KATEGORIZIRANI RADOVI
Vera Kova~evi}, Domagoj Vrsaljko, Witold Brostow*
Sveu~ili{te u Zagrebu,
Fakultet kemijskog in`enjerstva i tehnologije
*
University of North Texas, Department of Materials Science and Engineering
Tribologija polimernih materijala.
Dio 1. Trenje i tro{enje
ISSN 0351-187
UDK 678:539.5:620.178
Autorski pregled / Author’s review
Primljeno / Received: 13. 7. 2009.
Prihva}eno / Accepted: 29. 9. 2009.
Sa`etak
U prvom dijelu rada o osnovama i va`nosti tribologije u prirodnim
znanostima koje se bave materijalima i u in`enjerstvu materijala
naglasak je na onom dijelu tribologije koji se bavi polimernim ma-
terijalima. Opisana su osnovna na~ela, uz navo|enje va`nosti kvan-
titativne ispitne metode vi{estrukog brazdanja povr{ine uzimaju}i
u obzir viskoelasti~nost i krhkost polimernih materijala. Naime,
utvr|eno je da ispitne metode koje se zasnivaju na mjerenju pro-
mjene mase i/ili volumena potro{enih ~estica nisu dovoljno pouz-
dane. Mogu}nost kvantitativne mjere tro{enja temelji se na metodi
vi{estrukog brazdanja povr{ine polimernih materijala. Tribolo{ka
svojstva u korelaciji su s energijom povr{ine materijala.
KLJU^NE RIJE^I:
faktor trenja
otpornost na brazdanje
tribologija polimernih materijala
tro{enje
KEY WORDS:
friction factor
scratch resistance
tribology of polymeric materials
wear
Tribology of Polymeric Materials.
Part 1. Friction and wear of polymeric
materials
Summary
In the first part of this article the foundations and the importance
of tribology in the materials science and materials engineering are
provided with the emphasis on polymeric materials. The basic prin-
ciples are described together with the new experimental approach
for investigation of the scratch resistance that take into account
the viscoelasticity and brittleness of polymer materials. The testing
methods based on the wear particles with the measurements of
changes in mass and/or volume are not enough reliable. The pos-
sibility of quantitative measure of wear is based on the method
of multiple scratching of polymer material surfaces. Tribological
properties are in correlation with the surface energy of materials.
76 30(2009)2:76-82
Uvod / Introduction
Tribologija opisuje tribolo{ka svojstva koja obuhva}aju otpor gi-
banju (koji se mo`e izraziti kao faktor trenja, tro{enje materijala,
trljanje i sl.) [ira definicija opisuje tribologiju kao znanost i tehniku o
povr{inama koje su u dodiru i relativnom gibanju, kao i o popratnim
aktivnostima koje trebaju sniziti tro{kove koji nastaju kao posljedica
trenja i tro{enja.1,2 Ekonomske posljedice tro{enja materijala jasno
su izra`ene u knjizi Rabinovicza3 putem izvje{}a britanskoj vladi u
kojem se jo{ 1966. godine isti~e da razli~iti izvori tro{enja zbog za-
nemarivanja efekta fenomena mehani~kih interakcija na povr{inama
imaju vrlo visoku cijenu, {to je u skladu s dana{njim spoznajama.4
Bît tribologije predstavlja razumijevanje prirode postoje}ih interakci-
ja i rje{avanje proizvodnih problema koji su povezani s fenomenima
me|upovr{ina materijala u relativnom gibanju. Tribologija kao in-
terdisciplinarna znanost obuhva}a osnovne discipline koje opisuju
prirodu povr{ina, interakcije, gibanja i materijale. Primijenjene
discipline tribologije opisuju utjecaj odabira materijala, obradu
povr{ine, podmazivanje povr{ina u primjeni, kao i podru~je novih
istra`ivanja u nanotehnici.2 Tribologija je klju~na u modernoj me-
hanizaciji i strojarstvu gdje se koriste povr{ine koje se me|usobno
kli`u, kotrljaju ili se kre}u relativno jedna u odnosu na drugu.
Trenje predstavlja otpor gibanju do kojeg dolazi uvijek kada jed-
no ~vrsto tijelo dodiruje drugo ~vrsto tijelo. Tro{enje predstavlja
o{te}enje povr{ine ili odstranjenje materijala s jedne ili s obje strane
dviju ~vrstih povr{ina koje su u dodiru tijekom gibanja. Djelatni uvje-
ti trenja utje~u na me|upovr{insko tro{enje u danom tribosustavu.2
U ve}ini slu~ajeva do tro{enja dolazi povr{inskim interakcijama na
neravninama. Svojstva ~vrstog tijela su promijenjena, barem na
povr{ini ili blizu povr{ine kada je materijal na povr{ini istisnut, ali i
kada je malo ili nimalo materijala izgubljeno.1 Tro{enje, kao i trenje,
nije svojstvo materijala, ve} predstavlja odgovor danog tribosusta-
va.2 Svrha istra`ivanja u tribologiji je maksimalno smanjiti i ukloniti
gubitke do kojih dolazi zbog trenja i tro{enja u svim razinama gdje
su uklju~eni trljanje–poliranje–bru{enje–~i{}enje–trenje povr{ina.
Uloga tribolo{kih elemenata hrapavosti povr{ine, mehanizama
adhezije, trenja i tro{enja te fizikalnih i kemijskih interakcija maziva
i me|udjeluju}ih povr{ina mora biti razumljiva za optimalno djelo-
vanje i dugotrajnu pouzdanost te ekonomsku opravdanost.
Osnovno razumijevanje prirode i posljedica interakcija materijala
na atomskoj razini vodi do racionalnog oblikovanja materijala
za odgovaraju}e primjene. Novo podru~je mikro-nanotribologije
odnosi se na eksperimentalna i teoretska istra`ivanja procesa na
me|upovr{inama na atomskoj i molekulnoj razini pa sve do mi-
krorazine, {to predstavlja most izme|u znanosti i tehnike. Razvoj
novog podru~ja mikrotribologije, nanotribologije, molekulne tribo-
logije ili tribologije na razini atoma omogu}en je novim na~inima
modifikacije i manipulacije strukturama povr{ina i me|upovr{ina
na nanoskali. Dodir na pojedina~nim neravninama va`an je za
istra`ivanja u sklopu temeljne tribologije.
polimeri

Sa stajali{ta korisnika materijala, od interesa je dana{nja potreba
zamjene metalnih dijelova u razli~itim industrijama kao {to su pro-
izvodnja automobila, zrakoplova i sl. materijalima na bazi polimera
zbog njihovih prednosti kao {to su ni`a gusto}a, manja potreba za
odr`avanjem te zbog ni`ih tro{kova.5,6 Glavni razlog trenda zamjene
metalnih dijelova polimernim dijelovima u navedenim industrijama
je u{teda energije. Gusto}a polimera op}enito je ni`a od gusto}e
metala, tako da s odre|enom koli~inom goriva automobil s kompo-
nentama na bazi polimera mo`e prije}i ve}u udaljenost u usporedbi
sa standardnim automobilom s prete`no metalnim dijelovima.3
Primjena polimernih materijala u stomatologiji i medicini tako|er
je u porastu.7 Primjena polimera kao premaza posebno u formi
nanohibrida, koji sadr`avaju npr. ugljikova nanovlakna, danas je
vrlo zanimljiva i obe}ava.8,9
Tribologija keramike3,10,11 i metala u industrijskim procesima11 mno-
go je vi{e zastupljena i opisana nego {to je to slu~aj s tribologijom
polimernih materijala12-17, ~ija kompleksna struktura i pona{anje
mogu biti analizirani i ra~unalnom simulacijom.18-20
Osnove tribologije materijala / Tribology
basics of materials
Tribologija je usmjerena na mehaniku dodira me|upovr{ina u kre-
tanju, {to op}enito obuhva}a rasipanje energije. Tribolo{ka karakte-
rizacija materijala bavi se trenjem, tro{enjem, otporno{}u na braz-
danje i projektiranjem interaktivnih povr{ina tribopara – materijala
u dodiru u relativnom gibanju i danoj okolini.2 Podmazivanje se
tako|er smatra konstitutivnim tribolo{kim elementom koji mo`e
biti uklju~en u konstrukciju kada treba utjecati na trenje i tro{enje.
Trenje se mo`e definirati kao tangencijalna sila (F) otpora u relativ-
nom gibanju dviju povr{ina koje su u dodiru:1-3
F=µ⋅N (1)
gdje je N normalna sila, a µ faktor trenja. Relacija (1) povezuje se
*
sa zakonima trenja, definiranima kao Amontonovi zakoni jo{ 1699.
godine,3 koji opisuju kako je otpor koji je uzrokovan trenjem pro-
porcionalan optere}enju i da je faktor trenja neovisan o prividnom
podru~ju dodira izme|u tijela koja su u dodiru. Na taj na~in dva ti-
jela u kontaktu, bez obzira na svoju veli~inu, imaju isti faktor trenja.
Tre}i zakon trenja (Coulomb, 1785.) izra`ava kineti~ku silu trenja
kao neovisnu o brzini klizanja kada zapo~ne gibanje. Svi zakoni
trenja izvedeni su i potvr|eni potpuno empirijski. Sila trenja, prema
navedenom, predstavlja tangencijalnu silu otpora koja djeluje u
smjeru izravno suprotnom od smjera gibanja. Kod nepokretnoga
ispitnog tijela stati~ko trenje predstavlja silu gibanja podijeljenu sa
silom koja priti{}e povr{ine u dodiru. Navedena vrijednost je stati~ki
faktor trenja: µS = F / N. Kod ispitka u gibanju, dinami~ko trenje,
nazvano i kinemati~ko trenje, predstavlja silu potrebnu da se odr`i
gibanje pri definiranoj brzini trenja povr{ina podijeljenu sa silom
koja priti{}e zajedno povr{ine u paru, i to je dinami~ki faktor trenja:
µK = F / N. Faktor trenja mo`e varirati od oko 0,05 sve do 10 ili vi{e
kao npr. za meke i/ili ~iste metale koji klize me|usobno u vakuumu.1
Eksperimenti me|utim pokazuju da faktor trenja mo`e biti konstan-
tan, ali se mo`e i mijenjati kao funkcija optere}enja i u ovisnosti
o povr{ini.1 Faktor trenja materijala ovisan je o me|upovr{ini para
materijala u kontaktu, pripremi povr{ine te o uvjetima me|usobnog
djelovanja povr{ina kao {to je npr. djelovanje kemijskih ili drugih
reaktivnih spojeva, maziva, one~i{}enja, {to sve mo`e promijeniti
kemiju i topografiju povr{ina i znatno utjecati na trenje. Tipi~ne
empirijske vrijednosti faktora trenja za ispitivane parove materijala
objavljene su u literaturi i njihova je vrijednost vi{e u njihovu rela-
tivnom odnosu nego u njihovim apsolutnim vrijednostima.1
Usporedba tipi~nih tribolo{kih materijala pokazuje da dodirne
povr{ine ~istih metala i legura posjeduju visoku adheziju zbog
*
Faktor trenja (e. friction factor, µ) je prije bio nazivan koeficijent trenja (e. frictional coefficient, coefficient of friction), me|utim, taj se
naziv vi{e ne koristi.
polimeri 30(2009)2:76-82
KATEGORIZIRANI RADOVI
jakih metalnih veza te odgovaraju}e visoko trenje (visoki faktor
trenja od oko 2 i vi{e) i visoko tro{enje. Oksidi metala i ne~isto}e
snizuju adheziju i time snizuju trenje. Kerami~ki parovi koji se
koriste u ekstremnim uvjetima zbog visoke mehani~ke ~vrsto}e i
otpornosti zbog prisutnih jakih kovalentnih i ionskih veza, niskoga
plasti~nog te~enja pri sobnoj temperaturi i manje lomljivosti poka-
zuju op}enito niske faktore trenja u usporedbi s metalima. Polimeri,
koji su op}enito neotporni, ni`e krutosti i ~vrsto}e, pokazuju nisko
trenje zbog ni`ih interakcija, ali i visoko tro{enje u usporedbi s
keramikom i metalima. To je razlog potrebe kori{tenja polimernih
kompozita, koji osiguravaju ravnote`u izme|u dobre mehani~ke
~vrsto}e, ali i niskog trenja i ni`eg tro{enja. Maziva koja se koriste u
obliku ~vrstih tvari ili filmova, suhog praha ili kao ulja (disperzije ili
suspenzije) op}enito snizuju trenje stvaraju}i tanak film na povr{ini
niske smi~ne ~vrsto}e. Primjena maziva osigurava sni`enje trenja,
kao i za{titu od brazdanja i tro{enja, ali samo za metale i keramiku,
a ne i za polimere, koji u dodiru s njima bubre.
Interakcije do kojih dolazi na me|upovr{ini odre|uju pona{anje
me|upovr{ine kod trenja, tro{enja i podmazivanja, kao i pona{anje
materijala u cjelini. Tijekom interakcija povr{ina dolazi do djelovanja
privla~nih sila, kao i prijenosa mehani~ke energije. Time se mijenja
fizikalna i kemijska priroda me|udjeluju}ih povr{ina materijala,
uklju~uju}i i topografiju povr{ine. U praksi se postavljaju dva suprot-
na zahtjeva kao {to su trajnost, tj. otpornost na tro{enje materijala,
ali istodobno i tehnologi~nost, tj. sposobnost oblikovanja materi-
jala.2 Katkad se pogre{no pretpostavlja da me|upovr{ine s visokim
trenjem pokazuju i visoke brzine tro{enja; npr. me|upovr{ine kru-
tog maziva i polimera pokazuju relativno nisko trenje, ali relativno
visoko tro{enje, dok povr{ine keramike pokazuju umjereno trenje,
ali ekstremno nisko tro{enje itd.
Do tro{enja dolazi na mehani~ki i/ili kemijski na~in i op}enito se
ubrzava zagrijavanjem kod trenja. Mehanizmi tro{enja mogu biti
adhezijski, abrazijski, zamor, efekt erozije i sudara, kemijski ili ko-
rozijski ili inducirani elektri~nim lukom. Ne postoje pojedina~ni
mehanizmi tro{enja – prije su kombinacije vi{e mehanizama. Svi
mehanizmi osim zamora pojavljuju se uz postupno odstranjenje
materijala.1
Otpor gibanju pri trenju polimernih
materijala / Friction resistance of polymer
materials
U interpretaciji tribolo{kih svojstava polimera ne mogu se izravno
primijeniti znanja iz tribologije metala, zbog specifi~nih strukturnih
karakteristika polimera. Na primjer na mehani~ka svojstva polimera
izravno utje~u zapletaji lanaca.21 Zato se o~ekuje da specifi~nosti
polimerne strukture djeluju i na tribolo{ka svojstva polimera.
Pri prou~avanju fenomena trenja treba uzeti u obzir dvije klju~ne
komponente trenja, adheziju i deformaciju.15 Takav pristup odgo-
vara za sve materijale, uklju~uju}i i polimere.22,23 Trenje uklju~uje tri
osnovna elementa kao {to su me|upovr{inske veze, tj. njihov tip i
~vrsto}u, smicanje i prekid veza izme|u materijala tarnog para te
stvarno podru~je dodira. Adhezijska komponenta trenja kontroli-
rana je stvaranjem i prekidom veza izme|u dodirnih povr{ina na
stvarnim to~kama kontakta. Kod ve}ine polimera tipi~no su prisut-
ne Van der Waalsove i vodikove veze.24 Smicanje spojeva izme|u
povr{ina djelovanjem tangencijalne sile rezultira silom trenja koja
vodi do prekida me|upovr{inskih veza. Op}enito, me|upovr{inski
spojevi, tj. njihovo stvaranje, rast i prekid pod utjecajem su prirode
dodirnih povr{ina, kemije povr{ina, kao i naprezanja u povr{inskim
slojevima pri danim uvjetima optere}enja. Tako je podru~je izme|u
povr{ina dvaju tijela u pokretnom dodiru koje je karakterizirano
me|upovr{inskim spojevima, kao i produktima njihova loma, od-
nosno visoko deformiranim povr{inskim slojevima, definirano i
kao tre}e tijelo.25 Tre}e tijelo pretpostavlja da polimer uklju~en u
77
KATEGORIZIRANI RADOVI
proces trenja mo`e posjedovati svojstva koja se drasti~no razlikuju
od svojstava polimera u masi.
Deformacijska komponenta polimernog trenja, kao drugi izvor
sile trenja uz adhezijsku komponentu, pripisuje se deformacijama
do kojih dolazi na mjestima dodira (asperities) dviju klizaju}ih
povr{ina. Na mjestima dodira povr{ina dolazi do elasti~ne, plasti~ne
ili viskoelasti~ne deformacije, {to ovisi o svojstvima pojedinog ma-
terijala. Deformacije su pra}ene disipacijom mehani~ke energije,
{to ovisi o tipu deformacija, uvjetima klizanja, tarnim materijalima,
njihovim mehani~kim svojstvima, okolini i drugim ~imbenicima.
^imbenici koji utje~u na tribolo{ka svojstva polimera su struktura
i polo`aj makromolekula na povr{ini, multifaznost, stupanj kri-
stalastosti, vrsta polimera (homopolimeri, blok-kopolimeri itd.),
sastav polimernih mje{avina, orijentiranje lanaca postignuto tije-
kom prerade (ekstrudiranje i sl.), molekulna struktura (linearna,
razgranata ili umre`ena), kao i raspodjela molekulnih masa, jer
kratki lanci imaju tendenciju preferiranog smje{tanja na povr{ini.
Polimeri su kao viskoelasti~ni materijali osjetljivi na tarno zagrija-
vanje, gdje se mehani~ka energija prete`no pretvara u toplinu.15
Do transformacije mehani~ke energije u toplinu dolazi plasti~nom
deformacijom, histerezom, disperzijom i viskoznim te~enjem. Drugi
izvor topline mo`e se pripisati stvaranju i prekidu adhezijskih veza.
Osnovni mehanizam trenja polimera u viskoelasti~nom stanju pre-
ko glatkih povr{ina predstavlja adhezija.15 Osim adhezije, daljnji
mehanizam trenja do kojeg dolazi kada se polimer transformira iz
viskoelasti~noga u staklasto stanje predstavljaju mehani~ki gubitci,
koji pridonose deformaciji povr{inskih slojeva polimera. Mehani~ka
komponenta kod trenja je vi{e prisutna kada se polimer zagrijava
sve do stakli{ta, i tada je usporedna s doprinosom adhezije. Nave-
dene relacije opa`ene su kod amorfnih polimera i gume uz sli~ne
ovisnosti i kod kristalastih polimera.26
Odre|ivanje stati~koga i dinami~kog faktora trenja
polimera / Determination of polymer static and
dynamic
Podru~je tribologije raspola`e relativnom malim brojem propisa-
nih normi. Kod svih ispitivanja va`no je da sva ispitna tijela imaju
istu toplinsku pro{lost i da su odgovaraju}e kondicionirani, da se
sprije~i djelovanje vlage i drugih ~imbenika okoline. Prema normi27
eksperiment kojim se odre|uje faktor trenja izvodi se ure|ajem za
mjerenje sile kod kojega je ispitno tijelo pri~vr{}eno na donjoj strani
pokretnog nosa~a te kli`e preko povr{ine definirane plohe i stvara
otpor zbog trenja (slika 1).
SLIKA 1 - Ispitno tijelo pri~vr{}eno na donjoj strani pokretnog
nosa~a kli`e preko povr{ine definirane plohe i stvara tarni otpor
zbog trenja4
FIGURE 1 - Specimen fixed on the back of the sled slides over the
surface of the plane creating friction resistance4
78 30(2009)2:76-82
Primjer rezultata mjerenja dinami~kog trenja prikazan na slici 2 po-
kazuje da se po`eljno sni`enje trenja mo`e posti}i dodatkom male
koli~ine fluoriranog poli(aril-eterketona) (12F-PEK) u epoksid, koji pri
niskoj temperaturi o~vr{}ivanja (24 °C) ima mogu}nost migracije na
povr{inu.4 Dokazano je da migracija fluoriranog poli(aril-eterketona)
na povr{inu snizuje povr{insku napetost i mijenja morfologiju.28
SLIKA 2 - Promjena faktora dinami~kog trenja sa sastavom poli-
merne mje{avine epoksid + 12F-PEK i temperaturom umre`ivanja
(24 °C, 70 °C)28
FIGURE 2 - Changes of dynamic friction coefficient with composi-
tion of polymer blend epoxide + 12F-PEK and the curing temper-
ature (24°C; 70°C)28
Tijekom br`eg o~vr{}ivanja pri vi{oj temperaturi (70 °C), kada se
br`e posti`e minimum na krivulji viskoznost – vrijeme nego pri ni`oj
temperaturi, sprije~ena je migracija fluoropolimera na povr{inu, {to
vodi do porasta trenja, koje postupno opada pri vi{oj koncentraciji
fluoropolimera (slika 2). Navedeni primjer pokazuje da na tribolo{ka
svojstva trenja, uz sastav polimerne mje{avine, utje~e i toplinska
pro{lost uzorka, odnosno razli~ita temperatura o~vr{}ivanja, {to sve
uzrokuje promjene povr{ine uzorka, a time i promjene tribolo{kih
svojstava.
Odre|ivanje otpornosti na brazdanje polimernih
materijala / Scratching resistance determination of
polymer materials
Otpornost na brazdanje jedan je od najva`nijih parametara
odre|ivanja trajnosti povr{ine polimernih materijala. Ispitna me-
toda brazdanja koja je originalno zami{ljena za mjerenje adhezije
tankih tvrdih filmova29,30 nadopunjena je prijedlogom prvog modela
fenomena brazdanja, koji me|utim nije uklju~io i pona{anje tvrdih
premaza.31 Op}enito se ispitna metoda brazdanja temelji na defor-
miranju povr{ine prevla~enjem preko povr{ine pokretnoga tvrdog
{iljka pod optere}enjem, koje mo`e biti ili konstantno ili kontinui-
rano rasti ili stupnjevito rasti.4 Ispitna metoda brazdanja uklju~uje
brazdanje povr{ine ispitka i mjerenje dubine brazda, odnosno ureza
nastalih pri brazdanju, uz zvu~ni detektor koji prikazuje promjene
faza na povr{ini. Ispitivanja se provode mjernim instrumentom
ispitivalicom brazdanja (Micro Scratch Tester, CSM Instruments),
prikazanom na slici 3.
Rezultati ispitivanja brazdanja izra`avaju trenuta~nu dubinu pro-
diranja, Rp, i preostalu dubinu nakon oporavka, Rh. Polimeri su
viskoelasti~ni materijali, koji se stoga mogu oporaviti ili zacijeljeti
nakon brazdanja, ~ime se podi`e dno utora do kona~ne dubine,
Rh. Definira se iznos zacjeljenja ili oporavka, ∆R, koji predstavlja
usporedbu dviju dubina brazdanja4:
∆R = Rp – Rh (2)
polimeri

kao i postotak oporavka, f (e. percentage recovery), zbog
viskoelasti~nosti polimera, koji se izra~unava iz relativno velikog
oporavka, ∆R33,34:
f = [(Rp – Rh) ⋅ 100%] / Rp (3)
Primjena signala akusti~ne emisije pri ispitivanju brazdanja (slika 3)
omogu}uje odre|ivanje kriti~nog naprezanja kada dolazi do prvog
o{te}enja filma premaza na danom supstratu. Primjer rezultata ispi-
tivanja brazdanja serije uzoraka epoksid + fluoropolimer (12F-PEK)
prikazan je na slici 4, za uzorke istog sastava kao na prikazanim
rezultatima dinami~kog trenja (slika 2).34
SLIKA 3 - Ispitivalica brazdanja povr{ine polimera4,32
FIGURE 3 - Scratch tester of polymer surface4,32
SLIKA 4 - Dubina prodiranja i preostala dubina prodiranja nakon
oporavka kod vi{e primijenjenih sila (2, 4, 6, 8, 10, 12 N) kao funk-
cija sastava polimerne mje{avine epoksid + fluoropolimer (12F-PEK)
pri temperaturi o~vr{}ivanja 24 °C32,34
FIGURE 4 - Penetration depth and residual (recovery) depth for
several applied forces (2, 4, 6, 8, 10, 12 N) as function of polymer
blend epoxy+fluoropolymer (12F-PEK) composition at curing tem-
perature 24°C32,34
polimeri 30(2009)2:76-82
KATEGORIZIRANI RADOVI
Rezultati pokazuju da je mogu}e posti}i istodobno ni`i faktor trenja
(slika 2) i vi{u otpornost na brazdanje koja je obilje`ena ni`om du-
binom prodiranja (slika 4) za navedeni optimalni sastav mje{avine s
malim udjelom fluoropolimera pri ni`oj temperaturi o~vr{}ivanja.4,32
Rezultati potvr|uju pozitivan efekt fluoropolimera, koji u danim
optimalnim uvjetima migrira na povr{inu i pobolj{ava tribolo{ka
svojstva mje{avine.28
Napetost povr{ine i faktor trenja polimernih
materijala / Surface tension and friction coefficient of
polymer materials
Promjenom sastava na povr{ini tarnog para polimernih materijala
mijenja se i napetost povr{ine. Eksperimenti odre|ivanja napetosti
povr{ine, γ, odgovaraju}ih ~vrstina35 mjerenjem kontaktnoga kuta
s tri odabrane ispitne kapljevine (dvije polarne) pokazali su da
postoji veza izme|u γ i tribolo{kih svojstava, tj. dubine prodira-
nja, Rp, i dubine prodiranja nakon oporavka, Rh, kao i stati~koga i
dinami~kog trenja.36 Veza izme|u napetosti povr{ine i tribolo{kih
svojstava materijala je o~ekivana jer oba svojstva predstavljaju
fenomene povr{ine. Navedeni primjer potvr|uje da se minimalna
napetost povr{ine, kao i maksimalno pobolj{anje tribolo{kih svoj-
stava doga|a kod iste koncentracije fluoropolimera u mje{avini s
epoksidom koja je migrirala na povr{inu i odgovorna je za promjene
svojstava povr{ine (slika 5).32
SLIKA 5 - Napetost povr{ine kao funkcija sastava polimerne smjese
epoksid + fluoropolimer (12F-PEK) pri razli~itim temperaturama
o~vr{}ivanja (24 °C i 70 °C) odre|ena mjerenjem kontaktnoga kuta
na gornjem (A) i na donjem dijelu ispitnoga tijela (B)32
FIGURE 5 - Surface tension as function of polymer blend
epoxy+fluoropolymer (12F-PEK) composition at different curing
temperatures (24°C and 70°C) determined by contact angle mea-
sured at the top (A) and the bottom of the specimen (B)32
79
KATEGORIZIRANI RADOVI
Rezultati ispitivanja potvrdili su da svojstva trenja, kao i otpornost
na brazdanje ovise o napetosti povr{ine polimernih ~vrstina.36 Brojni
drugi primjeri pokazuju da promjene me|upovr{inske napetosti
izrazito utje~u na svojstva multifaznih polimernih sustava, koje
obi~no treba kompatibilizirati zbog nemje{ljivosti.36-40
Provedena istra`ivanja kompatibilizacije nemje{ljivih mje{avina
poliuretana i poli(vinil-acetata) dodatkom odabranih nanopunila41
bila su tako|er usmjerena na sni`enje energije me|upovr{ine i
postizanje optimalne me|upovr{ine kada je nanopunilo smje{teno
izme|u polimera. Nastavak zajedni~kih istra`ivanja koja su u tijeku
pratit }e promjene tribolo{kih svojstava i posebno njihovu pove-
zanost s identificiranim promjenama energije me|upovr{ine u
polimernim mje{avinama punjenima povr{inski obra|enim nano-
punilima.42,43
Tro{enje polimernih materijala / Wear of
polymeric materials
Postoje ~etiri vrste tro{enja: abrazijsko, adhezijsko, tro{enje zbog
zamora materijala i tro{enje zbog kemijskih promjena u krajnjem
grani~nom sloju (tribokemijsko tro{enje). Za polimere je posebno
zanimljivo abrazijsko tro{enje. Osnova abrazijskog tro{enja je rezanje
i brazdanje (plowing) povr{ine tvr|im ~esticama ili izbo~inama na
povr{ini.15 To~ke tro{enja su ili uklju~ene u odgovaraju}u povr{inu,
kao kod dvostrane abrazije, ili se gube unutar dodirne zone,
kao kod trostrane abrazije. Temeljem eksperimentalnih rezultata
potvr|eno je da je abrazijsko tro{enje polimera proporcionalno
relaciji 1/σu·εu, gdje je σu prekidno naprezanje, a εu prekidno iste-
zanje. Navedenu ovisnost otkrili su Lancaster i Ratner te se ~esto
navodi pod njihovim imenima.44 Rezultati pokazuju da faktor trenja
raste s omjerom 1/σu·εu, ovisno o tipu polimera u slijedu od onoga
s najni`im trenjem, polietilena niske gusto}e (PE-LD) i poliamida
(PA66), malo vi{eg trenja poli(tetrafluoretilena) (PTFE), polipro-
pilena (PP) i poli(oksimetilena) (POM), sve do onih visokog trenja
poli(metil-metakrilata) (PMMA) i polistirena (PS).15
Adhezijsko tro{enje rezultat je smicanja spojeva koji nastaju prili-
kom trenja. Osnovni mehanizam tro{enja je adhezija, koja je va`na
komponenta trenja. Adhezijski proces tro{enja uklju~uje stvaranje
adhezijskih veza, njihov rast, kao i prekid kada se prenosi materijal
s jedne povr{ine na drugu.15 Pri tome je va`no napomenuti da je
tro{enje obi~no rezultat ne samo jednog mehanizma ve} kombi-
nacije raznih mehanizama.
Tro{enje materijala mo`e se definirati kao ne`eljeni gubitak krutog
materijala s krutih povr{ina koji nastaje zbog mehani~kih inter-
akcija.3 Korisno trajanje tribolo{kih komponenata u uvjetima okoline
predstavlja se njihovim tro{enjem. Obi~no se tro{enje kvantificira
odre|ivanjem specifi~ne brzine tro{enja, µsp, mjerenjem volume-
trijskog gubitka uzorka (Vloss) pri primijenjenoj sili (F) i putu klizanja
(D)4:
µsp = Vloss / (F ⋅ D) (4)
U Laboratoriju za tribologiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje
provedena su prethodna ispitivanja tro{enja razli~itih polimernih
materijala u uvjetima abrazije prema normi ASTM G 65-85 koja su
dala mjerljive rezultate promjene mase koji su u vezi s danim sasta-
vom odabranih uzoraka. U nastavku rada provest }e se korelacije
rezultata ispitivanja brazdanjem i rezultata prema ASTM normi za
uzorke poznatog sastava mje{avine.
Definicija tro{enja podrazumijeva da se tro{enje mo`e jednostavno
odrediti iz volumena (ili iz mase) krhotina, odnosno produkata
tro{enja koji se odvajaju od ispitka tijekom tro{enja. Navedena
metoda ASTM G 65-85 ne mo`e me|utim dati pouzdane rezultate
jer koli~ina krhotina ovisi o relativnoj brzini gibanja dviju povr{ina u
dodiru. Dio energije gibanja pretvara se u toplinu trenja pri klizanju
ili kotrljanju povr{ina tarnog para. [to je ve}a brzina, stvara se
vi{e topline, te pokusi potrebni za odre|ivanje faktora trenja nisu
izotermalni.4 Temperatura ispitivanja izravno utje~e na tro{enje
80 30(2009)2:76-82
polimera. Rezultati su pokazali da brojni polimeri pri klizanju u do-
diru s ~elikom prolaze minimum pri karakteristi~noj temperaturi.44
U skladu sa specifi~nim toplinskim kapacitetom tarnog para, ista
relativna brzina rezultirat }e razli~itim porastom temperature kod
razli~itih polimera. Stoga i uz konstantnu brzinu gibanja tijekom
ispitivanja rezultati mogu biti besmisleni. Tijekom ispitivanja kod
nekih polimera temperatura ispitnog tijela poraste iznad njegova
stakli{ta (Tg), dok kod drugih ostaje ispod stakli{ta. Stoga usporedba
mase produkata tro{enja nastalih tijekom ispitivanja nema smisla,
te danas jo{ nema op}eprihva}ene ispitne metode za odre|ivanje
tro{enja polimera.4
Ispitivanje tro{enja polimernih materijala vi{estrukim
brazdanjem / Wear determination of polymer
materials by multiple scratching
Vi{estruko brazdanje du` istih udubina koje se mo`e provesti
primjenom definiranog ispitivanja prikazanoga na slici 3 pru`a
mogu}nost odre|ivanja tro{enja kod klizanja. To je mnogo pouz-
danija metoda od odre|ivanja abrazijskog tro{enja, ali rezultati nisu
ekvivalentni.6 Pri odre|ivanju tro{enja pri trenju klizanja odre|uju se
dvije osnovne veli~ine: dubina prodiranja i dubina prodiranja nakon
oporavka u funkciji broja eksperimenata brazdanja. Prvi primjer
otkri}a fenomena deformacijskog o~vr{}ivanja kod kliznog tro{enja
poliestera otkriven je 2004. godine.45 Pokazalo se da nakon porasta
preostale dubine prodiranja s porastom broja ispitivanja brazda-
nja kod kliznog tro{enja, dolazi do ravnote`e kod izvjesnog broja
brazdanja kada vi{e nema promjene preostale dubine prodiranja,
tj. dosti`e se konstantna dubina prodiranja (slika 6).
SLIKA 6 - Odre|ivanje tro{enja odabranog poliestera s pomo}u
vi{estrukog brazdanja mjerenjem preostale dubine brazdanja,
Rh, kao funkcije broja brazdanja pri nekoliko konstantnih razina
sile32,45
FIGURE 6 - Wear determination of the selected polyester polymer
by multiple scratching: residual scratching depth, Rh, as function
of scratch number at several constant force levels32,45
Oporavak nakon brazdanja kao kona~no zacjeljenje koje se o~ituje u
postizanju konstantne vrijednosti dubine i dostizanje zaravanka na-
kon vi{estrukog brazdanja poznat je kao deformacijsko o~vr{}ivanje
i obja{njen je stvaranjem vi{e sre|ene faze.4 Kod ve}ine polimera
nakon odre|enog broja brazdanja dosti`e se konstantna dubina
brazdanja. Postoje polimeri koji ne slijede to pona{anje, kao {to je to
u ispitivanjima pokazao PS6, {to je povezano s njegovom krhkosti.
Rezultati vi{ekratnog brazdanja podsje}aju na pona{anje polimera
kod zamora,46,47 gdje relativno malo, ali vi{estruko optere}enje
vodi kona~no do loma. Slika 6 ilustrira da uzastopno brazdanje
postupno smanjuje dubinu brazde i vodi do dubine koja se vi{e
ne mijenja s brojem brazdanja. Pretpostavljeno je da taj fenomen
podsje}a na o~vr{}ivanje, gdje dno udubine nakon vi{estrukog
brazdanja predstavlja materijal visoke kohezije.
Stoga je predlo`ena nova definicija tro{enja, gdje je mjera tro{enja,
W(F), za danu geometriju {iljka za ispitivanje brazdanjem, pri pro-
pisanoj brzini ispitivanja i sili ispitivanja, (F), pri 25 oC ili na nekoj
drugoj temperaturi:4
(5)
polimeri

gdje je Rh preostala (oporavljena) dubina, n = broj brazdanja du`
utora.
U praksi eksperiment vi{estrukog brazdanja treba prestati (slika 6)
kada vi{e nema promjena. Prestanak ispitivanja definira se kada je
vrijednost [Rh (n + 1) – Rh (n)]/ Rh (n) manja od 1 (tipi~no nakon
oko 15 ispitivanja).45 Postojanje asimptote za velika optere}enja
zna~i da je kona~na veli~ina tro{enja, W, neovisna o broju brazdi
i optere}enju:
(6)
Primjer rezultata ispitivanja asimptotske preostale dubine, Rh,
nakon vi{estrukog brazdanja pod istim optere}enjem, koji iznosi
88 µm za PTFE u usporedbi s 43 µm za PP, dobro ilustrira razlike u
tribolo{kim svojstvima, kao i slabu otpornost PTFE-a na tro{enje.4
Praksa potvr|uje da PTFE kao materijal za posu|e ima odgovaraju}e
nisko trenje, ali ga karakterizira vrlo slaba otpornost na brazdanje te
stoga pokazuje veliku zaostalu dubinu nakon vi{estrukog brazdanja.
O~ekuje se da materijal koji pokazuje ni`e trenje pokazuje tako|er
i ni`e tro{enje, i obratno, {to nije uvijek slu~aj.
Tako|er je upitna veza izme|u rezultata ispitivanja tvrdo}e polimera
i tro{enja povr{ine, zbog razli~itosti ispitivanja koja mjere tvrdo}u
povr{ine polimera.47 Tako rezultati mogu pokazati da tvr|i materijal
pokazuje manje tro{enje, {to je o~ekivano, ali i obratno.4
Zaklju~ci / Conclusions
Velik interes svekolike javnosti za polimere je u njihovoj primje-
ni u industriji kao zamjeni za metalne i druge materijale zbog
mogu}nosti stvaranja i promjene njihove strukture koja vodi do
pobolj{anja mehani~kih i drugih svojstava, uklju~uju}i i tribolo{ka
svojstva.
Osnovni problem {ire primjene polimera je izrazita ovisnost njihovih
svojstava o temperaturi, kao i niska toplinska provodnost, sklonost
puzanju i osjetljivost na djelovanje okoline.
Tribolo{ka svojstva polimera uz razli~iti sastav ispitivanog materijala
ovise i o njegovoj toplinskoj pro{losti kao {to je razli~ita temperatura
o~vr{}ivanja. Sve to utje~e na promjene povr{ine ispitnog tijela, a
time i na promjene tribolo{kih svojstava polimernih materijala.
Daljnji napredak u podru~ju odre|ivanja tribolo{kih svojstava po-
limera, njihovih kompozita i mje{avina mogu} je rje{enjem veza
izme|u faktora trenja i mehanizama tro{enja radnih povr{ina tri-
boparova, kao i prou~avanje i ciljano djelovanje na povr{insku
strukturu na molekulnoj razini, uz definirane metode mjerenja
brazdanjem povr{ine polimera koje uklju~uju specifi~na svojstva
viskoelasti~nosti i krhkosti.
Zahvala / Acknowledgement
Prikazani autorski pregled rezultat je rada autora na znanstve-
nom projektu In`enjerstvo povr{ina i me|upovr{ina nano~estica
u adhezijskim nanomaterijalima (broj 125-1252971-2575), koji
se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta
Republike Hrvatske.
Zahvaljujemo prof. dr. sc. Vinku Ivu{i}u i docentu dr. sc. Kre{imiru
Grilecu, Laboratorij za tribologiju, Fakultet strojarstva i brodo-
gradnje Sveu~ili{ta u Zagrebu, na pru`enim savjetima i pomo}i u
normiranim tribolo{kim eksperimentima.
LITERATURA / REFERENCES
1. Bhushan, B.: Principles and Applications of Tribology, John Wiley & Sons,
New York, 1999.
2. Ivu{i}, V.: Tribologija, Hrvatsko dru{tvo za materijale i tribologiju, Zagreb,
1998.
3. Rabinowicz, E.: Friction and Wear of Materials, 2nd edn. Wiley, New York,
1995.
4. Brostow, W., Deborde, J. L., Jaklewicz, M., Olszynski, P.: Tribology with
Emphasis on Polymers: Friction, Scratch Resistance and Wear, J. Mater. Ed.,
24(2003)4-6, 119-132.
polimeri 30(2009)2:76-82
KATEGORIZIRANI RADOVI
5. Mark, H. F.: Polymers in materials science, J. Mater. Ed., 12(1990), 65-108.
6. Brostow, W., Hagg Lobland, H. E., Narkis, M.: Sliding wear, viscoelasticity, and
brittleness of polymers, J. Mater. Res., 21(2006), 2422-2428.
7. Brostow, W., Pietkiewicz, D., Wisner, S. R.: Polymer tribology in safety medical
devices: Retractable syringes, Adv. Polym. Technol., 26(2007), 56-64.
8. Sandler, J., Shaffer, M. S. P., Lam, Y-M., Windle, A. H., Werner, P., Altstädt,
V., Nastalczyk, J., Broza, G., Schulte, K., Keun, C-A.: Carbon-nanofibre filled
thermoplastic composites, in: Making Functional Materials with Nanotubes,
edited by Bernier, P., Ajayan, P., Iwasa, Y., Nikolaev, P., Mater. Res. Soc. Symp.
Proc., 706 Warrendale, PA, 2002, p. 105.
9. Werner, P., Altstädt, V., Jaskulka, R., Jacobs, O., Sandler, J. K. W., Shaffer, M.
S. P., Windle, A. H.: Tribological behaviour of carbon-nanofibre-reinforced
poly(ether ether ketone), Wear, 257(2004), 1006-1014.
10. Dusza, J., Rudnayová, E.: Trybological characteristics of a ceramic nanocom-
posite, AMTT, European Major Research Infrastructure, 1999, 1-11.
11. Kalpakjian, S.: Manufacturing processes and engineering materials, 2nd Ed.,
Wiley, Addison-Wesley, Reading, MA, 1991.
12. Mark, J. E. (Ed): Physical Properties of Polymers Handbook, 2nd edn., Springer,
New York, 2007.
13. Goldman, A. Y.: Prediction of deformation properties of polymeric and com-
posite materials, American Chemical Society, Washington, DC, 1994.
14. Zambelli, G., Vincent, L. (Eds): Matériaux et contactsa: une approche tribolo-
gique, Presses polytechniques universitaires romandes, Lausanne, 1998.
15. Myshkin, N. K., Petrokovets, M. I., Kovalev, A. V.: Tribology of polymers: Adhe-
sion, friction, wear and mass-transfer, Trib. Int., 38(2005), 910-921.
16. Tsukruk, V. V., Nguen, T., Lemieux, M., Hazel, J., Weber, W. N., Shevchenko,
V. V. et al.: Tribological properties of modified MEMS surfaces, in: Buchan,
B. editor, Tribology issues and opportunities in MEMS, Dodrecht. Kluwer
Academic Publichers, 1998., 607-614.
17. Bushan, B.: Tribology and mechanics of magnetic storage devices, 2nd ed.,
New York, IEEE Press, 1996., 1125.
18. Fossey, S.: Computer simulations of mechanical properties, Chapter 4 in: Per-
formance of plastics, ed. Brostow, W., Hanser, Munich-Cincinnati, 2000.
19. Brostow, W., Cunha, A. M., Simões, R.: Generation of polymeric structures on
a computer, Mater. Res. Innovat., 7(2003), 19-26.
20. Brostow, W., Simões, R.: Tribological and mechanical behavior of metals
and polymers simulated by molecular dynamics, J. Mater. Ed., 27(2005)1-2,
19-28.
21. Goldman, A. Y., Venkatashan, K.: Long-Term Creep and Recovery of Polypro-
pylene Impact Copolymer, Proc. Ann. Tech. Conf. Soc. Plast. Engrs., 60(2002),
1363.
22. Briscoe, B. J.: Interfacial friction of polymer composites. General fundamental
principles, in Klaus, F. editor, Friction and wear of polymer composites, Am-
sterdam, Elsevier, 1986., 25-59.
23. Briscoe, B. J.: Friction of organic polymers, in Singer, IL., Pollok, HM., editors,
Fundamental of friction: macroscopic and microscopic processes, Dordrecht,
Kluwer Academic Publichers, 1992., 167-182.
24. Buckley, D. H.: Surface effects in adhesion, friction, wear, and lubrication,
Amsterdam, Elsevier, 1981., 631.
25. Godet, M.: The body approach. A mechanical view of wear, Wear, 100(1984),
437-452.
26. King, R. T., Tabor, D.: The effect of temperature on the mechanical properties
and friction of plastics, Proc. Phys. Soc., B66(1953), 728-737.
27. ASTM Standard D 1984-90, American Society for Testing and materials, West
Conshohocken, PA 2002.
28. Brostow, W., Cassidy, P. E., Hagg, H. E., Jaklewicz, M., Montemartini, P. E.:
Fluoropolymer addition to an epoxy: phase inversion and tribological prop-
erties, Polymer, 42(2001), 7971-7977.
29. Heavens, O. S.: Some factors influencing the adhesion of films produced by
vacuum evaporation, J. Phys. Radium, 11(1950), 355-360.
30. Singer, I. L.: How third-body processes affect friction and wear, Mater. Res.
Soc. Bull., 23(1998)6, 37-40.
31. Benjamin, P., Weaver, C.: Measurement of adhesion of thin films, Proc. Royal
Soc. A, 254(1960), 163-176.
32. Brostow, W.: Tribology of polymer-based materials: Basics and problems to
solve, 15th Tutorial on Polymer Characterization, 15th POLYCHAR World Forum
on Advanced Materials, Buzios, Rio de Janeiro, 2007., 4-17.
33. Brostow, W., Bujard, B., Cassidy, P. E., Hagg, H. E., Montemartini, P. E.: Effects
of fluoropolymers to an epoxy on scratch depth and recovery, Mat. Res.
Innovat., 6(2002), 7-12.
34. Brostow, W., Hagg Lobland, H. E.: Predicting wear from mechanical properties
of thermoplastic polymers, Polym. Eng. Sci., 48(2008)10, 1982-1985.
35. Good, R. J.: in Contact angle, wettability and adhesion, Chapter 1, edited by
Mittal, K. L., VSP, New York, 1993.
36. Brostow, W., Cassidy, P. E., Macossay, J., Pietkiewicz, D., Venumbaka, S.: Sur-
face tension and tribological properties in epoxy + fluoropolymer systems,
Polymer Internat., 52(2003), 1498-1505.
81
KATEGORIZIRANI RADOVI

37. Klee, D., Höcker, H.: Polymers for biomedical applications: Improvement of
the interface compatibility, Adv. Polymer Sci., 149(1999), 1-57.
38. Privalko, V. P.: Chap. 1 in Performance of plastics, Brostow, W. (Ed), Hanser,
Munich-Cincinnati, 2000.
39. Hameed, N., Thomas, S. P., Abraham, R., Thomas, S.: Morphology and contact
angle studies of poly(styrene-co-acrylonitrile) modified epoxy resin blends
and their glass fiber reinforced composites, Express Polymer Letters, 1(2007),
345-355.
40. Kopczynska, A., Ehrenstein, G. W.: Polymeric surfaces and their true surface
tension in solids and melts, J. Mater. Ed., 29(2007), 325-333.
41. Vrsaljko, D., Leskovac, M., Lu~i} Blagojevi}, S., Kova~evi}, V.: Interphase phe-
nomena in nanoparticulate filled polyurethane/poly(vinyl acetate) polymer
systems, Polym. Eng. Sci, 48(2008), 1931-1938.
42. Kova~evi}, V., Vrsaljko, D., Lu~i} Blagojevi}, S., Leskovac, M.: Adhesion pa-
rameters at the interface in nanoparticulate filled polymer systems, Polym.
Eng. Sci., 48(2008), 1994-2002.
43. Kova~evi}, V., Vrsaljko, D., Leskovac, M., Lu~i}, S., Buhin, Z.: Uloga me|upovr{ine
u vi{efaznim polimernim sustavima punjenima nano~esticama, Polimeri,
29(2008)2, 88-95.
44. Lancaster, J. K.: Relationships between the wear of polymers and their me-
chanical properties, Proc. Inst. Mech. Eng., 183(1968-1969), 98-106.
45. Brostow, W., Darmarla, G., Howe, J., Pietkiewicz, D.: Determination of wear
of surfaces by scratch testing, e-Polymers, 025(2004), 1-8.
46. Brostow, W.: in Science of Materials, Robert E. Krieger, Malabar, FL, 1985.
47. Brostow, W.: Einstieg in die moderne Werkstoffwissenshaft, Hanser, München
– Wien, 1985.

DOPISIVANJE / CONTACT

Prof. dr. sc. Vera Kova~evi}

Sveu~ili{te u Zagrebu
Fakultet kemijskog in`enjerstva i tehnologije
Zavod za in`enjerstvo povr{ina polimernih materijala
Ilica 53a, HR-10000 Zagreb
Tel.: +385-1-48-46-378, faks: +385-1-45-97-260
E-adresa: vkovacºfkit.hr

VIJESTI

Nano~estice i `ive stanice

Priredila: Tatjana HARAMINA

Zanimanje za nano~estice u stalnom je po-
rastu, uglavnom zbog njihovih posebnih
svojstava, potpuno razli~itih od svojstava
istog materijala ve}ih dimenzija. Rabe se
u proizvodnji hrane, sredstava za za{titu
od sunca, pasti za zube, proizvoda za nje-
gu ko`e, antibakterijskih srebrnih premaza
i sl. Utjecaj nano~estica na stanice orga-
nizma nije jo{ detaljno analiziran i zato su
hitno potrebne nove metode i normirani
postupci analize kako bi se mogla proci-
jeniti potencijalna opasnost izlaganja ljudi
nano~esticama.1
Pritom je posebno va`na priprema i na~in
na koji se vodi administracija o potencijalnoj
opasnosti utjecaja nano~estica na zdravlje
ljudi. Va`nost karakterizacije prije izvo|enja
eksperimenata za procjenu toksi~nosti in
vitro dobro je poznata. Toksi~ni efekt po-
sljedica je sposobnosti nano~estica da ka-
taliziraju proizvodnju reaktivnih metabolita
kisika (e. reactive oxygen species, ROS) i da
se ireverzibilno ve`u za membrane ili DNK.
Posljedica je interferiranje na razli~itim ra-
zinama stani~nog metabolizma, utjecaj na
me|ustani~ne signale i genske promjene. Za
sada istra`ivanja upu}uju na unutarstani~no,
a ne na izvanstani~no interferiranje, stoga je
najva`nije pitanje na koji na~in nano~estice
ulaze u stanicu.
Znanstvenici sa Sveu~ili{ta Ludwig-Maxi-
milian iz Münchena2 uspje{no su prou~avali
pripravu poluvodi~kih kvantnih to~aka
(nanokristala) na ~vrstoj podlozi i njiho-
vo naknadno internaliziranje u stanicama
smje{tenima povrh sloja tih nano~estica.
Nano~estice kontrolirane gusto}e adsor-
birane su na ~vrstoj povr{ini prevu~enoj
ekstracelularnim makromolekulama. Udio
kvantnih to~aka koje su preuzele stanice
analiziran je uz pomo} fluorescencijske
mikroskopije (slika 1 i slika 2). Rezultat je
pokazao da nano~estice agregiraju tijekom
uvla~enja u stanicu te se stvaraju grozdo-
vi unutar stanice koji onda mogu u}i u
stani~nu jezgru. Uvla~enje nano~estica ovisi
o funkcionaliziranju povr{ine stanice i mo`e
se sprije~iti pove}anjem adhezije izme|u
nano~estica i povr{ine. Vremensko pra}enje
uvla~enja pokazalo je da su ~estice sposob-
ne i napustiti stanicu.
SLIKA 1 - Fluorescentna slika stanice 15
minuta nakon uvla~enja kvantnih to~aka
(u ovom stadiju ~estice su jo{ u stani~noj
membrani)3
Ovo otkri}e mo`e pomo}i i u razvoju lijekova
i genske manipulacije (e. gene delivery sys-
tems) budu}i da je razumijevanje stani~nog
uvla~enja unutar i iz ekstracelularne matrice
klju~ni aspekt u razvoju efikasnih vektora.
SLIKA 2 - Fluorescentna slika stanice ~eti-
ri sata nakon istog eksperimenta (kvant-
ne to~ke distribuirane su unutar stani~ne
teku}ine; tamno podru~je u sredini stanice
je jezgra)3
KORI[TENA LITERATURA
1. www.materialstoday.com/view/2260/nanoparti-
cles-and-living-cells.
2. Alberola, A. P., Rädler, J. O.: The defined presen-
tation of nanoparticles to cells and their surface
controlled uptake, Biomaterials 30(2009), 3766-
3770.
3. uwnews.org/uweek/article.aspx?id=42599.

82 30(2009)2:76-82 polimeri