0Sastanak u Beogradu 2.3.1992.

Prvih 10 minuta sastanka nije stenografisano

Trifko Radić govori o uspostavi TV postaje i postepenom uvođenju jugoslavenske monete u
SRBIH
Govori se o potrebi blokiranja signala iz Sarajeva i uspostave jake stanice u Banjaluci
Kaže o prijedlogu međunarodne zajednice da se organizuje logistički centar u Banja Luci za
kontrolu nad području SRBiH
Branko Kostić govori o potrebi postavljanja Srba na ključna mjesta u vojsci, i napominje kako
Krajinu neće napustiti
Blagoje Adžić mu odgovara da vojska nije ni u njegovoj ni u Brankovoj ovlasti, i da ako se ne
održi pod kontrolom može doći do građanskog rata u BiH
Navodi da ako se želi ratovati treba obezbjediti put Tuzla-Doboj-Banja Luka, što se može za
pet sati, kako bi prolazio saobraćaj za Krajinu
Predlaže da krajiška policija vrši kontrole, i samo kontrole saobraćaja, navodi da je to svaka
općina po zakonu dužna i da nisu potrebne paravojne formacije, spominje da bi moglo da se
mobiliše dodatno milicije, ali po zakonu, bez „kokardi“ ili bilo kakvih obilježja
Pričaju o radiotelevizijskoj opremi, i prihvata ideju da se Banjalučki repetitor okrene prema
Beogradu i prima beogradski program
Kaže da u bosanskoj Krajini nema vojske, da je ona preko Save, i da je mobilizacija u rukama
Predsjedništva, ali da ne treba djelovati dok se tri naroda u BiH ne dogovore
Navodi da iako imaju tenkove, i misle da su jaki, da se lako mogu naći okruženi
Kaže da neko, Njemačka u prvom redu preko Hrvatske, želi da sve u Bosni padne u vodu i da
se zarati
Kaže kako je oružje proslijeđeno jedinicama, mnogo oružja, da budu spremni za mogući sukob,
ali da ne treba provocirati
Prema njemu, komandant Vlado Vuković ima pravo da svakoga ko mu nije siguran smijeni i
stavi svoga čovjeka
Kaže da neki muslimanski zapovjednici mogu biti sumnjivi, ali da ih pokriva neki „pouzdani“
Preduzete su mjere da preostali muslimani budu lojalni, dok su Hrvati otišli iz vojske
Nastavlja se rasprava oko opreme za informativni centar za bosansku Krajinu između Kostića
i Adžića
Radić želi da producira i u svijet šalje izvještaje iz bosanske Krajine
Nikola Koljević tvrdi da će se problemi riješiti, ali da se sastanak treba privesti kraju
Radovan Karadžić se ubacuje sa pitanjem da li ima hitnih stvari za rješiti, očito zasićen pričom
oko televizije
Kuprešanin govori o strateški bitnim tačkama Kupresa, Gornjeg Vakufa, Kupreških vrata i
Vlašića, kaže da bi bila kobna greška od Krajine napraviti državu, jer se ne bi mogla održati
On predlaže da se na osnovu ustava Srpske Bosne i Hercegovine mobilišše oko 150 hiljada
mladića koji će osigurati Doboj i put prema Semberiji
Kaže da imaju relej na Kozari kojime mogu blokirati Sarajevo prema svijetu, i tako zahtijevati
srpski program
Župljanin priča kako je oprema slaba i stara, uniforme su loše, problemi ne plaćanja rezervista
i morala
Kaže da imaju izuzetno sposobnih kadrova, ali im treba tehnike, i moli od domaćina u
Predsjedništvu tehniku
Kostić tvrdi da Srbi ne smiju pognuti glave, ali ne trebaju ni reagovati na provokacije kojima je
za cilj sukobom spriječčiti dolazak UN-ovih snaga u Krajinu
Ako sukob izbije u Bosni, propast će srpski dobici u Krajni, a on će se proširiti i na Sandžak i
Kosovo
Tvrdi da je položaj Srba i Krajine napokon dobar, i da su čak u blagoj ofanzivi