J.Palmotic Pavlimir PDF

Junije Palmotić: Pavlimir
Junije Palmotić
Pavlimir
Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

1
SADRŽAJ
PROLOG: EPIDAVRO GRAD ________________ 4
ČINJEN'JE PRVO __________________________ 6

SKAZAN'JE PRVO ________________________ 6
SKAZAN'JE DRUGO ______________________ 9
SKAZAN'JE TREĆE ______________________ 11
SKAZAN'JE ČETVRTO ___________________ 12
SKAZAN'JE PETO _______________________ 16
ČINJEN'JE DRUGO _______________________ 18

SKAZAN'JE PRVO _______________________ 18
SKAZAN'JE DRUGO _____________________ 19
SKAZAN'JE TREĆE ______________________ 20
SKAZAN'JE PETO _______________________ 24
SKAZAN'JE ŠESTO ______________________ 24
SKAZAN'JE SEDMO _____________________ 27
SKAZAN'JE OSMO_______________________ 27
SKAZAN'JE DEVETO ____________________ 30
SKAZAN'JE DESETO_____________________ 31
SKAZAN'JE JEDANESTO _________________ 32
SKAZAN'JE DVANESTO __________________ 33
ČINJEN'JE TREĆE________________________ 35
SKAZAN'JE PRVO _______________________ 35
SKAZAN'JE DRUGO _____________________ 37
SKAZAN'JE TREĆE ______________________ 38
SKAZAN'JE PETO _______________________ 42
SKAZAN'JE ŠESTO ______________________ 44
SKAZAN'JE SEDMO _____________________ 46
SKAZAN'JE OSMO_______________________ 46
SKAZAN'JE DEVETO ____________________ 48
SKAZAN'JE DESETO_____________________ 49
SKAZAN'JE JEDANESTO _________________ 50
SKAZAN'JE DVANESTO __________________ 52
SKAZAN'JE TRINESTO ___________________ 53
SKAZAN'JE ČETRNESTO _________________ 54
SKAZAN'JE PETNESTO __________________ 55
RJEČNIK ________________________________ 57

2
IMENA KOJA ULAZE U OVO PRIKAZAN'JE:
Prolog: Epidavro grad.

Tmor, vilenik.
Sniježnica, vilenica.
Strmogor, kralj od vilenika.
Pavlimir i družina.
Skup pastijera.
Srđ.
Dubravko, drug Srđev.
Margarita i drúge Margaritine.
Nakazni pakljene.
Glasnik.
Poklisari.
Prikazan prid Dvorom od družine isprazne 22. fevrara 1632.

3
PROLOG: EPIDAVRO GRAD

Ja sam, drazi moji građani, jur naseli moje mire.
kijeh sloboda slatka vlada, Vrh njihove štete sada
Epidavro grad poznani,
1
(što ne smije smrt neprava!)
stan čestiti vaš njekada. 35 svraća pastijer krotka stada
5 Vrha dođe môj visini
2
i zelena niče trava.
bojnijeh Gota sila od prije, I tuže se ljudi od svita
paka silni Saracini, na umrle dni njihove,
čeljad vrla od Libije.
3 4
ako silna smrt dohita
Prve vojske za me trudne
5
40 glasovite još gradove.
10 štete posla sjever mrazni; Nu se sada ne čudite,
druge strana od poludne , 6
da me u ruhu od gorkosti
zemlja kotna zlijeh nakazni.
7
s groznijem plačom ne vidite
Moj puk stari s krepkom svijesti plakat stare me žalosti,
podnije ove teške zgode, 45 er vrh ovijeh oštrijeh hridi,
15 ki s visokom jošte česti ke mjesto ovo Lavim zove,
9
prednje uživa sve slobode. gluho more gdje se vidi

Posred Graca i Spilana 8
razbijati sve valove,
jedni mirne dni borave; ima iz praha danas moga
čestitija druzijeh strana 50 pun neumrle niknut hvale
20 lijepe uživa sve dubrave. Dubrovnika grad, slavnoga
Po ovijeh mjestijeh zasve ovako nad slovinske grade ostale.
raspršani živu pose, Ovi svijetli grad čestiti,
srcem skladni svi jednako svjetlos moju ki ponovi,
od pastijera ruha nose. 55 dvoriti će i častiti
25 Mirna se ova njih haljina dalmatinski svi gradovi.
potištena ne ima reći: Eto je veće zlobna mora
svijetle krvi veličina pridobio poraz ljuti
i u pastijerskoj sijeva odjeći; kralj Pavlimir, ki će odskora
svijetle krvi, kâ iz Rima 60 bijele mire podignuti.
30 po plemenu slavna izvire, Put slovinske kraljevine,
kâ hrabrenijem građanima gdi djed njegov jur kraljeva,
priko morske on pučine
množ vodijaše brzijeh drijeva.
1
Epidavro - Epidaurum, grčko-rimski grad
jugoistočno od Dubrovnika na mjestu današ-
65 I hrabrene cvijet mladosti,
njeg Cavtata. Nakon razaranja grada u VII. koju slavni Rim odhrani,
stoljeću, mnogi njegovi stanovnici naselili su se u vesel'ju i u radosti
na mjestu današnjeg Dubrovnika. bješe digo k rodnoj strani;
2
vrha dođe - pokori, sruši, pobijedi kad Strmogor kralj prokleti,
3
vrla - zla 70 ki vilinje vlada vijeće,
4
Palmotić misli da su Epidaur razorili Goti i kom su vazda na pameti
libijski gusari Saraceni. bune, raspi, štete i smeće,
5
me - moje
6
strana od poludne - južna strana
7
zemlja kotna - zemlja koja koti, koja rađa,
daje 9
Lavi (lat. Laus) - prvotno ime hridina na
8
Grac i Spilan - dva utvrđena mjesta blizu kojima je sagrađen Dubrovnik (na zapadnoj
Epidaura strani Grada)

4
u studenu Vjetrnjicu, 10
jasnijem ustim proždirahu.
koja uzdrži vjetre prike, Ah, koliko zmaj prihudi,
75 posla Tmora i Sniježnicu, 11
pun otrovi, pun čemera,
nemilosne vilenike: 115 njive, dubja, stada, ljudi
oni vojsku od vjetara splesa, obori, pokla, iždera!
podignuše, da njih sila Nu dobrzo srdi kletoj
satre noćas i pohara vrha dođe Ilar znani,
80 slavna drijeva, Bogu mila. tijem se crkvi njemu u svetoj
Nu što višnja moć odredi, 120 ovi odluči dan svečani.
na svrhu ima svoju doći, Jeda blaga svetkovina,
zaman pakô tamni i blijedi ko ja žudim, dospjet bude,
16
opire se višnjoj moći. a pakljena zla vrlina 17
85 Od hrabrenijeh deset plavi, tašte upazi svoje trude! 18
ke razagna more prijeko, 125 Ali evo grdijeh slika 19
živ je k ovoj sad državi zloga Tmora i Sniježnice!

s jednom plavi kralj uteko: Ah, himbena vilenika!
nebu ugodne svete moći, Ah, himbene vilenice!
90 koje u drijevu nosi svomu,
činiše mu vrha doći
hudom moru i plahomu.
Došastje će tegaj kralja
moju slavu ponoviti,
95 i ovu zemlju vrh zemalja
svijeh slovinskijeh uzvisiti.
A prem narod sej države,
12 13
stari moj puk raspršani,

svetkovinu punu slave
100 časti u ovoj lijepoj strani:
na dan ovi rados nova
svako ljeto njim dohodi,
odkli od gnjiva drokunova
Ilar sveti njih slobodi. 14
105 Strašni Voaz i nemili,

strah svijeh stada i pastira,
u Šipunu staše spili
15
polak starijeh mojijeh mira;

strašni Voaz, štetan toli,
110 koga ovako ljudi zvahu,
er se od njega cijeli voli
10
Vjetrnjica - Valjda spilja u blizini Sniježnice.
11
Tmor i Sniježnica su personifikacija paklenih
sila. Na jugu Dubrovnika, u Konavlima, poviše
Cavtata postoji brdo Sniježnica.
12
prem - baš, upravo 16
ko - kako
13
sej - te 17
vrlina - snaga, moć, žestina; bijes, nasilje,
14
Prema predaji Ilar je svetac koji je došao u okrutnost
Epidaur i ubivši strašnog zmaja Boasa 18
tašte upazi svoje trude - ništavnima vidi
oslobodio narod. svoje muke
15
Šipun - spilja u blizini Epidaura 19
grdijeh slika - ružnih likova, ružnog izgleda

5
ČINJEN'JE PRVO
sve prid dzorom mrake krije,
21
SKAZAN'JE PRVO a družba nam još vilinja

TMOR, SNIJEŽNICA, kralj STRMOGOR, 160 doletjela ovdi nije.
skup VILA i VILENIKA
STRMOGOR
TMOR
O hrabrene dike moje,
O Sniježnice, drugo hitra, kijeh svudi je čâs i cijena,
130 koja kroz moć krepku i jaku od kojijeh se tresu i boje
za mnom letiš brža vitra veličanstva sva pakljena!
po ovijeh stranah u oblaku, 165 znate kako prednjijeh dana
gdi kada se sastanemo zli Pavlimir pun slobode
sjedinjeni u ljubavi, put slovinskijeh bješe strana
135 zlijem godinam zemlju tremo
20 počeo brodit morske vode.
na sramotu od naravi, On, vlas ištuć djeda svoga,
narugana toli ovako 170 ki zatjeran jur daleče
oblas naša treskovita, iz kraljestva slovinskoga
koj se klanja silni pako, u države rimske uteče,
140 ima ostat pridobita? doć imaše u ove kraje,
To li je zgara odlučeno za poplesat našu diku,
da sred ovijeh oštrijeh stijena 175 za dat nami gorke vaje,
naše 'e ime pogrđeno ki ne htijahu pristat viku : 22
i splesana naša scijena? po došastju er njegovu

145 I zamani s noćnijem strahom nebo prijeti s našijem jadom
kralj Strmogor, ne bez smeće, oštru od Lava stijenu ovu
kon jedzera pod orahom 180 uresiti tvrdijem gradom,
vilovito skupi vijeće; krstjanska u njem neka vira
vilovito vijeće, u komu (ah da se ovo vijek ne zgodi!)
23
150 naredbe nam dâ obilne, neumrla posred mira

da dignemo proć hudomu cavti sveđer u slobodi.
Pavlimiru vjetre silne. 185 Veće vidjeh strahovite
rimske plavi teć vesele,
klisure ove strmenite,
SNIJEŽNICA mirnijem pukom da nasele;
veće vidim gdi se opire
Prem je ovo mjesto i vrijeme, 190 našoj sili kralj nepravi,
Tmore, druže moj premili, i u tvrde kupi mire
155 u ke smo se mi ročili puk raspršan po dubravi;
jošte u vijeću sastat š njime. puk ki ostavi svoj grad stari
Ali već noć tmasta i sinja Epidavra, koga od prije
21
sve - svoje
20
zlijem godinam - lošim vremenom, vremen- 22
viku (uz negaciju) - nikad
skim nepogodama 23
vijek (uz negaciju) - nikad

6
195 mrazni Goti i gusari kažite nam što 'e slijedilo,

oboriše od Libije. 240 i kako smo poslušani?
Stare mire zaman strti
nastojasmo, kad bi sada
nikli iz njih praha i smrti, SNIJEŽNICA
200 srećnijega porod grada.
Tijem da ljutoj ovoj rani Netom tvoju riječ hrabrenu,
lijek podoban dat se bude; primogući kralju, čusmo,
prije nego se rasprostrani, pospješno se u studenu
da joj cknjen'ja ne naude, Vjetrnicu mi sunusmo.
205 o Sniježnice! vrijedni o Tmore! 245 Vrla vojska od vjetara
kojijeh uspe svijetla slava na riječ našu skoči gnjivna,
na visoke dvije gore, da pogubi, da pohara
ke su blizu oštrijeh Lava, čeljad kâ su nam protivna.
u onu jamu tec'te hrli , 24 Sve što oblaka crnijeh leti,
210 Vjetrnica ka se zove, 250 zlijeh valova sve što raste,
posred koje vjetri vrli 25 sjedini se za proždrijeti
drže stane sveđ njihove .
26 27 zlobna jedra, plavi tmaste,
Vojsku od vjetâr punu gnjiva Na šaptan'je naše jako,
podignite da navali koje suncu zrake otima,
215 na zle plavi ke protiva 255 vjetri, more, nebo i pakô
gredu vječnoj našoj hvali. sastaše se suproć njima,
Svaku od njih da porazi ali sve to bî zamani:
rasrčeno s vjetrim more, eto iz naše otet ruke
svakom od njih da zajazi Pavlimir se kralj sahrani 28
220 valovite sve ponore. 260 posred Gruža, mirne luke.

Hudom kralju, vrh svijeh ljudi Plavi su ine, mnim, razbijene,
žalostive kî nas čini, s jednom samo on dopliva,
grob srdito more budi, i spravlja se na ove stijene
a duh viku ne počini. doći nami suprotiva.
225 Sva njegova uspomena 265 Nu k ovomu što se kraju
sred utopne morske strane živ doskito vitez hudi,
pokopana, podušena odi, o kralju, ne pristaju
u zabitju da ostane. jadoviti naši trudi,
Sad skupljeni mi smo odi, nego jošte satrenoga
230 vjerni moji, da čujemo 270 Epidavra puk nepravi
kako poso naš prohodi, pustinjaka vuhvenoga
da se vladat bolje umijemo. svetkovinu danas slavi;
U početku štete tjerat pustinjaka po kom pasti
vladôca je mudra djelo; jur vidjesmo huda zmaja,
235 trudno 'e tešku zlu se opirat, 275 težak biljeg naše vlasti,
koje bude uzrastjelo. strašan poraz ovijeh kraja.
O Sniježnice, hitra vilo, Strah me iz ove svetkovine
o pametni Tmore znani, da ne nikne naša šteta.
Svijes mi trne, srce stine,
280 što mi njeko zlo goneta.
24
tec'te hrli - trčite brzi
25
vrli - zli
26
drže stane - stanuju
27
njihove - svoje 28
sahrani - sačuva, spasi

7
STRMOGOR a nećemo sada moći

310 hitrijem znanjem bistre svijesti
O kreposti carstva moga, maloj družbi vrha doći
nitko se od vas ne pripada': i njihove sprave smesti!
od udarca vijek prvoga
u dubravi dub ne pada.
STRMOGOR
SKUP VILENIKA Nije dostojno svikolici

suproć njima da stupimo,
285 Mi se, kralju vedri i slavni, 315 samo Tmoru i Sniježnici
ne bojimo, ni strašimo, oblas našu ostavimo.
pače željni i pripravni Sami su oni krepci i jaci
svi na volju tvu stojimo. obraniti našu smeću,
Gleda' tvoja vlas velika i da se ovi ljudi opaci
290 koja slijedi tebe sila 320 iz dubrave ove izmeću.
glasovitijeh vilenika Tijem na vaše stare stane
i poznanijeh hitrijeh vila! vi se ostali odijelite,
Eto znana Čemernica , 29
i s bistrinom svijesti znane
mudri Covac , Vitoš sijedi,
30 31
što ima unaprijed doć, pazite.
295 Zelengora i Toplica
32 33
325 Ti Sniježnice sama i Tmore,
slijede tvoje zapovijedi. mješte inijeh pomnju imate,
Nu ti hitre Kunovice , 34
hude naše da zlotvore
koju slijede izabrane poplesate i sharate.
s vilenicima vilenice,
300 ke Planinu Staru brane.
35
Družba ova krepka i jaka TMOR

svem bi svijetu odoljela,
a negoli kralja opaka Slavni kralju, neka je nami: 36
suprotivne sprave smela. 330 neće u zahod sunce pasti,

305 Vrle Gote i Slovine dokle našijem prijevarami
mi digosmo jur da zbiju ne osvetimo tvoje časti.
sve Rimjane i Latine Pokli oholo gnjevno more
u primorsku Dalmaciju, zloga kralja ne dostignu,
335 valovite zasve gore
suprotiva njemu dignu;
29
Čemernica - zle vile imaju imena prema
strašivije na nje valove
planinama; Čemernica je planina u Bosni blizu
Visokog (i u Srbiji blizu Užica)
na suhu ću ja poždeći,
30
Covac - prema pjesniku ime neke planine iz države mirne ove
31
Vitoš - Brdo blizu Sofije (na glasu s lijepa 340 neka bude ružno uteći.
vidika) Mjesta ovega sve mještane
32
Zelengora - planina u Crnoj Gori u sumnju ću postaviti,
33
Toplica - prema pjesniku ime neke planine; da je on došo ove strane
inače rijeka u Srbiji pod vlas svoju podložiti.
34
Kunovica - Tjesnac između Niša i Ak-palanke 345 Silnijeh Gota staru plijenu
na putu prema Sofiji. Gundulić (Osman, III, spomenut ću njih slobodi,
209-210) zna da je to tjesnac ("grlo"), dok Pal- i da zli kralj po plemenu
motić, evo, misli da je planina; i kasnije (I, 521)
od njihove krvi izhodi,
navodi Kunovicu kao planinu.
35
Planina Stara - Balkan, Stara planina,
planina u Bugarskoj 36
neka je nami - prepusti to nama

8
neka zemlja sva sumnjiva čuvajte je i branite.

350 zasve život vodi u miru, 385 Drž'te od smeće sve načine
podigne se suprotiva suprotiva hudijem spravam:
nemilosnom Pavlimiru. oblas moje veličine
svukoliku vami davam.
SNIJEŽNICA
TMOR
Ja tve, Tmore, hvalim svjete,
ne može se njima oprijeti; Pokli naš kralj, mâ Sniježnice,
355 nu da u gore jošte štete 390 na mjesto nas svoje stavi
bude upasti kralj prokleti, ti put plodne Trebinštice 42
ja ću činit da na njega pospješno se poć pripravi.

građani se svi nabune Sve Trebinje suproć njemu
od Trebinja, sred kojega užež' hrla, pak se suni
360 bosanski se kralji krune; 395 i podložna mjestu ovemu
od Trebinja koje sebi sela i kraje sve nabuni.
ime nosi slično dilu, U prilici od pastijera
er u svomu hrani krilu 37
ja ću uhoda odi ostati,
što je bojnom bjen'ju trijebi . 38
jeda zlobni kralj se istjera,
365 Njih i Vlahe njim susjede,
39
400 sa svom snagom nastojati.
ki ne znadu još da iz Rima
neprijatelj zlobni grede
za kraljevat Slovinima, SNIJEŽNICA
lasno ćemo podignuti,
370 kad im damo razumjeti 40 Bjež'mo, evo Pavlimira,
da gre s mora gusar ljuti, koga ohola družba prati,
tešku plijenu ki im prijeti. ne mogu ga od nemira
Kad uzbunom mjesta ovoga, ja u obraz pogledati.
što njegove nijesu osude, 405 Naša sila huda i prika
375 dio puka slovinskoga u jedno se sva sastani,
suproć sebi vidjet bude: od hudoga protivnika
sumnju imajuć da za kralja da nas bljude i obrani.
njegovi ga primit neće,
iz ovezijeh tja zemalja
380 pun gorkoga straha uteć će.
SKAZAN'JE DRUGO
STRMOGOR PAVLIMIR s DRUŽINOM i SVJETNIK
Pođ'te, pođ'te, vjerni moji,
moje dike glasovite, PAVLIMIR
sva čâs u vas naša stoji,
41
Moja družbo plemenita,

410 s nebeskome kâ pomoći
37
hrani - čuva
sili mora valovita
38
trijebi - potrebno
39
Vlahe - Vlasima nazivaju Dubrovčani seljake umjela si vrha doći;
iz dubrovačkog zaleđa (iz Hercegovine)
40
kad im damo razumjeti - kad ih obmanemo 42
Trebinštica - Trebinjsko polje (Popovo
41
u vas - na vama polje), kroz koje protječe istoimena rijeka

9
o koja si huđe zgode, jer da ufan'ju on našemu

negli ova jedna sada, 43
družbu zdravu vratit bude.
415 podnosila cijeć slobode
ka hrabrenijeh srca vlada,
i ovijem našijem trudim PAVLIMIR
Bog će svrhu kadgod dati:
Bog pomaga, pravijem ljudim, Hvalim krepko vaše ufan'je
420 u Boga je lijepo ufati. i besjede tej viteške:
Svjetlje iz ognja zlato siva, 455 junačko je dugovan'je
a veselo sunce kaže, podnositi trude teške.
sred oblaka kad se skriva, Mao skup, ali pun kreposti,
zrake svoje vele draže. vi ste, družbo moja mila,
425 Ova zgoda nesmiljena, snagu vaše hrabrenosti
ka se noćas nami zgodi 460 ne umije slomit nijedna sila.
sred svijeh gorcijeh uspomena Rim hrabreni ki nas rodi,
bit će slatka čut kadgodi. nauke nam svijetle dava,
U srcu mi njeko ufan'je kô se u svakoj trudnoj zgodi
49
430 s razgovorom krepcijem veli krepka uzdrži krepos prava.

da otjeram sve skončan'je, 465 Kako naša bî požuda,
da ufam dobro našijem djeli . 44 slovinske smo tegli kraje ; 50
Nu ako družba naša mila, ufam malo da nam truda

51
u ove kraje ka nas slidi, do kraljestva moga ostaje.

435 ne uzbude se izgubila,
45 Na pristolje jeda moje
neg se brzo zdrava vidi? 470 ja doskoro budem sjesti,
drage ćete vi pokoje
uživati s blagom česti.
SVJETNIK
Velika je njih nesreća, DRUŽINA

Pavlimire kralju znani,
nu tva čes je od svijeh veća, Misao izreni, kralju slavni,
440 ki plav tvoju sam sahrani . 46 kâ je srcu tvom od smeće,
Što tva od plavi našijeh jedna 475 za tebe smo svi pripravni
srditomu moru odoli, podnijet trude sve najveće.
čijem družina naša vrijedna
47 Ako 'e vjerna družba tvoja
izgubi se s mnogom boli: vele manja nego od prije,
445 poznati je da čestitu prikraćena radi broja;
tvu vlas ljubi Bog istini 48 480 naša krepos kraća nije.
i da on isti osobitu Kud ti 'e drago, ti nas vodi;
vrh kraljeva stražu čini. i ako ćeš da se iznova
Hvaljen budi Bog na svemu, valovito more brodi,
450 njegove su prave osude, strah nas nije od valova.
485 Velika je tva dobrota,
svak se od nas njome hvali;
43
negli ova jedna sada - nego što je ova jedna da imamo sto života,
sada za nju bismo sve podali.
44
našijem djeli - našim djelima
45
ne uzbude - ne bude (ne uz-bude)
46
sahrani - sačuva, spasi 49
kô - kako
47
čijem - dok 50
tegli kraje - dotaknuli obale
48
istini - istiniti 51
ufam - nadam se

10
Tijem se, kralju pun svjetlosti, 525 Ah, mâ česti huda i prika,
490 zapovijedat nam ne štedi, što me ovako ti razdili
svaki od nas u radosti od hrabrenijih bojnika
čeka tvoje zapovijedi. ki su ufan'je moje bili?
Kada cijenjah veseo vele
530 na pristolje moje sjesti,
PAVLIMIR ti radosti me vesele
gorkijem jadom dođe smesti,
Poznam, i nije stvar mi nova, čijem pogubi, čijem pokopa
vrijedne misli i hvaljene hudu u gnjevu prem srditu
495 mojijeh drazijeh vitezova, 535 valovita sred potopa
moje družbe prihrabrene. družbu moju plemenitu;
Zato, družbo mâ ljubjena, plemenitu družbu koja
ne kratite vaše trude, bješe od rimske cvijet mladosti,
da se družba izgubjena i od mira i od boja
500 s mnogom pomnjom iskat bude. 540 umijaše sve hitrosti .
53
Na visoku ovu goru Od hrabrenijeh deset plavi,

šes vas hrlo sad uzidi, punijeh zbora tač kreposna,
po utažnom jeda moru jednu samu meni ostavi
kojegod se jedro vidi. u milosti nemilosna.
505 Po inijeh vrsijeh mjesta ovoga 545 Gdje si dobri Krstimire 54
vi se ostali razdijelite ki u svijeh trudijeh mene slijedi?

cijeć uzroka ter istoga Gdje si, znani Ljubimire,
pomnijem okom svud pazite, slađi od meda u besjedi?
jeda se dogodi, Gdje si vrijedni Belislave;
510 da družba primila 550 gdje si, Urošu moj hrabreni;
po sreći gdigodi gdje si, hitri Branislave,
bude se shranila. bratučede moj ljubjeni?
A moja će pomnja biti, Ja s vam' za'edno priko mora
čim po žalu grem ovemu,
52
veseo gredijah, druzi mili,
515 mjesta ovega ime odkriti 555 i od slovinskijeh vrsi gora
i ki ljudi stoje u njemu. bjehu mi 'e već odkrili:
žarki mjesec, noćna svijeća,
ki stoprva bješe isteko,
da mâ rados raste veća,
560 kazaše mi njih daleko;
SKAZAN'JE TREĆE krvavome kad koprenom
sve se nebo naoblači,
PAVLIMIR sam s prijekom bukom i ognjenom
da nas satre i potlači;
Sâm sam eto ja bez družbe 565 kada od vjetâr vojska hrla
sred pustošne sej goleti, s plahostim se strašnom pruži,
da mi 'e moći moje tužbe ter odsvudi gnjevna i vrla
520 ovijem stijenam spovidjeti. zategnu nas i obkruži.
Nijesam žalos moga jada Oholo se plaho more
ponavljati htio njima: 570 rasrčeno taj čas smami,
nije korisno da tko vlada
misli odkriva sve druzima. hitrosti - vještine, umijeća
53
Krstimire itd. - pjesnik izmišlja imena Pavli-

54
52
čim - dok mirove pratnje

11
i od valova vukuć gore SKAZAN'JE ČETVRTO

podignu se suproć nami.
DUBRAVKO, drug Srđev, i skup
Treskovitijem gromovima
PASTIJERA
nebo, sipljuć česte plame,
575 među goram vodenijema
odkrivaše jasne jame. DUBRAVKO
Ne bi srca smiona toli
koje od straha ne utrnu, Pastijeri tecite,
svakčas vali njih oholi seljane trubljom sve
580 za proždrijet nas veće srnu: 615 u crkvu zovite,
vojske od vjetâr, sile od mora, da blagdan proslave.
u združen'ju hudu i kletu, Ovi je dan oni
od plovućijeh tužnijeh bora zli drokun kad pade,
učiniše smrtnu štetu. ki stada progoni
585 Koja vidjet bi strahoća, 620 ki traše livade.
gdje na očima svijem se vrti Ilara svetoga
sred tamnosti od ponoća svak hvali, svak slavi,
blijeda slika silne smrti! ki zmaja kletoga
Bog plav moju punoj gnjeva životom rastavi.
590 ote morskoj sam vrlini, 625 U svetoj nas crkvi čeka
a od ostalijeh mojijeh drijeva svom dobrotom Srđ poznani,
ne znam kâ se stvar učini; od kojega nije čovjeka
nu ne može ino biti, svetijega u ovoj strani.
nego u onoj morskoj sili On bez grijeha dobrostive
595 da valovi prem srditi 630 u vesel'ju dni boravi,
njih su, vajmeh, potopili. i u pogrdi svijeta žive
Ah, nesrećni kralju, kudi o studenoj vodi i travi.
greš bez drage tve družine? Slavna spila stan je njemu
Slovini su bojni ljudi, gdi star Ilar sve prilike
600 puni bijesa i vrline: 635 zgoda udjelja punijeh dike
s malom moći kô te vide,
55
ke će mjestu doć ovemu.
za kralja te primit neće: On kroz ovu spilu pazi
za mogućstvom vas svijet ide, sve što iz krila obilnoga
a svak bježi od nesreće! od naravi ploda izlazi
605 Nu veselijeh skup pastira 640 cijeć raskoše svijeta ovoga:
iz dubrave ove grede, zlato, srebro gdje se plodi,
prislatkoga puni mira mjed i gvozdje gdi se siječe,
među sobom svi besjede: Sava i Drava odkle izhodi,
poć ću govor njih slušati Visla i Dunav odkle istječe,
610 iz onega dubja česta, 645 odkud rijeka od Nestera 56
jeda uzmogu uzaznati i od Marice glavu diže,

ime i narav segaj mjesta. Drine, Volge i Nepera , 57
i od Neretve nam najbliže,

odkli Vitoš mrazni, odkoli
650 Kunovica ledna niče,
56
Nester - Dnjestar, rijeka u današnjoj Ukrajini
i Moldovi
57
Neper - Dnjepar, rijeka u današnjoj Rusiji,
55
kô - ako Bjelorusiji i Ukrajini

12
i Planine Stare oholi svi se diče ovi kraji.

u nebesa vrh dotiče Srđ, nje dundo vrijedni i znani,
gdje Samokov , gdje Cimara ,
58 59
690 ki se veseo nad sve ine
gdi Kopônik rastu gore,
60
spravlja na ovi dan svečani
655 Sveta gora gdi udara
61
Ilarovo slavit ime,
zvijezde vrhom a dnom more. jutros u istok dzore bile
Nu nad sve ino vas puk njega s mnogom pomnjom nju odpravi,
ljubi, dvori i poštuje, 695 da u crkvu skupi vile
er od slavna mjesta ovega raspršane po dubravi:
660 čudne stvari prorokuje. s vijencim cvijeća razlikoga
Prave da će zgode one, k nama će brzo one doći,
od Ilara udjeljane svetkovinu dana ovoga
posred spile sve priklone,
62
700 spravne hvalit sa svom moći.
nami brzo bit poznane. A i mi odi, družbo mila,
665 Još ga čini glasovita čijem čekajuć njih stojimo,
nad svu vrijednu čeljad odi slavna Ilara slavna dila
lijepa i mlada Margarita skladnijem glasom proslavimo;
ku njegova sestra rodi. 705 prisvetoga pustinjaka
Slavne vile krv izlazi svaki u slatkoj poj ljubavi,
670 od onoga slavna bana razložno je vrsta svaka
ki Brgata jur porazi,
63
da njegovo ime slavi.
hudi poraz ovijeh strana:
kletu gusu, sred sjevera
ledenoga ka se rodi, SKUP
675 huda sreća i namjera
dotjerala bješe odi, Zdrav sveče, nebesom
i čijem krvnik nesmiljeni, 710 i Bogu ugodan,
pun obijesti, pun vrline, ki slavnijem čudesom
bez milosti hara i plijeni prosvijetli ovi dan!
680 župe, sela sej krajine, Tva slava, tva dika,
od junačke stignut ruke tva krepos po svijeti
plijen i život dospje u jedno, 715 zamjerna, velika
i pravedne plati muke svud slove, svud leti.
za činjen'je nepravedno. Pogledaj pun mira
685 Lijepa dikla svom dobrotom s nebeske države
svijetlijeh djeda zrak ne taji,
64 vrh ovijeh pastira
plemenitijem nje životom 720 tvoje ime ki slave.
58
Samokov - mjesto u Bugarskoj bogato željez-
nom rudom. Zna za nj i Gundulić (Osman, III, DUBRAVKO
223).
59
Cimara - planina u Bugarskoj Ti učini jur da pusta
60
Kopônik - Kopaonik, planina u Srbiji država ova ne ostane,
61
Sveta gora - Atos, najsjeverniji od tri halki- čijem drokunu silnu iz usta
dijska poluotoka u Egejskom moru, poznat po ote stare nje mještane.
brojnim manastirima 725 Kon visocijeh bijelijeh mira
62
sve - svoje, odnosno njegove Epidavra slavna grada,
63
Brgat - selo i brdo iznad Dubrovnika; Brgat je
koga se ime svud prostira,
inače i legendarni kradljivac, kojega spominje i
Gundulić u Dubravci.
a on u prahu leži sada,
64
zrak - pogled strašiva se jaza gleda,

13
730 kobni Šipun, jama huda, tva krepos po svijeti

strahoća se nje spovijeda 775 zamjerna, velika,
za veliko čudo svuda. svud slove, svud leti.
U njoj staše nesmiljeni Pogledaj pun mira
silni drokun grda stvora, s nebeske države
735 komu iđahu plami ognjeni vrh ovijeh pastira
iz čeljusti i iz pozora. 780 tvoje ime ki slave.
Klete srde slično djelim
bješe Vojas ime vrlo,
er mogaše volom cijelim DUBRAVKO
740 zajaziti jasno grlo.
Ispod štetna nje stupaja, Kad pustinjak Bogu mili
da ti od straha srce utrne, vidje poraz srde klete,
užeženo tle od vaja zaplaka se i procvili
puštavaše magle crne, tužna mjesta, jadne štete;
745 a u čemeru silna paha 785 i roneći grozne suze,
smrt nemila dočim staše, sklopi ruke, na tle pade,
isprid usta punijeh straha ter višnjega molit uze
na daleko svak bježaše. da samiri naše jade.
Nemilosni zmaj oholi, Kako teške, kako vruće
750 satarišuć mjesta ova, 790 on uzdahe k nebu uputi,
dubja skrši, polja ogoli božje vlasti primoguće
travu opali, vode iztrova, tešku srdžbu za prignuti!
splesa njive, podrije luge, Sve što veće s molbom slidi,
pokla ovčare, pobi stada, toliko mu veće iz oči
755 da od velike osta tuge 795 rijeka od suza teć se vidi,
puk zapanjen i pun jada; verno srce ka svjedoči.
kada oštroj u kostreti S krepkom vjerom sadružena
iz istočne dođe strane molba u rajske dvore uleti,
s neba poslan Ilar sveti, i od višnjega bi primjena,
760 da izliječi naše rane. 800 ko željaše starac sveti,
Vedre slike , slatka glasa
65 koji, kad se Bogu umoli,
suprotiva našem jadu usta i s krepkom zapovijedi
on se ukaza, a do pasa viknu da ga zmaj oholi
blag nosaše sijedu bradu, po pučini morskoj slijedi.
765 od konopa pâs pritvrdi 805 Na riječ svetu tad zapliva
visaše mu do dno peta, po valovijeh drokun ljuti,
blijed, bosonog, u pogrdi i čemerom, punijem gnjiva,
sve držaše stvari od svijeta more otrova i zamuti.
I čim krugom oholime
810 kudu vije, glavu stresa,
SKUP s bijelijem valim sione dime
podižući put nebesa,
Zdrav sveče, nebesom strahovitijem pod bremenom
770 i Bogu ugodan, uzvišeno sinje more
ki slavnijem čudesom 815 s jedovitom mutnom pjenom
prosvijetli ovi dan! podizaše česte gore.
Tva slava, tva dika, Plov otrovni zada svima
morskijem vilam sumnju hudu,
65
slike - izgleda, vanjštine

14
da se od riba stada nima 66

usiono zviždat poče,
820 rastrovati sva ne budu. a kroz usti nje otrovne
Na kraj župe Žrnovice ,67
tač nemio ijed se sunu,
kon tekuće bistre vode, da u crnu dimu skrovne
gdi s pastjerim pastjerice 860 malo plame ne podunu.
69
na mekahni žô dohode, Od zviždan'ja strahovita

825 plovući se tijek ustavi more uspregnu, gora zamnje;
srditoga strašna zmaja od čemera jedovita
komu Ilar slavni spravi dim požutje, plam potamnje.
zgrađu od drva vrhu kraja. 865 Plam potamnje, nu veseo
u svoju se sliku vrati,
i dobitnik u pepeo
SKUP čemernoga zmaja obrati.
U pepeo srda prika
Zdrav sveče, nebesom 870 obraćena bi ureda
830 i Bogu ugodan, nu u pepelu ne osta slika
ki slavnijem čudesom od pepela neg od ijeda.
prosvijetli ovi dan! Ilar pade na koljena
Tva slava, tva dika, sa svijem pukom zaedno i tebi
tva krepos po svijeti 875 uze srca podnižena
835 zamjerna, velika, hvale davat, kralju od nebi.
svud slove, svud leti. Koja vika odasvudi
Pogledaj pun mira veselijeh se glasa otvori,
s nebeske države kad nemili drokun hudi
vrh ovijeh pastira 880 u pravednom ognju izgori!
840 tvoje ime ki slave. Slavna sveca slavno ime
zamjernoga rad čudesa
odsvud glasom općenime
DUBRAVKO dizaše se do nebesa.
885 Luzi, polja i dubrave,
Jur u gorkom dočijem strahu njive, gore, vode, spile,
puni smeće i bljedila čestit biljeg i pun slave
neizbrojna čeljad stahu od radosti daše mile.
ta zamjerna pazeć dila; Tiho more jošte k tomu
845 na riječ jednu starca sveta, 890 od raskoše dođe mnoge
svikolici da ju vide, pustinjaku prisvetomu
za izgorjet zvijer prokleta celivati svete noge;
na drvenu zgrađu uzide. tiho more, ke, nadmeno
Zgrađa ončas užežena u zô način, potom toga
850 pod otrovnijem tijelom planu, 895 od slavnoga sveca istoga
a dim crni iz plamena prid svijem pukom bi sniženo.
ote svjetlos bijelu danu. Dolerije, Hoje i Lera 70
Od žestoke od bolesti 68
tad pomrča stara slava,
ku gorušti plami uzroče, i krstjanska poče vjera
855 silna srda puna bijesti
69
malo - umalo
nima - nijema
66 70
Dolerije, Hoja i Lero - božanstva iz stare
67
župa Žrnovica - Župa dubrovačka, područje (pra)slavenske mitologije, često se spominju u
uz more između Dubrovnika i Konavala narodnom pjesništvu u zakletvama, zazivima i
bolesti - boli
68
sl.

15
900 sred ovezijeh sjat država. i mir ovoj dâ državi.

A na slavu slavna Ilara Dokli bješe srda prika
sazidana crkva uzrasti, sred poguba našijeh živa,
gdi svetoga sred otara 935 ova zemlja svakolika
njegove se ime časti. staše u tminah žalostiva;
u svjetlilu sad veliku
vesela je nad sve ostale,
SKUP svomu slavnom slobodniku
940 neizbrojne dajuć hvale.
905 Zdrav sveče, nebesom
i Bogu ugodan,
ki slavnijem čudesom VILA PRVA
prosvijetli ovi dan!
tva slava, tva dika, Prije vile i pastijeri
910 tva krepos po svijeti o vesel'ju ne mišljahu,
zamjerna, velika, nego kô će klete zvijeri
svud slove, svud leti. ubjegnuti srdžbu plahu ; 71
Pogledaj pun mira 945 sada od vila i pastijera

s nebeske države drage družbe svud se vide,
915 vrh ovijeh pastira slatka ljubav, prava vjera
tvoje ime ki slave. kijeh uresom mnozijem slide.
DUBRAVKO VILA DRUGA
Ali evo Margarite: Prije bez voćke i bez cvitja

lijepa vila u slobodi 950 viđahu se sve livade
s sobom vile plemenite žalosnoga svoga bitja
920 u Ilarovu crkvu vodi. uzdišući teške jade
S puta im se uklonimo, ne mogaše nijedna vila
pa š njim' tance pune slave ljubljenomu svom pastijeru
ovijem poljem izvedimo, 955 s darom vijenca draga i mila
kô je običaj sej države. svjedočiti svoju vjeru;
ponosito sada svudi
voće raste, cvijetje zene,
i raskošnoj u razbludi
960 livade se sve zelene,
SKAZAN'JE PETO lijepe vile sve slobodne
MARGARITA, skup VILA i PASTIJERA s bijelom dzorom zaedno ustaju,
s drazijem svojijem vijence ugodne
u razbludi ter spravljaju.
MARGARITA
925 Vesel'mo se, druge mile, VILA TREĆA

dan čestiti eto sinu,
kad s pastijerim lijepe vile 965 Ne smijaše pomisliti
slavnu čine svetkovinu. pastijerica nijedna prije
Pustinjaka vrijedna Ilara na kladenac bistri otiti
930 svaka hvali, svaka slavi,
strašna zmaja ki pohara 71
plahu - strašnu, koja plaši

16
bijelo lice da umije;

u svoj ovoj sada strani
970 nije kladenca gdi u ljuvezni
ne vode se tanci izbrani,
ne poju se slatke pjesni.
Tim s pastijerim ovijem sada
72
i mi tanac izvedimo,
975 i našega u slobodi
slobodnika proslavimo.
(Odi se izvodi tanačac.)
72
tim - stoga, zato

17
ČINJEN'JE DRUGO
rajskom dikom zarobila.

SKAZAN'JE PRVO Ona 'e srcu mom gospoja,
ona meni zapovijeda
PAVLIMIR da je slijedi miso moja,
1020 da ju dvori, da je gleda.
Lijepe i mirne strane od svita! Tot ćeš ove dat izglede , 73
Vrijedna puka i naroda! mâ mladosti, tvojoj družbi,

Poznati je da čestita sve živote ki ne štede
980 š njim stanuje sveđ sloboda. izgubiti na tvôj službi?
Plemenite vrste od vila! 1025 Nije ti vrijeme ljubit sada,
Dragoća je njih gledati! izgubjene žali plâvi,
Nije me mogla morska sila ke satraše pune jada
ljepše u mjesto dotjerati. gnjevni vali i nepravi.
985 U srcu mi 'e želja mnoga, Da to li ću ja umriti
tvrd u njemu grad zgraditi 1030 bez uresa nje rajskoga,
i od došastja ovdi moga i u nevrijeme izgubiti,
glas vjekovit ostaviti. nju ne gledajuć, mene istoga?
Ali koja jača želja Vrat' se, svijesti ma, razlogu,
990 moje srce veže i mami, ne izgubi tvoga suda;
koja me ovo ljubav strijelja, 1035 kraljestvo ištem, a ne mogu
koji me ovo žegu plami? kralj od mojijeh bit požuda!
Lijepa vilo Margarita! Bez tebe mi, rajska vilo,
Tva me ljepos rajska veže, kâ kraljuješ bitju momu,
995 tva me krepos glasovita nije kraljevstvo drago i milo,
mami, strijelja, ranja, žeže. 1040 nijesam ja drag meni istomu.
Plemenitijeh Slovinčica Pavlimire, s tve plahosti
u gizdavom lijepom zboru i s tve želje nedostojne
među zvijezdam ti Danica plemenitijeh tvojijeh kreposti
1000 objavi se mom pozoru. ne pocrni zrake bojne!
Prislatka se tva besjeda, 1045 Ne, ne lijepu djevojčicu,
svijetlo pleme ka svjedoči, svijetla obraza, slavnu djelim,
meni učini slađa od meda ja za dragu vjerenicu,
a od sunca svjetlje oči. ne inako, imat želim:
1005 Nu kud srneš Pavlimire? po zakonijeh vjere prave
Ovo li su tvoju puti? 1050 ja je hoću osvojiti...
Kud se miso tva prostire? Nu gre k meni iz dubrave
Kud se odluka tva uputi? vjerna družba. Što će biti?
Što će svijetla rijet gospoda
1010 kad začuju ljubav ovu
vrh slovinskijeh ki naroda
na kraljestvo tebe zovu?
Ne mogu ino; vil izbranu
ljubiti 'e meni sila:
1015 ona 'e mlados mu svezanu 73
izglede - primjere

18
SKAZAN'JE DRUGO cvijeće niče gdje stupaju.

Gustijem borim gaj spleteni
PAVLIMIR i DRUŽINA
1090 učini nam u radosti,
da vidimo neviđeni
PRVI DRUG neizmjerne njih ljeposti.
Svijetli kralju Pavlimire,

tvoju mlados razveseli, PAVLIMIR
1055 i iždeni zle nemire,
I od mene pun uresa
ki su tvoje srce smeli.
lijepijeh vila skup se upazi:
Mirnu, blagu, plemenitu
1095 svijetlom suncu od nebesa
mi smo našli čeljad odi,
prilični su njih obrazi.
mirnije se na sem svitu
Među njim' se ponosita
1060 vrste od ljudi ne nahodi.
vedrom slikom, blagom riči,
Epidavra bojem strena
lijepa i mlada Margarita
pradjedi su rod njihovi,
1100 jak božica rajska diči.
ki jur glasom svijetla imena
kolonije rimske slovi.
1065 Dolerije, Hoje i Lera
DRUG DRUGI
nije spomene odi sada;
rimske crkve prava vjera Tej diklice dike drage
svijeh požude skladno vlada. s inijem stvarim nam je odkrio
Stare idole sve njihove, jedan pastijer ćudi blage,
1070 prije neg poznan bî Bog pravi, ki je u putu nas susrio.
među svoje Rim bogove 1105 Svi knezovi i svi bani,
u Panteon crkvu stavi.
74
ke slovinska zemlja ima,
A prem danas slavna Ilara,
75
svi hercezi i svi đupani,
krstitelja svoga slave, svijetlijem rodom i djelima
1075 silna zmaja ki pohara, plemenitu djevojčicu,
strašni poraz sve države. 1110 kojoj mnogu ljubav nose,
Na njegove se dan svečani, za svu dragu vjerenicu
kako je pravo i dostojno, bez pristanka žude i prose;
lijepe čeljadi u ovoj strani nu ona, kojoj, možebiti,
1080 vidi mnoštvo neizbrojno. nebo odluči bolje sreće,
Nu nad sve ino lijepijeh vila, 1115 mlađahna se zavjeriti
što nam srca svijem zanosi, za nijednoga od njih neće,
zamjerna je ljepos mila Bivši tva vlas nevjerena,
76
sunačan pogled, zlatne kosi. plemeniti kralju izbrani,

1085 Drobne ruže, bijele lijere nu ako lijepa i hrabrena
svom bjeloćom dobivaju, 1120 djevojka se za te hrani?
iz usta im med izvire, Kad bi ti nju isprosio,
a nas jošte nevjerene
74
Panteon - glasoviti hram svih bogova u po zakonu sadružio
Rimu. Palmotić smatra da su i božanstva za družice nje ljubjene;
poganskog Epidaura spadala među bogove 1125 cijeć korisna toga dila,
kojima je posvećen taj hram, što dakako nije i s koristim puna hvale,
točno jer je riječ o slavenskim bogovima.
Palmotić misli da su stanovnici antičkog
Epidaura također bili "Slovini". 76
Bivši tva vlas nevjerena - budući da tvoja
75
prem - baš, upravo vlast nije vjerena

19
tva bi kruna svijetla bila DRUG PRVI

nad kraljeve sve ostale,
er bi lijepu ovu stranu, Mi smo, kralju, rad te svrhe,
1130 ku sloboda rodna slavi, i da volja tvoja slidi,
držo uvijeke zavezanu sve obišli kraje i vrhe;
s prijateljstvom i ljubavi. nu se nijedna plav ne vidi.
1165 Šes junaka utoliko
na onoj gori stražu čine,
PAVLIMIR koja more svekoliko
gleda i ove sve krajine,
Kreposni su vaši svjeti jeda višnja vlas velika,
od nemale dike i cijene, 1170 kako srca naša žude,
1135 a i ja sam na pameti od vrline mora prika
imo misli tej hrabrene; njih shranila danas bude:
pače mi je dohodilo da i oni s nam slobodni
jošter na um većekrati, u ljuvenom slatkom raju
da bi odi dobro bilo 1175 s lijepijem vilam stan ugodni
1140 jedan lijep grad sazidati, u ovoj zemlji uživaju.
od koga bih učinio,
draga družbo, vas građane,
i s vam verno sadružio PAVLIMIR
lijepe vile ke vas rane . 77
Sakrij se svak s strane

pastira skup grede
DRUG TREĆI njihove da znane
1180 čujemo besjede.
1145 Ta 'e besjeda draža nami Lijepe su š njim' vile,
neg sunčane gledat zrake: ne vidjeh uvike 78
združit s mladijem djevojkami tač blage i mile

nevjerene tve junake; i svijetle prilike.
svijetli ures njih ljepote,
1150 kijem se klanja zrak sunčani,
naša srca i živote
sveza, ustrijeli, smami, zani.
SKAZAN'JE TREĆE
SRĐ, PAVLIMIR i DRUŽBA, skup
PAVLIMIR
PASTIJERA i VILA
Miso vaša, ka je općena,
na pameti bit će meni,
SRĐ
1155 a ja nijesam tvrda stijena,
da ne ćutim plam ognjeni;
1185 Pastiri ugodni
nu najprije, drazi moji,
i vile čestite,
razlozi nam svi govore,
ki život slobodni
da se družba nać nastoji,
u miru vodite,
1160 ku zanese prîko more.
kijem ova dubrava
1190 svjetlja je nad sve ine
slovinskijeh država
77
ke vas rane - koje su vas ranile 78
uvike - nikad (uz negaciju)

20
kraj ove krajine! SRĐ

Hvaljen Bog veliki,
ki danas dopusti, Kreposna te tva besjeda,
1195 u ognju zmaj priki 1230 o viteže plemeniti,
da život svoj pusti; svijetle od krvi opovijeda,
zmaj koji njekada ne krati se nami odkriti.
čestita mjesta ova
pun štete, pun jada
1200 pogubi, rastrova. PAVLIMIR
Svetoga Ilara
i s glasom i s djeli Ako 'e vami došo ikada
vrh slavna otara na uši svijetle glas pun slave
dosad smo slavili; 1235 Radoslava koji vlada
1205 sad se u spilu svi njegovu, slovinske ove sve države:
gdi ja stojim, pospješimo, Prid Časlavom hudijem sinom,
svetkovinu da u njoj ovu ki vlas silom ugrabi mu,
u vesel'ju dovršimo. bježeć s vjernom on družinom
1240 jur se u slavnom shrani Rimu.
S plemenitom on vladikom,
PAVLIMIR prava vjera s kom ga ugodi,
dni provodeć s mnogom dikom,
Blaga srca cijenim da je Petrislava sina rodi.
1210 ovo oni Srđ hvaljeni, 1245 Hrabrenoga Petrislava
ki odi slavan po sve kraje ja Pavlimir sin ljubjeni
u velikoj slove cijeni. put slovinskijeh grem država,
gdi 'e kraljestvo staro meni;
a to er, buduć Časlav kleti
SRĐ 1250 jur za svoje grijehe prijeke
usilovan bio umrijeti
Čujem glas od ljudi! sred utopne vržen rijeke,
Koja 'e družba ono, mene na vlas djeda moga
1215 ku resi odsvudi svi slovinski bani zovu.
oružje smiono? 1255 Jedva gnjeva od morskoga
Vitezi tko ste vi? u dubravu dođoh ovu:
Kud, odkle vi grete? valovita morska sila,
U ovoj dubravi ka je ostale moje plavi,
1220 koju stvar ištete? kô se bojim, potopila,
1260 jedva moju plav ostavi.
Hvala Bogu ki me shrani
PAVLIMIR po velikoj svôj milosti
u čestitoj vašoj strani
Pastijeri, mir s vami! gdje stanuju sve kreposti
S strane strah vrzite:
vašijema zamljami
mači ovi ne prijete; SRĐ
1225 nije razlog da vašoj
prislatkoj slobodi 1265 Svijetli kralju Pavlimire!
neobični nose boj u kojoj se strani od svita
nijedni narodi. svijetlijem glasom ne prostire
tvoja krepos plemenita?

21
Tko da ne zna pod nebesi PAVLIMIR

1270 glasovito tvoje pleme,
ke se kraljim hrabrenijeme O slavnoga pustinjaka
kako nebo zvijezdam resi? namjesniče vrijedni i znani,
Pazeć svijetla i vedroga 1315 i ja i družba mojih junaka
tvoga obraza lijepu diku, dobrotom smo tvom svezani;
1275 Radoslava, djeda tvoga, tim gremo veseli
plemenitu poznam sliku. dan ovi čestiti,
Još bih dijete kad njekada kô srce tve želi,
dođe u ovu on dubravu, 1320 jedino slaviti.
na dan isti koga sada Ah, da Bog dopusti,
1280 ponavljamo diku i slavu. kô milos tva pravi , 80
Mnogo lijepijeh vitezova da morskijeh od usti

njega združi punijeh hvale; shrane se me plavi!
vedra slika nu njegova
nadhodijaše sve ostale.
1285 Zato, kralju plemeniti,
pokli tebe čes vesela,
za dan ovi počastiti, SKAZAN'JE ČETVRTO
u ove kraje jes donijela: MARGARITA i DUBRAVKA
i ti i vrijedna družba tvoja
1290 u čestitu spilu hodi,
gdi pustinjak Ilar stoja MARGARITA
ki Višnjemu toli ugodi.
Ja namjesnik slavnu Ilaru, 1325 O Dubravko, drugo moja,
ki ove časti ne dostojim, ku prijateljstvo drago i milo,
1295 za običaj našu staru
79
bivši još ja sred povoja,
u nje skutu sada stojim. davno je sa mnom sjedinilo,
Hodi, nu se ne zasrami, da, odkli smo zaljubljene,
svijetli kralju, tva vedrina, 1330 želje i misli moje i tvoje
ako rimskijeh veličina nam su objema odkrivene,
1300 nać ne budeš među nami; ko da u jednom srcu stoje,
pače se uči segaj dana, koja ovo nova želja,
kô se drže u nescijeni ku ne oćutjeh nigda prije,
i bogatstva naglo iskana 1335 moje srce veže i strijelja
i dvorovi uzvišeni. i ledenu miso grije?
1305 Nu ako gnjivna morska sila Koji ovo gos čestiti,
(nijesu tašte me osude) lijepa uzrasta, vedre slike,
u ovi te kraj donila nas je došo počastiti?
cijeć koristi naše bude; 1340 Koje u njemu sjaju dike!
nu ako Višnji blag i mio Da se nije dundu momu
1310 od morskoga huda gnjeva on za kralja povidio,
danas bude sahranio, po licu bi svom samomu
koja tebe slijede drijeva! krv kraljevsku svjedočio.
1345 Mnogi bani i gospoda
(ništa otajno tebi nije)
slovinskoga od naroda
79
Imenica običaj je u ženskom rodu. 80
pravi - kaže, govori

22
i od pitome Dalmacije ka daleče od ljubavi

jesu mlados mu dvorili,
81
mlađahne bi dni provela.
1350 i blagoćom snižna lica Zaludu ti te kreposti;
prosili me i dvorili ne da narav ljubežljiva,
da im budem vjerenica; 1395 neg od tebe da uživa
nu ja, ka sam dosle od leda rod priličan tvoj kreposti:
na neizbrojne molbe bila, tim nijedno čudo nije
1355 s jednoga sam sad pogleda da ovi vitez vrijedni i znani
živ se u oganj satvorila. svom dobrotom od svijeh prije
Netom vidjeh obraz mili, 1400 tvoju mlados stravi i zani,
netom začuh riječ medenu, ni ti ckvrniš tvojijeh dika,
me se od mene srce odili, paček se imaš rijet hvaljena,
1360 moja odluka stara uvenu. želeć imat vjerenika
Ili me ovo nerazložna svijetla kralja i hrabrena.
njeka želja veže i hita, 1405 Prignut je ljubiti
kojoj srca sva podložna kreposna svak dila,
umrlijeh su ljudi od svita;
82
vrijednos je na sviti
1365 ili Višnji zgar odredi, svijem draga i mila;
da s vitezom nijednime toliko veće kad
ne sklopi se i ne slijedi 1410 svijetô se nahodi
vjera moja negli š njime. nje srcu čovjek mlad,
Nu nečista ljubav ako kojojzi gospodî.
1370 u mojemu srcu ovo je, Nu ako Božja vlas velika
na činjen'je koja opako njega u ove kraje iznese,
hoće snižit želje moje: 1415 za nać tebi vjerenika
prije ognjeni plamen s nebi ki dostoji tve urese:
vrhu glave moje sleti, Višnji, ki pravo svijet vlada,
1375 neg ja učinim stvar na svijeti, i zna ljudske sve požude,
svijetla časti, suproć tebi. kad se umrla svijes ne nada,
1420 uzvisit ju često bude.
DUBRAVKA
MARGARITA
O družice, draža meni
nego od oči svjetlos mila, Bogu davam ja se u ruke
s razlogom si tvoj ljuveni i sniženo njega molju 83
1380 novi oganj meni odkrila; da on ispuni mu odluke,

želja u srcu zatajana, da on vlada moju volju.
ku gorušta ljubav budi,
neotkrivena kako rana,
s vele većom štetom udi.
1385 Ja ti rekoh većekrati,
da ne može tvoja dika
bez ljubjena druga stati,
bez dragoga vjerenika.
To bi našoj u dubravi
1390 ti se brojit sama htjela,
81
mu - moju
82
umrlijeh - smrtnih 83
molju - molim

23
SKAZAN'JE PETO po tvu milos maknu mene;

1460 o gospođe, ne ckni veće.
MARGARITA, DUBRAVKA i PASTIJER
DUBRAVKA
PASTIJER
Vidiš, drugo mâ ljubjena,
1425 O gospođe plemenita,
kô dostoje vrijedna dila,
ljubljeni te dundo zove!
da je požuda tva hrabrena
na pameti Bogu bila.
MARGARITA 1465 Vrijedni i lijepi vi ste oba,
i nitko vas ne nadhodi:
Što ima biti da me pita, bî dostojno u jedno doba
ke će stvari biti nove? vaša ljubav da se rodi.
PASTIJER MARGARITA
Čestiti su i veseli Mâ je ljepos nedostojna

1430 glasi i po te srećni dosti: 1470 svijetlom kralju da omili;
Pavlimir te vidjet želi, ali gredem dobrovojna
stravljen s rajske tve ljeposti. gdi me zove dundo mili.
On u spilu kô se uputi
s tovojijem dundom kreposnijeme,
1435 s mnogom željom želeć čuti
glasovito vaše pleme:
Srđ, veseo da pogodi SKAZAN'JE ŠESTO
požudami kralja znana,
84
TMOR i SNIJEŽNICA
reče da krv vaša izhodi
1440 od hrabrenijeh svijetlijeh bana.
Kô mu vaše slavne dike TMOR
i pradjede vrijedne izbroji,
na te svrnu sve besjede, Sreća je naša poprav htjela,
kô se uresu tvom pristoji. o Sniježnice, mâ ljubavi,
1445 Od njegova, reče, roda 1475 da si se ovdi sa mnom srela,
da ti ostala sama jesi, gdi me jutros ti ostavi;
kojoj Višnji krepos poda tim mi spovjeđ, drugo mila,
neizmjernu zgar s nebesi. naši posli kô prohode?
Kliče tad kralj plemeniti, Ke si zemlje nabunila?
1450 da ne može bit inako 1480 Ke si smela ti narode?
neg da ures tvoj čestiti
zdrži u sebi dobro svako,
i srećniji da bi bio SNIJEŽNICA
vjerenik se tvoj nazvati
1455 neg od svijeta velik dio Kô se od tebe, Tmore, odijelih,
85
gospodovat i vladati. sa svijem srcem nastojeći

Na besjede tej žuđene naše odluke da po djelih
Srđ, veseo s tvoje sreće, svršene se budu reći,
84
pogodi požudami - ugodi željama 85
Kô - pošto, nakon što

24
1485 pomna, skrovna i najpreče TMOR

u smrdeću pođoh spilu
u tmastomu koje krilu 1525 Njih nabunit nije stvar mučna,
sumporana voda teče; bivši ona vrsta od ljudi
sumporana voda koju nabunljiva i naučna
1490 nemilosni dusi pjene na privare naše svudi.
u pakljenom nepokoju
s Flegetonta rijeke ognjene.
86
Od nečistijeh tu nakazni, SNIJEŽNICA

kijeh vlas naša silno kune,
1495 činih donijet kroz drum jasni Taštijem strahom poharana,
kletu glavnju od pobune, 1530 donijeh glase njim neprave,
pak usionom namazana da gre gusa nepoznana
mastim ka je čudne moći, žeći i plijenit njih države,
hrlo uzjahah ovan vrana i ako nije njih požuda
1500 ki iz tamne dođe noći. u zlo upasti od svijeh gore,
Na ovnu ovemu pokrivena 1535 da oružani odasvuda
leteć crnom u oblaku, hrlo budu doć na more.
kô je običaj naša općena Muke, stoke, djecu, žene,
po noćnomu letjet mraku, strašiv stavih njim prid oči.
1505 na Babu se spustih rijeku, Na glas ove uspomene
i vrgoh se strmovrata, 1540 svak na oružje gnjevan skoči.
gdje najjače vode teku Od pobune glavnja ognjena
sred plahoga kolovrata . 87 čini da se svi poplaše,
Ustavi se smiona voda ka mi u ruci neviđena
1510 na me riječi vilovite sione iskre izmetaše.
i put lastan meni poda 1545 Kô ih vidjeh punijeh smeće
kroz ponore jazovite. i da njihov plam srditi
Ja po tmastijeh leteć jazih bez velike sile neće
uz pukline, uz litice, nijedna voda ugasiti:
1515 u jedan se čas upazih po svijeh župah mjesta ovoga
nakraj bistre Trebinštice. 88 1550 hrlo stupaj moj upravih,
Tu, da miso naša jaka tere glasom zlijem svakoga
steći bude vjeru veću, u veliku smeću stavih:
priobražena i od ulaka nije vlaha ni pastijera
1520 uzeh sliku i odjeću;
89 ki je čuo me besjede,
načinih se dobro čuti, 1555 odi oružan ter ne grede
a užegoh taj čas plahe zlobni gusar da se istjera.
Trebinjane na boj ljuti Malo, pak ćeš pun bljedila
i susjede njima Vlahe. rukom tegnut, kralju hudi,
kô progoni naša sila,
1560 poplesat ju koji žudi!
86
Flegetont (Piriflegetont) - u grčkoj mitologiji
jedna od rijeka u podzemnom svijetu, kojom TMOR
teče plamen
87
kolovrat - vrtlog, vir Vele izvrsnijem putom hodi
88
"Palmotićevo podzemlje pozna klasične naša sprava po mom sudu;
(Flegetont - Vergilije) i domaće (jahanje na
utoliko ni ja odi
ovnu, Trebinštica) elemente." (R. Bogišić)
89
sliku - izgled, lik
danas nijesam stô zaludu.

25
1565 Ali je trijeba bilo meni Mrmorit su svi počeli

proć s načinim prem hitrima, suprotiva kralju kletom;
budući mi Srđ vuhveni ima ovi dan veseli
vazda bio na očima; s kom velikom dospjet štetom.
93
Srđ vuhveni, sa svom moći 1605 Nu da zli kralj sa svijeh strana

1570 našoj sili ki se opire, zameten se vas upazi,
i hoće nam vrha doći prije neg buna od mještana
i čâs splesat naše vire. izagne ga i porazi,
od druga ću ja njegova
1610 Krstimira uzet sliku,
SNIJEŽNICA adrijanskijeh ki valova
za njim brodi silu priku.
Tej zlostari riječ opaka Nesrećni ću glas mu dati
ne dâ da se puk privari da 'e njegova družba mila,
1575 lažom našijeh taštijeh čari: 1615 što ne umijemo još ni znati,
mora, uroka, vukodlaka; u moru se potopila;
naše vile od planine, sâm ja da sam gnjevne vale
kijem varamo čeljad ludu, i srdito more prijeko,
pustolovice, upirine na pustošne vržen žale
1580 prid njime su sve zaludu. 1620 sa zlom dušom jedva uteko.
Slika druga ljubjenoga,
koga on vele gleda i cijeni
TMOR od govora bit će moga
dobar svjedok, neka je meni.
Na sramotu ja njegovu
na dan ovi svijem veseo
svukoliko čeljad ovu SNIJEŽNICA
sumnjivijem sam strahom smeo.
1585 U miso sam stavio njima, 1625 Dobra tvoja ta je odluka,
od šta se oni često boje, nu moj život miran nije
da 'e Pavlimir došo iz Rima dokle ista moja ruka
smesti davnje njih pokoje, zloga kralja ne ubije.
da na stražu sve slobode
90
Zato uputi ti se veće,
1590 stave pamet , oči otvore,
91
1630 kô si u srcu namislio,
da od velike stan gospode zlobnoj gusi zle dat smeće
njim koristan bit ne more. kroz pogubni glas nemio;
A uzdignu laži moje ja ću ostat odi sama,
Margarite vile vira, radi posla da ovoga
1595 ku zli dundo vjerio je 1635 iz paklenijeh činim jama
za zlobnoga Pavlimira. glavnju donijet sna smrtnoga:
Vjera im ova teško poda njom ću njemu neviđena
sred besjeda mojijeh sumnjiti činit smrtni san zaspati
da prćija njih sloboda i ovijem nožem nesmiljena
1600 nemilom će kralju biti. 92
1640 pogubit ga i zaklati.
90
sve - svoje
91
stave pamet - obrate pozornost, usredotoče
se, pripaze kralju, tj. da će izgubiti slobodu ako Pavlimir
92
da prćija njih sloboda nemilom će kralju dođe na vlast
biti - da će njihova sloboda biti miraz nemilom 93
dospjet - završiti

26
TMOR svi čekamo, svi žudimo

tve moguće zapovijedi.
Ti ostani, ja ću poći;
nijedne varke ne pustimo
da zlobnoga naše moći SNIJEŽNICA
neprijatelja pogubimo.
Za sada mi, dusi vrli,
ne služite za stvar inu;
1675 vratite se opet hrli
u pakljenu strašnu tminu.
SKAZAN'JE SEDMO Gorim, sva sam jedovita,
prika i vrla izvan mire,
SNIJEŽNICA i NAKAZNI PAKLJENE
od krvi me žeđa hita!
1680 Gdje si, hudi Pavlimire?
SNIJEŽNICA Goruštu ću žeđu moju
tvojom krvim ugasiti.
1645 Pokli ja sam odlučena Što već pazim, što već stoju
da mu miso s djelim združim;
94 ter ga ne grem poraziti?
raspršana, raspletena, 1685 Ali eto zli kralj grede
stresam prutom, zemlju kružim, i š njim moj Tmor pun poraza.
lijevom nogom bosonoga Hitro ti je tuđa obraza
1650 u strašivi krug ulazim, on lažive uzeo izglede:
put zapada triš mrkloga, po hođen'ju, po prilici
triš na istok jasni pazim. 1690 Krstimir je pravi vidjet.
O nakazni strahovite, Njega paze svi bojnici;
da izvršim mu požudu, Pavlimir je počeo blijedjet.
1655 iz pakla mi donesite Mjesto mu ću podat, neka
sna smrtnoga glavnju hudu! primi sada gorke muke
Jošte cknite? Još krzmate? 1695 taštom lažom glasa prijeka,
Zlobni dusi, još vas nije? pak ću izvršit me odluke.
Ali od mene vi čekate
1660 kletve i riječi strašivije?
Sad, sad ako ne dođete,
jedovita i rasrčena
ne zatajah strašna imena
95
SKAZAN'JE OSMO
od koga se svi tresete! PAVLIMIR, TMOR u prilici KRSTIMIRA i
DRUŽINA
NAKAZNI
PAVLIMIR
1665 O gospođe naša davnja,
pusti ognjene srdžbe tvoje: Krstimire moj ljubjeni,
nosi ti se kleta glavnja, sasma težak i nemio
na zapovijed tvoju evo je. od ljubjene družbe meni
I ako ć' da te mi slijedimo, 1700 danaska si glas donio.
1670 zapovijeđ nam i naredi; Ti, moj dragi druže izbrani,
sada skaži meni, kako
94
mu - moju
95
ne zatajah - neću zatajiti

27
njih pogubi more opako, 1745 na jednu se pun vrline

kô ti život tvoj sahrani?
96
s neba strašan šijun spusti,
i dignutu u visine
vrže moru u čeljusti;
TMOR mu plav sila plahijeh vala
99
1750 o žestoke razbi stijene;

1705 Znaš noćašnje, kralju, sile, sva se utopi družba ostala,
i kô svuda uokoli sreća iznese živa mene:
na nas bjehu naripile na maloj se cki držeći,
100
gnjevne vode, vali oholi. pun žalosti, straha i vaja,

Čijem u strašnoj ovoj smeći 1755 jedva mogoh smrti uteći,
1710 tva nam plav se s oči dignu, sred pustošna vržen kraja.
po velikoj koju sreći Sreća moja bî velika,
silno more ne dostignu, er te, kralju, nađoh odi,
vihri, valovi i nebesa da po meni zna tva dika,
nemilosno, jaoh, odveće 1760 što se tužnoj družbi zgodi.
1715 (sva mi od straha put se stresa,
97
čijem povijedam moje nesreće)

ostavit se nas ne htješe PAVLIMIR
dokli, ohola puni gnjeva,
ne razbiše, ne proždriješe Ah, zgode opake
1720 sva nesrećna naša drijeva. i hude odveće,
Vrijedna Uroša plav najprije, ja vijeku ovake
za početak zao nam dati, ne čekah nesreće!
čijem njom silni vihar vije, 1765 Ah, družbo mâ mila,
s jedrima se svijem izvrati; ljubjena, jedina,
1725 izvrati se i iz dna svoga koji grijeh, kâ bila
izgubjenoj svoj družini u vas je krivina,
posred mora potopnoga da vaše dni budu
nemilostan grob učini. 1770 valovi srditi
Kâ se oćutje tada tuga! u gnjevu prihudu
1730 Koji urnebes posta od ljudi, nemilo skratiti?
gdi po šteti svoga druga Kud da se ja bez vas
svak pogubu svoju žudi! uputit sad budem?
Za Urošom plâvi sve ine, 1775 Kraljevsku kô da vlas
da prikratim me govore, nesrećan dobudem ? 101
1735 u razlike zle načine Zavidna nebesa,

satarisa plaho more: potreba kojijem bî
njeke zgodom strahovitom vašega uresa,
rastresene, raščijane, 1780 uzeše vas k sebi,
potonuše valovitom naš jošte umrla
1740 u ponoru ukopane; uzdrži zemlja ova,
njeke vrlijeh posred plata , 98
na svako zlo hrla,
čijem se strahom rvu i vrte, svijem štetam gotova.
od ponorna kolovrata 1785 Al ki ostasmo, mili druzi,
strene ostaše i proždrte; ne šted'mo se ni kratimo
96
kô - kako 99
mu - moju
97
put - tijelo 100
cki - dasci
98
plata - bura, vihor 101
dobudem - dobijem

28
da u žalosnom plaču i tuzi da se od svijeh hvali i slavi

smrtnu slavu pripravimo žalostivom uspomenom.
izgubjenoj našoj družbi.
SKUP
SKUP
1820 Svak procvili, svak proplači,
1790 Svak procvili, svak proplači, kaži gorke svak žalosti:
kaži gorke svak žalosti: valovita smrt potlači
valovita smrt potlači plemenite cvijet mladosti;
plemenite cvijet mladosti; rijeke od suza svak prolijevaj.
rijeke od suza svak prolijevaj.
PAVLIMIR
PAVLIMIR
1825 Jošte oružjem, punijem slave,
1795 Smrtnu sliku, družbo mila, osam panja poklopite,
devet crnijeh drijeva spravi: da izgubjenijeh drijeva glave,
valovita morska sila vojevode, počastite
koliko nam lijepijeh plávi kijeh utopi silno more.
shara, proždrije i pogubi, 1830 Nu najprije vrhu svega,
1800 da sred ove mirne strane, da se u crkvi molit bude
gdje neizbrojna čeljad hode, za njih duše vlas Višnjega,
uspomena vječna ostane svekolike koga osude
od nesrećne naše zgode, moguće su i pravedne.
od priljute naše česti.
SKUP
SKUP
1835 Svak procvili, svak proplači,
1805 Svak procvili, svak proplači, kaži gorke svak žalosti:
kaži gorke svak žalosti: valovita smrt potlači
valovita smrt potlači plemenite cvijet mladosti:
plemenite cvijet mladosti; rijeke od suza svak prolijevaj.
rijeke od suza svak prolijevaj.
PAVLIMIR
PAVLIMIR
1840 Prosti, prosti, družbo mila,
1810 Devet vitijeh još čepresa kijeh se zgoda od nas plače,
u dubravi usijecite, ako naša ova dila
i većega radi uresa žalostiva ne izjednače
devet oganj užežite, dostojan'je vaše sada
kako je pravo i dostojno. 1845 Jeda Višnji meni poda
1815 Razlog prosi , zakon pita
102
moje kraljestvo osvojiti,
od prijateljstva i ljubavi, od slovinskijeh svijeh naroda
mrtva družba plemenita činit ću vas ja slaviti,
da sveđ vaša žive slava.
102
Razlog prosi - razbor (razum) traži

29
TMOR na straži su sa mnom stali.

Smrt nemilu njima prijete
1850 Nećeš, zli gusare, i plav našu hoće užeći;
tuj stignut požudu, 103
1880 jedva plahe od njihove
naše ako privare ja sâm mogoh srdžbe uteći.
zamani ne budu.
PAVLIMIR
Od šta smeća ta izhodi?

SKAZAN'JE DEVETO Nijesmo danas u ničemu
dali uzroka mjestu ovemu
Jedan od BOJNIKA straže, PAVLIMIR i
1885 da s oružjem na nas hodi!
SVJETNIK
BOJNIK
BOJNIK
Ne znam uzrok ja od smeće;
Bježi, kralju plemeniti,
znam da gnjivan svak udara,
1855 iz himbene sej krajine,
vapijući: ubi', shara'
ako nećeš izgubiti
zle gusare i grabeće;
tebe i tvoje sve družine.
1890 zato, kralju vrijedni i znani,
ako je tebi mila glava,
PAVLIMIR ne stoj veće u ovoj strani,
iz nemilijeh bjež' država.
Ka 'e pripravna još nesreća
na nesreće naše ovo?
1860 O bojniče, što 'e ta smeća? PAVLIMIR
Ki su glasi? Što je novo?
Ja da utečem, ja da dilo
1895 meni učinim nedostojno!
BOJNIK Nije se bježat naučilo
moje prid nikijem srce bojno!
Množ od mještan oružana Desnica moja dokli 'e zdrava,
prijeti nami poraz hudi, i u njoj sablja može stati,
pod oružjem sa svijeh strana 1900 ne ima straha moja glava,
1865 neizbrojni teku ljudi: ni se umijem ja bojati.
praće, hrbe, strijele, luci, Nepravo se bojnik svaki
noži oštri i kopjače, vitez zove, sablju paše,
pripravne su svijem u ruci s kijem pribiva strah opaki,
da nas satru i potlače. 1905 prike zgode koga straše;
1870 Množ najveća niz goru ovu, zato, družbo mâ viteška,
ka se imenom Brgat zove ki ste u Rimu još naučni
u srditu gnjevu usionu sva podnosit djela teška,
put dubrave grede ove. i trudi vam nijesu mučni,
Oni su nam, od svijeh gori, 1910 segaj skupa nabunjena
1875 uhitili i svezali ne bojmo se, ni strašimo,
pet junaka ki na gori snagom srca svi hrabrena
naše druge slobodimo.
Hod'mo, hod'mo njim protiva,
103
tuj stignut požudu - tu ispuniti želju

30
1915 da, koga od njih uzbudemo slavnijeh moći družba jaka.

ove od smeće naći kriva, Nada sve ino križ prisveti
pod žestoki mač pošljemo. na kom božiji sin izbrani
Razlog ki je s nam, mnim, da je 1960 za grijeh ljudski hotje umrijeti
priporučen višnjem Bogu, u našem se drijevu hrani.
1920 a velika sila ostaje Ovo je naše sve ufan'je,
slaba i tašta pri razlogu. i proć smećam štit i snaga,
naša krepos, naše iman'je,
1965 draže od svega zlata i blaga.
SVJETNIK
Smiri tvoje srce vrijedno, PAVLIMIR

kraljeviću plemeniti,
za čâs tvoju svi ujedno Hod'mo na plav, razlog pita , 106
1925 s tobom spravni mi smo umriti; da se od nas bljudu i brane

nu bojnika s brojem malim slavna telesa i čestita,
veliku se mnoštvu oprijeti, Bogu mile moći izbrane,
te odluke ja ne hvalim, 1970 jeda one krepke i jake
prem smioni ti su svjeti. učine nas da splešemo
1930 Veličanstvu tvom uzmnožnom neprijatelje naše opake
nije dostojno da se opira i njih zlobu pedepšemo.
zatjecan'ju nerazložnom Ah, moj vječni nepokoju,
nabunjenijeh od pastira. 1975 toli ću se ja dijeliti,
Tijem se na plav uklonimo, i odi samu dragu moju
1935 ku nam užeć oni prijete, vjerenicu ostaviti?
i u krilu se nje branimo Ne mogu ino, nje ljepotu
od protive svake i štete. za sad oći meni je sila:
107
Užežena kad bi bila 1980 zbogom dušo moja mila,

plav, a nam se opet odi zbogom dragi moj životu!
1940 po nesreći dogodila U mjestu se nijednomu
suprotiva kojagodi, vjera i ljubav mâ ne skrati,
od nesvjesne njih nabune zatravljenom srcu momu
gdi bismo se sahranili, 1985 ti ćeš vazda kraljevati.
kraljevske li tvoje krune
1945 plemenitu čâs branili?
S plavi ćemo po načinu
od pobune krivca odkriti,
i pedepsat zlu krivinu, SKAZAN'JE DESETO
i bojnike sloboditi. TMOR u prilici KRSTIMIRA
1950 Jošter ćemo čuvat poći
što je razlog da čuvamo: Dobro izvedoh me požude:
Bogu mile svete moći, hitro uvedoh kralja zloga,
u nje krilu koje imamo,
104
neka mene držat bude
Polonije, Domitile, Krstimira za dragoga.
1955 Pankratija, Srđa i Baka, 1990 U obličju slike ove
i hrabrene Petronile, 105
nabuniti poć ću sada
u nje - u njenom (lađinom)

104
105
Imena svetaca čije moći nose Pavlimirovi 106
razlog pita - razum traži
pratioci. 107
oći - ostaviti

31
skup družine sve njegove, Pavlimire, mâ ljubavi!

da se dobru već ne nada; Kud otide? Kud se odili?
bolje česti da ufan'je Kuda uteče? Što me ostavi?
1995 veće bude ostaviti, 108
2030 Jedva biljeg vjere prave,
da s ubozijem kraljem stan'je 109
slatki celov meni poda,
korisno im neće biti. a iz ove tja dubrave
Rijet ću bojni da Slovini priko morskijeh bježiš voda;
za kralja ga primit neće; jedva slavnu tvu desnicu
2000 malu cijenu da svak čini 2035 s mom desnicom združi ujedno,
male od moći, male od sreće; a tvu dragu vjerenicu
da iz slovinskijeh istijeh strana sad ostavljaš nepravedno.
ova buna sva izhodi Kud se moja riječ prostire,
i da vojska oružana ter neprava tebe pravi?
2005 suproć njemu grede odi. 2040 Nijes ti neprav, Pavlimire;
Ja znam kô ću me odluke moji su isti, jaoh, nepravi:
uputiti, kralju kleti: njih nabuna nerazložna
znat ćeš ke su tvoje muke, tebe smete i otjera,
znat ćeš ki su moji svjeti! da ostanem ja podložna
2045 na plač vječni pun čemera.
Ali, ako u čemernu
ti se odijeli nepokoju,
zašto mene s tobom vernu
SKAZAN'JE JEDANESTO ne povede ljubi tvoju?
MARGARITA, DUBRAVKA i SKUP VILA 2050 Moje srce ti se odnio;
i me tijelo, jaoh, ponesi!
Ah, što me si ostavio!
MARGARITA Slatko ufan'je moje, gdje si?
2010 Ah, nesreće ljute moje!

Što bî ovo, vajmeh meni? DUBRAVKA
Dijelio se, pobjego je
moga srca kralj ljubjeni! Djevojčice plemenita,
Ah, nemila česti prika, 2055 koliko su muke tvoje
2015 željna ti si mojijeh šteta; ljute i gorke, toliko je
jedan dan mi vjerenika, tvoja želja razložita;
poda i uze, jaoh, opeta! nu se ufan'je tve ne krati,
Oh, nije ti zaman bila jeda Višnji podat bude,
rana huda mom životu, 2060 da se on k tebi brzo vrati
2020 što si mene učinila prem kako su tve požude. 111
u djetinjstvo me sirotu!
110
Majku i ćaćka ljubjenoga

MARGARITA
mlađahnoj mi prije zaplijeni;
vjerenika sad miloga
Ufan'je je malo moje,
2025 nemilosno grabiš meni.
draga drugo, vajmeh meni!
Ah, moj dragi, ah, moj mili
Dijelio se, pobjego je
2065 moga srca kralj ljubjeni.
108
bolje česti da ufan'je / veće bude ostaviti
- da napusti nadu u bolju sudbinu
109
stan'je - boravak prem kako su tve požude - baš kakve su
111
110
me - moje tvoje želje

32
Ne puti se, jaoh, ne puti, Kad me mrtvu on upazi,

dragi kralju, sam bez mene; neće biti tvrđi od stijena
mâ se mlados snažna ćuti da ga boles neizrečena
s tobom brodit morske pjene. kroz smrt moju ne porazi.
2070 Ili u Rim hoćeš ili 2110 Volim, volim ja umrijeti
u slovinske zemlje poći, i bit morska utopnica,
svud sam s tobom spravna doći, privarena neg se rijeti
ne ostavi me, brače mili! i ostavljena djevojčica.
Rim se sramit neće mnome: Lijepe vile, družbo izbrana,
2075 moji se stari, puni hvale, 2115 bjehote mi vi spravile
rimskom krvi hrabrenome sred ovega blaga dana
diče i rese nad sve ostale. pjesni od pira drage i mile;
Jaoh, ako me za tvu drugu, spravite mi plačnoj sada,
kô mi obeća, neć' primiti, čijem se dragi moj dijelio,
2080 za tvoju me primi slugu, 2120 smrtne pjesni pune jada,
vjerna ću ti sluga biti; ukop tužan i nemio.
i u miru i u boju Zbogom druge me čestite;
slijediti ću spravan uvike zbogom zemljo rodna ostani;
plemenitu mlados tvoju zbogom pastijeri ostanite,
2085 i tve trude svekolike. 2125 zbogom dundo vrijedni i znani!
Ali vjetar riječi moje
sve odnosi, vajmeh meni;
dijelio se, pobjego je, SKUP
moga srca kralj ljubjeni!
Margarita kud se uputi?
Hod'mo za njom, mile druge,
SKUP od velike da je tuge
ne porazi vaj priljuti.
2090 Na ove riječi, na plač ovi,
djevojčice ucviljene
pristali bi svi valovi
i omekšale tvrde stijene.
SKAZAN'JE DVANESTO
SKUP PASTIJERA
MARGARITA
Dijelio se, i za njime

I.
2095 ucviljena ja ne hodim,
moju mlados da na vrime 2130 Zle ti goste posred stana,
vječne od muke oslobodim! zle ti, Srđu, zete primi,
Ako plavi, jaoh, njegove da sloboda naša izbrana
sad ne budem ja zastati, ockvrnjena bude š njimi.
2100 metnut ću se u valove
112
Ne, ne, družbo vrijedna i mila,
i za njime zaplivati. 2135 oprimo se sa svom moći,
Od bojazni, jaoh, strašivo da ne može huda sila
momu tijelu more nije; nami ovako vrha doći.
ali mrtvo, ali živo,
2105 samo k njemu da doplije.
112
metnut ću se - bacit ću se

33
II. za gospara, za silnika

inostranca kralja imamo?
Ne pustimo da sloboda Da kroz žensku jednu glavu
hrabrena se na tle obali, 2175 u žestokoj ljutoj smeći
2140 od naroda do naroda 113
izgubimo prednju slavu,
ku smo dosle uživali. za nam istijem bit mrzeći?
Epidavro, naš grad stari,
koga bojni Rim porodi,
niče, uzrastje, i ostari, V.
2145 i umrijet će u slobodi.
Plemenitijeh izbor ljudi, Prije nadmeno more obkrúži
kakono se odi sada i potopi naše zgrade,
u dubravi ovoj sudi, 2180 nego da ova zemlja služi
na izmjenu taj grad vlada. i sloboda naša pade.
2150 Način ovi od vladan'ja Sloboda je plemenita
najbolji je u naravi, draža od svega srebra i zlata,
er u njemu bez bojan'ja sve bogastvo segaj svita
svak slobodne dni boravi. 2185 njoj podobna nije plata.
Hod'mo, hod'mo guse klete
s plavim užeć i pobiti,
III. ki s nevjernom vjerom prijete
nam slobodu ockvrniti.
Odi oholom i oštromu 2190 Ovijeh ljudi krv izvire
2155 samosilju vlasti nije, od zlijeh Gota ki nemili
blage pravde sud nikomu staroga su bijele mire
ne taji se i ne krije. Epidavra oborili.
Odi od malijeh mjesto ne ima
114
I susjedi Trebinjani
silno gospostvo i mrzeće, 2195 suproć njima eto ustaju;
2160 kojih mogućstvo gradovima i po vrhu i po strani
bude od vječne štete i smeće. kijeh nahode, sve hitaju.
Odi na stô ne zasjeda Pet su od njih dosle nami
mnoštvo i svake skup čeljadi, družbe od ove dovedeni,
koja, u vlasti kad se ugleda, 2200 u skrovenoj ki se jami
2165 vas grad smete i razgradi. hrane na smrt osuđeni.
Strimo ovako i ostale;
115
utoliko učinimo
IV. bojnu igru punu hvale,
2205 da se jače š njima udrimo.
Tere ćemo, družbo vrijedna,
segaj dana mi trpjeti, (Odi se čini moreška s lucim i stijelami.)
da sloboda naša vrijedna
na ovi način bude umrijeti?
2170 Da mi, koji od vijek vika
po sebi se jur vladamo
113
od naroda do naroda - od koljena do
koljena
114
od malijeh - od puka (Palmotić zastupa
aristokratsku vlast, a vlast puka donijela bi
"vječne štete i smeće") 115
Strimo - uništimo

34
ČINJEN'JE TREĆE
2240 koristi donijela;

SKAZAN'JE PRVO a vi ga gonite.
SRĐ i skup PASTIJERA
SKUP
SRĐ
Samiri se, Srđu znani;
Ah, ljudska umrla 116 nije ova bila sumnja prika
pameti, ah, kako u slobodnoj ovoj strani
slijepa si i hrla 2245 bez uzroka bez velika.
suditi opako! Budući se nerazložni
2210 Bjehote danas vi, glas prosuo da mi imamo
pastijeri hrabreni, biti sluge i podložni,
sumnjivijem strahom svi ki, što je služit, ne poznamo,
118
nepravo smeteni, 2250 kako hoćeš da u smeći

mneć staru slobodu od pastijera svak ne bude
2215 splesanu paziti, na oružje bojno teći,
i tuđem narodu da slobodu rodnu bljude?
i kralju služiti. Kraljestvo je nad zlijem svima
Nije došo, moji drazi, 2255 nam mrzeće i nemilo,
Pavlimir kralj odi kô je starim Rimljanima,
2220 da vam kraj porazi roditeljem našijem, bilo.
ni da vam gospodi; Nu bivši nam ti odkrio
ovo je oni znan da je Sniježnica i Tmor hudi
vitez pun uresa, 2260 ovi zlobni glas iznio
vam davno obećan smeću općenu ki probudi,
2225 i određen s nebesa Dubrava se sva smirila,
koga vi od mene i veselo kaže lice,
u skrovnoj tamnosti vuhovita znajuć dila
većekrat hvaljene 2265 zloga vješca i vještice.
čuste pjet kreposti.
2230 On će ovu dubravu
SRĐ
učinit svijetlu; a vi
na nju bunu nepravu
Neka ih, neka, brzo ima
digoste sumnjivi.
od nebeske višnje moći
Vaše će on ime
nepravednijem njih djelima
119
2235 do neba dignuti;

zgar pravedan plata doći!
a vi boj biti š njime
2270 Malo stoje zloće hude,
hoćete priljuti.
nu im se vječna muka hrani;
Njega je čes vesela 117
za vaše čestite
118
ki, što je služit, ne poznamo - koji ne
116
umrla - smrtna znamo što to znači biti sluga
117
čes vesela - dobra sudbina 119
njih - njihovim

35
kralj će omekšat vrijedni i znani, u ove će jošter kraje

kad privare njih znat bude. doć kraljica plemenita, 121
da svet u njih život traje:

Margarita djeva koja,
SKUP 2315 za potvrdit vjeru pravu,
izgubiti rusu glavu
Uhićenijeh pet junaka ne krati se i ne boja.
2275 mi smo njemu slobodili, Sveta crkva, bojna zgrada,
i himbena djela opaka zgrađena će od nje biti,
vilenika njim odkrili. 2320 ka će svoga rodna grada
I ti učini mudro dosti mire čuvat i braniti.
što si starijeh šes pastira Hodi, kralju izabrani,
2280 poslo u kralja Pavlimira hodi, uzroče naše sreće
da ga mole da nam prosti. nam s nebesa obećani
A i susjedni Trebinjani 2325 grad zidati počni veće.
kijem bî dano razumjeti, 120
Nikni, lijepi Dubrovniče,
da je on gusar ki njih strani nikni, nikni, slavni grade,
2285 nemilosnu plijenu prijeti, odkli žarko sunce ističe,
bivši u mjestu čuli ovemu dokli u more opet pade;
da je on Slavim kralj vlaštiti, 2330 grade, vječna gdje sloboda
pošli su se ončas njemu, ima držat svoje pristolje,
podniženo pokloniti. svijetla utjecat gdje gospoda
2290 Nu nepuča tva ljubjena, u teške će sve nevolje.
ku prid svijem ti pastijeri Grade, iz tvoga ti ćeš krila
za čâs veću tvoga imena 2335 rađat brzijeh sto brodova,
za svijetloga kralja vjeri, kijema morskijeh od valova
ne hteć ni čas počekati, prijeka će se klanjat sila.
2295 pošla je s družbom lijepijeh vila Oni, brodeć sinje more
molit mu se blaga i mila, puni glasa vjekovita,
da se natrag opet vrati; 2340 u rodne će nosit dvore
neće od mraza ni od leda, obilnosti svega svita.
ni kamene bit naravi, Još će u pozna ljeta doći,
2300 na zrak jedan nje pogleda iz dubrave tko će ove
da sve srdžbe ne ustavi. Erkulove stupe proći,
122
2345 i odkrivat zemlje nove.
SRĐ
SKUP
Veće ga je utažila,
veće š njime grede odi. Zamjerno ti on besjedi;
S ove vjere, družbo mila, svak besjedu ovu zori;
2305 nami vječna čâs izhodi: redovniče slavni, slijedi,
lijepa je dikla i hrabrena, Bog po tebi to govori.
ke će ime bit sveđ slavno,
vjerenica određena
svijetlom kralju s neba odavno.
121
Prema predaji u Dubrovniku je proživjela
2310 Od imena nje čestita svoje posljednje dane Margarita, žena
hrvatskog kralja Stjepana (XI st.).
122
Erkulove stupe - Herkulove stupove ili
120
kijem bî dano razumjeti - koji su bili Gibraltarski tjesnac; dubrovački pomorci u
obmanuti zaista sudjelovali u otkrivanju Novog svijeta.

36
SRĐ SRĐ
2350 Tako drž'te, moji ljubjeni; 2390 Udjeljane odi slike

Ilar slavni, Bogu mili, u kamenu živcu od mene
sve objavi ovo meni danaska će svekolike
u čestitoj svojoj spili. tebi biti odkrivene.
U žestokoj onoj smeći, Mjestu i kralju toj objavi,
2355 ku s Sniježnicom Tmor uzmnoži, 2395 i da smiri svak se veće,
na molitvi ja stojeći, uzroke im odkrij od smeće.
nedostojan sluga boži, Reče, a mene san ostavi.
i moleći snižno Boga
ki sniženijeh lasno čuje,
2360 vrh smetena mjesta ovoga SKUP
da se smiri i smiluje;
iznenadi na oči moje, Prem velici ti su dari,
ke lijevahu suza rijeke, ke nam Višnji obećava.
snu priličan pokoj dô je,
2365 da zamjerne vidim slike,
er se ončas meni ukaza SRĐ
pun svjetlosti, pun uresa
jedan starac vedra obraza, 2400 Dosta ću vam čudnijeh stvari
drag dvoranin od nebesa. kazat, družbo mâ gizdava.
2370 Pustinjak sam Ilar, reče, Boga hvalit mi hodimo
pođ' navijesti tvomu puku, dokli dođe kralj čestiti,
na oružje da ne teče, srećno slike pak pazimo
da ostavi smionu odluku; 2405 s kijeh će slava naša iziti.
Pavlimir je u ove strane
2375 cijeća vaše došo česti,
koju moguć nije smesti
da vas na nju pakô ustane.
123
On će od mnoge dike i cijene SKAZAN'JE DRUGO

odi čestit grad zgraditi,
2380 i s vam druge sve hrabrene SNIJEŽNICA
s vašom voljom sjediniti,
u kraljestvo pak će svoje Ah, kako se, o Sniježnice,
kraljevati miran poći, proć naravnoj tvôj vrlini 124
neka sumnje vam nikoje od prihude ubojice

2385 od njegove nije moći. ljubovnica draga učini!
2410 Kako srdžba tva žestoka,
gnjevnijem ognjem razgorena,
SKUP od sunčana bi dva oka
u plam ljuven obraćena!
Tebi Višnji dava znati Ja se spravljah da pogubim
bez ikakve danas tmine 2415 kralja, moga protivnika;
slavna djela, zgode istine, mješte omraze sad ga ljubim,
ke će se odi događati. i za njime mrem bez lika.
Neviđena bjeh ga veće
124
proć naravnoj tvôj vrlini - protiv tvoje
123
vas - sav prirodne zloće

37
snom smrtnijem ušikala, Tmor je! Neku stvar veliku

2420 i kacigu s primrzeće nosi u ruci, ide k meni.
glave njemu razvezala; 2470 Zasve er drag mi veće nije,
kada svojom on ljeposti hiniti ću zasad š njime
misli uzbudi moje ognjene, da ga ljubim kako i prije;
i gizdave sve mladosti vas svijet hini u ovo vrime.
2425 vedrijem zrakom sveza mene.
Bjeh se veće pripravila
na ubojstvo priko i vrlo,
jedovita i nemila,
nepravo mu priklat grlo; SKAZAN'JE TREĆE
2430 nu vrat njegov bjelji od snijega TMOR i SNIJEŽNICA
desnici se moj oprije,
ka se prostrije grlit njega
što ga htijaše zaklat prije. TMOR
Spravljahu se usti ove
2435 napojiti krvi hude; O Sniježnice moja mila,
sad medene pit celove 2475 svi su zaman naši svjeti:
u razbludi slatkoj žude. ne može se nijedna sila
U srce mu još krvavi zlijeh udesa volji oprijeti.
hotijah zabit handžar ovi; Suđeno je da se veće
2440 ali on srce moje ulovi grad Dubrovnik odi zgradi,
jakom strijelom od ljubavi. 2480 nemilostiv stan čeljadi
Glavnja se od sna nije donijela nam protivne i mrzeće.
iz pakljene meni jame;
glavnja je ono živa bila
2445 kâ ljuvene budi plame. SNIJEŽNICA
Čijem mi krvne stinu odluke,
mâ vrlina čim se krade, Od šta vadiš tu istinu
iz ubojne meni ruke koje nijesi držo dosle?
milostivo gvozdje pade.
2450 Probudi se kralj ljubjeni,
ali netom oči otvori, TMOR
moj se život zatravljeni
taj čas živi plam satvori. Zašto svakom po načinu
125
Huda diklo Margarita, 2485 tašte pazim naše posle.

2455 došastje mi tve zabrani Er kô u slici tuđa obraza
vidom lica plemenita glase kralju dah himbene,
lijek ne iskat mojoj rani. od morskoga da poraza
Ti, i vile, i pastijeri njegove su plavi strene,
kralja s oči mojih digoste! 2490 i kô prve on plahosti
2460 Ka vas huda čes namjeri? nabunjena mjesta ugleda,
Odkuda li vi dođoste? odijeli se u žalosti
Ja za ne bit odkrivena, put visoke plavi ureda;
britki handžar s natle digoh, ja ne hoteć gubit vrijeme,
i smetena i ranjena 2495 kô stah, za njim pođoh tade
2465 odijelih se i pobjegoh. među druzim njegovijeme
Ja znam što ću. Ali sliku smeće stavljat i zavade,
od čovječke vidim sjeni...
125
zašto - jer

38
ali njeke svete moći, TMOR

ke u drijevu nosi svomu,
2500 zabraniše naprijed poći 2530 Za rasladit moje smeće,
momu htjen'ju himbenomu. ja se ukazah željan znati
suprotive i nesreće,
ke će ovi grad imati.
SNIJEŽNICA Tada jedan duh pakljeni,
2535 ki na stražu tu dohode,
To je i moju priku volju, ovaj pehar donije meni,
sad se stavljam , ustavilo
126
pun priteške kobne vode,
da zla kralja ne zakolju, Ova je voda s rijeke Ljute , 129
2505 da ne učinim krvno dilo. reče neman huda i prika,

2540 u njoj gledaj zgode ljute
nam mrzeća Dubrovnika,
TMOR ali učini da je stara
s tobom druga tva Sniježnica,
Ja, nemira pun velika, ona veoma dobro čara
na grobove pođoh stare 2545 i hitra je vilenica.
glasovitijeh vilenika:
hitra Mrkana i Bobare. 127
2510 Tu velikoj u bolesti, SNIJEŽNICA

ka me jošte danas kolje i bije,
od dohodnijeh zgoda i česti Žô mi je vele, druže izbrani,
počeh metat hamalije. 128
i velike ćutim muke,
Doleriju i Lerijana da su bili svi zamani
2515 zatijem uzeh zaklinjati, naši trudi i odluke;
nam protivnijeh ovijeh strana 2550 tim da žalos našu sada
da mi bude čes kazati. u čem godi rasladimo,
U zle glase začuh kako u toj vodi huda grada
grad će slavan niknut odi, suprotive sve pazimo . 130
2520 i da zaman silni pakô

suprotiva nebu hodi;
kô je zlobni Srđ smirio TMOR
nabunjene sve pastijere,
kô se zli kralj utažio, Gledaj, drugo mâ gizdava,
2525 kô nije našijem lažam vjere. 2555 gledaj naše zlo veliko,
gdi vrh oštrijeh ovijeh Lava
grad Dubrovnik veće je niko.
SNIJEŽNICA Kako raste, kako cvjeta,
kako lijepe dava plode,
Moj ljubjeni dragi Tmore, 2560 kako iz mnozijeh strana svijeta
ti su glasi prem nemili, u nj gospoda slavna hode!
ne može se našoj sili
zlo zgoditi huđe i gore.
sad se stavljam - sad se prisjećam

126
Mrkan i Bobara - dva otočića ispred Cavtata

127
počeh metat hamalije - počeh stavljati na

128 129
Ljuta - rječica između Dubrovnika i Cavtata
sebe amajlije (predmete s nadnaravnom moći) 130
pazimo - gledajmo

39
SNIJEŽNICA TMOR
Svrni s grada tve poglede Ne ckni, drugo mâ kreposna,

i na sinje more pazi 2595 pazi kako Bodin vrli,135
gdi od Afrike soldan grede,

131
pun poraza nemilosna,
2565 da ga satre i porazi. na Dubrovnik s vojskom hrli!
Na čelu se ime bojno Tu sinove Branislava,
upisano njemu vidi, bratučeda svoga, ište,
u plavijeh ga neizbrojno 2600 od mrzećijeh neka glava
Saracina mnoštvo slidi. smrti učini svetilište.
2570 Budvu on plijeni, Kotor tlači,
tre Molunat , Risan hara,
132 133
na Dubrovnik, od svijeh jači, SNIJEŽNICA

od svijeh glavu, pak udara.
Koje on štete gradu priti
suproć sebi oružanu;
TMOR i nije moguć učiniti
2605 da ostavi njim obranu!
Gledaj kô ga on obstire
2575 silnom vojskom, nu ne more
tvrde i jake probit mire, TMOR
ni razbiti njih zatvore.
Ah, jaoh, pazi kô pun vaja Tim narugan Branislavu,
iz ove se zemlje krade, koga s sobom sužna vodi,
2580 put latinskijeh bježeć kraja
134 pun rasrdžbe siječe glavu
gdje uzima mnoge grade. i u rodne zemlje odhodi.
Od njegova gnjeva ognjena, 2610 Po dijeljen'ju kô njegovu,
suprotive koji ne ima, cijeć našega, jaoh, nemira,
Italija sva je strena u dubravu prijeku ovu
2585 do carskoga grada Rima. oholi se grad prostira.
Gleda, sveti našu slavu
2615 Vojslav, Vojnov sin hrabreni, 136
SNIJEŽNICA dubrovačku ki državu

siječe, hara, robi i plijeni.
Da koja se ono driva Vidiš, drugo moja, koje
dubrovačke dižu iz luke, on s rasrdžbom usionom
i slovinske bojne puke 2620 s Dubrovčanim čini boje
vode njemu suprotiva? pod njihovijem gradom Stonom . 137
2590 S jedne oni, s druge strane

silni Franki na nj udiru,
i vojske mu sve satiru
i u verigah njega hrane.
135
Bodin - kralj Zete (Crne Gore) 1082-1108;
oteo je krunu svojim rođacima (Branislavu i
drugima), koji su se sklonili u Dubrovnik.
soldan - sultan
131 136
Vojnovići su bili gospodari Zahumlja (XIV.
132
Molunat - mjesto na obali u Konavlima, st.), koji su napadali Dubrovčane i poharali
južno od Cavtata okolicu grada.
Risan - grad u Boki kotorskoj
133 137
Ston, kao i cijeli Pelješac, bili su posjed
latinskijeh - talijanskih
134
Dubrovačke republike.

40
SNIJEŽNICA zmaj ognjeni Mehmed vodi.

140 141
Na Sutjehu slazi veće,

Vidim, nu je sve zaludu: da grad satre nam nepravi,
njih ne slama nijedna smeća, ali, o hude naše sreće,
u pogubah i u trudu 2645 koja ga ovo kob ustavi?
2625 njihova je krepos veća.
SNIJEŽNICA
TMOR
Popuzo se konj pod njime
Pusti tugu ka te trudi, i s glave mu veo opada,
tere gledaj kô nemio smiren s mačem zlaćenime
s Brgata je na grad hudi obraća se on nazada.
Stjepan herceg naripio,
138
2630 na njihove kako dvore

treskovite i goruće TMOR
česte plame meće s gore
da ne ostavi cijele kuće. 2650 On se dijeli, ali gleda
kako Nehan Turčin ljuti 142
na Konavli pada i ne da
SNIJEŽNICA Dubrovčanom počinuti.
Svu njegovu tu vrlinu

2635 nedostojnijem vrši dilom: SNIJEŽNICA
vidiš kako svomu sinu
vjerenicu grabi silom. 139 I njegovoj prikoj sili
2655 hrabreno se oni opiru,
vidiš kô se u nemiru
TMOR iz njihove zemlje odili.
Pusti njega, drugo moja,

i s pogledom naprijed hodi, TMOR
2640 gledaj vojsku gdi bez broja
Prolijevam te, vodo kobna,
puna smeće i poraza,
138
Stjepan herceg - Stjepan Vukčić Kosača 2660 kako nami huda i zlobna
(1404-1466), vojvoda Humske zemlje, u povelji ništa drugo ne ukaza.
njemačkog cara Friedricha III nazvan Hercog Bjež'mo drugo mâ, najpreče
(njem. vojvoda). Prema toj tituli nastao je naziv iz nemilijeh ovijeh strana:
Hercegovina. Ratovao s Turcima, ali i s Dubro- kletva hoće, sud protječe,
vnikom. 2665 da ne imamo odi stana.
139
Prema legendi (kroničar Lukari), herceg
Stjepan se zaljubio u vjerenicu svog sina i oteo
mu je, a ovaj se iz osvete poturčio i došavši s
vojskom protjerao oca i čitavu porodicu. Povi-
jest potvrđuje samo to da se herceg zaljubio u 140
zmaj ognjeni - Turčin, turski sultan (Turska
neku lijepu Firentinku koja se našla u njegovoj je na grbu imala zmaja)
državi i izazvao protiv sebe cijelu porodicu; 141
Mehmed - turski sultan Mehmed II (1432-
žena mu i najstariji sin Vladislav sklonili su se 1481), zvan Mehmed Osvajač; osvojio Carigrad
u Dubrovnik i odanle je Vladislav poveo rat 1453. godine i velika područja na Balkanu
protiv njega. Najmlađi sin Stjepanov doista se 142
Turski paša koji je upadao na teritorij
poturčio, ali ne zhog Firentinke. Republike (Konavle) i pljačkao.

41
SNIJEŽNICA SKAZAN'JE PETO

PAVLIMIR, MARGARITA i SKUP
Ja se dijelit jošter neću,
BOJNIKA
odluka je moja odi
jošter smotrit koju smeću,
nu ako sreća meni ugodi.
PAVLIMIR
2690 Plemenita djevojčice,

TMOR
s ke mi oči bio dan siva,
razveseli svijetlo lice,
2670 Kada hoćeš, a ti ostani,
i ne budi žalostiva.
i što ti je drago čini,
Lednu ostavi sumnju koja
moj pokoju izabrani;
2695 ljuto tebi sumnjit poda
ja te čekam u planini.
da ću od tebe, dušo moja,
priko morskijeh uteć voda.
Ki bih život ja živio
kad bih rajsku tvu ljepotu
2700 privarenu ostavio,
SKAZAN'JE ČETVRTO moj čestiti drag životu?
SNIJEŽNICA sama
MARGARITA
On ti je zaisto, lud saviše
2675 i bezuman, ako cijeni O ljubjeni kralju, koga
da Sniježnica za nj uzdiše mlados moja služit obra,
i da veće drag je meni. o česare srca moga,
Volim mila ljubovnica 2705 o uzroče moga dobra,
mlada kralja ja se zvati, čini mi se snjet joštera
2680 neg bit mrazna hotimica da se dijeliš ti od mene,
i hotima stara imati. da je tašta naša vjera, 143
Plemenitoj Margariti, da su želje me smetene:

ke Pavlimir ljubi diku, 2710 čini mi se da plav tvoju
ja ću zaspat učiniti priko mora plovom slijedim
2685 i obratit se u nje sliku. tako za te, moj pokoju,
Cijeneć da sam vil izbrana, ljubovnica vjerna blijedim.
on će mene milovati, Ledeni su strasi moji
ja ću slatko celivana 2715 me gorušte biljeg vjere:
slađe i draže celivati. sveđ se straši, sveđ se boji
za dragoga ko umire.
PAVLIMIR
Ne straši se, mâ radosti,

evo uza te vjerenika,
2720 koga rajske tve ljeposti
andioska zani dika;
da je tašta naša vjera - da je naše vjerenje

143
ništavno

42
evo, slatka ma ljubavi, Na vesele tve pozore

u ruci ti je mâ desnica, kô se neću veseliti?
vjeran biljeg, svjedok pravi,
2725 da si moja vjerenica.
Tom se ukopna svrši slava,
144 PAVLIMIR
ku naredih družbi mojoj,
kijeh utopi smrt neprava Veseli se, moja dzoro,
u pučini valovitoj, svijetli uzroče moje slave,
2730 slavit ćemo s mnogom dikom 2760 kraljevat ćeš ti doskoro
slatku ženbu, pir čestiti, slavne grade i države;
kijem ću nad svijem ljubovnikom 145 i da je rados tva potpuna,
po pravdi se srećan riti. mâ kraljice, mâ gospoje,
na kraljevskijeh vele kruna'
2765 spravi zlatne prame tvoje.
MARGARITA Gospoje će svijetle u rodu
bit dvorkinje tvoje dike,
Što da sramna tebi sada slavne bane i gospodu
2735 djevojčica odgovori? imati ćeš za dvornike.
Tebe mlados moja dvori, 2770 Ali vrh svijeh inijeh sreća,
i ti njime, kralju, vlada'; ke su spravne bitju tvomu,
ti si slatko me veselje, kraljica ćeš bit najveća
ti si pokoj moj veseli, meni, drugu tvom vernomu.
2740 ino srce me ne želi
neg slijediti tvoje želje.
MARGARITA
PAVLIMIR Moja mlados ne dostoji

2775 kraljica se tvoja zvati,
Mâ je želja, lijepa vilo, ti me srce, kralju osvoji,
ka životu mom kraljuješ, i ti ćeš mu kraljevati.
da razvedriš lice milo, Svud sam doći s tobom spravna,
2745 da se smiriš i raduješ. moj životu dragi i mili,
Za ljubav sam i ja tvoju, 2780 tva dobrota vrijedna i znana
ka mom srcu bi najdraža, moje želje slatko sili.
utažio srdžbu moju,
za to se i ti, brače, utaža'...
BOJNIK
MARGARITA Srđ izbrani, pun kreposti,

s pastijerima i s vilami,
2750 Blaga je i mila tva besjeda kô je dostojno tvôj svjetlosti,
iz ke slatki med izhodi, 2785 grede, kralju, suproć nami.
i mom srcu zapovijeda
i hotjen'ju mom gospodi,
Na tve drage razgovore PAVLIMIR
2755 kô se neću ja smiriti?
Plemenita i vrijednoga
redovnika ne trudimo,
144
Tom - čim dignimo se s mjesta ovoga,
145
nad svijem ljubovnikom - iznad svih suproć njemu ter hodimo.
ljubavnika

43
SKAZAN'JE ŠESTO od zakona nu dobrota

bolje stoji udjeljana
SKUP PASTIJERA STARIJEH
u načinu od života
neg u knjigah upisana.
PASTIJER 1.
2790 Čuste li, družbo mâ, PASTIJER 4.

čestitijeh množ sreća,
2830 Vladan'je najbolje
ke nebo našijema
uživa oni grad,
zemljami obeća?
gdje drži pristolje
Lijepo ti znanoga
građana mir i sklad:
2795 Srđa Bog nadari,
i malahne stvari u skladu
da mjesta ovoga
2835 moguće su snagu steći,
dohodne zna stvari.
a u neskladu i u smeći
Lijep ti će grad odi
i velike moći padu.
niknuti ovi dan,
Vidiš oni dub gdi kitne
2800 u vječnoj slobodi
grane svoje svud prostira,
glasovit i slavan,
2840 drag razgovor u dni litne
146
krstjanska gdi vira

lijepijeh vila i pastira:
i ures nje sveti
on koliko u visine
slatkoga sred mira
vito čelo prodiljiva,
2805 uvijek će živjeti.
toliko se u dubine
2845 s krepcijem žilam raširiva.
PASTIJER 2. Zasve njega da se okolo
bijesna vojska od vjetara
Zakoni su prave vire strahovita i oholo
straža puku vele jača vrti, vije i udara,
negli imat tvrde mire 2850 on se krepak kaže i stoji
i visocijeh množ polača; tvrd na silne njih zamahe,
2810 tašta su gradovom ni se straši, ni se boji
obrana građani, od njih sile vrle i plahe;
ako ih Višnji svom nu malahan crv poslije
desnicom ne brani; 2855 moguć mu je vrha doći
dobar za početak ki mu iznutra žile izije,
2815 ne može zazvati, grizući ga u dne i u noći:
gdi božje časti zrak unutrnja tako smeća
ne počne sivati: hara i ori tvrde grade,
tim se srećan može riti 2860 isprid koje moć najveća
grad Dubrovnik, pun uresa, oborena na tle pade.
2820 štit i snaga kom će biti
kralj mogući od nebesa.
PASTIJER 5.
PASTIJER 3. Dubrovnik se neće od tega,

kô nam reče Srđ, bojati
Tvrđi od mira od kamena pače vazda posred njega
pravedni su još zakoni,
kijem je krepos uzvišena razgovor - utjeha, tj. sklonište od ljetnog
146
2825 i huda se zloća izgoni; sunca

44
2865 ugoda će svijetla sjati. Od istoga ko Turčina

On će mirnim zakonima odi će se sahraniti
vladati se sam po sebi, Đurađ despot i Jerina , 151
razgovorno nevoljnima 2905 s kijem će Lazar njih sin biti?

utočište pri potrebi. Vidjeste li ko ljubljena
2870 Vidjeli ste slike mile dvoja sinka oni cvile,
ke za ures ovoj strani u sužanstvu oslijepljena
posred svoje slavne spile od sumnjive turske sile?
davno udjelja Ilar znani. 2910 Ko car Đurđa i Jerinu
Koja će odi teć gospoda,
147
i Lazara šlje pitati,
2875 ki kraljevi, koji bani, i nijednome po načinu
naša mila da sloboda nije moguć njih imati?
sačuva ih i obrani! Kô se on isti čudi, kako
Vidjeste li vedru sliku 2915 da je spravan govoriti:
Silivestra mlada kralja
148
grad vik neće ovi umriti,
2880 gdi slovinskijeh od zemalja gdi se vjera časti ovako.
s majkom bježi bunu priku? Kud Tomaša Paleologa 152
U njihovu kako trudu uspomena da pristane,

mjesto ih ovo prima i časti, 2920 od turskoga mača ohola
ugrabljene dokle vlasti ki će ubjegnut u ove strane?
2885 neprijateljim otet budu? Kuda Petra Sodorina 153
Vidjeste li plemenitu ođoh , u svoj ki nesreći

154
Lizabetu i Stjepana, 149

iz latinskijeh pokrajina
vrh bosanskijeh koji strana 2925 pod krilo će naše uteći?
držati će vlas čestitu?
2890 I oni će bijegom doći
u države sej slobodne, PASTIJER 4.
i š njihovom paka moći
u zemlje se vratit rodne. Stvar bi duga brojit bila
Vidjeste li trudnu zgodu kralje i bane i despote,
2895 Sigismunda vrijedna i znana,
150 od protivnijeh ki će sila
ki će ugarskom bit narodu odi shranit sve živote.
kralj i česar od Rimljana? 2930 Srđeva će čas dovika
Od mogućijeh kô Turaka i dobrota svijetla sjati,
razbijen u grad ovi grede, koji čuda ovolika
2900 gdi ga slavnijeh množ junaka nam danaska čini znati.
i gospoda vrijedna slijede? Njega i kralja Pavlimira
2935 pravedno je sveđ slaviti
teć - bježati
147 ki će od tvrdijeh ovijeh mira
148
Prema predaji mladi kraljević Silvestar, sin slavan uzrok nami biti.
hrvatskog kralja Bogoslava, sklonio se pred
pobunjenim velikašima s majkom Živom u 151
U Dubrovniku je ispred bijesa Turaka našao
Dubrovnik. Dubrovčani su mu pomogli da se utočište i srpski despot Đurađ (vladao Srbijom
vrati na vlast, a on im je bio zahvalan i darovao od 1427. do 1456). Jerina je njegova supruga iz
otoke Koločep, Lopud i Šipan (XI. st.). bizantske vladarske dinastije Kantakuzen.
149
Prema predaji u Dubrovnik se pred 152
Prema predaji sklonio se u Dubrovnik Tomaš
pobunjenim velikašima sklonio bosanski kralj Paleolog, posljednji svoje kuće i brat zadnjega
Stjepan sa ženom Elizabetom (XIV. st.). bizantskog cara Konstantina XI.
150
Nakon poraza u borbi s Turcima (Nikopolj, 153
Kancelar Firenze pred neprijateljima našao
1396) ugarsko-hrvatski kralj Sigismund sklonio je sklonište u Dubrovniku (XV. st.).
se u Dubrovnik. 154
ođoh - ostavih

45
Nu se sada mi jedini, vrže u more sidra teška.

draga družbo, uputimo, Ne hteć dugo ja čekati,
2940 smrtne slave da vidimo 2975 mješte spravne smrtne slave
ke Pavlimir družbi čini. glas ti dođoh dragi dati
mile družbe žive i zdrave.
A prem evo i oni k tebi,
za potvrdit mu besjedu,
2980 odonuda mirni u sebi
SKAZAN'JE SEDMO s Krstimirom vrijednijem gredu.
PAVLIMIR i GLASNIK
PAVLIMIR
PAVLIMIR
Sada poznam da je zamjerno
Da tako, verni moj, u dobromu Srđu znan'je,
u ove države ki prikrati prem čemerno
zdrav dođe vrijedni broj 2985 slatkom riječim me skončan'je.
2945 me družbe gizdave? On povidje sada meni
da Krstimir nije bio,
neg Tmor zlobni i himbeni
GLASNIK ki je hudi glas donio.
2990 Nu što veće odi stoju,
Zdrav, kralju izbrani, ter ne idem s dobrom česti
njih plavi vesele vrijednu i milu družbu moju
po ovoj sad strani i ma vita kopja sresti?
me su oči vidjele.
2950 Bjehmo veće mi dospjeli
pripravljati smrtne slave
i usječenijeh iz dubrave
devet čepres već donijeli; SKAZAN'JE OSMO
devet crnijeh plavi slike PAVLIMIR, KRSTIMIR i DRUŽINA
2955 veće bjehmo učinili,
i oklopjem, punijem dike,
suhe panje uresili: PAVLIMIR
ja se vedroj tvoj svjetlosti
uputio već bjeh riti Draga družbo i ljubjena,
2960 da ukopne sej žalosti 2995 hvala Bogu da ste zdravi,
s pukom dođeš proslaviti: da su od mora nesmiljena
kad na ovo me spravljan'je sahranjene vaše plavi.
više morskijeh ču se vala Sred pučine vrle i prike
buka, romon i lupan'je ja sam mrtve vas cijenio,
2965 bubanj, trubalj i vesala. 3000 i ukopne smrtne dike
Slijedeć ovu mirnu buku bjeh vam veće pripravio.
u velikoj dici i slavi
u raskošna Gruža luku
uljezoše devet plávi. KRSTIMIR
2970 Na oči moje tva viteška
družba zavi jedra bijela, Vedri kralju i čestiti,
i pospješna i vesela razlog si imo tve ljubjene
vitezove požaliti

46
3005 i držat ih izgubjene; PAVLIMIR

Bog i one svete moći,
koje u tvomu nosiš drijevu, Brzo se je taj nemila
suproć morskom hudom gnjevu žalos koja vas uvrijedi,
nam su bile od pomoći. u vesel'je obratila;
3045 s tvom besjedom naprijed hodi.
PAVLIMIR
KRSTIMIR
3010 Nu me krune glasovite
moji pereni štiti mili,
155 Zelenoga nadno Mljeta
povjeđ'te mi i kažite ovo je luka, kralju znani,
kako ste se sahranili? gdje se od mora huda i kleta
Pavo sveti jur sahrani. 158
3050 Na ovemu on otoku

KRSTIMIR u pravedne plame vrže
ljutu zmiju i žestoku
Kô noćašnja strahovita ka se njemu ruke trže.
3015 nas godina ona stiže,
156
Agesilao glasoviti
i pučina valovita 3055 odi osuđen jošte stoja,
suproć nam se gnjevna diže, koga Opijan sin čestiti
sto proždrlijeh pijavica, slatke od riba pjesni poja. 159
sto vihara nas obteče Od palače još njihove

3020 da svi ostasmo blijeda lica, gledaju se miri streni,
strah nas svijeh posiječe: 3060 kijeh se imenom luka zove
ne mogaše nitko ini, u koj bismo sahranjeni.
izvan višnja vlas visoka, Nu stvar nad sva čuda ina
strašnoj otet nas vrlini ukazaše nam mještani,
3025 silna mora i žestoka. gdi oštri kami huda sina
Kad u tako jadnoj muci, 3065 neukopane kosti hrani. 160
puni smeće, straha i vaja, Njega mati izagnana

u mirnoj se jednoj luci prokle, i to se njemu zgodi
upazismo blizu kraja; da mu tijelo ne ima stana
3030 ka se rados, kralju, oćuti ni na zemlji, ni na vodi.
od ljubjene sve družine, 3070 Sred otoka veće toga
bivši utekli poraz ljuti ne hotjesmo mi krzmati;
vrle i plahe od pučine! po svijeh krajijeh mjesta ovoga
Nu plav tvoju ne videći, digosmo se tebe iskati.
3035 što se nijedan nas ne nada, 157
Rat, Ston, Vratnik i Zagorje 161
ah, u komu jadu i smeći 3075 s mnogom pomnjom obidosmo,

mi ostasmo tužni tada!
Koja tuga, koja muka 158
Pogrešno se smatralo da je sv. Pavao
sa svijeh strana tad se začu brodolom doživio na otoku Mljetu, a ne na
3040 posred suza i jauka Malti, jer se oba otoka latinski zovu Melita.
u žalosnom ljutom plaču! 159
Rimski car Septimije Sever prema tradiciji
protjerao je Agezilaja, oca grčkog pjesnika
Opijana (spjevao ep o ribama) na otok Mljet.
160
Vjerojatno je riječ o nekoj legendi.
155
pereni štiti - štitovi iskićeni perjem 161
Rat, Ston, Vratnik i Zagorje - Rat je stariji
156
godina - kiša naziv za poluotok Pelješac, a Ston, Vratnik i
157
nas - od nas Zagorje su mjesta na Pelješcu.

47
Šipan, Lopud i Primorje , 162

KRSTIMIR
i nigdje te ne nađosmo.
Vedri kralju, misli koju Tko da, kralju pun uresa,
slas i rados ućutjesmo 3115 te se odreći sreće bude,
3080 izdaleka kad plav tvoju pokli take jesu osude?
mirnu i zdravu mi vidjesmo. svijetla kralja od nebesa?
Ukazasmo tad biljezim, Požuda je naša davna
kô ljubimo tvoju glavu, vjerenice lijepe imati,
bubnjim, trubljam, veslim, stijezim, 3120 a stvar će nam biti slavna
3085 čineć mnogu diku i slavu. u tebe se izgledati . 163
PAVLIMIR PAVLIMIR
Krstimire moj ljubjeni, Slavna veomi tim se ovamo

i vi ostala družbo draga, sa mnom svaki vas uputi,
sreća je bila veoma blaga da se čuda nagledamo,
u dan ovi vam i meni. 3125 da budemo čuda čuti.
3090 Bog i naše svete moći
u ovi nas kraj doniješe,
zasve zloba vječne noći
utopila jur nas bješe.
Zapovijed je zgar Višnjega, SKAZAN'JE DEVETO
3095 da grad slavan sagradimo DUBRAVKA i SKUP DJEVOJČICA
sred čestita mjesta ovega,
trijebi je da mu pogodimo.
Jes u ovoj u Dubravi DUBRAVKA
mnoštvo lijepijeh djevojaka,
3100 svijetlijem rodom njih se svaka O družice me vesele,
i ljepotom rajskom slavi. svaka budi u radosti,
Neizmjerne punu dike danaska smo srećne vele
vjerenicu ja sam obro, i čestite mi zadosti:
s kom su slave svekolike, 3130 družbi kralja Pavlimira
3105 u koj siva svako dobro; dopuštava Srđ izbrani
i vi koji ste nevjereni, da u ovoj lijepoj strani
vjeriti se ter želite, vjerenicu svaki obira.
moji drazi prihrabreni, Gizdave ti vjerenike
vjerenice odi uzmite. 3135 mi danaske steć imamo!
3110 Glasovitom lijepom gradu, Pravo je da ovi dan pun dike
ki sred ove spravljam strane, sveđ slavimo i poznamo.
u slobodi i u skladu Sreća je draga i čestita
ostat ćete za građane. druga steći na sem sviti,
3140 lijepa, vrijedna, plemenita,
i komu ćeš mila biti.
162
Primorje - Dubrovačko primorje, obalni
pojas između Dubrovnika i Pelješca. 163
izgledati - ugledati

48
VILA MALA DUBRAVKA
Ljepahna sam vjerenika Ona kô je dostojala , 164
izabrala ja za mene: stekla je ruge i sramote,

kose mu su zaruđene, 3180 i naše je čâs dobrote
3145 crne oči, vedra slika. lijepom platom svijetla ostala.
Tim se od nas svaka spravi
vjereniku dragu i milu
VILA MALA 2. sred razblude i ljubavi
3185 u žuđenom biti krilu.
Vjerenik je moj od tvoga Zasve da se latinskijeme
vjerenika ljepši vele: rodom diči njih visina,
on je uzrasta junačkoga, i naše je svijetlo pleme
ruke mu su ko snijeg bijele. glasovitijeh od Latina.
3190 Zato, družbo, puna dike,
uputimo mi se veće
VILA VELIKA 3. s blagom družbom dobre sreće
steć ljubjene vjerenike.
3150 Ovi dan je nami bio
od velike sreće i česti,
zasve er hudi pakô smesti VILA MALA
bješe ga se pripravio.
Kô Sniježnica huda vila, Ja ću od cvijetja razlikoga
3155 puna misli vuhovite, 3195 mom dragomu vjenčac sviti,
lijepe i slavne Margarite da njim bude dana ovoga
bješe sliku prihinila, rusu glavu naresiti.
njoj zaspati ona učini,
pod himbenom neka slikom
3160 sadruži se i sjedini VILA MALA 2.
š nje ljubjenijem vjerenikom;
ali od Srđa sveta i znana, Od bijelijeh ću ja ružica
ki činjen'ja zna pakljena, lijepu kitu darovati,
bî oni čas odkrivena 3200 kô me bude izabrati
3165 i sramotno narugana. da sam njemu vjerenica.
Ki smijeh, ki rug, koju viku,
njom tvoriti puk nasrnu,
u naravnu kad se sliku
vilenica huda obrnu!
SKAZAN'JE DESETO
VILA VELIKA 4. SNIJEŽNICA
3170 Privara himbena Bježi, bježi, o Sniježnice,
ako istom paprši, iz mrzećijeh ovijeh kraja,
do malo bremena bjež', nesrećna vilenice,
sramotno vrat skrši: 3205 gdje ljudskoga nije stupaja;
zaludu se Tmor izmuči u pustošne strane gore
3175 i Sniježnica prika i huda, u kijeh kokot vijek ne poje,
er komu se što naruči,
vik ne ubjegne toga suda. 164
kô je dostojala - kako je zaslužila

49
sramne ukopaj tve prikore, 3235 lijep manastijer još zgraditi,

tve sramote, ruge tvoje. gdje će Bogu posvećene
3210 Da li tuđu noseć sliku djeve život provoditi. 167
ja ovako ostah ružna; Vidim gdi još unaprijeda

lele, lele veomi tužna raširenijeh posred mira
da ne osušim lica viku! 3240 sedam lijepijeh manastira
Proklet budi ko najprije grad u svomu krilu gleda,
3215 naučio je varat mene, i u njih će djeve izbrane
od nauke kad himbene rodnom gradu jača i draža
pomoći mi nijedne nije. svom dobrotom biti straža
Ali zašto stojiš odi, 3245 nego vojske oružane.
nesrećnice plačna, veće;
3220 u planine puste hodi
i tu plači tve nesreće. SVJETNIK
Lijep početak! S tijem načinom

veliki se Rim njekada,
zasve vjerom neistinom,
u početku svomu vlada:
SKAZAN'JE JEDANESTO 3250 izabrane on djevice
SRĐ, SVJETNIK, PAVLIMIR, DRUŽINA i
i od koljena svijetla stavi,
PASTIJERI
da oganj Veste sve božice 168
u velikoj hrane slavi;

one vječni plam čuvaše,
PAVLIMIR
3255 da se uvijek živ nahodi,
Slijedi, sveti redovniče, a djeve će uvijek naše
tej dohodne česti slijedi,
165 straža rodnoj bit slobodi.
što ti višnji Bog nariče
3225 prorokuj nam i besjedi.
SRĐ
U sjevernoj vidim strani

SRĐ
gdje se grade suproć njima
Za početak pun uresa 3260 s dvjema crkvam tvrdi stani
lijepom gradu, kralju, dati, svetijem ljudim i dobrima. 169
kraljici ćeš od nebesa Priklonijem će srcem oni

prvu crkvu sazidati. bez pristanka molit Boga
3230 Vrhu Lava oštrijeh stijena
mjesto budi templu ovemu: 166 167
Samostan sv. Klare nalazi se neposredno uz
razložno je da prvina Vrata od Pila, a izgrađen je u 13. stoljeću.
od svega se dâ Višnjemu. Samostan je ukinula Napoleonova okupacijska
Od mnoge ćeš uza nj scijene vojska.
168
Vesta je starorimska božica ognjišta. Njen
hram nalazio se na Forumu u Rimu, a vječni
dohodne česti - buduće sudbine
165
plamen u hramu čuvale su vestalinke, sveće-
166
Crkva sv. Marije, dubrovačka katedrala. nice djevice.
Sadašnja crkva završena je 1713. godine, 169
U sjevernom dijelu starog grada nalaze se
nakon što je u velikom potresu stradala starija franjevački samostan (u blizini samostana sv.
romanička katedrala iz 12. stoljeća, ali su Klare, 14. stoljeće) i dominikanski samostan
pronađeni ostaci crkve u bizantskom stilu iz 7. (na suprotnoj strani Grada, nedaleko vrata od
stoljeća. Ploča, 13-15. st.)

50
da od grada njih rodnoga SRĐ

3265 suprotive hude ukloni.
Vidim gdi sve ovo more Crkve će ove sveca slavna,
među Lavom i dubravom ki će našu branit sreću,
u visoke crkve i dvore bit nablizu straža spravna
obraća se s mnogom slavom. 3305 gospodskomu dvoru i vijeću.
3270 Od mramora ondi stavna Vidim gdje se od mramora
crkva će se uzvisiti, u velikojh slavi gradi
gdi će božja mati slavna svijetla građa lijepa dvora,
uzmnoženi grad braniti. izabrane stan čeljadi. 171
Vidim gdje se u nje domu 3310 Zakoni će tuj slobodni

3275 s mnogom pomnjom drže i hrane i zakonja pisma stati,
svete moći u svijetlomu kijem Dubrovnik, nebu ugodni,
srebru i zlatu okovane; skladno će se sveđ vladati.
svete moći ke će odi Tu gospoda vrijedna i znana
iz razlicijeh plivat strana, 3315 kupit će se s mnogom česti,
3280 i po suhu i po vodi za potrebe rodna grada
za nam vječna bit obrana. razbirati mudrom svijesti.
Visoka će crkva bila Slavne će se tu zamjene
svetom Vlasi ovdi ustati,170 činit s vjerom, svijem uzdanom,
od protivnijeh ki će sila 3320 od gospode zarobjene
3285 ove strane sveđ čuvati. među Turkom i krstjanom.
Vidim gdi se starac sveti Polak vijeća glasovita,
neprijateljim svijem opire, ki će čâs bit svega grada,
ki slobodne ove mire gradit će se ponosita
hoće satrt i uzeti. 3325 od galija brzijeh zgrada. 172
3290 Zdrav o sveče, Bogu mio, Korablje ove s mnogom dikom

koga je Višnji još odvika pravedna će bit pokora
braniteljem odredio svijem gusarom i silnikom
verna grada Dubrovnika; adrijanskoga sinja mora.
dokli žarko sunce svijeti, 3330 Vidim plivat š njim družinu,
3295 vrteći se oko svita, plavi mnoge i gospodu,
tva će slava sveđ živjeti za obranit svu slobodu
među nami vjekovita! i za ures vjere općene;
vidim, vidim gdje hitaju
3335 i u verigah sužne vode
PAVLIMIR mnoge guse, ki smetaju
silnijem grabšam ove vode.
Srećna grada! Kom da stranom,
od koga li od naroda,
3300 pod tijem štitom i obranom
od teškijeh se boji zgoda?
171
Knežev dvor, građen u 15. stoljeću, više puta
obnavljan do 17. stoljeća. U njemu je stanovao
knez i zasijedalo Malo vijeće, koje je imalo
stvarnu vlast.
Crkva Sv. Vlaha, gradskog sveca zaštitnika,
170 172
U blizini Kneževog dvora nalazi se Arsenal, u
sagrađena je u 18. stoljeću na mjestu stare kojemu su se gradile i održavale državne galije.
romaničke crkve koja je stradala u velikom Potječe još iz 8. stoljeća, a više puta je
potresu 1667. i požaru 1706. godine. modificiran i dograđivan.

51
PAVLIMIR za tvu ljubav u nescijeni

držat iste sve živote.
Gospode je djelo vrijedne Vidim, vidim gdje tvoj prvi
izgoniti svaku smeću 3375 pjenez kaže kô se dava
3340 i trt guse nepravedne dobrovoljno sa svom krvi
ljudsku družbu ki razmeću. za grad rodni svoja glava.
Tvijeh nevjesta čâs i dika
i pošten'ja glas čestiti
SRĐ 3380 hvaljeni će bit dovika
nad nevjeste svega svita.
Kud ohodim bojne zgrade, Porodi se glasoviti,
kijeh ponosni miri oholi svijetli grade, već porodi,
čuvat će te, lijepi grade, ki ćeš tvoj glas svud prostriti
3345 i kružiti uokoli? 3385 po neumrloj tvoj slobodi.
Više gola kuka onega, Od prvoga od kamena
koji gleda put zapada, dokli uzbudeš svrhu imati,
a zelena vrhu njega tva sloboda neockvrnjena
niče i cvjeta trava sada, upored će suncem sjati.
3350 vidim gdi se uzvišena 3390 Svijetla će ova još dubrava,
diže i gradi put nebesa tu joj Višnji moć dariva,
živijem ognjem ograđena upitomit orla siva,
tvrda građa, puna uresa. silna, zmaja, bojna lava. 176
Lovrincu će prisvetomu
3355 posvećena ona biti,
i grad rodni proć svakomu
neprijatelju sveđ braniti. 173
Nu istočne vidim s strane

na isti način gdi ustaju
SKAZAN'JE DVANESTO
3360 dvi tvrđe sazidane, GLASNIK, PAVLIMIR, SVJETNIK,
koje čuvat luku imaju; 174 DRUŽINA, SRĐ i PASTIJERI
slavnu Ivanu posvećena
s mnogom dikom jedna bit će,
GLASNIK
drugu djeva pozdravjena 175
3365 svojom crkvom uresit će.

Vedri kralju i čestiti,
Porodi se pun pokoja,
3395 čuj veseo mu besjedu:
lijepi grade, već porodi,
poklisari plemeniti
moguća je straža tvoja,
od Slovina tebi gredu.
ne ima straha tvoj slobodi.
Kraljevske ti dare oni,
3370 Građani će tvoji hrabreni,
ki se uresu tvomu prose,
puni uresa i dobrote,
3400 poniženi i prikloni
u radosti mnogoj nose.
173
Tvrđava Lovrijenac, na hridi zapadno od
Poslali su naprijed mene,
starog grada. Građena je od 11-14. stoljeća.
174
Na istočnoj strani grada, sa svake strane
da privedroj tvojoj moći
ulaza u staru gradsku luku, nalaze se tvrđave od njih glase dam žuđene,
Sv. Ivan (s južne strane luke, 14-16. stoljeće) i 3405 i oni će sada doći.
Revelin (sjeverna strana, 16. stoljeće).
175
djeva pozdravjena - pored Revelina nalazi
se kapelica Navještenja (Blagovijesti,
Nuncijata), sagrađena 1536, pored koje je i orao, zmaj, lav - Ugarska, Turska i Venecija
176
predromanička kapelica Sv. Luke (prema likovima na grbovima).

52
PAVLIMIR gdje se život miran traje . 177
3440 S ovijem gradom,

Zamjerna je i velika s našijem skladom,
u dan ovi naša sreća; ki se odi ziđe sada,
tko bi reko da će iz smećâ eto mile
sinut rados ovolika? s nami vile
3410 Prem se ovo meni htjelo; 3445 u vesel'ju ljubav sklada.
ti, glasniče, natrag teci, Ona u miru
poklisarom vrijednim reci našu viru
da ih čekam ja veselo. s lijepijem mirim lijepo zgradi,
Hvaljen budi, slavni Bože, da Rimljane
3415 ki mi ove dâ pokoje ................
i uzvisi me i pomože 3450 opet u ove zemlje, usadi.
u najveće trude moje. Kako slavna,
Srđu slavni, drazi moji, krepka i stavna,
nemojmo odi veće stati, o ljubavi u tvom raju,
3420 hod'mo veće kô s' pristoji, u radosti
vrijedne ljudi dočekati. 3455 u svjetlosti,
dva se puka sad sastaju.
PASTIJERI
SKAZAN'JE TRINESTO
Lijep ti niče,
SKUP VILA, PASTIJERA i DRUŽINA
Dubrovniče,
svijetli grade i čestiti,
PASTIJERI 3460 ki po svitu
glasovitu
O vitezi plemeniti, tvu ćeš slavu svud prostriti...
o gizdave lijepe vile, O dubravo,
uživajte raj čestiti kojoj pravo
3425 od ljubavi drage i mile; 3465 nebo dijeli vječnu diku,
uživajte u radosti već promijeni
sve ljuvene čestitosti. tve zeleni
Eto s vašijem vjeram sada na bijelom Dubrovniku.
Dubrovnik se bijeli rodi, O velike
3430 da se uvijeke miran vlada 3470 lovorike,
u pokoju i slobodi, o jaseni, o javori,
svijetô, čestit po sve strane, o vesele
i gdi bijeli dan osvane. vite jele,
lijepi hrasti, kitni bori,
3475 visocima
DRUŽINA dvorovima
veće mjesto učinite,
Lijepa ti je, veće izbrane
3435 draga ti je vaše grane
u čestite ove kraje 3480 slavnijem crkvam poklonite.
nas vesela O satreni,
sreća iznijela,
177
traje - provodi

53
naš ljubjeni SKAZAN'JE ČETRNESTO

Epidavro svijetli grade,
PAVLIMIR, MARGARITA na pristolju,
u koj slavi
DRUŽINA, PASTIJERI, POKLISARI i
3485 u dubravi
VILE
ti se našoj rađaš sade!
Po staromu
prahu tvomu POKLISARI
neka pastijer ovce svraća,
3490 s ovolikom Vedri kralju, koga dika,
kad se dikom s družbom glasa vjekovita,
tvoj pepeo nami plaća. svijetla, slavna i velika,
3520 priko svega leti svita,
od slavnijeh smo tebi Slava
JEDAN OD DRUŽINE i od Bošnjaka mi poslani,
po kijeh plodnoj teku strani
Tako bojni
bistra Drina, Sava i Drava.
i dostojni
3525 Na djedinstvo oni tvoje
3495 svake slave Rim njekada
svi jedini tebe zovu,
svijeto uzrasti
i da uzmeš vlas njihovu
s mnogom časti
u požudi mnogoj stoje.
iz pepela Troje grada. 178
Mi se bjehmo, kralju mili,

Nu je veća
3530 rad vedrine tve izbrane
3500 naša sreća,
u latinske zemlje strane
zašto silom sve desnice
doć za tobom pospravili.
izabrani
Hvaljen Višnji, ki nam poda
jur Rimljani
da nađosmo tebe odi,
ugrabiše vjerenice; 179
3535 gdi neumrla sti sloboda,

3505 mi bez boja
gdi se pravi mir nahodi.
sred pokoja
Podunavskijeh kraljevina
i razbude mile i blage
svijetle ove krune primi,
u mirnomu
i uresi tva vedrina
mjestu ovomu
3540 tvu vitešku glavu njimi.
3510 sad stječemo ljubi drage:
Kraljevske ove još šibike
obljubjenu
blag i mio uzmi sada,
vil žuđenu
i podložne svekolike,
vele ljepše jes prositi,
ove puke njima vlada'.
neg nemilom
3515 hitrom silom
nepravedno ugrabiti. PAVLIMIR
3545 Poklisari plemeniti,

178
Jedan od rijetkih preživjelih nakon osvojenja dobrovoljno ja vas primam,
Troje, Eneja, prema Vergilijevoj Eneidi,
i od vas ovi dar čestiti
osnivač je grada Rima.
179
Budući da im je nedostajalo žena, Rimljani su
za najdražu stvar uzimam.
pod vodstvom Romula oteli Sabinjanke. Na vjeru ste mu prispjeli,
Sabinjani, italsko pleme koje je živjelo u 3550 i na sreću nova grada,
neposrednoj blizini Rima, uzeli su oružje i zato mirni i veseli
pokušali vratiti vratiti svoje djevojke, ali su radujte se sa mnom sada.
otete Sabinjanke s novorođenom djecom stale A ti, draga mâ gospoje,
između vojski i dvije strane su se pomirile.

54
vjerenice moja mila, 3595 vječne od slave i pomoći

3555 od kraljevske sreće moje u vašemu svakom trudu.
lijep početak kâ si bila,
ovu od zlata krunu stavi
na tve od zlata svjetlje prame, DRUŽINA
neka poznaš, mâ ljubavi,
3560 da si srećna i ti uza me. Svijetli kralju, tko da neće
Kraljevska ti na dar ova od desnice tve hrabrene
svijetla budi još šibika; tej zamjerne i žuđene
dostojna je tvoja dika 3600 blagodarne primit sreće?
vele ljepšijeh od darova. Vedru ćemo krunu tvoju
do kraljestva sadružiti,
u veselom pak pokoju
MARGARITA u ovi se grad vratiti.
3605 Nas kamene gore i hridi,
3565 Vedri kralju, pun kreposti, kijem se ova zemlja paše,
i moj dragi gospodaru, ne ustručaju da ne slidi
ja se srećna zovem dosti tvu zapovijed srce naše.
na čestitom tvomu daru; Ako narav nemilosna
nu srećnija nad sve ine 3610 maćeha je mjestu ovemu;
3570 po pravdi se mogu riti, vrijednos je u njem svijem kriposna,
što ću slavne tve vedrine mati srcu sveđ našemu.
vjerenica verna biti. Jošte će se natjecati
sa svijeh strana zemlja i more,
3615 s mnogom srećom napunjati,
PAVLIMIR s mnogijem blagom naše dvore.
Neka, neka polja ravna
Vam, vitezi moji mili, za sve stan'je bude iskati,
ki po htjen'ju od Višnjega kô je srca željna i spravna,
3575 vjerno ste se sjedinili 3620 svoje u lasti dni trajati;
s plemkinjami mjesta ovega, nam, dubravo lijepa i mila
grad darivam, kijem sada obično je tve vladan'je,
resim strane sej čestite; sred mirnoga tvoga krila
slobodnoga posred sklada ugodno je tvoje stan'je:
3580 mirni u njemu gospodite. 3625 posred polja i ravnina
Svaki razlog hoće i pita strašiva se ptica krije,
da u miru i slobodi a visocijeh posred stina
traje i vodi svoja lita sivi soko gnijezdo vije.
Rim slobodni koga rodi.
3585 Stari s vami još mještani,
ki su bili dosle glave,
sjedinjeni i smiješani
vlas će držat sej države.
Iz slovinskijeh kad zemalja
SKAZAN'JE PETNESTO
3590 odi dođem s ljubi dragom,
SKUP PASTIJERA
primite me s česti blagom
za građana, ne za kralja. Rasti, rasti, o slobodni
Čestite vam jošte moći 3630 Dubrovniče, rasti veće;
ja darivam, da vam budu rasti, nebu grade ugodni,

55
na velike česti i sreće. sred lijepa se zgradi grada

Hvar, Šibenik, Zadar ravni, 3675 od mramora crkva sveta,
Kotor, Trogijer, Spljet hrabreni, vele ljepša, negli je sada,
3635 tvoj će vazda ures slavni i tva, kralju Pavlimire,
u velikoj držat cijeni. čas će biti sveđ spjevana,
Dalmatinskijeh svijeh gradova ki ove lijepe ziđeš mire
svijetla kruna ti ćeš biti 3680 posred ovijeh mirnijeh strana.
adrijanska sva voda ova Rasti, rasti, puna mira,
3640 dvorit te će i častiti. o dubravo svijetla, veće,
Malo velim; tvoja slava visi vrhe, grane šîra',
prostrijet će se i tva dika vjekovite puna sreće,
priko slavnijeh svijeh država 3685 da se od svijeta vidi svega,
slovinskoga od jezika: kô se ubrzo grad uzmnaža,
3645 Od Adrije bistra mora ki je pod krilom od Višnjega,
do Ledena mora okolo,
180
i komu je nebo straža.
svu tegobu višnijeh dvora
gdi željezno drži kolo,
pored glasom neumrlime
3650 svud hvaljeno i čestito
tve slobode slavno ime
živjeti će vjekovito.
Tebe Goti, Sveci i Dani,
bojni Ugri i Moravi,
3655 Lešci, Moški, Pomerani 181
u mnogoj će hvalit slavi,

Bulgar, Bošnjak, Hrvat bojni
dizat će te do nebesi,
i svi puci neizbrojni
3660 naš kojijem se jezik resi.
Rasti, rasti, o slobodni
Dubrovniče, rasti veće;
rasti, nebu grade ugodni,
na velike česti i sreće.
3665 O Ilare, sveče izbrani,
koga slava slove svuda,
na kojega dan svečani
zgodiše se ova čuda,
čestitoga tvoga imena,
3670 ko i dostoji vječne slave,
živjeti će sveđ spomena
sred čestite sej države.
Nu ako u pozna tebi ljeta
Ledeno more - Baltik

180
181
Goti - vjerojatno se odnosi na Nijemce;
Sveci - Šveđani; Dani - Danci; Moravi -
Moravljani (Česi); Lešci - Poljaci; Moški -
Moskovljani, Rusi; Pomerani - slavensko
pleme koje je živjelo uz Baltičko more, možda
se odnosi na Pruse ili baltičke narode

56
RJEČNIK
Adrija - Jadran dospjeti - završiti
adrijanski - jadranski drijevo - brod, lađa
ali - ili drivo - brod, lađa
andioski - anđeoski, anđelski drobina - drob, crijeva
drokun (tal.) - zmaj
bitje - stanje; biće dub - hrast; stablo uopće
bjenje - borba dubje - šuma
bljude - v. bljusti dubrava - šuma
bljusti (prez. bljudem) - čuvati dundo - stric, ujak
bojnik - ratnik, vojnik dvornik - udvarač
bolest - bol dzora - zora
brače - vok. od bratac; kao uzrečica koristi se
i za ženske osobe đupan - župan
cavtjeti - cvjetati er - jer

cijeć, cijeća - zbog; radi
cijeniti - misliti, smatrati godina - kiša
cka - daska gos - gost
ckniti, cknjeti (prez. cknim) - kasniti gorušti - gorući, žarki
cknjen'je - kašnjenje grabša - grabež
ckvrniti - skvrniti gredem, gredu itd. - idem, idu (v. gresti)
grem, greš, gre itd. - idem, ideš, ide... (v.
čâs - čast gresti)
čes (gen. česti) - sudbina, kob; sreća, gresti (prez. grem i gredem) - ići
čestitost gusa - gusar
čest - gust
česar - car handžar (tur.) - orijentalni dvosjekli bodež
čijem, čim - dok, pošto, kada; čim himben - lažan, lažljiv, prijevaran
činjen'je - čin (u drami) hitros - vještina, umijeće
Hoja - v. Dolerije
ć' - ćeš hotim - bludnik, preljubnik
hotimica - ljubavnica, priležnica, bludnica
daleče - daleko hotjen'je - htijenje, volja
dikla - djevojka hraniti se - čuvati se
diklica - djevojka hrba (tur.) - koplje, helebarda
dilo - djelo hrlo - brzo
dobitnik - pobjednik hro, hrla - brz, brza
dohitati - dohvaćati
dohodan - budući, koji dolazi ijed - otrov
Dolerije, Hoja i Lero (Lerijan) - božanstva istin - istinit, pravi
iz stare (pra)slavenske mitologije, često se izgled - primjer, uzor
spominju u narodnom pjesništvu u izgledati se - ugledati se
zakletvama, zazivima i sl. izrenuti - izagnati, istjerati, odbaciti
dopliti - doplivati izvratiti se - izvrnuti se, izokrenuti se
dosle - dosad iždenuti - otjerati

57
jak - kao obaliti - oboriti

jaz - ponor oblas - vlast
jeda - eda, da, da li, zar, ne bi li oboriti - razoriti
jedovit - ljut, bijesan; otrovan obteći - opkoliti, okružiti
jur - već oći (prez. ođem) - ostaviti
odi - ovdje
kâ - koja odijeliti se, odiliti se - rastati se, otići
kladenac - izvor; zdenac, bunar odkli - otkad
kô - kako; kao; ako; kad, pošto oklopje - oklop
kolovrat - vrtlog, vir ončas - onda; odmah
kon - kod općen - zajednički, opći, uobičajen
kopjača - koplje opovijedati - ispričati, ispripovijedati
kotan - koji koti, rađa, daje otar - oltar
kraj - obala
krepos - snaga, moć; vrlina, krepost pah - dah
krivina - krivnja papršiti - lepršati, lepetati
kroz (što) - zbog (čega) pedepsati (lat.) - kazniti
kuk - hrid, litica peren - iskićen perjem
pjenez - novac
las (gen. lasti) - udobnost pjeti - pjevati
lasno - lako plah - strašan, zao, nasilan, žestok
Lero, Lerijan - v. Dolerije plahost - nemir, naglost; oholost,
lijer - ljiljan nesnalaženje
plata - bura, vihor
ljepos - ljepota plav - brod, lađa
ljubovnik - onaj koji ljubi; ljubavnik; pogoditi - ugoditi
zaručnik; muž, suprug pokli - pošto
ljuven - ljubavni polača - palača
ljuvezan - ljubav polak - pored
poplesati - pogaziti, potlačiti, pobijediti
mâ - moja poprav - doista
mao - mali, malen poraz - pogibelj
me - moje pored - zajedno
miri (od lat. murus) - zidine pose - napose, posebno
mješte - umjesto pospješno - hitro, žurno
moguć - moćan potišten - potisnut, zatomljen, prigušen
mogućstvo - moć povidjeti - ispričati, ispripovijedati
pozor - pogled
nabuna - pobuna poždeći - potjerati
nadhoditi - nadilaziti praća - praćka
naripiti - nahrupiti, navaliti praviti - govoriti, kazati
natle - pod, zemlja, tlo prednji - prošli
neć' - nećeš prignut - sklon; prisiljen, primoran
nepokoj - nemir prihiniti - prevariti, zavesti
nepuča (tal.) - nećakinja priklon - ponizan
nescijena - nevrijednost prikor - sramota
neumrli - besmrtni priličan - sličan
primoguć - premoguć, silan
nje - njezin proć - protiv

58
protiva - svađa; opreka, suprotnost sveđ - uvijek

pustolovice - razna djelovanja svijetiti - svijetliti
put - tijelo svjet - savjet
svjetnik - savjetnik
razbluda - nježnost, ljubav, radost svrha - kraj; cilj
razlik - različit
razlog - razum, razbor šes - šest
rijeti - reći šibika - štap, palica, šiba; žezlo
riti - reći šijun (tal.) - vihor, morska pijavica
ročiti se - dogovoriti se
rug - poruga tač - tako
tanačac - ples
sahraniti - sačuvati tašt - ništavan, bezvrijedan, isprazan, slab
samiriti - smiriti teći - trčati, žuriti
satarisati - uništiti tega, tegaj - toga
scijena - cijena tegnuti - dotaknuti, iskusiti
segaj - ovoga, toga tempal (lat.) - hram, crkva
sej - te, ove tijem - tim; zato, stoga
sem - ovom tim - v. tijem
shraniti - sačuvati tja - sve do, čak
sivati - sijevati, sjati toli - toliko
skazan'je - prizor (u drami) tot - dakle; onda, tada
slika - izgled, lik trajati - provoditi
slobodnik - osloboditelj treskovit - gromovit
slovinski - slavenski, hrvatski trijeba, trijebi - potreba; trijebi je -
sloviti - biti na glasu, biti slavan potrebno je
smeća - smutnja, nemir, nevolja triš - triput
soldan - sultan trud - muka, napor
spila - spilja
splesan - uništen udjeljan - učinjen, napravljen
splesati - uništiti udjeljati - učiniti, napraviti; urezati
spovidjeti - kazati, pripovijedati ulak (tur.) - glasnik, vjesnik, teklić
sprava - priprema, priprava; naprava umrli - smrtan
spravan - spreman upaziti - opaziti, vidjeti
spravljati se - spremati se upirina - čarolija, vradžbina
srda - vještica, neman ureda - odmah
stan'je - stan; boravak; stanje ušikati - umiriti, uljuljati u san
stavan - stalan, postojan, siguran, čvrst utažan - miran, smiren
stavljati se - sjetiti se, prisjećati se, uvidjeti
stinuti - slediti (se) vaj - jad, nesreća
stiti - cvjetati vas - sav
stoprva - tek, istom, netom već, veće - više
stravljen - začaran; očaran, zaljubljen većekrat, većekrati - više puta
stupaj - korak, hod verige - lanci, okovi
stupati - hodati vijek, vijeku - uvijek; uz negaciju: nikad
suproć - protiv vik, viku - uvijek; uz negaciju: nikad
suprotiva - nasuprot, protiv vrh - iznad, nad
suprotiva - protivnost, suprotnost; smetnja, vrl - zao, divlji, strašan, moćan
prepreka; nesreća, nevolja, borba vrlina - snaga, moć, žestina; bijes, nasilje,

59
okrutnost zatjecan'je - borba

vuhven - lukav, zločest zatjeran - protjeran
zavjeriti se - vjeriti se
zabitje - zaborav zenuti - prolistati, klijati, zelenjeti se
zahod - zalaz (sunca); zapad zgar - odozgo
zaman, zamani - uzalud zlostar - zao starac
zamjeran - primjetan; lijep, naočit; vrijedan, zô - zao
izvrstan zrak - zraka; pogled
zaruđen - kovrčav
zasve - premda, iako žô - žal, plaža; žao
zašto - jer

60

J.Palmotic Pavlimir PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

J.Palmotic Pavlimir PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Junije Palmotić: Pavlimir

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

PROLOG: EPIDAVRO GRAD ________________ 4

ČINJEN'JE PRVO __________________________ 6

ČINJEN'JE DRUGO _______________________ 18

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

IMENA KOJA ULAZE U OVO PRIKAZAN'JE:

Prolog: Epidavro grad.

Prikazan prid Dvorom od družine isprazne 22. fevrara 1632.

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

PROLOG: EPIDAVRO GRAD

prednje uživa sve slobode. gluho more gdje se vidi

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

opire se višnjoj moći. a pakljena zla vrlina 17

85 Od hrabrenijeh deset plavi, tašte upazi svoje trude! 18

ke razagna more prijeko, 125 Ali evo grdijeh slika 19

živ je k ovoj sad državi zloga Tmora i Sniježnice!

stari moj puk raspršani,

105 Strašni Voaz i nemili,

polak starijeh mojijeh mira;

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

SKAZAN'JE PRVO a družba nam još vilinja

i splesana naša scijena? po došastju er njegovu

150 naredbe nam dâ obilne, neumrla posred mira

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

195 mrazni Goti i gusari kažite nam što 'e slijedilo,

220 valovite sve ponore. 260 posred Gruža, mirne luke.

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

STRMOGOR a nećemo sada moći

SKUP VILENIKA Nije dostojno svikolici

Družba ova krepka i jaka TMOR

suprotivne sprave smela. 330 neće u zahod sunce pasti,

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

neka zemlja sva sumnjiva čuvajte je i branite.

ja ću činit da na njega pospješno se poć pripravi.

Moja družbo plemenita,

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

o koja si huđe zgode, jer da ufan'ju on našemu

430 s razgovorom krepcijem veli krepka uzdrži krepos prava.

Nu ako družba naša mila, ufam malo da nam truda

u ove kraje ka nas slidi, do kraljestva moga ostaje.

Velika je njih nesreća, DRUŽINA

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

Na visoku ovu goru Od hrabrenijeh deset plavi,

vi se ostali razdijelite ki u svijeh trudijeh mene slijedi?

Krstimire itd. - pjesnik izmišlja imena Pavli-

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

i od valova vukuć gore SKAZAN'JE ČETVRTO

jeda uzmogu uzaznati i od Marice glavu diže,

i od Neretve nam najbliže,

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

i Planine Stare oholi svi se diče ovi kraji.

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

730 kobni Šipun, jama huda, tva krepos po svijeti

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

da se od riba stada nima 66

na mekahni žô dohode, Od zviždan'ja strahovita

Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u — Drama i kazalište

900 sred ovezijeh sjat država. i mir ovoj dâ državi.

Pogledaj pun mira 945 sada od vila i pastijera

DUBRAVKO VILA DRUGA

Ali evo Margarite: Prije bez voćke i bez cvitja

925 Vesel'mo se, druge mile, VILA TREĆA