Inženjerska geologija je specijalistička znanstvena disciplina, s

osnovnom zadaćom proučavanja geološke građe, geoloških procesa,

mineraloško-petrografskth i fizičko-mehaničkih značajki stijena i terena
za potrebe gradnje.

Dakle, njezinim se rezultatima definiraju uvjeti gradnje, predviđaju se

promjene u terenu, koje će biti izazvane suvremenim egzodinamičnim i
endodinamičnim procesima i pojavama, i njihov odraz na graditeljski
objekt.

To upućuje na činjenicu da je inženjerska geologija veoma bliska

građevinskim disciplinama:

- konstrukcijama,
- mehanici stljena
- i mehanici tla (geomehanici).

Prihvativši takvu definiciju i zadaću inženjerske geologije u djelatnosti

gradnje, očito je da se osnova inženjerskogeološkth istraživanja svodi na
određivanje:
- prirodnih geoloških procesa i pojava te procesa i pojava izazvanih
građevinskim radovima;
- sastava, struktare, stanja, značajki i uvjeta nastanka i prostiranja
gornjih dijelova litosfere te njihovog ponašanja pri izvedbi
građevlnskih radova, kao i u fazi eksploatacije objekta.
Dobiveni rezultat osnova su za ocjenu mogućeg stupnja utjecaja
prirodtih geoloških i naknadno izazvanih procesa i pojava na
građevinski objekt, kao i za predviđanje zaštitnih mjera protiv
eventualnih nepovoljnih pokazatelja..

Zanimljivo je da su za postanak i razvoj inženjerske geologije zaslužni

upravo građevinari , koji traže od geologa podatke o:
- čvrstoći i stabilnosti stijena, stabilnosti izvedeinih kosina zasjeka i
usjeka na površini te podova, bokova i svodova podzemnih objekata;
- stupnju opasnosti od suvremenih enodinamičnih procesa i pojava
(denudacije, erozije, abrazije, klizanja, puzanja, akumulacije, osipanja,
odronjavanja, sufozije i likvefakcije), kao i endodinamičnih pojava,
posebno potresa;
- mogućnostima pronalaženja i uporabe prirodnih građevnih materijala.
Intenzivna graditeljska akttvnost čovjeka kroz stoljeća, konstrukcijska sl
objekata i potreba da se objekti izvedu na ponekad nestabilnim terenima
teškim za izvedbu radova, omogućili su razvoj metoda istraživanja u
inženjerskoj geologiji, ali i razvoj novih primijenjenih znanstvenih
disciplina koje su dopunjavale podatke dobivene inženjerskogeološkim
istraživanjima.

To se odnosi na hidrogeologiju, koja proučava podzemne vode,

postanak, režim, kakvoću, količinu i djelovanje u podzemlju, i tehničku
petrografju, koja proučava mineraloško-petrogafska i tehnička
svojstva stijena i kamena i način istraživanja ležišta i mogućnosti
primjene kamena i nevezanih sedimenata u gradevinarstvu, arhitekturi i
skulptorstvu, kao i procese koji su nastaju u kamenu pod utjecajem
različitih djelovanja..

MINERALOGIJA

Mineralogija je nauka koja ima zadatak da proučava minerale, njihova

fizička svojstva, oblik, kemijski sastav i način postanka.

Minerali su sastavni dio kamene kore. Oni su homogeni. To znači da su

u svakom svom i najmanjem djeliću istih fizičkih i kemijskih svojstava.
Homogenost minerala otkrivaju mikroskopska, a osobito rendgenska
istraživanja. Po svom kemijskom sastavu minerali su elementi ili spojevi
dvaju ili više elemenata. Njihov kemijski sastav označavamo kemijskom
formulom, kao npr. zlato (Au), sumpor (S), kvarc ili kremen (Si02) itd.

Prema tome, mineral je sastavni dio kamene kore, određene unutrašnje

grade ili strukture, fizičkih svojstava i određenog kemijskog sastava, koji
se može izrazi ti kemijskom formulom.
Stijena je sastavni dio litosfere ili kamene kore, određenog načina
geološkog pojavljivanja i građe (teksture i strukture), te mineralnog
sastava.

Kamen je prirodno ili umjetno odvaljeni dio ili komad stijene.

Minerali su kristalizirani, a ima ih i amorfnih. Kristalizirani minerali imaju
pravilnu unutrašnju građu, koja je za svaku mineralnu tvar bitna i
karakteristična. Pravilna se unutrašnja grada sastoji i u određenom
rasporedu atoma ili iona toga minerala u prostornoj ili kristalnoj rešetki. 0
tom rasporedu ovise svojstva minerala.

Općenito uzevši, kristalizirani minerali su anizotropni. To znači da su

njihova svojstva u različitim smjerovima različita. Tako npr., brzina rasta
je anizotropno svojstvo kristaliziranih minerala. U međusobno paralelnim
smjerovima brzina rasta je ista, a u različitim smjerovima različita. Zato
se takvi minerali nalaze u pravilnim geometrijskim tijelima, omeđeni
ravnim plohama. To su kristali
A m o r f n i minerali nemaju pravilnu unutrašnju gradu. Njih su svojstva
u svim smjerovima ista. Oni su i z o t r o p n i

Kristalizacija

U prirodi ima različitih otopina iz kojih mogu nastati minerali, značajnija

je takva otopina magma. Dosada smo smatrali magmom praiskonsku
rastaljenu tvar vrlo složenog kemjskog sastava, ko dolazi iz pirosfere.
Zbog magmine visake temperature mineralna se tvar nalazi u
rastaljenom stanju. Kada temperatura magme padne do određene točke,
nastaju kristali minerala, koji moraju na neki način biti udaljeni iz magme.
Zbog toga je nastali mineralni agregat drugačijeg sastava od prosječnog
kemijskog sastava izvorne magme. Iz istog uzroka se promijenio i sastav
preostale magme. Analogno tome, pri daljem snižavanju temperature iz
promijenjene magme kristaliziraju oni minerali koje je mimoišla ranija
kristalizacija.

Daljim procesima kristalizacije stalno se mijenja sastav magme pa,

prema tome, i sastav onih minerala koji nastaju pri sve nižim
temperaturama. Drugim riječima, pri različitim temperaturama za vrijeme
hlađenja jedne magme kristaliziraju različiti minerali, mineralni agregati,
odnosno stijene.
U toku kristalizacije nastaje odreden broj "kristalizacijskih centara" oko
kojih se skupljaju čestice iste mineralne tvari, pravilno se redaju u
prostoru i tvore karakterističnu kristalnu rešetku toga minerala. Rast
minerala je njegovo anizotropno svojstvo, i zato će on rasti s pravilnim i
ravnim plohama piramida, prizma i pinakoida. Ako kristalizacija teče
polagano i ako ima dovoljno prostora za nesmetan rast, mineral će
izrasti u pravilan geometrijski lik omeđen ravnim plohama koji zovemo
kristal. Opisani proces nastajanja minerala nazivamo kristalizacijom.
Da bi došlo do kristalizacije u vodenoj otopini, ona treba da postigne
određeni stupanj koncentracije. U prirodi se to ostvaruje isparavanjem
suvišne količine vode.

Kristalni sistemi

Kristali su simetrijska tijela. Postoje tri vrste simetrijskih elemenata koje

zapažamo u njihovoj strukturnoj rešetki, kao i na njihovom vanjskom
obliku. To su ravnine simetrije, osi simetrije i centar simetrije.

R a v n i n a s i m e t r i j e je ona ravnina koja dijeli kristal u dva zrcalno

jednaka dijela.

Fizička svojstva minerala

Fizička svojstva minerala su odraz njegove unutrašnje grade. Kristalnom

rešetkom određene su kalavost, tvrdoća, elastičnost, gustoća i ostala
svojstva minerala. Kao što su u pravilu strukturne rešetke za svaku
mineralnu vrstu bitne i karakteristične, tako i fizička svojstva za svaku
mineralnu vrstu stalna.
Čestice koje izgrađuju strukturnu rešetku kristala nastoje zadržati svoj
položaj i odupiru se svakoj sili koja bi pokušala promijeniti njihov
međusobni odnos. Sile koje drže čestice na okupu mogu biti različite,
ovisno o karakteru kristalne rešetke (ionska veza, kovalentna veza,
metalna veza, van-der-Walsova veza).

Kalavost. Pod jačim udarcem amorfni će se minerali raspasti u manje

nepravilne dijelove. U kristaliziranim mineralima, s pravilnom kristalnom
rešetkom, veze imaju u različitim pravcima različitu vrijednost ovisno o
gustoći iona ili atoma u plohama duž toga pravca. Kalavost je važno
svojstvo minerala. Minerali s velikom razlikom u vezi u različitim
smjerovima imaju odličnu kalavost. Kod minerala kod kojih je ta razlika
malena, kalavost je slaba. Tinjci imaju odličnu kalavost, kalaju se u tanke
listiće, pa ćemo ih po tome vrlo Iako prepoznati.
Tvrdoća. Tvrdoća minerala se očituje u otporu površine minerala prema
paranju, kada šiljkom nekog tvrdog predmeta ili minerala, zadiremo u
nju. Ako nekim mineralom možemo parati, tj. zadati ogrebotinu nekom
drugom mineralu, kažemo da je prvi mineral tvrđi, a drugi mekši. U tom
smislu je Mohs sastavio od 10 najpoznatijih minerala, ljestvicu tvrdoće, i
to od najmekšeg do najtvrđeg:

milovka ................. 1
gips .................... 2
kalcit .................. 3
fluorit ................. 4
apatit .................. 5
ortoklas ................. 6
kremen ................... 7
topaz .................... 8
korund ................... 9
dijamant .................10

Vrijednosti tvrdoće Mohsove ljestvice su samo kvalitativne naravi. Po

njoj doznajemo samo to da je npr. kalcit tvrđi od gipsa, a mekši od
fluorita. Tvrdoća je kod kristaliziranih minerala ovisna o strukturnoj
rešetki. Ona često služi za raspoznavanje minerala. Gips možemo parati
noktom, kalcit možemo parati staklom, a staklo kremenom.

Gustoća je uz određenu temperaturu i tlak stalna veličina za svaki

mineral. Gustoća je masa jednog kubnog centimetra minerala pri nor-
malnom tlaku i temperaturi od 4°C. Gustoću minerala praktički od-
redujemo pri običnoj dnevnoj temperaturi.

Termička svojstva minerala. Minerali koji propuštaju zrake topline zovu

se dijatermanski. Drugi minerali ne propuštaju toplinske zrake i
nazivamo ih atermanski minerali. Kamena sol, halit, je dijatermanski
mineral, i ona gotovo posve propušta toplinu. Minerali različito vode
toplinu. Neki su dobri, a neki loši vodiči topline. Bolji vodiči topline
osjećaju se u ruci hladnijima. Srebro i bakar su najbolji vodiči topline.
Širenje topline u mineralima ovisno je o njihovu kristalografskom
sistemu.
Optička svojstva minerala

Optička svojstva minerala su od najveće važnosti za mineralogiju i

petrografiju. Kamen je sitnozrnast mineralni agregat i određivanje
pojedinih minerala moguće je samo ako dobro poznajemo njihova op-
tička svojstva, koja se određuju u polarizacijskom ili petrografskom
mikroskopu.
Uzimamo uzorak iz stijene i radimo preparat koji analiziramo u
mikroskopu, tj. na temelju optičkih svojstava utvrđujemo vrstu minerala,
odnosno stijenu koja je izgrađena od navedenih minerala.
Ovdje ćemo spomenuti samo neka svojstva vezana za energiju
svjetlosti, a uočljiva su prostim okom, kao npr.:

Boja minerala. Minerali koji imaju stalnu karakterističnu boju zovu se

idiokromatski. Mnogi koji bi po svojoj prirodi trebali biti bezbojni često su
obojeni od neke druge tvari i njih nazivamo alohromatski minerali.
Količina strane tvari često je tako malena da se ne da točno odrediti, a
nekim alokromatskim mineralima boja potiče od fino raspršenih, tek kod
velikih povećanja vidljivih, prslina. Takav mineral je varijetet kremena
smeđaste do crne boje nazvan čađavac. Kremen je inače bezbojan, no
može biti i žute, ljubičaste, smeđe, ružičaste i zelene boje.

Sjajnost minerala ovisi o količini reflektiranih zraka i o veličini indeksa

loma.

Luminiscencija je pojava kada minerali imaju svojstvo da svijetle u mraku

posebnom svjetlošću (lat. lumen znači svjetlost). Kada se mineral npr.
osvijetli, on će dulje ili kraće vrijeme davati karakterističnu svjetlost. S
obzirom na trajanje te pojave, razlikujemo fosforescenciju i
fluorescenciju.

Fosforescencija predstavlja trajniju luminiscenciju, blage svjetlosti traje

dulje nego dovođenje energije. tj. zračenje
Za nas je značajnija fluorescencija. To je pojava kod nekih mineral i
drugih supstancija ili tvari da vraćaju drugu boju. U praksi nam
fluorescencija koristi pri analizi nabušenih uzoraka iz isplake. Krhotine se
stavljaju u tzv. kvarc-lampu gdje uzorak osvjetljavamo ultravioletnim
zrakama. Ako se u uzorcima nalaze čestice zasićene naftom, nafta će
svijetliti u zlatno-žutoj boji. Na taj smo način utvrdili nabušeni naftni sloj.

Sastav litosfere

Litosfera je izgradena od različitih kemijskih elemenata, kao što su kisik,

silicij, aluminij, željezo, kalij, natrij, magnezij, vodik, titan, klor, sumpor i
nikal.

Oni tvore različite minerale koji prema kemijskom sastavu mogu biti
silikatni, oksidni, karbonatni i dr.
Silikatni minerali su najrašireniji i najvažniji minerali koji izgrađuju
litosferu.

0livin (Mg, Fe)2Si04 kristalizira rompski. Strukturna rešetka se sastoji od

slobodnih (Si04) tetraedara, koje drže skupa magnezij ili željezo. Ima
veliku gustoću 3,3 glcm3, veliku tvrdoću (7), kalavosti je vrlo slabe i ona
uglavnom nije zamjetljiva. Olivini nisu stabilni minerali. Lako podliježu
metamorfozama i atmosferskom trošenju. Najznačajnija metamorfoza je
njihov prijelaz u serpertin (serpentinizacija). Pirogeni su, te se nalaze
kao sastavni dio bazičnih eruptivnih stijena gabra i bazalta, te
ultrabazičnih mac skih stijena peridotita. U nekim kristalastim škriljcima
dolaze olivini nastali metamorfozom u velikim dubinama kamene kore.

Pirokseni sačinjavaju srodnu grupu minerala sa sličnim kristalgrafskim,

fizičkim i kemijskim osobinama. Jedni kristaliziraju rompski a drugi
monoklinski. Kemijski su silikati magnezija, željeza i kalcija. Kristaliziraju
u kratkim prizmatskim formama s izrazitom kalavošću smjerom ploha
prizme, koje zatvaraju kut od oko 90°. Pirokseni nisu stabilni.
Metamorfozom prelaze u amfibol, klorit i talk, a oni bez aluminija u
serpentin. Vrlo su važni minerali, jer dolaze naročito u bazičnom
eruptivnom kamenju, a rjeđe i u kristalastim škriljcima. Rompski
pirokseni su broncit (brončanog sjaja), enstatit, (bijele boje), hipersten
(tamne boje), a u monoklinske ubrajamo diopsid (nalazimo ga u
intruzivnim i metamorfnim stijenama), augit (zelene do crne boje) koji se
često nalazi u eruptivnim stijenama.

Amfiboli se odlikuju dobrom prizmatskom kalavošću. Kristaliziraju se u

rompskom i monoklinskom sustavu. Dolaze u štapićastim, produženim
kristalima. Ukoliko prijeđu u vlaknaste agregate, nastaju različite vrste
azbesta. Najvažniji su amfiboli tremolit i aktinolit. Smaragdnozeleni
aktinolit zovemo smaragdit. Jednu vrstu o amfibola, nefrit, upotrebljavao
je diluvijski čovjek za izradu svoga oružja i oruđa.

Serpentin (OH)4Mg3(Si205) nalazimo u listićavim i vlaknastim agrega-

tima. Serpentin je nastao metamorfozom olivina i drugih magnezijskih
silikata bez aluminija. Čini se da je većim dijelom ova metamorfoza,
serpentinizacija, rezultat magmatskih, pneumatolitsko-hidrotermalnih
procesa. Poznati su serpentinski azbesti, vlaknasti agregati serpentina.

Kaolinit (OHj4Al2(Si205). U ovu skupinu minerala glina ubrajamo uglav-

nom produkte trošenja alumosilikata, koji imaju strukturnu rešetku poput
tinjaca. Kaolinit je važan kao sastavni dio zemlje porculanače, a nastaje
djelovanjem vade, u kojoj ima mnogo ugljične kiseline, na silikate s
aluminijem, naročito na glinence.

Montmoriloniti su minerali glina složenog kemijskog sastava. Nastali su

trošenjem eruptivnih stijena, tufova i vulkanskog pepela. Značajni su
zbog toga što se odlikuju svojstvom tiksotropije, pa služe za pripremanje
isplake koja se koristi pri bušenju. Tiksotropija se sastoji u tome, da
isplaka u mehanički pobuđenom stanju teče, a u stanju mirovanja brzo
prelazi u želatinozni oblik.

Bentonit je smjesa montmorilonita.

Milovka (talk) najčešće se nalazi u listićavim agregatima. Masnog je

opipa i bijele boje. Talk se upotrebl java za pravljenje toaletnog pudera,
pri izradi sapuna i papira, te vatrostalnog materijala.

Tinjci sačinjavaju po fizičkim svojstvima prirodnu grupu minerala jer su

po svojim kristalografskim i fizičkim svojstvima veoma slični. Odlikuju se
izvrsnom kalavošću u tanke listiće.

Muskovit spada u grupu tinjaca. To je veoma raširen mineral i nalazimo

ga u granitu, gnajsu, tinjčevim škriljavcima i filitima, jer je kemijski veoma
otporan. Ostaje pri trošenju ili raspadanju stijena kao sastojak
sedimentnih stijena, osobito pješčenjaka i glina.
Glinenci (feldspati) su najvažnija grupa silikata. Oni u sastavu litosfere
sudjeluju i do 60%. Njihovo je značenje i u tome što po njima
klasificiramo jedan dio eruptivnih stijena. Dijelimo ih u dvije grupe. Jedni
kristaliziraju u monoklinskom sistemu (primjerice ortoklas), a drugi u
triklinskom (plagioklasi ).

Oksidni minerali su spojevi kisika s nekim elementom, npr. s bakrom (Cu

+ 0 = Cu0).

Kremen (kvarc), Si02, je po strukturnoj klasifikaciji silikat. To je

kristalizirani silicijski dioksid, stabilan do 870°. Tvrdoće je 7. Para staklo i
ne reagira s HCl. Nema kalavosti, masne je sjajnosti. Kremen je tipičan
alokromatski mineral. Obično je bezbojan i proziran, i tada ga zovemo
prozircem, ljubičasti su ametisti, smeđasti je čađavac, crni morion, žute
boje su citrini, bijeli se zove mliječnjak.

Opal, Si02 x H20, je amorfan mineral. Nalazimo ga u grozdastim,

bubrežastim, zemljastim i staklastim oblicima. Postanak mu je vezan za
trošenje silikatnih stijena, osobito gdje postoji hidrotermalno djelovanje.
Ima ga i blizu vrućih vrela iz kojih se izlučuje.

Korund (A1203) nalazimo u bezbojnim i obojenim kristalima

heksagonskog sistema.

Karbonati

Kalcit (CaC03) kristalizira u heksagonskom sastavu. U litosferi ga

nalazimo veoma često. Po količini odmah iza kremena, i to često u
lijepim kristalima po pukotinama i žilama ruda. Odlikuje se izvrsnom
kalavošću. Bezbojan je ili od različitih primjesa obojen. Sjajnost je
staklasta, a ogreb bijel do sivkast. Burno reagira sa solnom kiselinom.
Ne para staklo (tvrdoća 3).

Kalcit je teško topiv u vodi. Međutim, ako u vodi ima ugljične kiseline,
kao što je to u prirodi atmosferska voda ili kišnica, pretvara se u
lakotopivi kalcijski bikarbonat ili hidrokarbonat, kao štc prikazano u
formuli:
CaC03 + H20 + C02 Ca(HC03)2
Bikarbonat nije stabilan, ugljična kiselina izlazi iz njegove molekule već i
pri mehaničkom udarcu, te se iz vode ponovno kristalizira teže topivi
kalcijski karbonat. Takvim procesom nastaju u pečinama sige, a kod
slapova krških rijeka bigar ili sedra.

Dolomit (CaC03 x MgC03) najlakše se razlikuje od kalcita jer ne reagira

(ne otapa se) u hladnoj solnoj kiselini, nego u toploj. Važan je mineral i
sastavlja stijene dolomita.

Od ostalih minerala važniji su:

Halit (NaCl), kamena sol. Najviše je ima u zrnastim agregatima.

Gips ili sadra (CaS04 x 2H20). Veoma je mekan i može se parati
noktom. Bijele je boje. Kada je čist i krupnijeg zrna, zovemo ga
alabaster. Nastaje izmjenom anhidrita kad ovaj primi vodu.

Anhidrit (CaS04) je sličan gipsu. Nalazimo ga u mnogim ležištima soli.

Još su poznate soli boraks, čilska i kalijska salitra, fosforit i dr.

Korisni minerali

To su oni minerali koji su korisni u životu čovjeka. Tokom ljudske povijesti

broj korisnih
minerala se stalno povećavao. Prije 6000 godina korisna mineralna tvar
bio je tvrd, žilav i
čvrst kamen, jer u je čovjekovo oruđe i oružje bilo od kamena.

Mineralna sirovina koju možemo u tehničkom smislu nazvati rudom jeste

ona koja sadrži
stanovit postotak korisnog minerala. Tako npr. željezne rude imaju bar
30% željeza,
bakrene oko 2% bakra, itd.
Na tablici je prikazano nekoliko rudnih minerala koji nisu tako česti u
prirodi, neki su rijetki, a često se u rudi nalaze pomiješani s jalovim
mineralima, tj. s onima koji se u tehnici ne iskorištavaju ili bar ne u
procesu istaljivanja dotične rude.
Ruda Rudni mineral Kem. formule Minimalni %
rud. minerala metala u rudi
Željezna Hematit Fe203
Limonit Fe203 H20 30% Fe
Magnetit Fe0 Fe203

Bakarna Kovelin CuS

Halkozi~ Cu2S
Halkopirit CuFeS2 2% Cu
Malahit CuC03~Cu(OH)2

Olovna Galenit PbS

Ceruzit PbC02 5 % Pb
Anglezit PbS04
Cinkova Sfaterit ZnS
Marmatit (Zn,Fe)S 2% Zn
Smitsonit ZnC03

Aluminija Boksit AI203 H20 40 % AI

Ima minerala koji su značajni u kemijskoj industriji, kao što je pirit FeS2
koji služi za proizvodnju sumporne kiseline. Pirit može biti bakronosan i
zlatonosan, kao što je pirit iz Bakovića u Bosni.
Elementi, metali, kojima se civilizacija najviše koristi, nisu jednoliko
rasporedeni u zemljinoj kori. Vapnenca ima svagdje kao i gline. Ipak je
čisti vapnenac ili čistu glinu teško pronaći u prirodi. Stijenu s toliko olova,
bakra ili željeza da je možemo smatrati rudom, nalazimo rijetko. Tek u
pojedinim slučajevima nailazimo u zemljinoj kori na mjesta gdje se
sakupila veća količina nekog minerala, čistijeg nego što je prosječno po
tablici analize zemljine kore. Mjesto na kojem je koncentriran neki mi-
neral zove se ležište tog minerala, a ako se radi o rudnom mineralu,
onda je to rudno ležište.

Mineral Kem. formula Glavna upotreba

Kuhinjska sol NaCI za jelo i u kemijskoj industriji
Čilska salitra NaNOg za umjetna gnojiva
Fosforit sedim. fosfatza umjetna gnojiva
Kalcit CaCOg za kreč i u metalurgiji
Magnezit MgC03 za vatrostalne opeke
Grafit C olovke, vatrostalne posude, elektrode
Dijamant C nakit, za bušilice, rezanje stakla
Kremen Si02 posude, u kem. i metal. ind.
Kaolin AI4/(OH)8Si4010/za posude, u kiparstvu, u ind.
Sumpor S u kemijskoj ind.
Nafta smjesa organskih pogonsko gorivo i u kem. ind.
spojeva
Ugljen CX HX OX gorivo i u kemijskoj ind.

Postanak ležišta ovisi o postanku minerala koji se koncentrira, u tom

ležištu. Ako mineral postaje kristalizacijom iz magme u tolikoj količini da
se koncentrira na jednom mjestu u obliku gromade, žile ili sloja, onda
kažemo da je ležište magmatskog postanka. Mineral se može
koncentrirati i na taj način da vrele otopine i pare hladenjem izlučuju
mineral koji je bio otopljen, te nastaje hidrotermalno ležište. Kontaktna
ležišta nastaju kad magma dolazi u dodir s već formiranom stijenom,
miješa se s njom, te se jedni minerali otapaju, a drugi koncentriraju.

Dio ležišta (soli, gips, anhidrit) nastaje iz kemijskih otopina isparavanjem

jezera i zatvorenih morskih bazena. Dobivanje soli iz morske vode u
solanama je u stvari oponašanje prirodnih uvjeta kristalizacije iz
kemijske otopine velikog razrijeđenja kao što je more .