RIMSKA KULTURA

Koloseum (Kolosej, izvorno: Colosseum), izvorno nazvan "Amfiteatar

Flavijevaca", je amfiteatar u Rimu. Ime je dobio po kolosalnoj skulpturi
cara Nerona koja se nalazila ispred amfiteatra. U Koloseumu su
odravane gladijatorske borbe, koje je moglo pratiti 50 000 gledatelja.
Odravale su se i borbe sa ivotinjama i rijetko kada borbe s brodovima. U
sluaju poara Kolosej bi se ispraznio za 10 minuta. Koloseum je 2007. uvrten
meu novih 7 svjetskih uda. Gradnja je zapoeta 72. za vrijeme cara Vespazija,
a dovrena desetak godina kasije za vrijeme vladavine njegova sina Domicijana.
Sagraen u obliku velikog valjkastog tijela na eliptinom tlocrtu, sa sjeditima
koja se koso sputaju prema borilitu areni. Zidni plat omota volumena
gotovo je nestao u otvorima arkada koje ga u tri kata ralanjuju i kroz koje su
hodnici dobivali svjetlost i zrak, a bile su ukraene cijelim skulpturama. ak su i
uski dijelovi zida plastiki naglaeni polu-stupovima, a gornji plat pilastrima.
Imao je 50 000 mjesta za sjedenje (i 10 000 mjesta za stajanje), pa ak i
pokretni krov od platna. Gledatelji su na tribinama bili strogo odjeljeni po
statusu. Najbolja mjesta pripadala su caru i Vestalkama, sveenicama
djevicama, zatim senatorima, koji su sjedili u prvim redovima i tako dalje prema
vrhu, gdje je bio obian puk. Bio je to velianstveni kompleks graditeljstva i
kiparstva koji je sluio brojnim spektaklima. Odravane su i pomorske bitke s
pravim brodovima; za te je prigode arena bivala potpuno ispunjena vodom, a
kanal za dotok vode se jo uvijek nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko od
Koloseja. Nakon 6. stoljea Koloseum je pomalo zaputan, to je kulminiralo u
15. i 16. stoljeu, kad je njegov kamen koriten kao graevinski materijal za
izgradnju drugih rimskih spomenika, sve dok ga papa 1780. nije proglasio
svetim mjestom. Kolika je vanost najpoznatije rimske znamenitosti, najbolje
govori citat Venerablea Bede: "Dok Koloseum stoji, stajat e i Rim; kada
Koloseum padne, past e i Rim; kada padne Rim, past e i svijet!"
Uzimajui grke elemente Rimljani su stekli preduvjete za monumentalnost, te
sasvim nove pojmove kao to je luk i svod bez kojih ne bi
postojala arhitektura zapada. Razvoj arhitekture od samih poetaka odraava
specifino rimski karakter i rimski nain privatnog i javnog ivota, tako da su svi
elementi pozajmljeni od Etruana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo rimsko
obiljeje. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovima rimskih
hramovabazilikalnog, krunog ili osmokutnog oblika, rimskih kua i palaa,
samostalnih (domus) ili grupiranih u blokove (insula), carskih palaa -
velianstvenih po razmjerima, teatrima, amfiteatrima, hipodromima i javnim
kupatilima (termama). Rimljani su shvatili etrurski polukruni luk i koristili sve
njegove sposobnosti (do 16 m). Redanjem lukova u istom smjeru dobiva se
bavasti ili luni svod (do 20 m). Krianje dvaju bavastih svodova pod kutom
od 90 stvara krini svod (30x30 m). Rotacijom polukrunog luka za 360 stvara
se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove
rimske konstrukcije izvedene su zahvaljujui jednom od najveih dostignua
rimske civilizacije, a to je cement (cementum, oko 4. st. pr. Kr.).

Arhitektonska djela koja su poivala upravo na konstrukciji luka bili su

rimski akvadukti. Jedan od najljepih primjera je Pont du
Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s duinom od 269 m. Njegove jasne i iste
linije koje premouju iroku dolinu ne govore samo o graditeljskom umijeu
Rimljana, nego i trajnom osjeaju za red koji je bio vjena inspiracija.
Rekonstrukcija Konstantinove (prvotno Maksencijeve) bazilike, Rim, oko 310.
320. g. Jedna od prvih trobrodnih graevina iji je glavni, tj. sredinji, brod bio
vii od ostala dva, ime se dobio dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike
je bio sigurno pun svjetlosti i zraka i od tada ovakav tip osvjetljenja nazivamo
bazilikalno osvjetljenje. Ovakvu konstrukciju emo nai u mnogim kasnijim
graevinama, od crkvi do eljeznikih stanica. Rimljani trg okruuju
graevinama koje su raene iskljuivo zbog potrebe za velikim natkrivenim
prostorom Bazilike, to su jednostavno pokrivene hale iji krov dre dva
reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su imali posla na forumu u vrijeme
vruina i kia. Bazilika je pravokutnog oblika, a kasnije su u njoj radili sudovi,
trnice, sastanci i dr. Tlocrt longitudinalne graevine e preuzeti kranstvo za
oblik svoje sakralne bazilike, koja mora biti izduena i podijeljena na 3 broda.

Stambene zgrade su bile samostalne kue (domus), stambena zgrada

viekatnica (cenacule) ili stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obino imale
4 kata, a nerijetko i do deset katova.

Domusi u Rimu su bile raskone, ali i funkcionalne stambene kue. Obino su se

sastojale od brojnih kvadratnih prostorija raznih namjena koje su bile
orijentirane prema sredinjem otvorenom dvoritu s bazenom, etruanskog
podrijetla atriju. Takvim se rasporedom rimska kua izolira od ulice i okolnih
kua, ali su zrak, svjetlost i zelenilo prisutni u samom njenom sreditu. Takva je
i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske palae ak uvode i
podno grijanje (hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili na Velikom Brijunu.
Terme su bile velika zajednika kupatila s uglavnom slinim osnovnim
rasporedom prostorija. Sastojale su se od kupaonica s toplom vodom,
kupaonica s hladnom vodom, prostorija za masau, prostorija s toplim zrakom,
parne kupaonica, vestibula, prostora za razgovor, sobe za vjebu, pa ak i
itaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo
predstavljale jedan od centara drutvenog ivota. Tlocrtni kompleksi rimskih
termi su ujedno najkompliciraniji i najuspjeniji primjeri rimskog napretka.
Iznenauje injenica da su od svih monumentalnih rimskih graevina, upravo
terme bile najvei samostalni objekti. Najvee rimske terme
su Karakaline terme, graene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori
nadsvoeni krinim svodovima u rasponima od 25 m, bogato
ukraeni mozaicima, tukaturama, i posebice novim razigranim arhitektonskim
elementima koji se mogu vidjeti iz njenog sloenog plana.

to se tie pozorita , Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na grki

teatar, ali s razlikom to je skena prelazi u prvi plan, a u orkestri sjede rimski
odlinici. Rimska kazalita se uvelike razlikuju od grkih, prije svega u tome to
su Grci iskoritavali prirodnu padinu brijega za pravljenje mjesta za sjedenje,
dok su Rimljani gradili sjedalite kao posebnu graevinu koju su nastavljali i iza
skene (scene) zatvarali dinamiziranim zidnim platom.

No, amfiteatar je isto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u
eliptian objekt za zabavu (Kolosej 50 000 mjesta za sjedenje).
Slavoluci su osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili
monumentalni arkadnispomenici podignuti u ast pobjeda imperatora ili velikih
vojskovoa, obino su oznaavali kraj ulice i poetak foruma. U poetku su
podizani u ast vojnih pobjeda i trijumfalnih doeka, kako bi vojskovoa mogao
s pobjednikom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati u grad. Najee su s
jednim ili tri zasvoena prolaza, ukraena stupovima ili polu-stupovima koji
stoje na visokoj bazi. Ukraeni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka.

Rimsko Pravo
Rimsko pravo se razvija od legendarnog osnutka grada Rima pa sve do
sloma Rimskog carstva, a nakon toga nastavlja ivot kroz bizantsko pravo te
kroz recepciju rimskog prava u barbarskim dravama Zapada tokom srednjeg
vijeka. Ponovno oivljava tjekom renesanse, kada se njegovi instituti iznova
otkrivaju te izuavaju za potrebe novonastale robne privrede
zaetka kapitalistikog sistema a zatim, sve do danas, vre utjecaj i ive u
institutima, osobito graanskim, i u suvremenom pravu. Rimsko
pravo oznaava pravni poredak koji je vrijedio u rimskoj
dravi od osnutka Rima, koji se prema predaji vee uz 753. godinu pr. Kr., pa do
smrti istonorimskog cara Justinijana 565.godine. Zakljunu fazu toga razvoja
ini kodifikacija cara Justinijana - Corpus Iuris Civilis.
Recipirano rimsko pravo je negdje prije, a negdje kasnije prestalo vrijediti kao
pozitivno pravo, te je zamijenjeno graanskim kodifikacijama, tako u
Francuskoj s Napoleonovim Code Civile iz 1804. godine, u Austriji
austrijskim Opim graanskim zakonikom iz 1811., najzad i u Njemakoj
jedinstvenim njemakim Graanskim zakonikom iz 1896. godine.
Rimski klasini pravnici postavili su prve temelje pravne znanosti. Njihovo djelo
su nastavili i dovrili glosatori i postglosatori u Italiji, primat u prouavanju
rimskog prava potom preuzimaju francuski pravnici kasnog srednjeg vijeka, a
potom njemaki i nizozemski pravnic,i poevi od 16. stoljea dalje. Tako su na
temelju rimskog prava izgraeni pravni pojmovi, klasifikacije i kategorizacije
osnovnih pravnih instituta, koje je prihvatila pravna znanost svih civiliziranih
naroda.