Gljive za uzgoj

Gljive su uzgajali stari Grci i Rimljani, a u 18. stoljeću široko je rasprostranjen

uzgoj u Francuskoj. Danas se najčešće uzgajaju: šampinjoni (Agaricus sp.) za koju
trebaju posebno pripremljeni prostori i kompost, bukovača (Pleurotus ostreatus) i
šitake (Lentinus edodes).
Za bio-vrt su značajni oblici uzgoja na cjepanicama jer čine i ukrasni dio vrta.
Inače, gljive se uzgajaju u specifičnim objektima koji u organskoj proizvodnji, kao i
cijeli postupak proizvodnje, moraju biti certificirani.

Bukovača (Pleurotus ostreatus L.)

Ima skromne zahtjeve prema uvjetima uspijevanja. Bogata je hranjivima, prije
svega proteinima, vitaminima C i iz grupe B. Ne sadrži saharozu, pa je značajna u
ishrani dijabetičara.
Raste na slami od žitarica, oklasku kukuruza, strugotini i na oblicama
listopadnog drveća (najbolje bukve i graba).
Bukovača se uzgaja iz sadnog materijala micelije. Micelija će dobro prorastati
u tami na temperaturi 20-25 °C i uz vlažnost zraka 80-90%. Za rast plodonosnih tijela
bukovača traži osvjetljenje, ali ne direktno osunčavanje.
U zavisnosti od soja, bukovača može rasti na temperaturi 5-15 ili 18-28 °C.
Bukovaču treba brati dok je mlada i meka.
Plodonošenje je u valovima u razmaku 10-14 dana. Najviše plodova ima u
prvom i drugom valu. Ukupan prinos je oko 20% težine supstrata.
Bukovača se može uspješno proizvoditi na oblicama topole, vrbe, jablana,
breze, johe i kestena, ali i na oblicama tvrdih listaša - bukve, graba i hrasta. Drvo od
kojeg se koriste oblice ne smije biti prije upotrebe odsječeno duže od dva mjeseca.
Uzgoj - duž oblice promjera 20-25 cm i dužine oko metar, sačine se tri reza do
dubine 2/3 oblice - na 10, 30 i 50 cm. U praznine ovih rezova (širine 3-5 mm) redaju
se micelije bukovače. Svaki rez obavija se sitno perforiranom plastičnom trakom.
Perforirana strana osigurava pristup zraka i sprječava ispadanje micelije.
Pripremljene oblice se utrape u jednom redu u jamu široku 110 cm, duboku 60 do 70
cm i dužine koja zavisi od broja oblica.
Ako je veća proizvodnja, oblice se redaju u više redova i razmjerno tome povećava
se dubina jame. U uglu trapa postavi se plastična, gumena ili metalna cijev, čiji je
gornji dio iznad površine tla najmanje 15-20 cm (za ventilaciju trapa). Oblice se
prekriju folijom, zatim zemljom u obliku humke. Oko trapa, na udaljenosti oko 30 cm,
iskopa se kanal dubine 40 cm, u koji se, po potrebi, sipa voda radi održavanja
neophodne vlažnosti u trapu, odnosno u oblicama. (za prorastanje micelija). Pri
trapljenju u travnju ili svibnju, inkubacija se završava u rujnu. Tada se oblice vade i
ukopaju ispod krošnje nekog stabla na dubinu 30 cm, tako da urezi sa micelijom
budu iznad površine. Oko oblice treba napraviti „zdjelu" kao oko voćke, dubine oko 5
cm i širine 40 cm, koja služi za zalijevanje prema potrebi. Ako micelija nije prorasla,
oblice se ostavljaju do proljeća u jami i tek tada mogu se ukopati u tlo. Pripremljene
oblice sa micelijom rađaju 4-5 godina.
Ukupan prinos je oko 20 % težine oblica.
Slika 26. Bukovača (Pleurotus ostreatus L.) (zvor: http://www.bukovaca.com/)
 Shitake (šitake – Lentinus edodes L.)
Hranljiva i kulinarska vrijednost gljive šitake je znatno veća nego šampinjona.
Sadrži prosječno 13-14% bjelančevina, 1.5- l 2.5% masti i značajne količine
esencijalnih aminokiselina. Od vitamina sadrži B1, B6, B12, A2, C, D, E i K. Bogata je
mineralnim tvarima, ima ljekovita svojstva, smanjuje kolesterol u krvi, povećava
imunitet organizma, a ekstrakt ima antikancerogeno svojstvo.
Proizvodnja gljive šitake obavlja se tradicionalnim japanskim načinom na
drvenim oblicama ili na odgovarajućem supstratu. Najpogodnije drvo za uzgoj na
oblicama je hrast, bukva, breza i pitomi kesten. Trupci trebaju biti 1,0-1,5 m dugi i 8
do 12 cm debeli. Koristi se svježe posječeno drvo (ne starije od 5 mjeseci). Drvo se
navlaži (zalijevanjem ili potapanjem u vodu). Vlažnost je optimalna, ako se piljevina
od tog drveta, stiskanjem u šaci formira u grudve koje se ne raspadaju. Za uzgoj se
koristi mjesto zaštićeno od direktnog sunčevog svjetla i jakog vjetra. Micelija se sije u
rez, napravljen testerom na dva mjesta u oblici. Rez napunjen micelijom prekrije se
plastičnom trakom, koja se pričvršćuje za drvo. Tako zasijane oblice poslažu se na
odabrano mjesto jedna preko druge, pokriju se sa 20 cm debelim slojem vlažne
slame i sve zajedno se pokrije tamnom plastičnom folijom. Na foliji se izbuši 5-6 rupa
na svaki m2. Zasijava se pomoću specijalnih čekića, s kojim se ukucaju komadići već
proraslog drveta u nove trupce, koji se žele zasijati.
Najpogodnije vrijeme za sjetvu micelije je proljeće. Tijekom 3-4 mjeseca
micelija proraste trupac i za to vrijeme nije potrebno ništa raditi. Onda se otkivaju
trupci i postavljaju u kosi položaj jedno do drugog. Ovako složene trupce treba
jednom nedjeljno zaliti, i ako je godina vlažna onda se u jesen javljaju prva plodna
tijela, ali najčešće prva berba je iduće godine.
Optimalna temperatura za razvoj plodnih tijela se kreće od 14 do 20 °C, a
optimalna vlažnost od 80-90%.
Trajnost drveta zasijanog šitake gljivom iznosi 5-6 godina. Za to vrijeme
postiže se prinos od 15 do 20% težine zasijanog drveta.

Slika 27. Shitake (šitake – Lentinus edodes L.)