ISSN 1512-9195

ZITET U Z
ER EN
V

IC
UN

I
Univerzitet u Zenici The University of Zenica

UNIVERS

SIS
Pedagoki fakultet The Pedagogical Faculty,

AEN
u Zenici Zenica

IC
IT

N
S ZE

A
ST
U DIORUM

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

III / 2005.

1
2
 ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

3
ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI
Godite 3, br. 3, juni 2005.
Zbornik izlazi godinje

Izdava
Pedagoki fakultet u Zenici

Urednik
Doc. dr. Salih Jalimam

Recenzenti
Prof. dr. Refik ati
Doc. dr. Salih Jalimam

Lektor i korektor
Muris Bajramovi

Tehniki urednik
Izet Pehli

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja

i nauke broj: 04-15-3114/03 od 20.08.2003. godine,
Zbornik je osloboen plaanja poreza na promet
proizvoda i usluga.

4
 UNIVERZITET U ZENICI
PEDAGOKI FAKULTET U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI

Zenica, juni 2005.

5
6
 UVODNA RIJE

Zbornik Pedagokog fakulteta Univerziteta u Zenici treim

brojem pojavljuje se u vrijeme brojnih i burnih promjena u
akademskoj zajednici najmlaeg Univerziteta u Bosni i
Hercegovini. Usvajanjem Zakona o visokom obrazovanju Zeniko-
dobojskog kantona i Zakona o Univerzitetu stvorene su realne i
jake osnove da se nastavno-nauni i istraivaki proces usmjerava
prema svim pozitivnim okvirama koje definiraju evropski
standardi. Prije svega, nastavni proces postavlja se u novi odnos,
kreditni sistem (ECTS) postaje realnost i praksa na Univerzitetu u
Zenici i na svim njegovim lanicama.
Potreba za daljim profilima i novim studijskim
usmjerenjima i novim fakultetima (Pravni, Ekonomski,
Zdravstveni) je nunost i zahtjev vremena. Posebno se to osjea
na studijskim smjerovima drutveno-humanistike provenijencije i
to je najava jednog novog zamaha koji ve sa narednom kolskom
godinom poinje da se ostvaruje i na zenikom univerzitetu. U
svim tim procesima ravnopravno uestvuju studenti i nastavnici,
posebno i zbog toga to se time elja i jednih i drugih prepoznaje
kroz nastavni proces koji se mora osloboditi formalizma, te
usmjeriti prema svemu onome to se moe i treba oekivati od
vremena u kojem se ivi i zapoetih promjena u visokom
kolstvu.
Nastavnici i saradnici Pedagokog fakulteta Univerziteta u
Zenici jedan od svojih doprinosa strukturalnim reformskim
zahtjevima vide i kroz uee u javnoj komunikaciji sa
problemima, ali i kroz permanentni nauno-istraivaki rad.
Nauni doprinos ovom priglikom stavljen je u Zbornik radova
nastavnika i saradnika Pedagokog fakulteta u Zenici, koji se ve
prepoznaje po svojoj unutranjoj strukturi, ali i nastavno-naunoj
orijentaciji: prije svega objavljuje strune i naune radove

7
nastavnika aktivno ukljuenih u nastavne procese fakulteta, ali i
saradnika. Na ovaj nain povezuju se sve bitni elementi koji ine
strukturu Pedagokog fakulteta: nastavni i nauni sadraji, kao i
dva nosioca strukture: nastavnici i saradnici. Svjesni brojnih
izazova, promjena u odnosu prema svemu onome to se moe i
treba smatrati doprinosom boljem i sigurnijem ivotu Zbornik
objavljuje cijelu paletu miljenja o svemu onome to je
intrigantno, ali ne iskljuuje i tradicionalni pristup odreenim
pitanjima i problemima.
Pred svima nama su novi izazovi, novi zahtjevi, a
nastavnici i saradnici Pedagokog fakulteta Univerziteta u Zenici
ponuenim studijama, raspravama, prilozima i prikazima
relevantnih knjiga prate smjer ka boljem integriranom sistemu
visokog obrazovanja.
Treba ponoviti da su tekstovi koji slijede rezultat najmanje
jednogodinjeg rada nastavnika i saradnika Pedagokog fakulteta
Univerziteta u Zenici, nastali su kao rezultat nauno-istraivakih
napora prema metodolokim postulatima koji se primjenjuju u
slinim publikacijama. Svi nauni radovi su iskljuivo istraivaki,
sa mnogim, novim doprinosima humanistikim naukama, sa svim
onim pretpostavkama koje su primjenjuju u ovim oblicima.

Doc. dr. Salih Jalimam

8
Radovi nastavnika i saradnika Fakulteta

9
10
Mujo Slatina

IGRA I SLOBODNO VRIJEME U KONFLUENTNOM

OBRAZOVANJU

Abstract
Iako filozofija igru smatra jednim od pet osnovnih fenomena
ljudske egzistencije, ona se jo uvijek tretira kao neto posve suprotno
uenju, posebice kolskom uenju. Ovo promatranje igre proizalo je iz
gledita koje (obraz)ovanje poistovjeuje sa kolovanjem, koje nije ili ne
mora biti radi ovjeka samog. kola je institucija u kojoj se potencira
odgoj kao drutvena potreba, institucija koja stremi strunom i/ili
profesionalnom razvoju individuuma. U njoj odgoj, kao ljudska potreba
malo i teko nalazi mjesto. kola nije mjesto gdje svako dijete moe da
ui na svoj nain. U njoj se, uglavnom, dijete ne moe baviti onim to
ga interesira. A ukoliko se to desi, dijete ne moe ostati onoliko vremena
koliko njegova interesovanja i znatielja trae. U koli su potpuno
otvoreni putevi samo za kolsko uenje. Ovo uenje ne omoguava da
obrazovanje bude (i) oslobaajui doivljaj u kome dijete istrauje i
kreira, u kojem se slui svojom inicijativom i vlastitim rasuivanjem da
bi na taj nain slobodno i potpuno potvrivalo i razvijalo svoje
individualne ivotne snage. Ljudska kreativnost proistie iz
nepotinjenih i nedirigiranih odnosa, iz strogo nestrukturiranog
vremena koje je osloboeno od grubog spoljnog nametanja. Ovim
radom eli se ukazati na potrebu razvijanja okoline koja e stimulirati
razliite oblike uenja, posebice, samousmjeravajueg (uzgrednog)
uenja koje lahko zapaamo u igri i ponaanju djece u slobodnom
vremenu. Zato se autor zalae za uspostavu mree uenja (drutvom
organiziranog uenja) u kojem dijete moe nesmetano razvijati svoje
duevne, duhovne i djelatne sposobnosti.
Kljune rijei: igra, slobodno vrijeme, konfluento obrazovanje,
radoznalost, mrea uenja, kreativnost.

11
Umjesto uvoda
U svakodnevnom govornom jeziku ujemo rije igra. Igra
nam je posve prisna i izgleda samorazumljiva. Svako poznaje igru.
Meutim, upravo ono to izgleda samorazumljivo esto se otima
spoznaji. Za igru moe da vai Hegelov stav da poznato jo nije
spoznato. Dodue, uvia se uestalost igre, veliko interesovanje
ovjeka za igru, intenzitet kojim je upranjavana, rastue osobito
potovanje igre u sklopu s rastuim slobodnim vremenom u
jednom tehniziranom drutvu, ali igra se obino posmatra prije
svega kao odmor, kao oputanje, kao razonoda i vedro
dokolienje, kao dobrodola pauza koja prekida radni dan ili je
zanimanje u slobodne dane (Fink, E. 1984:294).1 Ipak, homo
ludens nije odvojen od homo fabera i upravo zato svaki ovjek
poznaje igru iz sopstvenog ivota. Iz sopstvenog iskustva svaki
ovjek o njoj moe govoriti. Meutim, prosjenu
sociopsihopedagoku svijest karakterizira to to igru poima kao
marginalni fenomen u konfluentnom obrazovanju. Njenu
pedagoku teinu ne vide i mnogi obrazovani ljudi. Tanije, igra
se tumai kao neto posve suprotno uenju, posebice kolskom
uenju. Ona je neto neozbiljno, neobavezujue, samovoljno i
proizvoljno. Igra karakterizira samo isto djetinjstvo. U ranoj
dobi djetetu je dozvoljeno da ivi u igri, da u vedroj bezbrinosti
proarda vrijeme. Ova djeija srea kratko traje. Dakako da je ovo
veoma povrno poimanje igre. Ako antropologija mora
prekoraiti empirijsko poimanje igre, to isto mora uiniti i
pedagogija, dakako u svojoj mjeri. Mnogi motivi se iz same igre
ulijevaju u ovjekovo uenje i njegov rad. Zato uz smrt, rad,
vladavinu i ljubav, Fink igru imenuje kao peti osnovni fenomen
ljudske egzistencije. Iako igru navodi kao poslednji/peti osnovni
fenomen ljudske egzistencije, Fink je ne smatra manje vanom i
manje znaajnom. Igra je isto tako iskonska kao i ostala etiri
fenomena, smatra ovaj filozof.

Funkcije igre i igranja

Kada bismo pokuali odrediti na ta se zapravo misli kad
se upotrijebi rije igra, naili bismo na niz problemima i
nejasnoa. Neupueni promatra igre i igranja, kako kod ovjeka

1
Fink, E. (1984), Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Beograd, Nolit

12
tako i kod ivotinje, redovito primjeuje da se u igri radnje i
operacije izvode iz iste zabave ili istog zanimanja. Za
mnoge sluajeve igre i igranja ovo zapaanje je tano, ali za
poimanje sutine igre (igra uope) nije istinito.
Igranje nije unaprijed vezano za neke svrhe. U igri nije
nita vrsto osim pravila.2 Tamo gdje se individua razvija iz
osobnih unutarnjih pobuda, bez spoljne prisile i nametanja, tamo
gdje se bez izvanjskog cilja potvruje i manifestira, uvruje i
razvija linost tu imamo posla s pravim poecima pojave igre i
igranja.
U igri i igranju snano sudjeluje tzv. autonomna
motivacija.3 U njima se, dakle, pojavljuje niz razliitih nagonskih
kretnji koje potjeu iz razliitih sistema ponaanja. Kretnje,
radnje i operacije koje se pojavljuju u igranju imaju poseban
motivacijski izvor. Zbog toga i sam vegetativni ivani sistem ne
sudjeluje na isti nain u igri i u ozbiljnom ponaanju. Ovom nas
lijepo pouava igra ivotinja. U ozbiljnim situacijama nagonske
kretnje ivotinje propraene su jakim kostrijeenjem dlaka, i to
na tano odreenim mjestima tijela. Igra ne trai ispoljavanje
ovakve funkcije ivanog sustava. ak i u tzv. borbenim igrama ili
igrama proganjanja, aktiviraju se potpuno razliiti pokreti od onih
koji se javljaju u ozbiljnom ponaanju. U borbenim igrama
ivotinja, recimo iz roda maaka, uvijek dri uvuene nokte kako
ne bi ostavila trag na koi drugom uesniku igranja. Dakle,
ivotinja u igri manifestira tzv. socijalne konice upotrebljavanja
oruja (pandi, zuba), a to u ozbiljnim situacijama ne ini. Ili,
primjerice, razigrani psi veoma esto u borbenim igrama
pokazuju reanje, lajanje itd., slino kao i u pravoj borbi, ali
spomenute socijalne konice uvijek odvajaju njihovu igru
proganjanja od njihovog ponaanja u ozbiljnim situacijama.4
Nema sumnje, ovjek (dijete) ima ivu potrebu za aktivitetom, a
posebno za onim aktivnostima koje se mogu ispoljiti u igri i
igranju. Pokretanje razliitih nagonskih aktivnosti koje potjeu iz
razliitih sistema ponaanja, pokretanje posebnog prirodnog
motivacijskog izvora prva je funkcija ovjekove (djeije) igre. Ovim
2
Svaka igra ima svoja pravila. Njima se suava samovolja igraa. Upravo iz
samih pravila proizilazi smislenost igre i igranja.
3
Uporedi: Buni, K. i dr. (1995) Igrom do sebe, Zagreb, Alinea; Seitz, M.
(1997); Montessori ili Waldorf, Zagreb, Educa
4
Vidi npr. Lorenz, K. (1986), Temelji etologije, Zagreb, Globus

13
pokretanjem nije samo omoguen proces samosavlaivanja nego
se uspostavlja i proces prirodnog transformiranja nagonskog
bia u linost. Igra i igranje, dakle, omoguuju obrazovanje
borilakih, a ne samo odbrambenih psiholokih mehanizama.
Ovo je samo poetna, ne i jedina funkcija igre i igranja.

Slika 1. U igri se najlake zadovoljava djetetova poreba za aktivitetom

Razvoj i odravanje prirodne radoznalosti

Druga funkcija igre oituje se u odravanju i razvoju
djeije prirodne radoznalosti. Razvoj radoznalog ponaanja, te
udesne ljudske motivacije, vana je zadaa konfluentnog
obrazovanja. Teko je pouzdano staviti granicu izmeu
radoznalog ponaanja i igranja. I jedno i drugo mogu se zbivati
samo u polju oputenosti. U radoznalom ponaanju djeluje
posebna, autonomna motivacija koja aktivira posebni akcijski
potencijal individue. Kako je ve reeno, ovo isto vai i za igru i
igranje. Onog momenta kada se pojavi neka motivacija koja je u
stanju aktivirati jedan od naina ponaanja koji sudjeluje u
ozbiljnoj situaciji, igra se gasi. Funkcija djeije radoznalosti
oituje se u upoznavanju sredine u kojoj se dijete kree i ivi.

14
 Slika 2. Gdje je granica izmeu radoznalog ponaanja i igranja?5

Funkcija igre je u tijesnoj svezi s vjebanjem upoznatih

(otkrivenih) pokreta, radnji, operacija. Igranjem se razvija
posebno svrhovito (teleonomno) dostignue s najmanjim
moguim utrokom energije. Ta posebna svrhovitost iskazuje se
upravo u injenici da se do novog otkria dolazi u polju
oputenosti. kolski primjer za to je Khlerov eksperiment sa
impanzom Sultanom. Majmunu je data zadaa da sa dva tapa,
koja se mogu utaknuti jedan u drugi, dohvati bananu koja se
nalazila ispred kafeza. Dokle god je Sultan bio skoncentriran na
bananu kao na svoj cilj, nije bio u stanju rijeiti problem. On je
stalno nastojao dosegnuti plod pomou dueg tapa. Tek kad se
oslobodio fiksacije prema plodu, tj. kada se poeo besciljno
igrati s oba tapa uspjelo mu je da utakne jedan u drugi tap.
Odmah mu je postalo jasno da sada posjeduje orue za dohvat
banane.
Manifestirano ponaanje impanze Sultana, koje je Khler
jasno opisao, svojevrstan je obrazac (paradigma) ne samo uenju
putem otkria i problemskom uenju ve i samom naunom
istraivanju. Nesvrhovito, specifinim vanjskim ciljem

5
http://www.amazon.com/exec/obidos/tg/stores/detail/-/baby/B00005BYL0/
pictures/14/102-3675139-9416130.

15
nemotivirano ljudsko igranje, dovodi do novog otkria. Njegovu
praktiku primjenjivost tek naknadno otkrivamo. ovjekova
radoznalost, njegova glad za spoznajom, njegovo istraivanje,
mogu se dovesti do kraja ukoliko i sami postanu igrom. O ovoj
pojavi, u svom poznatom predavanju na Austrijskoj akademiji
znanosti, Alfred Khn je rekao slijedee: Ne postoji primijenjena
prirodna znanost, ve samo primjena njezinih rezultata, a od njih
ivi ovjeanstvo. Znanost ponekad uraa zlatnim plodovima, ali
samo za onoga koji je kultivira iskljuivo za volju njezina
cvjetanja. Prema tome, do pune ljudske radoznalosti, do punog
dometa spoznaje, do punog ovjekovog koritenja tzv. polja
oputenosti izgleda nije mogue doi bez igranja.

Buenje osjeanja za ljepotu

Spomenute funkcije igre zauujue pobuuju ovjekov
osjeaj za ljepotu. Velianstvene letake igre ptica ili elegantne
figure koje izvode delfini i morski lavovi na valovima su umijea
koja podsjeaju na ovjekovo umijee - ples. U igri i igranju
djeluju procesi koji imaju ili daju forme umjetnikog. Hotimine
kretnje, radnje i operacije u igri i igranju vode onom to se moe
oznaiti pojmom umjetniko. Umjetnost i igranje imaju dosta
jednoznaja. U ovo nas uvjerava svakodnevni izrazi: balerina
igra svoju ulogu, glumac igra svoju ulogu i sl. Za jedno
umjetniko djelo nije dovoljno htijenje. Da je dovoljno samo
htijenje, umjetnost bi se zvala hotjetnost, kako ree Clemens
Holzmeister. Igra i igranje imaju funkciju pobuivanja osjeaja za
ljepotu.

Slika 3. U igri iz hotiminih kretnji i

radnji izrasta i ono to se moe
oznaiti pojmom umjetniko.

16
 Pokretanje posebnog prirodnog motivacijskog izvora,
odravnje i razvoj radoznalosti i pobuivaje osjeaja za ljepotu su
funkcije koje ine da igra bude u velikoj mjeri motivirana radou
i veseljem. Radost igre nije samo radost u igranju nego radost
radi igre, radost radi udnovate mjeavine stvarnosti i
nestvarnosti(Fink, 1984:298). Naroito u tzv. simbolikim igrama
pojavljuju se dva svijeta obina realnost i irealna, imaginarna
sfera ovjekovog ivota. Sve pomenute funkcije igre pomau
razvoju radoznalosti, pobuuju tragalaki i umjetniki duh djeteta
te koriste djetinjem vegetativnom ivanom sistemu i njegovom
fizikom zdravlju. Funkcije igre i igranja same ukazuju na
opasnosti od neuvaavanja djeije igre, pogotovo od njenog
sputavanja. Igranje je izuzetno vaan dio djeijeg ivotnog
ponaanja.
Igranje je ivotna potreba djeteta.6 Igra je podstrek duhu,
fantaziji i djeijoj okretnosti. Ona je poluga cjelokupnog djeijeg
rasta i razvoja. Igrom dijete najprirodnije i najslobodnije
zadovoljava svoje potrebe za kretanjem i djelatnou. Njome
dijete vjeba i razvija svoje fizike i psihike snage i sposobnosti,
stie najraznovrsnije spoznaje, iri svoj emocionalni ivot, razvija
i formira svoju volju, bogati rjenik, izgrauje svoj govor, razvija
kreativne snage. Igrajui se, a kako to ve pokazuju mnoga
istraivanja, dijete uvjebava svoje miie i ivani sistem, stjee
razne vjetine i samo upoznaje vlastite sposobnosti. Igrom dijete
upoznaje i svoju fiziku okolinu i zakonitosti koje u njoj vladaju.
Igrom se dijete vjeba uspostavljanju socijalnog kontakta,
prilagodbi drugim ljudima, ui se razrjeavanju razliitih
konflikata i sukoba.7 Igra pomae da dijete lake upozna
vrijednost raznih moralnih normi. U kontaktu s drugom djecom
razvija saznanje o znaenju potenja, istinoljubivosti i hrabrosti.
Igranjem se dijete ui da bude uporno, strpljivo, obazrivo, da
surauje, da se drui itd. Najzad, igra i igranje i odgajatelju
omoguuju da i sami lake i bolje upoznamo svoje dijete, njegov
osjeaj za zajednicu, njegove prirodne i socijalne snage.8

6
Vie u: Duran, M. (2001), Dijete i igra, Naklada Slap, Zagreb;
7
Uporedi: Katz, L. (1999), Poticanje razvoja djeje socijalne kompetencije, Zagreb,
Educa
8
Uporedi: Filipovi, I. (1994), Kako biti bolji roditelj, Zagreb, Alinea;

17
 Slika 4. Igrom se dijete vjeba uspostavljanju socijalnog kontakta9

Igra je najbolje pomagalo u konfluentnom obrazovanju jer

ima mnogostruko znaenje za rast i razvoj djeteta. U igri, kao i u
konfluentnom obrazovanju, inividua istodobno potvruje i razvija
svoje individualne ivotne snage. Igra kao i konfluntno
obrazovanje omoguava da bioloki individuum u svojoj
totalnosti izrasta iz unutarnjeg toka formiranja/obrazovanja u
jedno zdravo jedinstveno duevno, duhovno i djelatno ljudsko
bie.10 U igri kao i u konfluentnom obrazovanju funkcionira
uenje i poduavanje kao proces u kojem se dijelom potvruju i
dijelom obrazuju/formiraju individualne ljudske ivotne snage. U
igri kao i u konflentnom obrazovanju formiraju se i fizika i
duhovna ula. Igranje kao i konfluentno obrazovanje ine da
bioloko oko postane socijalno oko. I igra i konfluentno
obrazovanje omoguuju razliite oblike metamorfoze, tj.
kvalitativnog preobraaja jednog u neki drugi oblik ivotne
snage. Zato nas raduje to iz neposredne prakse stiu svojevrsne
podrke teoriji konfluentnog obrazovanja u kojoj se igra tretira
kao ovjekova ivotna potreba. (vidi Prilog 1).

9
http://www.rice.edu/projects/topics/edition11/page11.htm
10
Konfluentno obrazovanje je drutvom organizirani proces uenja i
poduavanja u kojem bioloki individuum i/ili jedno individualno nagonsko
bie, pomou obrazovnih dobar, (samo)aktiviteta i unapreujueg poticanja i
djelovanja, u svojoj totalnosti izrasta iz unutarnjeg toka formiranja/obrazovanja
u jedno zdravo jedinstveno duevno, duhovno i djelatno ljudsko bie.

18
 Prilog 1
Dijete i igra - vienje jedne pedagogice
TO JE IGRA?
Igra je slobodna, spontana aktivnost koja proizilazi iz unutranje djetetove potrebe.
Igra je preraena stvarnost u skladu s djejim doivljajem.
Igra je stvaralaka aktivnost, svaki put drukija, neponovljiva, koja najvie odgovara djetetovoj prirodi,
zakonitostima njegova razvoja i omoguava mu da se razvija i odrasta u jedinstvu i skladu tjelesnog,
intelektualnog, socijalnog i emocionalnog.
Igra je aktivnost kroz koju se dijete izraava i potvruje to je snaga koja upuuje na nove aktivnosti
pomou kojih razvija sve svoje mogunosti.
TO IGRA ZNAI ZA DIJETE?
KROZ IGRU dijete ui:
Predmetni svijet, tj. okolinu (upoznaje, istrauje, rukuje stvarima, neposredno provjerava)
Svijet Ijudi i njihove odnose (misaono ispituje, uivljava se, zamilja "kao da...", 'kad bi....").
KROZ IGRU dijete rjeava.
Najjednostavnije i najlake sukobe
Svoje strahove, svoje tekoe (u igri je ono vuk, lijenik, mrak... ono plasi druge oko sebe, tjera vuka, tjera
mrak, operira lutku - suoava se, prerauje i polako nadvladava strah i nelagodu).
KROZ IGRU dijete iskazuje:
Sve ono to mu se u stvarnom ivotu ne doputa iskazati (Ijuti se na drugu djecu, na odrasle, vie, iskazuje
agresiju na predmetima..)
U igri se dijete oslobada napetosti, postaje smireno, oputeno, jer je u igri gotovo sve doputeno
KROZ IGRU dijete stjee samopouzdanje:
ini to eli
gospodar je situacije
ima onu ulogu koju odrasli imaju u stvarnom ivotu (dijete je policajac, vojnik, majka, glumac, pilot. . )
KAKO RODITELJ MOE POMOI DJETETU DA SE IGRA?
OSIGURATI osjeaj prijateljstva topline, oputenosti, sigurnosti, iskazivati Ijubav (rijeima ili pokretom).
GLEDATI na djeiju igru kao na najvaniji posao odrasloga.
DATI potporu, pohvaliti.
OSIGURATI stalan prostor za igru (veliina je nevana), nesmetano vrijeme u kojem e dijete samo odluiti
kad e poeti igru, to e se igrati, kako, koliko dugo. Ostaviti djetetu da uredi igrajui prostor - otrpiti u
tom prostoru 'neurednost' (prema poimanju odraslih) - za dijete je to red.
OMOGUITI djetetu da samo istrauje igraku i igra se njome (savjetovanje - 'upali ovdje", 'sloi tu,.. smeta
dijete i govori mu 'ti to ne znas", 'ja nisam zadovoljan tobom" - ini dijete nesretnim).
OMOGUITI djetetu da nesmetano, samo, igrajui se, svladava probleme, bez uplitanja sa stajalita
odrasloga.
POMOI, ako dijete trai pomo ali tako da dijete i dalje ostane gospodar situacije.
ODREDITI, DOGOVORITI neko vrijeme za odreenu aktivnost s djetetom (dovoljno je nekoliko minuta) -
proitati priu, razgovarati, naaliti se, pogledati zajedno TV - emisiju, proetati...)
DIJETE - IGRA - IGRA - DIJETE
Kroz igru dijete ui o sebi, svijetu i drugima.
Kroz igru prerauje sve svoje doivljaje - lijepe i rune (na sebi prihvatljiv nain).
Kroz igru se izraava.
Kroz igru se priprema za budue dogaaje.
Igra je potrebna svakom djetetu i potrebne su razliite igrake (i djevojicama i djeacima). Oni e sami
odabrati to im treba.
Igra je 'ogledalo ' u kojem se odraava to dijete misli, doivljava, osjea, eli - sve ono to dijete ne moe
izraziti rijeima izraava kroz igru.
RODITELJI - ODRASLI
Sjetite se kako ste Ijuti kada vas netko prekine u poslu. Isto tako je ljuto i dijete, ako mu prekinete igru, JER
ONA JE ZA DIJETE NAJVANIJI POSAO.
Priredila Ljiljana aric, pedagogica

19
 I igra i konfluentno obrazovanje mogu se shvatiti kao
lanac preobraaja potenci u actus.11 Ove preobraaje moemo
usporediti, recimo s prijelazom puzanja na uspravni hod. Ono to
ostaje nakon zaboravljanja, ono to se manifestira u vidu neke ivotne
ljudske snage mi nazivamo konfluentnim obrazovanjem. U ovoj
tvorbi igra i igranje imaju nezamjenjivu funkciju. I igra i
konfluentno obrazovanje su radi ovjeka samog. Njihove svrhe su
zajednike: kvalitativne promjene u djelatnom, kognitivnom,
afektivnom, voljno-motivacijskom podruju ovjekova ivota. Igra
kao i konfluentno obrazovanje omoguuju da vidimo treba li i
koliko moe kolovanje istodobno biti i ljudska i dutvena
potreba.12

11
Uporedi. KresoPaali (1999), Roditelji prvi uitelji rani odgoj, Sarajevo,
Centar za obuku i obrazovne inicijative Step by Step
12
Historija ne poznaje kole koje bi se mogle nazvati schools of humanity.
Ne treba da nas zabrinjava to ovakve kole ne postoje, ali nas treba brinuti to
se obrazovanje izjednaava sa kolovanjem, sa svoenjem znanja na
informaciju. Svoenje znanja na informaciju nije znanje koje bi promijenilo
osobu, nije znanje koja predstavlja cjelinu. Ovim svoenjem ne bi ueniku
pruili znanje koje ukida ne-znanje. To je zbog toga to vrijednosti kolovanja
mogu imati razliit smisao od vrijednosti obrazovanja. U najboljem sluaju
vrijednosti kolovanja mogu snano da djeluju samo na izvjesnu djelatnu tj.
strunu ili profesionalnu sposobnost koja ak i ne mora da se nalazi u slubi
uzdizanja ovjeka do humaniteta. S druge strane, ukoliko se kolovanjem
prua vrijeme i sadraji za obrazovanje samo nekih svojstava, samo jedne ili
samo nekih snaga linosti, onda se reducira mogua konfluentnost. Moramo
znati da karakter svojstva koje je privilegirano razvojem zavisi od naina
njegovog razvoja, a nain na koji se to povlateno svojstvo razvija ovisi, ne
samo o raznolikosti i bogatstvu oblika djelatnosti nego i sadraju i karakteru
kolovanja kao i o stupnju i formi potlaenosti ostalih svojstava individue. Iz
ugla teorije konfluentnog obrazovanja jednom svojstvu ne smiju biti potlaena
druga svojstva linosti. Ova teorija ne tolerira ni pedagoke sitnice (npr. neko
uzgredno pretvaranje nastavnog sata likovne kulture u sat matematike) a
pogotovo ne trpi razjedinjena, rascjepkana i usitnjena znanja. Ova teorija
itekako je osjetljiva na prisustvo transdisciplinarnog obrazovanja (general
education, fundamental education) u kolskom i studijskom sistemu
obrazovanja. Logikom meusobno nepovezanih disciplina mi se ne moemo
odlijepiti od klasinih tehnologija, a kamoli na akceleraciju nauke visokih
tehnologija odgovoriti kolskom i studijskom akceleracijom. Iz polja
vanbranog ivota naunih disciplina mi ne moemo ui u polje naune
akceleracije. Umjesto nauke o ranom odgojno-obrazovnom razvoju djeteta,
npr. mi imamo sijaset razjedinjenih, rascjepkanih i usitnjenih znanja koja
svojataju razliite naune discipline. Umjesto brige kako da ovaj razvoj
unaprijedimo, mi troimo energiju na uvlaenje pripadajueg znanja u

20
 Sama injenica da igranje ne nalazimo kod niih sisavaca,
ovjeka upuuje na znaaj igre. Tako, naprimjer, kod kukcodera,
krtica, ili jeeva, recimo, igranje nije poznato. Ovaj govor prirode
svojevrsna je poruka i pouka za odgajatelje (roditelje, uitelje). Po
K. Grosu bioloki zadatak igre je da bude kola prirodnog
samoodgoja, samorazvijanja i treninga prirodnih sklonosti
djeteta. Igra je najbolja priprema za budui ivot, u igri dijete
uvjebava i razvija one sposobnosti koje e mu kasnije biti
potrebne13
Igranje kao ivotna potreba djeteta sastavni je dio
duevnog, duhovnog i djelatnog razvitka djeteta. Igranje je
korisno gubljenje vremena, kako za dijete tako i za roditelja.
Naalost, jo uvijek se suoavamo sa bajatom pedagokom

pripadajue krugove, piui naljepnicu: Gledajte, ali duhom ne kuajte ova

znanja, jer pripadaju samo meni. Pamet nekih ua dri se polja koje ne smije
imati ni najmanju zajedniku varijansu s poljem neke druge naune discipline.
Kao to se pijan ovjek dri plota, tako se ove ue dre svojih sklepanih
udbenika. Oni kao da nisu uli informaciju koju i mas-mediji, skoro
svakodnevno, promiu: ukoliko bi donosili sud na osnovu sadanje stope
proizvoenja znanja i umnoavanja naunih otkria onda bi on mogao glasiti
ovako: ukupna suma znanja kojom e raspolagati ovjeanstvo poveat e se
za etiri puta od momenta kada se dijete rodi do zavravanja fakulteta. Kad to
isto dijete bude imalo 50 godina ivota, ukupna suma znanja uveat e se 62
puta, a 97 posto znanja u tom trenutku bit e otkriveno poslije njegovog
roenja. Ovakva i slina predvianja nude nam istraivanja UNESCO-a. Ako
dananji ovjek dva milijuna puta bolje vidi zahvaljujui elektronskim
mikroskopu, ako danas vidi to ranije nikad nije mogao vidjeti zahvaljujui
ultrazvuku i CT-u, ako je kadar da rjeava pet milijardi najsloenijih
matematskih operacija u jednoj sekundi, ako pomou znanja u genetici
prilagoava ivu i neivu prirodu svojim potrebama, onda nauka o odgoju ne
treba samo da registrira ove i sline informacije, ve mora adekvatno reagirati
na iste. Pedagogija koja ovo uvaava tako to na lo udbenik reagira jo
loijim udbenikom, koja gura studenta udbeniku a ne knjigama, to je ve
bespredmento i na srednjokolskoj razini, onda e se ona morati nazvati
pravim imenom petljagogija. Ukoliko se spomenutoj potlaenosti doda
alosna pojava VIP-a (veza i poznanstvo) i NAVIP-a (naroita veza i poznanstvo)
tj. kvaliteta i moralnost onih koji odgajaju odgajatelje, onda postaje sasvim
jasno zato se kolovanje mora razlikovati od obrazovanja. Zato je
uiteljovanje izuzetno sloen i nadasve odgovoran posao. Kada bi odgoj bio isto
to i uvjebavanje intelekta, isto to i sticanje znanja, kada bi obrazovanje bilo
isto to i kolovanje, tada bi uiteljovati bilo lake nego rijeiti neki obini
algebarski izraz.
13
Prema: Vigotski, S. L. (1996), Sabrana djela, tom IV: Djeja psihologija,
Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, str. 31.

21
svijeu, koja nije kadra da dokui pedagoki znaaj igre i igranja.
Ta svijest ne moe da pojmi igru kao ivotnu potrebu
djeteta/ovjeka. Upravo u pedagogiji nalazi se mnotvo teorema
koje ljudsku igru unizuju u privremenu probu za budui ozbiljan
sluaj i za manevarsko polje egzistencijalnih pokuaja. Zastupa se
shvatanje da je korisno i zdravo da se u voenoj djeijoj igri
anticipira budui ivot odraslih i da se odgajanici tiho i
zakumuflirani u maske igre prevedu u jedno vrijeme koje vie
nema suvinog vremena od silnih zadataka, dunosti, bremen i
asti. Ostavljamo nerijeeno pitanje da li se takvim shvatanjem
iscrpljuje pedagoki znaaj ljudske igre, ak da li se uope i
priblino shvata. Mi smo skeptini prema iroko
rasprostranjenom shvatanju da igra pripada iskljuivo dobi
djetinjstva. Sigurno je da se dijete igra otvorenije, nepatvorenije i
manje maskirano nego odrasli - ali igra nije samo mogunost
djeteta nego naprosto ovjeka (Fink, 1984:298).
Zbog velike raznolikosti i mnogostruke sloenosti djeijih
igara, veoma ih je teko klasificirati.14 Uz to, svi roditelji znaju
koliko ih vlastito dijete zna iznenaditi svojom matom i
kreativnou koje manifestira u svom igranju. To se najbolje vidi u
izboru igraaka. Ipak, nije teko raspoznati slobodnu ili spontanu
igru, imitativnu igru ili igru toboe i konstruktivnu igru. Lahko
je uoljiva i simbolika igra ili igra uloge. Komad papira lahko
postane muziki instrument, plahta, krov kue i slino. U ovoj igri
dijete uzima njemu dostupne predmete koji mu slue kao
zamjena za prave predmete. Te predmete naziva imenima realnih
predmeta. Simbolika igra izuzetno pomae razvoju apstraktnog
miljenja.
Sadraj igre mijenja se sa uzrastom, i t o sa izvjesnom
pravilnou. U razvoju igranja postoji neka zakonitost. to je
dijete mlae, to se krae zadrava na istoj vrsti igre. Na mlaem
uzrastu nalazimo vei broj razliitih igara kojima se dijete bavi.
Starije dijete due se zadrava na istoj igri. Starije dijete se
ograniava na odreene igre. Ono je izbirljivije i trai vie uvjeta
da bi bilo zadovoljno igrom. Dakle, ono ovdje suava svoje
interesovanje. Nije li ovo svojevrsna prirodna regulacija
ovjekovog rasta i razvoja!?

14
Vie u: Duran, M. (2001).

22
 Slika 5. Nije lahko klasificirati igre15

Magini karakter igrake

Spoljanji oslonac igri su igrake. Osim to su sredstvo
igre, igrake ujedno odreuju i njen sadraj i esto su partner u
toj igri. U strogom smislu rijei, nije svako sredstvo za igranje
igraka. Ukoliko je neka stvar pogodna za primjenu u nekoj igri
zna se nazivati igrakom. S druge strane, poznato nam je da se za
igru posebno izrauju odgovarajue igrake. Ipak, antropoloki i
pedagoki gledano igraka ne nastaje u procesu rada. Ona nastaje
u igri, i iz igranja. Komad papira za as postaje posteljina u kojoj
spava beba (lutka). Igraka ima magini karakter.16 Ovaj karakter
igrake vidimo iz primjera da za neku djevojicu list postaje
posteljina, lutka beba a sama djevojica mama.
Igrake imaju ogromnu ulogu u razvoju i formiranju
cjelokupne linosti djeteta. Zahtjevi koje igrake trebaju
zadovoljiti da bi odgovarale svojoj namjeni i zadacima su
higijenskog i pedagokog karaktera. Pod prvim se podrazumijeva
da je igraka slobodna od svega onog to bi eventualno moglo
ugroziti ivot ili zdravlje djeteta, da se lahko isti i dezinficira. U
dojenakom uzrastu, primjera radi, dijete stavlja sve usta. Zbog
toga igrake trebaju biti od materijala koji se lahko pere i koji je

15

http://www.amazon.com_407468_playground300/exec/obidos/subst/home/hom
e.html/102-3675139-9416130
16
Uporedi: Bastai, Z.(1988), Lutka ima srce i pamet, Zagreb, kolska knjiga;
Seitz, M. (1997).

23
pogodan za stavljanje u usta. Boja, oblik i veliina igrake trebaju
biti u cijelosti usklaena sa mogunostima djeteta. Pedagoki
zahtjevi podrazumijevaju da igraka odgovara dobnim i
individualnim osobinama djeteta. Sama igraka treba djetetu
postavljati psihike i fizike zahtjeve i probleme koje je ono u
stanju savladati. Djetetu valja omoguiti da slobodno postupa sa
svojim igrakama, da se u prostoru za igru osjea slobodnim.
Njegovo dohvaanje i smjetanje, zavirivanje i traganje, bacanje i
kidanje, rastavljanje i sklapanje, otvaranje i zatvaranje nisu znaci
hirovitosti, obijesti, prkosa, ili, pak, destruktivnosti ve
manifestacije djeije (ljudske) prirode (radoznalosti, znatielje,
aktiviteta).

Slobodno vrijeme i razvoj linosti

U koli su potpuno otvoreni putevi samo za kolsko uenje.
Po svojoj prirodi ona, i izvan nae volje, gui kreativnost i matu,
a namee konformizam. S druge strane, iskustva nam pokazuju da
je uinkovitost neinstitucionaliziranih oblika uenja primjetno
vea od institucionaliziranih. Uspjenost neinstitucionaliziranog
uenja, npr. najbolje se pokazuje u onom to se zbiva sa djetetom
koje ui da govori. Ovo, inae teko intelektualno dostignue,
nije mogue realizirati bez potvrde svih individualnih ljudskih
snaga i osjetila (gledanja, sluanja, mirisanja, osjeanja, miljenja,
matanja, voljenja, htijenja). Mi jo ne znamo kako se ovo
potvrivanje odvija i to se sve dogaa u procesu konfluentnog
obrazovanja i uenja u kojem se dijelom potvruju i dijelom
razvijaju individualne ivotne snage djeteta. Naalost, kolsko
uenje ne vue u ovom smjeru. I najbolja nastavnikova pedagoka
umijea i njegova najsnanija htijenja ne mogu pobrisati samu
prirodu kolskog uenja. kolsko uenje dovoljno ne omoguava
da obrazovanje bude (i) oslobaajui doivljaj u kome dijete
istrauje i kreira, u kojem se slui svojom inicijativom i vlastitim
rasuivanjem, da bi na taj nain slobodno i potpuno potvrivalo i
razvijalo svoje individualne ivotne snage.17 Drutvom

17
Uporedi: Suillo, R. (1995), Uite ih da budu sretni, Zagreb, Alinea

24
organizirano uenje u slobodnom vemenu daje bogatstvo
sadraja za ovaj oslobaajui doivljaj.18
Slobodno vrijeme treba da bude vrijeme slobodnog
ivotnog aktiviteta i unapreivanja duevnog ivota djeteta.
Odmor, razonoda i razvoj linosti osnovne su funkcije slobodnog
vremena. Otuda jedna od prvih zadaa odraslih i jeste razvijanje
okoline koja e stimulirati razliite oblike uenja, posebice
uzgredno uenje, kako bi se sve individualne snage djeteta
istodobno i potvrivale i razvijale.

Uzgredno uenje
Djeca ele i hoe da saznaju mnoge stvari. Ona imaju
potrebu da gledaju i sluaju, da miriu i osjeaju, da govore i
misle, da ele i vole. Ona vole prirodno uenje. Moglo bi se ak
rei da kola iskljuuje prirodno uenje i da potiskuje tzv.
uzgredno uenje. Upravo zbog toga u koli i ne mogu
individualnost i kreativnost djeteta doi do svog punog iskaza.
Konfluentno obrazovanje je (i) oslobaajui doivljaj u
kome dijete istrauje i kreira, u kojem se slui svojom
inicijativom i vlastitim rasuivanjem i na taj nain slobodno i
potpuno razvija svoje sposobnosti. kola nije mjesto gdje svako
dijete moe da ui na svoj nain. U njoj se, uglavnom, dijete ne
moe baviti onim to ga interesira. A ukoliko se to desi, dijete ne
moe ostati onoliko vremena koliko njegovo interesovanja i
znatielja trae. Uzgredno (prirodno) uenje prua ansu za
inicijative i kreativnost, samopotvrivanje i socijalizaciju. Ono
probuuje i pobuuje razliita interesovanja, budi djeiju e za
saznavanjem, otkrivanjem, istraivanjem raznolikih podruja i
raznih aspekata drutvenog ivljenja. Otuda je neophodno djeci
ponuditi to vie izbora kako bi ih doveli u situaciju da
samostalno odluuju i prirodno kuaju svoje mogunosti. A to
znai pruiti mogunosti za razvijanje vlastitih kreativnih
sposobnosti. Slobodno vrijeme je vrijeme u kojem se moe dati
bogatstvo sadraja za uzgredno uenje. Za djecu ovo vrijeme bi
moglo i trebalo da bude vrijeme za prirodno uenje i slobodno
izraavanje radosti ivljenja. Postoji opa suglasnost o tome da

18
Uporedi: Bai, J. i dr. (1994), Integralna metoda u radu s predkolskom djecom i
njihovim roditeljima, Zagreb, Alinea; Stol, L. i Fink, D. (2000), Mijenjajmo nae
kole, Zagreb, Educa

25
kreativnost proistie iz nepotinjenog i nedirigiranog, iz strogo
nestrukturiranog vremena koje je osloboeno od grubog spoljnog
nametanja. Duboka uvuenost u probleme koje valja rijeiti,
pitanja na koja treba dati odgovor ili situacije u kojima volja jaa
i u kojima se bogatstvo emocija budi i razvija nemaju veze sa
neposrednim oholim nametanjima i presijama. Slobodno djeije
postupanje sa stvarima ili idejama, tj. uoavanje novih
kombinacija izmeu stvari ili osjeanje novih odnosa izmeu
ideja, trai atmosferu oputenosti i slobodno vrijeme. Slobodno
vrijeme treba da bude vrijeme slobodnog ivotnog aktiviteta i
unapreivanja duevnog ivota djeteta.

Mrea uenja
Vrijeme se stie, troi, tedi, rasipa. Drutvom
organizirano uenje u slobodnom vremenu omoguava da se
napravi mrea prirodnih i uzgrednih oblika uenja kako se
vrijeme ne bi rasipalo nego racionalno i svrhovito troilo. S druge
strane, ovako organizirano uenje najbre ulazi u trag djeije
individualnosti. Mreom uenja omoguavamo izravno slobodno
sudjelovanje u svakom dijelu procesa uenja. Uspostavljena mrea
uenja omoguava djetetu da slobodno bira aktivnosti. Izbor i
prihvatanje radnih, obrazovnih i kreativnih aktivnosti u mrei
uenja valja povezivati sa kolskim uenjem. Time bi se, ne samo
potiskivao represivni karakter kolskog uenja, nego bi se
znaajno skratilo vrijeme za obrazovanje. Po nekim istraivanjima
ovo skraivanje bi dosezalo i 40% utede u vremenu. Ova mrea
trebalo bi da omogui najmanje tri funkcije uenja: (1) odmor, (2)
razonodu; i (3) razvitak linosti.

Razvijajmo kulturu odmaranja

U slobodnom vremenu, prije svega, valja omoguiti
prirodan tok biolokih ritmova djeijeg organizma. To se postie
odmaranjem i kretanjem koji slue obnovi fizike snage djece kao
i uspostavi njihove duhovne ravnotee. Ovom posebno doprinose
etnje, izleti, obilasci muzeja, botanikih vrtova, mezarja, spomen
obiljeja, parkova, ribolov i sl. Na ovaj nain, a pomou steenog
kolskog znanja, dijete zaviruje u sukladnost ivota, u vezu
izmeu prirode i ovjeijeg ivota, u odnose izmeu sadanjosti i
prolosti. etnje, izleti i obilasci obuhvaaju obilje ivota, pruaju

26
razna iskustva i tako djetetu omoguuju da jasnije vidi i vatrenije
osjea. Nije vano da li se ovo iskustvo stie, recimo, pored vatre
na ognjitu, na livadi ili umi, pored rijene ili morske obale i
slino. Dakle, u slobodnom vremenu valja omoguiti i uspostaviti
kulturu odmaranja. Njome se obogauju i snae fizike snage i
ljudska osjetila ali i uspostavlja psiholoki ritam i reim djeijeg
ivotnog aktiviteta. Odmor je prva funkcija slobodnog vremena.

Slika 6. Odmor, razonoda i razvoj linosti, osnovne su funkcije

slobodnog vremena

Razonoda
Iz potrebe za odmorom izvire zadovoljstvo oputanja i
rekreiranja. Rekreacija, pak, budi i umnoava mnoge druge
potrebe. Iz nje najlake i najbe nie potreba za razonodom,
zabavom. U odnosu na odmaranje, ali i u odnosu na kolsko
uenje, moglo bi se rei, da je razonoda kontrast, a ne njihova
suprotnost. Svojom spontanou razonoda omoguava smjenu
osjeta, utisaka, izmjenu djeijih predstava kao i snanu motivaciju
za aktivitetom. Uenje u slobodnom vremenu prua mogunosti
za razonodu koja je djeci najdraa - igru. Igra je najefektnija
forma razonode. Ona ima kompenzatorsku funkciju jer animira
individualna osjetila koja su bila zapostavljena u kolskom uenju.
Ona objedinjuje aktivnosti koje su bile razdvojene u nastavnom
radu. Prema tome, druga funkcija uenja u slobodnom vremenu
treba biti razonoda.

27
Kreativnost - najvrijednija aktivnost
Trei vid funkcije uenja u slobodnom vremenu pripada
procesu razvoja linosti. (vie u: Dizdarevi, 2002:205-259). On se
realizira ukljuivanjem djece u kulturni i drutveni ivot. Ovo
ukljuivanje je, dakle, u slubi slobodnog razvoja razuma i
razvijanja duhovnih sposobnosti i samosvijesti kod djece.
Razliite forme ovog ukljuivanja postiu se transformiranjem
kulturnog u obrazovno dobro. Kulturno dobro postaje
obrazovnim dobrom onog momenta kada dijete poinje da
doivljava to dobro i da iskazuje svoju potrebu za kreativnou.
Kreativnost je oblik slobodne ivotne aktivnosti koja odgovara
dubokoj djejoj potrebi za samorealizacijom. Ovo je najvrijedniji i
najslobodniji vid aktivnosti. Njome se objedinjava bioloko,
socijalno i kulturno-duhovno bie djeteta. U odnosu na okolinu
ovjek je predodreen da se ponaa kreativno i aktivno. Dijete
daje otpor monotoniji. Ono potrebuje novstvenost. Novost
pobuuje njegovu panju. Lahko je uoiti da dijete reagira ivlje
na promjene. Ono voli da otkriva nove odnose i relacije. Zato eli
i trai da se odlijepi od uobiajenog, od dostatnog ponavljanja.
Ove djeije dispozicije primjeujemo od njihove najranije dobi.
Zbog toga treba da poboljamo uvjete i prilike za odgoj nae
djece. Omoguimo im da se odmaraju i igraju. Angairajmo ih da
sudjeluju u rjeavanju potreba drutvene sredine kroz njima
primjerene aktivnosti. Pokrenimo aktivnosti, recimo, pod
nazivom djeja ulica ili kvart djece (estetsko ureenje pojedinih
prostorija, dijelova dvorita, mezarluka, njegovanje cvijea, briga
o travnjacima i zelenilu, opremanje izlobi, izrada i izloba
albuma iz njihovog ivota i rada u vrijeme rata i sl.). Pruimo
mogunost da nam djeca imaju svoje historijske spomenike,
spomen ploe, kvartove, parkove, ulice o kojima e se brinuti.
Dovoljne su male djeije nagrade i radosti za odravanje njihove
motivacije u ovim i slinim aktivnostima. Ukoliko djeca imaju
prilike da preuzimaju razliite zadatke i obaveze, a uz podrku i
pomo odraslih, djeca nee izbjegavati ove, i sline zadae.
Dijete odraslo u slobodi, okrueno plemenitim ljudskim
odnosima i odnoenjima, okrueno lijepim predmetima i
primjerima ljudskog ponaanja nikako ne mogu posrnuti u svom
odgojnom razvoju. Ukoliko uitelji naue djecu onom to najprije
moraju da znaju, kako bi bre i lake shvatili sve drugo, nee biti

28
nikakvih problema sa njihovim ponaanjem. Ako su djeiji prvi
postupci voeni tako da osjete i sudjeluju u ostvarivanju svega
to je dobro i plemenito onda se neemo brinuti za otklon
neeljenog ponaanja i za odvikavanje djece od runih navika.
Ovako voeno dijete ivjet e istijim, sretnijim i potpunijim
ivotom od djeteta koje je bilo prisiljeno da svoje prve
mladalake snage troi na otporu, koji smo sami pritiskom i
prisilom proizveli.
Organizirajmo im razgovore sa sportaima, novinarima,
umjetnicima, pjesnicima, naunim radnicima. Dajmo im
podsticaja za aktivnosti humanitarnog karaktera (briga o drugu,
susjedu, invalidima, starim i bolesnim osobama.). Pokaimo im
sve to i ivom rijeju i djelom. I TV i radio pripadaju djeci. Samo
uz podrku i pomo odraslih djeca stiu i formiraju adekvatno
drutveno ponaanje, pozitivan odnos prema radu, ovladavaju
korisnim umijeima i navikama, razvijaju odreene obrasce
kulturnog ponaanja, zadovoljavaju potrebu za aktivitetom i
kreacijom, prihvaaju elementarne kulturne norme. U slobodnom
vremenu kreativna mo djece ne bi smjela da slabi, pogotovo da
presahne. Naprotiv, ona mora da jaa i da se u djetetu razvija. Ne
zaboravimo da se vrijeme stie, troi, tedi i rasipa.

Zakljuak
Igra je ivotna potreba djeteta. Ona je poluga razvoja
djeije linosti. U igri dijete vjeba i razvija svoje fizike i psihike
snage i sposobnosti, stie najraznovrsnije spoznaje, iri svoj
emocionalni ivot, razvija i formira svoju volju, bogati rjenik,
izgrauje svoj govor, razvija kreativne snage. Igra djetetu pomae
da lake i bre uspostavlja socijalni kontak i razrjeava razliite
konflikte. Igra istodobno gradi djeiju upornost, strpljivost,
obazrivost i suradnju.
Tamo gdje se individua razvija iz sopstvenih unutarnjih
pobuda, bez spoljanje prisile i nametanja, tamo gdje se bez
spoljanjeg cilja potvruju i manifestiraju, uvruju i razvijaju
duevne, duhovne i djelatne snage individue, tu imamo posla s
pravim poecima pojave igre i igranja.
Spoljanji oslonac igri su igrake. Osim to su sredstvo,
igre igrake ujedno odreuju i njen sadraj i vrlo esto su partner
u toj igri. U strogom smislu rijei, nije svako sredstvo za igranje

29
igraka. Antropoloki i pedagoki gledano istinska igraka ne
nastaje u procesu rada. Ona nastaje u igri i iz igranja. U igranju
komad papira za as postaje posteljina u kojoj spava beba (lutka).
Zato igraka ima magini karakter. Za neku djevojicu list papira
postaje posteljina, lutka beba a sama djevojica mama.
Sadraj igre mijenja se sa uzrastom, i to sa izvjesnom
pravilnou. U razvoju igranja postoji neka zakonitost. to je
dijete mlae, to se krae zadrava na istoj vrsti igre. Na mlaem
uzrastu nalazimo vei broj razliitih igara kojima se dijete bavi.
Starije dijete due se zadrava na istoj igri. Starije dijete se
ograniava na odreene igre. Ono je izbirljivije i trai vie uvjeta
da bi bilo zadovoljno igrom. Dakle, ono ovdje suava svoje
interesovanje. Nije li ovo svojevrsna prirodna regulacija
ovjekovog rasta i razvoja!?
Igra i slobodno vrijeme su tijesno povezani. Odmor,
razonoda i razvoj linosti osnovne su funkcije slobodnog
vremena. Prije svega, u slobodnom vremenu valja omoguiti
prirodan rad za bioloke ritmove djeijeg organizma. To se
postie odmaranjem i kretanjem koji slue obnovi fizike snage
djece, kao i uspostavi njihove duhovne ravnotee. Iz potrebe za
odmorom izvire zadovoljstvo oputanja i rekreiranja. Rekreacija,
pak, budi i umnoava mnoge druge potrebe. Najlake i najbre iz
nje nie potreba za razonodom, zabavom. Svojom spontanou
razonoda omoguava smjenu osjeta, utisaka, izmjenu djeijih
predstava kao i snanu motivaciju za aktivitetom. Uenje u
slobodnom vremenu prua mogunosti za razonodu koja je djeci
najdraa - igru. Igra je najefektnija forma razonode. Ona ima
kompenzatorsku funkciju, jer animira individualna osjetila koja su
bila zapostavljena u kolskom uenju. Trei vid funkcije uenja u
slobodnom vremenu pripada procesu razvoja linosti. On se
realizira ukljuivanjem djece u kulturni i drutveni ivot.
Drutvom organizirano uenje u slobodnom vremenu
omoguava da se napravi mrea prirodnih i uzgrednih oblika
uenja kako se vrijeme ne bi rasipalo nego racionalno i svrhovito
troilo. Ovako organizirano uenje najbre ulazi u trag djeije
individualnosti i, dakako, onemoguuje pojavu tzv. zastraujue
statistike koja se onosi na maloljetnike.19 Mreom uenja

19
Zadnjih dvadeset ili deset godina broj nasilja, tekih zloina, ubistava i
samoubistava, silovanja i poroaja djevojica izmeu deset i etrnaest godina,

30
omoguavamo izravno slobodno sudjelovanje u svakom dijelu
procesa uenja. Uspostavljena mrea uenja omoguava djetetu
da slobodno bira aktivnosti. Izbor i prihvatanje radnih,
obrazovnih i kreativnih aktivnosti u mrei uenja valja povezivati.
kola nije mjesto gdje bi svako dijete moglo uiti na svoj nain. U
njoj se dijete ne moe baviti onim to ga interesira niti moe,
ukoliko se to desi, dovoljno dugo ostati nad tim to ga interesira.
U koli su potpuno otvoreni putevi samo za kolsko uenje, ali ne
i za uzgredno uenje. Uzgredno (prirodno) uenje prua ansu za
inicijative i kreativnost, samopotvrivanje i socijalizaciju. Otuda je
neophodno djeci ponuditi to vie izbora kako bismo ih doveli u
situaciju da samostalno odluuju i prirodno kuaju svoje
mogunosti. A to znai pruiti mogunosti za razvijanje vlastitih
kreativnih sposobnosti. Postoji opa suglasnost o tome da
kreativnost proistie iz nepotinjenog i nedirigiranog, iz strogo
nestrukturiranog vremena koje je osloboeno od grubog spoljnog
nametanja.

Literatura
Bai, J. i dr. (1994), Integralna metoda u radu s predkolskom
djecom i njihovim roditeljima, Zagreb, Alinea
Bastai, Z.(1988), Lutka ima srce i pamet, Zagreb, kolska
knjiga
Buni, K. i dr. (1995) Igrom do sebe, Zagreb, Alinea
Duran, M. (2001), Dijete i igra, Zagreb, Naklada Slap
Filipovi, I. (1994), Kako biti bolji roditelj, Zagreb, Alinea

broj maloljetnika koji upotrebljavaju heroin i kokain itd. uveavan je od 2-13

puta. Ova zabrinjavajua statistika koja se odnosi na maloljetnike primorala je
mnoge da se bave pitanjima kao to su: odgoj za mir i slobodu, odgoj za
toleranciju, obrazovanje osjeaja i smisla za pravednost, pouavanje nenasilju,
vjebanje samoslavaivanja i samokontrole itd. Ideja o pouavanju nenasilju je
vrijedna hvale, kae Delors. Ako se obrazovanjem moe smanjiti nasilje onda
treba rei da je i samo sudjelovalo u tvorbi toga nasilja. Ono to se njime nije
tvorilo, ne moe se njime ni otkloniti. Ali kakvo je to obrazovanje (ita se
kolovanje) koje sudjeluje u tvorbi ovakvih pojava? Zato je dolo do ovoga?
ta se to sve slilo u ljudsku prirodu da danas imamo ono to nismo ni sanjali a
kamoli htjeli? Ovakva pitanja dovela su nas do pojma konfluentno
obrazovanje (lat. confluere - konfluencija: 1. stjecanje, stjecite, sjedinjenje,
spajanje, spoj; 2. utok ue, sliv).

31
Fink, E. (1984), Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Beograd,
Nolit
Katz, L. (1999), Poticanje razvoja djeje socijalne kompetencije,
Zagreb, Educa
Kreso-Paali (1999), Roditelji prvi uitelji rani odgoj, Sarajevo,
Centar za obuku i obrazovne incijative Step by Step
Lorenz, K. (1986), Temelji etologije, Zagreb, Globus
Seitz, M. (1997); Montessori ili Waldorf, Zagreb, Educa
Stol, L. i Fink, D. (2000), Mijenjajmo nae kole, Zagreb, Educa
Suillo, R. (1995), Uite ih da budu sretni, Zagreb, Alinea
Vigotski, S. L. (1996), Sabrana djela, tom IV: Djeja psihologija,
Beograd, Zavod za udbenike i nastavna sredstva
http://www.amazon.com/exec/obidos/tg/stores/detail/-
/baby/B00005BYL0/pictures/14/102-3675139-9416130.
http://www.amazon.com_407468_playground300/exec/obidos/
subst/home/home.html/102-3675139-9416130
http://www.rice.edu/projects/topics/edition11/page11.htm

32
 PLAY AND FREE TIME IN CONFLUENT EDUCATION
Summary
Though Philosophy considers play as one of five essential
phenomena of human existence, play is still treated as an
opposition to learning, particularly scholar learning.
This attitude to play derives from an opinion that
education may be identified with school education that is not or
does not have to be human oriented. The school is an institution
for social oriented education, an institution that develops
professional and/or expert skills of every particular individual.
Education as an immanent human need is poorly represented or
ignored in the school. Every child cannot learn individually in the
school. The child mostly cannot preoccupy itself with its interests
within the school. Even if it happens, the child cannot stay in
school according to its interests and wishes. In the school, only
scholastic learning is planned. This form of education does not
make possible for education to become reluctant experience
while the child investigate and create, use its own initiative and
common sense in order to freely and entirely confirm and
develop its own life forces. Human creativity comes out from
unsubmitted and uncontrolled relations, from strictly non-
structured time free of brutal external intrusion. This work should
point out the need for the development of such an environment
that will stimulate various forms of learning, particularly self-
directed, side learning easily identified during the play and free
time of children. Thats the reason for authors plead for
establishment of learning network (association of organized
learning) that will enable undisturbed development of individual
emotional, spiritual and working activities of every child.

Key words: play, free time, confluent education, curiosity,

learning network, creativity.

33
34
eljko kuljevi

GRKA I POECI RENESANSE

(Ne)skriveni aristotelizam platonizma

Anime belle e di virtute amiche

Terrano il mondo: e poi vedrem lui fars
i Aureo tutto e pieu de l'opre untiche.
F. Petrarca
Abstract
Povijest filozofije renesanse, po Windelbandu, sastoji se,
uglavnom, od postepenog izgraivanja prirodoznanstvenog pogleda na
svijet iz humanistikog obnavljanja grke znanosti.
Dakle, eljno je bilo prihvaeno znanje stare filozofije izneseno
od humanistikog pokreta, meutim, ne u pukom podraavalakom i
prepisivalakom smislu. Istina, postojale su i takve tendencije kojima je
mit o antikom prestavljao neku vrst sistematskog oponaanja. Na taj
nain povratak antikom, po Eugeniu Garenu, postaje stvaranje lanog
antikog. Ovo vraanje ka starom dobu pokazuje se u opem toku
povijesti samo kao instinktivna priprema za vlastiti rad modernog
duha, te, potiui (na)vlastitu stvaralaku aktivnost, postaje svojevrsno
nadmetanje, agonistika, sa klasinim autorima.

Knjige su pune rijei mudraca, primjera antikih o

obiajima, zakonima, religiji. ive, raspravljaju, govore sa nama,
pouavaju nas, upuuju nas, tjee nas, ine nas prisutnim,
stavljajui nam pred oi stvari veoma udaljene od pamenja -
itamo u, sada ve uvenom, pismu koje je kardinal Visarion 31.
maja 1468. uputio dudu Kristoforu Moru da bi Veneziji poklonio
svoju biblioteku koja je sadravala 482 grke i 264 latinske knjige.
Toliko je veliko njihovo dostojanstvo, njihova velianstvenost, i,
najzad, njihova svetost, stoji daljnje u pismu, da bismo, kada ne

35
bi bilo knjiga, svi bili sirovi i ignoranti, bez ikakvog spomena na
prolost, bez ikakvog primjera...
Sem to je poklon ove vrijedne biblioteke predstavljao, u
to vrijeme, uzbudljiv simbol definitivnog prelaska helenskog
znanja i Italiju, on e naznaiti i neke vrlo praktine stvari po
renesansu. Naime, izuavanje grkog jezika i grkog svijeta
smatralo se sutinski vanim i odluujuim u to vrijeme, izbijajui
krunski argument onima koji su to osporavali ili, pak, nekritiki
veliali autochthonus rimskog duha.20 Dakle, zajedno sa
izuavanjem grkog, sticalo se osjeanje za (h)istorijsku dimenziju
grkog svijeta, to je, takoer, sutinski aspekt renesanse, ali,
istovremeno, i pristup velikoj biblioteci na svakom polju ljudskog
znanja, do tog trenutka samo djelomino i nedovoljno poznatoj.
Nema sumnje da su se filozofske i naune tekovine antike, u toku
srednjega vijeka, sporadino otvarale latinskom Zapadu: prvi put,
sve do XII vijeka, preteno preko arabljansko-latinskih prevoda,21
a od XII vijeka nadalje, i preko novih grko - latinskih prevoda.
Nije to bilo nedovoljno samo zbog njenog prolaenja kroz
mnoge ruke,22 posredovanja, jednostranosti (filozofiju je,
primjerice, predstavljao Aristotel, (a) ne Platon ili Plotin, Epikur ili
Sext Empirik), nego i zbog odsustva knjievnih, (h)istorijskih i
fundamentalnih naunih tekstova, od geografskih do
matematikih. Za tadanju Evropu izmeu kraja trecenta i

20
Nije istina, izjavljivali su, da su Bizantinci, dajui zapadnjacima grke klasike,
izazvali renesansu. Model renesansi nije pruila Atena, ve Rim, rei e
Pasquali. tovie, prema ovim (h)istoriarima, ne samo da je mali broj
humanista znao grki, ili ga uopte nije znao, ve nije mali broj ni onih koji su
se protivili uenju jezika, pa ak i prevoenju. Polovinom quartocenta, na dvoru
Sigismunda Malateste, Tommaaso Seneca da Cameriro i Porcelio borili su se
protiv grkog. Seneka, a ne Sofokle; Plaut i Terencije, ne Aristofan; Virgilije. ne
Homer; Livije, ne Herodot i Tukudid: Ciceron vie nego Platon, bili su vodii
renesanse po njima, ne samo italijanske, ve i evropske.
21
Evropski srednji vijek posjedovao je minimum tekstova iz grke filozofije.
Boetiev latinski prevod spisa o kategorijama s Porfirijevim Uvodom (osnova za
spor oko univerzalija) te 0 tumaenju (De interpretatiom), zatim Pseudo-Dionizija
u prijevodu Eriugene. Timeja u prijevodu Cicerona (Halcidija?), Pseudotheologia
Aristotelica i pseudo-Proklov Liber de causis. To bi bilo uglavnom sve do sredine
XII vijeka. M. Cipra Put grke filozofije od Edese (484) do Toleda (1150), GPF 4 (4),
46-47 (1986).
22
to je, napokon, to autentino, pita se Cipra, to mi posjedujemo od grke
filozofije nakon svih njenih peripetija preko bizantskih, sirijskih, perzijskih,
arapskih i latinskih prijevoda i prepisa? Ibid, 48.

36
cinquecenta te knjige su predstavljale udesnu zbirku onog
najboljeg to je postojalo na terenu prirodnih i matematikih
nauka. U veoma kratkom vremenskom periodu, skromne
prirunike, sirove kompendijume, elementarne rasprave, te
dragocjene, ali ipak, oteene fragmente, zamijenili su i postali
svima dostupni u kolama i akademijama Euklid i Arhimed,
Apolonije iz Pergama i Papos, Strabon i Ptolomej. U tom su
trenutku, doista, uli u opticaj knjige i tekstovi od kojih su poli
utemeljivai modernog svijeta: Kopernik zapoinje pozivajui se
na Aristarha; Galilej izjavljuje da polazi od Arhimeda i naziva ga
uiteljem; Newton, na poetku predgovora za djelo Philosophie
naturalis principia mathematica izlazi sa uvenim, koliko i
lapidarnim, tvrenjem: antiki uenjaci, kako kae Papos, vodili
su u istraivanju prirode najvie rauna o mehanici; moderni,
poto su naputene sutinske forme i okultna svojstva, nastojali
su da fenomene svedu na matematike zakone.23
Povijest filozofije renesanse, po Windelbandu, sastoji se,
uglavnom, od postepenog izgraivanja prirodoznanstvenog
pogleda na svijet iz humanistikog obnavljanja grke znanosti. Taj
preporod isto teoretskog duha i jeste pravi smisao znanstvene
renesanse i njena kongenijalnost sa grkim miljenjem:
Podreenost pod svrhom praktinog, etikog i
religioznog ivota, koja je prevladavala u cjelokupnoj filozofiji
helenistiko-rimskog vremena i srednjeg vijeka, sve je vie i vie
prestajala, te se poetkom novog vremena pojavila spoznaja
zbilje kao samosvrha znanstvenog istraivanja. Upravo kao i u
poecima grkog miljenja, ovaj se teoretski poriv upravio bitno
na prirodnu znanost.24 Dakle, eljno je bilo prihvaeno znanje
stare filozofije izneseno od humanistikog pokreta, meutim, ne
u pukom podraavalakom i prepisivalakom smislu. Istina,
postojale su i takve tendencije kojima je mit o antikom
prestavljao neku vrst sistematskog oponaanja. Na taj nain
povratak antikom, po Eugeniu Garenu, postaje stvaranje lanog
antikog. Ovo vraanje ka starom dobu pokazuje se u opem
toku povijesti samo kao instinktivna priprema za vlastiti rad

23
E. Garen: Kultura renesanse, Nolit, Beograd, 1982., 43-44.
24
W. Windelband, H. Heimsoeth: Povijest filozofije, Naprijed, Zagreb, 1973.,
400.

37
modernog duha,25 te, potiui (na)vlastitu stvaralaku aktivnost,
postaje svojevrsno nadmetanje, agonistika, sa klasinim autorima.
Tendencija da se privileguju Studia humanitatis, knjievnost
(lettere), jeste ono to pojaava vrijednost prirode i stvari, nauke i
tehnike.26
Facat da se u opreci spram skolastikog tradicionalizma
formirala kultura renesanse27 ve predstavlja opte mjesto u
literaturi, bez obzira da li se to dogaalo u formi platonizma ili
aristotelizma. Tako Burchkhardt u svojoj Kulturi Renesanse u Italiji
izriito kae da je taj rimsko-grki stari svijet postao oslonac i
vrelo kulture, kao cilj i ideja ivota, a djelomino i kao svjesna
nova suprotnost (102). I tako se duh Renesanse poinje oitavati
kao duh antiteze, ne samo dva nego vie autoriteta, jer se antika
nije vie doivljavala kao jedinstvo pogleda, nego u njemu
prevladava as platonizam, as aristotelizam, a onda i ostali
smjerovi stare grke filozofije sve do Lukrecijeva materijalizma.28
Ako je platonizam i bio opoziciona nauka protiv slubenog
aristotelizma, oni, ipak, predstavljaju samo razliita stajalita, no
s istim ciljem. Meutim, Eckhard Kessler u tekstu Oblici
transformacije aristotelizma u renesansi ide i korak dalje. Za njega
aristotelizam, uz humanizam i platonizam, nije samo jedno od
triju najvanijih filozofskih struja renesanse, nego se filozofija
renesanse moe generalno sagledati u kontekstu neprekidnosti
aristotelovske tradicije... Sama injenica da je izmeu 1500. i
1650. godine napisano vie komentara o Aristotelu nego u
prethodnih hiljadu godina, da u XV vijeku Aristotel s 552
tiskopisa prednjai pred svim klasinim autorima i daje u XVI

25
Ibidem
26
E. Garen, cit. izd., 49.
27
Izraz kultura renesanse uao je u upotrebu zahvaljujui Jacobu Burchkardtu u
djelu Die Kultur der Renaissance in Italien, objavljenom 1860. Rije je, ipak, o
izrazu koji moe da prouzrokujc nedoumice i da izazove nesporazume. Termin
rinascimento (Rinascita, u italijanskim tekstovima XVI vijeka; Renaissance u
Francuskoj), iako je odavno bio u opticaju da bi oznaio jedan trenutak
italijanske kulturne (h)istorije, afirmisao se tek polovinom XIX vijeka. Deveti
tom Histoire de France Julesa Micheleta, iji je naslov, upravo, bio La Renaissance
iz 1855., ili kao monografija Georgea Voigta iz 1859, Die Wiederbelebung des
klassischen Alfertums uinila su taj termin posveenim, definitivno njime
zamjenjujui naziv Risorgimento koji su esto upotrebljavali stariji italijanski
istraivai.
28
V. Filipovi Filozofija renesanse, Matica Hrvatska, Zagreb, 1983., 33.

38
vijeku objavljeno deset puta vie aristotelovskih nego
platonovskih djela, pokazuje da aristotelovska tradicija u
renesansi nikako nije zapala u jalovost, nego da je doivjela iv i
plodan vrhunac, i da se srednjovjekovna transformacija Aristotela,
koja nalazi izraz u komentaru i kvestiji, nije na prijelazu u
renesansu ukrutila u neko vrsto razumijevanje Aristotela, nego
naprotiv ubrzala dala mjesto mnotvu aristotelizama.29
Bez obzira na naelnu odjelitost aristotelizma i platonizma
u renesansi, nije bilo neobino da se neki autori, kao na svoje
izvore, pozivaju i na Aristotela i na Platona resp. Plotina. Tako to,
primjerice, ini Girolamo Cardano,30 ali i Pico della Mirandola
(1463-1494) koji ne ostaje samo na tome. Naime, elei (iz)nai
jedinstvo ljudskog miljenja on posee za djelima Arapa, idova,
antike i skolastike filozofije, htijui pokazati razvoj i dijalektiku
ljudske misli kod svih naroda i na svim znanstvenim podrujima.
Njegovo djelo strukturirano u 900 teza nosi naslov Conclusiones
philosophicae i, ne bez razloga, zapoinje sa De dignitate hominis. S
onu stranu tzv. Radikalnog aristotelizma (doslovno dranje
Averroesa i drugih komentatora), zatim pokuaja integrisanja
aristotelovske filozofije prirode u novoplatonski kosmos kao to
su to inili Nicoletto Vernia i njegov uenik Agostini Nifo, Kessler
u svom tekstu pokuava neto drugaije i intrigantnije. Nee, kao
veina drugih, renesansnom platonizmu po svaku cijenu
suprotstaviti aristotelizam, nego e pokazati i niz usporednosti i
zajednikih osobina koje ta dva pokreta znatno pribliuju jedan
drugomu.31 Ne udi to je za to izabrao najznaajnijeg i
najgorljivijeg predstavnika platonskog pokreta u Renesansi
Marsiliusa Ficinusa (1433-1499), predsjednika platonske
akademije u Firenzi, prevodioca Platona i Plotina. Upravo je
njegovo glavno djelo Platonovska teologija o besmrtnosti dua
posveena sredinjem problemu savremenog aristotelizma. Dugo
ga je muio problem razlike izmeu Platonova i Aristotelova

29
E. Kessler Oblici transformacije aristotelizma u renesansi, GPF 5 (5) 7-8 (1987):,
poziva se, takoer, i na Charles B. Schmitt Andreas Camutius on the concord
ofPlato and Aristotle with Scripture - u: Neoplatonism and Cristian Thought (ed. D.J.
O' Meara), Albany, 1982, 178-184; 282-286.
30
G. Cardano De vita propria XVIII - u: Opera omnia, Lyon, 1662 (reprint: New
York/London, 1967), sv. 1; preuzeto iz E. Kessler Transormacija aristotelizma...,
14).
31
E. Kessler, cit. izd., 12.

39
nauka o dui, dok napokon nije od Temistija i Priscijana Lida
nauio da su te razlike verbalne, a ne stvarne. Govorio je da pravi
Aristotel nije ni Averroesov ni Aleksandra iz Afrodizijade, nego
samo onaj koji se slae s Platonom i platonovskom tradicijom.32
Njegovim integrisanjem kao physicusa u staru teologiju (priscae
theologiae), a sve na tragu Platona, Ficino se ne smatra
protuaristotelovcem, nego braniteljem pravog Aristotela.33 Iz
takvog dranja osnivaa renesansnog platonizma, Kassler vidi dva
puta za reinterpretaciju Aristotela. Prvi, koji se oslanja na istu
verbalnost razlika izmeu platonskoga i aristotelovskog nauka
kojim polazi Giovanni Pico della Mirandola sa svojim sinkretikim
programom.34
Drugi put transformacije aristotelizma u renesansnom
platonizmu polazi od Ficinove definicije Aristotela kao physicusa,
filozofa prirode, koja dodue i dalje prihvaa Aristotela kao
autoritet filozofiranja na osnovi sjetilnog opaanja, ali mu odrie
kompetenciju u metafizikim pitanjima. Traei da se Aristotelov
fizikalni kosmos potini metafizikom kosmosu novoplatonizma
(nunost njegovog legitimiranja pred njim), platonovci dolaze u
blizak dodir sa kranskom filozofljom druge skolastike.35
I humanisti, kada je u pitanju Aristotel, slijede u osnovi
jednu ficinovsku liniju razumijevanja i interpretiranja. Premda su
vie panje posveivali filolokim nego filozofskim pitanjima, u
principu trae da se Aristotel ne shvaa kao spekulativan, nego
kao empirijski filozof. Oni time anticipiraju ovaj pojam o
Aristotelu empiriku, koji je podlogom kranske filozofije i
novoplatonizma u XVI vijeku, a Aristotela shvaaju kao physicusa.
Taj pojam ostao je u naelnom sueljavanju platonovske i
aristotelovske tradicije, do danas, Aristotelovim zatitnim
znakom.36

32
M. Ficino Opera omnia, 2 sv., Basel, 1576 (reprint: Torino, 1956/60), 1537.
33
Ibidem
34
Ficino vie puta hvali Pica, kae Kessler, kao jedinog kompetentnog tumaa
Aristotela u njegovo doba. Taj put, s mnotvoin poetaka ostvarivanja Picova
programa, naposljetku dovodi do koncepta philosophiae perennis u Agostina
Steuca i taj e koncept ivjeti sve do Leibniza i nakon Leibniza.
35
Ibid, 13: Crisostomo Javelli, koji ju je formulirao za kransku stranu, vrlo je
svjestan te blizine, pa se stoga nastoji ograditi od novoplatonizma
prigovarajui Platonu da se kao filozof provaljuje u domenu teologije.
36
Ibid, 16-17.

40
 Premda se ne moe porediti sa interesom koje je novo
doba, odnosno Renesansa iskazivala prema Aristotelu i Platonu,37
istraivalaki postaju zanimljivi i drugi veliki umovi antike.
Razvitak prirodnih nauka traio je filozofsku orijentaciju meu
grkim atomistima i materijalistima, dok se novi drutveni
poredak okretao filozofima ljudske prakse, poglavito stoicima i
epikurejcima. Meu zastupnike stoicizma, uglavnom u XVI i na
poetku XVII vijeka, spomenimo Justusa Lipsiusa (1547-1606),
Thomasa Gatakera (1574-1654) i druge, dok se meu
najmarkantnije epikurejce ima smatrati Laurentius Valla (1407-
1457). Najznaajnija mu je rasprava De voluptate, u kojoj brani
epikurejsku etiku i njihov materijalizam. Smatrajui kao i Epikur,
da je tenja za zadovoljstvom prirodna ljudska tenja, i da se u
njoj ostvaruje smisao ivota, on govori o ugodi, i to individualnoj
ugodi kao najviem dobru.
Kada je 1535. godine u Rimu umro posljednji od velikih
grkih uitelja Janos Laskaris, poznavanje grkog se rairilo po
itavoj Evropi; i zajedno sa jezikom, ranije skoro potpuno
nepoznatim, ponovo je, u originalima, osvojen kompletan corpus
jedne od najveih literatura koje su ikad postojale. Iz italijanskih
centara, Firenze i Venezije, Rima i Milana, helenska mudrost se
razvila posvuda.38
elje i nade Visarionove postale su stvarnost. Poraz i pad
Bizanta 1453. godine znaili su, na jedan paradoksalan nain,
jedinstveno buenje i snano ponovno oivljavanje helenske
mudrosti. Grka je postajala uiteljica moderne Evrope.

Literatura
Cardano, G.: De vita propria XVIII - u: Opera omnia, Lyon, 1662
(reprint: New York/London, 1967), sv. 1
Cipra, M.: Put grke filozofije od Edese (484) do Toleda (1150),
GPF 4 (4), 46-47 (1986)
Fabricii, A.: Notitia literaria de Platone, ex Biblioth. Graeca
Hamburgi 1712, 4, edita Lib. III, cap. I p. 1-41.

37
Usp. A. Fabricii: Notitia literaria de Platone, ex Biblioth. Graeca Hamburgi
1712, 4, edita Lib. III, cap. I p. 1-41.
38
Usp. B. Petronijevi: Filozofija i nauka renesanse, 28-29 (u Istorija novije
filozofije, Izd. Knji. Napredak, Beograd, 1922).

41
 Ficino, M.: Opera omnia, 2 sv., Basel, 1576 (reprint: Torino,
1956/60), 1537.
Filipovi, V.: Filozofija renesanse, Matica Hrvatska, Zagreb,
1983., 33.
Garen, E.: Kultura renesanse, Nolit, Beograd, 1982., 43-44.
Kessler, E.: Oblici transformacije aristotelizma u renesansi, GPF 5
(5) 7-8 (1987)
Petronijevi, B.: Filozofija i nauka renesanse, 28-29 (u Istorija
novije filozofije, Izd. Knji. Napredak, Beograd, 1922).
Schmitt, Charles B.: Andreas Camutius on the concord of Plato and
Aristotle with Scripture - u: Neoplatonism and Cristian Thought
(ed. D. J. O' Meara), Albany, 1982.
Windelband, W. Heimsoeth, H.: Povijest filozofije, Naprijed,
Zagreb, 1973.

GREECE AND BEGGININGS OF THE RENAISSANCE

(Un)hidden Aristotelism of Platonism
Summary
According to Windelband, the history of Renaissance
philosophy consists out of, mostly, gradual building up of
scientific vision of the world through humanistic recovery of
Greek science.
In other words, the knowledge of Ancient Philosophy
taken from Humanistic Movement was very welcomed but not
through simple imitations or transcriptions. It is truth that
existed certain tendencies to represent Myth about Antiquity
through systematic imitations. Following such tendencies,
according to Eugenio Garen, would represent creation of false
Antiquity. This return to Ancient times finally becomes in general
stream of history only instinctive preparation for original activity
of modern spirit and, stimulating original creative activity,
becomes certain competition, agonistic with classical authors.

42
Devad Zei

FILOZOFIJA MATEMATIKE I PRIRODNIH ZNANOSTI U

NASTAVI TEHNIKIH I PRIRODNO - MATEMATIKIH
FAKULTETA

Abstract
Metafiziku, fiziku i matematiku Aristotel je, u odnosu na
trodjelnu podjelu znanosti, svrstao u teoretske znanosti. Fizici i
matematici ne pripada ono vjeno, nepokretno i samostalno pa time
one ne mogu preuzeti ulogu prve filozofije. Znanost ne moe izai iz
sebe same da bi mogla pronai svoje uporite. Zbog toga znanost treba
filozofiju. Dakle, moe se govoriti o filozofiji matematike i filozofiji
prirodnih znanosti. Tehniki i prirodno-matematiki fakulteti na
razliite naine izuavaju matematiku i prirodne znanosti i to u okviru
samih tih znanosti. Miljenje o tim znanostima zahtijeva odmak iz njih
i kritiko promiljanje znanosti, odnosno kritiko promiljanje
zasnovanosti znanosti. Time se pravi distinkcija izmeu znanstvenog i
filozofskog miljenja. Ta dva miljenja su komplementarna i zajedno
omoguavaju cjelovito razumijevanje znanosti. Potpuno razumijevanje
matematike i prirodnih znanosti trai i filozofsko promiljanje o tim
znanostima. Zato je neophodno na institucijama gdje se izuavaju ove
znanosti uvesti predmet Filozofija matematike i prirodnih znanost,i a
to bi omoguilo cjelovitu naobrazbu onih koji izuavaju te znanosti, a
to ih odreuje za stvaralako znanstveno djelovanje.

1. Uvod
Moderne prirodne znanosti su se oblikovale kao bitno
kvantitativno i eksperimentalno nastrojene znanosti, iji je stav
potpuno novi naspram prirode i naspram ovjeka, a koji je
potpuno razliit od stava antike ili srednjeg vijeka. Filozofija
znanosti, shvaena u njenom disciplinarnom smislu, ve due

43
vrijeme zaokuplja u svim aspektima podruja suvremene
filozofije. Proimanje filozofije i znanosti u disciplinama, kao to
su filozofija matematike i logika, filozofija fizike i biologije, i sl.,
je prisutno u razliitim vidovima promiljanja i diskusijama, a to
je aktuelizirano posebno zadnjih decenija. Znanost ne moe pitati
o temeljima znanosti iz aspekta same znanosti. Propitivanje
samih temelja znanosti moe biti pitano od strane filozofije
znanosti. Na tehnikim i prirodno-matematikim fakultetima se
izuavaju egzaktne i prirodne znanosti i to iz aspekta samih
znanosti. Filozofsko promiljanje znanosti je komplementarno
promiljanju znanosti iz aspekta same znanosti a koji zajedno
omoguavaju cjelovito znanje. Time je inicirana potreba uvoenja
predmeta Filozofija matematike i prirodnih znanosti na tehnike i
prirodno-matematike fakulteta.

2. Matematika i izvjesnost
Po Aristotelu spoznaja onog vjenog, nepokretnog i
samostalnog ne pripada ni fizici ni matematici. Prema tome,
filozofije matematika i fizika ne mogu preuzeti ulogu prve
filozofije kao spoznaje prvih uzroka i prapoela. Fizika to ne
moe biti zbog toga jer se bavi pokretnim i nesamostalnim
biima koji su spojeni s tvari. S obzirom da su brojevi u
krajnjem sluaju utemeljeni u prirodnome, matematika moe jo
manje nego fizika preuzeti ulogu prve filozofije. Matematika
promatra na biima neto to je nepokretno, ali kao predmet
matematike nije samostalno. Zbog toga se samo ini da brojevi
postoje samostalno bez tvari, odnosno bez brojanja i njihove
fundiranosti u prirodi. Metafiziku, fiziku i matematiku Aristotel je,
u odnosu na trodjelnu podjelu znanosti, svrstao u teoretske
znanosti. Odatle je veza izmeu filozofije i matematike s jedne
strane, i filozofije i fizike sa druge strane. Put matematike ka
filozofiji, odnosno problematiziranje osnova matematike to
predstavlja filozofiju matematike, moe se prikazati kroz
odgovore na nekoliko osnovnih pitanja.
Prvo, kakvi su sudovi matematiki sudovi, a zatim pitanje
o deduciranim sustavima u matematici? Vano pitanje u
matematici je da li je matematiko znanje apriorno ili
aposteriorno, odnosno da li je to znanje zasnovano na iskustvu
ili je dostino prije iskustva. Znanosti kao to je fizika, koje se

44
prevashodno bave empirijskim znanjem, moraju poivati na
promatranju kako bi ustvrdili svoj zakljuak. Znanost, kao to je
logika, nasuprot tome, bavi se samo apriornim znanjem. Naime,
logika trai apriorno znanje o pravilima koja odreuju ispravnost
argumentacije. Postavlja se pitanje da li je matematika u ovom
smislu slina fizici ili je slina logici? Time se namee i drugo
pitanje, a koje glasi: Kako se stjee apriorno znanje?.
Matematiko znanje je apriorno i to je deduktivno rasuivanje u
kojem moemo a priori znati da zakljuak mora biti istinit ako
nije uinjena nikakva logika grjeka i ako su premise istinite.
Razliku izmeu analitikog i sintetikog znanja uveo je Imanuel
Kant. Po Kantu jedan sud je analitiki ako i samo ako nita osim
razmiljanja o pojmovima u sudu i o nainu na koji su oni
povezani nije potrebno da bi neko mogao znati da je taj sud
istinit. Jedan sud je sintetiki, ako i samo ako isto razmiljanje o
pojmovima u sudu i nainu njihove povezanosti nije dovoljno da
omogui znanje o istinitosti suda; da bi se to znalo, potrebno je
pozvati se na neto drugo. Po Kantu ako postoji neko znanje koje
je i a priori, dakle nije opravdano ulnim iskustvom, i sintetiko,
dakle nije opravdano samo unutarnjim vezama izmeu pojmova,
onda je to sintetiko apriorno znanje. Kant je mislio da
matematika prua najjasnije primjere takvog sintetikog
apriornog znanja.
Matematika, u podruju apstraktnog, kao svog predmeta,
utemeljena je kao znanost. To se posebno odnosi na broj, kao
predmet njenog matematikog izuavanja. Konstituirala se kao
znanost o istim formama/idejama i utemeljila se kao izvjesna
spoznaja. S obzirom na svoju specifinost ostala je kao
paradigmatski primjer izvjesne spoznaje. Jo od vremena Euklida,
u njegovim Elementima, geometrija se prikazivala u obliku
aksiomatiziranog/deduciranog sustava. Meutim, matematika
brojeva nije tradicionalno bila organizirana u aksiomatiziranom
obliku. Aritmetika, kolska algebra i predmeti oblika
diferencijalnog i integralnog rauna (Analiza) obino su se
prikazivali kao mnotvo pravila za raunanje, a ne u obliku
aksiomatiziranih sustava zakona. S obzirom na te injenice, desilo
se da dok se geometrija kroz srednjovjekovlje i rana moderna
vremena prenosila u aksiomatiziranom obliku koji joj je dao
Euklid, matematika broja je prolazila kao skup relativno
nepovezanih zakona i pravila raunanja. Meutim, odlika

45
matematike 20. stoljea bila je mnogo ee koritenje
aksiomatskog pristupa u matematikim prouavanjima, izvan
geometrije.
Primjer ini Hilbertova zamisao cjelokupne formalizacije
matematike i Gdelov dokaz o neostvarivosti takve ideje.
Von Neumann je Kurta Gdela (1906.-1978.) smatrao
"najveim logiarem od pojave Aristotela"1. Na poetku njegovog
rada najvei utjecaj je ostvarila Hilbert-Ackermannova
monografija Grundzge der theoretischen logik iz 1928. godine. U
ovoj monografiji je postavljeno kao otvoreno pitanje da li je
odreeni sistem aksioma predikatne logike prvog reda potpun.
To znai da li taj sistem omoguava izvoenje svih logikih
istinitih tvrdnji. Gdel je svoju istraivaku karijeru zapoeo
rjeavanjem tog otvorenog problema i taj rad je bio Gdelova
doktorska teza. Razdoblje od 1929. do 1939. godine je vrijeme
intenzivnog rada u matematikoj logici, a koji rezultira njegovim
glavnim doprinosom. Poeo je (finitnim sredstvima) raditi na
provoenju Hilbertovog programa koji se odnosio na utvrivanje
konzistentnosti aksiomatskih sistema matematike. Hilbertov
program se sastojao u konstruiranju istog logikog formalizma
unutar kojeg bi se mogla iskazati cjelokupna graa matematike sa
jasnim kriterijem valjanosti dokaza. Zatim bi trebalo definirati
formalne teorije matematike i dokazati njihovu konzitentnost,
utemeljenost i potpunost a to bi znailo formalizaciju cjelokupne
matematike. Poznato je, da je teorija konzistentna ako unutar
teorije nije mogue dokazati iskaz i negaciju tog iskaza. Formalna
teorija je potpuna ukoliko je svaki iskaz, koji je istinit pod
svakom interpretacijom, mogue dokazati unutar teorije. Ili
jednostavnije reeno, teorija je potpuna ukoliko je mogue
dokazati sve teoreme te teorije. Gdel je pokazao da je svaki
formalni sistem S u kojem je mogue razviti odreeni elementarni
dio aritmetike i koji zadovoljava minimalne zahtjeve
konzistentnosti, nuno nepotpun. Ovo znai da se u tom
formalnom sistemu moe konstruirati tvrdnja G, takva da ni G ni
njezina negacija G nisu dokazive u S. Drugim rijeima, Gdel je
pokazao da svaki, koliko god obuhvatni, konzistentni sistem
sadri istinitu tvrdnju koju sam ne moe dokazati. Ovaj rezultat

1
Z. iki, Kako je stvarana novovjekovna matematika, kolska knjiga, Zagreb,
1989, 163.

46
se obino naziva prvim Gdelovim teoremom o nepotpunosti. On
je izvorno izumio preslikavanje koje aritmetizira formalne teorije,
i ta tehnika je nazvana gedelizacija. Svakom simbolu, iskazu i nizu
iskaza formalne teorije pridruen je jedinstven prirodan broj.
Gdel e pokazati da sve ono to je mogue iskazati u
Elementarnoj teoriji brojeva (formalna teorija brojeva), moe se
preslikati na skup pozitivnih cijelih brojeva..
Razliiti simboli imaju razliite Gdelove brojeve i svaki
Gdelov broj za simbol je neparan broj.
Zbog jedinstvenosti prim faktorizacije prirodnih brojeva
razliiti iskazi imaju razliite Gdelove brojeve. Isto tako, iskazi i
simboli imaju razliite Gdelove brojeve jer su jedni parni a drugi
neparni. Treba naglasiti da i simbol shvaen kao iskaz ima razliit
Gdelov broj od samog broja simbola.
Na osnovu prim faktorizacije slijedi da i razliiti nizovi
imaju razliite Gdelove brojeve i da se Gdelovi brojevi niza
iskaza razlikuju od Gdelovih brojeva simbola i iskaza. Kako
dokazi u formalnim teorijama su konani nizovi iskaza, to i svaki
dokaz ima jedinstven Gdelov broj. Na ovaj nain Gdel je
simbolima, iskazima, nizu iskaza i posljednjem iskazu u nizu koji
je teorema dodijelio tano jedan broj koji ima odreena
numerika svojstva i svi brojevi su meusobno razliiti a zovu se
Gdelovi brojevi odgovarajueg entiteta. Na kraju je definirano
numeriko svojstvo koje jedan broj mora imati da bi se zvao
Gdelov broj formule koja nije teorema. Na taj nain je izvreno
injektivno preslikavanje odreenih entiteta na skup N. Drugim
rijeima, izvrena je aritmetizacija Elementarnog skupa brojeva
(formalna teorija brojeva). Ove definicije su konstruirane tako da
tvrenja o Gdelovim brojevima budu istinita samo u sluaju da
su istinita metamatematika tvrenja, koja su s njima povezana.
Dakle, tvrenja o Gdelovim brojevima su sa svoje strane u
korelaciji sa formulama sistema. Sada se moe promatrati formula
koja je u korelaciji sa tvrenjem da odreeni prirodni broj ima
ona numerika svojstva koja ga ine Gdelovim brojem jedne
formule koja nije teorem. Pretpostavi se da je numeral u toj
formuli onaj isti numeral koji odgovara Gdelovom broju same
formule. Gdel je pokazao kako se moe konstruirati takva
formula. Ova posebna gedelovska formula izraava istinit iskaz o
prirodnim brojevima samo u sluaju da je istinito
metamatematiko tvrenje sa kojim je u korelaciji. To tvrenje je

47
tvrenje da sama ta formula nije teorema. Na taj nain se dobija
jedna formula koja nije teorem ako izraava neku istinu o
prirodnim brojevima. Dakle tvrdnja G je konstruirana tako da je
istinita i da izraava svoju vlastitu nedokazivost. Na taj nain,
Gdel je pokazao da je svaki formalni sistem S u kojem je mogue
razviti odreeni elementarni dio aritmetike i koji zadovoljava
minimalne zahtjeve konzistentnosti nuno nepotpun. Ovo znai
da u tom sistemu moemo konstruirati tvrdnju G takvu da ni G ni
njezina negacija G nisu dokazive u S. Time je Gdel svojim
prvim teoremom dokazao da je matematiku teoriju nemogue
potpuno formalizirati ako ona obuhvaa elementarnu
matematiku. Svaka formalizacija takve matematike teorije sadri
formalni iskaz koji u tom formalno-logikom sistemu nije ni
dokaziv ni oboriv, iako formalizira istinitu matematiku tvrdnju.
Iz prvog teorema slijedi drugi, kojim je dokazano da
konzistentnost takve formalizacije nije dokaziva u tom formalno-
-logikom sistemu. Prema tome, Hilbertovim programom se ne
moe opravdati cjelokupna matematika, jer se ona prema
Gdelovu teoremu ne moe itava formalizirati a to je trebao biti
prvi korak Hilbertovog programa. Teoremi o nepotpunosti su
objavljeni 1931. godine i uinili su Gdela, koji je tada imao 25
godina, vodeim misliocem u tom podruju. Prema tome, sistem
moe biti konzistentan uz uvjet da je nepotpun i moe biti
potpun uz uvjet da je nekonzistentan. Ovo znai da nijedna
konzistentna aksiomatizacija teorije prirodnih brojeva nikada ne
moe da obuhvati kao teoreme sve istine o prirodnim brojevima.
Na taj nain, ovaj rezultat je opovrgao ideju da se matematika
istina moe izjednaiti sa izvodljivou iz aksioma.

2. Matematika i filozofija matematike

Razumijevanje Gdelovih teorema e inicirati razliita
promiljanja o osnovama matematike, a koja e se nai u sferi
filozofije matematike. Naime, Gdelovi teoremi omoguavaju,
izmeu ostaloga, razumijevanje Hilbertovog programa i veinu
suvremenih filozofskih promiljanja osnova matematike.
Matematiko miljenje polazi od preutnih pretpostavki. Misliti u
skladu s tim pretpostavkama i u njihovom okviru znai misliti
matematiki, misliti u okviru u kojem se zbiva sama matematika.
U tom smislu matematika je izvjesna znanost. Moe se misliti i o

48
matematici, a to znai istupiti iz okvira matematikog miljenja i
kritiki ga istraiti. Tada matematika trai put ka filozofiji. Prema
tome filozofija matematike jest filozofsko problematiziranje
matematike. Filozofija matematike kritikom analizom stava da
su matematike istine apsolutne i vjene moe potvrditi ili
opovrgnuti status matematike kao izvjesne spoznaje. Misliti
matematiki i moi istupiti iz tog okvira i misliti o matematici
znai misliti cjelovito o matematici, filozofirati o matematici.
Filozofija matematike dovodi u pitanje sigurnost
apstraktne matematike. Odgovori se pokuavaju dati kroz tri
osnovna filozofska pravca u matematici: nominalizam,
konceptualizam i realizam. Sva tri shvatanja postavljaju pitanje
doslovne interpretacije brojeva u kojoj e njene aksiome biti
istitinite. Nominalisti smatraju da brojevi nisu apstraktni entiteti i
da, ako postoji neki nain da se interpretira teorija brojeva tako
da bude istinita, onda se to mora uiniti pozivanjem na konkretne
objekte. Konceptualisti smatraju da postoje brojevi i da su to
apstraktni entiteti, ali da su to tvorevine duha. Realisti smatraju
da brojevi kao apstraktni entiteti postoje u doslovnom smislu te
rijei, nezavisno od naeg miljenja.
Na tehnikim i prirodno-matematikim fakultetima
matematika se izuava promiljanjem unutar same matematike,
bez izlaenja iz okvira matematikog miljenja. Za cjelovito
znanje je neophodno i drugaije promiljanje, promiljanje o
matematici i tu matematika nalazi put ka filozofiji. Taj nain
promiljanja je omoguen onima koji poznaju dovoljno
matematiku i istovremeno poznaju dovoljno filozofiju, a mogu
izai iz okvira matematikog miljenja.

3. Znanje i prirodne znanosti

Fizika se bavi empirijskim znanjem i njen put ka filozofiji
moe se pokazati u njenom povijesnom razvoju kroz osnovne
postavke i principe. Kroz povijesni razvoj fizike, promjenama
njenih osnova i principa, dolazi se do graninih situacija, koje
sama fizika ne moe rijeiti. Tada fizika trai vezu sa filozofijom.
Fizika starog vijeka razumije prirodu kao physis,
samoniklo nicanje i rast, pokretljivost u najirem smislu. Kretanje
je nain obraanja mogueg bia u zbiljsko, pa prema tome
ponajprije nastajanje i nestajanje, pretvorba, poveanje i

49
smanjivanje, a tek na kraju promjena mjesta. Taj je model
potpuno orijentiran spram fenomena organskog ivota, dok
anorgansko je marginalno.
Novovjekovna fizika taj odnos obre. Model prirode se
nabacuje kao mehaniko kretanje mrtve tvari u praznom prostoru
i kao zatvoren sistem sila materije, to se mogu unaprijed
proraunati i matematiki opisati. Strogost tog tipa znanosti
postalo je idealom spoznaje u nadi da e se principima klasine
fizike moi razjasniti sva podruja zbiljnosti, ivota i duha. Svijest
o sveopoj povezanosti prirodnih pojava i jedinstvu materijalnog
svijeta sama stavlja u pitanje analitiko-kauzalnu metodologiju,
koja se svodi na izolaciju posmatranog predmeta radi njegovog
spoznavanja.
Sve vie naunika, koji se bave i teorijom, poinje uviati
da podaci dobijeni takvom metodikom imaju sasvim ogranienu
spoznajnu vrijednost, a to uvianje postepeno izrasta u
skepticizam prema svakoj informaciji koja pretenduje ka
apsolutnom vaenju. Karakter nauke XIX stoljea upravo se
sastojao u uvjerenju da realne pojave imaju konanu koliinu
direktnih uzronika, te da se mogu do kraja razjasniti
upoznavanjem svakog od njih. Filozofija je prva ukazala na
neodrivost takvog shvatanja stvari.
Meutim u subatomarnim istraivanjima nije mogue iz
samog dogaanja iskljuiti promatraa pa W. Heisenberg
zakljuuje da klasina fizika ima svoju granicu ba na onom
mjestu gdje se vie ne moe zanemariti utjecaj opaanja na
dogaaje.2 Time, model prirode dananje fizike vie nije
objektivno zbivanje prirode po sebi nezavisno od motrenja,
budui da metoda eksperimentiranja ukljuuje u tok zbivanja i
motritelja, bez obzira je li to ovjek ili sloeni aparat kojim se on
slui da bi iskusio mikroskopsku materiju, nedostupnu naim
osjetilima.
Tu lei granica primjene pojmova klasine fizike koji su
primjerni samo zbivanju u makrosvijetu omeenog
mogunostima nae osjetilne tjelesnosti.
Promjene prirodnoznanstvenih temelja na koje nas je
prisilila priroda u atomarnim pojavama ostavila je, dodue,

2
W.Heisenberg, Slika svijeta suvremene fizike, , Zagreb 1959., str.40.

50
klasinu fiziku nedirnutom; ali ona je pokazala da
prirodnoznanstveni sistem - kao npr. klasina mehanika ili drugi
dijelovi klasine fizike - moraju uvijek biti u sebi nezakljueni da
bi bili ispravni.3
Time, moderna fizika naputa osjetilno iskustvo i njezin
jezik postaje jo vie racionalan i matematiki.Veliine s kojima
ona radi beskonano su velike i beskonano male. Prostor,
vrijeme i kretanje izmiu svakom osjetilnom zamjeivanju i
zornim predodbama. Predmet istraivanja posredovan je veoma
sloenim i tehniki savrenim aparatima. Iskusiti se neto moe
samo pomou matematike uobrazilje. Moderna znanost pristupa
principijelno drugaijim pitanjima, drugaijim ne samo po tome
to se odnose na minuciozna mikroskopska i submikroskopska
zbivanja nego i to ire zahvataju dijelove stvarnog svijeta, pa su
zato nesvodiva na zakone mehananicistiko-kauzalnog tipa.
Znanost time naputa iluzije objektivnog motritelja i
postaje sebe svjesna kao dijela meuigre ovjeka i
prirode.Sagledano iz spoznajnog aspekta moderna prirodna
znanost se svodi, ne na sliku prirode nego na sliku naih odnosa
prema prirodi4.
Prema tome, u prirodnoj znanosti, predmet istraivanja
vie nije priroda po sebi, nego priroda izloena ljudskom
postavljanju pitanja, i utoliko ovjek susree i ovdje samog sebe.
Time se sredinji pojmovi klasine fizike ukidaju na taj
nain to se relativiraju na poseban nain u novi pojmovni
sistem moderne fizike. Einsteinova teorija relativnosti govori da
vremensko trajanje i prostorne razdaljine u fizikalnom sistemu
nisu apsolutne veliine. One su relativne spram referentnog
sistema mjerenja. Time je sruena ideja apsolutne istodobnosti
dva dogaaja. Jer to je za jednog motritelja istodobno, za
drugog, koji se spram prvog sistema kree, bit e uzastopno. Pri
tome se pretpostavlja da je brzina svjetlosti konana, a ne
beskonano velika kao u klasinoj mehanici i odatle proizilazi niz
posljedica za pojmove mase i energije. Sutinu ajntajnovskog
relativizma ini jednostavan opi zkljuak da prostor i vrijeme,
kao dimenzije kretanja, nemaju nikakvog apsolutnog znaenja,
poto i njihove mjere ovise od kretanja promatraa. Ajntajnova

3
Ibid., str. 58.
4
Ibid., str. 20.

51
teorija relativiteta je u osnovi poljuljala temelje njutnovske
(klasine) fizike, tj. postulat o prostoru i vremenu kao apsolutnim
kategorijama.
Svojim radovima Ajntajn je ubjedljivo pokazao da ne
postoji univerzalno ''sada'', nego samo ''sada i ovdje'' za svakog
pojedinog promatraa. Prostor i vrijeme nisu odvojeni apsoluti,
nego aspekti iste nedjeljive stvarnosti.
Razvoj atomske i kvantne fizike tokom prvih decenija
ovog vijeka bio je praen stalnim uvianjem istraivaa da
osobine i ponaanje subatomarnih estica izmiu egzaktnoj
deskripciji uzroka i posljedice.
Ove linije naunih aktivnosti krajem dvadesetih godina
rezultiraju jo jednom krupnom teorijskom generalizacijom, koja
je imala snaan opi efekat na formiranje slike svijeta suvremene
nauke.
Planckovo otkrie kvanta energije je dovelo do uvida u
diskontinuitet atomskih procesa, a daljnja istraivanja zraenja
svjetlosti otkrila su njenu dvostruku prirodu a to je da se javlja
kao korpuskula i kao val.
Tim je pogoen najopenitiji pojam prirodne znanosti, a
to je kauzalnost i pojam prirodnog zakona koji znae da se na
temelju tanog poznavanja sadanjosti nekog fizikalnog sistema
sa apsolutnom izvjesnou moe predodrediti njegova
budunost.
Kvantna teorija reducira tu vrstu determinizma prirodnog
zbivanja na granini sluaj i umjesto mehanikog pojma
kauzalnosti uvodi pojam statistike zakonitosti. Prema toj
zakonitosti se u nepotpuno poznatom sistemu samo djelimino
moe odrediti ponaanje elementarnih estica. Time dolazi do
novog pojma znanstvene istine, koji dobiva svoje obrazloenje u
tzv.kopenhagenskom tumaenju kvantne teorije, to su dali
W.Heisenberg i N.Bohr. U tom su tumaenju nerazdvojno
povezani elementi znanstvene teorije i filozofije. Tu su tri
sredinja motiva a koja igraju ulogu naela. Bohrov princip
korespodencije izmeu klasine i kvantne mehanike govori da
zakoni mikrosvijeta nisu identini, nego su slini ili analogni
zakonima makrosvijeta.Time klasina fizika tvori samo granini,
idealiziran sluaj kvantne fizike.Tako je stvoren model atoma, u
kojem, analogno Sunevu sistemu, oko jezgra krue elektroni po
kvantnim stazama i, preskaui kvantnim skokom s vie staze na

52
niu emitiraju energiju. Drugo Bohrovo naelo je princip
komplementarnosti koji govori da su dvije fizike veliine
komplementarne ako se mjerenjem jedne skriva druga. Na
primjer, valna su svojstva komplementarna korpuskularnim ; ako
mjerimo valnu duinu, gubimo korpuskularni karakter. Te dvije
slike meusobno protuslove, ali svaka za sebe upotrijebljena na
pravom mijestu pokazuje se ispravnom, jedna drugu dopunjuju, i
one su komplementarne.
Heisenberg je otiao korak dalje i postavio svoju uvenu
relaciju neotrine ili neodreenosti. Utvrdilo se da nije mogue
istodobno navesti mjesto i brzinu neke atomske estice. Moe se
veoma tano mjeriti mjesto, ali tim zahvatom instrumenta
motrenja do stanovitog stupnja briemo poznavanje brzine.
Obratno, tanim mjerenjem brzine brie se poznavanje mjesta.
Bohrov princip komplementarnosti i Heisenbergov princip
neodreenosti otada ine jedinstvo kao zajedniko polazite
moderne fizike. Otuda, takoer, nije ostvarivo apsolutno
pouzdano predvianje budueg stanja mikroskopskih sistema,
poto se posve preciznom procjenom ne mogu obuhvatiti svi
pokazatelji njihovog sadanjeg stanja.
Predvianje, kao jedna od kljunih zadaa nauke, na nivou
mikro-kosmikih kretanja mora sebi dozvoliti izvjesnu dozu
nepouzdanosti, koja se manifestira i u statistikom nainu
iskazivanja fizikalnih zakona.
Sve to, meutim, nipoto ne znai da su mikro-kosmike
pojave totalno neodreene, one se samo deavaju unutar
odreenog raspona doputenih stanja, od kojih su neka manje
vjerojatna, a neka vie vjerojatna. Zakonitosti ovakvih zbivanja se
zato moraju izricati u terminima rauna vjerojatnoe i imaju
esencijalno statistiki karakter.
Hajzenberg je svojim poimanjem neodreenosti bitno
doprinio definitivnoj stabilizaciji ideje sluajnosti u sreditu slike
svijeta savremenih prirodnih znanosti.
Sutinsko jedinstvo predmeta svih prirodnih znanosti,
dobija svoj poseban izraz i u rastu interdisciplinarnih istraivanja,
te u raanju mnogih ''graninih'' disciplina meu klasinim
prirodnim znanostima, disciplina sa dobro poznatim ''hibridnim''
imenima (biofizika, fizikalna hemija, biohemija, ).
I time se, nasuprot izvjesnom naglaavanju
partikularistikih tendencija u znanosti prethodnog stoljea,

53
manifestira pobjeda shvatanja da znanost, zalazei u uska i
duboka podruja posebnih istraivakih problema, ne smije gubiti
sa svojih vidika globalna pitanja spoznaje stvarnosti.
Uspjeno nadvladavanje parcijalnog prilaska prirodnim
pojavama moe zahvaliti trima bitnim novostima u znanosti:
nadvladavanju klasine fizike, razvitku molekularne biologije i
nastanku kibernetike.

4. Intuitivne i znanstvene istine/W. Heisenberg i Abdus Selam

Drugu veliku temu Heisenbergove fizike ini jedinstvena
teorija polja, to je dobila svoj zavrni izraz u jednaini materije
ili formuli svijeta. Ispostavilo se da su hemijski atomi sastavljeni
samo od tri najelementarnije estice ili temeljna kamena -
protona, neutrona i elektrona, te da se u svim elementarnim
procesima javljaju samo tri najuniverzalnije prirodne konstante -
brzina svjetlosti, Planckov kvant energije i jedna univerzalna
veliina. Time su dobijeni potrebni elementi za matematiku
formulaciju temeljnog zakona materije, za jednainu ili formulu
svijeta to obuhvata sve fizikalne fenomene kao jedinstveno
zbivanje u jednom iskazu koje se temelji na ideji simetrije,
praslike, koja je uzor cijelog kosmosa.
Ideja simetrije ujedinjuje dvije glavne prirodne znanosti u
cjelini, a slino bi se moglo rei i za ostale prirodne znanosti.
Ustvari, ta najjednostavnija matematika struktura je
filozofska ideja, ime se fizika i filozofija nalaze na starom
zadatku, da kao cjelinu razumiju odnos ovjeka i prirode.
Matematika simetrija to igra tako sredinju ulogu pri pravilnim
tijelima platonske filozofije tvori i pravo jezgro one temeljne
jednadbe. Jednadba je u osnovu samo matematiki prikaz
cijeloga niza simetrijskih svojstava, to zacijelo nisu tako zorna
kao ona platonskih tijela. U dananjoj se fizici radi o simetrinim
svojstvima to se na jednak nain odnose na prostor i vrijeme, i
koja svoj matematiki izraz nalaze u grupnoteoretskoj strukturi
temeljne jednadbe.5
Hesinbergov glavni sugovornik u filozofskom promiljanju
je Platon i njegovo razjanjenje materije u dijalogu Timej. U
Timeju Platon opisuje kako boanski demiurg ureuje (haotino)
prastanje svijeta simetrijama, apsolutno u skladu s idejnim
5
W.Heisenberg - Fizika i metafizika, Beograd, 1972, str.42.

54
zakonima kosmikog ureenja svijeta, u kojem sudjeluju
fenomeni spoznatljivog svijeta. Heisenberg, koji je ve u koli na
nastavi grkog prouavao tekst Timeja, iznova pronalazi ovu
Platonovu odrednicu u modernoj fizici.
Motiviran Platonovom filozofijom, Heisenberg interpretira
kvantnu teoriju na sljedei nain: prapoelo svijeta nisu najmanje
estice (elementarne estice), niti energija, niti forme iskustvene
stvarnosti, nego ontoloki shvaena simetrija, simetrija kao pravi
vid prirode, simetrija kao boanski princip ureenja svijeta.
Pozadina Hesinbergove stvarne formulacije svijeta jeste: Na
poetku bijae simetrija.
Platon nam npr. u Phaidonu i Menonu predoava uenje o
ponovljenom sjeanju due, koja se sjea ideja, koje je vidjela
prije zemaljskog tubitka. Platon kae: Budui da je sve u prirodi
meusobno srodno, a dua svime vlada, nema zapreke da onaj
koji se sjeti jednog jedinog, to se kod ljudi zove uenje, sve
ostalo iznae sam, ukoliko je hrabar i ukoliko se ne umori pri
traenju. Traenje i uenje je shodno tomu sasvim i po svemu
sjeanje. (Menon 81c9-d6)
Heisenberg to formulira na ovaj nain: Iste su sile
odreenja, koje su oblikovale prirodu u svim njenim oblijima i
koje su odgovorne za strukture nae due, dakle i za na
potencijal miljenja .Heisenberg je apriornost spoznaje, danas
objanjivu interdisciplinarnou znanosti, proirio interpretacijom
u smislu Platonovog uenja o ponovljenom sjeanju due, koja se
sjea ideja boanskog poretka svijeta, koji je vidjela prije raanja.
Ova apriornost spoznaje je ono svima zajedniko, ono
invarijabilno, to je simetrija.
Time je, u Heisenbergovom platonskom shvaanju svijeta
u velikoj mjeri naznaen moderni pandan antike nepodijeljene
racionalnosti. U ovom sluaju Platonova filozofija nije
problematizirana u odnosu na opravdanost kao fundament samog
svjetonazora, nego je na temelju empiriskih argumenata i na
pozadini karaktera objanjenja filozofsko - znanstvenih iskaza 20.
stoljea pronaen sugovornik u filozofskom promiljanju u kojem
se pronalaze neke odrednice moderne fizike.
Abdus Selam, pakistanski fiziar, dobitnik je Nobelove
nagrade 1979. godine i poznat je po svom doprinosu u
razumijevanju meusobnog djelovanja elementarnih estica.
Ostajui vrsto oslonjen na sopstvene duhovne temelje, on je

55
uspio plodotvorno preuzimati moderne znanstvene spoznaje u
svjetlu sopstvenog intelektualnog naslijea, gdje se sufizam
pokazuje jednim od oblika u kojem je mogua takva
komunikacija. On, otkrivanjem duhovnih iskustava sufija iz
prolosti, nalazi i spoznaje zauujue podudarnosti sa
spoznajama u subatomarnom svijetu i uspjeva potvrditi hipotezu
o elektromagnetnim i slabim utjecajima izmeu atomskih estica.
U slavnoj mistinoj persijskoj pjesmi Simbol zrcala, autora
Mahmuda abestaria (umro 1320. godine u Iranu), nalazimo
nevjerovatno poklapanje abestarijeve misli/pjesnike intuicije sa
nekim aktualnim znanstvenim teorijama strukture Svemira i
subatomarnog svijeta.
Znaj da je cijeli svijet zrcalo,
U svakom atomu nalazi se stotinu goruih Sunca.
Zapara li srce jednom jedinom kapi vode,
Iz njega izbija stotinu istih oceana.
Ispita li svako zrno praine,
Tisue Adama moe otkriti
Svemir je cijeli skrit u zrnu prosa;
Sve je skupljeno u toki sadanjosti
Iz svake toke tog kruga,
Izvueno je tisuu oblika.
Svaka toka, u svojoj vrtnji u krugu
as je krug, a as obodnica to se vrti.
(Antologija sufijskih tekstova, Eva de Vitray Meyarovitch,
Naprijed, Zagreb, 1988., str. 278)
Time temeljni prirodnoznanstveni pojmovi tvore ishodite
znanstvenog miljenja i istraivanja, dakle razumijevanja prirode
u znanosti i nastali su stalnom filozofskom razgovoru sadanjosti
i prolosti, ime filozofija i fizika kao cjelina razumiju odnos
ovjeka i prirode. Na taj nain fizika i filozofija postaju
komplementarni.

4. Zakljuna razmatranja
Znanost je u krizi, u odnosu na svoje metafizike temelje,
ako se nae suoena sa jednostranou i jednostrukou. Njome
se ne moe dohvatiti istina kao cjelina. U tom sluaju je vid istine

56
iscrpljen i trai svoju preobrazbu i obnovu. Time se priroda
ovjeku i njegovu tehnikom zahvatu objavljuje a isto tako se
sustee i prikriva. Prirodna znanost, shvatanjem dvostruke biti
prirode, prestaje biti samo prirodna znanost. Rjeavanje graninih
problema fizike mogu se traiti u duhovnoj znanosti to nadolazi
iz budunosti. Odatle potreba uvoenja predmeta Filozofija
matematike i prirodnih znanosti na sve fakultete gdje se izuavaju
matematka i prirodne znanosti. Takvo obrazovanje je put do
rjeavanja graninih problema znanosti, put do uspostavljanja
veze izmeu filozofije i znanosti i put cjelovitog razumjevanja
istine. Time e znanost, u cjelovitom sagledavanju, prestati biti
jednostrana i jednostruka i biti spremna za dohvatanje istine kao
cjeline. Iz tih razloga, u suvremenom obrazovnom sustavu,
neophodan je ovakav pristup a koji bi bio omoguen uvoenjem
predmeta Filozofija matematike i prirodnih znanosti na onim
fakultetima gdje se izuavaju te znanosti. Na Univerzitetu u
Sarajevu ve je uveden taj predmet a koji se predaje na
Elektrotehnikom i Prirodno-matematikom fakultetu. Problem sa
kojim se susreu profesori koji predaju Filozofiju matematike i
prirodnih nauka na tim fakultetima je taj to je taj predmet
uveden za prve godine studija. Dakle, za studente koji jo nisu
dovoljno izuili niti matematiku, niti prirodne znanosti. Drugo,
postavlja se pitanje tko moe predavati taj premet? Da li filozofi
ili matematiari i prirodnjaci? Ili pak matematiari i prirodnjaci a
koji poznaju dovoljno filozofiju? Vjerovatno filozofi koji poznaju
dovoljno matematiku i prirodne znanosti ili pak matematiari i
prirodnjaci a koji poznaju dovoljno filozofiju.

Literatura
iki, Z.: Kako je stvarana novovjekovna matematika, kolska
knjiga, Zagreb, 1989.
Heisenberg, W.: Slika svijeta suvremene fizike, Zagreb 1959.
Heisenberg, W.: Fizika i metafizika, Beograd, 1972.

57
THE PHILOSOPHY OF MATHEMATICS AND NATURAL SCIENCES AT
EDUCATION OF TECHNICAL FACULTIES AND FACULTIES OF
NATURAL SCIENCES AND MATHEMATICS

Summary
Regarding three-part classification of science, Aristotel put
metaphysics, physics and mathematics in theoretical sciences.
The eternal, unmoveable and independent does not belong to
physics and mathematics, so by that they cant take role of first
philosophy. Science cant go out from itself trying to find its base.
Because of that science needs philosophy. So we can talk about a
philosophy of mathematics and philosophy of natural sciences.
Technical faculties and natural sciences and mathematics faculties
are teaching mathematics and natural sciences in different ways,
staying in frames of those sciences. The opinion about those
sciences demands making from themselves, and critical thinking
about science, that is about founding of science. It is made
distinction by that between scientific and philosophical opinion.
Those opinions are complementary and together make possible
complete understanding of science. Complete understanding of
mathematics and natural sciences needs philosophical thinking
too. That is the reason why it is necessary to have a subject
Philosophy of mathematics and natural sciences in faculties of
mathematics and natural sciences. This would enable complete
education for those who are learning mathematics and natural
sciences, which determines their creative scientific work.

58
Salih Jalimam

DJELATNOST TOMA TOMASINIJA U

SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Abstract
U raspravi: Djelatnost Toma Tomasinija u srednjovjekovnoj
Bosni, rije je o jednoj od najzanimljivijih linosti koja je djelovala u
srednjovjekovnoj Bosni u XV vijeku, a koja je ostavila duboke tragove
na mnogim poljima djelovanja. Rasprava je pisana prema rezultatima
arhivskih istraivanja iz brojnih arhiva (Dubrovnik, Zadar, Venecija,
Hvar) i uz neophodnu konfrotaciju s miljenjima u historijskoj literaturi
i od pomoi je za razumijevanje brojnih nedoumica u historiji
srednjovjekovne bosanske drave XV vijeka. Pozornost se stavlja na
vjersku i diplomatsku aktivnost, i na doprinosu Tome Tomasinija
razrijeenju sporova srednjovjekovne Bosne i Dubrovake republike, kao
i meucrkvenim raspravama (heretici, franjevci i dominikanci), kao i
opoj situaciji u srednjovjekovnom drutvu.
Kljune rijei: dominikanci, heretici, franjevci, diplomatija, rat,
mir, poslanik
Fra Toma Tomasini, dominikanac, hvarski biskup,
najzanimljivija je linost koja je djelovala u srednjovjekovnoj
Bosni u XV vijeku. Historiografski i najpotpunija, ali u historijskoj
literaturi i nepotpuno obraena. Najnovija arhivska istraivanja
(Dubrovnik, Zadar, Venecija, Hvar) pokazuju mnoge mogunosti
da se to i historijski dokumentuje. Treba spomenuti da se Toma
Tomasini, svojom posebnom djelatnou potpuno izdvaja, kao i
vremenom koje je proveo u srednjovjekovnoj Bosni ili djelovao u
vezi sa nekim vanim pitanjima neposredno ili posredno vezanim
za ovu dravu.U starijoj literaturi tvrdilo se da je Toma Tomasini,

59
po porijeklu Venecijanac.1 Kao lan dominikanskog reda stekao je
doktorat iz teologije i ve tada se isticao uenou, razboritou i
pastoralnim radom. To je bilo razlogom da mu je 23. decembra
1429. godine bila povjerena uprava hvarskom biskupijom. Na toj
dunosti proveo je 32 godine dok njegovo prisustvo u
srednjovjekovnoj Bosni historijski izvori potvruju od 1439. do
1461. godine. U izvorima mogue je pratiti ivo interesovanje
ovog poslanika kao i uestvovanje na nekoliko polja djelovanja,
poevi od crkvenih, politikih i diplomatskih pitanja, kao i drugih
tema i to ne samo u srednjovjekovnoj Bosni nego i mnogo
ire.Brojnim raspravama i lancima u historijskoj literaturi
pokualo se razjasniti mnogo toga u ivotu i djelu Tomasinija,
neki njegovi potezi su bili od izuzetnog znaaja, tako npr. skoro
mitsko uestvovanje u promjeni crkvene orijentacije kralja
Stjepana Tomaa preko mnogih diplomatskih akcija, pa sve do
pokuaja da doe do izmirenja u sporu izmeu bosanske vikarije i
dubrovake kustodije, to je zapoeto neposredno pred samu
smrt Tomasinija.Iz ve spomenitih i ovla nabaenih primjera
jasno se ukazuje vrlo irok krug djelatnosti biskupa Tome
Tomasinija, poevi od ureenja poljuljanih crkvenih odnosa,
preko diplomatije pa sve do aktivnog uea u drutveno-
politikom ivotu u nekoliko srednjovjekovnih drava. Vrijedno
panje je spomenuti i to da je jedno vrijeme bio i komendator
opatije sv. Ivana u Povljima na ostrvu Brau i to u vremenu od
1439. do 1448. godine. Pored toga bio je i administrator crkve sv.
Nikole na ostrvu Visu od 1445. do 1455. godine. Zanimljivo je
spomenuti i to da je papa Eugenije IV rado prihvatio sugestiju
biskupa Tome Tomasinija u pogledu uprave i namjene prihoda
povaljske opatije i to da se prihodi koriste kao pomo za obnovu
sveenikog podmlatka hvarske biskupije, iji je nominalni
upravitelj bio fra Toma.2
Tomasini je naimenovan za stalnog papinog poslanika u
srednjovjekovnoj Bosni, u skoro neprekidnom trajanju od 1439.
do 1461. godine. U tom periodu stizalo je od njega ili se uz
njegovu djelatnost vezivao veliki broj izvjetaja i pisama iz kojih

1
Schematismus cleri dioesesis Pharensis pro anno 1912, Tridenti 1912, 12. Stjepan
Krasi, Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni, \akovo, 1996, 97.
2
Salih Jalimam: Odnos franjevaca i dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni.-Bosna
franciscana, V, 8, Sarajevo 1998, 79.

60
je mogue nai dovoljno podataka za razumijevanje mnogih
detalja iz najburnijih godina u historiji srednjovjekovne Bosne.
Jedan dio tih izvjetaja odnosi se direktno i na vladarsku porodicu
a posebno na kralja Stjepana Tomaa, njegov odnos prema
bosanskim hereticima, ali i odnos ostalih bosanskih velikaa
prema mnogim pitanjima iz ivota srednjovjekovne Bosne.
Uglavnom, rije je o mjerama koje je trebalo preduzeti ili su se
preduzimale da se uvrsti i osnai katolika crkva a bosanski
dualisti unite. Na osnovu Tomasinijevih izvjetaja pape su u
ovom dugom vremenskom periodu napisale vie desetina pisama
bosanskim kraljevima i velikaima u kojim se kao glavni problem
nametao zahtjev o jaanju poloaja katolike crkve.3Na osnovu
brojnih izvora mogue je barem donekle utvrditi smjer kretanja
poslanika Sv. Stolice, Tomasinija u skoro cijelom periodu u emu
su od posebne pomoi Papina pisma, ali i dubrovaki arhivski
podaci. Sigurno, historijski je ustanovljeno da je Tomasini
imenovan za poslanika u srednjovjekovnoj Bosni pismom pape
Eugena IV 12. septembra 1439. godine, u Bosni, Humu i
Hrvatskoj i to za poslanika istine i mira onih stranah. Na ovu
odluku pape Eugena IV sigurno da je uticala injenica da se Toma
Tomasini pokazao dosta vjetim i okretnim na crkvenom saboru u
Firenci, gdje je uestvovao u raspravama oko razrijeenja
odreenih crkvenih problema. Tu se pregovaralo i sa vizantijskim
carem Ivanom VIII Paleologom i najviim predstavnicima
pravoslavne crkve o crkvenom jedinstvu. Sigurno da je jedan od
razloga bio i poznavanje narodnog jezika kao i injenica da je
dosta dobro obavljao dunost biskupa na Hvaru.4
U historijskoj literaturi ostalo je zabiljeeno da se papa,
kako su pokazali kasniji dogaaji-u njegovu izboru zaista nije
prevario.5 Da bi mu odmah na poetku pribavio to vei ugled
dao mu je iroke ovlasti, to se saznaje prema podacima iz tri
pisma od 19. septembra 1439. godine. Prvim ga je ovlastio da
trojici za katoliku stvar uglednih Bonjana moe udijeliti naslov
viteza.6 Drugim je dopustio da moe odrijeiti od crkvenih
cenzura sve one koje bude smatrao dostojnim te da, zbog
3
Dominik Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968, 68.
4
Salih Jalimam, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni, Tuzla, 1999, 84-
85.
5
S. Jalimam, isto, 28.
6
S.Jalimam, isto, 121.

61
obavljanja duebrinike slube, moe dijeliti sveeniki red
prikladnim ljudima. Treim pismom mu je dao pravo da
odrijeava od crkvenih kazni sve osobe u Hrvatskoj i Bosni za koje
je to smatrao potrebnim.7
O nekoj konkretnoj djelatnosti biskupa Tome Tomasinija u
prvim godinama po naimenovanju za poslanika teko da se moe
neto odreeno govoriti, sigurno da je glavni problem bio vezan
za prelazak bosanskog kralja Stjepana Tomaa na katoliku vjeru,
te se sam in moe razlono posmatrati s vie aspekata. Zbog
nedostatka historijskih izvora o samom inu teko da se moe
neto sigurno potvrditi. Tu postoji vie dilema od kojih je prva
vezana za vrijeme kada se to desilo, da li se to odigralo tako brzo
kako je to u historijskoj literaturi poesto predstavljeno, zatim
kako je tekao sam in primanja katolike vjere. Vano je
identifikovati i prave razloge koji su uticali da kralj Stjepan Toma
primi novu vjeru.
Kada se pone historijski i hronoloki razlagati nain
primanja katolianstva, onda je tu prije svega primarno pismo
pape Eugena IV od 3. novembra 1445. godine, kojim je naloio
svom poslaniku da ispita pravovjernost kralja Stjepana Tomaa, te
ako je spomenuti kralj doista katolik, da mu se vrati sve ono to
zasluuje i to ga ini kraljem jedne drave, a ako nije da se
preduzmu koraci na njegovom povratku katolikoj vjeri.Prema
historijskim izvorima mogue je zakljuiti da prelazak nije tekao
tako brzo i jednostavno, niti se izvodio prema eljama pape
Eugena IV. Treba napomenuti da se sve to odvijalo u dosta
sloenoj politikoj situaciji u srednjovjekovnoj Bosni i oko nje.
Sve je to potpomognuto vrlo snanom aktivnou pape Eugena IV
kao i njegovog nasljednika Nikole V, a to se sve uklapalo u
koncept unitenja pristalica bosanskih heretika i povratak uticaja
katolike crkve.
Potrebno je posebno naglasiti da poloaj i status katolike
crkve u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta sloen, nedostajalo je
sveenika. U tom cilju jedan od prvih dogovora biskupa i kralja,
na samom poetku vladavine 1444. godine bio da u svom
kraljevstvu osnuju dvije, ili vie katolikih biskupija. Papa je na te
poloaje elio postaviti dvojicu sveenika: Stjepana i Antuna o

7
Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, I,
Romae, 1859, 388.

62
kojima se u historijskim izvorima nita ne zna. Kralj Stjepan
Toma je to odbio, s obrazloenjem da bi time navukao gnjev
Osmanlija. O tekoama ali i nekim pretpostavkama za konaan
uspjeh papa je pismom od 17. aprila 1444. godine najprije
obavijestio Andriju, upravitelja upe u Gdanskom u Pruskoj, a
zatim je 29. maja 1445. godine pohvalio samoga kralja Stjepana
Tomaa to je priznao rimskog biskupa za nesumljivog Isusovog
namjesnika i sv. Petra jedinog nasljednika.Zanimljivo je
spomenuti i to da je istim pismom od 29. maja 1445. godine, uz
znaajnu pomo poslanika Tome Tomasinija, papa Eugen IV
ozakonio roenje kralja Stjepana Tomaa kao i njegov izbor za
kralja. Na preporuku Tome Tomasinija papa je proglasio
nevaljalim Tomaevu enidbu s Vojaom, enom niskog roda i
sklopljenog braka po principu si erris mihi bona.8Prelazak kralja
Tomaa na katolianstvo tekao je nekim svojim posebnim tokom
pa se prema nekim uvjetnim pretpostavkama i prema rasuenim
historijski izvorima saznaje da su se vodili mnogi i dugi razgovori
post multos diversosque tractatus diu habitos cum ven. fr.
nostro episcopo Farensi.9
Da bi se odredile osnovne vremenske konture oko ovog
problema vrijedan panje je podatak od 20. jula 1446. godine iz
Zadarskog arhiva u kojem je spomenuto da se u trezorima
katedralne crkve sv. Duje u Splitu uvala kruna bosanskog kralja,
koju je trebao da podigne fratar Thomas Dei et apostolice sedis
gratia episcopus Farrensis delegatus apostolicus in partibus
Bosna.10Historijski je dokazano da se izmeu pisma pape Eugena
IV od 3. novembra 1445. godine i pisma od 2o.jula l446. godine
treba traiti vremenski okvir u kojem se desio prelazak
bosanskog kralja Stjepana Tomaa na katoliku vjeru.U
historijskoj literaturi ovo se na razliite naine tumai, napominju
se evidentne zasluge Tomasinija, ali poesto se javlja i miljenje
da je dio toga uinio i protovestijar Restoje Mirohna, koji se

8
Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Zagreb, 2003, 55-
56.
9
Rije je o podatku od 5. juna 1444. godine. Dravni arhiv u Dubrovniku(dalje:
DAD) Diversa Notariae ( U daljnjem dijelu teksta: Div. Not.), sv. XXVll, fol. 152 Vidi i
kod: dr. Pavo ivkovi, Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u XlV i
XV stoljeu, Tuzla 1986, 175.
10
Dravni arhiv u Zadru (dalje: DAZ, ) Stari splitski arhiv, sv. XXlll, fol. 436: Ludvig
Thalloczy, Povijest( banovine, grada i varoi ) Jajca 1450-1527.- Zagreb 1916, 48.

63
spominje kao vana linost na dvoru bosanskog kralja i koji se
potpisuje kao dominis Restoe protovestiario et ambaxieator
serenissimi domini Thomas regis Bosne.11 Svemu ovome treba
pridodati injenicu da je papa Eugen lV u znak zahvalnosti za
uinjene usluge i pomo koju je pruio katolikoj crkvi traio da
se spomenutom Restoje Mirohni dodijeli potpuna oprotajnica.12
Nakon to je potvrdio sve ono to je uradio biskup Toma
Tomasini, papa Eugen lV pismom od 3o. jula 1446. godine
preporuio je kralja Stjepana Tomaa maarskim crkvenim
dostojanstvenicima, velikaima i narodu da mu prue svu moguu
pomo u borbi protiv Osmanlija.13Aktivnosti oko prelaska na
katoliku vjeru imale su i dosta pozitivnih odjeka, hvarski biskup
je bio vaan inilac u obraanju mnogih velikaa koji su se
kolebali izmeu bosanskih heretika ili katolianstva. Tako je
vojvoda Ivani poetkom l446. godine prihvatio katoliku vjeru
,ali je kasnije dva puta od nje otpadao.14 Prema nekim
pretpostavkama i najmoniji vojvoda Stjepan Vuki-Kosaa
zamolio je papu Eugena lV da ga ima u milosti jer se eli krstiti i
biti dobar kranin, nakon ega ga je papa primio, podijelio
razne milosti i povlastice.15Hvarski biskup Toma Tomasini odigrao
je znaajnu ulogu i u povratku bosanskog velikaa Petra Vojsalia
u katoliku vjeru. Ovaj velika se spominje kao gospodar Visokog
i vojvoda Donji Kraji.16 Prema raspoloivim izvorima to se
odigralo 11. maja 1445. godine a papa je pismom od 29. maja
1445. godine sve to potvrdio. Tomasini je vojvodu Petra Vojsalia
stavio pod okrilje Sv. Stolice I sa svim njegovim zemljama,
tvravama i imanjima.17
Sljedei historijski izvor u kojem se spominje biskup Toma
Tomasini je pismo pape Nikole V od 18. juna 1447. godine kojim

11
A. Theiner, Mon. Slav. l, 389-390. Franjo Raki, Bogomili i patareni, Zagreb,
2003, 164.
12
Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave. Tuzla, 1997, 85
Pavo ivkovi, isto, 175.
13
A.Theiner, isto, I, 395-396.
14
S.Jalimam, isto, 49.
15
DAD, Lett. di Lev. sv. XIV, vol. 88. Sima M. irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa i
njegovo doba, Beograd, 1964, 108, biljeka 57, ir.
16
Julijan Jeleni, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole.- Sarajevo 1906, 42-43.
17
Jedini katoliki knez u ovim krajevima.- A. Theiner, Mon. Slav. l, 395-389, 390.
Daniel Farlati, isto, lV, 70. Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika Crkva
bosanska, Beograd, 1987, 41, ir.

64
je imenovan za poslanika u srednjovjekovnoj Bosni. Samo dva
dana kasnije 20. juna 1447. godine papa je preporuio svog
poslanika za materijalnu i moralnu pomo te mu je dodijelio sve
povlastice koje je uivao od ranije i koje mu je dao papa Eugen
IV. Ovo je ve klasian nain potvrda poslije smrti pojedinog
pape. To je isto uinio i papa Nikola V.18Iz jednog neto kasnijeg
pisma pape Nikole V od 21. septembra 1447. godine saznaje se
da je poslanik Toma Tomasini imao nekog posla u Splitu.
Pismom, papa je preporuio poslanika splitskom nadbiskupu kao i
kaptolu splitske crkve. U ovom zahtjevu, koji je istovremeno i
molba, papa Nikola V je traio da se Tomasiniju omogui
nesmetan boravak u Splitu, gdje mu je potrebno bilo ustupiti i
obezbijediti neki stan za vrijeme boravka. Prema raspoloivim
izvorima teko da se bilo ta moe saznati o vrsti posla koji je
imao da obavi poslanik u Splitu, mogue je samo pretpostaviti da
se to ne odnosi na deponovanu krunu bosanskog kralja Stjepana
Tomaa, koja se jo uvijek nalazila u crkvi sv. Duje u Splitu. O
tome ne postoji nikakav dokaz niti potvrda u historijskim
izvorima. Neto kasnije, papa Nikola V pozvao je poslanika u Rim
kod njega na konsultacije. Iz istog pisma mogue je saznati da je
poslanik imao nekog posla i u humskim zemljama ali te poslove
nije obavio sve do kraja 1447. godine. Prema raspoloivim
izvorima mogue je saznati da je poslanik na konsultacijama
ostao sve do 24. oktobra 1447. godine kada ga papa Nikola V
pismom koje nosi taj datum ponovo alje kao svog poslanika u
srednjovjekovnu Bosnu.
Postoje neki nagovjetaji da je Tomasini u
srednjovjekovnu Bosnu doao s neto stroijim uputstvima,
naroito vezanim za borbu protiv bosanskih heretika, kao i da
rijei odreene neprilike koje su se pojavile. Pismom od1.
februara l448. godine papa je naloio Tomasiniju da pokua kod
hercega Stjepana Vukia- Kosae, te vojvode Ivania Pavlovia,
kao i kod starjeina bosanskih heretika da se vrate u katoliku
vjeru. Ako poslanik u tome ne uspije da sve navedene anatemie,
njihovu zemlju i gradove ustupi pravovjernim kao i da obustavi
svaki trgovaki promet koji se odnosio na njih.19 Kako je ve

18
A. Theiner, Mon. Hung.II, 235. F. Raki, isto, 165.
19
Sima irkovi, Istorija srednjevekovne bosanske drave, Beograd 1964, 287, ir.

65
ranije napisano, izgleda da je jedino od svih njih vojvoda Ivani
Pavlovi, prihvatio katoliku vjeru.20
iroka djelatnost Tome Tomasinija, ali i isto tako velika
teritorija koju je pokrivao bili su ne mala smetnja da poslanik
ostvari sve ono to je od njega zahtijevala rimska kurija. To se
uglavnom odnosilo na borbu protiv suprotnih miljenja, protiv
heretika i bosanskih krstjana, te se u toj i takvoj aktivnosti
poesto dese i neuspjesi, evidentni i primjetljivi u svakom
pogledu.Jedan od takvih neuspjeha je djelatnost poslanika u
humskim zemljama, jer su svi izgledi da je veliki vojvoda i herceg
od Svetog Save Stjepan Vuki Kosaa promijenio miljenje i
ranije to je traio od pape sada zanijekao. Izgleda da tu neku
posebnu pomo nisu imala ni zastraivanja, te se tako i akcija
poslanika slabo mogla osjetiti i nikako nije mogla realizovati.
Poslanik je dio aktivnosti prenio na sjevernije i sredinje dijelove
srednjovjekovne Bosne.Na osnovu raspoloive historijske grae
mogue je konstatovati da u djelatnosti Tome Tomasinija postoji
pauza od skoro tri godine (l447.-l450.godina) u njegovim
kontaktima sa srednjovjekovnom Bosnom. Skoro nikako se ne
moe ustanoviti ni arhivski provjeriti gdje je u to vrijeme boravio
Toma Tomasini. Tomasini je spomenut l449. godine i to kada je
bio obavezan da putuje u Rim, da o prilikama u srednjovjekovnoj
Bosni obavijesti papu Nikolu V i da se dogovore o daljnim
koracima za suzbijanje hereze i otklanjanja osmanske opasnosti.
U literaturi je prisutna pretpostavka da je tada poslanik izloio
uvjerenje da se teko moe osloboditi bosanskih heretika bez
upotrebe oruane sile.21
Pismom od 26. januara l450. godine papa Nikola V pozvao
je sve bosanske velikae da priteknu u pomo ako ih bude pozvao
njegov izaslanik, hvarski biskup Toma Tomasini. Prema navodima
iz ovog pisma uz usporedbu s raspoloivim historijskim izvorima
mogue je pretpostaviti da se pripremao neki vei savez protiv
bosanskihkrstjana. Zanimljivo je spomenuti i to da je inicijator
ovog saveza bio sam bosanski kralj Stjepan Toma, a sve je to
potvreno i prisegnuto prid otcem ligatom bikupom
hvarskim(Toma Tomasini) i prid otcem kutodom i kapelanom

20
S.irkovi, Isto, 287.
21
S.Jalimam, isto, 121.

66
Marinom.22 Takoer, u ovaj savez bili su predvieni i
ukljueni:humski vojvoda Ivani Pavlovi, knez Pavao Petrovi ali i
sin hercega Stjepana Vukia Kosae, knez Vladislav.23
Zanimljiva je jo jedna injenica koju spominje papa
Nikola V u pismu od 26.januara l450.godine. Naime, povjerio je
propovijedanje katolike vjere u srednjovjekovnoj Bosni
dubrovakim dominikancima.24 Sigurno da se ova vijest treba
povezati i staviti u kontekst ranije iskazanih tenji jednog broja
dubrovakih dominikanaca, na ijem je elu bio fra Ivan Uljarevi,
nastaloj u skoro identinom vremenu da se nastavi s pastoralno-
-apostolskim radom dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni. Te
ko se mogu identifikovati neki posebni rezultati ovih novih
tenji i aktivnosti dominikanaca kao organizovane cjeline.
U jednom pismu od l3. jula 1450.godine papa Nikola V je
fra Ivana Kapistrana obavijestio kako je njegov poslanik Toma
Tomasini pobrao obilne plodove sjemena koje je zasijao u svom
prvom poslanstvu u Bosni.25 Iz skoro istog vremenskog perioda,
dok su se jo uvijek vrile pripreme za borbu protiv bosanskih
dualista, postoji jo jedno pismo upueno apostolskom vikaru fra
Ivanu Kapistranu.Pismo je uputio fra Toma Tomasini sa Hvara l9.
februara 1451.godine i u njemu je napisano da u
srednjovjekovnoj Bosni heretici izezavaju kao vosak na
suncu.Izmeu ove dvojice znamenitih katolikih propovjednika
dolo je do spora a razlog mu lei oko razliitih miljenja kako da
se postavi katolika crkva prema konvertitima u gradu Jajce s
kojima su franjevci bili u kontaktu. Kontakti su bili uzajamni,
meusobno su se posjeivali franjevci i konvertiti, a ostarjeli fratri
su se povlaili u dalmatinske samostane. Fra Ivan Kapistran je
insistirao na tome da doe do podjele meu konvertitima i to da
se podijele na bosanske i dalmatinske emu se suprostavio Toma
Tomasini obrazlaui to jer nee da na te slabe klice padne

22
Franjo Mikloi, Monumenta Serbica, Wien, 1858, 451. F. Raki, isto, 164.
23
Dragoljub Dragojlovi, isto, 106, ir.
24
Papa Nikola V, kao to nam svjedoi njegovo pismo kod Farlatija, Illyr. sacr. lV,
71, od 26. sijenja 1451. izaslao u Bosnu Franju de Lara, redovnika sv. Augustina: a
mletaku i dubrovaku vladu pozva da budu bosanskomu biskupu u pomo, kada god
je on zaprosi. Osim toga povjeri papa dubrovakim dominikancima propovjedanje u
Bosni.F. Raki, isto, 169.
25
S.Jalimam, isto, 113 .

67
mraz, dok je na polju obraanja pokazan veliki uspjeh, pak je ve
kralj i znatan dio odlinika preao na pravu vjeru.26
U ovom pregledu djelatnosti Tome Tomasinija u
srednjovjekovnoj Bosni, vrijedna panje je jo jedna njegova
inicijativa, naime zajedno s kustudom bosanskih franjevaca fra
Marinom uspio je izmiriti dvojicu uglednih bosanskih velikaa
Petra Vojsalia i Vladislava Kleia sa bosanskim kraljem
Stjepanom Tomaem. Ovaj uspjeh pozdravio je i potvrdio i papa
Nikola V, pismom od 1.jula 1452. godine, a kasnije i svojom
posebnom poslanicom.Sve se ovo desilo na Duvanjskom polju,
kako se to moe zakljuiti prema izvjetajima dubrovakih
poklisara.27Posebno vanu i dosta zanimljivu djelatnost obavljao
je poslanik Toma Tomasini nakon to je 1450. godine zbog
nerijeenih pograninih i trgovinskih sporova, izbio otvoreni rat
izmeu Dubrovake republike i hercega Stjepana Vukia-Kosae
koji je trajao od 1451. do 1452. godine.28U klasinoj historijskoj
literaturi ve je obraen razlog kao i sam tok ratovanja. Svi su
izgledi da se u predstojeem sukobu pokazivala mogunost da se
poremete i interesi katolike crkve, te je to uticalo da se i sam
papa Nikola V angauje na zatiti tih interesa. Na tome su
insistirali i Dubrovani poznajui osjetljivost pape na istotu
katolike vjere te su sebe prikazivali kao borce za pravovjernost,
a hercega kao patarena.Prebacivi tako teite borbe s politikog
na vjersko podruje, oni su zatraili od pape da zabrani
katolikim vladarima pruati bilo kakvu pomo njihovu
protivniku.29
Papa Nikola V na jedan posredan nain se ukljuio da
zatiti interesa katolike crkve i dao podrku Dubrovakoj
republici. Uticao je i na Mletaku republiku i aragonskog kralja
Alfonsa da pomognu Republici i istovremeno uputio je Mletakoj i
Dubrovakoj republici svoje breve s bulom kojoj se opozivaju
sve crkvene povlastice darovane hercegu Stjepanu Vukiu
Kosai, kojeg je njegov prethodnik papa Eugen lV obilato
nagradio.30 Ujedno je posebnom bulom preko poslanika Tome

26
L. Thalloczy, Povijest Jajca, 39.
27
Vjekoslav Klai, Duvanjsko polje.- Hrvatsko kolo, knjiga lll, Zagreb 1907, 81
28
O razlozima sukoba vidi kod: Sima M. irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa i
njegovo doba, 147-199, ir.
29
S. Krasi, isto, 49.
30
A. Theiner, Mon. Slav. l, 408.

68
Tomasinija 1451.godine obavijestio da e kazniti crkvenim
izopenjem svakog katolikog vladara koji hercegu Stjepanu
Vukiu- Kosai bude pomogao u njegovom napadu prema
Dubrovniku.31
Sve se spomenuto nalazilo kod poslanika Tome
Tomasinija, koji je potujui molbu bosanskog kralja Stjepana
Tomaa nije objavio spomenutu bulu, jer se kralj plaio da bi se
herceg mogao potuiti Osmanlijama i tako njihovu vojsku dovesti
u srednjovjekovnu Bosnu da je pustoe.Neto kasnije, Dubrovani
su 18. avgusta 1451. godine traili od biskupa Tome da ipak
objavi spomenutu bulu, jer nema vie bojazni za kralja Stjepana
Tomaa, poto je, pomirivi se s despotom, sredio i svoje stvari
na Porti.32 Prema njima, objavljivanje bule u tom momentu i nije
moglo da ima vei efekat, pogotovu ako se potuju mnoge
spoljnopolitike okolnosti.Na spoljnjem planu desilo se mnogo
toga novog. Naime, Mletaka republika proglasila je strogu
neutralnost u ovom sporu to je posebno pogodilo Dubrovane,
jer zabranjujui sukobe na moru kao i dranje ratnih brodova
podjednako za obje strane koje su bile u sporu, Mletaka
republika je nanosila tetu Dubrovanima, poto je herceg bio
bez ikakvih posebnih i znaajnih vojnih snaga.33Prema jednoj
vijesti koja je dola do Dubrovana ve 22. juna 1452. godine
aragonski kralj Alfonso i pored tijesnih veza s hercegom
Stjepanom Vukiem- Kosaom, u posljednje vrijeme zabranio je
svako vrbovanje najamnika u svojim zemljama.34U cilju
posredovanja u ratu fra Toma Tomasini pridobio je hercega za
pregovore s Dubrovnikom, i otputovao u ljeto 1451. godine kod
njega. Njegovo posredovanje oteano je injenicom da je herceg
upravo u to vrijeme Dubrovakoj republici nanio teak vojni
poraz.35
Sve ovo nije obeshrabriloTomasinija, naprotiv, u daljnjem
toku zbivanja nastavio je diplomatsku aktivnost, pogotovu kada je
bilo jasno da je Ivani Vlatkovi, nezavisno od hercegova sina
Vladislava stupio u pregovore s dubrovakim poslanikom

31
D. Farlati, isto, sv. lV, 259-260.
32
DAD, Lett. di Lev. sv. XIV, fol. 88. S. M. irkovi, isto, 162, ir.
33
ime Ljubi, Listine o odnoajah izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike.
Sv. IX, Zagreb 1890, 404.
34
Pismo od 22. juna 1451. godine vidi: DAD, Lett. di Lev. sv. XV, fol. 161
35
S.Jalimam, isto, 94.

69
ureviem, i to jo prvih dana jula 1451. godine. U literaturi se
pretpostavlja da je primarno bilo to to je kod Ivania Vlatkovia
prevladao osjeaj ubjeenog katolika. Isti osjeaj uticao je i na fra
Tomu Tomasinija da je to i njegova dunost da na bilo koji nain
pomogne Dubrovanima. Stupio je u posrednike odnose s
Dubrovanima i preporuio je humskog vojvodu Ivania
Vlatkovia. Kao odgovor Republika je 18. avgusta 1451. godine
savjetovala biskupa Tomu da tajno javi vojvodi da slobodno
poalje neke povjerljivo lice u Dubrovnik gdje bi se dogovorili o
svemu tome.36Iz raspoloivih izvora teko da se mogu dokuiti
svi elementi iz kojih se razaznaje uloga Tomasinija u sklapanju
prvog primirja u ratu hercega i Dubrovnika ( juli-avgust 1451.
godine). Vlastela iz okoline hercega tvrdila je da je Republika
sklopila primirje s utvrenim rokom do 1. oktobra 1451. godine
da bi se moglo prikupiti ljetina, a uz nju i svi ostali prihodi. Prema
odluci od 8. avgusta 1451. godine Dubrovaka republika je traila
da primirje potraje i malo due, sve dok se ne povrati poslanstvo
koje je boravilo na Porti.37
Sa uslovima hercega kao i zahtjevima Dubrovake
Republike fra Toma Tomasini je u jesen 1451. godine otputovao u
Rim da o svemu upozna papu Nikolu V. Potrebno je ovdje
spomenuti i to da je prije njegova polaska na put Dubrovaki
senat odmah poslao za njim na Hvar dominikanca Vlahu
Kostadina sa molbom da se prilikom puta za Rim navrati u
Veneciju te utie na Mletaku vladu da ne podrava
hercega.38Prema izvorima nije mogue dokuiti kakve je upute i
prijedloge Tomasini dobio u Rimu ali je sasvim sigurno da je
nakon toga herceg bio prisiljen da poputa.39 Dokaz tome je
podatak da je sam herceg poslao u Rim posebno poslanstvo
obeavi papi da ne samo da e obustaviti ratne akcije protiv
Dubrovnika, ve se odrei i vlastite hereze te poraditi na njenom
istrebljenju iz vlastite zemlje40.
Za jednu posebnu analizu je mjesto i uloga Tomasinija u
sklapanju mira izmeu zaraenih strana. Mnogobrojne okolnosti
kao i stanje na ratitu uticalo je na poputanje hercega, koji je
36
DAD, Lett. di Lev. sv. XIV, fol. 88.
37
S. M. irkovi, isto, 164, ir.
38
DAD, Cons. Rog. sv. XII, fol. 134; Lett. di Lev. sv. XIV, fol. 93, 95, 113
39
S.Krasi, isto, 38.
40
S.Jalimam, isto, 189.

70
traio od samog pape Nikole V da posreduje prilikom sklapanja
mira s Dubrovnikom. Papa je prihvatio molbu, kao svog
zastupnika i kao posrednika odredio je Tomasinija. Dubrovaka
republika je odlukom od 12. aprila 1452. godine pristala na to da
se vode pregovori za mir, a samo nekoliko dana kasnije ili tanije
1. maja 1452. godine stigao je u Dubrovnik i Pavle Gazula s
porukom biskupa Tomasinija.41
U pregovorima oko sklapanja mira trebali su svakako da
uestvuju i hercegovi poslanici, koji su zajedno s papinim
posrednikom Tomasinijem trebali da stignu u Dubrovnik. Za papu
Nikolu V i to je bilo velika stvar, te je u pismu od 1. jula 1452.
godine odao priznanje Tomasiniju za uspjeh i za njegov
neumoran rad na ponovnom uspostavljanju mira u
srednjovjekovnoj Bosni i Humu.42Teko da se moe prema
raspoloivim dokumentima razaznati na koji su nain tekli
pregovori i ta se deavalo sve do avgusta 1452. godine, kada se u
izvorima spominje nova djelatnosti Tome Tomasinija.Naime,
Dubrovani su biskupu uputili pismo 5. avgusta 1452. godine, u
kojem je bio i poziv da obavezno prvo doe u Dubrovnik, pa tek
onda ide kod hercega.43 Postoji samo jedna vijest da je vijee
umoljenih raspravljalo o svemu tome na sjednici 19. septembra
1452. godine.44 Papin poslanik ipak je prvo otiao u posjetu kod
hercega i u njegovoj okolini boravio sve do sredine septembra
1452. godine. Uglavnom, to vrijeme provodio je u pregovorima u
kojima je zanimljiv stav istakao herceg a to da je rat oko kojeg se
vode pregovori voen po nareenju Osmanlija, ali herceg eli
ipak da sklopi astan mir. O ovome je poslanik izvijestio
Dubrovaku republiku kao i vijee umoljenih 23. septembra 1452.
godine. 45 ta se sve pod tim podrazumijevalo i kako je herceg to
vidio teko da se moe i pretpostaviti, kao to je teko saznati
sadraj odgovora koji je Dubrovaka republika poslala hercegu
preko Tomasinija.46
Poslije zavrenih pregovora, poslanik je Dubrovanima
donio spisak ve odavno poznatih hercegovih albi. Meu njima

41
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 2
42
D. Farlati, isto, IV, 259-260.
43
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 64
44
DAD, Cons. Rog. sv. Xlll, fol. 64
45
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 86 .
46
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 86 .

71
herceg se tui da Dubrovani naseljavaju njegove ljude na svojoj
teritoriji, nanosei mu tako veliku tetu, te da mu zatvaraju i
mue podanike. Dok je jedno vrijeme boravio u Zeti, Dubrovani
su pustili glas da je herceg potuen i zauzeli su njegovo zemljite
na granicama te da ga sramote na mnogim mjestima. Ovdje je
spomenuta i suma koju je potroio na Porti da bi se oslobodio
Dubrovnik opasnosti u vrijeme kada se u gradu bio sklonio
despot ura Brankovi. Radilo se o sumi od 30.000
dukata.47Prilikom boravka u Dubrovniku, biskup Toma Tomasini
primio je pismeni odgovor na svaku taku optube koju je uputio
herceg. Dubrovani su odgovorili da povelja Sandalja Hrania i
njegove brae opravdavaju naseljavanje ono malo ljudi to su
doli na teritorij Dubrovake republike, a zabranjeno je samo da
se primaju ljudi iz Draevice i Vrsinja. Treba spomenuti i to da su
Dubrovani u svojoj odbrani zaboravili da su jo 1445. godine
sami jednom poveljom proirili ovu zabranu i na Trebinjane.48
U pogledu zarobljenika, Dubrovani se uopte nisu branili,
potvrdili su Tomasiniju da je herceg za 800 dukata pustio 180
ljudi, a da je 136 zarobljenika poslao na dar sultanu Mehmed II El
Fatihu ta e biti u vjenom ropstvu kod nevjernika. Uz pobijanje
optubi hercega, posebno su istaknuta sva dobroinstva koja je
grad Dubrovnik uinio za hercega, asti koje mu je ukazivao kao i
za neuvenu nezahvalnost kojom je gradu uzvratio. U ve
spomenutom odgovoru od 23. septembra 1452. godine
Dubrovani su posebno pobrojali sve poznate albe protiv
hercega.49Dubrovaka vlada izjavila je, da isto tako eli mir i
podsjetila je da je herceg traio od Porte odobrenje da napadne
grad te je dao 5.000 dukata za Konavle.Istovremeno, obeao je
prisiliti grad da plaa hara a da budui mir mora da sauva i
njegovu ast.
Prilikom pregovora u Dubrovniku zanimljivo je spomenuti
i to da Tomasini nije dobio nikakve uslove budueg mira nego je
traeno od njega da herceg saopti uslove mira i pod kakvim
uslovima bi se takav mir mogao da postigne. Dok je boravio u
Dubrovniku, poslanik Tomasini je krajem septembra 1452. godine
podnio zahtjev Vijeu umoljenih da se pusti iz zatvora jedan

47
S. M. irkovi, isto, 188, ir.
48
S.M.irkovi, isto, 188, ir.
49
Pismo od 23. septembra 1452. godine DAD, Lett. di Lev. sv. XV, fol. 77- 80

72
ovjek Vukaina Grgurevia, ali i pored takvog posredovanja,
Vijee je odlukom od 23. septembra 1452. godine odbilo ovaj
zahtjev biskupa.50 Skoro u isto vrijeme, 26 i 28. septembra 1452.
godine Vijee umoljenih obratilo se hercegu i kao i Vukainu
Grgureviu.51
Poslije ovih nekoliko diplomatskih pokuaja u toku
septembra 1452.godine Tomasini izgleda da se vratio u svoju
matinu, hvarsku biskupiju te je odatle nastavio zapoetu
prepisku sa hercegom, ali i sa Dubrovanima.Jedno od pisama iz
te prepiske sauvano je, tako Dubrovani piu biskupu
18.novembra 1452. godine da ponovo doe u Dubrovnik, te da
tamo izloi svoje namjere i da ponovo pokrene pregovore, koji
su, prema nekim indicijama, bili na samom poetku.Ve ranije je
konstatovano da su obje strane stajale pred velikim i vanim
pregovorima, koji su opet, prema obostranim eljama imali da
dovedu do sklapanja mira. Na zgodan nain spojila su se dva
pravca u pregovorima, direktni izmeu Vladislava i hercega
Stjepana Vukia Kosae, ali i drugi koji su ili posretstvom
biskupa Tomasinija.52
Spoljnopolitike okolnosti su uticale da Dubrovani
insistiraju na pregovorima, 28.decembra 1452. godine stavili su
na raspolaganje Tomasiniju i brod kako bi iz Hvara mogao doi u
Dubrovnik i nastaviti tamo gdje se stalo.53Kod Dubrovana
postojala je bojazan da promjene koje su se desile od septembra
1452.godine pa nadalje, kao i promjene orijentacije na Porti,
zatim sve ono to se deavalo u Maarskoj (osloboenje
maarskog kralja Ladislava iz ruku Fridriha kao i njegov dolazak
na maarski prijesto) i sve to e naruiti maarsko-turske odnose
i izazvati neke poremeaje od kojih bi tetu pretrpjeli i
Dubrovani.Tu bojazan saopio je Dubrovanima Paskoje
Sorkoevi, koji je neto ranije boravio na Porti, te je savjetovao
svoju vladu da se to prije nagode s Turcima ono to je moglo
postii jednim haraem nee se moi docnije ni sa dva javljao je
u pismu ovaj poslanik.54 Kod istog poslanika Dubrovani su se

50
Odluka Vijea umoljenih od 23. septembra 1452. godine vidi: DAD, Cons. Rog. sv.
XIII, fol. 86.
51
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 86, 87.
52
S. M. irkovi, isto, 190. ir.
53
DAD, Cons. Rog. sv.XIII, vol. 127, 128.
54
S. M. irkovi, , isto, 190, ir. DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 86,

73
odmah raspitivali da li se i uz koliki troak mogu urediti svoje
odnose s Turcima uz odricanje bilo kakve dobiti od strane
hercega.55
Dubrovane je pored pobrojanih razloga nagonilo na
zalaganje za mir i to da je, zbog estih pokreta vojske
stanovnitvo dubrovakog teritorija bilo u velikom strahu, tako da
se njihov poloaj jedva razlikovao od onog koji su imala u ratu
jadali su se Dubrovani u jednom pismu Hunjadiju.56Historijski
izvori prate daljnji smjer kretanja Tomasinija, te tako unato zimi,
krajem i posljednjih dana 1452. boravio je u Dubrovniku nosei sa
sobom prijedloge hercegova sina Vladislava i vojvode Ivania
Vlatkovia s kojima je bio u stalnoj vezi.57 U Dubrovniku je
doekan s posebnim zadovoljstvom, gdje e ostati cijelo zimu i
proljee 1453.godine.58 Izvori spominju da je 11.januara 1453.
godine boravio u Dubrovniku.59Vijee umoljenih je na sjednici 27.
januara 1453. godine odluilo da se biskupu Tomi Tomasiniju
isplati za trokove 100 dukata i da se stavi kurir kao i poseban
brod na raspolaganje s mornarima za njegove potrebe.60
Postojao je i zahtjev da poseban kurir otputuje do hercega
i da javi hercegu o dolasku Tomasinija i da zatrai odgovor.
Mogue je pretpostaviti da su neke okolnosti ukazivale da je
postojalo raspoloenje kod poslanika da odmah otputuje kod
hercega na pregovore, ali ga je Republika zadrala sve dok se ne
uje odgovor hercega, ali i da bi mu se za to vrijeme objasnilo
kako stvari stoje s njim, Vladislavom i Ivaniem.61 Vrijedna panje
je i opaska iz literature kada su jednom iskreno prihvatili
legatovo posredovanje, Dubrovani su se od odmah starali i da
obezbede svoj puni uticaj na njih.62U vrijeme boravka u
Dubrovniku Tomasini je zajedno s dubrovakom vladom
pripremio i diplomatsku aktivnost oko razrjeenja svih sukoba i
55
DAD, Lett. di Lev. sv. XIV, fol. 113.
56
Josip Gelcich-Ludvig Thalloczy, Diplomatarium relationum reipublicae
Ragusionum cum regno Hungariae.- Budapest 1887, str. 531.
57
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 131, 132, 133-133, 135, 156, 203
58
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 131, 132 138, 139 141.
59
DAD, Cons.Rog. sv. XIII, vol. 147.
60
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 133 138, 139 203 Poslanik Toma Tomasini pisao je
15. marta 1439. godine papi Nikoli V iz Dubrovnika zbog nekog spora Dubrovakog
senata s franjevcima. DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol.194.
61
S. M. irkovi, isto, 191, 192, ir.
62
S. M. irkovi, isto, 191, 192, ir.

74
sporova s hercegom. Prema raspoloivim dokumentima mogue
je zakljuiti da se poslanik nije mnogo protivio zahtjevima koje su
Dubrovani postavljali. Jedna od njih bio je da lanovi Vijea
umoljenih napiu pismo koje e biskup uputiti hercegu. Odluka je
usvojena 12. januara 1453. godine, 63 dok je pismo nosilo datum
13. januara 1453. godine.64 U obraanju hercega, poslanik je elio
da se uju i njegove daljnje namjere u pogledu postizanja mira s
Dubrovanima i da herceg konano odredi mjesto budueg
sastanka.65
Poslanik Toma Tomasini je 20. januara 1453. godine
izrazio elju da krene na put, to se nije ostvarilo nego je ostao i
sasluao namjere i planove Dubrovana u vezi sa mirom.
Dubrovani su u pregovorima insistirali na dvjema vanim
injenicama, kao prvi uslov koji se treba ispuniti u pregovorima
za mir je istovremeno sklapanje mira s Vladislavom i Ivaniem, ali
i sa bosanskim kraljem Stjepanom Tomaem, dok je drugo bilo
pitanje ratne odtete. O sklapanju nekog separatnog mira nisu
htjeli ni da uju, jer su se sa svojim saveznicima obavezali da e se
zajedniki boriti, ali i zajedniki sklopiti mir.Odreeni
nesporazumi postojali su oko iznosa ratne tete, jedan je jo iz
vremena kada je u Dubrovniku boravio sultanov sklav. Tada je
herceg pokazivao spremnost da plati ratnu tetu Dubrovanima
ali tetu koja je uinjena poslije januara 1452. godine kada je
herceg dobio nareenje od sultana Mehmeda II El Fatiha da
prestane napadati Dubrovane. Saveznici i hercegovi protivnici
zahtijevali su da se plati ratna teta od maarsko-turskog mira,
odnosno od 24. novembra 1451. godine.66Svi izneseni argumenti
ukazivali su da e biti velikih nesporazuma oko ratne tete te je
po ovom pitanju formirana jedna komisija 22. januara 1453.
godine od tri vijenika. Komisija je imala za zadatak da izradi
neku vrstu memoranduma o dubrovakom stavu, kao i njihovim
uslovima za potpisivanje mira. U arhivskoj grai sauvan je
koncept ovog memoranduma, i kao takav potvren je u Vijeu
umoljenih ve 26. januara 1453. godine.67

63
DAD. Cons. Rog. sv. XIII, fol. 132
64
DAD, Lett. di Lev. sv. XV, fol. 62.
65
S. M. irkovi, isto, 192, ir.
66
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 139
67
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 139

75
 Komisija je ustanovila da su Dubrovani pretrpjeli veliku
tetu od rata s hercegom, te prema njihovom taksativom
nabrajanju to je priinjeno paljenjem, pustoenjem, unitenjem
drvea i vinograda, kua, oduzimanjem prihoda, zatim u
zarobljenim i mrtvima. Dubrovani su jednom svojom odlukom
od 26. januara 1453. godine predloili hercegu, po prvi put, da
ratnu tetu moe isplatiti ustupanjem nekih sela u okolini
Dubrovnika.68 To je bio maksimalni zahtjev Dubrovniana, ali je
njihova elja da se doe do mira bila, poslije svih tekoa i
problema koji su nastali u koaliciji, tolika da sada nisu pravili
nikakav problem oko toga da li da se ratna teta rauna od
novembra 1451. godine, ili od januara 1452. godine. Bili su
spremni da ako se u svemu ostalom sloe, prepuste pitanje ratne
tete Tomasiniju, kao sudiji koji je o tome mogao donijeti
odluku.Uz zahtjev iz 26. januara 1453. godine Dubrovani su
traili od Tomasinija da obavijesti srpskog despota o svemu prije
nego li se potpie mir, te su ponudili poslije svega jedno njihovo
poslanstvo da posreduje izmeu despota i hercega u duhu ranije
izraene elje hercega, iako je poznato da se jo ranije separatno
pokuavalo da izmiri s despotom.69Historijska literatura je ve
ocijenila da su uslovi koje su postavili Dubrovani bili vie nego
umjereni, u krajnjoj liniji traili su samo mir i obnovu svih onih
povelja koje su postajale izmeu obje strane, te nisu htjeli da
naputaju svoje saveznike.70
Dalji slijed zbivanja obraen je u literaturi gdje se s
pravom misli da je herceg najvie insistirao na potpisivanju mira s
Dubrovanima, kao i na tome da posrednik u svemu tome bude
Tomasini kao linost koja posjeduje sve pozitivne osobine
potrebne za to. Prije nego to je i dolo do bilo kakvih kontakata i
uspostavljanja veza izmeu zaraenih strana, voeni su intenzivni
i ivi razgovori izmeu Vladislava i Dubrovana, isto tako oko
pitanja budueg rata. U tim razgovorima javila se i ideja i
prijedlog da u Dubrovnik doe Ivani i Sladoje Semkovi, ali se od
toga kasnije odustalo.U toku boravka u Dubrovniku poslanika
Tomu posjetio je 9. februara 1453. godine Pavle Gazul, poslanik
68
DAD, Lett. di Lev. sv. XV, fol. 21-23.
69
J. Gelcich-L. Thalloczy, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum
regno Hungariae, 532. S. M. irkovi, isto, 193, biljeka 85.
70
Uporedi podatak od 12. marta 1453. godine. DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 158-
164. DAD, Lett. di Lev. sv. XIV, fol. 114-115. S. M. irkovi, isto, 194, ir.

76
vojvode Vladislava zbog vanih politikih pregovora.71
Istovremeno, poslanik je ekao odgovor vojvode do 20. februara
1453. godine kada je namjeravao otputovati iz Dubrovnika, ali je
na molbu Senata republike produio svoj boravak.72U
pregovorima s Vladislavom i Ivaniem, Dubrovani su postigli
odreene uspjehe a kao posrednici u ovom spomenuti su Andrija
Bobaljevi dok je Vladislava zastupao nepoznati Vukas Vai.
Uputstva za oba poslanika i posrednika proitana su u strogoj
tajnosti pred Vijeem umoljenih kao i pred Vladislavom i Ivaniem
i to je zanimljivo svemu tome prisustvovao je i Tomasini.itava
procedura oko prihvatanja ovih uputstava u Vijeu umoljenih
trajala je dugo, od 28. februara pa sve do 11. marta 1453. godine.
Potrebno je spomenuti i to da ova uputstva ne sadre nita
osobito i vrijedno to bi se moglo ticati daljih odnosa izmeu
hercega i Dubrovana. U njima je ponuen i preprian historijat
sukoba, istaknuto i posebno naglaeno je da je Republika
napadnuta od strane hercega, da nije kriva za ratno stanje, da je
bila prisiljena da trai saveznike po strani, koje sada iz
raznoraznih razloga nije u mogunosti da napusti. U pogledu
ratne odtete koju je zahtijevala Republika, u uputstvima se
predvidjela i ta mogunost da e se herceg protiviti visini, a
ostavljena je ponovo mogunost da se konana odluka preputa
Tomasiniju, ako se sve drugo bude dobro zavrilo.73
Neto kasnije, jednom drugom odlukom 20. marta 1453.
godine Dubrovani su zamolili Tomasinija da predoi hercegu da
je ovaj poslanik ve vie puta ulagao napor da se ispuni elja pape
i da se potpie mir meu zaraenim stranama, ali ako se i ovaj put
mir ne potpie, morae da izvijesti papu kako stvari stoje i ko
stvara tekoe zbog kojih nije moglo doi do sporazuma.74U
proljee 1453. godine izvori biljee jo jedan pokuaj sporazuma,
jer je potvreno da se Tomasini trebao vratiti, to je i potvreno
u Vijeu umoljenih 25. marta 1453. godine. Jo se ulo da herceg
namjerava napustiti Draevicu, pa se predviao i povratak
poslanika.Istovremeno, tokom ovog sastanka saopeno je i to da
e gost Radin doi u upu, te bi, kako je odlueno, u tom sluaju

71
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, vol. 147.
72
DAD, Cons. Rog.sv. XIII, fol. 156.
73
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 158-164.
74
DAD, Lett. di Lev. sv. XV, fol. 25-25S. M. irkovi, isto, 195, ir.

77
dobio poziv da posjeti i Dubrovnik.Historijski izvori biljee jo
jedan napor Tomasinija da posjeti hercega ali u toku spremanja
iznenada su doli u Dubrovnik poslanici hercega i traili od
Dubrovake vlade da se njihovom gospodaru vrate dohoci i
posjedi koje je imao u Dubrovniku.75
Samo mjesec dana kasnije, u toku aprila 1453. godine
ponovo je dolo do obnavljanja pregovora za mir izmeu hercega
i Dubrovnika. U Dubrovniku za poslanika koji je u svemu tome
trebao da uestvuje izabran je Vuk Bobaljevi, koji je zajedno s
papinim poslanikom Tomom Tomasinijem otiao u Hum kod
Vladislava, gdje im se pridruio i poslanik Vladislav pa su svi
zajedno otili kod hercega Stjepana Vukia Kosae. Prema
arhivskim podacima mogue je ustanoviti da su pregovori oko
mira voeni dosta povoljno i to za jednu i drugu stranu.76U toku
pregovora, iz nepoznatih razloga poslanik se vratio u Dubrovnik
gdje ga je dubrovaka vlada zamolila da u gradu saeka dalji
razvoj dogaaja i ishod pregovora. Prema jednoj odluci Vijea
umoljenih od 15. maja 1453. godine mogue je nazresti rezultat
pregovora, naime tom odlukom odobren je prolaz trgovcima sa
ogranienom koliinom tkanina kroz zemlju hercega.77
Tokom sljedeih dana nastavila se prepiska izmeu
hercega, Dubrovnika i poslanika, da bi se ve u drugoj polovini
maja 1453. godine pojavili u Dubrovniku sultanov sklav Branislav,
poslanik Esebega i jedan hercegov poslanik o emu je iscrpno
obavijeteno i Vijee umoljenih, i to na sjednici od 23. maja 1453.
godine.78U toku mjeseca jula 1453. godine poslanik je jo jednom
putovao u Hum79 da bi se vratio 20. avgusta 1453. godine u
Dubrovnik sa novim hercegovim prijedlozima i uslovima za
uspostavljanje mira.80 Nakon razmatranja cjelokupne situacije s
dubrovakom vladom u prvoj polovini septembra 1453. godine
otputovao je poslanik u Rim laom koju mu je u tu svrhu
obezbijedila Dubrovaka vlada. U zapisu od 5. septembra 1453.
godine tvrdi se da je Tomasini otputovao u Rim kod pape Nikole

75
DAD, Cons Rog. sv. XIII, fol. 169-169
76
O samom toku pregovora meu zaraenim stranama vidi opirnije kod: S. M.
irkovi, isto, 195- 197, ir.
77
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 193.
78
DAD, Cons.Rog. sv. XIII, fol. 195.
79
DAD, Cons. Rog. sv. XIV, fol. 205: 210, 219, 222
80
DAD, Cons. Rog. sv. XIV, fol. 229.

78
V preko Albanije, gdje je takoer trebao obaviti neke vane
poslove.81Napori koji su se odvijali skoro tri godine urodili su
plodom, pa je herceg tokom 1454. godine pristao i na formalnu
obustavu neprijateljstva koje je stvarno ve davno
prestalo.82Teko je prema raspoloivim izvorima ustanoviti puni
doprinos Tomasinija u ovom sporu i ratu kao i njegovom
konanom razrijeenju, ali je evidentan napor i nikako nije
zanemariv niti se moe zanemariti. Zbog nedostatka izvora teko
se moe izrei konana ocjena o doprinosu potpisivanju
konanog mira, ali mjesto ovog dominikanca nikako se ne moe
istisnuti iz diplomatske aktivnosti uz uslov da se vodi rauna i o
tome koliko su mu okolnosti ali i sposobnosti to dozvoljavale.
U ovom dijelu ponuen je samo jedan od mnogih aspekta
djelatnosti biskupa i poslanika u samo nekoliko godina djelatnosti
u srednjovjekovnoj Bosni ili oko nje. Mnogo toga je ostala
nejasno i nerazjanjeno, nepoznato i nemogue da se postavi i
predstavi u onom pravom i potpunom historijskom svjetlu, tim
prije to je Toma Tomasini jedna od rijetkih linosti s takvim
pretpostavkama dugo i djelovala u srednjovjekovnoj Bosni i koja
se angaovala na vie polja djelatnosti. Postizanjem mira izmeu
hercega i Dubrovnika nije se zavrio angaman Tome Tomasinija,
ve naprotiv poslije krae pauze ponovo je evidentan njegov
doprinos mnogim procesima u srednjovjekovnoj Bosni. Prvi
sljedei spomen vezan je za obnovu imenovanja papinim
poslanikom od strane novoimenovanog pape Kalisa lll.83 Tu se
govori o nekim vrlo vanim poslovima u Bosni i Hrvatskoj, a
historijski izvori nisu u mogunosti da potvrde o kakvoj se vrsti
poslova radi, da li je to neko uobiajeno pismo kojim se upuuje
poslanik, ili je rije o nekoj konkretnoj djelatnosti.Mogue je
pretpostaviti da se gore spomenuto djelomino odnosilo i na
zahtjev pape Kalista lll od 14. jula 1456. godine kojim je povjerio
rjeenje spora koji je izbio izmeu splitskog kanonika Ivana
Nikolina (Ioanenes Nikolai), Nikole Garsilicha i Mateja Nicovilicha
zbog crkvene dadbine sv. Petra i Andrije u Trogiru.84 Pismo
pape zateklo je poslanika Tomu Tomasinija u Hvaru.

81
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 234- 236.
82
S.Jalimam, isto, 93.
83
D.Farlati, isto, sv. IV, 261.
84
S.Jalimam, isto, 121, biljeka 205.

79
 Dominikanac Toma Tomasini uestvovao je i u mnogim
drugim sporovima, esto u kojima je bilo rijei i o franjevcima
srednjovjekovne Bosne. Jedan od takvih sporova evidentan je
1444. godine a tie se spora izmeu maarskih i hrvatskih
lanova bosanske franjevake vikarije. Razlog spora je bio to su
maarski franjevci, nakon to su preuzeli vostvo Vikarije poeli
posveivati veu panju misijama u Moldaviji, Besarabiji i Erdelju
nego li u samoj Bosni.85 Bojei se odve velikog utjecaja
maarskih misionara, a vjerovatno i iz jo nekih drugih razloga,
pobunili su se fratri Vrbaske kustodije.86 Traili su i dobili od
pape Eugena lV 15. oktobra 1446. godine da budu izuzetni ispod
vlasti dotadanjeg vikara i stavljeni pod neposrednu upravu
hvarskog biskupa.87 Od tog vremena sve do svoje smrti
dominikanac Tomasini je bio pravni i stvarni poglavar bosanskih
franjevaca. On je kako se ~ini, od pape Nikole V hrvatskim
franjevcima uspio isposlovati bulu Cupintes od 14, svibnja 1447.
kojom je odre|eno da se Bosanska vikarija ima protezati ne samo
na cijelo bosansko kraljevstvo nego i na sve okolne krajeve od
rijeke Drave do Jadranskog mora, te da samo ona ima pravo na
povlastice koje su joj bili podijelili prijanje pape.88
Zanimljiva aktivnost se desila 1446. godine kada je
generalni vikar hrvatskih franjevaca u Dalmatinskoj provinciji sv.
Jeromina osnovao novu opservantsku vikariju, kojoj je dodijelio
pet dalmatinskih samostana iz sastava Bosanske vikarije. Tome su
se suprotstavili bosanski franjevci smatrajui odluku
nepravednom i tetnom, pa su zatraili pomo od pape Nikole V.
Papa je 5. decembra 1447. godine povjerio Tomasiniju da ispita
itav sluaj i da donese pravednu odluku.89 Meutim, papa je 12.
januara 1448. godine, vjerovatno na traenje dalmatinskih
franjevaca, promijenio svoju odluku, povjerivi itav sluaj
generalnom vikaru Jakovu Primardizziju90, koji je ne samo
presudio spor u korist Dalmatinske vikarije nego i premjestio iz
Bosanske vikarije u Dalmatinsku vie vrsnih

85
S.Jalimam, isto, 121.
86
S. Jalimam, isto, 122.
87
A. Theiner, Mon. Hung. sv. ll, 231, D. Mandi, Franjevaka Bosna, 113-114, S.
Krasi, isto, 81.
88
S. Krasi, isto, 79.
89
S. Krasi, isto, . 82.
90
A. Theiner, Mon. Slav. sv. I. 402.

80
misionara.91Normalno, odluka je izazvala jo ei spor, bosanski
fratri su optuili vikara za mnoge tete, meu kojima se istie da
je teko otetio oduzevi joj u Apuliji vie samostana koji su joj
bili od velike pomoi. U sve ovo umijeao se i Tomasini koji je
preporuio molbu bosanskih fratara papi Nikoli V, u kojoj su
traili da im se dozvoli izabrati novog vikara, koji bi bio
odgovoran samo vrhovnom starjeini reda u Rimu. Papa je bulom
Ad Romani Pontificis od 24. oktobra 1448. godine rjeenje
itavog spora povjerio Tomasiniju, koji je bez mnogo razmiljanja
udovoljio molbi bosanskih franjevaca.92
Tomasini je zatraio, i 9. jula 1451. godine isposlovao od
pape da bosanski vikar moe trajno zaposjesti samostan sv.
Marije u Poljudu kod Splita, kao i druga tri dalmatinska
samostana ukljuiti u sastav svoje vikarije te da, u sluaju
nedostatka misionara u srednjovjekovnoj Bosni, moe primiti i
zaposliti svakog franjevca koji bude voljan raditi u vikariji.93
Jedan dio svoje aktivnosti fra Toma Tomasini posvetio je i
borbi protiv Turaka, ali i bosanskih bogomila jer je postojala
ozbiljna opasnost da se oni meusobno udrue.94 Opasnost je
bila velika, pogotovu to su ak i neki benediktivci i lanovi
svjetskog klera poeli prelaziti na tursku stranu traei pomo od
sultana Murata ll za postizanje nekih crkvenih dobara. S tim u
vezi papa je pismom od 11. maja 1453. godine traio da Tomasini
to sprijei milom ili silom. U literaturi postoji niz dilema oko
svega toga, prije svega nije jasna u kojem se to kraju desilo zatim
pod kojim okolnostima sve se to deava kao i posljedice akcije
papina poslanika. Postoji indicija da se to prije svega odnosi na
Albaniju, budui da je Toma Tomasini u jednom periodu bio
papin legat ne samo za Bosnu i Hrvatsku nego i za Albaniju.95Da
se ovakvo neto ne bi osjetilo i u srednjovjekovnoj Bosni, gdje su
bili poljuljani odnosi strahom od Turaka, papa je naredio svom
poslaniku da bdije nad uslovima mira izmeu Petra Vojsalia i
kralja Stjepana Tomaa. U duhu te politike, legat Tomasini je
mnogo ranije 1446. godine po nareenju pape Eugena lV

91
D. Mandi, Franjevaka Bosna, 116.
92
S. Jalimam, isto, 121.
93
D. Mandi, isto, 120.
94
S. Krasi, isto, 83.
95
D. Farlati, isto, sv. IV, 261-261. Da je poslanik bio ne samo za srednjovjekovnu
Bosnu nego i Albaniju uporedi: DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 234.

81
odrijeio kneza Petra Vojsalia crkvenog izopenja, kojim ga je na
tubu kninskih kanonika da im brani ubiranje crkvene desetine na
nekim imanjima pod njegovom upravom bio udario ibenski
biskup Juraj igori.96
U nekim delikatnijim sporovima uestvovali su mnogi
znameniti ljudi toga vremena meu koje treba ubrojati i
Tomasinija, koji je nekom posebnom diplomatskom vjetinom
uspijevao rijeiti dosta toga. Jedan poseban i dugogodinji spor,
sukob izmeu bosanske franjevake vikarije i dubrovake
kustodije izbio je i u njemu je dao i iskazao svoju ve poznatu
diplomatsku vjetinu i pokazao stanovito iskustvo i umijee, iako
na osnovu historijskih izvora treba naglasiti da nije od samog
poetka uestvovao u sporu97 niti e u njemu uestvovati sve do
njegovog kraja, poto e spor trajati jo dugo poslije njegove
smrti.
U historijskoj literaturi nije zabiljeena niti jedna studija
koja raspravlja o uzrocima i tokovima ovog spora, a same razloge
vrlo teko je identifikovati, uglavnom se nalaze kao marginalno
pitanje u nekim zahvatima iz historije franjevaca. Meu razloge
spora treba istaknuti i to da je to proizvod vieslojnosti odnosa
meu franjevcima, niz kontraverznih i dijametralno suprotnih
mogunosti kroz koje se opet iskazuju i prepliu vjersko-
-dogmatski, materijalno-finansijski kao i drutveno-politiki
razlozi. Iz raspoloivih historijskih izvora teko se moe
ustanoviti kada se Tomasini ukljuio u spor izmeu bosanske
vikarije i dubrovake kustodije. Sigurno je, da je njegovo iroko
postavljeno polje djelovanje u srednjovjekovnoj Bosni, o emu je
ranije bilo vie rijei, bili dovoljni argumenti da se ukljui u ovaj
spor.
U jednom ranijem pismu, papa Nikola V naredio je
Tomasiniju da uopte ne prima niti sasluava, kao niti rjeava
sporove izmeu bosanskih i dubrovakih franjevaca, bez njegovih

96
A. Theiner, Mon. Hung. sv. II, 230-231.
97
Sukob izmeu bosanske franjevake vikarije i dubrovake kustodije dugo se
pripremao kao i tinjao, buknuo je svom estinom 1436. godine kada su se Dubrovani
obratili fra Jakovu Markijskom da im dozvoli gradnju samostana u Konavlima koji bi
bio pod njihovom jurisdikcijom a ulazio je u sustav bosanske franjevake vikarije.
Uporedi prepisku oko svega toga: DAD, Lett. di Lev. sv. XII, fol. 29-30. od 3. juna
1436. godine.

82
novih naloga.98 Takvo izriito nareenje pape nije ipak moglo
iskljuiti ovog uglednika iz spora. Jedan od prvih podataka koji je
vezan za ovaj sluaj je to su posredovanjem fra Tome Tomasinija
19. jula 1453.godine ujedinjeni su s Bosanskom vikarijom
franjevaki samostani u Dubrovniku i na ostrvu Daksi.99Samo dvije
godine kasnije, poslanik je uinio isto, ivo se angaovao 1455.
godine da ne doe do otcijepljenja dalmatinskih franjevakih
samostana od bosanske vikarije, te prema raspoloivim
historijskim izvorima to mu je polo za rukom.100 Ovo su i jedini
podaci do kojih se uspjelo doi, a koji spominju uee
dominikanca fra Tome Tomasinija u ovom sporu. Sigurno da je
mnogo toga ostalo nerazrijeeno u sporu bosanske vikarije i
dubrovake kustodije, mnogo toga je u domenu pretpostavki, ali
je evidentan jo jedan od pokuaja Tomasinija da se
diplomatskim, a ne crkvenim sredstvima rijei spor.Na politikom
planu zanimljiva je uloga Tomasinija u pripremanju borbe protiv
Turaka, tako je papa Kalist lll, da bi vie zatitio bosansko
kraljevstvo od napada sa strane 1456. godine uzeo pod posebnu
zatitu Sv. Stolicu.101 Toma Tomasini se zaloio za uspostavljanje
to trajnijeg unutranjeg mira, kako bi se ono moglo to
uspjenije suprotstaviti Turcima, pa je svoj uticaj na kralja
Stjepana Tomaa naroito pojaao nakon turskog poraza pod
Beogradom 1456.godine. Na njegov nagovor kralj je prekinuo
podanike odnose prema Turcima i poeo oslobaati one dijelove
zemlje koje su dotle oni drali pod svojom vlau.
Na samom poetku papa Pijo ll, potujui zasluge
Tomasinija u srednjovjekovnoj Bosni dao mu je jo vee ovlasti
nego njegovi prethodnici, ali splet razliitih politikih i vojnih
dogaaja uticali su da poslanik vrlo malo ima koristi od tog.
Pojavile su se i sumnje da bosanski kralj Stjepan Toma ima nekih
kontakata s Turcima, te je papa Pijo ll, naredio Tomasiniju da
ispita istinitost tih sumnji i 18. januara 1461. godine naredio da
udari interdikt bosanskom kralju i njegovom kraljevstvu ako se
nae da su sumnje osnovane.101Poslije neto krae pauze, 12.

98
A. Theiner, Mon. Hung. sv. I, 402.
99
DAD, Cons. Rog. sv. XIII, fol. 239, 250, 252.
100
Luka Waddingus, Annales Minorum seu trium Ordinus, Tomus XII, Roma 1932,
347.
101
A. Theiner, Mon. Hung. sv. II, 272.
101
D. Farlati, isto, sv. V, 262-263.

83
marta 1460. godine ponovo je spomenut Tomasini i to je izgleda
posljednji put u vezi sa srednjovjekovnom Bosnom. Naime,
poslanik je trebao po nalogu pape Pija ll ukljuiti se u jedan novi
spor koji je izbio izmeu kralja Stjepana Tomaa i hercega
Stjepana Vukia Kosaa. Zahtijevalo se od biskupa da razvidi
krivicu u ovim sporu te da ustanovi da je kralj pogrijeio da ga
izopi kao i sve ostale u sporu i da po potrebi udari interdikt na
srednjovjekovnu Bosnu.102
U historijskim izvorima i literaturi mogue je nai jo
mnogo toga zanimljivog za rad Tome Tomasinija. Osnovao je u
gradu Hvaru kaptolsku knjinicu kojoj je testamentom
zavjetovao veliki broj zanimljivih knjiga i rukopisa.103 Za vrijeme
njegove uprave hvarskom biskupijom osnovan je 1461. godine i
samostan reformiranih franjevaca u gradu Hvaru.104 Zatim, kako je
spomenuto u literaturi, u biskupskom muzeju u Hvaru uvaju
jedan lijepo izraeni gotiki kale i pokaznice s urezanim grbom
kralja Stjepana Tomaa, dar biskupu Tomi Tomasiniju, koji je s
njim bio u veoma dobrim odnosima.105
Posljednja vijest u kojoj je spomenut papin poslanik i
hvarski biskup Toma Tomasini, dominikanac vezana je za
proglaenje njegovog testamenta 1461. godine. Kao svjedok javlja
se Toma Riskovi a sve se desilo u gradu Hvaru a kao ovjek koji
je proglasio testament spomenut je: Jacobus de Martinus.
capituli cancellarius iuratis.106 Postoje izvjesne dileme oko
godine smrti Tomasinija, tako da su u opticaju dvije godine 1461.
i 1463. 107Najvjerovatnije da je umro prije 29. augusta 146l.
godine.

102
A. Theiner, Mon. Hung. I, 358-359.
103
Maja Novak-Vukeli, Kaptolska knjinica u Hvaru.- Anali Historijskog instituta u
Dubrovniku, Dubrovnik 1952, 343-358.
104
D. Farlati, sv. V, 263.
105
S. Krasi, isto, 56.
106
Testament hvarskog biskupa Tome Tomasinija vidi kod: ime Ljubi, Listine
odnoajah izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, sv. X, 182-187. Isto tako i
kod: Ivan Ostoji, Metropolitanski kaptol u Splitu. - Zagreb 1975, 178. Rukopis se
nalazi u DAZ, Ostavtina ime Ljubia, kutija 2 sveska V, broj 19, str. 40-46 ( Datto
nel anno 1461. augusta 29)
107
S. Krasi, isto, 74, biljeka 221. tvrdi da je Tomasini umro u Hvaru 1463. godine.

84
Izvori
a). Neobjavljeni izvori
Dravni arhiv u Dubrovniku (DAD)
Acti Consilii Rogatorum (Cons. Rog.)
Distributiones Testamentorum (Distr. Test.)
Diversa Notariae (Div. Not.)
Lamenta de Foris (Lam. De Foris)
Lettere di Levante (Lett. Di Lev.)
Dravni arhiv u Zadru (DAZ)
Ostavtina ime Ljubia
Stari splitski arhiv
b). Objavljeni izvori
Daniel Farlati, Illyricum sacrum, sv. IV, V, Venetiis 1759.
Josip Gelcich-Ludvig Thalloczy, Diplomatarium relationum
reipublicae Ragusionum cum regno Hungariae.-Budapest,
1887
Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske
drave.-Tuzla 1997.
Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest.-Zagreb, 1958.
ime Ljubi, Listine o odnoajah izmeu Junoga Slavenstva
i Mletake Republike.-sv.IX, X, Zagreb 1890, 1891
Frano Mikloi, Monumenta serbica.-Wien 1858.
Schematismus cleri dioecesis Pharensis pro anno 1912.-
Tridenti, 1912
Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim
vrelima.-Zagreb 2003
Augustin Theiner, Vetera monumenta Slavorum
meridionalium historiam illustrantia.-sv.I, Roma, 1863
Augustin Theiner, Vetera monumenta Hungariam sacram
illustrantia.-sv.I, Roma 1859
Luka Waddingus, Annales minorum seu trium
Ordinus.Tomus XIII, Roma, 1932.
Literatura
Anto Babi, Bosanski heretici.-Sarajevo, 1963.
Sima irkovi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba.-
Beograd 1964.

85
Sima irkovi, Istorija srednjevekovne bosanske drave.-
Beograd, 1964
Vladimir orovi, Historija Bosne.-Beograd, 1940
Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska.-
Beograd, 1987
Salih Jalimam, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj
Bosni.-Tuzla, 1999
Salih Jalimam, Odnos franjevaca i dominikanaca u
srednjovjekovnoj Bosni.-Bosna franciscana, V, 8, Sarajevo,
1998
Julijan Jeleni, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole.-
Sarajevo, 1906
Vjekoslav Klai, Duvanjsko polje.-Hrvatsko kolo, knj.111,
Zagreb, 1907
Stjepan Krasi, Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni.-
akovo 1996
Dominik Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana.-
Chicago, 1962
Dominik Mandi, Franjevaka Bosna.-Roma, 1968
Maja Novak-Vukeli, Kaptolska knjinica u Hvaru.-Anali
Historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik, 1952
Ivan Ostoji, Metropolitanski kaptol u Splitu.-Zagreb, 1975
Franjo Raki, Bogomili i patareni.- Zagreb, 2003
Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje:prostor, ljudi,
ideje.-Zagreb, 1997
Aleksandar Solovjev, Nestanak bogomilstva i islamizacija
Bosne.-Godinjak Istorijskog drutva, I, Sarajevo, 1949, 42-
79
Franjo anjek, Podrijetlo i povijesni razvoj crkve bosansko-
humskih krstjana.-U knjizi:Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima.-Zagreb, 2003, 1-66
Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoji bogumilstvu.-
Zagreb, 1975
Ludvig Thalloczy, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca
1450-1527.-Zagreb, 1916
iro Truhelka, Testament gosta Radina.-Glasnik Zemaljskog
muzeja, 23/Sarajevo 1911, 363-375
Pavo ivkovi, Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom
drutvu u XIV i XV stoljeu.- Tuzla, 1986

86
 ACTIVITY TOMA TOMASINI IN MEDIEVAL BOSNIA
Summary
On study: Activity Toma Tomasini in medieval Bosnia,
historian scientists make an effort to on the basis of all dana,
Availabli and relevant Historical factsno, until now if we take the
floor unknown fact from Historical Archive in Dubrovnik as a
many opinions Histo literary to define value activity envoy of the
pope Tome Tomasinija, and to bring together until now unknown
detaily Historical medieval Bosnia on epoch 1439 to 1461 year.
Research are direct toward posture of Historical literary
which give description Tomu Tomasinija as a very Activity on
many field of science Medieval Bosnia (diplomacy, church
questions, pastoral activity, political and society manifestation
and so on) Toma Tomasini involvment is on similar with strong
confirmation various aspect society, political, religions and
church way of life medieval Bosnian country but on historical
literatury we can t find a lot of note.
If we look back his life work and his Contrabution on
medieval Bosnia, we are whith reliable decide that he was
important diplomat who has a strong Authority in medieval
Bosnia and neighboring countries.A great respect ant sympathize
give to him Bosnian heretic, chatolic church, as a Franciskans.

87
88
Salih Jalimam

ZENICA UOI 1900. GODINE

(prilozi za historiju zaviaja)

Zenica je grad nastao na vievjekovnim tokovima razliitih

civilizacija, i kultura koji su ostavili razliite tragove. Mnogi
svjedoci toga su nestali, to iznemoglou, ponekad eljom i
snagom jaeg ili prodiranjem novog, ali se ipak neto od svega
toga zadralo u legendi, historijskim izvorima ili u spomenicima
kulture. Pod dananjim svojim imenom Zenica ivi ve skoro est
vijekova (po spomenu i zapisima od 20 marta,1436. godine).
Arheoloki nalazi potvruju znakove ivota u zenikom
kraju iz vremena mlaeg kamenog doba-neolita, izmeu 3.000 i
2.000 godine p. n e. Raznovrsni nalazi, posebno orue i oruje
potvruju postojanje ljudskih naselja na lokalitetima Drivua i
Gradie. Najzanimljiviji arheoloki nalazi su iz gradinskog naselja
Kopilo (period izmeu 900. i 800. godine p.n.e.) gdje su otkopani
vrlo razliiti keramiki materijali, ugljenisana cerealija i rnjevi za
ito. To potvruje pretpostavku o zemljoradnikim djelatnostima,
dok krupni grumenovi eljezne troske ukazuju na pokuaje
obrade i koritenja ruda i metala. Pojedini toponimi ukazuju na
prisutnost ilirskih plemena, koji su nosioci haltatske kulture.
Tako je rije gradina (utvreno ilirsko naselje) prisutna u nazivima
pojedinih zenikih naselja (Gradac, Gradie, Graanica). Rimljani
su u zenikom kraju uspostavili svoju vlast poetkom nove ere, pa
se i po istraenosti, ali i znaaju iz ovog vremena mnogo toga
zna. Najznaajniji lokalitet je dvostruka kasnoantika bazilika na
Bilmiu, koja pripada tipu bazilica gemina tj. bazilika bliznakinja,
a vremenski pripada IV-V vijeku. Pronaeni arheoloki materijal
na Bilmiu ukazuje da se tu nalazi znaajan rimski centar koji je
saobraajno bio povezan sa ostalim dijelovima Dalmacije. Ranije'
se pretpostavljalo da se radi o municipijalnom sjeditu Bistua

89
Novae, no naknadnim arheolokim istraivanjima ova
pretpostavka dovedena je u sumnju.
Sistematska istraivanja, posebno u Putoviima i Tiini,
pojaavaju argumentaciju o posebnosti zenikog kraja u rimsko
doba. Pronaeno je nekoliko zanimljivih epigrafskih natpisa sa
ostacima kaldrme. Pronaena je, zatim, jedna drahma i nekoliko
komada rimskog novca iz III i IV vijeka. Otkopan je itav
kompleks rimskog naselja sa villom rusticom, termom, hramom i
drugim prateim objektima, i vrlo bogat arheoloki materijal
odlomci kamene plastike sa reljefom Silvana i Dijane,
ornamentirana tranzena, kapiteli, tri vrlo interesantna mozaika,
ukrasni predmeti od metala, stakla i kosti, keramike, sistem
parnog grijanja, kanalizacija.
Identifikovan je i putni pravac dolinom rijeke Lave preko
prevoja Vjetrenice, koji se sputao u zeniki kraj. Cijelom
duinom sauvao je elemente rimskog naina graena puta (tzv.
via munita), kolskog profila. Prema svemu pronaenom i
identifikovanom mogue je pretpostaviti da je zeniki kraj u
antiko doba imao i igrao znaajnu ulogu, kao jedno od
karakteristinih mjesta Rimske imperije.
Iz perioda samostalne bosanske srednjovjekovne drave
ovaj kraj je poznat pod imenom Brod, sa zanimljivim toponimom
Bilino Polje, gdje je bosanski ban Kulin potpisao Bilinopoljsku
izjavu 8. aprila 1203 godine. U dokumentu je to naznaeno kao:
.. acta apud Bosnum iuxta flumen loce, qui vocatur Boline
Poile..., a radi se o gotovo najznaajnijem politiko -diplomatsko-
vjerskom dokumentu, svjedoanstvu bosanske samostalnosti. U
uskoj vezi sa ovim je i uvena ali nedovoljno istraena ploa
velikog sudije Graee, iz kraja XII vijeka, koja je prvo i
najznaajnije svjedoanstvo postojanja dravnopravnih elemenata
u bosanskoj banovini. Prema podacima koji se nalaze na ploi, u
Bosni su egzistirale sljedee institucije: veliki ban, veliki sudija,
arhitekta i graditelj i pisar. Ona se s pravom, smatra autentinim
spomenikom bosanske nezavisnosti.
Iskljuivo zbog neistraenosti, vrijeme razvijenog srednjeg
vijeka u zenikom kraju je potpuno nepoznato, ali injenica da se
u neposrednoj blizini nalazi nekoliko kraljevskih gradova
(Vranduk, Kraljeva Sutjeska, Bobovac) moe da bude podatak na
koji bi se trebalo osloniti. Treba napomenuti da je okolina Zenice
bogata i stecima. Evidentirane su skupine steaka u Pojskama,

90
Kozarcima, Vjetrenicama, Janjiima, Putoviima, Puhovcu i Seocu.
Pronaeni steci svojom arhitekturom, likovnim i tekstualnim
porukama doaravaju savren mir dobrih Bonjana. Najznamenitiji
steak je onaj iz Puhovca, gosta Miljena iz XV vijeka, koji
pribliava mistini ar srednjovjekovne Bosne. Od prvog spomena
imena Zenica u dubrovakoj arhivskoj grai, 1436. godine prati se
historija grada pod tim imenom.
Tursko-osmanlijska vojska osvojila je Zenicu ve 1463.
godine, te je ukljuila u sastav vilajeta i kadiluka Brod, prema
nazivu za istoimenu srednjovjekovnu upu. Turci su sa sobom
donijeli svoje obiaje, navike, kulturu, vjeru, dravnu i drutvenu
organizaciju, arhitekturu i mnogo toga uspjeli su da uklope u
temelje bosanske posebnosti. O ivotu u samom gradu ili kasabi,
do velikog pomora koji je poinila vojska princa Eugena
Savojskog 1697. godine, moe se samo poneto pretpostaviti.
Vjerovatno da se radi o tipino bosanskoj kasabi sa nekoliko
mahala (prema izvjetaju biskupa fra Marijana Maravia iz 1655.
godine bile su etiri mahale).
Prema predanju, koje je opet oslonjeno na neke
autentine podatke 1697. godine, Zenica je do temelja poruena.
Ostale su sauvane samo tri zgrade a svi stanovnici su pobijeni ili
protjerani, o emu svjedoe (dva crtea. Zenica 20. oktobra 1697.
godine i nekoliko dana kasnije, spaljena). Oporavak zenike
kasabe tekao je dosta sporo i teko, posebno zbog toga to je to
vrijeme unutranjih razmirica u tursko-osmanlijskom carstvu, uz
istovremeno insistiranje na bosanskoj posebnosti, koja ima
solidan podloak, vrijedne osnove i argumente.
U samom gradu se ve poetkom XVIII vijeka oblikuju
dijelovi o kojima vrijedi posebno govoriti. Prije svega tu je arija,
kao zanatsko-poslovni dio, zaseban stambeni dio koji je
okruivao ariju i zatim trei, vjersko-prosvjetni. O privredi,
zanatstvu i trgovini u zenikom kraju vrlo je malo primarnih
podataka. Od ranije je poznato da u ovom kraju dominira
zemljoradnja (penica, jeam, zob, ali i ljiva) , trgovina je
uglavnom na principu razmjene, a prisutni su i gotovo svi zanati
koji bi trebalo da zadovolje lokalne potrebe. Asocijacije na
prethodni srednjovjekovni period bude i mnogobrojni niani,
karakteristinog oblika i lika, s mnogo ornamenata, neobinih i
lijepih, pa se prema relevantnoj literaturi pretpostavlja da imaju
iste ili sline korijene iz klesarskih kola u Moanici. Takvih

91
niana ima u Klopu, Janjiima, Moanici, Musalli i jo kojekuda,
razbacanih i neprouenih, pa se moda i tu krije dio nepoznate
prolosti zenikog kraja.
Zenica je dobijala i oblija duhovnog. Tako je, prema
podacima iz 1574. godine, poznat i jedan prepisiva sa arapskog
jezika iz ovih krajeva. Radi se o Hasanu, sinu Jusufa Sarajlije iz
Zenice, koji je prepisao "Muhtasar-al-Quduri". Promjene smjera
tursko-osmanlijskih osvajanja, gubici na ratitima kao i izmjena
smjera glavnog druma su razlozi da se u toku XVII vijeka mnogo
toga mijenja u cijeloj Carevini, to se primjeuje i u Zenici. Ovaj
grad e u naredni, XVIII vijek, ipak ui sa kompleksima
perifernosti i nie vrijednosti. Sve e to biti pojaano poastima,
kao to su kuga i kolera. Historijski izvori biljee po zlu uvene
1742., 1762., i 1783. godinu. Uestale bune i ustanke, i pojava
anarhije su temeljnice ivota grada. U to vrijeme grad preivljava
jednu od jaih i veih kriza prouzrokovanih nenavikavanjem na
upotrebu unutranjih snaga i okretanje Zenice samoj sebi. U tom
vremenu, predanje spominje jednog vezira rodom iz Zenice, po
zlu uvenog Deftedariju.
Pored krvolonosti i genocidnosti kojom se princ Eugen
Savojski odnosi prema Zenici, jedan od njegovih pratilaca opisuje
dolinu rijeke Bosne kao neto nevjerovatno, to se moe samo
uporediti sa deltom rijeke Nila. Da nije rije o grjeki potvruje i
zapis fra Mate Delivia, nastao pedeset godina kasnije u kojem se
kae da je "Zenica mjesto u sreditu Bosne, izvrsna svojom
ljepotom i plodnou zemlje".
Od druge polovine XVIII vijeka tursko-osmanlijsko carstvo
i njegov feudalno-timarski sistem uli su u akutnu krizu.
Historijski izvori biljee pobunu protiv serdengedijskog age,
koja je izbila 1751.godine. Zeniko stanovnitvo je odbilo da daje
"krle" tadanjem pai. Postojanost anarhine situacije uticalo je,
te bila jedan od vjerovatnih razloga da su Zeniani krajem XVIII
vijeka bili obavezni da daju kolektivni elifemu (jamstvo).
Duhovni ivot u Zenici u XVIII vijeku je mnogo intenzivniji,
te se primijeuju mnogo promjene, emu doprinosi i injenica da
je identifikovan i prvi domai pjesnik alhamijado knjievnosti.
Rije je o imamu zenike jalijske damije koji se potpisivao kao
Edhem atib. Imam Edhem Jalimam poznat je po pjesmi: "Savjet
enama" .Iz XVIII vijeka poznata su i tri prepisivaa iz Zenice. To
su Muhamed bin Ahmed, zvani kadija, roen u Zenici, takoer

92
kadija Muhamed bin Fadlulah Mufti-Balta koji je prepisao etiri
rukopisa sa arapskog jezika, i trei je Dervi bih Hasan, Zenianin,
zvani Mulla, koji je na svoj rukopis ostavio i datum: 26.novembar
1783. godina. Prema nekim pretpostavkama, ovom periodu
pripadaju i tri prepisivaa iji rukopisi nisu decidno datirani .
Radi se o Ali bin Ishaku iz sela Puti kod Zenice, Muhamedu
Bosnevi Zeniavi i Muhamedu. Neto podataka o ivotu, ljudima,
promjenama, svakodnevnim temama mnogo emu jo nalazi se u
jednom od tri sauvana sidila zenikog naiba koji je voen u
vremenskom intervalu 1170.-1173. godina po Hidri (ili 1757.-
1760. godina). Meu dragocjenim podacima u ovom sidilu se
spominju i tri zenika naiba: Omer-efendija i Omer-efendija
Behram. Od linosti iz upravnog aparata vlasti u Zenici vrijedno
panje je spomenuti ime kadije Halim efendije erifovia, rodom
iz Sarajeva, koji je zeniki kadiluk dobio 1771. godine.
Ve je napomenuto da je stravian genocid koji je
prouzrokovala vojska princa Eugena Savojskog 1697. godine
ukinuo sve tokove ivota i u pravom smislu rijei umrtvilo Zenicu,
ali se tokom XVIII vijeka ivot polagano obnavlja, posebno vitalne
funkcije i objekti, poslovnog, trgovakog, vjerskog i prosvjetnog
karaktera. Uglavnom, tradicija prenosi dio obnovljenih ili nanovo
izgraenih objekata koji, uglavnom, ponovo doaravaju konture
grada i gradskog u ovom kraju. U periodu koji je ve obraen,
skoro uvijek se uz Zenicu stavljao epitet kasaba, kao da se time
umanjuje sve ono vano i vrijedno to je ovaj grad bio i znaio u
drutveno-ekonomskom ivotu ili politikim relacijama, mada
treba voditi rauna i o tome, da u izvornom znaenju rije kasaba
oznaava manji grad, to je Zenica u to vrijeme i bila. Zahvaljujui
razvoju trgovine i zanatstva, relativno brzo se razvijala.
Zeniki kraj je ve u XVII i XVIII vijeka posebno
apostrofiran po razvoju nekih specifinih zanata, i to u mnogo
irim relacijama. Nadaleko su bili poznati majdani kamena iz
Moanice, posebno po izradi niana, zatim Brnjic po pravljenju
brda, naselja Janjii i Vranduk po ilimarstvu. Na rijekama Bosni i
Koevi bile su postavljene tabhane. Viak proizvoda izlagao se na
tradicionalnim vaarima i sajmovima. Trgovalo se poljoprivrednim
proizvodima.
Osmanlije su postigli poseban uticaj u oblasti graditeljstva,
gdje je stvoren jedan poseban bosansko-muslimanski stil u
gradnji sakralnih objekata(damija, mesdid, mekteb, medresa),

93
ali i mnogih drugih zanimljivih profanih graevina (hanovi ,
karavansaraj i musafirhane) koje nastaju obnovom ili izgradnjom
drumskih pravaca. Zenica dobiva i prve javne esme, vodovod,
administrativno-upravne zgrade i mnogo toga, to e se posebno
obraditi. Uglavnom, gotovo sve graeno je i izdravano kao vakuf,
zadubina koju su obezbjeivali ne samo nosioci vladajue
feudalne klase i dravne vlasti nego i predstavnici niih
drutvenih slojeva, trgovci i zanatlije, to je opet, jedna
interesantna karakteristika bosansko-muslimanske kulture.
Novonastala kultura imala je znatan uticaj na razvoj nekih
elemenata unutranje arhitekture (doksat, divanhana, sender,
minder), po emu se i Zenica moe prepoznati, zatim pojavom
zanata, naroito onih koji se bave obradom drveta, metala i koe,
na odjevne predmete razliito orue i oruje. Kao i u cijelom
bosanskom ejaletu i u Zenici zanatlije su bile povezane u esnafe,
cehovske organizacije.
S kraja XVIII i poetkom XIX vijeka izvori biljee mnoge
promjene u ivotu i biu samog grada, ije stanovnitvo gotovo i
ne oscilira u brojanom pogledu (u prosjeku tu se uvijek govori o
300 kua i oko 2.000 itelja muslimanske, katolike i pravoslavne
vjere) pa jedan od putopisaca spominje i "otvorenost kasabe i to,
da je bez utvrde".Jedan broj zanimljivih vijesti mogue je nai i u
druga dva sidila zenikog naiba: prvi od 1244.-1254. godine po
Hidri (ili 1829.-1839. godine), a drugi 1278.-1280. godine po
Hidri (ili 1862. 1870. godine) Meu podacima preovladavaju oni
koji esto ukazuju na privredne i trgovake veze samog grada, ali
mogue je nai i sijaset sitnih vijesti iz domena drutvenih
odnosa.
Agonija i anarhija u tursko-osmanlijskoj dravi naroito se
osjetila u toku XIX vijeka. Poveani ratni napori doveli su do toga
da je poreski pritisak oteavao poloaj potlaenog stanovnitva
(raje). Javljaju se odmetnici od zvanine vlasti. Poneki meu njima
pokazuju i ivi interes za Zenicu. Sredinom XIX vijeka dolo je do
teritorijalno-politikih promjena po kojima je Zenica, reformama
seraskera Omer-pae Latasa (1850.-1852.) postala sjedite
mudirluka (sreza) a u sastavu travnikog kajmakaluka, da bi novim
reformama organizacije vlasti iz 1865. godine postala nahija u
sastavu travnike kaze.
Iz ovog vremena postoji zanimljiv i dragocjen zapis fra
Ivana Franje Jukia, najinteresantnije pojave u modernoj historiji

94
Bosne i Hercegovine, koji je 1843. godine proao ovim krajem, te
za poloaj i izgled napisao da je "ljepotom neizpisan' .U drugoj
polovini XIX vijeka zapoela je i izgradnja modernog, za to
vrijeme, putnog pravca Sarajevo-Bosanski Brod, koji je u Zenici
skretao na prijevoj Vjetrenice. Drum je izgraen 1864. godine, pa
se time otvaraju novi privredni tokovi i vidici dolinom rijeke
Bosne. U promet je putena i relacija lokalnog puta Zenica-
Busovaa, a u isto vrijeme pravili su se planovi o izgradnji
eljeznike pruge dolinom rijeke Bosne.
Uz sve evidentne promjene, neophodno je napomenuti da
ostaje ipak injenica da se gotovo sva privreda zenikog kraja
oslanjala na zemljoradnju, uz jedan broj zanatskih radionica koje
su svojim proizvodima zadovoljavale interese vojnika i domaeg
stanovnitva. Jedan podatak iz 1249. godine po Hidri (ili 1834.
godine) navodi da je u zenikoj ariji evidentirano est mesara,
pet pekara i tri proizvoaa svijea. Neto kasnije prema
podacima iz 1859. godine poznato je da u irem zenikom kraju
ima evidentiranih 70 zanatskih radnji. U arhitektonskom pogledu,
Zenica je sredinom XIX vijeka dobila obiljeje pravog bosanskog
grada, u kojem dominiraju graevine, koje u potpunosti
odravaju takav nain gradnje, te se istie svojom posebnou. U
takvom maniru je sagraeno i nekoliko vrijednih sakralnih i
profanih objekata, koji su i danas slike tog vremena.
Na duhovnom planu u toku XIX vijeka pojavljuju se, opet,
prepisivai od kojih treba spomenuti Muhameda Esada
(Ishakefendi-zade), kadiju iz Zenice koji je prepisao dva rukopisa
na arapskom jeziku, prvi 1800. godine a drugi 1816. godine. Isto
tako, treba spomenuti anonimnog muderisa koji je poetkom XIX
vijeka prepisao: "Nenafi en-nas", djelo to ga je pjesnik Nidai
posvetio sultanu Selimu. Zatim, Husein bin Salih iz Zenice
prepisao je 1848. godine Gazalijevo djelo:o ljudskim saznanjima
Ayuha i walad koje raspravlja o ljudskim saznanjima i vanosti
duhovne istoe i lijepog morala. Zanimljiva linost zenikog
politikog, ali i drutvenog i kulturnog ivota je Mehmed
ohadi-Dudi, koji je poetkom XIX vijeka bio naib u zenikom
kadiluku , ali je ostao zapamen kao pjesnik i epigrafiar o emu
se vrlo malo zna. U drugoj polovini XIX vijeka dolo je do
otvaranja novih kola, proirivanjem mree objekta, koji su
iskljuivo konfesionalnog karaktera.

95
 U gotovo potpunom mrtvilu znanja o prolosti ovog grada
u periodu XIX vijeka svako saznanje je dragocjeno. Naroito su
zanimljivi podaci kojima se definie neki od aspekata ivota ovog
grada. Tako jedan podatak govori da je bosanski vezir Salih
Vedibi -paa pismom od 13. juna 1839. godine javio zenikom
mudiru da mu je poslao novac potreban za popravku damije
medrese i javnih esama u Zenici. Trebalo bi da se ovim
donatorstvom pojaa uticaj vakufa u Zenici, pa se ovom prigodom
spominje jedan od velikih legatora. Naime, Travnianin Hadi
Alibeg Hasanpai, sin Muhamedbega 1.1.1291. godine po Hidri
(ili 18.2.1874. godine) pored ostalog sagradio je mekteb u kasabi
Zenica kod Segban-agine damije u istoimenoj mahali, a za ije je
uzdravanje ostavio vie objekata (magaza s odajom na spratu i
dva podruma, pred njom kuom u ariji). Kupio ju je od Drine
Saliha i suvlasnika, a granii s jedne strane magazom i sa tri
strane javnim putem. Tri duana to ih je sagradio legator kraj
svoga mekteba, kod potoka granie sa tri strane potokom, a s
etvrte javnim putem. Ovo je samo jedan od refleksa koji
pribliava neke aspekte zenike prolosti modernim trendovima,
ali i vana mjera stvari o kojima se mora voditi rauna.
Sauvano je neto dokumenata koji govore o nekim
aspektima ivota ovog grada, posebno u onim podrujima koja se
mogu mjeriti terminom svakodnevni ivot (podaci o poplavama,
poharama, skupoi, ali i enidbama, trgovakim vezama), pa se
sve to moe nekako povezati kao dio jo neistraene zenike
prolosti. Tako je prema jednom podatku iz 1802. godine zeniki
naib zatoio u vranduki zatvor mahalbau Mahmuta iz sela
Graanica, jer je podsticao narod na pobunu, dok drugi podatak
iz 1810. godine govori o tome da je vranduki dizdar dobio
nareenje za smjetaj dva zatvorenika iz Zenice.
Dolazak austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu znaio
je jedno novo, dosta snano iskustvo, ali i obavezu, to e se na
primjeru Zenice i pokazati. Zabiljeen je snaan urbani i privredni
razvoj, evidentan je dalji proces u stvaranju graanske svijesti. U
prvih nekoliko godina nova vlast je mnogo uloila u snaan
proces industrijalizacije ovog grada otvaranjem do 1892. godine
nekoliko kapitalnih objekata: rudnika uglja, eljezare, Tvornice
papira, Kaznionice, uvoenje eljeznike pruge to e se odraziti
na sve aspekte ivota ovog grada.

96
 Do kraja XIX vijeka biljei se nagli priliv stanovnitva,
Zenica je, po prvi put u svojoj prolosti, postala pravo sredite
regije u kojoj su se bez posebne naglaenosti smjenjivali grad i
industrijsko naselje, te je postepeno poprimala osobine
modernog grada u najljepem znaenju te rijei, emu su svoj ne
mali doprinos dali i doseljenici iz mnogih evropskih gradova,
privueni slubom u pojedinim privrednim objektima. Zadrane
su, obnovljene ili na novim osnovama postavljene mnoge
institucije politikog, drutvenog i kulturnog karaktera, stvorene
su nove organizacije, ali je dolo i do polagane politike
polarizacije i nacionalnog buenja triju naroda na ovim
prostorima.
Do kraja ovog vijeka isprofilisae se i prvi zeniki
intelektualac modernog senzibiliteta Muhamed Seid efendija
Serdarevi, koji je svojim grandioznim djelom udario temelje
jednom novom odnosu prema svim poljima duhovnog u ovom
gradu i mnogo ire. Djelujui u Sultan Ahmedovoj medresi
udahnuo joj je novi, reformatorski duh, promijenio mnogo toga i
uinio da se ova institucija predstavi kao vaan inilac u samom
gradu i regiji. Na kraju, da se naglasi, poseban smjetaj, bogatstvo
raznih prirodnih dobara ( ugalj, eljezna rudaa, drvo), zanimljiv
geografski poloaj, blizina rijeke Bosne i to je najvanije: elja i
htijenje graana ovog grada da se otrgnu sveprisutnoj letargiji
uticali su da se u nizu momenata, prolost ovog grada otkine od
ustaljenog, te da se mnogim novijim aktivnostima utie na
promjene i tako pokae samosvijest, koja zapisana postoji u
historijskim dokumentima.

Stanovnitvo
Prvi podaci u kojima se decidno spominje broj stanovnika
potiu iz XV vijeka (1489. godina) u kojem je zapisano da trg
Bazanica ima 86 kua, est neoenjenih, jedna batina, isto toliko
udovica, Muslimana 4, neoenjenih tri i benneka 1. Jedna vijesti iz
sedme decenije XVI vijeka spominje da je grad Zenica imao 330
kua, to priblino podrazumijeva oko 2.000 stanovnika. Slino
brojano stanje potvrdio je i vizitator, bosanski biskup fra Marijan
Maravi koji je izmeu 1646. i 1650. godine obilazio Bosnu i
ostavio zapis "da Zenica ima 300 turskih kua".

97
 Prema navodima u historijskoj literaturi radi se uglavnom
o muslimanskom stanovnitvu, jer je biskup fra Mate Delivi
1736. godine napisao da u "Zenici nema krana". Austrijski pijun
Boi u svom vojno-geografskom opisu Bosne i Hercegovine
napisao je da "Zenica ima 200 turskih kua", a radi se o njegovom
putovanju iz 1785. godine. Suhoparni izvori potvruju tek da se u
XIX vijeku moe govoriti o prisutnosti pravoslavnog i katolikog
stanovnitva u Zenici, i to iskljuivo naseljenih u okolini grada.
Tek je fra Ivan Franjo Juki 1842.- 1843. godine zabiljeio da u
Zenici ima 1.200 stanovnika "koji su turci, ristjani i malo krstjana"
a bilo je 215 kua.
Jedan drugi istraiva bosanske prolosti Gustav Thommel,
ezdesetih godina XIX vijeka napisao je da Zenica ima priblino
2.200 stanovnika. Ve u to vrijeme izvori e potvrditi prisutnost i
jevrejskog ivlja, kao i tzv. bijelih cigana islamske vjeroispovijesti.
Nekoliko putopisaca (Abdel Luki, Vjekoslav Klai i Tomo
Kovaevi) i prije zvaninog popisa stanovnitva kojeg je obavila
Austro-Ugarska monarhija 1879. godine, spominju da je ovaj grad
brojao oko dvije hiljade stanovnika.
Prvi zvanini popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini
obavljen je 3. juna 1879. godine prema propisima koji su tada
vrijedili u carevini, uz niz manjkavosti, te se smatra nepotpunim.
Prema rezultatima, Zenica je imala 438 kua i 426 stanova,
mukih stanovnika 1.135, dok je enskih bilo 966, to je ukupno
2.101 itelja. Od ukupnog broja stanovnika, muslimanskih itelja
je 1.718, pravoslavnih je 207, katolikih 128, jevrejskih 48, dok
ostalih nije bilo. Sljedei popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini
desio se est godina poslije, 19. juna 1885. Rezultati su slijedei:
kua ima 581 a stanova 699, mukog stanovnitva je 1.652. dok je
enskog 1.421 to je ukupno 3.073 stanovnika. Od njih,
muslimanskog je 2.146, katolikog 461, pravoslavnog 338,
jevrejskog 120, a ostalih 8. Neoenjenih je bilo 1.627 a oenjenih
1.264, obudovjelih 182, a razvjenanih nije bilo. Svetenika je bilo
devet, dravnih inovnika 18, optinskih i drugih inovnika dva
uitelja, jedan zdravstveni radnik i dva vlastelina. Ovaj popis je i
jedinstvena socijalna karta stanovnitva Zenice. Slobodnih teaka
bilo je 339, jedan kmet, posjednika kua i rente 20, tvornica,
trgovina i obrta 1256, pomonih radnika i sluga 359, ostalog
mukog stanovnitva preko 16 godina bilo je 83. Drugih ena i
djece bilo je 2.110, austrougarskih dravljana bilo je 302, a

98
ostalih stranaca ukupno etiri. Trei zvanini popis iteljstva u
Bosni i Hercegovini obavljen je 22. aprila 1895. godine. Prema
njegovim rezultatima stanje u Zenici je slijedee: ukupno kua je
765, od ega nastanjenih 681, a nenastanjenih 84, dok je stanara
ukupno 834, Broj popisanog stanovnitva je 4.222, meu kojima
su 172 aktivna vojnika. Mukaraca je 2.381 a ena 1.845 . Po
vjeroispovijesti: muslimanskog stanovnitava je 2.440, katolikog
1.016, pravoslavnog 587, jevrejskog 176, 7 evangelista.
Socijalna struktura izgleda ovako: vlasnika, glavara
porodice 16, srodnika 10, slobodnih zemljodjelaca (glavari
porodica) 219, a srodnika 630. Kmetova (glavara porodice) je 169,
a srodnika 32, slobodnih zemljodjelaca, koji su i kmetovi (glavari
porodice) je 9. Od ostalih osoba koje se bave poljodjelstvom,
glavari porodice su 68, a srodnici 183. Ukupan broj osoba koje se
bave poljodjelstvom je 1.344. Broj ostalog civilnog stanovnitva je
2.882. Ovdje je potrebno napomenuti da su pripadnici zemalja
carevinskog vijea najbrojniji-360, zatim zemalja maarske krune
je 314 i stranih dravljana je 17 U ovom popisu nalazi se i spisak
svega onoga to se podrazumijeva pod gradom : Zenica, Briznik,
Carina, uprija, arija, elebija, Damie, Gajce, Gornje Polje,
Gradac, Greblje, Jalija, Kadijina voda, Kamenita uprija, Kasapnica,
Koeva, Kr, Krivae, Kuukovii, Kulovica voda, Londa,
Mejdanik, Mokonica donja, Mokonica gornja, Odmut, Pazina
voda, Podbrjeje, Potok, Sejmen, Tabaka mahala, Trgovie,
Vinograd, Vujak, Zamahala i Zukia mahala.
Spomenuti su i javni zavodi i uredi u Zenici na dan popisa
22. aprila 1895. godine Tu se spominje: Kotarski ured, sud i
poreski ured, zatim zapovjednitvo kotarske postaje i
zapovjednitvo postaje, Zemaljska centralna kaznionica, carinski i
finansijski odjeli i rudarska uprava. Tu je postajao vojniki
potanski ured i kombinovani vojniki i brzojavni uredi. Samo
poreenja radi, Zenica je u prvih dvanaest godina austrougarske
uprave (do 1899. godine) poveala broj stanovnika za vie od dva
puta. Samo mehaniko uporeivanje sa ranijim reimom to zorno
potvruje, a objanjenje lei u injenici da, nova vlast dovodi
veliki broj stranaca, inovnika, eljezniara, trgovaca, andarma,
ali i radnika. Useljavanje stranaca pojaano je devedesetih godina
XIX vijeka.

99
Uprava
Nedostatak primarnih izvora onemoguava da se u
potpunosti stekne slika o teritorijalno-politikoj upravi u Zenici
od srednjeg vijeka do 1899. godine. U historijskoj literaturi
prisutno je miljenje da je Zenica bila u sastavu srednjovjekovne
upe Brod, to e i osmanlijska vlast 1463. godine primiti i tako
nazvati cijeli ovaj kraj. Prema podacima iz popisnih deftera iz XV
vijeka /1468.-1469., 1485. i 1489. godine) Zenica je bila maleni trg
u sastavu kadiluka i nahije Brod. U svakom pogledu radi se o
naseljenom mjestu iju je unutranju organizaciju teko prouiti.
U toku XVI vijeka mogue je naslutiti da je Zenica bila sjedite
brodskog kadiluka, pa se i njen status donekle promijenio.
Postala je nahija u kojoj se spominje naib kao i janjiarski serdar i
to je bilo sve do 1557. godine kada je dolo do preseljenja kadije
u Travnik.
Teritorijalna jedinica mahala mogla je da pravno egzistira
ako postoji tu damija. Poto podaci spominju da se u Zenici
poetkom XVI vijeka govori o sejmenskoj damiji (1506. godina)
kao i damiji sultana Sulejmana II Velianstvenog (1520.-1566.
godine) pretpostavlja se da je i Zenica dobila svoje mahale, kao
nii upravni oblik vlasti. Da su te pretpostavke realne ukazuje i
ve dosta puta iskoriten podatak iz 1557. godine o gradnji
mesdida i mekteba u sejmenskoj mahali. Popisni defter iz 1604.
godine spominje kasabu Zenica, koja pripada brodskoj nahiji.i
imala je pet mahala. Biskup fra Marijan Maravi 1655. godine
posjetio je i Zenicu Spomenuo etiri damije: Sejmenska,
Koevska, arijska i Potoka. One su bile istovremeno i sjedita
mahala. Neto kasnije e biti spomenuta i peta mahala i damija
na Jaliji. Pored prosvjetno-vjerske funkcije, u okolini pojedinih
mahala nastaju prava stambena naselja (Londa, Odmut, Trgovie,
Carina, Malta), koja se u administrativno-upravno-teritorijaInoj
upravi, razmjetaju i dijele na mahale i sokake u Zenici. Neto
podataka mogue je nai i u sidilima zenikih naiba, prije svega
u onom iz 1170.-1173. godine po Hidri (ili 1757.-1760. godine).
Spominje se i mahala Guevo, s pravom se pretpostavlja
da je mahali Koevo. Tu je i neka neidentifikovana mahala
Oprtanj, mahala Tugna. U nepoznatoj mahali Vrtelica u gradnji je
Sibjan-mekteb. U sidilu ima podataka o mahali Ormar kao i o
Lukovini i Mokonici, zatim, kao mahala se spominju i

100
Kamberovii. U jednom popisu, o doprinosu za menzihanu iz
1792. godine, pored ostalog, navedeno je da kasaba Zenice ima
slijedee dijelove: mahalu Odmut kao i demate Osman elebi,
Koevu, aru (arija) i Babino. U elifemi (jamstvu) od 6.
novembra 1793. godine spomenuti su samo demati: Baba-da i
Sekban (Sejmen).
Nedostatak izvora onemoguava bilo kakvo hipotetiko
miljenje o mnogim mijenama u Zenici oko organizacije vlasti od
kraja XVIII do sredine XIX vijeka, te se posrednim putem
pokuava neto razrijeiti. Tako tradicija spominje postojanje
institucije kajmekama (zastupnika vezira ili valije). U Zenici, kadija
i naibu su bili legitimni predstavnici tursko-osmanlijske vlasti. U
organizaciji vlasti, administrativnoj podjeli i upravi u Zenici ili ire
u Bosni i Hercegovini, nema nikakvih podataka, sve do reformi
seraskera Omer-pae Latasa (1850.-1852.) godine. Zenica je
postala sjedite mudirluka (sreza) koji se nalazio u sastavu
travnikog kajmekamluka (okruga). Novom teritorijalnom
reorganizacijom i podjelom 1865. godine, Zenica se vie ne
spominje kao sjedite mudirluka (sreza) nego kao ispostava
travnike kaze (podruje jednog kadije) . Ovakav status Zenica je
zadrala do dolaska austrougarske monarhije.
Prema svim pokazateljima, austrougarska vlast je zadrala
teritorijalno-upravnu podreenost Zenice prema Travniku, te je
ovaj grad postao optina sa svim atributima vlasti koju je ona
nosila. U samom gradu kao jedan od aspekata promjena,
pojavljuju se ulica kao element polagane urbanizacije, ali je i
identifikaciji svega ostalog ostala mahala i sokak no oni izgleda,
nemaju administrativno znaenje. Mahala arija nastala je na
najboljem topografskom i geografskom poloaju u gradskom
jezgru, na mjestu gdje se sastaju brojni lokalni putevi, kuda
prolazi glavni drum. Nalazila se na duini od 250 metara izmeu
rijeke Koeve i Bosne (arija-trgovaka etvrt grada, trite, trg).
Mahala Jalija (obala uz rijeku) ima damiju s drvenom munarom,
groblje i sva stalna izvora - Hadinicu i Kadinicu a bilo je i
Saakova ikma. Mahala Koeva (nepoznat termin) imala je najvie
kua i najgue je izgraena. Kue su bile okupljene na pet grupa.
Postojala je i Koevska javna esma i Studenac u sokaku Pie. Od
javnih objekata identifikovana je menzilhana i tabhana. Uz
damiju je bio mekbet. Mahala Sejmen (straar, pandur), tipski
primjer, po poloaju, izgledu i funkciji mahala u bosanskoj kasabi.

101
Uz damiju je izgraen mekteb, adrvan i esma koja je
obnovljena 1855. godine. Neto nie u ovoj mahali je sokak
Londa (skuptina, vijee, sjednica).
Mahala Potok (prema Vraalskom potoku) je stambenog
karaktera. Pored damije imala je i enski mekteb. Postojala su
jo tri toponima koja u sebi imaju rije mahala: Tabaka Mahala,
Zamahala i Zukia Mahala. U popisnim dokumentima od 22. aprila
1895. godine spomenuti su slijedei dijelovi grada Zenice: 1.
Barake, 2 Briznik, 3. Carina, 4. uprija, 5. arija 6. elebija 7.
Damie 8. Gojce 9. Gornje Polje 10. Gradac, 11. Greblje 12.
Jalija 13. Kadijina Voda 14. Kamenita 19.Kuukovii 20. Kulovica
voda 21. Londa, 22. Mejdandik 23. Mokonica Donja 24.
Mokonica Gornja 25. Odmut 26. Pazina Voda 27. Podborje 28.
Otok 29. Sejmen 30. Stana 31. Tabaka Mahala 32.Trgovie 33.
Urije 34. Vinograd 35. Vuijak 36. Zamahala 37. Zukia Mahala.

Zanati
O privrednim prilikama u Zenici do 1899. godine moe se,
prema raspoloivim izvorima, samo fragmentarno govoriti i to
kao o jednoj od poluga drutveno-ekonomskog razvoja, da bi se
ovom zgodom istaklo zanatstvo, kao specifina kategorija. U
izvorima teko je nai podatak koji se odnosi na razvoj zanatstva
za stariji period (XV-XVIII vijek) Samo jedan dokument iz 1493.
godine spominje Vuka Radienia iz Zenice koji polae zakletvu i
daje garanciju imanjem da e platiti podstrigau sukna (trgovcu
tekstila) osam zlatnih dukata. Zanimljivo je spomenuti da i u
toponomastici zenikog kraja vrlo malo ima karakteristinih
naziva mahala, sokaka i drugih naziva koji asociraju na neki zanat.
Ipak, toponimi: Carina, Zacarina, Malta, Tabhana, Londa jasno
ukazuju da se ipak neto moe nai.
Literatura biljei da je privredna aktivnost u zenikom
kraju iskljuivo naturalnog karaktera, u kojoj dominiraju
zemljoradnja i stoarstvo. Prema podacima iz zenikih sidila,
najraspostranjeniji zanati su oni tradicionalni: kovaki, nalbantski
(potkivai konja), berberski (suknari), ekmeijski (pekari). Podaci
ukazuju da se u Zenici naroito razvijalo konjogojstvo. Tako,
1758. godine, travniki kadija trai da mu se obezbijedi stotinu
konja za prenos stvari. Neto kasnije e opet traiti da mu iz
Zenice obezbijede jo tri stotine konja. Treba napomenuti da je

102
za odravanje ovolikog broja konja bilo neophodno niz razliitih
zanata.
Razvijen je bio i kasapski zanat, te se tako porez plaao u
bravljjem mesu. Poseban porez" tevzi-haneleri" iznosio je u Zenici
1.500 oka bravljeg mesa. Uz ovaj zanat razvio se i katlakijski
(pravljene prostog, odnosno drvenog sedla). Pored toga, postoje i
podaci koji ukazuju da su se u Zenici razvijali i sljedei zanati:
kujundijski (zlatarski), sahadijski, kalajdijski, kantardijski,
kaldrmdijski, buzandijski, tutundijski, mumdijski (svijearski),
samardijski, tufegdijski (pukarski). Jedan broj zanata razvio se i
u pojedinim okolnim selima. Tako su se u Brnjicu pravila "brda" za
tkake stanove. Drivua je poznata po proizvodnji mutapa
(pokrovaca), Moanica po proizvodima niana, a Janjii i Gornja
Zenica po ilimarstvu.
Prema izvorima u Zenici je do 1818. godine evidentirano
est mesara, pet pekara i trojica proizvoaa svijea.
Istovremeno, na rijekama Bosni i Koevi bile su sagraene
tabhane, mlinovi za mljevenje ita. U gradu su se razvijali i tzv.
specijalni zanati, kao to su erahorski (popravljanje zgrada i
mostova), duvardijski (zidari), dunderski (starinski stolari).
Prema katastarskoj karti iz 1882. godine u Zenici je bilo
pedesetak zanatskih objekata. Prema specifikaciji, to izgleda
ovako duani raznih vrsta(15); bakalske radnje (23) ; ugostiteljski
objekti (28) ; pekarske radnje(1) ; terzijske radnje (6) ; kovake
radnje (5) ; sarai i sl. (5) ; berberi (4) ; kasapske radnje (3) ; i ostali
objekti (3). Struktura kazuje da je primarna trgovaka funkcija, jer
na nju otpada 61 % svih objekata. Prema ovom popisu bilo je 30
zanatskih radnji. Zanimljivo je spomenuti i to da se muslimansko
stanovnitvo u veini bavi zanatskom proizvodnjom, dok su
pravoslavci uglavnom trgovci. Na osnovu podataka koji su
prikupljeni do kraja XIX vijeka u Zenici je bilo 31 zanatska radnja.
Vlasnika po vjeroispovijesti bilo je 24 muslimana 7 jevreja , 1
pravoslavac i 1 vlasnik katolik , dok su 4 bile nepoznato
vlasnitvo Istraivanja privrednih tokova u zenikom kraju do
1899. godine ukazuju na to da je dolo do potiskivanja naturalnih
oblika razmjene i proizvodnje, ime se stvaraju mogunosti
proirivanja unutranjeg trita, posebno procesom
industrijalizacije. Sve je to bilo pod uticajem ekonomske politike
kakvu je vodila Austro-Ugarska monarhija na ovim prostorima.
Privredna osnovica zenikog kraja, kao i samog grada do 1899.

103
godine bila je i ostala zemljoradnja. Tome su pogodovali prirodni
uslovi: plodna dolina rijeke Bosne i umovit kraj. U zenikom
kraju se razvilo i voarstvo (ljiva, jabuka, kruka,) stoarstvo i
proizvodi (mlijeko, sir maslo, meso) dok, u ratarstvu dominiraju
kulture kukuruza, penice jema i zobi.

Znamenite graevine
1. KONAK upravna zgrada prema zapisima iz XVIII vijeka u
njemu je bila kancelarija kadije i kajmekama. Adaptirana je i
proirena 1891. godine, pa je bila sjedite zenike optine u
austrougarsko doba;
2. HUUMET /sudnica zenikog naiba/ prema zapisima iz XVIII
vijeka nalazila se u mahalama Jalija i Saakova ikma. Kamena
magaza sluila je kao pritvor.
3. MEHKEMA (kadijska kua sa kancelarijom ) nepoznato kada je
graena kao i sama lokacija;
4. KARAULA (straarnica) prema zapisima iz druge polovine
XVIII vijeka sagraena je u odbrambene svrhe;
5. HADI MAZIA KUA prema pretpostavkama graena 1835.
godine. Primjer bosansko-muslimanske stambene arhitektu Prema
kazivanjima u njoj je austrijski general Josip Filipovi avgusta
1878. godine odsjeo i primio bosansku delegaciju na elu sa Hafiz
paom;
6. KAMENITI (KAMENI) MOST na rijeci Koevi prema zapisima
sagraen je u XVI vijeku, spominje ga zastavnik Boi 1785.
godine. Sruen 1945. godine i ponovo obnovljen;
7. DRVENI MOST na rijeci Bosni prema putopiscu Dragutinu
Franiu sagradio ga princ Eugen Savojski 1697. godine u vojnike
svrhe. Historijski je dokazano da ga je sruio serasker Omer-paa
Latas 1850.godine;
8. MENZILHANA (odmaralite za tatara-potara, za smjetaj
konja-nepoznato vrijeme gradnje, tursko doba, mahala Koeva,
izmeu Carine i Zacarine;
9. MENZILHANA, tursko doba, negdje uz konak;
10. KIRAETHANA (itaonica) nepoznato vrijeme gradnje,
pretpostavlja se da je iz druge polovine XIX vijeka, preko puta
Konaka;
11. MERHEMIA MUHAREMAGE HAN prema pretpostavkama
Hamdije Kreevljakovia, pred kraj XVIII vijeka, neposredno uz

104
arijsku damiju, imao je i dvije magaze. Naziva se i Sajdov han,
poruen 1925. godine;
12. TAHMIIJIN HAN prema pretpostavkama Hamdije
Kreevljakovia graen je u XVIII vijeku, zidan od kamena i
erpia s velikim vratima na svod. Imao je i tahmis, prionicu
kahve. Lociran je u ariji, a poruen je do poetka Prvog
svjetskog rada;
13. AHAR HAN nepoznato vrijeme nestanka. U vrijeme prije
dolaska Austro-Ugarske i poslije, sluio je kao musafirhana, a
stajao je uz Merhemia han. Prestao je raditi poslije Prvog
svjetskog rata;
14. HERCEGOV HAN nepoznato vrijeme gradnje. Podignut je od
kamena i erpia. Jedno vrijeme austrougarska vlast je u ovaj han
smjestila komandu mjesta. Lociran je u samoj ariji. Sruen je
1927. godine;
15. SEJMENSKA JAVNA ESMA nepoznato vrijeme gradnje;
16. SUHA JAVNA ESMA nepoznato vrijeme podizanja, locirana
u ariji;
17. KOEVSKA JAVNA ESMA u blizini istoimene damije;
18. SEMINA JAVNA ESMA pred dvoritem pravoslavne crkve;
19. AUSEVAC bogato i studeno vrelo u neposrednoj blizini
arije;
20. KULOVICA izvor u istoimenoj mahali;
21. GOSPAVINO VRELO uz Kameniti most;
22. STUDENAC u sokaku Pie;
23. CRKVENA VODA uz pravoslavnu crkvu;
24. HADINICA sokak Londa;
26. JAVNI VODOVOD sagraen je 1898. godine. Trasa vodovoda
i kanalizacije ila je od drvenog mosta do zgrade eljeznike
stanice;
27. NARODNA OSNOVNA KOLA sagraena 1889. godine, a
dograena 1895. godine. Neposredno uz kolsku zgradu prema
eljeznikoj stanici podignuta je tala, a sa desne strane pelinjak.
28. KASINA I ITAONICA podignuta 1899. godine sluila kao
klupska prostorija za austrougarske inovnike i poslovne ljude
29. HOTEL "ORIJENT" graen osamdesetih godina XIX vijeka,
neposredno uz eljezniku stanicu;
30. PRUGA I ELJEZNIKA STANICA zavrena gradnjom jula
1879. godine;
31. RUDNIK UGLJA otvoren 5. maja 1880. godine;

105
32. ELJEZARA ZENICA otvorena 1892. godine;
33. FABRlKA PAPIRA otvorena 1885. godine;
34. ZEMALJSKA KAZNIONICA graena 1886-1906. godine;
35. KAZNIONIKA AMBULANTA sa 50 kreveta, graena 1886.
godine;
36. SRESKI SUD;
37. GRUNTOVNICA;
38. ANDARMERIJSKA STANICA;
39. BARAKE ZA VOJSKU;
40. SULTAN AHMEDOVA (ARIJSKA) DAMIJA prema tarihu, na
ulazu u damiju iz 1288. godine po Hidri (ili 1871.-1872. godine)
sultan Abdul-Aziz obnovio je damiju svoga djeda suItana
Ahmeda III /1703.-1730/. Postoji miljenje da je ova damija
graena na starijim temeljima damije koja je sruena u vrijeme
pohoda princa Eugena Savojskog 1697. godine Prilikom
katastrofalne poplave 1872. godine sruena je i iste godine
obnovljena. Locirana je u centralnom dijelu arije;
41. SEJMENSKA DAMIJA graena prije 1506. godine, prema
godini sa kamena koji se nalazi u temelju damije, a 912 godine
po Hidri. Nalazi se u mahali Sejmen;
42. KOEVSKA DZAMIJA graena na temeljima damije sultana
Sulejmana II Velianstvenog /1520.-1566) ;
43. POTOKA ILI OSMAN ELEBIJNA DAMIJA spomenuta je u
izvjetaju biskupa fra Marijana Maravia 1655. godine
44. MESDID graen poslije 1557. godine, negdje u zenikoj
ariji, vakuf Abdije, sina Hadi Memije;
45. MEKTEB nalazio se uz svaku spomenutu damiju.
Vjerovatno su graeni kada i damija. Najstariji mekteb datira se
iz 1557. godine;
46. ENSKI MEKTEB sagraen u neposrednoj blizini Osman-
elebijne damije: Nepoznato vrijeme gradnje;
47. SULTAN-AHMEDOVA MEDRESA po pretpostavkama, graena
je u vrijeme vladavine suItana Ahmeda III /1703.-1730/.
Najznaajnija vjerska i kulturna institucija zenikog kraja;
48. RUDIJA svjetovna osnovna muslimanska kola nepoznato
vrijeme gradnje, negdje u ariji;
49. MUSALLA groblje i turbe etvorice ehida porijeklom iz
Sama (Sirija), koji su prije politikog sloma srednjovjekovne Bosne
irili islam. Evidentirani su niani iz 993. godine po Hidri (ili
1585. godine) ;

106
50. HAREM SULTAN AHMEDOVE DAMIJE najstariji nian iz
1675. godine;
51. HAREM POTOKE DAMIJE najstariji nian iz 1086. godine
po Hidri ili 1675-1676. godine;
52. KATOLIKA CRKVA SV. JOSIPA iz 1868. godine podno
Gornje Zenice. U poetku pod upravom franjevaca, sruena i
ponovo sagraena 1934.godine;
53. STARO KATOLIKO GROBLJE u blizini Nove eljeznike
stanice, ekshuminicirano 1954. godine;
54. OSNOVNA KATOLIKA KOLA otvorena prije 1871. godine u
upskom stanu u crkvi sv. Josipa;
55. KLOSTER po upravom sestara reda sv. Vinka, ensko
odjeljenje;
56. STARA PRAVOSLAVNA CRKVA u mahali Kulovica, sagraena
1857. godine a sredina 1910. godine. Uz crkvu bio je stan za
popa;
57. NOVA PRAVOSLAVNA CRKVA posveena 1885. godine;
58. PRAVOSLAVNO GROBLJE iznad mahale Koeva,
ekshuminicirano i izmjeteno u Crkvice;
59. PRAVOSLAVNA OSNOVNA kola u mahali Kulovica, graena
1857. godine Kasnije 1885. godine, preseljena uz novu crkvu;
60. SINAGOGA, HAVRA, TEMPL Gradnja zavrena 1903. godine,
pseudomaurski stil;
61. JEVREJSKO GROBLJE locirano u Raspotoju kraj XIX vijeka;

Literatura
Bjeloviti, Milo: Zenica i njena okolina - Ekonomskogeografska
studija, Sarajevo, 1968.
Hrelja, Kemal: Zenica i njena okolina, Sarajevo, 1957.
Jalimam, Salih: Prolost Zenice do 1941. godine, Zenica, 1996.
Jalimam, Salih: Putopisne biljeke i zapisi o zenikom kraju,
Zenica, 1991.
Jalimam, Salih: Vranduk, Zenica, 2004.

107
 SUMMARY
There are many reasons for such a methodical approach,
where travelogue literature, jottings and descriptions of the town
of Zenica (1900.) ed as a civilization phenomenon functioning as
the interpretation of a historical period (ac 1900.)as a source of
information about life and movemnts in almost overall historical
developoment.
The manuscript has beem imagined as a sentimental
journey thorough cultural inheritance, monuments and the past
of the region of Zenica, but also through some actual events
which, along with all relevant facts abouut cultural inheritance
gathered together, would help to find and learn something new,
to put the interesting and valuable issues on such a level which
could inspire anyone who desires to understand them.
Seaking of written monuments in the past is in a way our
civilization debit towards those who almost anonymousle made
huge efforts to give the right picture of the town which helps us
to remember the characters and appearance of old-time Zenica
once for all.

108
efket Goleti

ISTRAIVANJE JAVNOG MNIJENJA O OKOLIU

Abstract
Ekolokom anketom graana na podruju opine Zenica
konstatovano je da obrazovanje o ekologiji, okoliu i odrivom razvoju
treba unaprijediti i uvesti u sve oblike obrazovnog sistema. Sadanje
obrazovanje u ovoj oblasti nije zadovoljavajue i ne omoguava sticanje
potrebnog znanja i razvoja ekoloke svijesti za aktivno ukljuivanje
pojedinaca u rjeavanje okolinskih problema.
Kljune rijei: obrazovanje, okoli, ekologija, istraivanje javnosti
o okoliu.

Uvod
Poetkom sedamdesetih godina dolazi do naglog porasta
interesovanja teoretiara svih profila za ekoloke probleme
savremenog drutva, zbog sve prisutnijeg ugroavanja okolia i
pojave ekolokih posljedica na regionalnom i globalnom planu.
Ugroavanje okolia je stalno raslo, a ekoloke posljedice su bile
sve izraenije. Zbog toga se danas ovjeanstvo susree sa
krupnim ekolokim problemima, kao to su: globalne klimatske
promjene, smanjenje ozonskog sloja u stratosferi, zagaivanje
vode i zraka, nestaica pitke vode, degradacija i destrukcija tla,
deforestacija, sve vea produkcija otpada i njegovo neadekvatno
zbrinjavanje itd. Mnogi eksperti za okoli smatraju da posljedice
mogu biti nesagledive, ako se negativni i destruktivni uticaji na
okoli ne ogranie i ako se ne budu kontrolisali.
injenica je da je ovjek presudan za stanje koje danas
ocjenjujemo kao stanje ekoloke krize. On kao pojedinac, ili u
zajednici sve vie ugroava okoli i time dovodi u pitanje njegov
kvalitet, svoje blagostanje i zdravlje. Zato mu se kao temeljni
zadatak namee obuzdavanje razarajuih strasti i interesa u

109
okoliu i prirodi uope, kako bi prirodni ekosistemi odrali
sposobnost samoreprodukcije i regeneracije od kojih ovjek
direktno ovisi. Dakle, ovjek se u ovom trenutku mora odrediti i
postaviti odgovorno prema okoliu i prirodi objedinjujui svoj
prirodni i kulturni nivo svog bia. Rjeenje okolinskih problema
nalazi u ovjeku i njegovoj svijesti i odgovornosti. To nuno
namee potrebu formiranja ekolokog naina miljenja i
ponaanja, uspostavljanje ekoloke svijesti i bioetike. Tek
ekoloki obrazovani i svjesni pojedinci u stanju su da sauvaju
okoli, ivi svijet i svoje zdravlje i egzistenciju. U tome je i najvei
znaaj ekologije za moderno ljudsko drutvo. Naime, poznavanje
ekolokih zakonitosti i pojava u okoliu obogauje ovjeka novim
karakternim osobinama, ekolokim nainom miljenja i ponaanja
(Stevanovi & Radovi, 2003).
Obrazovanje i informisanje o okoliu je veoma znaajno
zbog sticanja i izgradnje ekoloke svijesti i kulture kao osnovnih
postulata za izgradnju pravilnog odnosa prema okoliu. To je u
direktnoj vezi sa ouvanjem kvaliteta okolia i zatite zdravlja
ljudi, kao i sa izgradnjom harmoninih odnosa ljudskih populacija
sa okoliem od kojeg direktno ovise. Potpuno je jasno da sve dok
svaki pojedinac ne bude dobro upoznat sa tim kako do zagaenja
i ugroavanja okolia dolazi, koje se ekoloke posljedice javljaju i
kakve akcije mora preduzeti u svom mjestu boravka, na radnom
mjestu i u svojoj zajednici, ne moe se oekivati da aktivno
doprinosi optim nastojanjima na ouvanju okolia. Poznavanje
ekolokih zakonitosti i pojava u prirodi i okoliu, educiranost i
informisanost o okoliu omoguava razvoj ekoloke kulture,
svijesti i ekolokog ponaanja pojedinaca. Obrazovan i informisan
pojedinac o okolinskim problemima i aktivnostima treba da bude
u stanju da prui lini doprinos u rjeavanju razliitih okolinskih
problema i aktivnosti. U ovoj djelatnosti izuzetnu ulogu imaju
obrazovne ustanove i mediji (Cifri,1993; Goleti, 2004a, 2004b,
2004c).
U ovom radu predstavljeni su rezultati ekoloke ankete
provedene na podruju opine Zenica s ciljem sagledavanja
poznavanja osnovnih ekolokih i okolinskih aspekata,
zastupljenosti ekolokih i okolinih segmenata u obrazovnom
sistemu, kao i informisanja javnosti o okolinskim problemima i
aktivnostima i spremnosti pojedinaca da se aktivno ukljue u

110
rjeavanje okolinskih problema. Anketa je provedena za vrijeme
realizacije projekta ekoloke edukacije javnosti u Zenici.

Rezultati ekoloke ankete

Centar za ekoloki ininjering Mainskog fakulteta u
Zenici je nedavno proveo ekoloku anketu, kojom je obuhvaeno
558 ispitanika na podruju opine Zenica starosne dobi 14-72
godine, razliitog stepena obrazovanja i mjesta stanovanja
(urbano i ruralno podruje). Najvei broj ispitanika je bio u
uzrasnom stupnju 14-30 godina (oko 50%), zatim 31-50 godina
(oko 35%) i preko 50 godina (oko 15%). Meu anketiranim
dominirala su licima sa srednjom strunom spremom (42%), zatim
sa viom strunom spremom (26%) i visokom strunom spremom
(21%), itd.
Ukupni rezultati sprovedene ekoloke ankete na uzorku
od 558 ispitanika upuuju na slijedee konstatacije:
1. Rezultati provedene ekoloke ankete pokazuju da je
javnost veoma zainteresovana za oblast zatite i unapreenja
okolia, jer je 76% ispitanika odgovorilo da ih zatita okolia
mnogo zanima. Stanovnitvo u zenikoj regiji je desetljeima
trpilo izraene i sloene ekoloke posljedice koje su rezultat
intenzivnog industrijskog i drutvenog razvoja bez istovremene
primjene adekvatnih okolinskih mjera. Zbog toga je i
zainteresovano da se dalji ekonomski i drutveni razvoj uskladi sa
ouvanjem okolia koji omoguava zdrav ivot i odrivi razvoj.
Izraavaju svoju spremnost da aktivno uestvuju u rjeavanju
okolinskih problema i donoenju okolinskih odluka, to je u
skladu sa odredbama Zakona o zatiti okolia i drugim okolinskim
propisima.

Koliko Vas zanima oblast zatite okolia?

3% mnogo
21%
srednje
malo
76% ne zanima me

111
 2. Za aktivno uestvovanje u rjeavanju okolinskih
problema neophodno je obezbijediti kvalitetno ekoloko
obrazovanje i dodatnu edukaciju po principima permanentnog,
postupnog, progresivnog i cjeloivotnog obrazovanja (Goleti,
2004b).
Rezultati sprovedene ankete pokazuju da treina
ispitanika smatra da sadanje ekoloko obrazovanje moe
promijeniti odnos i izgraditi pozitivan stav ljudi prema okoliu.
Meutim, najvei broj ispitanika smatra da ovo obrazovanje treba
unaprijediti i osavremeniti kako bi se promijenio odnos i izgradio
pozitivan stav prema okoliu, ime se obezbjeuje usklaivanje
odnosa sa okoliem. Smatra se da je kvalitetno ekoloko
obrazovanje temelj za uspostavljanje pozitivnih i odrivih odnosa
prema okoliu.

Smatrate li da sadraj i forma sadanjeg

ekolokog obrazovanja moe da promijeni
odnos i izgradi pozitivan stav ljudi prema okoliu
?
da
16% 1%
33% djelimino i treba ga
unaprijediti
ne i treba ga unaprijediti

50% ne zanima me

Ekologija nam prua informacije koje omoguavaju bolje

razumijevanje svijeta oko nas, a poznavanje osnovnih ekolokih
principa pomae nam u ouvanju i poboljanju okolia, pravilnom
uprvavljanju prirodnim resursima i odrivim koritenjem okoia.
3. Najvei broj ispitanika smatra da je potrebno uvesti,
proiriti i osavremeniti obrazovanje o ekologiji i okoliu, jer
sadanje obrazovanje i dodatna edukacija u ovoj oblasti nije
zadovoljavajue (82%). Ekoloko obrazovanje treba zapoeti jo u
obdanitima i implementirati ga u nastavne planove i programe
na svim obrazovnim nivoima (Goleti, 2004a).
Osnovni cilj ekolokog obrazovanja jeste da svaki
pojedinac shvati sopstvenu zavisnost i odgovornost u odnosu na
okoli i prirodne resurse i da se trudi da ih linim angaovanjem

112
zatiti i ouva za budue generacije. Znanje koje se stie kroz
ekoloko obrazovanje i dodatnu edukaciju je izuzetno znaajno
za shvatanje neophodnosti zatite okolia i izgradnje ekoloke
svijesti i kulture. Zato ekoloko obrazovanje treba da postane
obavezna komponenta sveobuhvatnog sistema obrazovanja, od
predkolskog preko obaveznog i srednjeg do univerzitetskog.

Da li je potrebno uvesti, proiriti i osavremeniti

obrazovanje o ekologiji i okoliu u obrazovni
sistem?
da
16% 0%
2% ne

djelimino i treba ga
unaprijediti
82% ne zanima me

4. Veina ispitanika (44%) smatra da informacije o

aktuelnim ekolokim problemima, koje dobivaju u obrazovnim
ustanovama ili putem medija, nisu zadovoljavajue po obimu i
kvalitetu i zbog toga nisu upotrebljive i korisne. Zato je potrebno
da se u nastavne planove i programe ukljue, pored ostalog, i
aktuelni okolinski problemi specifini za odreeno podruje, te
da istim lokalni mediji posveuju veu panju. Na taj nain se
pojedinci kvalitetnije osposobljavaju za aktivno ukljuivanje u
rjeavanje razliitih okolinskih problema u svojoj sredini.

Smatrate li da su informacije o aktuelnim ekolokim

problemima, koje dobivate u obrazovnim ustanovama
ili putem medija, zadovoljavajue, korisne i
upotrebljive?
da

24% 1% ne
31%
ima ih dosta ali
nisu upotrebljive
nije mi poznato
44%

113
 5. Prema rezultatima sprovedene ankete konstatovano je
da lokalni mediji (printani i elektronski) ne poklanjaju dovoljno
panje problematici zagaivanja i zatite okolia (49%). injenica
je da neki zeniki mediji (list "Naa rije" i RTV Zenica) poklanjaju
veu panju informisanju javnosti o aktuelnim okolinskim
problemima i aktivnostima od mnogih drugih medija u BiH, ali je
to nedovoljno, neplanski i nesistematino (Goleti, 2004c).

Da li mediji (TV, radio, novine) poklanjaju dovoljno panje

problematici zagaivanja i zatite okolia?
14% DA

14%
27% 44% NE

15% informacije nisu

aktuelne i kvalitetne
15% 44%
27% informacije su
povremene i
nesistematine

Informisanje javnosti o okolinskim problemima i

aktivnostima nesumnjivo je jedan od najsnanijih faktora razvoja
ekoloke svijesti i kulture, kao i zbog aktivnog ukljuivanja u
rjeavanje okolinskih pitanja. Mediji imaju izuzetnu ulogu u
prenoenju informacija i poruka radi ega imaju snaan uticaj na
formiranje javnog mnijenja i ope drutvene svijesti. Zbog toga se
esto smatraju "paralelnom kolom". Zbog toga medije treba
koristiti kao koristan i znaajan proces za sticanje znanja i
informisanje o razliitim okolinskim pitanjima.
6. Veina anketiranih lica (43%) ne znaju da imaju
zakonsko pravo na informisanje o okoliu i da uestvuju u
razmatranju i donoenju odluka u vezi sa zatitom okolia kod
planiranja gradnje objekata, izrade i donoenja planova i
programa i bilo kojih drugih aktivnosti u vezi sa okoliom (nisu
informisani). 34% ispitanika to zna djelimino, a svega 18% ima o
tome potrebne informacije. Ovo pravo je regulisano konvencijom
o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti o odluivanju o
okoliu i pristupu pravosuu po pitanju okolia (Arhuska

114
konvencija), koja je ugraena u domae zakonodavstvo, a
posebno u Zakon o zatiti okolia.

Znate li da imate zakonsko pravo da uestvujete u razmatranju i

donoenju odluka u vezi zatite okolia kod planiranja gradnje
objekata, izrade i donoenja planova i programa, koritenja
postojeih objekata i bilo kojih drugih aktivnosti u vezi sa
okoliom?
2% 18% 18% DA
43% 37% djelimino

43% NE
37%
2% ne zanima me

7. Najvei broj ispitanika je odgovorio da nisu upoznati sa

Arhuskom konvencijom i ta ona regulie (74%), a samo 7% je
upoznata da je ta konvencija donesena i ta je njome ureeno.

Da li ste upoznati sa Arhuskom konvencijom

i ta ona regulie?

0% 7%
19% da
djelimino
ne
74% ne zanima me

Arhuska konvencija regulie pravo slobodnog pristupa

informacijama, sudjelovanje javnosti u donoenju odluka o
okoliu i pristup pravosuu po pitanjima okolia, a inkorporirana
je u nae okolinsko zakonodavstvo. Prema ovoj Konvenciji i Rio
deklaraciji o odrivom razvoju i okoliu pitanja zatite okolia se
mogu najbolje rjeavati uz uee svih graana kojih se ona tie.
Vlasti na svim nivoima trebaju da omogue da informacija o
okoliu bude dostupna javnosti i da obezbijede aktivno uee
javnosti u rjeavanju okolinskih pitanja i donoenju odluka iz ove
oblasti.

115
 8. Prema rezultatima ankete, najvei ekoloki problemi na
podruju zenike opine su sakupljanje i odlaganje smea (46%),
koliina i kvalitet vode za pie (33%), zbrinjavanje otpadnih voda
(19%) itd.

Koji su najvaniji ekoloki

problemi u Vaoj sredini ?

33% koliina i kvalitet

2% vode za pie
33% 19% otpadne vode

46% 46% sakupljanje i

odlaganje smea
19% 2% nemamo
ekolokih problema

Navedeni ekoloki problemi izazivaju najvee ekoloke

posljedice (zagaivanje zraka, vode, tla, pojava epidemija
zaraznih bolesti itd.). To pokazuje da ove ekoloke probleme
treba prioritetno rjeavati. Meutim, u Zenici su prisutni i drugi
ekoloki problemi i treba ih rjeavati. U tom smislu je neophodno
to prije izraditi i donijeti ekoloku strategiju, odnosno Lokalni
akcioni ekoloki plan (LEAP), kojim treba definisati stanje
kvaliteta i odrivosti okolia, ciljeve koje treba postii kroz
realizaciju akcionog plana i prioritete aktivnosti na poboljanju i
ouvanju okolia. To je obaveza po meunarodnim i domaim
okolinskim propisima i mnoge opine u BiH su zapoele
aktivnosti na izradi LEAP-a kao stratekog dokumenta za
utvrivanje okolinske politike.

Zakljuak
Ekoloka anketa graana na podruju opine Zenica je
pokazala da obrazovanje o ekologiji, okoliu i odrivom razvoju
treba unaprijediti, osavremeniti i uvesti u sve oblike obrazovnog
sistema. Sadanje obrazovanje u ovoj oblasti nije zadovoljavajue
i ne omoguava sticanje potrebnog znanja i razvoja ekoloke
svijesti za aktivno ukljuivanje pojedinaca u rjeavanje okolinskih
problema.
Ekoloko obrazovanje i dodatna edukacija o okoliu je
izuzetno znaajna za shvatanje neophodnosti zatite okolia i

116
formiranje ekoloke svijesti i kulture radi obezbjeenja ljudskog
blagostanja i drutvenog napretka. Svaki pojedinac moe, pa
makar i malim doprinosom, mnogostruko doprinijeti ljepem,
istijem i zdravijem okoliu.
Mediji ne poklanjaju dovoljno panje okolinskim
problemima i aktivnostima i javnost o tome nije dovoljno
informisana, iako na to ima pravo po okolinskim propisima.
Potrebno je obezbijediti redovno i kvalitetno informisanje
javnosti o okoliu radi razvijanja ekoloke svijesti i kulture i
prihvatanja ekolokog ponaanja pojedinaca i zajednice u cjelini.
S obzirom na stanje okolia u zenikom regionu i
okolinske propise, neophodno je to prije izraditi i donijeti
ekoloku strategiju, kojom treba definisati stanje kvaliteta i
osjetljivosti okolia i okolinsku politiku i prioritetne aktivnosti u
ovoj oblasti.

Literatura
Cifri, I. (1993): Ekoloka edukacija i moderno drutvo, Socijalna
ekologija, 2 (2): 235-248.
Goleti, . (2004a): Principi i ciljevi ekolokog obrazovanja,
Didaktiki putokazi. Pedagoki zavod i Pedagoki fakultet u
Zenici, 31 (10): 53-55.
Goleti, . (2004b): Znaaj obrazovanja o okoliu, Zbornik
radova, Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici, 2 (2): 87-94.
Goleti, . (2004c): Znaaj medija u zatiti okolia, List Naa
rije Zenica od 13.01.2004. godine.
Stevanovi, B., Radovi, I. (2003): Sutina i znaaj ekolokih
postavki kao polazita u vaspitanju i ukupnom obrazovanju
tradicija i perspektive, Zbornik radova: Obrazovanje o ivotnoj
sredini u reformisanoj koli i drutvu, Ed. Ecolibri, Beograd,
pp 44-54.

117
RESEARCH ON PUBLIC OPINION ABOUT ENVIRONMENTAL ISSUES
Abstract

Research on public opinion about environmental issues in

the area of Zenica municipality showed that education for
environment, ecology and sustainable development should be
improved and introduced into all forms of educational system.
Current education in this area is not adequate, and it does not
enable acquiring of neither necessary knowledge nor
development of environmental awareness in order to provide
active individual participation in solving environmental problems.
Key words: education, environment, ecology, research on public
opinion about environmental

118
Damir Kuki

VIRTUALNE UTOPIJE

Abstract
Televizijske sapunice i kviz takmienja su veoma privlaan dio
televizijskog programa za veinu gledalaca. Ove komponente
televizijskog programa produkuju specijalan, virtualan svijet svaki dan.
Virtualni svijet, zasnovan na modernoj elektronskoj tehnologiji i
televizijskim znakovima, stvara slike i ispunjava nau stvarnost.
Privlanost virtualnih slika i televizijskog jezika mogu uticati na model
ovjekovog razumijevanja stvarnog svijeta i njegovih problema.
Kljune rijei: mediji, stereotip, virtualnost, sapunice, kviz

Moderni drutveni kontekst ne moe se zamisliti bez

televizije. Televizija je tokom druge polovine XX vijeka postala
najvaniji i najpopularniji medij. Ona je postala sveprisutna i kao
takva potpuno se ukopila u videosferu, hronoloki nastalu nakon
logosfere i grafosfere, u kojoj je uobiajeno sredstvo djelovanja
pojava, a mit za identifikaciju zvijezda. Danas se masovna
komunikacija ne moe zamisliti bez postojanja televizije i njenog
drugaijeg poimanja vremena i prostora.
Televizijske kamere se mogu ukljuiti na bilo kojem dijelu
svijeta i s tog prostora ostatku globalnog sela prenijeti poruku
za nekoliko sekundi danas gledaoci mogu pratiti televizijske
prenose bombardovanja ciljeva iz avionskih kabina istovremeno
kada to gledaju i sami piloti bombardera. Vremenska i prostorna
distanca izmeu dogaaja i trenutka objavljivanja izvjetaja o tim
dogaajima se izbrisala tako da savremenom televizijskom
recipijentu realnost izgleda kao neto to on neposredno vidi i
osjea.
Televizija danas uestvuje u stvaranju elektronskog
megapolisa, pri emu virtualna tehnologija (tu je vana uloga i

119
Interneta) dovodi do pomaka od modernistike kulture
proraunavanja k postmodernistikoj kulturi simuliranja. Ova
promjena se odvija pod uplivom AAA paradigme : bilo ta
(anything), u bilo koje vrijeme (anytime) i na bilo kojem mjestu
(anywhere). Mediji, posebno televizija, izvjetavajui o trenutnim
deavanjima, naime, ve najavljuju i naredne dogaaje, tako da
oni informiu o budunosti, pa ak i kreiraju njen izgled.
Internetska tehnologija nije unitila televiziju, naprotiv,
Internet koji predstavlja kombinaciju televizije i tampe (moe
ukljuiti i radio, ali i druge medije) i koji koristi najveu bazu
podataka na svijetu, integrisao se s televizijom. Na taj nain on-
line komunikacija, usluge i razliiti informativno-ekonomski
procesi postaju jeftiniji i efikasniji. To je i razlog zato je James
Fletcher, direktor Asocijacije za vasionu NASA iz SAD, rekao kako
je samo pitanje vremena kada e se neki novinar javiti s Mjeseca
ili Marsa.1
Podaci prema kojima prosjeni Britanci provode preko 25
sati sedmino gledajui televiziju, ili prema kojima u SAD
prosjean gledalac provede vie od pet sati dnevno pred
televizorom,2 dovoljno ukazuju na njenu prisutnost u
svakidanjem ivotu. Ovo potvruju i podaci o gledanosti
modernih sportskih dogaaja kao to su Ljetne olimpijske igre u
Atini 2004. godine i Evropsko prvenstvo u nogometu u Portugalu
2004. godine. Sve to samo je potvrdilo predvianja da se
budunost ovjeanstva nee moi zamisliti bez djelovanja
savremenih masovnih medija, meu kojima televizija zauzima
vrlo bitnu poziciju.
Podaci o gledanosti televizije, njenom irenju i poveanju
prodanih aparata u nerazvijenim zemljama, te podaci koji govore
o irenju satelitske i kablovske televizije u razvijenim zemljama,
ukazuju na injenicu da televizija ima vanu ulogu u procesu
protoka informacija i izvjetavanja javnosti.3 Ovo se posebno
odnosi na zabavne sadraje i zabavnu funkciju koju ima televizija
u modernom drutvu. Velike medijske transnacionalne kompanije

1
BOYD, ANDREW : Novinarstvo u elektronskim medijima. Beograd : CLIO.; str.
564.; Dr. Dems Fleer je direktor Asocijacije za vasionu NASA, SAD.
2
McQUEEN, DAVID(2000) : Televizija. Beograd : CLIO, str. 14.
3
O ovim podacima vidjeti : O,SHAUGHNESSY, NICHOLAS (1990) : The
Phenomenon of Political Marketing, London: The MacMillan Press, Ltd.

120
imaju najbitniji uticaj u protoku informacija na svijetu jer
raspolau najjaom tehnolokom i kadrovskom strukturom, ali i
najveim bazama podataka, kao i razliitim medijima (unutar tih
kompanija funkcioniu i televizijski, radio i filmski studiji,
izdavake i propagandne kue) to omoguava sinhronizovanu
aktivnost i lake osvajanje trita.
Osim ovih velikih kompanija i male televizijske kue
nastoje ostvariti uticaj na "industriju zabave", jer na taj nain ne
samo da stvaraju najvie televizijskog sadraja u svom i
globalnom okruenju, nego i modeliraju trendove, te produkuju
moderne heroje i ikone u svijetu zabave. U okviru ove televizijske
funkcije, istie se proizvodnja televizijskih sapunica (soap opera)
koje donose ogromnu popularnost televizijskim stanicama, veliku
gledanost, pa tako i enormne profite, kao i proizvodnja
televizijskih kvizova prepoznatljivih po neposrednom kontaktu i
emotivnom dijalogu.

Televizijske sapunice
U posljednjih nekoliko godina i na podruju BiH dolo je
do ogromnog poveanja interesa gledalaca za televizijske serije,
popularno nazvane sapunice. Brojne televizijske stanice, iji se
programi mogu pratiti na podruju BiH, u okviru ponude
kablovskih operatera, emituju sadraje prepune sapunskih opera.
Period s kraja devedesetih godina prolog milenija, kada su
gledaoci na ovim prostorima bili opinjeni serijom Esmeralda,
davno su iza nas. Naime, sada slinih produkcija ima toliko da ih
je teko i nabrojati samo neke od njih su Skrivene strasti,
Korak naprijed, Afrika, Zabranjena ljubav, Vila Marija,
Zatvorenica, Viza za budunost, a kamoli sve pratiti i
analizirati.
Sapunska opera" je izraz koji je prvi put upotrijebljen u
SAD. To je bilo ime za radijske reklame, snimane tridesetih
godina XX vijeka, koje su plaali proizvoai sapuna i prakova za
pranje, od kojih se isticala firma "Proctor and Gamble".
Emitovanje ovih radio-reklama odvijalo se u serijama od
petnaestaktak minuta, a u njima su dramatizovani problemi s
kojima su se, uglavnom, susretale ene tako se pretpostavljalo
da e ovi plaeni oglasi uticati da domaice izdvoje novac za
kupovinu sapuna i praka za pranje (McQueen, 2000, 47).

121
Zanimljivo je da je popularnost ovih serija potrajala do pedesetih
godina prolog vijeka kada ih poinje koristiti i televizija.
Tako je serija "Svjetionik" (The Guiding Light), koja se
poela emitovati u SAD 1937. godine, prva takva sapunica koja je
iz radio produkcije prenijeta na televiziju i to 1952. godine.
Sapunska opera postaje svjetski fenomen kada globalnu
gledanost i popularnost stiu amerike serije "Dallas" i ""Dinasty",
koje su se mogle pratiti i na prostorima bive SFRJ. Emitovanjem
ovih serija, prema pojedinim autorima, otpoeo je proces
globalizacije u okviru masovno-komunikacijskih prostora
(Lorimer, 1994), a danas smo svjedoci kako televizijske sapunice
predstavljaju znaajnu komponentu programa i komercijalnih i
javnih televizija, kako u razvijenim i bogatim zemljama, tako i u
onima nerazvijenim.
Kada se govori o analizi televizijskih sapunica, kao i o
analizi bilo kojeg drugog televizijskog sadraja, neophodno je
dati nekoliko napomena vezanih za nain funkcionisanja
slikovnog znaka u televizijskoj slici. Upotreba slikovnih znakova
najee ima za posljedicu formiranje visokomotivisanog odnosa
izmeu oznaitelja i oznaenog, te stvaranja ikonikog znaka.
Televizijska slika, meutim, sadri znakove koji, u poetku,
egzistiraju kao proizvoljni, te onda, tokom vremena, postaju
etablirani i uobiajeni.
To znai da pojedini televizijski znakovi, koji egzistiraju
kao motivisani, realni i prirodni znakovi, sadre i proizvoljnu,
konvencionalnu komponentu. Neki od proizvoljnih televizijskih
znakova koji se koriste u sapunicama (kao to su zamagljenje ili
usporavanje) mogu predstavljati prisjeanje i prekid radnje koja
e se nastaviti (zamagljenje), ili, ako je rije o slow-motion i
repetitio tehnici, odreenu dramatiku u reklami, televizijskom
filmu, sportskom prenosu, sapunici, odnosno nekom drugom
televizijskom sadraju.
Naravno, ova proizvoljnost, nakon stalne upotrebe
odreenih znakova, postaje prirodan televizijski izraz, kao to i
odreeni motivisani, realni znakovi sadre dimenziju obiaja i
proizvoljnosti: tako snimak iz podnoja neke zgrade, ili snimak
koji je usmjeren prema nekoj zgradi, oznaava da e se slijedei
kadar/scena odigrati u unutranjosti te zgrade. Na osnovu ovih
elemenata mogue je preciznije analizirati strukturu i efekte
televizijske slike.

122
 Naime, poznavanje ovih postavki stvara preduslove za
razmatranje naina kako televizijski znak prenosi znaenja, te
okvir za objanjenje vieslojnosti tih znaenja. Spomenuta
vieslojnost znaenja u televizijskom izrazu prezentuje se tako
da:
prvi red ili nivo znaenja sadri sam znak na faktografski
nain (fotografija/slika ene predstavlja upravo osobu
enskog spola, ili fotografija/slika automobila predstavlja
upravo oblik odreenog prevoznog sredstva);
na drugom nivou ta slika moe predstavljati pojmove
ljepote, energije, nade (kada je rije o slici ene),
odnosno pojmove snage, prestia, uspjenosti (kada je
rije o fotografiji/slici automobila);
na treem nivou, slika ene moe upuivati na iri
kulturoloki kontekst i komercijalizaciju drutva,
seksualnu estradu, ili dominaciju patrijarhalnih
vrijednosti u drutvu, dok slika automobila moe
predstavljati simbol za jedan generalni model
identifikacije (mercedes, rools royce ili peugeot su
postali simbolom za itave drave Njemaku, V.
Britaniju i Francusku).
Televizijski izraz, dakle, moe operacionalizovati sva tri
reda/nivoa znaenja; prvi jeste denotativan i u svom poimanju je
jednostavan, bez obzira da li je rije o motivisanom ili
proizvoljnom znaku. Ali, drugi i trei red znaenja ve
predstavljaju povezivanje datih znakova sa kulturolokom
matricom unutar koje postoje, pa tako i slika odreenog vojnika
ne predstavlja samo tog vojnika nego vojsku samu (nau ili
njihovu, pobjedniku ili poraenu) i sve ono to takva konotacija
moe proizvesti-sigurnost, odbojnost, patriotizam, agresivnost, ili
strah.
Televizija je medij koji predstavlja stvarnost i stvarne
procese pojednostavljeno upotrebom prepoznatljivih kodova.
Koritenje prihvaenih znakova i elemenata televizijskog jezika
omoguavaju da ovaj medij stvori atmosferu ozbiljne
informativno-politike emisije, leernost zabavno-muzikog i
sportskog programa, odnosno napetost i dramatiku sukoba u
nekoj policijskoj seriji. Na osnovu ove konvencionalnosti
razlikujemo pojedine televizijske anrove, te identifikujemo

123
stereotipe koji slue kao modeli za prikazivanje pojedinih grupa
populacije.
Stereotipi nisu sami po sebi negativni, ali je injenica da
oni, dajui pojednostavljenu prezentaciju drutvenih odnosa i
procesa, upravo odgovaraju jednostavnoj ogoljeloj televizijskoj
slici. Stereotipi, i na njima zasnovani mitovi, saimaju itave
procese i dogaaje u dramatine, arhetipske kontekste, nudei,
takoer, simplificirane predstave i jednostavna rjeenja. Unutar
televizijskih kodova i televizijskog jezika, stvaranje virtualne
stvarnosti i svojevrsne elektronske utopije, omoguava i funkciju
bezazlenog duha, te reduciranje nae kritike uloge. U tom
kontekstu mogue je lagodnije i leernije preputanje gledalaca
uticaju i draima televizijskih sadraja, pri emu posebnu ulogu
imaju sapunice.
U televizijskim sapunicama gore navedene konvencije
podrazumijevaju, izmeu ostalog, poseban model prikazivanja
realnosti i upotrebe krupnog plana. Naime, krupnim planom se
istiu crte lica ime se stvara osjeaj da gledalac uestvuje u
emotivnom ivotu likova; kadrovi otkrivaju emotivna stanja
junaka serija, a kamera se dugo zadrava na njihovim licima
(extreme close-up), tako da gledalac moe pratiti ta emotivna
stanja. Ova tehnika omoguava da gledalac pomno prati emotivna
stanja likova u sapunici, to produkuje intimniji odnos izmeu
gledalaca i aktera serije i svojevrsno stapanje panje gledalaca i
oka kamere ime recipijent postaje dijelom same radnje.
Vrlo zanimljiv stereotip o sapunicama jeste da su one
namijenjene prevashodno enskoj populaciji. Takav koncept
povezan je sa samom strukturom sapunica gdje veina epizoda
ima kraj kojim se radnja ne zavrava, to nalikuje ivotu ena u
kojem stvari i poslovi nisu nikad dovreni (svakodnevni poslovi u
kui) i u kojem nema mjesta za prevelika uivanja i zadovoljstva.
ene su u sapunicama esto junakinje ija je sudbina vezana za
(ne)ostvarenu ljubav, procese i odnose u porodici, te sva
deavanja u kui, a neprestano nove epizode iste serije, ili
jednostavno nove serije, pruaju mogunost da se stalno
dograuje i uljepava vlastita stvarnost putem virtualnih poruka ili
televizijskih utopija.
Televizijske sapunice su serijske drame sa priama koje se
u kontinuitetu prikazuju u trajanju od nekoliko mjeseci, pa ak i
nekoliko godina. Tematika tih pria povezana je, uglavnom, sa

124
porodinim problemima, ali se mogu fokusirati i na dogaaje u
drugim sredinama (bolnice, kole, advokatske agencije, sudovi,
restorani, plesni klubovi). Sapunske opere se odlikuju time to
imaju ogranien broj stalnih likova i otvoren kraj, to
podrazumijeva da se u brojnim epizodama preplie nekoliko
pria.
U televizijskim sapunicama nijedna epizoda ne predstavlja
samostalnu cjelinu, jer ne postoje trenuci kada se razrjeavaju sve
prie i sve dileme. U drugim televizijskim anrovima koji imaju
veliki broj nastavaka, kao to su policijske serije i sitkomi, u
svakoj epizodi postoji poetak prie, sredinji dio sa zapletom, te
zavrnica u kojoj se rjeavaju problemi i konflikti i to najee u
formi happy end-a.
Sapunske opere zavravaju bez rjeenja problema tako da
ostaje i traje dramatika jednog ili vie nedovrenih dogaaja
takav dramatian dogaaj (cliffhanger) ostavlja radnju
nedovrenom. To izaziva neizvjesnost kod gledalaca i direktno
utie na potrebu da se gledaju naredne epizode u kojima e se
otkriti i razrijeiti dilema i dramatian zaplet. U sapunskim
operama moe da uporedo traje nekoliko pria s odreenim
brojem stalnih likova, ije su sudbine na razliite naine
isprepletene.
Analiza televizijskih sapunica ukazuje na jednu veoma
zanimljivu stvar. Naime, tema ovih serijala jesu, najee,
dogaaji unutar porodinog ambijenta, a gledaoci i posmatrai
ovih dogaaja su, s druge strane ekrana pripadnici, takoer,
porodinih zajednica. Tako se, posredstvom televizijskog medija i
njegovih pria, uspostavlja simbioza izmeu porodica na ekranu i
porodica koje gledaju program. lanovi porodice kao gledaoci
razmjenjuju miljenja i utiske, zauzimaju stav spram likova s
ekrana na taj nain televizijske sapunice izazivaju reakciju
publike, pa se moe govoriti o tome kako sapunice, kao medijski
i socijalni fenomen, nisu namijenjene za pojedinano gledanje ve
za grupna tumaenja i komentare.
Vrlo bitan elemenat u televizijskim sapunicama jeste nain
kako se aktuelna radnja odnosi prema prolosti. Veliki broj
sapunica traje po nekoliko stotina epizoda, a postoje i sluajevi
gdje se trajanje sapunica mjeri godinama, pa ak i decenijama. Za
takvu narativnu strukturu, prezentovanu televizijskim jezikom,
znaajno je uspostaviti kontinuitet radnje, ali i kontinuitet

125
pojavljivanja likova. Dogaaji iz prolosti su, ne rijetko, osnovni
pokretai dramatinih zbivanja u sadanjosti, to veoma esto
koriste producenti i scenaristi sapunica. Pojedini likovi iz
prolosti su, ponekad, jednostavno izmiljeni kako bi se stvorio
novi zaplet i vea dramatinost tako taj lik iz prolosti moe biti
lan porodice za kojeg se nije znalo da postoji, koji je preivio
neku nesreu, ili koji je roen u vanbranoj vezi.
Jedna od znaajnih karakteristika sapunica, po emu se
one razlikuju od ostalih televizijskih anrova, jeste injenica da
one mogu donijeti znaajan prihod. Kao prvo, njihova produkcija
je veoma jeftina (ne treba ulagati posebna sredstva u dekor,
kostime, putovanja) tako da se moe obezbijediti veliki obim
produkcije, a kao drugo, zbog njihove gledanosti veoma su
interesantne za razliite oglaivae i reklamne agencije. Ove
prednosti koriste i male televizijske kue, ali na osnovu
produkcije sapunica i takve kue mogu ostvariti ogroman profit.4
Velika gledanost televizijskih sapunica omoguava da
producenti po visokim cijenama prodaju vrijeme za oglaavanje
tokom emitovanja serijala. Tako televizijske sapunice pruaju
televizijskim kuama veliku zaradu putem oglaavanja, te niskim
trokovima proizvodnje koja se veoma brzo i efikasno realizuje
bez dodatnih ulaganja. U tom kontekstu sapunice se ne mogu
vie vezati samo za komercijalne televizije nego i za javne
televizije, pa ak i za tako ugledne javne servise kakav je BBC.5
Serijali podrazumijevaju svoju neprekidnu prisutnost na
TV ekranima i u kuama gledalaca. To znai, kao prvo, da se
prikazuju u odreeno vrijeme u skladu s programskom emom,
te, kao drugo, da su ovi termini emitovanja tano odreeni tako
da se i publika pridrava te satnice i prilagoava svoje dnevne
aktivnosti vremenu emitovanja (i u BiH je postala svakodnevna
4
Primjeri za to su brazilski TV Globo i Televisa Mexico. TV Globo je izvozei
svoj program (telenovelas, teletemas ili casos verdade) 1985. godine zaradio 20
miliona amerikih dolara. I Televisa Mexico funkcionie kao privatni medijski
konglomerat kontroliui 70 procenata ukupne propagandne aktivnosti u
Meksiku, a 60 procenata programa proizvodei u svojoj reiji. Veliki dio ovog
programa Televisa Mexico izvozi, posebno na pansko govorno podruje o
ovome vidjeti LORIMER, ROWLAND (1994) : Mass Communications. Manchester
& New York: Manchester University Press.; str. 261.
5
O tome kako je popularnost sapunice Eastenders spasila BBC od
privatizacije vidjeti McQueen, David (2000) : Televizija, medijski prirunik.
Beograd: CLIO.; str. 53.

126
pojava da se kune obaveze i drutveni rituali podreuju vremenu
emitovanja neke od brojnih televizijskih sapunica).
U sadrajnom smislu sapunice predstavljaju dio programa
sa lako razumljivim porukama, jednostavnim, emotivnim i ak,
predvidljivim zapletima i raspletima. Njihova atraktivnost i
popularnost kod publike upravo i poivaju na toj jednostavnosti i
produkciji ki-emocija ije praenje ne zahtijeva veliki napor. To
su sadraji koji nude zabavu i rekreaciju, a pruaju publici
mogunost, nakratko, da napusti svoj realan ivot i identifikuje se
s likovima iz virtualnog svijeta.

Kvizovi takmienje i zabava

Osim televizijskih sapunica i televizijski kvizovi su omiljeni
meu dananjim gledaocima u BiH, ali i irom svijeta. Kviz, kao
oblik takmienja i zabave za publiku, u okviru televizijskog
programa se poeo emitovati jo 1938. godine iz studija BBC (kviz
se zvao Kako se pie - Spelling Bee). Ovaj kviz nije privukao
panju gledalaca, ali je strategija, prema kojoj kviz treba da na
zabavan nain prikae neku popularnu drutvenu igru, uskoro
rezultirala velikom gledanou ovog televizijskog anra.
To se posebno odnosi na kviz takmienja s kraja pedesetih
godina u SAD kada su dominirali kvizovi CBS-ov Pitanje od
64.000 dolara (The $64.000 Question) i NBC-jev Dvadeset
jedan (Twenty one).6 Tako je 1957. godine u SAD zabiljeeno
da od deset najgledanijih programa ak pet pripada kviz
takmienjima. Sedamdesetih godina u kvizovima postaje veoma
bitna uloga voditelja i publike, dok se osamdesetih vie insistira
na zabavi i ueu anonimnih ljudi koji se izlau i podsmijehu
publike (rije je o kvizu Sastanak na slijepo ija intencija da se
takmiari, na odreen nain, i poniavaju odgovara dananjim
kvizovima kakvi su HRT-ova Najslabija karika ili PINK-ov Ruski
rulet).
Tokom devedesetih, kao i tokom prvih godina ovog
milenijuma, kvizovi variraju od jednostavnih zabavnih igara za
publiku, kombinirajui i razliite igre na sreu, te kompeticije u
znanju i vjetinama. U ovom kontekstu se istie britanski kviz
Kanala 4. Ne zaboravi etkicu za zube (Don,t Forget Your

6
Skandal s pobjednikom ovog kviza Van Dorenom, ije su pobjede namjetene,
bio je tema filma Kviz kojeg je 1995. godine reirao Robert Redford.

127
Toothbrush) koji je predstavljao parodiju na mnoge takmiarske
emisije (McQueen, 2000), dok na prostorima bive SFRJ veliku
popularnost ima verzija kviza Milijunaa koju reprodukuje HRT
(Tko eli biti milijuna) i koja poiva na znanju takmiara,
ueu publike, te posebnoj vjetini voditelja da kviz uini i
dramatinim i zabavnim.
Televizijski kvizovi su ona vrsta anra koju je relativno
lako i jeftino producirati. Uz to, veoma su privlani za gledaoce, a
ujedno i za razliite oglaivae tako da ne treba uditi njihova
popularnost. Atraktivnost kviz takmienja poiva na injenici da
ono sadri i prezentuje jednu vrstu rituala - na poetku emisije se
poklanja isto vrijeme svakom takmiaru; takmienje se odvija u
posebno odreenom vremenu i prostoru; utvrena su pravila igre;
definisane su vrijednosti razliitih predmeta, od stola/pulta
voditelja i takmiara, pa do nagrada; nain uea publike (tiina,
aplauz); proglaenje pobjednika koje se realizuje na posebnom
mjestu i uz posebne zvune i vizuelne efekte.
Osim toga, kviz emisije omoguavaju publici da se
identifikuje s takmiarima, posebno s pobjednicima. Upravo je
ovo razlog zato brojne televizijske stanice insistiraju na
populistikim kvizovima u kojima su glavni takmiari anonimni
graani ili obini ljudi. Ali, publika ima mogunost i da aktivno
uestvuje u pojedinim kviz emisijama gdje pomae takmiarima
tako da se osjea direktnim sudionikom kviza (primjer je uloga
publike kao dokera u kvizu Milijuna). S druge strane, kviz kao
televizijski anr potencira mit o drutvenoj jednakosti kao to je
jednakost takmiara na poetku emisije.
Ta jednakost je uspostavljena bez obzira na nacionalnu,
rasnu, ili vjersku pripadnost, odnosno spol i porijeklo, ali tokom
emisije i samog takmienja uspostavljaju se razlike koje za
posljedicu imaju krajnje proglaenje pobjednika i poraenih. U
tom kontekstu se afirmie stav prema kojem sve zavisi od nas
samih i od nae vjetine, znanja, koncentracije, ili sree. Na toj
osnovi se i kreira primamljivost kvizova, te njihova gledanost i
uspjena komunikacija s brojnom publikom.
Svi ovi navedeni stavovi mogu ukazati na injenicu da se
dananji televizijski programi fokusiraju prema zabavnim
sadrajima (enterteinment) koji postaju sastavni dijelovi i
marketinkog, kulturno-edukativnog, ali i informativnog
programa. Potenciranje jednostavnih, kiastih i rekreativnih

128
sadraja, koji plijene panju publike, mogu, takoer, ukazati na
svojevrsnu uspostavu modernog potroako-materijalnog
mentaliteta i miljea. U toj situaciji se (ne)namjerna depolitizacija
televizijskog programa u korist zabavnih sadraja javlja kao nova
matrica za uivanje publike pri emu je svejedno da li se ta
publika identifikuje s ljubavnicima iz neke sapunice ili s
pobjednikom nekog kviz takmienja. U oba sluaja, naime, rije je
samo o primanju poruka iz svijeta gdje vladaju virtualne utopije.

Literatura
Boyd,Andrew. Novinarstvo u elektronskim medijima. Beograd:
CLIO.
OShaughnessy, Nicholas. (1990): The Phenomenon of Political
Marketing, London: The MacMillan Press, Ltd.
McQueen, David. (2000): Televizija. Beograd: CLIO.
Lorimer, Rowland. (1994): Mass Communications. Manchester &
New York: Manchester University Press.
Fiske, John & Hartley, John. (1992): itanje televizije. Zagreb:
Barbat & Prova.
Velikonja, Mitja. (1996): Masade duha; razpotja sodobnih
mitologij. Ljubljana: Sophia.
Girarset, Raoul. (2000): Politiki mitovi i mitologije. Beograd:
Biblioteka XX vek.

VIRTUAL PICTURES
Summary
Soap opera and games shows are very attractive part of
television programm for most viewers. That components of TV
programm produce special, virtual world every day. Virtual world,
based on modern electronical technology and television codes,
create pictures and fill up our reality. Attractiveness of the virtual
pictures and television language can influence on human model
of understanding the real world and its issues.
Key words: media, stereotype, virtuality, soap opera, game shows

129
130
Faruk Kozi

RELIGIJA I LJUDSKA PRAVA

Abstract
Monoteistike religije na direktan ili indirektan nain tretiraju
pitanje ljudskih prava. U gledanju na razvoj ljudskih prava u religijama
ima razlike. Izvori ljudskih prava mogu se nai u hinduizmu i budizmu,
konfucijanizmu, te u svetim knjigama Bibliji i Kuranu. Jevreji, krani i
muslimani savremenog doba pokazali su zanimanje za ljudska prava.
Muslimani su pokuali dokazati da su ljudska prava dospjela iz Kurana
i uenja boijeg poslanika Muhammeda. Prema kranskom shvatanju,
ovjek je izvor i cilj ljudskih prava, po njima se konkretno potvruje
vrijednost i dostojanstvo ovjeka u drutvu. Ko kri ljudska prava, ini
zlo ne samo ovjeku nego grijei i prema Bogu. Ljudska prava su u
islamu duboko ukorijenjena u shvatanje da je Bog, izvor svih ljudskih
prava. S obzirom da im je podareno porijeklo u Boanskom, nijedan
voa, vlada, skuptina niti bilo koji drugi autoritet, vlast ne smije
ograniiti, ponititi ili naruiti prava dodijeljena od Boga. Meu ovim
religijama ima slinosti ili dodirnih taaka, pa se u judaizmu i islamu
ubijanje ljudi stavlja na isti nivo kao i zloin protiv Boga.

Uvod
Ljudska prava1 predstavljaju niz prava zasnovanih na
dostojanstvu ljudske linosti, ije se potivanje eli obezbijediti i
unaprijediti u korist cjelokupnog ovjeanstva. Ljudska prava i
graanske slobode oznaavaju skup osnovnih prava pojedinaca
(linih, politikih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih) koja ljudi
posebno ne stiu ve ih posjeduju na osnovu samog svog
postojanja kao ljudskog bia, nezavisno od bilo koga, da li je
dravljanin zemlje u kojoj ivi ili nije, odnosno da li je lice bez

1
U naoj terminologiji sve je vie u upotrebi izraz ljudska prava umjesto
ranije sintagme prava ovjeka kojim se oznaava isti pojam.

131
dravljanstva ili izbjeglica. To su prava koja se ne duguju dravi i
njenoj volji, ve ih ljudsko bie ima, nezavisno od drave ili bez
drave. Po svom znaenju i domaaju ona su sveopta i kao takva
su zajednika svim ljudima. Pod ljudskim pravima
podrazumijevamo skup principa, standarda i normi koja za cilj
imaju potovanje i zatitu ovjekove linosti, njegovog
dostojanstva i obezbjeenje takvih ivotnih uslova koji ovjeku
omoguuju da zadovolji i razvije bioloke i duhovne potrebe. To
su prava koja ljudsko bie ne stie ve ih ima na osnovu samog
svog postojanja. U tome se otilo dalje, pa se govori o treoj
generaciji prava kao to je pravo na ouvanje ovjekove okoline.
Ljudska prava su osnova mirnog i tolerantnog ivota. Ona
se tiu svakog pojedinca i zagarantovana su svakom graaninu.
Ona su aktuelna i vana za savremeni svijet. Njihova problematika
je problematika same vlasti. Dosadanja iskustva kroz historiju
pokazuju da ih je vlast vie krila nego to ih obezbjeuje i titi. U
politikoj i pravnoj teoriji, nastanak ljudskih prava vezan je za
nastanak moderne pravne drave. Samo u okviru demokratske i
pravne drave u kojim je zakon jednak za sve, a niko nije iznad ili
izvan zakona, mogu postojati ljudska prava. Sadrina ljudskih
prava stalno se obogaivala i dograivala. Ona su dijelila sudbinu
razvoja meunarodne zajednice.
Pitanje ljudskih prava nakon Drugog svjetskog rata,
postavljeno je ozbiljnije i sistematinije. Od tada je u pogledu
internacionalizacije i standardizacije ljudskih prava najvie
uinjeno. Velike drave su shvatile da je za ouvanje mira
potrebno reafirmisati vjeru u osnovna ljudska prava,
dostojanstvo i vrijednosti ljudske linosti. Organizacija
Ujedinjenih nacija je u San Francisku usvojila Povelju UN 26.juna
1945.godine, iji je sadraj proet idejom zatite i unaprijeenja
osnovnih ljudskih prava i sloboda, a nakon toga je donijela i
brojne druge dokumente. lanice se obavezuju da e raditi na
unaprijeenju opeg potovanja i uvaavanja ljudskih prava i
osnovnih sloboda. Povelja UN je oznaila prvi korak ka integraciji
pitanja ljudskih prava u meunarodno pravo, shvatajui to kao
nezaobilazan inilac mira u svijetu.
U toku afirmacije meunarodnog prava Generalna
skuptina UN je 10.12.1948.godine proglasila Opu deklaraciju o
pravima ovjeka, odnosno Univerzalnu deklaraciju o pravima
ovjeka. Taj datum 10.decembar je Organizacija Ujedinjenih

132
nacija proglasila Meunarodnim danom ljudskih prava. Ova
deklaracija je oznaila veliki korak u meunarodno-pravnom
priznavanju ljudskih prava, tako to je na sintetian i sistematian
nain izloila najvanija politika i socijalno-ekonomska prava
savremenog ovjeka. Ona dalje razvija osnovnu ideju Povelje UN
prema kojoj ljudska prava predstavljaju osnovu slobode, pravde i
mira u svijetu. Tako ljudska prava prelaze iz nacionalne u
internacionalnu sferu, a meunarodno pravo nije vie samo
meudravno, jer tako dobija nove dimenzije i postaje pravo
ovjeka-pojedinca.
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda
usvojena je u Rimu 4.11.1950.godine. Ona se upotpunosti oslanja
na dostignua Univerzalne deklaracije iz 1948.godine. Njeni
autori eljeli su uhvatiti korak sa razvojem ljudskih prava, koji je
Univerzalnom deklaracijom globalno naznaila i tom procesu
nastojala dati podsticaj i razvoj. Nastala je u povoljnoj klimi
nakon Drugog svjetskog rata. Evropska konvencija za zatitu
ljudskih prava nastojala je odredbe Univerzalne deklaracije
prilagoditi specifinostima Evrope i ciljevima koje je postavio tada
ve formirani Savjet Evrope. Veliki znaaj imali su procesi
evropske integracije na ekonomskom i socijalnom planu. Cilj
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava je neodvojiv od cilja
Savjeta Evrope da se ostvari vee jedinstvo meu dravama koje
su ule u sastav prve najire evropske integracije. Osnovni cilj
Savjeta Evrope je integracija evropskih drava.2 Isticanje ljudskih
prava i sloboda bio je neophodan uslov za dosadanje procese
evropske integracije.
Ljudska prava nadgledaju Ujedinjene nacije (UN) i
Internacionalne nevladine organizacije International Non-
Governmental Organizations (INGOs), koje se bave zatitom
ljudskih prava.

Kako su se razvila ljudska prava?

Ljudska prava su postala sastavni dio moderne civilizacije.
Korijeni ideje o ljudskim pravima seu u daleku prolost.
Najvaniji dokumenti o razvoju ljudskih prava su: Magna Carta
Libertatum (1215.), Habeas Corpus Amendment Act (1679.),

2
azim Sadikovi, Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo, 2001.,
str.21-23.

133
Zakon o pravima (1689.), Virginia Bill of Rights (1776.),
Ameriko proglaenje nezavisnosti, odnosno Deklaracija o
nezavisnosti (1776.), Deklaracija prava ovjeka i graanina u
toku Francuske revolucije (1789.) i naravno UN-ova Opa povelja
o ljudskim pravima (od 10.12.1948.), te Evropska konvencija za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda donesena u Rimu
04.11.1950.godine.
Jo tri dokumenta zasluuju da budu spomenuta, a to su:
Medinska povelja iz 623. godine, koja je vezana
historijski za islamski kulturno-civilizacijski krug i zbog
toga nije doivjela punu afirmaciju unutar evropskog,
odnosno, zapadnog razumijevanja historije ljudskih
prava,
Deklaracija prava naroda Rusije iz 1917. godine i
Deklaracija prava radnog i eksploatiranog naroda iz 1918.
godine, a imale su ambiciju da budu pandan velikim
poveljama i deklaracijama o ljudskim pravima, uz
afirmaciju revolucionarnog komunistikog shvatanja
ljudskih prava.
Rijetko se kad govorilo o ljudskim pravima i o pravima
vjerskih manjina kao u nae vrijeme. Neki smatraju da se toliko
govori o ljudskim pravima i pitaju se je li to neka nova religija.
Mnogi govore o ljudskim pravima, religijskim pravima, slobodi
svjetonazora, a mnogi ih kre, naroito prava manjine. Kao da se
sve svelo na teorijsko priznanje ljudskih prava i sloboda, ali to
nije dovoljno. Meutim problem ljudskih prava nije samo
problem drave i njenih organa ve se tie i religijskih zajednica
naroito kad je rije o religijskim pravima i slobodama. Ima
autora koji smatraju da sve ive religije zagovaraju ista osnovna
ljudska prava. Skoro sve nude neko univerzalno naelo. Tako se u
hinduizmu kae ne ini drugima ono to bi tebi prouzroilo bol,
a u konfucijanizmu ne ini drugom ono to ne bi elio da on
uini tebi. idovstvo, kranstvo i islam su dunosti i obavezu
prema Bogu uzdigli iznad svih drugih prava i dunosti prema bilo
kome drugom. Kao kriterij demokratinosti, ustaljeno se navode
aktivno ili pasivno izborno pravo za mukarce i ene, prava
manjina, pa i religijskih manjina. Ima autora koji kau da su
religijske zajednice davale podrku razliitim pokretima i
reimima: borba za socijalnu pravdu, ukidanje ropstva pacifizam,

134
graanska prava, do podrke totalitarnim i desniarskim
reimima. U borbi za mir religijske voe su uestvovale u
marevima za mir, molitvama za mir, borbi za ljudska prava kroz
nevladine organizacije i organizacije za prava manjina.3
Ljudska prava su nasljedstvo svih civilizacija. Osim toga,
sve velike svjetske religije pouavaju nas o zatiti ljudskih prava i
graanskih sloboda. Postoje znaajne barijere u
meucivilizacijskom razumijevanju ljudskih prava i meusobna
osporavanja. injenica je da u svim civilizacijama i religijama
postoji tretman ljudskih prava (u judaizmu, kranstvu, islamu,
budizmu i hinduizmu), na direktan ili indirektan nain. O susretu
tih kultura izale su knjige i asopisi koji govore o toleranciji i
tradiciji u islamu, katolianstvu, pravoslavlju i judaizmu.4
Medinska povelja (Sahifetu Medine) je dokument islamskog svijeta,
donesena 623.godine i sadri odredbe o odreenim ljudskim
pravima. Nastala je u prvoj organizovanoj muslimanskoj zajednici
u Medini. Medinska povelja5 (eng. Pact of Medinah) predstavlja
vojni i politiki savez ljudi i zajednica razliitih religija, savez
zasnovan na toleranciji i uvaavanju (idova, muslimana, i
krana).6 Neki autori ovaj dokument nazivaju prvim pisanim
ustavom.7

3
Ivan Cvitkovi, Sociologija religije, DES - Sarajevo, Sarajevo, 2004., str.273-296
4
Tolerancija i tradicija, Forum Bosnae, br.9-10, Sarajevo, 2000.
5
Medinska povelja, objavljena je u knjizi: Jasna Baki-Mufti, Sistem ljudskih
prava, Fond otvoreno drutvo, Pravni centar FOD BiH, Magistrat, Sarajevo,
2002., str.143-147. Ranije je objavljena u knizi: Muhamed Hamdullah:
Muhammed a.s. ivot, Izd. Starjeinstvo islamske zajednice Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1989., str. 182-186.
6
Sevima Sali i Zlatan Terzi, Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima -
Instrumenti Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Pravni centar Fonda otvoreno
drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996., str.28-29.
7
Taj spis predstavlja ne samo ustav prve muslimanske drave, ve je i prvi
pisani ustav bilo koje drave na svijetu. Slini radovi iz pera Aristotela,
Konfucija i Kautilije nisu zapravo ustavi koje je neki vladar obnarodovao, ve su
to upute pisane za vladare i one koji prouavaju politike znanosti. ak i
Aristotelov ustav predstavlja samo povijesni opis grada-drave Atene.
(Muhamed Hamdullah, Muhammed a.s. ivot, n.dj., str.175).

135
 Dokumenti od posebne vanosti u toku historijskog
razvoja ljudskih prava:
1. Rimski car Konstantin je Milanskim ediktom (ukazom) 313.godine
proglasio kranstvo ravnim ostalim religijama i dao mu slobodu, a
394. ga je car Teodosije proglasio dravnom religijom
2. Medinska povelja Sahifetu Medine (eng. Pact of Medinah) je dokument
islamskog svijeta, a donesena je 623.godine i sadri odredbe o
odreenim ljudskim pravima. Nastala je u prvoj organizovanoj
muslimanskoj zajednici u Medini predstavlja prvi pisani ustav na
svijetu.
3. Velika povelja sloboda (Magna Charta Libertatum) iz 1215.godine
4. Peticija o pravima (Petition of Rights) u Engleskoj iz 1628.
5. Habeas-Corpus Amandment-Akte (Engleska) - Zakon za bolje
osiguranje slobode podanika i za zabranu prekomorskog zatvora iz
26.5.1679.
7. Zakon o pravima (Bill of Rights) u Engleskoj iz 1689.godine
8. Zakon o pravima Bill of Rights iz 1791.godine koji sainjava prvih
deset amandmana na Ustav SAD iz 1787.godine, tj. Povelja o pravima
graana
9. Zakon o pravima Virdinije Virginia Bill of Rights (1776.),
10. Ameriko proglaenje nezavisnosti, odnosno Deklaracija o
nezavisnosti (1776.),
11. Deklaracija prava ovjeka i graanina u toku Francuske revolucije,
koja je usvojena u francuskoj Ustavotvornoj skuptini 26.augusta
1789.godine
12. Deklaracija prava naroda Rusije iz 1917.godine
13. Deklaracija prava radnog i eksploatiranog naroda Rusije iz
1918.godine
14. Povelja Ujedinjenih nacija, 26. juni 1945.
15. Opa povelja o ljudskim pravima (Univerzalna povelja o ljudskim
pravima 10.12,1948.)
16. Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama,
04.11.1950.
17. Internacionalni Pakt o ekonomskim, socijalnim i pravima na kulturu,
19.12.1966.
18. Amerika Konvencija o ljudskim pravima, 22. novembar 1969.
19. KSZE-zakljuni akt iz Helsinkija, 01. august 1975.
20. Banjul povelja o ljudskim pravima i pravima naroda (Afrika), 27. juni
1981.
23. Opa objava o ljudskim pravima u Islamu, 19. septembar 1981.
24. Objava iz Rija o razvoju i zatiti okolia 14. juni 1992.
25 Svjetska konferencija o ljudskim pravima (Be), juni 1993.
26. Kairska deklaracija o ljudskim pravima u Islamu koju je usvojila XIX
islamska konferencija ministara i vanjskih poslova (zasjedanje o miru,
meuzavisnosti i razvoju, Rezolucija br.49/19), odrana u Kairu,
Arapska Republika Egipat od 31.7. do 5.8. 1990.

136
 Monoteizam je vjera u jednog Boga, a politeizam u vie njih
(mnogobotvo). Judeizam, kranstvo i islam su najuticajnije
monoteistike religije u svjetskoj historiji. Monoteistikim
religijama je zajedniko porijeklo od Abrahama, odnosno
Ibrahima. To su objavljene religije tzv. religije Knjige. Sve su
potekle s Bliskog istoka i imaju mnogo zajednikih elemenata.8
Sve tragaju za smislom ivota. Politeistiki hinduizam je moda
najstarija velika svjetska religija, prisutan gotovo iskljuivo na
Indijskom potkontinentu. Hinduizam dozvoljava svakom
ponaanje u skladu s razumom sve dok nekom ne nanese zlo.
Neke su religije posveene postizanju moralne i duhovne
izvrsnosti, pa se esto nazivaju etikim religijama. Takve su
naprimjer, budizam, konfucionizam i taoizam. Budizam je usmjeren
na spasenje kroz odricanje od elja i jaanje samodiscipline
meditacijom, a odlika mu je jednakost svih ljudi i tolerancija. Ta
je religija snano prisutna u dalekoistonim zemljama kao to su:
Tajland, Burma, ri Lanka, Kina, Japan i Koreja. Konfucionizam
tei usklaivanju ljudskog ivota s unutranjim skladom prirode,
naglaavajui potivanje predaka, dok taoizam polazei od
slinih naela naglaava meditaciju i nenasilje kao put do vieg
ivota. Ove su religije jo uvijek prisutne u kineskoj duhovnoj
tradiciji, ali su mnogo izgubile na uticaju u Kini zbog
suprotstavljanja komunistikih vlasti.
Muslimani zajedniki namaz (dumu) imaju petkom,
slubu Boiju jevreji obavljaju subotom, a krani nedjeljom.
Krani Isusa smatraju sinom Boijim i Spasiteljem. Muslimani
slijede uenje Boijeg poslanika, Muhammeda. idovi vjeruju u
dolazak Mesije. Ove tri religije imaju mnogo slinosti, jer su
monoteistike sljedbenici vjeruju samo u jednog Boga. Svaka od
njih ima svete knjige (Stari zavjet, Bibliju, Kuran), etiki kodeks,
hramove i svetenike. Hinduizam poznaje mnogo boanstava
Hindusi potuju bogove sela, kaste, etve, roenja i druge
dogaaje u ivotu. Budisti i taoisti nemaju boga u naem smislu,
nego trae da postignu unutranji sklad i tee osobnom
savrenstvu putem duhovnih vjebi. Japanski intoisti oboavaju
pretke i razvijaju slijepu odanost dravi. Konfucionizam, u kojem
ne postoje ni bogovi, ni hramovi, niti svetenici usmjeren je na

8
Ivan Cvitkovi, Religije suvremenog svijeta, (drugo izdanje), DES, Sarajevo,
2002., str.143.

137
postizanje moralne izvrsnosti, u skladu sa konfucijevim uenjem.
Konfucionizam je prvenstveno usmjeren na prihvatanje prirodnog
sklada svijeta.

a) Judaizam i ljudska prava

idovska religija je prva ukazala na jednakost svih ljudi
pred Bogom. Ljudska prava nisu centralna tema u Tori,9 a klasini
hebrejski jezik ne poznaje sintagmu ljudska prava. Meutim, to
ne znai da je ovjek u Tora-sistemu obespravljen. Ispunjavanjem
obaveza ovjek stie ostvarljiva prava, umjesto proklamovanih, a
neprovodivih prava. Tora ne poznaje idealna, neotuiva
prirodna prava. Sva su prava uslovna, steena i sprovodiva
odnosno potraiva. Ona uvijek predstavljaju konkretnu obavezu
nekog drugog subjekta prema nosiocu prava i zato se iskazuju
kao obaveze. Tora s ciljem da podui ovjeka skromnosti radije
govori iz perspektive obaveze (pa tako i sam Bog preuzima na
sebe obaveze) prava pojedinca definisana su kao obaveze
drugih (pojedinaca, institucija, nosioca funkcija, drutva u cjelini i
Samog Svetog) prema njemu. Gledano iz ovog civilizacijskog
kruga, u cilju reprezentacije ljudskih prava po evropskom
obrascu, neophodno je prethodno izvesti prava pojedinca iz
obaveza drugih subjekata prema njemu, a zatim ih klasificirati i
sistematizirati. Tora nudi dva paralelna i meusobno nezavisna
sistema obaveza jedan je za sinove Noahove (ovjeanstvo
uopte). A drugi za sinove Saveza (Jevreje) uzajamne obaveze
(itaj: prava) odreene su i uslovljene pripadnou jednom od ta
dva sistema.10
U Starom zavjetu ovjek je jedino Boije stvorenje koje
moe postati njemu slino. Na svoju sliku stvori Bog ovjeka
(Post, 1,27). Ta vjerna slika Boga nastaje korak po korak. Ona se
razvija tokom ivota tako to ovjek oponaa Boga. ovjek
treba od poetka svog ivota oponaati Boga jer sam svet JA,

9
Starozavjetno Petoknjije Jevreji nazivaju Mojsijevim petoknjijem ili krae i
ee Torom, za koju kau da je srce idovstva. Jevreji vjeruju da je u njoj
zabiljeen Boiji naum. Tora je dio Tanaha, a to je hebrejski naziv Starog
zavjeta. Ona oznaava skup Pisama i Zakona. Drugi izvor idovstva, koji se
odvojio od Starog zavjeta i bez koga se ne moe primjenjivati Tora, naziva se
Talmud (Znanje steeno uenjem). To je zbirka komentara Tore.
10
Judeizam i ljudska prava, (priredio Elizar Papo), Pravni centar Fonda otvoreno
drutvo BiH, Sarajevo, 1998., str.55.

138
Jahve, Bog va (Lev 19,2). Ali ovjek pri tome ne smije teiti da
postane isti kao Bog. ovjek ostaje pred Bogom nesavren,
nepotpuno stvorenje. ovjek je bie kojeg je stvorio Bog i koje
oponaa Boga. Dakle, ovjek je bie koje se prije svega istie
time, to tokom svog ivota ui, a ne samo bioloki raste, razvija
se, odrasta i ostari. Odrastanje nije samo tjelesni cilj. Ono je
emocionalan, intelektualan i na kraju posebno i duhovni cilj. Bog
se ostvaruje u samom ovjeku i u njegovom ivotu. Istovjetnost
ovjekovog sa Boijim u judaizmu ima fundamentalno znaenje za
meusobni odnos ljudi: Kad ubije jednu osobu, rauna ti se kao da
si ubio cijeli svijet, a kad pomogne jednoj osobi, kao da si pomogao
svima. (M.Sanhedrin IV, 5). Slino se kae i u Kuranu: Zbog toga
smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije
ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ine kao da je sve ljude
poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao da je
svim ljudima ivot sauvao. (Kuran: 5,32). Prema tome, u obje
religije se ubijanje ljudi stavlja na isti nivo kao i zloin protiv
Boga. U Bibliji je esta zapovjed ne ubij.
U judaizmu ne postoji odvojenost tijela i duha kao ni tijela
i due. ovjek se promatra kao cjelovito bie, gdje emocija, tijelo,
intelekt i duh predstavljaju cjelinu. Pri tome duh izrasta iz
injenja, a injenje se vri u duhu Boijem. Ono, to se tokom
razvoja ljudskog ivota prikazuje kao materijalistiki sklad, koji
polazi od tijela i koji u duhu dostie najvii stupanj egzistencije, u
stvari je oslikavanje sedam dana stvaranja daleko od bilo kakvog
vida materijalizma. Bog eli da ljudi spoznaju prvo svoje tijelo i da
ga prihvate, zatim da istrae svoja osjeanja i na kraju, da
razumom shvate Boije stvaranje, i da shvate to u tom stvaranju
ovjek ustvari predstavlja. Odnos izmeu Boga i ovjeka je
horizontalan odnos. Bog je stvorio ovjeka sposobnog da misli i
mata, shvata, prihvata i odbacuje, ui i zaboravlja, pamti i
mijenja. Pojam slobodne volje ne znai anarhiju, jer e pogrean
izbor biti na kraju kanjen, a dobar nagraen. Nalazei se u
horizontalnoj ravni naspram svog Svemogueg Tvorca, ovjek
smije da pita i trai. U tom odnosu se naao Abraham, koji je
opazio svjetlost monoteizma.
Ljudska prava unutar jevrejskog sistema obuhvataju: pravo
na ivot, pravo na slobodu, pravo na privatnost, pravo na slobodu

139
miljenja i govora, pravo jednakosti, pravo na imovinu.11
Hebrejska koncepcija smatra da cijelo ovjeanstvo dijeli
jedinstveno porijeklo i uzdie ovjeka do nebeskih visina, izvodi
ljudsku duu iz Boijeg duha, pokretakog vjetra koji pue nad
povrinom mora, te izvodi iz te due i duu zemlje.12

b) Kranstvo i ljudska prava

Pitanje ljudskih prava je pitanje istine i djelovanja ovjeka
- ta je ovjek i kakvo treba biti njegovo djelo? U ljudskim se
pravima izraava shvaanje ovjeka i postavljaju zahtjevi kojima
se potvruje i izgrauje ovjek kao sredinja vrijednost drutva i
svijeta. U ranom kranstvu i drugim religijama smatra se: Sve
ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samog sebe.
Kranska slika ovjeka slina je jevrejskoj. U kranskom
shvaanju dostojanstvo ovjeka se zasniva na tome da je on
vjerna slika Boga. Kranska vizija ima svoje ishodite i sadraj u
biblijskoj poruci, izraenu u slikama ili likovima prvoga i drugoga
Adama. U poruci o prvom Adamu govori se o Boijem stvaranju
ovjeka, i to o stvaranju ovjeka na svoju sliku sebi slina (Post
1-3). Meutim, u liku Isusa Krista kao drugog Adama iznosi se
istina o stvaranju novog i savrenijeg ovjeka u viziji stvaranja
novog neba i nove zemlje (Ef 4,13; Otk 21,1.5). Kranska slika
ovjeka shvaa ovjeka kao cjelokupno bie. Pavle je pojmovima
tijelo i dua dodao pojmove svijest i razum, koji potiu iz
grke tradicije. ovjek je kruna stvaranja. Bog je neposrednim i
slobodnim inom stvorio ovjeka.
U najstarijem biblijskom zapisu o stvaranju Adama kae
se: Jahve, Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice
mu udahnu duh ivota. Tako postane ovjek iva dua. (Post 2,7).
U drugom izvjetaju se kae o tome jo blie: I ree Bog:
Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar
ribama morskim, pticama nebeskim i stoci svoj zemlji - i svim
gmizavcima to puze po zemlji!(Post 1,26). Vano je istai da Bog
stvara ovjeka kao bie zajednice sa socijalnom naravi. ovjek je
bie primjereno (slino) Bogu. On je posebno voljen od strane
Boga (Mt 6,26-30; 10,29). Stvoren je da donosi plodove (Mt 7,17;
Lk 13,6; 17,7). ovjek zbog svog tvorca srca, ipak ne ispunjava

11
Isto, str. 61-84.
12
Isto, str.88.

140
Boiju volju (Mt 19,8), nego egoistiki mijenja Boiji zakon (Mt
5,21); Mk 7,9). I time Bogu uskrauje povjerenje (Mt 6, 25; Mk
4,40). Zbog toga je ovjek u opasnosti da izgubi svoj ivot (Mk
8,35-36: Lk 13,1). Zbog toga Isus od svih ljudi zahtijeva da se
preobrate (Mk 1,15; 6,12; Lk 13,1; 15,11). Isus ovaj preobrat
omoguava kroz svoju smrt (Rim 1,19; 1. Kor 1,21). Bog se
objavljuje kao suverena, slobodna i razumska osoba, svemogui
gospodar i stvoritelj cijelog svijeta i svih bia u njemu. ovjek je
njegovo stvorenje i njemu podloan, ali je slino tako gospodar
u svijetu, njegov namjesnik i saradnik, slobodno i razumsko bie,
odnosno osoba.
Prema kranskom shvatanju, ovjek je izvor i cilj ljudskih
prava, po njima se konkretno potvruje vrijednost i dostojanstvo
ovjeka u drutvu na svim nivoima, od porodice do drave i
meunarodne zajednice naroda i drava. Vrijednosti ljudskih
prava su sastavni dio kranske vjere o stvaranju prvog ovjeka,
Adama i novom stvaranju ovjeka u Isusu Hristu/Kristu, drugom i
prvom Adamu. Na osnovu toga je razvijen crkveni nauk o
vrijednosti ovjeka kao pojedinane osobe i socijalnog bia. Ko
potuje ljudska prava, potuje ovjeka kao sliku Boiju, pa tako
i samog Boga. Ko kri ljudska prava, ini zlo ne samo ovjeku
nego grijei i prema Bogu, i unitava sliku Boiju u ovjeku, koja
se izraava u ljudskim pravima kao Boijim darovima ovjeku.
Zato ljudska prava probuuju svijest o sebi kao biu darova, a
ovjek ima zadau da ih uva i razvija.13

c) Islam i ljudska prava

Jevreji, krani i muslimani savremenog doba pokazali su
zanimanje za ljudska prava. Muslimani su pokuali dokazati da
izvorna matrica kulture koja se temelji na ljudskim pravima
dospijeva iz Kurana i iz nauavanja Poslanika Muhammeda a.s.
Potovati ljudska prava jeste aspekt i osnovni uslov za potivanje
Boijih prava. Islam nije pravio razliku izmeu ljudi na osnovu
klase, kastinske ili rasne pripadnosti. On nosi ideju jednakosti svih
ljudi pred Bogom. Jevrejska i kranska slika ovjeka oblikovana je

13
Ljudska prava i Katolika crkva: dostojanstvo osobe i temeljna ljudska prava
u nauavanju Katolike crkve, Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u
Sarajevu 27-29. travnja 2000. (priredio Velimir Blaevi), Pravni centar,
Sarajevo, 2000.

141
na prvom mjestu kao vjerna slika Boga, islam ne poznaje
kategoriju vjerne slike Boga, jer niko i nita ne lii Bogu. Islam
obrazlae dostojanstvo ovjeka zadatkom, koji on na Zemlji mora
ispuniti i milou koja mu je na osnovu toga zajamena. Praovjek
je ivio u potpunom skladu sa prirodom i zbog toga je njegova
poslunost Bogu bila potpuna. Ali, Bog je ovjeka izdigao iznad
drugih stvorenja time to ga je postavio upraviteljem svega na
Zemlji (halifa). Ovaj vii poloaj je istovremeno bio i povezan sa
rizikom slabosti i grjenosti u djelovanju. Sotona (ejtan ili avo)
ljude moe voditi na krivi put. Kao Halifa (namjesnik na Zemlji) (38,
26) ovjek ima odgovornost prema onome to je stvorio Bog, iako
je on slab po prirodi (Kuran: 4,28), nedostaje mu odlunost
(Kuran: 20.115). Njegovo povjerenje u Boga se mijenja, zavisno
od situacije u kojoj se nalazi. Ako mu je dobro, raduje se; ako mu
je loe u istom trenutku je i oajan (Kuran: 30,36) i ostaje bez
nade (Kuran: 41,49). Njegova nestalnost ga ini nepouzdanim. On
se u nevolji obraa Bogu, ali ga u istom trenutku i naputa kad je
nevolja prola (Kuran: 16,53-54) i (39, 49). ovjek je stvoren
slabim. Ako ga pogodi loe, on je plaljiv (Kuran: 70,19-20).
ovjek je nestrpljiv (Kutan: 10,11; 21,37). ovjek je neuk i sklon
je nepravdi (Kur.an: 33,72), on je svadljiv (Kuran: 16,4). Ljudi su
neposluni (Kuran: 11,17; 12,106).
Opskrbljen dobrim osobinama, koje opravdavaju njegov
status Halife, i optereen navedenim slabostima, ivot ovjeka je,
u stvari, osvjedoenje sposobnosti ouvanja stvorenog. Zar ste
mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?
(Kuran: 23,115). U najvanije zadatke ove sposobnosti ouvanja
spada i ispunjavanje moralnih obaveza (Kuran: 16,92). Sudbina
ovjeka je u ruci Boijoj. Bog ga iskuava i on ga poziva na
odgovornost. ovjek mora sam pronai istinu i ii pravim putem.
O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i
plemena vas dijelimo da biste se upoznali. (Kuran: 49, 13). Nijednom
ovjeku nije dato da se Bogu obraa osim na tri naina:
nadahnuem, ili iza zastora, ili da poalje izaslanika koji
njegovom voljom objavljuje ono to on eli. (Kuran: 42, 51).
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije
objavljene i da nad njima bdi. A da je Alah htio, On bi vas
sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to
vam propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti (Kuran: 5,
48). Pored toga u Kuranu pie: Ako neko ubije nekoga koji nije ubio

142
nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude
poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao da je
svim ljudima ivot sauvao. (Kuran: 5, 32).
Islamsko miljenje sadri diskurs o Boijim pravima i
ovjekovim pravima, stim da prvo ima prednost nad drugim. Zato
tradicionalno miljenje insistira na tome da svaki vjernik izvrava
pet zakonskih obaveza: ispovjedanje vjere (ehadet), molitva
(namaz), zekat, post uz mjesec ramazan, i had (hodoae u
Mekku).14 Islam je dao ovjeanstvu idealni kod ljudskih prava
prije hiljadu i etiristo godina. Svrha ovih prava jeste ukazivanje
asti i digniteta ovjeanstvu, te ukidanje eksploatacije, tlaenja i
nepravde. Ljudska prava su u islamu duboko ukorijenjena u
shvatanje da je Bog, jedino autor Zakona/Prava i da je On izvor
svih ljudskih prava. Budui da im je podareno porijeklo u
Boanskom, niti jedan voa, niti jedna vlada, niti jedna skuptina
niti bilo koji drugi autoritet, vlast ne smije ograniiti, ponititi ili
naruiti ni na koji nain prava dodijeljena od Boga. U okviru
islamskog svijeta donesena je Univerzalna islamska deklaracija o
ljudskim pravima 19.septembra 1981.godine. Pored toga,
donesena je i Kairska deklaracija o ljudskim pravima u Islamu koju je
usvojila XIX islamska konferencija ministara i vanjskih poslova
(zasjedanje o miru, meuzavisnosti i razvoju), odrana u Kairu,
Arapska Republika Egipat od 31.jula do 5.avgusta 1990.godine.
Prema islamskom uenju Bog stvara ivot i Bog odreuje
smrt. Nema ivota bez Boije volje i nema smrti bez Boijeg
odreenja. ovjek ivi ivot i kua smrt. ivot koji ivimo i smrt
koju ne volimo u Boijoj su milosti. Kae se da Bog daje ljudima
ivot i on ima jedini pravo da ga uzme.
Prema tome, sve religije nastoje smjestiti historijske
novosti o ljudskim pravima u svete knjige kojim se to teoloki
pripisuje kao izvornoj ideji uopte?

"Svjetski ethos" ili principi svjetskih religija

Trajne diskusije na pitanje da li je zahtjev ljudskih prava
na univerzalnu vanost opravdan, dovelo je do pokreta koji je u
dijalogu sa svim religijama i kulturama razradio zajednike
osnovne vrijednosti za sve ljude, jedan svjetski ethos. Putokaz

14
Enes Kari, Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne debate, Pravni centar,
Fond otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 1995., str 162.

143
ovog razvoja bio je Parlament svjetskih religija koji je
1993.godine15 nakon dugih pregovora zasjedao u ikagu i koji je
donio Povelju o svjetskom ethosu.16 Zasjedanje Parlamenta
svjetskih religija bilo je i u decembru 1999.godine. Svijet prolazi
kroz fundamentalnu krizu, krizu globalne ekonomije, globalne
ekologije i globalne politike, a moglo bi se rei i globalne etike.
Osjetio se nedostatak vizije, politika paraliza, brojni problemi,
vostvo bez dalekovidosti i pronicljivosti, osjeaja za optu
dobrobit, drava, naroda i ovjeanstva. To je navelo entuzijaste,
vizionare da potrae odgovor na savremene izazove u svijetu.
Etiko postoji u uenju religija o svijetu i ono moe pobijediti
globalnu nesreu. Ta etika ne obezbjeuje rjeenja za sve velike
probleme u svijetu, ali prua moralnu osnovu za bolji individualni
i globalni poredak, koja moe spasiti ljude od oaja, a drutvo od
haosa. To bi bila etika odgovornosti.
Osnovu ovih nastojanja za vrijednostima koje bi bile
priznate od strane svih ljudi, nastoji da se svugdje na svijetu, u
svim kulturama i religijama svih vremena treba nai jedna
maksima koja ini sr svake etike, odnosno tzv. Zlatno pravilo. Na
njemu se zasnivaju sve poznate etike i ono stvara osnovu za
legitimno djelovanje pojedinaca, grupa, drava i zajednica drava.
Zlatno pravilo kae da se sa drugima treba susretati onako kako bi
htjeli da se drugi susreu sa nama. Ili u rijeima Povelje o
svjetskom ethosu Moramo se ponaati prema drugima onako
kako bi htjeli da se drugi ponaaju prema nama. To je princip
star hiljadama godina u mnogim religijama i etikim tradicijama
ovjeanstva i glasi: to ne eli initi sebi, ne inini drugima! Ili,
reeno u pozitivnom smislu: to eli initi sebi, ini i drugima!17 To
bi trebalo da znai neopozivu i bezuslovnu normu u svim
oblastima ivota, u porodici, zajednici, rasama, nacijama i
religijama.

15
Principi globalne etike, Revija slobodne misli, KRUG 99, broj 37, Sarajevo,
juli-septembar 2002., str.43-49.
16
Deklaracija je usvojena na II Parlamentu svjetskih religija, iji je incijator
Hans Kng ikago, 04.09.1993. Izvjetaj sa zasjedanja i detaljnije
interesantne informacije mogu se nai na internetu pod: htp://www.cpwr.org.
Dalje interesantne informacije nai ete na internet adresi: http://www.uni-
tubingen.de/stiftung-weltethos.
17
Principi globalne etike, n.dj., str.45.

144
 Meutim, univerzalna vrijednost ljudskih prava stalno se
osporava. Pod globalnom etikom ne misli se na globalnu ideologiju
ili jednu unificiranu religiju, pored svih postojeih religija, ili
dominaciju jedne nad drugim. Pod globalnom etikom
podrazumijevamo fundamentalni konsezus osnovnih vrijednosti, trajne
standarde i line stavove. Bez takvog fundamentalnog konsenzusa o
etici, prije ili kasnije dolo bi do haosa ili diktatura. S obzirom da
stare i nove etnike, nacionalne, drutvene, ekonomske i religijske
tenzije prijete izgradnji mirnog, demokratskog svijeta,
ovjeanstvu je potrebna vizija ljudi koji ive zajedno u miru,
etnikih i etikih grupacija i religija koje dijele zajedniku
odgovornost za brigu o planeti Zemlji. Ta vizija poiva na nadi,
ciljevima, idealima, standardima. Fundamentalni principi globalne
etike, za pojedince, zajednice, organizacije, drave i same religije,
nalaze se u religijama i tradicijama koje pruaju etiku koja je
uvjerljiva i praktina za sve ljude koji su religiozni ili nisu. U
veini religija svijeta nalazimo etiri, antike upute za ljudsko
ponaanje, a to su etiri neopozive direktive:
-zalaganje za kulturu nenasilja i potovanje ivota;
-zalaganje za kulturu solidarnosti i pravednog
demokratskog poretka;
-zalaganje za kulturu tolerancije i ivota i istinoljublja i
-zalaganje za kulturu jednakih prava i partnerstva izmeu
mukaraca i ena.18

Zakljuak
Monoteistike religije na direktan ili indirektan nain
tretiraju pitanje ljudskih prava. U gledanju na razvoj ljudskih
prava u religijama ima razlike. Izvori ljudskih prava mogu se nai
u hinduizmu i budizmu, konfucijanizmu, te u svetim knjigama
Bibliji i Kuranu. Jevreji, krani i muslimani savremenog doba
pokazali su zanimanje za ljudska prava. Muslimani su pokuali
dokazati da su ljudska prava dospjela iz Kurana i uenja Boijeg
poslanika Muhammeda. Prema kranskom shvatanju, ovjek je
izvor i cilj ljudskih prava, po njima se konkretno potvruje
vrijednost i dostojanstvo ovjeka u drutvu. Ko kri ljudska prava,
ini zlo ne samo ovjeku nego grijei i prema Bogu. Ljudska prava
su u islamu duboko ukorijenjena u shvatanje da je Bog, izvor svih
18
Principi globalne etike, n.dj., str.44-49.

145
ljudskih prava. S obzirom da im je podareno porijeklo u
Boanskom, nijedan voa, vlada, skuptina niti bilo koji drugi
autoritet, vlast ne smije ograniiti, ponititi ili naruiti prava
dodijeljena od Boga. Meu ovim religijama ima slinosti ili
dodirnih taaka, pa se u judaizmu i islamu ubijanje ljudi stavlja na
isti nivo kao i zloin protiv Boga.
Svijet prolazi kroz globalnu krizu, odnosno krizu
ekonomije, ekologije, politike, etike. Osjea se nedostatak vizije.
Pod globalnom etikom podrazumijevamo fundamentalni
konsezus osnovnih vrijednosti, trajne standarde i line stavove, a
u okviru toga standardizirana ljudska prava rastereena od
ideologije i politike. Bez takvog fundamentalnog konsenzusa o
etici, prije ili kasnije dolo bi do haosa ili diktatura. S obzirom na
etnike, nacionalne, drutvene, ekonomske i religijske tenzije prijete
izgradnji mirnog, demokratskog svijeta, ovjeanstvu je potrebna
vizija ljudi koji ive zajedno u miru, naroda, nacija, etnikih
manjina i religija koje dijele zajedniku odgovornost za brigu o
naoj planeti. Ta vizija poiva na nadi, ciljevima, idealima,
standardima. Fundamentalni principi globalne etike, za pojedince,
zajednice, organizacije, drave i same religije, nalaze se u
religijama i tradicijama koje pruaju etiku koja je uvjerljiva i
praktina za sve ljude koji su religiozni ili nisu.

Literatura
1. Cvitkovi Ivan, Religije suvremenog svijeta, (drugo izdanje),
DES, Sarajevo, 2002.
2. Cvitkovi Ivan, Sociologija religije, DES - Sarajevo, Sarajevo,
2004.
3. itanka ljudskih prava, Centar za ljudska prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2001.
4. Demokratija i ljudska prava, Zbornik radova, Civitas BiH,
Sarajevo, 2002.
5. Enciklopedija ivih religija, NOLIT, Beograd, 1990.
6. Hamdullah Muhammed: Muhammed a.s. ivot, Izd.
Starjeinstvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine,
Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1989.
7. Judeizam i ljudska prava, (priredio Elizar Papo), Pravni
centar Fonda otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 1998.

146
8. Kari Enes, Ljudska prava u kontekstu islamsko-zapadne
debate, Pravni centar, Fond otvoreno drutvo BiH,
Sarajevo, 1995.
9. Ljudska prava i Katolika crkva: dostojanstvo osobe i
temeljna ljudska prava u nauavanju Katolike crkve
Zbornik radova znanstvenog skupa odranog u Sarajevu
27-29. travnja 2000. (priredio Velimir Blaevi), Pravni
centar, Sarajevo, 2000.
10. Medinska povelja, objavljena je u knjizi: Jasna Baki-
Mufti, Sistem ljudskih prava, Fond otvoreno drutvo, Pravni
centar FOD BiH, Magistrat, Sarajevo, 2002.
11. Meunarodni dokumenti iz oblasti ljudskih prava, Dio 1 i
2., Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i
Herceovini, Sarajevo, 1995.
12. Opi religijski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav
krlea, Zagreb, 2002.
13. Principi globalne etike, Revija slobodne misli, KRUG 99,
broj 37, Sarajevo, juli-septembar 2002.
14. Sadikovi, azim, Evropsko pravo ljudskih prava,
Magistrat, Sarajevo, 2001.
15. Sevima Sali i Zlatan Terzi, Meunarodni dokumenti o
ljudskim pravima - Instrumenti Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine, Pravni centar Fonda otvoreno drutvo Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1996.
16. Tolerancija i tradicija, Forum Bosne, br.9-10, Sarajevo,
2000.
17. Temelji moderne demokratije - izbori deklaracija i povelja
o ljudskim pravima (1215-1989), (priredio Duan
Mrenovi), Nova knjiga, Beograd, 1989.

147
 RELIGION AND HUMAN RIGHTS
Summary
Monotheistic religions, directly or indirectly, discuss the
issue of human rights. The attitude to human rights is different in
various religions. The roots of human rights may be identified in
Hinduism and Buddhism, Confucianism and holly books of Bible
and Koran. Jews, Christians and Muslims of our time expressed
interest in human rights. Muslims tried to prove that the idea of
human rights come from Koran and instructions of divine
emissary Muhammad. According to Christian interpretation, the
man is the source and the goal of human rights and through their
realization human dignity in society is confirmed. The one who
violate human rights make evil not only to man but commits sin
against God. Human rights are deeply rooted in Islam through
interpretation that God is the source of all human rights. Having
in mind that human rights have divine origins, no leader, neither
government, assembly or any other authority or power should
limit, cancel or disturb the rights given by God. There are
similarities or common points among these religions; moreover
Judaism and Islam treat homicide the same way as a crime against
God.

148
\ore Slavni

PORATNI PERIOD ILI DOBA SOCIJALISTI^KOG REALIZMA

(BONJAKA DRAMA 1945-1955)

Abstract

Veliki i odsudni doga|aji koji su se odigrali u drugoj

Jugoslaviji, a ponajvi{e na tlu Bosne i Hercegovine u vremenu od
1941. pa sve do 1945. godine, ostavili su neizbrisive tragove na
cjelokupnom duhovnom `ivotu te zemlje pa stoga ni bo{nja~ka
drama nije mogla ostati imuna na takve radikalne promjene u
svim sferama `ivota. Komunisti~ko u~enje koje se javlja kao
dominantna, vladaju}a dr`avna i dru{tvena ideologija na na{im
prostorima donosi sa sobom i jedan svoj, vrlo specifi~an tretman
pozori{ta i drame. Naime, marksisti~ki ideolozi (ili barem oni koji
su se tako predstavljali) imali su krajnje pragmati~an pristup
teatru kao fenomenu i smatrali su da je on samo sredstvo
politi~ke borbe i {irenja "pravih" ideja u naj{irim narodnim
masama. To, drugim rije~ima, zna~i, da je scena kori{tena kao
jedno od najmo}nijih sredstava propagande, kao medij za,
najprije neskriveno i grubo, a potom i profinjenije i ubla`enije
{irenje "crvenih" ideja. U tom smislu drama i pozori{te su shvatani
i do`ivljavani kao didakti~ko sredstvo za preodgajanje i
usmjeravanje puka koji je posje}ivao pozori{te. Zato se mo`e re}i
da je u tom periodu vladao "otvoreni utilitaristi~ki i dogmatski
odnos prema umjetnosti"1 koji je podrazumijevao apsolutnu
podre|enost umjetnosti uop{te, a posebno drame, vladaju}oj
ideologiji koja je `eljela da putem teatra, sasvim jasno i
nedvojbeno, gledaocu poka`e kakav treba da bude a kakav ne, da

1
Josip Le{i}, DRAMSKA KNJI@EVNOST II, Insitut za knji`evnost, /Svjetlost,
Sarajevo, 1991/, str.5.

149
mu obezbjedi "idejno oru`je" u borbi za progresivne socijalisti~ke
ideale koji treba da budu ostvareni u bliskoj budu}nosti.2 U tome,
naravno, vode}u i najva`niju ulogu igra Partija3 koja je ne samo
moderator i koordinator cjelokupnog kulturnog `ivota nego se
javlja i kao inspirator najvi{ih estetskih uzleta u novoj dramskoj
knji`evnosti. Rije~ju, Partija je ne samo de`urni ideolo{ki
policajac nego je i partijnost istovremeno i garancija vrhunske
eti~nosti i esteti~nosti. U takvoj situaciji dramski pisci u Bosni i
Hercegovini na{li su se u dilemi, u stvarala~kom procjepu izme|u
mogu}nosti da se aktivno uklju~e u izgradnju svoje socijalisti~ke
domovine direktnim politi~kim anga`manom na sceni, konkretno
pisanjem agitovki, ili da poku{aju da umjetni~ki preslikaju
stvarnost trenutka u kome su pisali poku{avaju}i da uhvate
tipi~ne likove, karaktersti~ne situacije i autenti~ni ambijent
tada{nje svakodnevnice.
No, i u jednom i u drugom slu~aju ve}ina pisaca lako bi i
neprimjetno skliznula u simplifikaciju, generalizaciju, crno-bijelo
prikazivanje i politi~ko uop{tavanje stvaraju}i samo dvije grupe
likova po prastarom i dobro poznatom modelu heroja i
antiheroja, pozitivaca i negativaca, dobrih i lo{ih junaka pri ~emu
su dobri, pozitivni i prihvatljivi bili oni koji su se nesebi~no,
po`rtvovano i bez kolebanja borili u ratu protiv fa{izma, nacista i
njihovih doma}ih pomaga~a, u miru se bezrezervno predali
obnovi i izgradnji zemlje svesrdno poma`u}i usavr{avanje
narodne demokratije i socijalisti~kog sistema.4
Na drugoj strani bili su, naravno, oni koji su se protivili
narodnoj volji, slobodi i demokratiji, ostaci pro{log re`ima i
reakcionari, zagovornici bur`oaskog dru{tvenog ure|enja i,
svakako, sljedbenici nacisti~kih i fa{isti~kih ideja kao i njihove
doma}e pristalice. U tom smislu sve {to je bilo pozitivno,
progresivno i socijalisti~ko svrstavano je u zdrave snage a sve ono

2
Ovakav pristup stvarima najbolje ilustruju tekstovi Radovana Zogovi}a u
poratnoj REPUBLICI iz 1946. i 1947. godine.
3
Da ne bi bilo zabune, rije~ je o Komunist~koj partiji, kasnijem Savezu
komunista, koji je suvereno dr`ao vlast u Bosni i Hercegovini sve do "prvih
slobodnih izbora" u novembru 1991.
4
Radi boljeg razumijevanja odnosa politike, ideologije i umjetnosti tog doba,
uputno je pogledati nekoliko karakteristi~nih naslova kao {to su "Izvje{taji i
referati sa 5. kongresa KPJ (Kultura, 1948.) sa posebnim osvrtom na izlaganja
Milovana \ilasa ili, na primjer, Jovana Popovi}a, "Partijnost i knji`evnost".

150
{to je oponiralo takvom vi|enju i ure|enju svijeta smatrano je
nezdravim i bolesnim u duhovnom smislu.
Pi{u}i u ovakvim duhovnim okolnostima i upotrebljavaju}i
spomenuti dramatur{ki model, ve}ina bo{nja~kih dramati~ara
koncentrisala se u svojim djelima oko tri tematska ciklusa
(kompleksa) koji su u to doba bili ne samo dobro prihva}eni od
strane vlasti, nego su kao takvi imali i dobru pro|u kod publike
koja se jo{ uvijek intenzivno oporavljala od strahovitog svjetskog
rata koji je prohujao u svom najte`em obliku upravo preko
prostora Bosne i Hercegovine.
U okviru prvog tematskog kruga obra|ivani su predratni
dramski motivi sa naglaskom na otu|enost vlasti i re`ima od
naroda, trulost i licemjerstvo dru{tva i uop{te dekadentnost
cijelog tog vremena koje je u znaku jugoslovenske krune.
Drugi tematski ciklus podrazumijevao je sve veoma
razli~ite ali u osnovi srodne motive koji su govorili o ratu i borbi
ljudi na ovom prostoru protiv pobje{njele nacisti~ke nemani koja
je uz pomo} svojih slugu i najgoreg dijela ju`noslovenskih naroda
poku{ala da svojom ~izmom zatre `ivot na na{im prostorima. Bilo
je tu naravno i mnogo i ~esto neumjesnog pretjerivanja i
preuveli~avanja, neukusne glorifikacije i namjernog zatvaranja
o~iju pred neprijatnim ~injenicama, ali je fakat da su teme iz ovog
si`ejnog ciklusa bile ponajvi{e eksploatisane, pa je stoga broj
uspjelih komada s ovakvom tematikom srazmjerno i najve}i.
Tre}i krug motiva obuhvata one komade koji su govorili o
obnovi zemlje i socijalisti~koj izgradnji koja je sa sobom donosila
ne samo odu{evljenje i zanos nego i mnoge traume i lomove koji
nastaju prilikom tako radikalnih dru{tvenih promjena. Summa
summarum, bo{nja~ka drama ovog perioda u potpunosti je imala
vaspitnu, populisti~ku i ideolo{ku prirodu {to se ogledalo kroz
skoro unificirani izbor tema koje su skoro uvijek bile vezane za
borbu izme|u pro{log i sada{njeg, biv{eg i budu}eg,
kapitalisti~kog i socijalisti~kog, konzervativnog i progresivnog. U
tom smislu sve {to je dolazilo sa strane i spolja bilo je tretirano
kao strano i negativno, za razliku od svega doma}eg i pozitivnog
koje je bilo ~esto nekriti~ki hvaljeno i a priori prihvatano. U tom
smislu, socrealizam je prepoznavao i potencirao jedino sada{njost
i budu}nost u kojima je novi socijalisti~ki ~ovjek trebao da u
novom poretku, istinski narodnom, slobodnom i demokratskom,

151
kao heroj rada i progresa, stvori jedan bolji, humaniji i pravedniji
svijet.5
U ovakvim uslovima i samo tkivo drame koju su stvarali
bo{nja~ki dramati~ari moralo je da poprimi odgovaraju}u formu,
posebno kada je u pitanju struktura dramske radnje i formiranje
likova. Naime, agitovka, kao dominatni oblik i dramatur{ki model,
imala je prili~no nedinami~nu, simplificiranu i skoro bez izrazitog
agona dramsku radnju, koja se vi{e oslanjala na transparentnost i
pomo}ne teatarske efekte (sna`na i glasna patriotska pjesma,
dijelovi propagandnih materijala, radio-vijesti, izvje{taji s
frontova, iz fabrika, sa sportskih terena, filmski i televizijski
`urnali), nego na snagu i dramati~nost zapleta. Najzad i sam
zaplet i zavr{etak naj~e{}e su ubla`eni i pojednostavljeni jer
pomalo ironi~no i s gor~inom, dobro uvijek pobje|uje nad zlim,
proges nad regresom, mladost nad staro{}u. Umjesto finalne fe{te
tako karakteristi~ne za komediju od Aristofana i Menandra pa
naovamo, agitovka se zavr{ava sna`nim parola{kim scenama u
kojima se ne krije politi~ka propaganda.
I na nivou likova agitovka je podsje}ala na neke stare
srednjovjekovne moralitete ~iji su osnovni likovi bili
personifikacije Dobra i Zla. Rije~ju, u ovoj vrsti dramskih komada
nailazimo na jasno ocrtane, stilizovane, pojednostavljene tipove
koji djeluju sa jasnih ideolo{kih, politi~kih i klasnih pozicija,
svedeni na svoju funkciju, a daleko od individualiziranosti i
psiholo{kog cizeliranja, proste maske ~iji jedini zadatak da
publiku "bombarduju" ideolo{kim i politi~kim parolama.
Uz ovaj drevni model, tako jasan i prepoznatljiv, u opticaju
je bio i takozvani realisti~ki ili, bolje bi bilo re}i, socrealisti~ki.
Ovaj dramatur{ki koncept nastojao je da izbjegne direktnost i
bukvalnost politi~ke i ideolo{ke propagande koja je izbijala iz
agitovke, da prenebregne plakat i parolu, da u dramu uvede
sofisticiranije i psiholo{ki slo`enije likove koji }e mo}i da imaju
umjetni~ku uvjerljivost i te`inu. U tom smislu primjenjen je
romanti~arski "recept" u kome su se negativne karakterne osobine
povezivale sa negativnim politi~kim predznakom i obrnuto. Bilo
je, istina, iskakanja i izuzetaka, to jest likova koji se, bar u
po~etku, nisu priklanjali ideolo{kim krajnostima i predstavljali su
poku{aj ili "simulaciju" slo`enijih i socijalno determiniranih

5
J. Le{i}, navedeno djelo, str. 9.

152
karaktera kod kojih funkcioni{e normalna i logi~ki koncipirana
psiholo{ka motivacija. Pa ipak, takvi likovi (kao {to je Ibro iz TRI
SVIJETA Hamze Hume) predstavljaju zapravo mje{avinu stiliziranih
tipskih herojskih likova iz agitovki i romanti~arski idealiziranih
individualnnih karaktera. S druge strane, "negativci" su poslije
duge i mu~ne unutra{nje borbe, na kraju pronalazili "pravi" put i
okretali se pozitivnim principima, no ~esto prekasno: smrt kao
kazna i tragi~na konsekvenca naj~e{}e bi bila br`a od pokajanja i
o~i{}enja.
U tematskom pogledu, socrealisti~ka drama ipak, naravno,
ne silazi s "generalne linije" iako u svojoj dramatur{koj realizaciji
izbjegava o~iglednu, plakatsko-parola{ku direktnost i slu`i se
realisti~kim sredstvima da bi postigla ve}u umjetni~ku i scensku
uvjerljivost a sve u funkciji pokretanja i podsticanja naj{irih
narodnih masa na borbu za bolji i ljep{i svijet i socijalisti~ki
poredak. U tom smislu nije bila bitna toliko forma koliko sadr`aj,
nije bilo bitno kako se ne{to ka`e ve} {ta se ka`e. Pa ipak, trebalo
je na}i neki modalitet da se to ne{to "{ta" ka`e, i u tom smislu
socrealisti~ki dramski pisci koristili su nekoliko "{ablona" ili
dramskih "ko{uljica" u koje bi "implantirali" odgovaraju}i sadr`aj.
Jedan dio bo{nja~kih dramati~ara oslanjao se na predratni,
realisti~ki model koji je mnogo kori{ten i u me|uratnoj socijalnoj
drami; drugi su se pak opredijelili za sovjetski dramatur{ki model
tako|e dru{tveno anga`ovane drame koji se kod nas pojavio
zahvaljuju}i komadima Leonova, Kornej~uka, Simonova i drugih
autora sli~ne provenijencije; tre}i su, pak, preferirali klasiku i
klasi~ni izraz ve} do savr{enstva doveden u slovenskoj, nadasve
ju`noslovenskoj dramskoj tradiciji (rije~ je o ugledanju na
dramaturgije Sterije, Nu{i}a, Gogolja i drugih dramati~ara).
Me|utim, bez obzira na sve razli~ite varijacije u
dramatur{kom oblikovanju dramskog tkiva ve} predvidljive
tematike i sadr`aja, za socrealisti~ku dramu se bez oklijevanja
mo`e re}i da je imanentno gra|anska jer je skoro uvijek i bez
izuzetka struktura socrealisti~ke drame identi~na ili kompatibilna
s klasi~nim dramatur{kim obrascem bur`oaske drame. Kori{tenje
te vrste stvarala~ke tehnike o~igledno je u osnovnim
dramatur{kim elementima: radnja je naj~e{}e smje{tena u
"gra|anski salon", to jest prostor ku}e, sobe ili neke druge
zatvorene prostorije, u pitanju je, naravno, scena-kutija bez
~etvrtog zida u kojoj je teatarska iluzija potpuna, zaplet se

153
uglavnom vodi na "idejnom" nivou {to zna~i da je sukob prete`no
verbalan a do sudara likova dolazi uglavnom ili skoro isklju~ivo
zbog razli~itih ideolo{kih politi~kih stavova s tim {to se, kako
Le{i} to dobro opa`a (5), uvodi jedan novi i neobi~ni anagnorisis
na kraju u kome, u velikom stilu, pobjedu odnose pozitivne i
progresivne snage. U tom smislu, u Huminoj drami TRI SVIJETA
imamo primjer par excellence, jer glavni junak Ibro u finalu drame
puca najprije u Suljagu, "kapitalisti~kog pauka" a potom i u brata
E{refa, izdajnika, da bi na kraju i sebi oduzeo `ivot.
No, u poratnoj bosanskohercegova~koj bo{nja~koj
socrealisti~koj drami uo~ljivi su, pored ve} dobro prepoznatljivog
ideolo{kog upliva koji je "uliven" u gra|anski "kalup", i pojedini
tipi~no lokalni i vremenu primjereni uticaji. Rije~ je prvenstveno o
"usputnom" prikazivanju lomova koji nastaju u junacima i likovima
koji jo{ uvijek ne mogu da se adaptiraju i priviknu na nove,
urbane uslove `ivota koje sa sobom donosi novi, poslijeratni `ivot
u kome intenzivna industrijalizacija zemlje mijenja lik cijelog
dru{tva i samim tim sudbinu ~itavih porodica kao i pojedinaca u
njima. Takvi likovi pate od "sindroma urbanizacije", dobro
poznatog i ra{irenog u gradovima poratne Jugoslavije, a koji je
podrazumijevao pocijepanu li~nost koja nije u stanju da se
odrekne i odbaci staru, ruralnu svijest s kojom je do{la sa sela, a
nije istovremeno u stanju da prihvati i usvoji za njega nove,
gradske, gra|anske navike i na~in `ivota.
Pored toga, u ovim dramama ~esto se sre}u likovi u kojima
se prepli}u i mije{aju seoski i malogra|anski mentalitet, {to se
vidi ne samo po njihovim postupcima ve} i na nivou jezika: ti
junaci u govoru brkaju i zamjenjuju "dijalekatski jezi~ki kolorit"
sa uobi~ajenim parolama, frazama i "crvenim" sintagmama tako
~estim i raspostranjenim u to doba u na{oj zemlji.
Od dramskih pisaca koji su tada djelovali u Bosni i
Hercegovini jedan broj njih je bio ve} aktivan, pa i afirmisan u
me|uratnom periodu bave}i se prete`no dru{tveno-socijalnom
problematikom. Me|u bo{nja~kim autorima isticao se Rasim
Filipovi} koji je, poput mnogih svojih savremenika i kolega,
pregnuo da mnoge svoje komade "prepravi" i prilagodi novom
vremenu, te im tako obezbjedi scenski `ivot i publiku. Naime, kao
i njegove kolege po peru Palavestra, Ku{an i Petrovi}, Filipovi} je
imao dvije mogu}nosti: ili da ve} postoje}im komadima naprosto
samo promijeni naslove i na taj na~in im da novu "{minku", ili da

154
se upusti u ozbiljnije dramatur{ke zahvate na strukturi komada
prilagodjavaju}i ih novim ideolo{ko-politi~kim potrebama. Krajnji
cilj i jednog i drugog postupka bio je dvojak: prilagoditi se,
najprije, dru{tvenom trenutku koji je od drame tra`io partijsku
orijentaciju, ideolo{ku ispravnost i jasnost te odgojnu funkciju, s
jedne strane, kao i uvesti socrealisti~ku dramsku tehniku koja je
obezbjedjivala karakteristi~an stil realisti~ke uvjerljivosti i jasne
ali neupadljive idejne opredjeljenosti. Tako je Rasim Filipovi}
svoju dramu RASPADANJE6 iz 1937. godine ponovo objavio 1950.
godine pod promijenjenim naslovom ZA KRUHOM7 "uz obavezno
klasno retu{iranje" koje je trebalo komadu da da aktuelnost i
karakteristi~ne crte vremena8.
Ozbiljnije dramatur{ke, ali naravno i ideolo{ke zahvate
poduzeo je Rasim Filipovi} na drami TRGOVINA MJE[OVITE
ROBE9 iz 1941. godine koja je u prvoj verziji predstavljala sintezu
motiva zelena{tva i ljubavno-kriminalisti~kog trilera. Prave}i
ozbiljne intervencije, osobito u tre}em ~inu, Filipovi} je potisnuo
li~ne strasti u korist socijalno-dru{tvenog temata izrabljivanja i
zelena{enja. Tako je u drami PAUK10 iz 1950. godine, {to je
zapravo novi naslov TRGOVINE MJE[OVITE ROBE, Filipovi}
intenzivirao negativne nijanse postoje}ih likova svode}i
istovremeno osnovni motiv drame na negativne posljedice
povezivanja bogatstva i vlasti. Imaju}i negdje "u malom mozgu"
lik Kantora iz Cankarevog KRALJA NA BETAJNOVI, Filipovi} je
kriminalisti~ki zaplet protkan intimnom dramom neprimjetno
zamijenio motivom opasne sprege izmedju novca i politi~ke mo}i,
sasvim u duhu novog socrealisti~kog trenda koji je tra`io
karakteristi~ne likove u tipi~nim situacijama.11

6
RASPADANJE (Porodica [urki}), (drama u tri ~ina), Sarajevo, 1937. (Predgovor
Jovana Tani}a).
7
ZA KRUHOM, (drama u tri ~ina), Mala dramska biblioteka, Zagreb, 1951.
8
Sli~no je postupio i Emil Petrovi} koji je, uz odre|ene "idejne" adaptacije,
dramu LJUDI IZ SUTERENA, nastalu 1938. godine, ponovo publikovao 1951.
godine pretvaraju}i tragikomediju u "tragi~nu sliku" o radni~kom `ivotu u
vrijeme ekonomske krize pred Drugi svjetski rat.
9
TRGOVINA MJE[OVITE ROBE, (drama u tri ~ina), Sarajevo, 1941.
10
PAUK, (drama u tri ~ina), Mala dramska biblioteka, svezak 4, Zagreb, 1950.
11
Nasuprot ovim starim dramama u novom, ili ta~nije prepravljenom i
zakrpljenom ruhu, prilago|enim idejama (partijinim) zadacima i potrebama
vremena, Jak{a Ku{an je svoje komedije koje se "doga|aju izme|u dva rata",
konstruisao na na~in klasi~ne realisti~ke drame, sa vidljivim asocijacijama na

155
 Drugi tip drame koji je nastajao jo{ u "`aru borbe", na
izmaku i u zavr{nim trenucima Drugog svjetskog rata na na{im
prostorima, govorio je o danima okupacije i
narodnooslobodila~ke borbe. Jo{ dok su Nijemci bili u na{oj
zemlji predstavljaju}i jo{ uvijek realnu opasnost, 6. novembra
1944. godine u Tuzli je, povodom godi{njice Oktobarske
revolucije, izvedena komedija KAFANSKI STRATEZI koju su "po
narud`bi" i kao partijski zadatak prigodno napisali Du{an
Blagojevi}, Ismet Mujezinovi} i Drago Vu~ini}, ina~e "slu~ajno
zalutali u dramsku knji`evnost"12.

Gogolja (REVIZOR) i Nu{i}a (SUMNJIVO LICE), jer komi~no u njima isijava ne "iz
sukoba dobra i zla, nego sa trenjem zla sa zlim" /Josip Kolund`i}, FRAGMENTI
O TEATRU, Novi Sad, 1965, str.199./ Ku{anovo "humorno dru{tvo", sli~no
nekim Nu{i}evim komedijama, dato je kao `ivopisni grupni portret raznovrsnih
moralnih i eti~kih deformacija. Bez pozitivnog junaka, ovaj "hor" smutljivaca i
pokvarenjaka, pokondiren i frustriran, iznenadno i neo~ekivano uhva}en u
zamku, ili pani~nog straha od vi{e vlasti, ili vlastite nezaja`ljive pohlepe, naglo
izba~en iz postoje}e ravnote`e, do`ivljava sve faze, kako bi to rekao Nu{i},
"hla|enja du{e i hla|enja osje}anja".
U komediji NEVJEROVATNI SAN GOSPODINA MINISTRA (1954), u u~malu i
zaturenu provinciju sti`e zvani~ni dopis u kome ministar prosvjete li~no tra`i
od novoosnovane op}ine izvje{taj o "zapu{tenosti na kulturnom polju", o
"korovu neznanja" i "dra~u neprosvje}enosti, {to kod polupismenog na~elnika,
sli~no telegramu u Nu{i}evom SUMNJIVOM LICU, izaziva strah i on u svojoj
op}ini zapo~ne bjesomu~nu hajku za tim sumnjivim i od vi{e vlasti
proskribovanim "kulturnim poljem". Ovaj po~etni nesporazum, poslu`i}e
Ku{anu za komi~ko (pa i satiri~no) razobli~avanje primitivnog i konzervativnog
provincijskog mentaliteta i priglupe a osione op}inske vlasti (na~elnika, pisara i
vije}nika). I komedija SAVJESTI NA DLANU (1951), tako|e se doga|a "u u~maloj
provinciji predratne Jugoslavije", s tim {to se sada umjesto opasnog (i
tajanstvenog) dopisa ministra prosvjete, javlja glumac Milan Orli}, preru{en u
telepata Mandraka (koji tobo` "sve vidi, sve zna i sve mo`e da poka`e i iznese"
na vidjelo), unose}i svojom opasnom vidovito{}u me|u sreske mo}nike
(njihove supruge i ljubavnice) pani~ni strah od istine, koju sveznaju}i stranac
mo`e da "vidi" i objelodani svijetu. I tako, u op{toj panici i pometnji, jer "u
strahu su velike o~i", nastaje bjesomu~no utrkivanje u otkrivanju vlastitih
"strasti i sebi~nosti". Na iznenadnom poreme}aju ustajale (provincijske)
povr{ine izgra|ena je i komedija PESNICA U D@EPU (1955), s tim {to sada
pojava "revolucionara" koga vlast progoni izaziva nesporazume (a zatim i
paniku) me|u "humornim dru{tvom" (raznih savjetnika, arhivara, posrednika i
njihovih supruga i ljubavnica), koje na kraju, uhva}eno u zamku i razgoli}eno u
komedijskom ogledalu, pokazuje svoje sebi~no "ru`no lice", ismijano i
groteskno razobli~eno.
12
J. Le{i}, DRAMSKA KNJI@EVNOST II, ... str.16.

156
 Djelo govori o onoj specifi~noj situaciji u kojoj se stvara
atmosfera "napetog i{~ekivanja" raspleta doga|aja dok sa svih
strana nadiru razne neprovjerene vijesti i dezinformacije koje
pogoduju {irenju panike i konfuzije me|u stanovni{tvom,
posebno me|u onim malovaro{kim sitnim du{ama koje `ive i
pre`ivljavaju zahvaljuju}i politici "dobar dan ~ar{ijo na sve ~etiri
strane". Oni svoju "politiku" i "strategiju" stvaraju i vode u kafani
prilago|avaju}i se munjevito trenutnim promjenama dnevne
politike, a sve u cilju opstanka i ostvarenja dobiti za sebe li~no.
Na nivou likova formirane su tri nacionalne maske, tri tipa,
tri modela zasnovana na konfesionalnim obilje`jima koja
dovedena do karikaturalnih dimenzija, karikiranjem jezika i
temperamenta, "svojom `ivopisno{}u i prepoznatljivo{}u"
doprinose nastanku jedne neponovljive balkanske groteske
za~injene jakom dozom satire.
Od tada pa nadalje, u bosanskohercegova~koj i bo{nja~koj
drami, ove tri komi~ne figure, ova tri tipa, provla~i}e se kao
lajtmotiv u mnogim komedijama, burleskama i satirama. Naime,
osnovna namjera i cilj stvaranja ovih maski je da se poka`e kako
nijedna etni~ko-konfesionalna zajednica i nijedan narod u Bosni i
Hercegovini nisu bez izroda i profitera koji nemilosrdno
mjenjaju}i "zastave i zakletve" mimikri~kim metodama nastoje da
opstaju i plivaju u svakom re`imu i svakom sistemu. Takve
"patriote" prikazane su provjerenim dramatur{kim sredstvima
koje ih ~ine "`ivim" i `ivopisnim, prijem~ivim za oko, uho i duh
jednostavnog gledaoca kome je cijela burleska i namijenjena.
Autori KAFANSKIH STRATEGA posegnuli su, a sve radi
sigurnog uspjeha i postizanja `eljenog efekta, za klasi~nim
komi~kim instrumentima gra|anske komedije, ve} do majstorstva
dovedenim u Sterijinim ili Nu{i}evim djelima. Kao i, na primjer, u
RODOLJUPCIMA, osnovno te`i{te komada je na verbalnoj komici u
kojoj su "odugovla~enja, ponavljanja, lokalizmi, pogre{no
izgovaranje imena" i tako dalje pokreta~ka snaga smijeha, ali i put
kojim se propagira momentalno primaran cilj, a to je pokretanje
svih snaga i njihov anga`man u borbi protiv neprijatelja koji je ve}
na koljenima.
Pa ipak, prikazuju}i sve te nesretne maske, iskarikirane i
groteskne, autori ove komedije nikad nisu oti{li u mr`nju ili
netrpeljivost, nikad ih nisu do`ivjeli kao istinsku i sudbinsku
opasnost za ovu sredinu ili ljudski rod, nego su ih radije

157
do`ivljavali i prikazivali benevolentno kao gre{ne, slabe i komi~ne
kreature na marginama dru{tva, tako da je u tom smislu "burleska
sasvim potisnula satiru, a agitacija i neposredni politi~ki povod
(...) - dramsku literaturu."13
Dramatur{ki gledano prve scene i uvodni dijelovi
postavljeni su bolje i vje{tije nego kasniji razvoj doga|aja i
komi~ko ubrzanje. Umjesto raskrinkavanja licemjerstva,
koristoljublja i moralne pokvarenosti, komad dobija benignije
tonove tako da prevrtljivost i kameleonstvo likova po~inju
izgledati kao dru{tvena nu`da i prisila okolnosti, a ne kao
karakterno opredjeljenje i eti~ka devijacija. Nema tu, ~ini se,
dovoljno satire, `estine i `aoke, nego se sve nekako razvodnjava i
gubi u dobrodu{nom smijehu i karikaturi.
S druge strane, uz pomo} Mujage, Trive i Ive, autori
komedije KAFANSKI STARTEZI uspijevaju ipak, bar na momente,
da "sredstvima politi~kog kabarea", razviju i razma{u komi~ku
radnju, uspostave dinamiku i na principu epizoda u kojima
dominiraju, kako glavni tako i sporedni likovi (^ovjek bez glasa,
^ovjek iz }o{ka, Mujaginica), postignu ono {to im je bio glavni
zadatak, a to je politi~ki, promotivni i propagandni cilj
mobilizacije svekolikog pu~anstva na zavr{ni udarac mrskom
okupatoru. Posebnu bliskost izme|u komi~kih likova i publike
posti`u autori koncipiranjem komada na ske~-dramaturgiji i
{irokom upotrebom `argona i lokalizama.14
Pored Blagojevi}a, Mujezinovi}a i Vu~ini}a ratnom
tematikom bavio se, naravno, i Rasim Filipovi} koji je 1946.
godine objavio dramu KRV JE USKIPJELA15. Radnja ove drame
doga|a se 1942. godine u ruralnom ambijentu u Bosni. Osnovni
motiv ovog komada je kolaboracija ~etnika i usta{a sa Nijemcima
koje je rezultirala hiljadama mrtvih. Centralni lik drame koja ina~e
obiluje melodramskim elementima, a ispunjava prvenstveno
pedago{ku i propagandnu funkciju, je majka Stana koja, ostav{i
bez mu`a koga su ubile usta{e, svu svoju ljubav poklanja sinu
Miladinu, ~etni~kom oficiru. Me|utim, ta ljubav je, kao i svaka
maj~inska ljubav, bezgrani~na i slijepa i ne vidi u kom pravcu srlja
13
Isto
14
Blagojevi}-Mujezinovi}-Vu~ini}, KAFANSKI STRATEZI, (satiri~na burleska u tri
~ina), Beograd, 1961.
15
Rasim Filipovi}, KRV JE USKIPJELA, (aktovka), Partizanska pozornica, Zagreb,
1946.

158
njen sin. To {to on ~ini razna nedjela, progoni, plja~ka i pali sve
ispred sebe i oko sebe, nije dovoljan argument majci da posumnja
u sinovljevu ispravnost. Me|utim, onog trenutka kada sagleda da
njen sin sara|uje i sa usta{ama i sa Nijemcima koji su joj ubili
mu`a, i ne samo da sara|uje nego ih ~ak dovodi u ku}u, majka
po~inje da shvata kojim putem je Miladin krenuo. Tako ona u
drami prelazi jedan put spoznaje i prelaska iz krajnosti u krajnost,
od apsolutne odanosti sinu, preko sumnji i dilema, sve do
otvorene, jasne i nedvojbene spoznaje da je njen sin zlo~inac koji
~ak i na nju podi`e ruku. Tek tada, kada joj "krv uskipi", ona
uzima sjekiru i ubija sina izdajnika upravo u trenutku kada nailazi
partizanska vojska kao nagovje{taj i simbol jednog novog,
druga~ijeg i pravednijeg `ivota16.
Osnovni motiv Filipovi}eve drame KRV JE USKIPJELA
o~igledno je izdaja koja biva prikazana kroz najtananiji odnos
majke i sina, u kom preovladava snaga maj~ine ljubavi. Koliko je
izdaja sraman i gnusan ~in pokazuje Filipovi} time {to ~ak i
majka, pored svoje neograni~ene ljubavi za dijete, na kraju biva
njegov sudija. Ako se analizira sama pri~a onda }emo vidjeti da se
ona zapravo mo`e svesti na onu arhai~nu borbu izme|u dobra i
zla, izme|u pravde i zlo~ina. Me|utim, ovu ve} uobi~ajenu pri~u
koja je ve} nebrojeno puta prepri~ana ne samo na sceni nego i u
svim umjetnostima, Filipovi} koristi za propagiranje i {irenje
odgovaraju}ih ideja, tako da se njegova drama pretvara u
"agitacioni moralitet" jer, Stanina kazna dobija dimenziju pobjede
dobrog nad zlim u kom je sama majka izvr{ilac zaslu`ene kazne.
Dramatur{ki gledano Filipovi} se u ovoj drami ~esto koristi
jednim ve} dobro poznatim i oprobanim sredstvom, a to je
"dijalo{ka deskripcija". To, drugim rije~ima, zna~i da glavni likovi
kroz uzajamne replike iznose i pripovijedaju sve ono {to se
de{ava oko njih, a {to publika nije u stanju da vidi.
Tako ... u razgovoru majka Stane, koja u po~etku strasno
brani svog sina Miladina, i kom{inice Janje, ~iji je sin Du{an u
partizanima, izre~ene su sve onovremene parole o neprijateljskoj
djelatnosti ~etnika, usta{a i Nijemaca i o pravednoj borbi
partizana; kao {to iz sukoba sina i majke, saznajemo sve
infomacije o sramnoj izdaji ~etnika i usta{a, tako da se agitovka

16
Josip Le{i}, ME\URATNA BH DRAMA, Pozori{te, 30/1989, 5-6, 413-415, 442-
445.

159
na kraju pretvara u politi~ki ~as, scena ostaje javna tribina na
kojoj se prikazuju aktuelni doga|aji i to u propagandno politi~ke
svrhe.17
Sli~nom temom bavi se i druga Filipovi}eva drama ZA
NOVI @IVOT18 objavljena 1947. godine. Radnja ove drame
smje{tena je u jesen 1944. godine u malo bosansko mjesto koje
je jo{ uvijek pod neprijateljskom okupacijom i u kome dolazi do
sukoba izme|u oca Selimbega \uli}a, vlasnika trgovine, i njegove
k}erke [efike.
Ovaj motiv, toliko ~est i rado kori{ten u me|uratnom
periodu u dru{tveno-socijalnim dramama, ovaj put dobija
neobi~nu transformaciju. Naime, kapitalista, "pauk" nalazi se sada
u uslovima rata i neprijateljske okupacije zemlje i dobija ulogu,
{to je za o~ekivanje, izdajice i {pijuna. S druge strane, kao njegov
opozit, javlja se njegova k}erka [efika, pripadnik NOP-a i
skojevka, odu{evljeni pobornik komunizma, ali zato suvi{e mlada
i bez potrebnog `ivotnog iskustva. Njen entuzijazam i njeno
odu{evljenje s kojim ona prilazi NOP-u poma`u joj da savr{eno
obavlja sve zadatke kao ilegalka, poma`u}i pri tome ~itav pokret
svesrdno i na svaki na~in. Sukob do koga dolazi izme|u njih
dvoje, a koji je neizbje`an i neminovan, nezaustavljivo se pretvara
u porodi~ni sukob koji se odvija uglavnom na verbalnom planu,
vrlo ~esto nedovoljno prirodno i spontano tako da mu na nekim
mjestima nedostaje ~ak i uvjerljivosti. Stari Selimbeg \uli}, koji bi
trebao da bude jedan od prvih doma}ih ljudi ~itave gestapovske
{pijunske mre`e u mjestu, na momente ne djeluje dovoljno
uvjerljivo i ostavlja utisak u pojedinim trenucima kao da je
komi~ki lik. Tako mjestimi~no on izgleda sve drugo samo ne
opasan i lukav neprijatelj a ~e{}e podsje}a na zbunjenog i
upla{enog zelena{a koji `eli i poku{ava da u toj novonastaloj
ratnoj tvorevini zvanoj NDH, sa~uva svoj `ivot i u}ari ne{to u
op{tem haosu i rasulu. Koliko je on nevje{t i neprofesionalan
{pijun i kalauz najbolje svjedo~i ~injenica da on pismo kojim mu
se njema~ki general zahvaljuje na saradnji, ostavlja na tezgi u

17
J. Le{i}, DRAMSKA KNJI@EVNOST II, ... str. 18.
18
Rasim Filipovi}, ZA NOVI @IVOT, (drama u tri ~ina), Mala pozornica, (II,2),
Zagreb, 1947.

160
trgovini pa na taj na~in njegova k}erka saznaje ~ime se bavi njen
otac.19
Sasvim je jasno da je u ovakvoj drami Filipovi} o{tro
izdiferencirao likove i svrstao ih, naravno, u dvije crno-bijele
grupe pozitivnih i negativnih, prihvatljivih i nerpihvatljivih, dobrih
i lo{ih. Starija generacija o~eva naj~e{}e je sklona saradnji sa
fa{istima i okupatorima, oni su neka mje{avina poniznosti i
surovosti, zavisno od toga {ta im je u tom trenutku potrebno.
Takvi se likovi Idriz-efendije ili gospodina [imi}a, za koga se u
samoj drami ka`e da je "prodana du{a i bez savjesti", dok se za
onog drugog ka`e da je "fa{ista i bezobzirni cinik". Oni, u svakom
slu~aju, bez obzira na razlike u svojm karakterima, ne prezaju da
slu`e okupatoru i izdajni~kom kvislin{kom re`imu koji je u tom
trenutku na vlasti.
Na drugoj strani nalaze se njihova djeca koji su nosioci
pozitivnog principa i koji se bezrezervno i do kraja bore za
slobodu i napredak a koji su opet, naravno, identificirani sa
partizanskom borbom i komunisti~kom ideologijom. Ne treba
svakako zaboraviti da su "shodno emocionalnoj teleologiji
socijalisti~kog realizma" nosioci i pozitivnih i negativnih principa
ravnomjerno raspodijeljeni u svakoj naciji i svakoj konfesiji.
Tri godine kasnije, 1950. godine, Filipovi} }e nastavljaju}i
tradiciju "u stilu i ikonografiji" trilerskog `anra objaviti dramu
ZASJEDA koja opisuje doga|aje iz 1942. godine, ali ovaj put u
urbanoj sredini, u jednom od ve}ih bosanskohercegova~kih
gradova, koji su u to vrijeme bili pod fa{isti~kom okupacijom.
Osnovni nosioci sukoba s jedne strane su pripadnici ilegalnog
pokreta otpora koje predvodi mladi borac Nikoli}, dok im se s
druge strane suprotstvaljaju i nastoje u}i u trag gestapovski
operativci predvo|eni generalom fon [mitom uz koga
neposredno rade kapetan Klaus, njegov pomo}nik i Franc, {ef
usta{kog za{titnog redarstva. Kao po pravilu, izme|u njih se
nalazi djevojka Neda, dvostruki {pijun, sva u nedoumici i
rascijepljena, zbunjena i upla{ena istovremeno, ~lan i ilegalnog
pokreta otpora, ali i gestapovski {pijun. Koriste}i se takvim
modelom u kome je dvostruki {pijun glavna li~nost, Filipovi}
zapravo "stripuje" doga|aje stvaraju}i napet triler u kome se

19
Josip Le{i}, ME\URATNA BH DRAMA, Pozori{te, 30/1989, 5-6, 413-415, 442-
445.

161
doga|aji smjenjuju i odvijaju jedan za drugim, bez pauze. Pri
tome, Filipovi} se ne trudi ba{ mnogo da stvori razumljivu i
o~ekivanu psiholo{ku motivaciju20.
Pored Filipovi}a i Hamza Humo se u to doba prihvatio
pisanja drama. Iako prvenstveno lirik i prirovjeda~, on se 1951.
godine oku{ao kao dramski pisac napisav{i dramu TRI SVIJETA
koja se nadovezuje na njegov romansijerski poku{aj da se na
knji`evan na~in politi~ki anga`uje. Naime, poslije romana ADEM
^ABRI] koji je ugledao svjetlo dana 1947. godine, njegova drama
TRI SVIJETA predstavlja i njegov scenski i dramski anga`man u
poku{aju da se prika`e dru{tveno-politi~ka realnost, ali i sve
patnje kroz koje je pro{ao bosanskohercegova~ki narod. U svojoj
drami Humo prikazuje krize i lomove kroz koje prolazi jedna
muslimanska gra|anska porodica u Sarajevu do kojih dolazi zbog
okupacije i upada fa{ista u Bosnu i Hercegovinu. Iako bi se i Humi
moglo spo~itati da postavlja crno-bijele likove i da uspostavlja ve}
uobi~ajene i ve} vi|ene relacije dobra i zla, pozitivnog i
negativnog, pa shodno tome bi mu se moglo prigovoriti da likovi
nisu uvijek dobro motivisani ni logi~ki elaborirani, neophodno je
re}i da drama TRI SVIJETA ipak "donosi zanimljivu i upe~atljivu
sliku jednog ko{marnog i prelomnog vremena sa obiljem
`ivopisnih detalja, pokazuju}i naro~ito u konstituisanju lika Ibre
da je Humo znao oblikovati kompleksni dramski karakter i
govorom i radnjom." Tako je Humo pokazao da je mnogo bolji
pisac nego {to bi se to u prvom trenutku moglo pomisliti, jer je
uspio da nadi|e i prevlada zahtjeve socrealizma i bez obzira {to
je bio osu|en i na partijnost, i na idejnu jasnost, i na ideolo{ku
opredjeljenost, uspije da stvori dramu koja posjeduje i "`ivotnu
uvjerljivost i dramsku napetost".21
Sami doga|aji koji su opisani u TRI SVIJETA Hamze Hume
odigravaju se u Sarajevu u tipi~no bosanskom dekoru, u periodu
od aprila 1941. godine do aprila 1945. godine to jest od po~etka
okupacije pa sve do definitivnog oslobo|enja ovog grada u aprilu
1945. godine. Glavni junaci su ~lanovi bogate i ugledne sarajevske
bur`ujske bo{nja~ke porodice koja pred sam rat ostaje bez oca i
glave porodice. Iza njega ostaju tri sina, E{ref, Ibro i [efik te
k}erka Semija koji iznenada i nemilosrdno bivaju ba~eni u `ivotnu

20
Rasim Filipovi}, ZASJEDA, (drama u tri ~ina), Zagreb, 1950.
21
J.Le{i}, DRAMSKA KNJI@EVNOST II, ... str. 22.

162
realnost u kojoj se treba boriti za opstanak. Me|utim, pored
egzistencijalnih problema oni moraju da rje{avaju i neke moralne
probleme koji se jo{ poo{travaju ratnom situacijom. U
novonastalim prilikama okupacije i fa{isti~kog terora stari
patrijarhalni ustroj bo{nja~ke porodice mora da ustukne pred
`estokim raslojavanjem i razlikama koje nastaju me|u bra}om i
sestrom. Okolnosti su takve da uskoro sva tri brata postaju
zapravo tri razli~ita svijeta.
Jednu krajnost predstavlja najstariji brat E{ref koji se,
smatraju}i da ima najve}u odgovornost kao najstarije dijete u
porodici, povezuje sa Suljagom, imu}nim sugra|aninom, koji je
opet u dosluhu sa usta{kom vla{}u i njema~kim okupatorima tako
da i sam E{ref malo po malo, lagano sklizne u izdaju i
kolaboraciju. Jasno je iz same drame da E{ref to ne ~ini iz
ubje|enja nego isklju~ivo zbog toga da bi sa~uvao svoj uticaj i
dominaciju u porodici a samim time obezbjedio sebi i cijelo
nasljedstvo22.
Za razliku od njega, srednji brat Ibro koji predstavlja
najkompletniju i najzaokru`enije prikazanu li~nost u cijeloj drami,
`ivi potpuno u pro{losti, on je "boem i pijanica", beznade`no
zaljubljen u `enu koju je Suljaga svojevremeno "upropastio". On
svoje vrijeme provodi u pi}u, pjesmi i karasevdahu s nagla{enom
`eljom za autodestrukcijom, jer vi{e ne vidi da je ostalo i{ta
zdravo i normalno u svijetu u kome sada mora da `ivi. On,
naravno, zapada u onu zabludu svih romanti~ara koji smatraju da
je pravi `ivot bio samo u pro{losti a da sve {to je sada ili u
budu}nosti beznade`no iskvareno i propalo. Ibru istovremeno
mu~i i strahoviti osje}aj tjeskobe i sku~enosti, on osje}a da bi
morao da ode nekud iz ove zatvorene i stije{njene doline a sam
rat i okupacija samo jo{ poja~avaju takav njegov osje}aj.
Tre}i i najmla|i brat [efik kao i sestra Sanija pristupaju
odmah na po~etku rata NOP-u i aktivno u~estvuju u njegovom
ja~anju da bi na kraju sam [efik bio prisiljen da pobjegne u
partizane i napusti svoju pripravni~ku karijeru u advokatskoj
kancelariji u gradu. U takvoj situaciji sva tri brata se neminovno
udaljuju jedan od drugog, dok se njihova me|usobna vezanost
polako pretvara u otu|enost, a ljubav u mr`nju, tako da oni od
najbli`ih ro|aka postaju na kraju smrtni neprijatelji. U tom

22
Hamza Humo, TRI SVIJETA, Sabrana djela, (5), Sarajevo, 1976.

163
diferenciranju, a tokom razvoja dramske radnje, Ibro se priklanja
[efiku i Saniji da bi svi zajedno na kraju kaznili dva izroda, dva
izdajnika i kolaboranta, Suljagu i E{refa tako {to }e dobiti
zaslu`enu kaznu - smrt. Egzekutor te vi{e i uzvi{ene "bo`anske"
pravde u kojoj krivi i gre{ni moraju da plate i iskijaju svoj grijeh je
Ibro koji samog sebe na kraju ka`njava smr}u shvataju}i da za
njega nema mjesta u novom `ivotu koji dolazi, jer je on
beznade`no ~ovjek pro{log i uni{tenog svijeta.23

Literatura
Le{i}, Josip: Dramska knjievnost II, Insitut za knji`evnost,
Svjetlost, Sarajevo, 1991.
Raspadanje (Porodica [urki}), (drama u tri ~ina), Sarajevo,
1937. (Predgovor Jovana Tani}a).
Za kruhom, (drama u tri ~ina), Mala dramska biblioteka,
Zagreb, 1951.
Petrovi}, Emil: Ljudi iz suterena, 1951.
Trgovina mjeovite robe, (drama u tri ~ina), Sarajevo, 1941.
Pauk, (drama u tri ~ina), Mala dramska biblioteka, svezak 4,
Zagreb, 1950.
Blagojevi}-Mujezinovi}-Vu~ini}: Kafanski stratezi, (satiri~na
burleska u tri ~ina), Beograd, 1961.
Filipovi}, Rasim: Krv je uskipjela, (aktovka), Partizanska
pozornica, Zagreb, 1946.
Le{i}, Josip: Meuratna bh drama, Pozori{te, 30/1989.
Filipovi}, Rasim: Za novi ivot, (drama u tri ~ina), Mala
pozornica, (II,2), Zagreb, 1947.
Filipovi}, Rasim: Zasjeda, (drama u tri ~ina), Zagreb, 1950.
Humo, Hamza: Tri svijeta, Sabrana djela, (5), Sarajevo, 1976.

23
U vrijeme soc-realisti~kog usmjerenja, u okviru ratne tematike, Drago Ma`ar
se donekle izdvaja iz zadatog (i obaveznog) generalnog kursa (partijnost,
odgojnost, idejnost i tipi~nost), jer u svoje drame unosi izvjesne inovacije ( i u
pogledu teme i u pogledu strukture), koje u dobroj mjeri odstupaju od
utvr|enih kanona i zakonitosti. Tako u komediji ZAVJETRINA (1953.) on
partizanski rat sagledava sa humorne strane, poigravaju}i se uz to
{ematiziranim realisti~kim prosedeom, jer se na kraju otkriva da je sve bila
samo igra, odnosno "pozori{te u pozori{tu".

164
ANALYZE POSTWAR DECADE (1945-1955) DRAMA IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA
Summary
This essay analyze postwar decade (1945-1955) drama in
Bosnia and Herzegovina focusing on Bosniak playwrights of the
period. It is possible to identify three creative mainstreams,
namely, first that denunciate hypocrisy, decadence and alienation
of prewar royal authority and people in Kingdom of Yugoslavia,
second that glorify antifascist resistance and combat of Tito's
partisans and third that describes transformation of
contemporary Yugoslav society from conservative into
progressive and future oriented country. All these mainstreams
had the same dramatic form of socialrealistic drama or agitovka
with already defined types and characters, reminding very much
to medieval morality. Main authors writing during this decade are
Rasim Filipovic, Hamza Humo and Skender Kulenovic. Their main
plays are analyzed, except Skender Kulenovic's that are the
subject of other essay.

165
166
Muhamed Arnaut

LINGVOSTILISTIKE KARAKTERISTIKE JEZIKA

MUHAMEDA SEIDA SERDAREVIA

Abstract
Ovaj rad je skroman doprinos rasvjetljavanju jezikog izraza
Muhameda Seida Serdarevia, jedne markantne intelektualne linosti iz
vremena austrougarskog perioda, koji je svojim suptilnim
lingvostilistikim postupcima dao vidljiv doprinos standardizaciji
bosanskoga jezika, osobito u tekstovima publicistikoga karaktera.

l. U razvoju bosanskoga jezika veoma znaajno mjesto

zauzima austrougarski period, koji je u Bosni i Hercegovini
specifian po mnogo emu. Izmeu ostalog jeziki izraz Bonjaka
tada doivljava preobraaj, pa ak i sudbonosni zaokret koji je
vidljiv u pokuajima sjedinjavanja kultura Istoka i Zapada,
odnosno u transformaciji alhamijado izraza i knjievnog izraza na
orijentalnim jezicima i manifestaciji izvornog narodnog govorenja
baziranog na tradicionalnim starobosanskim vrijednostima. Tome
su posebno doprinijele znamenite linosti kao to su Mehmed-
beg Kapetanovi Ljubuak, Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi,
Muhamed Seid Serdarevi i drugi.
2. Muhamed Seid Serdarevi je roen, ivio i preselio na
Ahiret u tom prelomnom periodu bosanske i bonjake kulture
(1882-1918). Kao veoma markantna intelektualna linost,
snanoga karaktera i morala, on donosi novi humanokulturoloki
i prosvjetiteljski duh, svjetonazor i novine. to je mislio, zapisao
je bosanskim jezikom, jednostavnim kazivanjem naroda svoga,
govorenjem zemlje Bosne. Knjige vjerske pie jezikom koji je
razumljiv narodu. U publicistikim tekstovima sadraji su takoer
bliski narodu, pisani su tadanjim standarnim knjievnim jezikom
Bonjaka, u kojem je Seid, izmeu ostalog, kreirao svoj
prepoznatljivi lingvostilistiki model jezikog izraza. Taj izraz ima

167
svoju funkcionalnu vrijednost jer omoguava da italac razumijeva
i prihvata Seidov govor istine, lingvistiki i stilski dotjeran,
prijemiv i sadrajan.
3. Kao savremeni edukator (pedagog i metodiar) u svoje
vrijeme, pronicljiv i vizionarskoga osjetila, nasluujui vremena
koja dolaze u Bosnu, Seid je, zahvaljujui svojoj inteligenciji i
marljivosti, pisao publicistike radove, koji su u to vrijeme bili
znaajan izvor za obrazovanje i odgajanje mladih generacija.
4. Tadanji mediji bili su listovi i asopisi u kojima su
tampani knjievni i publicistiki radovi pisaca. Prvi publicistiki
radovi Muhameda Seida Serdarevia osvanuli su prije jednog
stoljea na stranicama Behara, najitanijeg lista Bonjaka u to
vrijeme.
5. U ovom radu e biti rijei o tekstu Seidove Kratke
povijesti Islama, koja je izlazila u nastavcima (26 nastavaka), kao i
tekstu pod nazivom Muslihuddin ejh Sadija (3 nastavka).
Primjerima iz ova dva teksta ilustrirat e se Seidov model jezikog
izraza, i to na nivou lingvostilistikih postupaka, kojima on
prezentira injenice iz povijesti Islama (tekst historijskog
karaktera), ili slikanje portreta filozofa i pjesnika Sadija
(esejistiko modeliranje).
5.1. U Kratkoj povijesti Islama dat je osvrt na Boije
poslanike, bar one, koji su poimence u Kur'anu
spomenuti(MSS:VI, 4). Rije je o slijedeim pejgamberima: Adem,
it, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf,
Ejjub, Zulkjifl, uajb, Musa, Harun, Jua', Imevil (imevil), Davud,
Sulejman, Il-jas, El-jesa', Junus, E'ija, Eremija, Uzejr, Danijal,
Zekjerijja, Jahja, Isa, Muhammed.
6. Historijski tekst uokviren je u Seidov odnjegovan
pripovjedaki oblik kazivanja. Reenice se niu kao niske bisera u
jednom dinamino intoniranom diskursu. Tekst je jednostavan i
razumljiv, reenica jasna i precizna, semantiki snana i stilski
markirana.
Primjeri reenica:
Mijenjanje svijeta dokazuje nam njegov postanak. Bilo je
dakle nekad kad nije bilo svijeta, niti ita, to danas u njemu
postoji. Vrijeme ako se moe tako rei prije postanka svijeta
jest neizmjerno i bezgranino, ono je bilo pusto, u njem nije bilo
nita od stvorenja. Nu i tada je Svemogui Bog opstojao, od
uvijek je u svojoj veliini bivstvovao i danas bivstvuje i uvijek e

168
bivstvovati i to bez ikakve i najmanje promjene kako bitne tako
sluajne. Dakle nikad se nije zbilo, nit e se ikad zbiti ni najmanja
promjena nit u njegovom uzvienom biu (zatu), nit u njegovim
uzvienim svojstvima (sifatima). (VI, 1)
Stari su Arabi bili veoma slavohlepni i astoljubivi i
ponosni. Svaki je pojedinac i svako pleme nastojalo, da mu se
pronosi glas svijetom, da bude uven, slavan i potivan, te su se
stoga takmili, ko e vie uraditi dobrih, i velikih, zamanih djela.
(VI, 273)
Sve po Bogu objavljene vjere, za koje rekosmo, da su u
glavnim svojim principima jednake, razlikuju se jedino u svojim
ograncima u inima bogosluja, nainu njihova obavljanja,
spoljanjim dunostima i zabranama, a stablo im je jedno. (VI, 3)
Osnovao je izvrsnu, uzoritu dravu, koja, dokle god joj
kasniji kormilai igjahu stopama osnivaa i upravljahu njome po
primjeru njegovu, napredovae uvijek munjevitom brzinom,
protezae granice na sve strane, osim toga bijae to kolijevka
spokojstva, mira i blaenstva, jer osim uzvienih propisa o samoj
vjeri, Islam zaduuje svoje sljedbenike da ue, da znanje trae, pa
makar i u Kini. (VII, 29)
Islam zapovjeda svom vjerniku, da radi za ovaj svijet kao
da e uvijek ivjeti, a da radi opet za onaj drugi svijet kao da e
sjutra umrijeti. (VII, 30)
7. Zamjena za reenicu kao leksikostilistiko sredstvo
prisutna je u Serdarevievom tekstu.U modeliranju sloene
reenice prisutna je upotreba glagolskih priloga koji se javljaju
kao zamjena za cijelu reenicu. I glagolski prilog proli i glagolski
prilog sadanji javljaju se umjesto reenice. Ovim glagolskim
oblicima Seid postie osobite stilistike efekte.
7.1. Glagolski prilog proli kao zamjena za reenicu:
To je trajalo neko vrijeme, dok jednom Dibrili-emin sa
nekoliko jo melea svrativi se Ibrahimu al. te kazavi mu, to e
biti s Lutovim narodom, dogju Lutu u likovima ljudskim i navijeste
mu pogibelj i propast njegova naroda, te mu reknu, da na izmaku
noi izagje iz grada povedavi svoju eljad osim ene jer je i ona
spadala megju nevjernike, te i nju mora ista sudbina zadesiti. (VI,
66)
(prisutni su i stilski markirani izrazi: likovima ljudskim
ljudskim likovima, navijeste nagovijeste, pogibelj pogibija)

169
 Tako im rekne, a ovamo opet zapovjedi svojim slugama,
da im novce, koje su dali za ito, podmu metnu u tovare, ime
da ih primami, da opet dogju, povedavi sa sobom i Benjamina. (VI,
98)
(izraena su i stilski markirana sredstva: stilski jekavizam
zapovjedi, leksema podmu potajno, kriom)
Ona ga uzme te odnesavi ga u dvor, otvori ga i iz njega
izvadi dijete. (VI, 11)
Saznavi Musa za to, pobjegne iz Misira i ode pravo k
Medjenu (Madijanu), koji ne bijae pod vlasti Firaonovom. (VI,
129)
Gordi Firaon, zaudivi se pozivanju dvojice brae u novu
vjeru, obaspe poglavito Musa-a ukorima i pripomenuvi ono
njegovo ubijstvo, istakne mu njegovu tobonju nezahvalnost
naprama njegovom odgoju. (VI, 130)
Tada El-jesa', uspravivi se u narodu, zapremi mjesto h. Il-
jasovo: stane narod savjetovati i opominjati. (VI, 148)
Za to su stali na Merjemu nabacivati klevetam i prihvativi
za kamenje htjeli da je ubiju, na to ona, rukom im doznaivi,
rekne, da pitaju novo-rogjeno diete u kolijevci. (VI, 179)
Doavi tamo smeteni i zaneseni pohlepnou za ubijstvom
h. Isa-ovim, mjesto njega uhvate izdajnika Judu, koji im se
priinio i zbilja mislili od njega, da je h. Isa, te pogube ga,
razapevi ga na kri. (VI, 194)
Doav tamo, vidi, da ono, to je svijetlilo, nije vatra, nego
da iz zelena drveta vele: iz kupine bije kao plamen svjetlo,
koje se je proteglo do neba. (VI, 130)
7.1.1. Seid veoma esto upotrebljava glagolski prilog
proli zauvi, koji je veoma ekspresivan i znaenjski sapet:
Mati Musa-ova zauvi, da joj je dijete dolo u ruke
Firaunu, poalje sestru, da uhodi Firaunov dvor, te da vidi, to e
joj od djeteta biti. (VI, 115)
Kibtija zauvi ove njegove rijei, ode Firaonu, koji odmah
naredi, da se Musa trai. (VI, 129)
Zauvi za to Ebrehe, rasrdi se i zavjetuje, da e Kjabu
razurvati, te da za to spremi u Mekku jedan dio svoje vojske. (VI,
242)
Zauvi za to Abdul-Muttalib, ode pravo k Ebrehi, te na
pitanje njegovo: Za to si doao? odgovori, da je doao iskati
svoje deve. (VI, 242)

170
 Zauvi on, da su Muslimani krenuli protiv njiha, bre bolje
spremi nekoliko ljudi u Mekku i zatrai, da im iz Mekke stigne
pomo, a sam se s karavanom nekako provue preko Bedra. (VI,
321)
Alejhiselam zauvi za to, sabere oko sebe ashabe, da s
njima kroz to vijea i zapita za njihovo miljenje, to e i kako e
uraditi, da suzbiju navalu neprijatelja. (VI, 337)
Zauvi urahbil, da je muslimanska vojska krenula protiv
njega zatrai pomoi od Kajsara (bizantinskog cara). (VI, 354)
Pod starost zauvi za glasovitog pjesnika i mistiara emiri
Husrevi Dehleviju, koji se bijae u ono vrijeme proslavio i veliki
glas i ugled stekao, ode naroito i s njime je mua'aru
(natpjevavanje) inio. (VI, 15o)
(karakteristike: glagol na kraju reenice, dekomponovani
predikat, zamjena za reenicu tekst o Sadiju)
7.2. Glagolski prilog sadanji stilski je markiran:
To se nita ne moe znati pomou malenog uma i slabog
razuma i s toga su veli jedan uenjak, narodi, basajui u tmini
neznanja i lutajui u sumraju krivog spoznavanja, padali u
bludnju, ne znajui kakava veza i kakvi odnoaji postoje izmegju
stvora i Stvoritelja. (VI, 2)
(stilske karakteristike: s toga zbog toga, basati, lekseme
sumraje, odnoaji stvor i Stvoritelj)
U to vrijeme nad Israilcima vladajui Herodes Antipater,
htijui vjenati se sa svojom bratinom to je bilo doputeno
eriatom h. Musa-ovim zovne h. Jahja-a, da mu obavi to
vjenanje. (VI, 177)
Osim toga u Hidazu stanujue pleme Kurej, poto je
vuklo lozu od Ismaila, imalo je ugled kod svih arapskih plemena.
(VI, 274)
8. Red rijei kao stilsko izraajno sredstvo veoma je
uoljivo. Muhamed Seid Serdarevi modelira reenicu u duhu
narodnog pripovjedaa. Njegov publicistiko-epski oblika
kazivanja ima i svoju specifinu jeziku strukturu koja je bliska
obinom ovjeku. Reenica oblikovana s takvom funkcijom ima i
svoj red rijei koji je neto drugaiji u odnosu na dananji
standard. U ovom Seidovom tvorenju stilskog izraza dolazi do
snanog ekspresivnog dojma reenica koja ima pomjeren
glagolski oblik na kraj, objekat je ispred predikata, atribut iza
imenice, dekomponovani predikat.

171
 8.1. Da vidimo primjere kada je glagol pomjeren na kraj
reenice:
Islam nije u protuslovlju s ostalim dananjim vjerama s
toga, to je on toboe skuen, nego s toga to su se ove od onog
pravog vjerovanja, zajednikog megju svima boijim poslanicima,
udaljile. (VI, 4)
(ostale stilske osobine: protuslovlje, s toga, dekomponovani
predikat)
Adem je tamo doao i s Havvom se naao. (VI, 18)
Isto se tako i noviji svjetski historiari u tom posve
razilaze. (VI, 18)
H. Adem i njegovi potomci stanovahu ondje, gdje je danas
Mekka i njezina okolina, dakle u Aziji, a za to nam je dokazom to,
to se zna, da je h. Havva u Didi sahranjena, a i za Adema se
govori, da je u blizini Mekke u velikoj jami Ebu-Kubejs planine
sahranjen. (VI, 18)
(stilski oblik instrumentala: dokazom)
Islam zapovjeda svom vjerniku, da radi za ovaj svijet kao
da e uvijek ivjeti, a da radi opet za onaj drugi svijet kao da e
sjutra umrijeti. (VII, 30)
(stilski jekavizam: zapovjeda)
Za tim im Svemogui zastavi kiu, te im velika sua
zavlada, i ene uini nerotkama, te nikako djece nijesu ragjale. (VI,
34)
Planine su vrtili i prokopavali, kamenje dubli i iskopavali i vrlo
dobre tvrde i nesruive zidane kue i ostale zgrade gradili. (VI, 49)
(stilizirani izrazi: objekat na prvom mjestu, izraz nesruive
zidane kue)
Braa mu, videi, da ga otac iz dana u dan sve vie voli,
strano mu zavide i ponu se zdogovarati, kakvu bi spletku spleli,
da ga od oca rastave. (VI, 82)
Otac, znajui to taj njegov san navjetava, rekne mu, da to
svojoj brai ne kazuje, da mu ne bi zavidili i kakvu urotu protiv
njega skovali.(VI, 82)
(stilska osobenost: glagolski prilog sadanji kao zamjena
za reenicu)
Htijui vatru naloiti, da se on i eljad mu ogriju, zakresao
je u kremen, ali nije mogao iskre pustiti. (VI, 129)
(markirana stilska sredstva: glagolski prilog sadanji,
slavenski genitiv)

172
 U reeni dan pohrli sva svjetina iz Misira na odreeno
mjesto, gdje se i svi sihirbazi, a i dva brata: Musa i Haruna,
dovedu. (VI, 130)
(markirani izrazi: reeni, svjetina)
Bili su tako osvetljivi, da bi za jednu, recimo, osobu
izginula cijela porodica, pa i cijelo pleme, i tako bi se neizmjerna
ljudska krv prolila. (VI, 273)
(stilski markirana leksema: osvetljivi osvetoljubivi)
to vrijedi carevanje kojemu e najposlije konac doi?
(stilizirana pozicija: objekat ispred predikata)
8.2. Direktni objekat ispred predikata:
Iz ovoga se vidi, da je zadaa poslanika boijih ta, da
svijetu kazuju kako e Boga spoznavati i vjerovati i to Mu smiju
pridavati, a to ne. (VI, 3)
(stilska pozicija atributa: poslanika boijih, S-A)
... morali su mnogo vie zeat davati. (VI, 4)
Adema Bog metnu u dennet (raj), da ondje ivi i svoj ivot
u bezbrizi provodi. (VI, 17)
Mrtvo tijelo Resulullahovo zamotano u vlastito svoje
odijelo kupali su h. Alija, h. Abbas, sinovi mu: Fadl i Hussem,
Usame i ekran. (VII, 18)
Nije traio, da mu se ast odaje, ne bi dao, da se ispred
njeg ustaje, a kad bi gdje doao, sio bi odmah ondje, gdje bi
naao prvo mjesto prazno, nije htio prolaziti u proelje. (VII, 31)
(stilske osobine: sio stilski ikavizam, mjesto prazno, S-A)
Sunnetiti se, brijati se, brkove podrezivati, misva
upotrebljavati, nokte rezati, goste primati i doekivati to je sve
od Ibrahim alejhiselamovih ustanova (sunneta). (VI, 51)
(stilska leksema: ustanova sunneta, kontaktni sinonim)
Obiaj je imao sve preko dan postiti. (VI, 147)
8.3. Indirektni objekat ispred predikata:
... jer je volio sirotinji dijeliti ... (VII, 31)
8.4. Stilsku vrijednost imaju Seidove sintagme u kojima je
atribut iza imenice:
Izraeliani nijesu mogli obavljati molitava boijih ... (VI, 4)
Ljenarenje i ljudi lijeni su predmetom strogog osuivanja
islamskog. (VII, 30)
(stilski markirane sintagme: su predmetom, instrumental
dopune bez bili)

173
 U drutvu njegovu se nije smjelo rastresati o tugjim
mahanama i sramotama ...
(VII, 31)
... u dravnim itnicama misirskim ... (VI, 97)
Tako se je drava sinova Israilovih raspala u dvije drave
...(VI, 148)
Prilikom gradnje svetog hrama i popravljanja tvrgjava
jerusalimskih ... (VI, 163)
... koja se bijahu uvukla u vjeru idovsku (jehudijsku) ...
(VI, 163)
Jedno od nevaljalih svojstava njihovih ... (VI, 274)
Na svim stanicama hadskim stajali su i bacali kamenje
(redm). (VI, 274)
... ivot Alejhiselamov ... (VI, 290)
... iao je s trgovinom njezinom u am ... (VI, 290)
Iz ama se je vraala jedna velika karavana meanska ... (VI,
321)
Islam je ovjeku smrtniku inae besmrtne due dao sve
savjete i uputstva za vjeno blagostanje njegovo, blagostanje na
onom drugom vjenom (vjenom) svijetu kamo e ovjek dospjeti
poslije smrti njegova tijela. (VI, 30)
9. Padeni oblici takoer su stilski markirana izraajna
sredstva.Seid je dobro poznavao jeziki standard svoga vremena.
Poto je u publicistikim radovima imao na umu injenicu da
tekstove pie za iroki krug italaca, on je u svom jezikom izrazu
upotrebljavao i odreena stilska sredstva, koja su bila osobina i
literarne tradicije i epskoga kazivanja. Tako je on, pored
neuoboiajenoga reda rijei u reenici, pomicanje objekta i
atributa sa njihovih mjesta na stilski markiranije pozicije, esto
posezao i za upotrebom stilski ekspresivnijih padenih oblika,
osobito genitiva, dativa i instrumantala.
9.1. Razliitim formama genitiva Seid ostvaruje stilski
markirane izraze.
9.1.1. Genitiv uz odrine prijelazne glagole (slavenski
genitiv) za oznaavanje adverbijalnog znaenja javlja se u
Seidovom tekstu, mada je u odreenim pozicijama mogu i
njegov noviji sinonimski oblik u formi akuzativa. Naprimjer:
Htijui vatru naloiti, da se i on i eljad mu ogriju,
zakresao je u kremen, ali nije mogao iskre pustiti. (VI, 129)

174
 Ja sam mislio, da si Ti, kao upravitelj ovoga grada (Mekke),
doao moliti me za to, da ne ruim Kjabe ... (VI, 242)
9.1.2. Oekivali bismo da u izraavanju namjere bude
upotrijebljen prijedlog radi uz genitivni oblik imenice, meutim,
Seid nas iznenadi upotrebom neobine i ekspresivnije sintagme u
namjeri, koja cijeloj konstrukciji donosi izrazitu stilsku
markiranost:
U 10. god. po hidr. proglasi Alejhiselam svijetu, da e
hodoastiti u Mekku u namjeri hadda. (VI, 371)
9.1.3. Genitiv porijekla upotrijebljen je da se izrazi
porijeklo kao osobina, u sintagmi kongruiraju imenica i atribut uz
prisustvo prijedloga od:
Taj poslanik, kog im je Bog spremio, bijae Hud
(alejhisselam) sin alehov od Ademova plemena. (VI, 35)
9.1.4. Genitivnom sintagmom s prijedlogom od Seid
izraava uzrok zadovoljstva subjekta:
... jer za nju je reeno u Kur'anu: Bog je bio zadovoljan od
vjernika kad ti pod drvetom polagahu ruke u znak zavjere za
vjernost i pokornost... (VI, 338)
(zavjera vjernost)
9.1.5. Znaenje vremena moe se iskazati sinonimskim
oblicima genitiva, akuzativa ili instrumentala. Meutim, Seid zna
upotrijebiti genitivni oblik sa prijedlogom za, to ima uoljivu
ekspresivnu stilsku obojenost:
Za vremena svog vladanja sedmine je svoje danove
razdijelio ... (VI, 147)
(stilski markirana sredstva:glagol na kraju, razdvojena
sintagma)
9.1.6. Genitiv s prijedlog s upotrijebljen je u znaenju
uzroka (zbog) i ima stilsku vrijednost:
S ovoga svega neki ga poistovjeuju s egipatskim
Hermesom, mudracem inae bajoslovnim, kom stari Egipani
(Misirci) i Grci pripisivahu izum i zaetnitvo gore pomenutih kao
i jo nekih drugih znanosti. (VI, 19)
Eto s toga je bio dosadio ivot svjema narodima, koji
ivljahu u zemljama to su pod Rimljanima. (VI, 179)
Kad je Musa tamo doao i ispriao mu sve, to se zbilo, s
ega je iz Misira pobjegao, uajb ga uslobodi, kazav mu, da se
Firaonova vlast ne protee na Medjen. (VI, 129)

175
 Pomenuti poslanik Amr imao je jo jednu zadau, a to je
da poie od Nedaije u Abisiniji naseljene Muslimane, da se
vrate natrag i da vjena za Alejhisselama Ebu-Sufjanovu ker
Ummi Habibu, koja je ostala u Islamu i nakon seobe u Habe,
poto se je pokrstio prijanji joj mu Abdullah 'bn Dahr, s ega se
je morao brak rastaviti. (VI, 353)
(markiranost izraza za + genitiv u znaenju namjene:
vjena za Alejhisselama, stilski oblik dativa joj, glagol na kraju)
9.2. Posesivnim dativom Seid iskazuje pripadnost krojei
tako jednu markiranu sintagmu sa atributskom funkcijom:
Ishak se rodio trinaest godina nakon Ismailova rogjena, a
otac mu Ibrahim bijae u starosti od 100 godina; materi mu pak
Sari bijae tada 90 godina. (VI, 67)
U dajide mu Labana bijahu dvije eri: starija Lija i mlagja
Rehila (Rahila). (VI, 81)
Za to je u brae mu iezao i najmanji traak nade, da je
iv; ... (VI, 99)
Brat mu pak Harun al. preminuo je prije njega na jedanaest
mjeseci. (VI, 132)
(genitivni oblik u znaenju vremena: na jedanaest mjeseci)
Vladao je kao i otac mu punih 40 godina. (VI, 147)
Na njegovo je mjesto sio dvadesetogodinji mu sin h.
Sulejman al. (VI, 147)Svemogui mu je dao i pejgamberluk, te je i
kao otac mu bio vladar i pejgamber.(VI, 147)Iza h. Davudove smrti
sin mu h. Sulejman sjede na prijesto. (VI, 147)
(stilski oblik aorista: sjede)
... raspitivao narod za vladara im Davuda u namjeri, ... (VI,
147)
Malo prije nego se je oenio Hadidom iao je s
trgovinom njezinom u am u drutvu s robom joj Mejseretom. (VI,
290)
9.3. Neobina je Seidova upotreba instrumentala kao
dijela predikata, to ini predikatsku sintagmu zaista neobinom i
stilski markiranom. Ovaj predikativni instrumental javlja se kao
dopuna pojedinim glagolima.
9.3.1. Biti + instrumental
Idrisa je pak Svemogui tim obdario, da mu to bude
mudizom (udom, dokazom, da je boiji poslanik). (VI, 19)
Tom je Firaonovom neovjenom djelu bilo povodom jo i
to, to su mu neki vraari na temelju njegova nekakva sna i

176
astrolozi (munedimi) prorekli, da e se na skoro od Israilovia
roditi jedno dijete, koje e biti uzrokom njegovoj propasti. (VI,
115)
To mu je dvoje Svemogui dao kao dvije mu'dize (uda),
koje e mu biti svjedokom, da je Boiji poslanik. (VI, 130)
To je bilo uzrokom, da ga je Hadida jo vie zavoljela, iji
je poljedak bio to, da su se poslije vjenali. (VI, 290)
Tude se jo i sad vidi oborina jednog velikog dvora zvanog
Ivani Kisra (Kisraova palaa, dvor), koji je bio prije Islama tako
megjen, ukraen i divan, da je bio predmetom stare perzijske
pjesme. (VI, 289) U 35. godini potakne Kurejevie, da poprave
odnosno da na novo podignu Kjabu, koja je bila najprije poarom,
a kasnije i poplavom poharana. (VI, 290)
9.3.2. Uiniti + instrumental
Poslije kad je Konstantin uinio Bizant (Carigrad) svojoj
prijestonicom, to je bilo uzrokom, da su se i krani po
vjeroispovijesti za uvijek razdijelili u dva velika tabora ... (VI, 195)
9.3.3. Ostati + instrumental
Kako smo prije rekli Jua' al. je ostao namjesnikom h.
Musaovim, starjeinom Israilovia. (VI, 145)
9.3.4. Postati + instrumental
Hazreti Adem pred svoju smrt ita je postavio starjeinom i
upraviteljem nad svojom porodicom, a kad je Adem preminuo, Bog
mu (itu) dade pejgamberluk i posla mu pedeset suhufa (listova).
(VI, 18)
U to vrijeme Musa al. postavi svojim namjesnikom Jua'a,
preda upravu nad Israiloviima, a on se preseli u vjeni svijet
(2207 god. prije hidr.). (VI, 132)
9.3.5. Spremiti + instrumental
Hazreti Adema je Bog d.. spremio pejgamberom njegovu
potomstvu i zapovjedio mu, da ljudstvu saopi pravu vjeru u
Boga, pa u to ime dato mu je deset listova (suhufa). (VI, 18)
(objekat ispred predikata: Adema, zapovjedio- stilski
jekavizam, k.s. listova)
Svemogui Bog spremi s toga ljudstvu Idrisa pejgamberom,
da ih zove k pravom putu, da se mahnu onih nevaljalosti, za koje
su prihvatili. (VI, 19)
9.3.6. Prelaziti + instrumental
Te znanosti, koje su od Idrisa potekle, prelazile su
batinom s jednih na druge, dok su napokon doprle do Egipana,

177
koje moderna povijest naziva prvi prosvijeenim narodom. (VI,
19)
9.3.7. Seidova reenica sadri instrumentalni oblik line
povratne zamjenice za svako lice:
... iz ega ovjek dogje do toga uvjerenja, da se prava
istina, koja je inae jedna, ne moe samo sobom dokuiti. (VI, 3)
Svojoj druini, koja bi mu dola u posjete, esto bi puta
sobom sluio ... (VII, 31)
Musa-u se saali na njih, te im odmah sobom stoku napoji.
(VI, 129)
Bivi vladar, gradio je sobom pancijere, od ega bi
prehranjivao sebe i svoju eljad. (VI, 147)
Bio je savreni lirik, te su mu pjesme i uope stihovi tako
njeni, tako uvstveni, da itatelj sobom osjea, sobom uvstvuje.
(VII, 167)
... te su s toga oni uzvieni i opet uzvieni i uvijek uzvieni
ako sami sobom ne pogaze ... (VI, 185)
10. Glagolski oblici kao stilski markirana izraajna sredstva
prisutna su u Seidovom kazivanju, osobito u tekstovima
historijskoga karaktera.
10.1. U historijskom pripovijedanju istine o Islamu Seid je
upotrijebio imperfekat, glagolski oblik koji je izrazito stilski
markiran:
ne bijae
Prije Adema al. na zemlji od ljudstva niko ne bijae; on je
prvi ovjek i od njega potjee cijelo ljudstvo. (VI, 17)
pripisivahu
... Grci pripisivahu izum ... (VI, 19)
zatiskivahu, pokrivahu se, ustrajae (ustrajahu), se pokazae (
se pokazahu)
Kad god sam ih zvao da se pokaju, da bi im Ti mogao
oprostiti, zatiskivahu ui svojim prstima, da me ne uju, a
pokrivahu se svojim odijelom, da me ne vide; neukrotivo ustrajae
u svojoj zabludi i strano se pokazae oholim i gordim naprama
meni. (VI, 34)
prizivae
... kojega nedavno prizivae ... (VI, 34)
bijahu

178
 Taj narod bijahu ljudi radini i vjeti osobito u
gragjevinama, te su oni krajevi njihovim nastojanjem i radom
postali prosvijeeni i ivahni ... (VI, 35)
bijae
Taj poslanik, kog im je Bog spremio, bijae Hud
(alejhisselam) sin alehov od Ademova plemena. (VI, 35) (od
+genitiv)
bijae, obitavae
Izmedju ama i Ilidaza bijae jedno mjesto zvano Hidr, a
u njemu obitavae narod emud (Temugjani) ... (VI, 49)
tovahu
Kjen'anovci ga vrlo tovahu ... (VI, 51)
obitavahu
U to vrijeme u okolini Mekke obitavahu durhumska
plemena, s kojima se je Ismail upoznao, svikao i mnogo sastajao,
a napokon se od njih i oenio te mu se rodilo dvanaestero djece.
(VI, 66)
stanovahu
... koji stanovahu u krajevima oko ama. (VI, 66)
sluae
Jakub na to pristane i ravnih est godina sluae. (VI, 81)
izgledahu
Izraelci u njihovim rukama izgledahu zarobljenici. (VI, 100)
govorahu
Njegovi dumani govorahu : Lahko je Ejjubu obavljati sve
inove bogosluja i biti krijepostan, jer mu je Bog dao silno
imanje, mnoinu djece i zadruge, te potpuno zdravlje i
spokojstvo. (VI, 113)
bijahu, bijahu
Narod uajbov bijahu ljudi idolopoklonici, varalice, ubojice
i razbojnici. Osobito bijahu znameniti u kupo prodaji i krivim
mjerenjem. (VI, 114)
vladahu
... koji vladahu u Jerusalimu. (VI, 149)
cijenjae
Israilci pod zatitom iranskog (perzijskog) vladara Kira (Ki
Husrev), koji u veliko cijenjae poglavito h. Danijala a.s. megju
Israelcima, izbave iz ropstva. (VI, 163)
smatrahu

179
 Poelo se ve megju njima klanjati kumiru Jupiteru, kojeg
Grci smatrahu bogom bogova. (VI, 163)
vjerovahu, bijahu
Jehudije vjerovahu, da e od njihovih strievia doi jedan
veliki pejgamber, koji e ih izbaviti iz onog bijednog stanja, u
koje bijahu doprli. (VI, 178)
obitovahu
Oni, koji obitovahu u Evropi, ostali su potlaeni i ponieni.
(VI, 178)
ne ubrajahu, ne bijahu
Oni zbog svoje gordosti i oholosti nikako ne ubrajahu u
ljude one svoje potinjene narode, koji ne bijahu Rimljani. (VI,
179)
iekivahu
Israilci iekivahu jednog novog pejgambera, koji e ih
izbaviti iz tekih muka i silnih nevolja, u koje su bili doprli. (VI,
179)
uzimae (uzimahu), smatrahu, bijae (bijahu)
Carevi, koji uzimae (uzimahu) svato za sredstvo, da se
doepaju svjetskog imetka, i koji smatrahu sebi za dunost
zabavljati svijet poglavito Rimljane, kojima jedina zabava bijae
(bijahu): prolijevanje ljudske krvi, uhvati kranstvo za priliku,
kako da svijet globe i nevine smiu. (VI194)
zvahu
Ali svi stari narodi kao i Israilci ne samo to nijesu
postupali i vladali se po eriatskim propisima, nego su jo i
muili, vrijegjali i zlostavljali one velike ljude Boije, koji ih zvahu
na pravi put. (VI, 209) ljude Boije Boije ljude
bijae, dolazae (dolazahu), klanjae se (klanjahu se)
Boiji hram Kjaba bijae puna idola; svijet, koji dolazae
(dolazahu) tude hodoastiti, klanjae se (klanjahu se) u jednu ruku
i idolima. (VI, 210)
bijahu, ivljahu, lutahu
Neki stanovnici Arabije Arabi prije Islama bijahu
nastanjeni stalno po gradovima i selima, a neki opet ivljahu kao
nomadi, te lutahu po pustinjama. (VI, 225)
uivahu, stanovahu, drahu, bijahu, govorahu, (VI, 226)
uivahu, bijae (bijahu)

180
 Njihov duh kretao se samo po beskrajnoj pustinji, oni
uivahu u toj beskrajnosti to im bijae (bijahu) svagdanja potreba i
zabava. (VI, 226)
leahu
...podigne jedan veliki zid ... u duini od jednog sahata
megju dvjema planinama, koje leahu blizu grada. (VI, 227)
stanovahu
Pozvao je Arabe i Rimljane, koji stanovahu u amu, da mu
se pokore to oni uine.
(VI, 257)
se nalazahu, se zvahu
Hubel je bio najvei izmegju 360 kumira, koji se nalazahu u
Kjabi. Na Safi i Mervi su bila dva, koja se zvahu Usaf i Naila. (VI,
274)
oboavahu
Bilo je megju Arabima i onih, koji su ispovijedali idovsku,
a i kransku vjeru, kao i onih, koji oboavahu zvijezde (Sabejci).
(VI, 274)
bijahu, preporuavahu, uvahu, ne mogae (ne mogahu), ne
doputavae (ne doputavahu)
Obe ove vjere bijahu za potitene i potlaene narode, te
im preporuavahu skrajnju strpljivost i samoprijegor. A Arabi, koji
uvijek bijahu u okrilju slobode i uvahu svoju samostalnost, ne
bijahu potlaeni, ne mogae se odati skrajnjoj poniznosti; to im
njihova ud i narav ne doputavae. (VI, 274)
pripovijedahu
Muhammed hoe vas da odvrati od vjere, koju
pripovijedahu vai ocevi i djedovi, bogove vam prezire i grdi. (VI,
291)
spremahu
Prilikom zauzea Mekke mnogi Kurejije prigrle Islam, a i
mnoga druga plemena spremahu se da prime Islam to su jo od
prije s Kurejijama bili u savezu. (VI, 370)
10.2. U pojedinim reenicama zastupljeni su oblici
imperfekta naporedo sa oblicima aorista:
bijae, obitavahu opazie
Bijae jedno vrijeme, kad se opazie znaci smutnje i pobune
kod Jehudija, koji obitavahu u rimskim pokrajinama. (VI, 178)
bijahu podigne se, osvoji, opustoi, porui, uniti

181
 Rimski general Julius Sevrus podigne se s velikom silom
protiv Jerusalima, osvoji ga svega i opustoi i porui mu prijanje
njegove ostatke to bijahu ostali cijeli i zdravi i uniti mu i ono
malo prosvijeenosti, to je bio zadrao iza pregjanjeg
razorenja. (VI, 178)
bijahu doprinosie
U Rimljana bijahu jo dva svojstva, koja jo vie doprinosie
ljudima ponienost i bijedu. (VI, 178)
vjerovahu ne mogoe
Jehudije koji vjerovahu, da je Svemogui Bog stvorio h.
Adema i bez oca i bez matere, ne mogoe vjerovati, da je Bog
stvorio Isa-a bez oca. (VI, 179)
ne bijae, stanovahu ode
Merjema ne bijae sigurna od Jehudija, pa uzevi sa sobom
svoje dijete ode sa svojim strieviem Jusufi Neddarom (Habibi
Neddarom) u Misir, gdje stanovahu 12 godina. (VI, 193)
vladahu uvue se, se otee
Osim toga demoralizacija i pokvarenost Rimljana, koji
vladahu polovinom starog svijeta, uvue se brzo i u narode, koji se
otee poganstvu, i u ljedbenike Isa pejgambera. (VI, 209)
10.3. U Seidovom tekstu aorist nije tako zastupljen kao
imperfekat. Prisutan je puni oblik 3.lica mnoine bie:
... da ga ne bie osramotili ... (VI, 65)
... te bie tako ljude hvatali ... (VI, 65)
... gdje kad bie ili ... (VI, 145)
... gdje kad bie skrenuli ... (VI, 145)
Kad god bie ovako svoju vjeru zanemarili, ... (VI, 146)
Tako bie esto put zapali u ropstvo, ... (VI, 146)
10.4. Perfekat je frekventan glagolski oblik i prisutan je u
Seidovoj reenici. Pored toga Seid esto upotrijebi nepotpuni
oblik perfekta, bez pomonog glagola (krnji perfekat). To uvjetuje
karakter teksta, kada eli postii stilske efekte naracije, vjernu
sliku usmenoga narodnog kazivanja:
Jednom Jusuf a bilo mu je tada 12 god. usnijo jedan
san: da su mu se poklonili jedanaest zvijezda, sunce i mjesec,
panuvi na zemlju. (VI, 82)
esto bi se puta preobukao u drugo odijelo hodao po
gradu pri skuptinama, raspitivao narod za vladara im Davuda u

182
namjeri, da dozna svoju tobonju mahanu, ako je ima, te da se
popravi. (VI, 147)
10.5. Ponekad Seid upotrijebi i oblike imperativa:
Namirisaj je i nagizdaj, da je vodim njezinom svekru i
djeverima. (VI, 275)
11. Leksika kao sredstvo lingvostilistikog modeliranja
teksta doprinosi da Seidov govor istine dobije na punoi izraza i
jasnoi kazivanja, da sadrina bude razumljiva i da itaoci
razumiju priu.
11.1. Pregled selektivnog posmatranja pojedinih leksema
pokazuje da je Muhamed Seid Serdarevi poznavalac leksike
starog bosanskog jezika, standardnih formi leksema, kao i
bogatog izvornog narodnog stvaralatva, te, na drugoj strani,
posjeduje znanje orijentalnih jezika i leksiku iz tih jezika, a,
takoer, nita manje nije vrijedno i njegovo izrazito poznavanje
leksikoga blaga evropskih i slavenskih jezika.
11.2. Pregled stilski markiranih leksema koje upotrebljava
Seid:
basati lutati: ...basajui u tmini neznanja... (VI, 2)
bezodvlaan: ...oni su zasluili Boiju bezodvlanu kaznu... (VI, 65)
biline biljke: ...stvori nebesa, zemlju, biline, ribe... (VI, 1)
bliznica bliznakinja: ... da se svaki mukarac mora eniti s
nebliznicom, a nipoto s bliznicom ... (VI, 18)
brodar: ...dobavi brodare iz Foenicije... (VI, 147)
brodovlje: ...dadne sagraditi brodovlje... (VI, 147)
cvasti cvjetati: ...znanost, prosvjeta i kultura cvatu... (VI, 2)
utila osjeaji: ...utila... (VI, 1)
utiti osjeati: ...da moe utiti... (VI, 1)
devansko devino: ...bilo sve doputeno jesti osim devanskog
mesa... (VI, 3)
deve mala deva, mladune deve: ...a iz nje izagje deva zajedno s
devetom... (VI, 49)
divota ljepota: ...a te zgrade mu bijahu mjesta prave divote... (VI,
257)
drvari drvosjee: ...da drvari, koji su tuda prolazili, jedu. (VI, 151)
gorovit bogat gorama: Grad Medjen ... je bio gorovit,
romantian, imao je mnogo baa... (VI, 114)
greblje groblje: ...i sahranjen u tamonjem jednom greblju... (VI,
99)

183
haham: ...sina najstarijeg hahama judejskog... (VI, 163)
hurmanski od hurme: Duek, na kojem je spavao, bio je od koe,
natrpan hurmanskim likom. (VII, 31)
isprvice isprva, na poetku: Alejhisselam je isprvice pozivao
svijet... (VI, 291)
iavao iao, ii: Medju tim je Musa iavao na goru Turi-Sina i
tude dobije najprije deset ploa, koje su sadravale deset
Boijih zapovijedi... (VI, 131)
malica manjina: Na godine ih je zvao u vjeru Boiju, koju je
jedna vrlo neznatna malica primila, a drugo sve ostalo u
staroj bludnji i bezumlju. (VI, 49)
mudiza udo: ...pokazivao im mu'dize (udesa, nadnaravne
pojave)... (VI, 35)
nadajati dojila: Tako je ona svaki dan dolazila i svoje dijete
nadajala. (VI, 115)
nauenjak naunik: Po pripovijedanju i dokazivanju nauenjaka...
(VI, 66)
nazivlje naziva: U sadanjem Tevratu (Pentatevh) se to drvo
nazivlje: drvetom znanja za dobra i zla. (VI, 17)
nazivlju nazivaju: ...koje Arabi nazivlju esbat. (VI, 81)
nerotka ena koja ne raa: ...i ene uini nerotkama, te nikako
nijesu djece ragjale. (VI, 34)
neumrlost besmrtnost: ...poriu neumrlost... (VI, 3)
obijegjen: U isto vrijeme bude obijegjen potvorom i klevetom, te
je za to prav zdrav strpan u tamnicu. (VI, 82)
oajnost oaj: ... te dogje do udna zakljuka u emu pane u
neku oajnost ... (VI, 243)
odio: On je prvi odio Kjabu odjeom. (VI, 241)
oduguljasto: ...lice malo oduguljasto... (VII, 31)
opaine: ...sva zla i opaine raditi... (VI, 18)
osmjeljivo: ...veselo osmjeljivo lice... (VII, 31)
osvetljivost osveta: Osvetljivost im je bila u tolikoj mjeri, da su
sebi bili uobrazili, da iz glave mrtvaca, za kojeg se nije uzela
odmazda ni osveta, izagje neka ptica, koju oni zvahu 'hame-
t', te drei nad dotinim mrtvacem sve dotle dok se ne
osveti. (VI, 273)
oviti se: ...ovili se jedan drugomu oko vrata i kiu suza prolili! (VI,
99)

184
parbe: U prvo vrijeme je Musa al. na temelju Tevrata sobom
rjeavao parbe, to bie se dogodilo megju Israiloviima...
(VI, 132)
pastirad pastiri (VI, 50)
perioda period: ...njime se zavruje perioda sudaca, a od njeg
zapoinje perioda careva-vladara. (VI, 146)
pobjeditelji pobjednici (VI, 322)
pogibelj pogibija: zaprijetiti opasnost i pogibelj... (VI, 290)
poplav poplava: udarila poznata poplav... (VI, 241), ...udari
poznata poplav... (VI, 241)
poljedak posljedica: ...iji je poljedak bio to... (VI, 290)
potvora: ...obijegjen potvorom... (VI, 82)
povjesnica povijest, historija: ...kad ita svjetsku povjesnicu... (VI,
2)
preogroman: ...i od ije e loze biti preogroman broj ljudi
krijeposnih... (VI, 66)
preporoditelj: ... od Boga poslani preporoditelj... (VI, 275)
preseneen zauen, prestraen, preneraen: Kad su se narod i
njihov kralj Nemrud povratili te vidjeli to je od kumira bilo,
preseneeni pokliknu:Ko je ovo poinio?(VI, 50)
pretek ostatak: ...pretek svojih jela... (VI, 151)
pribjeglica izbjeglica, prognanik (VI, 339)
pridjevak nadimak: Idris mu nije pravo ime, nego pridjevak. (VI,
19)
pronicav pronicljiv: ...kao darovit i veoma pronicav mladi... (VI,
290)
prvanji prvobitni: ...unato prvanjem miljenju... (VI, 66)
pustara pustinja: ...neko vrijeme u pustari Mamra-u ...
stanovae... (VI, 51)
raskoje rasko (VI, 179)
sagniti istruhnuti: ...da ne sagniju... (VI, 2)
sitina sitost : ... nikad se nije htio do sitine najesti... (VII, 31)
skloniti namamiti: Havva odmah uzme onog ploda, okusi se i
Adema na to skloni. (VI, 18)
skrajnji krajnji: ...koji je bio skrajnji nasilnik... (VI, 50), skrajnje
iskvarenosti (VI, 162)
spasitelj spasilac (VI, 193)
starenici preci: ...gdje su mu se i njegovi starenici sahranjivali. (VI,
99)

185
stigavati stizati: Istim su nainom stigavali u kraj i ivotinjama.
(VI, 273)
stvorac tvorac: ...Boga kao svoga stvorca i dobrotvora... (VI, 2), ...i
molio svome Stvorcu... (VI, 113)
stvoritelj tvorac: ...zahvalnost svome stvoritelju... (VI, 3)
svesilnost: ...da se osjea za Njegovu veliinu, svesilnost i vrhovnu
vlast... (VI, 2)
svjetovati savjetovati. svjetovali (VI, 114)
er ki (VI, 146, 147)
iljati slati: ...narodima su iljani od Boga d.. pejgamberi... (VI,
209)
takmiti takmiiti: ...te su se s toga takmili, ko e vie uraditi
dobrih i velikih, zamanih djela. (VI, 273)
tlaitelj muitelj: (VI, 193), ...sa svojim bivim tlaiteljima... (VI,
307)
ubjenik ubijeni ovjek: ...odtetu (dije-t) ubjenika njihovih... (VI,
354)
unii ui: ...ne htjedoe unii u vjeru Boiju... (VI, 49)
vjernikinja vjernica: ...svim vjernicima i vjernikinjama... (VI, 34)
zagroziti - zaprijetiti: Tad se Firaon razgnjevi i zagrozi mu se, da e
ga u tamnicu strpati, bude li samo oboavao ikog drugog
osim njega. (VI, 130) Za tim im se zagrozi prijetnjom, da e
im isjei ruke i noge i izvjeati ih o stupovima palma. (VI,
131)
zakraljiti postati kralj: ...te se zakralji Imruul Kajs II, koji se zvao
i Muhrik... (VI, 243)
zavjera zakletva, vjernost: Ovom prilikom je Alejhisselamu
stigao glas, da su h. Osmana pogubili, s toga pozove oko
sebe sve svoje drutvo, da mu poloe ruke u znak zavjere za
potpunu vjernost i pokornost (bej'a-h). (VI, 338) Za to Kabil
Habilu zavidi i zavjeri se protiv njega ... (VI, 18)
zbiti dogoditi: ...nikad se nije zbilo, nit e se ikad zbiti... (VI, 1)
zdati: ...a itelji su joj bili ljudi zli i opaci, zdali se bili onim
zvjerskim, bludnikim zloinima... (VI, 65)
zdogovor dogovor (VI, 227)
11.3. Kontaktni sinonimi su esto leksiki i stilistiki
markirano sredstvo:
u Aleksandriju (Iskjenderijju)... (VI, 163), i svome ocu bude
asija (izopaen)... (VI, 18), sa svojom sestrom (bliznicom)... (VII,

186
18), na svom ursu (katedri)... (VI, 162), obdario ga je spoljanjim
utilima (osjetilima)... (VI, 1), jedan damar (ila)... (VII, 31), tadanji
misirski firaun (kralj)... (VI, 50), dadne jednu dobru gozbu
(zijafet)... (VI, 98), otac mu je gradio idole (kumire)... (VI, 50),
ogranieni samo na individualni (osobni, pojedinev) ivot
ovjeka... (VII, 30), u glavu stala jednobonost (monoteizam)... (VI,
132), da postoje ikakve kaste (razredi)... (VI, 29), hajdemo baciti
kocku (drijeblje)... (VI, 161), magjija (sihir)... (VI, 130), vjet
magjijoniar... (VI, 130), a on se u Misir (Egipat) zajedno sa enom
odseli... (VI, 50), dao sandak (zastavu)... (VII, 17), skelet (kostur)...
(VI, 114), susjedi (komije)... (VI, 114), Musa-ov al. eriat
(vjerozakon)... (VI, 132), tabut (sanduk)... (VI, 146), Oni ga odvedu
u pustinju i bace ga tude u jedan ubao (kujija, bunar). (VI, 82).
11.3.1. Kontaktni sinonimi u slijedu: baviti kozmografijom
(ilmi hej'etom), astronomijom (nudumom), medicinom (tibbom),
matematikom (hisabom) ... slaganjem pjesama (kasida) ... stari
Egipani (misirci) i Grci pripisivahu izum ... da mu to bude
mudizom (udom i dokazom, da je to boiji poslanik)... (VI, 19).
12. U tekstu pod nazivom Muslihuddin ejh Sadija Muhamed
Seid Serdarevi ostvario je knjievnoumjetniki portret uvenoga
perzijskoga pjesnika, koristei precizne i sadrajne reenice,
stilski dotjerane, markirane razliitim izraajnim sredstvima i
bogatstvom jednostavnih i jezgrovitih opisa.
12.1. U esejistikom maniru Seid na samom poetku
teksta kae: Sadija je od perzijskih najglasovitijih pjesnika,
mistinih filozofa (hukemai-sofijjuna) i istonih, mislima
najbogatijih, velikana. (VI, 10) ivotna biografija Sadijeva saeta je
i sapeta u impresivnom diskursu sa tri reenice: ivio je 102
godine, a neki vele: 104, ili 106. Nu znamenito je to, da je osim
svojih 12 godina djetinjstva proveo 30 godina u nauci, 30 godina
u hodanju po svijetu i vojnitvu, a trideset godina u ibadetu,
potegavi se iz javnosti u kut zatija. Preminuo je 791. godine po
hidr. (VI, 150)
12.2. Svojom pronicljivou i otroumnou Seid je
umjeno okarakterizirao Sadijevu umjetniku duu i otkrio
njegovu suptilnu poetiku govorei ovakvim sintaksostilistikim
manirom:
U poeziji: ocrtavanju (opisivanju), kasidama i gazelima jesu
trojica ljudi pejgamberi, koliko god hadisi erif: La nebijje badi!
( nema iza mene pejgambera) glasi, a ti su: Firdevsija, Enverija i

187
Sadija. Ovu kiticu i Mulla Damija u svom Beharistanu navodi i
pjesniku potpuno za pravo daje. Toliku je eto ruku imao u
poeziji, a u prozi slobodno je ustvrditi, kao to i . Samibey
tvrdi bio je bez premca. Tu se je dakle uzdigao nad sve druge
glasovite perzijske pjesnike i knjievnike. Stil mu je odvie
gladak, jedar i uzoran. Pjevao je na materinskom svom jeziku:
perzijskom, a i na arapskom. Znamenita njegova beletristina i
pouna djela: Gjulistan, Bositan, kao i divani, kaside,
mulemme-e (mulemme-a je pjesma, gdje je jedan stih na
jednom, a drugi na drugom jeziku) i mnoge druge pjesme dobar
su i vrst svjedok i oit dokaz njegovoj rjeitosti, duhovnosti i
savrenosti. (VI, 150)
12.3. Govorei o Sadijevoj poeziji, Said esejistiki tumai i
opisuje njegove stihove:
Sve su mu pjesme bile klasine, stihovi mu glatki, jedri,
duboki, puni mudrosti i pouke i puni filozofskih misli. Bio je
savren lirik, te su mu pjesme i uope stihovi tako njeni, tako
uvstveni, da itatelj sobom osjea, sobom uvstvuje. Svoje misli,
koje je kao nanizani biser redao, izraavao bi u najljepoj formi,
odjeveno u najljepem i najiem ruhu svoga i onako njenog i
slatkog jezika, ukraene raznolikim krasnim pjesnikim nakitom.
Vrlo se je znao sluiti alegorijama, koje je mnogo upotrebljavao i
to naravno radi toga, da svoje misli bolje i ivlje prikae. S toga
e mnogo vidjeti u njegovim kiticama po jedan stih, da je
potpuno kao alegorija. Te njegove alegorije su megju
potomstvom prele u obiajene fraze, ili poslovice, koje ih
svakom zgodom upotrebljuje i citira, ili njima se ukrauje govor,
one se na elo raznih sastavaka meu. To ga zaista die u visine
onih rijetkih mislilaca svega svijeta. (VI, 167)
12.4. Muhamed Seid Serdarevi vlada reenicom, ona je
umjerene duine, sa dvije, tri, pa i vie modela jednostavne
reenice. Ponekad Seid pravi iskorak time to reenicu umije
uiniti i znatno duom njome on nam nudi jasnu i stilski
dotjeranu poruku, koja obiluje i objektivnim injenicama i pravom
istinom:
On je mnogo hodao po svijetu (30 ili 40 godina), daleko
putovao i mnogo zemlje obiao, te sobom vidio i uo ono, to
nijesu mogli mnogi drugi, na hiljade se nejednakih prizora na
njegove oi odigralo, tisue se raznih sluajeva pred njim zbilo,
svato podnosio i dobro i zlo, svato preko sebe premetnuo i

188
lijepo i runo, svato kuao i slatko i gorko, ivot sprovodio i u
obilju i u oskudici i uivajui i patei se, bivao u najopasnijim
pustinjama, gdje, to no rije, ni vuk ne vije, a ni gavran ne
grake, a i u najprosvjeenijim gradovima onog vremena, gdje je
lijepa znanost i kultura u vas mah cvala, bivao kod vladara najprvi
i najpristupniji, koji je neopisivi ugled i ast uivao, a i u ropstvu
bivao, te na taj se nain grozno poniavao pa poto je dakle
svato sobom iskusio a iskustvo je, to no se rekne, najbolja
uiteljica, a ne treba suma smetnuti, da je i sam bio vrlo uen i
razvijen, to je mogao o svaem koliko je htio govoriti. (VI, 167)
13. Govor istine izvire iz Seidovog sintaksostilistikog
postupka. Kada se obrauje povijest Islama, prisutan je
pripovjedaki oblik kazivanja, reenice se niu kao niske bisera u
jednom dinamino intoniranom diskursu, red rijei u reenici je
vrlo esto sa tradicionalnim starijim bosanskim literarnim
konstrukcijama (glagolski oblik na kraju reenice, razdvajanje
sintagmi, rijei razdvajaju sloeni predikat, atribut iza imenice,
glagolska dopuna iza i ispred glagola, enklitike iza prve naglaene
rijei a i dalje od nje, direktni objekt ispred predikata),
participske konstrukcije i konstrukcija za + infinitiv kao zamjena
za reenicu, odreeni i neodreeni zamjeniko-pridjevski oblici,
stilski modelirani oblici imperfekta i aorista, krnjeg perfekta i
prezenta, dopune glagola nepotpunog znaenja, karakteristine
padene konstrukcije (slavenski genitiv, genitivna konstrukcija
uzronoga znaenja, posesivni dativ), upotrijebljena leksika stilski
markirana itd.U esejistikom tekstu o misliocu i pjesniku Sadiju
prisutni su, takoer, pojedini od navedenih stilistikih postupaka,
dominira esejistikonauni stilski izraz praen kritikim osvrtima i
komentarima, zatim markiranost pojedinih oblika vrsta rijei,
odreeni neologizmi i poetizmi upotpunjavaju knjievnopoetski
portret mislioca i pjesnika Muslihuddina ejha Sadija.
14. Seidov tekst je jednostavan i razumljiv, reenica jasna i
precizna, semantiki snana i stilistiki markirana. Iako je u
njegovom promiljanju evidentan visok intelektualni saznajni
proces, tekstovi su mu bliski itaocu, jer pripovjedako govorenje
historijskih istina o Islamu ostvareno je u duhu narodnog
kazivanja, razumljivom narodnom leksikom. Na drugoj strani, s
ciljem da bosanskom itaocu priblii jednu snanu istonjaku
filozofsko - poetsku linost i njeno pjesnitvo, Seid je markirao

189
esejistiko-knjievni stilski izraz, kojim je uspjeno ocrtao
biografsko-poetske konture Sadija i njegove poetike.

Izvori za primarnu grau

Kratka povijest Islama. Po arapskim i turskim vrelima. Za narod
napisao: Muhammed Seid Serdarevi. BEHAR. List za zabavu
i pouku.Godite VI.1905/6. Strana:1 4, 17 19, 33 35, 49
51, 65 67, 81 83, 97 100, 113 115, 129 133, 145
149, 161 163, 177 179, 193 195, 209 210, 225 227,
241 243, 257 259, 273 275, 289 291, 305 308, 321
323, 337 339, 353 356, 369 372. Godite VII.1906/7.
Strana: 17 18, 29 31.
Muslihudin ejh Sadija. Napisao: Muhammed Seid Serdarevi.
BEHAR. List za zabavu i pouku. Godite VI.1905/6. Strana: 150
151, 167 168, 183 186.

Literatura
Arnaut, Muhamed: Mulabdiev model jezikog izraza, Didaktiki
putokazi, broj 32, 2004, str.59-64.
edi, Ibrahim: Jezik Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka,
Radovi XIV, Institut za jezik, Sarajevo, 1989, str.7-120.
Jahi, Devad: Bonjaki narod i njegov jezik, Trilogija o
bosanskom jeziku, knjiga I, Ljiljan, Sarajevo, 1999.
Kuna, Herta: Jezik tampe u BiH do 1918. godine, Radovi VIII,
Institut za jezik i knjievnost, Odjeljenje za jezik, Sarajevo,
1981.
Naka, Lejla: Jezik Safvet-bega Baagia u svjetlu literarnog izraza
Bonjaka u austrougarskom periodu, magistarski rad u rukopisu,
Filozofski fakultet, Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik,
Sarajevo, 2002, str.190.
Rizvi, Muhsin: Behar, knjievnohistorijska monografija,
Biblioteka Kulturno naslijee, Svjetlost, Sarajevo, I izdanje
1971, II izdanje 2000.
Tanovi, Ilijas: Frazeologija bosanskoga jezika, Dom tampe,
Zenica, 2000.
Vajzovi, Hanka: Orijentalizmi u knjievnom djelu, lingvistika
analiza, Institut za jezik u Sarajevu, Posebna izdanja, knjiga 9;
Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XXII, Sarajevo
1999.

190
Rjenici i gramatike
Skok, Petar: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
JAZU, Zagreb, 1971.
kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom
jeziku, Sarajevo, 1973.
Isakovi, Alija: Rjenik karakteristine leksike u bosanskome jeziku,
Svjetlost, Sarajevo, 1992. Rjenik bosanskoga jezika, IV
dopunjeno i ispravljeno izdanje, Bosanska knjiga, Sarajevo,
1995.
Jahi, Devad: kolski rjenik bosanskog jezika, Trilogija o
bosanskom jeziku, knjiga III, Ljiljan, Sarajevo, 1999.
Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole. Dio I. i II. Nauka o
glasovima i oblicima. Sarajevo 1890.
Tomislav, Mareti: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga
knjievnog jezika, Zagreb, 1899.
Jahi, D., Halilovi, S., Pali, I.:Gramatika bosanskoga jezika,
Dom tampe, Zenica, 2000.
Halilovi, Senahid: Pravopis bosanskoga jezika, Preporod,
Sarajevo, 1996.
Halilovi, Senahid: Pravopis bosanskoga jezika, Prirunik za
kole, Dom tampe, Zenica, 1999.

LINGVO-STYLISTIC CHARATERISTICS OF MUHAMED SEID

SERDAREVI LANGUAGE

Summary
Seid's text is simple and understandable, sntence is clear
and precisly, semanticly strong and stylisticly marked. Even in his
thought is evident high intelectual cognitive proces, his texts are
close to reader, because narrative speaking of historical thruths
about Islam is done with understandable national words, in spirit
of national speaking. On the other side, with goal to bring
bosnian reader one strong eastern phylosophical-poetical
personality and it's poetry, Seid marked essaistical-literal stylistic
expression which is successfully outlined biografical-poetical lines
of Said and his poetic.

191
192
Nihad Suljii

EFEKTI PROGRAMIRANE NASTAVE MATEMATIKE U

NIIM RAZREDIMA OSNOVNE KOLE

Abstract
Ovaj prilog Zborniku radova je fragmentalno predstavljeji
(adaptirana skica magistarskog rada koji je produkt autorovog
viegodinjeg istraivanja fenomena programirane nastave).
Dakle, predstavit emo strukturu jednog istraivakog projekta
zasnovanog na provedenom, prvenstveno, eksperimnrtalnom
istraivanju u treem i etvrtom razredu osnovne kole.
Neke dijelove rada predstavit emo samo u naznakama, neke uz
neophodnu modifikaciju, s obzirom na prirodu samog Zbornika radova,
a neke emo, kao naprimjer istraivake hipoteze i zakljuke
istraivanja, predstaviti u cijelosti.
U prilog emo uvrstiti i egzemplare programiranog materijala,
kao i neke od istraivakih instrumenata.

Uvodna razmatranja
Danas skoro da nema znaajnijeg naunika koji se bavi
obrazovanjem i nastavom, a da nije zainteresiran za poziciju
uenika u nastavnom procesu, za uspjeno poduavanje i
inter/aktivno uenje. Efikasnost nastavnog rada odavno se
provjerava savremenim nastavnim sistemima kao to su:
heuristika ili razvojna, programirana, egzemplarna, problemska,
mentorska i autodidaktika nastava.1 Programirana nastava je
odavno prela iz faze eksperimentiranja i istraivanja u fazu
iroke praktine primjene.

1
Vidjeti vie u: Poljak, Vladimir: Nastavni sistemi, Zagreb, 1977.

193
 Za programiranu nastavu sa sigurnou se moe utvrditi
da je uspjeno poduavanje, tj. aktivno uenje. Poduavanje je
uspjeno kad:
uitelj shvati da je njegova osnovna uloga pomoi
uenicima u uenju;
je pronikao u potrebe, interesovanja i elje svojih
uenika, tj. kada je spreman i sposoban upoznati
svoje uenike;
je uenje aktivni, a ne pasivni proces;
su uenici motivirani za uenje, tj. kada su svjesni
potrebe sticanja znanja i razine steenih znanja,
sposobnosti i vjetina;
su uenici dobro upoznati s onim to trebaju nauiti
i na koji e nain dobivati povratne informacije o
svojim postignuima i svom napredovanju. (Slatina,
Mujo / 2003, 52.)
Sve ove karakteristike ima programirana nastava, o emu
govorimo u dijelu Definisanje problema istraivanja. S druge
strane, programirano uenje omoguava samo/poduavanje
(autoinstrukcijom) gdje uenik samostalno i svojim tempom
napreduje od poznatog prema nepoznatom.
Programirana nastava doprinosi racionalizaciji nastavnog
rada i daje vrijedne uinke intenziviranju odreenih aktivnosti
uenja kod uenika. Ovo se postie pripremanjem ili
pretvaranjem nastavnih sadraja u niz odgovarajuih lanaka, koji
omoguavaju ueniku da nesmetano napreduje. Uenik u svakom
lanku rjeava odgovarajui zadatak. Uspjeno rjeenje u jednom
lanku omoguava mu da pree na itanje sljedeeg lanka i
rjeavanje zadatka koji je u tom lanku postavljen. Kada
promatramo ureeni slijed lanaka u jednoj sekvenci ili
programiranom materijalu, onda nam to lii na put koji svakog
uenika dovodi, u kraem ili neto duem vremenu, do cilja do
saznanja. Uenici, dakle, mogu ii razliitim tempom
napredovanja, ali svaki stiu do saznanja koje lanci, sekvence i
programirani materijal sadri. Ovaj put do saznanja onemoguava
lutanje uenika po lavirintu spoznaje. Ovo je unaprijed
pripremljen nain voenja uenika kako ne bi bespotrebno lutao
ili zalutao u lavirintu kolskog uenja. Voenje uenika u procesu

194
uenje/poduka2 je srce nastavnikove struke, to se
programiranom nastavom potuje, mada se njome ne iscrpljuje
problem voenja. Naalost, miljenje je mnogih da postoji
nerazdvojiva veza izmeu programiranog nastavnog gradiva i
mehanikog nastavnog stroja. Meutim, nastavni stroj je u osnovi
samo sredstvo za predoavanje programiranog nastavnog gradiva
ueniku (Jerome P. Lysaught i Clarence M. Williams, 1966, 2.).
Programirana nastava, dakle, moe se izvoditi i bez nastavnih
strojeva (programirani udbenici i programirani materijali).
Upravo zbog ovoga programirana nastava nije samo posebni vid
autoinstruktivne metode (metode samopouavanja) nego je i vid
efektnog i efikasnog nastavnog rada.

Odreenje problema istraivanja

U didaktikom smislu, efikasnost oznaava takvu
organizaciju i puteve postizanja efekata uenikovog i
nastavnikovog rada, koji vodei rauna o ekonomiji snaga i
vremena - stvaraju povoljne uslove za opti mentalni razvoj
uenika i rezultiraju u dubljem i svjesnom usvajanju osnova nauka
i u ovladavanju metodama samostalnog rada."3 Optimalni nivo
efikasnosti postignut je u trenutku kada uenika osposobimo da
sam planira proces svog uenja. Taj kvalitativni skok priprema se
dugim i strpljivim radom na osposobljavanju uenika za
samostalni rad u toku kojega instrukcija postepeno ukida sebe
kao takvu i prelazi u samoinstrukciju (Nikovi, Radisav, 1965,
11). Pred nastavu, kao izuzetno kompleksan visokoorganizirani
oblik poduavanja i uenja, postavlja se efikasnost kao jedan
krucijalni zahtjev. ta je to efikasnost nastve?

2
Vie u: Kvaev, R.: Podsticanje i sputavanje stvaralakog ponaanja linosti,
Sarajevo,1975.; Stojakovi, P.: Psiholoki problemi instrukcije i uenja u nastavi,
Sarajevo-Beograd,1985; Andrilovi, V. i udina M.: Psihologija uenja i nastave,
Zagreb,1988.; Glasser, W.: Kvalitetna kola, Educa, Zagreb,1994.; Slatina, M.:
Nastavni metod Prilog pedagokoj moi suenja, Filozofski fakultet, Sarajevo,
1999.; Orlov K., Mihailovi B., Bakovljev M.: Linearne jednaine s jednom
nepoznatom (programirani kurs), Institut za pedagoka istraivanja SRS,
Beograd,1967.; pan M.: Primjena programirane nastave u praksi, kolska knjiga,
Zagreb, 1973.
3
Nikovi R.: Stupanj efikasnosti nastave matematike u prva etiri razreda
osnovne kole u SR Srbiji, Pedagogija, Beograd, 1974., br. 1.

195
 U strunoj literaturi mogu se nai razliiti pristupi i
razliita shvatanja pojma efikasnost odgojno-obrazobnaog rada,
od onog da su odrednice tog pojma neuhvatljive, pa do onog da
se odrednice efikasnosti mogu sasvim precizno prepoznati,
definirati, pa i kvantificirati.
U didaktikoj literaturi najee se efikasnost nastave
shvata kao koliina znanja kojeg su uenici usvojili iz predvienog
nastavnog programa u odreenoj vremenskoj jedinici. Efikasna
nastava, efikasan obrazovni proces podrazumijeva primjenu
odgovarajuih nastavnih metoda, socijalnih oblika rada i
nastavnih sredstava.
U Pedagokom reniku Instituta za pedagoka istraivanja u
Beogradu4 u odrednici efikasnost obrazovanja navode se mjerila
efikasnosti obrazovnog procesa:
stepen vaspitnog uticaja (kvalitativna strana
obrazovanja);
suma steenih znanja (kvantitativan strana
obrazovanja);
trajnost i primjenljivost znanja (praktini aspekt
obrazovanja); i
ekonominost (praktina i zdravstveno-higijenska
strana obrazovanja).
Sve odrednice, naroito ona navedena pod 2. (druga) bit e
predmetom naeg istraivanja.

Iz teorijskih osnova programiranog uenja

Poveanje efikasnosti, zahtjevi za kvalitetnom kolom i
nastavom ne mogu se postii samo tradicionalnim i prevazienim
oblicima i metodama. Programirana nastava jedan je od naina da
se ovo postigne. S druge strane, ova vrsta nastave na najbolji
nain uspostavlja sklad izmeu pedagoke tehnologije i odgojno-
-obrazovnih ciljeva.
Teorijski izvori programiranog uenja lee u tzv. teoriji
potkrijepljenja Skiner (1969.) je teorijski razradio naela
bihevioristike teorije i primijenio ih na oblast kolskog uenja.
Naelo potkrijepljenja se koristi i kao teorijsko objanjenje uenja
i kao princip efikasne organizacije procesa uenja. On je ukazao

4
Institut za pedagoka istraivanja u Beogradu, Pedagoki renik, ZZUINS,
Beograd, 1967.

196
da je nuno proces uenja zasnovati na pozitivnom potkrepljenju
koje neposredno slijedi iz reakcije, odgovora na pitanje, rjeenja
zadatka. Ono to se nalazi u osnovi programiranog uenja, dakle,
Skiner naziva potkrepljenjem. Da bi uenik bio obavijeten o
svom postignuu u uenju uvijek mora da postoji neka vrsta
priznanja ili nagrade. Obavijest o ispravnosti odgovora je ono to
omoguava upravljanjem procesom uenja. Teorija potkrijepljenja
dala nam je saznanje da je ljudsko uenje podlono usmjeravanju
i poticanju, da se pomou potkrijepljenja uenje moe uiniti
racionalnijim i djelotvornijim. Ova teorija prua racionalnu
osnovu uvjerenja to se kompleksni zadaci mogu nauiti tako da
se najprije naue manji sastavni dijelovi tih zadataka. Preko takvih
malih zadataka uenici mogu nauiti velike cjeline pomou
potkrijepljenja ili nepotkrijepljenja njihovih sukcesivnih reakcija
prema tanosti ili netanosti njegovih odgovora. Akt
nepotkrepljivanja pogrenog odgovora zove se g a e n j e .
Diskriminativna upotreba potkrepljivanja i gaenja u toku
programiranog uenja poveava vjerovatnost da e se ispravni
odgovori ponoviti a neispravni eliminirati. Pored oblikovanja
uenikih reakcija potkrepljenje ima zadatak da neprestano
podrava u ueniku svijest da on ui. Osim toga ono treba da mu
kae t o ui. I konano, ono treba da mu uenje ini ugodnim,
da ga motivira na dalje i novo uenje. (Jerome P. Lysaught i
Clarence M. Williams - 1966, 6) Po miljenju ovih autora
najvanije generalizacije (1966, 5), koje su ugraene u
programirano uenje su:
-uenik ui ili mijenja nain svog djelovanja pod utjecajem
posljedica svoje aktivnosti;
-posljedice koje poveavaju vjerovatnost ponavljanja neke
aktivnosti zovu se potkrepljivai;
-to potkrepljenje neposrednije slijedi neku eljenu
aktivnost, to je vjerovatnije da e se ponaanje koje sadri takvu
aktivnost ponoviti;
-to je neko potkrepljenje ee, to je vjerovatnije da e
uenik ponoviti aktivnost koja je bila popraena tim
potkrepljenjem;
-odsutnost ili odgaanje potkrijepljenja nakon neke
aktivnosti smanjuje vjerovatnost da e se ta aktivnost ponoviti;
-tekue potkrepljenje neke aktivnosti (tj. takvo
potkrepljenje koje se ostvaruje, ne samo nakon aktivnosti, ve i u

197
njezinom toku) poveava vrijeme u kojem uenik hoe da se bavi
tom aktivnou;
-ponaanje uenika u toku uenja moe se postupno
oblikovati pomou diferencijalnog potkrijepljenja, tj. nastojanjem
da se potkrijepe eljeni oblik ponaanja, a spreavanjem
potkrepljivanja nepoeljnih oblika ponaanja;
-osim to poveava vjerovatnost ponavljanja nekog
ponaanja, potkrepljenje poveava i ubrzava aktivnost uenika i
njegov interes za uenje. To su tzv. motivacioni efekti
potkrepljivanja;
-ponaanje se kod uenika moe razviti do vrlo
kompleksnih oblika, time to se najprije formiraju njegovi
jednostavni oblici, a zatim kombiniraju u lanani niz.
U daljnjoj razradi teorije potkrijepljenja5 naunici su izveli
sljedee formule uenja: uenje = stimulus + reakcija +
potkrepljenje, i (ili): uenje = stimulus + potkrepljenje +
reakcija. Meutim, svi oni usmjeravaju panju na veze izmeu
stimulusa (S) i reakcije (R) i, svakako, na karakter potkrijepljenja
(poticaj na aktivnost) koje prati tu vezu. Potkrepljenje ima
presudnu ulogu u ovoj vezi. Neki autori vie-naglaavaju vezu S -
R, drugi vezu R - P (poticaj), a trei i vezu S - S. Ovim varijacijama
teorije potkrijepljenja ukazuje se na potrebe potkrijepljenja i
samopotkrijepljenja u procesu uenja, tj. na povezivanje eksterne
asistencije sa samoasistencijom u procesu nastavnog zbivanja.
(Slatina, 1999.)
Programiranim uenjem se odreuje ta i kako e se uiti.
Njime se uspostavlja upravljanje i organiziranje procesa uenja.
Put misaonog voenja uenika u procesu saznavanja tano je
definiran i odreen. Rad uenika je samostalan, individualiziran,

5) Vie u: Williams L.: Uvod u programiranu nastavu, Zagreb, 1966.; Mui, V.:
Programirana nastava, Zagreb, 1974.; oljan N.N.: Teorijski problemi programirane
nastave i pedagoke tehnologije, Zbornik: Programirana nastava i pedag{ka
tehnologija, Zagreb1969; Strmnik F.: Programirana nastava i teorija kratkih
nastavnih koraka, Pedagogija, 4/1973; Mui V.: Programirana nastava, Zagreb,
1974.; Lysaught J.P., Williams C.M.: Uvod u programiranu nastavu, Zagreb, 1966;
Ivanova T., Puhova P.: Programmirovanie i veiesliteljnaja matematika,
Prosveenie, Moskva, 1978.; Iteljson J.D.: Programirano uenje i biheviorizam,
sv. 1.; Bespoljko V.: to takoe programmirovanie obuenie, Narodnoe
obrazovanie, 5/1963.; Bakovljev, M.: Sutina programirane nastave, Beograd,
1970.

198
tako da svaki uenik napreduje i radi vlastitim tempom.
Konkretnije odreenje reenog ilustriraemo preko tzv. lanka.
U programiranom uenju nastavni sadraji se na poseban
nain logiki strukturiraju i pretvaraju u odgovarajue "korake",
"doze", "porcije", ili - kako se struno kae, lanke, ije sadraje
postupno i samostalno uenici savlauju idui vlastitim ritmom i
dobijajui stalnu i tekuu povratnu informaciju o svojim
rezultatima rada. lanak je, ustvari, najmanja logika cjelina
programiranog materijala koja se sastoji iz sljedeih dijelova:
a) informacije (dio, sa odgovarajuom informativnom
vrijednou, koji se odnosi na etapu obrade novih
nastavnih sadraja, sticanje novih saznanja),
b) zadatka, koji proistie iz date informacije, koji uenik
moe rijeiti na osnovu ponuene informacije, a koji
uenik samostalno rjeava.
c) prostora za rjeenje postavljenog zadatka,
d) povratne informacije, informacije putem koje uenik
saznaje da li je, ili nije, tano rijeio postavljeni zadatak.
Promatrajui dosadanje rezultate istraivanja6 moe se
rei da programirana nastava moe biti efikasna zato to :
uenici uspjeno ue pomou ove nastave;
smanjuju greke uenika u procesu uenja;
ova nastava ima tendenciju smanjivanja razlika u
sposobnostima za uenje meu uenicima iako svi
uenici pokazuju vea postignua, ipak najvei
uspjeh pokazuju slabiji i najslabiji uenici; dobar
razlog ovome je to ti uenici mogu da idu svojim
korakom, da napreduju svojim tempom, omogueno
im ja da due ue;
sekvence odreuju gornju granicu uspjeha prema
onome to svako moe nauiti;
individualno vrijeme uenja u ovoj nastavi moe biti
veoma razliito, jer svaki uenik ui onom brzinom
koja mu najbolje odgovara;
mogunost predvianja uspjeha poveava se;
motivacija se zaista poveava zbog svijesti uenika o
kontinuiranom napredovanju.

6
Mui, V.: Programirana nastava, kolska knjiga, Zagreb, 1974.; Andrilovi,
V.: Programirano uenje i usmjereno obrazovanje, kolska knjiga, Zagreb, 1980.

199
 Kako razliiti didaktiari (teoretiari) shvataju
11
programiranu nastavu? Lysangh i Williams navode:
"Programiranje je proces pripremanja ili pretvaranja nastavne
grae u niz malih lanaka koje ueniku trebaju omoguiti da
samopoduavanjem/ autoinstrukcijom od poznatog dou do
nepoznatog, do novih i sloenijih pojmova i zakona.
U svakom lanku uenik rjeava neki zadatak: ako je
njegovo rjeenje tano, moe prijei na itanje idueg lanaka i na
rjeavanje novog zadatka".
I povrnom analizom definicije programirane nastave
lahko se uoava reduciranost samo na jedan odreen tip
takozvanih linernih programa, a definicija ne obuhvata sloenije
modele i programe programiranog uenja. Meutim, definicija
potcrtava i vanu aktivnost u pripremi materijala za progamirano
uenje, analizu (ralanjivanje) sadraja na male dijelove, na
takozvane obrazovne estice i aktivnost uenika: samostalnu
samokontrolirajuu aktivnost uenika.
Ruski autori Landa navode: "Programirana nastava je takva
nastava u kojoj se na osnovu uenja u dijelovima, etapama, korak
po korak, vri kontrola sticanja znanja i usvojenosti odreenog
nastavnog gradiva, u kojoj postoji povratna informacija o
savladanosti odreenog gradiva, u kojoj se nastavna aktivnost
izvodi pomou programiranih udbenika i maina za uenje."12
U literaturi nalazimo i druga, ili upravo navedena svojstva
programirane nastave neto druagaije formulirana.
Na osnovu potpune analize nastavni sadraji se grupiraju
po odreenim logikim principima, koji su odreenim ciljem koji
je determiniran pojmovima koje uenik usvaja. Pri kreiranju
sekvenci, iz analiziranih sadraja uzima se samo ono esencijalno,
najbitnije.
Sekvence se nakon toga dalje ralanjuju na manje doze-
lanke koje mogu progutati i oni uenici koji sporije i tee ue.
Svaki lanak sadri precizan, u pravilu dosta simplificiran
zadatak, ueniku.
O rezultatu rjeavanja zadatka uenik se odmah
obavjetava i upuje na slijedee aktivnosti. Uspjeno rijeen
zadat uvjet je za slijedei korak, slijedei lanak. Ovo predstavlja

12
Danilovi, Mireta: Perspektive savremene nastave, Beograd, 1971, str 131.

200
jako motivaciono sredstvo, s jedne strane i branu kumuliranju
neznanja , s druge strane.
Uenik komunicira u procesu uenja iskljuivo sa tekstom, ali
reklo bi se sa ivim tekstom koji ga bodri, korigira, usmjerava,
precizno vodi cilju, bez pedagokog uplitanja nastavnika. Ovim se u
znaajnom stepenu ostvaruje vaan odgojni zadatak i nastave i uenja,
uope, zadatak osamostavljivanja i uenikove aktivnosti.
Uvjetno uzeto svaki uenik, uei iz programiranog
materijala, moe napredovati vlastitim tempom.
Iz svega to smo do sada naveli uoljivo je da izrada
programiranih materijala zahtijeva izuzetnu obimnu i serioznu
pripremu u kojoj esto uestvuju i timovi strunjaka.
Na slici 1. dajemo shematizirani izgled jedne sekvece od
pet lanaka, koji su linearno ulaneni.

Slika 1.

1 2 3 4 5

Odreena usavravanja i modifikacije linearnog programa sastoje

se u tome da se ovom programu dodaju instrukcije (obino u literaturi
nalazimo: pomone linije) koje naprednijim, brim uenicima
omoguavaju bre prolaenje kroz program, a onim koji "zapnu" na
pojedinom lanku sugerira se (dodaju se pomni potprogrami) da
prikupe dodatne informacije kako bi se mogli uspjeno daljnje kretati
kroz osnovni program.
Jedan oblik linearnog programa sa pomonim linijama
predstavljen je na slici 1a., a jedan primjer modificiranog
programa predstavljen je na slici 1b.
Slika 1a.

1 2 3 4 5

201
 Slika 1b.

1 2 3 4 5

21 22 23

Linearni programi, pa i ovi mdificirani, uglavnom odraavaju

Skinerov pristup programiranom uenju.

FRAGMENTI METDOLOGIJE ISTRAIVANJA

Znaaj predmeta istraivanja-drutveni, nauni i praktini

Svako istraivanje ima neke ciljeve. Ti se ciljevi postavljaju
radi same prakse. Praksa nije samo zainteresirana za postavljanje
jasnog cilja istraivanja, nego i za konani ishod rezultata
istraivanja. Praksu interesuju i rezultati do kojih se dolo tim
istraivanjem. Obrazovna praksa, dakle, oekuje neku korist od
novih iskustava i saznanja do kojih se dolo istraivanjem. Zato
smo odredili trostruki znaaj istraivanja: drutveni, nauni i
praktini.
Primarnim naunim znaajem ovog istraivakog
smatramo spoznaju koja e nam pokazati koje su i kolike
mogunosti koritenja programiranog uenja u nastavi
matematike u niim razredima osnovne kole. Drugo: elimo
saznati koliko je ova nastava na ovom uzrastu i u ovom predmetu
efikasna. Tree: da li primjena ova vrste nastave smanjuje greke
uenika u toku uenja. etvrto: traili smo nauni odgovor na
pitanje koliko primjena ove nastave, u niim razredima, raa
tendenciju izjednaavanja razlika u sposobnostima izmeu
uenika ili ne. Uz ovo pitanje interesirali smo se kako nam
napreduju slabiji i najslabiji uenici. Spoznaju koliko nam je
programirano uenje efikasno u svakom ispitivanom stratumu
uzorka smatramo nauno interesantnom i zanimljivom. Ovom

202
uvidu smatrali smo da treba dodati saznanje o individualnom
vremenu uenja programiranog materijala. Da li svaki uenik ui
onom brzinom koja mu najbolje odgovara, ili to ba nije sluaj
kod svih uenika
Postoje istraivanja koja su vana i korisna za obrazovnu praksu.
Istraivanja u podruju nastave trebala bi pripadati ovoj grupi
istraivanja. Praktini cilj naeg istraivanja vidimo u tome to bi nai
rezultati istraivanja trebali pruiti ideje za odgovarajue didaktike i
metodike akcije koje bi neposredno uslijedile u nastavi matematike u
niim razredima osnovne kole. Ta akcija oitovala bi se u tome to bi
nekolicini kola bili ponueni odreeni programirani i poluprogramirani
materijali. Na osnovu ovih materijala pruile bi se edukativne
instrukcije u izradi novih materijala. Nakon odgovarajue edukacije
izradili bi se i novi materijali, koji bi bili povezni s upotrebom
kompjutera. Rezultati istraivanja trebali bi, takoer, omoguiti
praktinu akciju u podruju ocjenjivanja i preuzimanju odgovarajuih
mjera poboljanja uspjeha iz matematike.

Cilj istraivanja
Cilj naeg istraivanja je odreen samim naslovom teme.
Nas, dakle, zanimaju odreeni efekti programirane nastave u
niim razredima osnovne kole. Efekte ove nastave pratit emo i
mjeriti, kako smo to ve odredili u dijelu II: Odreivanje problema
istraivanja (procent postignua, prosjena ocjena uenika, brzina
napredovanja, broj slabih ocjena, broj greaka koje se pojavljuju u
procesu uenja, vrste pomoi koje uenici trae u procesu uenja,
stupanj ukljuenosti u proces uenja, tano rjeavanje zadataka,
sklad izmeu postavljenih ciljeva i stvarnih postignua uenika,
primjenljivost i trajnost steenih znanja).

Zadaci istraivanja
Da bismo realizirali postavljeni cilj neophodno je realizirati
sljedee zadatake:
utvrditi stupanj usvojenosti matematikih sadraja
prije i nakon eksperimenta;
ispitati trajnost steenih znanja;
utvrditi primjenljivost steenih znanja koja su usvojena
programiranim uenjem i znanja koja su usvojena na
uobiajen nain;

203
 ispitati i utvrditi tanost rjeavanja matematikih
zadataka i problema;
ispitati razlike u brzini napredovanja uenika, onih koji
su radili i koji nisu radili po programiranom materijalu;
utvditi uestalost greaka koje se pojavljuju u procesu
uenja u obje grupe;
ispitati razlike u vrstama pomoi koje uenici trae u
obje grupe;
utvrditi razlike u interesovanjima i eljama uenika u
obje grupe;
razlike u stepenu motivacije(zanimljivost,
interesantnost, dinaminost) u obje grupe;
razlike u svijesti uenika to trebaju nauiti u obje
grupe;
ispitati stavove i miljenja nastavnika razredne nastve
prije i poslije provedenog eksperimenta o primjeni
programirane nastave;
Ispitati satavove uenika oba razreda koji su uili
pomou programiranih materijala o toj vrsti uenja;
utvrditi razlike u interesovanjima i eljama uenika u
obje grupe;
Da bi se realizirali navedeni zadaci, a time i cilj istraivanja,
neophodno je:
prouiti relevantnu literaturu koja tretira problem
programirane nastave i programiranog uenja;
izvriti neophodna promatranja koja su neophona za
organizaciju preliminarnog istraivanja;
odrediti reprezentativan uzorak istraivanja;
sainiti neophodne progrmirane materijale;
sainiti odgovrajue mjerne instrumente;
izvriti preliminarna istraivanja;
provesti eksperimentalnu primjenu programiranog
uenja;
izvriti anketiranja nastavnika i uenika;
izvriti mjerenja i prikupljanje drugih neophodnih
podataka;
izvriti statistiku obradu prikupljenih rezultata i
podataka;
izvriti uporedbu i interpretaciju rezultata
eksperimentalne i kontrolne grupe;

204
 izvriti prezentaciju i diskusiju svih rezultata
istraivanja.

Istraivake hipoteze
Nai postavljeni ciljevi i zadaci omoguili su nam da
postavimo odgovarajue hipoteza kao putokaze i teorijske
pretpostavke. Njima smo pokuali naslutiti nove, nepoznate
odnose izmeu pojava, injenica, podataka i dugih istraivakih
rezultata do kojih elimo doi. Hipoteze su, ustvari, vrsta
pretpostavljenih objanjenja koje su nam pomogla da gledamo
unaprijed.7 Potrudili smo se da postavimo takve hipoteze koje e
nas usmjeravati u traenju veza i odnosa meu injenicama, jer
smo sve formulirane hipoteze stavili na ozbiljnu provjeru kako
bismo odredili njihovu valjanost. Nastojali smo da nam svaka
hipoteza povezuje dva elementa, tj. da nam pokazuje odnos
izmeu determinante (nezavisne varijable ) i rezultante (zavisne
varijable).8 One su imale karakter opih, posebnih i pojedinanih
hipoteza. Smatrali smo da nae istraivanje trai formuliranje
hipoteze na afirmativan, neutralan i negativan nain. Hipoteze
koje su nas vodile empirijskom provjeravanju glasile su ovako:
H0 Pretpostavljamo da se efekti programiranog uenja, primijenjeni u
kontrolnoj grupi, nee statistiki bitno razlikovati od efekata modela
uenja koji su koriteni u kontrolnoj grupi.
Ovo nam je osnovna hipoteza od koje smo poli u naem
istraivanju. Definirali smo je kao nultu hipotezu iz razumljivih
razloga. Smatrali smo da se programirano uenje moe uspjeno
koristiti u nastavi matematike u treem i etvrtom razredu osnovne
kole samo paralelno s drugim modelima uenja i da se njihovi uinci
nee meusobno znaajno statistiki razlikovati. Provjeravanje ove
hipoteze vrit emo, prije svega, preko sklada postavljenih odgojno-
obrazovnih ciljeva svake nastavne jedinice i stvarnih postignua uenika
u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi. Drugi indikatori preko kojeg
emo provjeravati ovu hipotezu bit e stupanj usvojenosti matematikih
sadraja, primjenljivost i trajnost steenih znanja. Takoer, sve druge
podhipoteze, koje ovdje slijede, u funkciji su provjeravanja ove osnovne

7
Vie u: Good Scates: Metode istraivanja u pedagogjji, psihologiji i sociologiji,
Otokar Kerovani, Rijeka, 1967.
8
Vie u: Gili, A. G.: Kako se istrauje, kolska knjiga, Zagreb, 1974.

205
hipoteze. Ne smatramo da efekti programiranog uenja dolaze do
izraaja u kombinaciji s drugim modelima uenja. Zato emo ovu
osnovnu hipotezu provjeravat pomou indikatora koji se pokazuju pri
koritenju programiranih materijala u uvodnom dijelu nastavnog sata.

Podhipoteze
H1 Oekuje se da e znanja uenika, koji su uili iz programiranih
materijala, nakon zavrenog eksperimnta biti satatistiki znaajno vei
od znanja uenika koji su uili na uobiajen nain.
H2 Pretpostavljamo da e uenici eksperimentalne grupe pokazati veu
trajnost znanja od uenika iz kontrolne grupe.
H3 Oekuje se da e se distribucije postignua uenika (odlini, vrlo
dobri, dovoljni i nedovoljni) eksperimentalne i kontrolne grupe
meusbno statistiki znaajno odstupati.
H4 Oekuje se da e uenici eksperimentalne grupe primijetno manje
praviti greaka u procesu uenja nego uenici kontrolne grupe.
H5 Oekuje se statistiki znaajna razlika izmeu eksperimentalne i
kontrolne grupe, u korist eksperimntalne grupe, u brzini napredovanja
uenika u uenju.
H6 Pretpostavlaja se da nee biti statistiki znaajne razlike u nivou
znanja uenika kontrolne i eksperimntalne grupe u domeni
geometrijskih i negeometrijskih sadraaja;
H7 Oekuje se statistiki znaajna pozitivna razlika u znanjima uenika
eksprimentalne grupe i uenika kontrolne grupe u domeni zadataka koji
se odnose na injenice i koji su (u eksperimntalnoj grupi) ueni uz
odreene praktine aktivnosti i zadataka koji nisu sadrajno povezani
sa praktinim postupcima u procesu uenja.
H8 Pretpostavljamo da e uenici eksperimntalne grupe traiti jednu
vrstu pomoi, a uenici kontrolne grupe drugu vrstu pomoi od
nastavnika.
H9 Pretpostavljamo da e se uenici eksperimentalne grupe razlikovati
od kontrolne grupe po stepenu motivacije koji pokazuju u procesu
uenja.

206
H10 Uenici i nastavnici koji su koristili programirane materijale imaju
pozitivniji stav prema uenju i poduavanju od uenika i nastavnika koji
to nisu koristili.
H11 Pretpostavljamo da nee biti statistiki znaajne razlike u stavovima
uenika eksperimtalnuh grupa treeg i etvrtog razreda spram
programiranog uenja;
H12 Pretpostavljamo da e se stavovi nasatvnika spram programirane
nastave, utvreni prije eksperimnta, razlikovati od onih koji e se
utvrditi nakon eksperimenta.

Metode, tehnike i instrumenti istraivanja

Eksperiment je veoma sloena, ali pouzdana metoda
istraivanja. Da bismo eksperimentalno varirali programirano
uenje morali smo voditi ra~una o svim bitnim faktorima koji
utiu, ili bi mogli uticati na rezultate istraivanja. Poznato nam da
je samo jedan te{ki propust ili pogre{an sud dovoljan da
upropasti eksperiment. Zato smo u naem istra`ivanju uzeli u
obzir faktore kao {to su li~nost pojedinaca, struktura grupe,
navike itd. Nastojali smo, dakle, uzeti u obzir sve faktore koji
mogu utjecati na eksperimentalnu situaciju.
Vremensko djelovanje eksperimntalnog faktora bilo je tri
mjeseca (periodu mart 2000 - maj 2001. godine). Nakon godine
dana (maj 2001. godine) provjeravali smo trajnost znanja. Da li je
bilo vremenskog trenda promjena.
Osim eksperimntalne metode, u istraivanju je koritena
je deskriptivna i kauzalna metroda.

Instrumenti istraivanja
U istraivanju smo koristili sljedee instrumente:
1) Zadatke objektivnog tipa (ZOT)
2) Test za ispitivanje intelektualnih sposobnosti
3) Programirani materijal
U istraivanju smo koristili osam ZOT-instrumenata, i to:
ZOTI3 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje
inicijalnih znanja uenika treeg razreda
(eksperimentalna i kontrola grupa);

207
 ZOTI4 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje
inicijalnih znanja uenika etvrtog razreda
(eksperimentalna i kontrola grupa);
ZOTF3 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje
finalnih znanja uenika treeg razreda nakon
djelovanja eksperimentalnog faktora;
ZOTF4 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje
finalnih znanja uenika etvrtog razreda;
ZOTM3 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje mjesec
dana nakon eksperimenta trajnosti znanja uenika
treeg razreda;
ZOTM4 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje
mjesec dana nakon eksperimenta trajnosti znanja
uenika etvrtog razreda;
ZOTG3 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje godinu
dana nakon eksperimenta trajnosti znanja uenika
treeg razreda;
ZOTG4 Zadaci objektivnog tipa za ispitivanje godinu
dana nakon eksperimenta trajnosti znanja uenika
etvrtog razreda;

Test za ispitivanje intelektualnih sposobnosti

Za mjerenje IQ koriten je test ope inteligencije koji je
poznat pod imenom Test progresivne matrice (revizija iz 1956.
godine), iji je autor J. C. Raven. Test se sastoji od 3x12 zadataka i
na njemu je mogue ostvariti ukupno 36 bodova. Test je pogodan
za uzrast djece koju smo imali. Test jeupotrijebljen za utvrivanje
relativnih odnosa intelektualnih sposobnosti grupa
(eksperimentalnih i kontrolnih) kao i za utvrivanje strukture
uzorka (iznadprosjeni, prosjeni i ispodprosjeni uenici).

Ankete
ANKzu Anketa za isptivanje stavova uenika spram
programiranog uenja;
ANKzn Anketa za ispitivanje stavova nastavnika spram
programirane nastave.

208
Uzorak i njegove karakteristike
Pri samom odabiranju uzorka vodli smo rauna o samom
karakteru naeg predmeta istraivanja i o nainu kako smo
planirali istraivati. Na predmet istraivanja traio je primjenu
eksperimenta za koji smo morali napraviti namjerno sluajni
uzorak.
U Zeniko-dobojskom kantonu namjerno smo izabrali
Osnovnu kolu "Mak Dizdar" i Osnovnu kolu "Mea Selimovi" u
gradu Zenici. To smo uradili iz sljedeih razloga. Prvo, ovo su
dvije istaknute kole u ovom kantonu. Takve kole su nam trebale
jer smo smatrali da imamo povoljne okolnosti za sprovoenje
naeg eksperimenta, tj. istraivanja. Drugo, rukovodstvo ove
kole bez ikavih poblema prihvatilo je nau ideju o provenju
programiranog uenja u dva odjeljenja III i dva odjeljenja IV
razreda. Takoer, nastavnici odjeljenja u kojima se provodilo
istraivanje (i eksperimentalna i kontrolna grupa) bili su
zainteresirani za ovu malu inovaciju. Tree, ovo je bila kola u
kojoj smo mogli nadzirati u svakom trenutku provoenje
istraivanja.
Iz kole "Mak Dizdar" sluajno smo izabrali dva odjeljenja
III razreda, a iz Osnovne kole "Mea Selimovi" dva odjeljenja IV
razreda, s tim to smo morali provjeriti da li nastavnici ovih
odjeljenja prihvataju primjenu programiranog uenja u njihovim
odjeljenjima. U svakoj od ovih kola odredit e se po dva
odgovarajua kontrolna odjeljenja.
etvrto, brojnost odjeljenja treeg, odnosno etvrtog
razreda (osam, odnosno est) bila je znaajna garancija da emo u
svakoj od kola moi izabratai po dva eksperimentalna i po dva
kontrolna odjeljnja, sa ujednaenim karakteristikama koje su
vane za relevantno izvoenje zakljuaka nakon eksperimenta.
U svakoj od ovih kola odredili smo po dva odgovarajua
kontrolna odjeljenja. Morali smo se odluti za dvije kole jer,
nakon to smo u Osnovnoj koli Mea Selimovi izabrali dva
eksperimentalna odjeljenja nismo mogli izabrati (s njima
ujednaena) i dva kontrolna odjeljenja. Ovakav tip uzorka smatarli
smo da potpuno odgovarajuem tipu eksperimentalnog
istraivanja koje smo mi eljeli izvriti. eljeli smo da imamo
eksperimentalnu grupu, tj. grupu koju smo eljeli izloiti uticaju
programiranog uenja za odreeno vrijeme i kontrolnu grupu, tj.

209
grupu djece s kojom se radi na uobiajen, svakidanji nain.
Struktura eksperimentalne i kontrolne grupe bila je:
nadprosjeni uenici (25%)
prosjeni uenici (50%)
ispodprosjeni uenici (25%)
Uzorak je sainjavalo 112 uenika eksperiemntalne i isto
toliko uenika kontrolne grupe. Eksperimentalna i kontrolna
odjeljenja bila su ujednaena po broju uenika, starosti,
postignutim rezultatima na inicijalnom testiranju, spolu, uspjehu
(ocjene iz razrednih knjiga) i intelektualnim sposobnostima. Iste
varijable su koritene i za podjelu uenika unutar grupa na
iznadprosjene, prosjene i ispodprosjene. Iz tabele 1 i 2 vidljiva
je kvaliteta ujednaavanja eksperimentalnih i kontrolnih grupa.

ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAIVANJA

S obzirom na postavljne hipoteze istraivanja, koje su
proizale iz cilja i zadataka istraivanja, i na osnovu (oblika)
prikupljenih podataka, a fundamentalni su podaci aritmetike
sredine i standardne devijacije, paralelno smo testirali hipoteza
pomou dva statistika modela:
testiranje razlike izmeu aritmetiki sredina
(eksperimentalnih i kontrolnih - grupa) t-testom i
analizom varijanse
Mada su testovi (hipoteza) izvedeni analizom varijanse
(utvrivanje odnosa varijabiliteta unutar grupa i varijabiliteta
izmeu grupa, F-vrijednost) "jai" od testova razlike aritmetikih
sredina (t-omjer), odluili smo se da paralelno primijenimo oba
modela iz dva razloga.
Prvi je razlog, elja da se postavljene hipoteze to
pouzdanije ili odbace ili prihvate.
Drugi je razlog komparativnog postavljanja dva modela
statistike provjere hipoteza, od kojih je prvi (test t-omjerom)
izuzetno frekventan u empirijskim istraivanjima, a drugi,
analizom varijanse koji se rjee pojavljuje, ak i ekspertnim
kompjuterskim statistikim programima, pa bi se njegovom
primjenom skrenula panja i na mogunosti i znaaj upotrebe tog
modela statistikog testiranja (hipoteza). Pralelnom primjenom
ova dva modela, dakle, zakljuci koji su izvoeni pouzdaniji su, a
njihovom paralelnom primjenom rad nije bitno optereen.

210
 Dijagrami rasprenja rezultata provjeravanja znanja uenika treeg
razreda neposredno nakon zavretka eksperimenta

Dijagram F23 Dijagram F87

DISPERZIJA REZULTATA PROVJERAVANJA FINALNIH ZNANJA DISPERZIJA REZULTATA PROVJERAVANJA FINALNIH ZNANJA
(EKSPERIMNTALNOG ODJELJNJA III-2 I KONTROLNOG ODJELJNJA III-3) (EKSPERIMNTALNOG ODJELJNJA III-8 I KONTROLNOG ODJELJNJA III-7)

60 60
EKSPERIMENTALNO

OSTAV RENI BODOVI NA PROVJERAVA NJU

EKSPERIMENTALNO
OSTA VRENI BODOVI NA PROV JERA VA NJU

55 55
KONTROLNO KONTROLNO
50 50
45 45
40 40
35 35
30 30
25 25
20 20
15 15
10 10
5 5
0 0
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27

OSNOVNI RANGOVI UCENIKA OSNOVNI RANGOVI UCENIKA

Tabela PF23 Tabela PF87

Pearsonovi koeficijenti korelativnosti Pearsonovi koeficijenti korelativnosti
eksperimentalno i kontrolno odjeljenje eksperimentalno i kontrolno odjeljenje
0,94 0,97
iznadprosjeni Prosjeni ispodprosjeni iznadprosjeni prosjeni ispodprosjeni
O,73 0,68 0,93 0,65 0,83 0,97

Iz dijagrama, ako se oni uporede s dijagramima I23 i I87 kojima

su predstavljeni odnosu izmeu eksperimentalnih i kontrolnih odjeljenja
u domeni rezultata inicijalnih znanja, lahko se uviaju promjene do
kojih je dolo u znanjima uenika eksperimentalnih odjeljenja tokom
eksperimenta. Dolo je do znaajnih promjena i koeficijenta
korelativnosti u odnosu na one do kojih smo doli prilikom analize
rezultata inicijalnog provjeravanja znanja. Najvee promjene
koeficijenata korelativnosti pokazale su se u korespondiranim
kategorijama prosjenih i iznadprosjenih uenika. Na osnovu uvida u
ranija istraivanja efekata programirane nastave, oekivali smo
znaajnije promjene u kategoriji ispodprosjenih uenika. Meutim, do
bitnijih promjena nije dolo.
Ovo objanjavamo problemima povezanim za nizak nivo
sposobnosti uenika u itanju tekstova, programiranih materijala s
razumijevanjem.
Ovaj zakljuak e potvrditi kvantitativna analiza koja
slijedi.

211
 U tabeli 1. navedeni su svi osnovni statistiki parametri
koje emo analizirati.

Tabela 1. Statistiki pokazatelji o provjeravanju znanja

eksperimentalnih i kontrolnih grupa za trei razred neposredno nakon
zavrenog eksperimenta

Odjeljenje aritm. stand. t-omjer F-vrijedn.

sredina devijacija

III 2 eksperimentalno 40,68 10,80

2,26 5,13
III 3 kontrolno 34,18 10,68

eksperimentalno 41,32 10,90

III 8 2,21 4,90
III 7 kontrolno 35,07 10,21

STAVOVI I MILJENJA UENIKA I NASTAVNIKA O

PROGRAMIRANOM UENJU, ODNOSNO PROGRAMIRANOJ
NASTAVI

Miljenja i stavovi uenika o programiranom uenju

Izdvojit emo tree pitanje, od sedam pitanja koja su
postavljena uenicima. Tree je pitanje postavljeno pred kraj
eksperimenta, u vrijeme kada su uenici uei iz programiranih
materijala stekli sposobnosti koritenja programiranih materijala.
Miljenje uenika o programiranom uenju dobili smo na osnovu
razgovora s njima.
Tree pitanje: Kako si se snalazio u radu s programiranim materijalom
(krug i krunica, razlomci)? Molimo vas da odgovorite na ovo pitanje
na jedan od naina: uenje iz ovog materijala je bilo:
uobiajeno, kao i iz udbenika
tee nego u udbeniku
nikako se nisam mogao snai

212
 Tabela 2.
Odjeljenje Uobiajeno kao Tee nego u Nikako se
pri uenju iz dotadanjem nisam Hi-kv.
udenika radu snalazio
F % f %
III 2 22 78,57 6 21,43 0 0,00 27,71
24 85,14 3 10,71 1 3,57 34,89
III 8
IVC 25 89,29 3 10,71 0 0,00 39,23

IVD 24 85,72 2 7,14 2 7,14 34,57

Ukupno 95 84,21 14 12,50 3 2,68 135,23

Uporeujui podatke iz tabele 1. (u kojoj su dati podaci o

odgovorima na isto pitanje, na samom poetku eksperimenta, a
koja je ovdje izostavljena ) i tabele 2. uoavamo da se tokom
rada s programiranim materijalom znatno poboljao odnos
uenika prema radu s programiranim materijalima.

ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Nastavnik, koji na svoj rad gleda profesionalno u toku
cijelog radnog vijeka, tei za poboljanjem kvalitete nastave. On
to postie mijenjajui organizaciju svoga rada, usavravajui
nastavne metode i postupke izvoenja nastavnog procesa.
Nae istraivanje pokazuje da se razliiti primjeri
programiranih sadraja nastave matematike mogu uspjeno
koristiti i na niem uzrastu, tj. u treem i etvrtom razredu
osnovne kole. Nema nikakve sumnje, u osnovnom obrazovanju
programiranim sadrajima moe se unaprijediti nastava
matematike.
U eksperimentalnim uvjetima programirana poduka djece
treeg i etvrtog razreda osnovne kole dala je zaista primjerne
rezultate uenja, iako ranije uope nisu imali prilike susresti se s
programiranim materijalom. Mada je programirano uenje bilo
korisno, ipak nije svejedno kako djecu uvodimo u ovaj nain rada
i kako programirane sadraje koristimo u odnosu na druge oblike
uenja i naine realizacije nastavnog sata. Na uzrastu treeg i
etvrtog razreda, a kako nae istraivanje sugerira, programirano
uenje treba, prije svega, posluiti kao dopuna redovnoj,
uobiajenoj nastavi.

213
 Veina uenika, koji su uili na programirani nain,
pokazala je manje neuspjeha, poteoa i smetnji u uenju od
uenika koji su uili po tradicionalnim, uobiajenim metodama.
Ipak, ima uenika i iz eksperimentalne grupe koji se svojim
postignuima ne razlikuju bitno od svojih drugova iz kontrolne
grupe. To znai da programirana nastava ne daje podjednake
uinke kod svih uenika. Ova injenica ne sugerira zakljuke koji
bi se vezivali sa slabostima programirane nastave. Naprotiv,
injenica da u programiranoj nastavi uenici razliitih sposobnosti
ne postiu jednake rezultate osnauje miljenja o programiranoj
nastavi koja istiu uenika kao individuu u nastavnom procesu.
Nae istraivanje nedvosmisleno sugerira da nije uputno
itavu redovnu nastavu matematike u treem i etvrtom razredu
zamijeniti programiranom nastavom. Ukoliko manje dijelove
nastave matematike obradimo na programiran nain,
kombinirajui ga s drugim izvedbenom oblicima nastave, postiu
se bolji rezultati. Drugim rijeima, nae istraivanje sugerira da e
se postii bolji rezultati u nastavi matematike na uzrastu treeg i
etvrtog razreda osnovne kole ukoliko programiranju pristupimo
skormnije, povezujui programirane i polupogramirane sadraje s
drugim oblicima uenja i izvoenja nastavnog sata. Prema tome, u
poetku je potrebno programirati male cjeline kojima e se
dopuniti i obogatiti postojei izvedbeni oblici nastavnog rada.
Ovakvim, umjerenim doziranjem programiranog uenja u
niim razredima osnovne kole, u dobrom e se stepenu otkloniti
neke negativne posljedice programirane nastave, kao to su,
naprimjer, posljedice koje proistiu iz znaajnog smanjenja ili
potpunog izostanka socijalne komunikacije uenika u toku
nastave (uenja).
Nastavne sadraje, koji stvaraju uenicima vee tekoe,
neophodno je detaljnije i komunikativnije obraditi sa uenicima.
Takoer, bilo bi korisno programirati one sadraje na kojima
uvjebavamo uenike (raunske operacije, zakljuivanje i sl.).
Primjena sekvenci za uvjebavanje ne remeti redovni nastavni
proces, a omoguava dinamiku i efikasnost nastavnog rada.
Programirane sekvence koje su namijenjenje obogaivanju
nastavnog procesa omoguava da djeca bre, dublje i bolje
razumiju nastavne sadraje. Ovim sekvencama se lako angairaju
bolji uenici, dok za to vrijeme nastavnik moe posvetiti vie
panje ostalim uenicima u razredu. Primjena ovakvih sekvenci ne

214
predstavlja nikakvu potekou za odvijanje drugih oblika
nastavnog rada i drugih vrsta uenja.
Daljnja mogunost upotrebe programiranog materijala u
niim razredima osnovne kole sastoji se u ponavljanju i
uvjebavanju, pa i u provjeravanju znanja. Sadraji sa kojima
uenici imaju potekoa i problema usvajanja moe im se pomoi
ukljuivanjem programiranog ili poluprogramiranog materijala. Za
ovu svrhu treba pripremiti kratke sekvence. Nae istraivanje je
pokazalo da je za ovu formu potrebno uz ponueni (tekstualni)
programirani materaijal uenicima u program (sekvence,
naprimjer) ukljuiti i pogodne dodatne programe koji se sastoje
od odreenih praktinih aktivnosti i posmatranja.
Najzad, uputno je koristiti se odgovarajuim sekvencama
za utvrivanje nastavnih sadraja. Ovo je svojevrsna nadopuna
redovnoj nastavi. Sekvence treba sainiti tako da pruaju
autoinstrukciju kako bi uenici sami mogli ponavljati i utvrivati
predvieni nastavni sadraj.
Primjena programiranog uenja uz druge oblike nastavnog
rada omoguava nastavniku da dopunjava samo programirano
uenje. Programirano uenje moe se, dakako, koristiti i izvan
same nastave, npr. za rjeavanje domaih zadataka kod kue ili
rjeavanje zadatka na samom kunom kompjuteru.
Bez obzira kako da se primjenjuju sekvence neophodno je
uenicima dati podrobne upute za rad s programiranim
materijalom. To se moe uiniti usmenim objanjenjima i
pokazivanjem na odreenim lancima. Upute se mogu dati i u
pisanoj formi zajedno s programiranim materijalom u vidu
uvodnih sekvenci, ali i na druge naine. Uloga nastavnika u
primjeni programiranog materijala u nastavi ne iscrpljuje se ovim.
Danas se od nastavnika oekuje da svakom ueniku omogui
napredovanje prema sposobnostima, te da pomou programirane
nastave i programiranog uenja prui uenicima efikasnu podrku
i pomo.
Programirani sadraji mu omoguavaju da savjetovanju,
voenju, pomaganju i motiviranju da vie vremena. Dakako, da
sve ovo od nastavnika trai njegovu kreativnost. Primijetili smo
da primjena programiranog uenja u nastavi matematike utie na
odnos nastavnika i prema ueniku i prema njegovom uenju.
Ukoliko bi sam nastavnik ispitivao valjanost programiranih
materijala, ukoliko bi samo sastavljao ili sudjelovao u sastavljanju

215
ovih materijala utoliko bi se i njegova uloga u procesu nastave
mijenjala i kvalitetnije pribliavala interaktivnom uenju. Ovim
sudjelovanjem nastavnik bi bre i bolje upoznao svoje uenike i
njihove reakcije u procesu uenja, tako bi mogao otkriti koje
sekvence vode uenika do uspjeha i vrijednih postignua, a koje
ne. Analiza uenikih postignua dovodi do boljeg razumijevanja
uloga nastavnika i uenika u kolskom uenju.
Nae istraivanje potvrdilo je efikasnost programiranog
uenja u nastavi matematike u treem i etvrtom razredu osnovne
kole. Pokazalo se da ova primjena omoguava da do izraaja
dou individualne sposobnosti zato su rezultati postignua na
ZOT-u bili bolji od onih koji su postizali uenici radei na
klasian, konvencionalan nain. Ipak, radi naune objektivnosti
treba rei da sve sekvence nisu bile efikasne za neke uenike. Bilo
je i negativnih reakcija uenika na programirani materijal. Tamo
gdje su sekvence bile isuvie lagane bolji uenici su reagirali
nezadovoljstvom i pokazivali su dosadu. To znai da se treba
itekako voditi rauna o nainu programiranja. Razliite sekvence
su razliito utjecale na aktiviranje sposobnosti uenika. Zato je
neophodno prije upotrebe svake sekvence prethodno, na manjem
broju enika, ispitati njenu vrijednost. Ova injenica pokazuje
kvalitet sekvence utjee na kvalitet interakciju izmeu enika i
programiranog materijala te da uenik nije samo odgovoran za
svoj neuspjeh u nastavi. Nastavnik je u ovom sluaju duan
mijenjati programirani materijal sve dok uenik ne postigne
eljeni rezultat. Tako je programirani materijal mono sredstvo i
za detaljno ispitivanje postupaka uspjenih i neuspjenih uenika.
Nae istraivanje ukazuje na injenicu da se pomou
programiranog materijala mogu i tei nastavni sadraji ponuditi
niem uzrastu, tj da se neki sadraji matematike mogu i ranije
uiti ukoliko ih umjeno i kreativno transformiramo, te didaktiki
oblikujemo u programirane nastavne sadraje.
Naroito ohrabrujue rezultate postigli su uenici u uenju
razlomaka, zatim povrine i zapremine kocke i kvadra, znai
gradivo koje se potpunije "zahvata" tek u petom, odnosno u
osmom razredu osnovne kole.
Takoer, u procesu istraivanja smo uoili tendenciju
promjene u brzini uenja, utroku vremena i energije u procesu
uenja. Brzina savladavanja nastavnih sadraja primijetno ide u
korist eksperimentalnih grupa.

216
 Na samom poetku, u fazi izrade idejnog projekta
prirodno nam se nametala ideja da se eksperiment, samo uenje
iz programiranih materijala, realizuje uz kompjutersku podrku.
Zato se nismo opredijelili za eksperiment kojim bismo
efekte programiranog uenja provjerili na modelu programiranog
uenja koji bi bio kompjuterski podran?
Dilema je bila: da li programirano uenje organizirati na
klasian nain, tehnikom olovka-papir (tampani materijali) ili
tehnikom u kojoj bi cjelokupno davanje i primanje informacija, te
voenje uenika u procesu programiranog uenja, bilo povjereno
kompjuteru, odnosno kompjuterskom programu.
Opredijelili smo se za klasinu tehniku programiranog
uenja iz dva osnovna razloga.
Prvi je razlog bio u tome da bi za realizaciju
programiranog uenja, paralelno za 28 uenika bio potreban
kompjuterski laboratorij sa bar 28 kompjutera. Ovaj kapacitet, u
vrijeme realizacije eksperimenta nije postojao u kolama u kojima
je bio situiran eksperiment, ali ni u ostalim kolama u naem
Kantonu.
Drugi, jo vaniji razlog lei u tome to nismo mogli, i
pored dueg pretraivanja datoteka i ostalih resursa
programiranih materijala doi do bilo kakvog cjelovitog
programiranog materijala koji tretira izabrane vremenski (za
period mart-maj) postavljene sadraje matematike u treem i
etvrtom razredu osnovne kole.
Vjerujemo da se tek nakon kreiranja kvalitetnih programiranih
materijala na klasinim medijama (programirani i poluprogramiranih
udbenika, ili programiranih materijala "na papiru" u nekom drugom
obliku) i njihove implementacije i evaluacije u praksi, mogu uraditi
kvalitetni programi za kompjuterski podrano programirano uenje.
Smatramo, bilo bi korisno s vie aspekata i drutveno
opravdano jedno istraivanje s ciljem da se utvrde mogunosti
primjene i efekata programiranog uenja u niim razredima
osnovne kole koje bi bilo kompjuterski podrano.

REZIME
U brojnim studijama, raspravama i analizama neuspjeha
ima u nastavi matematike na svim nivoima, od osnovnokolskog

217
pa do fakultetskog. Sredinje mjesto, u pravilu, je neuspjeh u
nastavi matematike.
S obzirom na prirodu sadraja u nastavnom predmetu
Matematika, svi propusti, sva neznanja uenika, u aktuelnom
uenju matematike, snano se reflektiraju i uzrokuju brojne
negativne posljedice, u nastavi matematike, i ne samo
matematike, po napredovanje uenika u narednom periodu.
Prirodno se namee zakljuak da razloge neuspjeha u
uenju matematike treba traiti i otkloniti, odmah na poetku
sistemskog i organiziranog uenja matematike u niim razredima
osnovne kole.
Na osnovu brojnih studija rasprava i lanaka, te brojnih
iskustava razliitih subjekata koji su u dodiru s nastavom,
posebno sa rezultatima nastavnog i vannastavanog uenja
matematike, prihvatamo stav da kvalitet uenikih znanja u niim
razredima osnovne kole nije u skladu s ocjenama tj. iskazanom
uspjehu uenika. Ovu konstataciju najbolje ilustriraju brojni
primjeri da prosjena ocjena jednog odjeljenja etvrtog razreda,
naprimjer, sa 4,50 padne u petom razredu na 3, pa i na nie
vrijednosti.
Ove i sline spoznaje opredijelile su nas da istraimo
modele uenja i nastave u niim razredima osnovne kole koji e
biti racionalniji i efektniji od onih uobiajenih, klasinih.
Shvatajui nastavu i kao kibernetiki proces, opredijelili
smo se za programirano uenje, koje u optimalnim uvjetima,
sigurno vodi uenika cilju, ostavljajui vrlo malo prostora za
odreene neracionalnosti i nepravilnosti u nastavnom procesu.
Dakle, nae istraivanje imalo je za cilj da provjeri
mogunost primjene programiranog uenja matematike u niim
razredima osnovne kole i njegove efekte.
Programirana nastava nije u pedagokoj teoriji i
pedagokoj praksi noviji nastavni oblik. Naprotiv, u svijetu je
poznat od dvadesetih godina prolog stoljea, a na naim
prostorima od ezdesetih godina prolog stoljea.
Kompjutersku tehnologiju, u kojoj je programirana
nastava vidjela svoju ansu, u razredu nismo spremno doekali,
jer je do sada uraeno vrlo malo klasinog programiranog
materijala koji bi se relativno jednostavno mogao didaktiki
transformirati u kompjuterski softver koji bi omoguio
programirano uenje pomou kompjutera. Nae istraivanje

218
trebalo je da ukae na mogunost kreiranja i programiranja
programiranog materijala pogodnog za uenje matematike u
niim razredima osnovne kole i na mogunost, naknadne
didaktike transformacije tog materijala u kompjuterski softver.
Ovo istraivanje imalo je i empirijski i eksperimentalni
karakter.
Na osnovu postavljenog cilja i zadataka ovo isrtraivanje
se moe svrstati u akcijska i primijenjena istraivanja. Ono je, u
prvom redu, usmjereno na unapreivanje savremene nastavne
prakse, a dijelom je trebalo da doprinese didaktikoj teoriji i
praksi, uope.
Istraivake aktivnosti, na poetku prije eksperimentalne
faze, bile su usmjerene na prouavanje studija, rasprava, lanaka i
ostale pedagoke dokumentacije koja ima neposrednu i posrednu
vezu s programiranim uenjem i s konkretnim prostorom u kome
e se realizirati osnovni dio istraivanja eksperimenta.
Izbor istraivakih metoda bio je uvjetovan prije svega
predmetom, a onda i ciljem i zadacima istraivanja,
informacijskim resursima koji su bili relevantni za istraivanje.
* * *
Rezultati istraivanja upuuju na zakljuke:
-Razliiti primjeri programiranih sadraja nastave
matematike mogu se uspjeno koristiti i na niem uzrastu, tj. u
treem i evrtom razredu osnovne kole.
-U eksperimentalnim uvjetima programirana poduka djece
treeg i etvrtog razreda osnovne kole dala je zaista primjerene
rezultate uenja i kod uenika koji ranije uope nisu imali prilike
susresti se s programiranim materijalom.
-Veina uenika, koji su uili na programirani nain,
pokazala je manje neuspjeha, potekoa i smetnji u uenju nego
uenici koji su uili po konvencionalnim, uobiajenim metodama.
* * *
Nae istraivanje nedvosmisleno sugerira da nije uputno
svu redovnu nastavu matematike u treem i etvrtom razredu
zamijeniti programiranom nastavom.
U poetku je potrebno programirati male cjeline kojima e
uenici dopuniti i obogatiti postojee izvedbene oblike nastavnog
rada.
Ovakvim umjerenim doziranjem programiranog uenja u
niim razredima osnovne kole u dobrom e se stepenu otkloniti

219
neke negativne posljedice programirane nastave, kao to su
posljedice vezane za znaajnije smanjenje ili potpuni izostanak
socijalne komunikacije uenika u toku nastave (uenja).
* * *
Nastavne sadraje, koji stvaraju uenicima vee tekoe,
neophodno je detaljnije i komunikativnije obraditi sa uenicima.
Takoer, bi bilo korisno programirati one sadraje na kojima
uvjebavamo uenike (raunske operacije, matematiko suenje,
izvoenje zakljuaka i sl.).
Programirane sekvence koje su namijenjene obogaivanju
nastavnog procesa omoguavaju da djeca bre, dublje i bolje
razumiju nastavne sadraje.
Dalja mogunost upotrebe programiranog materijala u
niim razredima sastoji se u ponavljanju i uvjebavanju, pa i u
provjeravanju znanja.
Sadraji, sa kojima uenici imaju potekoa i problema
prilikom usvajanja mogu se programirati i tako pomoi uenicama
da ih lake savladaju. Za ovu svrhu treba pripremiti kratke
sekvence. Nae istraivanje je pokazalo da je za ovu formu
posebno zgodno, uz ponueni (tekstualni) programirani materijal,
uenicima u program (sekvence, naprimjer) ukljuiti i pogodne
dodatne programe koji se sastoje od odreenih praktinih
aktivnosti i posmatranja.
* * *
Najzad, uputno je koristiti se odgovarajuim sekvencama
za utvrivanje nastavnih sadraja. Ovo je svojevrsna nadopuna
redovnoj nastavi. Sekvence treba sainiti tako da pruaju to
kvalitetniju autoinstrukciju kako bi uenici sami mogli ponavljati i
utvrivati predvieni nastavni sadraj.
* * *
Primjena pogramiranog uenja uz druge oblike nastavnog
rada omoguava nastavniku da dopunjava samo programirano
uenje. Programirano uenje moe se, dakako, koristiti i izvan
same nastave, npr. za rjevanje domaih zadataka kod kue ili
rjeavanje zadataka na samom kunom kompjuteru.
* * *
Primijetili smo da primjena programiranog uenja u
nastavi matematike utie na odnos nastavnika i prema ueniku i
prema njegovom uenju. Ukoliko bi sam nastavnik ispitivao
valjanost programiranih materijala, ukoliko bi sam sastavljao, ili

220
sudjelovao u sastavljanju ovih materijala, utoliko bi se i njegova
uloga u procesu nastave mijenjala, a uenje bi se bre pribliavalo
interaktivnom uenju.
* * *
Nae istraivanje potvrdilo je efikasnost programiranog uenja u
nastavi matematike u treem i etvrtom razredu osnovne kole.
Takoer, evidentno je da ova primjena potencira individualne razlike
uenika zato su rezultati postignua na ZOT-u bili bolji od onih koji su
postizali uenici radei na klasian, konvencionalan nain.
* * *
Nae istraivanje daje i neke indikacije da se pomou
programiranog materijala mogu i tei nastavni sadraji pomjerati
prema niem uzrastu, tj. da se neki sadraji matematike mogu i
ranije uiti ukoliko ih umjeno i kreativno transformiramo, te
didaktiki oblikujemo u programirane nastavne sadraje.
* * *
Takoer, smo u procesu istraivanja uoili tendenciju
promjene u brzini uenja, te utroku vremena i energije u
procesu uenja. Brzina savladavanja nastavnih sadraja primijetno
ide u korist eksperimentalnih grupa.
* * *
Smatramo, bilo bi viestruko korisno i drutveno
opravdano jedno istraivanje s ciljem da utvrivanja mogunosti
primjene i efekata kompjuterski podranog programiranog uenja
u niim razredima.

Literatura
Bakovljev M.: Prilog analizi teorijskih osnova programirane
nastave, Institut za pedago{ka istra`ivanja, Zbornik 5,
Beograd, 1972.
Bakovljev M.: Programirana i individualizirana nastava, Nastava i
vaspitanje, br.4., 1972.
Brki} M.: Temeljna obilje`ja i u~inkovitost programirane nastave,
Educa, Sarajevo, 1999.
Bruner J.: On Learning Matematics, u knjizi Teaching Matematics:
Psichological Foundations, F.J. Crosswhite, C.A. Jones Publishing
Company, Wothington, 1973.
Dienes Z.P.: Mathematics in the Primary School, MacMillan and
Co LTD, London, 1969.

221
Dizdarevi} I.: Prilago|avanje nastave individualnim sposobnostima
i interesovanjima studenata, Zbornik radova, Pedago{ka
akademija u Zenici, 1996.
Dolan D.T., Williamson J.: Teaching Problem Solving Strategies
Addison Welsej
Galjperin P.J.: Opit izu~enija formirovanija umstvenih dejstvii,
Izdateljstvo APN, RSFSR, 1954.
Iteljson J.D.: Programirano u~enje i biheviorizma, sv. 1.
Ivanova T., Puhova P.: Programmirovanie i vei~esliteljnaja
matematika, Moskva, Prosve{~enie, 1978.
Konopnicki J.: Etiology of School Backwardness, International
Review of Education, br.4., Hamburg, 1969.
Landa L.N.: Algoritmi~ki i heuristi~ki modeli mi{ljenja i
programiranja nastave, Nastava i vaspitanje, Beograd, 1971/1.
Landa L.N.: Kibernetika i pedagogija I, BIGZ, Beograd, 1975.
Landa L.N.: Kibernetika i pedagogija II, BIGZ, Beograd, 1975.
Liebeck P.: Kako djeca u~e matematiku, Educa, Zagreb, 1995.
Lysaught J.P., Williams C.M.: Uvod u programiranu nastavu,
Zagreb, 1966.
Markovac J.: Metodika po~etne nastave matematike, [kolska
knjiga, Zagreb, 1990.
Skemp R.: Intelligence, Learning and Action, Wiley, 1979.
Skiner B.F.: The science of learning and theart of teaching, u E.
Stones, Readingas in Educational Psichology, Methuen Co.
Ltd., London, 1970.
Slatina M.: Nastavni metod, prilog pedago{koj mo}i su|enja,
Sarajevo, 1998.
1973.
[oljan N.N.: Teorijski problemi programirane nastave i pedago{ke
tehnologije, Zbornik: Programirana nastava i pedago{ka
tehnologija, Zagreb, 1969.
[pan M.: Primjena programirane nastave u praksi, [kolska knjiga,
Zagreb, 1973.
Talyzina N.F.: Teoretski problemi programirane nastave, Radni~ki
univerzitet, Beograd, 1972.
Thorndike E.L.: Novije metodi preprodavanija aritmetiki,
U~pedgiz, 1932.

222
 EFFECTS OF PROGRAMMED TEACHING OF MATHEMATICS IN
LOWER GRADES OF ELEMENTARY SCHOOL

Summary
This contribution to the Annual represents in fragments
modified scheme of Masters Thesis that is result of several years
of research of phenomena of programmed teaching.
Therefore, we shall present the structure of one research
project based on experimental research conducted in third and
fourth grade of elementary school.
Some parts will be just outlined, the others with inevitable
modifications due to nature of the Annual itself, and certain parts,
for example research hypothesis and research conclusions, will be
presented integrally.
In annex, we shall add examples of programmed materials
together with some research instruments.

223
224
Hazema Nitovi

LINGVISTIKI PROGRAM PRAKE KOLE

Abstract
Praki lingvistiki kruok je osnovan 1926. godine. Predstavnici
ovog lingvistikog drutva su ruski slavisti: Jakobson, I. Karcevski, N.
Trubeckoj i eki slavisti: V. Matezijus, V. Skalika, F. Travniek i B.
Havranek.
Praani zastupaju gledite da jezik treba izuavati svestrano,
u svim vidovima: knjievni jezik, nauni jezik, novinarski jezik,
kancelarijski jezik. Predstavnici Prake kole zalagali su se za
izuavanje govornog i pisanog jezika, prvo sa sinhronijskog, a zatim sa
dijahronijskog aspekta.
U izuavanju jezika Praani su se sluili komparativnom
metodom. Danas je sasvim jasno da je ova grupa lingvista u fonologiji
razradila izuavanje fonetskih opozicija i istakla ulogu fonema u
morfologiji. Praka lingvistika kola udarila je temelje fonomorfologiji
koja u centru svojih ispitivanja ima fonoloko-morfoloke veze, znaaj
fonema za nauku o oblicima. Neki ovu jeziku disciplinu nazivaju
morfologijom, morfofonemikom i morfonemikom.

Uvod
Praki lingvistiki kruok je osnovan 1926. godine a
njegovi istaknuti predstavnici su ruski i eki slavisti: Jakobson, I.
Karcevski, N. Trubeckoj, V. Matezijus, V. Skalika, F. Travniek i B.
Havranek.
Za svoje napredne teorijske postavke praani su crpili
ideje i iz znamenite Kazanjske kole koju su utemljila dva
eminentna Poljaka Jan Baudoun de Courtenay i njegov uenik
Nikolaj Kruszewski. Predstavnici Prake kole dokazivali su razlike
izmeu evolutivnog karaktera jezikih fakata i njihovog
identificiranja u odreenom vremenskom presjeku. Ideje ovog
lingvistikog kruga su se proirile na SAD, pa i mnogo ire.

225
Praani su tvrdili da jezik treba izuavati svestrano, prvenstveno sa
sinhronijskog, a potom i sa dijahronijskog aspekta. Oni su se zalagali
za izuavanje jezika u svim vidovima: nauni jezik, knjievni jezik,
novinarski jezik, a posebno panju posveivali su oblicima
govornog i pisanog jezika.
Praani su jezik posmatrali kao sistem funkcionalno
povezanih jedinica. Ovdje se ogleda snaan uticaj F. de Sosira ali
se oituje i podjela na fonetsku i fonoloku analizu glasova gdje
se foneme ralanjuju na distinktivna obljeja. S obzirom na
orijentaciju i usmjerenost, te na ispitivanje funkcionalnih
vrijednosti jezikih elemenata ovu kolu nazivaju kolom
funkcionalne lingvistike.
Za praane nema promjena koje su same sebi cilj, sve ima
neku svrhu i neki smisao. Za pravilno shvatanje sistema jezika oni
smatraju da je potrebno osvijetliti jeziku historiju. Na ovaj nain
se konfrontiraju sa de Sosirovom opredjeljenou za sinhroniju.
Praani su lingvistike pojave sagledavali cjelovito, otkrili su
mnoge probleme jezika kao sredstva za komunikaciju meu
Ijudima. Polovinom 20. stoljea lingvisti su poeli razraivati ideje
Prake kole sa posebnim akcentom na sintaksu, semantiku i
stilistiku engleskog i slavenskog jezika.1
U zasluge Prake kole ubraja se i formulacija teorije o
funkcionalnoj reeninoj perspektivi koja reenicu analizira kao
splet funkcionalno kontrastiranih konstituenata. Jednu
reprezentativnu antologiju priredio je J. Vahek pod naslovom A
Prague School Reader in Linguisties (1964.), ali knjiga Trubeckog
Grundzuge der Phonologie (1939.) prevedena na engleski 1969.
podnaslovom Principles of Phonology, zadrava i danas svoju
izvornu vanost, a Prakoj koli obezbjeuje mjesto vodee
lingvistike kole u svijetu.

Praka kola
1926. u Pragu je grupa mladih ljudi nadahnuta modernim
idejama F. de Sosira i Fortunatovljeve slavistike kole, te idejama
Kazanjske kole osnovala lingvistiko drutvo pod nazivom "Praki
lingvistiki serkl".

1
Ilustracije tih ideja moemo nai u djelu Jozefu Vaheka (Josef Vachek, ro.
1909.), Jana Firbasa (ro. 1921.) i drugih.

226
 Praani su svoja istraivanja temeljili na bogatoj prakoj
lingvistikoj tradiciji.2 Meu najznaajnijim linostima ove kole
bila su tri Rusa: R.Jakobson, I. Karcevski i N.Trubeckoj.
Od eha se isticao Mathesius koji je imao znaajan udio u
razvoju lingvistike misli.
U profiliranju ideja Prake kole veliki doprinos dali su: B.
Truka; B. Hovranek; J. Mukarovsky. Ovu znamenitu grupu lingvista
slijedili su mlai jeziki strunjaci (J. Vachek, V. Skalika i A.
Isaenko). Razvoju Prake kole nisu pogodovale politike i
historijske prilike. Poslije desetak godina plodotvornog rada
deavaju se krupni historijski dogaaji koji su zaustavili rad
praana.3
Poslije rata (krajem pedesetih i poetkom ezdesetih
godina) nekadanji lanovi ove kole: Havraneka, Vacheka,
Isaenka i Skalike okupljaju saradnike ukljuujui brojne
darovite studente s ciljem da se obnovi rad Prake kole, ali i da
se prodube i obogate stavovi praana. Ideje Prake kole preko
znamenitog Romana Jakobsona doprle su do Harvarda. Tako se
termin "Praka kola" poeo primjenjivati na sve one iji su se
lingvistiki stavovi podudarali sa Prakim serklom. Praani su
teili da primjenjuju Sosirove postavke iz domena fonologije. Na
1. meunarodnom kongresu u Hagu 1928. lingvistikoj javnosti
prezentirane su glasovite Hake teze u kojima je iznesen program
zasnovan na shvatanju jezika kao sistema i to ne samo na razini
sinhronije nego i dijahronije.
Program Prake kole koji je u Tezama zacrtan zasluuje
iscrpnu analizu, pa emo u ovom radu posebnu panju posvetiti
Programu praana i njegovoj realizaciji od strane pojedinih
znamenitih predstavnika ove kole. U centar interesovanja
predstavnici Prakog lingvistikog kruga stavljaju metodske
probleme koji proizilaze iz jezika kao sistema, te njihov znaaj za
slavenske jezike.4

2
Jozef Zubaty (1856-1931) ukazao je na nedostatke mladogramatikih metoda.
On je naglasio da je jezik sistem i da se jezike pojave ne mogu posmatrati
izolovano nego bi se trebale porediti sa drugim slinim pojavama.
3
Njemaka je okupirala ehoslovaku, potom dolazi do smrti Trubeckog, a
Jakobson, drugi znaajan predstavnik ove kole, odlazi iz ehoslovake.
4
Spisak autora teza Prakog lingvistikog kruoka (1929)
Teza 1 R. Jakobson
2a 1, 2 i 3. R. Jakobson

227
 Praani naglaavaju znaaj funkcionalnog stanovita u
lingvistikoj analizi. Ukoliko jezik posmatramo s funkcionalnog
stanovita on je sistem sredstava izraavanja koji ima svoju svrhu.
Predstavnici ove kole naglaavaju da se ni jedna jezika pojava
ne moe shvatiti ako bi se zanemario sistem kojem ona pripada.
Praani smatraju da o lingvistikim odlikama aktuelnih
slovenskih jezika najvie moemo saznati na osnovu sinhronijske
analize. Meutim, bili su kategorini u tvrdnji da se izmeu
sinhronijskog i dijahronijskog metoda ne mogu postaviti otre
granice na nain kako su to radili predstavnici enevske kole.
Jezike promjene ne mogu biti indiferentne u odnosu na sistem,
one se tiu sistema, njegove stabilizacije i rekonstrukcije. Kao to
sihronijski opis ne moe iskljuiti pojam evolucije, tako i
dijahronijsko istraivanje ne moe biti potpuno ukoliko se
zanemare ovepojave.

Komparativni metod
Praani su svoja interesovanja usredsredila i na nove
mogunosti primjene komparativnog metoda. Komparativni
metod ne bi trebalo primjenjivati samo na genetike probleme:
"Komparativni metod mora, meutim, biti ire upotrijebljen; to je
metod pozvan da otkriva strukturalnu zakonitost jezikih sistema
i njihovog razvitka".5 Za komparaciju nisu samo pogodni nesrodni
jezici ili oni koji su u dalekom srodstvu nego i jezici koji
pripadaju istoj porodici. Meusobno povezane promjene se
okupljaju u jednu cjelinu. Predstavnici ove kole obogauju
historiju pojedinih slovenskih jezika na taj nain to odbacuju
historiju izolovanih pojava primjenjujui princip relativne

Teza 2a 4 N. Trubecki
2b i 2c V.Matezijus
3a kolektivna diskusija, rezime - R. Jakobson
3b B. Havranek
3c R. Jakobson i J. Mukarovski
4 N. Durnovo
5 N. Trubecki i R. Jakobson
6 P. Bogatirjov i P. Savicki
7 i 8 N. Trubecki
9 B. Havranek i V. Matezijus
10 -
5
Teze Prakog lingvistikog kruoka (1929).

228
hronologije za koji su tvrdili da je pouzdaniji od hronolokih
podataka uzetih iz spomenika. Praani su se bavili poreenjem
slovenskih i neslovenskih jezika u razliitim vremenskim
periodima, te su tako doli do znaajnih podataka o teritorijalnim
grupama u koje su neki slovenski jezici ulazili tokom svoga
historijskog razvoja.6

Uloga Prake kole u ispitivanju slovenskog jezikog sistema

"Tokom istraivanja zvunog aspekta jezika praani su
naglaavali potrebu razlikovanja zvuka kao objektivne fizike
injenice i kao elementa funkcionalnog sistema."7
Ne mogu se zanemariti ni subjektivne akustiko-
motorike predstave ukoliko u jezikom sistemu imaju funkciju
razlikovanja znaenja. Praani uviaju znaaj fonoloke korelacije
koju ini niz parova suprotstavljenih fonema. Oni utvruju
zadatke sinhronijske fonologije istiui znaaj potrebne
karakterizacije fonolokog sistema, zatim utvrivanje kombinacija
fonema realizovanih u datom jeziku, te odreivanje stepena u
kojem se one upotrebljavaju, odnosno gustine u kojoj se
realizuju. Znaajan problem slovenske lingvistike je morfoloka
upotreba fonolokih razlika (morfofonologija) tako da
morfofoneme imaju sutinsku ulogu u slovenskim jezicima.
Praani naglaavaju da je potrebno za svaki slovenski jezik tano
sinhronijski odrediti sve morfoneme i mjesto koje svaka
morfonema moe da zauzme unutar morfeme.

6
Slavenski su se jezici razdvojili jedni od drugih kasnije nego ostali jezici. Prve
jo nejasne vijesti o razilasku Slovena zapisane su u povijesnim izvorima iz
sredine 6. stoljea. Gotski povjesniar Jordon u svojoj povijesti Gota koju je
napisao 551. spominje Slovene pod imenom Venade navodei da oni imaju i
drugih imena od kojih su najvanija Sloveni i Anti. Sloveni su prema njegovim
podacima nastanili podruje izmeu Karpata, Dnjestra i Visle, a Anti izmeu
Dnjestra i Dnjepra. Sloveni i Anti spominju se i u grkim izvorima upovijesti
ratova s Gotima Prokopija Cezarejskog (551-554) i u djelu Stratogija koje se
pripisuju caru Mauhciju (VI stoljee) i to kao narodi koji govore istim jezikom,
a ive istono i sjeverno od Dunava pri emu se Anti nalaze istonije, te
prelaze i preko Dnjepra. Oito se Antima nazivaju preci istonih Slovena, a
Slovenima preci Junih. Naziv Venedi upotrijebljen je kod Jordona kao skupni
naziv za Slovene, meutim kako su tim imenom Nijemci nazivali ostatke
polapskih Slovena, moe se pretpostaviti da je ono bilo oznaka za zapadne
Slovene. A. N. Savenko: Poredbena gramatika indoevropskih jezika, str. 12.
7
Teze Prakog lingvistikog serkla, str. 158.

229
 "Neodloan problem slavistike jeste sprovesti naznaeni
fonoloki i morfonoloki opis u svim slovenskim jezicima i
njihovim dijalektima".8
Neophodno je pristupiti utvrivanju fonemskih opozicija u
konkretnim jezicima. Kada govore o fonemskim opozicijama i
njihovom znaaju na morfolokom nivou, praani imaju na umu
tipove alternacije k/ u naem jeziku vojnike/vojnie, gdje odnos
k/ oznaava razliku u padeu: akuzativ mnoine/vokativ jednine.
Iz ovih osnovnih postavki koje su praani zacrtali u svom
lingvistikom programu izniknut e sjajna nauna ostvarenja N.
Trubeckog o fonemskim opozicijama i R. Jakobsona o razlikovnim
obiljejima. Prema Trubeckom fonologija prouava glasove kao
glasovne apstrakcije, predstave glasova u naoj svijesti ali u vezi s
njihovom komunikativnom funkcijom dok fonetika prouava
glasove kao govorne realizacije.9

Sistem jezikog imenovanja

U pogledu jezikog imenovanja praani su istakli da svaki
jezik izgrauje svoje forme imenovanja. Oni su tvrdili da u
slovenskim jezicima imenice nastaju najee derivacijom, ali je

8
Teze Prakog lingvistikog serkla, str. 159.
9
Odvajanje ovih dvaju naunih disciplina nije opte-prihvaeno jer nema
fonetskih realizacija koje u sebi ne nose elemente semantikog obiljeja, koje
nisu paene i odreenom semantikom funkcijom u jeziku, a fonetiarne moe
da zanemari ovu komponentu glasovne vrednosti. Pored toga to ima naunika
koji pod fonologijom podrazumeva iskljuivo nauku o fonemama, kao
funkcionalnim govornim jedinicama, ima sluajeva gdje se pod nazivom
fonologija podrazumevaju obe ove naune discipline - u fonetika i tonologija u
njihovom uem smislu.
I, reklo bi se daje nemogue praviti duboki jaz izmeu ovih lingvistikih grana.
Ako se fonolog i moe zadovoljiti prouavanjem samo glasovne funkcionalne
strane, njegove semantike komponente, fonetiar mora objedinjavati usvom
radu i prouavanje fiziko-fizioloke glasovne komponente i njegove funkcije u
jeziku kao sredstvu komunikacije meu Ijudima. Jedno nikako ne iskljuuje
drugo, a jedno bez drugoga ne bi davalo potpunu sliku o glasu kao govornom
elementu. Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja, Interpres - Beograd 1972.
Razlikovna obiljeja dijele se u dva razreda 1) prozodijska, 2) inherentna.
Prozodijsko obiljeje oituje se samo u onih fonema koji tvore sljeme sloga i
moe se ufvrditi samo s obzirom na isticanje sloga ili slogovnog lanca a
inherentno svojstvo oituje se u fonema neov'isno o njihovoj ulozi pri isticanju
sloga pa se odreivanje takvog obiljeja ne odnosi na isticanje sloga ili
slogovnog lanca. Roman Jakobson-Moris Hale: Temelji jezika, str. 23.

230
sistem imenovanja neophodno ispitati. Klasifikacija imenovanja
ispoljava se sistemom kategorija rijei iji obim, odreenost i
uzajamni odnos treba ispitati u svakom jeziku posebno. "Pored
toga razlike u klasifikaciji postoje i unutar pojedinih kategorija
rijei. Kod imenica kategorija rada, ivotnosti, broja, stepena
odre-enosti i slino, a kod glagola kategorija glagolskog roda,
vida, vremena itd."10
Imenovanja se ispoljavaju sistemom kategorija rijei ije
meusobne odnose ispitujemo u raznim jezicima. Razlike u
kategoriji rijei vidljive su i unutar svake vrste rijei (imenice
razlikuju i rod, broj, pade; glagoli imaju kategoriju glagolskog
roda, vida, vremena). Predstavnici Prake kole smatraju da je
prilikom imenovanja rijei neophodno utvrditi znaaj afektivnosti
jezika, ali i pretjeranu intelektualizaciju jezika.
Govorei o teoriji jezikog imenovanja praani su
razmatrali sintagmatske korelacije, odnosno in stvaranja
reenice u kojoj glavnu ulogu ima predikat. Funkcionalna sintaksa
postavlja sebi zadatak da ispita tipove predikata, ali pri tome ima
na umu funkciju gramatikog subjekta koji se otkriva razlaganjem
reenice na temu i iskaz. Funkcionalni pristup sintakse razjanjava
nam sistemsku povezanost sintaksikih formi to je rezultat
korelativne aktivnosti.

Raznolikost jezikih funkcija

Praani pristupaju slovenskim jezicima s funkcionalnog
aspekta. "Ukoliko bi se zanemario sistem funkcija sinhronijske i
dijahronijske karakteristike bi bile deformisane. Jezike funkcije
utiu na glasovnu i gramatiku strukturu jezika kao i na leksiki
sastav. Praani razlikuju unutranji i ispoljeni jezik naglaavajui
da se u jezikim formama ee misli nego to se govori zato je
pogreno uoptavati i precjenjivati znaaj spoljanje zvune
strane zajezik, valja stoga obratiti panju na potencijalnejezike
pojave."11
Ve smo naglaavali da praani istiu emocionalnost i
intelektualnost jezika kao znaajne karakteristike. I jedna i druga
varijanta ispoljavanja jezika socijalno je odreena. U ovom sluaju
jezik odreujemo prema vanjezikoj stvarnosti, odnosno da li mu

10
Teze prakog lingvistikog kruoka, str. 160.
11
Teze Prakog lingvislikog kruoka, str. 162.

231
je funkcija komunikativna ili poetska. U funkciji komunikacije
razlikujemo situacioni jezik i teorijski, formulativni jezik (jezik
taan u pogledu termina, reenica, zakljuaka).
Praani razrauju funkcionalni jezik pa kau: "Svaki
funkcionalni jezik ima vlastiti sistem konvencije - vlastiti jezik
("langue"); zato je netano poistovjeivati pojedinu funkciju sa
jezikom ("langue") a drugu sa aktuelnim govorenjem ("parole"-
prema de Sosirovoj terrninologiji) naprimjer, intelektualnu sa
jezikom ("langue") i emocionalnu sa aktuelnim govorenjem
("parole") i slino".12
Karakter jezika se ogleda i u nainu manifestovanja tj. da
li se komunikacioni in realizira usmeno ili pismeno, da li se to
deava u dijalokoj ili monolokoj formi i u kojoj se mjeri spajaju
pojedine funkcije jezika. Praani u procesu komunikacije nisu
zanemarili ni gestove koji prate usmeni jezik kada je govornik u
neposrednom kontaktu sa sluaocem. Na raslojavanje jezika utie
stepen strune spreme govornika kao i teritorijalna, rodovska i
porodina pripadnost. Dijahronijska lingvistika bi morala
pokloniti posebnu panju uticaju razliitih funkcija jezika i
posebnostima ispoljavanja jezika u razliitim grupama. Socijalno-
ekonomski, politiki i drugi uvjeti u stvaranju knjievnog jezika su
spoljanji inioci, oni ne mogu objasniti u emuje razlika izmeu
narodnog i knjievnog jezika. Praani istiu da se pred knjievni
jezik postavljaju vei zahtjevi nego pred narodni. Knjievni jezik
odraava kulturni i civilizacijski ivot, to je intelektualiziran jezik
u kojem su emocionalni elementi podloni cenzuri. Knjievni
jezik je normiran sa neto izraenijom funkcionalnom upotrebom
gramatikih i leksikih elemenata, vea je zadatost sredstava
izraavanja.
Knjievni jezik, na polju ekspanzije, pretenduje, ili bolje
reeno u funkcijije KOINE.13
Govorni knjievni jezik blii je narodnom jeziku od
pisanog jezika. Predstavnici Prake kole smatraju da se na sve
osobine knjievnog jezika mora obratiti panja u smislu
sinhronijske i dijahronijske analize slovenskih knjievnih jezika.
Praani su prvi istakli da je slovenska lingvistika zanemarila

12
Teze Prakog lingvistikog kruoka, str. 163.
13
KOINA (gr. KOINOS - zajedniki) zajedniki jezik koji objedinjava vie
govornih podruja.

232
pjesniki jezik. On je bio u nadlenosti historiara knjievnosti
koji nisu savladali metodoloka pitanja jezika zbog ega su bile
neminovne greke. Da bi se one izbjegle ili bar smanjile bilo je
neophodno prestati poistovjeivati pjesniki sa komunikativnim
jezikom. "Pesniki jezik, sa sinhronijskog stanovita ima formu
pesnikog izraavanja (parole), znai individualnog stvaralakog
ina vrednovanog s jedne strane na pozadinu aktuelne pesnike
tradicije (pesniki jezik - langue), a sa druge, i na pozadini
savremenog komunikativnogjezika."14
Zadatak lingvistike je da ispita meusobni odnos
pjesnikog jezika i navedenih pjesnikih sistema sa sinhronijskog
i dijahronijskog aspekta. Ponekad je nemogue ispitati pojedine
slojeve pjesnikog jezika jer su meusobno povezani (fonologija,
morfologija) pa ispitujui jedan sloj ulazimo u podruje drugog
sloja. Oni slojevi koji u komunikativnom govoru tee
automatizaciji, u pjesnikom jeziku tee ka aktuelizaciji. Praani
istiu funkcionalnu strukturu pjesnikog djela, a pojedini
elementi ne mogu se posmatrati izolovano nego povezani u
cjelinu. Isti elementi u raznim strukturama mogu imati razliite
funkcije. Praani istiu problem ritma koji se moe rijetit
fonolokom interpretacijom, jer se "zakoni komparativne tehnike
stiha mogu ustanoviti jedino na fonolokoj osnovi. Dve spolja
istovjetne ritmike strukture, koje pripadaju dvama raliitim
jezicima mogu da budu meritorno razliite ako se sastoje iz
elemenata koji imaju razliitu ulogu u odgovarajuim fonolokim
sistemima."15
Rima otkriva morfoloku strukturu, ali je povezana i sa
sintaksom, nije nevano razmotriti koji se elementi reenice
nalaze jedan pored drugih, ali i kakav je semantiki znaaj
rimovanih rijei. to se tie pjesnikog rjenika (neologizmi,
varvarizmi, arhaizmi) praani ga smatraju znaajnim jer se
razlikuje od uobiajenih rijei u procesu komunikacije. Neobine
rijei su bogatstvo pjesnikog jezika. Sintaksa je povezana sa
ritmom, melodikom i semantikom pa prua mogunost pjesnike
aktuelizacije. Praani istiu da je najmanje ispitana pjesnika
semantika rijei i reenica, ali i veih kompozicionih jedinica. Ova
kola je i u pjesnikom jeziku utvrdila hijerarhijsku vrijednost

14
Teze Prakog lingvistikog kruoka, str. 166.
15
Teze Prakog lingvistikog kruoka, str. 167.

233
znaka i oznake. Praani smatraju da panja lingvistike mora biti
usmjerena na znak, dok je panja knjievnog historiara
uglavnom usmjerena na ono to se oznaava. Znaajan materijal
za komparativna ispitivanja predstavlja poetska upotreba raznih
slovenskih jezika. U centar komparativnih ispitivanja mogao bi
doi ritam slovenskih jezika, rima, ali i neki drugi znaajniji
poetski efekti.

Historijsko-komparativna metoda u razvoju staroslovenskog

jezika
Praani iz metodskih razloga ne dozvoljavaju
poistovjeivanje staroslovenskog jezika sa nekim od historijskih
slovenskih jezika, pa ni njegovo tumaenje sa stanovita historije
dijalektologije tim vie to ovaj jezik, od samoga poetka, nije bio
odreen za lokalnu upotrebu, on se oslanjao na grku tradiciju.
Razvoj staroslovenskog jezika moramo tumaiti
rukovodei se principima historije knjievnosti, tj. ispitujui
staroslovenske spomenike od 10. do 12. stoljea.
Pri tome je potrebno razlikovati knjievne dijalekte od
ivih slovenskih dijalekata. Praani smatraju da je najvaniji
zadatak odreivanje ivog slavenskog dijalekta koji je uzet kao
osnovica za razvoj slovenskog knjievnog jezika. Ovaj zadatak se
ne moe zamisliti bez historijsko-komparativne analize najstarijih
podataka. U razvoj jezika novo se stvara uvijek iz neega drugog
to ve postoji u jeziku. Vaan zadatak komparativno-historijskog
istraivanja je utvrivanje hronologije uspostavljenih jezikih
pojava, to je teko, ali rjeivo. Takvom poredbenom analizom
utvreno je da se prva palatalizacija zadnjonepanih suglasnika
izvrila do pojave zakona otvorenih slogova, a druga palatalizacija
u vrijeme djelovanja pomenutog zakona. Kod utvrivanja
relativne hronologije vano je uporeivanje narjeja uzimajui u
obzir njihov razvoj kroz razdoblja.
"Slovenski jezik je prije pojave pismenosti na njegovim
narjejima doivio znatne promjene. Zvuni haknuti suglasnici
preli su u zvune zatvorene. Kvantitativne razlike meu
samoglasnicima prele su u kvalitativne: dugo o prelo je u a,
dugo e u e, dugo u u y (jeri); izmijenili su se i neki kratki
samoglasnici: kratko a prelo je u o, i u b (jer). Dolazilo je do
jednaenja suglasnika ispred j. Mnogo promjena bilo je

234
uvjetovano zakonom otvorenih slogova, koji sejavlja
naodreenom stupnju razvoja praslovenskog jezika."16
Praani su postavili, kao neodloan zadatak lingvistike,
ispitivanje historije crkvenoslovenskog sloja u slovenskim
nacionalnimjezicima, a posebno u ruskom, s aspekta funkcije
pratei taj jezik kroz razna vremenska razdoblja.

Problemi transkripcije u slovenskim jezicima

Jedan od znaajnih zadataka svih slovenskih jezika je
pojedinano, ali i kombinovano utvrivanje naela fonetske i
fonoloke transkripcije. To je u interesu sinhronijske i
dijahronijske obrade slovenskih jezika, a posebno slovenske
dijalektologije. S obzirom da pitanje transkripcije nije rijeeno na
adekvatan nain ne moe se pravilno pristupiti fonolokoj
karakterizaciji slovenskih jezika dok se to pitanje ne rijei.

Lingvistika geografija na slovenskoj teritoriji

Jeziki pojmovi se ire u prostoru to nikako ne
predstavlja odraz anarhije pojedinih izoglasa nego njihovu
zakonsku povezanost. Praani postavljaju rejonizaciju lingvistike
geografije kao temeljni problem. "Potpuno iste pojave,
posmatrane u razliitim sistemima ponekad mogu biti
funkcionalno razliite."17
U historiji jezika vri se komparacija heterogenih pojava u
razvitku, tako se neke pojave mogu porediti sa drugim
geografskim izolinijama. Praani ne istiu samo potrebu
prouavanja lingvistike geografije nego i odnos lingvistike
geografije prema etnografskoj geografiji na slovenskojteritoriji.

Sveslovenski lingvistiki atlas

Praka kola se bavi problemima koji se odnose na
stvaranje slovenskih jezikih atlasa, posebno atlasa leksike u
kojima bi doao do izraaja metod slovenske leksikografije. Oni
istiu da se slovenski jezici geografski dodiruju, da su veoma
bliski pa se namee potreba za sveslovenskim jezikim atlasom.
16
Poredbena gramatika indoevropskih jezika, A. N. Savenko, str. 13.
17
Prividno isto i u razliitim ukrajinskim narjejima ima razliitu fonoloku
vrijednost: tamo gdje su ispred i < o suglasnici meki (to su varijante jedne
foneme) tamo gdje ne omekavaju radi se o dvije foneme.

235
Praani misle da je lake napraviti sveslovenski atalas nego
pojedinane atlase svakog slovenskog jezika. U svom programu
ova eminentna kola predvidjelaje i nain na koji bi se ideja o
atlasu realizirala. Svaka slovenska akademija imala bi zadatak da
oformi komisiju koja bi radila na sastavljanju atlasa, a tamo gdje
nema akademije posao bi obavljala odgovarajua nauna drutva.
U programu su obuhvaena neophodna pitanja koja se tiu rada
na atlasu.18

Metode slovenske leksikografije

Kada se radi o leksikografiji praani smatraju da je
neophodno ispitati porijeklo pojedinih rijei, te promjene
njihovog znaenja. Rjenikje sloeni sistem u kojem se rijei
nalaze u meusobnom odnosu, njihovo znaenje odreuje se
odnosom prema drugim rijeima, dakle mjestom koje odreena
rije zauzima u leksikom sistemu. Do praana rijei nisu
posmatrane kao lanovi sistema, niti su otkrivene strukture ovih
sistema. Praani naglaavaju sloenost leksikih sistema koji se ne
moe shvatiti kao puki popis rijei organizovan prema abecedi.
Zadatak lingvistike je da se pozabavi ovom problematikom, a
posebno razradom kvalitetnih metoda istraivanja. U pojedinim
razdobljima svaki jezik posjeduje svoj leksiki sistem, posbnoje
interesantno porediti sisteme srodnih jezika jer tada dolaze do
izraaja podudarnosti leksikog materijala, ali i neke individualne
crte pojedinih leksikih sistema. Slovenski jezici su posebno
interesantni za leksikografska istraivanja.

Znaaj funkcionalne lingvistike za kulturu slovenskih jezika

Iz knjievnog jezika neophodnoje odstraniti sve ono to je
suvino te tako stvoriti osjeaj za knjievni jezik, za precizno
jasno i tano izraavanje raznih sadraja. U programskim
odrednicama praana naglaava se opredjeljivanje za jednu
18
"Predstavnici svih ovih komisija sastali bi se i dogovorili osljedeim
pitanjima:
a)o gustini i rasporedu mesta, iz kojih e se dobijati materijal (vano je da
mrea ovih mesta bude priblino jednako gusta, pri emu se naravno moraju
imati na umu i razliite mesne prilike);
b) o jedinstvenoj fonetskoj transkripciji;
c) o tekstu upitnika tj. kakve rei treba da budu sakupljene." Teze Prakog
lingvistikog kruoka, str. 174.

236
mogunost, odnosno propisivanje norme za knjievni jezik.
Predstavnici ove kole zalau se za pojednostavljen pravopis u
kojem e doi do promjene pravopisnih pravila samo onda kada
je to potrebno. U sistemu imenovanja moramo voditi rauna da
ne uzimamo neobine apstraktne forme. Trajni zadatak lingvista
je da rade na bogaenju rjenika i njegovanju stilske
raznovrsnosti. I u oblasti sintakse neophodno je voditi rauna o
bogatstvu izraajnih mogunosti, neophodno je da jaaju one crte
koje su svojstvene tom jeziku.
Za razvoj jezike kulture znaajan je kultivisan, normiran
jezik. Pravopis je stvar konvencije trebalo bi da bude pregledan
da se mijenjaju samo one odrednice koje imaju cilj
pojednostavljivanja.
U rjenicima bi trebalo njegovati preciznost znaenja, a
gdje funkcija knjievnog jezika to iziskuje, meutim ne treba
zanemariti bogatstvo rjenika i stilske raznolikosti. Za njegovanje
jezike kulture veoma je znaajan kultivisan jezik. Jezici koji
imaju mladu tradiciju, poput slovenskih, trebalo bi da vode brigu
o kulturi jezika, da izaberu najpogodnije gramatike varijante za
knjievni jezik. Tokom izrade rjenika ne bi trebalo robovati
pretjeranom purizmu jer pretjerani purizam osiromauje rjenik.

Novi lingvistiki pravci u srednjokolskoj nastavi

Praka kola je u svoje programske sadraje uvrstila
pitanje uenja maternjeg jezika u srednjim kolama. Njegovanje
maternjeg jezika na ovom nivou obrazovanja ima za cilj da
odgovori datoj funkciji jezika, prije svega govoru, a potom
razliitim vrstama pismenosti. Temeljno pitanje je shvatanje
jezika kao sistema funkcija. Zadaci lingvistike u srednjim kolama
su savladavanje jezika u svim njegovim funkcijama, a ne
bespotrebno uenje mnotva injenica. Nauni cilj ovdje ustupa
mjesto praktinom. Praani su postvili neka pitanja koja ni danas
nisu na adekvatan nain rijeena. Oni smatraju da obim teorijskog
obrazovanja moramo uskladiti sa stepenom i vrstom kole.
Predstavnici ove kole smatraju da uenike ne bi trebalo
optereivati historijskim injenicama nego ih je potrebno uvoditi
u razmiljanje o gotovom jeziku. Uenik razlikuje poznata jezika
sredstva od nepoznatih. Ne treba zanemariti ni samostalne
uenike pokuaje. Njegovanje knjievnog jezika je trajna

237
obaveza, ali uenik mora shvatiti one oblasti knjievnog jezika
koje ga razlikuju od narodnog. Knjievni jezik se razlikuje od
narodnog prema svrsi. Nuno je iz kola odstraniti "hijerarhiju
prostog i ukrasnog stila". Neophodno je insistirati na razlikama
izmeu narodnog i knjievnog jezika. Praani naglaavaju da
ueniki osjeaj za jezik moramo potovati i ne bismo smjeli
stvarati nepovjerenje prema vlastitom znanju maternjeg jezika.
Ono to uenici ponesu iz porodice ne bi trebalo negirati nego se
na to moramo oslanjati i u pojedinim elementima uenika znanja
korigovati. Praktino uenje jezika znai izua-vanje jezika u
njegovoj praktinoj funkciji. Istina, mali je broj Ijudi koji u
maternjem jeziku mogu savladati sve njegove funkcije. Nerijetko
se deava da se pojedinac, makar bio i filoloki obrazovan, teko
snalazi u onim podruima koja mu nisu bliska. Ovo potvruje da
uenici iz srednje kole moraju ponijeti praktino znanje jezika,
tako to bi, recimo u trgovakim kolama trebali uiti "trgovaki
govorni jezik", u srednjim kolama opeg smjera jezik ope
kulture itd.
Kada je u pitanju uenje slovenskih jezika u slovenskim
kolama potrebno je iskoristiti srodstvo ovih jezika insistirajui
na onim efementima po koJima se ovi jezici razlikuju. Uenje
jezika, trebalo bi bazirati na razlikama maternjeg jezika i jezika
koji se ui, naravno, trebalo bi i udbenike prilagoditi ovim
zahtjevima. Neophodno je voditi rauna o posebnim crtama
fonolokog i gramatikog sistema, ali ne bi trebalo zanemariti ni
crte teksike strukture odreenog slovenskog jezika. Uenje i
upoznavanje ovih elemenata trebalo bi bazirati na kontekstu i to
tako da razumijevanje nadvladava puko uenje. Jezik treba
savladati postepeno u svim njegovim funkcijama, stvarati jednu
osnovu jezikom saznanju koju bi uenici mogli da proiruju u
odreenim okolnostima i sredini u kojoj se nau.

Odjeci Prake kole i njene zasluge

Progresivna Praka lingvistika kola osvijetlila je znanje o
gramatikoj strukturi slovenskih jezika. Ideje praana proirile su
sevan ehoslovake, njih su prenijeli i usavravali daroviti
predstavnici ove kole koji su svoj rad u Pragu prekinuli u jednom
periodu zbog historijskih okolnosti. Veoma zapaen rad praana
odnosio se na funkcionisanje morfolokih sistema uz posebna

238
osvrt na pojam markiranih i nemarkiranih kategorija. Ova ideja
potie od znamenitog praanina Trubeckog koji je govorio o
principu opozicija: obiljeena (markirana), neobiljeena
(nemarkirana).19 Toje prihvatio Jakobson i primijenio je i na
drugim jezikim nivoima, viim od fonolokog. Rad Prake kole
se nastavio da bi sedamdesetih godina prolog stoljea kola
najvei uspjeh postigla na razradi sintaksike teorije. Mathesius je
zapoeo rad na jednom originalnom jezikom ispiti- vanju koje se
odnosi na funkcionalne reenike perspektive. U centru panje su
odnosi izmeu ree- nikih dijelova sa stanovita reenice kao
jezike cjeline kojom se neto saopava. Ono to funkcionie kao
subjekat nije uvijek TEMA saopenja, niti je predikat REMA, ono
to se saopava o temi. Rezultati Prake kole, u okviru teorijskih
studija veoma su zapaeni, a radovi nekih lingvista (J. Firbas, P.
Adamec, E. Bene, F. Dane) iz ove oblasti dobili su irok
publicitet. Studije praana (F. Danea) o principima organizacije
(smisaone strane) reenice privlae panju jezikih teoretiara.
Praanima pripada zasluga za ispitivanje reenice na nivou
diskursa. Ovakav odnos prema sintaksikim ispitivanjima oznaen
je terminom "tekstualna lingvistika". I danas ova lingvistika
oblast zaokuplja panju javnosti.20
Tako su praani shvatili da bi ova oblast mogla biti
privlana za lingviste razliite orijentacije. Njihova ideja da se
nivo reenice ne moe smatrati zavrnim sintaksikim nivoom
mnogo godina kasnije je opeprihvaena.
"Rad na sociolingvistikoj problematici potvrdio je
umesnost uverenja koje su mnogi i ranije zastupali, a najdui i
najdosledniji predstavnici Prake kole da nivo diskursa takoer,
treba ukljuiti u jeziku analizu, na ovom uverenju izrasla je
danas nova lingvistika disciplina -tekstualna gramatika".21

19
"Suprotstavljanje po zvunosti (p/b) oba lana imaju iste fonetske
karakteristike, a obiljeeno (b) i jedno specifino obiljeje vie (zvunosti), koje
nedostaju neobiljeenim".
20
"Do sredine ezdesetih godina preovladavalo je uvjerenje da je reenica
najvia jedinica sintakse. Meutim, pred poetak sedamdesetih godina poela
su se sve glasnije izraavati miljenja da sintaksiko ispitivanje treba da
dosegne i dalje, da obuhvati cjelokupan tekst uz kojeg je data reenica
izvaena, s tim to e se pritome takav tekst, takoer, tretirati kao svojevrsna
sintaksika jedinica." Milka Ivi: Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1978.
21
Milka Ivi: Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1978., str. 266.

239
 Zahvaljujui temeljima slavne Prake kole danas se u
ehoslovakoj njeguje i matematika lingvistika (P. Sagall).
Sagallova gramatika obuhvata kompleksan sistem pravila koja su
sainiena od vie komponenata. Jedna od njih je generativna a
ostale imaju transduktivni karakter, prevodi se dati element s
jednog nivoa posmatranja na drugi primjenjujui pri tome,
odgovarajui sistem transformacije. Predstavnici ovog pravca
duboko su vezani za prole lingvistike tradicije. Njihov pristup
jeziku se doivljava kao razdvojena inovativna linija Prake kole.
Tako se s pravom moe ustvrditi da temeljne tekovine praana
ostaju netaknute u teorijskoj viziji jezika.

Literatura
De Sosir, Ferdinand: Opta lingvistika, Nolit - Beograd,1977.
Ivi, Milka: Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1978.
Kaler, Donatan: Sosir, osniva moderne lingvistike, Beogradski
izdavako-grafiki zavod, 1980. Jakobson, Roman i Halle,
Morris: Temelji jezika, Globus - Zagreb, 1998.
Kristal, Dejvid: Teze Prakog lingvistikog kruoka (1929),
Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Nolit-Beograd, 1985.
Principi Prake lingvistike kole - Zbornik za filologiju i
lingvistiku XIII/I, Novi Sad, 1970.
Savenko, A.N.: Poredbena gramatika indoevropskih jezika,
Moskva, 1974.

240
 LINGUSITIC PROGRAMME OF PRAGUE SCHOOL
Summary
The Prague Linguistic Circle was established in 1926.
Representatives of this Circle are Russian Slavists R. Jakobson, I.
Karcoski, N. Trubeckoj and Czech Slavists V. Matezijus, V.
Skalicka, F. Travnicek, and B. Havranek.
The Prague linguists represent the attitude that
language should be studied universally, in all aspects: literary
language, scientific language, journalist language, administrative
language. Representatives of the Prague School spoke in favor
of spoken and written language studies from synchronic, first and
the diachronic aspect. In their language studies, the Prague
School representatives used comparative method. It is obvious
today that this group of linguists developed studies of phonetic
oppositions and emphasized the function of phoneme in
morphology. The Prague Linguistic Circle lay the foundations of
phonomorphology focused on studies of
phonological/morphological connections, importance of phoneme
for science about forms. Certain linguists identify this linguistic
discipline as morphology, morphophonemy or morphonemy.

241
242
Denan Skeli

EMOTIONAL INTELLIGENCE AS A DETERMINANAT OF

TRAUMA EXPERIENCE PROCESS

Abstract
Istraivanje kao polaznu taku ima zajedniku fizioloku osnovu
traumatskog pamenja i emocionalne inteligencije, pri emu oboje svoju
fizioloku osnovu imaju u hipotalamikim strukturama. Istraivanje je
za cilj imalo ispitati u kojoj mjeri emocionalna inteligencija determinira
procesuiranje traumatskog iskustva. Istraivanje je provedeno na 275
veterana rata koji su registrirani RVI. Istraivanje je obavljeno Sarwey
metodom, i ima korelacijski karakter. Glavni koriteni statistiki metod
je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati istraivanja ukazuju na
postojanje znaajnog uticaja subskala emocionalne inteligencije na
procesuiranje traumatskog iskustva ali samo u okvirima interakcije ovih
subskala sa drugim znaajnim prediktorskim varijablama kao to su
stepen invalidnosti, trenutni problemi i potekoe te stepen traumatskog
iskustva. Kao znaajan se ini pokazatelj razliuitog uticaja
pojedinanih subskala emocionalne inteligencije pri emu subskala
kontrole emocija pokazuje znaajan pozitivan efekat na procesuiranje
traume dok je sa subskalom izraavanje emocija obrnut sluaj to je
ozbiljna prijetnja jedinstvenosti konstrukta emocionalne inteligencije
kao generalnog faktora.

Introduction
Base of the PTSD, as shown by various researches, is a
series of changes, which as trauma experience consequences,
appear mainly as limb defaults. One of the main changes appears
in locus ceruleus, structure which regulates kateholam, a brain
secretion, into two supstances: adrenalin and noradrenalin.
Secreting of kateholamin leaves an extraordinary intensive track
on memory. In case of PTSD this system becomes hyperactive.

243
 Locus ceruleus is closely connected to amigdal, and
changes appear on the path connecting limb system with
hypophysis regulating releasing of CRF, stress hormone, which
later affects an intensified secreting of hormones in limb system.
Intensified quantity of hormone CRF brings to exaggerated
reactions. At the same time there appeares an intensified
secretion of endorfin, which brings to repeated exposition to
trauma, numbing of certain emotions, e.g. Ahedonia, general
emotional apathy, emotion of being detached from life, etc.
Neurological research has shown that emotional
intelligence is closely connected to the limb system. (Golleman,
1995) Further, research of EQ has shown that there is a close
connection between EQ and personality structure. (Mayer &
Geher, 1996) One research has also shown that EQ is connected
to the issue of satisfaction of life (Martinez, 1998) and to
depressive symptoms and reactions (Martinez, 1997).
Since above mentioned researches refer to possible
connection of EQ and trauma experience processing, our aim is to
examine to what extent EQ and personality structure determine
trauma experience processing.
Therefore, in our research we will examine emotional
intelligence as a mediator and moderator of posttrauma
adjustment, all this with an interactive approach.
The research aims at examining what role and importance
emotional intelligence has when facing concrete trauma events
and in adjustment of military war invalids as people whose
trauma experience left permanent consequences concerning
physical and mental health.
Many researches have shown that capability of rational
thinking and analyzing of trauma experience are important
factors in its process. This study does not explicitly indicate
existing of a connection between processing and emotional
intelligence, but such a connection is easy to hint, because
emotional intelligence also includes capability of expressing and
contolling emotions.

Research goal
In accordance with the mentioned interest sphere we will
find the following:

244
 When facing concrete trauma events what share EQ has as
a moderator in explaining longterm posttrauma adjustment
variables?
As an indicator of a longterm posttrauma adjustment the
following criteria variables are included: posttrauma stress
reactions, general psychosocial functioning, general satisfaction
with life, negative life style and actively spending spare time.

Respondents and method

The research included 256 respondents, all military war
invalids. It was done in the town of Zenica during December
2002. All military war invalids included in the research are
registered citizens of the municipality of Zenica. There are about
1100 military war invalids registered in the area, which means
that the research included about 25% of total number of this
population. All of the respondents are male. An average age of
respondents is 36. The respondents are military war invalids, and
an average degree of disability is 47, 35% (SD=22, 35). According
to their education there are six categories: four years of primary
school (1, 5%), completed primary education (15, 3%), completed
vocational school (22, 5%), completed grammar school (52%),
completed college (6, 9%) and completed faculty (1, 8%).

Research results and discussion

Goal of this research was aimed at examining role of
emotional intelligence as a moderator of trauma experience
processing.
According to the results it is noticable that a lot of factors
have impact on trauma experience processing.
The most important respective components are surely
number of trauma war experience and especially current
problems and troubles. The importance of number of trauma
experience is clear from the concept of posttrauma adjustment
itself, where it is emphasized that number and intensity of trauma
experience greatly determines manner and speed of processing,
as well as intensity of possible symptoms. (Kulka et al., 1990)
The current problems and troubles as an important
processing predictor are clear from the concept of passing
through trauma experience as perceived and interpreted by other

245
important factors, bearing in mind that our respondents
defended their homeland and in return got absolute lack of care
of the society for their problems. (Bat- Zion & Levy- Ahiff, 1993)
In predicting trauma experience process on our sample, an
important contribution of variable, current problems and
troubles, is clear when we consider the importance of social
support and concept of perciving trauma experience as a
cognitive concept it happened to me because I am worthless,
acknowledged through lack of care of the society.
Because of an important effect of lack of care for military
war invalids, our respondents, all of the other results should be
taken with suspicion.
Stress facing subscales, especially emotional subscale of
directed behaviour, which as a rule correlates higly positive with
a low degree of trauma experience process, have appeared as an
important repsective predictor of trauma experience process. On
the contrary, emotional subscale of directed behaviour shows an
important positive correlation with a high degree of trauma
experience process.
There is an interesting fact that degree of trauma
experience process grows with war trauma invalidity (positive
result). It is possible to explain it, on one side with better social
care of respondents with invalidity higher degree, and, on the
other side with the fact that this group is more inclined to the
task of directed behaviour when facing stress situation, which is a
possible consequence of more urgent need for action and conflict
resolution in terms of less self-reliance of respective individuals,
as well as eventual correlation with more positive life perception
as a frequent cognitive style of individuals whose life was or is
considerably handicapped (e.g. those ill with malignancy often
start living their life to the full after the diagnosis is made, they
pay attention to every single moment of their life, etc).
Emotional intelligence subscales as respective variables
did not appear as un important predictor of trauma experience
processing, except a managing emotion subscale in terms of
supporting the processing and expressing emotion subscale
which is correlated highly positive with trauma degree.
However, if we compare the other criteria variables, we
can see that beside growing of degree of posttrauma stress
reaction on scale IES by the respondents with high score on the

246
expressing emotion subscale, at the same time, degree of general
psyhosocial functioning grows too (score on scale GSI and SCL-90,
falls).
Such a relation could be explained through teoretical
construct of expressing emotion subscale which represents
capability of expressing, showing personal emotions which in this
context would mean expressing emotions concerning trauma
event, which finally helps trauma experience processing (Ehlers &
Steil, 1995). If our conclusion is correct and research results lead
to it, than scale IES is not a good discriminator degree of
posttrauma stress reaction for category of respondents with high
results on the expressing emotion subscale, and we should follow
the results of general psyhosocial functioning.
As important predictors of posttrauma stress reactions IES
- total score, the following interactions appeared: managing
emotion subscale and current problems and troubles (r=-.854),
perceiving emotion subscale and current problems and troubles
(r=1.529) and expressing emotion subscale and invalidity degree
(r=.944). From the mentioned results it is evident that there is a
positive effect of managing emotion subscale on trauma
experience processing.
As important predictors of posttrauma stress reactions IES
intrusions, the following interactions appeared: perceiving
emotion subscale and current problems and troubles (r=1.028)
and expressing emotion subscale and invalidity degree (r=1.064).
As important predictors of posttrauma stress reactions IES
avoiding, the following interactions appeared: perceiving
emotion subscale and current problems and troubles (r=1.798),
managing emotion subscale and current problems and troubles
(r=-1.021) and perciving emotion subscale and number of war
trauma events (r=-1.178).
There is a positive effect of managing emotion subscale, it
is also noticable comparing to criteria variables: general
satisfaction with life (growing), negative life style (falling) and
spending time actively (growing).
Effects of the subscales, expressing emotions and
perceiving emotions, are disputable in context of general life
conditions of our respondents. On one side, it is possible to
presuppose that the respondents who have better score on the
expressing emotion subscale show more tendency for

247
verbalization of own problems and troubles, expressing in this
way, their unsatisfaction and general emotional condition, while
generally observing, they mostly went through the trauma
experience processing which could be approved by a degree of
their general psychosocial functioning (SCL - 90 scale).
However, it is evident that they show higher degree of
using supstances, which refutes this conclusion, and than the only
logical conclusion imposes possibility that their raised capability
of expressing emotions leads to position where their expressing
of emotions does not make desired effect (empathy, sympathy),
and in this way they find confirmation of cognitive construct of
thier own absence of value and insignificance appearing as a
consequence of trauma experience.
The result indicating a negative effect of perceiving
emotion subscale on degree of trauma experience processing
could lead to the conclusion thah the respondents with higher
degree on this subscale succeed in processing of trauma
experience less effectively because they better recognize negative
emotions, lack of empathy and lack of emotional support. In a
whole context of trauma experience, lack of concern of social
institutions and cognitive constructs following trauma
experience, goes through substantiating of a negative attitude of
oneself and other people, as well as loss of selfconfidence and
selfrespect which returns them in the vicious circle of postponed
trauma experience processing.

Conclusion
On the basis of the shown results it is evident that making
explicite conclusions is very difficult and only partially justified.
We can see that there are a lot of variables included in trauma
experience processing itself. It is also evident that except
respective variables, their interactions have a significant part, in
our case interactions with emotional intelligence.
Research results show us that it is unreasonable to view
emotional intelligence as a unique concept, in interaction with
trauma experience itself, because different subscales act in a
differet way in these subscales in relation to prediction of degree
and direction of trauma experience processing.

248
 We can also emphasize that support of important
institutions of the society is very significant for trauma
experience processing. In case of our respondents it appeared as
a lack of concern of the institutions in our country for everyday
worries and problems of individuals who mostly sacrificed
themselves in establishing of this society.
In relation to the problem and goal of our research we can
make the following conclusions:
Emotional intelligence, in relation to its subscales
presents a significant statistical determinant of trauma experience
processing.
This predictive significance is present only in the form of
interactions of respective results of subscales with variables:
number of war trauma events, current problems and troubles and
invalidity degree, in which process interaction with variable -
current problems and troubles, is the most important for all
criteria variables.
Respective emotional intelligence subscales have neither
equal significance nor prediction direction in relation fronting
each other or in relation towards different criteria of variables, in
which process, it is noticable, that in interactions a managing
emotion subscale has a predictive significance in the direction of
supporting trauma experience processing, while for the other
subscales a reversed direction is valid in interactions, that is, in
interactions they inhibit trauma experience processing.

Literature (emotional intelligence)

Beall, A.E. (1993). A social constructionist view of gender. In
A.E. Beall & R.J. Sternberg (Eds.), The psychology of gender
(pp. 127-147). London: Guilford Press.
Davies, M. & Stankov, L.: Emotional Intelligence: In Search
of an Eclusive Construct: Journal of Personality and Social
Psychology, Vol. 75(4) 989- 1015, 1998
Endler, N.S. & Summerfeldt, L.J. (1995). Intelligence,
personality, psychopathology, and adjustment. In D.H.
Saklofske & M. Zeidner (Eds.), International handbook of
personality and intelligence (pp. 249-284). New York:
Plenum Press.

249
 Etzioni, A. (1993). The spirit of community. New York:
Crown Publishers.
Mayer, J.D., DiPaolo, M. & Salovey, P. (1990). Perceiving the
affective content in ambiguous stimuli: A component of
emotional intelligence. Journal of Personality Assessment,
50, 772-781.
Mayer, J.D. & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and
the identification of emotion. Intelligence, 22, 89-113.
Mayer, J. & Geher, G. (1996). Emotional Intelligence and the
Identification of Emotion. in Intelligence, Vol. 22, 89 113,
Martinez-Pons, M.: The relation of Emotional Intelligence
with selected Areas of Personal Functioning. in Imagination,
Cognition and Personality, Vol. 17(1) 3-13, 1997-98
Martinez-Pons, M. Parental Inducement of Emotional
Intelligence in Imagination, Cognition and Personality. Vol.
18(1) 3 23, 1998-99
Mayer, J.D. & Salovey, P. (1993). The intelligence of
emotional intelligence. Intelligence, 1993, 17, 433-442.
Mayer, J.D. & Salovey, P. (1995). Emotional intelligence and
the construction and regulation of feelings. Applied and
Preventive Psychology, 4, 197-208.
Salovey, P. & Mayer, J.D. (1990). Emotional intelligence.
Imagination, Cognition, and Personality, 9, 185-211.
Salovey, P., Mayer, J.D., Goldman, S.L., Turvey, C. & Palfai,
T.P. (1995). Emotional attention, clarity, and repair:
Exploring emotional intelligence using the Trait Meta-Mood
Scale. In J.W. Pennebaker (Ed.), Emotion, disclosure, and
health (pp. 125-154). Washington, DC: APA.
Watson, M. & Greer, S. (1983). Development of a
questionnaire measure of emotional control. Journal of
Psychosomatic Reasearch, 27(4), 299-305.
Wegner, D. (1990). In R. Erber, The self-regulation of mood
and emotion. Symposium conducted at the 98th annual
meeting of the American Psychological Association, Boston.

Literatuea (trauma experience)

Bat- Zion, N. & Levy- Shiff, R. (1993). Children in War: Stress
and coping reactions under the threat of the Scud missile
attacks and the effect of proximity. In L. Lewis & N. Fox

250
(Eds.), The Psychological effects of war and violence in
children (143-161). Hillsdale: Erlbaum.
Breslau, N., Davis, G.C., & Andreski, P. (1991). Traumatic
events and post traumatic stress disorder in an urban
population of young adults. Archives of General Psychiatry.
48, 216-222.
Ehlers, A. & Steil, R. (1995). Maintenance of intrusive
momories in Posttraumatic Stress Disorder: A Cognitive
approach. Behavioural and Cognitive Psychotherapy, 23,
217-250.
Ehlers, A. & Clark, D.M. (2000). Acognitive model of
posttraumatic stress disorder. Behavior Research and
Therapy, 38, 319-345.
Ellis, A., Stores, G. & Mayou, R. (1998). Psychological
consequences of road traffic accidents i chidren. European
Child and Adolescent Psychiatry, 7, 61-68.
Heim, C., Owens, M. J., Plotsky, P. M. & Nemeroff, C. B.
(1997). Persistent changes in corticotropin- releasing factor
systems due to early life stress: Relationship to the
pathophysiology of major depression and post- traumatic
stress disorder. Psychopharmacological Bulletin, 33, 185-
192.
Foa, E. B., Steketee, G. & Olasov, B. R. (1989). Behavioral/
cognitive conceptualzations of posttraumatic stress
disorder. Behavior Therapy, 20, 155- 176.
Heltzer, J.E. et. Al. (1987). Post- traumatic stress disorder in
the general population. New England Journal of Medicine,
317(26), 1630- 1634.
Horowitz, M. J. (1976). Stress response syndromes. New
York: Aranson.
Horowitz, M. J. (1991). Person schemas and maladaptive
interpersonal patterns. Chicago: University of Chicago Press.
Kulka, R. A., Schlenger, W., & Fairbank, J. (1990). Trauma
and the Vietnam war generation. New York: Brunner/Mazel.
Mc Nally, R. & Shin, L. M. (1995). Association of intelligence
with severity of posttraumatic stress disorder symptoms in
Vietnam combat veterans. American Journal of Psychiatry,
152, 936- 630.
Pillmer, D. B. (1998). What is remembered about early
childhood events? Clinical Psychology Review, 18, 895- 913.

251
Pynoos, R. S. Et al. (1987). Life threat and posttraumatic
stress in school- age children. Archives of General
Psychiatry, 44, 1057- 1063.
Pynoos, R. S., Steinberg, A. M. & Goeinjan, A. (1996).
Traumatic stress in childhood and adolescence. Recent
development and current controversies. In B. Van der Kolk
et al. (eds.). New York: Guilford Press.
Pynoss, R. S., Steinberg, A.M. & Wraith, R. (1995). A
developmental model of childhood traumatic stress.
Developmental Psychopathology. New York: Wiley.
Schwarz, E.D. &Kowalski, J. M. (1991). Posttraumatic Stress
Disorder after a school shooting: Effects of synptom
threshold selection and diagnosis by DSM-III, DSM- III-R, or
proposed. American Journal of Psychiatry, 148, 592- 597.
Saxe, G. N., Chinman, G., Berkowitz, R. Hall, K., Lieberg, g.,
Schwartz, J. & van der Kolk, B. A. (1994). Somatization in
patients with dissociativedisorders. American Journal of
Psychiatry, 151, 1329- 1335.
Yule, W. & Williams, R. (1998). Post traumatic stress
reactions in children. Journal of Traumatic Stress, 3, 279-
295.

252
 Summary
A starting point of a research is a joint physiological base
of trauma memory and emotional intelligence, in which process,
both issues have their physiological base in hypothalamus
structure. The research aims at examining an impact of emotional
intelligence on trauma experience processing. The research was
conducted on 275 war veterans, registered in the Combatants'
Association. It has been conducted by Sarwey metod and has
correlative characteristics. The main statistics metod is hierarchial
regression analyse. Research results indicate existing of an
important impact of emotional intelligence subscale on trauma
experience processing, but only in the case of interaction of these
subscale with other important predictor variables such as: degree
of disability, current problems and troubles, as well as degree of
trauma experience. It is important that respective emotional
intelligence subscales have different impact, e.g. emotion control
subscale has a positive impact on trauma processing, while
emotion expression subscale has a negative impact, which
seriously threatens uniqueness of emotional intelligence
construct as a general factor.

253
254
Denan Skeli

IMPACT OF ACTIVE SPORT INVOLVEMENT ON

PROCESSING OF TRAUMATIC EXPERIENCES WITH WAR
DISABLED PERSONS

Introduction
Posttraumatic stress reactions have become a part of the
every day life in Bosnia and Herzegovina, even at the time of war
activities, and especially after the cessation of life threats as the
conflicts stopped.
A particular problem is caused by low level of care from
the side of society, its engagement in decreasing of PTSD
prevalence rate in our country.
Being a part of population certainly exposed to series of
traumatic experiences which directly resulted in their permanent
disabilities, it is interesting to study degree of disorder and signs
of disorder of PTSD among the war disabled persons.
Based on our experience from every day practice in the
Mental health center showing the better results in processing of
traumatic experience with those war disabled persons actively
involved in sport activities organized within some war disabled
associations, the concept of our research were designed to get
better insight into the results in processing of traumatic
experiences of war disabled as a direct impact of their active
involvement in sport activities.
Taking into account the outcomes of numerous
researched conducted on the war veterans from the Vietnam war
which showed that 15, 2% war veterans has had continuously for
20 years after the war finished some symptoms of PTSD (Kulka et
al., 1990), we take a freedom in claiming that that problem is still
current eight years after the war in Bosnia and Herzegovina
ended.

255
Objective of research
The objective of research is to examine how, to what
extent and in which way, the processing of traumatic experience
and active involvement in sport activities are mutually linked.

Sample
The research covered 256 respondents, all war disabled
persons. The research was conducted during December 2002 in
Zenica. Total number of war military disabled registered in Zenica
municipality amounts about 1100. It means that the research
covered around 25% of total population, subject of the research.
All examinees were war military disabled and the average
disability degree was 47, 35% (SD 22, 35). 74% of the examined
war disabled was not involved in any sport activities while 24%
went actively in for sport.

Variables included into the research

According to the research conception, the following
variables were defined through changeable measurement tools:
CISS-Inventory of behavior in stress situations (Endler and Parker, 1994)
Inventory comprises five sub-scales as follows: oriented
behavior, emotions-oriented-behavior, and scale of avoidance,
destruction-oriented-behavior and scale of social isolation.
The researches conducted on various populations show
the existence of three factors. By analyses of factors done on our
sample, twelve factors are extracted which could be furthermore
reduced to three factors, although it was necessary to clear the
questionnaire from such items went astray in some wrong sub-
scales. Thus, on average, we reduced the inventory to first three
sub-scales, namely, task-oriented behavior scale, emotion-
oriented behavior and avoidance scale. Such structure of a
questionnaire can be explained only by specificity of sample of
the research.
Plausibility for the scales, which the researchers have
been, achieved so far amount between.77 and.92, which is in
accordance and plausibility we got for our three sub-scales:
Task-oriented = 0, 8750
Emotion-oriented = 0, 8633
Avoidance = 0, 7703

256
Number of the war traumatic events
Data on exposure of the respondents to the various
traumatic experiences during the war have been compiled by the
inventory of the war traumatic events, that we constructed based
on the similar existing inventories, such as PSS, excluding from
the inventories all those items related to traumatic experiences
likely to be experienced by our respondents, e.g. wounding,
direct or indirect life threatening, and others.
Alfa coefficient of plausibility with our sample is.84.

Current problems and difficulties

Data on exposure of the respondents to stressful
situations in their present lives have been achieved through
application of the inventory of current problems and difficulties
the respondents are facing. The inventory was constructed based
on similar inventory from the questionnaire PSS.
The questionnaire comprises 11 particles related to
potential stressful events in every day life. The particles are of
alternative type (if the assumptions are related to him/her, the
respondents answer is yes). Total result is a sum of answers.
Alfa coefficient of plausibility with our sample is.55.

Questionnaire of posttraumatic stressful reactions

The Horowitz scale is used (Impact of event scale,
Horowitz at al, 1979), which examines two groups of PTSP
symptoms, namely, intrusion and avoidance.
By factor analysis of the questionnaire applied to our
sample we got three factors, which is in accordance with the
results of other researchers who also found out that the items 8
and 15 could form separate factor.
The authors state that Alfa coefficient of plausibility for
sub-scale of intrusion is.78, while for the scale of avoidance is.82.
The coefficient of internal consistency for complete scale is.86.

The coefficient of plausibility we got on our sample is as follows:

Avoidance = 0, 8039
Intrusion = 0, 8863
Complete scale = 0, 8912

257
SCL-90
SCL-90 is a multidimensional inventory of symptoms based
on self-estimation.
SCL-90 gives scores for nine dimensions of symptoms and
three global indications of pathology. The dimensions of
symptoms are: somatisation, obsessive- compulsivness, phobias,
paranoid ideations, and psychoticism Global indicators are: global
index of seriousness, index of disorders positive indicator and
total positive indicator.
On our sample, the following Alfa coefficients are obtained:
scl.k1 Somatisation 0, 9126
scl.k2 Obsessive-compulsive 0, 8592
scl.k3 Social phobia 0, 7707
scl.k4 Depression 0, 9027
scl.k5 Anxiety 0, 8997
scl.k6 Aggression 0, 8278
scl.k7 Phobic anxiety 0, 8188
scl.k8 Paranoid ideation 0, 7195
scl.k9 Psychoticism 0, 8221
scl.kx Zusatz: Skalenwert 0, 7759

Plausibility for internal consistency of complete scale is.98 with our

sample.

General life tendency

Data on general life tendency are obtained based on the
questionnaire constructed with the aim of information collection
by the respondents on their satisfaction with life and life
conditions.

Results of the research: Traumatic experiences during the war

As it could be seen from the sample description, all our
respondents belong to the category of war disabled persons. The
percentage of disability goes between 10% and 100%. All our
respondents got their disability by wounding. That wounding is at
the same time the most significant traumatic experience for
them.
Apart from the wounding, we have at our disposal the
data on other significant traumatic experiences our respondents

258
were exposed to during the war. Our data show that 72% of
respondents found themselves in the situation they considered as
life threatening one, 21% experienced direct threats with death
and injuries by the others, 10, 9% were tortured during the war,
4% were sexually abused, 9, 8% were captured and detained into
the detention camps, 41, 8% were exposed to the extreme
starving that it seemed they could not survive, 61, 8% witnessed
the killing of other person, 8% witnessed the torturing of a
beloved person, 76% saw the corpse of a beloved person, 78, 9%
respondents stated that their beloved persons were severely
wounded during the war, 9, 8 % that their beloved persons were
sexually abused in the war, 39, 3% that their beloved persons
were tortured in the war, 49, 5% that their beloved persons were
captured and detained in the detention camp, 16, 7% stated that
their beloved person went to the enemys side, 68, 4% were
separated from their families, 21, 5 state that their homes were
severely damaged during the war, 25, 1% that they lost
considerable part of their property, 12% state that the enemys
soldiers broke by force their homes, 16% that they were expelled
during and immediately after the war.

Current problems and difficulties:

48, 7% of respondents state that their current living
conditions are bad, 9, 5 % that they are still displaced or refugees,
57, 5% that their dwellings are still unsolved, 8% they do not have
adequate personal documentation, 65, 1% that their family
members are unemployed, 57, 1% that their debts exceed their
monthly incomes, 58, 9% have severe health problems, 38, 9 %
their family members have severe health problems, 52, 7% face
the problems in education of their children, 17, 1%-still separated
from their beloved children, 18, 9% some of their beloved persons
are still considered missing.

General life tendency

The results show that 47, 3% respondents are not satisfied
with their life, 62, 3% are not satisfied with their health condition,
62, 6% are not considered themselves as happy persons, 33, 8%
are not satisfied with their sexual life, 24, 7% are not satisfied
with family life.

259
 We also got the following outcomes: 53, 1% respondents
state they smoke too much, 12% that they get often drunken, 34,
5% they regularly takes tranquilizers.

Presence of PTSP
On IES scale posttraumatic stress reactions, 6, 5%
respondents do not show any symptoms, 15, 3% belongs to PTSD
risk group, 24, 7% show signs of disorder, and 53, 5% respondents
show symptoms from the category of PTSD.

T-test of significance-Results
Applied tests of significance gave the following results for
particular categories.
The results showing a significant statistical difference level
are only presented here.
T-test for a criterion of the active involved in sport activity
shows a significant difference between those actively involved in
sport and those who are not, for the following variables:
Degree of permanent acquired disability, namely, war
disabled that go in for sport have statistically significantly higher
degree of disability (M= 55, 08) than those who do not go in for
sport (M= 44, 91) at the level of significance of p=, 001
Life satisfaction- war disabled who go in for sport show
statistically significant higher degree of life satisfaction (M= 3,
2879) in comparison to the disabled who are not engaged in
sport activities (M= 2, 4785, at the significance level of p=, 000.
General presence of mental pathology symptom- the war
disabled involved in sport show statistically lower degree of
mental pathology symptom presence (M=2, 1971) than those war
disabled who do not go in for sport (M=2, 4054) at the
significance level of p=0, 30.
Degree of social phobia symptom: the war disabled
involved in sport activities show statistically considerable lower
degree of social phobia symptom (M= 2, 3502) that the war
disabled who do not go in for sport (M=2, 5839) at the
significance level of p=, 019.
Degree of depression symptom: the war disabled who go
in for sport show statistically considerable lower degree of

260
depression (M= 2, 0851), than those who do not (M=2, 3698) at
the significance level of p=, 015.
Degree of anxiety symptom: the war disabled who go in
for sport show statistically considerable lower degree of anxiety
symptom (M= 2, 1591) than the war disabled who are not
involved in any sport activities (M= 2, 3956) at the significance
level of p=.0, 50.
Degree of psychotic production symptom: the war
disabled who go in for sport show statistically significant lower
degree of psychotic production symptom (M= 1, 8515) than the
war disabled who are not involved in any sport (M=2, 2077) at
the significance level of p=, 000.
Pattern of facing stress- the war disabled involved in sport
show statistically significant higher tendency to task-oriented
behavior in facing stress (M= 50, 6364) than the war veterans
who are not involved in sport (M=45, 0574) at the significance
level of p=, 000.
For other variables included in the research there is no
significant difference between the respondents who actively goes
in for sport and those who do not.

Conclusions
From the results got in our research it is evident that
involvement in sport activities with the war disabled is connected
with the degree of traumatic events processing, particularly when
it comes to general presence of mental pathology level, the
symptoms of social phobia, depression, anxiety and psychotic
production, and that sport activities are significantly connected
with increasing orientation towards task in stress situations.
According to the researches in psychology of sport, which
show lower prevalence of symptoms of depression and anxiety
with the persons who actively go in for sport, we can potentially
state that the involvement in sport activities with the war
disabled category improves the traumatic experience processing.
However, having in mind that we lack data on mental health
status with our respondents going in for sport prior to their
involvement in sport activities, we should not assume the
interface between those variables. There is still open question
whether the war disabled are actively involved in sport because

261
they are more mentally health or they are more mentally health
because of their involvement in sport.
However, it is evident that the percentage of the war
disabled being involved in sport (24%) is considerably higher than
percentage we could expect in that population, which is about 4%
for chronological age our respondents belong to.
It is also noticeable that the persons more frequently go in
for sport as their permanent disability degree increases, which is
not in accordance with our expectations where correlation
between disability degree and sport involvement amounts r=189
with level of significance of p=, 002.
The war disabled who go in for sport are generally
satisfied with their lives to greater extent regardless to their
disability which makes them unable of independent performance
of great part of every day activities. However, it should be
pointed out that, although there are no clear indicators,
involvement in sport preceded to higher degree of traumatic
stress processing since it cannot be expected that usual
mechanisms to cope stress for period longer than 8 years would
enable a positive outcome of processing and long-term
adjustment for the persons with higher degree of disability who
are at the same time more exposed to series of problems and
obstacles in every day life.
According to the results we got in our research we can
state the following:
War disabled who go in for sport show higher degree of
traumatic experience processing and higher degree of long-term
adjustment; they are more satisfied with their life and show more
adequate mechanisms for coping stress in stressful situations,
although there are higher registered tendency of sport
involvement with increase of permanent disability degree;
We could not prove connection between sport
involvement and traumatic experience degree, and could not
acquire statistically considerable connection between current
problems and difficulties, regardless to the direction of
connection, which possible leads to conclusion that sport
involvement stimulates traumatic experience processing and
long-term adjustments with the war disabled.

262
Literature
Bat- Zion, N. & Levy- Shiff, R. (1993). Children in War: Stress
and coping reactions under the threat of the Scud missile
attacks and the effect of proximity. In L. Lewis & N. Fox
(Eds.), The Psychological effects of war and violence in
children (143-161). Hillsdale: Erlbaum.
Breslau, N., Davis, G.C., & Andreski, P. (1991). Traumatic
events and post traumatic stress disorder in an urban
population of young adults. Archives of General Psychiatry.
48, 216-222.
Ehlers, A. & Steil, R. (1995). Maintenance of intrusive
momories in Posttraumatic Stress Disorder: A Cognitive
approach. Behavioural and Cognitive Psychotherapy, 23,
217-250.
Ehlers, A. & Clark, D.M. (2000). Acognitive model of
posttraumatic stress disorder. Behavior Research and
Therapy, 38, 319-345.
Ellis, A., Stores, G. & Mayou, R. (1998). Psychological
consequences of road traffic accidents i chidren. European
Child and Adolescent Psychiatry, 7, 61-68.
Heim, C., Owens, M. J., Plotsky, P. M. & Nemeroff, C. B.
(1997). Persistent changes in corticotropin- releasing factor
systems due to early life stress: Relationship to the
pathophysiology of major depression and post- traumatic
stress disorder. Psychopharmacological Bulletin, 33, 185-
192.
Foa, E. B., Steketee, G. & Olasov, B. R. (1989). Behavioral/
cognitive conceptualzations of posttraumatic stress
disorder. Behavior Therapy, 20, 155- 176.
Heltzer, J.E. et. Al. (1987). Post- traumatic stress disorder in
the general population. New England Journal of Medicine,
317(26), 1630- 1634.
Horowitz, M. J. (1976). Stress response syndromes. New
York: Aranson.
Horowitz, M. J. (1991). Person schemas and maladaptive
interpersonal patterns. Chicago: University of Chicago Press.
Kulka, R. A., Schlenger, W., & Fairbank, J. (1990). Trauma
and the Vietnam war generation. New York: Brunner/Mazel.

263
Mc Nally, R. & Shin, L. M. (1995). Association of intelligence
with severity of posttraumatic stress disorder symptoms in
Vietnam combat veterans. American Journal of Psychiatry,
152, 936- 630.
Pillmer, D. B. (1998). What is remembered about early
childhood events? Clinical Psychology Review, 18, 895- 913.
Pynoos, R. S. Et al. (1987). Life threat and posttraumatic
stress in school- age children. Archives of General
Psychiatry, 44, 1057- 1063.
Pynoos, R. S., Steinberg, A. M. & Goeinjan, A. (1996).
Traumatic stress in childhood and adolescence. Recent
development and current controversies. In B. Van der Kolk
et al. (eds.). New York: Guilford Press.
Pynoss, R. S., Steinberg, A.M. & Wraith, R. (1995). A
developmental model of childhood traumatic stress.
Developmental Psychopathology. New York: Wiley.
Schwarz, E.D. &Kowalski, J. M. (1991). Posttraumatic Stress
Disorder after a school shooting: Effects of synptom
threshold selection and diagnosis by DSM-III, DSM- III-R, or
proposed. American Journal of Psychiatry, 148, 592- 597.
Saxe, G. N., Chinman, G., Berkowitz, R. Hall, K., Lieberg, g.,
Schwartz, J. & van der Kolk, B. A. (1994). Somatization in
patients with dissociativedisorders. American Journal of
Psychiatry, 151, 1329- 1335.
Yule, W. & Williams, R. (1998). Post traumatic stress
reactions in children. Journal of Traumatic Stress, 3, 279-
295.

264
 Summary
The objective of research was to prove whether, to which
extent and in what way, traumatic experience processing and
active sport involvement are in mutual relation.
The research covered 256 respondents, all the war
disabled. The total number of registered war disabled in Zenica
municipality is about 1100. Thus, the research covered about 25%
of the total population, subject of the research.
All respondents are the war disabled and average disability
degree is 47, 35% (SD=22, 35). 74% respondents are not actively
involved in sport, and 24% of them are.
The research includes the following variables: degree and
kind of traumatic experience during the war, degree and
presence of present life problems and difficulties, mechanisms for
coping stress, degree of traumatic experience processing and
degree of long-term adjustment.
The results of research show the following:
The war disabled go in for sport prove to have higher
degree of traumatic experience processing and long-term
adjustment; they are more satisfied with their lives and have
more adequate mechanisms for coping stress situations, although
the tendency of sport involvement becomes higher with
increasing permanent acquired disability.
Between sport involvement and degree of experienced
traumatic experiences, and current problems and difficulties we
have not got any significant connection, regardless to the
direction of connection, which possible could lead to the
conclusion that sport activity stimulates traumatic experience
processing and long-term adjustment with the war disabled.

265
266
Amel Ali

OSOBE POSEBNIH POTREBA IZME\U MEDICINSKOG I

SOCIJALNOG MODELA

Abstract
Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi presjek promjena koje su
se desile u protekle etiri decenije, a koje su odredile bitno drugaiji
pristup osobama posebnih potreba. Promjene se, naravno, nisu desile
naglo, a o stvarnim uincima se jo uvijek ne moe govoriti budui da
proces nije okonan. Nova znanstvena saznanja, te odreene
konsekvence koja su ona imala na izrastanje nove paradigme, mogue
je promatrati u rasponu od medicinskog do socijalnog modela. Dok je
prvi nudio odvojene kole, etiketiranja, stigmatizaciju i
marginaliziranje, socijalni model je otvorio iroku polemiku o ulozi
pojedinaca i drutva u cjelini, te njihovoj odgovornosti da se nehumani
karakter odnosa spram osoba posebnih potreba promijeni. Premda
inkluzija u obrazovanju u mnogim svojim postavkama nastoji realizirati
vrlo sloene i preesto nerealne zadae, o inkluziji kao pokuaju da se
humanizira kola i drutvo, svakako vrijedi razmisliti.
Kljuni pojmovi: Inkluzija u obrazovanju, medicinski model,
psihologijski model, socijalni model, dualni i objedinjeni sistem

Neke od temeljnih postavki inkluzije u obrazovanju

Premda savremena promiljanja o novom konceptu
organiziranja kolskog sistema, te ivota openito, sugeriraju
prevazilaenje razliitosti i iskljuivosti meu ljudima, svijet u
kojem ivimo je nametnuo dominirajue ekskluzivne obrasce,
naglaavajui razliitosti. Koncept inkluzije i pored razliitih
tumaenja i brojnih definicija prevashodno je nastao na temeljima
potrebe da se drutvo bitno drugaije odredi prema osobama
posebnih potreba.

267
 Ako se specifina situacija definira kao jedina mogua stvarnost, tada
e ona biti takvom stvarnou u svim svojim konsekvencama
(Thomas & Thomas, 1932)
Tako, Skrtic (1994, prema Stainback and Stainback, 1996.,
str.11) inkluziju definira kao novu paradigmu razmiljanja i
postupanja na nain koji ukljuuje sve osobe u drutvo, gdje su
razliitosti postale vie normom nego izuzetkom.
Prema Lipsky i Gartner (1996, str.763), inkluzija je priprema
za ukljuivanje uenika sa potekoama, kao i onih sa vie ustanovljenih
potreba, u susjedne kole, sa vrnjacima, uz neophodnu podrku slubi i
dopunske pomoi, kako bi se istovremeno realizirao uspjeh i na planu
uenja, kao i na planu pripreme djece za ravnopravno participiranje u
drutvu.
Ve ova dva pokuaja definiranja inkluzije upuuju na
ambiciju da se unutar jedne ideje smjeste sva nastojanja
proistekla iz nove paradigme promiljanja. Tako bi inkluzija imala
pretenziju da se pobolja stanje i to na planu: drutvenih
ureenja, organizacija kolskih sistema, vaeih zakona (to je i
proizvelo opi trend segregiranja i odvajanja na normalne i
specijalne); te suptilne probleme koji su zapravo procesi ije
odvijanje poiva u samim ljudima, kroz vrednovanja, uvjerenja,
stavove i obrasce ponaanja.
Zbog toga ve temeljne postavke inkluzije istiu vanost
razumijevanja inkluzije kao naina razmiljanja baziranog na
uvjerenjima i stavovima koji su u slubi stvaranja inkluzivnog
drutva, zajednice i kole. Izreku s poetka teksta, te veinu
definicija inkluzivnog obrazovanja, Thousand i Villa (1990)
razrauju kroz tri kljune take:
sva djeca su sposobna da ue (shodno svojim
sposobnostima);
sva djeca imaju pravo da budu odgajani i obrazovani
sa svojim vrnjacima u heterogenim razredima
unutar svojih lokalnih kola, te
odgovornost je na kolskom sistemu da se suoi i
(adekvatno) rijei razliite odgojno-obrazovne i
psihologijske potrebe svih uenika.
Upravo ove tri stavke i predstavljaju okosnicu promjena
koje su se desile u koli i drutvu openito, vremenski smjetene
u protekle etiri decenije. Navedeno razdoblje donijelo je, sasvim

268
sigurno, promjenu paradigme, apelirajui na svijest pojedinaca i
zajednice, te evoluirajui od medicinskog ka socijalnom modelu,
na kojem je i izrasla ideja inkluzije.

Od medicinskog modela do nove paradigme

U teorijskom i praktinom smislu, vrijednosti su razliito
birane i razumijevane u pogledu odnosa prema osobama
posebnih potreba.
Razliita drutva su na razliite naine interpetirala
psihofizike nedostatke. Premda se u svetim spisima
monoteistikih religija prepoznaje nedvosmislen imperativ da se
sa osobama posebnih potreba postupa na nain koji e potvrditi
njihovu ravnopravnost u odnosu na ostale lanove zajednice,
povijest psihofizike nesposobnosti, zapravo je povijest
dehumaniziranog ovjeka1. Autori koji su se bavili historijom
stavova prema hendikepiranima, konstatovali su tri odvojena
perioda ili tri faze odnosa drutva u odnosu na poloaj osoba
posebnih potreba2:

1
Karakteristika prvog perioda je naputanje i ubijanje defektne dece. Herodot
i Demokrit su smatrali da je pravo svake drutvene zajednice da se oslobodi
nesposobnih za rad i to ubijanjem. Spartanci su svoju defektnu decu bacali sa
jedne stijene. Kroz dugu historiju ljudskog drutva sreemo, uglavnom,
negativan odnos prema osobama sa slunim oteenjima. Mada je Bog jo
starim Jevrejima, preko Mojsija, naredio da budu saosjeajni prema gluhima,
njihovi zakoni su ih diskriminirali u pogledu rada i sopstvene imovine. Stari
Grci takoer su pokazivali negativne stavove prema gluhima. Krez, kralj Lidije,
imao je dva sina od kojih je jedan bio gluh. Krez je odbio da ga prizna i da mu
svoje prezime. Aristotel je izjednaavao gluhou sa nesposobnou miljenja.
Grka re "coffos" oznaava da je neko istovremeno gluh i mentalno zaostao.
Posljednjih decenija deavaju se mnoge pozitivne promjene u odnosu prema
svim kategorijama hendikepa, pa i prema gluhima. Moderno drutvo pokazuje
sve veu brigu prema hendikepiranima ali i pored ostvarenog napretka
hendikepirani su jo izloeni stereotipijama i nepovoljnom odnosu okoline
(Radoman V. (1995). Empirijsko istraivanje stavova prema razliitim hendikepima,
naroito prema gluvoi i prema gluvima, U: Defektoloka teorija i praksa, god.
XXXIX, br.1, Beograd, 106-113).
2
Radoman V. (1995). Empirijsko istraivanje stavova prema razliitim hendikepima,
naroito prema gluvoi i prema gluvima, U: Defektoloka teorija i praksa, god.
XXXIX, br.1, Beograd., 106-113.

269
 period primitivnog i surovog odnosa (nerijetko
zagovarajui potrebu fizike likvidacije
nesposobnih i hendikepiranih)
period azila, odnosno segregacije, ali i odreene
vrste staranja o hendikepiranima (u specijalnim
institucijama);
period socijalne integracije.
Praenje razvoja ideje inkluzivnog obrazovanja i pored
razliitih interpretacija i periodizacija, gotovo po pravilu vraa nas
do '60-tih godina prolog vijeka. Tako zagovaranje ukljuivanja
osoba posebnih potreba u drutvene tokove kao punopravne i
ravnopravne lanove drutva, redovno polazi od perioda u kojem
je dominirao medicinski pristup. Autori kao to su Peter Clough i
Jenny Corbett (2002), ve sami naziv ovog perioda povezuju sa
logikom promatranja i cjelovitog odnosa spram osoba posebnih
potreba: u centru interesovanja je deficit, naglaava se
bespomonost i slabost, a osobi koja se promatra (ili tretira)
nametnuta je uloga pacijenta. Klijent je u takvoj poziciji pasivan, a
osoba zaduena za rad sa ovakvim osobama je u ulozi
nadreenog.
medicinski model

fokusiran je na: vie nego na:

bolest
etiologiju problema
patologiju
specifini tretman
reagirajua mjerenja
zdravlje
individualno iskustvo
vanjske faktore
cjelovitu podrku
preventivna mjerenja

Tabela 1. Neke karakteristike medicinskog modela

Adaptirano prema Baley, J. (1998, prema Clough and Corbett, 2002,
str. 11).
Sa aspekta kole i dominantnog oblika graenja odnosa u
procesu edukacije, ovaj model reducira mogunost ire drutvene
intervencije (ili ulogu razrednog ozraja), pa je uenik samo
objekat u interakciji. U tom smislu, uenicima posebnih potreba i
nije bila namijenjena mainstream kola, ve odvojeni program u
okviru specijalnih kola i razreda.

270
 No, kritika koja se izrie kada se govori o ovom modelu,
mnogo vie je usmjerena na samu sutinu interpetacije i
generalnog percipiranja osoba posebnih potreba. U okviru ovog
modela, drutvo praktino intervenira otvarajui specijalne
institucije u kojima nakon smjetaja, prestaje dalje interesovanje
za takve osobe. Oni se u takvim institucijama predaju na brigu
specijalnim slubama, te od najranijeg djetinjstva bivaju
iskljuena i distancirana od drutva. Kao nesposobnima da
privreuju, stvaraju dohodak i budu korisnim lanovi drutva,
njima je bila namijenjena uloga potpuno marginaliziranih lanova,
bez adekvatne brige, panje i ljubavi koje se mogu nai samo u
primarnom socijalnom jezgru i lokalnoj zajednici, te u okruenju
vrnjaka.
Pored ovako intoniranih kritika, zapaa se i
dehumanizirajui karakter odnosa terapeut pacijent, u kojem se
pored autoritarne pozicije prvih, pojavljuje i efekat rangiranja.
Kritiki odnos prema medicinskom modelu naglaava i
nespremnost da se pozicija profesionalno centrirane brige i
podrke usmjeri vie na voenje zdravstvene zatite, u kojoj bi
pacijent imao aktivniju ulogu (Bailey, 1998; prema Clark, Dyson
and Millward, 1998).
Pozivajui se na nalaze i istraivanja Eastman i Oates,
Bailey (prema Clark, Dyson and Millward, 1998, str. 52) nudi
definiciju i proiruje razumijevanje medicinskog modela kroz pet
kljunih elemenata:
Paljivo prouavanje problema s ciljem pronalaenja
uzronih faktora. Ovo ukljuuje prikupljanje podataka kako bi se
shvatio medicinski aspekt problema.
Eksperimentalna faza radi dijagnosticiranja najefikasnijeg
tretmana lijeenja.
Intervencija kroz koju se podrazumijevao odreeni tip
tretmana.
Rigorozna evaluacija rezultata eksperimenta i tretmana.
Dugorono praenje pacijenta s ciljem biljeenja napretka,
vrednovanja uspjenosti tretmana i moguih tetnih efekata.
Najslikovitiji primjer funkcioniranja odnosa terapeut
pacijent, u okviru medicinskog modela, mogue je prepoznati
kroz razvoj shvatanja pojma potekoe u uenju (learning
disabilities).

271
Pojanjenja i primjedbe
medicinskog modela
Suen i redukcionistiki
pristup; pacijenti se
promatraju sa aspekta
individualne patologije;
skrb je usmjerena na
psiholoke uzronike i
bolest, pa fragmentiranje u
pristupu esto zanemaruje
drutvene uzronike
Medicinski model poklanja
nedovoljnu panju ulozi
klijenta u procesu lijeenja;
klijentu se namee
receptivna i pasivna uloga
Dominirajua paradigma
znanstvene medicine
ugroava prava pacijenta;
pacijentu je uskraen
subjektivni sadraj; organi i
tkivo su u centru panje;
mali znaaj se poklanja
mogunostima i
sposobnostima pacijenta
Medicinsko osoblje je u
privilegovanom poloaju u
odnosu na pacijente, kojima
je namijenjena uloga onih
koji se trebaju saaljevati
Dijagnosticiranje je sr
medicinskog modela; to je
multifunkcionalan i sloen
proces
Tabela 2. Prijegled komentara i kritika medicinskog modela
Adaptirano prema Bailey, J. (prema Clark, Dyson and Millward, 1998,
Obrazloenje komentara Autori
Istraivanje sugerie da Reed and Watson
cjelovitiji pristup uz (1994)
istovremeno uvaavanje
psiholokih i sociolokih
faktora unapreuje
zdravstvenu brigu
Ukljuivanje pacijenta s Chewning and
ciljem preuzimanja Sleath (1996)
odgovornosti za napredak
u lijeenju dokaz je za
potrebom aktivnije uloge i
modela usmjerenog na
participaciju
Potie raspravu o Stambolovic
filozofskim utemeljenjima (1996)
i ljudskim pravima
Zagovara pomak od Schroeder (1994)
akutne brige ka drutveno
utemeljoj zdravstvenoj
zatiti s ciljem ukljuivanja
zajednice u partnerski
odnos, a sve zbog
injenice da ovakav
pristup nije mogu u
okviru medicinskog
modela
Dijagnoza poiva na etiri Eastmen (1992)
razloga: opisu, klasifikaciji
i taksonomiji; predvianju
prognoze; ustanovljavanju
terapije; te razumijevanju
patologije
str. 51.)
272
 Tradicionalna razumijevanja potekoa u uenju razvili su
kroz svoje radove Strauss i Lehtinen (1947, prema Stenberg &
Spear-Swerling, 1999). Njihov rad bio je baziran na opserviranju
djece iji su se problemi u kolovanju i ponaanju na slian nain
ispoljavali kao i kod djece sa dijagnosticiranim oteenjima na
mozgu. Istovremeno, oni su se bavili i ispitivanjima koja su imala
za cilj da se utvrdi stupanj povezanosti izmeu kolskog
neuspjeha uenika i problema u ponaanju, prvobitno
pretpostavljajui da razlozi za obje pojave poivaju u odreenim
oteenjima mozga. Ovakav nain razmiljanja imao je za
konsekvencu preovladavajue miljenje tokom 60-tih godina po
kojima su se za potekoe u uenju po pravilu uzroci traili u
neurolokoj i patolokoj prirodi.
Termin potekoe u uenju3 uveo je Kirk (1962, prema
Stenberg & Spear-Swerling, 1999) da bi opisao uenike koji
ispoljavaju retardiranost, poremeaj ili usporeni razvoj u jednom
ili vie procesa kao to su govor, itanje, pisanje, aritmetika, ili
ostali problemi koji su rezultanta psiholokog hendikepa
uzrokovanog moguim celebralnim disfunkcijama i/ili
poremeajima (smetnjama) emocionalnog ponaanja. U kasnijim
radovima, koritene su razliite varijable kao indikatori patologije
mozga u sluajevima potekoa u uenju, pa tako:
Kepart govori o neadekvatnosti u motornom razvoju,
Prema Frostingu i Wepmanu to je vizuelna i auditivna
percepcija,
Kirk & Kirk isto prepoznaju kao psiholingvistiku
sposobnost
Connor kao vjetinu memorijskog i informacijskog
procesuiranja (sve prema Stenberg & Spear-Swerling,
1999).
Tokom proteklih desetljea brojne definicije imale su za
cilj opisati djecu sa oteenjima mozga, hiperkinetikom4,

3
U literaturi na engleskom jeziku: learning disabilities.
4
Prema Defektolokom leksikonu (1999., str. 417.), hiperkinetiki sindrom,
svodi se na puku disharmoninost u razvoju struktura psihomotorike i linosti
djeteta u cjelini. Na simpozijumu o hiperkinetikom sindromu odranom u
Londonu 1962.godine, uesnici su iznosili razliite opise ove klinike pojave,
koristei pri tom i svoje termine. Utvreno je da se sve opisane klinike slike
svode na slijedea etiri simptoma: poremeaj panje, poviena potreba za
pokretom i kretanjem, impulsivnost i slab uspjeh u koli.

273
neurolokim potekoama, disleksijom5 i afazijom6. Svi ovi
razliiti termini na slian nain su tretirani s obzirom da za
polazite izuavanja potekoa u uenju uzimaju pretpostavku da
uzroci za istu poivaju u mozgu. Preciznije reeno, neuspjeh
uenika razumijevan je kao individualna patologija, pripisujui se
medicinskom/zdravstvenom stanju. Svjetska neuroloka
federacija7 definisala je razvojnu disleksiju kao: poremeaj
manifestovan tekoama u uenju itanja uprkos konvencionalnim
instrukcijama, adekvatnoj intelektualnoj sposobnosti i socio-
kulturolokim mogunostima.
Uprkos pojednostavljenom nainu promatranja deficita i
protivrjenosti neuspjeha u kolovanju, sva ova razmatranja nisu
mogla zaobii kritike osvrte. Tradicionalni model promatranja
potekoa baziran je na medicinskom modelu po kojem su
simptomi bolesti znak izraene patologije. Precizna dijagnoza treba
da identificira patologiju i otvori put ka odgovarajuem tretmanu.
Tretman treba da neutralie patologiju i prui odgovarajui lijek.
Npr.:
Simptom kolski neuspjeh
Patologija insistiranje na neurolokom deficitu
Dijagnoza psiholoka testiranja
Tretman individualizacija (IEP individualized education
program)
Iako ovakav postupak realizatore ini svojevrsnim
specijalistima, ostalo je nerijeeno pitanje izmeu formalne
definicije, karakteristika uenika identificiranih kao uenici s
potekoama u uenju i moguih (adekvatnih) dijagnostikih
instrumenta ili klinikih procedura.

5
Prema Defektolokom leksikonu (1999., str. 110.), disleksija podrazumijeva
tekoe u uenju itanja koje se ispoljavaju kod neke djece, dok su tekoe u
toj oblasti ve savladali njihovi vrnjaci iste inteligencije, istog sistema i
kvaliteta obuke i slinih porodinih i socioekonomskih uvjeta ivota.
6
Afazija (aphasia; gr.a bez, phanai govoriti) podrazumijeva gubitak ili
poremeaj steenih jezikih funkcija prouzrokovan oteenjem mozga.
Ispoljava se poremeajem jednog ili vie aspekata sloenog procesa verbalne
komunikacije koji moe da se manifestuje tekoama u razumijevanju,
imenovanju, spontanom govoru, ponavljanju, itanju, pisanju ili verbalnom
miljenju (citirano prema: Defektoloki leksikon, (1999). Beograd, str. 34.)
7
izvorno: World Federation of Neurology

274
 Nasuprot prvobitnim analizama, naknadne dijagnostike
procedure sa djecom oznaenom kao djeca s potekoama u
uenju, rijetko su pokazivala vidljive znakove neurolokih
problema, ili razliitih formi psiholokih poremeaja. Shepard,
Smith i Vojir (1983, prema Stenberg & Spear-Swerling, 1999)
ustanovili su kako u populaciji uenika sa potekoama u uenju
manje od 1% njih pokazuju neuroloke znakove tekog oteenja
mozga, neznatna manjina uenika pokazuju vie dvoznane
znakove (prije kao neuroloko-razvojne razlike nego kao defekte).
4, 7% demonstriraju klinike znakove visoko-kvalitativnih
dokaza procesuiranih dokaza i 11, 1% markirano je kao srednje-
kvalitativni kliniki dokazi deficita. Vie od 97% uenika sa
potekoama u uenju u ovom istraivanju ne pokazuju znakove
psihikih nedostataka. Zakratko su, u tom smislu, mnoga
istraivanja unosila konfuziju po pitanju ustanovljavanja dokaza o
strogom razlikovanju izmeu kolskih postignua i potencijala.
Tako su se, u principu, sva dotadanja istraivanja svodila na
pretpostavke kako e uenici sa ranijim slabijim uspjehom imati i
ubudue slabije rezultate, dok e djeca kod koje su ustanovljeni
odreeni neuroloki nedostaci i imaju slab uspjeh, i ubudue
imati slabe rezultate zbog slabog potencijala.
Medicinski model poiva na pretpostavci kako e tana
dijagnoza rezultirati tanim tretmanom. Ipak, u heterogeno
formiranim grupama uenika oznaenih kao uenici s
potekoama u uenju (a u kojima su bili i oni sa blagim
nesposobnostima), mnoge metode i instruktivne tehnike nisu
rezultirale uspjehom. Tako su mnoga istraivanja pokazala da
razliite tradicionalne pretpostavke bivaju neprimjenjljive u
kolskoj praksi.
***
Premda se u veini teorijskih razmatranja razdvajaju
medicinski i psihologijski pristup osobama posebnih potreba,
mogue je susresti se i sa poistovjeivanjima u razumijevanju ova
dva pristupa. Tako Clough (2002) poistovjeivanje ova dva
pristupa ne prepoznaje samo u njihovoj istovremenoj
prilagodljivosti na teorijskoj i prepoznatljivosti na praktinoj
ravni. U stvarnosti, jasno shvaanje ovih termina nastupilo je tek
u periodu kritikog odnosa spram njih. Clough naglaava i to da
razumijevanje ovih pojmova ne obuhvata samo konceptualni

275
identitet, ve ukljuuje i operacionalno znaenje (Clough, 2002.,
p.11).
Potreba da se pristup osobama posebnih potreba odreuje
medicinskim tretmanom i kliniki orijentiranim testiranjima,
zahtijevali su, prevashodno, angaman lijenika, psihijatara, te u
najmanjem obimu kolskih psihologa. Ispitivanja su uglavnom
ukljuivala jednu sesiju, tokom koje bi se uz normativno
testiranje i projektivno testiranje linosti, donosili sudovi,
odreivao tretman i pacijent eventualno upuivao u
odgovarajue kategorije unutar specijalnih kola.
Uslijed izlaganja osoba posebnih potreba testiranju, uz
segregaciju se javljao i problem stigmatizacije, kategorizacije i,
openito, svakog oblika markiranja. Istovremeno, nita se nije
poduzimalo na planu mijenjanja stavova sposobnih lanova
drutva kako bi oni bili spremni tretirati osobe posebnih potreba
kao ljudska bia (u punini tog znaenja). Oba navedena modela
bavila su se samo vidljivim manifestacijama potencirajui
zateeno stanje, bez konkretnih ciljeva u smislu prihvatanja ovih
osoba unutar drutva, ne dajui recepte koji bi ukljuili drutvenu
intervenciju. Tako je kola, pravilima nametnutim izvana, ostajala
zatvorenom za osobe posebnih potreba, zatvarajui oi pred
konkretnim problemima, preputajui brigu specijalnim
slubama.
Ipak, i pored injenice da veliki broj autora, koji se bave
pitanjem inkluzije, insistiraju na kritikom odnosu spram
medicinskog i psihologijskog modela, od iznimnog je znaaja
naglasiti kako u svim ovim kritikama ne treba pretjerivati. Istina
je, zapravo, da su ova dva modela bila zaokupljena poboljanjem
stanja osoba posebnih potreba, te ih, u tom smislu, treba tako i
promatrati. Mnogi elementi i karakteristike ovog perioda i daljnje
su aktuelni, a u neto drugaijem opedrutvenom kontekstu,
osnovna obiljeja dijagnoze i tretmana ne prestaju da vae. U
najkraem, modeli iz kojih se iznjedrila ideja inkluzije mnogo vie
su bili upueni na bitno mijenjanje svijesti drugih lanova
zajednice spram osoba posebnih potreba.

Izrastanje novog modela

Model deficita po prvi put je ponudio neto humaniji
pristup, doputajui osobama posebnih potreba da u izvjesnom

276
smislu budu dijelom kole i drutva. U okviru ovog modela po
prvi put se javlja pojam integracije, otvarajui mogunost
postupnog i djeliminog ukljuivanja djece s manjim tekoama u
postojei, redovni sistem edukacije.
Socijalni model je, zapravo, prvi istinski otvorio pitanje
drutvene odgovornosti i intervencije, naglaavajui potrebu
mijenjanja dominirajuih uvjerenja, vrijednosti i stavova. Prema
socijal-konstruktivistima, testiranje i ispitivanje nisu dovoljni kako
bi se ustanovila geneza specifine potrebe. U tom smislu,
neophodan je mnogo sloeniji proces koji ukljuuje upravo
spomenuto mijenjanje drutvene stvarnosti. Potencirajui
uvjerenje kako je stvarnost onakva kakvom je mi konstruiramo8,
socijal-konstruktivisti nastoje obeshrabriti nastojanja koja
tendiraju svim vrstama stigmatiziranja i kategorizacije9. Nasuprot
ovome, prethodni, individualistiki model, nudio je iskljuivo tri
stupnja prihvatanja stavova:
eksternalizaciju,
objektivizaciju i
internalizaciju.
Ova tri stupnja predstavljaju put informacije od nametnute
istine ka opeprihvaenoj istini. U konkretnom primjeru,
stigmatizirani uenik biva prihvaen takvim kroz nametnute
obrasce razmiljanja, sve do same internalizacije shvatanja ire
(kolske ili razredne) zajednice. Markirani pojedinac osuen je na
nametnutu ulogu, bez mogunosti ili pruanja anse da se
predstavi u drugaijem svjetlu.
U cilju mijenjanja procesa od nametnute istine ka
stigmatizaciji, socijalni model nudi proces analiziranja koji
predstavlja reverzibilni tok razmiljanja:
konstrukciju,
dekonstrukciju i
rekonstrukciju.
Ovaj reverzibilni proces poinje od pitanja: zato je neki
uenik stigmatiziran, a zavrava mijenjanjem drutvenog,
kolskog ili razrednog ambijenta, eliminirajui uzroke markiranja

8
radi usporedbe vidjeti Stainback, S. & Stainback, W., (1996). Inclusion, a
guide for educators, Baltimore: Brookes Publishing Co.
9
opirnije: Clark, C., Dyson, A., and Millward, A., (1998). Theorizing special
education, London: Routledge.

277
i segregacije. Na ovaj nain, socijalni model istie individualna
prava pojedinca i trai rekonstrukciju i intervenciju drutva.
U svojim razmatranjima odnosa pojedinac-drutvo,
drutvo-pojedinac, M.R. Rioux10 nudi slikovit prikaz socijalne i
sredinske formulacije posebnih potreba, od kojih su prve dvije
rezultat individualne, a druge dvije rezultat socijalne patologije11.
Upravo u rasponu od individualne do socijalne patologije,
mogue je i razumijeti sutinu zaokreta kada je u pitanju odnos
spram osoba posebnih potreba.

individualna drutvena
patologija patologija

bio-medicinski funkcionalni sredinski pristup

pristup pristup pristup povoljnog
ishoda

drutvena drutvena drutvena

odgovornost: odgovornost: drutvena odgovornost:
eliminirati ili poboljati i odgovornost: obezbijediti
lijeiti omoguiti eliminirati politika i
potekoe komfor sistemske drutvena
barijere prava

Pozicija osoba sa posebnim potrebama promatrana

sa aspekata individualne i drutvene patologije
M.H. Rioux (1997).
Kao to prikaz demonstrira, bio-medicinski pristup
predstavlja dio modela individualne patologije i apostrofira bio-
medicinski uzrok posebnih potreba. Tretman koji se zagovara
unutar ovog modela baziran je na potrebi hirurke intervencije,
upotrebu lijekova, prenatalno snimanje i genetsku intervenciju.

10
Rioux M.H. (1997, april). Disabilty: The Place of Judgment in a World of Fact,
Journal of Intellectual Disability, Volume 41, part 2, str. 102-111.
11
Termin patologija ne treba poistovjeivati sa svim oblicima drutvenih i
individualnih devijantnosti, kao to su kriminal, asocijalno ponaanje,
narkomanija i slino. Kontekst cjelokupnog rada M.H. Riouxa upuuje
iskljuivo na poziciju osoba posebnih potreba.

278
Drutvo kao injenica potpuno je zanemareno, a panja je
usmjerena na naslijeene sposobnosti.
Funkcionalni pristup tretira funkcionalne nedostatke, te
kako takvu osobu pripremiti da bude funkcionalni i u to veoj
mjeri produktivni lan drutva. Unutar ovog modela istrauju se
putevi unaprijeenja vjetina i sposobnosti u cilju podizanja
korisnog pripadnika zajednice.
Socio-politika priroda deficita podrazumijeva pod
potekoom naslijee socijalne strukture. Unutar socijalne
patologije, pristup koji razmatra uticaj sredine tei dokazati kako
drutvo ima glavnu ulogu u prilagoavanju mikro i makro nivoa
osobama posebnih potreba. Drutvena odgovornost poiva na
injenici da je upravo ono (drutvo) najodgovornije za otklanjanje
sistematskih barijera koje onemoguavaju ili oteavaju socijalnu
integraciju.
U okviru ovog modela, pristup najpovoljnijeg ishoda
zagovara tezu da je drutvo najodgovornije za nepovoljnu
poziciju osoba posebnih potreba. Glavni cilj ovog pristupa je
osvijestiti druge lanove zajednice kako bi se kroz sistematska
rjeenja i drutvenu podrku osigurao dostojanstven poloaj
osoba posebnih potreba.
Tako se na temeljima socijalnog modela javlja ideja
inkluzije. Razmatranje navedenih modela nuno nas vraa na
potrebu razumijevanja inkluzije kao koncepta koji ima za cilj
obezbjeenje neophodnih prava svakog pojedinca. Ona sama po
sebi nema ambiciju izjednaiti sve ljude, nego apostrofirati
vanost uvaavanja svakog pojedinca.
Slijedei ideje socijalnog modela, proklamiran je osnovni
dokument UN-a, Standardna pravila za izjednaavanje mogunosti
za osobe sa invaliditetom (48. Zasjedanje Glavne skuptine UN,
20.12.1993., Rezolucija 48/96). Ovaj dokument nudi smjernice za
politiku svih drava, istie obavezu drava da osiguraju sva
potrebna prava kao to su prava na zdravstvenu zatitu, pomagala
i rehabilitaciju. Trai se zakonsko eliminiranje svih prepreka koje
osobe posebnih potreba distanciraju od drutvenih tokova,
izmeu ostalog i od prava na obaveznu edukaciju, struno
usavravanje i zapoljavanje.

279
Dualni i objedinjeni sistem kolovanja
Razlike dualnog i objedinjenog sistema12 na saet nain
predstavljene su tabelom:

Kategorija Dualni sistem Objedinjeni sistem

Karakteristike Dihotomija uenika na Uvaavanje uenikovih
uenika specijalne i regularne intelektualnih, fizikih i
bazirana na normalnim psiholokih karakteristika i
i devijantnim specifinosti
karakteristikama
Individualizacija Individualizacija za Individualizacija za sve
uenike oznaene kao uenike
specijalni
Instrukcione Potreba koritenja Odabir najpovoljnije
strategije specijalnih strategija za metode za pouavanje s
specijalne uenike obzirom na uenikove
sposobnosti i potrebe
Tip edukacijske Podobnost openito Podobnost bazirana na
podrke vezana za pripadnost potrebama svakog uenika
odreenoj kategoriji
Dijagnosticiranje Identifikacija bazirana na Identifikacija bazirana na
kategorizaciji specifinim potrebama
svakog uenika
Profesionalni Vjetake barijere Promoviraju kooperativnost
odnosi podstaknute natjecanjem i saradnju
i otuenjem
Kurikulum Determiniran Prilagoen individualnim
pripadnou odreenoj potrebama
kategoriji
Panja se Da li je uenik sposoban Regularni edukacijski
posveuje pratiti redovni program; program prilagoen
ako nije, tada se upuuje potrebama svih uenika
na specijalnu edukaciju
stvarni svijet Neki uenici educiraju se Svi uenici educiraju se u
u vjetakom regularnim kolama
specijalnom svijetu
Stavovi Saaljenje upueno Svim uenicima prua se
uenicima koji ne mogu prilika za normalnu i
pratiti redovnu nastavu regularnu edukaciju

Adaptirano prema Stainback, Stainback & Bunch (1989)

12
Izvorni termin Unified system (prema: Stainback, Stainback & Bunch, 1989),
preveden je kao objedinjeni sistem, a navedeni prijevod preuzet iz
magistarske teze Inkluzija u djelu Vigotskog, kolege Harisa Ceria.

280
 Postojei kolski sistem u mnogim zemljama, pa i u Bosni i
Hercegovini, izgraen je na temelju podjele: regularne i
specijalne kole. Ve ovakva podjela budi sumnju u stupanj
mogue implementacije inkluzije, bar u samom zaetku
realizacije, te u mnogim svojim postavkama svjedoi mnogo veu
bliskost medicinskom nego socijalnom modelu. Stoga
razmatranja rjeenja koja vode ka moguem prevazilaenju ove
dvojnosti obrazovnog sistema predlau stvaranje objedinjenog
kolskog sistema (Stainback, Stainback & Bunch, 1989), kao bitne
pretpostavke za eliminiranje svakog oblika segregacije i uvoenja
inkluzije.
Premda ponueni prikaz budi osjeaj futuristikog i
utopijskog nadahnua, vrijedi razmisliti o kljunim pojmovima
koji se daju prepoznati u ova dva koncepta. Ako u dualnom
sistemu dominiraju pojmovi: specijalni i regularni, kategorizacija,
specijalne strategije za specijalne uenike, natjecanje i otuenje,
te termin neki (uenici); tada na drugoj strani, kod objedinjenog
sistema dominiraju pojmovi: prilagodba metoda, odgovarajue
potrebe, kooperativnost, saradnja i svi (uenici). ini se kako
ve novi set pojmova, sam po sebi, provocira na zapitanost u
kolikoj mjeri su ovakvi kvaliteti bili prisutni do sada i u redovnim
kolama.

Umjesto zakljuka
Premda se ideja inkluzije preteno razumijeva kao
koncept koji nastoji ukljuiti u redovne kole djecu posebnih
potreba (u smislu razliitih psiho-fizikih deficita), raspoloiva
teorijska promiljanja i praksa nerijetko inkluziji pripisuju
ambiciju promatranja svakog djeteta djetetom posebnih
potreba.13 To bi znailo da inkluzija na jednak nain treba da
bude zaokupljena brigom i o talentiranoj djeci, kao i svim drugim
kategorijama djece koja su stigmatizirana ili marginalizirana.
Ipak, u ovom radu, inkluzija u obrazovanju promatrana je
iskljuivo u kontekstu novog odnosa prema djeci sa odreenim
potekoama u uenju i ponaanju.
Organizacija kole, kao mjesta ostvarivanja inkluzije u
obrazovanju, odraz je drutveno prihvaenih normi i vrijednosti.

13
U tom sluaju, bilo bi teko ustanoviti jasnu razliku izmeu individualizacije i
inkluzivnog obrazovanja

281
Ukoliko je drutvo otvoreno za eliminiranje svakog oblika
segregacije, tada e i kola imati vee anse implementirati
vrijednosti inkluzije u obrazovanju. Upravo kroz razumijevanje
promjena koje su se desile u rasponu od medicinskog do
socijalnog modela, mogue je razumjeti i promjene koje su
zahvatile i samu kolu. Od nekadanje potpune razdvojenosti na
redovne i specijalne kole, stiglo se do ozbiljnih promiljanja o
mogunostima objedinjavanja do razine potpunog ukljuivanja
djece posebnih potreba u mainstream kole.
Meutim, stie se dojam kako inkluziju u obrazovanju za
sada prate samo slogani i razuene definicije, ali pri tome
izostaju konkretna metodika rjeenja. Kao to se da vidjeti, pred
inkluzivno obrazovanje se postavljaju brojne zadae koje dobrim
dijelom zadiru u probleme zvanine politike i onoga to bi trebali
rijeiti politiari na svim nivoima drutvenog organiziranja.
Ambicija da se razrijee svi problemi koji su sedimentirani tokom
proteklih decenija je, u osnovi plemenita, ali esto i
prezahtijevna.
Na tragu prethodno reenog, nedvosmisleno se namee
zakljuak kako bi inkluziji u obrazovanju bilo neproduktivno
prilaziti sa neodmjerenim ushienjem u jednakoj mjeri kao ni to
pretjerana sumnjiavost ili sklonost neumjerenoj kritici zatvara
prostor za preispitivanje objektivnih mogunosti i prednosti
ovakvog naina organiziranja nastave.
S obzirom da inkluzija jeste jedan humaniji pristup
obrazovanju te podrazumijeva i brigu za svako dijete, tada bi se
djelovanjem nastavnika mogli nadati nekoj novoj koli, a
potaknuti razmiljanjem o etimologiji pojma kola.
Promiljajui o potrebama djece i sve veim problemima
koncentracije, Winkel (1996, str. 110-111) nas vraa izvornom
shvaanju pojma schola:
Schola su Grci nazivali klupu na rubu arene u Ateni. Na njoj se
nije borilo, nego odmaralo; s nje se nije promatralo niti gledalo u
daljinu, nego se razmiljalo i zadubljivalo u samog sebe; nju nitko nije
demolirao, nego su je naprotiv titili svi koji su smatrali da su
razmiljanje, mir i prisebnost isto tako vani za razvoj ovjeka

282
Literatura
Banks, J. & McGee Banks, Ch.A., (1997). Multicultural
Education, Issuess and perspectives, New York, John Wiley &
Sons Inc.
Booth, T., Ainscow, M., Black-Hawkins, K., Vaughan, M., &
Shaw, L., (2000). Index fro Inclusion, Developing learning and
participation in schools, Bristol, UK: CSIE
Clark, C., Dyson, A., Millward, A.J., & Skidmore, D., (1997).
New Directions in Special Needs, Innovations in mainstream
schools.
Clark, C., Dyson, A., & Millward, A., J., (2002). Theorising
Special Education, RoutledgeFalmer, New York.
Clough, P., (1998). Managing Inclusive Education, From Policy
to Experience, SAGE Publications, London.
Clough, P., Corbett., J., (2000). Theories of Inclusive
Education, SAGE Publications, London.
DEFEKTOLOKI LEKSIKON, (1999). Zavod za udbenike i
nastavna sredstva, Beograd.
Hegarty, S., Pocklington, K., & Lucas, D., (1984). Educating
Pupils with Special Needs in Ordinary Schools, NFER-Nelson
Publishing Co.
Hegarty, S., Alur, M., (2002). Education & Children with
Special Need From Segregation to Inclusion, SAGE
Publications, London.
Hinson, M., (1991). Teachers and Special Education Needs:
Coping with change, Longman.
Lipsky, D., K., & Gartner, A., (1996). Inclusion and School
Reform, Transforming Americas Classrooms, Paul H. Brookes
Publishing Co.
Radoman, V., (1995). Empirijsko istraivanje stavova prema
razliitim hendikepima, naroito prema gluvoi i prema
gluvima, U: Defektoloka teorija i praksa, god. XXXIX, br.1,
Beograd, 106-113.
Rioux M., H., (1997, april) Disabilty: the place of judgment in a
world of fact, Journal of intellectual disability, volume 41, part
2, pp 102-111, .
Stainback, S., & Stainback, W., (1996). (Eds.) Inclusion a Guide
for Educators, Baltimore: Brooks Publishing Co.

283
 Stainback, S., Stainback & Bunch, (1989). Support Networks
for Inclusive Schooling, Baltimore Brookes Publishing Co.
Sternberg, R.J. and Spear-Swerling, L., (1999). Perspectives on
learning disabilities.
THE NEW HANDBOOK OF CHILDRENS RIGHT, (2002). edited
by Bob Franklin, London Routledge.
Thousand, J., S., & Villa, R., A., (1990). Restructuring for Caring
and Effective Education: Piecing the Puzzle Together, Second
Edition
Winkel R., (1996). Djeca koju je teko odgajati, Educa, Zagreb.
Zbornik radova, (2003). Inkluzija u kolstvu u BiH, TEPD,
Sarajevo.

Summary
The main aim of this short article is to offer summary of
changes that have happened during the last four decades, and
have determined certainly different approach as well as attitude
toward persons with special needs. These changes, of course,
have not happend suddenly, and the real effects are still not
obvious, in regards to that process has not finnished yet. New
scientific findings, and certain consequences which produced
growing up of new paradigm, are possible to observe within
range from medical to social model. While the first one has
offered devided school system, as well as etiquette,
stigmatization, and marginalization, social model has oppened
widespread discussion about individual and social responsibility
toward persons with special needs.
Although inclusive education strives to implement very
complicate, and too often, unrealistic tasks, inclusion, as an effort
to humanize social relationships, at least is worth thinking about.

284
Memnuna Hasanica

FRAZEOLOGIZMI U NJEMAKOM I BOSANSKOM,

HRVATSKOM, SRPSKOM JEZIKU

Frazeologizmima u jeziku nazivamo izraze koji su

sastavljeni iz vie leksema sa prepoznatljivim
znaenjem.Frazeologija kao nauka ne postoji dugo. Moglo bi se
rei da je dvadeseti vijek period njenog razvoja i osamostaljenja.
Najvea zasluga za razvoj ove lingvitike discipline pripada
sovjetskim naunicima. No, sva dostignua ruske lingvistike nisu
odmah prihvaena u lingvistici Zapadne Evrope. Tako su, naravno
zahvaljujui tadanjoj politikoj situaciji, prvo lingvisti iz biveg
DDR-a pokazali interes za ruski jezik i u vezi s time i rusku
lingvistiku, a zatim i za frazeologiju, da bi se krajem
sedamdesetih godina poelo stvarati povoljno tlo za izdvajanje i
osamostaljenje frazeologije i u zapadnoj lingvistici. Pojedini
njemaki autori su se bavili prije prvih lingvistikih istraivanja
frazeolokih jedinica sakupljanjem poslovica i izreka bez
lingvistike analize istih. Tako prvi opirniji radovi o frazeologiji
nastaju zbog iskazane potrebe za leksikografijom Ruth
Klappenbach, jedan od prvih autora. Kraj sedamdesetih godina i
poetak osamdesetih donijeli su znaajan pomak u prouavanju
frazeologije u Evropi uopte. Fleischerova knjiga Frazeologija
njemakog modernog jezika (Phraseologie der deutschen
Gegenwartssprache, 1974.) predstavlja prvo sveobuhvatno
bavljenje frazeolokim problemima njemakih autora. U ovom
periodu se sve vie posveuje prostora kontrastivnoj frazeologiji.
Tako pored interlingvalnog posmatranja jezika sve ee
susreemo i interlingvalna istraivanja uopte. Frazeologija se na
taj nain sve vie vee za druge lingvistike discipline. Velika
panja se posveuje leksikografskom kodificiranju (naroito u

285
njemakoj lingvistici), tako da se na taj nain pojavljuje sve vie
frazeolokih rjenika.
Dok su frazeoloka ispitivanja u oblasti njemakog jezika
bitno uznapredovala, u lingvistikoj nauci naeg jezika moemo
govoriti o poetnim koracima i rezultatima istraivanja na tom
polju. Mogli bismo u naoj literaturi spomenuti dva frazeoloka
jednojezina rjenika: rjenik J. Mateia i P. Mrazovi, koji se
mogu smatarati uvodom u frazeoloku leksikografiju na b/h/s
prostorima.
esto se u literaturi ravnopravno upotrebljavaju izrazi
frazeoloki izraz i frazeologizam. U posljednje vrijeme sve ee
sreemo i termin frazem, kojeg je i prof. dr. Boinka
Petronijevi, uvaena profesorica Filolokog fakulteta u Beogradu
predloila da se uvede kao opteprihvaen termin frazem, dakle
kao njegova zvanina i ravnopravna upotreba u lingvistikim
istraivanjaima, a to se desilo na simpozijumu koji je odran u
Banjoj Luci na temu Tradicija i modernizacija u novembru 2004.
godine, gdje sam i ja uestvovala.
J. Matei ovaj pojam definie na sljedei nain: Frazem
tvori terminoloki red sa jedinicama niih nivoa leksemom,
morfemom, fonemom; pri tome smo svjesni da ovdje postoje
razlike. Svaki tekst se moe razloiti na lekseme, morfeme i
foneme, ali ne i svaki u frazeme -( J. Matei; Forschungsbericht,
1979.).
U radovima koji se bave frazeologijom u b/h/s jeziku se
pored spomenutih frazeologizam i frazem upotrebljavaju i
termini kao to su idiom, idiomatska fraza, ustaljena fraza,
frazeoloki obrt, frazeoloki izraz, a dr. Ibrahim edi u svojoj
knjizi Osnovi gramatike bosanskog jezika, 2001. s. 154
upotrebljaba termin frazem. On definie pojam frazema na
sljedei nain: Gotovi ustaljeni jeziki izrazi koji su semantiki
monolitni i zatvoreni nazivaju se frazemima. U Hrvatskoj
gramatici (Bari, Lonari i drugi autori, 1997., s. 555.) se koriste
dva pojma: idiom i fraza.
Budui da su u frazeologizmu rijei semantiki
preoblikovane, nijedna se ne moe ispustiti tj. izrazi predstavljaju
neralanjivu cjelinu.
Kako su od posljedica nastali fgrazeoloki izrazi: npr.
Ko drugome jamu kopa sam u nju pada. = Wer anderem eine
Grube grbt, fllt selbst hinein.

286
Ko nema u glavi ima u nogama. = Was man nicht im Kopfe hat,
muss man in den Beinen haben.
Karakteristike poslovica su sklonost ka autosemantinim
rijeima, te znaajna uloga rime u njima. Oni su esto historijskog
karaktera i najvei dio njih potie iz srednjeg vijeka.
Frazeologizam nije historijski ogranien, Frazeologizmi su
zapravo jezike pojave koje stalno nastaju. Poslovice nastaju na
osnovu iskustava u ljudskom ivotu i potom se uoptavaju u
opte dobro. Danas se veoma esto poslovice koriste na ironian
ili neki drugi nain.
U procesu semantike preobrazbe leksema unutar veze
koja se ostvaruje, krije se nain izvoenja ovakvih izraza. Takvo
dovoenje leksema u vezu formira znaenje koje nestaje ako se iz
te monolitne konstrukcije izbaci samo jedna rije. Komponente
frazeologizama mogu biti dakle autosemantine rijei (imenice,
glagoli, pridjevi, prilozi, brojevi), koje se esto oznaavaju kao
osnovni elementi (Basiselemente), ili sinsemantine rijei, koje se
oznaavaju i kao vezni elementi (Verknpfungselemente) (zamjenice,
prijedlozi, lanovi, veznici).
Doi kome glave = Jemanden um Kopf und Kragen bringen
Nositi glavu u torbi. = Seinen Kopf aufs Spiel setzen.
Uvrtjeti sebi to uglavu. = Sich etwas i den Kopf setzen.
Gurnuti glavu u pijesak = Den Kopf in den Sack stecken
Imati krov nad glavom = Ein Dach ber dem Kopf haben.
Imati bube u glavi. = Grillen im Kopf haben.
Podmetnuti kome nogu. = Jemandem ein Bein stellen
Potui nekoga do nogu. = Jemanden aufs Haupt schlagen
Staviti koga na noge. = Jemanden auf die Beine bringen
Uzeti put pod noge. = Sich auf den Weg machen
Cijeli grad je na nogama. = Die ganze Stadt ist auf den Beinen
Biti naoruan do zba. = Bis an die Zhne bewaffnet sein
Pokazati kome zube. = Jemandem die Zhne zeigen.
Stisnuti zube. = Die Zhne zusammenbeien
Jezik za zube. = Halts Maul!
Oko za oko ili zub za zub = Auge um Auge oder Zahn um Zahn.
Baciti oko na koga. = Ein Auge auf jemanden werfen.
Drati koga na oku. = Jemanden im Auge behalten.
Ne skidati oka. = Kein Auge abwenden.

287
 Ovo ne znai da on ima konkretno bubu, muhu ili neki drugi
insekt u glavi, ili konkretno oko baciti kao organ, oko skidati sa neije
glave ili direktno put staviti ispod nogu, ve da ima kakvu brigu,
potekou ili moda neku bolest ili osjeaj krivice, uglavnom
preneseno znaenje, ne dakle znaenje konkretno nabrojanih
rijei, ve njihovo preneseno znaenje upotrebe. Dakle rijei gube
svoje samostalno znaenje, one su semantiki skroz
preoblikovane.
Ili sa imenicama + atributom ili imenica + imeniki
atribut u genitivu, ili imenica + prepozicionalni atribut:
Glava puna briga. = Kopf voller Sorgen
Glava porodice. = Familieoberhaupt
Slama u glavi = Stroh im Kopf
Utvreno je da se u frazeologijama razliitih jezika
najee pojavljuju oznake za razliite dijelove tijela, dakle
somatizmi, ili pak imena dijelova odjee, prirodnih pojava itd.
Tako recimo u primjerima djela Mee Selimovia Dervi i
smrt i njegovog prevoda od Wernera Creutzigera Der Derwisch
und der Tod mogue je nai neke primjere tipa:
Naglavice, sa strau i uivanjem sam se bacio na to olako
pobijanje Ibni Arebine mistike... (str. 34) = Kopfber, mit
Leidenschaft und Genuss, strzte ich mich darauf, leichthin Ibn
Arabas Mystik anzufechten... (str. 41.)
Naglavice se baciti na neki posao nije naveden u Frazeolokom
rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika J. Matei stoji samo:
(okrenuti sve naglavice ili svijet se okrenuo naglavice). Vano je
da je prevod kopfber adekvatan originalu. Da li je izraz naglavice
nastao od glavom bez obzira ili bez glave sa novoformiranom
frazeolokom jedinicom to prestaje biti vano.

Zakljuak
Frazeologizmi imenuju prije svega ljudsko ponaanje i pri
tome ga i ocjenjuju. Strukturalna funkcija njemakih glagola a
manje lesksika funkcija je uzrok veem broju frazeolokih izraza.
Imenice u njemakom jeziku tee strukturno-semantikoj
chelovitosti, pa stoga imamo tu vie sloenica, vie metaforinosti
i semantike konkretnosti. Tako dolaze razlike:
Familienoberhaupt= glava porodice.

288
 U njemakoj reenici leksiki dominira imenica.
Prevoenje frazeolokih jedinica u velikoj mjeri zavisi od razliitih
tipova ekvivalencije i njihove zastupljenosti u dva jezika: jeziku
cilju i jeziku izvorniku.

Literatura
Bari / Lonari i drugi autori, (1995), Hravtska gramatika,
kolska knjga, Zagreb
edi I., 2001, Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut
za jezik, Sarajevo
Fleischer, W/Grosse, R. (Hg) 1979, Beitrge zur Phraseologie
und Lexikologie der deutschen Gegenwartssprache.
LS/ZISW, A 56. Berlin.
Grner, H. Redensarten. Kleine Idiomatik der deutschen
Sprache, Leipzig
Handwrterbuch der deutschen Gegenwartssprache (1984).
In zwei Bnden, Berlin.
Selimovi M. Dervi i smrt - Der Derwisch und der Tod.
bersetzung von Otto Creutziger.

PHRASES IN GERMAN AND BOSNIAN, CROATIAN, SERBIAN

LANGUAGE
Summary
First of all phrases name human behaviour evaluating it at
the same time. Structural function of German verbs, and lexical
function to some extent, is the cause for a number of phrases.
Nouns in German language tend to strucutural -semantic
completeness, therefore there are more compound words,
metaphors and semantic concreteness. Thus there are
differences: Familienoberhaupt - head of family.
A noun dominates lexically in German sentence.
Translation of phrases greatly depends on types of equivalence
and their participation in the two languages: target language and
source language.

289
290
Mirjana Maarevi

RAZVOJ PSIHOMOTORIKIH SPOSOBNOSTI KOD DJECE

7-11 GODINA

Abstract
Ovaj rukopis je izvuen iz udbenika Metodika nastave tjelesnog
odgoja sa osnovama fiziologije tjelesnog vjebanja- autora rukopisa,
kome je u cilju, da neka poglavlja priblii i publicira iroj javnosti, koja
se bavi ovom problematikom.
Iznijeti su osnovni anatomo fizioloki mehanizmi koji se
odvijaju u organizmu uenika uzrasnih karakteristika 7-11.godina
tokom vjebanja na nastavi tjelesnog odgoja.
Psihomotoriki razvoj organizma, zdravstvena i svestrana
radna sposobnost, koriste ne samo pojedincu nego i itavoj zajednici.
U toku svog ontogenetskog razvoja ovjek nuno prolazi niz
bio-psiho-socijalnih promjena.Transformacioni procesi slijede odreene
unutranje zakonitosti rasta i razvoja, ali na njih utiu i ivotne
okolnosti (ekoloke i drutvene) kao i aktivnost jedinke. Transformacioni
procesi su stalni i neravnomjerni. Njihova se neravnomjernost ogleda u
neprekidnom smanjivanju faza ubrzanog i usporenog razvoja. Krajnji
nivo razvijenosti zavisi koliko od genetskih kodova koje svaka jedinka
nosi roenjem, toliko i od organizovanog i planskog uticaja drutvene
sredine na tok tih promjena i ivotne aktivcnosti.
Unutar odreene ivotne sekvence i pored promjena koje su
manje vie oekivane postoje i velike individualne razlike. Svako
planiranje, organizovanog uticaja drutvene sredine, a posebno
pedagokog rada, iziskuje solidno poznavanje razvojnih karakteristika
djece ovog uzrasta.

291
Uvod
Definicija pojma ovjek i ljudsko navodi na ukljuivanje
najmanje tri podruja:
bioloko zdravstveno;
socioloko;
psiholoko.
U toku ivota ovjek se kao biopsihosocioloko bie
pomjera na skali vlastitog odreenja. On je individua sa svojim
specifinostima, jer priroda ne pravi klonove. Gdje e se ovjek
nai, na kom mjestu skale odreenja, zavisi od mnogo faktora.
Njegova uroena potencijalnost ide ka cilju produktivnosti
ljudskih kvaliteta i adekvatnog ispoljavanja njegove radne
sposobnosti.
Ljudsko tijelo zavisi od fenomena aktivnosti na svim
poljima. Dakle on je savren stroj podvrgnut transformacionim
procesima, koji treba da traje godinama, a da ostvaruje dnevni
uinak.
Novo doba i sadanjica gledani s ove take ine se poput
pojedinih epizoda drame to je otpoela u davno minulo doba i
protee se u svim stoljeima i u daleku budunost. Ta drama je
osvjeivanje ovjeanstva.
Karl Gustav Jung

Autoru ovog tiva motiv je osvjeivanje ovjeka

pojedinca, mladog studenta, budueg edukatora i svih onih
kojima je ova tematika bliska, da imaju poticaj na razmiljanje, a
samim tim mogu doprinijeti svestranom razvoju malog ovjeka
koji ini ovjeanstvo. Nije bilo jednostavno iz veoma obimne
naune literature izvui na par strana ono to je bitno, a ne ii
toliko u irinu, ukazati na zakonitosti, ali i na njen praktini
aspekt. Nije bilo lako ni nai formu kako sve to prikazati da bude
doprinos naoj naunoj literaturi (iz oblasti tjelesnog odgoja) i
struno tivo onima, koji izloeno saznanje treba da primijene u
svojoj praktinoj aktivnosti, ili da prodube svoje struno
obrazovanje.
Stojim na gleditu da pravilan razvoj organizma,
zdravstvena i svestrana radna sposobnost koriste ne samo
pojedincu ve i itavoj zajednici.

292
 Tjelesnim odgojem treba da je obuhvaen ogroman broj
djece, ak i u predkolskim ustanovama, omladine i odraslih, kako
u gradu, tako i na selu. Davno potroena fraza u zdravom tijelu
zdrav duh imala je svoju svrhu u davno minulo doba. Da bi imala
pravi smisao i jainu primjene, izgleda da je za novu civilizaciju
moramo mijenjati. Autor bi je stavio u reverzibilan proces, pa e
se kao takva moda u praksi vie primijenjivati U zdravom duhu,
zdravo tijelo.
Tokom godina rada sa studentima razredne nastave
postalo je oevidno, da studenti nemaju osnov iz oblasti
anatomije i fiziologije tjelesnog napora, koje su usko povezane i
daju bazu za razumijevanje ove problematike, te da njihova dalja
edukacija u njihovim glavama dovodi do nepovezanosti teorije sa
praksom.
Na nesreu veina nastavnika razredne nastave, ne samo
da ne mogu povezati teoriju sa praksom iz opravdanih, ili
neopravdanih razloga, nego zasnivaju svoj praktini rad na
metodama elementarnih igara koje ni izdaleka ne zadovoljavaju
konkretne ciljeve i zadatke koji predmet tjelesnog i zdravstvenog
odgoja treba da zadovolji.
Dolazei na polje tjelesnog odgoja sa veoma oskudnim
osnovama iz ope fiziologije i anatomije ne moe se zadovoljiti
kvalitetna nastava i realizacija plana i programa iz ovog podruja.
Nadalje metodika nastave tjelesnog odgoja je veoma specifina i
kompleksna, te se ovom dijelu treba posvetiti posebna panja.
Imajui sve ovo u vidu, problematici iz ove oblasti ne
moe se prilaziti stihijski, neplanski, nestruno, pogotovo u radu
sa djecom nieg kolskog uzrasta.

1. Organizam ovjeka kao jedinstvena cjelina sposobna za ivot

Koji su putevi razvoja savremenih ivih bia, iz ega su
sagraeni njihovi organizmi i ta se u njima dogaa za vrijeme
njihovog "pojedinanog ivota" i rada... samo su neka od pitanja
koja su se nametala ljudima jo od davnina, na koja oni i danas
odgovaraju i na koja e i u budunosti odgovarati, traei i
otkrivajui sve brojnije zakonitosti po kojima se odvija ivot
uope.
Fiziologija tjelesnog vjebanja prouava zakonitosti
fiziolokih procesa razliitih uzrasta, koji nastaju kako pri vrenju

293
pojedinanih tjelesnih vjebi, tako i u itavom procesu planski
postavljenog i sistematski provoenog tjelesnog vjebanja.
Utvruju se i otkrivaju brojne zakonitosti djelovanja
procesa pravilnog tjelesnog vjebanja na svestrani i to bolji
razvoj kao i podizanju i uvrivanju opeg zdravstvenog stanja,
to e sluiti kao dobra podloga pojedincu u lakem savladavanju
i brem otklanjanju zamora, opem raspoloenju, te produenju
radnog i ivotnog vijeka. Tijelo ovjeka je mnogoelijski
organizam to znai da je elija njegova osnovna iva jedinica.
Organizam ovjeka sadri elije raznih oblika i funkcija koje ipak
imaju zajedniko u svojoj grai to, to je citoplazma okruena
elinom membranom koja u sebi sadri jedno ili vie jedara.
Pored specifinosti u funkcijama raznih elija u njima se
odigravaju procesi opi za sve elije.

1.1. Opi ivotni procesi

U osnovne procese svojstvene ivotnoj materiji spadaju
procesi prometa materije i energije.
Ovi procesi sastoje se u tome to se sloene organske
materije, kao potencijalna energija u elijama, razgrauju
(katabolizuju) na prostije, pri emu se oslobaa energija potrebna
elijama za ivot bazalni metabolizam i rad (kvalitativni i
kvantitativni metabolizam uz istovremenu izgradnju novih
sloenijih organskih materija ( procesi anabolizma).
U prometu materije i energije izmeu elija i spoljanje
sredine kod ovjeka uestvuje niz raznih tkiva organa i sistema
kao to su: organi za varenje, sistem organa za disanje, krvotok sa
krvlju, sistem organa za izluivanje.
U prometu materije i energije vanu ulogu igra elijsko
disanje. Kao to se neprekidno odigrava promet materije i
energije izmeu elija i okoline, tako se isto neprekidno vri i
promet gasova. Ovo se prvenstveno odnosi na neprekidno
unoenje kiseonika O2 u elije i na stalno otputanje ugljen
dioksida CO2.
iz njih u okolinu. Kiseonik u elijama omoguava krajnju
razgradnju organskih materija pri emu na kraju uglavnom
nastaju CO2 i H2O. Oksidativni procesi su ivotno vani jer se
njima u najveem stepenu uklanjaju razne materije nastale u
metabolinim procesima, a koje bi inae bile tetne za organizam,

294
za ivot i rad elija. Zato prestankom disanja na elijskom nivou
neminovno prestaje i ivot dotinih elija, odnosno organizma
kao cjeline.
elijsko disanje je ostvareno preko sistema: za disanje,
krvotoka sa krvlju, preko koga se O2 iz spoljanje sredine dovodi
do elija, a CO2 izbacuje iz njih u spoljanju sredinu.
Procesi prometa materije i energije kao i elijsko disanje
ostvareni su i pravilno voeni u ivoj eliji i u itavom organizmu,
zahvaljujui prisustvu naroitih materija izgraenih u njemu. Ove
materije nazvane su fermenti i nalaze se kao integralni dijelovi
svake elije ( tzv. elijski fermenti) i u pojedinim tjelesnim
tenostima i sokovima (npr. u krvi, raznim sokovima za varenje
itd.) U karakteristine ope procese spada i proces razdraenja.
Ustvari ovim se ukazuje na postojanje razdraljivosti elija, koja
izraava njihovu sposobnost da reaguju razdraenjem na
spoljanje i unutranje nadraenje.
Nadraenjem se naziva dejstvo nekog unutranjeg ili
spoljanjeg agensa na ivu tvorevinu. Ovi agensi ili nadraioci po
svom kvalitetu mogu biti vrlo razliiti mehaniki, elektrini,
toplotni, svjetlosni, zvuni, hemijski.
Zbirno uzevi, razdraenjem se dakle naziva aktivni
odgovor elije tkiva ili organa na dovoljno vrijedno razdraenje.
On je sloeni bioloki proces koji se ispoljava u nizu elektrinih
hemijskih, toplotnih, specifino-funkcionalnih promjena
razdraene tvorevine.
Fizioloki rezultat ovih procesa je djelatnost koja je
specifina za razdraenu eliju, tkivo ili organ. Mii se pri
razdraenju kontrahuje, ljezda lui, nerv provodi nervne impulse
itd.

2. Znaaj tjelesnog odgoja u ontogenetskom razvoju ovjeka

U toku svog ontogenetskog razvoja ovjek nuno prolazi
niz bio psiho socijalnih promjena. Transformacioni procesi
slijede odreene unutranje zakonitosti rasta i razvoja, ali na njih
utiu i ivotne okolnosti (ekoloke i drutvene) kao i aktivnost
jedinke. Transformacioni procesi su stalni i neravnomjerni.
Njihova se neravnomjernost ogleda u neprekidnom smanjivanju
faza ubrzanog i usporenog razvoja. Razvojne promjene su pored
toga i heterogene to znai da se razvijenost svih tjelesnih

295
sistema i organa psihikih i mentalnih funkcija, niza motorikih
funkcionalnih drugih sposobnosti, ne polaze u isto vrijeme na
istom stepenu razvijenosti. Krajnji nivo razvijenosti zavisi koliko
od genetskih kodova koje svaka jedinka nosi roenjem, toliko i
od organizovanog i planskog uticaja drutvene sredine na tok tih
promjena i ivotne aktivnosti.
Ontogenetski razvoj ovjeka moe se podijeliti u pojedine
uzrasne sekvence, za koje su karakteristina neka tipina obiljeja
razvojnih promjena, po kojima se te uzrasne sekvence razlikuju
jedna od drugih. Jedna od tih uzrasnih karakteristika je i mlae
kolsko doba njime je obuhvaen period od 7 do 11godina.
Unutar odreene uzrasne sekvence i pored promjena koje
su manje vie oekivane postoje i velike individualne razlike.
Svako planiranje, organizovanog uticaja drutvene sredine,
a posebno pedagokog rada, iziskuje solidno poznavanje
razvojnih karakteristika djece ovog uzrasta. Ovo je poznavanje od
posebnog znaaja za nastavnika poto on ima odluujuu ulogu u
transformacionim procesima, koji se deavaju u ovom uzrastu,
gdje su najburnije razvojne promjene koje je i najefikasnije
stimulisati. U ovom periodu se proputeno, po uvjerenju mnogih
strunjaka, nikad vie ne moe nadoknaditi.
Na kraju ovog perioda odlikuju se osnovne crte volje, elje
i karaktera, formira se odnos prema ivotnim i radnim
aktivnostima, uspostavlja se kritiki i objektivan odnos prema
sebi, drugima i okolini.
Sagledavajui injenice i potujui ono da se proputeno
ne moe nadoknaditi, obaveza realizacije ciljeva i zadataka
tjelesnog odgoja od I IV razreda osnovne kole, svakako je vea i
namee potrebu temeljnog poznavanja i strunog voenja
sadraja ovog predmeta.

3. Ope karakteristike bio- psiho-socijalnog razvoja djece od 7-11

godina
Polazak djeteta u kolu donosi znaajne promjene u
dnevnom rasporedu njegovog ivota. Dijete se suoava sa
zahtjevima koji i iziskuju znatnu intelektualnu aktivnost u odnosu
na prethodno razdoblje igre i bez- zahtjevnog provoenja
vremena. Kao posljedica zahtjeva i obaveza koje namee kola
znaajno se smanjuje kretna aktivnost to predstavlja uvod u

296
budue stanje vie ili manje izraene hipodinamike. Moemo
odmah konstatovati koju nepravdu inimo kad planirane asove
tjelesnog odgoja zamjenjujemo sa asovima drugih predmeta i
time svjesno doprinosimo hipodinamici rasta i razvoja, tj prisilno
sputavamo kretne aktivnosti djece, to dovodi do promjena koje
se manifestuju: miinom atrofijom, gubitkom bjelanevina,
promjenama u funkcionisanju, kardiovaskularnog sistema,
poveanjem slojeva masnog tkiva, gubicima u svim vidovima
motorne manipulacije koje trae angairanje snage, brzine,
fleksibilnosti, izdrljivosti. Moramo naalost konstatovati da i u
dananjim uvjetima visoko razvijene svijesti o ovjeku kao
biolokom biu, kole kao odgojno obrazovne ustanove
zanemaruju potrebe djece, a intelektualni zahtjevi konstantno se
poveavaju, to neminovno dovodi do toga da djeca koja su po
prirodi dinamina sve vie sjede. Istraivanja su pokazala da 85 %
budnog stanja, djeca provode u statikom poloaju uglavnom u
poloaju sjedenja, to opet ima za posljedicu naruavanja opeg
zdravlja, slabljenje vida, opu atrofiju, loe dranje tijela i brojne
druge nedostatke.
Dakle, zbog karakteristika djece u ovom uzrastu, treba
planski i sistematski raditi i uticati na njihov razvoj, a ne guiti,
sputavati i onemoguavati ga.
U odnosu na raniji uzrasni period (period predkolskog
doba) tjelesni rast i razvoj djece od 7 11 godina biva usporen.
On ulazi u fazu stabilizacije. Dijete mijenja svoj izgled. Gubi
djetinju zaobljenost i izduuje se. Grudni ko se iri ime se
poveava njegova zapremina.
Kimeni stub je sa 7 godina ve stekao normalnu
fizioloku iskrivljenost, ali okotavanje se ne odvija ravnomjerno.
Prvo se zavrava okotavanje perifernih dijelova ekstremiteta.
Okotavanje falangi prstiju zavrava se sa 9 11 godina, runog
zgloba sa 10 13 godina. Kimeni stub je jo uvijek plastian i
usljed dugotrajnih statikih i jednostranih optereenja podloan
deformisanju.
Miina masa se uzrastom uveava. Na poetku ovog
uzrasta najrazvijeniji su krupniji miii, a sa 10 11 godina
formira se i sitna muskulatura (ruke i stopala). Ove okolnosti
uvjetuju stanovite tekoe kod djece (7 i 8 godina) prilikom
izvoenja finih motornih manipulacija koje zahtijevaju spretnost,

297
preciznost, koncentriranost i slino. Tempo prirasta miine mase
vei je kod djeaka nego kod djevojica.
Aktivnost modane kore postupno se sve vie usavrava,
to ima za posljedicu relativno brzo formiranje uvjetnih refleksa.
Tako se redom uz promjenjivu stabilnost oblikuju vestibularni,
vidni i kono taktilni uvjetni refleksi. Dijete se odlikuje velikom
pokretljivou procesa u kori velikog mozga i velikom
emocionalnom razdraljivou. Teina mozga u 7-moj godini
ivota dostie 83%, a do 14 godine 95% svog cjelokupnog razvoja.
elijska struktura mozga raste uz postupno diferenciranje, tako
da se oko 14-te godine ivota modane brazde pribliavaju
konanom obliku.
Ritam disanja (udah, izdah) je na poetku ovog uzrasnog
perioda oko 20-25 u minuti (kod odraslih 12-16). Disanje je s
obzirom na malu zapreminu grudnog koa i jo nedovoljno
razvijenu disajnu muskulaturu, plitko. Zato se svaka uveana
potreba za O2 obezbjeuje, vie, veom uestalou disanja, nego
veom dubinom disanja. Kod djece ovog uzrasta vrlo su intenzivni
procesi tkivnog disanja i oksidacioni procesi. Ovo je mogue
zahvaljujui nekim osobinama cirkulatornog sistema (iri otvor
krvnih sudova i bolja prokrvavljenost miia). Karakteristina je
niska tolerancija organizma na rad anaerobnog tipa.
Apsolutne dimenzije srca se uveavaju. Raste njegova
miina masa i poveava mu se kapacitet. Uestalost sranih
frekvencija je poveana i esto je praena kolebanjima (srana
aritmija). Razlog ovoj pojavi treba traiti u jo nerazvijenom
ivanom sustavu sranog automatizma. Neutraliziranje
poremeaja je relativno brzo zbog velike adaptacione
sposobnosti sranog sustava. Uvjetovano irok lumen arterija i
njeni mladalaki elastini zidovi obezbjeuju lak prolazak krvi u
relativno niskom pritisku, to olakava rad srca. Upravo ova
osobina omoguava, uvjetno vee sposobnosti djeteta oko 11 te
godine ivota za tjelesne napore nego neto kasnije u pubertetu.
Potpuno izgraeni ulni receptori omoguavaju ulnu
recepciju. Ona se i dalje usavrava. Saznajne sposobnosti djece se
bitno oslanjaju na ulnu percepciju. Dijete postaje sposobnije da
uoava: razlike u obliku, veliini i teini predmeta, prostorne i
vremenske odnose, kao i da razlikuje svoje pokrete. Meutim, jo
uvijek nije sposobno da uoava strukturu predmeta i sloenost
pojava.

298
 Panja je na poetku uglavnom nenamjernog karaktera, ali
moe da bude dosta trajna i stabilna (naroito pred kraj ovog
uzrasnog perioda) ako je vezana za predmet koji dijete zanima.
Interes je najbitniji nain animiranja njegove panje. Fantazija je
iva i podstie mnoge djeije aktivnosti posebno u 7-8 godini. U
ovom periodu dijete je sklono velikom emocionalnom
preivljavanju i emocionalnim izlivima (koji se ine neadekvatni).
Sve se vie razvija umna i voljna sfera. Tokom ovog perioda
djetetu je svojstveno ritmiko i motoriko uenje.
Polaskom djeteta u kolu znaajno se mijenja i njegov
socijalni ivot. Iz svijeta slobodne igre i labavog reima dnevnih
aktivnosti ono se ukljuuje u organizovan rad. U poetku dijete
ovu promjenu tee podnosi, vie uestvuje pored drugih nego sa
drugima. Buno je, vrlo pokretljivo i ivahno, nametljivo,
nepaljivo. Meutim, do kraja ovog perioda ono se socijalizuje
toliko da tei da se istakne, afirmie, nadmee i uporeuje. Dijete
ovog uzrasta voli jasne direktive i vrsto vodstvo odraslih, ali ne i
komandni stil. Ono rado izvrava zadatke. Vrlo je znatieljno i
sklono istraivanju i uenju.

4. Razvoj motorikih sposobnosti

Motorika sposobnost koju smo definisali kao skup
genetskih i steenih uslova koji u toku rasta i razvoja uslovljavaju
uspjeno vrenje ope djelatnosti, jeste kompleksna sposobnost.
Naime, skup sposobnosti koje se odnose na one
morfofunkcionalne i psihofizioloke dimenzije linosti koje joj
omoguavaju i efikasno motoriko funkcionisanje i adaptaciju na
napore tjelesnog rada. Ona je dio ope sposobnosti.
Definisanje ove sposobnosti, pokuaj diferenciranja njenih
strukturalnih komponenti, sredstava i metoda njenog razvijanja
predmet su stalnog istraivanja strunjaka.
U strukturu formulisanu kao motorika sposobnost, ili
latentne dimenzije ukljuene su relativno samo stalne grupe
sposobnosti: snaga, brzina, izdrljivost, fleksibilnost, spretnost
okretnost, koordinacija, preciznost, ravnotea.
Kaemo: relativno samostalne grupe sposobnosti, zbog
apsolutne nemogunosti samostalnog, pojedinanog manifestnog
ispoljavanja bilo koje od njih. Neke od ovih sposobnosti ranije su
smatrane prostim, ali naunim istraivanjima, dolo se do

299
zakljuaka da su vrlo sloene i dijele se na prostije i neke i daljnje
zavisne jedne od drugih.
Radi boljeg tumaenja i razumijevanja njihove sutine
posmatrat emo ih pojedinano.
Praktino svaka tjelesna vjeba iziskuje ispoljavanje
itavog kompleksa motorikih sposobnosti u najrazliitijim
kombinacijama ( npr. snaga, brzina, spretnost) i na najrazliitijim
nivoima ispoljavanja. Kako su motorike sposobnosti u sutini
odreene faktorima morfofunkcionalnih i psihofiziolokih
dimenzija linosti, to se i njihov razvoj odvija po biolokim
zakonitostima uzrasnih promjena ovih dimenzija. Veliina i
karakter razvojnih promjena motorikih sposobnosti bitno je
odreena individualnim genetskim faktorima, ali i uticajem
spoljanje sredine i svakako aktivnou jedinke. Koliko emo
neto razvijati zavisi od toga koliko emo na tome raditi koliko
uloimo, toliko dobijemo. Visok nivo genetskih poruka praen
adekvatnom stimulacijom spoljanje sredine i u pravo vrijeme, uz
obilje aktivnosti jedinke, obezbjeuje visok nivo razvoja ovih
sposobnosti, a u irem smislu gledano zdraviji organizam.
Kao to je ve reeno, svaka tjelesna vjeba zahtijeva
ispoljavanje itavog kompleksa motorikih sposobnosti.
Motorike se sposobnosti uglavnom i razvijaju u procesu
specifinih vjebi, to ukazuje na znaaj sistemskog, planskog i
programiranog vjebanja.
Planiran, organizovan i sistematian pedagoki uticaj koji
nastava tjelesnog odgoja treba da ostvaruje u pogledu razvijanja
ovih sposobnosti, od izuzetnog je znaaja upravo u periodu od I
IV razreda osnovne kole, posebno kada se ima u vidu da se
upravo u ovom periodu javljaju kritini periodi u razvoju skoro
svih motorikih sposobnosti. U kontekstu ovog problema
potrebno je posebno istai ulogu nastavnika-uitelja i njegovu
strunu osposobljenost da ostvari odgovarajui pedagoki uticaj,
te da potie i razvija ovo polje latentnih dimenzija, kao jedan od
segmenata koji utie na opi rast i razvoj. Po nekim autorima
tjelesna vjeba u prvom i drugom razredu treba da bude 70%
primarno usmjerena na razvoj motorikog polja, a samo 30% na
obuavanje i formiranje navika kretanja. Taj odnos bi u treem i
etvrtom razredu bio 65% prema 35%, opet u korist motorikog
polja, koji je osnova za bre i uspjenije rjeavanje kompleksnijih
zadataka.

300
 Krajnji cilj razvijanja i rada na motorikom polju je
poboljanje radnog kapaciteta, a time i radnog uinka. Radni
kapacitet uenika ovog uzrasta podrazumijeva: opu izdrljivost,
snagu velikih grupa miia koji omoguavaju pravilno dranje
tijela i usvajanje dostupnih i primjenjivih motorikih dostignua
potrebnih za sloene i utilitarne motorike akcije, pokretljivost i
sposobnost korelacije tjelesne grae.
Daljnje izlaganje o pojedinanim motorikim-latentnim
dimenzijama bie prilagoeno potrebama budue prakse
nastavnika.
Treba napomenuti da sistemska empirijska istraivanja
ovih sposobnosti upravo rijetko i operiu izrazom sposobnosti.
Umjesto njega upotrebljavaju se izrazi: dimenzija, faktor, a
skupovi ovih sposobnosti obiljeavaju se izrazima: latentni,
manifestni, hipotetski, realan prostor ili dimenzije.

4.1. Snaga i regulacija njenog razvoja

4.1.1. Ope karakteristike:
Svaka motorika aktivnost odnosno efikasnost
sveukupne motorike u ivotu ovjeka nuno iziskuje miino
naprezanje. Ispoljavanje njegove snage u manjem ili veem
stepenu, u kontekstu problematike ima odreen i poseban
znaaj, Zbog toga e u ovom tivu snazi biti posveeno neto vie
panje.
O kljunom znaaju i irini uticaja snage u ukupnom
prostoru motorike ovjeka, empirijski provjerene i do zakonitosti
dovedene potvrde, naa struna javnost je dobila, najprije preko
istraivanja Zaciorskog.
U pogledu definicije pojma tjelesna snaga nailazi se ipak
na izvjesne specifinosti kod pojedinih autora, koje manifestuju
njihovu specifinu polaznu poziciju i ugao gledanja na problem.
Za turma to je: sposobnost ovjeka da efikasno
primjenjuje silu miia za djelovanje protiv spoljanjih sila raznih
vrsta, koje stupaju u vezu sa kretanjem ili zadravanjem poloaja
vlastitog tijela ili predmeta.
Za Opovskog snaga je sposobnost da se miino
naprezanje u sastavu motornih jedinica transformie u kinetiki ili
potencijalni oblik mehanike energije. Ovo vezivanje tjelesne
snage za pojam miine sile, koje je prisutno kod Opavskog jo je

301
izraajnije kod Horvata za koga je snaganapetost nastala
kontrakcijom miia kao rezultat energetskih procesa.
Neto iri pristup definiciji snage ispoljava Kureli koji ima
u vidu cijelog ovjeka, a ne samo njegov miini sistem, kada za
snagu kae da je to sposobnost organizma, a naroito miia da
znatno i efikasno djeluju protiv otpora. Na istoj poziciji
apostrofiranja otpora u odredbi snage je i Zaciorski koji snagu
odreuje kao sposobnost da ovjek savladava spoljnji otpor ili
djeluje protiv otpora na raun miinih naprezanja.
Najprecizniju definiciju dao je Barow rekaviSnaga je
sposobnost pojedinaca da razvija silu miia.
Osnovni fizioloki mehanizam koji omoguava pojavu
tjelesne snage kod ovjeka je razdraenje (ekscitacija) u
primarnim motorikim centrima modane kore, koje se preko
centara prenosi nishodnim motornim neuronima u miie i u
zavisnosti od veliine i vrste razdraenja ukljuuje se vei ili manji
broj miinih jedinica to proizvodi odreenu miinu
kontrakciju.
Oko pitanja definisanja pojma snage esto se javlja jo
jedan spor. On nastaje zato to se ne pravi uvijek distinkcija
izmeu snage kao fizikalne mehanike kategorije i one koja se
odnosi na sposobnost ovjeka da razvija silu miia. Horvat,
Opavski i jo neki inostrani autori ostaju pri upotrebi termina
sila, dok turm( sve priznajui) govori, da je pojam snage
neodvojiv od sile kao fizikalne kategorije, poto upravo razvijanje
sile i jeste smisao.Karakteristika i zadatak snage kao motorike
sposobnosti zdruava termin snaga dodajui radi lakeg
razumijevanja terminu snaga mehaniki pojam sposobnost.
On nalazi da je najbolje rei tjelesna snaga.
Premda je snaga preteno sposobnost miia u sklopu
njegove kretne djelatnosti, ona nije iskljuivo determinisana
kvalitativnim i kvantitativnim odlikama miia. Mehanizami
njenog ispoljavanja vezani su prvenstveno za morfofunkcionalne
karakteristike miia: broj aktivnih miia, strukturu njihovih
vlakana, veliinu njihovog poprenog presjeka, biohemijske i
metabolike procese u aktivnom miiu i prisustvo energetskih
izvora u njima. Meutim oni su vezani i za psihofizioloke
dimenzije kao to su: stanje centralnog nervnog sistema,
prohodnost procesa ekscitacije i inhibicije (razdraenja i koenja)
u njemu, provodne sposobnosti perifernih dijelova

302
neuromotornog sistema koji prima signale iz centralnog nervnog
sistema (CNS), a ini se najvie zavise od voljnih napora
(motivacione sfere).
Iako se snaga smatra jedinstvenom sposobnou, koja
omoguava savladavanje otpora i pokretanje tijela, ipak je
mogue diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar u tri osnove:
s obzirom na karakter reima rada;
s obzirom na kriterijum odnosa veliine ispoljene
snage i mase tijela;
s obzirom na topoloki kriterijum.
Na osnovu karaktera reima miinog rada snaga se moe
ispoljavati u vidu:
statike snage,
dinamike snage (eksplozivne i repetitivne).
U statikom reimu rada i sporim pokretima, snaga se
ispoljava u formi takozvane statike snage (reakcija iste snage).
Ovom vrstom snage obiljeava se sposobnost dugotrajnog
izdravanja miinog naprezanja izotoninog tipa (bez promjene
njegove duine pri kontrakciji) , a sa ciljem da se sprijei
naruavanje zauzetog poloaja dejstvom spoljanjih sila kao: sile
tee, inercije, sile partnera i slino. Tipine motorike aktivnosti u
kojima se manifestuje ovaj vid snage jesu izdraji.
U dinamikim uslovima rada snaga se ispoljava u formi
eksplozivne i repetitivne.
Pod eksplozivnom snagom podrazumijeva se sposobnost
maksimalnog ubrzanja u razvijanju maksimalne sile miia, ili
kako se u literaturi esto moe nai, da je to sposobnost
aktiviranja maksimalnog broja miinih jedinica u jedinici
vremena. Naziv eksplozivna za ovu vrstu tjelesne snage uveo je
Fleistiman koji ju je definisao kao sposobnost da se maksimum
energije uloi u jedan eksplozivni pokret. Za eksplozivnu snagu je
vezan i pojam gradijent snage. Za Zaciorskog je ovaj pojam
najbolji pokazatelj ove vrste snage, jer ga definie kao odnos
maksimalne snage i vremena za koje je ona postignuta.
Za eksplozivnu snagu se smatra da je u najveoj mjeri
dimenzija genetiki odreena (neki autori smatraju ak do 80%).
Na poboljanju rezultata u testovima eksplozivne snage, pored
tehnikih i motivacionih polja, moe se uticati i indirektno preko
poboljanja druga dva aspekta snage: repetitivne i statike sa

303
kojima eksplozivna pokazuje vrlo visok stepen pozitivne
korelacije.
Repetitivna snaga je sposobnost produenog vrenja
ponavljanog ciklinog rada (naizmjenine miine kontrakcije
i relaksacije). Ona se ispoljava u motorikim akcijama velikog
intenziteta kraeg trajanja kao u sprinterskom tranju,
zgibovima, sklekovima, ili manjeg intenziteta, a dueg trajanja
kao u tranju na srednje pruge. Ova sposobnost ini, , se nije
generalna, ve je prije mogue govoriti o repetitivnoj snazi miia
pregibaa lakta, pregibaa kuka, opruaa lea i slino uz
postojanje visokog stepena pozitivne korelacije meu njima.
Koeficijent ureenosti je 50% uz mogunost bitnijeg
poboljanja.
Tri navedene vrste akcione snage nazivaju se u nekim
istraivanjima i primarni faktori snage. U mehanikom smislu
statika snaga je najblia pojmu sile, eksplozivna se pribliava
pojmu energije, a repetitivna pojmu energije i pojmu moi
Najei kriteriji za klasifikaciju motorike sposobnosti
snage je odnos veliine ispoljene sile i mase tijela. Po ovom
osnovu mogue je izolovati:
apsolutnu snagu,
relativnu snagu.
Prva predstavlja maksimalnu miinu snagu koju ovjek
moe da razvije sa svojom sveukupnom miinom masom,
odnosno, takozvanim faktorom cirkularne dimenzionalnosti tijela
i tjelesnom masom. Ova vrsta snage je odluujua u pokretima
koji imaju za cilj djelovanje na spoljanje predmete, odnosno kod
kojih se savladavaju veliki spoljni otpori bacanja, dizanja.
Druga je znaajna kod motorikih akcija odnosno ljudskih
pokreta manipulacija tijelom, u vjebanju na spravama itd.
Snagu je mogue razvrstati i po treem osnovu u praksi
najee prisutnom, anatomotopolokom i to na:
snagu ruku i ramenog pojasa,
snagu trupa,
snagu nogu.
Razvoj miine snage pokazuje niz karakteristika. Ova
sposobnost nije konstantna i radom se mora odravati, jer dolazi
do miine slabosti (atrofije) u manjem ili veem obimu, a atrofija
ima za posljedicu i druge poremeaje u rastu i razvoju.

304
4.1.2.Sredstva i metode razvijanja snage
Najmanje sporna injenica u tumaenju snage je da se na
njeno poveanje moe znatno uticati. U radu na njenom
poveanju akcent se moe dati ili uveanju same snage
uvaanjem miinih dimenzija ili poboljanju sposobnosti njenog
ispoljavanja, to znai i osnovne tehnike motorike akcije u kojoj
se ona ispoljava, koordinacije i brzine izvoenja i sposobnosti
veih voljnih napora.
Metode koje se najee koriste za razvijanje snage su:
-metoda maksimalnog optereenja,
-metoda nemaksimalnog optereenja .
Metoda maksimalnog optereenja zasniva se na primjeni
jednostavnih maksimalnih kontrakcija u kojem se istrajava. ini se
da najbolje rezultate daju kontrakcije maksimalne snage koje se
odravaju do 5 sekundi, a ponavljaju se 5-10 puta. Ovaj metod
doprinosi najveoj mobilizaciji nervno-miinog aparata i
najveem porastu miine snage u najkraem vremenu. Meutim
treba znati da se ovaj metod rada moe primjenjivati samo na
treniranim osobama, a nikako na uenicima mlaeg kolskog
uzrasta. U metodu nemaksimalnih optereenja primjenjuje se
ponavljani rad sa optereenjem od 50% od maksimalnog na
poetku primjene ovog postupka, a poslije i vie. Ovaj rad se
izvodi u serijama, a najpoeljniji broj ponavljanja u serijama je 4
8 puta u razliitim kombinacijama optereenja, broja ponavljanja i
kontrolu tehnike izvoenja, to je nuno za poetnike i bru
obnovu energetskih izvora i sposobnosti ekscitacije.
Obje metode zasnivaju se na primjeni principa
nadoptereenja, tj. veeg radnog optereenja od uobiajenog.
Vjebe koje se koriste za razvoj snage jesu one kojima se:
1. savladava spoljnji otpor tereta (razliite vrste i teine)
2. savladava teina dijelova tijela ili cijelog tijela.
Mogu biti opeg dejstva, kada je cjelokupna miina masa
ukljuena u njihovo izvoenje i lokalnog dejstva kada su ukljueni
samo pojedini miii, odnosno, radom su obuhvaene miine
grupe.
Od I do III razreda osnovne kole koriste se vjebe
dinamikog karaktera sa naizmjeninom i malom vrijednou
optereenja, a od IV razreda u ogranienoj su primjeni i statike
vjebe.

305
 Najee su primjenjene vjebe:
pri kojima se savladava teina sopstvenog tijela ili
dijelova tijela, a efikasno je to initi kontra sile
zemljine tee,
sa dopunskim teretom kao to su lopte medicinke,
buice malih teina, kaievi napunjeni pijeskom i
slino,
vjebe u paru: potiskivanje, povlaenje, noenje,
brzinsko snane vjebe: kao to su skokovi, doskoci
sa niih na vie nivoe i obratno, penjanja uz kose i
vertikalne prepreke i slino.
ope razvojne vjebe aerobne vjebe miine aktivnosti,
iji je zadatak da osnae krupne miie kao to su miii lea,
trbuha, ramenog pojasa, zatim da jaaju miine grupe koje su
slabo aktivne u uobiajenim ivotnim aktivnostima, kao to su
adduktori i abduktori ekstremiteta, zadnja loa buta, miii
stopala i ake, kosi miii trbuha, jaanje disajne muskulature.
Neophodno je ukazati na najosnovnije metodike stavove,
jer njihovo poznavanje i uvjebavanje omoguava edukatorima
uspjeniju praksu na planu razvijanja snage kod djece ovog
uzrasta.

Vano je znati
Uzrasni period od I do IV razreda ne iziskuje potrebu
razvijanja snage pomou vjebi velikog optereenja i previe
osnaena muskulatura moe negativno da utie na duinski rast
kostiju.
Pri izboru se treba opredijeliti za vjebe dinamikog
karaktera.
Treba izbjegavati dugotrajan rad statikog reima, zbog
fiksiranja disajnih miia usljed napinjanja ( to dovodi do
zadravanja disanja, poveavanja unutranjeg pritiska u grudima,
smanjenje snabdjevenosti O2, pa i do ometanja rada srca).
Vjebe snage treba primjenjivati u uvodnom i pripremnom
dijelu sata pomou prirodnih oblika kretanja, kroz aerobne vjebe
miine aktivnosti. U toku nedjelje nuno ih je ponavljati 3-4
puta.
Ovo informisanje o snazi i metodici njenog razvijanja ne
moe se smatrati ni priblino iscrpnim, ve tek dovoljnim kao

306
uvod u problematiku, a da bi se omoguilo njeno osnovno
razumijevanje i primjena steenog znanja u toku praktinog rada
nastavnika u kolama, a ne u treningu sportista.

4.2. Brzina i regulacija njenog razvoja

4.2.1.Ope karakteristike:
Motorika sposobnost brzine moe se definisati kao:
sposobnost izvoenja pokreta cijelim tijelom ili pojedinim
njegovim dijelovima velikom brzinom i uestalou u datim
uslovima. U sutini, ne moe se govoriti o brzini kao nekoj
generalnoj sposobnosti ovjeka, ve prije o razliitim brzinskim
karakteristikama koje su svojstvene, odnosno, o brzinskim
karakteristikama njegovog motorikog dejstva.
Brzinske karakteristike motorikog dejstva manifestuju se
u ovim oblicima:
brzina pojedinanih pokreta,
uestalosti frekvenciji pokreta,
brzini motorike reakcije.
Pod brzinom pojedinanog pokreta podrazumijeva se
sposobnost izvoenja jednog pokreta za to krae vrijeme. Ovaj
vid brzine manifestuje se pri izbaaju predmeta, odrazu, udarcu u
boksu, pri pojedinano izvedenom pokretu nekog ciklinog
kretanja (na primjer jedan korak u tranju).
Ova sposobnost je uslovljena nizom faktora
kao:funkcionalnim stanjem CNS (posebno onih njegovih dijelova
koji reguliu procese kontrakcije i relaksacije miia), dinamikom
snagom miia bez koje se pokret ne moe izvoditi brzo ni
dugotrajno, brzine i moi mobilizacije hemijske energije u
miiima i njenog pretvaranja u mehaniku energiju. Meutim, na
brzinu pokreta utie i tehnika izvoenja motorikog akta, kao i
koordinacija pokreta. Ove brzinske karakteristike ubrzano se
razvijaju od 9 godine ivota.
Manifestacija uestalosti pokreta frekvencija pokreta,
najuoljivija je kod brzinskog kretanja u prostoru ciklinog tipa.
Takva su kretanja: tranje, plivanje, skijanje, vonja bicikla,
veslanje i dr. Insistira se na to veem broju istih pokreta u
jedinici vremena.
Na brzinu sprinterskog tranja utie izmeu ostalog i masa
tijela, duina nogu i koordinacija rada nogu i ruku. Ne postoji

307
transfer brzine prelasku iz jedne vrste kretanja u drugu
(sposobnost brzog tranja ne znai automatski i sposobnost
brzog plivanja). U periodu mlaeg kolskog uzrasta ova je
sposobnost u stalnom porastu. Najvea efikasnost u razvijanju
brzine kretanja postie se u 9-13 godini. Najvei godinji porast
uestalosti pokreta uoen je u 7-9 godini, a kasnije ima
tendenciju opadanja.
Brzina proste i sloene motorike reakcije moe se
posmatrati kao sposobnost da se najbre mogue motoriki
odgovori na perceptivni stimulans. Brzina proste reakcije
manifestuje se u motorikim akcijama kojima se reaguje na signal:
zvuni, signal na start, promjenu pravca kretanja ili promjenu
aktivnosti, a brzinu sloene reakcije reakcije izbora ispoljava se
u odnosu na objekte koji se kreu kao u: igrama, sa loptom, i
slino.
Vrijeme motorike reakcije se sa uzrastom bitno smanjuje,
pri emu je vrijeme sloene reakcije uvijek due od vremena
proste reakcije.
Bre smanjivanje vremena motorike reakcije uoava se od
9-12-te godine, to znai da je to period kada se ova sposobnost
mora stimulisati. Ako se to ne ini, vie se nikad ne moe bitnije
utjecati na njeno popravljanje. Kako su sve brzinske karakteristike
dejstva u velikoj mjeri odreene faktorom nasljea ak 80-90%, to
se procesom tjelesnog vjebanja ne moe bitno doprinijeti
njihovoj pozitivnoj transformaciji, ali vjebanjem se moe bitno
doprinijeti stimulaciji njihovog optimalnog, genetski uslovljenog
razvoja. Numeriki pokazatelji brzinskih sposobnosti ukazuju na
razliku meu polovima u korist mukog spola. No poto je brzina
kako pojedinanog pokreta, tako brzine kretanja, uslovljena i
miinom snagom (cirkularnom dimenzionalnou), te razlike su
moda prije posljedica razlike u snazi izmeu spolova nego u
brzini.

4.2.2. Sredstva i metode razvijanja brzine

Svaki planiran i organiziran pristup stimulaciji neke od
navedenih brzinskih karakteristika iziskuje znanje iz svih
relevantnih inilaca od kojih zavisi mogunost njihovog
ispoljavanja. Nuno je, dakle, primarno razviti snagu miia,
osnovnu tehniku motorike akcije kojom se eli djelovati na

308
ekonominost (u smislu nerasipanja energije), opu tjelesnu
pokretljivost, pa tek onda pristupiti razvijanju brzinskih
sposobnosti.
Uslovno reeno zadaci brzine su svi oni koje je mogue
izvoditi u maksimalno kratkom pojedinanom i ukupnom trajanju,
vremenu. To su najee viekratke ponavljane serije brzih
pokreta ili brze kretne reakcije na signal. Zadatke je potrebno
izvoditi priblino maksimalnom brzinom sa periodima odmaranja
i podeavati ih tako, da se ni pri njihovom kraju, ni pri
ponovljenom izvoenju, brzina kretanja ne smanji.
U razvijanju brzinskih sposobnosti primjenjuje se niz
razliitih metoda rada, a najee su to: metod ponavljanja,
metod progresivnog optereenja i metod promjenjivog
optereenja.
Psihofiziolokim osobenostima djece uzrasta od 7 do 11
godina najvie odgovaraju metode tafetnih igara i takmienja,
koje na bazi poveanog emocionalnog tonusa doprinose i veem
ukupnom efektu ispoljavanja brzinskih osobina.
Pri razvijanju brzine pokreta, kod djece ovog uzrasta daje
se prednost nestereotipnim nainima izvoenja prirodnih oblika
kretanja, te vebama koje zahtijevaju brza i kratkotrajna
premjetanja tijela iz razliitih poetnih poloaja na unaprijed
utvren signal, kratkotrajna tranja sa konkretnim brzim
zadacima.
Poto ovo vjebanje namee velike zahtjeve u pogledu
funkcionalnih sposobnosti, to naroito zahtijeva oprez i
postupnost u njegovoj primjeni. Potrebno je imati u vidu
slijedee:
uenici se za vjebe brzine trebaju postupno i
sistematski pripremati,
nisu poeljni jednostrani zadaci izvoeni uvijek
istom brzinom, a djeci su ovi zadaci dosadni,
distance tranja i intervali odmaranja treba podesiti
uzrasnim mogunostima odnosno one treba da su
dovoljno kratke (do 20m) da bi se do kraja mogla
odrati maksimalna brzina, a intervali odmora treba
da budu dovoljno dugi da bi se mogao nadoknaditi
utroeni O2,
zadaci koji se koriste za stimulaciju razvoja brzine,
treba da su tehniki dobro savladani, ovi zadaci

309
 primjenjuju se na poetku glavnog dijela sata, a ako
su dati u formi takmienja, onda u B dijelu glavnog
dijela sata.

4.3. Fleksibilnost i regulacija njenog razvoja

Meu manje problematine oblasti motorike ubraja se
fleksibilnost ili pokretljivost (gipkost). Ona se moe definisati kao
sposobnost za izvoenje pokreta velikih amplituda. Mogua
alternativna definicija koja bi isticala jedan poseban aspekt
fleksibilnosti mogla bi glasiti: fleksibilnost je sposobnost za
izvoenje pokreta u pojedinim zglobovima u znatno veim
amplitudama od onih koje se sreu u svakodnevnoj ivotnoj i
radnoj motornoj praksi ovjeka. Fleksibilnost je odreena
specifinim svojstvima; miia, ligamenata i zglobnih veza, a mjeri
se duinskim mjerama ili uglovnim stepenima. Dakle, ovu
sposobnost ovjeka determiniu, morfofunkcionalni faktori kao:
graa zgloba, elastinost ligamentnih veza i fascijalnost omotaa
miia. Pokretljivost zgloba je razliita. Kod nekih zglobova
pokret je ogranien strukturom zglobnih povrina. Kod zglobova
tipa, , arke", kao to smo vidjeli iz prethodnog tiva, kod
koljena i lakta, ograniena je mogunost pokreta, dok je kod
kuglastih zglobova, kao to je rameni pokretljivost mogua u
svim pravcima. Kod zgloba kuka koji je po tipu isto kuglasti, za
razliku od ramenog zgloba, ograniena je pokretljivost zbog
nekih faktora vezivnog tkiva: zglobne aure, ligamentnih veza
miia i njegove fascije. Fleksibilnost je uslov za kvalitetno
izvoenje pokreta u cjelini, a posebno onih koji iziskuju veliko
otvaranje u zglobovima i ire kretnje kao to je to u nekim
sportovima (sportskoj i ritmikoj sportskoj gimnastici, klizanju i
sl.). Evidentne i u literaturi poznate su dvije komponente
fleksibilnosti
statika,
dinamika.
Prva se ispoljava preteno pod uticajem neke spoljanje
sile (partnera npr.) ili pri odravanju statikog poloaja, pri emu
su zglobovi izvjesno vrijeme fiksirani miiima i ligamentima u
najveem obimu pokreta. Statika fleksibilnost slui kao mjera
obima pokreta poto je ona i vea od dinamike fleksibilnosti.
Dinamika fleksibilnost ispoljava se kao posljedica sopstvene

310
miine aktivnosti, u smislu zamaha ili odvoenja nekih dijelova
tijela. Dakle, to je sposobnost postizanja velikih amplituda
pojedinih pokreta simultanim djelovanjem dva inioca,
kontrakcijom muskulature, koja inae potie pokret i inercijom
datog dijela tijela, zamah.
S obzirom da se ova sposobnost javlja u situaciji brzih
pokreta odreenim dijelom tijela rezultat testova namjenjenih za
njeno mjerenje u pozitivnoj su korelaciji sa rezultatima testova za
mjerenje eksplozivne snage.
Fleksibilnost se moe pod odreenim uslovima smanjiti ili
poveati. Njeno pojaanje moe se ostvariti prije svega
vjebanjem(o emu e biti rijei u daljnjem tekstu). Ova
sposobnost opada sa neaktivnou, zatim snaenjem miia i
ojaavanjem ligamenata, ali i pod uticajem umora. Relevantne su i
uzrasne karakteristike. to je dijete mlae, ono je i pokretljivije
zahvaljujui sastavu skeleta i elastinosti ligamenata i miinih
fascija. Sa starenjem smanjuje se i sposobnost fleksibilnosti, ako
se na njoj ciljano ne radi.
U ovoj sposobnosti djevojice ostvaruju 20 30 % bolje
rezultate od djeaka, to moe da se tumai manjom miinom
snagom koje djevojice posjeduju.
Efekti vjebanja se veoma brzo uoavaju, a vei su, ako se
sa vjebanjem ranije pone. Naime potrebno je zapoeti rad u
predkolskom uzrastu, a na poboljanju i odravanju od sedme
godine pa nadalje.

4.3.1. Sredstva i metode razvijanja fleksibilnosti

Efekti vjebanja pokazuju se ubrzo po otpoinjanju
vjebanja. Ve nakon sedam asova vjebanja mogu se uoavati
rezultati i poboljanja pokretljivosti, a promjene nastale
vjebanjem, odravaju se due vrijeme. Tempo poboljanja
fleksibilnosti nije ravnomjeran u svim zglobovima, ve je razliit u
razliitim zglobovima, to iziskuje diferenciran tretman u
vjebanju.
Faktori koji ograniavaju fleksibilnost, a mogu se
modifikovati vjebanjem jesu: meka i vezivna tkiva, dakle miii,
ligamenti i tetive. U praksi se u tu svrhu upotrebljavaju vjebe za
istezanje ili kako ih danas zovemo streing - vjebe. Najee su

311
to konvencionalne aerobne vjebe miine aktivnosti1 iz razliitih
poloaja sa maksimalnim amplitudama, kao vjebe: zamaha
ekstremitetima, pretkloni, otkloni, zakloni trupom. Vjebe
istezanja su i statiki stavovi u poloaju maksimalne amplitude.
U mlaem kolskom uzrastu je poeljno raditi na
razvijanju ove sposobnosti.
to se sa radom ranije otpone to se ova sposobnost
razvija do veeg nivoa, a u starijim godinama zadrava se
optimalniji nivo i vea vitalnost.
Opeprihvaeno miljenje da se ova sposobnost mora
razvijati u skladu sa potrebom izbalansiranosti potporno
motornog aparata, to znai, u skladu sa razvojem miine snage i
procesom okotavanja. Fleksibilnost je u slubi i u funkciji
pravilnog dranja tijela i motorikog funkcionisanja. Vjebe
fleksibilnosti-pokretljivosti potrebno je ponavljati svakodnevno, a
treba ih izvoditi i 2-3 puta dnevno u serijama.
Obino se ove vjebe rade u pripremnom dijelu asa kao
vjebe za aerobnu miinu aktivnost. Nivo fleksibilnosti ili
pokretljivosti mjeri se veliinom amplitude pokreta koja se
iskazuje u stepenima a moe i u cm.

4.4. Spretnost i regulacija njenog razvoja

Spretnost nazvana jo i okretnost je jedna od onih
motorikih sposobnosti oko koje vlada prilino neslaganje u
naunim krugovima, poev od toga da li je ona uope samosvojna
jer ukazuje na razliite aspekte njenog ispoljavanja.
Dakle nije dovoljno izdiferencirana sposobnost to
oteava njeno tano definisanje.
S obzirom na relativno jedinstvo nekih psihofizikih
faktora u mehanizmu koji regulativno djeluje na manifestacije
tjelesne spretnosti najmanje pogreke u definiciji e se praviti ako
se ukljue i aspekti koordinacije pokreta, preciznosti i ravnotea.
Ovdje se ne smije praviti greka u interpretaciji
preciznosti i ravnotee kao latentnih dimenzija motorikog
prostora, nego se radi o preciznosti pokreta i ravnotee kao
bitnim aspektima tjelesne spretnosti.

1
Autori naziva "Aerobne vjebe miine aktivnosti " su M.M. i M.H. /dosadanji
naziv bio je "Vjebe oblikovanja

312
 To implicira sljedeu definiciju: da se spretnou moe
nazvati i ona sposobnost ovjeka koja mu omoguava da
motoriki djeluje u skladu sa zahtjevima date situacije uz
ispoljavanje maksimalne koordinacije, preciznosti i ravnotee.
Uloga koordinacije u motorikom funkcionisanju je
nesporna, premda jo nedovoljno ispitana. Na osnovu dosadanjih
saznanja zakljuuje se, da je zahvaljujui njoj mogue:
-relativno brzo ovladati novim pokretima ( ini proces
motorikog uenja uspjenijim);
-izvoenje sloenih pokreta pojedinim dijelovima tijela,
kombinovanje tih pokreta i njihovo nestereotipno izvoenje;
-brzo i efikasno kretno reorganizovanje (prilagoavanje)
novonastalim nepredvienim uslovima kao to su iznenadne
potrebe promjene pravca, brzine i ritma, akcije suigraa, pojava
prepreka, predmeta koji leti i sl, ili reakcija izbora.
Upravljati pokretom u prostoru i vremenu sa tanom
procjenom potrebe ulaganja snage u njegovo vrenje.
Imajui sve ovo u vidu ini se da neki koordinaciju sa
pravom nazivaju motorikom inteligencijom. Koordinaciona
sposobnost uslovljena je faktorima kao to su: perceptivna
sposobnost, kinestetiki osjeaj i osjeaj za ritam, a posebno
regulacionom sposobnou nervnih procesa.
Dakle koordinacija predstavlja jednu veoma sloenu,
kompleksnu motoriku dimenziju i moe se rei da je to nain
trenutnog razmiljanja o samom pokretu u vremenu i prostoru,
nain njegove interpretacije, brzina uenja nove motorne akcije i
brzine izvoenja u promijenjenim situacijama. Sudjeluje u svim
motornim aktivnostima negdje vie ili manje. Maksimalan razvoj
dostie oko 25 godine, a koeficijent uroenosti je 80%.
Preciznost pokreta kao sljedei aspekt tjelesne spretnosti
implicira izvoenje tano usmjerenih doziranja pokreta sasvim u
skladu sa postavljenim zadatkom. Manifestuje se kroz motorike
akcije koje iziskuju usmjeravanje i voenje tijela, dijelova tijela ili
nekog predmeta ka odreenom cilju. Preciznost veoma zavisi od
sposobnosti tane procjene prostornih i vremenskih zahtjeva
datog kretnog zadatka i procjene optimalne snage kojom se mora
djelovati.
I ravnotea je bitan aspekt tjelesne spretnosti. Ona
oznaava sposobnost odravanja tijela u statikoj
izbalansiranosti(stabilnosti) u mirovanju i kretanju, sa

313
mogunou pravovremenog uoavanja naruavanja ovog stanja i
korigovanja poloaja.

4.4.1. Sredstva i metode razvijanja spretnosti

Specijalne vjebe za razvijanje spretnosti posebno
koordinacije i preciznosti pokazale su se efikasne ve u mlaim
razredima osnovne kole, za ta ve tada postoje
morfofunkcionalne i psihofizioloke pretpostavke. Spretnost se
poveava sa uzrastom. Kod mlaeg kolskog uzrasta kontrola
miinog naprezanja jo nije savrena i ranije dolazi do
naruavanja simetrikih pokreta.
Spretnost se poveava i poveanjem motorikog iskustva,
odnosno irenjem dijapazona kretnih umjenosti ukljuivanjem
koordinaciono sloenih vjebi, zahtijevanjem vee preciznosti
pokreta, njihove meusobne usklaenosti i ravnotee.
Posebno su korisne sve vjebe koje imaju elemente
sloenijih novih zadataka, koje se izvode na nespecifian nain, ili
u novim izmijenjenim uslovima.
Spretnost se poveava neposredno u procesu formiranja
kretne sposobnosti. Za razvijanje spretnosti u mlaim razredima
koriste se zadaci sa nespecifinim poetnim poloajima, razliitim
tempom, ritmom i pravcem. Pogodni su razliiti poligoni sa
specifinim sredstvima i raznovrsnim zadacima.
Dakle, treba raditi na usavravanju prirodnih oblika
kretanja i na njihovoj najrazliitijoj kombinaciji.
Npr. kada se savlada tranje, ono e se daljnje
primjenjivati na razliite naine: trati u stranu, nazad sa okretm
1800, 3600, oko prepreka, preko prepreka, nosei predmete,
kotrljajui ih ili vodei loptu. Kroz to se mijenja brzina, pravac i
svakako se ukljuuju jo sloenije kombinacije zadataka, kroz
preciznost ravnoteu i koordinaciju.

4.5. Ravnotea ope karakteristike

U prostoru latentnih dimenzija ovjeka, koga je evolucija
favorizovala svojstvom uspavanog hoda, pitanje ravnotee bez
sumnje ima svoj znaaj. Ako se, kako je ve napomenuto, nijedan
pokret ne moe izvesti bez izvjesnog udjela tjelesne snage, onda
je takoer tano da se najvei broj ovjekovih pokreta to jest, svi
lokomotorni pokreti izvode uz stalno prisustvo inilaca, koje

314
inae obiljeavamo pojmom ravnotee. Prilikom odravanja
ravnotee uestvuje ulo vida, sluha i ulo osjeta, koji
signaliziraju stanje miia, ligamentoznih veza i zglobova
modanoj kori (centru nervnog sistema). Vjebe ravnotee izvode
se npr. stajanjem na jednoj nozi sa istovremenim pokretima ruku,
nogu i trupa, ali i u sijedu bez oslonca ruku i nogu na tlu
statike vjebe ravnotee. Ove vjebe su zahtjevne, jer pri
njihovom izvoenju imamo malu povrinu oslonca, oko koje se
moraju kretati dijelovi tijela iznad osovine tijela ili moramo vriti
prenoenje centra teita tijela (prilikom unjeva ili propinjanja
na prste). Ako bi u jednom tako labilnom poloaju zatvorili oi,
iskljuili bismo time jedan veoma vaan analizator i dodatno
bismo oteali odravanje ravnotee. Pri vjebama sa poskocima i
pri brzim vjebama okreta; poboljavamo orijentaciju u pokretu, a
time i sposobnost djelovanja protiv sile zemljine tee (dinamine
vjebe ravnotee).
Ravnotea je prema tome sposobnost zadravanja tijela u
mehanikom poloaju, teitem iznad none povrine.
Sumirajui brojna istraivanja inostranih i domaih
istraivaa, koji su utvrivali, vrste i uslove manifestacije
ravnotee (Bass, Hempel, Ismail, Grubar, Kureli, turm,
Momirovi)moe se zakljuiti da postoje sljedee vrste ravnotee:
Elementarna ravnotea
Vizuelno oteana ravnotea
Dinamiki oteana ravnotea
Elementarna ravnotea je sposobnost da se tijelo zadri u
zadanom najee normalnom uspravnom poloaju, esto na
smanjenoj i uzdignutoj povrini oslonca. Ova vrsta sposobnosti
zadravanja tijela u izbalansiranom poloaju u literaturi se obino
naziva statika ravnotea (sa vizualnom kontrolom) i vezuje se za
situaciju odravanja zadatog poloaja tijela koji nije u pokretu.
Opredjeljenje za izraz elementarna ravnotea i za naputanje
izraza statika rezultat je evidentne injenice da svako
zadravanje ravnotenog poloaja je, suprotnost statici i da je
svako uravnoteavanje tijela, (ravnotea kao sposobnost je
upravo uravnoteavanje) ustvari jedno konstantno kretanje tijela,
mada su amplitude tih pokreta vrlo male. Zadravanje stalnog
oslonca na tlu (nepomjeranje stopala) nikako ne znai da tijelo,
nije u kretanju, iako to kretanje nema parametre i smisao
lokomocije.

315
 Vizuelno oteavanje ravnotee je sposobnost zadravanja
tijela u zadanom poloaju teitem iznad povrine oslonca o tlo,
ali bez vizuelne kontrole.
Dinamiki oteana ravnotea je sposobnost zadravanja
tijela u zadanom poloaju teitem iznad povrine oslonca uprkos
oteanjima koja dolaze od dejstva spoljnih sila. Najea vrsta
ovih oteanja jeste nestabilnost ili posebno programirano
pomijeranje oslonca na kojem se tijelo uravnoteava.

4.6. Preciznost ope karakteristike

Isticanje preciznosti kao posebne latentne dimenzije
skoro da ima svog jedinog opravdanja u vrlo estim praktikim
situacijama u tjelesnom vjebanju, koje se kvalifikuju prisutnou
ili odsutnou preciznosti kao bitnom obiljeju datog pokreta.
Preciznost promatrana u kontekstu veih kretnih cjelina pokazuje
se kao vaan segment, kao to smo ranije naglasili u koordinaciji.
Iako su mnogi autori rezervisani ne samo prema stavu da postoje
posebne vrste preciznosti, ve i prema samoj preciznosti kao
nezavisnoj latentnoj dimenziji, ipak svi navode sljedea dva
aspekta preciznosti:
preciznost voenja predmeta prema cilju ciljanje;
preciznost pogaanja cilja izbaenim projektilom
gaanje.
Preciznost voenja je sposobnost pogaanja dijelom tijela,
predmet odreenih taaka (cilj) na osobama ili predmetima u
neposrednoj okolini.
To je sposobnost izvoenja tano usmjerenih i optimalno
mehaniki doziranih pokreta kojima se postie poen, recimo u
maevanju, boksu. Preciznost bacanja je sposobnost pogaanja
izbaenim predmetom (lopta, koplje) odreene take ili povrine
u neposrednoj okolini. Pojam preciznosti bacanja jo bi mogao
obuhvatiti sposobnost pogaanja cilja predmetom, loptom koji je
prethodno bio udaren tano doziranom snagom i usmjerenim
pokretom dijela tijela (utevi). Imamo u okviru ove motorike
sposobnosti i pogaanje ciljeva uz pomo mehanikih naprava(luk
i strijela ili pitolj).
Od svih motorikih latentnih dimenzija najslabije istraen
segment je preciznost. Uzrok tome vjerovatno lei u

316
karakteristikama zadatka preciznosti koji predstavlja zahtjev za
finom regulacijom pokreta.

4.7. Specifine vjebe koordinacije

U naem kretnom sistemu moe se jasno prepoznati
meusobna ovisnost pokreta. Pokreti jedne strane tijela su
povezani sa identinim i istovremenim pokretima druge strane
tijela. Stoga su pokreti sa simetrinom koordinacijom
jednostavno izvodljivi i oni odgovaraju njihovom karakteru
refleksnih pokreta. Nasuprot ovome prisvajanje pokreta sa
suprotnim pravcem kretanja je dosta tee. Ako spojimo dva i vie
pokreta, pri emu je svaki pokret za sebe uvjeban i
automatiziran, tok ovih pokreta bit e naruen, jer se
automatizovano moe vriti samo jedan pokret. Drugi pokret
moe se samo nepotpuno izvoditi i mora se u ovom sastavu
ponovo uvjebati, iako se zasebno tim pokretom dobro vlada.
ovjek se esto zadesi u situaciji da mora vriti dva zadatka
istovremeno (npr. prilikom sviranja klavira, pri radu na nekom
stroju itd.). U eksperimentalnoj psihologiji govori se u ovom
kontekstu podijeljene panje, pri emu se istovremeno mora
obraati panja na vie meusobno odvojenih radnji. Brzi tempo
ivota kao i potreba za neprestanim rjeavanjem novih problema,
zahtijevaju razvoj dinamine sposobnosti prilagoavanja sa ciljem
brzog rjeavanja novih zadataka. U tom smislu moramo trenirati
na nervni sistem, to znai da moramo opteretiti sive elija
mozga, te tako razvijati sposobnost, veoma brzog reagovanja i
rjeavanja kretnih zadataka. Ovu sposobnost mogue je rjeavati
veoma sloenim vjebama za nervno miinu saradnju.
Asimetrine vjebe su motorike sposobnosti pri kojim simetrini
organi izvode pokrete u raznim pravcima. Pri tome dolazi do
sukoba voa ekstremiteta u vodeoj ulozi pri izvoenju
pokreta. Oni pokuavaju da se meusobno potisnu. Jedan od
zadataka simetrinih vjebi sastoji se u tome, da eliminie
meusobnu zavisnost pokreta. U prenesenom znaenju govorimo
o neistovremenim vjebama, s tim vjebama, pokuavamo da
utiemo na nervni sistem. Sistematsko vjebanje asimetrinih
pokreta poboljava nervno-muskularnu koordinaciju, odstranjuje
meusobnu ovisnost odreenih pokreta, poveava kretnu
koncentraciju i poboljava ritmini osjeaj (osjeaj za ritam).

317
Izvoenje odreenih pokreta postaje bre i tanije. Asimetrine
vjebe mogu da ostvare jo jedan zadatak, a to je da budu mjerilo
kvaliteta kretnog sistema svakog pojedinca. Na tome moemo
veoma dobro posmatrati tok usvajanja kretnih sposobnosti, kao i
izdvajanje stereotipa. Znaaj koordinacionih vjebi odreuje se
jednim dijelom i mjerom interesovanja, kojom se ove vjebe
izvode. Teina izvoenja ovih vjebi pretpostavlja odreeni nivo
kvaliteta uenika u kineziolokim aktivnostima. Preteno djeci
pada teko da se prilagode novim kretnim strukturama, koje ih
momentalno jo preoptereuju. Stoga moramo pri uvjebavanju
komplikovanih pokreta metodski postupati i postepeno
poveavati zahtjeve nervnog sistema. Specifine koordinacione
vjebe, za vjebanje meusobno neovisnih pokreta dijelimo na:
(prema Plachu):
1. asimetrine vjebe (tzv. nejednako usmjerene vjebe)
npr. kombinovanje dva kretna elementa u istom pravcu ali
razliitog obima, ili kombinacija dva kretna elementa u razliitom
pravcu ili kombinacija tri ili vie elemenata.
2. Akronine vjebe (tzv. neistovremene vjebe) npr. drugi
ekstremitet izvodi isti pokret kao i prvi ali dva puta kasnije.
3. Aritmine vjebe (tzv. vjebe u nejednakom ritmu) npr.
jedan ekstremitet izvodi isti pokret kao i drugi ekstremitet, ali
dva puta bre.

4.8. Izdrljivost i metodika njenog razvoja

Pojam izdrljivosti vezuje se u klasinim definicijama za
sposobnost: da se istraje u motorikim aktivnostima ispod
maksimalnog optereenja, to due, sa efikasnom realizacijom
snage, brzine, i spretnosti. To je u sutini sposobnost da se odri
to due konstantan nivo radne efikasnosti odlaganjem zamora ili
prilagoavanjem na njega. To je najvanija komponenta tjelesne
spremnosti organizma, a jedan od bitnih indikatora nivoa
zdravstvenog, fiziolokog stanja organizma ovjeka. Taj fenomen
je kompleksan. Faktor izdrljivosti predstavlja integralnu cjelinu
mnogih komponenti koje ne moemo razmatrati izolovano.
Mnogi autori su izdrljivost posmatrali kao iskljuivo
fizioloku karakteristiku, a ne kao motoriku sposobnost. Znamo
da se ovjek suprotstavlja zamoru, kao cjelovito bie, a ne samo

318
automatskim promjenama funkcije. Zbog toga, je potrebno
izdrljivost promatrati sa aspekta motorike.
Neophodno je ukazati da izdrljivost zavisi od niza
elemenata. Jedan od bitnih elemenata izdrljivosti jesu psihiki
elementi. Od njih se posebno istiu motivacija kao bioloko
socijalni fenomen, kao i spremnost na podnoenje bola. Od
fiziolokih elemenata izdrljivosti moemo istaknuti sljedee:
Lokalnu izdrljivost koja je uslovljena sljedeim fiziolokim faktorima:
snagom odreene grupe miia koja je ukljuena u
rad
zalihama energetskog materijala u njima
perifernog cirkulatornog sistema
Opu izdrljivost uslovljavaju sljedei faktori:
snaga sveukupne muskulature
ukupna zaliha energetskog potencijala
sistemski cirkulatorni faktor
efikasnost nervnog sistema u odravanju visokog
nivoa koordinacije.
Ova je sposobnost kao i sve druge motorike sposobnosti
u velikoj mjeri i genetski determinisana, a raste u skladu sa
razvojnim promjenama kardiovaskularnog (srano sudovnog),
respiratornog (disajnog) i neuro regulatornog sistema. U
periodu mlaeg kolskog uzrasta porast ove sposobnosti je
kontinuiran, dosta ubrzan i ravnomjeran i kod djeaka i kod
djevojica. Pokazatelji izdrljivosti su na ovom uzrasnom nivou
visoki, to prividno ukazuje na izvjesnu protivrjenost. Naime
funkcionalni kapaciteti srca i plua su zbog njihove organske
nerazvijenosti jo sasvim niski, ali je vaskularizacija
(prokrvavljenost) miia vrlo visoka, to se tumai veim
kapacitetom cirkulatornog sistema, to jest veim otvorima krvnih
sudova i veim brojem kapilara, boljom termoregulacijom. Tako
se na bazi povoljnog cirkulatornog faktora obezbjeuje
dopremanje O2 i energetskih materijala u miie koji rade, im se
kompenziraju organske nerazvijenosti srca i plua. Dosta visok
nivo izdrljivosti zapaa se ve kod uenika prvog razreda.
U procjeni stepena efikasnosti optereenja moemo se
posluiti pulsnim vrijednostima. U tom sluaju mogu nas
orijentisati sljedee vrijednosti pulsa po (olihu, Leperu i
Hendelu). Za rad malog intenziteta odgovaraju pulsne vrijednosti
130 do 150 otkucaja u minuti, za rad srednjeg ili umjerenog

319
intenziteta od 150 do 170 otkucaja u minuti, za rad
submaksimalnog intenziteta preko 190 otkucaja u minuti.
Intenzitet rada zavisi od tempa, broja ponavljanja, trajanja
i spoljanjih uslova rada.
to je miini rad intenzivniji zamor se ranije javlja, a rad
se moe obavljati krae ili due vrijeme.
Svakako da ima transfera ove sposobnosti. Radei na
brzini, snazi ili koordinaciji ciljano doprinosimo rad i na
izdrljivosti.
Izdrljivost se mjeri vremenskim istrajavanjem u radu
umjerenog intenziteta.
U kolskoj praksi se u tu svrhu najee primjenjuju
tranja od 500 do 1000 m, a za uenike nieg kolskog uzrasta
tranje u trajanju 2 min 200 400 m.

4.8.1. Sredstva i metode razvijanja izdrljivosti

Psiholoki i fizioloki faktori koji odreuju nivo
izdrljivosti mogu se poboljati sistemskim vjebanjem koje se
zasniva na esto izazvanim pojavama zamora i potrebe njegovog
savladavanja. Progresivno poveana optereenja ponovljenog
vjebanja dovode do postepene adaptacije na sve vee
funkcionalne zahtjeve.
Svako pojedinano vjebanje koje ima za cilj poboljanje
izdrljivosti mora da se odvija na principu nadoptereenja.Postoji
" prana" vrijednost intenziteta rada ispod kojeg nema nikakvog
poboljanja izdrljivosti. Pranim intenzitetom se smatra
optereenje koje frekvenciju pulsa podie za 60% u odnosu na
onu u mirovanju. Kao empirijsko pravilo za pranu vrijednost
moe se uzeti vrijednost srane frekvencije u mirovanju puta dva.
Brzina i stepen poboljanja ove sposobnosti zavisit e od
intenziteta, uestalosti, i trajanja rada sa nadoptereenjem, a isto
tako i od primijenjenih metoda rada. Rezultati mnogih
empirijskih istraivanja navode na zakljuak, da se najbolji
rezultati postiu primjenom vjebi umjerenog intenziteta sa
veim ukupnim trajanjem u intervalnom vjebanju.
Najsvrsishodniji su se pokazali intervali rada od 30 sek. koji se
smjenjuju sa intervalima odmora dovoljno dugim da se pulsne
vrijednosti vrate na 120 otkucaja u minuti.

320
 Zapaa se, da se u takmiarskim okolnostima postiu bolji
rezultati, posebno u izdrljivosti to se tumai emocionalnim
faktorom! Dakle, dobro je upotrijebiti takmiarski metod rada,
kroz tafetne igre sa zadacima koji su raznovrsniji i kompleksniji.
Kao ni u jednom periodu, tako ni u mlaem kolskom uzrastu ne
postoje funkcionalne smetnje za ispoljavanje ove sposobnosti.
Sva se zdrava djeca mogu podvri vjebanju u izdrljivosti.
Sistematian rad na poveanju izdrljivosti je vano polje i
vaspitnog rada. Svjesno angaovanje uenika u savladavanju
napora (ja to mogu, ja to smijem, ja to elim), doprinosi
uvrivanju voljnih kvaliteta, koje se manifestuju kroz istrajnost,
dosljednost, upornost.
Djeca ovog uzrasta sposobna su za rad umjerenog
intenziteta sa prekidima (odmor). Pogoduje im dakle intervalni
metod rada kojim se ne postavljaju veliki zahtjevi u pogledu
anaerobnih mogunosti. Pored ovog to smo do sad naveli to
mogu biti i istrajna tranja umjerenim tempom u trajanju 2 4
min. zavisno od uzrasta. Na kraju tree minute rada oekuje se
puls od oko 160 otkucaja u minuti (a najvie 190). Djeca ije
pulsne vrijednosti nisu u okviru ovih granica zahtijevaju dodatnu
ljekarsku kontrolu.
Iz prethodno reenog moe se zakljuiti da vjebe
izdrljivosti iziskuju visok stepen funkcionalnog angaovanja
vitalnih organa i sistema iz ega slijedi primaran zahtjev u
pogledu njihove primjene: da ti organi budu u dobrom
zdravstvenom stanju i da njihova razvijenost bude u skladu sa
zahtjevima.

321
 THE DEVELOPMENT OF PSYCHOMOTORIC ABILITIES OF
CHILDREN 7 11 YEARS OLD
Summary
This article is taken out from the textbook Methodic of
Teaching Sports with Basics of Physiology of the same author with
the idea to publish certain chapters of this book and to inform
professionals interested in the same issue.
Basic anatomic and physiological mechanisms of children
7-13 years old are presented in prospective of physical exercises.
Psychomotor development of the organism, health and
universal ability to work are important and useful not only for
individual but also for entire community.
During his ontogenetic development, the man pass
through series of biological, psychological and social changes.
Processes of transformation follow certain inner patterns of
growth and development but they are influenced as well by living
circumstances (ecological and social) together with individual
activity. Processes of transformation are permanent and
unbalanced. This misbalance may be recognized in permanent
shifting of intensive and less intensive phases of development.
The final level of development depend in so far from individual
genetic heritage but also from organized and planned influence
of social environment and vital activities.
Within certain life sequence, besides already expected
changes, there are significant individual differences. Every plan
for organized social influence and pedagogical treatment
demands good understanding of development characteristics of
the children of this age.

322
Samir Leme

DIGITALIZACIJA KULTURNOG NASLJE\A1

Abstract
Ovaj rad opisuje prijedlog projekta digitalizacije kulturno
historijske batine Bosne i Hercegovine, pojanjava pojam
digitalizacije, te daje prikaz stanja informacionih tehnologija u
BiH kao potrebnog preduslova za realizaciju ovog projekta.
Takoer su dati i pozitivni primjeri digitalizacije kulturnih
sadraja u svijetu.
Kljune rijei: digitalizacija, informaciona tehnologija, kulturno
nasljee

1. Uvod
U "Strategiji i akcionom planu razvoja informacionog
drutva u BiH" [1] predvien je projekat "Digitalizacija pokretnog
kulturno historijskog nasljea". Nosilac tog projekta bio bi
konzorcij ustanova iz oblasti kulture i vodee biblioteke, a
uesnici u projektu bi bile arhivske i biblioteke ustanove i muzeji
u Bosni i Hercegovini. Projekat podrazumijeva masovnu
digitalizaciju najvanijih resursa pokretnog kulturno historijskog
nasljea BiH.
Izvrila bi se digitalizacija kolekcija knjiga, asopisa,
rukopisa, kolekcija fotografija, razglednica i slinog grafikog
materijala, audio i vizuelnog materijala, te ostalog relevantnog
arhivskog materijala. Rezultat koji se oekuje je dugorono
spaavanje informacija o kulturnom nasljeu Bosne i Hercegovine,

1
Rad je autorovo izlaganje na Strunom skupu Zaviajne zbirke -
uvari kulturnog nasljea i identiteta, odranom u Zenici 29. i 30.
oktobar 2004. godine.

323
te javno dostupni resursi u formi tekstualnih baza podataka i
digitalizovanih baza podataka.

2. Pojam digitalizacije
Informaciona tehnologija, informatika, odnosno
raunarska tehnologija je u potpunosti zasnovana na digitalnom
predstavljanju podataka. To podrazumijeva transformaciju svih
vrsta podataka (tekst, brojevi, slike, zvuk i video) u numerike
podatke, i to u binarnom brojnom sistemu. Binarni brojni sistem
sve navedene podatke prikazuje pomou samo dvije cifre nule i
jedinice. Razlog za to je laka implementacija takvog sistema u
elektronskim komponentama, gdje "0" predstavlja stanje bez
napona, a "1" stanje pod elektrinim naponom. Transformacija
podataka u binarni brojni sistem, tj. nule i jedinice poznata je pod
nazivom "digitalizacija". Svaka nula/jedinica zauzima 1 bit
memorije. Bajt predstavlja 8 bita.
Digitalno predstavljeni podaci se lako obrauju i
pohranjuju, a skup tehnika i ureaja koji slue za pohranjivanje i
obradu takvih podataka naziva se informaciona tehnologija.

Lorem Ipsum... 3,14285 x 10-3

010100110010010
100110101001100
011011010111100

Slika 1. Digitalno predstavljeni podaci

324
 Trend velikog broja tehnologija u svijetu je digitalizacija,
odnosno prelazak sa analognog naina predstavljanja podataka na
digitalni nain. Kao ilustrativni primjeri, mogu se navesti
telefonija (digitalne umjesto analognih telefonskih centrala), TV
(digitalna umjesto analogne satelitske TV), fotografija (digitalni
fotoaparati umjesto klasinih fotoaparata sa filmom), muzika
(elektronski muziki instrumenti), itd.
Osnovni razlog za masovni prelazak sa analognih na
digitalne tehnologije je pogodnost za obradu i pohranjivanje
podataka. Jednom digitalizirani podaci se reprodukuju i
distribuiraju u velikom broju primjeraka i dostupni su na velikom
broju ureaja: raunari, TV, mobilni telefoni, panoi,... Moglo bi se
rei da je osnovna prednost digitalnih podataka nad analognim to
to se izuzetno lako mogu masovno reprodukovati i distribuirati.

3. Raspoloive tehnologije

3.1. Digitalizacija teksta

Trenutno postoje tri naina da se tekst pohrani u
digitalnom obliku: unos teksta tastaturom raunara, skeniranje sa
OCR-om i prepoznavanje glasa. Izbor tehnike zavisi od koliine
teksta koju treba digitalizirati, te od raspoloive tehnologije
(softver i hardver). Problem kod skeniranja teksta je u tome to se
skenirani tekst digitalizira ne kao tekst, nego kao slika. OCR
(Optical Character Recognition) je tehnika prepoznavanja teksta iz
slike, za ta se koristi specijalizirani softver. Pouzdanost softvera
je priblina preciznosti daktilografa, a u novije verzije OCR
softvera ugraene su i tehnologije prepoznavanja rijei,
ispravljanja gramatike, te mogunost kombinacije grafikih
elemenata (crtei, slike, tabele, i sl.). Nedostatak ove tehnike je
ovisnost o brzini skeniranja. Tehnologija prepoznavanja glasa jo
nije dovoljno razvijena, to ne znai da nee biti u skoro vrijeme.

3.2. Digitalizacija zvuka

Digitalni zvuk nije novost; CD (Compact Disc Audio) je
istisnuo druge nosae zvuka sa trita i smatra se univerzalnim
medijem za pohranjivanje zvuka. Ono to je novost, to su tehnike
kompresije zvuka koje su zasnovane na nesavrenosti ljudskog
uha. MP3 format zapisivanja zvuka moe na istoj koliini

325
memorije pohraniti desetak puta vie zvunih informacija, tako
to pohranjuje samo dio zvunog spektra koji ljudsko uho moe
da registruje.

3.3. Digitalizacija 2D slike

Dvodimenzionalne slike i crtei se digitaliziraju tako to
se podijele na mreu kvadratia dovoljno malih da ih ljudsko oko
prepoznaje kao cjelinu. Ti kvadrati se nazivaju pikseli, a njihov
broj na jedinici povrine predstavlja rezoluciju slike. Svaki piksel
se zatim analizira na boje, te se boje predstavljaju brojevima. Broj
boja (dubina slike) se tako predstavlja sa 8 bita (28 = 256
razliitih nijansi), 16 bita (216 = 65.536 boja), 24 bita
(224 = 16.777.216 boja), ili 32 bita (232 = 4.294.967.296 boja).
Zavisno od rezolucije i dubine, slike zauzimaju daleko vie
memorije od teksta. Za tekst je potreban 1 bajt memorije za
jedan karakter, dok su za svaki piksel 24-bitne slike potrebna po
3 bajta.
Kao i za zvuk, sliku je mogue kompresovati, tako da
zauzme manje memorije. Poznati su formati TIF, JPG, PNG, koji
koristei specijalne algoritme za kompresiju zauzimaju i po
nekoliko stotina puta manje memorije od nekompresovane slike.
Naravno, sa veom kompresijom gubi se i na kvaliteti slike, te je
potrebno koristiti optimalan odnos izmeu kvaliteta i kompresije,
zavisno od namjene slike. Slike koje e se koristiti iskljuivo sa
ekrana (Internet stranice i drugi on-line dokumenti) mogu biti
jae kompresovane i sa krupnijom rezolucijom, za razliku od slika
koje e se tampati.
Digitalizacija slike se vri skeniranjem ili snimanjem
digitalnom kamerom.

3.4. Digitalizacija videa

Video se sastoji od zvunog zapisa i niza slika. Kvalitet
videa zavisi od kvaliteta slike (rezolucija i dubina), te od broja
slika u sekundi, poznatog pod imenom "frame-rate". 25 slika u
sekundi je opte prihvaeni standard prilagoen ljudskom oku. Za
profesionalnu upotrebu, u filmskoj industriji, koriste se kamere sa
brzinom od 50 slika u sekundi.
I video se moe kompresovati, tako da zauzima manje
memorije. Novije metode kompresije (DIVX) omoguuju da se 1

326
sat videa zadovoljavajue kvalitete pohrani na samo 350 MB. Za
pohranjivanje videa danas je najraireniji medij DVD (Digital
Versatile Disc), sa kapacitetom od 4,7 GB. Ureaji za snimanje
DVD medija su ve standardna oprema svakog novijeg PC
raunara.

3.5. Digitalizacija 3D prostora

Trodimenzionalni prostor je teko digitalizirati jer su
ureaji za prikaz slike po pravilu dvodimenzionalni. Postoje
izlazni ureaji za raunare koji mogu generisati 3D sliku
(hologramski projektori, VR naoale), ali nisu u irokoj upotrebi,
nego se koriste iskljuivo za neke specijalne namjene
(prezentacije ili raunarske igre). To ne znai da se
trodimenzionalni prostor ne moe digitalizirati. Za potrebe
industrije razvijeni su sistemi laserskih 3D skenera, koji snimaju
konture objekata pomou laserskih zraka. Ti ureaji su danas
jako skupi, ali imaju dosta velike performanse (do 3.000.000
skeniranih taaka u sekundi). Rezultat digitalizacije 3D skenerom
je takozvani "oblak taaka", odnosno trojki brojeva koji
predstavljaju prostorne koordinate. Da tako velika koliina
brojeva ne bi zauzimala ogromne koliine memorije, koriste se
algoritmi vektorizacije, odnosno predstavljanja 3D modela
pomou geometrijskih povrina i tijela.

4. Primjeri iz prakse
Digitalizacija podataka (teksta, slike, zvuka,...) se vri
najee da bi se poveala dostupnost tih podataka. Brojni su
primjeri digitalizacije kulturnih sadraja irom svijeta. U tabeli 1
su prikazani samo neki primjeri koji ilustruju razne vrste
digitalnih kulturnih sadraja.

327
 Tabela 1. Primjeri digitaliziranih kulturnih sadraja koji su dostupni
putem Interneta
Funkcija Opis Primjeri
Traenje Sistemi koji Pitajte knjiniare
informacija omoguuju (http://jagor.srce.hr/pitajte-
pretraivanje po knjiznicare/form.php)
pojmovima Online-Auskunft
(http://www.zlb.de/fragen_sie_uns/ask_
a_librarian)
Manipulacija Sistem prikazuje Lebendiges virtuelles Museum Online
objektima, objekat (LeMO)
ukljuujui i korisniku; moe (http://www.dhm.de/lemo/home.html)
pregledavanje biti jednostavan Immersive Virtual Reality (FHW)
(npr. tekst (http://www.fhw.gr/)
dokument) ili Turning the Pages
visoko (http://www.bl.uk/collections/treasures/
kopleksan (npr. digitisation1.html)
VR virtualna Tudor Hackney
realnost). (http://www.hackney.gov.uk/index/coun
cil/departments/communityleisure/com
munity-culture-
leisure/archives/tudorhackney.htm)
Theatron http://www.theatron.org/
Archeoguide
http://www.archeoguide.org/
http://www.metmuseum.org/Works_of_
Art/vr/index.asp
Prihvatanje Sistemi http://www.pacifico.csic.es/
objekata omoguuju Picasa automatsko organiziranje slika
(privremeno korisnicima da (http://picasa.net)
ili trajno) pohrane objekat eBay (http://www.ebay.com/)
(npr. knjigu u
biblioteci) ili da
kreiraju
elektronsku
kopiju / surogat
objekta u
galeriji
Diskutovanje Sistemi Children of Ukraine
objekata omoguuju (http://www.chl.kiev.ua/ENG/kids_e.htm
razgovor (chat), )
davanje ArtisanCam (www.artistsatwork.com;
komentara ili www.atrisancamnorth.org.uk)
struktuiranu
diskusiju

328
 Funkcija Opis Primjeri
Koritenje Sistemi mogu CIPHER
kulturnih biti usmjereni (http://cipherweb.open.ac.uk/news/inde
dobara npr. turistima x.pl)
omoguuju Audioguide for Nidaros Cathedral
zvunu, (http://www.klippoglim.no/)
vizuelnu i Lesehulen (www.lesehulen.no)
interaktivnu
komunikaciju
Obrazovanje Sistemi koji BiblioCincia
omoguuju (http://www.bibliociencia.cm-lisboa.pt/)
formalno i
neformalno
obrazovanje.
Kreiranje Sistemi koji COINE (www.coine.org)
novih obezbjeuju CHIMER
objekata alate za (http://www.chimer.org/index.asp)
kreiranje Reaktor (http://reaktor.deichman.no/)
potpuno novih Get a Life (www.dumgal.gov.uk/lia)
kreativnih Terra Buskerud (www.historieboka.no)
sadraja. Moving Here
(http://www.movinghere.org.uk/)
Publikovanje Publikovanje COINE (www.coine.org)
novih objekata na CHIMER
objekata Internetu (http://www.chimer.org/index.asp)
Moving Here
(http://www.movinghere.org.uk/)
Ouvanje Sistemi i MAIIS - Macedonian Archival Integrated
objekata pripadajue Information Systems
procedure za (www.arhiv.gov.mk)
dugotrajno Central State Archive of Cinema,
ouvanje Photographic, and Phonographic
objekata Documents (www.photoarchive.spb.ru)
kulturnog PARADIGMA
nasljea. (http://www.nb.no/paradigma/eng_inde
x.html)

Poseban problem ovdje predstavlja trajnost medija koji se

koriste za pohranjivanje podataka; dosta medija ima (nepoznat)
rok trajanja. Naprimjer, CD-ROM od nepravilnog uskladitenja
(vlaga, temperatura) moe oksidirati i postati neupotrebljiv. Jedini
nain trajnijeg ouvanja digitalnih podataka je redudantnost.

329
5. Informacione tehnologije za obrazovanje, nauku i kulturu u
Bosni i Hercegovini
Stanje informatizacije BH drutva je poraavajue. U
poreenju sa drugim zemljama u regionu, primjetna je ogromna
razlika u opremljenosti, povezanosti, osposobljenosti i
dostupnosti informacionih tehnologija. Ukupan broj Internet
korisnika prema izvjetaju UNDP-a u 2001. godini za BiH je bio
oko 45.000, odnosno 1,1%.

Tabela 2. Statistiki podaci za 2001. godinu

Broj host- Broj hostova Broj Broj korisnika
ova na na 10000 korisnika Interneta na
Drava
Internetu stanovnika Interneta 10000
stanovnika
BiH 3248 7,99 45 000 110,65
Slovenija 29558 148,16 600 000 3 007,52
Hrvatska 21988 47,24 250 000 558,91
SRJ 15664 14,67 600 000 561,80
Makedonija 2594 12,69 70 000 342,47

Iz tabele 2 je vidljivo da BiH po broju Internet korisnika

zaostaje za Makedonijom 3 puta, Hrvatskom i SRJ 5 puta, a
Slovenijom skoro 30 puta. U Evropi su 2001. godine samo
Ukrajina i Albanija imali gore stanje. Prema novijim podacima,
obje ove zemlje su prestigle Bosnu i Hercegovinu.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Evropi koja nema
akademsku-istraivaku mreu. 1998. godine, Slovenija je
realizovala projekat Biharnet BH akademska i istraivaka
mrea, koji je rezultirao povezivanjem svih univerziteta u BiH, te
velikog broja biblioteka u jedinstvenu mreu. Meutim, krajem
2000. godine, kada je finansiranje i upravljanje mreom trebala
preuzeti BiH, mrea je ugaena i od tada nita nije konkretno
uraeno da se ta mrea aktivira. Oprema koja je donirana i dalje
postoji, i moe se aktivirati u roku od nekoliko dana, ali oito je
da ne postoji interes za to ni na jednom nivou vlasti u BiH. Time
su Bosni i Hercegovini zatvorena vrata velikih meunarodnih
projekata u koje nas stalno pozivaju, ali im se ne moemo
prikljuiti jer nemamo akademsku mreu.

330
 Tokom 2003. i 2004. godine, UNDP je uradio prvo
"Politiku" a zatim i "Strategiju i akcioni plan" razvoja
informacionog drutva u BiH (po oblastima: IKT infrastruktura,
IKT industrija, ePoslovanje, eObrazovanje, eZdravstvo, eUprava,
pravna infrastruktura i informaciono drutvo i odrivi razvoj), koje
je Vijee ministara prihvatilo, ali realizacija nije jo poela, niti
ima naznaka kada bi mogla doi na red. U "Strategiji i akcionom
planu" su dati projektni zadaci za projekte kao to su
"Digitalizacija kulturnog nasljea BiH", "Internetizacija obrazovnih
ustanova", "Akademska mrea", "Informatiko opismenjavanje". Za
sve te projekte mogue je obezbijediti znaajna sredstva iz
meunarodnih fondova, samo kad bi postojala politika volja da
se ta strategija realizuje.
Bitno je istai da su oba dokumenta u cijelosti rezultat
domaih eksperata, to znai da u BiH ima ljudskih potencijala i
potrebnog znanja, ali da nedostaje politika volja da se u oblasti
informacionih tehnologija pokrenemo s mrtve take.

6. Zakljuak
Razvoj informacionih tehnologija u svijetu daje nebrojene
mogunosti ouvanja i poveanja javne dostupnosti kulturnog
nasljea. Meutim, za to su potrebna znaajna sredstva, koja za
BH vlast predstavljaju "nepotreban luksuz". Postoje ogromna
sredstva u meunarodnim projektima za te namjene, BiH
posjeduje dovoljno ljudskih potencijala i strunog znanja za
realizaciju tih projekata, ali ne postoji politika volja da se BiH
ukljui u savremene tokove ueg i ireg okruenja.

7. Reference
Strategija i akcioni plan razvoja informacionog drutva u BiH,
ur. abi, Zlatan. Sarajevo : UNDP, 2004.
Fellner, W. Dieter, Havemann, Sven: Digital Libraries, East-
West Vision 2002, International Workshop & Project Festival
on Computer Vision, Computer Graphics, New Media / ed. by
Leberl, Franz and Ferko, Andrej. Graz : Austrian Computer
Society, 2002.
Zara, Jiri : On the Complexity of Web-based Presentations of
Large Urban Scenes, East-West Vision 2002, International
Workshop & Project Festival on Computer Vision, Computer

331
 Graphics, New Media / ed. by Leberl, Franz and Ferko, Andrej.
Graz : Austrian Computer Society, 2002.
Karun, Breda: Research Road Map, Calimera Report,
http://www.calimera.org, 2004.

DIGITALISATION OF CULTURAL HERITAGE

Summary
This paper describes project proposal for digitalisation of
cultural heritage of Bosnia and Herzegovina, explains the term
"digitalisation", and presents the status survey of information
technology in Bosnia and Herzegovina, as necessary prerequisite
for realisation of this project. It also shows some positive
examples of digitalisation of cultural aspects worldwide.
Key words: digitalisation, information technology, cultural
heritage

332
Esad Delibai

KONCEPCIJA OTVORENOG DRUTVA KARLA POPPERA

Karl Popper je 1945. godine objavio djelo Otvoreno

drutvo i njegovi neprijatelji, u kome je izloio osnovne ideje
otvorenog drutva. Otvoreno drutvo je nesavreno drutvo koje je,
meutim, mogue beskonano poboljavati.1 lanovi tog drutva
vjeruju da nije mogue doi do apsolutne istine i idealnog
drutva. Oni smatraju da je naa spoznaja svijeta, kantovski
reeno, sutinski nesavrena. Ovom teorijom Popper se
suprotstavlja svim oblicima totalitarizma, pogotovu faizmu i
komunizmu. Ti totalitarizmi su imali jedno zajedniko svojstvo:
smatrali su da posjeduju apsolutnu istinu i da imaju pravo da je i
silom nametnu drugim ljudima. Ideolozi totalitarnog drutva su
vjerovali da je mogue uspostaviti idealno drutveno stanje.
Atribute otvorenog drutva Popper nigdje ne izlae
eksplicitno. Njegova vizija otvorenog drutva je data implicite u
kritici zatvorenog drutva, u suprotnosti prema totalitarizmu,
kolektivizmu, diktaturi, utopiji, holistikom shvatanju drutva i
historije.2 Za otvoreno drutvo osnovno pitanje nije ko treba da
vlada nego kako kontrolisati vlast.3 To je drutvo slobodnih
individua sposobnih za samorefleksiju. Svojstva otvorenog drutva
su: kritiko miljenje i dijalog; dogovor i konsenzus u pogledu
drutvene orijentacije; programiranje razvoja na kratke staze,
planiranje i usmjeravanje kao i provjeravanje i popravljanje
prvobitnih nacrta; jaanje moi drave i zakona uz isto tako
snanu kritiku vlasti i kontrolu izvrnih organa.4

1
Soros George, Kriza globalnog kapitalizma, Rabic, Sarajevo,1999.,str.5.
2
Tanovi Arif, Ideja otvorenog drutva i budunost Bosne,Dijalog, br.3-
4.,Sarajevo.,str.201.
3
Ibid.
4
Ibid.

333
 Prelaz iz zatvorenog u otvoreno drutvo, smatra Popper,
jedna je od najdubljih revolucija kroz koju je prolo ovjeanstvo.
Ona je poela u grkom polisu nakon propasti tribalizma. Kao
uzrok ovog povijesnog dogaaja Popper odreuje porast
stanovnitva to je izazvalo napetosti unutar vladajue klase.5 Da
bi se rijeio problem prenaseljenosti stvaraju se kolonije to
dovodi do razvoja trgovine, a to, opet, ima za posljedicu ruenje
tribalne zatvorenosti dotadanjeg drutva. Slom zatvorenog
grkog drutvadoveo je dakle do pucanja organskih spona,
jaanja uloge individuuma, izgradnje Grke demokratske drave
ije olienje predstavlja Atena, kao i do odgovarajuih formi
duhovnog ivota iji sukus oznaava slobodno kritiko miljenje i
rasprava koja se posebno bujno iskazala u filozofiji.6
Popper poseban znaaj pridaje osamostaljivanju
pojedinaca do koga dolazi propau tribalnog drutva. Slobodni
neovisni pojedinac je centar otvorenog drutva. Ovo pomjeranje od
kolektiva ka pojedincu dovodi, po Popperu, i do transformacije u
etikoj sferi. Naime, stvara se jedna specifina autonomna etika.
Dok se u zatvorenom/kolektivnom drutvu sve vrijednosti zasnivaju
na interesu kolektiva, u otvorenom drutvu te vrijednosti odreuje
sam ovjek. ovjek je taj koji je moralno odgovoran za norme i
normativne zakone i nikog osim sebe samog ne smije kriviti za
njih.7 U zatvorenom, tribalnom drutvu ne postoji nikakva
odgovornost pojedinca, ali, takoer, ne postoji ni njegova
sloboda. Dakle, centralna teza otvorene etike je da individue
moraju preuzeti odgovornost za svoje djelovanje.8
Grki mislioci su postavili osnov egalitarnoj teoriji. Ta
teorija je uz kasnije dorade podrazumijevala jednakost graana
pred zakonom to znai da niko nema prednost, da niko nee biti
oteen zbog svog socijalnog statusa, vjere, miljenja, boje koe,
nacionalnosti, porijekla, spolnosti itd. Generaciju koja je obiljeila
ovu prekretnicu, kako smo istakli, predvodili su Sokrat i Perikle.
uvenom tezom: ja znam da ne znam, Sokrat istie svijest i
intelektualnu skromnost kao sutinska svojstva ovjeka. ovjek je

5
Leko Slavoljub, Otvoreno drutvo-zatvoreno drutvo, Dijalog, br.3-4.,
Sarajevo,str.136.
6
Ibid.
7
Babi-Avdispahi Jasminka, Kritika politikog i etikog kolektivistikog utilitarizma
i nonkognitivistiki individualizam, Dijalog,br.3-4., Sarajevo,2000,str.213.
8
Ibid.str.217.

334
bie koga odlikuju svjesni uvidi: znanje da se neto ne zna, znanje
da je mislee bie, znanje da je smrtanIntelektualna skromnost
je ono to nedostaje veini intelektualaca. Iskrenost da se za ono
to se ne zna prizna da se doista ne zna. Podruje ljudskog
neznanja je mnogo vee od podruja znanja. Sokrat je na atinskoj
agori zaustavljao graane, korio ih, savjetovao i upuivao. On je
prvi demokratski kritiar demokratije i njenih institucija. On je na
svoj nain stvarao atinsko javno mnijenje.
Perikle je uz Sokrata jedan od kljunih kritiara zatvorenog
drutva. Perikle je demokratiju oznaavao kao dravni oblik u
kome je vladavina graana i to veine, u kojoj su graani po
zakonu jednaki, ali prednost dobija onaj koji, prema procjeni,
uiva neki dobar glas, s obzirom na zajednicu, ne na osnovu
njegove pripadnosti nekoj frakciji ve na osnovu njegove
vrijednosti kao ovjeka.9 Perikle je smatrao da je svaki ovjek
sposoban za racionalni uvid, odnosno, da je svaki graanin
sposoban prosuivati politika pitanja. On je u svom uvenom
posmrtnom govoru, koji je odran u pomen palima u prvoj godini
rata (431. g.) izmeu Sparte i Atine, ustvrdio da onoga ko ne
uestvuje u politikom ivotu ne treba nazivali nepolitinim,
nego neupotrebljivim ovjekom, to jest ovjekom koji nije
osposobljen za opstojanje jer nita ne pridonosi zajednici, a tek
ona jami slobodan ivot koji on uiva.10 Periklo u svom govoru
naglaava da dravno i drutveno ustrojstvo Atine odreuju
sljedee karakteristike: Drava nije stvar nekolicine ovlatenih da
upravljaju njezinom sudbinom, nego se oslanja na sve koji imaju
graansko pravo. Zakoni su zajedniki za sve i svatko je pred
zakonom jednak sa svakim; udio svakog graanina u dravnom
ivotu jednak je. Ugled i vrijednost pojedinca ne ovise o
pripadnosti nekom rodu, dakle ne o lozi i porijeklu, ili o
pripadnosti nekom staleu, udruzi ili stranci, nego poivaju
jedino na valjanosti i na zaslunosti za zajednicu.11 Perikle je

9
Foo Salih, Lokalna demokratija u civilnom drutvu, u: Civilno drutvo i lokalna
demokratija, Centar za promociju civilnog drutva, Sarajevo, 2001., str. 75.
10
K. H. Volkmann-Schluck, Politika filozofija, Naprijed, Zagreb, 1977., str.47.
11
Ibid. str.45.
12
Slavoljub Leko istie etiri konstitutivna elementa otvorenog drutva: a)
Individuum kao osnovna vrijednost i konstituens, b) pluralizam i pokretljivost
drutvenih grupa, c) u otvorenom drutvu vai autoritet uma, d) kritika

335
vjerovao da se jedino pomou dijaloga mogu rijeiti drutveni
problemi. One koji imaju suprotno miljenje od naeg ne trebamo
smatrati svojim neprijateljima. Pravo na sopstveno miljenje nije
izvor anarhije nego demokratije.
Nakon izlaganja teorije otvorenog drutva nameu se tri
pojma, pozitivna kriterija, koja karakteriziraju otvorena drutva12,
to su pojmovi: demokratija, racionalna rasprava i drutveni
ininjering.
Prvi pojam koji obiljeava koncepciju otvorenog drutva
je pojam demokratije. Demokratija je osnovni postulat otvorenog
drutva. Popper ne prihvata definiciju demokratije kao vladavine
veine jer i veina moe terorizirati manjinu. Sutinsko svojstvo
demokratije je da oni nad kojima se vlada mogu kontrolisati one
koji nad njima vladaju. Ovo svojstvo demokratije nije personalno
nego institucionalno pitanje. Platonovu dilemu: koja klasa treba
da vlada, Popper mijenja u pitanje: kako organizirati politike
institucije koje bi spreavale da loi politiari nanose veliku tetu?
Nuna je mogunost promjene vlasti na izborima. Tu mogunost
mora garantovati drava. Drava koju kontroliraju graani
obezbjeuje slobodu tim graanima. Demokratija, dakle,
omoguava institucionalni okvir za promjenu politikog sistema.
Ona omoguava i reformu tih institucija bez nasilja. Demokratija
je jedini instrument pomou kojeg graani mogu pokuati
zatititi sebe od politike zloupotrebe moi13.
Drugi pojam koji utemeljuje koncepciju otvorenog
drutva je pojam racionalne rasprave, odnosno, to je metoda
vladavine pomou rasprave. Sve drutvene probleme je mogue
rijeiti jedino u racionalnom dijalogu. Racionalno raspravljati
znai biti spreman uiti od drugih, ne tako to bi prihvatili
svaku novu ideju, nego tako to bi trebali dopustiti drugima da
kritikuju nae ideje, te i sami bili spremni kritikovati ideje drugih.
Bez razmjene misli ne moe biti ni slobode miljenja. Osnovni
preduslov svake rasprave je spremnost da se ui od svog

rasprava je osnov intersubjektivne komunikacije ljudi. (Leko Slavoljub,

Otvoreno drutvo zatvoreno drutvo, Dijalog, br.3-4., Sarajevo, 1985.,str.133.)
13
O tradicionalnim i modernim teorijama demokratije ire u: Held Dejvid,
Modeli demokratije, kolska knjiga, Zagreb, 1990.
14 Popper Karl R., U potrazi za boljim svijetom,Kruzak,Zagreb,1997., str.157.
12
Vidi: Popper Karl R., U potrazi za boljim svijetom,cit.djel.str.202-203.

336
partnera. Ta spremnost ukljuuje iskrenu elju da se razumije
ono to on eli rei".14 Ako ta spremnost postoji rasprava e biti
bogatija ako uesnici potiu iz tzv. razliitih kulturnih krugova.
Uestvovanjem u dijalogu stvara se navika da se priznaju drugaiji
svjetonazori, iskustva i miljenja. Dijalog pojaava i nau
spremnost za kompromisom. Priznanje da mi moda nismo u
pravu je takoer jedan od preduslova plodotvorne rasprave.
Popper postavlja tri principa15 na kojima treba zasnovati
svaku racionalnu raspravu:
Princip pogreivosti. Ovaj princip, kako smo naglasili,
zahtijeva da prihvatimo mogunost da smo mi pogrijeili a da je
na oponent u pravu, kao i mogunost da su svi uesnici dijaloga
u krivu. Samo iz uvida svojih pogreaka moemo neto nauiti.
Princip racionalnosti. Svoje razloge pro et contra neke
ideje treba pokuati iznijeti na to je mogue neosobniji nain.
Princip pribliavanja istini. Ovaj princip iznosi zahtjev da
svaka rasprava bude usmjerena na predmet rasprave. Potujui
ovaj princip permanentno emo se pribliavati istini.
Sva tri principa su svojstvena kako teoriji znanosti kritikog
racionalizma tako i teoriji otvorenog drutva. Obje teorije, kako je
ve naglaeno, insistiraju da nepogreivih ljudi nema, da se svi
nauni i drutveni problemi trebaju rjeavati pomou racionalnih
principa, kao i da u razvoju ljudskog znanja i drutva nije mogue
doi do apsolutnog znanja, odnosno, do uspostave idealnog
drutvenog stanja.
Da bi ovi uslovi bili validni, nae sugovornike moramo
priznati kao potencijalno ravne nama. Ravnopravnost sugovornika
pretpostavka je racionalnoj raspravi. Iz svake rasprave moemo
neto nauiti, pa ak i onda ako ona ne dovede do slaganja.
Sagovornik e nam postaviti pitanja na koja nismo ni pomiljali,
on e esto iz sasvim drugog ugla posmatrati problem. Diskusija
e nam omoguiti da uvidimo slabosti vlastitog gledita.
Trei pojam koji je bitan za razumijevanje Popperove
koncepcije otvorenog drutva je drutveni ininjering. Filozof
razlikuje dva metodoloka pristupa drutvenoj akciji, dvije vrste

337
drutvenog ininjeringa: utopijski ili holistiki i postupni (korak
po korak).
Utemeljiva utopijskog ininjeringa je Platon. Platonov
eshatologizam se, po Popperu, ogleda u odreivanju cilja svakoj
drutvenoj akciji. Ovim pristupom prvo konstituiemo krajnji
politiki cilj pa se tek onda poinjemo kretati ka njemu. Problem,
naravno, nije u tome to svaka akcija ima cilj nego u tome to je
taj cilj projektovan, najee, kao idealna zajednica u daleku
budunost. Dakle, samo ako postoji krajnji cilj drutvenog
kretanja, plan drutva kome teimo, moemo napraviti i plan za
praktino djelovanje. Ideolozi utopijskog ininjeringa pravei plan
za drutvo kao cjelinu, najee, zahtijevaju i jaku centralizovanu
vladavinu nekolicine. To opet ima za posljedicu irenje moi
drave. Utopijski ininjering pretpostavlja apsolutnu vladavinu
kolektiviteta nad induviduom.
Postupni ininjering ima sasvim drugaiji pristup
drutvenoj akciji. Pristalica ovog pristupa moe, ali ne mora imati
zamiljen plan drutva kao cjeline. On moe, ali i ne mora misliti
da je idealno drutvo ostvarljivo. On e biti sretan ako svaka
generacija da svoj doprinos pribliavanju tom idealu.
Ovaj pristup e se usmjeriti protiv konkretnih zala i
problema drutva, a ne na borbu za idealno zamiljenu zajednicu.
Postupni ininjering se moe primijeniti u svakoj konkretnoj
situaciji, dok se utopijski ininjering, esto, odlae za bolja
vremena. Ako planovi postupnih drutvenih ininjera propadnu
teta nee biti nenadoknadiva kao kod utopijskih planova. Zbog
toga odreene drutvene eksperimente moemo ponavljati.
Postepeni ininjering ne vjeruje u remodeliranje drutva kao
cjeline. On nastoji svoje ciljeve ostvariti malim preureivanjem
drutva. Prevashodni zadatak ovog ininjeringa je u formiranju
drutvenih institucija i rekonstrukciji postojeih.
Popper, dakako, staje na stranu postupnog ininjeringa.
On smatra da je slabost utopijskog pristupa u moguem
razliitom poimanju idealne drave. Ono to bi za nas danas bila
idealna drava ne znai da e biti za budue generacije.
Komplikacije bi nastale ako bismo na putu ka cilju shvatili da nam
to vie nije cilj. Popperova kritika se usmjerava i prema zahjevu za
rekonstrukcijom drutvene cjeline. Mogue posljedice te
rekonstrukcije je nemogue predvidjeti.

338
 Posljedice utopijskog ininjeringa u XX vijeku su faizam i
komunizam. Ljudska tenja da se na zemlji stvori zajednica u
kojoj e svi biti sretni uvijek dovodi do neslobode. Tako je jo od
Platona. Naa je obaveza pomoi onima kojima moemo pomoi,
meutim, nije naa obaveza druge initi sretnim poto bi to
znailo mijeanje u privatnost ljudi.16 Potrebno je zaboraviti sve
drutvene bajke i prei na praktine probleme. Kad bi ivot
imao, kako kae Nietzsche, neki krajnji cilj, on bi ve morao biti
postignut.17
U duhu svog antieshatologizma Popper smatra da smisao
povijesti, kao i smisao ljudskog ivota, nije neto skriveno to
moemo pronai ili otkriti. Smisao kao takav ne postoji. Mi sami
svojim djelovanjem, radom, stavom prema svijetu i drugim
ljudima moemo dati neki smisao politikoj povijesti, smisao
koji je mogu i dostojan ovjeka.18
Pluralistiko ili otvoreno drutvo je dinamina cjelina u
kojoj se ispoljava mnotvo razliitih interesa. Za razliku od
plemenskog drutva u kome pojedinac nije nita, otvoreno
drutvo upravo poiva na pojedincu koji se suoava sa linim
odlukama i odgovornou. Svi mi moramo prihvatiti odreen
stepen odgovornosti. S propau plemenskog drutva iezava
osjeaj sigurnosti. Pojedincu je pleme prualo zatitu od vanjskog
svijeta. Popper smatra da nas svaki pokuaj povratka u zatvoreno
drutvo dovodi do uspostave totalitarnih reima. Ako se elimo
vratiti u zatvoreno drutvo moramo prei cio put, moramo se
vratiti zvijerima.19

Literatura
Babi-Avdispahi, Jasminka: Kritika politikog i etikog
kolektivistikog utilitarizma i nonkognitivistiki individualizam,
Dijalog, br. 3-4., Sarajevo, 2000.
Foo Salih: Lokalna demokratija u civilnom drutvu, u: Civilno
drutvo i lokalna demokratija, Centar za promociju civilnog
drutva, Sarajevo, 2001.

16
Popper Karl R., Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, II tom,Fond otvoreno
drutvo,Saraajevo,str.286.
17
Nie Fridrih, Volja za moi, Prosveta, Beograd, 1976.,str.380.
18
Popper Karl R., U potrazi za boljim svijetom, cit.djel.str.139.
19
Popper Karl R, Otvoreno drutvo.I tom, cit. djel.str.259.

339
Held, Dejvid: Modeli demokratije, kolska knjiga, Zagreb,
1990.
Leko, Slavoljub: Otvoreno drutvo zatvoreno drutvo, Dijalog,
br. 3-4., Sarajevo, 1985.
Nie, Fridrih: Volja za moi, Prosveta, Beograd, 1976.
Popper, Karl R.: Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji, II tom,
Fond otvoreno drutvo, Sarajevo, str. 286.
Popper, Karl R.: U potrazi za boljim svijetom, Kruzak,
Zagreb,1997.
Soros, George: Kriza globalnog kapitalizma, Rabic,
Sarajevo,1999.
Tanovi, Arif: Ideja otvorenog drutva i budunost Bosne, Dijalog,
br. 3-4., Sarajevo
Volkmann-Schluck, K. H.: Politika filozofija, Naprijed, Zagreb,
1977.

340
Jasmina Talam, etnomuzikolog

USPAVANKE U NARODNOJ MUZI^KOJ TRADICIJI ZENICE

I OKOLINE

Abstrakt
U naoj narodnoj muzikoj tradiciji znaajnu ulogu imaju
uspavanke. Pjevajui ih djetetu, majka eli da joj ono zaspe, da vee
naraste, da ga sauva od zla, poeli dug i sretan ivot. Bitna obiljeja
uspavanki i u seoskoj i u gradskoj sredini proizilaze iz njene funkcije.
Ovaj lanak ima za cilj da prikae uspavanku u narodnoj muzikoj
tradiciji Zenice i okoline sa svim njenim bitnim obiljejima.

Dosada{nja etnomuzikolo{ka istra`ivanja na podru~ju

Zenice i njene okoline su pokazala da je pjesma nekada bila
funkcionalno vezana za sve oblike narodnog `ivota.Imala je
izrazito dru{tvenu funkciju. Egzistirala je u okviru stare
patrijarhalne zajednice koja je danas gotovo odumrla.Iako su
informacije prikupljene u posljednih {ezdesetak godina, mo`e se
zaklju~iti da se proces promjena u kulturi i odumiranju
patrijarhalne zemljoradni~ko-sto~arske tradicije odvijao veoma
brzo, osobito poslije Drugog svjetskog rata.To je, zapravo, bila
posljedica op}ih dru{tveno-ekonomskih promjena.
Za svaku melodiju, odnosno pjesmu, znalo se ta~no
mjesto i vrijeme izvo|enja, pa je svaka imala i svoje atributivne
odrednice koje su ozna~avale priliku u kojoj se pjesma
izvodila.Tako su sve pjesme zajedno ~inile jedan sistematski
ciklus, koji se po svojoj su{tini dijelio na:dje~ije pjesme, obredno-
obi~ajne, pjesme o radu i uz rad, kolske, {aljive, ljubavne i
pripovijedne.
Prema akademiku Cvjetku Rihtmanu, pod dje~ijim
pjesmama podrazumijevamo prve pjesme {to se djeci pjevaju i
prve pjesme koje djeca u~e da pjevaju.

341
 To su, dakle, pjesme kojima majka uspavljuje svoje dijete
u be{ici, tepanje, cupkanje, ta{unanje kojima stariji svijet zabavlja
svoju djecu dok su jo{ nejaka, pjesme prve pouke i {ale {to se
djeci pjevaju kad po~inju shvatati smisao rije~i i pjesme prvih
igara u kojima djeca po~inju u~estvovati.
Veliki broj uspavanki snimljen u Zenici i okolini svjedo~i o
bogatstvu ove vrste narodnog stvarala{tva.Sadr`aj i na~in
izlaganja uspavanki veoma je sli~an i u gradu i u seoskim
sredinama.To se odnosi i na tekst i na melodiju.Izvjesne razlike se
mogu uo~iti u tehnici pjevanja i tonskim osobenostima, a razlog
tome su uvjeti muziciranja.Uspavanke se mogu podijeliti u tri
grupe:
- uspavanke ~iji je sadr`aj i na~in izlaganja veoma sli~an;
- uspavanke ~iji su tekst majke improvizirale na ve}
postoje}i melodijski obrazac;
- ilahija u ulozi uspavanke.
Uspavanke ~iji je sadr`aj i na~in izlaganja veoma sli~an se
izvode u cijelom zeni~kom regionu.Pjevaju}i ih, majka `eli da joj
dijete zaspe, pri~a mu o kolijevci, o svojoj sre}i {to ga je rodila, i
itd..
Druga grupa uspavanki ima poseban zna~aj za svaku
majku.Poslije svakodnevnih napornih poslova u ku}i, polju i oko
stoke, majke bi uspavljivale svoju djecu, a njihove uspavanke bi
tada dobivale i dodatnu funkciju.Pored iskazivanja materinske
ljubavi i nje`nosti, majka je improvizirala i dodatni tekst u kojemu
bi iznijela sve probleme koje nikome nije smjela re}i.Taj tekst se,
uglavnom, improvizirao na ve} postoje}i melodijski obrazac.Mo`e
se re}i, da su ove vrste uspavanki predstavljale intimni monolog
`ene i da ih je, zbog toga, bilo veoma te{ko snimiti.Ova vrsta
uspavanki je tekstualno najdu`a.
U muslimanskoj tradiciji se, u ulozi uspavanke mo`e
susresti i ilahija.Ovom vrstom uspavanki majka `eli da uputi dijete
na islamski na~in `ivljenja.Naj~e{}e zabilje`eni primjer ilahije
uspavanke je "Kad ja pojdoh u d`amiju".Prvi put je zabilje`io
Omer ef.Humo 1875.godine u Konjicu.Akademik Cvjetko Rihtman
je zabilje`io u Zenici 1954.godine u izvo|enju Nure Sulji} (notni
primjer 6). Tokom posljednjih pedesetak godina zabilje`ena je i u
selima:Bistrica, Janji}i, Radinovi}i, Tre{njeva Glava i Kasapovi}i.

342
Melopoetska struktura uspavanki
Uspavanke se izvode u obliku kratkog i dugog napjeva
koji, zapravo, predstavljaju dvije osnovne kategorije koje jasno
odre|uju odnos izme|u teksta i melodije.Oblici kratkog napjeva
se, uglavnom, koriste u uspavankama sa ve}im brojem
stihova.Kratki napjev ima veoma jednostavnu melodijsku liniju i
omogu}ava lak{e izlaganje tekstualnog sadr`aja.Na prostoru
Zenice i okoline zabilje`en je odre|en broj uspavanki u obliku
kratkog napjeva.Ve}i broj ovih uspavanki je zabilje`en sa znatnim
promjenama, pa se pojavljuje kao neustaljen. Rijetki su slu~ajevi
da su uspavanke u obliku kratkog napjeva ustaljene, to jest da se
odre|eni melodijski obrazac doslovno ponavlja prilikom
izvo|enja ~itave uspavanke.
Melostrofa uspavanki u kojima se primjenjuje melodijska
struktura dugog napjeva mo`e biti oblikovana na razli~ite na~ine:
- ponavljanjem stihova ili dijelova stihova;
- povezivanjem dva stiha;
- dodavanjem eksklamacija;
- kombinovanjem navedenih postupaka.
U najve}em broju zabilje`enih uspavanki melostrofa se
sastoji od dva stiha. U oblikovanju melostrofe uo~ena je
povezanost melodije i teksta.Melostihovi su oblikovani kao
relativno zaokru`eni odsjeci, ali su dovedeni u odre|enu ovisnost
jedan sa drugim.Ipak, oni ne stvaraju kontrast ~ime se posti`e
odre|ena monotonija koja uspavljuje dijete.
Tonalno - melodijske karakteristike
Tonalno - melodijske karakteristike se mogu posmatrati sa
aspekta tonskih odnosa i melodijskih tipova kroz koje se one
ispoljavaju.Tonski odnosi snimljenih i analiziranih napjeva
uspavanki jasno ukazuju da se napjevi kre}u u razli~itim tonskim
nizovima.Najmanji je trikordni. Odre|eni broj napjeva je ve}eg
opsega i njihov ambitus dosti`e i do dva tetrakorda.Ve}i broj
napjeva je dijatonskog tipa sa polustepenom na drugom mjestu
iznad zavr{nog tona.Pored navedenog tonskog niza postoje
napjevi u kojima se pojavljuju labilni stupnjevi koji dovode do
pomjeranja polo`aja polustepena.
Napjevi uspavanki su, op}enito gledaju}i, uzlazno -
silaznog karaktera. Izvjestan broj napjeva po~inje hipotonikom

343
(f1) ili finalisom (g1).Postepeno ili skokom, melodija se kre}e
prema upori{nom tonu koji ima veoma zna~ajnu funkciju.U toku
napjeva se rijetko pojavljuju skokovi i to u intervalu terce ili
kvarte.Osnovni melodijski obrasci su, u svim zabilje`enim
uspavankama, oslobo|eni du`ih melizmatskih grupa.Ne
izbjegavaju se kra}i ukrasi koji ne optere}uju osnovnu melodijsku
liniju.Navedeni principi gradnje potvr|uju ~injenicu da bogatstvo
muzi~kih oblika ne ovisi isklju~ivo od obima tonskog niza, nego i
od na~ina upotrebe cjelokupnog muzi~kog sadr`aja.
Va`no je napomenuti da se javljaju sli~ni ili isti napjevi u
uspavankama sa razli~itim tekstovima.Postupak u stvaranju nove
uspavanke se, dakle, mo`e sastojati od uzimanja ve} poznatog
melodijskog obrasca na koji se dodaje novi tekst.Ve}ina
etnomuzikologa se sla`e sa konstatacijom da je tekst glavni cilj, a
muzika sredstvo njegovog kazivanja.
Metro - ritmike karakteristike
Svaka od uspavanki u sebi sjedinjuje tekst i
napjev.Postojanje velikog broja tekstova razli~itih struktura i
sadr`aja kazuje o bogatstvu narodnog stvarala{tva. Pisane su u
izometri~kim stihovima:sedmercu (4, 3), Osmercu (4, 4) i
desetercu (4, 6).Ovi stihovi odgovaraju fakturi na{e narodne
poezije.Tridesetih godina pro{log stolje}a, njema~ki slavist
Gerhard Gesseman je konstatovao da je glavni konstrukcioni
princip na{e narodne poezije podjela stiha na ~lanke.^lanci se
sastoje od stopa, najmanjih struktura po trajanju.Stope su
zaokru`ene metri~ki i ritmi~ki, a misaono nisu.U uspavankama
zabilje`enim u Zenici i okolini ritmi~ki obrasci se sastoje od
dvoslo`nih, troslo`nih i ~etveroslo`nih stopa.Susreu se u
razli~itim kombinacijama:
- procelematikus + procelematikus
- procelematikus + jamb
- procelematikus + jonikus a minore
- procelematikus + procelematikus + anapest
- procelematikus + peon IV.
Naj~e{}i ritam uspavanke je ritam pokreta - giustosilabik.
To je, zapravo, silabi~ki organiziran ritam kod kojeg se na jedan
slog pjeva jedan ton. Pridjev giusto zna~i da se radi o pokretnom
ritmu koji nije naru{en du`im trajanjima pojedinih tonova. Samo
se na kraju napjeva mogu uo~iti du`a trajanja. Takva pojava je,

344
vjerovatno, nastala iz potrebe za jasnijim zavr{etkom.Uspavanke
su, ina~e, jedini oblik u kojima se ritam melodije podudara sa
ritmom pokreta, odnosno sa ljuljanjem be{ike.
Kazivai
Durmo Zineta (1906) ro|ena u Poulici, `ivi u Janji}ima
Karali} [evala r.Suba{i} (1925), ro|ena u Seocima, `ivi u
Radinovi}ima
Me|ugorac ljubica (1942), ^ajdra{
Mujanovi} Fata r.Oru~ (1909) Bistrica
Peji} Milena r.Nedi} (1933) iz Drivu{e
Sulji} Nura (1868) Zenica
Trogrli} Zdravka (1945) ^ajdra{
[piri} Stoja r. Jovanovi} (1911) Kovani~ka Rijeka
Literatura
Kuba Ludvig (1984): Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine
(redaktor C. Rihtman), Svjetlost, Sarajevo
Rithman Cvjetko (1974): Djeije pjesme, Zbornik napjeva iz BiH,
ANUBiH, Graa knjiga XIX, Odjeljenje drutvenih nauka
knjiga 15, Sarajevo
Georgy H. Andrew (1999): The roles of music in society: the
ethnomusicological perspective in The Social Psychology of Music,
Oxford University Press
Summary
Lullabies are one of the most universal forms of traditional
music are found in all cultures, obviously reflecting the universal
need to calm infauts in every society. Most of lullabies melodies
are in the pentachardical line (VII-4). The melodies are diatonically
types with half level on the second place above the tone at the
and (g1). The acoustics measures are not proper to speed of
intervals. Ther melodies are in rising falling line. Inside the
melody there are not bigger jumps. The measures showed that
the big number of the tunes have the common symmetric
decasyllabic structures (4,6). Except that, there is heptameter
(4,3), an octosyllabic verse (4,4) and (5,3).

345
346
Muris Bajramovi

KULTURALNI IDENTITETI U SIJARIEVOM ROMANU

KONAK

Abstract
Pojam identiteta u (post)modernom svijetu je jako bitan. Na
njemu se prelamaju itavi teorijski stavovi brojnih autora. Iz prie o
identitetu zapoinje i pria o subjektu, historiji, ideologiji,bitku. Ja sam
se usudio da u ovom radu dam skromni doprinosu u novom
(i)ita(va)nju bosanskohercegovake knjievnosti. Posebno zanimljiv
roman na tom putu je Konak amila Sijaria. Ovo je interpretacija
kulturalnih identiteta u tom romanu.

U (pre)ita(va)nju bosanskohercegovake knjievnosti na

specifiniji, postmodernistiki nain, uzimajui u obzir savremene
knjievne teorije i filozofske misli, naiao sam na jednog autora
koji me je prijatno iznenadio. Rije je o amilu Sijariu, i
njegovom romanu Konak, koji nije (pro)itan kako mu dolikuje,
kao to su to doivjeli i mnogi drugi bh. romani, o emu je pisao
Dr. Nedad Ibrahimovi, piui o romanu Sunce o desno rame
Alije Isakovia. O Konaku je veoma malo napisano. Svega jedan
rad i to samo godinu dana nakon izlaenja romana 1971. god.1, a
i tu je esejistika studija Midhata Begia vie modernistiki
determinirana, i zasnovana na recepciji moderne evropske
estetike.2 Sada nakon nekih trideset godina interpretirau isti
roman, u kojem se (pro)nalaze tragovi mnogih savremenih teorija.
Cijeli rad koncipirau kao jedan intertekstualni zaplet, i
pokuau da vidim koje se to savremene knjievnoteorijske misli

1
To je rad Bandi Miloa: amil Sijari, Konak, Ljetopis Matice srpske,
CXLVIII/1972, CDX/3, 280-285.
2
Midhat Begi, Sijarievo umijee, ivot, Sarajevo, XXI/1972.,1-2,3-14.

347
proteu kroz tekst, pa ponekad i jedva primjetno, kao tragovi
misli ili tragovi kulture ili drugih tekstova.
Strukturalistiki promatrano u Konaku pripovjeda je
ovdje izjednaen sa glavnim likom- hadumom, koji je ni muko ni
ensko, i muko i ensko, i ve se na poetku romana namee
pitanje njegovog identiteta, pitanja koje je jedno od kljunih u
postmodernistikom svijetu. Da bi se egzistiralo, kako to kae
Kasim Prohi3, mora se zasnovati odnos prema Drugom, ili se
mora djelovati da bi se egzistencija ostvarila. Na egzistenciju nas
na kraju upuuje i Begieva studija, kada on naglaava da
modernost Sijarievog romana jeste misao i smisao egzistencije,
datih kao knjievno-umjetniko estetsko uoblienje.4 Ja u tom
modernistikom egzistencijalnom potragom za vlastitim Bitkom,
vidim pitanja ideniteta koja se mogu i moraju razluiti preko,
gotovo filozofskih Prohievih kategorija injenja i bitka. Potraga
za identitetom5 i pitanja identiteta u okviru drutveno-politikih
zbivanja ili zapravo, kako u pokazati tragova identiteta, jedno je
od kljunih mjesta u romanu.
O tragovima identiteta govorimo upravo zato to nijedan
lik u romanu nema vlastiti izdiferencirani identitet niti osnovu za
uspostavljanje razlike. U svima se nalaze tragovi bivih identiteta,
tuih identitea ili prisvojenih od nekoga, ili neega, bez smisla i
uinka, bez osnove za vlastito djelovanje. Kako bih to pokazao i
na djelu dovoljno je prisjetiti se lika Kulaa, koji je duboko
uronjen u ideologijsku misao nove Srbije, osloboene od turske
vladavine, ali jo uvijek nemone da stane na vlastite noge. On je
lik vlasti, izvrilac prljavih poslova, produena ruka vlasti koja bije
neposlune, izvrilac kazne. Razlika koju on spominje6 jeste
razlika ko u rukama dri tap. No, niti on nema izgraen
identitet. On jeste ideoloki lik koji vjeruje u ono to radi i koji
dosljedno ini ono to mu je povjereno, no on sam svoj lik Kulaa
suprotstavlja ideolokom liku: Sve to im je od mene dobro im

3
Kasim Prohi, initi i biti, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
4
Midhat Begi, Sijarievo umijee, ivot, Sarajevo, XXI/1972.
5
gazi duboko pod zvijezdama, u nekakvoj zemlji to se Srbijom zove, kroz
nekakvu bau koja se nikako ne zove- kao to se nikako sam ne zove, jer- u
ovolikoj ovoj tihoj noi, od koje je jo tia pjesma ropkinja, izgubio si svoje
ime- i glavu i pamet, i din, i glas, i nijem si... da bi za sobom uo pjesmu. (
Konak, 52.)
6
amil Sijari, Konak, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991. 93

348
je, zla im, gospodine od mene nema7, i on smatra da ne udara on
batine no vlast i da on nema nita protiv bijenih, kao Kula.
Granica identiteta kod Leme-age je isto tako pomjerena,
ni on sam vie ne zna kuda i kako dalje, a ta granica dolaskom
Kulaa se i dalje pomjera, za sve u konaku: U naem je konaku
sada sve drukije, on vie i nije na konak- on je svaiji, on je
kuerina u koju dolaze bezbrojni krivci kojima je sudio sud ili e
im suditi...8 a uz ovakva nerijeena pitanja javljaju se i pitanja
uspostvaljanja legitimiteta u liotarovskom smislu, a zatim i
uspostavljanje pitanja sistema vrijednosti, jer ono to treba da je
dolje sad je gore9...
Glavni lik hadum ulazi u intertekstualni odnos i razgovor
sa izvjesnim perzijskim er-Anom i pie ono to itamo, u jednom
ispovjednom tonu, koji ujedno promatra sam smisao pisanja i
knjievnosti uopeno. Njegov gospodar je neto to on nije,
njegova drugost. Njegova potraga je besmislena u politikoj
situaciji preloma turskog Carstva, i eljom da se identitet potvrdi
tako to e se vartiti na njegove izvore u rodni kraj. Konak je tu
samo prolazna stanica, i ujedno metafora za cijelo stanje u kojem
se nalaze njegovi stanari, kao prvo metafora prolaznosti, jer na
kraju romana likovi za koje smo se nadali da e zavriti
happyendigom ili zavravaju kao mrtvi (Denneta) ili se
nagovjeuje njihovo ludilo kao kraj (Leme-aga) ili jednostavno
nestaju, odlaze u nepoznatom pravcu sa nepoznatim licima
(ene iz harema). Dakle, strukturalistiki imamo:
A B
Hadum Leme-aga A B
muko ensko
(hadum ni A ni B,
Leme aga dominatno A ene potisnuto B)
A A'
pisac er-Ane -A A
brisanje pisanje

A -A
rodni kraj Srbija

7
Ibidem, 95.
8
Ibidem, 98.
9
Ibidem, 99.

349
 Uoljive su dakle binarne opozicije ili parovi u razliitim
odnosima. Postmodernistiki pozicija Leme-age je pozicija
gospodara u svim moguim oblicima, pa ak i fiziki. On je kao
realizovana metafora gospodara, utjelovljena svojom pozicijom.
Svi ostali su sekundarni, manje bitni i to se najbolje vidi u
nesnalaenju kada se pozicija gospodara izgubi, kada nestane ta
granica i kada se hadum, inae i sam potlaeni, obraa enama
nakon to ih njihov gospodar otpusti. Taj diskurs se znatno
razlikuje od prethodnog kada se prema njima odnosio
submisivno, izvravajui svoje naredbe i nareujui im ta i kako
da urade. Taj diskurs je diskurs potivanja, govor slobodnog
slobodnim, pa enama, nenaviklim na takav nain govora je udan
i ne razumiju ga. No i njegova pozicija, kao i pozicija gospodara
slabi da bi se na kraju raspala, kada e jedna od ena, Urfa poeti
misliti na svoj nain, to e dovesti do tragedije, jer njeno injenje
nee biti nimalo usklaeno sa bitkom koji je ona do tada
poznavala i ivjela.
Zatim je tu odnos pisca koji je ovdje izjednaen sa glavnim
likom i pisca er-Ana, koji je izvjesni istonjaki mislilac pjesnik i
koji je zapis(iv)ao mudre izreke. Te njegove izreke esto itamo
na poetku poglavlja to predstavlja vie kao uvod, kao neka
priprema za ono to slijedi ili misao vodilja koja e tekst bolje
rasvijetliti, nego moto koji e kao lajt motiv objanjavati tekst
koji slijedi. Tako npr. u pojednim poglavljima to je izreka er-
Ana: Tuio sam se da nemam obue. Ali, prolazei pored damije
vidjeh ovjeka koji nema nogu10 koja nas dekonstruie i
promijeni odnose i sisteme vrijednosti na koje smo navikli pa se
naemo zateeni u sveopem realtivizmu, u kojem se pitamo koje
su to istinske vrijednosti kojima treba stremtiti. Takve vrijednosti
niti likovi ne uoavaju tako da oni pokuavaju da rijee svoje
identitarne pozicije. To su sada ljudi koji ele da se snau u
novoj Srbiji, da naprave novi konak, da stvore novi identitet ili ga
barem uklope u stari, pa sve do tragova identiteta, koje
preivljava Leme-aga sjeajui se nekadanjeg zlatnog vremena
vojevanja kada je on bio neto ( i ujedno razoarano sumnjajui i
u tu vrijednost naivnog zanosa koji, kada je proao, uvia da su
ono za koje je ratovao, da su ono za koje je osvajao njemu lea

10
Ibidem, 16.

350
okrenuli). Poslije navedene izreke se moemo zapiati koje su to
vrijednosti koje mogu odrati nae identitete vrijednim i
itljivim?
Pored ovih izreaka perzijskog pisca tu su izreke samog
pripovjedaa koji nas uvodi u radnju ili doarava stanje ili
situaciju:Moj gospodar mi ree: O mojoj strehi govori, a ne vidi
da je posrnula i carska streha11, ili ulazi u komunikaciju sa svojim
er-Anom: er-Ane, da ti kaem: Najvee je bogatsvo imati jastuk
da spusti glavu; ostalo nek je po Boijoj volji12; ili se oslika
stanje:Nesreni se nadaju13; Koliko jo ima ove noi14;
utnja15 ; ili je to neka poznatija izreka.
Jedina nada haduma je stii u svoje rodno Akovo i tu je jo
jedan opozicija zemlje kao negativne u kojoj se nalazi i one kojoj
( ili u koju) tei.
Pripovjeda, hadum stvara, pie, ali ne vidi neki smisao u
tome, pa onda to brie piem: znak po znak, er-Ane, rije po
rije, er-Ane, piem... pa briem16.
Ovdje se moram zaustaviti na znakovnosti koja se
spominje. Shvatimo je sada kao znakovnost umjetnikog djela.
Zapravo smatram da djelo, kada je jednom nastalo, preuzima
znakovnu ulogu i alje svoju poruku. Naravno da nam tada autor
nije bitan, na to je Barthes ukazao, ali ono to se moe uoiti
jeste to da strukturalisti nisu ba posveivali naroitu panju
komunikativnosti djela. Iako su ukazali na to da djelo moe biti
znak, u njegovom strukturalnom smislu, ipak nisu u potpunosti
razjasnili pojam i proces umjetnike komunikacije.
Naime, semiotika estetika promatra umjetniko djelo
kao znak, koji se sastoji od ulnog simbola to ga je stvorio
umjetnik, od znaenja, smjetenog u kolektivnoj svijesti, i od
odnosa prema oznaenoj stvari, koji je usmjeren ka cjelokupnom
kontekstu drutvenih pojava.17 Ako je umjetniko djelo znak,
koji ima znaenje, onda je nuno da se njegovo upisivanje u
kolektivnu svijest jedne kulture vri putem komunikacije, i to ne

11
amil Sijari, Konak, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991, 8.
12
Ibidem, 13.
13
Ibidem, 183.
14
Ibidem, 79.
15
Ibidem, 197.
16
Ibidem, 5-
17
Jan Mukarzovski, Struktura, funkcija, znak, vrednost, Nolit, Beograd, 1987.

351
samo komunikacije unutar jedne umjetnosti u kolektivu ve i
komunikacije autora sa djelom, zatim recipijenta umjetnosti sa
djelom i djelima meusobno unutar jedne epohe i ire. Svaka
rije (svaki znak) nekog teksta vodi izvan svojih granica i svako
razumijevanje jest stavljanje konkretnog teksta u odnos sa
drugim tekstovima, (to eto ve samo po sebi govori o dijalokim
etapama unutar tekstova i epoha-dodao M.B.),18 odnosno, za
razumijevanje teksta potrebno je semantiko iskustvo
prethodnog teksta na koji se ovaj naslanja ili iz kojeg je proiziao.
A u sluaju Konaka pripovjeda ulazi u intertekstualno
znakovno avrljanje u obliku tragova teksta perzijskog pisca. On
kroz knjige ulazi u komunikaciju, kroz knjige razgovara sa er-
Anom. Kada se radi o mogunostima intertekstualnosti, onda su
one zaista velike. Umjetnik se tu nalazi pred itavim prostorom
pamenja i kolektivne svijesti i sa tragovima umjetnosti. S kim e
on stupiti u dijalog ovisi od njega samog i od sistema u kome se
nalazi, tako da nije sluajan izbor perzijskog pisca, kao izvora
mudrosti (perzijski jezik je u Bosni bio jezik mudrosti i filozofije),
niti sistema vjere islama koja se nasluuje, jer esto hadum
spominje Boga i poziva na sabur, a sam djeluje tamo gdje mu nije
mjesto ili djeluje nemudro i ishitreno, pogotvu tamo gdje je u
mogunosti da sprijei neku tragediju, umjesto da je svojom
pasivnou i nedjelovanjem izazove. Zapravo je njegovo
djelovanje jedino na ravni ispraznog filozofiranja sa perzijskim
piscem i sijanja mudrosti okolo, dok tamo gdje je potrebno
djelovanje izostaje, pa je u prohievskom smislu injenje izostalo
i Bitak se nije mogao potvrdititi. Njegov jedini smisao je pisanje,
pisanje pa brisanje.
A pisanje je ispovijedanje bez ikakve uinjene krivice ili
osjeaja da se uinila krivica. To nije ona vrsta ispovijednog tona
kao kod Ahmeda Nurudina, jer on osjea breme krivnje pa eli da
se ispovijedanjem i priom iskupi za svoje (ne)djelovanje. Hadum
se ovdje ispovijeda, naizgled zbog vlastite zabave, pa pie i brie,
pie i brie, pa moli da napisano nikad ne bude izbrisano, nada se
da pisanje nee biti i brisanje, pa onda opet pie i brie i sve tako

18
M. M. Bahtin, Estetika slovesnogo tvorestva, Ured. Boarov, Moskva, 1979,
str 361-373. u: Zbornik Intertekstualnost i Intermedijalnost, grupa urednika,
Zvonko Makovi, Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao Pavlii, Zavod za
znanost o knjievnosti, Zagreb, 1988.

352
u krug. Na kraju se zapitamo emiu onda takvo pisanje, bez
smisla. Ali smo ipak uhvaeni u mreu smisla i tu je odmah na
poetku romana zapoeta jedna igra sa nama kao itaocima da se
zapitamo i sami kakva je funkcija pisanja, onoga to itamo i
same knjevnosti openito. Prvo sam pomislio da se moda ne
radi o pitanjima besmisla stvaranje, uzaludnosti stvaranja i kraja
stvaranja i kraja knjievnosti kakve je znamo, jer ona vie ne
ispunjava nas same niti nam daje odgovore ili smisao. No, onda se
u samom tekstu namtenuo odgovor. Na poetku romana se
nagovijstio a kasnije i potvrdio. Naime hadum kao takav lien je
svih erotskih, ulnih zadovoljstava, i po tome je on drugost
svome gospodaru (ovo je ve mrea odnosa primarno prvog i
sekundarno drugog). Zadovoljstvo hadumna nije u enama ili u
tjelesnosti, on je lien tjelesnog, ve je njegovo zadovoljstvo u
pisanju:ja poznajem slast(..) iz knjiga19 i ta je slast nagovijetena
na poetku a kasnije eksplicitno potvrena:Pisanje je velim moj
rad, a njegov je to to ini sa svojim enama20
Dakle, u direktnu vezu je dovedena slast koja je eto ista,
jedna proizala iz seksualnog zadovoljavanja sa enom, a druga iz
zadovoljavanja sa vlastitim tekstom. Kada se jednom doivi
tekstualni orgazam taj tekst je onda istroen, izlizan, nije vie
interesantan i kao takav moe se slobodno izbrisati. Pisanje je
velim moj rad, a njegov je to to ini sa svojim enama; niko ne
moe nita da ini. Ne znam koliko slast doive ljudi u tome ta
ine; ja u pisanju doivim veliku- i ne bih se ni za cio svijet
promijenio sa svojim gospodarom; a znam da ne bi ni on sa
mnom- i najbolje je tako kako je; kako je kome sam Bog dao.(...) A
muke i slasti su nam iste kad smo pri kalemima i pisanju; obojica
od toga pogurili smo se.21
Postmodernistiki rekao bih - ovo je nita drugo do
zadovoljstvo u tekstu i pisanju. Ovo je uveo Roland Barthes da bi
ukazao na svijet od jezika ije brujanje oslukuje, podraava i
prikazuje kao polianrovske tekstualne forme22 Zamisao
zadovoljstva u tekstu je iskorak u tumaenju prirode knjievnog
teksta u tekst koji ukida privilegije pisca i itaoca, suoavajui ih
19
amil Sijari, Konak, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., 11.
20
Ibidem, 54.
21
Ibidem, 54.
22
Miko uvakovi, Postmoderna u 73 pojma, Alfa, Beograd. Takoer i Roland
Barthes, Zadovoljstvo u tekstu, Ni, 1975.

353
sa radom elje, subjektivnosti zadovoljstva, koje je ovdje
prisutno. Tekst koji hadum stvara kompenzacija je za nedostatak
njegove seksualnosti, on taj tekst eli i njega tekst trai i po cijele
noi on samo pie, a kad je zadovoljen napisano izbrie. I kad je
no ivot u konaku dobija puni smisao; hadum se izjednaava sa
svojim gospodarom u potrazi sa slastima. U konaku ene iekuju
koja e no provesti na dueku sa gospodarom, a prava hanuma
Leme-agina egzistira kao trag njegove ene i u noi eka svoj
kraj koji e se, na kraju i desiti u jednoj od noi.
No o prii i shvatanju prie u ovom romanu mogfao bi biti
napisan poseban rad. Pria je ovdje shvaena kao la, jer lai su
hadume za prianje, a istina je za utanje23, kako nam to kae
ratnik Leme-aga. S druge strane imamo priu u kojoj pratimo
sudbine i priu o komunikaciji sa prolou, sa tragovima drugih
pria.
Na kraju prie nam se ini da je jedino hadum pripovjeda
uspio izboriti svoj identitarni status. Leme-aga ostaje u konaku
sa Urfom koja ga odbija, on je polulud i to samo nagovjetvamo.
Robinje su odkuile ostati robinje, dqa li zbog toga to su navikle
ili ne bi znale drukije das ive ostaje upitno. Jedino hadum
odlazi na izvore svoga identiteta nadajui se da e tu i skonati. U
tom smislu se roman moe promatrati u egzistencijalistikom
svjetlu, kao prii o niz ljudi i njihovim Biima, koji se ne snalaze
ba najbolje u ivotu.
Na kraju je ipak pobjednik prianje i pria. Nije niti ratnik
Leme-aga, niti ropkinje koje imale slobodu nego pripovjeda i
njegova pria, koje i dalje ispreda. Pitam se, da li e neko jednog
dana ui sa njim u komunikaciju? I gdje e ga ta pria odvesti?

Literatura
Bahtin, M.M.: Estetika slovesnogo tvorestva, Ured. Boarov,
Moskva, 1979, str 361-373. u: Zbornik Intertekstualnost i
Intermedijalnost, grupa urednika, Zvonko Makovi,
Magdalena Medari, Dubravka Orai, Pavao Pavlii, Zavod za
znanost o knjievnosti, Zagreb, 1988.
Bandi, Milo: amil Sijari, Konak, Ljetopis Matice srpske,
CXLVIII/1972, CDX/3, 280-285.
Barthes, Roland: Zadovoljstvo u tekstu, Ni, 1975.
23
Ibidem, 19.

354
 Begi, Midhat: Sijarievo umijee, ivot, Sarajevo, XXI/1972.,
1-2, 3-14.
Mukarzovski, Jan: Struktura , funkcija, znak, vrednost, Nolit,
Beograd, 1987.
Prohi, Kasim: initi i biti, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
Sijari, amil: Konak, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991.
uvakovi, Miko: Postmoderna u 73 pojma, Alfa, Beograd.

Summary

In this paper author writes about postmodern

interpretation of amil Sijari's novel Konak. It's about cultural
identities in the novel, the subject, history, and it marks two
(post)historical subjects and their identities: Leme-aga and
Hadum. It questions the storytelling, literacy and meaning of
literacy, and life in general. The author is writing an
(post)structural interpretation of their fictional lifes, based on a
historical facts.

355
356
Izet Pehli

EVROPSKI SISTEM PRIJENOSA BODOVA NAA SKORIJA

REALNOST

Abstract
U radu je obraen Evropski sistem prijenosa bodova. U procesu
formiranja evropskog prostora visokog obrazovanja dolo se do
zakljuka da je potrebno da se uvede jedinstvena mjera optereenja
studenata koja se koristi za definiranje potrebnog rada u savladavanju
jednog predmeta, jedne godine studija i cijelog studijskog programa.
Pored osnovnih pojmova i karakteristika ECTS-a, rad nudi
odgovore na pitanja: Kako kursevima dodjeljivati ECTS bodove? Kojim
kursevima bi trebalo dodijeliti ECTS bodove? Da li ECTS bodovi
odreuju nivo ili teinu kursa? Da li su ECTS bodovi u direktnoj vezi sa
asovima nastave? Koja je razlika izmeu dodjele bodova kursevima i
dodjele bodova studentima? ta raditi u sluaju da gostujui student ne
moe da izae na ispit? Kako se ECTS bodovi prenose? Kako koristiti
ECTS skalu ocenjivanja?...
Kljuni pojmovi: ECTS, bodovi, optereenje studenta, formular za
prijavljivanje studenta, ugovor o studiranju,
prijepis ocjena, informacioni paket, dodatak
diplomi, priznavanje diploma

Uvod
Evropska zajednica kroz Bolonjski proces promovira
meuuniverzitetsku saradnju kao mono sredstvo za unapreenje
kvaliteta obrazovanja, a mobilnost studenata i nastavnog osoblja
predstavlja dominantan elemenat te meuuniverzitetske saradnje.
Program Erasmus jasno pokazuje da studiranje u inozemstvu moe
biti naroito vano iskustvo, i to ne samo u smislu upoznavanja
drugih zemalja, ideja, jezika i kultura, ve i kao vaan elemenat u
ostvarivanju akademske i profesionalne karijere.

357
 Priznavanje studiranja i diploma jeste preduvjet za
kreiranje otvorenog evropskog obrazovnog prostora u kojem se
studenti i profesori mogu kretati bez prepreka. Upravo iz ovih
razloga razvio se Evropski sistem prijenosa bodova. To je u
poetku bio pilot-projekat 144 evropska univerziteta u okviru
programa Erasmus, u cilju unapreenja priznavanja u inozemstvu
diploma i dijelova studija okonanih u matinoj zemlji. Ubrzo,
ECTS je prestao da bude samo pilot-projekat, te je i ukljuivanjem
veeg broja evropskih univerziteta dobio mnogo iru evropsku
dimenziju. Univerziteti u Bosni i Hercegovini su bili izolirani od
evropskih tokova u oblasti visokog obrazovanja, a danas se
suoavaju sa izazovima koji im se nameu u prestruktuiranju
itavog sistema visokog obrazovanja u skladu sa evropskim
tendencijama i izazovima koje im nudi mogue skoro ukljuivanje
u programe kao to je Erasmus.1 Korisne informacije mogu se nai
na adresi: http://europa.eu.mt/comm/education/higher.html.

Definiranje osnovnih pojmova

European Credit Transfer System, ECTS evropski sistem
prijenosa bodova/kredita osmiljen je kao jedinstven sistem koji
omoguava laku prepoznatljivost i poreenje razliitih
obrazovnih programa na univerzitetima i drugim
visokoobrazovnim institucijama u zemljama Evrope. Sistem je
utemeljen na bodovima koji izraavaju optereenje studenta u

1
Evropska komisija je pokrenula novi program u podruju visokog obrazovanja
pod nazivom Erasmus Mundus koji zapoinje 2004. kao pilot program.
Osnovni cilj je promoviranje evropskog visokog obrazovanja i poticanje
uspjene meunarodne saradnje s treim zemljama (tj. zemljama koje nisu
lanice EU). Program se provodi stvaranjem centara izvrsnosti na visokim
kolama u zemljama Europske unije kroz zajednike postdiplomske studije
kojima se dodjeljuje certifikat Erasmus Mundus Master Course, a finansira ih
Evropska komisija. Certifikat Erasmus Mundus Master Course odobravat e se
na osnovu prijedloga projekata u kojima sudjeluju najmanje tri univerziteta iz
tri razliite zemlje lanice EU, a studenti e razdoblja studija provoditi na
barem dva univerziteta. Meunarodna saradnja se ostvaruje kroz stipendije za
studente i profesore iz treih zemalja za postdiplomski studij s certifikatom
Erasmus Mundus. Stipendije se, takoer, dodjeljuju studentima i profesorima
iz EU koji su ukljueni u postdiplomski studij Erasmus Mundus, za razdoblje
studija odnosno istraivanje u treim zemljama. Pored toga, svrha programa
je da u zemljama lanicama EU podupre reformu sistema visokog obrazovanja
u skladu s Bolonjskim procesom.

358
savlaivanju odreenog programa studija (60 bodova za
akademsku godinu, 30 za semestar, 20 za trimestar). Primjena
sistema ECTS-a u univerzitetskoj praksi doprinosi pokretljivosti
studenata u evropskom prostoru visokog obrazovanja, uz
mogunost prijenosa i akumulacije bodova steenih u razliitim
institucijama, pa time predstavlja i osnov kvalitetne
meuuniverzitetske saradnje i studenata i nastavnika.
Credits - bodovi/krediti su kljuni elemenat ECTS-a.
Bodovi/krediti se dodjeljuju pojedinim kursevima/
modulima/predmetima, kao i drugim oblicima savladavanja
predvienog programa studiranja (seminari, projekti, ispiti, rad na
terenu, disertacije...). Oni predstavljaju kvantitativno mjerilo
ukupno uloenog rada studenta u savlaivanju predvienog
gradiva i dodjeljuju se studentu nakon uspjenog okonanja
odreenog programa.
Student workload - optereenje studenta u savlaivanju
odreenog programa/predmeta/kursa predstavlja relativno mjerilo
ukupnog rada studenta koji podrazumijeva vrijeme provedeno na
nastavi (predavanja, vebe, seminari, konsultacije), kao i vrijeme
provedeno u pripremi za nastavu, uenju, radu na projektima i u
izradi seminarskih i drugih radova, praksi i dr. Optereenje se
iskazuje putem brojane vrijednosti (broj bodova) u odnosu na
ukupno optereenje tokom akademske godine (60 bodova).
Student Application Form - formular za prijavljivanje
studenta za studije na drugoj visokokolskoj instituciji je
dokument ECTS-a koji obuhvata osnovne podatke o studentu i
matinoj instituciji. Prijava se popunjava uz konsultacije sa ECTS
koordinatorom matine institucije i uz nju se prilae prijedlog
ugovora o studiranju i prijepis ocjena.
Learning Agreement - ugovor o studiranju na nematinoj
visokoobrazovnoj instituciji je dokument koji definira program
studiranja za svakog studenta, a potpisuju ga student, matina
institucija i institucija-domain. Ovim ugovorom se obezbjeuje
priznavanje realiziranog programa na instituciji domainu od
strane matine institucije. Sainjava se kao preliminarni
dokument i moe se mijenjati tokom boravka studenta uz
saglasnost svih potpisnika.
Transcript of Records - prijepis ocjena je dokument koji
instituciji domainu prua detaljne podatke o prethodno
realiziranom obrazovnom programu na matinoj instituciji

359
(iskazanom i putem ECTS bodova za svaki poloen predmet/kurs) i
postignutim rezultatima u njegovom savladavanju za studenta
koji podnosi prijavu. Uspjeh studenta iskazuje se kako na bazi
vaeeg domaeg sistema ocjenjivanja, tako i primjenom ope
skale ECTS ocena.
Information Package - informacioni paket/informator o
studijama predstavlja vodi kroz program i pravila studija na
odreenoj visokokolskoj instituciji, koji daje kompletnu
informaciju o obrazovnim profilima, predmetima/kursevima
(obaveznim i izbomim) i sistemu studiranja. On obavezno mora
da sadri opis sadraja predmeta, predvienog optereenja za
njihovo savlaivanje (izraeno ECTS bodovima) i detalje o sistemu
polaganja ispita i nainu ocjenjivanja. Istovremeno, ovaj vodi
zainteresiranim studentima i akademskom osoblju treba da prui
informacije o samoj instituciji, uvjetima ivota (smjetaj,
osiguranje, medicinska zatita) i ostalim aktivnostima na
odreenom univerzitetu, fakultetu i njegovim odsjecima.
Diploma Supplement - dodatak diplomi je dokument koji se
prilae diplomi ili drugom dokumentu o zavrenom odreenom
stepenu studija (certifikat, akademski stepen), s ciljem da prui
detaljniji uvid u nivo, prirodu, sadraj studija, sistem i pravila
studiranja na odreenoj visokokolskoj instituciji. Ovaj dokument
sainjava nacionalna visokoobrazovna institucija koja izdaje i
diplomu, u skladu sa opim modelom ovog dokumenta koji je
usvojen na evropskom nivou.
Recognition of Diplonias/Qualification - priznavanje
diploma/kvalifikacija je postupak priznavanja odreene
kvalifikacije steene u drugom obrazovnom sistemu, uz procjenu
i utvrivanje ekvivalenta diplome/akademskog zvanja/kvalifikacije
u odnosu na domai sistem i vaeu domau nomenklaturu.

Osnovne karakteristike ECTS-a

ECTS je, prije svega, efikasan instrument za kreiranje
transparentnosti programa koje nude visokoobrazovne institucije
i diploma koje izdaju. ECTS gradi mostove meu institucijama i
time iri mogunost izbora za studente. Sistem olakava
institucijama priznavanje rezultata studenata u savladavanju
odreenog programa studija putem upotrebe opeprihvaenih
mjera - bodova/kredita i ocjena - i obezbjeuje jedinstven pristup

360
u tumaenju nacionalnih sistema visokog obrazovanja irom
Evrope.
ECTS se zasniva na tri osnovna elementa:
1. na informacijama o visokoobrazovnoj instituciji koje
daju uvid u nastavne programe i druge ope uvjete
ivota i rada studenata potencijalnim partnerskim
institucijama i zanteresiranim studentima;
2. na informacijama o studijskom programu koji je
student pohaao i njegovom uspjehu u savladavanju
programa;
3. na meusobnom ugovoru izmeu partnerske institucije
i studenta, ime se obezbjeuje priznavanje programa
studija koje je student uspjeno okonao u odreenoj
instituciji.
Upotreba ECTS bodova omoguava procjenu ukupnog
optereenja studenta prilikom savladavanja nekog dijela
studijskog programa, ali ne i toga kako je student savladao to
gradivo. Ocjene, izraene paralelno primjenom lokalnog naina
ocjenjivanja i kao ECTS ocjene (prema dogovorenoj jedinstvenoj
skali ECTS-a) predstavljaju mjerilo postignutog uspjeha.

ta su ECTS bodovi?
ECTS bodovi su brojana vrednost (izmeu 1 i 60) koja se
dodjeljuje predmetima/kursevima da bi se opisao koeficijent
optereenja studenta prilikom savladavanja predvienog gradiva.
Oni oslikavaju koliinu rada koju svaki predmet/kurs zahtijeva u
odnosu na ukupnu koliinu rada koja je potrebna da se zavri
cijela godina studija u odreenoj instituciji, tj. predavanja,
praktian rad, seminari, konsultacije, rad na terenu, samostalno
uenje u biblioteci ili kod kue i ispite ili druge aktivnosti
procjenjivanja postignutog uspjeha. Dakle, ECTS bodovi
predstavljaju cjelokupan rad studenta, a ne samo vrijeme
provedeno u nastavi.

Kako kursevima dodjeljivati ECTS bodove?

Prilikom izraunavanja broja bodova za odreen
predmet/kurs, treba uzeti u obzir dva polazita i standarda:
1. jedna akademska godina nosi 60 bodova, jedan
semestar 30, a trimestar 20 bodova;

361
 2. student prilikom studiranja radi (uestvuje na nastavi i
konsultacijama, priprema se za nastavu, ui, priprema
seminarske radove, projekte i sl.), kao i svaki drugi
radnik, ne vie od 8 sati dnevno 5 dana nedjeljno, tj.
ukupno 40 sati nedjeljno.
Kvantitativna procjena optereenja studenta u
savlaivanju odreenog studijskog programa predstavlja jedan od
najveih izazova u primjeni sistema bodova, posebno ako se ovaj
sistem primjenjuje u smislu akumulacije bodova tokom studija.
lako jo uvijek ne postoji generalna saglasnost o kriterijima ove
procjene, sljedei primjeri mogu da poslue u orijentacionoj
procjeni i poetnom sagledavanju mogue raspodjele bodova u
okviru odreenog nastavnog programa.
Na veini evropskih univerziteta semestar (nastava +
ispitni rokovi + praznici) traje 22,5 nedjelja, dok je obino svega
12 nedjelja nastava.
Ako to imamo u vidu, tada ukupan broj radnih sati
studenta u semestru iznosi 22,5 x 40 = 900 sati. Broj bodova koji
pripada jednom kursu u trajanju od jednog semestra (X) je
direktno srazmjeran broju sati (Y) koje student provede na nastavi
tog kursa, pripremajui se za nju, piui referate, seminarske
radove i sl. Na taj nain moe se postaviti proporcija:
X : 30 bodova = Y: 900 sati
Primjer: Ako se jedan kurs sastoji od 2 sata predavanja i 2
sata laboratorijskih vebi nedjeljno, a institucija uz konsultaciju
studenata ocijeni da je za jedan sat predavanja prosjenom
studentu potreban jo jedan sat uenja, a za jedan sat
laboratorijskih vjebi 2 sata za pripremu i uenje nakon toga,
onda do broja Y dolazimo na sledei nain:
2 sata nastave predavanja x 12 nastavnih nedjelja = 24 sata rada
2 sata nastave vjebi x 12 nastavnih nedjelja = 24 sata rada
2 sata uenja za predavanja x 12 nastavnih nedjelja =24 sata rada
4 (2x2) sata pripreme za vebe i uenja x 12 nastavnih
nedelja = 48 sati rada
ukupno: Y = 120 sati rada
Kada se primijeni prethodno navedena proporcija, dobija
se vrijednost od 4 boda za ovaj kurs.
Kvantitativna procjena potrebnog individualnog rada
studenta za uspjean zavretak odreenog programa je

362
nesumnjivo najtei dio u primjeni ove procedure. Ona zavisi od
naune discipline i sloenosti predvienog programa. Pri tome,
treba imati u vidu vrijeme potrebno za sakupljanje i odabiranje
materijala u vezi sa temom i predmetom, za itanje materijala,
pripremu pismenog i usmenog dijela ispita, pisanje seminarskog
(ili zavrnog) rada, nezavisni rad u laboratoriji. U procjenama je
korisno primijeniti i globalna pravila o vremenu potrebnom za
savlaivanje pisanog teksta:
student prve godine moe da proita 4-5 strana u
jednom satu, ukoliko pisan tekst nije previe
kondenziran i/ili sloen; ova procjena se odnosi na
pripremu usmenog ili pismenog ispita, seminarskih i
drugih radova;
za studente viih godina studija broj strana po satu je
6-7;
za pisanje jednog teksta (seminarski, zavrni rad itd.)
potrebno je vrijeme koliko i za savlaivanje 50 strana
teksta (monografije, nauni radovi, lanci).
Proraun optereenja studenta moe se svesti i na kolsku
godinu studija. Ako se prihvati prosjek od 40 radnih nedjelja
tokom jedne kolske godine i optereenje od 40 sati nedjeljno,
tada se dobije ukupno 1600 radnih sati rada studenta tokom
jedne kolske godine. S obzirom da jedna kolska godina nosi 60
bodova, proizilazi da jedan bod odgovara priblino 27 radnih sati.
Student moe da izabere kurseve u jednom semestru, uz
konsultaciju sa koordinatorom matine institucije koji je zaduen
za rad sa studentima, tako da se u naelu uklopi u 30 bodova po
semestru. Uzimanje vie ili manje kurseva, pa time i bodova,
dozvoljeno je jedino uz odobrenje koordinatora na njegovoj
instituciji.
Koritenje decimala u bodovanju (naprimjer, 1,82 boda)
trebalo bi izbjei ili barem ograniiti na polovinu boda. lako
koritenje decimala u bodovanju moe biti matematiki tano, to
moe da stvori probleme, jer veina institucija ne smatra da je
potrebna takva preciznost u dodjeljivanju bodova.
U modularnim programima u kojima svi kursevi nose istu
teinu, ili tamo gdje postoji sistem bodovanja koji se zasniva na
radu studenta, potrebno je izvriti konverziju. Naprimjer,
norveki sistem je modularan i zasniva se na bodovima, sa 20
bodova po godini studija. Da bi se norveki bodovi prebacili u

363
ECTS potrebno je samo pomnoiti njihovu vrijednost sa 3 i dobija
se ekvivalentna vrijednost u ECTS bodovima.
Za ostale sisteme bodovanja koji se temelje samo na
vremenu provedenom u nastavi konverzija u ECTS mogua je pod
uvjetom da se uraunaju i ostali spomenuti aspekti rada studenta.
Ponekad se susree nejednaka raspodjela koeficijenta
optereenja meu semestrima u okviru jedne godine studija, no
ovo ne bi trebalo da predstavlja vei problem ukoliko godina
ukupno nosi 60 bodova. Ukoliko je takva situacija, napomena u
informatoru sprijeit e iznenaenja za studente koji sastavljaju
program studiranja u inozemstvu koji ukljuuje kurseve sa
razliitih godina studija.
Opa filozofija ECTS je omoguavanje fleksibilnosti, i to se
dosljedno primjenjuje i u sluaju dodjeljivanja bodova. Na
institucijama ostaje da pokau dosljednost u dodjeljivanju bodova
slinim programima studija.
Prema dosadanjoj praksi, raspodjela ECTS bodova se
moe vriti na dva naina: 1) polazei od optereenja studenta na
odreenom predmetu/kursu (odozdo na gore); 2) prema ukupnom
optereenju studenta za zavretak itavog programa (odozgo na
dolje). Prema prvom nainu raspodjele bodova, sredinje mjesto
zauzima konkretan predmet/kurs kome se dodjeljuju bodovi,
nezavisno od ostalih kurseva u okviru programa. U tome je i
najvei nedostatak ovog metoda raspodjele bodova - nejasno je
kakav je poloaj odreenog predmeta/kursa u odnosu na druge,
kao i na opi plan studija. esto se dogaa da predmetni
nastavnik precijeni ili potcijeni svoj predmet, to direktno utie
na procjenu potrebnog rada studenta. Praksa je pokazala da je
drugi metod daleko bolji, iako moda na prvi pogled
kompliciraniji. Polazna osnova ovog pristupa je cjelokupan
nastavni program odreenih studija, pri emu se krajnji rezultat
nastavnog procesa definira na tri nivoa:
na nivou cjelokupnog programa na osnovu kojeg
student dobija zvanje;
na nivou svake godine studija u okviru tog programa;
na nivou svakog predmeta/kursa/modula.
Pod pojmom krajnji rezultat nastavnog procesa
podrazumijeva se steeno znanje, analitike vjetine, praktine
vjetine itd. U sljedeem koraku se vri procjena koliko je
vremena potrebno da bi se postigao svaki od navedenih krajnjih

364
rezultata nastavnog procesa. Proraun se zasniva na pretpostavci
ta jedan prosjean student moe da uradi za odereeno vrijeme. U
sluaju da se ovaj proraun ne poklapa sa raspoloivim
vremenom, neophodno je nainiti kompromis izmeu nivoa
znanja i vjetina prema predvienim krajnjim rezultatima
nastavnog procesa, s jedne strane, i raspoloivog vremena, s
druge strane. To znai da e se najverovatnije morati prilagoditi
krajnji rezultat nastavnog procesa i realnije procijeniti ukupno
trajanje studija za prosjenog studenta. Ukoliko se ovaj proces
izvede na pravi nain znat e se koliko je vremena dovoljno za
svaki predmet/kurs/modul i koliki broj bodova se tim jedinicama
dodjeljuje.

Modularizacija nastave
U nekim obrazovnim sistemima programi studija
podijeljeni su na cjeline - module. Cilj modularizacije nastave je
bolje profiliranje nastavnih sadraja i njihovo povezivanje
usmjereno ka postavljenim ciljevima ukupnog nastavnog
programa. U iroj tematskoj oblasti bitnoj za odreenu zavrnu
kvalifikaciju, moduli obuhvataju blokove nastave i drugih
aktivnosti studenata (praktina nastava, terenski rad, rad na
projektima, seminarski radovi) usmjerenih ka sticanju specifinih
znanja i vjetina. Postoji vie nivoa modularizacije nastave, pri
emu je modul uvijek jedan zatvoreni dio neke cjeline (predmeta,
grupe predmeta ili cijelog obrazovnog profila). Naini
modularizacije nastave veoma su razliiti i ne mogu se dati ope
preporuke. U nekim sluajevima modularizacija podrazumijeva
grupiranje manjih nastavnih cjelina iz odreene oblasti, a u
drugim podjelu velikih blokova nastave na manje celine, pri emu
je jedan od ciljeva i postizanje ravnomjernije raspodjele
optereenja studenata tokom studija. Moduli mogu biti obavezni
i izborni, poeljno je da nose priblino isti broj ECTS bodova, a
njihovim kombiniranjem moe se obezbijediti raznovrsnost
izlaznih profila.

Kojim kursevima bi trebalo dodijeliti ECTS bodove?

ECTS bodove trebalo bi dodijeliti svim kursevima -
obaveznim i izbornim. Bodove treba dodijeliti i radu na
projektima (naunim i strunim), radovima, disertacijama i

365
praktinom radu, ukoliko su ove aktivnosti sastavni dio programa,
kako na osnovnim tako i na postdiplomskim studijama.

Da li ECTS bodovi odreuju nivo ili teinu kursa?

Ne. Nivo kursa ne moe biti odreen ECTS bodovima. Kurs
koji je napredniji ili na viem nivou ne mora da nosi vie ECTS
bodova od kursa nieg nivoa. U sistemu ECTS nivo kursa opisan je
u informacionom paketu institucije. Tu su navedeni ciljevi kursa,
nivo znanja koji je preduvjet za pohaanje kursa, metodi
predavanja i uenja koji se koriste, nain ocjenjivanja i opis
sadraja kursa. Ovi elementi se po potrebi dopunjuju u
kontaktima meu profesorima. Sve ovo pomae studentu i
koordinatoru matine institucije da procijeni podesnost
odreenog kursa za prijenos i nivo na kojem e biti priznat u
programu u matinoj instituciji.

Da li su ECTS bodovi u direktnoj vezi sa asovima nastave?

U najjednostavnijem sluaju da, ali treba ponovo naglasiti
da se ECTS bodovi ne zasnivaju samo na asovima nastave
(predavanja, seminari, vjebe, konsultacije), ve na kompletnom
radu koji ta nastava inicira. Kada se kurs od godinu dana u
instituciji sastoji samo iz tradicionalnih predavanja, konsultacija i
ispita, veoma je vjerovatno da je obim nastave u direktnoj vezi sa
radom studenta, pa i sa ECTS bodovima kursa. Priroda ovog
odnosa moe da se mijenja kako se kurs razvija; ovo e biti
oigledno ako uzastopne godine kursa imaju razliit zbir sati
nastave, a pri tome bi svaka godina trebalo da ima zbir od 60
bodova. Susjedne institucije koje poduavaju studente razliitih
sposobnosti mogu da izaberu razliite strategije poduavanja.
Jedna institucija, naprimjer, moe da organizira kurs od 5 bodova
u 24 sata predavanja, 6 sati konsultacija, 30 sati pripreme za
nastavu i 60 sati uenja prije ispita, dok druga institucija moe
isti kurs da organizira u 24 sata predavanja, 36 sati konsultacija,
60 sati pripreme za nastavu i 30 sati uenja. Obje institucije
postiu uporedive rezultate sa istim koeficijentom optereenja i
dodjeljuju isti broj ECTS bodova, iako su im rasporedi asova
nastave veoma razliiti.
Razliiti tipovi nastave (predavanja, eksperimentalni rad,
vjebe, terenski rad) podrazumijevaju razliit rad i angaman

366
studenta, pa time i njihov tretman u izraunavanju ukupnog
optereenja mora biti razliit. Naprimjer, jedan sat rada u
laboratoriji mogao bi se vrednovati kao etvrt ili pola sata
predavanja, u zavisnosti od prakse institucije. Kada je rad na
projektu veim dijelom samostalan, treba poi od procjene koje
je vrijeme u toku godine potrebno da se uz puno radno vrijeme
projekat zavri, to jest treba razmiljati u "nedjeljama", a ne u
"satima".

Da li se izbornim kursevima dodjeljuju bodovi?

Kao to je reeno, izbornim kursevima se moraju dodijeliti
bodovi na isti nain kao i obaveznim kursevima. Ono to je
izborni kurs u jednoj instituciji moe biti obavezan u drugoj. U
nekim institucijama izborni kursevi nisu dio redovnog programa
studija, ve mogu da budu dodatna aktivnost. Ovakvim kursevima
se dodjeljuju bodovi kao da su dijelovi redovnog programa.

Problem procjene formalne duine studija

U nekim sistemima visokog obrazovanja prosjeno
vrijeme koje je studentima potrebno da zavre studije due je od
propisanog vremena trajanja studija. ECTS bodove uvijek treba
dodjeljivati propisanoj duini studija, a ne prosjenom vremenu
koje je lokalnim studentima potrebno da bi te studije zavrili.
Ovo moe da stvori probleme gostujuim studentima, jer
e za program studija koji nosi 60 bodova moda morati da uloe
vie rada od prosjenog lokalnog studenta.
U nekim institucijama, studentima je dozvoljeno da ispite
podijele u vie ispitnih rokova ili da ih odloe dok ne budu
sigurni da e ih uspjeno poloiti. Gostujui studenti obino ne
mogu da koriste ove pogodnosti, budui da svoje obaveze moraju
da ispune na vrijeme, kako bi mogli da nastave kolovanje u
matinoj instituciji u sljedeem semestru ili godini. U informatoru
bi trebalo jasno naznaiti ovakve situacije, u kojima bi gostujui
student mogao biti u nepovoljnijem poloaju u odnosu na lokalne
studente, to bi moglo da mu otea postizanje uspjeha i dobijanje
bodova. Tako bi student i koordinator mogli da saine realan
program koji gostujueg studenta nee dovesti u nepovoljan
poloaj na ispitima.

367
Koja je razlika izmeu dodjele bodova kursevima i dodjele
bodova studentima?
ECTS bodovi namijenjeni su kursevima, ali student dobija
bodove samo ako uspjeno zavri kurs, prema vaeim kriterijima
na instituciji gdje kurs pohaa. Drugim rijeima, studenti ne
dobijaju ECTS bodove samo za pohaanje nastave ili zbog
boravka u inozemstvu ili na drugoj domaoj instituciji. Oni
moraju poloiti ispite prema propisima institucije domaina i
time ispuniti ciljeve kursa koje propisuje program institucije.
Proces procjene uspjenosti studenta na pojedinim
predmetima moe da ima razliite oblike: zavrne ili parcijalne,
pismene i/ili usmene ispite, ocjene pismenih radova ili projekata u
toku kursa, testove za provjeru znanja tokom nastave,
prezentacije na seminarima i dr.; ovakve informacije trebalo bi da
se nalaze u informacionom paketu institucije.

ta raditi u sluaju da gostujui student ne moe da izae na

ispit?
Neki programi sastoje se iz kurseva koji traju due od
jedne kolske godine, uz razliite pratee aktivnosti (seminarski
radovi, kolokviji i sl.) ije uspjeno okonanje predstavlja uvjet za
izlazak na ispit. Takav sistem moe uzrokovati probleme
gostujuim studentima koji su proveli jedan semestar ili godinu
na instituciji domaina. Oni bi samo mogli da uestvuju u nastavi
tog kursa, ali ne i da dobiju ocjenu i pratee ECTS bodove.
Institucije u ovoj poziciji, ako ele da koriste ECTS, mogu
da prilagode svoje programe gostujuem studentu. U sluaju da
zadre status quo, preporuuje se prilagoavanje u smislu
dodjeljivanja ECTS bodova razliitim dijelovima kursa i
organiziranju ispitivanja za pojedine dijelove kursa.
Dugorono rjeenje ovog problema je da institucije koje
uvode ECTS prilagode koncept nastave tako to bi
viesemestralne kurseve podijelili na vie jednosemestralnih
kurseva.

Problem razliitog sadraja i obima ispita na matinoj instituciji i

instituciji domainu
Kao to je reeno, puno priznavanje podrazumijeva ne
samo to da period studiranja na drugoj instituciji zamjenjuje

368
uporedan period studiranja na matinoj instituciji, ve i to da
ispiti poloeni na drugoj instituciji zamjenjuju ispite na matinoj.
Iskustvo programa Erasmus i ECTS-a pokazuje da je veina
institucija u mogunosti da garantira svojim studentima potpuno
priznavanje. Ponekad, matini ispiti pokrivaju iri opseg predmeta
i ne mogu biti formalno zamijenjeni. U tim sluajevima matina
institucija mora studentu da prui garanciju da e ispiti poloeni
u instituciji domainu biti uzeti u obzir na najbolji mogui nain,
npr. izuzimanjem odgovarajueg dijela gradiva pri polaganju
zavrnog ispita na matinoj instituciji.
Kako se ECTS bodovi prenose?
Matina institucija i institucija domain pripremaju i
razmjenjuju prijepise ocjena i drugih podataka za svakog
studenta koji odlazi da studira na nematinoj instituciji u zemlji ili
inozemstvu i pri tome koristi ECTS prije i poslije perioda
studiranja na nematinoj instituciji.
Student ima pravo da dobije prijepis ocjena za svoje
potrebe. Matina institucija priznaje broj bodova koje su njeni
studenti stekli na partnerskoj instituciji u zemlji ili inozemstvu,
tako da bodovi za poloen predmet/kurs zamjenjuju bodove
predviene od strane matine institucije. Ugovor o uenju
studentu unaprijed daje garanciju da e bodovi za odobren
program studija biti preneseni.
ta se deava u sluaju neuspjeha na ispitu?
Dodjeljivanje bodova je odgovornost institucije domaina
i studenti se ponekad vrate kui sa neto manje bodova nego to
su oekivali. Ako institucija domain nudi svojim studentima
drugu ansu prilikom procjenjivanja znanja, gostujui student bi
trebalo da iskoristi tu mogunost. Kada to nije mogue, pitanje
daljnjeg napredovanja studenta ostaje na matinoj institucji, u
skladu sa njenim pravilima. Uvijek postoji mogunost da student
u sljedeem semestru nadoknadi broj bodova nekim drugim
kursom, kako bi mu konaan zbir bodova na kraju studija bio
maksimalan.
U sluaju ozbiljnog neuspjeha student bi trebalo da
ponovi period studiranja u matinoj instituciji, produavajui
svoje studije. Bodove iz kurseva u kojima je student bio uspjean
svakako bi trebalo prenijeti.

369
 Na adresi http://europa.eu.int/com/education/socrates/
ectsfea.html mogu se nai i druge korisne informacije o
otvorenim pitanjima i dilemama na koje nailaze univerziteti
Evrope pri uvoenju sistema ECTS.
ECTS skala ocjenjivanja
ECTS predstavlja podlogu za priznavanje studija u
inozemstvu upravo zato to nudi jedinstvenu osnovu mjerenja i
poreenja uspjeha studenata. ECTS skala ocjenjivanja razvijena je
kao nain jedinstvenog prikaza postignutog uspjeha studenata,
ime se u dobroj mjeri prevazilaze izrazite razlike u sistemima
ocjenjivanja u evropskim zemljama. Iskustvo u dosadanjoj
primjeni ECTS-a ukazuje da je upravo adekvatan sistem prijenosa
ocjena jedan od kljunih problema studenata koji uestvuju u
razmjeni.
ECTS skala ocjenjivanja sainjena je sa ciljem da pomogne
institucijama u adekvatnoj procjeni i prijenosu ocjena dobijenih u
nekoj drugoj instituciji i u drugom sistemu ocenjivanja. Svaka
visokoobrazovna institucija sama odluuje o nainu prevoenja
svojih ocjena na ECTS skalu, koristei opa uputstva koja e biti
prkazana. Pri tome treba naglasiti da ECTS ocjena ne zamjenjuje
lokalnu ocjenu, s obzirom na to da se rezultati postignuti na
ispitima iskazuju na oba naina.
Evropska pomona skala ocjenjivanja
Iz mnogih diskusija voenih tokom razvoja ECTS sistema
zakljueno je da bi se prijenos ocjena mogao uspjeno sprovesti
uz primjenu pomone skale koja bi bila razumljiva u svim
evropskim zemljama. Koncept pomone skale utemeljen je na
sljedeim postavkama:
skala je dovoljno definirana kako bi je sve institucije
mogle koristiti za utvrivanje ekvivalentne ECTS
ocjene za svoje predmete/kurseve;
ECTS ocjena daje dodatne podatke uz ocjenu
institucije, ali je ne zamjenjuje;
ECTS skalu ocjenjivanja razumiju druge institucije, koje
zatim mogu da daju odgovarajuu ocjenu na
sopstvenoj skali svim studentima sa ECTS ocjenama.
Drugim rijeima, ova pomona skala poveava
transparentnost sistema ocjenjivanja, ali istovremeno ne

370
predstavlja smetnju niti eliminira daljnju primjenu skala
ocjenjivanja prisutnih u praksi razliitih zemalja.

ECTS skala ocjenjivanja/ECTS grading scale

ECTS % of successful students Definition

Grade normally achieving the
grade
ECTS % studenata koji Definicija
ocjena poloe ispit sa
odreenom ocjenom
A 10 EXCELLENT outstanding performance with
only minor errors
ODLIAN izuzetan uspjeh sa neznatnim
grekama
B 25 VERY GOOD above the average standard
but with some errors
VRLO DOBAR iznad prosjeka, ali sa
ponekim grekama
C 30 GOOD generally sound work with a number
of notable errors
DOBAR openito dobar rad, ali sa dosta
greaka
D 25 SATISFACTORY fair but with significant
shortcomings
ZADOVOLJAVAJUI solidan, ali sa
znaajnim nedostacima
E 10 SUFFICIENT - performance meets the
minimum criteria
DOVOLJAN - zadovoljava minimalne
kriterije
FX FAIL - some more work required before the
credit can be awarded
NEDOVOLJAN - potreban dodatni rad za
uspjeno okonanje
F FAIL - considerable further work is required
NEDOVOLJAN - potrebno znatno vie rada

U razvoju modela jedinstvene ECTS skale ocjenjivanja

razmatrane su varijante zasnovane na strogo numerikim
vrijednostima, kao i one preteno kvalitativnog karaktera,
utemeljene na interpretaciji kljunih rijei kao to su dovoljan,
dobar, odlian... Meutim, nijedan pristup sam po sebi nije
davao zadovoljavajue rezultate, pa je ECTS skala ocjenjivanja
zasnovana na kombinaciji kljunih rijei i numerikih vrijednosti.

371
 Opredjeljenje za odreen broj nivoa na ECTS skali uvijek
predstavlja kompromis. Manji broj nivoa ocjenjivanja na skali daje
premalo podataka za rangiranje postignutog uspjeha, dok vei
broj podrazumijeva preciznost koja u praksi ne postoji. Pratee
definicije, posebno za pet prolaznih ocjena, dodatno olakavaju
razumijevanje i primjenu ove skale.
Ako se student po svom uspjehu nalazi meu prvih 10% u
generaciji, njegov uspjeh se prema ovoj skali oznaava kao
odlian, sa ECTS ocjenom A. Mnogo panje posveeno je
definiranju granice od 10%. Manji procenat bi bio suvie
restriktivan, a vei bi umanjio znaaj vrhunske ocjene za izuzetne
rezultate. Slini argumenti mogu se postaviti i za ostale nivoe
ocjenjivanja na ECTS skali, sa raspodjelom 10-25-30-25-10 koja je
iskustveno odabrana.
ECTS skala olakava prijenos ocjena datih prema lokalnim
skalama ocjenjivanja, ali ih ne zamjenjuje.

Kako koristiti ECTS skalu ocjenjivanja?

Nije mogue definirati jedinstven odnos meu skalama
ocjenjivanja koje se primjenjuju u zemljama Evrope. U veini
zemalja postoji opi sistem ocjenjivanja koji se primjenjuje u svim
visokokolskim institucijama, ali sa ipak moguim razlikama u
njegovoj intrepretaciji. Definicija donjeg praga prolaznosti moe
da varira meu institucijama, a i koritenje cijele skale ocjena
znatno varira od institucije do institucije, od godine do godine i
od predmeta do predmeta.
Zbog toga je jedna od osnovnih pretpostavki adekvatne
primjene ECTS skale ocjenjivanja njena dovoljna definiranost i
razumljivost, to treba da omogui institucijama da same donose
odluke o njenoj primjeni.
Uklapanje ocjene institucije u ECTS skalu ocjenjivanja
obavlja se na sljedei nain:
Institucija mora da raspolae podacima o raspodjeli
ocjena koje daje svojim studentima.
Da bi se dobila raspodjela 10-25-30-25-10, granice meu
ocjenama trebalo bi postaviti na ukupno 10%, 35%, 65%, i
90% od ukupnog broja studenata koji su poloili ispit.
Nekada nije mogue precizno povui granicu od 10% za
najbolju ocenu A, pa se zbog toga uzima u obzir opisna

372
 ocjena odlinosti. Skala je umnogome utemeljena na
statistici, ali statistiku bi trebalo kombinirati sa opisnim
pristupom koji ova skala paralelno sadri. Naprimjer,
prilikom dodjeljivanja ECTS ocjene A, britanska
institucija koja najviu ocjenu dodjeljuje za 8% svojih
studenata moe da odlui da prihvati definiciju
odlinosti predvienu na ECTS skali, a italijanska
institucija koja najviu ocjenu dodjeljuje za 14% svojih
studenata e vjerovatno morati da pravi razliku meu
svojim odlinim studentima. S druge strane, najvia
ocjena se u panskim institucijama dodjeljuje za manje
od 5% studenata, i zbog toga je suvie restriktivna u
odnosu na definiciju odlinosti predvienu ECTS skalom.
Kada kurs pohaa vrlo mali broj studenata, stroga
podjela po obrascu 10-25-30-25-10 nije mogua.
Meutim, iskustvo je pokazalo da tada postoje dva
mogua rjeenja:
a) ocjene na nekoliko kurseva slinog nivoa mogu biti
ukljuene u jednu raspodjelu;
b) formiranje raspodele za period od pet godina
pokazuje ujednaenije rezultate.
ECTS ocene od A do E povlae za sobom dodjeljivanje
bodova, dok se uz ocjene FX i F bodovi ne dodjeljuju.
Meutim, razlika izmeu ocjena FX i F moe da utie na
odreivanje budueg programa studija manje uspjenih
studenata. One institucije koje ne prave razliku meu
nivoima neprolaznosti koriste samo ocjenu F.
Moe se zakljuiti da postoji irok prostor za primjenu
ECTS skale ocjenjivanja koji ostavlja znaajnu slobodu obrazovnim
institucijama. Ova fleksibilnost je razumljiva s obzirom na razlike
u sistemima ocjenjivanja.

Umjesto zakljuka
Opi zakljuak, koji se moe izvesti na osnovu analize
koju je Evropska asocijacija univerziteta (EUA) sprovela u 30
evropskih zemalja, je da velika veina zemalja primjenjuje ECTS
sistem, bilo kao jedini vaei sistem bodova, ili je u toku
usvajanje ovakve regulative, ili kao sistem u mobilnosti studenata.
U veini zemalja koje su ranije primjenjivale vlastiti sistem

373
bodova sada se paralelno primjenjuje i evropski ECTS sistem, sa
trendom da ovaj sistem postane i nacionalni sistem bodovanja.
Promjene strukture studija u smislu prihvatanja dvostepenih
programa studija, preporuenih Bolonjskom deklaracijom, po
pravilu su praene prihvatanjem ECTS sistema. Uvoenje ECTS
sistema je u nekim zemljama zakonski regulirano, dok je u
drugim to prihvaena praksa bez posebne zakonske regulative.
Promjena i harmonizacija programa studija u skladu sa
osnovnim opredjeljenjima Bolonjskog procesa je u Evropi u toku i
ovi procesi su usko povezani sa primjenom filozofije sistema
ECTS. Pri tome su jo uvek prisutne dileme u pogledu primjene
dvostepenog principa nastave kao i u pogledu definiranja opih
principa i usklaivanja programa na nivou pojedinih struka.
Povezivanje i umreavanje na nivou struke, koje je intenzivno u
Evropi, od velike je pomoi u nalaenju rjeenja koja bi imala
jedinstvenu osnovu, ali sa dovoljnom fleksibilnou koja potuje
autonomiju samih institucija u formuliranju studijskih programa.
Na osnovu analize primjene ECTS sistema na nivou Evrope
mogu se izvui sljedee ope konstatacije:
Postoji jo uvek izraena raznovrsnost trajanja i
strukture studija u evropskim zemljama, ali sa
preovlaujuim trendom o prihvatanju 300 ECTS kredita
kao opeg mjerila ukupnog programa na nivou
magistarskih studija (Master degree). U praksi jo postoje
izvjesna odstupanja u smislu neto kraih i neto duih
programa.
U nekim evropskim zemljama jo postoje primjeri veoma
dugih osnovnih, dodiplomskih studije od 5-6 godina, to
nije u skladu sa meunarodnom definicijom
dodiplomskih i poslijediplomskih studija. Moe se
smatrati da je sopstveni interes ovih zemalja da
restrukturiraju ovakve programe i usklade nazive sa
meunarodno prihvaenom nomenklaturom.
U zemljama u kojima paralelno postoje dugi (270-300
bodova) i kratki (60-120 bodova) programi magistarskih
studija (skoro polovina evropskih drava) uglavnom se
ne pravi razlika u njihovom akademskom vrednovanju.
Smatra se da dodatak diplomi, kao ve opeprihvaeni
pratei dokument u ECTS sistemu, u velikoj mjeri
olakava sutinsko vrednovanje programa studija i time

374
 priznavanje odgovarajuih diploma i akademskih
stepena.
Opeprihvaen uvjet za upis magistarskih studija je
prethodni zavretak osnovnih studija na univerzitetskom
nivou. Meutim, u porastu je broj zemalja koje
dozvoljavaju prihvatanje i ekvivalentnih, esto manje
formalnih kvalifikacija prethodno steenih u
institucijama profesionalnog vieg obrazovanja.
Oblast medicine i srodnih nauka zahtijeva neto
drugaiju emu u odnosu na druge oblasti visokog
obrazovanja. Postoje primjeri (Danska) uvoenja
dvostepenog programa studija i u oblasti medicine, pri
emu je zadran ukupan broj 360 ECTS bodova, sa 180
na nivou magistarskih studija.
Vie informacija na:
http://europa.eu.int/comm/education/socrates/ectsfea.html
http://europa.eu.int/comm/education/socrates/ectswww
http://europa.eu.int/comm/education/recognition/diploma.html
www.fsk.dk
www.minedu.fi/jalkaisut/Hep2001/
www.vpepth.gr
www.nqai.ie
www.minur.it/normative1.htm
www.apa.lv/socrates/erasmus/ects
www.vsnu.nl
http://socrates.um.edu.mt/index.html
http://socrates.um.edu.mt/erasmus.html
www.relint.deusto.es/rel/ingles/ects/001_ects.asp
http://www.crus.ch/franz/lehre/bologna/index.htm

375
 ECTS OUR NEAR FUTURE
Summary
This work treats European Credit Transfer System (ECTS).
During the establishment of European higher education space it
was concluded that it is necessary to form standards of students
lading used as reference parameter for acceptance knowledge
within one course, one academic year and entire curriculum.
Besides basic notions and characteristics of the ECTS, this
work answers the following questions: How to grant courses with
ECTS points? Which courses grant with ECTS points? Do ECTS
points denote level of the course? Are ECTS points directly
related to number of classes? What is the difference between
granting the courses and granting students? What to do if visiting
student has no right to pass the exam? How to transfer ECTS
points? How to use ECTS scale?

Key words: European Credit Transfer System, Credits, Student

workload, Student Application Form, Learning
Agreement, Transcript of Records, Information
Package, Diploma Supplement, Recognition of
Diplonias/Qualification

376
Alica Arnaut

GENITIVNE SINTAGME BEZ PRIJEDLOGA I SA

PRIJEDLOGOM OD ZA ISKAZIVANJE POSESIVNOG
ZNAENJA

Abstract
Cilj ovoga rada je da se sagledaju strukturne komponente
genitiva u sintagmama bez prijedloga i sa prijedlogom od u
semantikom polju iskazivanja posesivnosti. Posmatrana graa u
publicistikom asopisu Behar s poetka dvadesetog stoljea ukazuje na
specifino profiliranje padene paradigme bosanskoga jezika, osobito u
veoma razvijenom spektru izraavanja posesivnosti genitivnim
sintagmama. U radu se iznose rezultati strukturalne analize semantiki
razliitim vrstama ovih genitivnih sintagmi.

O GENITIVU UOPE
Genitiv je jedna od sintaksikih formi imenskih rijei. Po
svome znaenju on je najsloeniji, a po funkcijama
najmnogoobuhvatniji pade. Termin genitiv potie od latinske
rijei genitivus rodni, koji raa, a to je pogrean prevod grke
rijei genik opi, koji pripada rodu. Ope osnovno znaenje
genitiva jeste da on uvijek kazuje ega se neto tie odnosno na
ta se odnosi pojam oznaen rijeju uz koju genitiv stoji. Ticanje,
kao opa karakteristika genitiva, ini i osnovu trojakih, danas
najeih, znaenja ovoga padea:
posesivno znaenje jedan pojam u potpunosti se
tie drugoga
partitivno znaenje jedan pojam djelimino se tie
drugoga
ablativno znaenje jedan pojam se drugoga tie po
porijeklu

377
 Ova tri znaenja se meusobno tijesno dodiruju i nije
nimalo jednostavno odrediti u koje od njih moemo svrstati neki
genitiv. Poto se nalazi najee uz imenice genitiv ima slubu
nekongruentnog atributa i moe se upotrebljavati sa ili bez
prijedloga.

O posesivnosti
Ve je reeno da je jedno od tri najea znaenja genitiva
posesivnost. Posesivno odnosno prisvojno znaenje moe se
izraavati na vie naina i razliitim sredstvima (npr. prisvojnim
pridjevima, prisvojnim zamjenicama) a genitiv je samo jedno od
njih. Kao to je ve reeno, posesivnost podrazumijeva da se
jedan pojam potpuno tie drugoga odnosno da jedan pojam
pripada drugome odnosno da jedan pojam ima ili posjeduje
drugi.

O posesivnom genitivu
Ako bismo jednu sintagmu oznaili sa AB, gdje je A
upravni lan te sintagme,a B njen zavisni lan u genitivu,
posesivnosti bi bilo u sluajevima kada bi bile mogue parafraze B
ima/posjeduje A odnosno A pripada B.
U nastavku slijedi nekoliko definicija posesivnog genitiva.
Tomo Mareti: Kad genitiv neke rijei zavisi o kojoj imenici,
onda se tim obino izrie neko pripadanje, tj. da onome to stoji u
genitivu pripada ono o emu ona zavisi. Narav toga pripadanja moe
biti razlina, ona izlazi iz znaenja rijei koje se jedna na drugu
proteu.
Mihailo Stevanovi: Primjere genitiva to oznaavaju
pripadanje pojmu koji se imenuje reju, odnosno vezom rei u tome
padeu zovemo prisvojnim (posesivnim) genitivom.
Hrvatska gramatika: Imeniki atribut u genitivu kojim se izrie
pripadnost po vlasnitvu ili kakvu slinom pravu i vlasti zove se posvojni
genitiv ili genitiv posesivni.
Gramatika bosanskoga jezika: Nekongruentni atribut s
posesivnim znaenjem obiljeava posjednika kojem pripada ono to je
oznaeno upravnom supstantivnom rijeju. Takav atribut moe imati
oblik besprijedlonoga genitiva i dativa, genitiva s prijedlozima u i kod,
te lokativa s prijedlozima u i na.

378
 U veini sluajeva posesivni genitiv se moe zamijeniti
prisvojnim pridjevom:
Na elu sjajnoj koloni bio je poglavar zemlje. (eljeznica
Mostar Trebinje Dubrovnik, 127)
poglavar zemlje zemaljski poglavar
On je iao () ulicama gradova.(Maksim Gorki, Mudrac,
442)
ulicama gradova gradskim ulicama
Ipak, ima primjera posesivnoga genitiva gdje genitiv nije
mogue zamijeniti prisvojnim pridjevom:
Cijelom svojom sadrinom vrijegjaju vjerske osjeaje
drugih.(Vamik, Papirnati kriari, 121)
.., a sveani dani otvorenja nove eljeznike pruge u junoj
Hercegovini
pokazae, da je narodu vie do napretka i
rada(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 127)
Meutim, prilikom zamjene posesivnoga genitiva
pridjevom, treba biti oprezan da ne bi dolo do promjene
znaenja. Tako je u nekim sluajevima bolje ostaviti posesivni
genitiv, iako ga je mogue zamijeniti prisvojnim pridjevom.
No i to je promjena zraka, odmor od posla.(Edhem
Mulabdi, Nae zdravlje, 190)
promjena zraka promjena klime
zrana promjena promjena unutar zraka
odmor od posla odmor (bukvalno)
poslovni odmor odmor uz posao (npr. poslovno
putovanje)
Obiaj mu je bio zatvorene velikae osuditi na razne
kazne, () , a nekoga na gubitak ivota.(H. A. Buatli, O pekom
Hasanagi, 263)
gubitak ivota smrt
ivotni gubitak najvei gubitak u toku ivotu
Naporedna upotreba prisvojnog pridjeva i posesivnoga
genitiva u sluajevima kada je mogua, a da ne dovodi do
promjene znaenja, prisutna je kada genitiv nema neke atributske
odredbe uz sebe. U sluajevima kada uz genitiv stoji bilo koja
atributska odredba (kongruentni i nekongruentni atribut,
atributiv), nije mogua upotreba prisvojnog pridjeva, jer se ne
moe tvoriti sloen pridjev od genitivne sintagme.

379
 Sad nam jo preostaje da spomenemo zadau i namjeru
naeg lista. (Urednitvo, 8) (), ali preesta ega stare Arabije
nanese im nekoliko gladnih godina.(Nasihudin Repovac, Baci niz
vodu, nai e uz vodu, 336) Glavu onog iza vrata ujagmila je
moja ena i odnijela sobom.(Istona pripovijetka, Temin padiah i
njegov Gjul, 138) Juer su tu sjahali kieni svatovi iz daleka
kraja, a sad evo spremaju se, da vode mladu, neku rodicu naeg
druga Omera. (E. Mulabdi, Bijela medija, 11)
Ima sluajeva kada o nekoj imenici zavise dva ili vie
posesivnih genitiva. Takvi genitivi mogu ostati ili biti zamijenjeni
prisvojnim pridjevima, ako je to mogue. I ovdje, naravno, treba
paziti da ne doe do promjene znaenja.
(), uspomene kog rata ili junaka narodnog, kako je narod
sauvao osobito treba da sabiramo. (Urednitvo, 8) Beharu je
naroita elja, da svoje itatelje podui znanjem i iskustvom
starijih i pametnih. (Urednitvo, 9) Islam sam po sebi jest otvorena
i neiscrpiva hazna kulture i prosvjete. (Naela Islama i na zadatak,
15)
uspomene kog rata ili junaka narodnog
iskustvom starijih i pametnih
hazna kulture i prosvjete kulturna i prosvjetna hazna
Sve to je do sada reeno o posesivnom genitivu odnosilo
se na proste sintagme tipa AB. Meutim, kada govorimo o
posesivnom genitivu, u obzir treba uzeti i sloene sintagme koje
u sebi sadre genitivnu sintagmu. To su sintagme tipa ABC, koje
bi se mogle ralaniti na dvije proste sintagme AB i BC, gdje je BC
genitivna sintagma. To bi se moglo prikazati i grafiki.

Iz grafikog prikaza sloene sintagme ABC moe se

zakljuiti da je A upravni lan u odnosu na B, B je zavisni lan u
odnosu na A, a upravni lan u odnosu na C, dok je C zavisni lan u
odnosu na B.
Pripovijetke isto tako sadraju mnog zrnce ljepote jezika,
miljenja i shvaanja naroda naeg... (Urednitvo, 8) Fatime-

380
hanuma ekala u kakoj e se prilici pokazati sudbina sugjenika
keri njene. (Riza-beg Kapetanovi, Vraara, 16) (...), a drugo da
se vidi, kako su bili ogranieni i zamrzli mozgovi evropejskih pisaca
srednjega vijeka. (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci!
Poslanik, a ne prorok i propheta! 45) S toga je islamska i
domovinska dunost svakoga naeg poznavaoca Istoka i istone
riznice, da po svojim silama privredi koliko moe za Behar (Zadaa
Behara, 53) To bi bilo u interesu javnog morala i duevnog odgoja
naeg naroda uope (Vamik, Papirnati kriari, 121) I zato nije
udo, da je ono puanstvo onako iskreno i onako radosno
uestvovalo u proslavi otvorenja nove eljeznice. (eljeznica Mostar
Trebinje Dubrovnik, 127) Tako je eto svrila sveanost
otvorenja nove eljeznike pruge. (eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 128) Ja sam ki cara krajnje Indije, koji vlada otokom
Abanos. (Istona pripovijetka, Hiljada i jedna no, 178) I tek eto
u novije doba nalo se nekoliko hvale vrijednih orijentalista,
naroito Franceza i Engleza, koji su u interesu kolonijalne politike
njihove drave, poeli prouavati Islam po vrelima. (Vamik, Turska
ena, 207) U ovom emo lanku pokuati koliko bude mogue
dokazati korist itanja valjanih knjiga. (Sulejman Mursel, itanje
knjiga, 229) (...) 1860. vrati se u rodno mjesto, gdje je imenovan
povjerenikom gradnje nevesinjskoga grada. (Osman N. Hadi,
Ibrahim-beg Redebpai-Baagi, 233) (...), izrekao krasnu
hvalu prolosti Dubrovnika.(eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 127) (...) a sveani dani otvorenja nove eljeznike
pruge u junoj Hercegovini pokazae, da je narodu vie do
napretka i rada...(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 127)

O funkciji posesivnoga genitiva

Ve je u uvodu reeno da je najea funkcija genitiva
uope, pa samim tim i posesivnoga genitiva, funkcija
nekongruentnog atributa. Nekongruentni atribut izrie se
funkcionalno preobraenim (adjektiviziranim) supstantivnim i
rjee, adverbijalnim sintaksemama, koje ne prate gramatike
oznake roda, broja i padea supstantivnih sintaksema uz koje
stoje. Nekongruentni atributi stoje u postpoziciji odnosno iza
upravne rijei u stilski neobiljeenom izrazu. Oni mogu stajati i u
prepoziciji, ali onda je to stilski obiljeen izraz.

381
 (...) ona uleti prije mene, te krilima ogrli nad ogledalom
onog Arapa glavu. (Istona pripovijetka, Temin padiah i njegov
Gjul, 140)
Mogu se izdvojiti dvije skupine nekongruentnih atributa u
zavisnosti od naina njihovog nastanka:
nekongruentni atributi uz konkretne imenice
nekongruentni atributi uz deadjektivne i deverbativne
imenice
Nekongruentni atribut uz konkretne imenice nastaje u procesu
preobraavanja predikativnih struktura u nepredikativne i taj
proces se naziva kondenzacija.
Ve se prihvatio basamaka munare. (Edhem Mulabdi, Prvi
ezan, 248)
basamaci munare < basamaci su munarini
(...) i vi u vie sluajeva bez zapovijedi vaeg padiaha
prelazite ovamo. (Historijska crta, O pekom Hasanagi, 263)
zapovijed vaeg padiaha < zapovijed je vaeg padiaha
Nekongruentni atribut uz deadjektivne i deverbativne imenice
nastaje u procesu preobraavanja glagolskih struktura u imenike
i taj proces se naziva nominalizacija. Tri su naina nastanka
nekongruentnih atributa u procesu nominalizacije:
1. Nominalizacijom veze glagolskog predikata sa
subjektom nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim
atributom koji se nalazi u obliku besprijedlonoga genitiva. Takve
sintagme imaju subjekatsko znaenje.
to se tie djelovanja alkohola na probavu, mogao bi on
izostati. (Sulejman Mursel, Moderni alkoholizam,28)
djelovanje alkohola < alkohol djeluje
2. Nominalizacijom veze predikata sa bliim objektom
nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim atributom koji
se nalazi u obliku besprijedlonog genitiva. Takve sintagme imaju
objekatsko znaenje.
(...) i podnese mu jednu cijelu osnovu o preuregjenju
drave. (Male prie i dosjetke, Svak o svom zanatu, 46)
preuregjenje dreve < preurediti dravu
3. Nominalizacijom veze subjekta sa kopulativnim
imenskim predikatom u ijem se leksikom jezgru nalazi opisni
pridjev nastaju supstantivne sintagme s nekongruentnim
atributom koji se nalazi u obliku besprijedlonog genitiva. Takve

382
sintagme oznaavaju nosioca osobine obiljeene nominaliziranim
pridjevom.
(...) jer mu kratkoa ivota nije dala da dovri zapoeto.
(Sulejman Mursel, itanje knjiga, 230)
kratkoa ivota < ivot je kratak

Potklasifikacija posesivnoga genitiva

U Maretievoj definiciji posesivnoga genitiva gdje se
navodi da je pripadanje njegova osnovna osobina kae se jo da
narav toga pripadanja moe biti razlina, te da ona izlazi iz
znaenja rijei koje se jedna na drugu proteu. Tako bi posesivni
genitiv u uem smislu podrazumijevao pravo imanje odnosno
pripadanje neega ili nekoga neemu ili nekome. Meutim, ima
primjera posesivnoga genitiva u kojima nema imanja u pravom
smislu te rijei (posjedovanje neega). Nadalje treba uzeti u obzir
i injenicu da se posesivno znaenje preplie sa partitivnim i
ablativnim. Tako bi se u nekom irem smislu mogla izvriti
potklasifikacija posesivnoga genitiva, koja bi obuhvatila sva
njegova mogua znaenja. I u tim znaenjima unutar samog
posesivnoga genitiva ima preplitanja i preklapanja, ali neko od
njih ipak dominira vie od ostalih.
Dakle, posesivni genitiv u uem smislu oznaava pravo
imanje to podrazumijeva odnos vlasnika prema onome to mu
pripada:
etrnaesto stoljee tee od dana, (...), kada se je potresla
palaa kralja Sasanovia Kosrua Noerevana...(Osman N Hadi,
Dolazak hadija,28) (...) zekan naeg binbae, ama je on otuda iz
daleka...(E. Mulabdi, Bez glave, 69) Jednog dana hodao on po
gradu (...) pa tako dogje pred kuu jednoga siromaha. (Narodna
pripovijetka, Sve sve, al zanat, 134) Odma s vrata Trebiata vidi
se sred srijede stotinjak kmetovskih domova, kula opasana
visokim bedemima silnoga Ali pae Rizvanbegovia. (Ata Neres, Pod
kulom Ali pae Rizvanbegovia, 203)
Posesivni genitiv oznaava i pripadnost po stvarlatvu to
podrazumijeva odnos stvaraoca i djela koje je on napravio,
napisao, stvorio i sl:
Po Islamu znamo i vjerujemo, da je jedan i jedinstven Bog
(...) koji prosugjuje djela ljudi (Osman N. Hadi, Naela Islama i
na zadatak,12) (...), poeli se dizati velebni hramovi remek

383
djela islamskog genija... (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne
muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i propheta! 44)
Oslanjajui se na spise starih ivo se dalje radilo. (Nazim, Sud
evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti, 49) (...) i neumrla
djela njihova genija neoborivi su spomenici...(Zadaa Behara, 52)
Ko god je listao po arapskoj literaturi, bez sumnje je vie puta
nabasao na stihove Ebul-alai Mearrija. (Muhamed Seid Serdarevi,
Ebul-alai Mearri, 309)
Pripadnost po rezultatu neke radnje ili nekog posla koja
podrazumijeva odnos vrioca te radnje ili posla i rezultata radnje,
takoer se iskazuje posesivnim genitivom:
(...); mjesto krvi i pokolja, procvala ljubav i milosrdje;
mjesto strasti i ivinskoga nagona, zavladao zakon, razum i srdce:
prvi uspjesi islamske civilizacije (Osman N. Hadi, Muslimani, a
ne muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i propheta! 44) Nego,
ovaj silni i blagotvorni uspjeh islamske nauke, ini se da je u velike
zabrinuo njegove neprijatelje (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne
muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i propheta! 44) Zato su
se tri mlada pesnika odluila, da u zajednici izdadu plodove
svoje muze, to nam nigdje ne kau ( Vamik, Pobratimstvo, 64)
Raspravljajui o ovom pitanju, treba znati, da je ovdje govor o
knjigama kao o plodu ljudskog umovanja. (Sadik Ugljen, Imami
Muhamed-Gazalija, 75) (...) ovo je produkt modana...(Vamik,
Papirnati kriari,120) (...) drali smo za stalno, da e se nai koji
osmanlijski pisac ili novinar (...) te dolino pobiti osude i podvale
nepoznatog francuskog fanatika. (Vamik, Papirnati kriari,158) Kad
bi vi samo mogli promisliti (...) kakvi su strani plodovi neznanja i
neukosti. (Znanje i kultura,164) U zadnjih nekoliko brojeva
iznesosomo rezultate prole kolske godine u naim srednjim
zavodima (Na pragu kolske godine, 304)
Posesivnim genitivom izraava se i pripadnost po nekoj
rodbinskoj vezi:
Juer su tu sjahali kieni svatovi iz daleka kraja, a sad evo
spremaju se, da vode mladu, neku rodicu naeg druga Omera. (E.
Mulabdi, Bijela medija, 11) (...) to je domain, vezir, tvoj
sugjeni, a do njega, sin mu, dragi tvoje jedinice. (Riza-beg
Kapetanovi, Vraara, 15) Eto to su uglavnom stvari, na koje
treba da pazi odgojiteljica majka svoga sina.(Sulejman Mursel,
Odgoj djeteta, 194) I ja i ostali, svi smo ja sinci, ja unuad tih
hajduka. (Ata Neres, Pod kulom Ali pae Rizvanbegovia, 203)

384
On je sin Lufti bega Redebpaia Baage... (Osman N. Hadi,
Ibrahim-beg Redebpai Baagi, 233) Rogjeno joj je ime
Zubejda, ki ejhul-islama Mehmed Esada, unuka ejhul-islama
Ismajila i sestra ejhul-islama Mehmed erifa. (Mirza Safvet,
Stambolska pjesnikinja, 292)
Oblikom posesivnoga genitiva iskazuje se pripadnost po
nekom drugom odnosu meu ljudima osim rodbinskog (prijatelj,
saradnik, slubeni ili poslovni odnos, poloaj u drutvu i sl), koji
je iskazan imenicom uz koju genitiv stoji:
Nosioci i prvi predstavnici Islama bili su ujedno vjestnici
kulture i napredka.(Osman N. Hadi, Naela Islama i na zadatak,
13) (...) kuda je stupao strogi i nada sve pravedni Faruk,
gospodar ogromna carstva. (Osman N. Hadi, Dolazak hadija, 29)
(...) i od Abdullata postade Abdullah, pravi rob pravog Boga
jedinog. (Fehim Spaho, Lejlei kadr, 68) Kroja Ljudevita XIV
uljegne jednoga dana kralju...(Male prie i dosjetke, Svak o svom
zanatu, 46) U Srbiji izlaziKaradi, list za srpski narodni ivot,
obiaje i predanje, a uregjuje ga Tih. R. Gjorgjevi, profesor
aleksinake uiteljske kole.(Vamik, Papirnati kriari, 120) Na elu
sjajnoj kiti bio je ministar zejednikih financija Kallay, poglavar
zemlje, general konjanitva baron Ivan Appel, gardjanski doglavnik
baron Hugo Kutschera, predstojnici vladinih odjelenja za
unutranju upravu i pravosugje...(eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 127) Tu su sveani vlak iekali naelnik stolaki
Halil-aga ehi, upravitelj kotara Vagner i podnaelnik Vukasovi.
(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) U ovom vlaku iz
Grua stigli su austrijski ministri eljeznica Dr. Wittek, zapovjednik
mornarice baron Spaun, namjesnik Dalmacije David, (...), neki
zastupnici carevinskog vijea, predstavnici stare plemenite bokeke
mornarice. (eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) (...)
dola dva poslanika nekad slavne mletake republike da
pregovaraju...(Male prie i dosjetke, Dobar odgovor, 195) Malo
za tijem postao je zamjenik kajmekama u Nevesinju. (Osman N.
Hadi, Ibrahim-beg Redebpai Baagi, 233) On bijae
tvrdo uvjeren da su plemii bosanski branitelji domovine i carstva.
(H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 262) Da je bila prava
miljenica Muza, to joj pako Divan svjedoi. (Mirza Safvet,
Stambolska pjesnikinja, 292) Vlasnik ove grobnice bio je jedan
pokriveni dragulj (Muhamed Seid Serdarevi, Ebil-alai Mearri,

385
310) (...) bio je estoki neprijatelj vezira Mehmed Emin Ali pae.
(Fakir, Diplomatski odgovor, 387)
Odnos pojma koji se nalazi u genitivu prema raspoloenju,
osjeanju, znaku, osobini, svojstvu ili bilo emu drugom to taj
pojam moe posjedovati kao neku svoju karakternu crtu, takoer
se izraava posesivnim genitivom:
Beharu je naroita elja, da svoje itatelje podui znanjem
i iskustvom starijih i pametnih. (Urednitvo, 9) Napose smo malu
panju posveivali odgoju i prosvjetnom napretku naeg
elementa...(Osman N. Hadi, Naela Islama i na zadatak, 12)
(...), lei ena, teka hasta, a dvori je djeak, sin, jedina utjeha
majke tune. (E. Mulabdi, ehiti, 23) (...) govorila sijelkinjama, a
ove potvrgjivale mudrost vraare kimajui glavom (Riza-beg
Kapetanovi, Vraara, 16) Eto tako Kremer letimice skicira
glavne pojave islamske prosvjete. (Nazim, Sud evropskog uenjaka
o islamskoj prosvjeti, 50) (...) neoborivi su spomenici i vjeit
dokaz civilizatorne misije (Zadaa Behara, 52) Isto je tako
dunost vjerska i domovinska i svakog drugoga inteligentna i
naobraena ovjeka, da svojim perom okiti koju stranicu naega
Behara. (Zadaa Behara, 53) Sve to Omer-beg zna, pa opet u
zanosu svoje srpske due oboava te junake (Vamik,
Pobratimstvo,65) Zaista bi trebalo vjetije pero, da ocrta kako
valja ivot i djelovanje ovog islamskog velikana. (Sadik Ugljen,
Imami Muhamed Gazalija, 75) Dobra srea naopakih ljudi, zla
nesrea cijelog naroda. (Iskrice hazreti Alije chalife IV, 81)
Poniznost pravog siromaha je veliajna kod Boga miloga. (Iskrice
hazreti Alije chalife IV, 81) Sva ostala djeca ostaju bez batine i
preputaju se milosti najstarijega sina. (Iz djela Alemi islamijjet,
Islamski obiaji i udorednost, 88) Cijelom svojom sadrinom
vrijegjaju vjerske osjeaje drugih...(Vamik, Papirnati kriari, 121) -
Ali sad se je mogao uvjeriti svatko, kakovo je duevno
raspoloenje naega naroda i najirih njegovih slojeva. (eljeznica
Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) A i ta je drugo, nego li
vjerska nesnoljivost ii pretraivati stare revije i traiti lanke,
kojima se vrijegjaju uvstva i vjerski osjeaji muslimana. (Vamik,
Papirnati kriari, 159) Tako ti Boga, amida, ublai tugu svog
srca. (Istona pripovijetka, Hiljada i jedna no, 177) Da je samo
prejasna republika i posumnjati mogla, da se mudrost i elja
Vaeg Velianstva u tom sastoji, jamano bi poslala dva dobro
bradata jarca. (Male prie i dosjetke, Dobar odgovor, 195) Ali to

386
su oni inili da sirotu utjee, a i za hatur mrtva im druga i prijatelja,
estitog mujezina. (E. Mulabdi, Prvi ezan, 248)
Posesivnim genitivom mogue je izraziti pripadanje
prostoru, mjestu i vremenu:
(...), te se postavili temelji novoj epohi, epohi islamske
civilizacije. (Osman N. Hadi, Naela Islama i na zadatak, 13)
(...) kada je svjetlo Islama obasjalo i rasvietlilo zamraene krajeve
Azije i Afrike...(Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci!
Poslanik, a ne prorok i propheta! 44) I zbilja razdoblje kriarskih
vojna (...) moe se nazvati stoljeem ratnih i literarnih navala na
Islam.(Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci!
Poslanik, a ne prorok i propheta! 44) (...) dozvolite i meni da
progovorim koju ovom zgodom, kada Behar stupa u drugo
polugodite svoga ivota (Zadaa Behara, 52) Crna Gora, kako
pesnik veli, to je slobodno gnijezdo srpskih sokolova, stan junaka
i hrabrih osvetnika. (Vamik, Pobratimstvo, 64) (...) nema takogjer
pocjepanosti i granica, koje danas vidimo, a koje su stvorene
nezdravim prilikama srednjega i novijega vijeka. (eljeznica Mostar
Trebinje Dubrovnik, 127) Osim to je ova eljeznica nova
veza izmegju sjevera i krajnjega juga monarhije, (...), napose je ona
za krajeve Hercegovine bila kao najpotrebnija korica
kruha.(eljeznica MostarTrebinjeDubrovnik, 127) Stanje i
drutveni, obiteljski ivot i poloaj muslimanske ene zanimao je
ueni evropejski svijet jo od prve polovine trinaestoga
stoljea.(Vamik, Turska ena, 206) U prvoj etvrti devetnaestoga
stoljea skoro nije bilo dana, da na Krajini krvavoj haljini ne bi
bilo okraja.(H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 262) S obe
strane granice postojale su etovogje. (H. A. Buatli, O pekom
Hasanagi, 262) Krani s one strane za vremena pekog
Hasanage (...) ponu se skupljati u velikoj mnoini oko granice.
(H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 262) Zamislimo ovjeka u
prvo doba njegova ivota. (Mehmed Kozo, Tjelesna i duevna
ljepota, 370) Tako je njeno i slabano tijelo nevineta jo od
prvih dana svog ivota od naravi upueno na tue ruke. (Mehmed
Kozo, Tjelesna i duevna ljepota, 370) Eto jo nekoliko asaka,
pa e i mujezin s vite munare zaoriti svojim umilnim glasom i
navijestiti doba veernje molitve (M. Mehmedbai, Djeije suze,
391)
Posebna vrsta posesivnoga genitiva kojom se izrie odnos
dijela i cjeline, i koja podrazumijeva pripadanje dijela cjelini (za

387
razliku od partitivnoga genitiva kojim se izrie pripadnost dijelu)
naziva se genitivom cjeline. Ovaj genitiv ima vie oblasti na koje
se odnosi:
- materijalni predmet kome pripada neki njegov dio:
Naroito ovdje valja istaknuti, da se radovi piu (...) samo
na jednoj strani papira.(Urednitvo, 9) I uistinu mora da bude
duboko ganut svaki onaj kojemu je Bog dao te moe vidjeti one
svete zidove hrama.(Osman N. Hadi, Dolazak hadija,28) Isto
je tako dunost vjerska i domovinska (...) da svojim perom okiti
koju stranicu Behara.(Zadaa Behara, 53) Pri kraju jednom tekije
stare / Zidine tamne plameni liu...(Riza-beg Kapetanovi
Ramazanija, 67) (...) blage zrake onog arkog sunca ipak bijahu
prodrle...(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 68) Te veeri je Gru i
gruka luka bila arobno rasvijetljena, gotovo kako su to bile
rasvijetljene i svjetlom prelivene sure peine i obale umne Neretve
u Mostaru. (eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) Nije
prolo dugo, kad li car poalje kralju jedan tap, da mu pogodi,
koji je gornji kraj tapa. (Narodna pripovijetka, elin san, 130)
Na dnu Bazergjana na debelom drvenom efenku sjedio omalean
pristar ovjek.(Ekrem, Na iftaru, 199) (...) snopi sunanih zraka
prodrije preko suhoga krova susjednoga duana. (Ekrem, Na iftaru,
200) Po okrajcima puta skladno nasagjene aleje drvee sterahu
pod sobom debeo hlad...(Ata Neres, Pod kulom Ali pae
Rizvanbegovia, 202) Poto tutija izgovori rije dobro,
zakoprca se i pane na dno kafeza onesvijeena.(Abdurezak Hifzi
Bjelavac, Tutija, 208) Ve se prihvatio basamaka munare.(E.
Mulabdi, Prvi ezan, 247) Dolje se u polutami vidjela samo dva
ihtijara, a u tiini damijskoj ula se samo zrnja njihova tespiha. (E.
Mulabdi, Prvi ezan, 247) Naoj e se mladei otvoriti sada vrata
raznih naih uevnih zavoda.(Na pragu kolske godine, 304) Na
njihovu sreu spaze brzo na desnoj strani puta u blizini jednu
peinu.(Nasihudin Repovac, Baci niz vodu, nai e uz vodu, 336)
(...), te se skotrlja i zaepi ulaz njihove pilje.(Nasihudin Repovac,
Baci niz vodu, nai e uz vodu, 396) U jednom kutu Meanove
kafane zbilo se nekoliko mladia i kartaju se (M. Mehmedbai,
Djeije suze, 391) On je iao (...) ulicama gradova.(Maksim Gorki,
Mudrac, 442)
- bie kojem pripada tijelo ili neki njegov dio:
(...) suzna oka poljubi zemlju, to je krila kosti njegove
majke.(E. Mulabdi, ehiti, 25) - I uistinu mora da bude duboko

388
ganut svaki onaj kojemu je Bog dao te moe vidjeti one svete
zidove hrama, koje je obasjavao nur sa lica boijega
Poslanika.(Osman N. Hadi, Dolazak hadija,28) Glas mujezina
dolom se stere.(Riza-beg Kapetanovi, Ramazanija, 67) U asu
iskra tog arkog svjetla rasplamti srce Ebu Bekira...(Fehim Spaho,
Lejlei Kadr, 68) U ranu zoru uzvieni glas / Mujezna zove na
Musallu nas.(Mirza Safvet, Na kurban-bajram, 76) Svojim
krasnim i zanosnim govorom osobito je osvojio srca prisutnika.
(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) Glavu onog iza
vrata ujagmila je moja ena i odnijela sobom.(Istona
pripovijetka, Temin padiah i njegov Gjul, 140) (...) ona uleti
prije mene, te krilima ogrli nad ogledalom onog Arapa glavu.
(Istona pripovijetka, Temin padiah i njegov Gjul, 140) Tako je
njeno i slabano tijelo nevineta jo od prvih dana svog ivota od
naravi upueno na tue ruke. (Mehmed Kozo, Tjelesna i duevna
ljepota, 370)
predmet ili bie kojima pripada neto to u uem smislu
nije njihov dio:
(...), a svak e priznati, da je na pr. povijest Islama, ivot
pojedinih pejgambera, ivot imama i zaslunih ljudi za Islam kao i
razna pitanja erijatska bolje znati nego li ne znati i
t.d.(Urednitvo,8) Sad nam jo preostaje, da spomenemo zadau
i namjeru naeg lista (Urednitvo, 8) Prema naem malom narodu
ogromno je nae narodno blago sauvano u uspomenama naeg
islamskog naroda (Urednitvo, 8) (...) uspomene kog rata ili junaka
narodnog,kako je narod sauvao osobito treba da sabiramo.
(Urednitvo, 8) (...), vijugala se bijela cesta, tek malo ovlaena
hladnom rosicom proljetne noi.(E. Mulabdi, ehiti, 24) Njega
sirotana pritisle brige, on misli na patnje svog srpskoga
roda.(Namik, Pobratimstvo, 64) (...) blage zrake onog arkog
sunca ipak bijahu prodrle u najtamnije zakutke srca i uma
njegova.(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 68) A gdje e vidjeti te
razlike u sudbini ljudi ako ivi u mjestu sa 2-3 hiljade dua.
(Sulejman Mursel, Odgoj djeteta, 194) Hod svjetine i nepravilnih
koraka njihovih odzvanjao kroz tijesne sokake (E. Mulabdi, Prvi
ezan, 247) Pitanje odgoja i ope naobrazbe jest ivotno pitanje
svakog naroda.(Na pragu nove kolske godine, 304) Stanje i
drutveni, obiteljski ivot i poloaj muslimanske ene zanimao je
ueni evropejski svijet...(Vamik, Turska ena, 206)

389
 neto to nije ni ivo bie niti opipljivi materijalni
predmet, a pripada mu neki dio:
Mnogi e nam napisati raspravu iz bilo koje grane
znanosti...(Urednitvo, 8) Najveliajniji prizor, kada se toliki i
toliki narodi svieta zajedno i jednako prostiru na svetom mjestu
(Osman N. Hadi, Dolazak hadija, 28) (...) ini se da je u velike
zabrinuo njegove neprijatelje, glavne stupove srednjevjekovnog
mranjatva, te su odmah odpoeli navale na njega...(Osman N.
Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i
propheta! 44) Veliki muevi islamske prolosti i neumrla djela
njihova genija neoborivi su spomenici i vjeit dokaz civilizatorne
misije, koju je Islam vrio u tri dijela svieta.(Zadaa Behara, 52) U
osvitu dana, kano da hoe pokazati, da se iz mraka i noi vraaju
danu i svjetlu (Osman N. Hadi, Dolazak hadija, 28) No, Kada
je prava Istina poput sunca zasjala na sve etiri strane
svijeta...(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 68) (...)na osvitku novoga
naega doba, iz kojega izvodimo ishodite naega ivota, nema
takogjer pocjepanosti i granica...(eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 127) Na krasnom kolodvoru Trebinja sila boija
svijeta iekala sveani vlak... (eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 128) Kako je ova besposlica nakon dvije godine
zalutala u urednitvo Narodnih novina, to ne razumijemo.(Vamik,
Papirnati kriari, 158) Na prvom koraku ivota objavljuje svoje
negodovanje plaem.(Sulejman Mursel, itanje knjiga, 230) im
su ljudi izumili pismo, udaren je temelj budunosti... (Sulejman
Mursel, itanje knjiga, 230) Ba u ovom lei onaj hitrokrili
napredak u svim granama ovjeijeg znanja.(Sulejman Mursel,
itanje knjiga, 230) (...) proirio je granice arapske literature.
(Muhamed Seid Serdarevi, Ebul-alai Mearri, 310) Kad Kolumbo
zaplovi na Zapad, za stanovnike zemlje irom se otvorie vrata
nova svijeta, a srednji vijek potonu u more. (Kolumbo, 357)
Dubrovnik, Makarska, Split i ostala mjesta i gradovi na moru bili
su naravno luke ovih zemalja. (eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 127) (...) nijesmo mogli vjerovati, da ima i jednog
muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za volju iju
pogazio tradicije i svetinje svoje vjere i svojega naroda (Vamik,
Pobratimstvo, 64) Njegov spomenik u pameti nrod nadvisuje
sve prolazno i trajae dok bude ljudstva i povijesti.(Kolumbo, 357)
Nu kako da on mee ivot svoga prijatelja na kocku?(Muhamed
Hifzi Mufti, Prijatelji, 381) On je iao putevima svoje

390
domovine...(Maksim Gorki, Mudrac, 442) (...); njima su interesi
tuina prei nego interesi ovih zemalja. (eljeznica Mostar
Trebinje Dubrovnik, 127) Dugo je razmiljala, dok joj na jedan
put sine misao i odgonetka te itave tajne.(crtica, Ogledalo,183)
Bagdad nije bio samo prijestolnica iroke drave, nego takogje
arite svih znanstvenih nastojanja...(Nazim, Sud evropskog
uenjaka o islamskoj prosvjeti, 49) to ovjek vie posti, to mu
uivanja ovog svijeta postaju odvratnija. (Fehim Spaho, Post, 62)
ono emu pripada neki apstraktni pojam ili predodba:
Mnogi e nam napisati raspravu iz bilo koje grane
znanosti, naroito rasprave o ivotnim potrebama naeg islamskog
naroda.(Urednitvo, 8) (...) njezin blagotvorni i humani utjecaj,
kojega je vrila u umnom i moralnom razvoju ovjeanstva.(Zadaa
Behara, 52) (...)treba vrijeme cijeniti i upotrebit ga kako iziskuju
potrebe dananjice.(Na pragu nove kolske godine, 304) To je ta
druga potreba nauke.(Urednitvo, 7) To je bivstvo i snaga nae
svete vjere.(Naela Islama i na zadatak, 13) Ne znai iviti po
naelima Islama, ako, zapuajui njegovu sutinu i bitnost,
ograniimo nae djelovanje samo na vanjske forme njegove
nauke.(Naela Islama i na zadatak, 14) Na osnovima islamske
nauke i prosvjete, moramo da uvrstimo islamsku obitelj...(Naela
Islama i na zadatak, 15) Ptiiji cvrkut iz daleka prekidalo
zvonce kiridijsko, cestom se uo stropot tekih kola.(E. Mulabdi,
ehiti, 24) U tijem a i u ostalijem djelima izlae ueni pisac
duboko poznavanje islama i islamskih naroda i raspruje
predrasude zapadnog svijeta.(Nazim, Sud evropskog uenjaka o
islamskoj prosvjeti, 49) Kroz arobnu veer razlijegali se
mahalom mili zvuci skladne pjesme.(Riza-beg Kapetanovi, U
zgodan as, 66) Kume ti izabra sve lipote ovoga svita.(Narodne
poalice, 158) On mi odzdravi i nazove mi dobrodolicu, te me
poe raspitivati za uzrok mog putovanja.(Istona pripovijetka,
Hiljada i jedna no, 178) No i to je promjena zraka, promjena
prilika...(E. Mulabdi, Nae zdravlje, 190) Po svretku nauka
godine 1860. vrati se u radno mjesto...(Osman N. Hadi, Ibrahim-
beg Redebpai Baagi, 233) (...) odatle se izragjaju razne
bolesti uha.(Sulejman Mursel, Moderni alkoholizam, 281)
Sjednice vakufskog povjerenstva trajale su koliko se nije ni
oekivalo.(Vakufsko povjerenstvo, 317) Ne znamo nita, ta bi
za povijest ljudskog roda bilo od tolike vanosti kao otkrie
Amerike.(Kolumbo, 357) (...), da je na pr. povijest Islama(...)

391
bolje znati nego li ne znati i t.d.(Urednitvo, 8) (...)gradski
naelnik Muhamed-beg Defterdarevi pozdravio je gospodina
ministra i njegove odline goste uz oduevljeno klicanje naroda.
(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) (...), ta
ugodnije od ista mirisa zraka iz bujnih uma i livada. (A. M, Nae
zdravlje, 294)
Pripadanje pojma nekom odreenijem sadraju izraava se
genitivom sadraja koji je podvrsta posesivnoga genitiva. Ovaj
genitiv upotrebljava se kao atribut u razliite svrhe:
da bi se pokazalo kakav je neki oblik ili nain:
Junaka srca kada se zblie / Pleten je vjenac rumenih
rua.(Riza-beg Kapetanovi, Beharu, 9) Islam je vjera
razuma...(Naela Islama i na zadatak, 13) (...) ta se iskra ljubavi i
bratstva razirila od indijskih gora do novoga svieta...(Osman N.
Hadi, Dolazak hadija) Ja sam grad znanja.(Hasan Nametak, Ili
je bolje znati, ili imati? 62) U asu iskra tog arkog svjetla
rasplamti srce Ebu Bekira...(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 67) Jedni
kroniari vele da je s poetka bio pristao uz racionalistiku sektu
Islama.(Sadik Ugljen,Imami Muhamed Gazalija, 75) (...9 ovo je
produkt modana iz kojih je i zadnja iskra razumnosti ishlapila,
ovakav kukavac spada u ludnicu a ne u krug razumnih ljudi.(Vamik,
Papirnati kriari, 120) Na krasnom kolodvoru Trebinja sila boija
svijeta iekala sveani vlak.(eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 128) Zato se spremi na put i ponese sa sobom
bisage dukata.(Istona pripovijetka, Temin padiah i njegov Gjul,
138) Iza toga je neprestano razmiljao o slici svoga oca pa mu to
zanijelo pamet.(crtica, Ogledalo, 182) Iz kutije izvadi stakalce,
pa ga uze razgledati, kad na jedan put opazi u njemu sliku nekakve
ene. (crtica, Ogledalo, 183) To joj pako Divan, zbirka pjesama
svjedoi.(Mirza Safvet, Stambolska pjesnikinja, 292) (...) snopi
sunanih zraka prodrije preko suhoga krova...(Ekrem, Na iftaru,
200) (...) traak mu smijeha pregje preko podebelih usana.
(Ekrem, Na iftaru, 200)
- uz imenice koje ne znae oblik nego apstrakciju, ako se
upotrijebe u smislu sadraja:
Dogji, o dogji, primi dar krasni / Od brata primi granu
Behara...(Riza-beg Kapetanovi, Beharu, 9) I u istinu nije trebalo
dugo da Arabija, koja do tada bijae ognjite zla i iskvarenosti,
zasine kao zviezda danica.(Osman N. Hadi, Neela Islama i na
zadatak, 13) I ondje, gdje je do tada vladalo najstrahovitije

392
neznanje i surovo divljatvo, ugala se lua prosvjete, milosrgja,
znanja i uljudbe... (Osman N. Hadi, Neela Islama i na zadatak,
13) (...) u prvome redu nastojei i teei sama sebe ouvati u
istini, na putu plemenitosti, dobra i krieposti. (Osman N. Hadi,
Neela Islama i na zadatak, 13) Svaki iole razboriti ovjek
znade, da se ne smije nijedna vjera prikazivati i prosugjivati po
pripovijedanju baba i prostih fanatika, nefo po bitnim injenicama
njezine prolosti i po glavnim ustanovama njezine nauke.(Nazim,
Sud evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti, 49) Moral je
baza, podloga ljudskoga drutva, a izvor morala i svake plemenitosti
jest vjera. (Zadaa Behara, 52) ivjeti prema ustanovama vjere
(...) znai ivjeti moralno. (Zadaa Behara, 52) (...) dnevnice niu
na polju srpske literature.(Vamik, Pobratimstvo, 64) U toj pustinji
nijeme noi bdile su samo dvije due.(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 67)
(...) kada Bog otvori vrata svoje neizmjerne milosti. (Fehim Spaho,
Lejlei kadr, 68) Cijelom svojom sadrinom (...) pljuju u lice
morala i etike.(Vamik, Papirnati kriari, 121) Na prvi mah kad je
ovjek gleda, odaje ti lice nekad moi i slave.(Ata Neres, Pod
kulom Ali pae Rizvanbegovia, 202) Bijae drugih netaknutih
naroda, da stupe u prazninu i podignu bajrak prosvjete, koji je u
obamrlog naroda klonuo.(Sulejman Mursel, Moderni alkoholizam,
281) Fitnet je prava rijetkost na polju lijepe knjige.(Mirza Safvet,
Stambolska pjesnikinja, 292) Danas e se mnogi odluiti da
svom djetetu otvore vrata prosvjete.(Na pragu nove kolske
godine, 304) Zar ne bi bio toga i dostojan onaki genij, koji je na
polju kulture onoliko poradio i koji je bio izvorom onih misli i onih
ideja, koje se pojavljuju u novim vremenima.(Muhamed Seid
Serdarevi, Ebul-alai, Mearri, 310) Ovaj zatvor itavog kulturnog
ivota u Evropi dovede do one unutarnje i duevne jaine, iz koje
proklija preporod naroda.(Kolumbo, 357) - Zdravlje je najvee
blago ovoga svijeta.(Mehmed Kozo, Tjelesna i duevna ljepota,
370) Ko ita i ko je itao vidi se, da mu itanje valjanih knjiga
(...) raziruje krug znanja.(Sulejman Mursel, itanje knjiga, 230)
im su ljudi izumili pismo, udaren je temelj budunosti, na komu
e ona sagraditi divne dvore.(Sulejman Mursel, itanje knjiga,
230)
uz imenice koje znae neki apstraktni oblik:
(...), a udaljiti od nizkoga stanja izkvarenosti, neistine i
duevnoga propadanja.(Osman N. Hadi, Naela Islama, 13) Ako
dakle zanemarujemo i zapuamo temeljne osnove, ni vanjtina

393
naih djelovanja ne pomae. (Osman N. Hadi, Naela Islama, 13)
(...), makar da o odgoju i stepenu obrazovanosti ovisi obstanak
pojedinca i naroda. (Osman N. Hadi, Naela Islama, 14) (...), to
budi na program, nae geslo, cilj i svrha naega rada... (Osman N.
Hadi, Naela Islama, 15) (...) da se iz mrtvila i tmine due diu
k svjetlu Islama.(Osman N. Hadi, Dolazak hadija, 28) Nu duh
historije nije mogao tu naravnu jedinstvenost izbrisati.(eljeznica
Mostar Trebinje Dubrovnik, 127) (...), osim to je ona od
velika znamenovanja za razvitak trgovine i prometa u Bosni i
Hercegovini...(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 127)
Ko nije bio u onim stranama taj i ne zna kako se puanstvo bori
sa nestaicom vode i drugim brigama.(eljeznica Mostar
Trebinje Dubrovnik, 127) To joj prijei da se razvija i da
napreduje u duhu vremena.(Vamik, Papirnati kriari, 158) Uzgoj
je dakle dvostruk: uzgoj tjelesni, i uzgoj due i srdca.(Znanje i
kultura, 164) Sad jo brljanom okiena, titi moda koje divlje
zvijeri, a nama kazuje, kako je prolazna slava svijeta.(Ata Neres,
Pod kulom Ali pae Rizvanbegovia, 203) O razvitku znanosti ili
kakve umjetnosti nije bilo ni govora, jer mu kratkoa ivota nije
dala da dovri zapoeto.(Sulejman Muresel, itanje knjiga, 230)
Pa ipak je ovaj ovjek naao nov svijet i razviu evropskog ljudstva
pokazao nove svrhe,(Kolumbo, 357) Ovaj zatvor itavog
kulturnog ivota u Evropi dovede do one unutarnje i duevne
jaine, iz koje proklija preporod naroda.(Kolumbo, 357) I ba
radi toga, to nismo pronikli u temeljne istinenae vjere (...) vidimo
u svakidanjem ivotu strahovitih i uasnih primjera...(Osman N.
Hadi, Naela Islama i na zadatak, 14)
uz imenice koje oznaavaju apstraktan predmet:
Na polju pravne i upravne znanosti i financija mogu se
dokazati zanimljivi tragovi uzvienog kulturnog pokreta.(Nazim, Sud
evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti, 50) (...) etrnaest je
viekova, kako je dola objava Islama.(Osman N. Hadi, Dolazak
hadija, 28) Bagdad nije bio samo prijestolnica iroke drave,
nego takogje arite svih znanstvenih nastojanja...(Nazim, Sud
evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti, 49) Raspravljalo se o
biu i ivotnim pitanjima drave. (Nazim, Sud evropskog uenjaka
o islamskoj prosvjeti, 49) Svaki iole razboriti ovjek znade, da
se ne smije nijedna vjera prikazivati i prosugjivati po
pripovijedanju baba i prostih fanatika, nego po bitnim
injenicama njezine prolosti... (Nazim, Sud evropskog uenjaka o

394
islamskoj prosvjeti, 50) I kao to blago proljetno sunce iza
zimnjega mrtvila razgrijava i oivljuje primrle damare prirode,
tako zdrava i korisna lektira oivljuje ovjeja uvstva.(Zadaa
Behara, 52) Bog je dakle odlikovao Ramazan najveim dokazom
Svoga boanstva.(Fehim Spaho, Post, 63) Kako u razvodu braka
tako i u drugim prilikama su prava enidbe i ivljenja ene na
istoku vie zajamena nego prava ena na zapadu.(Islamski obiaji
i udorednost, 88) Ovo je moglo niknuti samo u glavi ovjeka, u
kojem je izumro i zadnji spomen ljudskoga ponosa...(Vamik,
Papirnati kriari, 120) Hrana, istoa tijela i odmor vane su
stvari.(Odgoj djeteta, 194) Ljudi, koji zamjernom tanou
ispituju tajne svemira, (...) teko su se odluili, da po vrelima i na
izvoru istinski i objektivno proue propise i ustanove jedne vjere.
(Vamik, Turska ena, 207) (...) tada on u normalnim prilikama
pokazuje sve znakove ivota i osjeaja ljudskog...(Mehmed Kozo,
Tjelesna i duevna ljepota, 370)
Kada se posesivni genitiv i imenica uz koju on stoji odnose
na isto, jer posesivni genitiv slui samo kao dodatno objanjenje
imenici uz koju stoji, govori se o jo jednoj podvrsti posesivnoga
genitiva, o objasnidbenom odnosno eksplikativnom genitivu. Ovaj
genitiv esto dolazi uz imenice sa prenesenim znaenjem da bi
objasnio na ta se odnosi to znaenje:
(...) ta ti je slagje od sna kratke ljetne noi...(A. M, Nae
zdravlje, 294) Oni su nekad bili zgodni ljudi, ali preesta ega
stare Arabije nanese im nekoliko gladnih godina...(Nasihudin
Repovac, Baci niz vodu, nai e uz vodu, 336) Nosioci i prvi
predstavnici Islama bili su ujedno vjestnici kulture i
napredka.(Osman N. Hadi, Naela Islama i na zadatak, 13)
Ezan se uje s vitih munara / Muslime zove, u njima budi / svijest i
ponos islamskog ara...(Riza-beg Kapetanovi, Beharu, 9) Islam
sam po sebi jest otvorena i neiscrpiva hazna kulture i
prosvjete.(Osman N. Hadi, Naela Islama i na zadatak, 15)
etrnaesto stoljee tee od dana, kada je tamo na dalekom Istoku
u sretnoj Arabiji zasinulo prvo svjetlo ljubavi, milosrdja i
jednakosti...(Osman, N. Hadi, Dolazak hadija, 28) (...), jer
kano sinovi mraka i tmine, bojali su se svjetla.(Osman N. Hadi,
Muslimani, a ne muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i
propheta! 44) (...) kriv je pop benediktinskog reda po imenu
Sergius. (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci!
Poslanik, a ne prorok i propheta! 45) udnovato da se ba oni,

395
koji bi htjeli da budu nosioci i pioniri kulture i modernog duha, jo
ne mogu da otresu sredovjenog fanatizma i barbarskih navika!
(Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci! Poslanik, a ne
prorok i propheta! 44) Dok se carevi malo otrijezni, zahvali
Bogu to je vidio tu mor-ruu ovoga svijeta.(Ata Neres, Dilber
djevojka, 51) Veliki muevi islamske prolosti i neumrla djela
njihova genija neoborivi su spomenici...(Zadaa Behara, 52) (...),
a imanje je miras Karuna, edada, Firauna i drugih asija
(silnika).(Hasan Nametak, Ili je bolje znati, ili imati? 62) Postom
dogje ovjek u red pobonih ljudi. (Fehim Spaho, Post, 62) (...)
bilo je shodno, da ga jo odlikuje i jednim od najveih znakova
naeg robovanja Njemu.(Fehim Spaho, Post, 63) Aferim nesretni
sine zemlje Hercegove.(Namik, Pobratimstvo, 65) (...) pa mogahu i
maem u ruci odbijati navale bijesnih muria.(Fehim Spaho, Lejlei
kadr, 68) Bog je milostiv, On e usliati molbe svojih vjernih.
(Fehim Spaho, Lejlei kadr, 68) i u drugim prilikama su prava
enidbe i ivljenja ena na istoku vie zajamena nego prava ena
na zapadu.(Islamski obiaji i udorednost, 88) Molimo ga i
molitvom slavimo dan njegova poslanika.(Osman N. Hadi,
Mevludu erif, 124) (...); njima su interesi tugjina prei nego
interesi ovih zemalja.(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik,
127) To su bili gosti i pozvanici, kojima je u ast preuzvieni
gospodin Kallay, ministar zajednikih financija (...) dao gozbu.
(eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 127) Od uvijek i
svagdje, mlade je bila i jest uzdanica roda i doma.(Zadaa Behara,
53) Za tim se vratismo doma i nijesmo pravo ni sjeli, kad se
outie bubnjevi i talambasi, huka ratnika...(Istona pripovijetka,
Hiljada i jedna no, 177) (...) prouavao sam knjige svake nauke
pred prvim nauenjacima. (Istona pripovijetka, Hiljada i jedna
no, 177) Golem je zadatak ljudski na ovom svijetu, teak je
poziv ovjeanstva i pojedinca.(Gajret, 216) E je ei udarac
jezika, nego rana koplja ubojita.(Iskrice hazreti Alije chalife IV) O
tea je uvreda od druga, ve udarac ljutog dumanina. (Iskrice
hazreti Alije chalife IV) (...) imajui pri ruci dosta junaka krvave
zemlje...(Ata Neres, O pekom Hasanagi, 263) Gore na atinom
brijegu prava vreva djece, igra je i galama, a blizu do njih kolo
djevojaka.(Mujo, Slikar, 264) Najbolje emo se o ovoj alosnoj
pojavi izraziti ako navedemo govor austrijskog ministra.(Sulejman
Mursel, Moderni alkoholizam, 281) U toj zbirci imade gazela,
koji se kako tvrde dobri poznavaoci turske knjievnosti Kemal i

396
Zihni uveliko cijene u uenom svijetu.(Mirza Safvet, Stambolska
pjesnikinja, 292) On se rugao svijetu koji se moli za vladara ne s
toga, to je bio anarhista, nego s toga, to je bio protivnik
apsolutizma i elitelj slobode i narodnog napretka.(Muhamed Seid
Serdarevi, Ebul-alai Mearri, 310/311) Misli su mu dakle iste
one, koje su u evropi nikle megju genijalnim filozofima novih
vjekova. (Muhamed Seid Serdarevi, Ebul-alai Mearri, 311)
Pripadanje radnje njenom vriocu iskazuje se subjekatskim
genitivom kao posebnom vrstom posesivnoga genitiva. Ovaj
genitiv nastaje u procesu poimenienja, preobrazbom predikata
u glagolsku imenicu, dok subjekat iz nominativa prelazi u genitiv.
Svaki iole razboriti ovjek znade, da se ne smije nijedna
vjera prikazivati i prosugjivati po pripovijedanju baba i prostih
fanatika...(Nazim, Sud evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti,
50) Otac mu je bio vrlo poboan ovjek, uvijek je pristajao za
uenim ljudima iako sam nije bio uevan, te bi prisustvovao
predavanjima tadanjih uenjaka.(Sadik Ugljen, Imami Muhamed
Gazalija, 75) - i u drugim prilikama su prava enidbe i ivljenja
ena na istoku vie zajamena nego prava ena na
zapadu.(Islamski obiaji i udorednost, 88) (...) na osvitku
novoga, naega doba, iz kojega izvodimo ishodite naega ivota,
nema takogjer pocjepanosti... (eljeznica Mostar Trebinje
Dubrovnik, 127) (...)ministar Kallay obavio sveano otvorenje
nove eljeznice i uz urnebesnu pratnju prisutnika i mnogobrojnog
naroda, uskliknuo... (eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik,
127) (...) ministar Wittek dalmatinsko pare eljeznice predao
prometu govorom, u kome istae poziv Dubrovnika u trgovini...
(...)ministar Kallay obavio sveano otvorenje nove eljeznice i uz
urnebesnu pratnju prisutnika i mnogobrojnog naroda,
uskliknuo... (eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 128) U
tom se ou otkljuavanje i otvaranje damijskih vrata, a ujedno i
razgovor ljudi.(Mufti Hazim, Fala Bogu, kad je san, 196) Po
okrajcima puta skladno nasagjene aleje drvea sterahu pod
sobom debeo hlad, da je isto mamio vitlanje vjetria.(Ata Neres,
Pod kulom Ali pae Rizvanbegovia, 202) (...) misli, da nae
ene i nijesu insani, (...), da bezuslovno vre despotike
zapovijedi mua.(Vamik, Turska ena, 207) (...) malo je koji
utjecaj prirode na slabano njegovo tijelo ugodan.(Sulejman
Mursel, itanje knjiga, 230) (...) a iz druge sobe neprestano
dopirao jauk i pla majke.(E. Mulabdi, Prvi ezan, 248) Peki

397
Hasanag vazda je bio spreman na poziv Krajinika srnuti u boj...
(H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 262) Zulum i pustoenje
vaih ljudi sakupilo nas je ovdje. (H. A. Buatli, O pekom
Hasanagi, 263) Doli smo ovamo bez esarske zapovjedi (...) kao
to i vi u vie sluajeva bez zapovjedi vaeg padiaha prelazite
ovamo. (H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 263) Kako je ljetni
dan, svud vreva i galama, vriska momaka i pjesma djevojaka.(Mujo,
Slikar, 264) to se tie djelovanja alkohola na probavu, mogao bi
on izostati, jer vee koliine prijee izluivanje eluanog
soka.(Sulejman Mursel, Moderni alkoholizam, 281)
I pripadanje radnje njenom objektu iskazuje se posebnom
vrstom posesivnoga genitiva, koji se u tom sluaju naziva
objekatski genitiv.I on nastaje poimenienjem, odnosno
preobrazbom predikata u glagolsku imenicu, dok objekat iz svoga
padea prelazi u genitiv.
(...)ministar Kallay obavio sveano otvorenje nove eljeznice
i uz urnebesnu pratnju prisutnika i mnogobrojnog naroda,
uskliknuo... (eljeznica Mostar Trebinje Dubrovnik, 127) U
tom se ou otkljuavanje i otvaranje damijskih vrata, a ujedno i
razgovor ljudi.(Mufti Hazim, Fala Bogu, kad je san, 196) Opis
kog kraja, (...), kako je narod sauvao osobito treba da sabiramo.
(Urednitvo, 8) (...) alju svoje vrue molitve svevinjem Allahu
za spas due svoje.(Osman N. Hadi, Dolazak hadija, 28) Kroja
Ljudevita XIV uljegne jednoga dana kralju i podnese mu jednu
cijelu osnovu o preuregjenju drave i dravnoga ustava.(Male prie
i dosjetke, Svak o svom zanatu, 46) Putovanje na Meku,
produenje naunih studija na visokim kolama i akademijama
(...)poticale su izmjenjivanje misli...(Nazim, Sud evropskog
uenjaka o islamskoj prosvjeti, 49) I teko odijelo smeta
slobodnom prirodnom razvitku tijela.(Odgoj djeteta, 194) - Peki
Hasanag vazda je bio spreman na poziv Krajinika srnuti u boj za
odbranu mile otadbine i uzvienog dina.(H. A. Buatli, O pekom
Hasanagi, 262) Obiaj mu je bio zatvorene velikae osuditi na
razne kazne, nekoga na gubitak imanja, a nekoga na gubitak
ivota. (H. A. Buatli, O pekom Hasanagi, 263) Ne znamo nita,
ta bi za povijest ljudskog roda bilo od tolike vanosti kao otkrie
Amerike. (Kolumbo, 357)
Ovo bi bila jedna od moguih klasifikacija posesivnoga
genitiva. U literaturi se one razlikuju od autora do autora, pa se
tako neke od podvrsta genitiva posmatraju kao sasvim odvojene

398
vrste genitiva sa funkcijom nekongruentnog atributa. Ipak, kakva
god da je klasifikacija, primjeri za pojedine podvrste veoma su
aroliki. To je prvenstveno zbog velike isprepletenosti podvrsta
posesivnoga genitiva, kao i samih vrsta genitiva. Tako se za
rijetko koji primjer moe sa stopostotnom sigurnou rei da
pripada nekoj podvrsti posesivnoga genitiva, a za mnogo njih i da
pripadaju posesivnom genitivu uope. Mnogi od naprijed
navedenih primjera mogli bi se nai barem u dvije podvrste, ali
ipak su mjesto zauzeli u onoj ije znaenje ponajvie poklapa
njihov sadraj.

Posesivni genitiv sa prijedlogom od

Kada je u pitanju posesivni genitiv sa prijedlogom od,
situacija je veoma nejasna..Iako se ovaj prijedlog upotrebljava u
velikom broju slubi, njegovo ope znaenje je znaenje
poticanja, odnosno ablativno. Na to nas upuuje i njegova
etimologija, jer prijedlog od vrlo precizno oznaava poticanje
odnosno udaljavanje od pojma koji se nalazi u genitivu. Zato se
on najee upotrebljava uz glagole. Upravo zbog toga sasvim je
malo primjera upotrebe genitiva sa prijedlogom od u posesivnom
znaenju. U starijoj epohi razvoja naeg jezika neto je frkventnija
upotreba ovog prijedloga uz posesivni genitiv nego to je to
sluaj danas. Evo nekih primjera takve upotrebe:
(...) sve je to nae, na amanet od oeva...(Urednitvo, 8)
Ali rad od nepoznata ovjeka bez imena, ili pod krivim imenom ne
moemo donijeti. (Urednitvo, 9) Na naem tlu je rasla i cvala /
Nama je miraz od naeg roda...(Riza-beg Kapetanovi, Beharu, 9)
Znanost je miras (batina) od pejgambera (bojih poslanika).(Hasan
Nametak, Ili je bolje znati, ili imati? 62) O tea je uvreda od
druga, ve udarac ljutog dumanina.(Iskrice hazreti Alije chalife IV,
82) Pred njom jeste srali beika, / Na beici jorgan od
behara.(Narodne umotvorine, Kuna Hasanaga, 134) Kad mladi
progleda, ali tuj bijae vrijeme od veere. (Istona pripovijetka,
Temin padiah i njegov Gjul, 138) Ovo mi je prsten od moje
matere. (Narodna pripovijetka, Arzikamberov zanat, 149) (...), a
svijet se napuni tutnjavom i prainom od konjskih kopita.(Istona
pripovijetka, Hiljada i jedna no, 177) Kad mu dogje u veer s
rada, ona ga ne doeka po svom obiaju na vratima od kue.
(crtica, Ogledalo, 183) No i to je promjena zraka, promjena

399
prilika, odmor od posla.(E. Mulabdi, Nae zdravlje, 190) On je
sin Lufti bega Redebpaia Baage, age od Zaloma. (Osman N.
Hadi, Ibrahim-beg Redebpai Baagi, 233) Osim toga
zamoljena je takogjer zemaljska vlada, da oprosti vakufu porez od
kirije...(Vakufsko povjerenstvo, 317) Od prevelike kie i bure
otisne se strana jedna stijena od nekog brijega... (Nasihudin
Repovac, Baci niz vodu, nai e uz vodu, 336) (...) nehotice
pomislih na onu sjajnu zvijezdu, koju tamom zastrijee rijei od
oca. (Fadil Kurtagi, Otac, 379) Princ od Egipta Mustafa Fadil
paa, negdanji predsjednik dravnog savjeta u Turskoj bio je
estoki neprijatelj vezira... (Fakir, Diplomatski odgovor, 387)
Mjeseeve su trake dopirale i do prozora od Meanove kafane. (M.
Mehmedbai, Djeije suze, 391)
U svakom od navedenih primjera, naravno u onima u
kojima je to mogue, danas bi umjesto posesivnoga genitiva sa
prijedlogom od stajao isti bez prijedloga. Pa tako bi umjesto rad
od nepoznata ovjeka stajalo rad nepoznata ovjeka, ili umjesto
vrijeme od veere bilo bi vrijeme veere, kao i stijena nekog brijega
umjesto stijena od nekog brijega.
Ima i primjera genitiva koji u sebi uz nijansu ablativnog
znaenja sadravaju i posesivno znaenje. Ovakvi primjeri ustvari
oznaavaju pripadanje nekoj grupi odnosno poticanje nekoga iz
neke skupine.
Kad se ve dobro zanoilo, jedan od one tojice
zaspa.(Mufti Hasan, Fala Bogu, kad je san, 196) (...) a eto
svakako jedan od ivih kod njega spava. (Mufti Hasan, Fala Bogu,
kad je san, 196) Tako ovaj prvi od ove trojice zavri svoje
pripovjedanje. (Nasihudin Repovac, Baci niz vodu, nai e uz
vodu, 336)
Kod Minovia se izdvaja genitiv materije u kome
preovladava ablativno znaenje, ali ima i nijansa posesivnog
znaenja, jer ako neto od neega potie ono tome, u odreenom
smislu, i pripada.
(...) Saraceni su poeli graditi njegovu priliku (kip) od zlata,
srebra, drveta i zemlje. (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne
muhamedanci! Poslanik, a ne prorok i propheta! 45) A malo da
nije poludio siromani Tankred, hodajui po hramu i videi na sve
strane razne kipove idola Magumeta, Te razne posude od srebra i
zlata... (Osman N. Hadi, Muslimani, a ne muhamedanci!
Poslanik, a ne prorok i propheta! 45) Otac mu Muhamed bio

400
vrlo siromaan ovjek, bavio se zanatom t.j. preo vunu i tkao
tkanine od vune. (Sadik Ugljen, Imami Muhamed Gazalija, 75)

Zakljuak
Dakle, jedno od osnovnih znaenja genitiva jeste
posesivno znaenje, kojim se izraava pripadnost nekome ili
neemu. Ima vie naina te pripadnosti, pa se moe izdvojiti vie
podvrsta posesivnoga genitiva u zavisnosti od pripadanja vlasniku
neega, vriocu neke radnje, osobini, sadraju, prostoru,
vremenu, funkciji, radnji, cjelini itd. Postoje dvije vrste sintagmi u
kojima moemo pronai konstrukcije posesivnoga genitiva. To su
proste i sloene sintagme u kojima imamo i jednu genitivnu
sintagmu. U veini sluajeva posesivni genitiv se moe zamijeniti
prisvojnim pridjevom, osim u sluajevima kada se uz njega nalazi
neka atributska odrednica ili kada bi ta zamjena dovela do
promjene znaenja. Kada je u pitanju funkcija posesivnoga
genitiva, to je funkcija nekongruentnog atributa, koji nastaje u
procesima sintaksike kondenzacije i nominalizacije.
Posesivni genitiv upotrebljava se sa i bez prijedloga. Kada
je u pitanju upotreba ovoga genitiva sa prijedlogom od, ona je
danas prisutna veinom samo u primjerima u kojima je
neophodna i nezamjenjiva posesivnim genitivom bez prijedloga ili
prisvojnim pridjevom.

Literatura
Behar, List za pouku i zabavu, Izbor, god. I XI (1900 1911),
Sarajevo, 1990. (izvorna graa)
edi, Ibrahim: Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za
jezik, Prirunici, knjiga 4, Sarajevo, 2001.
Grupa autora: Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb,
1995.
Jahi, D, Halilovi, S. i Pali, I: Gramatika bosanskoga jezika,
Dom tampe, Zenica, 2000.
Mareti, Tomo: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog
jezika, tree izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.
Minovi, Milivoje: Sintaksa srpskohrvatskog hrvatskosrpskog
knjievnog jezika za vie kole, Svjetlost, Sarajevo, 1987.

401
 Radovanovi, Milorad: Spisi iz sintakse i semantike, Izdavaka
knjiarnica Z. Stojanovia, Sremski Karlovci Dobra vest,
Biblioteka Theoria, Novi Sad, 1990.
Stevanovi, Mihailo: Savremeni srpskohrvatski jezik II, Nauna
knjiga, Beograd, 1974.
Vajzovi,H. i Zvrko, H: Gramatika bosanskog jezika, I. IV.
razred gimnazije, RBiH, Ministarstvo obrazovanja, nauke i
kulture, Sarajevo, 1994.
Vukovi, J. i ipka, M: Gramatika srpskohrvatskog jezika za osmi
razred osnovne kole, Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo, 1965.

GENITIVE SINTAGMAS WITHOUT PREPOSITION AND WITH

PREPOSITION OF FOR EXPRESSING POSSESSIVE MEANING
Summary
One of main genitive meaning is possessive meaning wich
is used to express membership to someone or something. There
are many ways of that membership, so it could be separated more
categories of possessive genitive. In many cases possessive
genitive could be replaced with possessive adjective, except in
cases when he is with some attribute or when that replacement
would bring to change of meaning. Funktion of possessive
genitive is funktion of unkongruent attribute, which begin in
proceses of syntaxical kondenzation and nominalization. There
are simple and composed sintagmas of possessive genitive.
Possessive genitive is used with and without prepositiones. Usage
of this genitive with preposition of today is present in cases in
which is indispensable and unreplaceable with possessive genitive
without preposition or possessive adjective.

402
Prikazi

403
404
Akademik Franjo anjek

SALIH JALIMAM: DJELATNOST DOMINIKANACA U

SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Tuzla, 1999.

Knjiga Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni

koncipirana je logiki, tekst je protoan, itljiv i bez suvinih
ponavljanja, kritiki aparat odmjeren i pisan prema naelima
povijesne metodologije. Iz obilja navedenih izvora i objektivne
analize povijesne literature razvidno je da Jalimamova knjiga
predstavlja novost u historiografiji Bosne i Hercegovine, to je
garant napretka u (povijesnoj) znanosti.
U uvodnom poglavlju autor daje iscrpnu analizu izvorne
grae i znanstvene literature o dominikancima u
srednjovjekovnoj Bosni. Jalimam s pravom upozorava na
potekoe u potrazi za novom arhivskom graom, jer postojea je
odve skromnih razmjera a nerijetko i nedostupna istraivaima.
Treba imati na umu da Dubica i Biha, lokaliteti u kojima
dominikanci imaju samostane znaajnog opsega i aktivnosti nisu
u sastavu srednjovjekovne Bosne.
Autor s pravom istie da dominikanci u srednjovjekovnoj
Bosni, izmeu 1230-ih i 1330-ih godina nisu bili samo inkvizitori
kao to neki, poput Miroslava Krlee u Republici) rado
naglaavaju nego ostavili snani peat u duhovnom i kulturnom
ivotu bosanskog srednjovjekovlja.Ne treba ni previe
apostofirati antagonizam dvaju prosjakih redova, koji e
dominikance i franjevce poetkom XIV. Stoljea dovesti pred
papinsko sudite u Avignonu.
Drugo poglavlje sadri opte podatke o
dominikancima.autor vrlo minuciozno, uz pomo brojnih
literarnih navoda, pokuava itatelju predstaviti Red brae
propovjednika ili dominikance, koji e u dva stoljea svoje
djelatnosti u Bosni ostaviti snaan peat na duhovni i
intelektualni aspekt razvoja bosanskoga drutva. Na str. 20-21

405
Jalimam tvrdi da je Dominik de Guzman, utemeljitelj Reda koji
nosi njegovo ime (dominikanci) uvidio kako se katarima i slinim
sektaima moe doskoiti samo u jevaneoskom
propovijedanju. Katari su prihvaali jedino novozavjetne knjige:
etiri evanelja, katolike poslanice i Knjigu otkrivenja ili
apokalipsu, pa je Dominik jedini efikasan odgovor mogao nai u
propovijedanju evanelja. Na str. 22 autor s pravom naglaava da
dominikanci otpoetka djeluju naroito u gradskim sredinama te
su odmah pridobili epitet gradskog reda. Oni se, kao i franjevci
raaju s europskim gradovima i djeluju u urbanim sredinama, za
razliku od monakih benediktinskih i cistercitskih zajednica, ije
je djelovanje vezano uz ruralne sredine. Na str. 23 istie se da su
dominikanci pored propovijedi (bili) obavezni da se bave
prouavanjem teolokih i filozofskih disciplina, pa su se uskoro
prouli i na pojedinim katedrama zapadnih univerziteta, primjera
radi u Parizu. Konstatacija je i vie nego tona, ali je trebalo
naglasiti da su dominikanci studirali da mogu efikasnije
propovijedati (uzrok i posljedica!). Trebalo je naglasiti da je Red
brae propovjednika ustrojen po uzoru na (zapadna) sveuilita.
Njihov vrhovni starjeina nosi sveuilinu titulu magister
(generalis). Po pridjevu generalis prozvat e ga jednostavno
general iako mu je slubeni naslov Vrhovni nauitelj-Magister
generalis. Izborni sustav, rotacija dunosnika na delegatskim
principima, podjela provincija na nationes (nacije) itd. takoer
su preuzeti iz srednjovjekovnog sveuilinog sustava. Uostalom i
sam naziv univerzitet vezan je za dominikance, kojima
korporacija Parikog sveuilita 1219. daruje livade uz ulicu sv.
Jakova i istoimena juna gradska vrata, potpisujui se kao
Universitas magistrorum etstudentium Parisiis commorantium-
Zajednica (ili Udruenje) parikih profesora i studenata. Zbog
samostana uz ulicu sv. Jakova prozvali su ih Jakobincima naziv
koji u vrijeme Francuske revolucije nose radikalni revolucionari
koji su imali glavni tab u rekviriranom dominikanskom
samostanu sv. Jakova.
U treem poglavlju, posveenom dolasku i poetnoj
djelatnosti dominikanaca u srednjovjekovnu Bosnu pisac
istananim osjeajem za mjeru prati implantaciju i razvoj
dominikanskih aktivnosti na bosanskom prostoru. Njegove
analize su odmjerene, iz pronaene skromne grae stvara
hipoteze i zakljuke, ne zakljuujui vie nego to mu to navedeni

406
izvori i povijesna literatura doputaju. Ne promatra
srednjovjekovno bosansko ( i europsko) kranstvo samo vjerski
nego i ire- kao civilizacijski fenomen. U svojim sudovima i
zakljucima vrlo je odmjeren a literatura mu je redovito aurna.
Vrlo zanimljivu konstataciju autor iznosi u pogledu
benediktinaca, koji su se na naim prostorima, ali i na irem
europskom planu zastupnici knjike kulture i uvari slavenske
knjige. Nesporno jer da su benediktinci bili promotori glagoljice,
ali veina njih njeguje latinsku knjigu, dok su zastupnici narodne
knjievnosti, pisane glagoljicom i bosanicom, ponajprije popovi
glagoljai! Na str. 66 Jalimam raspravlja o postanku Dalmatinske
dominikanske provincije. Dosadanja jedinstvena Ugarska
provincija jo je polovicom XIII. stoljea bila podijeljena na
nationes-ugarsku, slavonsku, transilvansku (Erdelj) dalmatinsku i
albansku. I ovdje je u pitanju sveuilini ustroj. Podsjetimo se da
je Pariko sveuilite djelovalo u okviru etiriju nacija-francuske,
pikardske, normanske i anglonjemake, dok je Pariko sveuilite
podijeljeno na eku, poljsku, bavarsku i sasku naciju. Razlika je u
tome to su u Parizu tri od etiri nacije pripadale francuskom
narodu, dok su u Pragu, jasno, esi bili u manjini, to e se vrlo
negativno odraziti u vrijeme Jana Husa i hustiske krize. Posljedice
tog nesrazmjera lako je shvatiti.
Slino je bilo i u ustroju redovnikih zajednica, pa su se od
jedinstvene dominikanske provincije u Ugarskoj i Hrvatskoj
odcijepili Dalmatinci, koji su s Albancima a pod pokroviteljstvom
tada mone Mletake republike 1378-1380. osnovali zasebnu
Dalmatinsku dominikansku provinciju u koju su bili ukljueni
samostani u Ulcinju i Drau. Na str. 74 autor spominje kriarski
rat protiv Bosne, koji, kao i u Junoj Francuskoj, osim vjerskih
(borba protiv heretika) ima i politikih konotacija (slavonski
herceg Koloman kriarskom vojnom eli Bosnu podloiti
Arpadoviima).Upozorio bih Jalimam da Petar, prior samostana u
Bordogu (danas Sarospatak u Maarskoj a ne Subotica! Nije
napisao nikakvu kroniku nego je auctor Kratkog pregleda o
postanku Ugarske dominikanske provincije, koji je prije 1259.
ukljuen u povijest prvih pola stoljea djelovanja dominikanskog
reda u cjelini. Izvjetaj Petra iz Bordoga oito je zakasnio, jer ga
je redaktor Etienne de Salanhac dodao na kraju spomenutog
projekta.

407
 U raspravama s dualistikim i evangelistikim sektaima
dominikanci se, kao i ovi, najee koriste novozavjetnim
tekstovima, ali i sami sastavljaju saet izbor biblijskih i
patristikih citata, koji su im bili dragocjena pomo u tim
raspravama. Ti antiheretiki prirunici se nazivaju Summae
auctoritatum i njihova rairenost u nas sasvim je prirodna. I
jedan od naih dominikanaca, Pavao Dalmatinac, profesor prava i
teologije na sveuilitu u Bologni, napisao je oko 1250. slian
prirunik pod nazivom:Omnia puncta principalia et auctoritates
extracte de disputatione inter christianum romanum et
patarenum bosnensem. Djelo sadri i dragocjenih podataka s
terena opisujui ivot tada jo uvijek proganjanih pripadnika
heterodoksne Crkve bosanske. U dominikanskim knjinicama uz
obalu nalazimo na sline tekstove. Tako knjinica dubrovakih
dominikanaca sadri enciklopedijski tekst Monete iz
Cremeone:Adversus catharos et valdenses(1241) dok zagrebaka
Metropolitanska knjinica uva zanimljiv zbornik o razliitim
heretikim sljedbama meu kojima i Sacconijevu Summa de
catharis et leonistis seu pauperibus de Lugano(1250) koji je u
Zagreb donio trogirski dominikanac i zagrebaki biskup Augustin
Kaoti (1303-1322).
etvrto poglavljeDominikanci bosanski biskupi vrlo je
koncizno i sadri niz zanimljivih podataka o bosanskoj katolikoj
biskupiji i njezinim predstojnicima. Nije jasno to je autor na str.
102 htio izraziti reenicom porijeklo velikog broja biskupa iz
redova katolikih biskupa?!. Kada na str. 104 govori o
instrukcijama pape Grgura IX svom legatu Jakovu kardinalu od
Preneste da smijeni bosanskog (katolikog) biskupa i prostranu
bosansku dijecezu podijeli izmeu dva do etiri biskupa, trebalo
je povezati s izvjeem papinog legata Ivana de Casamare, koji je
isti prijedlog podastro rimskoj kuriji jo 1203. godine. Meutim,
ni jedan ni drugi prijedlog nisu bili ozbiljno shvaeni. Jalimam
veliku panju posveuje sadrajnoj analizi dokumenata (povelja)
ali se stjee dojam da nedovoljno razlikuje poruku teksta od
diplomatike frazeologije (ars dictandi). Reenicu iz str. 106 da je
Bosna preplavljena krivovjercima i to toliko da itava zemlja
izgleda kao pustinja i ikara, puna trnja i kopriva te je postala
leglo guja iitava se vrlo esto u papinskim pismima iz XII. I XIV.
Stoljea. S tim da umjesto Bosne govori o Lombardiji, junoj
Francuskoj i drugim zemljama u kojima je bilo heretika. Na

408
str.109 autor govori da izvori nita odreeno ne kazuju o tome
ta jeuticalo na biskupa (Ivana iz) Wildeshausena da se ve 1235.
godine odrekao biskupskog dostojanstva. Bosanski biskup s
kojim poinje latinizacija kranstva u Bosni izriito kae da ga
ratne prilike teko pritiu!. Njegov nasljednik, ugarski
dominikanac Ponsa isposlovat e od Rima izuzimanje bosanske
biskupije ispod nadletva dubrovake metropolije i podrediti je
jurisdikciji kalokih nadbiskupa, a sam e se do 1252. svoje
sjedite iz Vrhbosne prenijeti u prekosavsko akovo.
U petom poglavlju Jalimam analizira Spor dominikanaca i
franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni. Rije je o sadrajno
doraenom tekstu koji je autor pod istim naslovom objavio na
stranicama asopisa Croatica christiana periodica,
XII(23,(1989).esto poglavlje analizira djelovanje dominikanaca u
Bosni u XIV i XV stoljeu. Autor ukazuje na Kaotievu prisutnost
u Bosni i prema nekim hipotezama koje nikad nitko niim nije
pokrijepio. Kaoti nije posjedovao i jedan kodeks zagrebake
metropolitanske knjinice nego su njegovi kodeksi doli u
posjed Metropolitane. Kaoti je ne samo organizator nego i
utemeljitelj Katedralne kole u Zagrebu, prvog vieg studija u
Hrvatskoj, koji nije izravno namijenjen za odgoj svetenika nego
je otvoren svakome. Prvo sjemenita ili zavode namijenjene
odgoju klera propisao je Tridentski koncil (1545-1563). Izvrsni su
dijelovi poglavlja posveeni poznatim dominikancima Stojkoviu,
Uljareviu, Constantiniju i Tommasiniju s izvornom graom do
koje je autor doao marljivim istraivanjem dubrovakih arhiva.
Ne manje zanimljivo je i sedmo poglavlje u kojima Jalimam
raspravlja o Dominikacima trebinjsko-mrkanskim biskupima. U
zakljuku autor predstavlja rezultate svoje knjige dokazujui na
temelju arhivske grae i ozbiljnih historiografskih studija da su
dominikanci bili i ostali nezaobilazna injenica u istoriji vjerskih
odnosa srednjovjekovne Bosne.
Uprkos nabrojanih nedostataka knjiga dr. Saliha Jalimam
predstavlja napredak u prouavanju povijesti srednjovjekovne
Bosne i nesumnjiv doprinos razvoju znanosti na ovim prostorima.
Autor jasno lui izvore prve ruke od povijesne literature ne
poklanjajui panju publikacijama vulgarizatorskog karaktera.
Neki dijelovi knjige, poput onog u kojem pomno prati misiju
papinog legata Tome Tommasinija, sredinom XV stoljea u Bosni,
mogli bi se objaviti u formi zasebne studije.

409
Doc. dr. Devad Zei

SALIH JALIMAM: VRANDUK

Pedagoki fakultet u Zenici

Zenica 2004.

Knjiga: Vranduk, Saliha Jalimama, ima 274 stranice sitnog

proreda, opremljena je podlonim napomenama sa ponuenim
miljenjima iz aktuelne literature i pozivanja na odreene
historijske (objavljene i neobjavljene) izvore. Popis izvora i
literature je impozantan sa popisom svega onoga to je autor
koristio prilikom pisanja ove studije. U tehnikom smislu su
priloene i brojne fotografije, faksimili fotografija tako da je
ukupan utisak potpun.
Prije donoenja ukupne ocjene o ponuenoj knjizi
potrebno je ukazati na dvije karakteristine injenice u funkciji
njene ocjene.
Pisanje o pojedinim historijskim dogaajima, pojavama i
sl. nije privilegija i obaveza samo profesionalnih historiara.
Mnogo je primjera u bogatoj historiji historiografije Bosne i
Hercegovine da su kljune studije i knjige pisali historiari bez
formalnog historijskog obrazovanja, to samo po sebi ukazuje da
su zainteresovani i znatieljni (spac. D. Zei ) a esto i kljuni
faktori koji postiu pisanje.
U historiji historiografije ne postoje tzv. lokalne teme niti
marginalne pojave, obrnuto, na svakom se deavanju koje ima
evidenciju i kritiku mogu objasniti historijske zakonitosti i
zakonomjernosti. Tako i ovom prigodom ponueni rukopis bavi
se jednim zanimljivim i posebnim, ak dragocjenim segmentom
historije deavanja a to je grad i utvrda Vranduk i njegova skoro
milenijska prolost.

410
 Napisano u ovoj knjizi ima za cilj da ukae na temeljne
fenomene historije jednog grada da se kroz njegovu prolost,
prepoznaju i identificiraju svi aspekti ivota na ovom prostoru.
Autorovo struno i nauno obrazovanje je historiar
mediavelist to mu nije nimalo kompleks, nego obrnuto, to mu je
pojaalo interes i znatielju da se bavi cjelokupnom historijom
ovog grada od najstarijih vremena do 1890. godine, koje, na
alost, esto nema u novije vrijeme posebno kada je rije o
brojnim fenomenima historije Bosne i Hercegovine, te pojaanim
naporom i eljom za interesantnom temom pokazao da posjeduju
zavidnu rutinu koja svakom dobronamjernom imponira, a njega
samog odlikuje izuzetnim kvalitetom da u moru historijskih
nepoznanica vidi temeljnu historijsku pretpostavku i osnovu za
jedno novo tumaenje historije Vranduka..
U knjizi Vranduk primjetljiva su pedantna i iscrpna traganja
za mnoge vrste historije koje vie skoro nigdje nema, autor se
koristio ve poznatom upornou da sazna, ili doe u posjed
svega onoga to je bilo od pomoi za poznavanje historije ovog
vrijednog i zanimljivog kraja. Dodati su putopisi i putopisne
biljeke koji slikaju grad Vranduk na svoj neobian i specifian
nain..
Knjiga Vranduk zanimljiva je i sa strunog stanovita: to je
prvi put u novijoj bosanskohercegovakoj historiografiji da se
jednom, alternativnom dijelu historije uslovno malom prostoru
ponudi cjelovit, ba u pravom smislu te rijei totalan pogled na
sve zanimljivosti, vrijednosti i karakteristike grada i njegovog
okruenja u dugom vremenskom periodu od nekoliko vjekova.
Preporuujui knjigu Vranduk, autora Saliha Jalimama za
itanje treba rei da se radi o izuzetnom tekstu koji ima svoju
vrijednost, teinu i tematsku raznovrsnost. Pojavom ove knjige
znanja o ovom bosanskohercegovakom gradu e biti popunjena
jednim bitnim njenim sastojkom, i bez pretencioznosti, njime
historija kao nauka, dobija siguran vodi i parametar jednog
vrijednog i zanimljivog zanosa.

411
Salih Jalimam

KEMAL BAI-MIDHAT SPAHI: ZNAMENITI TUZLACI

Tuzla, 2005.

Knjiga Znameniti Tuzlaci autora Kemala Baia i Midhata

Spahia ima 136 stranica sitnog proreda. U shematskom pregledu
ima krai predgovor, tematski tekst: Tuzla i pisana rije kroz
historiju, biografije i bibliografije 30 znamenitih Tuzlaka i popis
literature koji broji 51 bibliografsku jedinicu, podijeljena je na
Izvore i literaturu.
Autori Kemal Bai i Midhat Spahi, mladi i revnosni
istraivai u publicistici, su ve odavno prisutni brojnim
tekstovima, studijama, raspravama i zasebnim publikacijama o
raznoraznim problemimama, posebno iz starije historije. Iako je
struno-historijsko obrazovanje autora ove knjige jo na poetku,
to im nije nimalo bio kompleks, nego obrnuto, to im nije nimalo
umanjilo interes i znatielju, koje, na alost, esto nema u novije
vrijeme, te pojaanim naporom i eljom za interesantnim temama
historije ve posjeduju zavidnu rutinu, koja svakom
dobronamjernom imponuje, a njih same odlikuje izuzetnim
kvalitetom da u moru historijskih nepoznanica vide temeljnu
historijsku pretpostavku i osnovu.
Kao autori Kemal Bai i Midhat Spahi javljaju se u
periodici, javnim nastupima na brojnim naunim skupovima u
samoj Tuzli, Sarajevu i mnogo ire kao i to je sluaj sa Midhatom
Spahiem, koautorom udbenika Historija za V razred osnovne
kole , to samo ukazuje na irok krug interesovanja, predanost
historiji, ali i kvalitetno napisanom tekstu.
U knjizi Znameniti Tuzlaci autori su evidentirali, prikupili
i popularizirali ivotopise i bibliografije 30 znamenitih Tuzlaka i
kroz njih objasnili brojne fenomene historije i otvorili brojna
zapretana pitanja. Kroz pojedine linosti (npr. Tajib Oki, Alija

412
Sadikovi, aban Hodi i tsl.) vidljivo je posebno interesovanje
Kemala Baia i Midhata Spahia za kulturnu batinu, ivotopis
znamenitih Tuzlaka iz skoro svih oblasti drutvenog ivota, te se
u mnogim svojim dijelovima prepoznaje ovaj rukopis kao
panoptikum znanja o duhovnom ivotu Tuzle u posljednjih tri
vijeka ivota.
Knjiga Znameniti Tuzlaci zanimljiva je i sa strunog
stanovita: to je prvi put u novijoj bosanskohercegovakoj
historiografiji da se jednom, uslovno nazvanom mikroprostoru
ponudi cjelovit, ba u pravom smislu te rijei totalan pogled na
ivot, djelo i rad ponekad skoro nepoznatih i zaboravljenih
Tuzlaka a evo ovom knjigom uviamo koliko se toga ne zna i isto
tako jo manje potuje.
Treba ponoviti knjiga je preboljela jo jednu
bosanskohercegovaku bolest, opremljena je i strunim
potvrdama, miljenjima kvalifikovanih historiara, arheologa i
njihovim knjigama, koje su rezultat samostalnog istraivanja, kao
i temeljnim provjerama svega to je bilo tajanstveno i nepoznato
na irem tuzlanskom kraju.
Otvarajui prostor mnogim pretpostavkama (posebno iz
rada i djela pojedinih znamenitih Tuzlaka , mogue je govoriti o
odnosima i relacijama u drutvu Tuzle u posljednja tri vijeka.),
Bai i Spahi bez kompleksa ispravljaju mnoge, ranije nanose,
netanosti, esto i zlonamjerenosti, suvereno vladaju ijenicama,
slau ih hronoloki, tano i precizno. Pravo je zadovoljstvo itati
ivotopise ljudi za koje se sve do pojave ovog rukopisa tako, ili
skoro nita nije znalo, esto njihovo grandiozno djelo je
zabravljeno, te ih autori nude kao argument u tekstu, ne kao
porugu grjeki prethodnika, nego, obrnuto, kao rezultat novih
vienja historijskog procesa , njihovih mijena te istiu kvalitet
deavanja.
U cjelini, knjiga Znameniti Tuzlaci autora Kemala Baia i
Midhata Spahia u potpunosti zadovoljava mnoge imperative,
prije svega podsjeanje i ukazivanje na brojne ranije propuste,
daje odreene relevantne sudove o brojnim linostima, ali esto i
o vremenu u kojem su ivjeli i nuno je potvrditi da se radi o
izuzetnom tekstu koji ima svoju vrijednost, teinu i zahtjevnost.
Pojavom ove knjige znanja o jednom znaajnom
bosanskohercegovakom toposu e biti potpuna, bez
pretencioznosti, njime historija kao nauka, ali i brojne druge

413
drutvene nauke dobijaju siguran vodi i paramatar jednog
vrijednog i zanimljivog zanosa.
I na kraju, pravo je zadovoljstvo itati ovaj vrijedan
doprinos historiji Tuzle, koji e sigurno nai svoje itaoce,
kritiare i negatore, te ga toplo preporuujemo za itanje.

414
Salih Jalimam

SENAD MIIJEVI: BLAGAJ

Mostar, 2004.

Knjiga Blagaj autora Senada Miijevia ima 72 stranice

sitnog proreda, opremljena je brojnim podlonim napomenama
(ukupno 92) sa ponuenim miljenjima iz aktuelne literature i
pozivanja na klasine historijske izvore.Popis literature broji 51
bibliografsku jedinicu, uz opasku da nije napravljena podjela na
izvore i literaturu. U tehnikom smislu tu su brojne fotografije,
faksimili dokumenata, tako da je i ukupan utisak potpun.
Prije donoenja ukupne ocjene o ponuenoj knjizi
potrebno je ukazati na dvije karakteristine injenice u funkciji
ocjene ovog rukopisa.
1. Pisanje o pojedinim historijskim dogaajima, pojavama i
sl. nije privilegija i obaveza samo profesionalnih
historiara. Mnogo je primjera u bogatoj historiji
historiografije Bosne i Hercegovine da su kljune studije i
knjige pisali historiari bez formalnog historijskog
obrazovanja, to samo po sebi ukazuje da su
zainteresovani i znatieljni (spac. S. Jalimam) a esto i
kljuni fakotri koji podstiu pisanje.
2. U historiji historiografije ne postoji tzv. lokalna historija
niti marginalne pojave, obrnuto, na svakom se deavanju
koje ima evidenciju i kritiku mogu objasniti historijske
zakonitosti i zakonomjernosti.
Napisano ima za cilj da ukae na temeljne fenomene
historije, kontinuitet i identitet, potvrdi evidentne napore da se u
monografijskom zahvatu prepozna i identifikuje viemilenijska
prolost, historija i povijest Blagaja u najpotenijem i
najzahvatnijem njenom poimanju. Autor Senad Miijevi,
trenutno student historije Fakulteta humanistikih nauka na

415
mostarskom Univerzitetu u publicistici je ve odavno prisutan,
evidentirao je, prikupio i popularizirao brojne fenomene historije
i otvorio brojna zapretana pitanja.Iako je autorovo struno
obrazovanje historiara jo na poetku to mu nije nimalo bio
kompleks, nego obrnuto, nije nimalo umanjilo interes i znatielju,
koje, na alost, esto nema u novije vrijeme, te pojaanim
naporom i eljom za interesantnim temama (vjera, politika,
drutvo, historija) ve posjeduju zavidnu rutinu koja svakom
dobronamjernom imponuje, a njega samog odlikuje izuzetnim
kvalitetom da u moru historijskih nepoznanica vidi temeljnu
historijsku pretpostavku i osnovu.
Treba posebno potcrtati ovu neobinu zanesenost i
opsjednutost Miijevia starijom historijom, to je od izuzetne
pomoi i njemu kao predestiniranom historiaru-istraivau kao i
samom gradu Blagaju, iji je evo postao historiar.
Kao autor Senad Miijevi javljao se i javlja u periodici (
znamo za njegove tekstove u Kabesu, Slovu Gorina, Mostu,
Hercegovakim novinama etc.), javnim nastupima na brojnim
naunim skupovima u samom Mostaru i mnogo ire kao i
zasebnoj publikaciji ivii, to ukazuje na irok krug
interosovanja, predanost historiji, ali i kvalitetno napisanom
tekstu.
U ponuenom rukopisu Blagaj vidljiva su posebna
interesovanja Miijevia za kulturru batinu, graevinsko-
-arhitektonsko nasljee, ali i prirodne rijetkosti, floru, faunu,
zanimljive linosti, narodne obiaje etc., te se u mnogim svojim
dijelovima prepoznaje ovaj rukopis kao panoptikum znanja o
Blagaju.
Knjiga Blagaj zanimljiva je i sa strunog stanovita: to je
prvi put u novijoj bosanskohercegovakoj historiografiji da se
jednom, uslovno nazvanom mikroprostoru ponudi cjelovit, ba u
pravom smislu te rijei totalan pogled na sve zanimljivosti,
vrijednosti i karakteristike u najmanje dva milenija prolosti ovog
lijepog, a do ove publikacije zagonetnog grada.
Treba ponoviti knjiga je preboljela jo jednu
bosanskohercegovaku bolest, opremljena je i strunim
potvrdama, miljenjima kvalifikovanih historiara, arheologa i
njihovim knjigama, koje su rezultat samostalnog istraivanja, kao
i hodolokim provjerama svega to je bilo tajanstveno i
nepoznato na irem blagajskom kraju.

416
 Otvarajui prostor mnogim pretpostavkama (posebno iz
najstarije i starije historije, odnosima i relacijama u drutvu
Blagaja od najstarijih vremena do danas) Miijevi bez kompleksa
ispravlja mnoge, ranije nanose, netanosti, esto i
zlonamjerenosti, suvereno vlada injenicama, slae ih hronoloki,
tano, precizno, nudi ih kao argument u tekstu, ne kao porugu
grjeki prethodnika, nego, obrnuto, kao rezultat novih vienja
historijskog procesa, njihovih mijena te istie kvalitet deavanja.
Preporuujui knjigu Blagaj autora Senada Miijevia za
itanje treba rei da se radi o izuzetnom tekstu koji ima svoju
vrijednost, teinu i zahtjevnost. Pojavom ove knjige znanja o
jednom znaajnom bosanskohercegovakom toposu e biti
potpuna, bez pretencioznosti, njime historija kao nauka, ali i
brojne druge prirodne i drutvene nauke dobijaju siguran vodi i
parametre jednog vrijednog i zanimljivog zanosa.

417
Salih Jalimam

DENANA AUEVI: PRAVNO - POLITIKI RAZVITAK

BOSNE I HERCEGOVINE (DOKUMENTI SA
KOMENTARIMA)

Magistrat, Sarajevo 2005.

Da bi se dolo do saznanja o nekom dogaaju u prolosti,

koriste se sistematska i druga historijska istraivanja. Meutim,
potrebno je posvetiti panju, odnosno koristiti historijske izvore i
podatke, van oficijelnih historijskih kategorija. Podaci iz ovih,
uvjetno nazvanih pomonih historijskih oblasti, mogu i trebaju
upotpuniti stvarnu sliku relevantnog predmeta, teme, zadatka. Ti
i takvi historijski izvori, kao dragocjeni podaci, nalaze se, izmeu
ostalog u raznim arhivskim zbirkama, zbornicima historijskih
dokumenata, biljekama, zapisima u putopisnoj i memoarskoj
literaturi, koja je na alost tipoloki i esnafski podreena historiji
knjievnosti, uope literaturi, koju historiari, esto ne poznaju,
ponekad podcjenjuju ili nikako ne vrednuju i ne itaju. Ustvari,
sve ono to govori o mjestu i vremenu, dogaaju kao historijskoj
kategoriji, o emu se eli nainiti historijska slika, treba da bude
u panji i opservaciji historiara, ili onoga koji se bavi ovim
tekim, ali dragocjenim zanatom.
Hronini nedostatak pisanih historijskih izvora opteretio
je historiare do toga stepena da, esto, potcjenjuju sve ono to
je izvan standardnih i shematskih miljenja, da ponekad i skoro
uvijek padnu u jednu ve nostrificiranu apatiju, ime tete i sebi i
sredinama u kojima ive i djeluju. Takav, skoro omamljiv osjeaj
vidi se, prepoznaje i prisutan je kao ve odreen i taan sindrom,
koji se uvijek pokazuje za te sredine kao pravo rjeenje to
nema nikakve veze sa naukom, znanou, a pogotovo sa stvarnim
stanjem na terenu.

418
 Pravo je zadovoljstvo pisati o jednom izuzetnom nauno-
istraivakom poduhvatu, knjizi koja na izuzetan i nemilosrdan,
ali taan i precizan nain govori o historiji Bosne i Hercegovine,
ovom prigodom kroz zbornik dokumenata. Rije je o knjizi koja
se dugo, skoro jedan vijek oekivala, ali je sada pred nas stigla iz
pera ugledne profesorice Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihau
dr. Denane auevi. injenica da se pojavila kao univerzitetski
udbenik kazuje kome je namijenjana, ali irem italakom krugu
treba da se preporui i kao dobrodoao pojmovnik kljunih
dokumenata hiljadugodinje historije
U knjizi Pravno- politiki razvitak Bosne i Hercegovine
autorice prof. dr. Denane auevi obimom, strukturom i
priloenim dokumentima s pravom govori se o hiljadu godina
drave Bosne i Hercegovine. Tu se nalaze historijski dokumenti,
koji svojim ukupnim iskazom, esto puta nadilaze ak i primarne
historijska izvore. U historiji historiografije Bosne i Hercegovine
nemamo takvih primjera tako da je ovo prvi zbornik historijskih
dokumenata od De administrando imperio Konstantina
Porfirogenita do Dejtonskog sporazuma, tako da se ovom
knjigom otvaraju mnoga pitanja i nameu brojne dileme. Treba
ukazati da se ovom knjigom naa skromna znanja o historiji
Bosne i Hercegovine nadopunjuje i daje precizniju sliku historije
Bosne i Hercegovine kroz niz poznatih historijskih izvora u
dugom historijskom nizu.
itajui knjigu Pravno- politiki razvitak Bosne i
Hercegovine autorice prof. dr. Denane auevi barem donekle
smo ohrabreni naporom koji je autorica, uinila da javnost
upozna sa onim to se smatra temeljem historijske, pravne i
politike nauke da se reprezentativnim izborom pokae sve
vrijednosti historijskog, pravnog i politikog razvitka Bosne i
Hercegovine kroz dugi niz historijskog razvoja.
U shematskom pregledu knjiga: Pravno-politiki razvitak
Bosne i Hercegovine pored Predgovora, Indeksa linih imena,
Indeksa geografskih pojmova i Biljeke o autorici sastavljena je od
est poglavlja: Srednjovjekovna ( feudalna) bosanska drava
(str.15-58), Bosna pod osmanskom vlau (str.59-186), Bosna i
Hercegovina za vrijeme Austro-Ugarske uprave (str.187-254),
Bosna i Hercegovina u zajednikoj jugoslavenskoj dravi 1918-
.1941. (str.255-368) Bosna i Hercegovina za vrijeme rata 1941.-

419
1945.(str. 369-497) i Bosna i Hercegovina kao samostalna drava
1991.-1995.(str. 499-528)
Kada se pregledaju i proitaju svi dokumenti (ukupno su
priloena 122 dokumenta) ponueni na 538 stranica ove knjige,
utisak koji nastaje ne moe se izraziti jednom reenicom. Isto
tako nuno je kazati da potujui napor i zalaganje autorice ove
knjige evidentno je da je trebalo puno toga uiniti da se rukopis
dovede u ovu formu u kojoj se sada ita.
Fascinantni su brojni primjeri skoro zaboravljenih
historijskih dokumenata, vrijedna je prava niska historijskih
izvora, iz kojih se dalje niu vrlo zanimljivi, vrijedni i upeatljivi
komentari koji su sami po sebi jedna sumarna historija Bosne i
Hercegovine. Svaki paljiv italac moe na skoro svakom
dokumentu prepoznati historijsko bie ovih prostora, ali i ii
dalje otkrivati mnoge zanemarljive, skoro nepoznate segmente
prolosti Bosne i Hercegovine. Rijetko se na jednom uslovno
nazvanom malom prostoru kakva je Bosna i Hercegovina tako
oslikavaju brojni procesi i daje mu se ivot, slikaju se protekla
vremena i sve je to na tragu dogaajne historije. Svakako da treba
nastaviti sa prikupljanjem dokumenata, treba dalje istraivati,
interpretirati i svemu tome davati nauno-istraivake okvire.
Ovom knjigom otvara se zatomljeni prostor da se na
jednom mjestu, najzad i konano nau svi relevantni dokumenti
iz pravne i politike historije Bosne i Hercegovine koji su do sada
davani na kaiicu ili rtvovani inercijom, nesistematinou, ali
i nekim jaim, planskim razlozima. To nas nimalo ne amnestira da
se u bavljenju i pisanju historije zatvorimo i prepustimo sluaju.
Potrebno je na kraju rei i sud o ukupnom projektu:
Pravno - politiki razvitak Bosne i Hercegovine kao i njegovom
doprinosu naim znanjima o prolosti Bosne i Hercegovine u
dugom nizu od hiljadu godina. Treba rei da je rije o
zanimljivim, ponekad dragocjenim historijskim dokumentima,
svjedoanstvima u kojima se otkrivaju presudni pravno-politiki
procesi, ali zato ne napisati neki od ponuenih historijskih
dokumenata bogati su vrijednim opisima ovjeka, ljudi i podruja,
mnogi bude sjetu, ponekad izriu prijekor, ali u svakom dijelu
dokumenata ove dragocjene knjige rije je o jedinstvenom
zanosu da se ostavi traga o prohujalim vremenima u dugom
vremenskom intervalu od hiljadu godina.

420
 Preporuujui knjigu Pravno-politiki razvitak Bosne i
Hercegovine autorice prof. dr. Denane auevi za itanje
nadamo se da e biti svje i drag primjer konkretizacije jednog
evidentnog napora da se slika prolosti Bosne i Hercegovine
predstavi putem sigurnih potvrda ovom prigodom zbirkom
historijskih dokumenata.
Miljenja smo da se ovom knjigom otvara jedno
zanemareno podruje u okvirima historijske nauke Bosne i
Hercegovine (objavljivanje historijskih dokumenata), da se
sloenost istraivanja historijskih procesa ovim pojaavaju i
podstiu, te historija kao nauka o prolosti dobija svoj pravi lik i
oblik, a knjiga Pravno-politiki razvitak Bosne i Hercegovine na
pravom je putu.

421
Salih Jalimam

MR. SAKIB KURTI: ADEM-AGA MEI U SVOM

VREMENU

Teanj, 2004.

U bogatoj historiji historiografije Bosne i Hercegovine,

kroz brojne knjige, rasprave, studije i lanke vidljivo je da su
istraeni, proueni i interpretirani brojni problemi i pitanja iz
njene prolosti, prema naunim i strunim standardima vremena
u kojima su nastajali. Istovremeno, potreba da se pojedine teme
iz historije Bosne i Hercegovine reinterpretiraju su i zahtjev
vremena, promjene drutvenih odnosa kao i novopronaenih
historijskih dokumenata. U dosta sloenoj historijskoj praksi
skoro da je jedna velika tema ostala zaobiena, kao da je ekala
da se pronikne u njenu strukturu, da se postavi kao nauno-
istraivaki problem u jednom tekom i munom vremenu ali i
brojne druge okolnosti su odreivale njenu realizaciju. Rije je o
pojedinim linostima, koje su sticajem okolnosti, jednostavnije
reeno sklonjeni sa historijske pozornice, prije svih iz politikih i
ideolokih razloga, kojima kao kulturnoj, drutvenoj, ekonomskoj
i socijalnoj kategoriji treba neto napisati, ali u dosadanjim
panoramama bosanskohercegovake historije, ili zasebnim
studijama samo uzgredno pisalo.
Knjiga Adem-aga Mei u svom vremenu, mr. Sakiba Kurtia,
popunjava veliku prazninu u historiji historiografije Bosne i
Hercegovine, posebno to je fokusirana na vrijeme burnih i
velikih promjena dolaskom austrougarske vlasti (1878.-1918.) kao
i periodom do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine.. Radi se
o uspjeno odbranjenom magistarskom radu koji je pisan prema
svim raspoloivim historijskim izvorima (neobjavljenim i
objavljenim) iz dva dominantna arhivska centra Arhiv Bosne i
Hercegovine i Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke i 24 zbirke

422
objavljenih historijskih izvora te i impresivnom kolekcijom
historijske literature koja broji 43 bibliografske jedinice kao i 324
napomene. Autor je imao donekle pripremljen teren, nauno se
vie desetina godina raspravlja o Ademagi Meiu, ali sa ideoloki
potpuno negativne strane, u sklopu tema o linostima
neprijateljima komunistikog sistema, njihovom historijskom
trajanju i mjestu u drutvu, ali bilo je neophodno napraviti
potpun i temeljan uvid u sve njihove probleme, identifikovati
brojne probleme sa kojima su se susretale pojedine linosti,
njihov historijat, mjesto u drutvu i evidentirati njihove kulturne,
politike i ideoloke domete.
Treba napomenuti da je hronini nedostatak pisanih
historijskih izvora ili ve stvorena ideologijska slika o nekom
dogaaju ili linosti dovoljno opteretila historiare i to do toga
stepena da esto, potcjenjuju sve ono to je izvan standardnih i
shematskih miljenja, da ponekad ili skoro uvijek padnu u jednu
vrstu nostrificirane apatije, ime tete i sebi i sredinama u kojima
ive i djeluju. Takav, skoro omamljiv osjeaj vidi se, prepoznaje i
prisutan je kao ve odreen i taan sindrom, koji uvijek pokazuje
se za te sredine kao pravo rjeenje, to nema nikakve veze sa
naukom, znanou, a pogotovu sa stvarnim rezultatima arhivskih
istraivanja.
Pred nama je knjiga Adem-aga Mei u svom vremenu, pisana
o jednoj osobenoj linosti koja je skoro paradigma mnogih naih
steenih navika, zabluda, neznanja i ideologijskog prepariranja
historijskog deavanja, to se dugo vremena nosilo i prenosilo i
dolo do samog paradoksa. Linost i djelo Adem-age Meia je
slika i prilika naeg odnosa prema prolosti, njegovom burnom,
esto nepoznatom ivotu, dilemama, problemima kao i mjestu u
ukupnom historijskom razvoju Bosne i Hercegovine krajem XIX i
u prvoj polovini XX vijeka.
Posao i zadatak mr. Sakiba Kuzrtia bio je teak,
nezahvalan i esto bezizalazan, da se napravi red u moru
bespotrebno signiranih konstatacija o ivotnim i politikim
mjenama Adem-age Meia, da se utabane staze i gotova
miljenja oslobode crno-bijele sheme i politiki, kulturni i
sveukupni aktivitet ovog znaajnog Bonjaka prevrednuje i
postavi u ravan znanja zasnovanog na historijskim dokumentima.
I gle uda, umjesto klasinih tvrdnji itamo stranice i stranice ove
knjige o ulozi Adem-age Meia u brojnim procesima Bosne i

423
Hercegovine, saznajemo o njegovom nemnjerljivom, radu,
doprinosu svemu onome to je krajem XIX i poetkom XX vijeka
znailo u ivotu Bosne i Hercegovine i Bonjaka na skoro svim
poljima djelovanja. Samo nizanje tih injenica obezbjeuje Adem-
agi Meiu izuzetno mjesto u starbnom politikom, kulturnom i
ekonomskom ivotu kao i u ukupnim politiko-kulturnim
relacijama.
U shematskom pregledu knjiga Adem-aga Mei u svom
vremenu mr. Sakiba Kurtia, pored uobiajenog uvoda, zakljunih
razmatranja, popisa literature, sastoji se od etiri glave,
hronoloki poredane, s ciljem rasvjetljavanja ishodita politike i
historijske uloge Adem-age Meia krajem XIX i u prvoj polovini
XX vijeka.
Prije nego to je dao historijat politikog miljenja Adem-
-age Meia u prvom dijelu knjige mr. Sakib Kurti pravi inventuru
svega onoga to je u dosadanjoj historijskoj literaturi o ovom
fenomenu pisano. Utvruje i cilj da u kontekstu promatranja
razvoja bosanskohercegovakog drutva u austrougarskom
razdoblju odredi mjesto i ulogu Adem-age Meia u politikom,
kulturnom i privrednom ivotu. Dalje su date natuknice o
brojnim, esto kontraverznim miljenjima o Adem-agi Meiu u
paleti miljenja su i tvrdnje historiara, knjievnika, pravnika ali i
putopisaca, politiara to samu temu uslonjava a problem
postavlja u onu ravan iz kojeg se mogu nazrijeti odreeni
rezultati. Autor nudi princip kojeg i potuje u cijeloj knjizi da
historijskom metodom ustanovi politiki razvoj i kredibilitet ove
zanimljive linosti da je treba posmatrati u kontekstu vremena
1878.-1918. godina.Tu se naglaava da je rije o nizu izazova
kada se otvara ivot i djelo Adem-age Meia, autor je prisiljen da
primijeni interdisciplinarni metod, u kojem je u osnovi historijsko
deavanje, ali i socioloko, politoloko, etnoloko, kulturoloko.
Da bi evidentne potekoe i probleme jasno dijagnosticirao, te
prepoznao pravi, siguran argument da ne povrijedi historijski
dokument, ali da u svakom dijelu ove knjige nametne ist i
seriozan odnos prema pitanju linosti o kojoj se govori, kao i
dogaajima koji su se paralelno deavali.
Primjetljiv je kritiko-istraivaki metod, evidentan je
napor da se Adem-aga Mei prepozna u odreenim historijskim
deavanjima, da seo njemu i njegovom djelu ne sudi po principu
naknadne pameti i sazanja, da se jedan period (angaman

424
1941-1945. godina) koji je na kraju ivota i stavlja se u ravan
cijelog njegovog doprinosa. Vidljivi su nauni mehanizmi i
argumenti, esto su to i suprotna miljenja, osporavanja veoma
relevantnih istraivaa, koji su se bavili ili bave politikim
organiziranjem Bonjaka u prvoj poliovini XX vijeka.
Autor sa mnogo sigurnih pokazatelja pronie u samu bit
problema, daje mu snagu i argumentaciju koja u mnogim
dijelovima teksta imponuje. Znalaki, uz obilatu historijsku
dokumentaciju (prije svih prvorazrednih historijskih izvora)
pronalazi dovoljno prostora da identifikuje cijelu skalu politikog
i kulturnog angamana Ademage Meia, pronalazi njihovu
historijsko-pravnu osnovu te stvarnu historijsku validnost.
U najobimnijem dijelu knjige autor je dokumentovano
analizirao politiki, kulturni i spisateljski agaman Adem-age
Meia, njegove zemljine posjede u vremenskom intervalu
1878.-1945.godina. Radi se o malom studijskom istraivakom
poduhvatu, da se prema raspoloivim historijskim izvorima
pronikne u sutinu nastanka, ali i prisutnosti ovog uglednog
Tenjaka, Bonjaka a po mnogim potvrenim konstatacijama i
kosmopolite.
U ovom dijelu jasno se prepoznaju historijske okolnosti
njegove prisutnosti, ali i to je jo vanije, ekonomski i drutveni
status koji je, zahtjevno vremenu u kojem je Ademaga Mei
djelovao vremenom i oscilirao. Posebno se izdvaja odjeljak o
pokretanju kultunog asopisa Behar kojem je Adem-aga Mei,
pored materijalnih sredstava, udahnuo duu.
Rije je o rijetko uspjelom pogledu na ivot, djelo,
doprinos i uee jedne osobene i osebujne linosti, koja je po
prvi put u historiji historiografije Bosne i Hercegovine dobila
svoju pravu atribuciju. Uspjelim nauno-istraivakim
mehanizmima mr. Sakib Kurti je prevaziao ambicije i
ponavljanja o stereotipima, te na metodoloki i znanstveno
korektan nain, bez ideolokih naboja, politikih i poliotikantskih
ocjena, cjelovito, a ne fragmentarno prouio i ponudio djelo
(politiko, kulturno, historijsko) o Adem-agi Meiu.
Na kraju ovog kraeg osvrta na knjigu Adem-aga Mei u
svom vremenu mr. Sakiba Kurtia potrebno je ukazati da se ovom i
njoj slinim knjigama vraa povjerenje u historijsku nauku u Bosni
i Hercegovini, da se moe tekim, samoprijegornim radom,
istraivakom i interpretativnom metodom postii odreeni

425
rezultat. itajui ovu knjige to se u potpunosti i potvruje.
Preporuujui je za itanje naunoj i strunoj javnosti, ali i irem
krugu itateljstva mora se naglasiti da je nastajala u jednom vrlo
tekom vremenu ali je puna zanimljivih opaanja, vrijednih, novih
saznanja o cijelom nizu mijena ovog velikog Bonjaka i mecene te
e vjerovatno biti osnov za nove, potrebnije knjige o nizu njemu
slinim linostima, njihovoj historijskoj ulozi, drutvenom
poloaju, politikom miljenju, kao i ekonomskoj moi. Knjiga
Adem-aga Mei u svom vremenu mr. Sakiba Kurtia e svakom
buduem istraivau pruiti dovoljno inspiracije i istraenih
fenomena da je i kao takvu treba i prihvatiti.

426
Izet Pehli

DR. EDINA VEJO: PRIRODA PORODINOG ODGOJNOG

UZORA KOD BONJAKA

Islamska pedagoka akademija

Zenica, 2003.

Islamska pedagoka akademija u Zenici izdala je krajem

februara 2003. godine knjigu 'Priroda porodinog odgojnog uzora
kod Bonjaka', autorice dr. Edine Vejo, docenta na predmetu
Pedagogija na Akademiji. Rije je o tampanoj doktorskoj
disertaciji odbranjenoj na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u junu
2002. godine.
Recenzenti knjige su prof. dr. Mujo Slatina i prof. dr. Adila
Paali-Kreso.
Strukturu knjige ine:
IDEARIJ
SMISAO I ITINERARIJ ISTRAIVANJA
Znaaj istraivanja i metodoloke karakteristike
ODGOJNI UZOR U BONJAKOJ PORODICI
Uzor u odgoju
Uzor u tradicijskoj odgojnoj praksi
Odgoj ozorom u suvremenoj pedagogiji
TRADICIJSKE VRIJEDNOSTI PORODINOG ODGOJA
KOD BONJAKA
O pojmu vrijednosti
Odreenje tradicijskog
Bonjake tradicijske odgojne vrijednosti
Tradicijske intelektualne vrijednosti porodinog
odgoja kod Bonjaka
Tradicijske afektivno-konativne vrijednosti
porodinog odgoja kod Bonjaka

427
 Tradicijske estetske vrijednosti porodinog odgoja
kod Bonjaka
Bonjaka usmena poezija: Odgojne vrijednosti
utemeljene u bonjakoj tradiciji
ZNAKOVI VREMENA RELEVANTNI ZA PROFILIRANJE
PORODINOG ODGOJNOG UZORA KOD BONJAKA
EMPIRIJSKI UVID U PRIRODU ODGOJNOG UZORA
Rezultati posmatranja u porodici i njihova
interpretacija
Intervjui sa bonjakim intelektualcima i njihova
interpretacija
Metodoloka dimenzija osmiljavanja razgovora
Interpretativna razina intervjua
Literarne projekcije mladih
Interpretacija literarnih projekcija mladih
PRIRODA PORODINOG ODGOJNOG UZORA KOD
BONJAKA
REZIME
INDEX
LITERATURA
Knjiga sadri rezime na njemakom, arapskom i
engleskom jeziku. Detaljan index pojmova knjizi je dao dodatnu
vrijednost. U literaturi je autorica istakla da je konsultirala 145
bibliografskih jedinica.
Knjiga predstavlja doprinos sagledavanju odgoja u
bonjakoj porodici inspirirajui nas, Bonjake, za najotvoreniju i
najozbiljniju nadnesenost nad sobom u traenju odgovora na
porodina odgojna nesnalaenja, protivrjenosti, propuste, sve do
skoro mentalitetskih posrnua. Skoro preskriptivno svakoj
bonjakoj porodici biva veoma ubjedljivo ponuen odgojni
orijentir: poznavanjem, respektom i nadahnjujuim odnosom
prema svojoj tradicijskoj konstituenti umjeti se imponirajue
susretati sa izazovima ovog vremena.
ta ovu knjigu ini osobenom u pedagokoj i uope
intelektualnoj javnosti kod nas? Sigurno i to to se autorica ne
zadovoljava samim uvoenjem tradicijskog u perceptivno polje
ovovremenih izazova, ve i to posee za suvremenim
istraivakim dizajnom i primjenom kvalitativnih metodolokih

428
postupaka oslonjenih na hermeneutiku u istraivanju bonjake
porodice.
Radi se o jednom vrlo interesantnom i u nas rijetkom
pokuaju da se da doprinos etno i kulturalno-pedagokim
istraivanjima, danas sve traenijim i u nauno-istraivakom
smislu, sve cijenjenijim... U centru istraivanja Edine Vejo su:
odgojni uzor, porodica i Bonjaci. Edina Vejo se uspjeno nosi sa
ovako postavljenim zadatkom. Ona se ne rasplinjuje, a mogla bi,
ona ne luta po jednoj iroko razuenoj kulturi, a moglo joj se to
lako desiti, ona ne teoretizira niti akademizira nepotrebno, a
mogla je zapasti i u tu zamku. Edina Vejo, uglavnom, zna pronai
pravu mjeru u traganju za onim to je postavila pred sebe kao
zadatak, zna se uspjeno pridravati i slijediti osnovnu nit koju je
uspostavila, a znala je i uspjeno razrijeiti metodoloka pitanja
bez kojih ne bi mogla dokuiti injenice i saznanja za kojima je
tragala.
Metodoloki put koji je autorica odabrala pri izradi ovog
rada je upravo njegova posebna vrijednost. Radi se o jednom od
najzanimljivijih postupaka kvalitativne metodologije o
hermeneutici, koja nudi anse za najpotpunije razumijevanje
tueg doivljajnog iskustva i otkrivanja njegovog smisla (intervjui
sa bonjakim intelektualcima, literarne projekcije mladih...).
Knjiga zadovoljava visoke standarde grafikog oblikovanja
i njena poruka i na razini likovnog izraza plijeni originalnou.
Za oekivanje je da ova knjiga zaintrigira
bosanskohercegovaku intelektualnu javnost, ali i ire od toga.
Bilo bi uputno da svaka bonjaka porodica posjeduje ovu knjigu
u svojoj biblioteci, jednako kao i institucije koje se bave odgojem
i obrazovanjem mladih, ali i one institucije koje znanstveno-
struno propitkuju probleme odgoja, obrazovanja, socijalizacije,
pa i kulture uope.

429
Izet Pehli

PROF. DR. DEVAD ZEI: FRAGMENTI IZ POVIJESTI

MATEMATIKE

Pedagoki fakultet u Zenici

Zenica, 2003.

Pedagoki fakultet u Zenici je na kraju 2004. godine izdao

knjigu Fragmenti iz povijesti matematike, autora prof. dr.
Devada Zeia, vanrednog profesora na Mainskom fakultetu
Univerziteta u Zenici i nosioca predmeta Filozofija matematike i
prirodnih nauka i Matematika II na Pedagokom fakultetu u
Zenici.
Knjiga je tampana u formatu A5 sa mehkim povezom na
164 stranice. Autor je knjigu podijelio u tri glavne cjeline: iz
antike srednjovjekovne matematike, iz moderne matematike i
bosanskohercegovaka moderna matematike. Glavne cjeline
sadre odreeni broj njima pripadajuih tema (u prvoj cjelini njih
est, u drugoj sedam i u treoj jednu). Na kraju svake tematske
cjeline autor navodi i konsultiranu literaturu. Tako u izradi ove
knjige autor je konsultirao i navodi 64 bibliografske jedinice,
nekoliko njih navedenih u fusnotama i nekoliko posjeenih
web-stranica koje su bile izvor informacija.
Odabir fragmenata iz povijesti matematike odreen je
izvjesnim idejama i temama koje su ule u ovaj hronoloki
poredani izbor. Kako i sam autor u uvodu kae, radi se o
racionalnoj rekonstrukciji tih tema i ideja koje zapoinju sa starim
istokom, a doseu do dogaaja iz matematike koji su se zbili u
najblioj prolosti.
Autor u ovoj knjizi, u prvoj cjelini, odabire i razrauje
matematiku starog Istoka, indijsku matematiku i arapsku
srednjovjekovnu matematiku. Rekonstruira i interpretira nove
uvedene metode i tehnike matematikog raunanja i ukazuje na

430
bitne odrednice matematike koje e bitno utjecati na daljni razvoj
matematike.
U drugoj tematskoj cjelini, gdje koristi prethodno
razraene injenice, e predstaviti nain prenoenja arapskih
znanosti u latinsku Evropu i prihvatanje arapske matematike u
Evropi. U toj cjelini razmatra Bosnu i Hercegovinu, kao dio
orijentalno-civilizacijskog kruga, u kojem se deava arapska
srednjovjekovna znanost. Autor je predstavio popis orijentalnih
matematikih rukopisa koji se uvaju u Gaz Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu. Objanjava naine i oblike pisanja cifara, a
to predstavlja tekovinu koju smo mi prihvatili i poeli koristiti u
matematici. Time u Evropi zapoinje usavravanje matematikih
tehnika raunanja, a samim time i nagli razvoj matematike.
Slijedea tematska cjelina sadri teme iz moderne
matematike kao to su: otkrie infinitezimalnog rauna, Booleova
formalna logika, neprebrojivost kontinuuma, Godelov teorem o
nepotpunosti, pa sve do Posljednjeg Fermatova teorema. Uz to,
uzima jednu temu koja spada u podruje filozofije matematike, a
to ima veze sa prethodnim temama, gdje ukazuje na okvire u
kojima je matematika izvjesna znanost.
Posljednje poglavlje se odnosi na Bosanskohercegovake
matematiare iz XX stoljea, gdje su prezentirani nauni
doprinosi tih matematiara, a na neki nain i razvoj matematike u
Bosni i Hercegovini u XX stoljeu. U dva vremenska perioda
Bosne i Hercegovine pominje se razvoj matematike, i zato ova
knjiga moe posluiti kao zaetak pisanja bosanskohercegovake
povijesti matematike.
S obzirom da je ovo kod nas, do sada, prva tampana
knjiga ovoga tipa i imajui u na umu zanimljivost razrade
pojedinih problema, knjigu Fragmenti iz povijesti matematike autora
prof. dr. Devada Zeia preporuujemo naoj italakoj javnosti.

431
Hasnija Muratagi-Tuna

DEVAD JAHI: VITORIN VRIJES

Drutvo pisaca BiH, Podrunica HNK

Mostar, 2004.

Knjiga koju nam je ponudio Devad Jahi nuno iziskuje

anrovsko odreenje. Prema tehnici pisanja mogli bismo rei da
su to lirski intonirani zapisi (tako stoji i u podnaslovu) sa
elementima pjesama u prozi. Podijeljena je u pet ciklusa
(Naronska djevica, Unski misal, Zapisi sa ovoga svijeta, ehidske baklje
i Uzvodnica), a na poetku i kraju stoji po jedna sasvim odvojena
pjesma, kao pristupni i odstupni zapis. Prva nosi simbolian
naslov Drumovi, a posljednja Dua selica. Ova posljednja je
potresan i neminovan epilog, iza nje su jo samo imena tri grada
(Sarajevo-Biha-Mostar) i tri godine u kojima su se pjesme raale
(2001. -2003.).
Poezija za Jahia oito nije samo plemenita i potrebna
ukrasna razonoda ljudskog ivota. Ona je impregnacija misli to
se u pjesme pretau u gluhim nonim satima, ili izranja u uzanim,
lijepim i toplim, lirskim mlazevima iz svijetlih jutara djetinjstva.
Gotovo sve pjesme su nastale iz autorovog iskustvenog
sublimiranja. U njima je dat metaforino i simbolino svijet,
vrijeme, ivot i ovjek kojima je pjesnik bio obuzet. One su,
jednostavno, velika ispovijest pjesnika. Jahieve pjesme
karakterie jedinstven emotivni ton i duevna blagost, a njegovo
suptilno estetsko osjeanje dae im poseban umjetniki kvalitet.
To su pjesme koje ispod jednostavnosti i prividne smirenosti kriju
dinamiku pjesnikove duhovne drame. Zato su one prirodne;
nostalgija, radost i bol proimaju se i suprotstavljaju sa gotovo
ditirambskim zanosom. Jahi se pokazuje kao ozbiljan i snaan
pjesnik, kao potpuni individualist, pun elje za unutranjim
uzdizanjem i samotnikim traenjem istine o smislu ivljenja.

432
 Jahi je tragalac istinskoga smisla, pa kad ga pronae, pie
i ivi istovremeno s pjesmom u pjesmi, jer smisao doivljaja
jedino u njegovoj pjesmi moe da traje.
Ritam je neto razdeeniji, ali ton ovih pjesama
karakterie ira univerzalnost misli. Pjesme imaju specifian
intelektualni ton praen lirskim poletom. Karakterie ih emocija
kao dubinska projekcija opaanja i doivljavanja, odnosno ulni
refleks kultiviran umjetnikom Jahievom prirodom. One su uvijek
doivljaj i igra duha. Jahi uiva u bogatstvu prirodnih an, osjea
sve melodije i mirise prirode, on je gleda i slua u jasnim slikama i
zvucima. Blago i mehko boji pejzae za jedno uzbudljivo trajanje.
Veliki broj pjesama nam se pokazuje kao niz utisaka ovoga,
naega podneblja, koji se otkriva kao neki lirski putopis. Jahieve
pjesme su divna svjedoanstva duhovne i moralne historije
njegovog ivota povezanog sa ivotom svoga zaviaja, svoga
naroda i svoga vremena. ulne senzacije se prenose iz sfere due,
pjesmu stvara kao umjetniku sliku, ali je uvijek temelji na
osjeanju i poetskom otkrovenju.
Jahieva poezija se svojom narativnom strukturom
doivljava kao autentian dokaz njegovih dodira s ovjekom i
prirodom. Njegove pjesme su svjedoanstvo, jer opisuje stvarnu
zemlju i pjeva o stvarnim ljudima, onim od krvi i mesa. Pjeva
gordo, ponosno i lijepo, ponekad i s gorinom teke sudbine
bosanskog ovjeka.
Pjesme su svjee i aktuelne. Neke su i izraz naeg
vremena. Iz stihova se jasno vidi da Jahi viestruko dijeli sudbinu
svoga naroda u vremenu nesigurnosti i bespomoi. U ovoj
prefinjenoj poeziji tople osjeajnosti steklo se i toliko dogaaja iz
duboko line pjesnikove sudbine, to je iskazano na snaan
pjesniki nain. Ovim pjesmama se otkriva ljudski i nadasve
emotivni svijet Devada Jahia, sa bogatstvom tjelesnih i duevnih
karakteristika i preliva.
Ovaj pjesnik se svojski povjerava nacionalnom biu, svojoj
zemlji bosanskoj, ali bez molbenih tonova. Bosna se iz Jahievih
stihova pojavljuje u najljepim bojama, puna ljepota, bistrih voda,
divnih staza, modrog neba, zelenog ljeta, kasne jeseni, zimske
bjeline, umora lia, tiine greblja, polja i planina boanske
ljepote, pa pjesme u kojima pjeva o beskrajno iroko) bosanskoj
ljepoti odiu svjeinom, bojama i predivnim slikama, koje zrae
iskrenou Jahieve ljubavi prema rodnoj zemlji. Magijsku ljepotu

433
Neretve, Igmana, Drine... Jahi je doivio kao najljepi dar prirode
Bosni. Ushienje pitomom prirodom dolazi otuda to mu ona
razgaljuje tijelo, ali duu jo i vie. Zapaa detalje koje obian
svijet ne moe zapaziti, uspostavlja veze s tim pojedinostima, jer
ima onu nemirnu, osjetljivu i tanahnu duu svojstvenu samo
pravim umjetnicima, koje ne nosi samo stvaralaki in. On vidi
savrenstvo u realnoj prirodi koja je vjena i samodovoljna - ona
je dokaz da postoji Bog. Jahi je sav predan svom govoru due sa
prirodom, a tada prestaju da vae svi zakoni - postoji samo jedan
- pretakanje ljepote prirode u vjenu umjetniku ljepotu.
Jahi eli da udaljeni svijet prirode priblii ovjeku koji za
taj svijet kao da vie nema vremena, i da time prevlada tragiku
izgubljenosti i bespomonosti ovjeka naega vremena. Slika je
najee Jahievo poetsko sredstvo. Ali, kako Jahi udi za
punoom impresija, u pitoresknu osnovu unosi i zvune
elemente, pa slika nikada nije nijema. Leksikim, slikarskim i
tonskim kvalitetom Jahi stvara nove akorde i nove bogato
nijansirane slike u kojima je vjetina opisa dovedena do
savrenstva, artistiki ista i vrlo sugestivno melodijski ostvarena.
Svaki podatak o eksterijeru je zapravo transponovana impresija,
produeno trajanje slike, rafinirano stiliziranje stvarnosti. Jahiev
izraz je proiren mnogoznanou njegovih toplih lirskih boja i
slika, poetski strukturiranih, gipke i mehke zvunosti, ali i
metaforikom simbolikom koja iz nje isijava. U ovoj poeziji zvuk i
slika nadopunjuju jedna drugu, ak dotle da se otjelovljuje glas iz
prirode koji se u rijei zgunjava, muzika se urezbaruje u sazvuja
itavih reenica, ili navire iz glasovnog sklopa izabranih jezikih
jedinica. Smisao cijele zbirke obogaen je muzikom pratnjom.
Bez obzira na to da li je glasna ilijedvaosjetnih vibracija, ujna ili
nagovjetajna, ona ima odreeno znaenje i odreenu
emocionalnu ulogu u kompleksnom doivljavanju Jahievog
pjesnikog svijeta. A on zvui punim i plemenitim zvukom
istinske umjetnine.
Ponekad Jahi ne razvija sliku do kraja, samo je
nagovijesti, pa ipak bljesne kao minijaturist koji ljepotu daruje
malim stvarima.
lako su pjesme u ovoj zbirci sadrajem heterogene, esto
ih u akord povezuje pjesnikovo raspoloenje. A Jahi je pjesnik
koji ne stoji, on je putnik po razliitim predjelima: due, tijela i
prirode.

434
 Jahi je je ponesen ljepotom prirode, naroito vode, ali i
ljepotom ene. Pjesme o eni odiu vrhunskom njenou.
Njegova ena uvijek zrai ljepotom pokreta i tijela. Jahi biljei te
upeatljive trenutke, jer oni uznemiruju duu i tijelo, ali izazivaju
i vatru enje. U njegovim ljubavnim pjesmama prisutne su lijepe
sentimentalnosti svih vremena. Ovog pjesnika uzbuuje ena
lijepog oka i pogleda, lijepe kose u lokne savijene.
Pjesme nove zbirke Devada Jahia Azizova izvanredno su
zanimljive i dirljive originalne meditaciJe. U nJima se osjea patina
prohujalih vremena to se jedino vraaju u sjeanju. Istovremeno,
ona nas pribliava onostranom svijetu tajanstva. Pjesnik nas
podsjea da ivot promie i nestaje s lukavstvom i sluajnou
kojima ljudi nikada i nikako ne mogu stati u kraj.
Ova zbirka predstavlja novo poetsko razdoblje Devada
Jahia. U njoj je vie uznemirenosti i straha i one zabnnute
zapitanosti o tajnama ivota i smrti. To su meditacije o mogunoj
i bliskoj smrti, ali i strasne elje da se sve zgode ujednom danu,
da nestanu starost i smrt. Otuda u njoj nalazimo drugaija
umjetnika sredstva, trope i figure, opu intonaciju, pomalo
tamniji tonalitet, drugaiju atmosferu.
Ton, ritam, leksika i sve druge jedinice ovih stihova po
mjeri su isto estetiki. Dovoljno je uputiti samo na neke naslove
i vidjeti koliko su spojevi rijei svjei i iznenaujue efektni, i
kako trepere poetskim, fluidnim tonovima: Djevojaki trk, Ahirska
rosa, Grobljansko cvijee, Drijenov san, Svjetlo saburovo, Belenzukov
zveket, Sinovska suza, Zemlja taksirata, Mostarski haremi, Unski misal,
Slovo pustoslovo, Krilato demre, Krajika skica, Oinska vaktija,
Zaviajno runo, Oev kaiput, Varalica rima, Nebeska svrtica itd.
(Zbirka inae ima sedamdeset sedam pjesama, najvei broj
naslova je dvokomponentno strukturiran, tanije, pedeset i
jedan.) Moe se rei da je cijela zbirka zapravo mejdan
raznovrsnih poetskih tkanja, uspjelih metafora i drugih stilskih
figura koje potvruju pjesnika ive rijei dubokog smisla,
zaljubljenika u arhaine rijei, filigrana bosanskog jezika, koji mu
je sudbina.
U ovoj poeziji ima dosta asocijacija na sevdalinke (rije je
o intertekstualnosti), one se odlino uklapaju u idejno-tematsku
grau pjesama, dodatno ih aktueliziraju, ak univerzaliziraju.
Jahi se dugo bavi poezijom, njegova poetska rije
mnogima je prepoznatljiva po tome to on uspjeno spaja jedan

435
osebujan pjesniki vidokrug, specifinog temperamenta i onaj
vjeiti pjesniki trougao: priroda, ena i ljubav, koji za njega jesu
polazite i ishodite, ali uvijek samosvojne i neponovljive, izvorne
i plastine u pjesnikoj slici prepoznatljivoj po toplini i
intenzitetu doivljaja. One e itaocu istananog pjesnikog
ukusa pruiti i zadovoljstvo i radost. To su pjesme koje poetsku
rije pribliavaju ljubiteljima lijepe njei.
Ova zbirka ima karakter jednog izuzetno zrelog djela i
pjesnikom formom i misaonim sadrajem. U tom umjetniki
sloenom i misaono slojevitom opusu, i pored tematske
raznovrsnosti, postignuto je potpuno jedinstvo cjeline, neka
samosvojna veza filozofskih, knjievnih i umjetnikih previranja u
Jahiu pjesniku, koji dokazuje da pie umom i srcem
istovremeno, jer ispod uma postoji dua koja posjeduje
sopstveno boanstvo, supstancijalna i besmrtna.
Za najvei broj pjesama moe se rei da su biseri
Jahievog stvaranja.
Poslije itanja ove zbirke, ak i najvei skeptici moraju
priznati da je Devad Jahi Azizov rijedak i izuzetan talenat,
neiscrpni stvaralac lirskih minijatura i posve netipinih pjesama u
prozi. Pred sobom imamo jedno umjetniko djelo, umjetniku
orkestraciju moderne poezije bonjake, imamo razastrte poetske
prostore Jahia pjesnika. Zato se treba prepustiti utisku pjesama
koje su roene iz nadahnua i uivati u autentinoj poetici koja
e se, apsolutno vjerujemo, uvijek itati sa zadovoljstvom.

436
 SADRAJ

UVODNA RIJE ............................................................................... 7

Mujo Slatina
IGRA I SLOBODNO VRIJEME U KONFLUENTNOM OBRAZOVANJU 11
eljko kuljevi
GRKA I POECI RENESANSE ....................................................... 35
Devad Zei
FILOZOFIJA MATEMATIKE I PRIRODNIH ZNANOSTI U NASTAVI
TEHNIKIH I PRIRODNO - MATEMATIKIH FAKULTETA.............. 43
Salih Jalimam
DJELATNOST TOMA TOMASINIJA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI 59
Salih Jalimam
ZENICA UOI 1900. GODINE........................................................ 89
efket Goleti
ISTRAIVANJE JAVNOG MNIJENJA O OKOLIU ........................... 109
Damir Kuki
VIRTUALNE UTOPIJE................................................................... 119
Faruk Kozi
RELIGIJA I LJUDSKA PRAVA......................................................... 131
\ore Slavni
PORATNI PERIOD ILI DOBA SOCIJALISTI^KOG REALIZMA
(BONJAKA DRAMA 1945-1955) ............................................... 149
Muhamed Arnaut
LINGVOSTILISTIKE KARAKTERISTIKE JEZIKA MUHAMEDA SEIDA
SERDAREVIA............................................................................. 167
Nihad Suljii
EFEKTI PROGRAMIRANE NASTAVE MATEMATIKE U NIIM
RAZREDIMA OSNOVNE KOLE .................................................. 193

437
Hazema Nitovi
LINGVISTIKI PROGRAM PRAKE KOLE.................................... 225
Denan Skeli
EMOTIONAL INTELLIGENCE AS A DETERMINANAT OF TRAUMA
EXPERIENCE PROCESS................................................................ 243
Denan Skeli
IMPACT OF ACTIVE SPORT INVOLVEMENT ON PROCESSING OF
TRAUMATIC EXPERIENCES WITH WAR DISABLED PERSONS..... 255
Amel Ali
OSOBE POSEBNIH POTREBA IZME\U MEDICINSKOG I
SOCIJALNOG MODELA................................................................ 267
Memnuna Hasanica
FRAZEOLOGIZMI U NJEMAKOM I BOSANSKOM, HRVATSKOM,
SRPSKOM JEZIKU........................................................................ 285
Mirjana Maarevi
RAZVOJ PSIHOMOTORIKIH SPOSOBNOSTI KOD DJECE 7-11
GODINA ...................................................................................... 291
Samir Leme
DIGITALIZACIJA KULTURNOG NASLJE\A.................................... 323
Esad Delibai
KONCEPCIJA OTVORENOG DRUTVA KARLA POPPERA ................ 333
Jasmina Talam
USPAVANKE U NARODNOJ MUZI^KOJ TRADICIJI ZENICE I
OKOLINE..................................................................................... 341
Muris Bajramovi
KULTURALNI IDENTITETI U SIJARIEVOM ROMANU KONAK.. 347
Izet Pehli
EVROPSKI SISTEM PRIJENOSA BODOVA NAA SKORIJA
REALNOST .................................................................................. 357
Alica Arnaut
GENITIVNE SINTAGME BEZ PRIJEDLOGA I SA PRIJEDLOGOM OD ZA
ISKAZIVANJE POSESIVNOG ZNAENJA ....................................... 377

438
PRIKAZI

Akademik Franjo anjek

SALIH JALIMAM: DJELATNOST DOMINIKANACA U
SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI...................................................... 405
Doc. dr. Devad Zei
SALIH JALIMAM: VRANDUK...................................................... 410
Salih Jalimam
KEMAL BAI-MIDHAT SPAHI: ZNAMENITI TUZLACI ............ 412
Salih Jalimam
SENAD MIIJEVI: BLAGAJ....................................................... 415
Salih Jalimam
DENANA AUEVI: PRAVNO - POLITIKI RAZVITAK BOSNE I
HERCEGOVINE (DOKUMENTI SA KOMENTARIMA) ................... 418
Salih Jalimam
MR. SAKIB KURTI: ADEM-AGA MEI U SVOM VREMENU .... 422
Izet Pehli
DR. EDINA VEJO: PRIRODA PORODINOG ODGOJNOG UZORA
KOD BONJAKA......................................................................... 427
Izet Pehli
PROF. DR. DEVAD ZEI: FRAGMENTI IZ POVIJESTI
MATEMATIKE............................................................................ 430
Hasnija Muratagi-Tuna
DEVAD JAHI: VITORIN VRIJES .............................................. 432

439