogla bih povratiti ako na to budem morala jo jednom odgovoriti, kaem. Nemam
metak u glavi, zar ne? Znai, dobro sam.
 BD

eljust ti je nateena kao da si progutala komad hrane i upravo si noem ubola Erica,
kae mi mrtei se. Zabranjeno mi je pitati jesi li dobro? Uzdahnem. Trebala bih mu rei za
Marcusa, ali ne elim to uiniti ovdje, pred tolikom gomilom ljudi. Da. Dobro sam.
Ruka mu se trzne kao da je mislio dotaknuti me, ali to ipak ne uini. Tada se predomisli,
obavije me svojom rukom, privue me k sebi.
Odjednom pomislim da u moda odsada nekome drugome prepustiti da riskira, moda
u poeti biti sebina, tako da mogu biti blizu Tobiasa bez da ga povrijedim. Sve to elim je
drati svoje lice na njegovim prsima i zaboraviti da sve drugo i postoji.
ao mi je to mi je trebalo toliko dugo da te naem, apne mi kroz kosu.
Uzdahnem i dotaknem mu lea vrhovima svojih prstiju. Mogla bih stajati ovdje dok se
ne onesvijestim od iscrpljenosti, no ne bih trebala, ne elim. Odmaknem se i kaem: Moram
ti neto rei. Moemo li otii negdje nasamo?
Kimne glavom, krenemo prema izlazu iz kantine. Jedan od Neustraivih u prolazu mu
vikne Oh, gledajte! Pa to je Tobias Eaton! Skoro sam zaboravila ispitivanje i njegovo
ime koje sada znaju svi Neustraivi.
Jo jedan od njih povie: Vidio sam ti taticu ovdje, Eatone! Hoe se ii sakriti?
Tobias se uspravi i ukoi kao da mu je netko uperio pitolj u prsa, umjesto da mu se
rugaju.
Da, hoe se sakriti, kukavico?
Nekoliko se ljudi oko nas poinje smijati. Zgrabim Tobiasa za ruku i vodim ga prema
dizalima prije nego reagira. Izgledao je kao da e udariti nekoga. Ili jo gore.
Htjela sam ti rei doao je ovamo s Calebom, kaem. On i Peter pobjegli su iz
sjedita Dobrohotnih
to si ekala? kae mi, ali ne na grub nain. Glas mu zvui nekako iskljueno, kao da
lebdi izmeu nas.
To nisu vijesti kakve govori nekome u kantini, kaem.
U redu, kae.
U tiini ekamo dizalo. Tobias grize svoju usnicu i zuri u prazno. Takav je sve do
osamnaestoga kata koji je prazan. Tamo me tiina primi u svoj zagrljaj, ba kao i Caleb, i to
me umiri. Sjednem na jednu od klupa u uglu prostorije za ispitivanje, a Tobias privue
Nilesovu stolicu i sjedne ispred mene.
Nije li bilo dvije ovakve stolice? kae on gledajui stolicu.
Da, kaem. Ja, ovaj... Netko ju je utnuo kroz prozor.
udno, kae on. Sjedne. O emu si htjela razgovarati? Ili si htjela razgovarati o
Marcusu?
Ne, ne o tome jesi li ti... Dobro? oprezno ga upitam.
Nemam metak u glavi, zar ne? kae on zurei u svoje ruke. Znai, dobro sam. Htio
bih razgovarati o neem drugom.
Htjela bih razgovarati o simulacijama, kaem. Ali najprije, neto drugo tvoja je
majka bila uvjerena da su Jeanineina sljedea meta nefrakcijai. Oito je bila u krivu i
nisam sigurna zato. Nije da su Iskreni bili spremni za borbu ili neto tako
Pa, razmisli o tome, kae on. Razmisli o tome, kao Ueni.
Pogledam ga.
to? kae on. Ako ti ne moe, mi ostali nemamo nikakve anse.
 BD

U redu, kaem. Pa... Mete su morali biti Neustraivi i Iskreni. Jer su nefrakcijai
skriveni na vie mjesta, dok smo mi svi locirani najednom mjestu.
Tono, kae on. Takoer, kada je Jeanine napala Nijekanje, uzela je i sve podatke
frakcije Nijekanja. Majka mi je rekla da je Nijekanje dokumentiralo Razliite u populaciji
nefrakcijaa, to bi znailo da je Jeanine nakon napada vjerojatno shvatila da je udio
Razliitih meu nefrakcijaima vei nego kod Iskrenih. Zbog toga nisu logini kao meta.
U redu. Ispriaj mi ponovno o serumu, kaem. Sastoji se od nekoliko dijelova, zar
ne?
Dva, kae on, kimne glavom. Od odailjaa i tekuine koja pokree simulaciju.
Odailja prenosi informacije koje preuzima s raunala u mozak, i obrnuto, a tekuina utjee
na mozak tako da ga stavlja u stanje simulacije.
Kimnem glavom. A odailja radi samo kroz jednu simulaciju, zar ne? to se dogaa
nakon toga?
Raspada se, kae on. Koliko ja znam, Ueni nisu mogli razviti odailja koji traje
vie od jedne simulacije, iako je simulacija napada bila mnogo dua od bilo koje simulacije
koju sam dosad vidio.
Rijei koliko ja znam imaju odreenu teinu. Jeanine je provela veinu svoga ivota
razvijajui serume. Ako jo uvijek lovi Razliite, vjerojatno je jo uvijek opsjednuta
stvaranjem naprednijih verzija tehnologije.
Zbog ega to pita, Tris? kae on.
Jesi li vidio ovo? kaem mu prstom pokazujui na flaster koji mi pokriva rame.
Ne izbliza, kae on. Zeke i ja nosili smo ranjene Uene na etvrti kat itavo jutro.
Odlijepim rub zavoja, otkrijem ranu gdje je igla ula vie ne krvari i trag plave
boje koji se ini da ne blijedi. Zatim posegnem u dep i izvadim iglu koja mi se nalazila u
ruci.
Kada su nas napali, nisu nas pokuavali ubiti. Gaali su nas ovime, kaem. Ruka mu
dotie obojenu kou oko moje rane. Nisam to zamjeivala prije jer mi se sve to odvijalo pred
oima, no Tobias sada izgleda drukije nego za vrijeme inicijacije. Brada mu je malice
narasla, a kosa mu je najdua to sam je ikad vidjela dovoljno je gusta kako bih shvatila da
je zapravo smea, a ne crna.
Uzima iglu iz moje ruke, prstom lupka po metalnoj ploici koja se nalazi na kraju igle.
Ovo je vjerojatno uplje. Sigurno je zadravalo tu plavo obojenu tvar koja ti se nalazi u ruci.
to se dogodilo nakon to si pogoena?
Bacili su nekakve plinske granate u prostoriju, zatim su se svi onesvijestili. To jest, svi
osim Uriaha, mene i ostalih Razliitih.
Tobias se ne doima iznenaenim. Ispitivaki ga pogledam.
Znao si da je Uriah jedan od Razliitih?
Slegne ramenima. Naravno. Nadgledao sam i njegove simulacije.
I nikad mi nisi rekao?
Povjerljive informacije, kae on. Opasne informacije.
Osjetim traak gnjeva koliko stvari mi misli zatajiti? i pokuavam ga obuzdati.
Naravno da mi nije mogao rei da je Uriah jedan od Razliitih. Samo je potivao Uriahovu
privatnost. To ima smisla.
Proistim grlo. Spasio si nam ivote, zna, kaem mu. Eric nas je pokuavao
otkriti.
 BD

Mislim da smo preli toku kad moemo brojati tko je komu koliko puta spasio
glavu. Gleda me nekoliko dugih trenutaka.
U svakom sluaju, kaem da razbijem tiinu. Nakon to smo pretpostavili da su svi
uspavani, Uriah je potrao gore kako bi upozorio ostale, a ja sam otila na drugi kat kako bih
vidjela to se dogaa. Eric je skupio sve Razliite kod dizala i pokuavao utvrditi koje e od
nas povesti sa sobom. Rekao je da mu je doputeno povesti dvoje. Ne znam zato.
udno, kae Tobias.
Ima kakvih ideja?
Pretpostavljam da vam je igla ubrizgala odailja, kae, a plin je bio rasprena
verzija tekuine koja utjee na mozak. Ali zato... Pukotina mu se pojavi izmeu obrva. Oh.
Uspavala je sve da bi shvatila tko je Razliit.
Misli da je to jedini razlog zato su nam ubrizgali odailjae?
On zavrti glavom, a njegove oi gledaju u moje. Njihovo je plavetnilo tako tamno i
poznato da osjeam kao da bi me mogle potpuno progutati. Na trenutak to i poelim, kako bih
mogla pobjei od ovoga mjesta i svega to se ovdje dogodilo.
Mislim da si to ve shvatila, kae on, no moda eli da ti proturjeim. A to ne
planiram.
Razvili su dugotrajniji odailja, kaem.
On kimne glavom.
Znai sada smo svi moda umreeni i spremni za vie simulacija, dodam. Onoliko
simulacija koliko Jeanine eli, moda.
On ponovno kimne.
Drhtavo uzdahnem. Ovo je jako loe, Tobiase.

***

U hodniku, na izlazu iz prostorije za ispitivanje, on stane i nasloni se na zid.

Znai, ti si napala Erica, kae on. To je bilo tijekom invazije? Ili kada ste bili pored
dizala?
Pored dizala, odgovorim.
Ne razumijem jednu stvar, kae on. Bila si dolje. Mogla si jednostavno pobjei. Ali
umjesto toga, ti si se bacila u gomilu naoruanih Neustraivih, sama samcata. Pretpostavljam
da nisi imala ni pitolj.
Pritiem usnice.
Je li to istina? nastavi on.
Zato misli da nisam imala pitolj? odbrusim.
Ne moe uhvatiti pitolj u ruke jo od simulacije napada na Nijekanje, kae on.
Razumijem zato, zbog onoga to se dogodilo Willu, ali
To nema veze s tim.
Nema? On podigne obrve.
Uinila sam ono to sam morala.
Da. Ali sada bi trebala biti gotova s time, kae on, odmie se od zida, prilazi mi blie.
Hodnici Iskrenih su iroki, dovoljno iroki da udaljenost meu nama bude velika koliko
god elim. Trebala si ostati s Dobrohotnima. Trebala si ostati izvan svega ovoga.
 BD

Ne, nisam, kaem. Misli da zna to je najbolje za mene? Nema pojma. Ludila
sam tamo kod Dobrohotnih. Ovdje se napokon osjeam... Prisebno.
to je udno, s obzirom na to da se ponaa kao psihopat, kae on. To nije bilo
hrabro, s obzirom na poloaj u kojem si se nala juer. To nije ak ni glupo to je
suicidalno. Cijeni li uope vlastiti ivot?
Naravno da cijenim! odgovorim mu. Pokuavala sam uiniti neto korisno!
On samo zuri u mene nekoliko trenutaka.
Ti si vie od Neustraive, kae on tihim glasom. Ali ako eli biti kao oni, bacati se
u takve situacije bez razloga i osveivati se svojim neprijateljima bez obaziranja na ono to je
etino, samo naprijed. Mislio sam da si bolja od toga!
Stisnem pesnice, stisnem eljust.
Ne bi trebao vrijeati Neustraive, kaem. Primili su te kad nisi imao kamo otii.
Povjerili su ti vaan posao. Dali ti prijatelje.
Naslonim se na zid, drim pogled uperen u pod. Sve su ploice u Nemilosrdnoj odaji
uvijek ili crne ili bijele boje, a ovdje su poredane poput ahovnice. Kad pogledam malo bolje,
vidim tono ono u to Iskreni ne vjeruju sivo. Moda ni Tobias ni ja ne vjerujemo u to. Ne
zapravo.
Tijelom mi prolazi osjeaj teine, kao da sama sebe ne mogu zadrati, kao da bih se
svakog asa trebala sruiti.
Tris.
Nastavljam zuriti.
Tris.
Napokon ga pogledam.
Samo te ne elim izgubiti.
Tako stojimo nekoliko minuta. Ne govorim mu to mislim, a to je da je moda u pravu.
Dio mene eli se izgubiti, eli se pridruiti mojim roditeljima i Willu tako da ne moram vie
tugovati za njima.
Dio mene eli vidjeti to e uslijediti.

***

Znai, ti si njezin brat? kae Lynn. Sada valjda znamo tko je pokupio dobre gene.
Smijem se izrazu Calebova lica, usta su mu udnovato razvuena, a oi razrogaene.
Kada se mora vratiti? pitam ga dok ga gurkam laktom.
Zagrizem sendvi koji mi je dao Caleb. Nervozna sam to je ovdje, mijea tune ostatke
mojeg obiteljskog ivota s jednako tako tunim ostacima mog ivota kao Neustraive. to e
misliti o mojim prijateljima, o mojoj frakciji? to e moja frakcija misliti o njemu?
Uskoro, kae on. Ne elim da se itko brine.
Nisam shvatila da je Susan promijenila svoje ime u Itko, kaem mu s podignutom
obrvom.
Ha - ha, kae mi dok radi glupavu facu.
Zadirkivanje izmeu brata i sestre trebalo bi mi biti poznato, no nama to nije poznato.
Nijekanje je loe gledalo na te stvari, zbog kojih bi nekome moglo biti neugodno, a
zadirkivanje je spadalo pod te stvari.
 BD

Osjetim kako smo oprezni jedno s drugim, sada kada smo otkrili drukiji nain da se
odnosimo jedno prema drugome, s obzirom na nae nove frakcije i smrti naih roditelja. Svaki
put kada ga pogledam, shvatim da je on jedina obitelj koja mi je preostala i postajem oajna,
oajno ga elim zadrati blizu, oajniki elim premostiti jaz izmeu nas.
Je li i Susan izbjeglica iz Uenih? kae Lynn dok nabada mahunu na vilicu.
Uriah i Tobias jo uvijek stoje u redu za hranu, ekaju iza dvadesetak pripadnika
Iskrenih koji su previe zauzeti prepiranjem da bi uzeli svoju hranu.
Ne, ona nam je bila susjeda dok smo bili djeca. Ona je iz Nijekanja, kaem.
A ti si s njom? pita ona Caleba. Ne misli da je to nekako glup potez? Mislim, kada
se sve ovo zavri, vi ete biti u razliitim frakcijama, ivjeti na potpuno razliitim
mjestima...
Lynn, kae Marlene, dodiruje joj rame, daj uti, moe?
S druge strane sobe, u oi mi upadne neto plavo. Cara je upravo ula. Spustim svoj
sendvi, vie nemam teka, pogledam je. Ona odlazi do drugog kraj a kantine gdje za nekoliko
stolova sjede izbjeglice iz Uenih. Veina njih odbacili su plavu odjeu i preuzeli crno-bijelu
odjeu, no jo uvijek nose svoje naoale. Umjesto toga, pokuavam se usredotoiti na Caleba
no Caleb takoer promatra Uene.
Ne mogu se vratiti u Uene nita vie od njih, kae Caleb. Kada se ovo zavri, neu
imati frakciju.
Prvi put vidim kako je tuan kada govori o Uenima. Nisam imala u vidu kako mu je
odluka da ih napusti zacijelo bila vrlo teka.
Mogao bi otii do njih, sjesti s njima, kaem mu, glavom pokazujem izbjeglice
Uenih.
Ne poznajem ih. Slegne ramenim. Bio sam tamo samo mjesec dana, sjea se?
Uriah baci svoj pladanj na stol, namrgoen. Nauo sam nekoga kako pria o Ericovu
ispitivanju u redu za hranu. ini se kako nije znao gotovo nita o tome to Jeanine planira.
to? Lynn opali vilicom o stol. Kako je to mogue?
Uriah slegne ramenima i sjedne.
Nisam iznenaen, kae Caleb.
Svi zure u njega.
to? On pocrveni. Bilo bi glupo povjeriti itavi plan jednoj osobi. Mnogo je
pametnije dati malene dijelove plana svakoj osobi koja radi s tobom. Tako, ako se dogodi
izdaja, gubitak nije toliko velik.
Aha, kae Uriah.
Lynn pokupi svoju vilicu i ponovno poinje jesti.
ula sam da Iskreni prave sladoled, kae Marlene, okree glavu i gleda prema redu u
kantini. Kao jadno je to to su nas napali, ali, hej, barem imamo deserte.
Ve mi je lake, Lynn odgovori uz sarkazam.
Vjerojatno nee biti dobar kao torta Neustraivih, tuno kae Marlene. Uzdahne, a
pramen pepeljasto-smee kose padne joj u oi.
Imali smo dobru tortu, kaem Calebu.
Mi smo imali gazirane sokove, kae on.
Ah, a jeste li imali pogled na podzemnu rijeku? kae Marlene ivahno mrdajui
obrvama. Ili prostoriju gdje ste se suoavali sa svojim najgorim nonim morama?
 BD

Ne, ree Caleb, a da vam budem iskren, to mi je nekako i odgovaralo.

Plai plai, kratko otpjeva Marlene.
Sve none more? upita Caleb sa sjajem u oima. Kako to radi? Mislim, proizvodi li
raunalo none more ili je to va mozak?
Oh, Boe. Lynn prekrije lice rukama. Sada kree.
Marlene pone opisivati simulacije, pa pustim da njezin glas, kao i Calebov, prijee
preko mene dok dovravam s jelom. I tada, unato amoru stotine razgovora oko mene i
lupanju vilica, prislonim glavu na stol i potonem u san.
 BD

17. Poglavlje

TIHO!
Jack Kang podie svoje ruke, a rulja se smiruje. To je dar. Stojim meu ruljom
Neustraivih koji su kasno stigli u prostoriju kada vie nije bilo mjesta. Krajikom oka
uhvatim bljesak munja. Sada nije najbolje vrijeme za boravak u prostoriji koja ima rupe
umjesto prozora, no to je najvea prostorija koju imaju.
Znam da su mnogi od vas zbunjeni zbog onoga to se dogodilo juer, kae Jack.
uo sam mnogo izvjetaja iz mnogo perspektiva, a stekao sam i dojam za ono to je
oito, kao i ono to zahtijeva jo istraivanja.
Skupim svoju mokru kosu iza uiju. Probudila sam se deset minuta prije vremena u koje
je sastanak trebao zapoeti, pa sam otrala pod tueve. Iako sam jo uvijek iscrpljena, sada se
osjeam prisebnije.
Ono to mi se ini da zahtijeva jo istraivanja, kae Jack, to su Razliiti.
Jack izgleda umorno ima tamne krugove ispod oiju, a kratka mu je kosa
nepoeljana i razbaruena, kao da je prkao po njoj itavu no. Unato tome to je u
prostoriji vrlo toplo, na sebi ima koulju dugakih rukava koja se zakopava na zapeima
zacijelo je bio rastresen kada se jutros odijevao.
Ako pripadate Razliitima, molimo vas da istupite tako da vas moemo uti.
Pogledam Uriaha. Ovo se doima opasno. Moja je Razliitost neto to bih. trebala
skrivati. Priznanje toga podrazumijeva se kao smrtna presuda. Ali nema smisla da to sada
skrivam oni ve znaju za mene.
Tobias prvi krene. Probija se kroz gomilu, tijelom pokuava prokriti put meu ljudima,
ljudi odstupaju, a on ide pred Jacka Kanga hodajui uspravno.
Ja takoer krenem, mucajui Oprostite ljudima koji su ispred mene. Povlae se kao
da sam upravo prijetila da u ih popljuvati otrovom. Nekoliko drugih ljudi istupi, u crno-
bijeloj boji Iskrenih, no nema ih mnogo. Jedna je od tih ljudi i djevojica iz Iskrenih kojoj sam
pomogla. Unato ozloglaenosti koju Tobias sada ima meu Neustraivima, a moja nova
titula je Ona Cura Koja Je Izbola Erica, mi ipak nismo u sreditu pozornosti. Marcus jest.
Ti, Marcuse? kae Jack kada Marcus doe do sredita prostorije i stane na vrh
simbola vage koji je naslikan na podu.
Da, kae Marcus. Razumijem da ste zabrinuti da ste svi zabrinuti. Niste ni uli za
Razliite do prije tjedan dana, a sada svi znate da su oni imuni na neto emu ste svi podloni,
a to je zastraujue. No uvjeravam vas, nema niega ega biste se trebali plaiti, to se nas
tie.
Dok govori, glava mu se sputa i on podie obrve, lice mu poprima suutan izraz, a ja
poinjem shvaati zato ga neki ljudi vole. Daje vam osjeaj kao da e, ako sve poloite u
njegove ruke, on sve to i rijeiti.
ini se jasnim, kae Jack, da su nas napali kako bi Ueni pronali Razliite. Zna li
zbog ega?
Ne, ne znam, kae Marcus. Moda im je namjera bila samo identificirati nas. To se
ini kao korisna informacija ako namjeravaju ponovno koristiti simulacije.
 BD

To im nije bila namjera. Rijei mi izlaze iz usta prije nego to ih odluim izgovoriti.
Glas mi zvui povieno i slabano naspram Marcusova i Jackova, ali sada je prekasno. Cilj
im je bio ubiti nas. Ubijaju nas jo prije nego to je sve ovo zapoelo.
Jackove obrve priblie se jedna drugoj. ujem stotine sitnih zvukova, kapi kie koje
lupaju po krovu. Soba se zamrai, kao pod teretom onoga to sam sada rekla.
Draga moja, to zvui kao teorija zavjere, kae Jack. Zbog ega bi vas Ueni eljeli
ubiti?
Moja je majka rekla da su se ljudi bojali Razliitih jer nas se ne moe kontrolirati. To je
moda tono, no strah od nedostatka kontrole nije dovoljno vrst razlog za to da Jack Kang
povjeruje da nas Ueni ele mrtve. Srce mi tue, shvaam da ne mogu odgovoriti na pitanje
koje mi je Jack Kang postavio.
Ja... Ponem. Tobias me prekine.
Oito ne znamo, kae on, no bilo je gotovo desetak tajanstvenih smrti koje su
zabiljeene kod Neustraivih u proteklih est godina, a postoji veza izmeu tih ljudi i
nepravilnosti na testiranju i na simulacijama za vrijeme inicijacije.
Munja bljesne, osvijetli itavu prostoriju. Jack zavrti glavom. To jest intrigantno, ali ta
veza ne predstavlja dokaz.
Voa Neustraivih ustrijelio je dijete Iskrenih u glavu, dreknem. Jeste li dobili taj
izvjetaj? Je li vam se inio vrijedan istraivanja?
Jesam, kae on. Hladnokrvno ubiti dijete straan je zloin koji ne moe proi
nekanjeno. Na svu sreu, imamo poinitelja u pritvoru i moi emo mu suditi. Ipak, moramo
imati na umu da vojnici Neustraivih nisu pokazali namjere da naude veini jer bi nas tada
ubili dok smo bili u nesvijesti.
Posvuda oko sebe ujem ljutiti amor.
Njihova mirna invazija daje naslutiti da je moda mogue ispregovarati mirovni
sporazum s Uenima i izdajnicima Neustraivih, nastavi on. Stoga u dogovoriti sastanak s
Jeanine Matthews kako bi se ta mogunost raspravila to je prije mogue.
Njihova invazija nije bila mirna, kaem ja. Vidim Tobiasov rub usana, smijei se.
Duboko udahnem, nastavljam. Samo zato to vas sve nisu ustrijelili u glavu na licu mjesta,
ne znai da su imali neke asne namjere. to mislite zbog ega su doli ovamo? Samo da bi
projurili kroz vae hodnike, nokautirali vas, a zatim otili?
Pretpostavljam da su doli po ljude poput vas, kae Jack. Bez obzira na to to sam
zabrinut za vau sigurnost, mislim da ih ne moemo napasti samo zato to su htjeli ubiti djeli
vlastite populacije.
To da budete ubijeni i nije najgore to vam mogu uiniti, kaem. Kontrolirati vas je
jo gore.
Jackove se usne iskrive, ovo ga zabavlja. Zabavlja. Oh? A kako to planiraju?
Pogodili su vas iglama, kae Tobias. Iglama koje su bile napunjene simulacijskim
odailjaima. Simulacija vas kontrolira. Eto, tako.
Znamo kako simulacije rade, kae Jack. Odailja nije trajni implant. Da su nas
namjeravali kontrolirati, to bi uinili istog asa.
Ali ponem govoriti.
On me prekine. Beatrice, znam da si bila pod velikim stresom, kae tiho pa dodaje,
znam i da si uinila veliku uslugu svojoj frakciji i Nijekanju. Ali mislim da je to traumatino
iskustvo moda ugrozilo tvoju mogunost sagledavanja stvari potpuno objektivno. Ne mogu
pokrenuti napad temeljen na nagaanjima djevojice.
 BD

Stojim mirna kao kip, ne vjerujem da moe biti tako glup. Lice mi se ari. Djevojica,
tako me nazvao. Djevojica koja je pod tolikim stresom da je postala paranoina. To nisam ja,
no sada, to je ono to Iskreni misle da jesam.
Ti ne donosi odluke za nas, Kang, kae Tobias.
Posvuda oko mene Neustraivi izvikuju svoje slaganje. Netko drugi povie: Ti nisi
voa nae frakcije!
Jack saeka da se njihovi povici utiaju, zatim dodaje: To je istina. Ako tako elite,
moete slobodno sami napasti sjedite Uenih. Ali to ete morati uiniti bez nae podrke, a
podsjeam vas, malobrojni ste i nepripremljeni.
U pravu je. Ne moemo napasti Neustraive izdajice i Uene bez pojaanja Iskrenih.
Kada bismo pokuali tako neto, bilo bi to krvoprolie. Jack Kang ima svu mo. I sada svi to
znamo.
Tako sam i mislio, kae uobraeno. U redu onda. Javit u se Jeanine Matthews da
vidimo moemo li pregovorima doi do mira. Ima li prigovora?
Ne moemo napasti bez Iskrenih, pomislim, osim ako na svojoj strani nemamo ljude bez
frakcije.
 BD

18. Poglavlje

TOGA SE POPODNEVA pridruim skupini Iskrenih i Neustraivih u ienju razbijenih

prozora u predvorju. Usredotoim se na zamah metle, motrim prainu koja se skuplja izmeu
krhotina stakla. Moji miii prisjeaju se kretanja prije svih drugih dijelova mene, no kad
pogledam dolje, umjesto crnog mramora vidim obine bijele ploice i dno svijetlosivog zida;
vidim pramenove plave kose koje mi je majka iala i zrcalo skriveno na sigurnom, iza zidne
pregrade.
Tijelo mi najednom slabi, oslanjam se na drku metle kako bih se uspravila.
Ruka mi dotakne rame, trznem se na dodir. Ipak, to je samo djevojica iz Iskrenih
dijete. Pogleda u mene svojim velikim oima.
Jesi li dobro? upita ona visokim i nerazgovijetnim glasom.
Dobro sam, odvratim. Suvie otro. Brzo ublaim odgovor. Samo sam umorna.
Hvala ti.
Mislim da lae, kae ona.
Primijetim flaster koji viri s kraja njezina rukava koji vjerojatno pokriva mjesto gdje ju
je ubola igla. Od same mi je pomisli na ovu malenu djevojicu pod simulacijom muno. Ne
mogu je ak ni pogledati. Odvratim pogled.
I ugledam njih: vani izdajnik Neustraivih pridrava enu kojoj krvari noga. Vidim sive
vlasi u kosi te ene, kraj kukastog nosa tog mukarca, te plavu vrpcu Neustraivih izdajica na
njihovim rukama, prepoznajem ih oboje. To su Tori i Zeke.
Tori pokuava hodati, no jednu nogu vue za sobom, ne moe hodati. Vlana i tamna
mrlja prekriva joj veinu bedra.
Iskreni prestaju s ienjem i zure u njih. Neustraivi uvari koji stoje pored dizala, ure
prema ulazu s uperenim pitoljima. Iskreni s metlama sklanjaju im se s puta, no ostaju tamo
gdje sam ja, a kroz mene tee vruina dok promatram Zekea i Tori kako se pribliavaju.
Jesu li uope naoruani? netko upita.
Tori i Zeke stiu do onoga to su neko bila vrata, Zeke die jednu ruku u zrak kada vidi
Neustraive s uperenim pitoljima. Drugu ruku i dalje dri oko Torina struka.
Treba lijeniku pomo, kae Zeke. Hitno.
Zato bismo izdajici pruili lijeniku pomo? ovjek iz Neustraivih, s tankom
plavom kosom i dvaput probuenom usnicom, upita gledajui niz cijev svog pitolja. Plava
mu je mrlja na podlaktici. Tori jaue, ja se provuem izmeu dva Neustraiva da doem do
nje. Stavlja svoju ruku, koja je ljepljiva od krvi, u moju ruku. Zeke izdahne i spusti je na tlo.
Tris, kae ona omamljenim glasom.
Bolje se makni, djevojko, kae Neustraivi plavi kose.
Ne, kaem. Spusti pitolj.
Lijepo sam ti rekao da su Razliiti ludi, jedan od Neustraivih priapne eni koja stoji
pokraj njega.
Ba me briga ako je odnesete gore i zaveete za krevet tako da ne moe pucati! kae
Zeke mrtei se. Samo nemojte dopustiti da iskrvari u predvorju sjedita Iskrenih!
Napokon, nekoliko Neustraivih prilazi blie i podiu Tori.
Kamo da je... Odnesemo? jedan od njih pita.
 BD

Pronaite Helenu, kae Zeke. Medicinsku sestru Neustraivih.

Ljudi kimnu i odnesu je prema dizalu. Pogled mi se susretne sa Zekeovim.
to se dogodilo? upitam.
Neustraivi izdajice shvatili su da smo im uzimali informacije, kae on.
Tori je pokuala pobjei, no pogodili su je dok je bjeala. Ja sam joj pomogao da doe
ovamo.
To je lijepa pria, kae plavokosi Neustraivi. eli je ponovno ispriati pod
serumom istine?
Zeke slegne ramenima. U redu. Dramatino stavi ruke pred njega. Vodite me, kada
to ba tako elite.
Tada ugleda neto iza mog ramena i pone hodati. Okrenem se i vidim Uriaha kako
istrava iz dizala. Smije se.
uo sam neto o tome da si prljavi izdajnik, kae Uriah.
Aha, kako god, kae Zeke.
Sudare se u zagrljaju koji mi izgleda gotovo bolan, tapaju se po leima, smiju se
zajedno, isprepletenih ruku.

***

Ne mogu vjerovati da nam nisi rekao, kae Lynn vrtei glavom. Ona sjedi preko puta mene,
s druge strane stola, prekrienih ruku s jednom podignutom nogom.
Ma daj, nemoj se pjeniti, kae Zeke. Nisam smio rei ak ni Shauni ni Uriahu.
Nema ba smisla biti pijun, ako svi znaju da to jesi.
Sjedimo u prostoriji koja se zove Okupljalite, koja se nalazi u sjeditu Iskrenih, a
Neustraivi se trude ime te prostorije izgovarati podrugljivo kad god mogu. Prostrana je i
otvorena, s crno-bijelim tkaninama koje vise na svakome zidu, a u sreditu prostorije nalazi se
kruni podij. Veliki okrugli stolovi okruuju podij. Lynn mi je rekla da se ovdje odravaju
rasprave jednom mjeseno, a ovdje se slui i misa jednom tjedno. No ak i kada nema
dogaanja, prostorija je obino puna.
Zekea su Iskreni oslobodili nakon otprilike sat vremena, nakon kratkog ispitivanja na
osamnaestom katu. To nije bio tako mraan dogaaj poput Tobiasova ili mojeg ispitivanja,
djelomice zbog toga to nije bilo sumnjivih snimki koje optuuju Zekea, a djelomice zbog
toga to je Zeke duhovit ak i pod serumom istine. Moda jo i vie nego obino. Bilo kako
bilo, doli smo u Okupljalite na prigodni Hej, pa ti nisi prljavi izdajnik! tulum, kao to je
to Uriah rekao.
Da, ali vrijeali smo te jo od simulacije napada, kae Lynn. A sada se osjeam
zbog toga kao kreten.
Zeke zagrli Shaunu. Ti i jesi kreten, Lynn. To je dio tvog arma.
Lynn baci plastinu au na njega, koju on odbije. Voda prica preko stola, pogodi ga u
oko.
Znai, kako sam ve rekao, kae Zeke trljajui oko, uglavnom sam radio na tome da
izbjeglice iz Uenih prebacim na sigurno. Zato je velika skupina njih ovdje, a malena grupa u
sjeditu Dobrohotnih. Ali Tori... Nemam pojma to je ona radila. Stalno je odlazila, ponekad
je satima nije bilo, a kad god bih je vidio, inilo se kao da e eksplodirati. Nije udo da su nas
zbog nje i prokuili.
 BD

Kako si ti dobio taj posao? kae Lynn. Nisi tako poseban.

To je bilo vie zbog toga gdje sam se naao nakon simulacije napada. Tono usred
hrpe Neustraivih izdajnika. Odluio sam pokuati, kae on. Dodue, nisam siguran za
Tori.
Ona je transfer iz Uenih, kaem.
Ono to ne kaem, jer sam sigurna da ne bih eljela da svi znaju, jest da je razlog Torina
ponaanja u sjeditu Uenih bila injenica to su joj ubili brata jer je bio Razliit.
Jednom mi je rekla da je ekala priliku za osvetu.
Oh, kae Zeke. Kako to zna?
Pa, zna, svi mi transferi iz drugih frakcija imamo tajni klub, kaem naslanjajui se
na stolicu. Sastajemo se svakog treeg etvrtka.
Zeke frkne.
Gdje je Four? kae Uriah gledajui na sat. Da ponemo bez njega?
Ne moemo, kae Zeke. On donosi One Informacije.
Uriah kimne kao da to neto znai. Onda napravi stanku i pita: Koje to ono
informacije?
Informacije o mirovnom sastanku Kanga i Jeanine, kae Zeke.
Oito.
Na drugoj strani sobe vidim Christinu kako sjedi za stolom sa svojom sestrom. Obje
itaju neto.
itavo mi tijelo postaje napeto. Cara, Willova starija sestra, prelazi preko prostorije, ide
prema Christininu stolu. Spustim glavu.
to je? kae Uriah gledajui preko ramena. Htjela bih ga udariti.
Prekini! kaem. Moe li biti jo vie oit? Nagnem se naprijed, stavljam ruke na
stol. Willova sestra je tamo.
Da. Priao sam s njom o bijegu od Uenih dok sam bio tamo, kae Zeke.
Rekla je da je vidjela enu iz Nijekanja kako je poginula dok je bila na zadatku koji joj
je dala Jeanine, i rekla je da to jednostavno vie ne moe podnositi.
Kako znamo da ona nije pijun Uenih? kae Lynn.
Lynn, ona je spasila pola nae frakcije od ovoga, kae Marlene pokazujui na flaster
koji joj je bio na ruci na mjestu gdje su je pogodili Neustraivi izdajnici. Dobro, polovinu
polovice nae frakcije.
U nekim se krugovima to kae i etvrtina, Mar, kae Lynn.
Uostalom, koga briga i da jest izdajica? kae Zeke. Ne planiramo nita o emu bi ih
ona mogla izvijestiti. A svakako je ne bismo ukljuili u neto takvo i da planiramo.
Puno informacija ona moe pokupiti ovdje, kae Lynn. Recimo, koliko nas je
pogoeno iglama i podobno za simulaciju, a koliko ne.
Nisi je vidjela kad mi je govorila zato je otila, kae Zeke. Vjerujem joj.
Cara i Christina ustaju se, naputaju prostoriju.
Odmah se vraam, kaem. Moram na zahod.
Priekam dok Cara i Christina ne prou kroz vrata, a tada napola hodam, napola trim u
tom smjeru. Polako otvorim jedna vrata, tako da ne pravim buku, a zatim ih polagano
zatvorim za sobom. Nalazim se u zamagljenom hodniku koji smrdi na smee ovdje je
zacijelo odvod za smee sjedita Iskrenih.
 BD

ujem dva enska glasa iza ugla, uljam se prema kraju hodnika kako bih bolje ula.
...ne mogu podnijeti to da je ona ovdje, jedna od njih govori kroz suze. Christina. Ne
mogu prestati zamiljati ono to je... Ono to je uinila... Ne razumijem kako je to mogla
uiniti!
Na zvuk Christininih jecaja pomislim da u se slomiti.
Cara polako odgovara.
Pa, ja je razumijem, kae ona.
to? upita Christina drhtavim glasom.
Mora razumjeti, nas obuavaju da gledamo stvari najloginije to je mogue, kae
Cara.
Nemoj misliti da sam bezosjeajna. Ali ta je djevojka tada bila izvan sebe od straha,
svakako nije bila sposobna procijeniti situaciju u kakvoj se nala tada, ako je to uope ikad i
mogla.
Oi mi se otvore. Ma koja je to Po kratkom je postupku izvrijeam u glavi prije nego
to nastavim sluati.
A zbog simulacije ga nije mogla urazumiti tako da, kada je on postao prijetnja, ona je
reagirala kako je i obuena, kao Neustraiva.
to bi to trebalo znaiti? ogoreno upita Christina. Znai da to sve trebam zaboraviti
samo zato to to ima savrenog smisla?
Naravno da ne, kae Cara. Glas joj malo podrhtava, samo malo, zatim ponovi to to
je rekla, ovaj puta tiho. Naravno da ne.
Proisti grlo. Ali mora biti blizu nje, a ja ti to elim olakati. Ne mora joj oprostiti.
Zapravo, nisam sigurna zato si se uope druila s njom, uvijek mi se inila malo aava.
Napeta sam, ekam da Christina potvrdi njezinu izjavu, no na moje iznenaenje i
olakanje ona to ne potvrdi.
Cara nastavi. Bilo kako bilo. Ne mora joj oprostiti, no treba pokuati shvatiti da to
to je uinila nije bilo iz zle namjere nego iz panike. Na taj je nain moe gledati bez da je
poeli udariti u njezin veoma dugaak nos. Rukom automatski dotaknem svoj nos. Christina
se malo nasmije, a taj smijeh osjeam kao udarac u trbuh. Odmaknem se i vratim se kroz vrata
do Okupljalita.
Ono to je Cara rekla bilo je nepristojno a komentar o mom nosu bio je udarac ispod
pojasa zahvalna sam zbog onog to je rekla.

***

Tobias izae iz vrata skrivenih iza bijele tkanine. ivano mie tkaninu sa sebe prije nego to
nam prie i sjedne za na stol u Okupljalitu.
Kang e se sastati s predstavnikom Jeanine Matthews u sedam sati ujutro, kae on.
Predstavnikom? kae Zeke. Ona se nee osobno pojaviti?
Da, pojavit e se na otvorenom gdje je slobodno moe naciljati itava gomila gnjevnih
ljudi koji furaju pitolje? Uriah se lagano naceri. Volio bih da to pokua. Ne, stvarno, volio
bih to.
Vodi li Kang, Briljantni Voa, sa sobom barem nekoliko Neustraivih u pratnji? upita
Lynn.
 BD

Da, kae Tobias. Neki od starijih lanova dobrovoljno su se javili. Bud je rekao da
e pozorno sluati ono o emu budu priali i da e nas izvijestiti.
Pogledam ga i namrtim se. Kako zna sve te informacije? I zato se sada, nakon to je
dvije godine pod svaku cijenu izbjegavao da postane voa Neustraivih, odjednom upravo
tako ponaa?
Pretpostavljam da pravo pitanje glasi, kae Zeke drei preklopljene ruke na stolu,
da ste vi voa Uenih, to biste vi rekli na tom sastanku?
Svi pogledaju u mene. Oekuju neto.
to je? kaem ja.
Ti si Razliita, kae Zeke.
I Tobias je.
Da, ali on nema sklonost frakciji Uenih.
A kako zna da ja imam?
Zeke pomjeri svoje rame. ini se vjerojatno. Ne ini li se to vjerojatno?
Uriah i Lynn kimnu glavama. Tobiasova se usta pomaknu, kao da se eli nasmijeiti, no
ako je to i namjeravao, odustane od toga. Osjeam se kao da mi netko upravo bacio kamen u
eludac.
Svi imate funkcionalne mozgove, zadnji put kad sam provjerila, kaem. I vi moete
razmiljati kao Ueni.
Ali mi nemamo specijalni mozak Razliitih! kae Marlene. Vrhovima prstiju dodirne
mi skalp i njeno ga stisne. Hajde, napravi tu magiju s mozgom.
Ne postoji magija Razliitih, Mar, kae Lynn.
A i kada bi postojala, ne bismo se trebali njome sluiti, kae Shauna. To je prvi put da
je progovorila otkako je sjela s nama za stol. Ni ne gleda me dok to govori, samo mrko gleda
svoju mlau sestru.
Shauna Zeke kae.
Nemoj ti meni Shauna! kae ona mrtei se sada prema njemu. Ne misli li da netko
tko ima sklonosti prema vie frakcija moda ne moe biti ba potpuno odan? Ako joj se na
testu pokazala sklonost za Uenu frakciju, kako moemo biti sigurni da ona ne radi za
Uene?
Ne budi smijena, tiho kae Tobias.
Ne zvui mi to smijeno. Rukom udari o stol. Ja znam da pripadam u Neustraive jer
sve to sam uinila na testu upravo je to i pokazalo. Zbog toga sam odana svojoj frakciji jer
nema drugog mjesta gdje bih uope i mogla biti. Ali ona? I ti? Zavrti glavom. Nemam ja
pojma kome ste vi zapravo odani. I neu se pretvarati kao da je sve u redu.
Ustaje se, a kada je Zeke pokua zaustaviti ona ga odmakne od sebe i odmarira prema
izlaznim vratima. Gledam kako se vrata iza nje zatvaraju, promatram kako se crna tkanina
koja visi iznad vrata prestaje mrekati i gibati.
Osjeam se potreseno, kao da bih mogla vritati, ali Shauna je otila, pa sad nemam na
koga vritati.
To nije magija, zajapureno kaem. Samo se trebamo zapitati koji je najloginiji
mogui odgovor na odreenu situaciju.
Doekaju me zbunjeni pogledi.
Ozbiljno, kaem. Da sam u toj situaciji, da zurim u skupinu Neustraivih uvara i
Jacka Kanga, vjerojatno ne bih posegnula za nasiljem, zar ne?
 BD

Pa, mogla bi, da i ti ima svoje Neustraive uvare. I sve to treba je jedan metak
bum, on je mrtav, a Uenima to super, kae Zeke.
Koga god poalju u pregovore s Jackom Kangom, to vjerojatno nee biti neki obini
klinac iz Uenih, ve e sigurno to biti netko vaan, kaem. Bilo bi glupo pucati na Jacka
Kanga i riskirati gubitak osobe koju poalju kao predstavnika Jeanine.
Vidi? Upravo zato treba analizirati situaciju, kae Zeke. Da sam na njezinu
mjestu, ubio bih ga; to je vrijedno rizika.
Pritisnem se izmeu oiju. Ve me boli glava. Dobro.
Pokuam se staviti u poziciju Jeanine Matthews. Ve znam da neu pregovarati s
Jackom Kangom. Zato bi to uope morala? Ne moe joj nita ponuditi. Iskoristit e situaciju
u svoju korist.
Mislim, kaem im, da e ga Jeanine Matthews izmanipulirati. I da e on uiniti sve
da zatiti svoju frakciju, ak i ako to znai da e morati rtvovati Razliite. Na trenutak
stanem, sjeam se kako nam je mahao nad glavom utjecajem svoje frakcije na sastanku.
Ili rtvovati Neustraive. Zato moramo uti to e rei na tom sastanku.
Uriah i Zeke razmijene poglede. Lynn se nasmijei, no to se ne ini kao njezin
uobiajeni smijeak. Ne proiruje se do njezinih oiju koje se sada doimaju kao da su od zlata,
s hladnoom u sebi.
Znai, idemo prislukivati, kae ona.
 BD

19. Poglavlje

POGLEDAM NA SAT. Sedam je sati naveer. Dvanaest sati do trenutka kada emo moi uti
to e to Jeanine rei Jacku Kangu. Pogledala sam na sat barem desetak puta u proteklih sat
vremena, kao da e vrijeme zbog toga bre proi. elim uiniti neto bilo to osim sjediti u
kantini s Lynn, Tobiasom i Lauren, vilicom bockati veeru i kriomice pogledavati Christinu
koja sjedi sa svojom obitelji iz Iskrenih za jednim od drugih stolova.
Pitam se hoemo li se moi vratiti na stare naine nakon to se sve ovo zavri, kae
Lauren.
Ona i Tobias razgovaraju o metodama treninga iniciranih Neustraivih ve barem pet
minuta. To je vjerojatno jedina zajednika tema koju imaju.
Ako uope bude ostala bilo koja frakcija nakon to se sve ovo zavri, kae Lynn
gomilajui svoj pire-krumpir na pecivo.
Nemoj mi rei da e pojesti sendvi s pire-krumpirom, kaem joj.
Pa to i da hou?
Skupina Neustraivih proe pored naega stola, sjednu za stol pokraj naega. Stariji su
od Tobiasa, ali ne mnogo. Jedna od djevojaka ima kosu obojenu u pet boja, a ruke su joj
toliko prekrivene tetovaama da ne mogu razaznati ni djeli gole koe. Jedan od mladia u
prolazu se nagne prema Tobiasu i proape mu: Kukavico, a zatim nastavi dalje. Nekoliko
drugih u prolazu naprave isto, proapu mu istu rije, a zatim nastave dalje. On se ukipi,
drei no na kruhu, s malo maslaca koji je trebao nanijeti, te samo zuri u stol.
Ja ekam, napeta, ekam da eksplodira.
Koji idioti, kae Lauren. Kao i Iskreni koji su te natjerali da istrese svoju ivotnu
priu pred svima... Oni su isto budale.
Tobias ne odgovara. Stavlja no i komad kruha na stol, a zatim se ustaje. Oi mu se
usredotoe na neto s druge strane prostorije.
Ovo mora prestati, kae mehanikim glasom, a potom se zaputi prema drugoj strani
prostorije, prije nego to ja vidim prema emu se uputio. Ovo nee dobro zavriti.
Provue se izmeu stolova i ljudi poput tekuine, a ja posrem za njim, ispriavajui se
ljudima koje odgurajem putem.
A tada ugledam prema kome se Tobias zaputio. Prema Marcusu. Sjedi s nekoliko
starijih lanova Iskrenih.
Tobias doe do njega i zgrabi ga za iju, izbaci ga sa stolice. Marcus otvori usta kako bi
neto rekao, to mu je pogreka, jer ga Tobias estoko odalami po zubima. Netko vikne, no
nitko ne priskoi Marcusu u pomo. Ipak se nalazimo u prostoriji punoj Neustraivih.
Tobias gurne Marcusa prema sredini prostorije gdje se nalazi prazan prostor izmeu
stolova, a na tlu je simbol Iskrenih. Marcus posre na simbolu, ruka mu prekriva lice tako da
ne vidim tetu koju mu je Tobias napravio.
Tobias gurne Marcusa na tlo i stopalom mu pritisne grkljan. Marcus udara po
Tobiasovoj nozi, krv mu se cijedi iz usta, no ak i da je na vrhuncu snage nikad ne bi bio jak
kao Tobias. Tobias otkopava svoj remen i izvlai ga iz pasica.
Podie stopalo s Marcusova grla, potee pojas kao bi.
Ovo je za tvoje dobro, kae on.
 BD

Sjeam se, to je Marcus u svojim mnogim pojavama uvijek inio Tobiasu u krajoliku
straha.
Pojas poleti kroz zrak i pogodi Marcusau ruku. Marcusovo lice pocrveni, pokriva glavu
dok sljedei udarac pada, ovaj ga zahvati po leima. Posvuda oko mene je smijeh, dolazi sa
stolova gdje sjede Neustraivi, ali ja se ne smijem. Nikad se ne bih mogla smijati tome.
Napokon doem k sebi. Potrim naprijed i zgrabim Tobiasovo rame.
Dosta! kaem. Tobiase, prekini s ovim odmah!
Oekujem da e mu pogled biti divlji, no kada me pogleda, ne vidim taj pogled. Lice
mu nije zaareno i dah mu je ujednaen. Ovo nije neto to je uinio u afektu. Ovo je bilo
proraunato.
Ispusti svoj pojas i posegne u dep. Iz depa izvadi srebrni lanac s na koji je objeen
prsten. Marcus lei na boku, bori se za zrak. Tobias baci prsten na tlo, odmah pored lica svog
oca. Prsten je napravljen od obinog, neuglednog metala, to je vjenani prsten frakcije
Nijekanja.
Moja te majka pozdravlja, kae Tobias.
Tobias odlazi, treba mi nekoliko trenutaka da ponovno mogu disati. Kada to uspijem,
ostavljam Marcusa koji se gri na podu i potrim za Tobiasom. Na hodniku ga napokon
sustignem.
to je to bilo? upitam ga odrjeito.
Tobias na dizalu pritisne gumb za dolje, ne gleda u mene.
To je bilo nuno, kae on.
Nuno zbog ega? kaem.
to, sada njega ali? kae Tobias, okree se prema meni gledajui me mrko.
Zna li koliko je to puta on meni uinio? to misli kako sam nauio te pokrete?
Osjeam se krhko, kao da bih se mogla slomiti. To se doista inilo uvjebanim., kao da
je Tobias u glavi uvjebao sve te pokrete, vjebao te rijei pred zrcalom. Znao je sve to
napamet; ovoga je puta samo igrao drugu ulogu.
Ne, tiho odgovorim. Ne, njega uope ne alim.
Onda u emu je problem, Tris? Glas mu je grub; to bi mogla biti stvar koja me
polagano lomi. Nije te bilo briga u vezi onoga to sam uinio ili rekao u proteklih tjedan
dana, zato je ovo drukije?
Gotovo da ga se bojim. Ne znam to bih rekla ili uinila kad vidim taj njegov divlji dio,
a sada je taj dio prisutan, prisutan ispod povrine onoga to ini, ba kao i onaj okrutni dio
mene. Oboje imamo rat u sebi. Ponekad nas to dri na ivotu. Ponekad se ini da bi nas to
moglo unititi.
Nije nita, kaem.
ujem pitavi zvuk, dizalo je stiglo. On ulazi i pritie gumb za zatvaranje vrata, tako
da se ona zatvore izmeu nas. Zurim u uglaani metal i pokuavam promisliti o proteklih
deset minuta. Ovo mora prestati, to je bio rekao. Ovo je znailo izrugivanje koje je bilo
rezultat ispitivanja gdje je priznao da se pridruio Neustraivima da bi pobjegao od svog oca.
A tada je pretukao Marcusa javno, tako da svi Neustraivi to vide.
Zato? Kako bi spasio ponos? Ne, nemogue. To je imalo neku drugu svrhu.

***
 BD

Dok se vraam u kantinu, vidim ovjeka iz Iskrenih kako vodi Marcusa prema zahodu.
Marcus hoda polako, no nije pogrbljen, pa zakljuim da mu Tobias nije nanio ozbiljnu tetu.
Gledam vrata kako se zatvaraju iza njega.
Nisam zaboravila ono to sam ula dok smo bili u sjeditu Dobrohotnih, o
informacijama za koje je moj otac riskirao ivot. Navodno je riskirao ivot, podsjetim se. Nije
mudro vjerovati Marcusu. A i obeala sam samoj sebi da ga vie neu ispitivati o ovome.
Tratim vrijeme pred zahodom, dok ovjek iz Iskrenih ne izae, a tada uem prije nego
to se vrata do kraja zatvore. Marcus sjedi na podu, pored umivaonika, dri runik pritisnut na
ustima. Ne izgleda da mu je previe drago to me vidi.
to je, dola si se naslaivati? kae on. Gubi se van.
Nisam, kaem.
Zato sam zapravo ovdje?
Gleda me, oekuje odgovor. Pa onda?
Mislila sam da te treba podsjetiti, kaem. to god eli uzeti Jeanine, to nee moi
sam, a to nee moi ni uz pomo Nijekanja.
Mislio sam da smo proli ovo. Runik mu priguuje glas. To da ti moe pomoi

Ne znam odakle ti iluzija da sam beskorisna, ali to je upravo to iluzija, otresem se

na njega.
I ne zanima me to ima rei o tome. Sve to elim rei je da kad se otrijezni i pone
oajavati, zna kome da se obrati.
Izaem iz zahoda taman kada se ovjek iz Iskrenih vrati s vreicom leda.
 BD

20. Poglavlje

STOJIM ISPRED umivaonika u enskom zahodu, na novoproglaenom katu Neustraivih, s

pitoljem koji mi se nalazi u ruci. Lynn mi ga je tamo stavila prije nekoliko minuta; izgledala
je zbunjeno s obzirom na to da ga nisam jednostavno prihvatila i stavila u futrolu ili ga
zataknula u hlae. Ostala sam tamo stajati, otila u zahod i ovdje poela paniariti.
Ne budi glupa. Ne mogu obaviti to to sam nakanila bez pitolja. To bi bilo ludilo.
Znai, morat u rijeiti ovaj problem koji me muio u sljedeih nekoliko minuta. Malim
prstom najprije obavijem drak pitolja, zatim prstenjakom, a potom preostalim prstima.
Osjetim poznatu teinu. Kaiprst mi klizne, obavija okida. Izdahnem.
Poinjem ga dizati lijevom rukom, u zraku mi se lijeva ruka susretne s desnom kako bi
pridrala pitolj. Drim pitolj ispred tijela, ruke su mi ispruene, ba kao to me Four uio
kada sam ga znala samo pod tim imenom. Upotrijebila sam pitolj kako bih obranila svog oca
i brata od Neustraivih koji su bili pod simulacijom. Upotrijebila sam ga da zaustavim Erica
kada je elio Tobiasu pucati u glavu. Sama po sebi to nije zla naprava. To je samo alat.
Vidim traak pokreta u zrcalu i prije nego to stignem samu sebe zaustaviti, poinjem
zuriti u svoj odraz. Ovako sam njemu izgledala, pomislim. Ovako sam izgledala kada sam ga
ustrijelila. Zavijajui kao ranjena ivotinja, pustim da mi pitolj ispadne iz ruku i poloim
ruke na svoj trbuh. elim plakati jer znam da e mi od toga biti bolje, no ne mogu natjerati
suze da dou. Samo uim tako u zahodu, zurim u bijele ploice. Ne mogu to. Ne mogu
ponijeti pitolj sa sobom.
Ne bih ak trebala ni ii; svejedno u ii.
Tris? Netko pokuca. Ustanem se i spustim rake u miran stav dok se vrata otvaraju za
nekoliko centimetara. Tobias ue u zahod.
Zeke i Uriah rekli su mi da e ii prislukivati Jacka, kae on.
Oh.
Hoe li?
Zato bih ti trebala rei? Ti meni ne govori o svojim planovima.
Njegove se ravne obrve uskomeaju. O emu to govori?
Govorim o prebijanju Marcusa bez oiglednog razloga pred svim Neustraivima.
Pribliim mu se. Ali to je bilo s razlogom, zar ne? Nije slino tebi da gubi kontrolu, nije da
te neim izazvao, tako da mora postojati razlog!
Morao sam dokazati Neustraivima da nisam kukavica, kae on. To je sve. Nema
nikakvog drugog razloga.
Zato bi morao ponem govoriti.
Zato bi se Tobias morao dokazivati Neustraivima? Samo kada bi elio da ga jako
cijene. Samo kada bi teio postati voa Neustraivih. Sjeam se Evelynina glasa u sjenama, u
skrovitu ljudi bez frakcije: Predlaem ti da postane vaan.
eli da se Neustraivi pridrue nefrakcijaima, zna i da je jedini nain da to postigne da
to uini sam.
Zbog ega nije osjetio potrebu povjeriti mi svoj plan, posebna je misterija. Prije nego
to ga uspijem pitati, on kae: Znai, hoe li prislukivati ili ne?
Zato je to vano?
 BD

Ponovno se izlae opasnosti bez pravog razloga, kae on. Ba kao kada si ila
napasti Uene naoruana samo... depnim noem.
Postoji razlog. I to dobar razlog. Neemo znati to se dogaa osim ako ne budemo
prislukivali, a mi moramo znati to se dogaa.
On prekrii ruke. Nije krupne grae kao neki mladii iz Neustraivih. Neke djevojke
moda bi primijetile kako mu ui stre ili kako mu je nos kukast, ali meni...
Progutam ostatak te misli. Ovdje je da bi vikao na mene. Tajio mi je stvari. to god smo
sada, ne mogu si udovoljavati mislima kako mi je privlaan. To e mi samo oteati ono to
moram uiniti. A ovoga trena to je sluati ono to Jack Kang ima za rei Uenima.
Vie se ne ia po obiajima Nijekanja, kaem. Je li to zato to eli vie nalikovati
Neustraivima?
Ne mijenjaj temu, kae on. Ve ih etvero ide prislukivati. Ti ne treba biti tamo.
Zato si toliko uporan da ostajem kod kue? Glas mi se pojaava. Ja nisam osoba
koja samo sjedi i puta druge da preuzimaju sav rizik!
Dokle god si osoba koja ne cijeni vlastiti ivot... Netko tko ne moe ni uzeti pitolj u
ruke, niti pucati iz njega... Nagne se prema meni. Treba sjesti i pustiti druge ljude da
riskiraju.
Njegov tihi glas oko mene pulsira poput drugog otkucaja srca. ujem rijei ne cijeni
vlastiti ivot ponovno i ponovno, stojim mirno kako bih suspregnula svoj bijes.
to e uiniti? kaem. Zakljuati me u kupaonicu? Jer to je jedini nain na koji me
moe sprijeiti da odem.
On dotakne svoje elo i pusti ruku da mu klizi preko lica. Nikad ga nisam vidjela tako
objeenoga lica.
Ja te ne elim zaustavljati, elim da ti zaustavi sebe samu, kae on. Ali ako e biti
nesmotrena, ne moe me sprijeiti da idem s tobom.

***

Jo je uvijek mrak, no ipak se razdanjuje kada stignemo do dvokatnog mosta s kamenim

stupovima na svakom uglu. Silazimo stubama pored jednog kamenog stupa i tiho se uljamo
po rijenom nivou. Velike lokve stajae vode sjaje dok ih obasjava svjetlo dana. Sunce se
penje; moramo se smjestiti.
Uriah i Zeke u zgradama su s obje strane mosta tako da mogu bolje vidjeti i pokrivati
nas izdaleka. Oni su bolji strijelci od Lynn ili Shaune, koja je pola s nama jer je Lynn to
traila, unato njezinu ispadu u Okupljalitu. Lynn ide prva, lea su joj pritisnuta o kamen
dok se polagano pomie niz donji izbojak stupa mosta. Ja je slijedim, pitolj mi se zabija u
kraljenicu dok se borim da zadrim ravnoteu, a Shauna i Tobias me slijede. Most na mjestu
dre etiri zakrivljene metalne strukture koje ga privruju za kameni zid, a tu je i labirint
uskih nosaa ispod nieg potpornog stupa. Lynn se uvrsti ispod jedne od metalnih struktura i
pone se brzo penjati, dri uske nosae ispod sebe dok ide prema sredini mosta. Pustim
Shaunu da ide prije mene jer se ne penjem tako dobro. Lijeva mi ruka podrhtava dok
pokuavam odrati ravnoteu na vrhu metalne strukture. Osjeam Tobiasovu hladnu ruku na
svom struku, uspravlja me.
Nisko se sagnem kako bih stala u prostor izmeu dna mosta i nosaa koji su ispod
mene. Ne stignem daleko prije nego to se moram zaustaviti, stopala su mi na jednom nosau,
a lijeva ruka na drugom, i morat u u tom poloaju ostati jo dugo vremena.
 BD

Tobias doe do mene preko jednog nosaa i stavi svoju nogu ispod mene. Dovoljno je
duga da se protegne ispod mene, sve do drugog nosaa. Izdahnem i nasmijeim mu se u znak
zahvalnosti. To je prvi puta da smo se obratili jedno drugom otkad smo otili iz Nemilosrdne
odaje. On mi uzvrati osmijeh no turobno.
Vrijeme nam prolazi, ekamo u tiini. Diem na usta i pokuavam kontrolirati drhtanje
svojih ruku i nogu. ini mi se da Shauna i Lynn komuniciraju jedna s drugom bez rijei. Obje
prave grimase koje ne znam tumaiti, a smiju se jedna drugoj i kimaju glavom kada se oko
neeg sloe. Nikad nisam razmiljala o tome kako bi bilo imati sestru. Bi li Caleb i ja imali
prisniju vezu da je on ensko?
Grad je ujutro tako tih da koraci koji idu prema mostu proizvode jeku. Zvuk dolazi iz
smjera koji je iza mene tako da znam da zvuk pripada Jacku Kangu i njegovoj Neustraivoj
pratnji. Neustraivi znaju da smo ovdje, no Jack Kang to ne zna. Ako bude gledao u tlo vie
od nekoliko trenutaka, moda nas spazi kroz metalnu mreu koja mu je ispod nogu.
Pokuavam disati to polake mogu.
Tobias pogleda na sat, a zatim isprui ruku kako bi mi pokazao koliko je sati. Tono je
sedam. Pogledam gore i provirim kroz elinu mreu koja mi je iznad glave. Stopala prolaze
iznad mene. I tada ujem njegov glas.
Zdravo, Jack, kae on. To je Max, koji je Erica postavio za vou Neustraivih prema
Jeanineinim eljama, koji je uveo kriterije okrutnosti i brutalnosti u inicijaciju Neustraivih.
Nikad nisam s njim izravno razgovarala, no jeim se od njegova glasa.
Max, kae Jack. Gdje je Jeanine? Mislio sam da e biti barem dovoljno uljudna da
se osobno pojavi.
Jeanine i ja dijelimo odgovornosti prema snagama, kae on. To znai da ja donosim
sve odluke koje se tiu vojske. Vjerujem da to ukljuuje ono to radimo danas.
Namrtim se. Prije nisam ula Maxa da mnogo govori, no ima neto s nainom na koji
govori, ritam njegovih rijei, zvuk... Neto je udno.
Dobro, kae Jack. Doao sam do
Trebao bih te obavijestiti da ovo nee biti pregovaranje, kae Max. Da bi se
pregovaralo, obje strane moraju biti na istoj poziciji, a ti, Jack, to nisi.
Kako to misli?
Mislim da ste vi jedina frakcija koje se moemo rijeiti. Iskreni nam ne daju zatitu,
odravanje ili tehnoloku inovaciju. Potroni ste nam. A niste uinili mnogo da ugodite
svojim Neustraivim gostima, kae Max, i stoga ste potpuno ranjivi i potpuno beskorisni.
Zbog toga preporuujem da uinite tono kako kaem.
Olou jedan, kae Jack kroz stisnute zube. Kako se usuuje
Neemo se sada duriti, kae Max.
Zagrizem usnicu. Trebala bih vjerovati instinktima, a instinkti mi govore da ovdje neto
nije u redu. Nijedan Neustraivi koji imalo dri do sebe ne bi upotrijebio rije duriti. Niti bi
tako mirno podnio uvredu. Govori kao netko drugi. Govori kao Jeanine. Osjeam trnce u
leima. To ima savrenog smisla. Jeanine ne bi vjerovala nikome, naroito ne nestabilnom
Neustraivom da govori u njezino ime. Najbolje rjeenje za to je ozvuiti Maxa mikrofonom.
A signal takvog unog mikrofona moe dosegnuti najvie etiristotinjak metara.
Uhvatim Tobiasov pogled i polako pomaknem ruku prema svom uhu. Tada pokaem
prema gore, prema mjestu gdje procijenim da Max stoji.
Tobias se na trenutak namrti, a zatim kimne, no nisam sigurna razumije li me.
 BD

Imam tri zahtjeva, kae Max. Prvo, da vratite vou Neustraivih kojeg trenutno
drite u zatoenitvu neozlijeenog. Drugi, da dopustite naim vojnicima pretres vaih odaja
tako da moemo odstraniti Razliite, i trei, da nam ustupite imena onih koji nisu u sebe
primili simulacijski serum.
Zato? ogoreno upita Jack. to traite? I to e vam ta imena? to namjeravate s
njima?
Svrha naeg pretresa bit e locirati i ukloniti Razliite s vaeg posjeda. to se tie
imena, to nije vaa briga.
Nije moja briga! ujem zvuk koraka iznad sebe i zurim kroz metalnu mreu. Koliko
vidim, Jack je uhvatio Maxa za ovratnik koulje.
Pusti me, kae Max. Ili u narediti svojim uvarima da pucaju.
Namrtim se. Ako Jeanine govori kroz Maxa, trebala bi ga moi vidjeti ako zna da su ga
zgrabili. Nagnem se naprijed kako bih pogledala zgrade koje se nalaze s druge strane mosta. S
moje lijeve strane, gdje je zavoj rijeke, stoji usamljena staklena zgrada. Ona je sigurno tamo.
Ponem se penjati unatrag, prema metalnoj strukturi koja podupire most, prema stubitu
koje e me odvesti prema ulici Wacker Drive. Tobias je odmah iza mene, a Shauna potapa
Lynn po ramenu. No Lynn radi neto drugo.
Bila sam previe zaokupljena razmiljanjem o Jeanine. Nisam primijetila da je Lynn
izvadila svoj pitolj i poela se penjati prema gornjoj platformi mosta. Shauna otvori usta i oi
joj se raire kada Lynn skoi gore, zgrabi rub mosta i gurne ruku preko ograde. Njezin prst
povue okida.
Max ispusti uzdah, stavlja ruku na prsa i posre unatrag. Kada makne ruku, vidim da je
tamna od krvi.
Vie se ne trudim penjati. Skoim u blato, odmah iza mene skoe Tobias, Lynn i
Shauna. Noge mi potonu duboko u mulj, a stopala mi proizvode gackave zvukove dok ih
pokuavam osloboditi. Cipele mi skliznu s nogu, no ja nastavim dok ne doem do betona.
Pitolji opale i meci ponu pljutati po blatu pored mene. Bacim se pod zid ispod mosta tako
da me ne mogu naciljati.
Tobias se takoer pritisne uz zid, pored mene, tako je blizu da mu je brada tik iznad
moje glave, osjeam njegova prsa na svojim ramenima. Pokuava me zatititi.
Mogla bih trati natrag do sjedita Iskrenih gdje sam privremeno sigurna. Ili bih mogla
pronai Jeanine u vjerojatno najranjivijem poloaju u kojem e ikada biti.
To ne mogu nazvati izborom.
Hajdemo! kaem. Trim uz stubite, ostali su odmah iza mene. Na donjoj razini
mosta nai Neustraivi pucaju na Neustraive izdajnike. Jack je na sigurnom, sagnuo se iza
naeg Neustraivog. Trim bre. Trim preko mosta i ne gledam iza sebe. Ve ujem zvuk
Tobiasovih koraka. On je jedini koji moe drati korak sa mnom.
Vidim staklenu zgradu. A tada ujem jo koraka, jo pucnjeva. Krivudam dok trim
tako da oteam Neustraivim izdajnicima gaanje. Blizu sam staklenoj zgradi. Jo samo
nekoliko metara. Stisnem zube i tjeram se jo jae. Noge su mi otupjele; jedva osjetim tlo
ispod sebe. No prije nego to doem do vrata, spazim pokrete u uliici s moje desne strane.
Naglo skrenem i slijedim pokrete. Tri lika tre niz uliicu. Jedan je plave kose. Jedan je visok.
Zadnji je Peter.
Posrem, zamalo padnem.
Peter! poviknem. On podie svoj pitolj, a iza mene Tobias podie svoj, i tako
stojimo nekoliko metara udaljeni jedni od drugih, u pat-poziciji. Iza njega plavokosa ena
 BD

vjerojatno Jeanine i visoki Neustraivi izdajica skrenu iza ugla. Iako nemam oruja i
nemam plan, elim potrati za njima, a moda i bih, da me Tobias nije uhvatio rukom za rame
i zadrao me ondje.
Izdajice, kaem Peteru. Znala sam. Znala sam.
Vrisak se prolomi zrakom. enski vrisak, prepun boli.
ini se da te tvoji prijatelji trebaju, kae Peter s malim osmijehom ili su to samo
njegovi zubi, ne vidim , dobro. Jo uvijek dri pitolj uperen. Znai, ima izbor. Moe nas
pustiti i otii pomoi njima ili moe umrijeti pokuavajui nas slijediti.
Zamalo ponem vritati. Oboje znamo to u uiniti.
Nadam se da e poginuti, kaem.
Okrenem se prema Tobiasu, koji se takoer okrene, dok ne izaemo iz uliice, a zatim
se okrenemo i ponemo trati.
 BD

21. Poglavlje

SHAUNA LEI NA tlu, licem prema dolje, krv joj prodire kroz majicu. Lynn ui pokraj nje.
Zuri. Ne ini nita. Zurim u krvavu mrlju. Metak ju je pogodio u lea. Ne mogu procijeniti
die li ili ne. Tobias poloi dva prsta na njezin vrat i kimne. Moramo se maknuti odavde,
kae on. Lynn. Pogledaj me. Ja u je nositi i to e je gadno boljeti, no to nam je jedina
opcija.
Lynn kimne. Tobias une pored Shaune i uhvati je ispod ruku. Podie je, a ona jaukne.
Prilazim mu blie, pomaem mu prebaciti njezino umrtvljeno tijelo preko ramena. U grlu me
stee, kaljem kako bih smanjila pritisak.
Tobias se polako ustaje i zajedno se vraamo prema Nemilosrdnoj odaji Lynn je
ispred nas sa svojim pitoljem, ja otraga. Hodam natrake, kako bih mogla vidjeti ono to je
iza nas, no ne vidim nikoga. Mislim da su se Neustraivi izdajnici povukli. Ali moram biti
sigurna.
Hej! netko povikne. To je Uriah, tri prema nama. Zeke im je morao pomoi da
Jacka vrate... Oh, ne. Zaustavi se. Oh, ne. Shauna?
Sada nije vrijeme, otro kae Tobias. Tri natrag do Nemilosrdne odaje, idi po
lijenika.
Uriah samo zuri.
Uriah! Idi, sada! Njegov povik odzvanja ulicom bez iega to bi ga ublailo. Uriah se
napokon okrene i otri u smjeru Nemilosrdne odaje. Udaljenost je tek malo vea od pola
kilometra, no uz Tobiasovo stenjanje, Lynnino neujednaeno disanje i spoznaju da bi Shauna
mogla iskrvariti do smrti, ini se beskonanom. Promatram miie na Tobiasovim leima
kako se napinju i oputaju sa svakim uzdahom, ne ujem nae korake; ujem samo lupanje
svoga srca. Kada napokon doemo do vrata, osjeam se kao da bih mogla povratiti,
onesvijestiti se ili poeti vritati svom snagom.
Uriah, neki proelavi pripadnik Uenih i Cara doekaju nas na ulazu. Donijeli su
prostirku za Shaunu, kako bi mogla lei. Tobias je spusti na prostirku, a lijenik odmah
zapone s poslom, ree majicu na Shauninim leima. Odvratim pogled. Ne elim vidjeti ranu
od metka. Tobias stoji ispred mene, lice mu je crveno od napora. elim da me ponovno zagrli
kao to me zagrlio nakon posljednjeg napada, ali on to ne ini pa ja znam da to ne trebam ni
poinjati.
Neu se pretvarati da znam to se dogaa s tobom, kae on. Ali ako se jo jednom
tako bezrazlono izloi pogibelji
Ne izlaem se pogibelji bez razloga. Pokuavam neto rtvovati, kao to bi to moji
roditelji uinili, kao
Ti nisi tvoji roditelji. Ti si djevojka koja ima esnaest godina
krguem zubima. Kako se usuuje
koja ne razumije da vrijednost rtve lei u njezinoj nunosti, a ne u tome da se
odbacuje vlastiti ivot! I ako to ponovno napravi, ne elim imati vie nita s tobom. Nisam
oekivala da e rei neto tako.
Daje mi ultimatum? Pokuavam smanjiti ton kako me drugi ne bi uli. On zavrti
glavom.
Ne, govorim ti injenicu. Usta su mu potpuno ravna. Ako se ponovno baci u
opasnost bez razloga, bit e samo jo jedna Neustraiva ovisnica o adrenalinu koja trai fiks,
 BD

a ja ti u tome neu pomoi. Ljuto ispljune te rijei. Ja volim onu Tris koja je Razliita, koja
donosi odluke bez obzira na odanost frakcijama, koja nije neki frakcijski stereotip. Ali Tris
koja svim silama trudi unititi samu sebe... Nju ne mogu voljeti.
elim vritati. Ne zato to sam ljuta, ve zato to se bojim da ima pravo. Ruke mi drhte i
moram uhvatiti rub svoje majice kao bih se smirila. On svojim elom dotakne moje, zatvori
oi. Vjerujem da si jo tu, kae on pribliavajui se mojim ustima. Vrati se. Njeno me
poljubi, a ja sam previe iznenaena da bih ga zaustavila. Zatim se vrati do Shaune, ja ostajem
stajati na simbolu vage Iskrenih koji je oslikan na tlu u predvorju.

***

Dugo se nismo vidjele.

Spustim se na jedan od kreveta preko puta Tori. Ona uspravno sjedi, noga joj je na hrpi
jastuka.
Istina, dugo vremena, odgovorim. Kako se osjea?
Kao da me netko upucao pitoljem. Osmijeh joj zaigra na usnama. ujem da i ti
zna taj osjeaj.
Znam. Super je, zar ne? Sve o emu mogu razmiljati jest metak u Shauninim leima.
Barem e se Tori oporaviti od svojih rana.
Jeste li otkrili togod zanimljivo na Jackovu sastanku? pita ona.
Nekoliko stvari. Zna li kako bismo mogli organizirati sastanak Neustraivih?
Tu mogu biti od pomoi. Jedna od prednosti majstora tetovaa kod Neustraivih jest
da... Poznaje svakoga.
Tono, kaem. Ne zaboravi da ima i presti bive pijunke.
Torina usta se iskrive. Gotovo sam zaboravila.
Jesi li ti otkrila togod zanimljivo? Dok si pijunirala, mislim.
Moj je zadatak bio usmjeren na Jeanine Matthews. Zuri u svoje ruke.
Kako provodi svoje vrijeme. I jo bitnije, gdje ga provodi.
Ne u svome uredu?
Nekoliko trenutaka Tori ne odgovara.
Valjda tebi mogu vjerovati, Razliita. Pogleda me krajikom oka. Ona ima svoj
privatni laboratorij na najviem katu. Zatien bolesnim mjerama osiguranja. Pokuavala sam
doi tamo gore kada su shvatili to sam zapravo.
Pokuavala si doi gore, kaem. Oi joj vie ne gledaju u moje. Ne da bi pijunirala,
pretpostavljam.
Mislila sam da bi bilo... Najuinkovitije kad Jeanine Matthews ne bi jo dugo
poivjela.
Vidim eanje u njezinu izrazu lica, isti kakav je imala kada mi je govorila o svom
bratu dok smo bili u njezinoj tattoo-radnji. Prije simulacije napada moda bih to nazvala
eanjem za pravdom, moda i osvetom, no sada mogu vidjeti daje to e za krvlju. Iako me
to plai, razumijem je.
to bi me vjerojatno trebalo jo vie plaiti.
Tori zatim kae: Pokuat u organizirati taj sastanak.
 BD

***

Neustraivi su okupljeni oko prostora izmeu kreveta na kat i vrata, koja zatvorenima dri
vrsto omotana plahta, najbolja brava koju su Neustraivi uspjeli improvizirati. Ne sumnjam
da e Jack Kang pristati na uvjete koje je Jeanine postavila. Ovdje vie nismo sigurni.
Koji su bili uvjeti? Ona sjedi na stolici izmeu nekoliko kreveta, njezina ranjena noga
stri ispruena ispred nje. Pitala je Tobiasa, no ini se da on ne obraa panju. Stoji naslonjen
na jedan od kreveta, ruke su mu prekriene, zuri u tlo. Proistim grlo. Tri uvjeta. Vratiti
Erica Uenima. Otkriti imena svih ljudi koji nisu bili pogoeni iglama proli put. Isporuiti
Razliite u sjedite Uenih.
Pogledam Marlene. Ona mi se nasmijei, pomalo tuno. Vjerojatno je zabrinuta za
Shaunu koja je jo uvijek u rukama lijenika Uenih. Lynn, Hector, njihovi roditelji i Zeke jo
uvijek su s njom.
Ne moemo ostati ovdje, kae Tori. Gdje moemo ii?
Pomislim na krv na Shauninoj majici, na dugake vonjake u sjeditu Dobrohotnih, na
vjetar koji nosi lie, koru drveta pod prstima. Nikad nisam mislila da e mi to mjesto
nedostajati. Nisam mislila tako neto.
Kratko zatvorim oi, a kada ih otvorim, ponovno sam u stvarnosti, Dobrohotni su san.
Kui, kae Tobias napokon podiui glavu. Svi sluaju. Trebamo vratiti ono to je
nae. Moemo razbiti sigurnosne kamere u sjeditu Neustraivih tako da nas Ueni ne mogu
vidjeti. Trebamo ii kui.
Netko potvrdi pristanak povikom, jo netko se prikljui. Meu Neustraivima se tako
odluuje o stvarima: kimanjem i povicima. U tim trenucima vie se ne doimamo kao
pojedinci. Svi smo dio istog uma.
No prije nego to napravimo, kae Bud koji je prije radio na tetovaama s Tori, a sada
stoji iza nje dok ona sjedi, moramo odluiti to emo uiniti s Ericom. Pustiti ga da ostane
ovdje s Uenima ili ga pogubiti.
Eric je Neustraivi, kae Lauren pritiui prsten na svojoj ruci u svoju usnicu. To
znai da mi odluujemo to e biti s njim. Ne Iskreni. Ovog puta krik izae iz mog tijela
svojom voljom, pridruuje se povicima ostalih.
Prema zakonu Neustraivih samo Neustraivi voe mogu izvesti smaknue. Svih su
pet naih bivih voa Neustraivi izdajnici, kae Tori. Tako da mislim da je vrijeme da
izaberemo nove voe. Zakon kae da trebamo vie od jednog, neparan broj. Ako imate
prijedloga, trebate ih rei sada, glasovat emo ako treba.
Ti! netko povikne.
U redu, kae Tori. Jo netko?
Marlene skupi ruke oko usta i povikne: Tris!
Srce mi tue. No na moje iznenaenje, nitko ne mumlja nita protiv niti se itko smije.
Umjesto toga nekoliko ljudi kimne glavom kao kad je spomenuta Tori. Pogledom pretraim
gomilu i pronalazim Christinu. Ona stoji s prekrienim rukama, ini se da uope ne reagira na
moju nominaciju.
Pitam se kakva im se ja inim. Oni zacijelo vide osobu koju ja ne vidim. Nekog
sposobnog i jakog. Nekoga tko ne mogu biti; nekoga tko mogu biti.
Tori prizna Marlene, kimne glavom, podie obrve, pretrauje gomilu u potrazi za
daljnjim preporukama.
 BD

Harrison, netko kae. Ne znam tko je Harrison sve dok netko ne potapa po leima
sredovjenog ovjeka s plavim repom na ramenu, i on se nasmijei. Prepoznajem ga on je
Neustraivi koji me nazvao djevojicom kada su se Zeke i Tori vratili iz sjedita Uenih.
Neustraivi na trenutak utihnu.
Ja u predloiti Foura, kae Tori.
Izuzevi nekoliko ljutih mumljanja otraga, nitko se ne protivi. Nitko ga vie ne naziva
kukavicom, ne nakon to je pretukao Marcusa u kantini. Pitam se kako bi reagirali kada bi
znali koliko je to bilo proraunato.
Sada bi mogao dobiti tono ono to je i elio. Osim ako mu ja ne stanem na put.
Trebamo samo tri voe, kae Tori. Morat emo glasovati.
Nikada me ne bi predloili da nisam zaustavila simulaciju napada. Moda me ne bi
predloili da nisam ubola Erica pored onih dizala ili bila ispod onoga mosta. to sam
nesmotrenija, to sam popularnija meu Neustraivima.
Tobias me gleda. Ne mogu biti popularna meu Neustraivima jer je Tobias u pravu
ja nisam Neustraiva, ja sam Razliita. Ja sam to god odaberem da jesam. A ne mogu
odabrati da budem ovo. Moram ostati odvojena od njih.
Ne, kaem ja. Proistim grlo i kaem to glasnije. Ne, ne morate glasati. Odbijam
svoju nominaciju.
Tori me gleda podignutih obrva. Jesi li sigurna, Tris?
Da, kaem. Ne elim to. Sigurna sam.
I tada, bez prepirke i bez rituala, Tobias je izabran da bude voa Neustraivih. A ja
nisam.
 BD
22. Poglavlje

NI DESET SEKUNDI nakon to smo izabrali novo vodstvo, neto pone zvoniti jedan
dugi pulsirajui zvuk, zatim dva kratka. Pomaknem se prema sredini prostorije, desno mi je
uho upereno prema zidu i pronalazim zvunik koji visi sa stropa. Jo jedan nalazi se na drugoj
strani prostorije.
Tada ujemo glas Jacka Kanga, svuda oko nas.
Panja svim stanovnicima sjedita Iskrenih. Prije nekoliko sati imao sam sastanak s
predstavnikom Jeanine Matthews. Podsjetio me kako se mi, Iskreni, nalazimo u slabom
poloaju, ovisni smo o Uenima po pitanju preivljavanja, i reeno mi je da ako namjeravamo
ouvati slobodu nae frakcije, morat emo udovoljiti nekim zahtjevima.
Zurim u zvunik, zapanjena sam. Ne bi me trebalo iznenaditi to je voa Iskrenih ovako
izravan, no nisam oekivala javnu obavijest.
Kako bismo udovoljili ovim zahtjevima, molim sve da doete u Okupljalite kako
biste prijavili imate li usadak ili ne, kae on. Takoer, traim da svi Razliiti odmah dou u
moj ured. Bit ete predani Uenima. Ne znam zbog ega, no naa frakcija ovisi o vaoj
suradnji. Zvui mlitavo. Poraeno. Pa, on i jest poraen, pomislim. Jer je bio previe slab da
uzvrati.
Jedna stvar koju Neustraivi znaju, a Iskreni ne, jest kako se boriti ak i kada se borba
ini uzaludna.
Katkad se osjeam kao da skupljam lekcije koju me svaka frakcija nauila, a zatim ih
pohranjujem kao vodi kroz svijet. Uvijek ima neto za nauiti, neto vano za shvatiti.
Obavijest Jacka Kanga zavrava se istom zvonjavom kojom je i zapoela. Neustraivi se ure
kroz prostoriju, bacaju svoje stvari u torbe. Nekoliko Neustraivih mladia skinu plahtu s
vrata, neto viu, spominju Erica. Neiji lakat pritisne me uza zid, ostajem tamo stajati i
gledam kako se ludnica pojaava. S druge strane, jedna stvar koju Iskreni znaju, a Neustraivi
ne, to je kako se ne zanijeti.

***

Neustraivi stoje u polukrugu oko stolice za ispitivanje gdje sada sjedi Eric. Izgleda kao da je
vie mrtav nego iv. Izvaljen je u stolici, znoj se presijava na njegovu blijedom elu. Sputene
glave zuri u Tobiasa, ini se kao da su mu obrve u razini trepavica. Pokuavam ga gledati, no
njegov smijeak kako mu se pirsinzi vide kada se nasmijei to je gotovo previe grozno
da bi se izdralo.
Hoe li da ti proitam tvoje zloine? kae Tori. Ili bi elio to uiniti sam.
Kia prti niz zgradu, tee niz zidove. Stojimo u prostoriji za ispitivanje na najviem
katu Nemilosrdne odaje. Poslijepodnevna je oluja ovdje glasnija. Svaki prasak groma i bljesak
munje tjeraju mi kou na vratu da se najei, kao da mi struja plee po koi.
Svia mi se miris vlanoga plonika. Ovdje je slabaan, no kada zavrimo s ovim i
ostavimo Nemilosrdnu odaju iza sebe, jedino to u osjetiti jest miris vlanoga plonika.
Imamo svoje torbe sa sobom. Moja je vrea napravljena od plahte i malo konopca. Tu je
moja odjea i jo jedan par cipela. Nosim jaknu koju sam ukrala od Neustraive izdajnice
elim da je Eric vidi ako pogleda u mene.
 BD

Eric pogledom pretrauje gomilu nekoliko trenutaka, a zatim pogled zaustavi na meni.
Preplete prste i poloi ih polagano na svoj trbuh. Volio bih da ih ona proita. Budui
da me probola, vjerojatno je upoznata s njima.
Ne znam kakvu to igru igra ili kakvog smisla to ima, osobito sada, prije smaknua. ini
se arogantan, no vidim da mu prsti podrhtavaju kada ih pomie. Zacijelo se ak i Eric boji
smrti.
Nju ne mijeaj u ovo, kae Tobias.
Zato? Zato to je ti evi? Eric se naceri. Ah, ekaj, zaboravio sam. Ukoene to ne
rade. Oni svi samo veu jedni drugima cipele i iaju jedni druge.
Tobiasov se izraz lica ne mijenja. Mislim da razumijem: Erica nije briga za mene. No
zna tono gdje e udariti Tobiasa i koliko snano. A jedna od najslabijih toaka u koju ga
moe udariti sam ja.
To je ono to sam najvie htjela izbjei: to da moji usponi i padovi postanu Tobiasovi
usponi i padovi. Zato mu ne mogu pustiti da me sada brani.
elim da mi ih ona proita, ponovi Eric.
Govorim to je ujednaenije mogue:
Urotio si se s Uenima. Odgovoran si za smrti stotine pripadnika Nijekanja. Kako
nastavljam govoriti, vie ne mogu drati glas ujednaenim; poinjem pljuvati rijei na njega,
kao otrov. Izdao si Neustraive. Ustrijelio si dijete u glavu. Smijena si igraka Jeanine
Matthews.
Njegov osmijeh izblijedi.
Zasluujem li umrijeti? kae on.
Tobias otvori usta. Ja ipak odgovorim prije njega.
Da.
Ajde dobro. Njegove su tamne oi prazne, poput crnih rupa, poput noi bez zvijezda.
Ali ima li ti pravo da o tome odlui, Beatrice Prior? Kao to si odluila o sudbini
onog drugog deka kako se zvao? Will?
Ne odgovaram. ujem svoga oca kako me pita: Zato misli da ima pravo ustrijeliti
nekoga? kao kada smo se probijali do kontrolne sobe u sjeditu Neustraivih. Rekao mi je da
postoji ispravan nain da se neto uini, a ja ga trebam shvatiti. Osjetim neto u grlu, poput
votane kugle, neto toliko gusto da jedva mogu gutati, jedva mogu disati.
Poinio si svaki zloin koji nosi smrt u Neustraivima, kae Tobias. Mi imamo
pravo pogubiti te po zakonu Neustraivih.
Sagne se pokraj tri revolvera koja se nalaze na podu pored Ericovih nogu. Jednom po
jednom revolveru isprazni komore. Meci gotovo zveckaju dok padaju na pod, a zatim se
kotrljaju, zaustavljaju se kod Tobiasovih cipela. Zatim uzme srednji revolver i u njega stavi
jedan metak.
Tada vrti tri revolvera u krug, toliko jako i brzo da moje oi vie ne mogu pratiti gdje se
nalazi onaj koji je bio u sredini. Ne znam vie koji sadri metak. Uzima tada sve revolvere i
ponudi jedan Tori, a jedan Harrisonu.
Pokuavam misliti na simulaciju napada i to je ona uinila Nijekanju. Sve te nevine
osobe zavijene u sivo lee mrtve po ulici. Nije bilo preostalo dovoljno lanova Nijekanja da bi
poistili tijela, tako da vjerojatno mnoga jo uvijek tamo lee. To ne bi bilo mogue bez Erica.
Mislim na onog djeaka iz Iskrenih, kojeg je ustrijelio bez oklijevanja, kako je ukoen
djeak bio kada je pao pored mene.
 BD

Moda mi nismo ti koji odluuju hoe li Eric ivjeti ili umrijeti. Moda je on taj koji je
o tome odluio kada je uinio sve te strane stvari.
Ipak, jo uvijek mi je teko disati.
Gledam ga bez zloe, bez mrnje i bez straha. Naunice na njegovu licu sjaje se, uvojak
prljave kose pada mu izmeu oiju.
ekajte, kae on. Imam zahtjev.
Ne ustupamo zahtjeve zloincima, kae Tori. Ona stoji na jednoj nozi ve nekoliko
minuta. Zvui kao da je umorna vjerojatno eli zavriti s ovime kako bi mogla ponovno
sjesti. Njoj je ovo smaknue samo gnjavaa.
Ja sam voa Neustraivih, kae on. I sve to ja elim je da Four bude taj koji e
ispaliti metak.
Zato? upita Tobias.
Da moe ivjeti s krivnjom, odgovori Eric. Da zna da si me svrgnuo i zatim me
ustrijelio u glavu.
Mislim da razumijem. On eli vidjeti ljude kako se lome uvijek je to elio, jo otkad
je postavio kameru u onoj prostoriji gdje sam se zamalo utopila, vjerojatno i puno prije toga. I
vjeruje, da ako ga Tobias bude morao ubiti, da e vidjeti to prije nego to umre. Bolesno.
Nee biti krivnje, kae Tobias.
Onda ti to nee biti problem. Eric se ponovno nasmije.
Tobias uzme jedan metak.
Reci mi, kae Eric tiho, uvijek me to zanimalo. Pojavljuje li se tvoj tatica svaki puta
kada prolazi kroz krajolik straha?
Tobias stavlja metak u spremnik revolvera, ne gleda gore.
Nije ti se svidjelo pitanje? kae Eric. to je, boji se da e se Neustraivi
predomisliti u vezi tebe? Da e shvatiti da bez obzira na to to ima samo etiri straha, da si
svejedno kukavica?
Uspravi se u stolici i stavi ruke na naslone. Tobias lijevom rukom uperi revolver.
Eric, kae on, budi hrabar.
Povue okida.
Zatvorim oi.
 BD

23. Poglavlje

KRV JE UDNE BOJE. Tamnija nego to biste oekivali. Zurim u Marleneinu ruku koja je
obavijena oko moje ruke. Nokti su joj kratki i neuredni grize ih. Gura me naprijed, a ja
zacijelo hodam jer osjeam kako se kreem, no u svojoj glavi jo uvijek stojim pred Ericom i
on je jo uvijek iv. Umro je ba kao i Will. Sruio se, ba kao i Will.
Mislila sam da e onaj osjeaj u grlu nestati kada on bude mrtav, ali nije nestao. Moram
disati jako i duboko kako bih dobila dovoljno zraka. Dobro je da su ljudi oko mene glasni
tako da me nitko ne uje. Idemo prema vratima. Na elu opora nalazi se Harrison, nosi Tori
na svojim leima poput djeteta. Ona se smije, ruke su joj obavljene oko njegova vrata.
Tobias stavlja ruku na moja lea. Znam da je on jer ga vidim kako dolazi iza mene i to
ini, ne zato to osjetim njegovu ruku. Ne osjetim nita.
Vrata se otvore izvana. Zaustavimo, se da ne pregazimo Jacka Kanga i skupinu Iskrenih
koja je s njim dola ovamo.
to ste uinili? kae on. Upravo su mi rekli da je Eric nestao iz svoje elije.
On je bio pod naom jurisdikcijom, kae Tori. Sudili smo mu i smaknuli ga. Trebali
biste nam biti zahvalni.
Ma... Jackovo lice pocrveni. Krv je tamnija od takvog crvenila, iako je i za takvo
rumenilo lica potrebna krv. Zato bih vam trebao zahvaljivati?
Jer ste ga i vi htjeli smaknuti, zar ne? Budui da je ubio jedno vae dijete? Tori kimne
glavom, oi su joj iroke, nevine. Pa, mi smo to sredili za vas. A sada, kao to vidite,
odlazimo.
Moli Odlazite? Jack zamuca.
Ako odemo, nee mu biti mogue ispuniti dva od tri uvjeta koja mu je Max postavio. To
ga uasava, vidi mu se po itavom licu.
Ne mogu vam to dopustiti.
Vi nam nita nemate tu dopustiti ili ne dopustiti, kae Tobias. Ako se ne maknete,
bit emo prisiljeni prijei preko vas, umjesto pokraj vas.
Niste li doli ovamo pronai saveznike? Jack nas mrko pogleda. Ako to uinite, mi
emo stati na stranu Uenih, to vam obeavam, i nikad vie neete kod nas nai saveznike, vi

Mi vas ne trebamo kao saveznike, kae Tori. Mi smo Neustraivi.

Svi poinju vikati, njihovi povici nekako probiju oamuenost u mojoj glavi. Svi krenu
naprijed, odjednom. Iskreni u hodniku cvile i miu se s puta dok mi prolazimo hodnikom
poput prolivene vode, Neustraiva voda iri se kako bi popunila prazninu.
Marlenein stisak na mojoj ruci poputa, nema ga vie. Trim niz stube, jurim za
Neustraivima ispred sebe, ignoriram probadanje laktovima i povike koji su oko mene.
Osjeam se kao da sam ponovno na inicijaciji dok trim stubama sjedita nakon ceremonije
Izbora. Noge mi are, ali to nema veze.
Dolazimo do predvorja. Skupine pripadnika Iskrenih i Uenih ondje ekaju, ukljuujui
i plavokosu Razliitu koju su vukli za kosu do dizala, djevojica kojoj sam pomogla da
pobjegne, i Cara. Promatraju rijeku Neustraivih kako prolazi pokraj njih, bespomoan im je
izgled na licima.
Cara me spazi i zgrabi me za ruku, vue me natrag. Kamo svi idete?
 BD

U sjedite Neustraivih. Pokuavam osloboditi ruku, ali ona ne puta. Ne gledam joj
lice. Ne mogu je sada gledati.
Idi kod Dobrohotnih, kaem. Obeali su sigurnost svakome tko je zatrai. Ovdje
neete biti sigurni.
Pusti me, skoro me gurne od sebe.
Vani je tlo sklisko, a moja vrea s odjeom tupo udara u moja lea dok polako
ubrzavam korak. Kia rominja po mojoj glavi i leima. Stopala mi gacaju kroz lokve, moe
nogavice mojih hlaa.
Miriem mokar plonik i pretvaram se da ne postoji nita drugo na svijetu.

***

Stojim kod ograde koja gleda nad provaliju. Voda udara o zid iza mene, no ne penje se
dovoljno visoko da mi smoi cipele.
Pedesetak metara dalje Bud dijeli pitolje za paintball. Netko drugi daje kuglice. Uskoro
e uglovi sjedita Neustraivih biti prekriveni bojama to e blokirati lee nadzornih kamera.
Hej, Tris, kae Zeke, pribliava se ogradi. Oi su mu crvene i oteene, no usta mu
oblikuju maleni smijeak
Hej. Stigao si.
Da. ekao sam dok Shauna nije bila potpuno stabilna i zatim sam je doveo ovamo.
Trlja jedno oko palcem. Nisam je elio micati, no... Nije bilo vie sigurno kod Iskrenih.
Oito.
Kako je ona?
Ne znam. Preivjet e, ali bolniarka misli da e ostati paralizirana od struka prema
dolje. I to meni ne bi smetalo, ali... Podigne rame. Kako moe biti Neustraiva ako ne moe
hodati?
Zurim preko Jame gdje neka djeca iz Neustraivih igraju lovice, ganjaju jedni druge niz
stazu, pucaju obojene kuglice u zidove. Jedna od kuglica razbije se i poprska kamen utom
bojom. Pomislim na ono to mi je Tobias rekao kada smo prespavali kod nefrakcijaa, o
starijim pripadnicima Neustraivih koji moraju napustiti frakciju jer vie nisu fiziki sposobni.
Mislim na pjesmicu Iskrenih, koji nas proziva za to da smo najokrutnija frakcija.
Moe, kaem mu.
Tris. Nee se moi kretati.
Naravno da e moi. Pogledam ga. Moe biti u kolicima, netko je moe gurati uz
staze Jame, a tamo gore je i zgrada s dizalom. Pokaem prema gore, iznad naih glava. Ne
treba moi hodati da se sputa niz ue ili puca iz pitolja.
Nee htjeti da je guram. Glas mu pomalo puca. Nee htjeti daje diem ni daje
nosim.
Onda e morati prijei preko toga. Zar e joj dopustiti da napusti Neustraive zbog
toga to ne moe hodati, zbog tako glupog razloga?
Zeke utihne na nekoliko trenutaka. Oi mu pretrauju moje lice, tada mirne, kao da me
odvaguje i mjeri.
Tada se okrene i sagne pa obavije svoje ruke oko mene. Prolo je toliko vremena otkako
me netko zagrlio, toliko da se ukoim. Onda se opustim, pustim da mi to pronese toplinu niz
tijelo koje je hladno od vlane odjee.
 BD

Idem pucati u stvari, kae dok se odmie. Hoe i ti?

Slegnem ramenima i trim za njim preko Jame. Bud svakome daje jedan od pitolja koji
su napunjeni bojom i ja napunim svoj. Njegova teina, oblik i materijal ine ga toliko
drukijim od pravog pitolja tako da uope nemam problema s dranjem te stvari.
Veinu Jame i podzemlja rijeili smo, kae Bud. No vi biste trebali pokriti
Gnijezdo.
Gnijezdo?
Bud pokae u staklenu zgradu koja se nalazi iznad nas. im je vidim, prizor me probode
poput igle. Posljednji put kada sam bila tamo bilo je kada sam se spremala unititi simulaciju.
Bila sam sa svojim ocem.
Zeke se ve penje uz stazu. Prisilim se krenuti za njim, najprije jedna noga, pa druga.
Teko mi je hodati jer mi je teko i disati, no nekako uspijevam. Kada doem do stubita,
pritisak u mojim prsima gotovo je nestao.
Kada se popnemo, Zeke podigne pitolj i nacilja jednu od kamera blizu stropa. Zeke
opali, a zelena boja poprska jedan od oblinjih prozora, ne dotaknuvi leu kamere.
Ooh, kaem podrugljivo se trzajui. Au.
Ma je li? Htio bih vidjeti tebe kako iz prve pogaa.
Htio bi? Podiem svoj pitolj, uvrujem ga lijevim ramenom, umjesto desnim.
Pitolj mi stvara strani osjeaj u ljevici, no jo ga uvijek ne mogu stabilno drati desnicom, ne
jo. Kroz nian pronalazim kameru, zatim mirnem kako bih naciljala leu. Glas mi apue u
glavi. Udahni. Ciljaj. Izdahni. Pucaj. Treba mi nekoliko sekundi da shvatim kako je to
Tobiasov glas jer je on koji me uio pucati. Povuem okida te boja pogodi kameru i poprska
objektiv kamere plavom bojom. Eto. Vidio si. Jo krivom rukom.
Zeke proape neto ispod glasa, ne zvui ugodno.
Hej! povie veseo glas. Marlene proviri iznad staklenoga poda. Boja joj je razmrljana
preko ela, ini se kao da ima ljubiastu obrvu. S vragolastim smijekom nacilja Zekea,
pogodi ga u ruku, a zatim mene. Obojena loptica pogodi mi ruku, pee me.
Marlene se smije i saginje se ispod stakla. Zeke i ja pogledamo jedno u drugo, zatim
potrimo za Marlene. Ona se smije dok tri niz stazu, ulijee u gomilu djece. Pucam na nju,
no umjesto nje pogodim zid. Marlene zapuca na deka koji stoji pored ograde to je Hector,
Lynnin mlai brat. Najprije izgleda okirano, no tada uzvrati paljbu i pogodi osobu koja stoji
pored Marlene.
Zvukovi pucketanja ispunjavaju zrak dok svi u Jami poinju pucati jedni na druge,
mladi i stari, kamere su trenutano zaboravljene. Jurim niz stazu, okruena smijehom i vikom.
Skupimo se i okupimo ekipe, zatim se okrenemo jedni protiv drugih. Kada se borba napokon
stia, odjea mi je vie areno obojena nego crna. Odluim zadrati majicu da me podsjeti
zato sam uope odabrala Neustraive: ne zato to su savreni, nego zato to su ivi. Zato to
su slobodni.
 BD

24. Poglavlje

NETKO IZVRI PREPAD u kuhinjama Neustraivih i zagrije trajne namirnice koje su bile
tamo tako da svi imamo topli obrok za veeru na kraju toga dana. Sjedim za istim stolom koji
sam dijelila s Christinom, Alom i Willom. Od trenutka kada ponovno sjednem, osjetim knedlu
u grlu. Kako to da nas je tek pola preivjelo?
Osjeam se odgovorno za to. Moj je oprost mogao spasiti Ala, no ja sam mu ga
uskratila. Moje trezveno razmiljanje moglo je potedjeti Willa, no nisam se mogla na to
natjerati. Prije nego to suvie potonem u svoju krivnju, Uriah stavlja svoj pladanj pored
mene. Nakrcan je goveim gulaem i okoladnom tortom. Zurim u gomilu torte.
Bilo je torte? kaem gledajui u svoj tanjur, koji je razumnije napunjen nego Uriahov.
Da, netko ju je upravo donio. Nali su nekoliko kutija sastojaka za tortu otraga pa su je
ispekli, kae on. Moe kuati malo moje.
Malo kuati? Znai mislio si pojesti to itavo brdo torte sam samcat?
Da. Izgleda zbunjeno. Zato?
Nije bitno.
Christina sjedi s druge strane stola, najdalje od mene to moe biti. Zeke stavlja svoj
pladanj pored nje. Uskoro nam se pridruuju Lynn, Hector i Marlene. Vidim traak pokreta
ispod stola i vidim Marleneinu ruku kako hvata Uriahovu na njegovu koljenu. Prsti im se
isprepletu. Oito oboje pokuavaju izgledati ravnoduno, no ipak se kriomice pogledavaju.
S Marleneine lijeve strane Lynn izgleda kao da je pojela neto pokvareno. Trpa hranu u
usta ekstremnom brzinom.
to nije u redu? upita je Uriah. Povratit e ako bude jela tom brzinom. Lynn ga
mrko pogleda. Svejedno u povratiti, kada vidim vas dvoje kako se neprestano gledate.
Uriahove ui pocrvene. O emu to govori?
Ja nisam glupa, a nisu ni drugi. Zato se jednostavno ne ponete valiti pa da s tim
zavrimo?
Uriah izgleda zapanjeno. No Marlene, koja takoer zuri u Lynn, pomjeri se i vrsto
poljubi Uriaha u usta, njezini prsti obavijaju se oko njegova vrata, ispod ovratnika njegove
majice. Opazim da mi se sav graak koji mi se nalazio na vilici prosuo natrag u tanjur. Lynn
zgrabi svoj pladanj i bijesno odjuri od stola.
to je to bilo? kae Zeke.
Ne pitaj me, kae Hector. Uvijek se ljuti zbog neeg. Prestao sam na to obraati
pozornost.
Uriah i Marlene jo su uvijek jedno pokraj drugog, jo uvijek se oboje smiju.
Prisilim se da zurim u svoj tanjur. Tako je udno vidjeti dvoje ljudi koje si upoznao
odvojeno kako postaju par, iako sam to vidjela i prije. ujem kripavi zvuk, Christina prelazi
vilicom preko svog tanjura.
Four! Zeke povikne, priziva ga. Izgleda kao da mu je laknulo. Doi ovamo, ima
mjesta.
Tobias stavi ruku na moje zdravo rame. Nekoliko mu je zglobova na aci krvavo, krv
izgleda svjee. ao mi je, ne mogu ostati.
Sagne se i kae mi: Mogu te posuditi na kratko?
 BD

Ustajem se, mahnem rukom kako bih pozdravila sve za stolom koji obraaju panju na
mene to je zapravo samo Zeke, jer Christina i Hector zure u svoje tanjure, a Uriah i
Marlene tiho razgovaraju.
Tobias i ja izaemo iz kantine.
Kamo idemo?
Na vlak, kae on. Imam sastanak i elim da ti bude tamo, da mi pomogne
razjasniti situaciju.
Hodamo uz stazu koja se nalazi uza zid Jame prema stubama koje vode do Gnijezda.
Zato treba mene da
Zato to si bolja u tome od mene.
Nemam odgovor na to. Popnemo se stubama i prijeemo preko staklenog poda. Na putu
prema van proemo kroz vlanu prostoriju u kojoj sam se suoila sa svojim krajolikom straha.
Sudei po injekciji koja se nalazi na podu, netko je bio ovdje nedavno.
Jesi li iao kroz svoj krajolik straha danas? kaem.
Zato to pita? Njegove tamne oi pretrauju moje. Otvori prednja vrata i ljetni zrak
zapliva oko mene. Nema vjetra.
ake su ti ozlijeene, a netko je koristio tu prostoriju.
Upravo na to i mislim. Mnogo vie zapaa od veine. Pogleda na svoj sat. Rekli su
mi da uhvatim onaj koji polazi u 8:05. Hajdemo.
Osjetim traak nade. Moda se ovoga puta neemo svaati. Moda e se stvari meu
nama napokon popraviti.
Idemo do tranica. Posljednji put kad smo ovo uinili, elio mi je pokazati da svjetla
gore kod Uenih i rei mi da Ueni spremaju napad na Nijekanje. Sada dobivam osjeaj da se
idemo nai s nefrakcijaima.
Dovoljno dobro zapaam da znam da izbjegava odgovoriti na pitanje, kaem.
On uzdahne. Da, bio sam u svom krajoliku straha. elio sam vidjeti ima li kakve
promjene.
Promijenio se. Zar ne?
Odmakne pramen kose s lica i izbjegava moj pogled. Nisam znala da mu je kosa tako
gusta to je bilo teko zamjetljivo kada je bila oiana vrlo kratko, kao u pripadnika
Nijekanja, ali sada je dugaka barem pet centimetara, gotovo mu pada preko ela. Zbog toga
izgleda nekako manje zastraujue, vie nalikuje osobi koju sam intimno upoznala.
Jest, kae on. Ali broj strahova je jo uvijek isti.
ujem trubu vlaka kako treti meni s lijeve strane, no svjetlo na prvom vagonu ne radi.
Vlak klizi preko tranica poput kakve puzajue, tihe opasnosti.
Peti vagon straga! on povikne.
Oboje se damo u trk. Pronaem peti vagon i zgrabim ruku na vagonu lijevom rukom,
trudim se popeti svom svojom snagom. Pokuavam ubaciti noge unutra, no ne uspijem
potpuno; opasno su blizu kotaima vlaka ispustim slabaan krik i malo oderem koljeno na
podu vagona dok se bacam unutra.
Tobias ue nakon mene i saginje se. Rukom hvatam koljeno i krguem zubima.
Hajde, da vidim, kae on. Gurne mi hlae uz nogu i preko koljena. Njegovi prsti
ostavljaju nevidljive hladne tragove na mojoj koi, a ja razmiljam o tome da ga zgrabim za
koulju i privuem ga k sebi; razmiljam da se pritisnem uz njega, ali ne mogu jer bi sve nae
tajne odravale prazninu meu nama.
 BD

Koljeno mi je crveno, umrljano krvlju. Nije duboko. Brzo e zacijeliti, kae on.
Kimnem glavom. Bol se ve smanjuje. Zavrne mi hlae dalje od rane. Legnem na lea,
zurim u strop.
Je li on jo uvijek u tvom krajoliku straha? kaem.
Izgleda kao da je netko zapalio ibicu iza njegovih oiju. Nije.
Osmijeh mi dolazi na lice. To je
Ali ti jesi. Namrti se, gleda u svoje ruke. Ti umire, a ja ne mogu nita uiniti da to
sprijeim.
Ruke mu se tresu. Pokuavam smisliti nekakav odgovor. Ja neu umrijeti no to ipak
ne znam. ivimo u opasnom svijetu, a nisam toliko privrena ivotu da u uiniti sve da
preivim. Ne mogu ga uvjeriti u to da neu umrijeti.
On provjeri svoj sat. Stii e ovamo svakoga asa.
Ustajem se, vidim Evelyn i Edwarda kako stoje pored tranica. Tre prema nama dok
vlak prolazi pokraj njih, uskau u vlak gotovo jednako lako kao i Tobias. Vjerojatno su
vjebali.
Edward mi se zlobno nasmijei. Danas njegov povez preko oka ima veliki plavi znak
X.
Zdravo, kae Evelyn. Dok to izgovara gleda samo u Tobiasa, kao da ja uope nisam
ovdje. Lijepa lokacija za sastanak, kae Tobias. Sada je gotovo potpuno pao mrak, vidim
samo sjene zgrada na tamno plavom nebu i neka svjetla u daljini, pored jezera, vjerojatno
dolaze iz sjedita Uenih.
Vlak skrene ulijevo na mjestu gdje obino ne skree, udaljava se od sjaja Uenih i
nastavlja prema naputenom dijelu grada. Po tiini u vagonu pretpostavljam da vlak usporava.
To se inilo najsigurnijim nainom, kae Evelyn. elio si sastanak.
Da. elio bih razgovarati o saveznitvu.
Saveznitvo, ponovi Edward. Tko ti je dao ovlasti za tako neto?
On je voa Neustraivih, kaem ja. On ima ovlasti.
Edward podie obrve, izgleda impresionirano. Evelyn napokon pogleda u mene, no
samo na trenutak, prije nego to se ponovno nasmije Tobiasu.
Zanimljivo, kae ona. Je li i ona voa Neustraivih?
Nije, kae on. Ona je ovdje kako bi mi pomogla prosuditi trebamo li ti vjerovati.
Evelynin smijeak blijedi. Dio mene eli joj se izbeljiti u lice i rei: Ha! ali
zadovoljim se samo malenim smijekom.
Mi emo, dakako, pristati na savez... Pod nekim uvjetima, kae Evelyn. Zajameno
i jednako mjesto u vladi koja doe nakon unitenja Uenih, kao i potpunu kontrolu nad
podacima Uenih nakon napada. Jasno je
to ete uiniti s podacima Uenih? prekinem je.
Unitit emo ih. Jedini nain da unitimo Uene jest da im oduzmemo znanje.
Prvi nagon tjera me da joj kaem da je budala. Ipak, neto me zaustavi. Bez
simulacijske tehnologije bez podataka koje su oni imali o svim drugim frakcijama bez
njihova fokusa na tehnoloki napredak napad na Nijekanje ne bi se dogodio. Moji bi
roditelji jo uvijek bili ivi.
ak i da uspijemo ubiti Jeanine, bismo li mogli vjerovati Uenima da nas vie nee
napadati i pokuavati kontrolirati? Nisam sigurna.
 BD

to bismo primili zauzvrat, pod tim uvjetima? kae Tobias.

Brojnost koja vam je potrebna, kao i jednako mjesto u vladi s nama.
Sigurna sam da bi Tori eljela pravo da ukloni Jeanine Matthews, kae on tiho.
Podignem obrve. Nisam znala da je Torina mrnja prema Jeanine tako dobro poznata no
moda i nije. Zacijelo on sada zna stvari koje drugi ne znaju, sada kad su Tori i on voe.
Sigurna sam da bi se to moglo urediti, odgovori Evelyn. Nije me briga tko je ubije,
samo elim da je mrtva.
Tobias me pogleda. Voljela bih mu rei zato sam tako nesigurna... Objasniti mu zato
ba ja, od svih ljudi, imam strepnju od potpunog unitavanja Uenih.
No to ne bih znala objasniti ak ni kada bih imala vremena za to. On se okrene prema
Evelyn.
Znai, dogovoreno je, kae on.
Isprui ruku, ona je stisne.
Trebali bismo se sastati za tjedan dana, kae ona. Na neutralnom teritoriju. Veina
pripadnika Nijekanja velikoduno nam je dopustila da budemo u njihovu sektoru grada dok
oni iste ostatke napada.
Veina njih, kae on.
Evelynino lice poprimi bezlian izraz. Bojim se da tvog oca mnogi jo uvijek smatraju
voom, a savjetovao im je da nas izbjegavaju kada je doao u posjet prije nekoliko dana.
Ogoreno se nasmijei. I oni su pristali, kao to su pristali kada ih je nagovorio na to da me
izope.
Izopili su te? kae Tobias. Mislio sam da si otila.
Ne, Nijekanje je bilo naklonjeno oprostu i pomirenju, kao to vjerojatno i sam zna.
Ali tvoj otac ima velikog utjecaja na Nijekanje, oduvijek je imao. Odluila sam otii umjesto
da se suoim s ponienjem javnog progona.
Tobias izgleda zapanjeno.
Edward, koji stoji na vratima vagona i promatra ono to je vani nekoliko trenutaka,
kae: Vrijeme je!
Vidimo se za tjedan dana, kae Evelyn.
Dok se vlak sputa na razinu ulice, Edward iskoi. Nekoliko trenutaka kasnije, Evelyn
ga slijedi. Tobias i ja ostajemo u vlaku, sluamo kako proizvodi sikui zvuk po tranicama,
ne govorimo.
Zato si me uope poveo ako si i tako mislio dogovoriti saveznitvo? kaem mu.
Nisi me sprijeila.
to sam trebala uiniti, mahati rukama po zraku? Mrko ga gledam. Ne svia mi se
to.
To smo morali uiniti.
Mislim da to nije tono, kaem. Mora postojati drugi nain
Kakav drugi nain? kae on drei prekriene ruke. Ona se tebi jednostavno ne
svia. Ne svia ti se otkada si je prvi put vidjela.
Oito je da mi se ne svia! Ona te napustila!
Oni su je prognali. A ako joj ja odluim to oprostiti, bolje je i tebi da to pokua! Ja
sam taj koji je bio ostavljen, ne ti.
Ima tu jo neto. Ne vjerujem joj. Mislim da te pokuava iskoristiti.
 BD

Pa, to nije na tebi da odlui.

Zato si me uope poveo? kaem mu pokuavajui ga oponaati i ja prekriim ruke.
Oh, da tako da bih ti pomogla protumaiti situaciju. Pa, protumaila sam je, a samo
zato to ti se ne svia to sam odluila ne znai
Zaboravio sam kako ti predrasude utjeu na prosudbu. Ako se dobro sjeam, nisam te
morao povesti.
Moje predrasude. to je s tvojim predrasudama? Misli da je svatko tko jednako mrzi
tvog oca tvoj saveznik?
Ovo se njega ne tie!
Naravno da jest! On zna neke stvari, Tobiase. I mi trebamo pokuati saznati to on to
zna.
Ponovno o tome? Mislio sam da smo to rijeili. Tris, on je laljivac.
Dobro? podiem obrve. I tvoja majka je. Doista misli da bi Nijekanje nekoga
prognalo? Ja mislim da ne.
Ne govori o mojoj majci tako.
Vidim svjetlo ispred nas. To je svjetlo sjedita Neustraivih.
Dobro. Hodam do ruba vagona. Neu.
Iskoim iz vagona, zatim pretrim nekoliko koraka na tlu kako bih odrala ravnoteu.
Tobias iskoi za mnom, no ne dajem mu priliku da uhvati korak sa mnom uem ravno u
zgradu, spustim se niz stepenice i odem natrag u Jamu kako bih pronala mjesto za spavanje.
 BD

25. Poglavlje

NETKO ME BUDI IZ SNA.

Tris! Dii se!
ujem taj povik. Ne postavljam pitanja. Bacim noge preko ruba kreveta i pustim da me
ruka povue prema vratima. Bosa sam, a ovdje je tlo neravno i grubo. ulja mi prste i rubove
oko peta. kiljim ispred sebe kako bih shvatila tko me vue. Christina. Vue me za lijevu ruku
dovoljnom snagom da mi je iupa.
to se dogodilo? kaem. to se dogaa?
uti i tri!
Trimo do Jame, a zvuk provalije nas slijedi. Posljednji put kada me Christina povukla
iz kreveta bilo je onda kada sam vidjela Alovo tijelo koje su izvukli iz provalije. Stisnem zube
i pokuavam ne misliti o tome. To se nije moglo ponovno dogoditi. Ne ponovno.
Izdahnem ona tri bre nego ja dok trimo staklenim podom Gnijezda.
Christina dlanom opali po gumbu za dizalo i uvue se unutra prije nego to se vrata
potpuno otvore, vue me za sobom. Ponovno udari po gumbu za zatvaranje vrata i odabere
najvii kat.
Simulacija, kae ona. Dogaa se simulacija. Ne utjee na sve, samo... Samo na
nekoliko ljudi.
Stavlja ruke na koljena i duboko udie.
Jedan od njih rekao je neto o Razliitima, kae on.
To je rekao? upitam. Dok je bio pod simulacijom?
Kimne glavom. Marlene. Ali nije zvuala kao ona. Previe... Monotono.
Vrata se otvore i ja je slijedim niz hodnik do vrata koja vode na krov.
Christina, kaem, zato idemo na krov?
Ne odgovara mi. Stube koje vode do krova miriu na staru boju. Grafiti Neustraivih
nakrabani su crnom bojom po cementnom bloku. Tu je simbol Neustraivih. Inicijali
povezani znakom plusa: RG + NT, BR + FH. Parovi koji su sada vjerojatno ve stari, moda
vie i nisu zajedno. Dodirnem si prsa kako bih si provjerila bilo. Tako je ubrzano, udim se
to jo uvijek diem.
Noni je zrak hladan; od njega, se jeim po rukama. Oi su mi se ve privikle na tamu
jer na drugom kraju krova vidim tri lika kako stoje na rubu, licem okrenuti prema meni. Jedna
od njih je Marlene. Drugi je Hector. Trei je netko koga ne poznajem maleni Neustraivi,
jedva da ima osam godina, sa zelenim pramenom u kosi.
Mirno stoje na rubu iako vjetar jako pue, razbacuje im kosu u lice, u oi, u usta. Odjea
im lepra na vjetru, no oni i dalje stoje mirno.
Samo siite s ruba, kae Christina. Ne inite nita glupo. Hajde sada...
Ne uju te, kaem joj tiho dok hodam prema njima. Ni ne vide.
Trebamo pokuati skoiti na njih, iznenada. Ja u na Heca, ti
Riskiramo da ih gurnemo s krova ako to uinimo. Stani pored djevojice, za svaki
sluaj.
Ona je premlada za ovo, pomislim, no nemam srca to izgovoriti jer to znai da je
Marlene dovoljno stara.
 BD

Zurim u Marlene, oi su joj prazne poput oslikanog kamenja, poput staklenih sfera.
Osjeam kao da mi to kamenje klizi niz grlo i sjeda u eludac, vue me prema tlu. Nema
naina da nju maknemo s tog ruba.
Ona napokon otvori usta i pone govoriti.
Imam poruku za Razliite. Glas joj zvui umrtvljeno. Simulacija se slui njezinim
glasnicama, no ne moe simulirati intonaciju kakvu daju emocije.
Pogled prebacim na Hectora. Hector, koji se toliko bojao onoga to mu je majka
napriala o meni. Lynn je vjerojatno jo uvijek uz Shaunu, nada se da e moi micati nogama
kada se probudi. Lynn ne smije izgubiti Hectora.
Zakoraim naprijed kako bih primila poruku.
Ovo nije pregovor. Ovo je upozorenje, govori simulacija putem Marlene, pomie joj
usne i vibrira njezinim grlom. Ovo e se ponoviti svaka dva dana, sve dok se jedan od vas ne
isporui u sjedite Uenih.
Ovo.
Marlene zakorai unatrag i ja se bacim naprijed, ali ne prema njoj. Ne prema Marlene
koja je jednom dopustila Uriahu da joj pucnjem iz pitolja skine kola s glave. Koja je skupila
odjeu za mene. Koja me uvijek, uvijek pozdravljala sa smijekom. Ne prema Marlene.
U trenutku kad Marlene i djevojica iz Neustraivih zakorae s krova, bacim se prema
Hectora. Zgrabim ono to mogu uhvatiti. Ruku. Komad koulje. Gruba povrina krova dere
mi koljena dok me njegova teina vue naprijed. Nisam dovoljno jaka da ga podignem.
apem: Upomo, jer ne mogu govoriti glasnije.
Christina je ve pored mene. Pomae mi da povuem Hectorovo mlohavo tijelo natrag
na krov. Ruka mu padne sa strane, beivotno. Nekoliko metara dalje i djevojica lei na
leima, jo uvijek na krovu.
Tada se simulacija prekine. Hector otvara oi, oi koje vie nisu prazne.
Au, kae on. to se dogaa?
Djevojica zaplae, Christina odlazi do nje mumlja neto ohrabrujuim glasom.
Stojim uspravno dok mi itavo tijelo drhti. Polako se pomiem prema rubu krova i
zurim prema tlu. Ulica ispod nije dobro osvijetljena, no vidim Marlenein blijedi lik na
ploniku.
Diem koga briga za disanje?
Odvratim pogled, sluam kako mi srce lupa u uima. Christinina se usta miu.
Ignoriram je, idem prema vratima, zatim niz stube, natrag do dizala.
Vrata se zatvore i ja se sruim na pod, ba kao i Marlene kada sam odluila da je neu
spasiti, vritim, rukama trgam svoju odjeu. Grlo me pee nakon samo nekoliko trenutaka, a
imam i ogrebotine na rukama gdje sam promaila tkaninu, no nastavljam vritati.
Dizalo se zaustavi. ujem pitavi zvuk. Vrata se otvore.
Poravnam koulju, zagladim kosu, izaem.

***

Imam poruku za Razliite.

Ja sam Razliita.
Ovo nije pregovor.
 BD

Ne, nije.
Ovo je upozorenje.
Shvaam.
Svaka dva dana sve dok se jedan od vas ne isporui u sjedite Uenih...
Hou.
...ovo e se ponoviti.
Ovo se vie nikada nee ponoviti.
 BD

26. Poglavlje

PROLAZIM KROZ GOMILU okupljenu uz rub ponora. Glasno je u Jami i to ne samo zbog
buke koju pravi rijeka. elim pronai malo tiine, pa se sklonim u jedan od hodnika koji vodi
do spavaonica. Ne elim uti govor koji e Tori drati u ast Marlene, ne elim biti prisutna ni
kada budu nazdravljali i vikali, dok budu slavili njezin ivot i njezinu hrabrost.
Ovoga je jutra Lauren izvijestila da smo propustili nekoliko kamera u spavaonicama
gdje su inicirani, a tamo su bili Christina, Zeke, Lauren, Marlene, Hector i Kee, djevojica sa
zelenom kosom. Tako je Jeanine shvatila koga simulacija kontrolira. Nemam nikakve sumnje
da je Jeanine izabrala mlade Neustraive jer je znala da e nas njihove smrti jae pogoditi.
Zaustavim se u nepoznatom hodniku i pritisnem svoje elo uza zid. Kamen ostavlja
grub i hladan osjeaj na mojoj koi. ujem Neustraive iza sebe, viu, glas im je priguen
kamenim slojevima.
ujem nekoga kako mi prilazi i pogledam u stranu. Christina, jo uvijek je u istoj odjei
u kojoj je bila i sino, stoji nekoliko metara od mene.
Hej, kae ona.
Nisam sad raspoloena za jo krivnje. Molim te, idi.
elim rei samo jednu stvar, onda hou.
Oi su joj nateene i glas joj zvui malo pospano, to je ili zbog iscrpljenosti, ili zbog
alkohola, ili oboje. No njezin pogled dovoljno je jak da zacijelo zna to govori. Odmaknem se
od zida.
Nikad nisam vidjela takvu simulaciju. Zna, mislim tako izbliza. No juer... Zavrti
glavom. Imala si pravo. Nisu te mogli uti, nisu te mogli vidjeti. Ba kao i Will...
Jedva izgovori njegovo ime. Napravi stanku, udahne, proguta. Trepne nekoliko puta.
Zatim me ponovno pogleda.
Rekla si mi da si to morala uiniti, da nisi, on bi te ustrijelio, a ja ti nisam vjerovala.
Sada ti vjerujem, i... Pokuat u ti oprostiti. To je... To je sve to sam ti htjela rei.
Jedan dio mene osjea se lake. No vei je dio mene bijesan. to je do sada mislila? Da
sam eljela ubiti Willa, jednog od svojih najboljih prijatelja? Trebala mi je vjerovati od
poetka, trebala je znati da to ne bih napravila da nije bilo drugog naina.
Ba sjajno to si napokon dobila dokaz da nisam hladnokrvni ubojica. Zna, osim one
moje ispovijedi. Mislim, zbog ega bi to morala vjerovati? Prisilim se na smijeh, pokuavam
ostati nonalantna. Ona otvori usta, no ja nastavljam govoriti, ne mogu se zaustaviti. Bolje ti
je da pouri s tim pratanjem jer nema puno vremena
Glas mi pukne, vie se ne mogu suzdrati. Ponem jecati. Naslonim se na zid, osjeam
kako mi noge slabe i klizim prema dolje.
Oi su mi previe zamagljene kako bih je vidjela, no osjetim je kada me zagrli tako jako
da me boli. Mirie na kokosovo ulje i snana je, ba kao to je bila za vrijeme inicijacije
Neustraivih kada je visila iznad ponora na vrcima prstiju.
Tada to nije bilo tako davno sam se zbog nje osjeala slabo, no sada kao da zbog
njezine snage i ja mogu biti jaa.
Zajedno kleimo na kamenom podu, grlim je jako, ba kao i ona mene.
To je ve rijeeno, kae ona. To sam mislila rei. Ve sam ti oprostila.
 BD

***

Svi Neustraivi utihnu kada uem u kantinu te veeri. Ne krivim ih. Kao jedna od Razliitih
imam mo dopustiti Jeanine da ubije jednog od njih. Veina njih vjerojatno eli da se
rtvujem. Uasnuti su to to neu uiniti.
Da je ovo frakcija Nijekanja, ovdje ne bi uope vie bilo Razliitih. Na trenutak ne
znam kamo bih ila, ni kako u do tamo doi. No tada mi Zeke mahne da doem za njegov
stol, izgleda natmureno, pa me noge ponesu u tom smjeru. Prije nego to stignem do tamo,
Lynn mi se priblii.
Ona je drukija Lynn od one koju sam do sada uvijek viala. Nema agresivnog pogleda
u njezinim oima. Sada je blijeda, usnica joj drhti pa je mora zagristi kako bi to sakrila.
Hej... kae ona. Pogleda ulijevo, zatim udesno, gleda svugdje, samo ne u moje lice.
Stvarno mi... Nedostaje Marlene. Dugo vremena sam je poznavala i... Zavrti glavom.
elim rei da ne treba misliti kako ovo znai bilo to o Marlene, kae ona kao da me
opominje, ali... Hvala ti to si spasila Heca.
Lynn premjesti teinu sjedne noge na drugu, oi joj lete po prostoriji. Tada me zagrli
jednom rukom, prstima mi stee majicu. Bol mi prostrijeli rame. Ne spominjem bol.
Pusti me, mrcajui, zatim se vrati do svoga stola kao da se nita nije dogodilo. Zurim u
nju dok se povlai nekoliko trenutaka, zatim sjednem za stol.
Zeke i Uriah sjede jedan pored drugog, za stolom nema nikoga drugog osim njih.
Uriahovo je lice pospano, kao da nije potpuno budan. Tamno smea boca je ispred njega,
popije iz nje svakih nekoliko sekundi.
Osjeam da postajem oprezna u njegovoj blizini. Spasila sam Heca to znai da
nisam uspjela spasiti Marlene. Ali Uriah me ne gleda. Sjednem nasuprot njemu.
Gdje je Shauna? upitam ih. Jo uvijek je u bolnici?
Ne, tamo je, kae Zeke, pokazujui glavom prema stolu gdje se vratila Lynn. Vidim
da je tamo, tako je blijeda da bi mogla biti prozirna, sjedi u kolicima. Shauna bi trebala
leati, no Lynn je u prilinoj komi, pa joj Shauna pravi drutvo.
Ali ako se pita zato su skroz tamo... Shauna je saznala da sam Razliit, kae Uriah
tromim glasom. I ne eli se time zaraziti.
Oh.
I sa mnom je bila udna, kae Zeke uzdiui. Kako zna da tvoj brat ne radi protiv
nas? Jesi li ga promatrao? to bih dao da tresnem onoga tko joj je zatrovao um.
Ne mora nita dati, kae Uriah. Njezina majka sjedi tamo. Idi tamo i tresni je.
Slijedim njegov pogled prema sredovjenoj eni s plavim pramenovima u kosi ije je
uho posve prekriveno naunicama. Lijepa je, ba kao i Lynn.
Tobias ue u sobu trenutak kasnije, za njim idu Tori i Harrison. Izbjegavala sam ga.
Nisam razgovarala s njim jo od one svae, prije onoga to se dogodilo Marlene...
Bok, Tris, kae Tobias kada mi prie dovoljno blizu da ga mogu uti. Glas mu je
priguen, grub. Podsjea me na mjesta puna tiine.
Bok, kaem mu tihim glasiem koji ne pripada meni.
Sjedne pokraj mene i stavlja svoju ruku preko mojih lea, naslanja se blizu mene. Ne
uzvraam pogled odbijam uzvratiti pogled.
Uzvratim pogled.
 BD

Tamne oi udnovato plave boje, nekako mogu iskljuiti ostatak kantine, mogu me
utjeiti i podsjetiti da smo jedno od drugoga udaljeniji nego to to elim.
Nee li me pitati jesam li dobro? upitam ga tiho.
Neu, prilino sam siguran da nisi dobro. Zavrti glavom. Rei u ti samo da ne
donosi odluke dok o tome ne porazgovaramo.
Prekasno je, pomislim. Odluka je donesena.
Misli, dok svi ne razgovaramo o tome jer se to tie svih nas, kae Uriah. Mislim da
se nitko ne bi trebao predati.
Nitko? upitam.
Nitko! namrteno odgovori Uriah. Mislim da ih trebamo napasti.
Da, kaem praznim glasom, idemo izazivati enu koja moe natjerati pola ovoga
sjedita da izvri samoubojstvo. To zvui kao sjajan plan.
Bila sam suvie gruba. Uriah istrese sadraj boce u grlo. Bocu vrati na stol takvom
silinom da se bojim da e je razbiti.
Nemoj tako govoriti, kae gotovo reei.
Oprosti, kaem. Ali zna da sam u pravu. Najbolji nain da osiguramo da pola nae
frakcije ne umre jest da rtvujemo jedan ivot.
Ne znam ni sama to sam oekivala. Moda da e se Uriah, koji zna i predobro to e se
dogoditi ako jedno od nas ne ode, dobrovoljno javiti. Ali on samo gleda dolje. Ne eli.
Tori i Harrison odluili su pojaati sigurnost. Ako svi budu svjesni ovih napada, moi
emo ih zaustaviti, kae Tobias. Ako to ne upali, tada emo smisliti drugo rjeenje. Kraj
rasprave. Ali nitko jo nita nee poduzimati. U redu?
Gleda me dok sve to govori, podie obrve.
U redu, odgovorim ne gledajui ga u oi.

***

Nakon veere pokuam se vratiti u spavaonicu gdje sam spavala, no ne mogu se natjerati da
proem kroz vrata. Umjesto toga krenem etati po hodnicima, prelazim po kamenim zidovima
svojim prstima, sluam jeku svojih koraka.
Sluajno proem pored fontane kod koje su me Peter, Drew i Al napali. Znala sam da je
to Al, osjetila sam njegov miris jo se uvijek sjeam mirisa limunske trave. Sada me taj
miris ne podsjea na prijatelja, ve na bespomonost koju sam osjeala dok su me vukli
prema provaliji.
Hodam bre, drim oi irom otvorene da se u sebi ne podsjeam na to kako je napad
izgledao. Moram se maknuti odavde, daleko od mjesta gdje me moj prijatelj napao, gdje je
Peter ubo Edwarda, gdje je slijepa vojska mojih prijatelja krenula prema sektoru Nijekanja i
gdje je sve ovo poelo.
Idem prema mjestu gdje sam se zadnji put osjeala doista sigurno: Tobiasov maleni
stan. Istoga trenutka kada doem do vrata, osjetim se mirnije.
Vrata nisu posve zatvorena. Njeno ih otvorim nogom. On nije ovdje, no ja ne odlazim.
Sjednem na njegov krevet i grabim plahtu rukama, zabijam lice u tkaninu i duboko udiem
njegov miris kroz nos. Miris koji je nekad ovo mjesto imalo gotovo je posve nestao, prolo je
toliko dugo vremena otkada je on ovdje spavao.
 BD

Vrata se otvore i Tobias ulazi. Ruke mi olabave i plahta mi padne u krilo. Kako u mu
objasniti to to sam ovdje? Trebala bih se ljutiti na njega. Ne mrti se, no usta su mu tako
napeta da znam da je on ljut na mene.
Ne budi glupa, kae on.
Glupa? Govori li on to zbog plahte?
Lagala si. Rekla si da nee ii kod Uenih, lagala si, a ako ode Uenima, to e biti
jako glupo. Zato nemoj.
Aha. Ostavim plahtu i ustanem se.
Ne pokuavaj ovo pojednostavljivati, kaem mu. To nije tako jednostavno. Zna kao
i ja da je to ispravno.
I ti se u ovom trenutku ide ponaati kao pripadnica Nijekanja? Glas mu ispuni
prostoriju, kaklja me u prsima, uplaim se. Njegov gnjev ini se suvie iznenadan. Suvie
udan. Dok si itavo vrijeme priala kako si previe sebina za njih, ti upravo sada, kada je
tvoj ivot na kocki, mora biti junakinja? Pa dobro to je tebi?
Ma to je tebi? Ljudi su poginuli. Bacili su se s krova zgrade! A ja mogu uiniti da se
to vie ne ponovi!
Previe si vana da bi jednostavno.... Umrla. On zavrti glavom. Ne eli me ni
pogledati oi mu bjee od moga lica, gleda u zid iza mene ili u strop, gleda u sve osim u
mene. Previe sam iznenaena da bih bila ljuta.
Ja nisam vana. Svima e biti sasvim u redu i bez mene, kaem.
Koga briga za sve? to je sa mnom?
Sputa glavu, pokriva svoje lice dlanom. Prsti mu drhte. Tada u dva duga koraka prijee
preko sobe i stavlja svoja usta na moja. Njihov njeni dodir brie sve to se dogodilo u
proteklih nekoliko mjeseci, a ja sam djevojka koja je sjedila na kamenju pored provalije, gdje
ju je rijeka pricala po stopalima i gdje ga je prvi put poljubila. Ja sam djevojka koja ga je
zgrabila za ruku u hodniku samo zato to sam to htjela.
Povuem se unatrag, stavljam mu ruku na prsa kako bih ga drala dalje od sebe.
Problem je u tome to sam ja takoer ona djevojka koja je pucala u Willa i lagala o tome,
izabrala izmeu Hectora i Marlene, uz jo stotinu drugih stvari. A te stvari ne mogu izbrisati.
Ti bi bio dobro. Ne gledam ga. Zurim u njegovu majicu izmeu mojih prstiju i crnu
tintu koja mu se iscrtana oko vrata, no ne gledam ga u lice. Ne odmah. Ali nastavio bi dalje,
radio ono to mora.
Obavije ruku oko mene i privue me k sebi. To je la, kae on prije nego to me
ponovno poljubi.
Ovo nije u redu. Nije u redu to to zaboravljam to sam postala, to to doputam da me
ljubi kada znam to namjeravam napraviti.
Ali elim to. Oh, kako to elim.
Stojim na vrhovima prstiju i obavijam svoje ruke oko njega. Pritisnem svoju ruku
izmeu njegovih lopatica, drugu mu stavljam oko vrata. Osjeam njegov dah na svojem
dlanu, tijelo mu se napinje i oputa, znam da je snaan, staloen, nezaustavljiv. Sve to ja
moram biti, ali nisam, nisam.
On krene unatrag, vue me za sobom tako da posrnem. Tako da ispadnem iz svojih
cipela. Sjedi na rubu kreveta, a ja stojim ispred njega, napokon se gledamo oi u oi. Dodiruje
mi lice, prekriva mi obraz jednom rukom, vrhovima prstiju gladi mi vrat, miluje moj bok.
Ne mogu stati.
 BD

Stavljam svoja usta na njegova, ima okus po vodi i mirie po svjeem zraku. Maknem
svoju ruku s njegova vrata, prelazim njome preko njegovih lea, stavljam je ispod njegove
majice. Poljubi me jo jae. Znala sam da je jak; nisam znala koliko je zapravo jak dok to i
sama nisam osjetila, te miie na njegovim leima kako se steu ispod mojih prstiju.
Prestani, to si govorim.
Odjednom, kao da nam se nekamo uri, vrhovi njegovih prstiju miluju moj bok, rukama
ga hvatam posvuda, trudim se da mu budem jo blie, ali ne mogu biti blie. Nikada nisam
eljela nekog na ovaj nain ni ovolikom snagom.
Odmakne se taman dovoljno da me pogleda u oi, kapci su mu napola zatvoreni.
Obeaj mi, apne, da nee ii. Zbog mene. Uini mi samo tu jednu stvar.
Bih li to mogla uiniti? Bih li mogla ostati ovdje, srediti stvari meu nama, pustiti da
netko drugi umre umjesto mene? Dok ga gledam, na trenutak vjerujem da bih to i mogla. A
zatim vidim Willa. Nabor izmeu njegovih obrva. Prazne oi, oi kojima upravlja simulacija.
Njegovo tijelo kako pada.
Uini mi samo tu jednu stvar. Tobiasove me tamne oi preklinju.
Ali ako ja ne odem Uenima, tko e? Tobias? To je neto to bi on uinio.
Osjetim bol u prsima dok mu laem. U redu.
Obeaj mi, kae mi namrtenog lica.
Bol postane jo ea, iri se posvuda sve zajedno, krivnja, uas, enja.
Obeavam.
 BD

27. Poglavlje

KADA PONE tonuti u san, vrsto me obavije svojim rukama, kao zatvor koji mi uva ivot.
No ja ekam, budnim me dre misli na tijela koja padaju na plonik, sve dok njegov stisak ne
popusti i disanje mu se ne ujednai.
Neu dopustiti da Tobias ode Uenima kada se ovo ponovno dogodi, kada ponovno
netko umre. Ja to neu dopustiti.
Iskradem se iz njegovih ruku. Navuem na sebe jednu od njegovih majica da mogu sa
sobom nositi njegov miris. Uvlaim stopala u cipele. Ne nosim sa sobom oruja ni uspomene.
Stanem pokraj vrata i gledam ga, napola prekrivenog plahtom, miran i jak.
Volim te, tiho kaem iskuavajui te rijei. Navuem kapuljau njegove majice i
pustim da se vrata zatvore iza mene.
Vrijeme je da dovedemo stvari u red.
Hodam do spavaonica gdje su inicirani roeni u Neustraivima neko spavali. Prostorija
izgleda poput one u kojoj sam ja spavala dok sam bila iniciriana: dugaka je i uska, s
krevetima na kat s obje strane i ploom na jednom zidu. Plavo svjetlo iz ugla prostorije
otkriva mi da nitko nije obrisao rang-ljestvicu iniciranih koja stoji na ploi Uriahovo ime
jo je uvijek na prvome mjestu. Christina spava na donjem leaju, ispod Lynn. Ne elim je
prestraiti, no nema drugog naina da je probudim, pa joj pokrijem usta dlanom. Ona se istoga
trena probudi, oi su joj irom otvorene i uplaene sve dok ne prepozna mene. Pritisnem prst
preko svojih usana i pokaem joj da me slijedi.
Idem do kraja hodnika i skrenem iza ugla. Hodnik je osvijetljen svjetiljkom za sluaj
nude koja se nalazi iznad jednog izlaza, sada je ta svjetiljka poprskana bojom.
Christina je bosa; savija prste kako bi ih zatitila od hladnoe.
to je? kae ona. Ide li nekamo?
Da, ja... Moram joj lagati ili e me pokuati zaustaviti. Idem vidjeti svog brata. S
Nijekanjem je, sjea se?
Sumnjiavo me pogleda.
ao mi je to sam te probudila, kaem. Ali mora neto uiniti za mene. Vrlo je
vano.
U redu. Tris, ponaa se jako udno. Jesi li sigurna ne ide
Ne idem. Posluaj me. Vrijeme kada se dogodila simulacija napada nije bila sluajna.
Razlog zato se dogodila upravo tada jest da su se pripadnici Nijekanja u to vrijeme spremali
neto uiniti ne znam to je to bilo, no ima veze s nekim vanim informacijama, a sada
Jeanine ima te informacije...
Molim? Namrti se. Ne zna to su se spremali uiniti? Zna li koje su to
informacije?
Ne. Sigurno joj zvuim kao da sam poludjela. Stvar je u tome da nisam uspjela
saznati mnogo o tome jer je Marcus Eaton jedina osoba koja zna sve, a on mi ne eli rei. Ja...
To je razlog zbog kojega se dogodio napad. To je razlog. A mi ga moramo znati.
Ne znam to bih drugo rekla. Ali Christina ve kima glavom.
Razlog zbog kojih nas je Jeanine prisilila da napadnemo nevine ljude, kae ona
ogoreno. Da. Moramo to znati.
 BD

Gotovo sam zaboravila ona je takoer bila pod simulacijom. Koliko je pripadnika
Nijekanja ubila pod kontrolom simulacije? Kako se osjeala kada se probudila iz tog sna kao
ubojica? Nikada je nisam pitala, a nikada ni neu.
elim tvoju pomo, i to uskoro. Trebam nekoga da privoli Marcusa na suradnju, a
mislim da ti to moe.
Nagne glavu i zuri u mene nekoliko trenutaka.
Tris. Nemoj uiniti neto glupo.
Prisilim se na smijeak. Zato mi to ljudi stalno govore?
Zgrabi me za ruku. Ne zafrkavam se.
Kaem ti, idem posjetiti Caleba. Vratit u se za nekoliko dana, a tada moemo smisliti
strategiju. Samo sam mislila da bi bilo dobro rei neko me o svemu ovome prije nego to
odem. Za svaki sluaj. U redu?
Dri mi ruku nekoliko trenutaka, zatim me pusti. U redu, kae ona.
Hodam prema izlazu. Drim se pod kontrolom dok ne proem kroz vrata, a tada osjetim
suze kako stiu.
Posljednji razgovor koji u imati s njom, tako pun lai.

***

Kada napokon izaem, na glavu stavim kapuljau Tobiasove majice. Kada doem do kraja
ulice, gledam oko sebe, traim znakove ivota. Nigdje nikoga.
Hladan zrak bode mi plua dok ga udiem, a pretvara se u oblak pare kada izdiem.
Zima e uskoro doi. Pitam se hoe li i tada Neustraivi i Ueni biti u ovakvoj poziciji,
spremni da unite jedni druge. Drago mi je da to neu morati gledati.
Prije nego to sam odabrala Neustraive, takve misli nisu mi padale na pamet. Bila sam
sigurna da u dugo poivjeti, ako nita drugo. Sada nema nikakvog jamstva, osim toga da
tamo gdje idem, idem jer sam tako odabrala.
Hodam u sjenama zgrada, nadam se da moji koraci nee privui pozornost. Gradska
rasvjeta ne radi u ovome dijelu grada, no mjesec sja dovoljno jako da mogu hodati bez previe
tekoa.
Prolazim ispod nadzemne pruge. Tranice vibriraju zbog skorog dolaska vlaka. Moram
brzo hodati ako elim tamo stii prije nego to itko primijeti da me nema. Zaobiem veliku
pukotinu na ploniku, preskoim sruenu banderu.
Nisam mislila o tome koliko u hodati kada sam krenula. Ne proe dugo vremena prije
nego to mi se tijelo ugrije od hodanja i provjeravanja iza sebe te izmicanja opasnostima na
cesti. Ubrzam korak, napola hodam, napola trim. Ubrzo dolazim do dijela grada koji mi je
poznat. Ulice su ovdje urednije, iste su, s nekoliko rupa na ploniku. U daljini vidim sjaj
sjedita Uenih, njihova svjetla kre nae zakone o ouvanju energije. Ne znam to u kada
doem tamo. Zahtijevati da me Jeanine primi? Ili samo stajati ondje sve dok me neko ne
primijeti?
Vrhovi prstiju ovla mi dotaknu prozor na zgradi pored koje prolazim. Nemam jo
puno. Trnci mi prolaze tijelom, sada kada sam tako blizu, to me usporava. Disanje mi je
takoer problem; vie se ne trudim biti tiha, teko i glasno udiem i izdiem zrak. to e
uiniti sa mnom kada tamo doem? Kakve planove imaju za mene prije nego to im vie ne
budem korisna, prije nego to me ubiju? Nemam sumnje da e me naposljetku ubiti.
 BD

Koncentriram se na kretanje naprijed, na micanje nogama bez obzira na to to se ine kao da

nee izdrati moju teinu.
I tada se naem pred sjeditem Uenih.
Unutra gomile ljudi u plavim kouljama sjede za stolovima, tipkaju za raunalima ili su
pogrbljeni nad knjigama, neki si meusobno dodaju snopove papira. Neki su od njih poteni
ljudi koji ne shvaaju to je njihova frakcija uinila, no da se ova itava zgrada na njih srui
pred mojim oima, moda se ne bih mogla natjerati da mi bude stalo.
Ovo je posljednji trenutak kada se jo mogu predomisliti. Hladan zrak tipa mi obraze i
ruke dok oklijevam. Ne mogu sada otii. Skloniti se u sjeditu Neustraivih. Nadati se i moliti
da nitko drugi nee umrijeti zbog moje sebinosti.
Ali ne mogu otii jer e me moja krivnja, teina Willove smrti, smrt mojih roditelja,
Marleneina smrt sve e me to slomiti u kostima, toliko da neu moi disati.
Polako kreem prema zgradi i otvaram vrata.
Ovo je jedini nain da se ne uguim.

***

Na trenutak, odmah nakon to uem i naem se ispred golemog portreta Jeanine Matthews
koji visi na zidu preko puta mene, nitko me ne primijeti, ak ni dvoje Neustraivih izdajnika
koji straare u blizini ulaza. Doem do recepcije gdje sredovjeni ovjek s elavom rupom na
tjemenu sjedi i prelistava snop papira. Stavljam ruke na stol.
Oprostite, kaem.
Samo trenutak, molim, kae on ne podiui pogled.
Ne moe.
Na to podigne pogled, naoale su mu nakrivljene i ini se kao da me eli izgrditi. Ako je
neto namjeravao rei, ini se da su mu rijei zapele u grlu. Zuri u mene otvorenih usta, oi
mu skau s mojeg lica na moju crnu majicu.
U mom mi se strahu njegov izraz lica ini urnebesno smijean. Lagano se nasmijeim i
stavim ruke u depove, drhte.
Mislim da me Jeanine Matthews htjela vidjeti, kaem. Pa ako biste s njom mogli
kontaktirati.
Daje znak dvojici Neustraivih pored vrata, no nema potrebe. uvari su napokon
shvatili o emu se radi. Drugi Neustraivi, koji su bili rasporeeni po prostoriji, poeli su
obraati panju na mene, okruuju me, no ne diraju me, ne razgovaraju sa mnom. Gledam
njihova lica, pokuavam izgledati to je mirnije mogue.
Razliita? jedan od njih napokon pita dok ovjek za recepcijom ne pokupi
komunikacijski prijamnik.
Ako ruke sklopim u ake, tada se vie ne tresu. Kimnem.
Oi mi prelaze na Neustraive koji izlaze iz dizala na lijevoj strani prostorije, a zatim mi
se miii u licu olabave. Peter dolazi k nama.
Tisuu moguih reakcija projuri mi glavom, od toga da se silovito bacim na Peterov
grkljan, zaplaem pa sve do zbijanja ala. Ne mogu se odluiti to bih uinila. Zato stojim
mimo i gledam ga. Jeanine je sigurno znala da u doi, zacijelo je izabrala ba Petera da me
dovede k njoj, mora biti.
Imamo naredbe da te odvedemo gore, kae Peter.
 BD

elim rei neto odrjeito ili nonalantno, no jedini zvuk koji izae iz mojih usta je tihi
potvrdni zvuk pristajanja, priguen mojim nateenim grlom i stisnutim usnama. Peter nastavi
hodati prema dizalima, a ja idem za njim.
Kreemo se niz uglancane hodnike. Unato tome to se penjemo stubama nekoliko
katova, i dalje se osjeam kao da skaem pod zemlju.
Oekujem da e me voditi k Jeanine, no oni to ne uine. Zaustave se u kratkom hodniku
gdje su nanizana metalna vrata sa svake strane hodnika. Peter unosi ifru u tipkovnicu kako bi
otvorio jedna vrata, zatim me okruuju izdajnici Neustraivih, prave tunel oko mene, taman
dovoljno da bih ula ravno u prostoriju.
Soba je malena, otprilike dva metra dugaka i dva metra iroka. Podovi, zidovi, strop,
sve je napravljeno od istog svijetlog materijala koji je sada tamnije boje, taj je materijal sjajio
u prostoriji u kojoj sam bila na svom prvom testiranju. U svakom uglu nalazi se malena crna
kamera.
Napokon si dopustim paniku.
Pogledam kutove prostorije, promatram kamere, potiskujem vrisak koji mi navire u
elucu, u prsima, u grlu, vrisak koji ispunjava itavo moje tijelo. Ponovno osjeam krivnju i
tugu kako me iznutra trgaju, ratuju jedna s drugom u borbi za prevlast, no uas je jai od obje.
Udahnem, no ne izdahnem. Otac mi je jednom rekao da je to lijek za tucavicu. Pitala sam ga
bih li mogla umrijeti od zadravanja daha.
Ne bi, rekao je. Tvoje tijelo i njegovi nagoni preuzeti e komandu i natjerati te da
die.
teta. Dobro bi mi doao izlaz. Od te mi se misli smije. Zatim mi se vriti. Moram
napraviti plan. Kada bih mogla napraviti plan, ne bih se toliko bojala.
No nemam plana. Nema bijega iz dubine sjedita Uenih, nema bijega od Jeanine, nema
naina za bijeg od onoga to sam uinila.
 BD

28. Poglavlje

ZABORAVILA SAM ponijeti sat.

To je ono za ime najvie alim, kako prolaze minute ili sati kada me proe panika. Ne
alim to sam dola ovamo to se inilo kao oit izbor no na ruci nema moga sata zbog
ega nikako ne mogu saznati koliko dugo sjedim u ovoj prostoriji. Lea me bole, to ve
neto otkriva, no to nije dovoljno odreeno.
Nakon nekog vremena ustanem se i poinjem hodati, proteem ruke iznad glave.
Oklijevam da uinim bilo to dok me kamere promatraju, no nita ne mogu shvatiti iz
promatranja kako dodirujem none prste.
Od te mi misli ruke ponu drhtati, no ne pokuavam otjerati strah iz uma. Umjesto toga
govorim si da sam Neustraiva i da mi strah nije nepoznata stvar. Umrijet u na ovome
mjestu. Moda uskoro. To su injenice.
Ali postoje i drugi naini sagledavanja toga. Uskoro u odati poast svojim roditeljima,
umrijet u kao to su i oni umrli. I ako je istinito ono to su oni vjerovali o smrti, uskoro u im
se pridruiti u onome to dolazi nakon smrti.
Protresem rukama dok koraam po prostoriji. Ruke mi jo uvijek drhte. elim znati
koliko je sati. Kad sam dola, bilo je oko 1:00 ujutro. Sada je zasigurno ve rana zora, moda
4:00 ili 5:00. Ali moda nije prolo toliko puno vremena, moda mi se to samo tako ini zbog
toga to nisam imala to zaraditi. Moda je tek 3:00 ili ak 2:00 sata ujutro.
Vrata se otvore i napokon, napokon stojim lice u lice s mojim neprijateljem i njezinim
Neustraivim uvarima.
Zdravo, Beatrice, kae Jeanine. Odjevena je u plavu boju Uenih, nosi njihove
naoale i taj Ueni pogled superiornosti koji sam od oca nauila mrziti. Mislila sam da bi ti
mogla biti ta koja e doi.
No ne osjeam mrnju kada je pogledam. Ne osjeam nita, iako znam da je ona
odgovorna za bezbrojno mnogo smrti, ukljuujui i smrt Marlene. Te smrti u mom umu
postoje kao niz besmislenih jednadbi, ja stojim pred njima, nesposobna sam rijeiti ih.
Prebacim pogled s Jeanineinih vodeno-sivih oiju na njezine Neustraive uvare. Peter
joj stoji zdesna, a ena s borama oko usta stoji joj s lijeve strane. Iza nje stoji ovjek bez kose,
potpuno elav. Namrtim se.
Kako se Peter naao u tako prestinom poloaju, kao tjelesna straa Jeanine Matthews?
Gdje je tu logika?
Htjela bih znati koliko je sati, kaem.
Ma nemoj, kae ona. To je zanimljivo.
Trebala sam znati da mi nee rei. Svaku informaciju koju uje ona dodaje u svoju
strategiju i nee mi rei koliko je sati sve dok otkrivanje te informacije ne bude korisnije od
zatajivanja.
Sigurna sam da su moji Neustraivi prijatelji razoarani, kae ona, jer mi jo uvijek
nisi pokuala iskopati oi.
To bi bilo glupo.
Istina. Ali bilo bi konzistentno tvojim uobiajenim nainom radi prvo, misli kasnije.
Imam esnaest godina. Skupim usne. Mijenjam se.
 BD

To je sjajno. Ona mrtvo hladno izgovara ak i fraze koje trebaju zvuati odsjeeno.
Hoemo li se malo proetati?
Uzmakne i pokae prema vratima. Posljednja stvar koju elim jest izai iz ove sobe
prema nepoznatom odreditu, no ne oklijevam. Izaem, a Neustraiva strogog izgleda je
ispred mene. Peter uskoro dolazi za mnom. Hodnik je dugaak, izgleda vrlo obino.
Skrenemo iza ugla i nastavimo niz drugi hodnik, koji izgleda potpuno isto kao prethodni. Jo
dva hodnika. Toliko sam dezorijentirana da se nikada sama ne bih mogla vratiti. No tada se
okolina promijeni hodnik nas vodi u veliku prostoriju gdje Ueni mukarci i ene u
dugakim plavim jaknama stoje za stolovima, neki s alatom, neki mijeaju tekuine raznih
boja, neki zure u monitore raunala. Kad bih morala pogaati, rekla bih da ovdje prave serum
za simulacije, no nisam sigurna da su simulacije jedino ime se Ueni bave.
Veina njih zuri u nas dok prolazimo pored njih, sredinom prostorije. Zapravo, zure u
mene. Neki od njih apu, no veina uti. Tako je tiho ovdje.
Slijedim Neustraivu izdajnicu kroz vrata i iznenada stanem, toliko iznenada da se Peter
zabije u mene.
Ova soba veliine je sobe kroz koju smo upravo proli, no u ovoj se nalazi samo jedna
stvar: veliki metalni stol sa strojem pored njega. Stroj koji mislim da je monitor za mjerenje
rada srca. Iznad stola, nalazi se kamera. Nesvjesno zadrhtim. Jer znam to je ovo.
Vrlo sam zadovoljna to si ti, ba ti, ovdje kod nas, kae Jeanine. Proe pored mene i
nasloni se na stol, prstima obavije njegove rubove.
Zadovoljna sam zbog tvojih rezultata koje si dobila na testiranju. Primjeujem da
njezina plava kosa, koja je vrsto skupljena na njezinoj glavi, reflektira neto svjetlosti iz
prostorije.
ak i meu Razliitima, ti si pomalo anomalija jer ima sklonosti spram tri frakcije.
Nijekanje, Neustraivi i Ueni.
Kako... Glas mi zvui kretavo. Jedva izgovorim pitanje. Kako ti to zna?
Sve u svoje vrijeme, kae ona. Pregledavajui tvoje rezultate zakljuila sam da si
jedna od najsnanijih Razliitih, to ne treba shvatiti kao kompliment, ve isto kao
objanjenje onoga to planiram. Moram prouiti najsnaniji mozak Razliitih kako bih
odstranila sve slabosti nae tehnologije. Razumije?
Ne odgovorim. Jo uvijek zurim u monitor za nadzor srca pored stola.
Zato emo te, koliko god je mogue, moji znanstvenici i ja prouavati. Lagano se
nasmijei.
Zatim, na kraju moje studije, bit e pogubljena.
Znala sam to. Znala sam to, pa zbog ega mi onda koljena poputaju, zbog ega mi se
eludac gri, zbog ega?
Pogubljenje e se odvijati ovdje: Prijee prstima preko stola koji je ispod nje.
Na ovom stolu. Mislila sam da bi bilo zanimljivo pokazati ti ga.
eli prouiti moju reakciju. Jedva da diem. Nekad sam mislila da okrutnost zahtijeva
zlou, no to nije tono. Jeanine nema razloga za zlou. Meutim, ona je okrutna zbog toga to
je nije briga to uini, sve dok je to zanimljivo. Ja bih mogla biti slagalica ili nekakav
pokvareni stroj koji ona eli popraviti. Otvorit e mi lubanju samo da bi vidjela kako moj
mozak radi iznutra; umrijet u na ovome mjestu i to e biti milost.

***
 BD

Nisam svjesna vremena koje prolazi, barem ne kako sam nekada bila, kada mi je vrijeme bilo
dostupno. Ne znam koliko je vremena prolo kada se vrata ponovno otvore i Peter ponovno
ue u moju eliju, znam samo da sam iscrpljena.
Idemo, Ukoena, kae on.
Nisam Nijekanje. Ispruim ruke iznad glave tako da dotaknem strop.
A sada kada si ti potrko Uenih, ne moe me zvati Ukoena. To nije precizno.
Rekao sam idemo.
to je, nema ljigavih komentara? Gledam ga s podrugljivim iznenaenjem.
Glup si to si doao ovamo, mozak ti je valjda neupotrebljiv, a jo si k tome i
Razliit?
To se podrazumijeva, zar ne? kae on. Moe se sama pokrenuti ili te ja mogu
odvui niz hodnik. Ti biraj.
Osjeam se mirnije. Peter je uvijek grozan prema meni; to je poznat osjeaj.
Ustanem se i izaem iz sobe. Dok hodamo, primijetim da Peterova ruka, onu u koju sam
ga ja nastrijelila, vie nije previjena.
Sredili su ti tu ranu od metka?
Jesu, kae on. Sada e morati potraiti novu slabost za iskoritavanje. teta to ih
vie nemam. Zgrabi me za zdravu ruku i hoda bre, vue me za sobom.
Kasnimo.
Unato tome to je hodnik dugaak i prazan, nai koraci ne odzvanjaju jako. Osjeam se
kao da mi je netko dlanovima prekrio ui, a ja sam to tek sada shvatila. Pokuavam pratiti
hodnike kroz koje se kreemo, no nakon nekog se vremena pogubim. Doemo do kraja
jednoga hodnika i skrenemo ulijevo, ulazimo u zatamnjenu sobu koja me podsjea na akvarij.
Jedan od zidova napravljen je od stakla sa svoje strane vidim samo odraz, no sigurna sam
da je prozirno s druge strane. Veliki stroj stoji na drugoj strani, sa stolom dovoljno velikim za
ovjeka koji izlazi iz stroja. Prepoznajem stroj iz udbenika Frakcijske povijesti, poglavlje o
Uenima i medicini. Magnetska rezonancija. Taj e mi stroj snimiti mozak.
Nekakva se iskra upali u meni. Prolo je toliko dugo vremena da jedva prepoznajem to
je to.
Znatielja.
Glas koji pripada Jeanine govori preko zvunika.
Lezi, Beatrice.
Pogledam na stol koji je dovoljno velik za ovjeka koji e me povui u stroj.
Neu.
Ona uzdahne. Ako to ne eli uiniti svojevoljno, mi imamo naina da te na to
prisilimo.
Peter stoji iza mene. ak i s ozlijeenom rukom, bio je jai od mene. Zamiljam
njegove ruke na sebi, kako me vuku prema stolu, guraju me na metalnu povrinu, veu me
suvie vrsto.
Moemo se dogovoriti, kaem. Ako budem suraivala, vidjet u snimke.
Suraivat e htjela ti to ili ne.
Podignem prst u zrak. To nije tono.
Pogledam u zrcalo. Nije tako teko pretvarati se da razgovaram s Jeanine kada
razgovaram s vlastitim odrazom. Kosa mi je plava kao njezina; obje smo blijede i strogog
 BD

izgleda. Ta mi je misao toliko uznemirujua da izgubim misao na nekoliko trenutaka tako da

samo stojim u tiini, s prstom uperenim u zrak.
Moja je koa blijeda, kosa mi je blijeda, hladna sam. Zanimaju me snimke mog mozga.
Ja sam poput Jeanine. Mogu to prezirati, napasti, unititi... Ili to iskoristiti.
To nije tono, ponovim. Bez obzira koliko me vrsto vezali, ne moete me natjerati
da budem mirna koliko treba da slike budu jasne. Proistim grlo. elim vidjeti snimke. I
tako ete me ubiti, je li onda doista vano koliko znam o svom mozgu prije nego to to
uinite?
Tiina.
Zato ih toliko eli vidjeti? kae ona.
Zasigurno bi ti, od svih drugih, trebala to razumjeti. Imam jednaku sklonost prema
Uenima kao i prema Nijekanju i Neustraivima.
U redu. Moe ih vidjeti. Lezi.
Odem do stola, legnem. Metal je poput leda. Stol se povue prema natrag, u stroju sam.
Zurim u bjelinu. Kada sam bila mlaa, tako sam zamiljala raj, bijelo svjetlo i nita vie.
Sada znam da to ne moe biti tono jer bijelo svjetlo sada se doima prijetee.
ujem lupanje, zatvorim oi i prisjeam se jedne od prepreka iz svog krajolika straha,
ake udaraju po mojim prozorima i ljudi bez lica pokuavaju me oteti. Pretvaram se da je
lupanje otkucaj srca, udaranje bubnja. Udaranje rijeke o rubove provalije u sjeditu
Neustraivih. Lupanje stopala na zavrnoj ceremoniji inicijacije.
Ne znam koliko je vremena prolo kada lupanje napokon prestane, a stol napokon izae
iz stroja. Uspravim se i protrljam vrat prstima. Ne znam hoe li Jeanine odrati svoje obeanje
ili ne, no sigurna sam da planira provesti i druge testove, a ja joj to mogu oteati ako ne odri
rije.
Vrata se otvore, vidim Petera kako stoji u hodniku. Doziva me. Hajdemo. Moe sada
vidjeti snimke.
Skoim sa stola i krenem prema njemu. Kada izaemo u hodnik, pogleda me i zavrti
glavom.
to je?
Ne znam kako uspijeva uvijek dobiti ono to eli.
Pa, to je zato to sam htjela doi u eliju u sjedite Uenih. Htjela sam da me smaknu.
Zvuim odvano, kao da su smaknua neto s ime se suoavam svakodnevno. Ipak,
kada izgovorim rije smaknu, zadrhtim. Pretvaram se da mi je hladno, trljam podlaktice
dlanovima.
Nisi li to htjela? kae on. Mislim, dola si ovamo svojom slobodnom voljom. To
nije neto to bih ja nazvao dobrim instinktom preivljavanja.
Tipka niz brojeva u tipkovnicu koja je na zidu i vrata pored nas se otvore. Uem u sobu
koja se nalazi s druge strane zrcala. Soba je jarko osvijetljena, prepuna monitora, odsjaj
svjetla blijeti i s naoala Uenih. S druge strane sobe, jedna se vrata zatvaraju. Prazna stolica
nalazi se ispred jednog monitora, jo uvijek se vrti. Netko je upravo izaao iz prostorije.
Peter stoji odmah iza mene, preblizu spreman da me zgrabi ako mi padne na pamet
napasti nekoga. Ali nemam namjeru napasti nekoga. Koliko bih daleko dola kada bih to
uinila? Niz jedan hodnik, moda dva? Tada bih se izgubila. Ne bih znala izai odavde ak i
da nema uvara koji bi me sprijeili.
 BD

Postavite ih tamo, kae Jeanine prstom pokazujui prema velikom ekranu na lijevom
zidu. Jedan od znanstvenika Uenih dotakne svoj monitor i slika se pojavi na lijevom zidu. To
je snimka moga mozga.
Ne znam to tono gledam. Znam kako mozak izgleda i otprilike ono to svako podruje
mozga radi, no ne znam kakav je moj u odnosu na druge. Jeanine se poinje lupkati po bradi i
zuri, ini se kao da je prolo jako puno vremena.
Napokon ona kae: Neka netko objasni gospoici Prior to je prefrontalni korteks i to
on radi.
To je podruje mozga koje se nalazi iza ela, tako rei, kae jedna od znanstvenica.
Ne izgleda mnogo starije od mene, nosi velike okrugle naoale zbog kojih joj se oi
doimaju veima nego to doista jesu. Njegova je svrha organiziranje naih misli i djela pri
ostvarivanju ciljeva.
Tono, kae Jeanine. Sada ako mi netko moe rei to se vidi kod prefrontalnog
korteksa gospoice Prior.
Velik je, javi se jedan znanstvenik to je neki proelavi mukarac.
Specifinije, kae Jeanine. Kao da ga grdi.
Shvatim da se nalazim u uionici jer je svaka soba s vie od jednog pripadnika Uenih
zapravo uionica. Meu njima, Jeanine je njihova najvrednija uiteljica. Svi zure u nju
krupnim oima, svi revni, otvorenih usta, ekaju priliku da je impresioniraju.
Mnogo je vei od prosjenog, ispravi se proelavi ovjek.
Bolje. Jeanine potvrdno kimne. Zapravo, to je jedan od najveih prefrontalnih
korteksa koji sam ikad vidjela. A ipak, orbitofrontalni korteks vrlo je malen. to te dvije
injenice daju naslutiti?
Orbitofrontalni korteks centar je mozga koji ima veze s nagradama i ponaanjem. Oni
koji svojim ponaanjem esto idu za nagradama imaju velike orbitofrontalne kortekse, kae
netko. To znai da se kod gospoice Prior esto ne vidi ponaanje usmjereno ka
nagradama.
Ne samo to. Jeanine se lagano nasmije. Plavo svjetlo s monitora baca odsjaj na
njezine jagodine kosti, ali joj u isto vrijeme oi ini tamnima. Nikada nije izgledala tako
zlokobno kao sada. To ne govori neto samo o njezinu ponaanju ve i o njezinim eljama.
Nije motivirana nagradama. A opet, izuzetno je dobra u usmjeravanju svojih misli i djela
prema svojim ciljevima. To objanjava njezinu tendenciju prema tetnome, no u isto vrijeme i
nesebinom ponaanju i moda njezinu sposobnost da se izvue iz simulacija. Kako to
mijenja na pristup prema novom simulacijskom serumu?
Serum bi trebao potisnuti neke, no ne sve aktivnosti u njezinu prefrontalnom
korteksu, kae znanstvenik s okruglim naoalama na licu.
Upravo tako, kae Jeanine. Napokon me pogleda, iz oiju joj isijava oduevljenje.
Tako emo i nastaviti. Jesam li zadovoljila svoj dio nae pogodbe, gospoice Prior?
Usta su mi suha, teko mi je progutati.
to e biti ako suspregnu tu aktivnost u prefrontalnom korteksu ako mi otete
mogunost donoenja odluka? to ako serum proradi i ja postanem rob simulacijama poput
svih drugih? to ako potpuno zaboravim stvarnost?
Nisam znala da se moja itava osobnost, moje cijelo bie, moe odbaciti kao
nusproizvod moje anatomije. to ako sam ja samo netko s velikim prefrontalnim korteksom...
I to je to?
Da, kaem. Jesi.
 BD

***

Peter i ja vraamo se do moje sobe u tiini. Skrenemo lijevo, a skupina ljudi stoji na drugom
kraju hodnika. To je dugaak hodnik, najdui kroz koji moramo proi, no udaljenost se smanji
kada ugledam njega.
Za obje ruke ga dre Neustraivi izdajnici, pitolj mu je uperen u glavu.
Vidim Tobiasa, krv mu se slijeva niz lice, boja njegovu bijelu majicu u crveno; Tobias,
Razliit kao i ja, stoji u drijelu ove pei u kojoj u izgorjeti.
Peter me rukama uhvati za ramena, dri me na mjestu.
Tobiase, kaem, i to zvui kao uzdah.
Neustraivi izdajnik s pitoljem gura Tobiasa prema meni. Peter i mene pokuava gurati
naprijed, no moja stopala ostaju na mjestu. Dola sam ovamo kako nitko drugi ne bi poginuo.
Dola sam ovamo kako bih zatitila to je vie ljudi mogue. A stalo mi je do Tobiasove
sigurnosti vie od sigurnosti bilo koga drugoga. Zato sam ovdje, ako je i on ovdje. To nema
smisla.
to si uinio? promumljam. Sada je samo nekoliko metara udaljen od mene, no nije
dovoljno blizu da me uje. Dok prolazi pored mene, prua svoju ruku. Obavije moj dlan
svojom rukom i stisne ga. Stisne ga, zatim pusti. Oi su mu krvave; blijed je.
to si to uinio? Ovaj puta to zvui kao urlik.
Bacim se prema njemu, borim se protiv Peterova stiska, njegove me ruke bole.
to si to uinio? vritim.
Ti umre i ja umrem. Tobais me gleda preko svog ramena. Molio sam te da to ne
uini. Ti si donijela svoju odluku. Ovo su posljedice.
Nestane iza ugla. Posljednje to vidim, dok ga Neustraivi izdajnici vode, jest sjaj cijevi
pitolja i krv na njegovu uhu, posljedica ozlijede koju prije nisam vidjela.
Sav ivot izae iz mene im on nestane. Prestajem se boriti protiv Peterova stiska i
pustim da me gura prema eliji. Sruim se na pod im uem, leim i ekam da se zatvore
vrata kao znak Peterova odlaska, no vrata se ne zatvaraju.
Zato je doao ovamo? upita Peter.
Pogledam ga.
Zato to je idiot.
Pa, to je istina.
Prislonim glavu na zid.
Je li mislio da te moe spasiti? Peter blago frkne. To zvui kao neto to bi netko
roen u Ukoenima pomislio.
Mislim da ne, kaem. Ako me Tobias namjeravao spasiti, to bi bolje promislio; poveo
bi ostale. Ne bi provalio u sjedite Uenih sam samcat.
Suze mi naviru u oima, ne pokuavam ih se rijeiti treptanjem. Pokuavam gledati kroz
suze, pred oima mi se muti. Prije nekoliko dana nikada ne bih zaplakala pred Peterom, no
sada me vie nije briga. On je najmanji od mojih neprijatelja.
Mislim da je doao umrijeti sa mnom, kaem. Stavljam ruku preko usta kako bih
priguila jecaj. Ako mogu nastaviti disati, mogu nastaviti plakati. Nisam htjela da umre sa
mnom. Htjela sam da je na sigurnom. Kakav idiot, pomislim, no ne doista.
 BD

To je smijeno, kae on. To uope nema smisla. Osamnaest mu je godina; nai e

drugu djevojku nakon to ti krepa. Glup je ako to ne razumije.
Suze mi teku niz obraze, najprije su tople, zatim se hlade. Zatvorim oi. Ako tako
misli... Progutam jo jedan jecaj. ...tada si ti taj koji je glup.
Aha. Kako god.
Cipele mu kripe dok se okree. Sprema se otii.
ekaj! Pogledam u njegovu mutnu prikazu, ne mogu razaznati njegovo lice. to e
mu uiniti? Isto to i meni?
Ne znam.
Moe li saznati? Briem obraze dlanom, frustrirana. Moe li barem provjeriti je li
dobro?
Kae mi: Zato bih to uinio? Zato bih ita uinio za tebe?
Trenutak kasnije ujem vrata kako se zatvaraju.
 BD

29. Poglavlje

NEGDJE SAM PROITALA, jednom davno, da se plakanje ne moe znanstveno objasniti.

Suze imaju svrhu da nam odravaju onu vlagu. Nema pravoga razloga za poveanu
proizvodnju suza u lijezdama kada doe do emocije.
Mislim da plaemo kako bismo oslobodili ivotinjski dio u nama, bez da izgubimo
humanost. Jer u meni je zvijer koja rei i zavija i eli skoiti prema slobodi, prema Tobiasu i
prema ivotu, iznad svega. I koliko god se trudila, ne mogu je ubiti.
I tako plaem i suze briem rukama.

***

Lijevo, desno, desno. Lijevo, desno, lijevo. Desno, desno. To su skretanja u hodniku, od moje
polazine toke kretanja moje elije do naeg odredita.
Ovu sobu prije nisam vidjela. U njoj se nalazi napola nagnuta stolica s potpornjima,
slina kao stolica kod zubara. U jednom uglu nalazi se monitor i stol. Jeanine sjedi za stolom.
Gdje je on? kaem.
Satima sam ekala kako bih postavila to pitanje. Zaspala sam i sanjala da trim za
Tobiasom kroz sjedite Neustraivih. Bez obzira koliko bih brzo trala, on je uvijek bio malo
ispred mene i mogla sam vidjeti samo kako nestaje iza uglova nakon to bih pogledom ulovila
traak njega.
Jeanine me zbunjeno pogleda. No nije ona zbunjena. Poigrava se sa mnom.
Tobias, svejedno kaem. Ruke mi podrhtavaju, no ovoga puta ne od straha ve od
gnjeva.
Gdje je on? to mu radite?
Ne vidim razloga da ti otkrijem tu informaciju, kae Jeanine. A budui da vie
nema aduta za iskoristiti, ne vidim naina na koji mi moe dati razlog, osim ako ne eli
promijeniti uvjete naeg dogovora.
elim vritati na nju da je oito, oito vie elim znati to se dogaa s Tobiasom nego o
mojoj Razliitosti, no to ne uinim. Ne mogu donositi brzoplete odluke. to god se dogaa
Tobiasu, dogodit e mu se bez obzira znala ja neto o tome ili ne. Vanije je da potpuno
razumijem to se meni dogaa.
Udiem kroz nos, zatim izdiem kroz nos. Vrtim rukama. Sjednem u stolicu.
Zanimljivo, kae ona.
Zar ti ne mora voditi frakciju i planirati rat? kaem. to radi ovdje, radi pokuse
na esnaestogodinjoj djevojici?
Na razliite naine govori o sebi, ovisno o tome to ti odgovara, kae ona
naslanjajui se u svojoj stolici. Katkad inzistira na tome da nisi djevojica, katkad da to jesi.
Ono to me zapravo zanima jest: Kako ti doista vidi sebe? Kao jedno ili drugo? Kao oboje?
Nijedno od tog dvoje?
Promijenim glas da zvui ravnoduno i injenino, kao njezin. Ne vidim razloga da ti
otkrijem tu informaciju. ujem prigueno frktanje. Peter pokriva usta. Jeanine ga pogleda i
njegov se smijeh odjednom pretvori u napadaj kalja.
 BD

Djetinjasto je rugati se, Beatrice, kae ona. Ne stoji ti to.

Djetinjasto je rugati se, Beatrice, ponavljam oponaajui njezin glas najbolje to
mogu. Ne stoji ti to.
Serum, kae Jeanine pogledavajui Petera. On prilazi blie i prtlja s crnom kutijom na
stolu, iz kutije vadi pricu s ve privrenom iglom.
Peter zakorai prema meni, ja ispruim ruku.
Dopusti meni, kaem.
Pogleda u Jeanine, trai njezino doputenje, ona kae: Hajde, dobro. Daje mi
injekciju i ja si gurnem iglu u vrat, pritisnem injekciju.
Jeanine prstom pritisne jedan gumb i tada se spusti mrak.

***

Moja majka stoji u prolazu s rukom ispruenom iznad sebe kako bi se mogla drati za ipku.
Lice joj je okrenuto od mene, no ne prema ljudima koji sjede oko mene, ve prema gradu kroz
koji prolazimo dok autobus juri naprijed. Vidim bore na njezinu elu i oko njezinih usta kada
se namrti.
to je bilo? pitam je.
Mora se mnogo toga napraviti, kae ona uz mali pokret rukom prema prozorima
autobusa.
A nas je ostalo toliko malo, nas koji moramo to napraviti.
Jasno mi je na to ona misli. Izvan autobusa nalaze se ruevine i kr, dokle pogled see.
Preko puta ulice jedna zgrada lei u ruevinama. Plonik je prekriven komadiima stakla.
Pitam se to je uzrokovalo toliko mnogo unitenja.
Kamo idemo? pitam je.
Nasmijei mi se, sada vidim drukije bore oko njezinih oiju.
Idemo u sjedite Uenih.
Namrtim se. Vei dio ivota izbjegavala sam sjedite Uenih. Moj je otac govorio da
mu se tamo nije sviao ni zrak koji je morao udisati. Zato idemo tamo?
Pomoi e nam.
Zato osjetim gr u elucu kada se sjetim svog oca? Zamiljam njegovo lice, izborano
od ivota prepunog frustracija svijetom koji je oko njega, zatim njegova kosa, kratka po
propisima Nijekanja, i jo uvijek osjetim istu bol u elucu koja mi se javlja kada predugo ne
jedem uplja bol.
Je li se tati neto dogodilo? kaem.
Ona zavrti glavom. Zato to uope pita?
Ne znam.
Ne osjetim bol kada gledam svoju majku. Ali osjeam kao da je svaka sekunda koju
stojimo ovako, razdvojene za nekoliko centimetara, toliko vana da joj moram posvetiti itavo
pamenje. Ali ako ona nije tu zauvijek, to onda jest?
Autobus stane, vrata se otvore uz kripavi zvuk. Moja majka pone hodati kroz prolaz i
ja idem za njom. Via je od mene, zurim izmeu njezinih ramena u vrh njezinih lea. Izgleda
krhko, ali znam da to nije.
 BD

Spustim se na plonik. Komadii stakla pucketaju pod mojim nogama. Plave su boje i,
sudei po rupama u zgradi s moje desne strane, neko su bili prozori.
to se dogodilo?
Rat, kae moja majka. To je bilo ono to smo se toliko trudili izbjegavati.
A Ueni e nam pomoi... Kako?
Mislim da su tvoj otac i njegove prie o Uenima bili na tvoju tetu, kae mi njeno.
Uinili su pogreke, naravno, no kao i svi drugi, i oni su mjeavina dobrog i loeg, ne
iskljuivo jedno ili drugo. to bismo bez naih lijenika, znanstvenika, uitelja?
Gladi mi kosu.
Zapamti to, Beatrice.
Hou, obeam joj.
Nastavimo hodati. No neto to je rekla, kopka me. Moda ono to je rekla o mom ocu?
Ne moj otac uvijek govori o Uenima tako. Ono to je rekla o Uenima? Preskoim veliki
komad stakla. Ne, to nije to. Bila je upravu o Uenima. Svi moji uitelji bili su Ueni, ba kao
i lijenik koji je majci namjestio ruku kada ju je slomila prije par godina.
Mui me ono to je posljednje rekla.
Zapamti to. Kao da nee imati priliku da me poslije podsjeti.
Osjeam nekakvu promjenu u svom umu, kao da se neto to je do sada bilo zatvoreno,
upravo otvorilo.
Mama? kaem.
Ona me pogleda. Uvojak njezine plave kose padne iz njezina repa i dotakne joj obraz.
Volim te.
Uperim prstom u prozor s moje lijeve strane i on eksplodira. Komadii stakla padaju po
nama.
Ne elim se probuditi u onoj prostoriji u sjeditu Uenih tako da ne otvaram oi odmah,
ak ni kada simulacija prestane. Pokuavam ouvati sliku svoje majke i njezine kose kako joj
pada na obraz to due mogu. No kada napokon vidim samo tamno crvenilo svojih kapaka,
otvorim oi.
Morat e se vie potruditi, kaem Jeanine.
Ona kae: To je bio samo poetak.
 BD

30. Poglavlje

TE NOI U SNOVIMA ne vidim ni Tobiasa ni Willa ve svoju majku. Stojimo u vonjacima

Dobrohotnih, gdje su jabuke zrele i vise samo nekoliko centimetara iznad naih glava. Lie
joj baca sjenu na lice i odjevena je u crninu, iako je nikad nisam vidjela u crnini za ivota. Ui
me kako plesti pletenice, pokazujui mi na vlastitim uvojcima, smijui se dok sam nespretno
prelazila prstima.
Probudim se pitajui se kako nisam primijetila svakoga dana, kada sam sjedila preko
puta nje za naim stolom, da je prepuna energije Neustraivih. Je li to bilo zbog toga to je to
dobro sakrivala? Ili zbog toga to ja nisam gledala?
Zakopam lice u tanki madrac na kojem sam spavala. Nikad je neu upoznati. No ona
barem nee saznati to sam uinila Willu. Sada mi se ne ini da bih mogla podnijeti kada bi to
saznala. Jo uvijek se treptanjem borim protiv izmaglice sna u oima dok slijedim Petera niz
hodnik, nekoliko sekundi ili minuta kasnije, nisam vie sigurna.
Peter. Grlo me boli; zacijelo sam vritala u snu. Koliko je sati? On ima sat, no
kazaljke su prekrivene, tako da ja ne mogu vidjeti. Peter ga ni ne pogleda.
Zato me stalno prati na ova mjesta? kaem. Nema li neke opscene radnje u kojoj
mora sudjelovati? Recimo utanje malih psia, ili pijuniranje djevojaka dok se presvlae, ili
neto tako?
Znam to si uinila Willu. Ne pretvaraj se da si bolja od mene jer ti i ja potpuno smo
isti.
Jedina stvar koja ovdje razlikuje jedan hodnik od drugog njihova je duina. Odluim ih
nazvati prema tome koliko koraka je potrebno prevaliti prije skretanja. 10. 47. 29.
U krivu si, kaem. Moda smo oboje loi ljudi, no meu nama postoji golema
razlika ja nisam sretna to sam ovakva.
Peter malo frkne pa nastavimo hodati izmeu Uenih laboratorijskih stolova. Tada
shvatim gdje se nalazim, shvatim kamo idemo: vraamo se u sobu koju mi je Jeanine
pokazala. To je soba u kojoj u biti pogubljena. Drhtim tako jako da mi zubi cvokou i teko
mi je nastaviti hodati, teko mi je normalno razmiljati. To je samo prostorija, govorim sama
sebi. Prostorija kao i svaka druga prostorija.
Tako si laem.
Ovog puta komora za smaknue nije prazna. etiri Neustraiva izdajnika nalaze se u
jednom uglu, a dvoje pripadnika Uenih, stariji mukarac i ena tamne boje koe, oboje u
laboratorijskim kutama, stoje s Jeanine pored metalnoga stola u sreditu. Nekoliko ureaja
postavljeno je oko stola i ice su posvuda.
Ne znam koja je svrha veine ovih strojeva, no meu njima se nalazi i monitor rada
srca. to Jeanine ima u planu, a da zahtijeva monitor rada srca?
Postavite je na stol, kae Jeanine, zvui kao da joj je dosadno. Zurim na trenutak u
plahtu od elika na koju moram lei. to ako se predomislila o tome kada e me pogubiti? to
ako u sada umrijeti? Peterove me ruke stisnu i ja se opirem, dajem sve od sebe u borbi.
Ali on me samo podigne, izmiui se mojim nogama koje ga pokuavaju dohvatiti, i
zavali me na metalnu plou, od ega ostajem bez daha. Naglo izdahnem i naslijepo izbacujem
udarac akom, pogodim Peterovo zapee. On uzmie, no do sada su drugi Neustraivi
izdajice ve pritekli Peteru upomo.
 BD

Jedan od njih dri me za zglobove, drugi za ramena, sve dok Peter ne namjesti crne
pojaseve koji me trebaju zadrati mirno na stolu. Trznem se na bol u svom ranjenom ramenu i
prestajem s borbom.
to se kvragu dogaa? viem, izvijam vrat kako bih pogledala Jeanine. Dogovorili
smo se suradnja u zamjenu za rezultate. Dogovorili
Ovo nema veze s naim sporazumom, kae Jeanine pogledavajui svoj sat. Ovo se
ne tie tebe, Beatrice.
Vrata se ponovno otvore.
Tobias ue epa vode ga Neustraivi izdajnici. Lice mu je nateeno i vidim
posjekotinu iznad obrve. Ne kree se kao to to inae radi; dri se potpuno ravno. Vjerojatno
je ozlijeen. Pokuavam ne misliti o tome kako se ozlijedio.
to je ovo? kae on grubim i umornim glasom.
Vjerojatno mu je glas takav od vritanja.
Osjeam oteklinu u grlu.
Tris, kae on dok se baca prema meni, no Neustraivi izdajnici su bri. epaju ga
prije nego to prijee vie od nekoliko koraka. Tris, jesi li dobro?
Jesam, kaem ja. Jesi li ti?
Kimne glavom. Ne vjerujem mu.
Gospodine Eaton, kako ne bih vie tratila vrijeme, odluila sam krenuti najloginijim
pristupom. Serum istine bio bi poeljan, dakako, no trebali bi mi dani da uvjerim Jacka Kanga
da mi ustupi malo seruma, jer ga Iskreni tako ljubomorno uvaju, a ja radije ne bih potratila
nekoliko dana. Ona zakorai naprijed s injekcijom u ruci. Ovaj je serum sivkaste boje. To bi
mogla biti nova verzija simulacijskog seruma, no sumnjam da jest.
Pitam se to ovaj serum radi. Vjerojatno nita dobro, ako ona izgleda ovako zadovoljna
sama sa sobom.
Za nekoliko trenutaka ubrizgat u Tris ovu tekuinu. Kada to uinim, vjerujem da e
vai nesebini instinkti preuzeti vlast i da ete mi rei tono ono to trebam znati.
to ona eli znati? kaem i prekidam je.
Podatke o skrovitima nefrakcijaa, odgovori on ne gledajui u mene.
Oi mi se raire. Ljudi bez frakcije jedina su nada koja nam je preostala, sada kada je
polovica odanih Neustraivih spremna za simulacije, kao i svi Iskreni, a polovica je frakcije
Nijekanja mrtva.
Nemoj joj to dati. Svejedno u umrijeti. Nemoj joj nita dati.
Podsjetite me, gospodine Eaton, kae Jeanine. Kako simulacije Neustraivih
djeluju?
Ovo nije uionica, on odgovori kroz stisnute zube. Reci mi to planira uiniti.
Hou ako mi odgovori na ovo jednostavno pitanje.
Dobro. Tobiasove oi pogledaju u mene. Simulacije stimuliraju amigdalu koja je
odgovorna za procesuiranje osjeaja straha, potom izazivaju halucinaciju koja je temeljena na
tom strahu, a zatim prenose podatke raunalu na obradu i analizu.
Zvui kao da je to odavno znao. Moda i jest proveo je puno vremena nadgledajui
simulacije.
Izvrsno, kae ona. Kada sam razvijala simulacije Neustraivih, jo prije nekoliko
godina, otkrili smo da odreene razine nerazrijeenog seruma mogu toliko preplaviti mozak
 BD

da on vie ne moe stvarati ni zamiljati nova okruenja, pa smo razrijedili serum kako bi
simulacije bile instruktivnije. No jo uvijek se sjeam kako se stari serum pravi.
Noktom lupka po injekciji.
Strah, kae ona, je moniji od boli. Ima li to za rei, prije nego to ovo dam tvojoj
djevojci?
Tobias nita ne kae.
Jeanine mi ubrizga tekuinu.

***

Poinje tiho, s lupanjem srca. Isprva nisam sigurna iji je to otkucaj srca jer je previe glasan
da bi bio moj. No tada shvatim da je to ipak moj otkucaj srca, postaje sve bri i bri.
Znoj mi se pone skupljati na dlanovima i iza mojih koljena.
Tada shvatim da jedva mogu disati.
Tada vritanje pone.
I vie
Ne mogu
Misliti.

***

Tobias se bori s Neustraivim izdajicama pored vrata.

ujem neto to zvui kao vrisak djeteta pored mene, zatim izvijem glavu kako bih
vidjela odakle taj vrisak dolazi, no tamo se nalazi samo monitor za rad srca. Iznad mene linije
izmeu ploica na stropu postaju nekakva udovita. Osjetim miris truloga mesa u zraku i
ponem se guiti. udovita sada dobivaju jasniji oblik to su ptice, vrane, s kljunovima
veliine moje podlaktice i krilima koja su tako tamna da se ine jaima od svjetlosti.
Tris, kae Tobias. Pokuavam ne gledati u vrane.
Stoji pored vrata, gdje se nalazio prije nego to su mi dali injekciju, no sada u ruci dri
no. Dri no ispred sebe, okree ga u pravcu svog trbuha. Tada ga jo vie priblii prema
sebi, sve dok mu vrh noa ne dodirne majicu.
to to radi? Prestani!
On se malo nasmijei i kae: Ovo radim zbog tebe.
Gurne no sebi u trbuh, polako, krv prodire ispod njegove majice. Vritim, bacam se,
pojasevi me dre na mjestu. Nemoj, prestani! Lupam, bacam se, da je ovo simulacija ve
bih se uspjela izvui, tako da to znai da je ovo stvarno, stvarno je. Vritim dok on u sebe
gura no sve do drke. Pada na tlo, curi mu krv, krv je posvuda oko njega. udovine ptice
pogledaju ga svojim buljavim oima, krenu prema njemu u tornadu od tamnih krila i perja,
kljucaju mu kou. Kroz vrtlog perja spazim njegove oi, jo je budan.
Ptica sleti na jedan od njegovih prstiju kojima dri no. On ga izvadi, no padne na tlo,
trebam se nadati da je mrtav, ali sam previe sebina za to, ne mogu to. Lea mi se odvajaju
od stola, svi mi se miii u tijelu gre, grlo me boli od vriska u kojem se gube rijei i to nee
prestati.
 BD

***

Sedativ, zapovjedi strogi glas.

Ponovno me ubodu iglom u vrat, srce mi poinje usporavati. mrcam od olakanja.
Nekoliko trenutaka mogu samo mrcati, lake je sada. Voljela bih da mogu obrisati nos. No
rado u trpjeti, samo ako se ne budem morala vie bojati.
Ali to nije bio strah. To je bilo neto drugo; osjeaj koji ne bi smio postojati.
Pustite me, kae Tobias, glas mu zvui jo istroenije nego prije. Brzo trepem tako
da ga mogu vidjeti kroz suze.
Na rukama mu vidim crvene tragove, tamo gdje su ga Neustraivi izdajice drali.
Rei u ti jedino ako me pusti.
Jeanine kimne i on dotri do mene. Zagrli me jednom rukom, kosu mi dotakne drugom.
Vrcima prstiju dotie moje suze. Ne brie ih. Naslanja se na mene, pritie svoje elo na
moje.
Sigurne kue nefrakcijaa, kae on tupo, odmah pored mog obraza. Donesite mi
kartu i oznait u ih.
Njegovo je elo hladno i suho naspram mojega. Miii me bole, vjerojatno od grenja za
vrijeme djelovanja onog seruma koji mi je Jeanine ubrizgala, ne znam koliko je to trajalo.
On se odmakne, svojim prstima dodiruje moje, sve dok ga Neustraivi izdajnici ne
odvuku iz sobe. Ne elim se vie opirati. Sada samo elim spavati.
Kada si ve ovdje... kae Jeanine kada Tobias i njegovi uvari izau. Pogleda prema
gore i uperi oi u jednog pripadnika Uenih. Dovedite ga ovamo. Vrijeme je.
Ponovno me pogleda.
Obeala sam ti potpunu transparentnost svega to radim. Stoga mislim da je poteno da
zna tko mi je pomogao u mojim pothvatima. Blago se nasmijei. Tko mi je rekao za koje
tri frakcije ima sklonosti, kao i to bi bila najbolja taktika da doe k nama, a dao mi je ideju
i da stavim tvoju majku u posljednju simulaciju kako bi bila uinkovitija.
Pogleda prema vratima dok sedativ poinje djelovati, magli mi se pred oima. Preko
ramena, kroz izmaglicu, vidim njega.
Caleb.
 BD
31. Poglavlje

PROBUDIM SE S glavoboljom. Pokuavam ponovno zaspati jedino tada sam mirna no

slika Caleba kako stoji na vratima pojavljuje mi se pred oima ponovno i ponovno, s
osjeajem skliskog perja na vratu i rukama.
Zato se nikada nisam zapitala kako su Eric i Jeanine znali prema kojim frakcijama
imam sklonsti?
Zato mi nikada nije palo na pamet da je samo troje ljudi znalo taj podatak: Tori, Caleb,
i Tobias?
Glava me ubija. Ne mogu to shvatiti. Ne znam zato bi me Caleb izdao. Pitam se kada
se to dogodilo nakon simulacije napada? Nakon to smo pobjegli iz sjedita Dobrohotnih?
Ili jo i prije dok je na otac bio iv? Caleb nam je rekao da je napustio Uene kada je
saznao to su planirali je li lagao?
Sigurno je lagao. Rukom pritisnem elo. Moj brat izabrao je frakciju prije krvi. Mora
postojati razlog. Sigurno mu je prijetila ili ga nekako ve na to natjerala.
Vrata se otvore. Ne podignem glavu i ne otvaram oi.
Ukoena. To je Peter. Naravno.
Molim. Kada maknem ruku s lica, uvojak kose padne mi s njom. Gledam taj pramen
krajikom oka. Kosa mi nikada nije bila ovako masna.
Peter mi pred kreveta ostavi bocu vode i sendvi. Od pomisli na jelo mi je zlo.
Jel ti mozak pregorio? pita on.
Mislim da nije.
Nemoj biti tako sigurna.
Ha - ha, kaem ja. Koliko sam dugo spavala?
Skoro itav dan. Trebao bih te otpratiti do tueva.
Ako kae neto o tome kako oajniki trebam tu, kaem mu umorno, prstom u te
ubosti u oko.
Soba mi se vrti pred oima kada dignem glavu, no nekako se uspijem ustati s kreveta.
Peter i ja krenemo niz hodnik. Kada skrenemo iza ugla kako bismo doli do kupaonice,
vidimo ljude na kraju hodnika.
Jedan od njih je Tobias. Vidim mjesto gdje emo doi blizu jedno drugog, negdje
izmeu mjesta gdje sada stojim i vrata od moje elije. Zurim, ne u njega, ve u mjesto gdje e
me uhvatiti za ruku, kao i proli puta kada smo bili blizu. Koa mi se najei od iekivanja.
Ponovno u ga dodirnuti, barem na trenutak.
est koraka prije nego mi doe blizu. Pet koraka.
Na udaljenosti od etiri koraka, Tobias zastane. Njegovo itavo tijelo oduzme se i opusti
to iznenadi njegova Neustraivog uvara. uvar ga ispusti na jedan trenutak i Tobias se srui
na pod.
Tada se naglo okrene. Baci se naprijed. I zgrabi pitolj iz futrole nieg Neustraivog
uvara.
Pitolj opali. Peter se baci udesno, vue me za sobom. Glava mi dotakne zid. Usta
Neustraivog uvara otvorena su zacijelo vriti. Ne ujem ga. Tobias ga jako utne u trbuh.
 BD

Neustraiva u meni divi se njegovoj izvedbi savrena kao i brzina nevjerojatna. Tada
se okrene, pitoljem cilja u Petera. Meutim, Peter me ve pustio.
Tobias me uhvati za ruku, pomae mi da se ustanem, zatim poinjemo trati. Posrem
za njim. Pri svakom koraku bol mi nadire u glavi, no ne mogu se zaustaviti. Treptanjem se
rjeavam suza iz oiju. Govorim si tri, kao da e mi to neto olakati. Tobiasova ruka gruba
je i snana. Pustim je da me vodi iza ugla.
Tobiase, hripljem, jedva govorim.
On stane i pogleda me. Oh, ne, kae dok mi prstima dodiruje obraz.
Hajde. Penji se na moja lea.
On se sagne i ja obavijem ruku oko njegova vrata, stavljam svoje lice izmeu njegovih
lopatica. Bez problema me podie, svojom lijevom rukom dri me za lijevu nogu. Desnom
rukom jo uvijek dri pitolj.
Tri, i jo je uvijek brz, bez obzira na moju teinu. Dok sam oputena pomislim, Kako je
ikada mogao biti Nijekanje? ini se kao da je stvoren za brzinu i smrtonosnu preciznost. Ne
ba sirovu snagu, dodue pametan je, no nije jak. Jak je dovoljno da mene podigne.
Hodnici su sada prazni, no ne zadugo. Uskoro e svaki Neustraivi u zgradi krenuti na
nas i mi emo biti zarobljeni u ovom blijedom labirintu. Pitam se kako ih Tobias planira
izbjei.
Podiem glavu taman dovoljno da vidim da je promaio izlaz.
Tobiase, propustio si ga.
Propustio... to? kae on izmeu isprekidanih izdaha.
Izlaz.
Ne pokuavam pobjei. Ustrijelili bi nas kada bismo to pokuali, kae on.
Pokuavam... Neto pronai.
Posumnjala bih da sanjam, samo da bol u mojoj glavi nije toliko jaka. Obino mi snovi
nemaju ba malo smisla, otprilike kao ovo sada. Zato me poveo sa sobom ako ne planira
bjeati? to sada uope radi, ako ne bjei?
Iznenada se zaustavi, zamalo me ispusti, vidim da smo se zaustavili u irokom hodniku
sa staklenim pregradama sa svake strane, iza tih staklenih pregrada nalaze se uredi. Ueni
sjede za svojim stolovima, zure u nas. Tobias ne obraa panju na njih; koliko vidim, njegove
su oi uperene na kraj hodnika. Na znaku koji stoji na vratima pie kontrola 1.
Tobias pretrai svaki ugao prostorije, zatim puca u kameru koja je privrena za strop s
nae desne strane. Kamera padne. Zatim puca u kameru koja je privrena s lijeve strane.
Njezin se objektiv rasprsne.
Vrijeme da sie, kae on. Neemo vie trati, obeavam.
Skliznem s njegovih lea i primam ga za ruku. Prie zatvorenim vratima pored kojih
smo proli i otvori ih, to je veliki ormar s raznim potreptinama i mi se unutra sakrijemo.
Zatvori vrata i zaglavi pokidanu stolicu ispod kvake. Gledam ga u lice, polica prepuna papira
nalazi mi se iza lea. Iznad nas, plavo svjetlo treperi. Njegove oi lete preko mog lica,
izgledaju gotovo gladno.
Nemam mnogo vremena, pa u biti direktan, kae.
Kimnem glavom.
Nisam ovamo doao na nekakvu samoubilaku misiju, kae on. Doao sam iz dva
razloga. Prvi mi je zadatak bio pronai dvije kontrolne sobe Uenih tako da emo znati gdje
odmah unititi sve podatke simulacije kada krene napad.
 BD

To objanjava tranje koje nije vodilo prema izlazu. Pronali smo i kontrolnu sobu, na
kraju ovog hodnika.
Zurim u njega, jo uvijek omamljena od proteklih nekoliko minuta.
Drugi je, kae on proiavajui grlo, osigurati da ti izdri jo malo jer imamo
plan.
Kakav plan?
Prema jednom od naih pijuna, tvoje smaknue trebalo bi se odrati za otprilike dva
tjedna, kae. To je barem Jeaninein rok za novu simulaciju na koju ni Razliiti nee biti
otporni. Tako da e za etrnaest dana nefrakcijai, odani Neustraivi, kao i lanovi Nijekanja
koji su voljni boriti se, izvriti napad na sjedite Uenih i unititi njihovo najbolje oruje
njihov raunalni sistem. To znai da emo biti brojniji od Neustraivih izdajnika, a i od
Uenih.
Ali otkrio si Jeanine gdje su skrovita nefrakcijaa.
Da. Malo se namrti. To je problematino. Ali kao to i ti i ja znamo, mnogo
nefrakcijaa su Razliiti, a dobar dio njih ve je bio krenuo prema sektoru Nijekanja kada sam
otiao tako da e otkriti samo nekolicinu skrovita. I dalje e ih biti jako puno kada doe do
invazije.
Dva tjedna. Hou li moi izdrati jo dva tjedna ovoga? Ve sam toliko umorna da mi je
teko stajati. ak i spaavanje koje mi Tobias predlae, ne ini mi se toliko privlanim. elim
spavati. elim da se ovo zavri.
Ja ne... Ne mogu izgovoriti te rijei do kraja i zaplaem. Ne mogu... To izdrati...
Tako dugo.
Tris, kae mi strogo. Nikad me ne tetoi. Voljela bih da me sada tetoi, samo ovaj
put. Mora izdrati. Mora preivjeti ovo.
Zato? To pitanje kao da mi izae iz eluca, u grlu mi zvui poput jecaja. Osjeam da
bih mogla lupati akama o njegova prsa kao razmaeno dijete. Suze mi klize niz obraze, znam
da se smijeno ponaam, no ne mogu prestati. Zato moram to? Zato netko drugi to ne moe
uiniti? to ako ne elim vie ovo? Shvaam da ovo znai ivot. Ne elim ovo. elim svoje
roditelje i elim ih tjednima. Pokuavala sam im se vratiti, a sada kada sam tako blizu, on mi
kae da im se ne vraam.
Znam. Nikada nisam ula da mu glas zvui tako mekano. Znam da je teko. Najtee
to si ikad morala uiniti.
Zavrtim glavom.
Ne mogu te prisiliti na to. Ne mogu te natjerati da eli ovo preivjeti. Privue me k
sebi, miluje mi kosu, njeno poloi nekoliko pramenova iza mog uha. Prsti mu prelaze preko
mojeg ramena i govori mi: Ali e ti to uiniti. Nije vano vjeruje li da to moe ili ne.
Uinit e to jer to je ono to ti jesi.
Povlaim se i stavljam svoja usta na njegova, ne njeno, bez oklijevanja. Ljubim ga kao
to sam ga ljubila prije, kada sam bila sigurna u nas, milujem ga po leima, niz ruke, kao to
sam neko. Ne elim mu rei istinu: da je u krivu, da ne elim preivjeti ovo.
Vrata se otvore. Neustraivi izdajnici nahrupe unutar. Tobias uzmakne, okrene pitolj u
svojoj ruci i preda im ga ispruenog s drkom prema naprijed.
 BD

32. Poglavlje

BEATRICE.
Naglo se probudim. Prostorija u kojoj se nalazim ne znam koji eksperiment sada
misle raditi velika je, s monitorima postavljenima niz stranji zid i plavim svjetlima koja
sjaje iznad poda i redovima postavljenih klupa u sredini prostorije. Sjedim na najdaljoj klupi s
Peterom, koji se nalazi meni s lijeve strane, glavu naslanjam na zid. Jo uvijek se ne
uspijevam dovoljno naspavati.
Sada alim to sam se uope probudila. Caleb stoji nekoliko metara od mene, teina mu
je na jednoj nozi, nesigurno stoji.
Jesi li ikad napustio Uene? kaem.
Nije to tako jednostavno, kae on. Ja
To je tako jednostavno. elim vikati, no glas mi zvui ravnoduno. Kada si izdao
nau obitelj? Kada su nam roditelji poginuli ili poslije?
Uinio sam to sam morao. Misli da razumije ovo, Beatrice, ali ne razumije. Ova
itava situacija... Sve je to mnogo vee nego to misli. Njegove oi izgledaju moleivo,
preklinju za razumijevanje, no prepoznajem njegov ton to je ton kojim bi me grdio dok
smo bili mlai. Povlaivanje.
Arogancija je jedna od dvije mane u srcu Uenih to znam. esto je i kod mene. No u
njihovu sluaju druga je mana pohlepa. Ja to ne posjedujem. Tako da sam im napola slina, a
napola ne, kao i uvijek.
Tjeram se stati na noge. Nisi mi odgovorio na pitanje.
Caleb uzmakne.
Ovdje se ne radi o Uenima, radi se o svima. Svim frakcijama, kae on, i itavom
gradu. I o onome to se nalazi izvan ograde.
Nije me briga, kaem, no to nije istina. Dio reenice izvan ograde usijee mi se u
pamenje. Izvan ograde? Kako bilo to od ovoga to se dogaa moe imati veze s onim to je
izvan?
Traak misli javlja mi se negdje u mozgu. Marcus je rekao da je Nijekanje posjedovalo
informacije zbog kojih je Jeanine pokrenula napad. Imaju li i te informacije veze s onime to
je izvan ograde?
Zanemarim tu misao, zasad.
Mislila sam da tebe zanimaju samo injenice. Sloboda informacija i te stvari? Pa,
Calebe, to kae na ovu injenicu? Kada Glas mi podrhtava. Kada si izdao nae
roditelje?
Uvijek sam bio pripadnik Uenih, kae on njeno. ak i kada sam bio meu
lanovima Nijekanja.
Ako si s Jeanine, onda te mrzim. Ba kao to bi te mrzio i na otac.
Na otac. Caleb frkne. Na otac bio je Ueni, Beatrice. Jeanine mi je rekla s njom
je bio na istoj godini u koli.
On nije bio Ueni, kaem nakon nekoliko trenutaka. Odluio ih je napustiti. Odluio
se za drugi identitet, kao i ti, postao je neto drugo. Samo to si se ti odluio za ovo... Ovo
zlo.
 BD

Govori kao prava pripadnica Neustraivih, kae Caleb odrjeito. Ili je ovako ili
onako. Bez nijansi. Svijet ne radi tako, Beatrice. Zlo ovisi o tome gdje se nalazi.
Gdje god se nalazila, uvijek u misliti da je kontroliranje umova itavog grada punog
ljudi zlo.
Osjeam kako mi usnica podrhtava. Uvijek u misliti da je dovesti svoju sestru ovamo
da je mue i smaknu zlo!
On je moj brat, a ja ga svejedno elim rastrgati na komade.
Umjesto da to pokuam, ponovno sjednem. Nikad ga ne bih mogla ozlijediti dovoljno
da me proe bol njegove izdaje. A ta izdaja me boli, u svakom dijelu tijela. Prstima si
pritiem prsa kako bih malo ublaila napetost koju osjeam da dolazi. Jeanine i njezina
vojska Uenih znanstvenika i Neustraivih izdajnika uu dok briem suze s lica. Brzo trepem
kako ih ne bih vidjela. Jedva da me i pogleda.
Hajde da pogledamo rezultate, moe? kae ona sveanim glasom. Caleb, koji sada
stoji pored monitora, neto pritisne i monitori se ukljue. Pojavljuju se rijei i brojevi koje ne
razumijem.
Gospoice Prior, otkrili smo neto izuzetno zanimljivo. Nikada je prije nisam vidjela
tako veselu. Skoro pa se smije ali ipak ne. Vi imate obilne koliine posebne vrste neurona
koji se jednostavno i prikladno zove zrcalni neuron. Hoe li, molim vas, netko objasniti
gospoici Prior koja je tono funkcija zrcalnih neurona?
Ueni znanstvenici u isto vrijeme podiu ruke. Ona odabere stariju enu koja sjedi
naprijed.
Zrcalni neuroni aktiviraju se kada osoba uini neku radnju ili kada osoba vidi drugu
osobu koja ini tu radnju. Oni nam omoguuju da oponaamo ponaanje.
Za to su oni odgovorni? Jeanine pretrauje svoj razred na isti nain kao to su
moji uitelji to inili u Viim razredima. Jo jedan Ueni podie ruku.
Uenje jezika, razumijevanje tuih namjera prema njihovom ponaanju i... Namrti
se.
I empatiju.
Specifinije reeno, Jeanine kae, i ovoga mi se puta doista iroko nasmijei, to joj
istie jamice u obrazima, netko s mnogo jakih zrcalnih neurona mogao bi imati fleksibilnu
osobnost ta osoba mogla bi bolje oponaati druge kada situacija to zahtijeva, umjesto da
zadri jednako ponaanje.
Razumijem zato se smije. Osjeam kao da mi je um potpuno otvoren, njegove tajne
prolivene su i razbacane po podu tako da ih i ja napokon mogu vidjeti.
Netko s fleksibilnom osobnou, kae ona, vjerojatno bi imao sklonosti prema vie
od jedne frakcije, ne mislite li i vi tako, gospoice Prior?
Vjerojatno, kaem. Sada, ako biste mogli krenuti sa simulacijom koja bi suzbila tu
sposobnost, mogli bismo napokon zavriti s ovim.
Sve u svoje vrijeme. Ona napravi stanku. Moram priznati, zbunjuje me to se toliko
urite na vlastito smaknue.
Ne zbunjuje te. Zatvorim oi. Ne zbunjuje vas to uope. Uzdahnem. Mogu sada
natragu svoju eliju?
Vjerojatno joj se inim nonalantna, no nisam to doista. elim natrag u svoju sobu kako
bih mogla plakati u miru. No ne elim da ona to zna.
Nemoj se previe opustiti, zacvrkue. Imam jo jedan serum koji moramo probati.
 BD

Aha, kaem. Kako god.

***

Netko mi protrese rame. Naglo se probudim, oima pretraujem okolinu i vidim Tobiasa kako
klei pokraj mene. Na sebi ima jaknu kakvu nose Neustraivi izdajnici, a na glavi mu je
krvava mrlja. Krv tee iz rane na njegovu uhu vrh uha mu je odsjeen.
Trznem se.
to se dogodilo? kaem.
Dii se. Moramo bjeati.
Prerano je. Nije jo prolo dva tjedna.
Nemam vremena za objanjavanje. Hajdemo.
O, Boe. Tobiase.
Sjednem i zagrlim ga, zabijam svoje lice u njegov vrat. Rukama me obavija, stie me.
Toplina i ugoda struje mi kroz tijelo. Ako je on ovdje, to znai da sam ja na sigurnom. Od
mojih suza njegova koa postaje mokra.
On ustaje i povue me na noge to mi uzrokuje bol u ramenu.
Pojaanja e uskoro stii. Hajdemo.
Pustim ga da me izvede iz prostorije. Idemo niz prvi hodnik bez tekoa, no u drugom
hodniku naiemo na dva Neustraiva uvara, mladia i sredovjenu enu. U nekoliko sekundi
Tobias dvaput opali iz pitolja, pogodi oba puta, mladia pogodi u glavu, a enu u prsa. ena
se srui pored zida, s ranom na prsima, no nije mrtva.
Nastavljamo se kretati. Jedan hodnik, jo jedan, svi mi izgledaju isto. Tobiasov stisak na
mojoj ruci ne poputa. Ako moe baciti no tako da samo okrzne moje uho, moe i precizno
pucati na Neustraive uvare koji e nas napasti. Prekoraimo dva mrtva tijela vjerojatno
uvari koje je Tobias ubio dok se probijao prema meni napokon dolazimo do izlaza za
sluaj poara.
Tobias pusti moju ruku kako bi otvorio vrata, a poarni alarm poinje svoju vrisku i
probija mi ui, no i dalje trimo. Pokuavam uhvatiti zrak, no nije me briga, ne kada napokon
bjeim odavde, ne sada kada je ova noni mora napokon gotova. Poinje mi se crniti pred
oima, pa zgrabim Tobiasovu ruku i vrsto je drim, vjerujem mu da e me odvesti u
sigurnost na dnu stuba. Doem do kraja stuba i otvorim oi. Tobias se sprema otvoriti izlazna
vrata, no ja mu signaliziram da stane. Moram... Doi do daha...
On stane, ja stavljam ruke na koljena, naginjem se prema naprijed. Rame me jo uvijek
nabija i boli. Namrtim se i pogledam u njega.
Hajdemo, idemo odavde, ponovno kae.
U elucu mi se javi osjeaj praznine. Zurim u njegove oi. Tamnoplave su, s malim
trakom svijetlo plave boje u njegovoj desnoj arenici.
Hvatam ga rukom za bradu, privlaim ga dolje, k sebi, polako ga ljubim, uzdahnem.
Ne moemo izai odavde, kaem. Jer je ovo simulacija.
Povukao me na noge za desnu ruku. Pravi Tobias zapamtio bi moju ranu na ramenu.
to? Zlokobno me pogleda. Ne misli li da bih ja znao da sam pod simulacijom?
Ti nisi pod simulacijom. Ti i jesi simulacija. Pogledam prema gore i glasno kaem:
Morat e se malo vie potruditi, Jeanine.
 BD

Sve to sada moram jest probuditi se, znam i kako u to uiniti radila sam to i prije, u
mojem krajoliku straha kada sam razbila stakleni spremnik tako to sam ga dotaknula dlanom,
ili kada sam prizvala pitolj u svojoj ruci kako bih ustrijelila ptice u nonoj mori. Uzimam no
iz svog depa no koji tamo nije bio do sada i zamislim da mi je noga tvrda poput
dijamanta.
Zabijem no u svoju potkoljenicu, otrica se savine.

***

Budim se sa suzama u oima. Budim se i ujem kako Jeanine frustrirano vriti.

to je to? Zgrabi pitolj iz Peterove ruke i prilazi mi preko sobe, pritie cijev pitolja
na moje elo. Tijelo mi se ukoi, postajem hladna. Nee me ustrijeliti. Ja sam problem koji
ona ne moe rijeiti. Nee me ustrijeliti.
to je to to ti odaje simulaciju? Reci mi. Reci mi ili u te ubiti.
Polako se pridiem sa stolice, diem se na noge, guram svoju kou dublje i jae u
hladnu cijev.
Misli da u ti rei? kaem. Misli da ti vjerujem da e me ubiti prije nego to
dobije odgovor na ovo pitanje?
Ti glupa djevojice, kae ona. Misli da je sve ovo zbog tebe i tvog abnormalnog
mozga? Ovo nije zbog tebe. Nije ni zbog mene. Ovo je zbog sigurnosti ovog grada, sigurnosti
od ljudi koji ga namjeravaju odvesti u pakao!
Skupim posljednju snagu to mi je ostala i bacim se na nju, grebem joj kou najjae i
najdublje to mogu. Ona zavriti iz sve snage, to je zvuk od kojega mi krv poinje kljuati.
Udarim je svom snagom u lice.
Neije me ruke hvataju, odvlae me od nje, aka mi doleti u trbuh. Jauknem i jo se
jednom bacim prema njoj, no sada me dri Peter.
Bol me ne moe natjerati da ti kaem. Serum istine me ne moe natjerati da ti kaem.
Simulacije me ne mogu natjerati. Imuna sam na sve to.
Nos joj krvari, vidim i ogrebotine na njezinim obrazima i vratu, polako postaju crvene
od krvi koja nadire kroz kou. Zuri u mene, jednom rukom pritie si nos, kosa joj je u
neredu, druga joj ruka drhti.
Nisi uspjela! Ne moe me kontrolirati! vritim, vritim tako glasno da me zaboli
grlo. Prestajem se opirati, opustim se u Peterovu stisku. Nikada me nee moi kontrolirati.
Smijem joj se, ekstatino i suludo. Uivam u pogledu na njezinu licu, mrnji u njezinim
oima. Bila je kao stroj; hladna i bez emocija, voena samo logikom. A ja sam je slomila.
Slomila sam je.
 BD

33. Poglavlje

KADA IZAEM U hodnik, prestajem se boriti kako bih dohvatila Jeanine. Trbuh me boli
tamo gdje me Peter udario, no to nije nita naspram rumenila pobjede u mojim obrazima.
Peter me odvodi do elije bez rijei. Dugo stojim u sredini prostorije, zurim u kameru
koja se nalazi u stranjem lijevom kutu. Tko me sve to vrijeme promatra? Neustraivi
izdajnici koji me nadziru ili Ueni koji me prouavaju?
Kada mi se lice ohladi i trbuh me prestaje boljeti, legnem na krevet.
im sklopim oi, sjetim se svojih roditelja. Jednom davno, kada sam imala otprilike
jedanaest godina, zaustavila sam se navratima njihove spavae sobe kako bih ih promatrala
dok zajedno spremaju krevet. Moj se otac smijeio dok je moja majka prebirala po plahtama i
gladila ih savreno usklaenim pokretima. Po nainu na koji ju je gledao, znala sam da je
cijeni vie nego ak i samoga sebe.
Ni sebinost ni nesigurnost nije ga sprjeavala da vidi puninu njezine dobrote, kao to je
to esto sluaj kod ljudi. Takva je ljubav mogua moda samo u Nijekanju. Ne znam.
Moj otac: roenu Uenima, odrastao u Nijekanju. esto mu je bilo teko udovoljiti
zahtjevima frakcije koju je izabrao, kao i meni. No trudio se i prepoznavao je pravu
nesebinost kada ju je vidio.
Zgrabim svoj jastuk i zabijam se licem u njega. Ne plaem. Samo me to boli.
Tuga nije teka kao krivnja, no uzima vie od ovjeka.

***

Ukoena.
Budim se, rukama jo uvijek drim jastuk. Mokra mrlja nalazi se na madracu gdje sam
leala licem prema dolje. Uspravim se, briem oi vrhovima prstiju.
Peterove obrve, koje inae idu prema gore, sada su namrtene.
to je bilo? to god daje, sigurno nije dobro.
Tvoje smaknue dogovoreno je za sutra naveer, u osam sati.
Moje smaknue? Ali ona... Jo nije razvila pravu simulaciju, nije mogla...
Rekla je da e nastaviti eksperimente na Tobiasu, kae on.
Sve to mogu rei je: Aha.
Grabim madrac i ljuljam se naprijed i nazad, naprijed i nazad. Sutra e moj ivot
zavriti. Tobias moda preivi dovoljno dugo da pobjegne u invaziji nefrakcijaa. Neustraivi
e izabrati novog vou. Sve nedovrene stvari koje ostavljam iza sebe, lako e se srediti.
Kimnem glavom. Ne ostavljam nikakvu obitelj, nema nedovrenih poslova, nema velikih
gubitaka.
Mogla sam ti oprostiti, zna, kaem. to si me pokuao ubiti tijekom inicijacije.
Vjerojatno sam mogla.
Oboje tako utimo neko vrijeme. Ne znam zato sam mu to rekla. Moda samo zato to
je to istina, a veeras je vrijeme za istinu. Veeras u biti iskrena, nesebina i hrabra.
Razliita.
Nikada to nisam traio od tebe, kae on i okrene se, sprema se otii.
 BD

Ipak se zaustavi navratima i kae: Sada je 9:34.

To to mi je rekao koliko je sati, malen je in izdaje zbog toga i malen in hrabrosti.
Ovo je moda prvi put da sam vidjela Petera da se ini kao pravi Neustraivi.

***

Sutra u umrijeti. Prolo je dugo vremena otkako sam osjetila izvjesnost u vezi neega tako da
mi se to ini kao dar. Veeras, nita. Sutra, to god dolazi poslije ivota. A Jeanine jo uvijek
ne zna kako kontrolirati Razliite.
Kada ponem plakati, zgrabim jastuk na prsa i pustim sve van. Zaplaem svom snagom,
kao to bi dijete plakalo, sve dok mi lice ne pocrveni i dok se ne osjeam kao da sam bolesna.
Mogu se pretvarati da sam hrabra, no nisam.
Pretpostavljam da bih sada trebala traiti oprost za sve stvari koje sam uinila, no
sigurna sam da bi moj popis bio beskonaan. Ne vjerujem ni da to god dolazi nakon ovoga
ivota ovisi o tonom recitiranju mojih prijestupa to mi zvui suvie kao kakav zagrobni
ivot Uenih, samo preciznost i nita osjeaja. Ne vjerujem da ono to slijedi ovisi o bilo
emu to ja uinim.
Bilo bi bolje da primijenim ono to me Nijekanje nauilo: okrenuti se od sebe same,
usmjeriti se izvan sebe i nadati se da e ono to dolazi biti bolje od ovoga sada.
Malo se nasmijeim. Voljela bih da mogu rei roditeljima da u umrijeti kao Nijekanje.
Mislim da bi se ponosili.
 BD

34. Poglavlje

DANAS ODIJEVAM istu odjeu koju su mi dali: crne hlae previe labave, no koga
briga? i crnu majicu dugakih rukava. Nemam cipele.
Jo nije vrijeme. Isprepliem prste i saginjem glavu. Katkad je i moj otac inio to prije
nego to bi doao na doruak, no nikada ga nisam pitala to je radio. Ipak, elim se osjeati
kao da ponovno pripadam svom ocu prije... Pa, prije nego to to bude gotovo.
Nekoliko tihih trenutaka kasnije Peter mi kae da je vrijeme za polazak. Jedva da me i
gleda, mrko zuri u zid. Pretpostavljam da bi bilo previe da sam traila vidjeti prijateljsko lice
ovoga jutra. Ustajem se, zajedno idemo niz hodnik.
Prsti su mi na nogama hladni. Stopala mi se lijepe za pod. Skrenemo iza ugla, ujem
priguene povike. Najprije ne mogu vidjeti to glas govori, no kako odmiemo sve dalje, rijei
poprimaju oblik.
elim... vidjeti! Tobias, ...je vidjeti!
Pogledam Petera. Ne mogu razgovarati s njim posljednji put, zar ne?
Peter zavrti glavom. Dodue, imamo tu prozor. Ako te vidi, moda e napokon
zaepiti.
Odvodi me u hodnik koji je dugaak samo nekoliko metara. Na kraju su hodnika vrata i
Peter govori istinu, tamo je maleni prozor, neto vie iznad moje glave.
Tris! Tobiasov je glas jo jasniji ovdje. elim je vidjeti!
Posegnem prema gore i pritisnem svoj dlan na staklo. Vikanje prestaje, njegovo se lice
pojavi iza stakla. Oi su mu crvene; lice mu je zamrljano. Zgodan je. Zuri u mene nekoliko
trenutaka, a zatim pritisne svoju ruku na staklo tako da je tik do moje. Pretvaram se da mogu
osjetiti toplinu njegova dlana kroz staklo.
On naslanja svoje elo na vrata i zatvori oi.
Maknem svoju ruku sa stakla i okrenem se prije nego to on otvori oi. Osjeam bol u
prsima, goru bol od one kada sam bila ranjena u rame. Rukom vrsto steem svoju majicu,
treptanjem tjeram suze i ponovno se pridruim Peteru u glavnom hodniku.
Hvala ti, kaem tiho. Htjela sam to rei glasnije.
Kako god. Peter se ponovno namrti. Idemo.
ujem buku negdje ispred nas gomila. Sljedei hodnik pun je Neustraivih izdajnika,
visokih i niskih, mladih i starih, naoruanih i nenaoruanih. Svi nose plavu traku izdajnika.
Hej! Peter povikne. Mjesta za prolaz!
Neustraivi izdajnici, koji su nam najblie, uju ga, pritisnu se uza zidove kako bi nam
napravili mjesta za prolaz. Drugi Neustraivi izdajnici uine isto, i svi zaute. Peter zakorai
unatrag, pusti me da hodam ispred njega. Odavde znam put dalje.
Ne znam odakle lupanje pone, no netko pone lupati akama o zid, jo netko to uini i
ja hodam izmeu sveanih i grubih Neustraivih izdajnika koji lupaju akama o zidove.
Lupanje je toliko brzo da mi se srce trudi pratiti njegov ritam.
Neki od Neustraivih izdajnika sputaju glavu u znak priznanja nisam sigurna zato.
Nije vano.
Doem do kraja hodnika i otvorim vrata moje komore za smaknue.
Ja ih otvorim.
 BD

Neustraivi izdajnici zauzeli su hodnik; isto tako, Ueni su posvuda u sobi za smaknue,
no oni su ve napravili prolaz za mene. Prouavaju me u tiini dok hodam prema metalnom
stolu u sreditu prostorije. Jeanine stoji nekoliko koraka od mene. Ogrebotine na njezinu licu
vide se kroz nemarno nanesenu minku. Ne gleda u mene.
etiri kamere vise sa stropa, svaka pokriva jedan kut stola. Najprije sjednem, obriem
ruke o hlae, a zatim legnem.
Stol je hladan. Hladnoa mi prodire u kou, u kosti. Moda je to i prikladno jer to je
upravo ono to e se dogoditi mome tijelu nakon to ivot izae iz njega; postat e hladno i
teko, tee nego to je ikada bilo. A to e biti s drugim dijelom mene, to nisam sigurna. Neki
vjeruju da drugi dio ne ide nikamo, i moda su u pravo, ali moda i nisu.
Takva nagaanja vie mi i tako ne koriste.
Peter postavlja elektrodu ispod moje majice, na moja prsa. Zatim u tu elektrodu
prikopa kabel i ukljui monitor rada srca. ujem otkucaj svoga srca, brz i jak. Uskoro, gdje
je neko bio taj ujednaeni ritam, nee biti nita.
A tada iz mene izleti samo jedna misao:
Ne elim umrijeti.
Svaki put kada me Tobias korio to sam riskirala ivot, nijednom ga nisam shvatila
ozbiljno. Vjerovala sam da elim biti sa svojim roditeljima i da elim da se sve ovo zavri.
Bila sam sigurna da se elim rtvovati kao i oni. Ali ne. Ne, ne.
U meni kljua i gori elja za ivotom.
Ne elim umrijeti, ne elim umrijeti, ne elim!
Jeanine mi se priblii s injekcijom koja sadri ljubiastu tekuinu. Svjetlo koje dolazi
iznad nas, odbija joj se od naoala, tako da joj ne mogu vidjeti oi.
Svi dijelovi moga tijela kao da slono pjevaju istu pjesmu. ivi, ivi, ivi. Mislila sam da
moram, poloiti svoj ivot jer je Will poginuo, jer su moji roditelji poloili svoje ivote,
mislila sam da zbog toga moram umrijeti; no bila sam u krivu; moram ivjeti svoj ivot
unato tome to su oni umrli. Moram ivjeti.
Jeanine mi dri glavu jednom rukom, a drugom rukom stavlja iglu u moj vrat.
Nisam zavrila! Viem u svojoj glavi, ne na Jeanine. Nisam zavrila s onim to moram
ovdje!
Jeanine ubrizga tekuinu. Peter se nagne prema meni, pogleda me u oi.
Serum e poeti djelovati za jednu minutu, kae on. Budi hrabra, Tris.
Te me rijei plae jer znam da su to iste rijei koje mi je Tobias rekao kada mi je
ubrizgao prvu simulaciju.
Srce mi poinje tui.
Zato bi mi Peter rekao da budem hrabra? Zato bi mi uope rekao bilo to?
Svi miii u tijelu poinju mi se oputati istoga trena. Teak osjeaj proe mi kroz
udove. Ako je ovo smrt, nije tako strana. Oi mi ostaju otvorene, no glava mi padne na
stranu. Pokuavam zatvoriti oi, no ne mogu ne mogu se pomaknuti.
Tada monitor prestane raditi.
 BD

35. Poglavlje

ALI JA JO UVIJEK diem. Ne duboko; ne toliko da mi se plua napune zrakom, no ipak

diem. Peter mi zaklopi oi. Zna li on da nisam mrtva? Zna li Jeanine? Moe li primijetiti
moje disanje?
Odnesi tijelo u labos, kae Jeanine. Obdukcija je zakazana za popodne.
U redu, odgovori Peter.
Peter poinje gurati stol prema naprijed. ujem amor oko sebe dok prolazimo pored
skupine Uenih. Ruka mi padne s ruba stola kada skrenemo iza ugla i udari u zid. Osjetim
traak boli u vrcima prstiju, no ne mogu pomaknuti ruku, ma koliko god se trudila.
Dok prolazimo kroz hodnik koji je bio pun Neustraivih, ujem samo tiinu. Peter hoda
polako, zatim skrene iza ugla i ubrza korak. Skoro pa printa niz sljedei hodnik, a zatim se
iznenada zaustavi. Gdje sam? Nemogue da smo ve stigli do labosa. Zato se zaustavio?
Peterove ruke prolaze ispod mojih koljena i ramena, on me podie. Moja glava padne na
njegovo rame.
Za nekoga tko je tako malen, teka si, zna to Ukoena? promumlja on.
On zna da sam budna. On zna.
ujem niz tipkajuih zvukova, zatim zvuk vrata kako se otvaraju.
to ti Tobiasov glas. Tobiasov! Oh, Boe moj. Oh
Potedi me toga, moe? kae Peter. Nije mrtva; samo je paralizirana. Trajat e jo
samo otprilike minutu. A sada se pripremi na bijeg.
Ne razumijem.
Kako to Peter zna?
Daj mi da je nosim, kae Tobias.
Ne. Ti si bolji strijelac od mene. Uzmi moj pitolj. Ja u je nositi.
ujem zvuk pitolja koji se vadi iz futrole. Tobias rukom prijee preko moga ela.
Zatim se obojica daju u trk.
Isprva sve to ujem je zvuk njihovih koraka, osjetim bol u vratu. Zatim osjetim marce
u rukama i u stopalima. Peter povie: Lijevo!
Tada netko vikne niz hodnik. Hej, to !
Pucanj. Zatim nita.
Opet tranje. Peter povikne: Desno! ujem jo jedan pucanj, zatim jo jedan. Opa,
promumlja. ekaj, stani ovdje!
marci mi se penju niz kraljenicu. Otvorim oi dok Peter otvara jo jedna vrata. Projuri
kroz njih i taman prije nego to udarim glavom o dovratak, ispruim ruku kako bi nas
zaustavila.
Pazi! kaem napregnutim glasom. U grlu me jo uvijek stee kao kada su mi ubrizgali
tu tekuinu, jo mi je teko disati. Peter se zaokrene i hoda bono kako bismo zajedno uli
kroz vrata, zatim ih nogom zatvara i baca me na pod.
Soba je gotovo prazna, tu su samo neke prazne kante za smee, kao i metalni otvor
dovoljno velik da kanta stane u njega.
 BD

Tris, kae Tobias, saginje se kraj mene. Lice mu je blijedo, gotovo uto. Previe je
toga to elim rei. Prva stvar koja mi izae na usta je rije: Beatrice.
On se slabano nasmije.
Beatrice, ispravi se i dotakne mi usne svojima. Grabim njegovu majicu.
Ako ne elite da povratim po vama, sauvajte to za kasnije. Peter zakoluta oima.
Moramo krenuti.
Gdje smo? pitam.
Ovdje spaljujemo smee, kae Peter, lupi po metalnom otvoru. Iskljuio sam ga.
Vodi do ulice. A kada izaemo, Tobiase, bolje za tebe da savreno cilja, ako elite pobjei iz
sektora Uenih s glavom na ramenima.
Ne brini se ti oko mog ciljanja, Tobias odgovori. On je bos, ba kao i ja.
Peter otvori vrata odvoda za spaljivanje smea.
Otvor za smee irok je oko dva i pol metra, u visinu ide oko tri metra. Sputam jednu
nogu niz otvor i, uz Tobiasovu pomo, spustim i drugu nogu. Sputam se niz metalnu cijev.
Klizim, osjetim nekakve valjke kako mi dodiruju lea dok se kreem niz cijev. Prisutan je
miris vatre i pepela, no nisam sprena. Rukom udarim metalni zid, jauknem. Sletim na
cementno tlo, bolno, udarac mi alje marce niz potkoljenice.
Au. epajui se odmaknem od otvora i poviem: Spustite se!
Noge su mi se oporavile dok Peter ne izae iz otvora, on padne na bok umjesto na noge.
Stenje i jaue, odmie se od otvora kako bi se oporavio.
Pogledam oko sebe. Nalazimo se u palionici smea, prostoru koji bi bio potpuno mraan
da nema svijetlih linija koje ine obris vrata s druge strane prostorije. Pod je na nekim
mjestima nainjen od istog metala, a negdje nazirem metalne reetke. Sve to smrdi na trulo
smee i vatru.
Nemoj rei da te nikad ne vodim na fina i lijepa mjesta, kae Peter.
Ne bih to nikad rekla, kaem.
Tobias izae iz otvora, sleti na noge, a zatim ga teina povue na koljena, trzne se.
Pomaem mu stati na noge, drim se blizu njega. Sve to vidim, i miriem, i osjetim sada je
mnogo jae. Zamalo sam umrla, no ipak, iva sam.
Zbog Petera.
Od svih ljudi.
Peter prelazi preko reetki i otvori malena vrata. Svjetlo ulazi u palionicu. Tobias hoda
sa mnom, miemo se dalje od smrada vatre, dalje od metalne pei, ulazimo u cementom
obloenu sobu.
Jesi ponio svoj pitolj? upita Peter Tobiasa.
Ne, kae Tobias. Mislio sam da mogu pucati metke iz nosa, pa sam ga ostavio
gore.
Daj zavei.
Peter uperi pitolj ispred sebe i prvi izae iz prostorije. Vlani hodnik s velikim
cijevima prva je stvar koju vidimo na izlazu, no dugaak je samo pet-est metara. Dolazimo
do vrata na kojima pie izlaz. iva sam i odlazim.

***
 BD

Prostor koji se protee izmeu sjedita Neustraivih i sjedita Uenih ne izgleda mi isto kao
kada sam njime dola ovamo. Pretpostavljam da sve ovjeku izgleda drukije kada se ne ide
prema sigurnoj smrti.
Kada doemo do kraja hodnika, Tobias pritisne svoje rame na jedan zid i nagne se
naprijed dovoljno da vidi drugi ugao. Lice mu je bezizraajno, isprui jednu ruku iza ugla,
uspravlja je pridravajui se na zid zgrade, opali dvaput iz pitolja. Gurnem prste u ui,
pokuavam ne obraati panju na pucnjeve i ono na to me podsjeaju.
Pouri se, kae Tobias.
Trimo, Peter prvi, ja iza njega, Tobias iza mene, svi trimo niz ulicu Wabash. Okreem
se preko ramena kako bih vidjela u koga je Tobias pucao, vidim tamo dva ovjeka. Jedan
nepomino lei, a drugi se dri za ruku i tri prema vratima. Poslat e druge za nama.
U glavi mi je mutno, pretpostavljam od iscrpljenosti, no adrenalin me dri na nogama i
nastavljam trati.
Vodi nas rutom koja nema smisla! vikne Tobias.
Molim? kae Peter.
Najmanje loginom rutom, kae Tobias. Tako da nas ne mogu pronai!
Peter otro zaokrene ulijevo, krene niz jo jednu uliicu, ova je prepuna kartonskih
kutija u kojima se nalaze pokrivai i prljavi jastuci pretpostavljam da su to stare nastambe
ljudi bez frakcije. Preskoi kutiju koju ja zgnjeim u trku i nogom je utnem iza sebe.
Na kraju uliice on skrene lijevo prema movari. Vratili smo se u ulicu Michigan.
Nalazimo se odmah ispred sjedita Uenih, dovoljno je da netko baci pogled na ulicu i
vidjet e nas.
Loa zamisao! poviknem.
Peter skrene desno. Ulice su barem iste nema sruenih prometnih znakova ili rupa u
cesti. Plua mi are kao da sam udahnula otrov. Moje noge, koje su me prije boljele, sada su
otupjele, to je bolje. Negdje u daljini ujem povike.
Tada mi padne na pamet: Najmanje logina stvar bila bi prestati bjeati.
Zgrabim Petera za rukav i povuem ga prema najblioj zgradi. Zgrada ima est katova i
iroke prozore, koji su razdvojeni zidovima od cigle. Prva vrata koja pokuam otvoriti
zakljuana su, no Tobias otvori paljbu na prozor pored vrata sve dok prozor ne popusti, i
otkljua nam vrata iznutra.
Zgrada je potpuno prazna. Nema ak ni stolica, ni stolova. Previe je prozora. Krenemo
prema poarnom stubitu, zavuem se ispod prvog stubita, Tobias se zavue pokraj mene,
Peter se smjesti preko puta s koljenima pritisnutima na prsa.
Pokuavam doi do daha i smiriti se, no nije mi lako. Bila sam mrtva. Bila sam mrtva, a
onda nisam, i to zato? Zbog Petera? Petera?
Zurim u njega. Jo uvijek izgleda tako neduno, unato svemu tome to je uinio kako
bi dokazao da je sve samo ne neduan. Kosa mu uredno stoji na glavu, sjajna je i crna, kao da
nismo upravo pretrali kilometar punom brzinom. Njegove okrugle oi pretrauju stubite, a
zatim pogledaju u mene.
to je? kae on. Zato me tako gleda?
Kako si to izveo? upitam.
Nije bilo tako teko, kae on. Obojio sam vodu u ljubiasto i stavio je u iglu umjesto
smrtonosnog seruma. Prikljuio sam pokvarenu icu u monitor rada srca. Prikazati puls na
 BD

monitoru bilo je neto tee, morao sam zamoliti neke Uene za pomo daljinskim ne bi
razumjela ni da ti to objasnim.
Zato si to uinio? kaem. eli me vidjeti mrtvu. Htio si me ubiti! to se
promijenilo?
Skupi usta i dugo me promatra, nita ne govori. Zatim otvori usta, oklijeva, napokon
kae: Ne mogu ostati duan ikome. U redu? Od pomisli da ti dugujem, bilo mi je zlo. Budio
bih se usred noi, osjeao da u povratiti. Duan Ukoenoj? To je smijeno. Do kraja
smijeno. To nisam kanio trpjeti.
O emu govori? Duguje mi neto?
Zakoluta oima. U sjeditu Dobrohotnih. Netko je pucao na mene metak mi je bio u
razini glave, pogodio bi me ravno meu oi. A ti si me gurnula s puta. Prije toga smo bili kvit
ja sam tebe zamalo ubio tijekom inicijacije, ti si mene zamalo ubila tijekom simulacije
napada, to je kvit. No nakon toga...
Ti si lud, kae Tobias. Tako svijet ne funkcionira... Da svi to tako prate.
Ne? Peter podigne obrve. Ja ne znam u kojem svijetu ti ivi, no u mom svijetu ljudi
ine stvari iz dva razloga. Prvi razlog jest da ele neto zauzvrat. Drugi je osjeaj da ti neto
duguju.
To nisu jedini razlozi koji pokreu ljude, kaem. Nekada ljudi neto ine zato to te
vole. Dobro, moda ne tebe, ali...
Peter frkne. To zvui upravo kao smee koje bi jedna Ukoena rekla.
Valjda se onda moramo osigurati da ti nama duguje, kae Tobias. Ili e odmah
otii onome koji ti ponudi bolju pogodbu.
Aha, kae Peter. To je otprilike tono.
Zavrtim glavom. Nikada ne bih mogla ivjeti kao on uvijek paziti na to tko mi je to
dao i to bih im ja trebala dati zauzvrat, nesposobna za ljubav, odanost ili pratanje, biti
jednooka osoba s noem u ruci, traei nekoga kome u izbiti oko. To nije ivot. To je
nekakva blijeda imitacija ivota. Pitam se gdje ju je nauio.
Kada vam se ini da moemo otii odavde? kae Peter.
Za nekoliko sati, kae Tobias. Trebali bismo otii prema sektoru Nijekanja. Tamo e
biti nefrakcijai i Neustraivi koji u sebe nisu primili sredstvo za simulaciju.
Fantastino, kae Peter.
Tobias obavija svoju ruku oko mene. Pritisnem obraz na njegovo rame i zatvorim oi
tako da ne moram gledati Petera. Znam da bih imala puno toga za rei, iako nisam sigurna to
bih tono rekla, ali znam da to ne mogu rei ovdje i sada.

***

Dok hodamo ulicama koje su mi nekada bile dom, razgovori se stiavaju i zamiru, oi su
uperene u moje lice i tijelo. Oni su uli sigurna sam da su uli, jer Jeanine zna kako
proiriti vijesti ja sam umrla prije est sati. Primijetim da su neki nefrakcijai pored kojih
prolazimo oznaeni plavim mrljama. Spremni su za simulaciju.
Sada kada smo napokon ovdje, na sigurnom, shvatim da su mi tabani ozlijeeni i
rasjeeni, to je posljedica onog tranja po grubom betonu i komadiima stakla. Svaki me
korak pee. Usredotoim se na to umjesto na poglede.
 BD

Tris? netko nas zove. Podignem glavu i vidim Uriaha i Christinu na ploniku, dre
pitolje. Uriah ispusti svoj pitolj u travu i potri prema meni. Christina ide za njim, no
sporijim tempom. Uriah me krene zagrliti, no Tobias stavlja ruku na njegovo rame kako bi ga
sprijeio. Zahvalna sam mu zbog toga. Mislim da sada ne bih mogla podnijeti Uriahov
zagrljaj, ni njegova pitanja, ni njegovo iznenaenje, ne sada.
Puno je toga prola, kae Tobias. Sada se mora naspavati. Bit e u kui broj trideset
i sedam. Doi u posjet sutra.
Uriah se namrti. Neustraivi obino ne razumiju ogranienja, a Uriah je oduvijek bio
Neustraivi. No zacijelo potuje Tobiasovu procjenu mog stanja jer kima glavom i kae: U
redu. Sutra.
Christina isprui ruku dok prolazim pokraj nje, lagano mi dotakne rame. Pokuavam se
drati uspravnije, no miii su mi poput kaveza, dre moja ramena pogrbljena. Pogledi me
slijede niz ulicu, osjetim ih i na vratu. Laknulo mi je kada nas Tobias uvede u sivu kuu koja
je pripadala Marcusu Eatonu.
Ne znam s koliko mnogo snage Tobias proe kroz vrata. Njega ova kua zacijelo
podsjea na jeku roditelja koji urlaju, udarce od remena i sate koje je morao provesti u
malenim, mranim ormarima, pa ipak ne izgleda kao da mu je teko dok Petera i mene vodi u
kuhinju. ak mi se ini da je sada jo vri. No moda to i jest Tobias kada bi trebao biti
slab, on je jak.
Tori, Harrison i Evelyn stoje u kuhinji. To me zaprepasti. Ramenom se prislonim na zid
i zatvorim oi. Obris stola na kojemu sam trebala biti smaknuta jo mi je uvijek pred oima.
Otvorim oi. Pokuavam disati. Oni neto govore, no ne mogu shvatiti to. Zato je Evelyn
ovdje, u Marcusovoj kui? Gdje je Marcus? Evelyn jednom rukom zagrli Tobiasa i dotakne
mu lice drugom rukom, pritie svoj obraz na njegov. Neto mu govori. Majka i sin, pomirili
su se. Nisam sigurna da je to pametno.
Tobias me okrene, jo uvijek dri svoju ruku na mom struku, pazi da mi ne dotakne ranu
na ramenu, gura me prema stubama. Zajedno se popnemo na kat. Ovdje je stara spavaa soba
njegovih roditelja, njegova spavaa soba, jedna kupaonica, i to je to. Vodi me u svoju spavau
sobu, ja stojim tamo trenutak, gledam oko sebe, promatram prostoriju gdje je on proveo vei
dio svoga ivota.
Zadrava svoju ruku na mojoj. Dodiruje me i pridrava jo otkako smo pobjegli iz
skrovita one zgrade u blizini sjedita Uenih, kao da misli da bih se mogla raspasti ako me ne
bude pridravao.
Prilino sam siguran da Marcus nije ulazio u ovu sobu nakon to sam otiao, kae
Tobias. Sve je bilo isto kao to sami ostavio.
Pripadnici Nijekanja nemaju mnogo ukrasa jer se ukrasi smatraju samodopadnim, no on
ovdje ima stvari koje su nam bile doputene. Snop kolskih papira. Malena polica s knjigama.
I zaudo, skulptura napravljena od plavo obojenog stakla na njegovu nonom ormariu.
Majka mi je to kriomice dala dok sam bio mlai. Rekla mi je da je sakrijem, kae on.
Na dan ceremonije izbora, stavio sam je na ormari prije nego to sam otiao. Tako da je on
moe vidjeti. Maleni in prkosa.
Kimnem glavom. udno je biti na mjestu koje tako potpuno i predano prenosi jednu
uspomenu. Ova je prostorija esnaestogodinji Tobias, sprema se odabrati Neustraive kako bi
pobjegao od svog oca.
Hajde da ti sredimo stopala, kae. No ne mie se s mjesta, samo mi prstima dotakne
unutranju stranu laktova.
U redu, kaem.
 BD

Ulazimo u kupaonicu, koja se nalazi izmeu prostorija, sjednem na rub kade. On sjedi
pokraj mene, ruka mu je na mom koljenu, otvori slavinu i u kadu stavi ep. Voda pone curiti
u kadu, prekriva mi prste. Moja krv boji vodu u ruiasto.
On une u kadu i stavi moje stopalo u svoje krilo, briui dublje posjekotine malenim
runikom. Ne osjeam to. ak ni kada mi pere ogrebotine sapunom, ne osjeam nita. Voda u
kadi postaje siva.
Uzimam komad sapuna i okreem ga po rukama dok mi sapun po rukama ostavlja bijelu
boju. Uzimam Tobiasove ruke u svoje, poinjem mu paljivo prati i istiti dlanove, posebno
pazim na prostore izmeu njegovih prstiju.
Prskamo vodu po podu kupaonice dok pokuavamo oprati tragove sapuna. Hladno mi je
od vode, no ja samo drhtim i nije me briga. On uzima runik i poinje mi brisati ruke.
Ja ne... Zvuim kao da me netko davi. Svi su lanovi moje obitelji mrtvi ili su
izdajnici...
Nema smisla to to govorim. Jecanje mi preuzima itavo tijelo, itav um, sve. On me
zagrli, voda u kadi jo mi uvijek moi stopala. Stisak mu je vrst. Sluam ritam njegova srca i
nakon nekog vremena, to me poinje oputati.
Ja u sada biti tvoja obitelj, kae on.
Volim te, kaem.
To sam ve jednom rekla, prije nego to sam otila u sjedite Neustraivih, no on je tada
vrsto spavao. Ne znam zato to nisam izgovorila kada je on to mogao uti. Moda sam se
bojala povjeriti mu neto tako osobno. Ili sam se bojala da nisam znala kako je to voljeti
nekoga. Ipak, sada mislim da je ono strano bilo to to te rijei nisam izgovorila. Nisam ih
izgovorila prije nego to je zamalo bilo prekasno za mene.
Ja sam njegova, on je moj, tako je bilo od poetka.
Zuri u mene. Svojim rukama drim njegove kako bih ostala na nogama, dok on
razmilja o svom odgovoru.
Namrti se. Reci to ponovno.
Tobiase, kaem, volim te.
Koa mu je skliska od vode i mirie na znoj, a moj a majica lijepi se za njegove ruke
kada ih obavije oko mene. Pritisne svoje lice na moj vrat, ljubi me iznad kljune kosti, ljubi
moj obraz, ljubi moje usne.
I ja tebe volim, kae.
 BD

36. Poglavlje

DOK TONEM U SAN, on lei pokraj mene. Oekujem da u imati none more, no zacijelo
sam previe umorna jer mi um ostaje prazan. Kada ponovno otvorim oi, njega vie nema, no
vidim novu odjeu na krevetu, pored mene.
Ustajem se i ulazim u kupaonicu, osjeam se ogrubjelo i sirovo, kao da mi je koa bila
sastrugana i sada je svaki stabilni udah ari. Ne ukljuujem svjetla u kupaonici jer znam da e
biti bljetava i bijela, ba kao i svjetla u sjeditu Uenih. Tuiram se u mraku, jedva
razaznajem to je sapun, a to je regenerator, i govorim si kako u iz vode izai obnovljena i
jaka, da e me voda zalijeiti.
Prije nego to izaem iz kupaonice, jako se utipnem za obraze kako bi mi lice postalo
prokrvljeno i rumeno. Glupo je to, no ne elim izgledati slabo i iscrpljeno pred svima.
Kada se vratim u Tobiasovu sobu, tamo vidim Uriaha kako se izvalio na krevet, licem
prema dolje, Christina u rukama dri plavu skulpturu iznad Tobiasova stola i promatra je, dok
je Lynn postavljena iznad Uriaha s jastukom u rukama, sa zlokobnim smijekom na licu.
Lynn jako opali jastukom Uriaha po glavi, Christina kae: Hej, Tris! a Uriah vikne:
Joj! Kako to da me i jastuk boli kada ti njime udari, Lynn?
To je moja izuzetna snaga, kae ona. Tris, je li ti netko lupio ljagu? Jedan obraz ti
je jako crven.
Valjda nisam dovoljno tipala drugi obraz. Ne, to je samo... Moja jutarnja boja.
Kada izgovorim alu osjeam se kao da govorim potpuno novim jezikom. Christina se
nasmije, moda malo previe, no cijenim njezin trud. Uriah nekoliko puta poskoi na krevetu
prije nego to doe do ruba.
Znai, ono o emu svi ne govorimo, kae on. Pokae na mene. Zamalo si umrla,
sadistiki mlatimudan spasio te, a sada svi kreemo u nekakav ozbiljan rat s ljudima bez
frakcije koju su nam postali saveznici.
Mlatimudan? kae Christina.
To je govor Neustraivih. Lynn se zlobno nasmije. To je ozbiljna uvreda, samo to
je nitko vie ne koristi.
Jer je strana uvreda, kae Uriah kimajui glavom.
Ne. Nitko je ne koristi zato to je previe glupa da bi je i jedan Neustraivi s imalo
mozga koristio, kamoli pomislio. Mlatimudan. Koliko ti ima godina, dvanaest?
I pol, kae on.
Dobijem osjeaj da je ovo prepucavanje zbog mene tako da ne moram nita rei, mogu
se samo smijati. I smijem se, dovoljno da u meni postane toplije.
Ima hrane dolje, kae Christina. Tobias je napravio kajganu, to je prilino odvratna
hrana.
Hej, kaem. Ja volim jaja tako.
Onda je to sigurno klasini doruak Ukoenih. Zgrabi me za ruku. Hajdemo.
Zajedno se spustimo u prizemlje, nai koraci odjekuju onako kako nam nikad ne bi bilo
doputeno u kui mojih roditelja. Otac me je neko korio dok sam trala niz stube.
Nemoj prizivati panju na sebe, kae. To nije uljudno prema ljudima oko tebe.
 BD

ujem glasove u dnevnoj sobi skupina glasova, zvue poput zbora, povremeno se
netko nasmije i netko svira nekakvu melodiju na instrumentu koji zvui kao bendo ili gitara.
To nije ono to bih oekivala u kui pripadnika Nijekanja gdje je uvijek tiho, bez obzira
koliko se ljudi nalazi u kui. Glasovi, smijeh i glazba ispune prostor i udahnu ivot u sumorne
zidove. Jo mi je toplije nego prije.
Stojim na vratima dnevne sobe. Petero ljudi nagurano je na kau za tri osobe, igraju
kartaku igru koja mi je poznata, vidjela sam je u sjeditu Iskrenih. Jedan mukarac sjedi u
naslonjau, ena mu sjedi u krilu, netko trei sjedi na naslonu za ruke s limenkom juhe u ruci.
Tobias sjedi na podu, lea su mu naslonjena na stoli za kavu. itav njegov stav odie
oputenou jedna noga savijena, druga ravna, ruka prebaena preko koljena, glava
nagnuta u stranu dok slua sugovornika. Nikad ga nisam vidjela da mu je tako udobno bez
pitolja u ruci. Nisam mislila da je to mogue.
Ponovno me proe onaj osjeaj otupljenosti u trbuhu, onaj osjeaj koji dobijem kada
shvatim da mi je netko lagao, no ovoga puta ne znam tko mi je lagao ili kakva je la bila u
pitanju. Nisam ovo mislila o nefrakcijaima. Uili su me da su oni gori od smrti.
Stojim ondje nekoliko trenutaka prije nego to ljudi primijete da sam tu. Njihov
razgovor prestane. Obriem dlanove o svoju majicu. Previe je pogleda i previe tiine.
Evelyn proisti grlo. Predstavljam vam Tris Prior. Vjerujem da ste juer mnogo uli o
njoj.
Takoer, Christina, Uriah i Lynn, doda Tobias. Zahvalna sam mu na pokuaju da
skrene pozornost s mene, no nije mu upalilo.
Stojim kao prikovana za dovratak nekoliko trenutaka, a zatim jedan od mukih
pripadnika nefrakcijaa stariji je, naborana koa proarana mu je tetovaama progovori.
Ne bi li ti trebala biti mrtva?
Neki se nasmiju, ja pokuam. Moj smijeak ispadne namjeten.
Trebala bih biti, kaem.
Ne volimo da Jeanine Matthews dobije ono to eli, kae Tobias. Ustaje se i dodaje
mi konzervu graka samo to unutra nije graak ve kajgana. Topli aluminij grije mi prste.
On sjedne i ja sjednem pored njega, usput licom stavim malo jaja u usta. Nisam gladna,
no znam da moram jesti, stoga svejedno vaem i gutam. Poznato mi je kako nefrakcijai
jedu, tako da dajem jaja dalje, dajem ih Christini i uzimam konzervu breskvi od Tobiasa.
Zato su svi ovdje, u Marcusovoj kui? pitam ga.
Evelyn ga je izbacila. Rekla je da je to i njena kua, a on ju je koristio godinama pa je
sada doao red na nju. Tobias se naceri. To je uzrokovalo golemu svau na travnjaku, no
Evelyn je ipak pobijedila.
Gledam Tobiasovu majku. Ona stoji na suprotnom kraju sobe, razgovara s Peterom i
jede jaja iz druge konzerve. eludac mi se previja. Tobias o njoj govori glasom punim
potovanja. No ja se jo uvijek sjeam kako je govorila o mojoj prolaznosti u Tobiasovu
ivotu.
Ima i kruha negdje ovdje. On pokupi koaru sa stolia za kavu i daje mi je.
Uzmi dva komada. Hrana ti je sada potrebna.
Dok vaem koricu kruha, ponovno promatram Petera i Evelyn.
Mislim da ga pokuava regrutirati, kae Tobias. Ona ima svoj nain kako da
predstavi ivot izvan frakcije nevjerojatno privlanim.
Sve samo da ode iz Neustraivih. Nije me briga to mi je spasio ivot, jo uvijek ga ne
podnosim.
 BD

Ako sve proe dobro, vie se neemo morati brinuti oko razlike u frakcijama. Mislim
da e to biti lijepo.
Ne kaem nita. Ne elim se s njim ovdje svaati. Niti ga podsjeati da nee biti tako
jednostavno uvjeriti Neustraive i Iskrene da se pridrue ljudima bez frakcije u njihovu
pohodu protiv frakcijskog sustava. Za to bi bio potreban novi rat.
Ulazna se vrata otvore, Edward ue. Danas preko oka ima povez na kojemu je naslikano
plavo oko s napola sputenim kapkom. Preveliko plavo oko na povezu, na Edward ovu inae
zgodnom licu, izgleda groteskno i smijeno u isto vrijeme.
Eddie! kae netko u znak pozdrava.
No Edwardovo zdravo oko ve je spazilo Petera. Edward se zaputi preko sobe, zamalo
izbije konzervu hrane iz neije ruke. Peter se pritisne uz sjenu dovratka, kao da se u nju
pokuava sakriti. Edward se zaustavi nekoliko centimetara od Petera, zatim se trne prema
njemu kao da e ga udariti. Peter se odbaci unatrag takvom estinom da udari glavom u zid.
Edward se naceri, a oko nas nefrakcijai prasnu u smijeh.
Nisi tako hrabar po danu, kae Edward. Zatim se obrati Evelyn: Ni u kom sluajem
nemoj mu davati neke alate. Nikad ne zna to bi mogao napraviti s njima.
Dok govori, iupa vilicu iz Peterove ruke.
Vrati to, kae Peter.
Edward zabije svoju ruku u Peterovo grlo, a drugom rukom pritisne mu vilicu za vrat,
odmah pored Peterove Adamove jabuice. Peter se ukoi, krv mu se slijeva u lice.
Zaepi kada sam ja u blizini, kae tihim glasom, ili u ovo uiniti ponovno, samo u
ti je sljedei puta zabiti u jednjak.
Dosta je toga, kae Evelyn. Edward ispusti vilicu i pusti Petera. Tada odlazi i sjedne
pored ovjeka koji mu je rekao Eddie nekoliko trenutaka prije.
Ne znam jesi li primijetila, kae Tobias, no Edward je malo nestabilan.
Mislim da sam shvatila, kaem.
Onaj tip po imenu Drew, koji je pomogao Peteru da izvede taj manevar s noem za
maslac, kae Tobias.
Nakon to je bio izbaen iz Neustraivih, pokuao se pridruiti istoj skupini
nefrakcijaa gdje je bio i Edward. A Drewa sada nigdje ne vidi.
Je li ga Edward ubio? upitam.
Zamalo, kae Tobas. Oito ga je zato ona djevojka koja je bila transfer zvala se
Myra, mislim ostavila. Nije to mogla podnijeti.
Osjeam se uplje i prazno kada pomislim na Drewa i kako ga je Edward zamalo ubio.
Drew je i mene napao.
Ne elim razgovarati o tome, kaem.
U redu, kae Tobias. Dotakne mi rame. Je li ti teko ponovno biti u kui pripadnika
Nijekanja? Htio sam te to i prije pitati. Moemo otii i drugdje, ako ti je to problem.
Pojedem drugi komad kruha. Sve su kue koje pripadaju Nijekanju iste tako da ova
dnevna soba izgleda isto kao i ona u mojoj kui, a to mi vraa uspomene. Svjetlo koje se
provlai kroz zavjese svako jutro, dovoljno da moj otac moe itati. Zvuci igala dok moja
majka plete. Ipak, nemam osjeaj da me to gui. To je ve neto.
Da, kaem. No nije toliki problem.
On podigne obrvu.
 BD

Doista. Simulacije u sjeditu Uenih... Nekako su mi pomogle. Da izdrim, moda.

Namrtim se. Ili moda ne. Moda su mi pomogle da se prestanem toliko grevito drati
prolosti. To mi zvui tono. Jednom uti ispriati o tome. Glas mi zvui udaljeno.
Dotakne mi obraz, i iako se nalazimo u sobi prepunoj ljudi, smijeha i razgovora, polako
me poljubi.
Opa, Tobiase, kae ovjek s moje lijeve strane. Nisi li ti roen meu Ukoenima?
Mislio sam da se veina vas samo... Drite za ruke i tako to.
A kako onda misli da nastaju sva djeca Nijekanja? Tobias podigne obrve.
Ona nastaju snanim naporima volje, ena koja sjedi na naslonu za ruke se ubaci.
Nisi to znao Tobiase?
Ne, nisam to znao. Naceri se. Doista se ispriavam.
Svi se smiju. Mi se smijemo. I shvatim da moda sada upoznajem Tobiasovu pravu
frakciju. Njih ne opisuje nekakva posebna vrijednost. Oni imaju sve boje, sve djelatnosti, sve
vrline i sve mane. Ne znam to ih povezuje. Jedino zajedniko to imaju jest neuspjeh. togod
da jest, ini se da je dovoljno.
Dok ga gledam, osjeam kao da ga prvi put vidim onakvim kakav doista jest, ne samo
onakvim kakav mi se ini jer smo u vezi. Koliko ga dobro zapravo poznajem, ako to nisam
prije uvidjela?

***

Sunce je na zalasku. U sektoru Nijekanja nije tiho. Neustraivi i nefrakcijai tumaraju

ulicama, neki u rukama dre boce, neki pitolje, neki oboje.
Ispred mene Zeke gura Shaunu koja je u kolicima, prolaze pored kue Alice Brewster,
bive predstavnice Nijekanja. Ne primjeuju me.
Jo jednom! kae ona.
Jesi li sigurna?
Jesam!
U redu... Zeke poinje trati s kolicima. Kada se udalje toliko da ih jedva vidim, Zeke
digne noge od tla, podupire se rukama u zraku i tako oni lete posred ulice, Shauna vriti,
Zeke se smije.
Na sljedeem raskriju skrenem lijevo i krenem niz raspuknuti beton prema zgradi u
kojoj su se neko jednom mjeseno odravali sastanci Nijekanja. Iako dugo nisam bila tamo,
jo se uvijek sjeam gdje se to mjesto nalazi. Jedna ulica prema jugu, dvije ulice prema
zapadu.
Sunce pada prema horizontu dok hodam. Na veernjem svjetlu okolne zgrade kao da
gube boju, pa se sve doimaju potpuno sivima.
Sjedite Nijekanja izgleda kao pravokutnik napravljen od cementa, kao i sve druge
zgrade u sektoru Nijekanja. No kada otvorim vrata, poznata kripa parketa i redovi drvenih
klupa pozdrave me. U sreditu prostorije nalazi se krovni prozor koji proputa naranasto
svjetlo. To je jedini ukras u prostoriji.
Sjednem na klupu gdje je sjedila moja obitelj. Neko sam sjedila pored svoga oca, pored
Caleba, pored svoje majke. Sada osjeam kao da sam ja jedina koja je ostala. Posljednja iz
obitelji Prior.
 BD

Lijepo je, zar ne? Marcus ue i sjedne na klupu preko puta mene, ruke su mu
skupljene u krilu. Sunevo je svjetlo izmeu nas.
Ima veliku modricu na eljusti, to je mjesto gdje ga je Tobias udario, a kosa mu je
svjee podiana, vidim oblik njegove lubanje.
U redu je, kaem mu uspravljajui se. to radi ovdje?
Vidio sam te da ulazi. Paljivo pregledava svoje nokte. I elim s tobom razgovarati
o informacijama koje je Jeanine Matthews ukrala.
to ako je prekasno? to ako sam ve saznala o emu se radi?
Marcus vie ne gleda u svoje nokte, pogleda u mene, oi mu se skupe. Taj pogled
mnogo je otrovniji nego to bi ikad mogao biti kod Tobiasa, iako ima oi na svog oca.
To nije mogue.
Ne moe to znati.
Zapravo, mogu. Jer sam vidio to se dogaa s ljudima kada uju istinu. Izgledaju kao
da su zaboravili to su zapravo traili i samo lutaju naokolo pokuavajui se sjetiti.
Jeza mi proe niz kraljenicu, drhtaj mi se iri niz ruke, koa mi se jei.
Znam da je Jeanine odluila ubiti polovicu frakcije kako bi dola do tih informacija
tako da je zacijelo neto nevjerojatno vano, kaem. Zastanem. Znam jo neto, a to sam
upravo ovog trena shvatila. Netom prije nego to sam je napala, Jeanine je rekla Ovo nije
zbog tebe! Nije ni zbog mene! Ovo je bilo to to je radila meni pokuavala je usavriti
simulaciju koja bi radila na meni. Na Razliitima.
Znam da to ima veze s Razliitima, brzo kaem. Znam da te informacije otkrivaju
ono to je izvan ograde.
To nije isto kada zna to se nalazi izvan ograde.
Pa, hoe li mi to rei ili e mi to drati iznad glave i tjerati me da skaem po to?
Nisam doao ovamo radi samodopadnog prepiranja. I ne, ne planiram ti rei, no ne
zato to to ne elim. To je zato to nemam pojma kako bih ti to mogao opisati. To mora sama
vidjeti.
Dok izgovara te rijei, suneva svjetlost prelazi u tamno-naranastu boju to baca
tamniju sjenu na njegovo lice.
Mislim da je Tobias u pravu. Kaem. Ti voli biti jedini koji zna. Voli to da ja ne
znam. Zbog toga se osjea vaan. Zbog toga mi nee rei, ne zbog toga to je to neopisivo.
To nije istina.
Kako da ja to znam?
Marcus zuri u mene, a ja zurim u njega.
Tjedan dana prije simulacije napada voe Nijekanja odluile su da je vrijeme da se
informacije u tom dosjeu otkriju svima. Svima, itavom gradu. Dan kada smo namjeravali
otkriti informacije bio je zakazan otprilike sedam dana nakon simulacije napada. Oito je da
nismo mogli otkriti te informacije.
Ona nije htjela da otkrijete informacije o onome to se nalazi izvan ograde? Zato ne?
Kako to da je ona to uope znala? Mislila sam da si rekao kako su samo voe Nijekanja to
znali.
Mi nismo odavde, Beatrice. Mi smo ovdje postavljeni, zbog posebne svrhe. Prije vie
od desetljea morali smo traiti pomo Uenih kako bismo ostvarili tu svrhu, no sve je polo
krivo zbog Jeanine. Jer ona ne eli ispuniti ono to je naa svrha. Ona bi radije ubila nego to
uinila.
 BD

Postavljeni ovdje.
Osjeam kako mi se u mozgu roje informacije. Uhvatim se za rub klupe na kojoj sjedim.
Kakva je to svrha? kaem ja glasom samo malo jaim od apta.
Rekao sam ti dovoljno kako bih te uvjerio da nisam laljivac. to se tie ostatka prie,
mislim da nisam dovoljno sposoban da ti to objasnim. Ovo sam ti rekao samo zato to je
situacija postala doista preteka.
Preteka. Odjednom razumijem problem. Nefrakcijai planiraju unititi sve, ne samo
vane rukovodee figure Uenih nego i sve podatke koje oni imaju. Oni e poravnati sve.
Nikada nisam mislila da je taj plan dobra zamisao, no mislila sam da e se teta moi
popraviti jer e veina Uenih jo uvijek znati bitne informacije, bez obzira na to to njihovih
podataka vie nee biti. No ovo je neto to ak ni najinteligentniji Ueni ne znaju; neto to
se nee moi ponovno stvoriti, ne ako sve bude uniteno.
Ako ti pomognem, time izdajem Tobiasa. Izgubit u ga. Progutam slinu. Zato mi
mora dati dobar razlog.
Osim dobra svih u naem drutvu? Marcusovo lice poprimi izraz gaenja.
To ti nije dovoljno?
Nae je drutvo u ruevinama. Ne, nije dovoljno.
Marcus uzdahne.
Tvoji roditelji umrli su za tebe, to je tono. No razlog zbog kojeg je tvoja majka bila u
sektoru Nijekanja te noi kada si zamalo bila poginula, nisi bila ti. Ona nije znala da si ti
tamo. Ona je pokuavala uzeti Jeanine taj dosje. I kada je ula da te namjeravaju ubiti,
potrala je da te spasi, ostavila je taj dosje u Jeanineinim rukama.
To nije ono to je meni rekla, ljutito mu odgovorim.
Lagala je. Jer je morala. No, Beatrice, ono to elim rei... Ono to elim rei je da je
tvoja majka znala da se nee iva izvui iz sektora Nijekanja, no morala je pokuati. Taj
dosje, to je bilo neto za to je bila voljna poloiti svoj ivot. Razumije?
Pripadnici Nijekanja voljni su umrijeti za bilo koga, bio to prijatelj ili neprijatelj, ako to
situacija zahtijeva. To je, moda, zato im je teko preivjeti u opasnim situacijama.
No vrlo je malo stvari za koje su voljni umrijeti. Oni ne cijene mnogo stvari fizikog
svijeta.
Ako je istina ovo to mi govori, a moja majka je doista bila voljna umrijeti da se
obznane te informacije... Uinila bih sve da pokuam uiniti to to ona nije uspjela.
Pokuava me izmanipulirati. Zar ne?
Pretpostavljam, kae on dok se sjene sputaju na njegove oi poput tamne vode, da
je to neto o emu mora sama odluiti.
 BD

37. Poglavlje

POLAKO SE VRAAM u kuu obitelji Eaton pokuavajui dozvati u sjeanje ono to mi je

majka rekla kada me spasila iz onog spremnika za vrijeme simulacije napada. Neto o tome
kako je motrila vlakove od poetka napada. Nisam znala to u uiniti kada te pronaem. No
od samog mi je poetka namjera bila da te spasim.
Kada se ponovno prisjetim njezina glasa, zvui mi drukije. Nisam znala to u uiniti
kada te pronaem. Znai: nisam znala kako spasiti i tebe i taj dosje. No od samog mi je
poetka namjera bila da te spasim.
Zavrtim glavom. Je li to rekla ba tako ili sada prilagoavam svoja sjeanja zbog onoga
to mi je Marcus rekao? Nema naina da saznam. Sve to mogu jest odluiti hou li vjerovati
Marcusu ili ne.
Istina je da je uinio okrutne stvari, zle stvari, no nae drutvo nije podijeljeno na
dobro i zlo. Okrutnost ne ini osobu neiskrenom, kao to hrabrost ne ini osobu dobrom.
Marcus nije dobar ili zao, ve oboje.
Pa, vjerojatno vie zao nego dobar.
No to ne znai da lae.
Na ulici ispred mene vidim naranasti odsjaj vatre. Na oprezu sam, ubrzavam hod i tada
vidim vatru kako se die iz golemih metalnih zdjela koje su postavljene na plonicima.
Neustraivi i nefrakcijai skupili su se meu njima, tek malen prostor odvaja jednu grupu od
druge. Meu njima stoje Evelyn, Harrison, Tori i Tobias.
Spazim Christinu, Uriaha, Lynn, Zekea i Shaunu na desnoj strani, tamo gdje stoje
Neustraivi, poem stati pored njih.
Gdje si bila? kae Christina. Posvuda smo te traili.
Ila sam se proetati. to se dogaa?
Napokon e nam otkriti plan napada, kae Uriah oduevljeno.
Aha, kaem.
Evelyn podie ruke s dlanovima prema van, svi nefrakcijai uute. Bolje su uvjebani za
to od Neustraivih kojima treba tridesetak sekundi da suspregnu amor.
Tijekom prolih nekoliko tjedana, razvijali smo plan za borbu protiv Uenih, kae
Evelyn, njezin umjereni glas lako se prenosi gomilom. Sada kada smo zavrili, eljeli bismo
ga podijeliti s vama.
Evelyn kimne glavom prema Tori koja preuzme govor. Naa strategija nije egzaktna
ve iroka. Ne moemo znati tko meu Uenima podupire Jeanine, a tko ne. Zbog toga je
sigurnije pretpostaviti da su svi oni koji su protiv nje ve napustili sjedite Uenih.
Svi znamo da snaga Uenih ne lei u njihovim ljudima ve u njihovim
informacijama, kae Evelyn. Sve dok oni posjeduju te informacije, nikada ih se neemo
osloboditi, osobito sve dok je veina nas spremna za simulacije. Predugo su koristili
informacije kako bi nas kontrolirali i tlaili.
Zatim slijedi povik, koji zaponu nefrakcijai i koji se proiri meu Neustraive, prenosi
se gomilom kao da smo svi dio jednog organizma, svi slijedimo zapovijedi jednoga mozga.
No nisam sigurna to bih mislila i kako bih se osjeala. Dio mene takoer vie i urla eli
unitenje Uenih i svega to je njima drago. Gledam Tobiasa. Njegov je izraz lica neutralan,
dok stoji pod sjajem vatre, teko mi ga je vidjeti. Pitam se to misli o svemu ovome.
 BD

ao mi je to vam moram rei da svi oni koji su bili pogoeni odailjaima simulacije
moraju ostati ovdje, kae Tori, inae vas se moe aktivirati da djelujete kao oruje Uenih u
bilo kojem trenutku.
uje se nekoliko povika u znak protesta, no nitko se zapravo ne ini iznenaenim.
Moda i predobro znaju to Jeanine moe uiniti sa simulacijama.
Lynn jaukne, pogleda Tobiasa. Moramo ostati ovdje?
Ti mora ostati, kae on.
I ti si bio pogoen, kae ona. Vidjela sam.
Razliit, sjea se? kae on. Lynn zakoluta oima i on brzo nastavlja s priom,
vjerojatno da izbjegne Lynninu priu o teoriji zavjere. U svakom sluaju, to i tako nee
provjeravati i nema anse da e aktivirati ba tebe ako zna da svi koji su umreeni za
simulacije ne sudjeluju u napadu?
Lynn se namrti, razmilja o ovome. Sada se barem ini malo vedrija vedro onoliko
koliko Lynn moe biti, pretpostavljam kada Tori ponovno pone govoriti.
Mi ostali podijelit emo se u pomijeane skupine nefrakcijaa i Neustraivih, kae
Tori.
Jedna velika skupina pokuat e prodrijeti u sjedite Uenih i oistiti itavu zgradu od
neprijatelja. Nekoliko drugih, manjih skupina, odmah e otii prema viim katovima gdje e
eliminirati neke kljune dunosnike Uenih. Primit ete svoje skupinske zadatke neto
kasnije, tijekom veeri.
Napad emo izvesti za tri dana, kae Evelyn. Pripremite se. Ovo e biti opasno i
teko. No nefrakcijaima tekoa nije strana
Nefrakcijai kliu, a ja se prisjetim kako smo ba mi, Neustraivi, prije samo nekoliko
tjedana kritizirali Nijekanje zbog davanja hrane i potreptina nefrakcijaima. Kako je mogue
da sam to tako lako zaboravila?
A Neustraivi dobro poznaju opasnost
Svi oko mene diu ake u zrak i vrite. Osjeam njihove glasove u glavi, osjeam i ar
pobjede u prsima, elim im se pridruiti. Eveljnin izraz suvie je prazan za nekoga tko izvodi
strastveni govor. Lice joj se doima poput maske.
Dolje Ueni! povie Tori, svi viu za njom, glasovi kao jedan, bez obzira na frakciju.
Imamo zajednikog neprijatelja, no jesmo li zbog toga prijatelji? Primijetim da Tobias ne
vie, a ne vie ni Christina.
Ovo mi se ne ini dobro, kae ona.
Kako to misli? kae Lynn dok glasovi oko nas jo uvijek viu. Ne sjea se to su
oni uinili nama? Stavili nam umove pod simulaciju i natjerali nas da pucamo u ljude, a da
toga nismo ni svjesni? Kako su ubili sve voe Nijekanja?
Da, kae Christina. Samo... Napad na sjedite frakcije i ubijanje svih po redu, nije li
to upravo ono to su Ueni uinili Nijekanju?
Ovo je drukije. Ovo nije napad niotkuda, ovo je napad koji je izazvan, kae Lynn,
mrko je gleda.
Da, kae Christina. Da, znam.
Ona me pogleda. Ne kaem nita. Ima pravo ovo se ne ini dobro.
Vraam se u kuu Eatonovih kako bih pronala tiinu.
Otvorim prednja vrata i popnem se na kat. Kada doem do Tobiasove stare sobe,
sjednem na krevet i gledam kroz prozor kako se nefrakcijai i Neustraivi skupljaju oko vatri,
 BD

smiju se, razgovaraju. No oni jo uvijek nisu jedno; jo uvijek se osjeti nelagoda i podjela
meu njima, nefrakcijai na jednoj, a Neustraivi na drugoj strani.
Promatram Lynn, Uriaha i Christinu pored jedne vatre. Uriah rukom posegne prema
plamenu, suvie brzo da bi se opekao. Njegov se osmijeh vie ini poput grimase, na licu mu
se ipak vidi tuga. Nakon nekoliko minuta ujem korake na stubitu, Tobias ulazi u sobu, izuje
svoje cipele na vratima.
to je bilo? kae on.
Nita, doista, kaem. Samo sam o neemu razmiljala. Iznenaena sam da su
nefrakcijai bez otpora pristali suraivati s Neustraivima. Nije da su Neustraivi ikad bili
ljubazni prema njima.
On stoji pokraj mene na prozori, naginje se.
To ba i nije neki normalni savez, kae on. No imamo isti cilj.
Sada, kaem. to e se dogoditi kada se ciljevi promijene? Nefrakcijai se ele
rijeiti frakcija, a Neustraivi ne.
Tobias pristine usne. Odjednom se sjetim Marcusa i Johanne kako hodaju kroz vonjake
Marcus je na licu imao isti izraz dok joj je neto tajio.
Je li Tobias taj izraz lica naslijedio od oca? Ili to njemu znai neto drugo?
Ti si u mojoj skupini, kae on. Za vrijeme napada. Nadam se da mi ne zamjera. Mi
trebamo povesti ljude do kontrolnih soba.
Napad. Ako budem sudjelovala u napadu, neu moi potraiti informacije koje je
Jeanine ukrala Nijekanju. Moram se odluiti za jednu mogunost.
Tobias je rekao da je rijeiti se Uenih bitnije od toga da saznamo istinu. I da nije
nefrakcijaima obeao kontrolu nad svim podacima Uenih, moda bi bio u pravu. No ovako
mi nije ostavio izbora. Moram pomoi Marcusu ako postoji ak i samo mogunost da govori
istinu. Moram raditi protiv ljudi koje najvie volim.
A sada moram lagati.
Isprepletem prste na rukama.
to je? pita me.
Jo uvijek ne mogu pucati iz pitolja. Pogledam ga. I nakon onoga to se dogodilo u
sjeditu Neustraivih... Proistim grlo. Riskiranje ivota vie mi se ne ini tako
privlanim.
Tris. Vrhovima prstiju dotakne mi obraz. Ne mora ii.
Ne elim ispasti kukavica.
Hej. Stavlja mi prste ispod brade. Hladni su na mojoj koi. Strogo me pogleda.
Ti si za ovu frakciju uinila vie od bilo kog drugog. Ti...
Uzdahne i prisloni svoje elo na moje.
Ti si najhrabrija osoba koju sam ikada upoznao. Ostani ovdje. Dopusti si da zacijeli.
Ljubi me, a ja se ponovno osjeam kao da se uruujem od svojih najdubljih temelja. On
misli da u biti ovdje, no radit u protiv njega, radit u s njegovim ocem kojeg prezire.
Ova la bit e najgora koju sam ikad rekla. Nikada to neu moi povui.
Dok se rastajemo, bojim se da e uti moj neujednaeni dah, pa se okrenem prema
prozoru.
 BD

38. Poglavlje

OH, DA. Totalno izgleda kao njena glazbenica koja svira bendo, kae Christina.
Doista?
Ne. Zapravo, uope ne. Samo... Daj meni da to sredim, moe?
Pretrauje po torbi nekoliko trenutaka i izvue iz nje malenu kutiju. U njoj se nalaze
malene kutijice i tube, znam da je to minka, no ne bih znala to s njom.
Nalazimo se u kui mojih roditelja. To je bilo jedino mjesto na kojem bih se mogla
pripremiti.
Christina se ne suzdrava od njukanja uokolo ve je otkrila dva udbenika skrivena
izmeu garderobnog ormara i zida, dokazi Calebove sklonosti Uenima.
Pomozi mi da ovo shvatim. Napustila si sjedite Neustraivih kako bi se spremila za
rat... I ponijela si svoju torbicu sa minkom?
Aha. Mislila sam da e me Neustraivi izdajnici tee ustrijeliti kada vide kako sam
prokleto zgodna, kae ona, podie jednu obrvu. Miruj.
Skine poklopac s crne cjevice koja je otprilike duine mog prsta, unutra je crveni
tapi. Ru za usne, oito. Dotakne mi usta i tapka po njima sve dok mi usta ne poprime
crvenu boju. Vidim crvenu boju na njima kada ih napuim.
Je li ti itko ikad otkrio udo pinceta za obrve? kae ona, u ruci ima pincetu.
Mii te stvari od mene.
U redu. Uzdahne. Izvadila bih rumenilo, no prilino sam sigurna da to nije prava
boja za tebe.
okantno, s obzirom na to da nam je koa tako sline boje.
Ha , kae ona.
Kada smo gotove, usta su mi crvena, imam uvijene trepavice i na sebi imam jarko
crvenu haljinu. I imam no koji zavezan s unutranje strane koljena. Sve ovo ima savrenog
smisla.
Gdje e se Marcus, Unitava ivota, nai s nama? kae Christina. Ona na sebi ima
utu boju Dobrohotnih umjesto crvene, sjaji se na njezinoj koi.
Nasmijem se.
Hodamo ulicom u mraku. Svi drugi trebali bi biti na veeri sada pobrinula sam se za
to no za sluaj da na nekog naletimo, na sebi imamo i crne jakne kako bismo sakrili veinu
odjee Dobrohotnih. Preskoim pukotinu u ploniku, iz navike.
Kamo vas dvije idete? kae Peter. Pogledam preko ramena. Stoji na ploniku iza nas.
Pitam se koliko dugo tamo ve stoji.
Zato nisi sa svojom napadakom skupinom, na veeri? pitam ga.
Nemam je. Potapa se po ruci u koju sam ga nastrijelila. Ozlijeen sam.
Da, bome jesi! kae Christina.
Pa, ne elim ii u bitku s hrpom nefrakcijaa, kae on, njegove zelene oi isijavaju.
Tako da u ostati ovdje.
Kao prava kukavica, kae Christina s gadljivim izrazom na licu. Pusti sve druge da
poiste tvoj nered.
 BD

Ba to! kae on s nekim zlobnim veseljem. Sklopi ruke. Sretno na umiranju.

Prijee na drugu stranu ulice, usput zvidi, zatim poe u suprotnom smjeru.
Pa, odvratili smo mu panju, kae ona.. Nije nas pitao kamo idemo.
Da. Dobro. Proistim grlo. Znai, ovaj plan. Malo je glup, ha?
Nije... Glup.
Ah, ma hajde. Vjerovati Marcusu Eatonu je glupo. Pokuavati proi Neustraive pored
ograde je glupo. Ii protiv Neustraivih i nefrakcijaa je glupo. Te tri stvari u kombinaciji je...
Nova vrsta gluposti za kakvu ovjeanstvo jo nije ulo.
Naalost, to je i najbolji plan koji imamo, kae ona. Ako elimo da svi znaju istinu.
Vjerovala sam Christini da e se posvetiti tom zadatku kada sam mislila da u umrijeti
tako da mi se sada ini glupo da joj ne vjerujem. Bila sam zabrinuta da nee htjeti poi sa
mnom, no zaboravila sam odakle je Christina: iz Iskrenih, gdje je potraga za istinom vanija
od bilo ega drugog. Moda je sada Neustraiva, no ako sam jednu stvar nauila iz svega
ovoga, to je da nikada potpuno ne naputamo svoju staru frakciju.
Znai, ovdje si odrasla. Je li ti bilo lijepo ovdje? Namrti se. Vjerojatno ne, s
obzirom da si htjela otii.
Sunce se penje prema horizontu dok hodamo. Nikada nisam voljela veernje svjetlo jer
je inilo da sektor Nijekanja postane jo jednobojnji i jednoliniji nego to je ve bio, no sada
me ta jednolina, siva boja nekako umiruje.
Neke sam stvari voljela, druge sam stvari mrzila, kaem. A bilo je i nekih stvari koje
nisam ni znala da imam dok ih nisam izgubila.
Stiemo do sjedita Nijekanja, nalije zgrade cementni je etverokut kao i sve drugo u
ovom sektoru. Voljela bih ui u prostoriju za sastanke i udahnuti miris starog drveta, no
nemamo vremena za to. Ulazimo u uliicu pored zgrade, hodamo do kraja, gdje je Marcus
rekao da e nas ekati.
Kamion plave boje eka nas ondje, motor mu radi. Marcus je za volanom. Pustim
Christinu da hoda ispred mene tako da ona moe sjediti u sredini, izmeu nas. Ne elim da
sjedi blizu mene. Mislim da, ako ga mrzim dok radim s njim, nekako ublaujem svoju izdaju
Tobiasova povjerenja.
Nisi imala izbora, govorim si. Nije bilo drugog naina.
S tim na umu zatvorim vrata i potraim pojas kako bih se vezala. Pronalazim samo
jedan kraj izlizanog pojasa i pokidanu kopu.
Gdje si pronaao ovo smee? kae Christina.
Ukrao sam ga od nefrakcijaa. Oni ih popravljaju. Nije mi bilo lako pokrenuti ga.
Djevojke, bolje se rijeite tih jakni.
Skupim nae jakne i izbacim ih kroz napola otvoren prozor. Marcus povue ruicu
mjenjaa, kamion bolno tutnji. Napola oekujem da se nee pokrenuti kada pritisne gas, no
ipak se pokrene.
Ako se dobro sjeam, vonja od sektora Nijekanja do sjedita Dobrohotnih traje oko sat
vremena i za to treba biti vjet voza. Marcus natjera kamion na jednu od glavnih cesta i
nagazi na gas. Poletimo naprijed, za dlaku izbjegnemo golemu rupu u cesti. Zgrabim
kontrolnu plou da se pridrim.
Opusti se, Beatrice, kae Marcus. Vozio sam ja ve auto.
I ja sam prije radila puno toga pa ne znai da sam dobra u tome!
 BD

Marcus se nasmije i naglo potjera kamion ulijevo tako da ne udarimo u prevrnuti

semafor.
Christina vie kao da joj je ovo najvea zabava u ivotu. Nova vrsta gluposti, zar ne?
kae ona, glas joj je dovoljno jak da se uje kroz vozaku kabinu uz vjetar koji fijue dok se
vozimo
vrsto zgrabim sjedalo ispod sebe i pokuavam ne misliti na to to sam pojela za
veeru.

***

Kada doemo do ograde, vidimo Neustraive kako stoje obasjani svjetlima reflektora koji su
privreni na ogradu iza njih. Plave vrpce oko ruku presijavaju se na njihovoj odjei.
Pokuavam zadrati prijazan izraz lica. Neu ih moi zavarati da sam pripadnica Dobrohotnih
mrgodnim licem.
Tamnoputi ovjek s pitoljem u ruci priblii se prozoru. Svjetiljkom najprije osvijetli
Marcusa, potom Christinu, zatim mene. mirkam u snop svjetla, prisilim se na smijeak da se
doima kao da mi ni najmanje ne smeta svjetlo u oima ili pitolji upereni u glavu.
Dobrohotni su poremeeni ako tako doista razmiljaju. Ili su pojeli malo previe onog
svog kruha.
Znai, kae ovjek s pitoljem. to jedan lan Nijekanja radi u kamionu s dvije
pripadnice Dobrohotnih? Ove dvije djevojke dobrovoljno su se javile da donesu nove
zalihe u grad, kae Marcus, a ja sam dobrovoljac koji e ih pratiti i paziti na njihovu
sigurnost.
K tome, mi ne znamo voziti, kae Christina, ceri se. Tata me jo prije pokuavao
nauiti, no neprestano sam brkala gas i konice, joj, moete si misliti kakva je to katastrofa
bila! Bilo je stvarno jako lijepo od Joshue to se dobrovoljno javio da ide s nama, inae bi
nam trebalo jako puno vremena, a i te kutije bile su tako teke
Neustraivi uvar podigne ruku. U redu, shvatio sam.
Oh, da, oprostite. Christina hihoe. Samo sam htjela objasniti jer ste izgledali tako
zbunjeno, a nije ni udo jer koliko esto vidite ovako
Aha, da kae ovjek. Namjeravate li se vraati prema gradu?
Ne ba uskoro, kae Marcus.
U redu. Proite. Kimne drugim Neustraivima pored vrata. Jedan od njih pritisne
gumb i vrata se otvore. Marcus kimne uvaru koji nas je propustio i nastavi udubljenom
stazom prema sjeditu Neustraivih. U farovima kamiona vidim tragove guma, divlju travu i
insekte kako lete naokolo. U tami s desne strane vidim krijesnice kako svijetle u ritmu
otkucaja srca.
Nakon nekoliko trenutaka Marcus pogleda Christinu. to je to bilo, pobogu?
Neustraivi nita ne mrze vie od veselog brbljanja Dobrohotnih, kae Christina
podiui rame. Mislila sam da ako e nas propustiti im ga dovoljno naivciram.
Nasmijeim se od uha do uha. Ti si genijalka.
Znam. Zamahne glavom kao da eli zabaciti kosu preko ramena, samo to trenutno
nema dovoljno kose da je zabaci.
Jedino, kae Marcus, Joshua nije tipino ime za Nijekanje.
Ma dobro je. Kao da e bilo tko primijetiti.
 BD

Vidim sjaj sjedita Dobrohotnih pred nama, poznati skup drvenih zgrada sa staklenikom
u sredini. Vozimo se kroz vonjak prepun jabuka. Zrak mirie na toplu zemlju.
Ponovno se prisjeam svoje majke kako se protee da ubere jabuku u ovom vonjaku,
mnogo godina ranije, kada smo doli pomoi Dobrohotnima sa etvom. Kratka bol probode
me u prsima, no sjeanje me ne preplavi kao prije nekoliko tjedana. Moda zato to sam na
zadatku koji e joj odati poast. Ili sam moda previe napeta u vezi onoga to dolazi da bih
tugovala. Ipak, neto se promijenilo.
Marcus parkira kamion iza jedne od kabina za spavanje. Prvi puta primijetim da nema
kljueva u paljenju.
Kako si ga upalio? pitam ga.
Otac me nauio mnogo toga o mehanici i raunalima, kae. Znanje koje sam prenio
svome sinu. Ne misli valjda da je sve to nauio sam, zar ne?
Zapravo, mislim. Otvorim vrata i izaem iz kamiona. Trava mi dotie stopala i
glenjeve. Christina stoji meni s desne strane i zabaci glavu unatrag.
Sve je tako drukije ovdje, kae ona. Gotovo moe zaboraviti to se dogaa tamo
unutra. Prstom pokae prema gradu.
Oni esto i zaboravljaju, kaem.
Oni znaju to se nalazi izvan grada, zar ne? upita ona.
Znaju otprilike isto to i ophodnje Neustraivih, kae Marcus. A to je da je vanjski
svijet nepoznat i potencijalno opasan.
Kako ti zna ono to oni znaju, kaem.
Jer je to ono to smo im mi rekli, kae on i nastavi prema svjetioniku.
Razmijenim pogled s Christinom. Tada ubrzamo korak kako bismo ga sustigle.
to bi to trebalo znaiti?
Kada vam se povjere svi podaci, morate procijeniti koliko drugi ljudi trebaju znati o
tome, kae Marcus. Mi smo im, kao voe Nijekanja, rekli ono to smo im morali rei.
Nadajmo se da se Johanna dri svojih uobiajenih navika. Ovako rano naveer ona je obino
u stakleniku.
Otvori vrata staklenika. Zrak je vlaan, ba kao i posljednji put kada sam bila ovdje, no
sada je tu i maglica. Vlaga mi hladi obraze.
Vau, kae Christina.
Soba je osvijetljena mjeseinom tako da je teko razlikovati biljke i drvee od umjetnih
struktura. Lie mi dotie lice dok prolazim vanjskim rubom prostorije. I tada ugledam
Johannu, ui pored grma sa zdjelom u rukama, bere ono to mi nalikuje na maline. Kosa joj
je zavezana u rep tako da vidim njezin oiljak.
Nisam mislila da u vas ponovno vidjeti ovdje, gospoice Prior, kae.
Je li to zato to bih trebala biti mrtva? kaem.
Uvijek oekujem da e oni koji ive s pitoljem u rukama od pitolja i stradati. esto
se i ugodno iznenadim.
Stavlja zdjelu na koljena i gleda u mene. Iako mislim da znam da se niste vratili ovamo
zato to vam se tu svia.
Ne, kaem. Doli smo po neto drugo.
U redu, kae ona, ustaje se. Idemo o tome porazgovarati.
 BD

Nosi zdjelu prema sredini prostorije gdje se odravaju sastanci Dobrohotnih. Slijedimo
je do korijenja velikog drveta gdje ona sjedne i ponudi me zdjelom malina. Uzmem malo i
dajem zdjelu Christini.
Johanna, ovo je Christina, kae Marcus. Neustraiva roena u Iskrenima.
Dobrodola u sjedite Dobrohotnih, Christina. Johanna se znalaki nasmijei. ini se
tako udno da dvije osobe roene u Iskrenima mogu zavriti na tako razliitim mjestima:
Neustraivi i Dobrohotni.
Reci mi, Marcuse, kae Johanna. Zato si doao u posjet?
Mislim da bi ti Beatrice na to trebala odgovoriti, kae. Ja sam samo prijevoz.
Ona prebaci pogled na mene bez pogovora, no po opreznom pogledu u njezinim oima
vidim da bi radije razgovarala s Marcusom. Porekla bi to kada bih je pitala, no gotovo sam
sigurna da me Johanna Reyes mrzi.
Ovaj... kaem ja. Nije mi ba najbolja uvodna reenica. Briem dlanove o svoju
suknju. Stvari su postale gore.
Rijei ponu izlaziti, bez finese ili sofisticiranosti. Objasnim da su Neustraivi sklopili
savez s nefrakcijaima, da planiraju unititi sve Uene i tako nas ostaviti bez jedne od dvije
vitalne frakcije. Kaem joj da se u sjeditu Uenih nalaze vane informacije, kao i znanje koje
oni posjeduju, koje trebamo imati. Kada zavrim s izlaganjem, shvatim da joj nisam rekla
kakve to tono veze ima s njom i njezinom frakcijom, no ne znam kako bih to rekla.
Zbunjena sam, Beatrice, kae ona. to eli da mi uinimo?
Nisam dola ovamo kako bih traila vau pomo, kaem. Mislila sam da ti treba
znati da e mnogo ljudi umrijeti, vrlo skoro. I znam da ti ne eli ostati ovdje prekrienih ruku
dok se to dogaa, ak i ako neki iz tvoje frakcije to ele.
Ona gleda dolje, njezin tuni izraz lica govori o tome koliko sam u pravu.
elim te zamoliti da razgovaramo s Uenima koje dri ovdje, na sigurnom, kaem.
Znam da su skriveni, no moram doi do njih.
I to namjerava uiniti? kae ona.
Strijeljati ih, kaem joj, uz to kolutam oima.
To nije smijeno.
Uzdahnem. Oprosti. Samo trebam informacije. To je sve.
Pa, morat e priekati do sutra, kae Johanna. Moete prespavati ovdje.

***

Zaspim im mi glava dotakne jastuk, no probudim se ranije nego to sam mislila. Po sjaju na
horizontu vidim da e sunce ubrzo izai.
Preko puta prostorije spava Christina, lice joj je pritisnuto na madrac, preko glave joj je
prebaen jastuk. Drvene daske u podu kripe bez obzira gdje se stane na njih. Na lijevom zidu
nalazi se zrcalo. Svi osim Nijekanja uzimaju zrcala zdravo za gotovo. Jo uvijek kroz mene
proe malen ok kada vidim jedno.
Odjenem se, ne trudim se biti tiha stupanje pet stotina Neustraivih ne moe
probuditi Christinu kada duboko spava, iako bi je apat Uenih i mogao probuditi. udna je.
Izaem dok se sunce probija kroz kronje drvea, vidim malenu skupinu Dobrohotnih u
blizini vonjaka. Prilazim blie kako bih vidjela to rade.
 BD

Stoje u krugu, dre se za ruke. Pola ih je u ranoj tinejderskoj dobi, pola su odrasli.
Najstariji pripadnik skupine, ena sa sivom kosom u pletenicama, neto govori.
Vjerujemo u Boga koji daje mir i potuje ga, kae ona. Tako i mi dajemo mir jedni
drugima i potujemo ga.
To ne bih shvatila kao nekakav znak, no Dobrohotnima to oito jest neto tako. Svi se
odjednom pokrenu, pronalaze nekog sa suprotne strane kruga, uhvate se za ruke. Kada svi
stoje u parovima, umire se na nekoliko trenutaka, gledaju jedni u druge. Neki od njih neto
govore, neki se nasmijee, neki ostaju mirni i tihi. Tada se razdvoje i pronau drugi par,
ponovno izvode iste radnje.
Nikada nisam vidjela vjerski obred Dobrohotnih. Poznajem samo vjerske obrede
frakcije svojih roditelja, kojima je jedan dio mene jo uvijek privren, dok drugi dio to
odbacuje kao ludost molitve prije veere, tjedne sastanke, neto tajanstveno.
Doi i pridrui nam se, kae ena sijede kose. Proe nekoliko trenutaka dok ne
shvatim da se obraa meni. Doziva me, smijei se.
Oh, ne, kaem. Samo sam
Doi, kae ponovno, a ja osjeam kao da nemam izbora nego da odem tamo i stanem
meu njih.
Najprije se priblii meni, uhvati me za ruku. Prsti su joj suhi i grubi, njezine oi trae
moje, uporno, iako se osjeam udno kada joj pogledam u oi. Oi su joj potpuno smee i
nepomine.
Kada zadrim pogled, uinak je neposredan i neobian. Stojim mirno, kao da je svaki
dio mene miran, kao da tei vie nego inae, samo to ta teina nije neugodna.
Neka mir Boji bude s tobom, kae ona tihim glasom, ak i usred nevolje.
Zato bi bio? njeno je upitam tako da nitko drugi ne uje. Nakon svega to sam
uinila...
Nije to zbog tebe, kae ona. To je dar. Ne moe to zasluiti jer inae prestaje biti
dar.
Pusti me i krene prema nekom drugom, no ja i dalje stojim s ispruenom rukom, sama.
Netko mi se priblii kako bi mi primio ruku, no ja se povlaim iz skupine, najprije hodam,
zatim trim.
Sprintam meu drveem to bre mogu, zaustavim se tek kada mi u pluima pone
ariti.
Pritisnem svoje elo na najblie drvo, bez obzira na to to mi strue kou na licu, i
borim se protiv suza.

***

Kasnije tog jutra idem kroz laganu kiu do glavnog staklenika. Johanna je sazvala izvanredni
sastanak.
Ostajem skrivena koliko je god mogue, na rubu prostorije, izmeu dvije velike biljke
koje su u posudama s mineralnom otopinom. Treba mi nekoliko minuta da pronaem
Christinu, odjevenu u utu boju Dobrohotnih na desnoj strani prostorije, no lako uoim
Marcusa, koji stoji na korijenju golemog stabla s Johannom.
Johanna dri preklopljene ruke ispred sebe, kosa joj je skupljena u rep. Ozljeda koja joj
je prouzrokovala oiljak otetila joj je i oko zjenica joj je toliko proirena da se arenica
 BD

jedva vidi, a lijevo oko ne pomie joj se u skladu s desnim. Promatram kako se to oko kree
dok pogledom pretrauje Dobrohotne ispred sebe.
No ovdje nisu samo Dobrohotni. To su ljudi koji imaju kratko podiane frizure i vrste
gvalje, to su zacijelo pripadnici Nijekanja, i nekoliko ljudi koji nose naoale, to su sigurno
Ueni. Cara je meu njima.
Primila sam poruku iz grada, kae Johanna kada se svi stiaju.
I eljela bih vam je prenijeti.
Poravna rub svoje koulje, zatim pljesne rukama ispred sebe. Doimae nervoznom.
Neustraivi su sklopili savez s nefrakcijaima, kae. Namjeravaju napasti Uene za
dva dana. Njihova bitka nee biti protiv vojske izdajnika Neustraivih i Uenih, ve protiv
nedunih Uenih i znanja koje su se trudili prikupiti.
Pogleda prema dolje, duboko udahne i nastavi: Znam da mi ne priznajemo jednog
vou tako da vam se nemam pravo obraati kao da to jesam, kae im. No nadam se da ete
mi oprostiti, samo ovaj puta, to traim da ponovno razmotrimo nau prijanju odluku da se
ne mijeamo.
uje se amor. Nimalo slian amoru Neustraivih njihov je amor njeniji, poput
ptica dok uzlijeu iz kronji.
Usprkos naem odnosu s Uenima znamo bolje od bilo koje druge frakcije koliko je
kljuna njihova uloga u ovom drutvu, kae. Mora ih se zatiti od bespotrebnog pokolja,
ako ne zato to su ljudska bia, onda zato to ne moemo preivjeti bez njih. Predlaem da
uemo u grad kao nenasilna, nepristrana mirovna skupina kako bismo sprijeili na bilo koji
raspoloivi nain ekstremno nasilje do kojeg e sigurno doi. Molim vas, raspravite o
ovome.
Kia poinje padati po staklenim ploama iznad naih glava. Johanna sjedi na korijenu
drveta, eka, no Dobrohotni se ne bace odmah u razgovore kao proli put kada sam bila ovdje.
apat, koji je tih gotovo poput kie, postaje normalan govor, ujem i neke glasove kako
nadglasavaju druge, skoro da viu, iako ne sasvim.
Svaki povieni glas alje marce kroz moje tijelo. Vidjela sam mnogo svaa u svom
ivotu, osobito u prola dva mjeseca, no nijedna me nije uplaila kao ova. Dobrohotni se ne bi
trebali svaati.
Odluim da vie neu ekati. Hodam niz rub prostora za sastanak, provlaim se pored
Dobrohotnih koji stoje, skaem preko ispruenih ruku i nogu. Neki od njih zure u mene
moda nosim crvenu odjeu, no tetovae ispod moje kljune kosti jasno se vide, ak i s
udaljenosti.
Stanem pored skupine Uenih. Cara se ustane kada joj se pribliim, ruke su joj
prekriene.
to ti radi ovdje? kae ona.
Dola sam rei Johanni to se dogaa, kaem. I trebam tvoju pomo.
Moju? kae ona. Zato
Ne tvoju, kaem. Pokuavam zaboraviti to je rekla o mom nosu, iako mi je teko.
Nego svih vas. Imam plan kako bismo mogli spasiti neke podatke tvoje frakcije, no trebam
tvoju pomo.
Cara pogleda u mene, zatim u Christinu, zatim ponovno u mene.
Ti eli pomoi Uenima? kae ona. Zbunjena sam.
Ti si htjela pomoi Neustraivima, kaem. Misli da si jedina koja ne slijedi slijepo
sve to ti frakcija kae?
 BD

To je tipino za tvoje ponaanje, kae Cara.Ustrijeliti svakoga tko ti stane na put je

ipak odlika Neustraivih.
Osjetim stezanje u grlu. Toliko nalikuje svom bratu, slina mu je i po nabora meu
obrvama i tamnijim pramenovima u inae plavoj kosi.
Cara, kae Christina. Hoe li nam pomoi ili ne?
Cara uzdahne. Oito je da hou. Sigurna sam da e i ostali. Naemo se u spavaonici
Uenih poslije sastanka, tada ete nam rei kakav je plan.

***

Sastanak potraje jo sat vremena. Do tada je kia ve prestala, iako su zidovi i stakleni krov
jo uvijek vlani. Christina i ja sjedimo pored zida, igramo igru u kojoj pokuavamo uhvatiti
jedna drugoj palac.
Napokon Johanna i drugi koji su preuzeli glavne uloge u raspravi stanu u red na
korijenu drveta. Johannina kosa sada obavija njezino sputeno lice. Trebala bi nam rei ishod
razgovora, no ona samo stoji tamo, s prekrienim rakama, prstima tapka po svojim laktovima.
to se dogaa? upita Christina.
Napokon Johanna pogleda prema nama.
Oito je da je bilo teko doi do sporazuma, kae. No veina vas eli i dalje
provoditi politiku neuplitanja.
Nije mi vano hoe li Dobrohotni ii u grad ili ne. No poela sam se nadati da nisu svi
od njih kukavice, a meni ova odluka jako nalikuje na kukaviluk. Naslonim se na prozor.
Nije mi namjera poticati razdore i podjele u ovoj zajednici, ovoj zajednici koja mi je
toliko mnogo dala, kae Johanna. No moja savjest me prisiljava usprotiviti se ovoj odluci.
Svatko koga savjest takoer tjera prema gradu, slobodno moe poi sa mnom.
Isprva mi nije jasno to ona govori, kao ni drugima. Johanna kimne glavom i ponovno
razotkrije svoj oiljak, potom dodaje: Razumijem ako ovo znai da vie ne mogu biti dio
Dobrohotnih. mrca. Ali molim vas da znate da, ako vas moram napustiti, naputam vas s
ljubavlju, ne gorinom.
Johanna se nakloni prema okupljenima, zatakne kosu iza uiju, potom krene prema
izlazu. Nekoliko se Dobrohotnih ustane, zatim jo nekoliko, a uskoro je i itava gomila na
nogama i neki od njih ne mnogo njih, ali neki idu za njom.
Ovo nisam oekivala, kae Christina.
 BD

39. Poglavlje

SPAVAONICA UENIH jedna je od veih spavaonica u sjeditu Dobrohotnih. Tamo se

nalazi ukupno dvanaest kreveta: osam kreveta nagurano je pored jednog zida, jo su dva pored
njih, to ostavlja golem prostor u sredini prostorije. U tom prostoru nalazi se veliki stol
prekriven alatima i metalnim otpacima, zupanicima, starim dijelovima raunala i raznim
icama.
Christina i ja upravo smo zavrile izlaganje naega plana, a to izlaganje zvualo je
prilino glupo jer se publika sastojala od desetak Uenih koji su zurili u nas.
Va plan ima rupa, kae Cara. Ona je prva koja neto kae.
Zato smo i doli k vama, kaem. Da nam moete rei kako da ga popravimo.
Pa, prije svega, svi ti vani podaci koje elite spasiti, kae ona. Stavljati ga na
diskove je smijeno. Diskovi zavre ili pokidani, ili u krivim rukama, kao i svi drugi fiziki
predmeti. Predlaem vam da iskoristite mreu podataka.
Mreu... ega?
Ona pogleda druge Uene. Jedan od njih tamnoputi mladi s naoalama kae:
Daj. Reci im. Nemamo vie razloga za tajne.
Cara me ponovno pogleda. Mnogo raunala u sjeditu Uenih programirano je za
pristup podacima s raunala iz drugih frakcija. Zato je Jeanine tako lako polo za rukom
voditi simulaciju napada s raunala Neustraivih, nije joj trebalo raunalo Uenih.
to? kae Christina. Mislite da oni mogu samo tako proetati kroz sve informacije
svih frakcija kad god hoe? Ne moe se proetati kroz informacije i podatke, kae
mladi. To je nelogino.
To je metafora, kae Christina. Namrti se. Razumije?
Metafora ili samo jezina stilska figura? kae on mrtei se. Ili je metafora odreena
kategorija meu svim stilskim figurama?
Fernando, kae Cara. Usredotoi se.
Kimne glavom.
Cara nastavi. injenica je da ta mrea postoji i to jest etiki problematino, no
vjerujem da nam to ovdje moe posluiti i da je moemo iskoristiti. Ba kao to raunala
mogu pristupiti podacima drugih frakcija, mogu i poslati podatke drugim frakcijama. Ako
poaljemo podatke koje elite spasiti svim drugim frakcijama, bit e nemogue unititi te
podatke.
Kada kae mi, kaem joj, to misli da
To da moramo ii s vama? kae ona. Oito ne svi mi, no neki od nas moraju. Kako
mislite da ete se snai u naem sjeditu potpuno same?
Vi shvaate to da, ako poete s nama, postoji rizik da vas netko ustrijeli, kae
Christina. Nasmijei se.
I nema skrivanja iza nas ako ne elite slomiti svoje naoale i tome slino.
Cara skine svoje naoale, rukama ih potrga na dva dijela. Riskirali smo ivote kada
smo prebjegli iz nae frakcije, kae Cara, riskirat emo ih i ponovno kako bismo spasili
nau frakciju od sebe same.
 BD

A jo neto, ujem maleni glas iza Care. Djevojica koja ne moe biti starija od deset
ili jedanaest godina proviri. Ima kratku crnu kosu, slinu mojoj, malene kovrice posvuda su
joj u kosi. Znate, mi imamo i korisne izume.
Christina i ja razmijenimo poglede.
Pitam je: Kakve izume?
To su samo prototipi, kae Fernando. Nema potrebe da ih se kritiki razmatra.
Kritiko razmatranje nije ba neto ime se mi bavimo, kae Christina.
Kako onda stvari inite boljima? upita djevojica.
Zapravo ih i ne inimo boljima, kae Christina uzdiui. One se uvijek nekako
pogoravaju.
Djevojica kimne glavom. Entropija.
to?
Entropija, zacvrkue ona. To je teorija da se itava tvar u svemiru postupno
pribliava istoj temperaturi. Poznato i kao temperaturna smrt.
Elia, kae Cara, to zvui jako pojednostavljeno.
Elia joj se izbelji. Ne mogu si pomoi da se ne nasmijem. Nikad nisam vidjela jednog
Uenog da se belji. Ipak, nisam ni bila u kontaktu s mnogo mladih Uenih. Samo s Jeanine i s
ljudima koji su radili za nju. Kao i moj brat.
Fernando une pored jednog kreveta i izvadi kutiju. Pretrauje po kutiji nekoliko
trenutaka, a zatim izvadi maleni okrugli disk. Nainjen je od svijetlog metala koji sam esto
viala u sjeditu Uenih, no nigdje drugdje osim tamo. Nosi ga na svome dlanu, prilazi mi.
Kada posegnem za diskom, on naglo izmakne ruku.
Oprezno! kae. Ponio sam ovo sa sobom iz sjedita Uenih. To nije neto to smo
izumili ovdje. Jesi li bila tamo kada su napali Iskrene?
Da, kaem. Na licu mjesta.
Sjea se kada je staklo eksplodiralo i rasulo se posvuda?
Jesi li ti bio tamo? pitam ga sumnjivo ga odmjeravajui pogledom.
Nisam. Snimili su to i prikazali snimke napada u sjeditu Uenih, kae. Znai,
izgledalo je kao da su se prozori razbili zato to su pucali u njega, no to zapravo nije tono.
Jedan od Neustraivih vojnika bacio je ovakvu spravu pored prozora. Ona odailje signal koji
se ne moe uti, no taj signal uzrokuje prsnue stakla.
U redu, kaem. Kako bi nam to moglo posluiti?
Vidjet ete da se ljudi prilino dezorijentiraju kada im svi prozori prsnu u isti tren,
kae s malenim smijekom na licu. Osobito u sjeditu Uenih gdje ima stvarno puno
prozora.
U redu, kaem.
to jo imate? kae Christina.
Dobrohotnima e se ovo svidjeti, kae Cara. Gdje je to? Aha. Evo ga.
Pokupi malenu plastinu kutijicu, dovoljno malenu da je uhvati u ruku. Na vrhu kutijice
nalaze se dva komada metala koji nalikuju na zube. Ukljui prekida na dnu kutije i traak
plavog svjetla pojavi se izmeu dva metalna zuba.
Fernando, kae Cara. Hoe demonstrirati?
Ti se ali? kae on iroko razrogaenih oiju. Nikad to vie neu raditi. Ti si opasna
s tom stvari u rukama.
 BD

Cara mu se nasmijei i objasni: Kada bih te dotaknula ovim elektrinim okerom, to bi

bilo vrlo bolno, i tada bi te potpuno onesposobila. Fernando je to juer saznao na tei nain.
Napravila sam to zbog Dobrohotnih, tako da se mogu obraniti bez pucanja na ljude.
To je... namrtim se. Lijepo od tebe.
Pa, tehnologija i treba uiniti na ivot boljim, kae ona. Bez obzira na to u to
vjerujete, za svakoga se uvijek nae neka prikladna tehnologija.
to je ono moja majka rekla u toj simulaciji? Mislim da su tvoj otac i njegove prie o
Uenima bili na tvoju tetu. to ako je imala pravo, ak i ako je to bio samo dio simulacije?
Otac me nauio da Uene gledam na jedan odreen nain. Nikada me nije nauio da oni ne
donose sudove o onome u to drugi vjeruju, ve da dizajniraju stvari za sebe unutra tih
vjerovanja. Nikada mi nije rekao da mogu biti duhoviti, niti da znaju kritizirati vlastitu
frakciju.
Cara skoi prema Fernandu s elektrinim okerom, smije se kada on poskoi unatrag.
Nikada mi nije rekao da bi mi Uena mogla ponuditi pomo, ak i nakon to sam joj
ubila brata.

***

Napad e poeti popodne, prije nego to se previe smrai, pa emo jo uvijek moi razaznati
plave vrpce oko ruku Neustraivih izdajnika. im dovrimo planove, izaemo kroz vonjak i
idemo prema istini gdje se nalaze kamioni. Kada izaemo iz umice, vidim Johannu Reyes
kako sjedi na haubi jednog kamiona, kljueve vrti oko prsta.
Iza nje je malen konvoj kamiona u kojemu su Dobrohotni no ne samo Dobrohotni jer
su tamo i pripadnici Nijekanja, sa svojim kratkim kosama i vrstim izrazima lica. Robert,
Susanin stariji brat, takoer je tamo.
Johanna skoi s haube. U prikolici kamiona, na kojem je sjedila, nalaze se sanduci na
kojima pie da su to jabuke, brano i kukuruz. Dobro je da moramo ugurati samo dvoje ljudi
otraga.
Pozdrav, Johanna, kae Marcus.
Marcuse, kae ona. Nadam se da nema nita protiv toga da idemo s vama u grad.
Naravno da ne, kae on. Ide s nama.
Johanna mu daje kljueve kamiona i popne se u jedan od preostalih kamiona.
Christina krene prema vozakoj kabini kamiona, a ja krenem prema prikolici zajedno s
Fernandom koji je iza mene.
Ne eli sjediti naprijed? kae Christina. I ti sebe zove Neustraivom...
elim dio kamiona u kojem je manja vjerojatnost da u povratiti, kaem.
Povraanje je dio ivota.
elim je pitati koliko tono puta planira povratiti kada kamion bude jurio naprijed, kada
se kamion upali i naglo krene. vrsto se drim da ne ispadnem, no nakon nekoliko minuta,
kada se naviknem na truckanje i probadanje, opustim se. Drugi kamioni idu ispred nas,
Johannin je kamion na elu kolone.
Mirna sam sve dok ne doemo do ograde. Oekujem da emo vidjeti iste uvare koji su
nas zaustavili kada smo ulazili ovamo, no ovoga puta na kontrolnoj toki nema nikoga, sve je
pusto, a vrata su otvorena. Drhtanje se javi u mojim prsima, zatim mi se proiri na ruke. Usred
 BD

upoznavanja novih ljudi i planiranja, zaboravila sam da je moj plan uetati u bitku koja bi me
mogla stajati ivota. Odmah nakon to sam shvatila da mi je ivot vrijedan ivljenja.
Konvoj usporava dok prolazimo kroz ogradu, kao da oekuju da e netko iznenada
iskoiti i zaustaviti nas. Oko nas je tiina, izuzevi cvranje cvraka u udaljenoj umi i
brujanja naih motora.
Misli li da je ve poelo? upitam Fernanda.
Moda. Moda ne, kae. Jeanine ima mnogo dounika. Netko joj je vjerojatno rekao
da se neto sprema, pa je pozvala sve Neustraive snage natrag u sjedite Uenih.
Kimnem glavom, no ne mogu si pomoi ne pomisliti na Caleba. On je bio jedan od tih
dounika. Pitam se zato je toliko snano vjerovao da bi nam vanjski svijet trebao ostati
skriven, toliko da je izdao sve do kojih mu je navodno bilo stalo zbog Jeanine, koju nije briga
ni za koga.
Jesi li ikada upoznao nekoga po imenu Caleb? pitam ga.
Caleb, kae Fernando. Da, bio je jedan po imenu Caleb u mojoj klasi iniciranih.
Briljantan, no... Kako se to kae u svakodnevnom argonu? Ulizica. Naceri se. Dolo je do
male podjele meu naim iniciranima. S jedne strane, oni koji su potpuno prihvatili sve to je
Jeanine govorila, a s druge strane oni koji nisu. Oito, ja sam pripadao drugoj skupini. Caleb
je pripadao prvoj. Zato pita?
Upoznala sam ga dok sam bila u njihovu zatoenitvu, kaem mu, glas mi zvui
udaljeno. Pa me zanimalo.
Ne bih ga previe osuivao, kae Fernando. Jeanine se moe initi iznimno
uvjerljiva onima koji nisu po prirodi skloni sumnji. Ja sam tome uvijek bio sklon.
Zurim preko njegova lijevog ramena u nebo koje postaje vedrije to se blie primiemo
gradu. Pogledom traim dva kraka na vrhu arita jer mi je ta zgrada poznata, a to to su nam
ti kraci sve blii, to znai da smo i mi sve blie.
Da, kaem. I ja sam oduvijek bila.
 BD

40. Poglavlje

KADA STIGNEMO do grada, sav je amor u prikolici kamiona ieznuo, sada su tu samo
vrsto zatvorena usta i blijeda lica. Marcus izbjegava rupe na cesti, koje su veliine ovjeka, i
dijelove oronulih kua. Vonja je laka kada izaemo iz sektora nefrakcijaa u bolje ureene
dijelove grada.
Tada zaujem pucnjeve. Iz daljine se ine poput laganog pucketanja.
Na trenutak sam dezorijentirana i sve to vidim pred sobom su voe Nijekanja na
koljenima i umrtvljena lica Neustraivih s orujem u rukama; sve to vidim je moja majka
koja se okree da bi u sebe primila metke, vidim Willa kako pada na tlo. Zagrizem svoju aku
kako ne bih vrisnula, bol me vrati u sadanjost.
Majka mi je rekla da budem hrabra. Meutim, da je znala kako e me njezina smrt
uiniti toliko bojaljivom, bi li se s takvom voljom rtvovala?
Marcus odvaja na kamion od konvoja, skree na aveniju Madison, a kada doemo
dvije ulice dalje od avenije Michigan, gdje se borba odvija, skrene kamionom u malenu
uliicu i ugasi motor.
Fernando iskoi iz prikolice kamiona i ponudi mi svoju ruku.
Hajde, Pobunjena, kae on i namigne mi.
Molim? kaem. Primim njegovu ruku i izaem iz kamiona.
On otvori torbu koju je uvao u kamionu. Puna je plave odjee. Baca komade odjee
Christini i meni. Ja dobijem svijetlo-plavu majicu kratkih rukava i par traperica.
Pobunjena, kae on. Imenica. Oznauje osobu koja djeluje protivno uspostavljenom
autoritetu, no koja nije nuno ratoborna.
Mora li ti svemu dati ime? kae Cara prelazei prstima preko svoje plave kose kako
bi je zabacila iza lea. Mi ovdje samo radimo neto i to je sluajno timski posao. Nema
potrebe za novom titulom.
Ja volim kategorizaciju, odgovori Fernando nakrivivi svoju tamnu obrvu.
Pogledam Fernanda. Posljednji put kada sam provalila u sjedite neke frakcije, uinila
sam to s pitoljem u rukama, a iza sebe sam ostavila mrtva tijela. elim da ovoga puta bude
drukije.
Ovoga puta mora biti drukije.
Meni se svia, kaem. Pobunjena. Savreno je.
Vidi? Fernando se obrati Cari. Nisam jedini.
estitam, odgovori mu sarkastino.
Zurim u svoju odjeu Uenih dok drugi skidaju vanjske slojeve svoje odjee.
Nije vrijeme za skromnost, Ukoena! kae Christina, uputi mi znaajan pogled.
Znam da ima pravo, pa svuem crvenu majicu koju sam imala na sebi i obuem na sebe
plavu.
Pogledam Fernanda i Marcusa kako bih se uvjerila da ne gledaju, zatim presvuem i
hlae. Moram ih na nogavicama presaviti etiri puta, a kada ih zakopam, u struku mi se
raire kao gornji dio zgnjeene papirnate vreice.
Je li te ona upravo nazvala Ukoenom? upita me Fernando.
Da, kaem. Ja sam transfer iz Nijekanja, odabrala sam Neustraive.
 BD

Aha. Namrti se. To je prilino velika promjena. Takav skok u osobnosti meu
generacijama genetski je gotovo nemogu, barem u dananje vrijeme.
Katkada osobnost nema veze s odabirom frakcije, kaem mislei na svoju majku. Ona
je otila iz Neustraivih ne zato to nije bila za njih ve zato to je bilo sigurnije biti Razliit u
Nijekanju. Tu je i Tobias, koji je otiao u Neustraive kako bi pobjegao od svog oca.
Mnogo je tu faktora.
Kako bi pobjegao od ovjeka koji mi je sada saveznik. Osjetim probadanje krivnje.
Samo nastavi tako govoriti i nikada nee shvatiti da nisi Uena, kae Fernando.
eljem prelazim po kosi kako bih je zagladila, zatim je stavim iza uiju.
Daj, kae Cara. Podie mi dio kose s lica i za njega privrsti srebrnu ukosnicu, kakvu
nose djevojke Uenih.
Christina izvadi pitolje koje smo donijeli sa sobom, pogleda me.
eli li jedan? kae ona. Ili bi radije imala oker?
Zurim u pitolj u njezinoj ruci. Ako ne uzmem oker, ostavit u se potpuno
nezatienom od ljudi koji e me rado ustrijeliti. Ako ga uzmem, priznajem slabost pred
Fernandom, Carom i Marcusom.
Zna li to bi Will rekao? kae Christina.
to? upitam, glas mi puca.
Rekao bi ti da prijee preko toga, kae. Da se prestane iracionalno ponaati i da
vie uzme u ruke taj glupi pitolj.
Will je imao malo strpljenja za iracionalnost. Ona je sigurno u pravu; poznavala ga je
bolje od mene.
I ona koja je tog dana izgubila dragu osobu, ba kao i ja mi je mogla oprostiti, to
je in koji joj se zacijelo inio nemoguim. Meni bi tako neto bilo nemogue, da je situacija
obrnuta. Zato mi je onda tako teko oprostiti sebi samoj?
Rukom uhvatim pitolj koji mi je Christina ponudila. Metal je topao na mjestu gdje ga
je ona dirala. Osjetim sjeanje na to kako sam ga ustrijelila u dubinama svog uma, pokuam to
zaguiti. Ovo je vanije od mene i moje krivnje.
Uzmi oboje, kae Cara dok isti dlaku kose s rukava. Nikad ne zna kada e ti
elektrini oker moda zatrebati.
Fernando mi ponudi oker. Voljela bih Cari izraziti zahvalnost, no ne gleda u mene.
Kako u prikriti pitolj i oker? kaem.
Nemoj ni pokuavati, kae Fernando. Ako netko pita, reci im da si to uzela od
Neustraivog uljeza.
U redu.
Bolje da krenemo, kae Marcus gledajui na svoj runi sat.
Srce mi tue takvom snagom da po njemu mogu mjeriti sekunde, no svi ostali dijelovi
moga tijela kao da su otupjeli. Jedva da osjeam tlo po kojemu hodam. Nikada se nisam
ovoliko bojala, a s obzirom na to da na sve ono to sam vidjela u simulacijama, kao i sve ono
to sam uinila tijekom simulacije napada, to nema nikakvoga smisla.
A moda i ima. to god su pripadnici Nijekanja kanili pokazati svima prije napada, to je
bilo dovoljno vano da Jeanine poduzme strane i drastine mjere kako bi ih zaustavila.
Sada namjeravam dovriti njihov posao, dovriti ono za to je moja biva frakcija umrla.
Ovoga put posrijedi je mnogo vie od moga ivota.
 BD

Christina i ja predvodimo. Najprije trimo niz iste i ujednaene plonike avenije

Madison, proemo ulicu State, idemo prema aveniji Michigan.
Pola ulice od sjedita Uenih, naglo se zaustavim.
Postrojeni u etiri reda ispred nas, uglavnom odjeveni u crno i bijelo, s meusobnim
razmakom od pola metra i spremnim pitoljima u rukama, stoji skupina ljudi. Trepnem i oni
odjednom postaju Neustraivi pod kontrolom simulacije u sektoru Nijekanja, za vrijeme
simulacije napada.
Saberi se! Saberi se, saberi se, saberi se... Ponovno trepnem i oni ponovno postaju
Iskreni iako neki od njih, odjeveni u potpuno crnu odjeu, doista nalikuju Neustraivima.
Ako ne budem pazila, izgubit u pojam o tome kada i gdje sam sada.
Oh, moj Boe, kae Christina. Moja sestra, moji roditelji... to ako su...
Pogleda me, znam to misli jer sam i ja bila suoena s takvim mislima.
Gdje su mi roditelji? Moram ih pronai. No ako su joj roditelji u stanju kao ovi Iskreni,
pod kontrolom simulacije i naoruani, ne moe za njih nita uiniti.
Pitam stoji li i Lynn negdje u ovim redovima, negdje drugdje.
to emo? upita Fernando.
Zakoraim prema Iskrenima. Moda nisu programirani za pucanje. Zurim u staklaste oi
ene u bijeloj koulji i crnim hlaama. ini se kao da je upravo dola s posla. Napravim jo
jedan korak.
Bum. Instinktivno se spustim na pod, rukama prekrijem glavu i etveronoke odbrzam
natrag prema Fernandovim tenisicama. On mi pomae da se ustanem.
Ajde moe da to ne radimo? kae on.
Nagnem se naprijed no ne previe i provirim u uliicu pored nas. Iskreni su i u toj
uliici.
Ne bih se udila da uokolo ima mnogo Iskrenih, rasporeenih oko itavog sjedita
Uenih.
Postoji li drugi ulaz u sjedite Uenih? pitam.
Koliko ja znam, ne, kae Cara. Osim ako uzme u obzir skakanje po krovovima.
Malo se nasmije nakon to to izgovori, kao da je to ala. Podignem obrve i pogledam je.
ekaj, kae ona. Ne misli valjda
Krov? kaem. Ne. Prozori.
Kreem se ulijevo, pazim da se Iskrenima ne pribliim ni za milimetar. Zgrada s moje
lijeve strane gotovo dodiruje sjedite Uenih svojim lijevim krilom. Ondje mora biti nekoliko
prozora koji gledaju prema sjeditu.
Cara promrsi neto u vezi ludih vratolomija koje izvode Neustraivi, no potri za mnom,
kao i Fernando, Marcus i Christina. Pokuam otvoriti stranja vrata u zgradu, no zakljuana
su.
Odmaknite se, kaem. Uperim pitolj u bravu, rukom zatitim lice, opalim. ujem
glasan pucanj, a zatim zvonjavu, to je nuspojava kada se opali iz pitolja u skuenom
prostoru. Brava je unitena.
Otvorim vrata i uem. Vidim dugi hodnik s poploanim podom, vrata s obje strane,
neka otvorena, neka zatvorena. Kada uem u sobe ija su vrata otvorena, vidim redove starih
stolova i stare kolske ploe na zidovima, nalik onima koje smo imali u sjeditu Neustraivih.
Zrak vonja na starost, kao stranice stare knjige u knjinici.
 BD

Ovo je nekad bila trgovaka zgrada, kae Fernando, no Ueni su je pretvorili u kolu
za obuku nakon inicijacije. Nakon dosta renoviranja sjedita u proteklom desetljeu znate,
ono kada su sve zgrade na Mileniju bile povezane? ovdje su prestali uiti. Prestaro,
preteko za osuvremeniti.
Hvala na povijesnom predavanju, kae Christina.
Kada doem do kraja hodnika, uem u jednu od uionica kako bih vidjela gdje sam.
Vidim sjedite Uenih, no nema prozora preko puta ulice.
Odmah vani, toliko blizu da bih ga mogla dodirnuti rukom kada bih se protegnula, stoji
dijete Iskrenih, djevojica, dri pitolj koji je dugaak kao njezina podlaktica. Stoji tako mirno
da se pitam die li uope.
Djeca s orujem. U to smo se pretvorili.
Ispruim vrat kako bih vidjela prozore koji su na katovima. Iznad nas, na gornjim
katovima kole, takoer ima prozora. Sa stranje strane sjedita Uenih, samo je jedan prozor
koji je u ravnini s prozorima zgrade u kojoj se sada nalazimo. I taj je na treem katu.
Dobre vijesti, kaem. Pronala sam nam put.
 BD

41. Poglavlje

SVI SE RAIRE PO zgradi u potrazi za ostavama, uputim ih da potrae ljestve. ujem

tenisice kako kripe po ploicama i povike: Naao sam jedan joj, ne, ipak su samo kante
unutra, zaboravi, i: Koliko dugake te ljestve moraju biti? One od pola metra nee biti od
pomoi, zar ne?
Dok oni pretrauju, uem u uionicu na treem katu koja je u ravnini s prozorom na
sjeditu Uenih.
Iz treeg pokuaja otvorim pravi prozor.
Nagnem se kroz prozor, nad uliicu, i poviknem Hej!. Zatim se sagnem najbre to
mogu. No ne ujem pucnjavu Dobro, pomislim. To znai da Iskreni nee reagirati na
zvukove.
Christina ue u uionicu s ljestvama pod rukom, drugi ulaze za njom.
Nala sam jedne! Mislim da e biti dovoljno dugake kada ih rastegnemo.
Prerano se okrene s ljestvama u rukama i ljestve udare u Fernandovo rame.
Oh! Oprosti, Nando.
Sok mu napola zbaci naoale s nosa. Nasmijei se Christini i skine naoale, zatim ih
gurne u dep.
Nando? kaem mu. Mislila sam da Ueni ne vole nadimke?
Kada ti zgodna cura da nadimak, kae on, logino je da ga i prihvati.
Christina pogleda u stranu, najprije pomislim da je to srameljiva reakcija, no tada joj
vidim lice u gru, kao da ju je pljusnuo po licu umjesto da joj je dao kompliment. Jo nije
prolo dovoljno vremena od Willove smrti da uje neto tako.
Pomognem joj da provue ljestve kroz prozor, preko praznine izmeu zgrada.
Marcus nam pomae da ih izravnamo. Fernando kae Ups! kada ljestve udare u
prozor Uenih s druge strane ulice.
Vrijeme da razbijemo staklo, kaem.
Fernando iz depa izvadi ureaj za eksploziju stakla i ponudi ga meni.
Ti vjerojatno najbolje cilja.
Ne bih se ba kladila u to, kaem. Desna mi je ruka neupotrebljiva. Morala bih ga
baciti lijevom rukom.
Ja u to uiniti, kae Christina.
Pritisne gumb na ureaju i baci ga na drugu stranu ulice. Grevito stiem svoje ake
dok ureaj ne sleti. Naprava se odbije od daske na prozoru i dotakne staklo. Naranasto
svjetlo bljesne i, odjednom, prozor kao i svi prozori iznad, ispod i pored prsnu u stotine
siunih komadia koji ponu padati po Iskrenima koji su dolje.
U isto vrijeme, Iskreni se pokrenu i ponu pucati u nebo. Svi oko mene odmah se bace
na tlo, no ja ostajem na nogama, dijelom divei se savrenoj usklaenosti njihove radnje, a
dijelom gadei se toga kako je Jeanine jo jednu frakciju bia pretvorila u strojeve.
Nijedan metak ne pogodi prozore uionice, a kamoli njezinu unutranjost.
Kada Iskreni prestanu s paljbom, provirim kroz prozor. Vratili su se u svoj prvotni
poloaj, napola su okrenuti prema aveniji Madison, napola prema ulici Washington.
 BD

Oni reagiraju samo na pokret, tako da... Nemojte pasti s ljestvi, kaem. Tkogod bude
iao prvi, morat e drati ljestve na drugoj strani.
Primijetim da Marcus, koji bi se nesebino trebao javiti za svaki zadatak, ne ini to.
Ne osjea se Ukoeno danas, Marcuse? kae Christina.
Da sam na tvoj mjestu, pazio bih koga vrijeam, kae on. Jo uvijek sam jedina
osoba koja moe pronai to to traimo.
Je li to prijetnja?
Ja u ii, kaem prije nego to Marcus stigne odgovoriti. I ja sam dijelom Ukoena,
zar ne?
Popnem se na stol kako bih bolje vidjela prozor. Christina mi pridrava ljestve sastrane
dok se ja penjem na njih i kreem naprijed.
Kada izaem kroz prozor, stavljam stopala na uske rubove ljestvi i ruke na preke.
Ljestve su vrste i stabilne, otprilike kao konzerva aluminija. kripe i savijaju se pod mojom
teinom. Pokuavam ne gledati dolje, prema Iskrenima; pokuavam ne misliti o njihovim
pitoljima, kako ciljaju i pucaju u mene.
Brzo udiem i zurim u svoj cilj, prozor koji vodi u sjedite Uenih. Jo samo nekoliko
preki.
Povjetarac pue kroz uliicu, gura me na jednu stranu i ja se sjetim kako sam se penjala
na golemi kota s Tobiasom. Tada me on pridravao. Sada me vie nema tko pridravati.
Vidim traak tla, tri kata ispod sebe, cigle su manje nego to bi trebale biti, tamo su i
redovi Iskrenih koje je Jeanine pretvorila u svoje robove. Ruke osobito desna ruka me
bole dok polako prelazim ponor.
Ljestve se pomjere, pomiu se naprijed, prema rubu prozora koji je s druge strane.
Christina vrsto dri jednu stranu, no ne moe ih drati s druge strane. Stisnem zube i
pokuavam se ne micati vie nego to je potrebno, no ne mogu pomicati obje noge u isto
vrijeme. Moram pustiti ljestve da se malo gibaju, jo samo etiri preke.
Ljestve se pomaknu ulijevo, i ja u tom trenutku, dok desnim stopalom idem naprijed,
promaim rub preke.
Vrisnem dok mi tijelo klizi u stranu, obavijam ruke oko ljestvi, a jedna noga visi mi u
zraku.
Jesi li dobro? ujem Christinu iza sebe.
Ne odgovaram. Vratim nogu gore i zaglavim je ispod tijela. Moj je pad jo vie
uzdrmao kraj ljestvi koji je na drugom prozoru. Sada ih na drugoj strani dri samo milimetar
betona.
Odluim biti brza. Bacim se prema prozorskoj dasci u trenutku kada ljestve poinju
kliziti. Rukama uhvatim dasku i beton mi grebe vrhove prstiju jer samo njima podupirem
svoju teinu. ujem nekoliko glasova iza sebe kako vrite.
Stisnem zube i povuem se gore, u desnom ramenu probada me luaka bol. Nogom se
odbijem od ciglene zgrade, nadam se da u dobiti odraz, no ne pomae. Vritim u zube i
povuem se preko prozorske daske, pola mi je tijela u zgradi, pola jo uvijek visi vani. Dobro
da Christina nije pustila da ljestve propadnu previe. Nitko od Iskrenih ne zapuca na mene.
Povuem se u prostoriju Ueni. Upala sam u zahod. Sruim se na pod, padnem na lijevo
rame, pokuavam disati kroz valove boli. Znoj mi se cijedi niz elo.
Pripadnica Uenih izae iz jedne zahodske kabine, a ja brzo skoim na noge, izvuem
svoj pitolj i uperim ga u nju, bez razmiljanja.
 BD

Ona se smrzne, digne ruke gore, malo toaletnog papira zalijepilo joj se za cipelu.
Ne pucaj! Oi gotovo da joj iskoe iz glave.
Tada se sjetim da sam i ja odjevena kao Uena. Spustim pitolj.
Moje isprike, kaem. Pokuam sa slubenim nainom govora koji je uobiajen za
Uene.
Malo sam ivana, zbog svega to se dogaa. Ponovno ulazimo kako bismo uzeli neke
rezultate testova iz... Laboratorija 4A.
Aha, kae ena. To se ini... Ne ba mudro.
Podaci su od najvee vanosti, kaem pokuavajui oponaati neke arogantne Uene
koje sam upoznala. Radije bih da ih ne izreetaju.
Vjerojatno nije moja dunost da vas sprjeavam u tome, kae ona. A sada me
ispriajte, moram oprati ruke i otii u zaklon.
Zvui dobro, kaem. Odluim da joj ne kaem za toaletni papir koji ima na cipeli.
Okrenem se prema prozoru. S druge strane ulice Christina i Fernando pokuavaju
ponovno podii ljestve na prozorsku dasku. Iako me glava i ruke bole, nagnem se kroz prozor
i zgrabim drugi kraj ljestvi, ponovno ih podiem na prozorsku dasku. Tada ih zadrim na
mjestu dok Christina puzajui prelazi.
Ovoga puta ljestve su stabilnije, Christina prijee na drugu stranu bez problema.
Preuzme ljestve dok ja guram kantu za smee pred vrata tako da nitko drugi ne moe ui.
Tada prste stavim pod hladnu vodu.
Ovo je prilino pametno, Tris, kae ona.
Ne mora zvuati tako iznenaena.
Ma, samo... Napravi stanku. Imala si sklonost prema Uenima, zar ne?
Zar je vano? kaem to preotro. Frakcije su unitene, a od samog su poetka bile
glupa ideja.
Nikada nisam rekla neto slino. Nikada nisam nita takvo ni pomislila. Ipak, sada sam
iznenaena da to vjerujem da se slaem s Tobiasom.
Nisam te pokuavala uvrijediti, kae Christina. Imati sklonost prema Uenima nije
loa stvar. Osobito sada.
Uzdahnem. Oprosti. Samo sam... Napeta. To je sve.
Marcus ulazi kroz prozor i pada na poploani pod. Cara je iznenaujue gipka kree
se po prekama kao da svira ice na gitari, kratko dodirne jednu prije nego to krene na drugu.
Fernando e biti posljednji i on e biti u poziciji u kojoj sam bila i ja, ljestve e biti
uvrene samo s jedne strane dok bude prelazio. Priem blie prozoru kako bih mu mogla
rei da stane ako vidim da ljestve poputaju s druge strane.
Fernando, za kojeg nisam mislila da e imati problema, kree se s vie potekoa od
bilo kog drugog. Vjerojatno je proveo itav ivot ispred raunala ili knjige. Polako ide
naprijed, lice mu je jarko crveno, toliko se vrsto dri za preke da mu ruke oteknu i poprime
ljubiastu boju.
Na pola puta preko vidim kako mu neto ispadne iz depa. Njegove naoale.
Viknem: Fernan
No prekasno.
Naoale padnu, udare u rub ljestvi, potom padnu na plonik.
 BD

U isti tren Iskreni, koji su dolje, okrenu se i ponu pucati prema gore. Fernando vikne i
srui se na ljestve. Jedan metak pogodio ga je u nogu. Nisam vidjela gdje su drugi otili, no
kada vidim krv kako kaplje izmeu preki, znam da nije dobro.
Fernando zuri u Christinu, lice mu je bezbojno. Christina poleti naprijed, kroz prozor,
pokuava ga dohvatiti.
Ne budi glupa! kae on slabim glasom. Pusti me. To je posljednja stvar koju kae.
 BD

42. Poglavlje

CHRISTINA SE VRATI U prostoriju. Svi utimo.

Ne elim biti bezosjeajan, kae Marcus, ali moramo ii prije nego to Neustraivi i
nefrakcijai uu u ovu zgradu. Ako ve nisu.
ujem tupkanje po prozorskom staklu, pogledam u stranu, na djeli sekunde vjerujem
da je to Fernando, kako pokuava ui. No to je samo kia.
Izlazimo iz zahoda, slijedimo Caru. Sada je ona na voa. Ona najbolje poznaje sjedite
Uenih. Christina je iza nje, zatim Marcus, zatim ja. Izaemo iz zahoda i svi ulazimo u hodnik
koji je, kao i svaki drugi u sjeditu Uenih, bijel, osvijetljen, sterilan.
Ipak, sada ovaj hodnik ima vie aktivnosti nego to sam ikad prije vidjela u ovom
sjeditu. Ljudi u plavoj boji Uenih tre naprijed i nazad, neki u skupinama, a neki sami, viu
stvari poput: Na vratima su! Idite to vie moete! i Onesposobili su dizala! Bjeite prema
stubama!
Neustraivi izdajnici takoer tre pored nas, iako je njihov tempo manje ubitaan nego
tempo Uenih. Pitam se to Johanna, kao i pripadnici Dobrohotnih i Nijekanja, rade u ovom
kaosu. Brinu li se o ranjenicima? Ili stoje izmeu pitolja Neustraivih i nevinih Uenih,
primaju metke u sebe zbog ouvanja mira?
Zadrhtim. Cara nas povede stranjim stubitem, a mi se pridruimo skupini ustraenih
Uenih dok trimo stubama gore. Tada Cara ramenom gurne vrata na odmoritu drei pitolj
u ruci.
Prepoznajem ovaj kat.
To je moj kat.
Misli mi postanu teke. Zamalo sam umrla ovdje. Ovdje sam eljela smrt.
Usporavam i zaostajem. Ne mogu se probiti kroz otupljenost, iako ljudi jo uvijek jure
pokraj mene, Marcus neto vie na mene, no glas mu je priguen. Christina se pouri natrag i
zgrabi me, vue me prema kontrolnoj sobi A.
U kontrolnoj sobi vidim redove raunala, no ne vidim ih doista; film kao da mi je preko
oiju. Pokuavam treptati i rijeiti se toga. Marcus sjedne za jedno raunalo, Cara za drugo.
Oni e poslati sve podatke s raunala Uenih na druga frakcijska raunala.
Vrata se otvore iza mene.
I ujem Caleba kako govori: to vi radite ovdje?

***

Njegov me glas probudi. Okrenem se i pogledam u njegov pitolj.

Njegove oi nalik su oima moje majke zelene su, gotovo sive, iako mu se zbog
njegove plave koulje oi doimaju jo izraenije.
Calebe, kaem ja. to ti misli da radi ovdje?
Ja u vas zaustaviti u onome to elite napraviti, to god to bilo! Glas mu drhti.
Pitolj mu se trese u rukama.
Mi emo spasiti podatke Uenih koje nefrakcijai ele unititi, kaem. Mislim da
nas ne eli sprjeavati.
 BD

To nije istina, kae on. Glavom pokae prema Marcusu. Zato bi njega poveli ako
ne pokuavate pronai neto drugo? Neto to je njemu vanije od svih podataka Uenih?
Znai, ona ti je o tome priala? kae Marcus. Tebi, djetetu?
Najprije mi nije rekla, kae Caleb. No nije eljela da odaberem stranu bez
poznavanja injenica!
injenice su, kae Marcus, da se ona uasno boji stvarnosti, dok se Nijekanje nije
bojalo. Ne boje se. Ne boji se ni tvoja sestra. to joj slui na ast.
Namrtim se. ak i kada me hvali, elim ga odalamiti.
Moja sestra, Caleb kae njeno gledajui u mene, ne zna u to se uputa. Ne zna da
e ako to pokaete svima... Ona ne zna da e to sve unititi!
Ovdje smo da ispunimo zadau! Marcus sada gotovo vie. Ispunili smo nau misiju,
a sada je vrijeme da uinimo ono zbog ega smo bili poslani ovamo!
Ne znam svrhu ili misiju o kojoj Marcus govori, no Caleb ne izgleda zbunjeno.
Mi nismo poslani ovamo, kae Caleb. Nemamo odgovornost ni prema kome osim
prema sebi.
Na takvo sam sebino razmiljanje ve naviknula od ljudi koji previe vremena
provedu s Jeanine Matthews. Tako ste nespremni odrei se udobnosti da vam ta sebinost
unitava ljudskost!
Ne elim vie sluati. Dok Caleb zuri u Marcusa, okrenem se i jako utnem Caleba u
zapee. Udarac ga iznenadi, pitolj mu izleti iz ruke. utnem ga nogom dalje od njega.
Zar bi me stvarno ustrijelila, Beatrice? upita on, brada mu se podrhtava.
Nakon to si im pomogao da me mue? Nakon to si joj dopustio da me zamalo
ubije?
Nisam joj pomogao da te mu
Sigurno je nisi ni sprijeio! Bio si tamo, samo si gledao
to sam mogao uiniti? to
Mogao si pokuati, kukavice! Vritim tako glasno da mi se lice zaari i suze mi ponu
navirati u oima. Pokuao, nisi uspio, zato to me voli!
Dahem, samo da doem do zraka. Sve to ujem je Carino tipkanje po raunalu. Caleb
mi ne odgovara. Njegov moleivi pogled polako nestaje, mjesto mu ustupa zurenje uprazno.
To to traite neete pronai ovdje, kae on. Ona ne bi drala takve vane
dokumente na javnim raunalima. To ne bi bilo logino.
Znai, nije to unitila? kae Marcus.
Caleb zavrti glavom. Ona ne vjeruje u unitavanje informacija. Samo u njihovo
pohranjivanje.
Pa, hvala Bogu na tome, kae Marcus. Gdje to dri?
Neu vam to rei, kae Caleb.
Mislim da znam, kaem ja. Caleb kae da ne bi pohranila takve informacije na
javnom raunalu. To znai da ih dri na nekom privatnom raunalu: znai, ili na raunalu u
svom uredu, ili na onom raunalu u laboratoriju o kojemu mi je Tori priala.
Caleb ne gleda u mene.
Marcus pokupi Calebov pitolj i okrene ga u ruci, tako je drak pitolja okrenut prema
van. Tada zamahne i udari Caleba po eljusti. Calebove oi odu prema gore i on padne na
pod, onesvijeten.
 BD

Ne elim znati kako je Marcus usavrio taj potez.

Ne moemo ga pustiti da otri rei nekome ono to radimo, kae Marcus. Idemo.
Cara moe srediti ostatak, zar ne?
Cara kimne glavom, ne mie pogled od raunala. S tegobom u elucu pratim Marcusa i
Christinu izvan kontrolne sobe, prema stubitu.

***

Vanjski hodnik sada je prazan. Tu se nalaze potrgani papiri i tragovi stopala na ploicama.
Marcus, Christina i ja trimo prema stubitu, jedno iza drugog. Zurim u Marcusovu glava s
lea gdje mu se oituju crte lubanje kroz kratko podianu kosu.
Sve to vidim kada ga pogledam je kako zamahuje remenom prema Tobiasu, kao i
drak pitolja kako Calebaudarau bradu. Ba me briga to je ozlijedio Caleba i ja bih to
uinila no, u isto vrijeme, shvaam da je to ovjek koji zna kako ozlijediti ljude i ovjek
koji paradira uokolo kao portvovni voa Nijekanja, od ega se odjednom tako razbjesnim da
ne vidim pred sobom kako spada.
Ba zato to sam izabrala njega. Izabrala sam njega radije nego Tobiasa.
Tvoj je brat izdajnik, kae Marcus kada skrenemo iza ugla. Zasluio je i gore. Nema
potrebe da me tako gleda.
Zaepi! viknem, gurnem ga na zid. Suvie je iznenaen da bi uzvratio. Mrzim te,
zna to! Mrzim te zbog onoga to si mu inio, i ne govorim o Calebu. Nagnem mu se u lice i
apuem: Ja te moda neu ustrijeliti, no svakako neu sprjeavati nikoga drugoga da to
uini tako da ti je bolje nadati se da neemo doi u takvu situaciju.
Zuri u mene, ini se ravnoduan. Pustim ga i ponovno krenem prema stubitu, Christina
je odmah iza mene, Marcus nekoliko koraka iza.
Kamo idemo? pita ona.
Caleb je rekao da ono to traimo nije na javnom raunalu, stoga mora biti na
privatnom. Koliko ja znam, Jeanine ima samo dva privatna raunala, jedno je u njezinu uredu,
drugo u laboratoriju, kaem.
Kamo emo?
Tori mi je rekla da nekakve sulude mjere osiguranja tite njezin laboratorij, kaem.
A bila sam u njezinu uredu; prostorija kao svaka druga.
Znai... U laboratorij.
Zadnji kat.
Dolazimo do vrata koja vode na stubite i kada ih otvorim, skupina Uenih, s njihovom
djecom, tre niz stube. Grevito se drim za ogradu i krim put kroz njih laktom, ne gledajui
im u lica, kao da nisu ljudi, ve samo nekakva masa koju treba odgurnuti.
Oekujem da e im se broj smanjiti, no jo ih dolazi sa sljedeeg odmorita, rijeka ljudi
odjevenih u plavo pod plaviastim svjetlom, vidim kako im se bijele one jabuice kao
kontrast svim drugim bojama oko njih. Njihovi prestraeni krici odjekuju u cementnoj komori
stotinu puta, to je vriska demona sa svjetleim oima.
Kada doemo do odmorita na sedmom katu, gomila se prorijedi, a zatim nestane.
Dlanovima prelazim po svojim podlakticama kako bih skinula sa sebe sve to je na meni
ostalo od njihove kose, rukava i koe. Vidim vrh stubita. Vidim i tijelo uvara, jedna mu
ruka visi preko ruba stube, a nad njim stoji nefrakcija s povezom preko oka.
 BD

***

Gledaj tko je to doao, kae Edward. Stoji na vrhu posljednjeg dijela stubita, tu je samo
sedam stuba, a ja stojim na dnu. Neustraivi izdajnik lei izmeu nas, oi su mu staklaste,
vidim tamnu mrlju na njegovim prsima gdje ga je netko vjerojatno Edward ustrijelio.
To je udna odora za nekoga tko navodno prezire Uene, kae on. Mislio sam da bi
trebala biti kod kue, ekati svog deka da se vrati kao junak.
Kao to si moda pretpostavio, kaem mu dok se penjem na prvu stepenicu, to se
nee dogoditi. Plave svjetiljke bacaju sjene na Edwardovo lice, ispod njegovih jagodica.
Posegne iza sebe.
Ako je on ovdje, to znai da je Tori ve tamo gore. to znai da bi Jeanine ve mogla
biti mrtva.
Osjeam Christinu, iza mene je; ujem njezino disanje.
Sumnjam, on kae. Krene po svoj pitolj. Bacim se naprijed, preko uvara koji lei
ispred mene. On opali iz pitolja, no s obzirom na to da sam rukama zgrabila njegovo zapee,
ne moe dobro naciljati. U uima mi zvoni, noge mi trae oslonac na leima mrtvog uvara.
Christina plasira udarac iznad moje glave. Njezino zapee udari ga u nos. Ne mogu
drati ravnoteu dok stojim na tom tijelu; padam na koljena, zabijam svoje nokte u njegovo
zapee. Gurne me u stranu i ponovno zapuca, pogodi Christinu u nogu.
Christina uzdahne, zatim potegne svoj pitolj i zapuca. Metak pogodi Edwarda u bok.
Edward vriti, ispusti pitolj, tetura naprijed. Padne na mene, a ja udarim glavom o jednu
cementnu stubu. Ruka mrtvog uvara ulja mi kraljenicu.
Marcus pokupi Edwardov pitolj, cilja nas oboje.
Tris, dii se, kae. A Edwardu: Ti. Ne mii se.
Ruka mi trai rub stube, izvlaim se iz tjesnaca izmeu Edwarda i mrtvog uvara.
Edward se postavi u sjedei poloaj, sjedi na uvaru kao da je taj uvar nekakav madrac
dri se za nogu objema rukama.
Jesi li dobro? pitam Christinu.
Lice joj se zgri. Ahh. Jesam. Nije pogodio kost.
Rukom posegnem prema njoj, elim joj pomoi da se ustane.
Beatrice, kae Marcus. Moramo je ostaviti.
Kako to misli ostaviti? viem. Ne moemo! Neto strano moglo bi se dogoditi!
Marcus pritisne svoj kaiprst u grudnu kost, izmeu kljunih kostiju, nagne se nad
mene.
Posluaj me, kae on. Jeanine Matthews sigurno se povukla u laboratorij na prvi
znak napada jer je to najsigurnija prostorija u ovoj zgradi. U bilo kojem trenutku mogla bi
odluiti da su Ueni propali i da je bolje izbrisati te podatke nego da ih netko drugi nae.
Tada bih izgubila sve: roditelje, Caleba i naposljetku, Tobiasa, koji mi nikada nee
oprostiti to to sam radila s njegovim ocem, tim vie ako ne budem imala nita kao dokaz da
je to vrijedilo.
Ostavit emo tvoju prijateljicu ovdje. Dah mu smrdi. I idemo dalje, osim ako ne
eli da radije idem sam.
 BD

U pravu je, kae Christina. Nema vremena. Ja u ostati ovdje i paziti da Ed ne krene
za vama.
Kimnem glavom. Marcus makne svoj prst, tamo gdje ga je drao sada je bolno mjesto,
trljam da bol proe. Pogledam iza sebe prije nego to proem kroz vrata, Christina mi se
bolno nasmijei s rukom pritisnutom na bedro.
 BD
43. Poglavlje

SLJEDEA SOBA vie nalikuje hodniku: iroka je, no nije dugaka, s plavim ploicama,
plavim zidovima, plavim stropom, sve je u istoj boji. Sve se sjaji, no ne mogu vidjeti otkuda
dolazi svjetlo.
Isprva ne vidim nikakva vrata, no kada mi se oi naviknu na ok promjene boje, vidim
pravokutnik na zidu s moje lijeve strane i jo jedan na zidu s moje desne. Samo dvoja vrata.
Moramo se razdvojiti, kaem. Nemamo vremena ulaziti na svaka vrata zajedno.
Koja eli? kae Marcus.
Desna, kaem. ekaj, zapravo ne. Lijeva.
Dobro. Ja idem desno.
Ako ja pronaem raunalo, to da potraim? pitam ga.
Ako pronae raunalo, nai e i Jeanine. Pretpostavljam da zna nekoliko naina da
je uvjeri da uini ono to eli. Naposljetku, ona nije naviknuta na bol, kae on.
Kimnem. Ujednaenim korakom idemo prema vratima. Prije samo nekoliko trenutaka
razdvajanje od Marcusa bilo bi mi olakanje. No to to idem sama, opet je problem. to ako
ne budem mogla proi sigurnosne mjere koje je Jeanine zacijelo postavila kako bi sprijeila
upade? to ako ih nekako i proem, no kasnije ne mogu pronai dosje koji traimo?
Stavljam ruku na kvaku od vrata. ini se da nema brave. Kada mi je Tori priala o
bolesnim i suludim mjerama osiguranja, pretpostavila sam da misli na skenere, tipkovnice,
lozinke i brave, no zasad je sve otvoreno.
Zato me to brine?
Otvorim svoja vrata, Marcus otvori svoja. Pogledamo se. Ulazim u sobu.

***

Ta soba, ba kao i hodnik vani, plave je boje, iako ovdje vidim odakle svjetlo dolazi. Sjaji iz
sredita svake ploice, sa stropa, na podu, po zidovima.
Kada se vrata iza mene zatvore, ujem zvuk koji mi zvui kao teka brava koja se
upravo zakljuala. Ponovno zgrabim kvaku na vratima, pokuavam ih otvoriti svom snagom,
no ipak ne ide. U zamci sam.
Malena, probadajua svjetla pale se sa svih strana. Zatvaram oi, no svjetlost mi se
probija i kroz kapke tako da moram staviti ruku ispred oiju.
ujem miran, enski glas:
Beatrice Prior, druga generacija. Frakcija podrijetla: Nijekanje. Odabrana frakcija:
Neustraivi. Razliitost potvrena.
Kako ova prostorija moe znati tko sam?
to znai druga generacija?
Status: Uljez.
ujem klik, razvuem prste dovoljno da provjerim jesu li se svjetla ugasila. Nisu se
ugasila, no vidim kako iz naprava na stropu poinje izlaziti nekakva obojena para.
 BD

Instinktivno stavljam ruku preko usta. Za nekoliko sekundi zurim kroz plavu maglu.
Tada ne ostaje vie nita.
Sada se nalazim u tami koja je toliko duboka da ne vidim ni svoju ruku kada je stavim
ispred nosa, pa ak ni njezin obris. Trebala bih ii naprijed i pokuati pronai nekakva vrata
na drugoj strani prostorije, no bojim se i pomaknuti tko zna to bi mi se moglo dogoditi
ovdje ako se pomaknem? Tada se svjetlo upali i ja se nalazim u prostoriji za trening, u
sjeditu Neustraivih, u krugu u kojem smo vjebali blisku borbu. Imam tako raznolike
uspomene na taj krug neke su pobjednike kada sam pobijedila Molly a neke i nisu
Peter koji me izudarao dok se nisam onesvijestila. Udahnem i pomiriem zrak, ak i zrak
mirie isto, mirisi znoja i praine.
S druge strane kruga nalaze se plava vrata koja tamo ne pripadaju. Gledam u njih,
mrtim se.
Uljezu, kae glas koji sada zvui kao da pripada Jeanine. Imate pet minuta da doete
do plavih vrata prije nego to otrov proradi.
to?
Dobro znam to je rekla. Otrov. Pet minuta. Ne bih trebala biti iznenaena; ovo je
Jeanineino maslo, prazno i bez savjesti, ba kao i ona. Tijelo mi drhti, pitam se je lito otrov,
napada li ve sada moj mozak.
Usredotoi se. Ne mogu natrag; moram dalje, ili...
Ili nita. Moram naprijed.
Krenem prema vratima, netko mi stane na put. Ta je osoba niskog rasta, mrava, plave
kose, s tamnim krugovima ispod oiju. Ona je ja.
Odraz? Mahnem joj da vidim hoe li mi uzvratiti. Ne uzvraa.
Bok, kaem joj. Ne odgovara. Nisam ni mislila da hoe.
to je ovo? Progutam slinu, naulim ui, koje kao da su mi pune vate. Ako je Jeanine
ovo dizajnirala, to je vjerojatno test inteligencije ili logike, to znai da moram jasno
razmiljati, to znai da se moram smiriti.
Preklopim ruke na prsima i pritisnem, nadam se da e me pritisak uiniti sigurnom,
poput zagrljaja. Ne pomae.
Zakoraim udesno kako bih prila blie vratima, moja dvojnica odmah skoi udesno,
tenisica joj povue neto praine, ponovno mi blokira put.
Mislim da znam to e se dogoditi ako krenem prema vratima, no ipak moram pokuati.
Potrim, namjeravam uklizati pored nje, no ona je ve spremna: zgrabi moje ranjeno rame i
baci me u stranu. Vritim tako jako da me u grlu strae: osjeam kao da me noevi bodu po
desnoj strani tijela. Kada ponem padati na koljena, utne me u trbuh i ja se ispruim po podu,
udiem prainu.
Hvatajui se za trbuh shvatim da bih upravo to i ja uinila da sam na njezinu mjestu. to
znai da, ako je namjeravam pobijediti, moram smisliti nain kako bih pobijedila samu sebe.
A kako mogu biti bolji borac od same sebe ako ona zna iste strategije koja ja znam, ako je
pametna i snalaljiva kao i ja.
Ponovno krene prema meni, urno se ustajem na noge i pokuavam ignorirati bol u
ramenu. Srce mi tue bre. elim je udariti, no ona je bra. Sagne se u posljednji trenutak,
akom me pogodi po uhu, izgubim ravnoteu.
Uzmaknem nekoliko koraka, nadam se da nee ii za mnom, no ona ipak ide. Ponovno
me napada, grabi me za ramena i vue me dolje, prema svojem savinutom koljenu. Ruke
 BD

stavim ispred svog trbuha i njezina koljena, odgurujem se to jae mogu. Nije to oekivala;
posre i tetura natrag, no ne padne.
Zaletim se prema njoj, na pamet mi padne daje utnem nogom, no tada shvatim da je to
i ono to ona eli. Izmaknem se njezinu udarcu nogom.
im neto elim uiniti, ona to isto eli. U najboljem sluaju, ona i ja moemo biti
izjednaene no moram je pobijediti kako bih prola kroz vrata. Kako bih preivjela.
Pokuavam promisliti, no ona ponovno ide prema meni, njezine plave oi skupljene su i
usredotoene. Zgrabi me za ruku, ja zgrabim nju, tako da se drimo za podlaktice.
U isto vrijeme, zabacimo laktove unatrag i aljemo ih naprijed. Sagnem se unaprijed u
posljednjem trenutku, moj lakat joj udari u zube. Obje vrisnemo.
Krv joj tee iz usta, tee niz moju podlakticu. Stisne zubima i vie, baca se na mene,
jaa je nego to sam mislila.
Njezina me teina obori. Pritisne me na pod svojim koljenom i pokuava me udariti u
lice, no ja izbacim ruke ispred sebe. ake joj udare u moje ruke, svaki udarac osjetim kao
kamen koji mi udara kou.
Teko izdahnem, zgrabim je za zapee i primijetim kako mi se nekakve mrljice
pojavljuju i pleu u vidnom polju. Otrov.
Usredotoi se.
Dok se ona bori kako bi se oslobodila, ja je udaram koljenom u prsa. Odgurnem je,
stenjem od napora, guram je sve dok ne mogu staviti svoje stopalo na njezin trbuh. utnem je,
lice mi gori od vruine.
Logika zagonetka: u borbi izmeu dva potpuno jednaka borca, kako se moe
pobijediti?
Odgovor: ne moe se.
Ona se ponovno die na noge, brie krv sa svojih usta.
Znai: mi zacijelo nismo potpuno jednake. to je drukije?
Ona ponovno krene prema meni, no ja trebam vie vremena kako bih promislila, pa se
pomiem unatrag za svaki korak koji ona napravi. Soba mi se vrti, previja, zamalo padnem u
stranu, dodirujem tlo rukom kako bih ostala na nogama.
to nam nije zajedniko? Imamo istu tjelesnu teinu, vjetine, naine razmiljanja...
Vidim vrata preko njezina ramena i shvatim: imamo drukije ciljeve. Ja moram proi
kroz ta vrata. Ona ih mora tititi. No, ak i u simulaciji, nema anse da je oajna kao to sam
ja.
Potrim prema rubu kruga, gdje se nalazi stol. Prije nekoliko trenutaka stol je bio
prazan, no znam kako simulacije rade i kako njima upravljati. Pitolj se pojavi na stolu im na
to pomislim.
Udarim o povrinu stola, pred oima su mi mrlje posvuda. Ne osjeam ak ni bol
udarca. Osjetim otkucaje svoga srca u licu, kao da mi se lice potpuno odvojilo od tijela i sada
ivi odvojeno, s mojim mozgom.
S druge strane sobe, pitolj se pojavi na tlu, ispred nogu moje dvojnice. Oboje
posegnemo za svojim orujima.
Osjetim teinu svog oruja, njegovu glatkou, zaboravim na nju; zaboravim na otrov;
zaboravim na sve. U grlu me stee, osjeam kao da me netko dri za grkljan i sve jae stee.
U glavi mi nabija zbog iznenadnog gubitka zraka, osjetim svoje bilo posvuda, posvuda.
 BD

S druge strane sobe, izmeu mene i mog cilja, vie ne stoji moja dvojnica, sada tamo
stoji Will.
Ne, ne. To ne moe biti Will. Prisilim se da udahnem. Otrov uskrauje kisik mome
mozgu. On je samo halucinacija unutar simulacije. Izdahnem uz jecaj.
Na trenutak ponovno vidim svoju dvojnicu, dri pitolj, no drhti, pitolj dri na najveoj
moguoj udaljenosti od tijela. Slaba je kao i ja. Ne ba tako slaba jer joj se ne muti pred oima
i ne gubi zrak, ali skoro, skoro kao ja.
Tada se Will ponovno pojavi, oi su mu mrtve, pod simulacijom je, kosa mu je uta
aureola oko glave. Vidim zgrade od cigle sa svake strane, no iza njega su vrata, vrata iza kojih
su moj otac i moj brat.
Ne, ne, to su vrata koja me odvajaju od Jeanine i od mog cilja.
Moram proi kroz ta vrata. Moram.
Podignem pitolj, iako me rame boli, obavijem jednu ruku oko druge kako bih ga
stabilizirala.
Ja... Guim se, suze mi klize niz obraze, u usta. Sol u ustima. ao mi je.
I uinim jednu stvar koju moja dvojnica ne moe uiniti jer nije dovoljno oajna:
pucam.
 BD

44. Poglavlje

NE VIDIM VIE njega kako umire. Zatvorim oi u trenutku kada povuem okida, a kada ih
ponovno otvorim, preda mnom na zemlji lei druga Tris, vidim je izmeu mrlja pred oima;
to sam ja. Ispustim pitolj iz ruke i trim prema vratima, skoro se spotaknem preko nje. Bacim
svoje tijelo na vrata, uhvatim ruku, vrata se otvore. Zatvorim vrata iza sebe, ruke gotovo da
vie i ne osjeam, tresem ih kako bih povratila osjeaj.
Sljedea soba dvostruko je vea od prve i isto tako plavo osvijetljena, samo boja ipak
nije tako jarka. Veliki stol nalazi se u sredini, a na zidovima su nalijepljene fotografije,
dijagrami i popisi. Duboko diem, vid mi se vraa u normalu, otkucaji srca usporavaju.
Meu fotografijama na zidu prepoznajem svoje lice, a na slikama su i Tobias, Marcus i
Uriah. Pored naih slika nalazi se i dugaak popis nekakvih kemijskih spojeva. Svaki je
prekrien crvenom bojom. Ovo je zacijelo mjesto gdje Jeanine razvija simulacijske serume.
ujem glasove negdje u blizini i prekorim se. to radi? Pouri se!
Ime mog brata, ujem. elim da ga izgovori.
Torin glas.
Kako je ula?
Ja ga nisam ubila. Taj glas pripada Jeanine.
I ti misli da te to oslobaa krivnje? Misli da zato ne zasluuje umrijeti?
Tori ne vriti, ve narie, sama sr tuge izlazi joj na usta. Krenem prema vratima.
Prebrzo jer bokom okrznem rub stola u sredini prostorije, pa se moram zaustaviti jer me boli.
Ne moe razumjeti razloge zbog kojih sam to inila, kae Jeanine.
Bila sam voljna napraviti rtve zbog opeg dobra, neto to ti nikad nisi shvaala, ak
ni kada smo bile u istom razredu!
epam prema vratima koja su napravljena od izbijeljenog stakla. Vrata se automatski
otvore i kada uem, vidim Jeanine, pritisnutu uza zid, i Tori, koja stoji nekoliko metara dalje s
uperenim pitoljem.
Iza njih nalazi se stol od stakla sa srebrnom kutijom na njemu to je raunalo i
tipkovnicom. Lice joj je crveno i prepuno tragova suza, ruka joj drhti.
Ne vjerujem da mogu sama pronai dosje koji traimo. Ako Jeanine poivi, mogla bih je
natjerati da ga pronae, no ako je ubije...
Ne! vritim. Tori, nemoj!
No njezin prst ve je na okidau. Bacim se na nju svom snagom, rukama se zabijam u
njezin bok. Pitolj opali, ujem vrisak.
Glava mi padne na ploice. Ignoriram mrlje pred oima i bacim se preko Tori. Gurnem
pitolj naprijed i on se otklie po podu daleko od nas.
Zato ga nisi odmah zgrabila, glupao?!
Torina aka pogodi me u grlo. Guim se i ona iskoristi tu priliku da me zbaci, i da
pokua pronai pitolj.
Jeanine je skupljena uza zid, noga joj je natopljena krvlju. Noga! Sjetim se i udarim
Tori na mjesto gdje je bila ozlijeena, na bedru. Ona vikne i ja uspijem stati na noge.
 BD

Krenem prema pitolju, no Tori je suvie brza. Obavije svoje ruke oko mojih nogu i
izvue ih. Koljena mi tresnu o zemlju, no jo se uvijek nalazim iza nje; uputim udarac prema
dolje, udarim je u rebra.
Ona zastenje, no to je ne zaustavlja; dok se vuem prema pitolju, ona zabije svoje zube
u moju ruku. Ta je bol drukija od svakog udarca koji sam primila, drukija je ak i od rane
od metka. Vritim jae nego to sam mislila da mogu, suze mi zamagljuju vid.
Nisam dola ovako daleko da je pustila da ustrijeli Jeanine prije nego to uzmem ono
to trebam.
Iupam svoju ruku iz njezinih eljusti, pred oima mi se crni, rukom nekako grabim
drku pitolja. Uperim ga prema Tori. Moja ruka. Uprljana je krvlju, kao i Torina brada.
Maknem svoju ruku dalje od oiju da mi bude lake zanemariti bol, zatim se pridignem ne
isputajui je s niana.
Nisam tebe smatrala izdajicom, Tris, ona kae i to vie zvui kao ivotinjska rika
nego kao zvuk kojeg proizvodi ljudsko bie.
To i nisam, kaem. Treptanjem tjeram suze da teku niz obraze kako bih je mogla
bolje vidjeti.
Ne mogu ti sada objasniti, ali... Traim samo da mi vjeruje, molim te. Tu je neto
vano, neto to samo ona moe nai
Tako je! kae Jeanine. Nalazi se na tom raunalu i samo ja imam pristup tome.
Beatrice, ako mi ne pomogne preivjeti ovo, to e umrijeti sa mnom.
Ona lae, kae Tori. Ona je laljivica, a ti joj vjeruje, to je zato to si glupa i
izdajica, Tris!
Vjerujem joj, kaem. Vjerujem joj jer ima savrenog smisla! To su najosjetljivije
informacije koje postoje, skrivene su na tom raunalu, Tori! Duboko udahnem, spustim glas.
Molim te, posluaj me. Mrzim je jednako kao i ti. Nemam nikakvog razloga braniti je.
Govorim ti istinu. Ovo je vano.
Tori samo uti. Na trenutak pomislim da sam pobijedila, da sam je uvjerila. No tada ona
kae: Nita nije vanije od njezine smrti.
Ako to uporno vjeruje, kaem, tu ti ne mogu pomoi. No neu ti dopustiti daje
ubije.
Tori se uspravi na koljenima, obrie krv koja joj tee niz bradu. Pogleda mi u oi.
Ja sam voa Neustraivih, kae ona. Ti ne odluuje o tome to ja radim.
I prije nego to mogu neto smisliti
Prije nego to mogu i pomisliti da opalim iz pitolja kojeg drim
Ona izvue dugaki no iz svoje izme, baci se naprijed i probode Jeanine u trbuh.
Viknem. Jeanine ispusti grozan zvuk grgljanje, vritanje, zvuk umiranja. Vidim Tori
kako stie zube, ujem je kako mrmlja ime svog brata Jonathan Wu i tada gledam
kako no ponovno ulazi.
I Jeanineine oi postanu staklaste.
 BD

45. Poglavlje

TORI JO UVIJEK TAMO STOJI, divlji joj je pogled u oima, zatim se okrene prema meni.
Osjeam se otupjelo.
Sve to sam riskirala kako bih dola ovamo urovanje s Marcusom, traenje pomoi
od Uenih, puzanje preko ljestvi na visini od tri kata, upucala samu sebe u simulaciji kao i
sve rtve moja veza s Tobiasom, Fernandov ivot, moj ugled meu Neustraivima sve
uzalud.
Uzalud.
Trenutak kasnije staklena vrata ponovno se otvore. Tobias, Uriah i Therese, jedna od
nefrakcijaa, upadnu unutra spremni na bitku, no bitka je ve gotova. Jeanine je mrtva, Tori je
pobijedila, a ja sam izdajica Neustraivih.
Tobias se smjesta zaustavi im me vidi, gotovo se spotakne. Oi mu se irom otvore.
Ona je izdajica, kae Tori. Zamalo me ustrijelila kako bi zatitila Jeanine.
to? kae Uriah. Tris, to se dogaa? Govori li ona istinu? Zato si ti uope ovdje?
No ja promatram samo Tobiasa. Traak nade proe kroz mene, udno je bolan kada se
pomijea s krivnjom zbog toga to sam mu lagala. Tobias je tvrdoglav i ponosan, no ipak je
moj moda e sluati, moda postoji neka nada da sve ovo nije bilo uzalud
Zna zato sam ovdje, kaem tiho. Zar ne?
Predam Torin pitolj. On mi prie, pomalo nesigurno, i uzme ga.
Pronali smo Marcusa u susjednoj sobi, bio je zapeo u simulaciji, kae Tobias.
Dola si ovamo s njim.
Da, jesam, kaem mu dok mi krv Torina ugriza tee niz ruku.
Vjerovao sam ti, kae mi, tijelo mu se trese od gnjeva. Vjerovao sam ti i ti si otila
raditi s njim?
Ne. Zavrtim glavom. On mi je rekao neto o tome, neto mi je rekao moj brat, a i
sve to je Jeanine rekla dok sam bila u sjeditu Uenih savreno se uklapa. Sve to sam htjela
morala sam saznati istinu.
Istinu. On frkne. Misli da si saznala istinu od laljivca, izdajnika i sociopatkinje?
Istinu? kae Tori. O emu govorite?
Tobias i ja zurimo jedno u drugo. Njegove plave oi, inae tako paljive, sada su krute i
kritine, kao da se ele probiti kroz sve moje slojeve i temeljito pretraiti svaki od njih.
Ja mislim, kaem. Moram napraviti stanku i uzeti zraka jer ga nisam uvjerila, nisam
uspjela, a ovo je vjerojatno posljednje to e mi dopustiti da kaem prije nego to me uhite.
Ja mislim da si ti taj koji lae! kaem mu, glas mi podrhtava. Kae mi da me voli,
da mi vjeruje, da sam perceptivnija od drugih. I prvom prigodom kada ta vjera u moju
perceptivnost, to povjerenje, ta ljubav, bude stavljena na kunju, sve se to raspadne. Sada
plaem, no ne sramim se suza na svom obrazu niti boje svoga glasa. Znai, sigurno si mi
lagao kada si mi sve to rekao... Nema druge jer ne mogu vjerovati da je ta tvoja ljubav doista
tako krhka.
Pribliim mu se, tako da smo na udaljenosti od svega nekoliko centimetara, nitko me
drugi ne uje.
 BD

Ja sam jo uvijek osoba koja bi radije umrla nego te ubila, kaem mu prisjeajui se
simulacije napada i zvuka njegova srca pod mojim dlanom. Ja sam tono ono to misli da
jesam. I sada ti kaem da znam... Da znam da e ova informacija promijeniti sve. Sve to smo
uinili i sve to namjeravamo uiniti.
Zurim u njega kao da mu mogu prenijeti istinu oima, no to je nemogue. On odvrati
pogled, nisam sigurna ni da je uo ono to sam rekla.
Dosta s tim, kae Tori. Odvedite je dolje. Sudit e joj se kao i drugim ratnim
zloincima.
Tobias se ne pomie. Uriah me uzima za ruku i vodi me prema Tobiasu, prema
laboratoriju, kroz prostoriju punu svjetla, kroz plavi hodnik.
Kada doemo na stubite, osjetim kako mi neto dodiruje bok. Kada pogledam iza sebe,
vidim gazu u Uriahovoj ruci. Uzimam je, pokuavam mu uzvratiti zahvalnim osmijehom, no
ne ide mi.
Dok se sputamo niz stube, obavijam gazu vrsto oko ruke, koraam pored tijela ne
gledajui im lica. Uriah me pridrava za lakat kako ne bih pala. Zavoj napravljen od gaze ne
ublauje mi bol od ugriza, no nekako se ipak osjeam bolje, kao i zbog toga to se ini da me
Uriah ne mrzi.
Prvi mi se put relativnost dobi kod Neustraivih ne ini kao prednost. To se upravo ini
kao stvar zbog koje e me osuditi. Nee rei: Ona je tako mlada, sigurno je bila zbunjena.
Rei e: Odrasla je i donijela je svoju odluku.
Naravno, slaem se s njima. Donijela sam svoju odluku. Izabrala sam svoju majku i
svog oca, kao i ono za to su se borili.

***

Sputanje niz stube lake je nego penjanje. Dolazimo do petog kata prije nego to shvatim da
idemo dolje, u predvorje.
Daj mi svoj pitolj, Uriah, kae Therese. Netko treba moi pucati na mogue
napadae, a to ti nee moi ako je pridrava da ne padne niz stube.
Uriah predaje svoj pitolj bez pitanja. Namrtim se Therese ve ima jedan pitolj,
zbog ega joj je on morao dati svoj? Ipak, ne pitam. U dovoljno sam velikoj nevolji. Stiemo
u prizemlje, prolazimo pored velike prostorije za sastanke, koja je puna ljudi odjevenih u crno
i bijelo. Zastanem na trenutak da ih bolje promotrim. Neki su od njih u manjim skupinama,
naslanjaju se jedni na druge, suze im teku niz lice. Drugi su sami, naslanjaju se na zidove ili
sjede u kutovima sobe, praznog pogleda, neki kao da zure u neto to je u daljini.
Morali smo mnogo njih ustrijeliti, promrmlja Uriah, stie mi ruku. Samo da bismo
upali u zgradu, morali smo.
Znam, kaem.
Vidim Christininu sestru i majku kako dre jedna drugu na desnoj strani prostorije. A na
lijevoj strani, mladi tamne kose koja se presijava na fluorescentnom svjetlu Peter. Ruka
mu je poloena na rame sredovjene ene koju prepoznajem, to je njegova majka.
to on radi ovdje? pitam.
Mala kukavica dola je nakon bitke, nakon to je sve bilo gotovo, kae Uriah. uo
sam da mu je tata poginuo. ini se da mu je majka dobro.
 BD

Peter pogleda preko ramena, na trenutak nam se pogledi sretnu. U tom trenutku
pokuam prizvati nekakvu samilost za ovjeka koji mi je spasio ivot. No iako je sva mrnja
koju sam prije gajila prema njemu isparila, i dalje ne osjeam nita.
to se eka? pita Therese. Idemo dalje.
Prolazimo pored sobe za sastanke u predvorju, tamo gdje sam zagrlila Caleba. Golemi
portret Jeanine sada je u komadima po podu. Dim koji lebdi u zraku dolazi iz prostora gdje su
police za knjige, koje su spaljene i potpuno pretvorene u pepeo. Sva su raunala razbijena,
dijelovi razasuti po podu.
U sreditu sobe nalaze se neki Ueni koji nisu uspjeli pobjei, a tu je i Neustraivi
izdajnik koji je preivio. Pretraujem lica oko sebe, traim poznate ljude. Vidim Caleba
otraga, izgleda oamueno. Skrenem pogled.
Tris! ujem povik. To je Christina, koja sjedi blizu sredita prostorije, pored Care,
noga joj je vrsto zamotana u tkaninu. Doziva me k sebi, sjednem pokraj nje.
Bez uspjeha? kae ona tiho.
Zavrtim glavom.
Ona uzdahne i zagrli me jednom rukom. Njezina gesta tako je utjena da se zamalo
rasplaem. No Christina i ja nismo ljudi koji plau zajedno; mi smo ljudi koji se bore zajedno.
Suzdrim se od suza.
Vidjela sam tvoju mamu i sestru u drugoj sobi, kaem.
Da, znam, kae. Obitelj mi je dobro.
Dobro, kaem. Kako tvoja noga?
Dobro. Cara je rekla da e sve biti uredu, ne krvari previe. Jedna od Uenih bolniarki
sa sobom je ponijela neke lijekove protiv bolova, gaze i malo antiseptika prije nego to su je
doveli ovamo, tako da me ni ne boli previe, kae ona. Pored nje nalazi se Cara, pregledava
ruku jednom pripadniku Uenih.
Gdje je Marcus?
Nemam pojma, kaem. Morali smo se razdvojiti. On bi trebao biti ovdje. Osim ako
ga nisu ubili ili neto slino.
Iskreno, ne bih se udila, kae ona.
Prostorija je u kaosu neko vrijeme, no polako se sve stiava, a zatim ugledam njega:
Tobias ulazi u prostoriju.
vrsto zagrizem usnicu i pokuavam ne misliti o hladnom osjeaju koji mi je u prsima i
utegu koji mi visi iznad glave. On me mrzi. On mi ne vjeruje. Christina me zagrli jo vre
kada on proe pored mene ni ne gledajui me. Promatram ga preko ramena. Zaustavi se pored
Caleba, zgrabi ga za ruku, povue ga na noge. Caleb se na trenutak opire, no nije ni upola jak
kao Tobias, ne moe se osloboditi stiska.
to je? Caleb kae panino. to hoe?
elim da onesposobi sigurnosni sistem u Jeanineinu laboratoriju, kae Tobias bez
osvrtanja. Tako da nefrakcijai mogu pristupiti njezinu raunalu.
I obrisati sve podatke, pomislim, srce mi postane jo tee, ako je to uope mogue.
Tobias i Caleb ponovno nestanu na stubitu.
Christina se nasloni na mene, ja se naslonim na nju, podravamo jedna drugu.
Ona je aktivirala sve odailjae, kae Christina. Jedna od nefrakcijakih skupina
pala je u zasjedu Neustraivih koji su bili pod simulacijom, prekasno su doli iz sektora
 BD

Nijekanja, prije desetak minuta. Pretpostavljam da su nefrakcijai pobijedili, iako ne znam

moe li se to nazvati pobjedom.
Da. Ne moe se jo puno toga rei. ini se da ona to shvaa.
to se dogodilo nakon to sam dobila metak? kae ona.
Opisujem plavi hodnik s dvoja vrata, kao i simulaciju koja je uslijedila, od trenutka kada
sam prepoznala Neustraivu sobu za trening, do trenutka kada sam ustrijelila samu sebe. Ne
govorim joj o tome kako sam tamo vidjela i Willa.
ekaj, kae ona. To je bila simulacija? Ali to ako netko u sebi nema odailja?
Tada na njima ne bi radilo.
Namrtim se. Ako laboratorij prepoznaje ljude, moda ima i podatke o svima pa tako
moe postaviti odgovarajuu simulaciju, ovisno o frakciji osobe.
Sada nije bitno kako je Jeanine sredila osiguranje oko svog laboratorija, ima i bitnijih
stvari. No dobar je osjeaj ponovno biti korisna, traiti rjeenje novog problema, sada kada
nisam uspjela rijeiti onaj najvei.
Christina se uspravi. Moda i ona misli isto.
Moda je pronala nain da simulacija radi i bez odailjaa, kae ona.
U takvom zatvorenom prostoru, moda bi to mogao uiniti neki signal...
Tako je, kaem. Tada bi samo Ueni mogli proi kroz simulaciju jer zahtijevaju da
koristi logiku kako bi rijeio problem.
Ali ti nisi Uena, ona mi skrene panju.
Nisam, kaem, no imam sklonost i prema Uenima, jer sam Razliita, tako da sam
bila svjesna da sam u simulaciji. Jeanine se moe probiti jer ima instinkte Uenih. Takoer,
vjerojatno zato to je soba prepoznaje. Spustim glavu. Tori je zacijelo prola kroz prostoriju
jer je prije bila Uena.
Ili moda, pomislim, zato to je i Tori Razliita. Brat joj je bio, a nakon onoga to se
njemu dogodilo, moda to i nikada ne prizna, bez obzira koliko to opeprihvaeno postalo.
Ljudi su slojevi tajni. Vjeruje da ih poznaje, da ih razumije, no njihovi motivi uvijek
su ti skriveni, zakopani u njihovim srcima. Nikada ih ne moe upoznati, no nekada im
odlui vjerovati.
to misli to e nam uiniti nakon to nas proglase krivima? kae ona nakon
nekoliko minuta utnje.
Iskreno? kaem.
Ona potvrdno kimne. ini ti se ovo kao dobro vrijeme za iskrenost?
Promatram je krajikom oka. Mislim da e nas natjerati da pojedemo puno torte, a
onda se jako dugo i dobro naspavamo.
Ona se smije. Ja se pokuavam suzdrati ako si dopustim smijeh, sigurno u se i
rasplakati.

***

ujem povik, gledam kroz gomilu kako bih shvatila odakle dolazi.
Lynn! Vika dolazi od Uriaha. On tri prema vratima gdje dvojica Neustraivih nose
Lynn na improviziranom nosilu, koje izgleda kao da je nainjeno od police za knjige. Blijeda
je previe blijeda a ruke su joj preklopljene na trbuhu.
 BD

Skoim na noge i krenem prema njoj, no nekoliko me nefrakcijaa s pitoljima sprijee

da odem dalje. Dignem ruke u zrak i stojim mirno, promatram.
Uriah ide prema gomili ratnih zloinaca i pokae na Uenu strogog izgleda i sijede
kose.
Ti. Dolazi ovamo.
ena se ustaje i otire svoje hlae. Hoda lakim korakom do ruba gomile koja sjedi, zatim
upitno pogleda Uriaha.
Ti si lijenica, zar ne? kae on.
Jesam, odgovori ona.
Onda je izlijei! Namrti se. Ozlijeena je.
Lijenica se priblii Lynn i zamoli dvojicu Neustraivih da je spuste dolje. Nakon to je
oni spuste, ona se nagne nad nosila.
Draga moja, kae ona. Molim te makni ruke sa svoje rane.
Ne mogu, jaue Lynn. Boli me.
Znam da te boli, kae lijenica. No neu moi procijeniti tvoju ranu ako mi je ne
pokae.
Uriah klekne preko puta lijenice i pomae joj da odmaknu ruke s trbuha. Lijenica
zatim dijelom izree njezinu majicu na trbuhu. Rana od metka samo je malen, crveni krug na
Lynninoj tamnoj koi, no okruena je neim to izgleda kao masnica, iako nikada nisam
vidjela toliko tamnu masnicu.
Lijenica skupi usne i ja tada znam da je Lynn praktiki ve mrtva.
Pomozite joj! kae Uriah. Moete je izlijeiti, pa napravite to onda!
Ba suprotno, kae lijenica gledajui ga. Zbog toga to ste zapalili bolnike katove
u ovoj zgradi, ja joj ne mogu pomoi.
Ima i drugih bolnica! kae on, gotovo vie. Moete uzeti stvari od tamo i pomoi
joj!
Njezino stanje suvie je uznapredovalo, kae lijenica tihim glasom. Da niste bili
tako temeljiti u spaljivanju svega na to ste naili, mogla sam pokuati, no sada bi to bilo
beskorisno.
Zaveite! vikne on i uperi pitolj lijenici u prsa. Nisam ja taj koji je spalio vau
bolnicu! Ona mi je prijateljica, ja... Ja...
Uri, kae Lynn. Daj uti. Prekasno je.
Uriah pusti da mu pitolj padne na zemlju, zatim zgrabi Lynn za ruku, usnica mu drhti.
I ja sam joj prijateljica, kaem nefrakcijaima koji upiru oruje u mene. Moete li
me barem drati na nianu tamo?
Putaju me da proem, otrim do Lynn, drim je za slobodnu ruku koja je ljepljiva od
krvi. Zanemarim cijevi od pitolja koje mi ciljaju glavu i usredotoim se na njezino lice koje
je sada ukaste boje umjesto bijele.
ini se da me ne primjeuje. Ona gleda Uriaha.
Samo mi je drago to nisam umrla pod simulacijom, kae ona slabano.
Nee umrijeti ni sada, kae.
Ne budi glup, kae ona. Uri, sluaj. I ja sam je voljela. Jesam.
Voljela si koga? kae on, glas mu puca.
Marlene, kae Lynn.
 BD

Da, svi smo voljeli Marlene, kae on.

Ne, to nije ono to sam mislila. Zavrti glavom. Zaklopio oi.
Ipak, proe jo nekoliko minuta prije nego to joj ruka potpuno olabavi. Poloim tu
ruku preko njezina trbuha, uzmem i drugu ruku, pa uinim isto. On brie oi prije nego to mu
suze krenu. Pogledi nam se susretnu nad njezinim tijelom.
Trebao bi rei Shauni, kaem. I Hectoru.
U redu. mrca i pritisne dlan na Lynnino lice. Pitam se je li joj obraz jo uvijek topao.
Ne elim ga dotaknuti i uvjeriti se da nije.
Ustanem se i vratim se do Christine.
 BD

46. Poglavlje

TORI I HARRISON dolaze u predvorje nakon nekog vremena, Tori epa prema stolici
gotovo sam ponovno zaboravila na ranu u njezinoj nozi, a bila je tako gipka kada je ubila
Jeanine i Harrison ide za njom.
Za njima koraa jedan od Neustraivih, nosi Jeanineino mrtvo tijelo preko ramena. Baci
ga na stol poput kamena, pred redove Uenih i Neustraivih izdajica.
Iza sebe ujem uzvike iznenaenja i mrmljanje, no nema jecanja. Jeanine nije bila tip
voe za kojom bi ljudi plakali.
Zurim u njezino tijelo, koje se sada ini toliko malenim, sada kada je mrtva. Samo je
nekoliko centimetara via od mene, kosa joj je samo neto tamnija. Sada izgleda smireno,
gotovo potpuno mirno. Teko mi je povezati ovo tijelo sa enom koju sam poznavala, enom
bez savjesti.
A ak je i ona bila sloenija nego to sam mislila, prikrivala je tajnu koju je smatra
suvie stranom da je se otkrije, zbog groznog i izopaenog zatitnikog instinkta.
Johanna Rejes ue u predvorje, mokra do koe od kie, njezina crvena odjea umrljana
je jo tamnijom crvenom bojom. Nefrakcijai joj prilaze, no ini se da ona ne zamjeuje ni
njih ni oruje koje nose.
Pozdrav, kae Harrisonu i Tori. to elite?
Nisam znala da voa Dobrohotnih moe biti tako osorna, kae Tori uz iskrivljen
smijeak. Nije li to protiv vaeg manifesta?
Da ste doista upoznati s obiajima Dobrohotnih, znali biste da oni nemaju slubenog
vou, kae Johanna, glas joj je u isti mah njean i vrst. No ja vie nisam predstavnik
Dobrohotnih. Odstupila sam kako bih dola ovamo.
Da, vidjela sam vau malu drubu mirotvoraca kako svima smeta, kae Tori.
Da, to je bilo namjerno, odgovori Johanna. Budui da je to znailo stajati izmeu
vas s uperenim orujem i nedunih ljudi, a to je spasilo veliki broj ivota.
Boja joj se vrati u obraze i ja to ponovno pomislim: Johanna Reyes bi jo uvijek mogla
biti prekrasna.
Jedino to sada vie ne mislim da je prekrasna, unato tom oiljku, ve je na neki nain
prekrasna ba s tim oiljkom, kao i Lynn sa svojom podianom glavom, kao Tobias s
uspomenama na okrutnost vlastitog oca koje nosi poput oklopa, poput moje majke u sivoj
odjei.
Budui da ste jo uvijek tako velikoduno raspoloeni, kae Tori, pitam se biste li
mogli poslati nekoga s porukom natrag u sjedite Dobrohotnih.
Nije mi namjera ostaviti vas i vau vojsku da dijelite pravdu kako vam se svidi, kae
Johanna, no svakako u poslati nekoga u sjedite s porukom.
U redu, kae Tori. Reci im da e se uskoro formirati novi politiki sustav, koji e ih
iskljuiti iz politikog predstavnitva. Vjerujemo da je ovo pravedna kazna za neizabiranje
strane u ovom sukobu. Oni e, naravno, biti obvezni nastaviti proizvoditi i dostavljati hranu u
grad, no bit e pod nadzorom jedne od vodeih frakcija.
Na trenutak pomislim da bi se Johanna mogla baciti na Tori i zadaviti je. No ona se
zakopa i kae: Je li to sve?
Da.
 BD

U redu, kae ona. Uinit u neto korisno. Pretpostavljam da ne biste dopustili da

neki od nas dou ovamo i pobrinu se za ove ranjenike?
Tori je pogleda.
Nisam ni mislila, kae Johanna. Ipak zapamtite da katkad ljudi koje tlaite postanu
moniji nego to biste eljeli.
Ona se okrene i izae iz predvorja.
Neto u vezi tih rijei potakne me na razmiljanje. Sigurna sam da je to mislila kao
prijetnju, i to ne ba uvjerljivu, no u glavi mi zvoni kao da je tu bilo neto vie kao da nije
govorila o Dobrohotnima ve o drugoj skupini potlaenih. Ljudi bez frakcije.
Pogledom pretraujem prostoriju, promatram svakog Neustraivog vojnika i svakog
vojnika nefrakcijaa, tada mi sine.
Christina, kaem. Nefrakcijai imaju sve oruje.
Ona pogleda oko sebe, zatim ponovno u mene, mrti se.
Tada se Evelyn pojavi u predvorju, dri se kraljevski, poput kraljice koja se upravo
vratila u svoje kraljevstvo. Tobias nije pokraj nje. Gdje je on?
Evelyn stoji iza stola gdje lei tijelo Jeanine Matthews. Edward doepa u predvorje,
stane iza nje. Evelyn izvadi pitolj, uperi ga u svrgnuti portret Jeanine i opali metak u njega.
Tiina proe itavom sobom. Evelyn ostavlja pitolj na stolu, pored Jeanineine glave.
Hvala vam, kae ona. Znam da se svi pitate to e se sada dogoditi i ja u vam to
sada rei.
Tori se uspravi u svojoj stolici i naginje se prema Evelyn, kao da neto eli rei. No
Evelyn na nju ne obraa pozornost.
Frakcijski sustav koji se dugo izdravao na leima odbaenih ljudskih bia bit e
odmah ukinut, kae Evelyn. Znamo da e ovaj prijelaz vama biti teak, ali
Nama? Tori je prekine, izgleda zaprepateno. O emu to govorite, ukinut?
Ono o emu govorim, kae Evelyn nakon to po prvi puta pogleda Tori, jest da vaa
frakcija, koja se do prije nekoliko tjedana zalagala za ograniavanje hrane i robe za
nefrakcijae, to je i dovelo do unitenja Nijekanja, vie nee postojati.
Evelyn se malo nasmijei.
A ako se odluite da uperite oruje u nas, kae ona, teko ete pronai bilo kakvo
oruje.
Tada promatram kako svaki nefrakcijaki vojnik vadi svoj pitolj. Ravnomjerno su
rasporeeni po rubovima prostorije, proteu se sve do stubita. Sve su nas okruili.
Tako elegantno, tako pametno, da se gotovo nasmijem.
Znala sam da se Evelyn ne moe vjerovati.
Naredila sam polovici vojske da uzmu vaoj vojnoj polovici oruja im misija bude
ispunjena, kae Evelyn. Sada znam da su u tome uspjeli. alim zbog prijevare, no znali
smo da vas je frakcijski sustav uvjetovao toliko da ste o njemu ovisni kao o vlastitoj majci,
kao i da vam moramo olakati put prema novoj eri.
Olakati nam put? Tori povie. Digne se na noge i poinje epati prema Evelyn, koja
mirno uzima pitolj u ruku i uperi ga u Tori.
Nisam gladovala vie od desetljea da bih sada popustila nekoj Neustraivoj s
ozlijeenom nogom, kae Evelyn. Stoga, ako ne eli da te ustrijelim, izvoli sjesti sa svojim
bivim frakcijskim kolegama.
 BD

Tori stoji pred Evelyn nekoliko trenutaka. Zatim odepa natrag, dalje od pitolja i prema
rubu prostorije.
Nagradit emo one od vas koji su nam pomogli da svrgnemo Uene, kae Evelyn.
Sudit emo onima koji su nam se opirali te ih potom kazniti prema njihovim
zloinima. Najhitnije takvo suenje mora se odviti sada. Molim, dovedite Jacka Kanga.
Zadnju reenicu izgovori povienim glasom, iznenauje me kako se dobro prenosi
prostorom. Okrenem se i vidim dvojicu nefrakcijaa kako vode Jacka Kanga. Dovode ga i
postavljaju pored stola na kojem lei Jeanineino tijelo. On zuri u tijelo, na licu mu je izraz
gaenja.
Jack, kae Evelyn, optuen si za tajni dogovor s Jeanine Matthews koji je rezultirao
porobljavanjem tvoje frakcije. to
Dogovor koji sam sklopio, kae Jack, njegov ujednaeni glas zaustavlja ono to je
Evelyn eljela rei gotovo kao da joj je stavio ruku preko usta, svakako nije bila tajna.
Objavio sam to javno i preko razglasa itavoj svojoj frakciji i polovici frakcije Neustraivih.
Vrata koja vode na stubite otvore se, Tobias izae, a Marcus i Caleb idu iza njega,
hodaju gotovo neprimjetno. Gotovo neprimjetno, jer sam ga ja zamijetila, uvjebala sam se u
tome. Gledam njegove tenisice kako mi se pribliavaju. Crne su boje s kromiranim dijelovima
kroz koje se provlae vezice. Zaustave se pokraj mene, on se sagne do mog ramena.
Gledam ga, oekujem da e mu pogled biti hladan i neumoljiv.
No nije takav.
Evelyn jo uvijek sprovodi Jackovo suenje. Njihovi glasovi za mene izblijede.
Imala si pravo, kae Tobias tiho odravajui ravnoteu u unju. Malo se nasmijei.
Znam ja tko si ti. Samo me je trebalo podsjetiti.
Otvorim usta, no ne moram nita rei.
Tada svi monitori u predvorju Uenih barem oni koji nisu bili uniteni za vrijeme
napada zatrepere, kao i projektor koji je postavljen na zidu gdje je nekad visio portret
Jeanine.
Evelyn se zaustavi usred reenice. Tobias me uzme za ruku i pomogne mi da se
ustanem.
to je ovo? upita Evelyn.
Ovo, kae on, samo meni, su informacije koje e promijeniti sve.
Noge mi klecaju od olakanja i uzbuenosti.
Uspio si? kaem.
Ti si uspjela, kae on. Ja sam samo Caleba prisilio na suradnju.
Obavijem svoju ruku oko njegova vrata, pritisnem svoje usne na njegove. Dri mi lice
objema rukama, uzvrati mi poljubac. Zabijam se u udaljenost koja je bila meu nama, sve dok
ne nestane, ruim sve tajne koje smo imali i sumnje koje smo gajili zauvijek, nadam se.
I tada zaujem glas.
Okrenemo se prema zidu gdje je sada projicirana slika ene s kratkom smeom kosom.
Sjedi za metalnim stolom s preklopljenim rukama, na mjestu koje ne poznajem.
Pozadina je suvie mutna.
Pozdrav, kae ona. Moje je ime Amanda Ritter. U ovom izvjetaju rei u vam samo
ono to trebate znati. Ja sam voa organizacije koja se bori za pravdu i mir. Ova borba postala
je sve vanija i shodno tome, gotovo nemogua, u proteklom desetljeu. To je zbog
ovoga.
 BD

Slike se poinju prikazivati, gotovo prebrzo da bih ih uspjela razaznati. ovjek klei na
koljenima dok mu je pitolj pritisnut na elo. Neka ena dri taj pitolj, lice joj je
bezizraajno.
U daljini vidim osobu niskog rasta kako visi objeena s telefonskog stupa.
Rupa u tlu veliine kue, prepuna tijela.
Ima i drugih slika, no te prolaze bre tako da mi ostaje samo dojam krvi, i kostiju, i
smrti, i okrutnosti, praznih lica, oiju bez due, oiju prepunih straha.
Upravo kada pomislim da mi je dosta, da bih mogla vritati ako vidim jo neto od toga,
ena se ponovno pojavi na ekranu, za svojim stolom.
Vi se, naravno, ne sjeate toga, kae ona. No ako mislite da su ova djela poinili
teroristike skupine ili tiranske vlade, samo ste djelomino u pravu. Pola ljudi na tim slikama,
koji ine ta strana djela, bili su vai susjedi. Vai roaci. Vai kolege. Bitka koju vodimo nije
protiv nekakve posebne skupine. Bitka je protiv same ljudske prirode ili barem, onog to je
ta priroda postala.
Zbog ovog je Jeanine bila voljna porobiti umove i ubijati ljude kako ne bismo saznali
ovo. Kako bismo ostali u neznanju, sigurni i unutar ograde.
Dio mene to razumije.
Zbog toga ste vi tako vani, kae Amanda. Naa borba protiv nasilja i okrutnosti
samo lijei simptome bolesti, ne lijei samu bolest. Vi ste lijek.
Ne znamo tono zbog ega se taj nedostatak savjesti razvio, no smislili smo nain na
koji vi moete biti odvojeni od nas. Od naeg vodovodnog sustava. Od nae tehnologije. Od
nae drutvene strukture. Oblikovali smo vae drutvo na poseban nain tako da vi otkrijete
moralni smisao koji je veina nas izgubila. Nadamo se da ete se s vremenom poeti mijenjati
na nain na koji se veina nas ne moe promijeniti.
Razlog zbog kojeg vam ostavljam ovu snimku jest taj da znate kada e doi vrijeme
davi pomognete nama. Znat ete da je to vrijeme dolo kada meu vama bude mnogo ljudi iji
se umovi ine fleksibilnijima od drugih. Te ljude trebate nazvati Razliitima. Va sljedei
zadatak bit e da shvatite uzrok Razliitosti tako da je moemo pokuati implementirati izvan
gradskih zidova. Tek tada vai voe trebaju izdati zapovijed Dobrohotnima da zauvijek
otkljuaju vrata grada da moete izai iz svoje izolacije.
To je ono to su moji roditelji htjeli: uzeti ono to smo nauili i upotrijebiti to da
pomognemo drugima. Nijekanje do samog kraja.
Informacije u ovom filmu namijenjene su samo lanovima vlade, kae Amanda.
Vi trebate biti novi poetak. No nemojte zaboraviti na nas.
Lagano se nasmijei.
Ja u se pridruiti vama, kae ona. Kao i vi, svojevoljno u zaboraviti svoje ime,
svoju obitelj, svoj dom. Preuzet u novi identitet, s lanim uspomenama i lanom prolosti.
Ipak, kako biste se uvjerili da je ono to vam govorim istina, rei uvam ime koje u sada
uzeti kao svoje.
Njezin osmijeh postaje vei, i na trenutak, ini mi se da je prepoznajem.
Moje e ime biti Edith Prior, kae ona. I mnogo toga rado u zaboraviti.
Prior.
Film se zaustavi. Projektor emitira plavi odsjaj na zidu. Uhvatim Tobiasovu ruku i,
poput suspregnutog daha, doe trenutak tiine.
I tada vikanje poinje.

Kraj