Professional Documents
Culture Documents
o
o
o
o
FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA
o
o
o
KULTURE I CIVILIZACIJE
o
o
o
o
o
LIJEPE UMJETNOSTI
o
o
o
o
o
o
ZNANOST I PRIRODA
o
o
o
MOZAIK
o
o
Platonova tijela
Početna
Znanost
Platonova tijela
Znanstvenike već dugo zanimaju „idealni“ ili pravilni poligoni (mnogokuti), odnosno
poligoni jednakih stranica i jednakih kuteva. Jednakostranični trokut može se smatrati
najjednostavnijim pravilnim poligonom zato što ima najmanji broj stranica koje mogu
omeđivati dio ravnine. Geometrijski likovi, kao što su već spomenuti jednakostranični
trokut, kvadrat, peterokut, šesterokut, osmerokut, deseterokut, itd., dat će nam potpunu
sliku o pravilnim poligonima koji nas zanimaju. Očigledno je da teoretski ne postoji
ograničenje broja stranica pravilnog poligona, što znači da je broj pravilnih poligona
neograničen.
Što je pravilni poliedar? To je poliedar čije su sve strane (plohe) jednake (ili sukladne)
jedna drugoj i pravilni su poligoni. Koliko ima pravilnih poliedara? U XIII. knjizi
Euklidovih Elemenata posvećenoj pravilnim poliedrima, ili Platonovim tijelima (Platon ih
je razmatrao u dijalogu Timej), nalazimo čvrste dokaze da postoji samo pet pravilnih
poliedara i samo tri vrste pravilnih poligona koji mogu biti njihove strane: trokuti,
kvadrati i peterokuti. Ti pravilni poliedri, ili Platonova tijela, kako ih se još naziva,
prikazani su na slici 1.
Slika 1
Povijest
Ovih pet pravilnih poliedara bilo je poznato i korišteno i prije Platonova vremena. U
svojoj knjizi Vrijeme stoji (Time Stands Still) Keith Critchlow iznosi uvjerljiv dokaz da su
bili poznati neolitskim narodima Britanije najmanje tisuću godina prije Platona. To se
temelji na činjenici o postojanju velikog broja kamenja sfernog oblika koje se čuva u
muzeju Ashmolean u Oxfordu. To kamenje, veličine šake, bilo je prekriveno gravurama
preciznih geometrijskih sfernih verzija kocke, tetraedra, oktaedra, ikosaedra i
dodekaedra, kao i nekim dodatnim složenim i polupravilnim tijelima kao što su kocka –
oktaedar i ikosadodekaedar.
Platonov suvremenik Teetet iz Atene (417. – 369. g. pr. Kr.) dao je matematičku
definiciju pravilnog poliedra i prvi poznati dokaz da ih ima točno pet.
U svom Timeju Platon tvrdi da su četiri osnovna elementa Zemlja, Zrak, Vatra i Voda te
da je svaki od njih povezan s jednim trodimenzionalnim oblikom. Tradicija povezuje
kocku sa Zemljom, tetraedar s Vatrom, oktaedar sa Zrakom, a ikosaedar s Vodom.
Platon spominje “neki peti element” kojim se koristio Demijurg u stvaranju Univerzuma.
Tako je posljednji, peti poliedar, dodekaedar, povezan s petim elementom, Eterom.
Prema Platonu Organizator Univerzuma uspostavio je red iz prvobitnog kaosa tih
elemenata pomoću osnovnih oblika i brojeva. Uvođenje reda prema broju i obliku na
višoj razini dovelo je do nastanka tih pet elemenata u manifestiranom univerzumu.
Osnovni oblici i brojevi počinju se zatim ponašati kao poveznica između višeg i nižeg
svijeta. Oni sami, i zbog svoje analogije s drugim elementima, imali su mogućnost
oblikovati materijalni svijet.
Tih istih pet pravilnih tijela u skladu s klasičnom tradicijom prikazano je tako da su
sadržani u devet koncentričnih sfera, a svako tijelo dodiruje sferu opisanu oko sljedećeg
tijela koje se nalazi unutar te sfere. Takva kompozicija otkriva niz važnih odnosa i
posuđena je iz discipline pod nazivom corpo transparente, povezane s percepcijom sfera
koje su načinjene od prozirnog materijala i smještene jedna u drugu. Tu disciplinu
stvorio je fra Luca de Pacioli, a preuzeli su je mnogi velikani renesanse, uključujući
Leonarda i Brunelleschija.
Keplerova interpretacija Sunčeva sustava predstavljena pomoću Platonovih tijela; radijusi koncentričnih sfera
odgovaraju orbitama planeta.
Matematička svojstva
Eulerova formula za poliedar:
S+V=B+2
Tetraedar 4 4 6 Trokut
Heksaedar 6 8 12 Četverokut
Oktaedar 8 6 12 Trokut
Ikosaedar 20 12 30 Trokut
Dodekaedar 12 20 30 Peterokut
Važni odnosi između bridova, promjera upisanih i opisanih sfera, površine i obujma
pravilnih poliedara izraženi su iracionalnim brojevima. Tablica u nastavku pokazuje
omjer duljine bridova i promjera sfere opisane za svako Platonovo tijelo.
Tetraedar √2
√3
Heksaedar √1
√3
Oktaedar √1
√2
Ikosaedar √5-√5
√10
Dodekaedar √3(√5 – 1)
6
Svaki rezultat je iracionalan broj koji možemo dobiti tek kada pronađemo kvadratni
korijen. Vidimo da se ovdje pojavljuju brojevi √2, √3, √5 koji su važni i posebni u
sakralnoj matematici.
Primjeri u prirodi
Pravilan poliedar može se naći u prirodi. Početkom XX. stoljeća Ernst Haeckel opisao je
niz organizama čiji kosturi imaju oblik raznih pravilnih poliedara. Kostur jednostaničnog
organizma zrakaša (lat. Circogonia icosahedra) u obliku je ikosaedra. Većina ih živi
duboko u vodi i plijen su koraljnim ribama i zato se pokušavaju obraniti pomoću
dvanaest šupljih bodlji iz dvanaest vrhova kostura. Žalci na vrhovima bodlji čine ih još
učinkovitijim u obrani.
Većina virusa, poput virusa herpesa, imaju oblik pravilnog ikosaedra. Virusne strukture
sastoje se od ponovljenih proteinskih subjedinica, a ikosaedar je najpogodniji oblik za
reprodukciju tih struktura.
Kategorije: Znanost|Tags: "Moonov model", 02-2017, Antun Musulin, Brunelleschi, Circogonia icosahedra, corpo
transparente, Demijurg, Elementi, Euklid, fra Luca Pacioli, idealni poligoni, Johannes Kepler, Keplerova kozmička
šalica, kristalna rešetka, Leonardo, Mysterium Cosmographicum, poliedri, sakralna
matematika, Timej, virus, zrakaši