UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

OPĆE PRAVO

Evropski patentni ured i Evropska patentna konvencija

(seminarski rad)

Kandidat: Mentor:
Kantić Sanida 2022/15 prof.dr.Ismet Alija
Hodžić Edna 1450/13

Kiseljak, novembar 2017

Sadržaj

1.Uvod……………………………………………………………………………………………3

2.Evropski patentni ured……………………………………………………………………..…..4

2.1.Države članice………………………………………………………………………………..5

2.2.Upravni organi……………………………………………………………………………….7

2.3.Tijela organizacije……………………………………………………………………………8

3.Postupak priznanja evropskog patenta …………………………………..…………………….9

4.Evropska patentna konvencija……………………..…..……………………………………....10

4.1 Sadržaj Evropske patentne konvencije……..…………………………………………..……16

5. Zaključak……………………………………………………………………………………...17

6 .Literatura……………………………………………………………………………………...18

2
 1. Uvod

Sve države članice Europske unije su i ugovornice Europske patentne konvencije te je punopravno
članstvo u Europskoj patentnoj organizaciji zahtijevani standard u području patentnog prava bez
ispunjavanja kojeg je teško zamisliti članstvo u Europskoj uniji. Gospodarski gledano, prihvativši
standarde europskog patentnog sustava i prije ratifikacije Europske patentne konvencije, ali i
ušavši u punopravno članstvo Europske patentne organizacije, evropske države sigurno su dodatno
otvorile vrata investicijama temeljenim na patentiranoj tehnologiji.
Zaštita patenata jedan je od osnovnih preduslova sprečavanja krađe. Na međunarodnom planu
borba za zaštitu patenata krunisana je još 1883. godine, usvajanjem Pariske konvencije o zaštiti
patenata. Na taj način su razvijene industrijske države zaštitile svoja tehnološka otkrića. Jedan od
prvih propisa koji reguliše pravo na privilegiju korištenja pronalazaka bio je Mletački dekret iz
1474.godine. U tom dekretu bili su važni elementi kasnijeg modernog patentnog
zakonodavstva. Pravi moderni patentni zakon donijet je u SAD 1790. godine, a zatim u Francuskoj
1791. godine.
Zbog toga što 90 posto patenata dolazi iz razvijenih država, koje ne žele da se odreknu nekih svojih
"stečenih" prava, zemlje u razvoju su inicirale međunarodnu konferenciju namjenjenu reviziji
Pariske konvencije o zaštiti patenata, s osnovnom namjerom da strane plaćene licence budu faktor
razvoja njihove tehnologije,a ne faktor blokade domaćeg ekonomskog i tehnološkog razvoja.
Tako je oktobra 1981. godine u Najrobiju održana međunarodna diplomatska konferencija,
namjenjena reviziji Pariske konvencije, kako bi se uzeli u obzir i interesi država u razvoju. Učešće
su uzele i sve razvijene industrijske države čiji je osnovni cilj bio da spriječe neovlašteno, odnosno
neplaćeno, korišćenje njihovih patenata od strane zemalja u razvoju1.

1
Dr.Todor Petković, Piraterijom do lakog keša, magazin Tabloid, on-line izdanje, april 2011 godina

3
 2. Evropski patentni ured

EPO je nadnacionalna organizacija čiji je zadatak da vodi postupak priznanja evropskih patenata.
Njeni organi su evropski zavod za patente (EZP) i Upravni savjet, Dok upravni savjet ima
upravljačku i kontrolnu funkciju u EPO, EZP je centralni stručno-administrativni i izvrši organ
koji primijenjuje materijalno evropsko patentno pravo.

EPK je ustanovila jedinstveni evropski postupak za priznavanje patenata na temelju jedne prijave
i stvorila je jedinstveno materijalno patentno pravo oblikovano kako bi pružilo jednostavniju,
jeftiniju i jaču zaštitu za izume u državama ugovornicama. U svakoj državi ugovornici u kojoj je
priznat, evropski patent daje svom nosiocu ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom
priznatim u toj državi (tačka 39 za popis država ugovornica). Ako je predmet evropskog patenta
postupak, zaštita koju daje patent proširuje se na proizvode neposredno dobijene tim postupkom.
Zaštita evropskog patenta u slučaju povrede uređena je nacionalnim zakonodavstvom.

Objavljena evropska patentna prijava daje privremenu zaštitu koja nije manja od one koja se daje
u državi ugovornici za objavljenu nacionalnu prijavu i koja se mora sastojati barem u pravu na
razumnu naknadu u slučaju protupravne povrede. Uobičajeno trajanje evropskog patenta jest
dvadeset godina od dana(datuma) podnošenja prijave. Pod uslovom da su godišnje naknade za
održavanje uredno plaćene, u većini država ugovornica EPK patenti ostaju na snazi cijelo
dopušteno razdoblje. Člank 63. st. 2. propisuje pod kojim pretpostavkama trajanje patenta može
biti produženo odnosno može biti priznat duži rok trajanja.

Ova mogućnost prvenstveno je namijenjena patentima iz područja lijekova ili onima koji se
odnose na sredstva za zaštitu bilja, kod kojih upravni postupak odobrenja za stavljanje na tržište
traje toliko dugo da je razdoblje iskoristivosti patenta znatno umanjeno. Europski patenti mogu
takođe imati učinka i u nekim zemljama koje nisu pristupile EPK (države proširenja).

4
Dva organa organizacije su:

a) Europski zavod za patente, nalazi se u Minhenu sa grane u Hagu i pod-ureda u Berlinu i Beču,
b) Upravnog Vijeća.2

Evropska patentna organizacija ima status pravnog lica; nju zastupa predsjednik Europskog
zavoda za patente.

Upravno vijeće EPO, sastavljeno od predstavnika država ugovornica, vrši zakonodavnu vlast u
ime ove organizacije, je odgovorno za pitanja politike koja se odnose na organizaciju i nadzire
aktivnosti Zavoda.

Po pravilu, vijeće se sastaje četiri puta godišnje. Njegovi jezici su engleski, francuski i njemački.

2.1. Države članice

Sljedeće države su trenutno članice Europske patentne organizacije. U tabeli su prikazane države
članice i datumi pristupa.

Što se tiče preostalih osam zemalja (bivši produžetak države, sadašnje članice), imajte na umu da
je proširenje sistem ostaje primjenjuju na evropskim i međunarodnim patentnih prijava podnesena
prije prestanka relevantnih sporazuma i evropskim patenti priznati na temelju takvih aplikacija.

2
Evropski patentni ured, (15.12.2015), www.epo.com, 11:14.

5
Tabela1. Popis država članica EPO prema datumu pristupa.3

3
Evropski patentni ured, (15.12.2015), www.epo.com, 11:14.

6
 AT Austrija 1. maj, 1979
BE Belgija 7 Oktobar 1977
BG Bugarska 1. jul 2002
CH Švajcarska 7 Oktobar 1977
CY Kipar 1 April 1998
CZ Republika Češka 1. jul 2002
DE Njemačka 7 Oktobar 1977
DK Danska Jan 1, 1990
EE Estonija 1. jul 2002
ES Španija 1. Oktobar 1986
FI Finska 1 Mart 1996
FR Francuska 7 Oktobar 1977
GB ujedinjeno kraljevstvo 7 Oktobar 1977
GR Grčka 1. Oktobar 1986
HR Hrvatska 1. Jan 2008
HU Madžarska 1. januar 2003
IE Irska 1 avgust 1992
IS Island Nov 1, 2004
IT Italija 1. decembar 1978
LI Lihtenštajn 1 April 1980
LT Litvanija 1 Dec 2004
LU Luksemburg 7 Oktobar 1977
LV Letonija 1. jul 2005
MC Monaco 1 Dec 1991
MK Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija 1. Jan, 2009
MT Malta 1 Mar 2007
NL Holandija 7 Oktobar 1977
NO Norveška 1. Jan 2008
PL Poljska 1 Mar 2004
PT Portugalija Jan 1, 1992
RO Rumunija Mar 1, 2003
RS Srbija 1. Oktobar 2010
SE Švedska 1. maj, 1978
SI Slovenija 1. Dec 2002
SK Slovačka 1. jul 2002
SM San Marino 1. jul 2009
TR Turska 1 Novembar 2000

2.2. Upravni organi

Europskim patentnim uredom upravlja predsjednik koji je za rad Ureda odgovoran Upravnom
vijeću.

7
U tu svrhu predsjednik ima osobito sljedeće dužnosti i ovlasti:

(a) poduzima sve mjere koje su potrebne za rad Europskog patentnog ureda, uključujući donošenje
internih administrativnih uputa i informacija za javnost;

(b) određuje koji će se poslovi obavljati u Europskom patentnom uredu u Münchenu, a koji u
njegovu ogranku u Haagu, osim ako ova Konvencija ne određuje drugačije;

(c) može podnositi Upravnom vijeću prijedloge za izmjenu i dopunu ove Konvencije kao i
prijedloge općih izvršnih propisa ili odluka koje su u nadležnosti Upravnog vijeća;

(d) priprema i izvršava proračun kao i sve njegove izmjene ili dopune;

(e) podnosi Upravnom vijeću godišnje izvješće o radu;

(f) nadzire rad osoblja;

(g) imenuje i promiče zaposlenike u viša zvanja

2.3. Tijela organizacije

Tijela Organizacije su:

8
(a) Europski patentni ured;

(b) Upravno vijeće.4

Zadaća organizacije je priznavanje europskih patenata. Tu zadaću obavlja Europski patentni ured
pod nadzorom Upravnog vijeća.

Predsjednika Europskog patentnog ureda imenuje Upravno vijeće. Potpredsjednike imenuje

Upravno vijeće, nakon savjetovanja s predsjednikom.

Članove Žalbenog vijeća i Proširenog žalbenog vijeća, uključujući njihove Predsjedatelje, imenuje
Upravno vijeće na prijedlog predsjednika Europskog patentnog ureda. Upravno vijeće ih može
ponovno imenovati na iste položaje, nakon savjetovanja s predsjednikom Europskog patentnog
ureda.

Upravno vijeće obavlja disciplinski nadzor.

Zaposlenici i bivši zaposlenici Europskog patentnog ureda kao i njihovi pravni sljednici mogu se
u slučaju spora s Europskom patentnom organizacijom obratiti Upravnom sudu Međunarodne
organizacije rada, u skladu sa Statutom toga Suda, te u okviru ograničenja i podložno
pretpostavkama koje su uređene Pravilnikom o službi stalnih zaposlenika ili Pravilnikom o
mirovinskom sustavu ili koje proizlaze iz odredaba ugovora o radu drugih zaposlenika.

Žalba je dopuštena samo onda kada su iscrpljeni svi drugi pravni lijekovi koji stoje na raspolaganju
prema Pravilniku o službi, Pravilniku o mirovinskom sistema ili prema odredbama ugovora o radu,
ovisno o slučaju.5

3. Postupak priznanja evropskog patenta

4
Ismet,A., Hasić,H., Kliko,Z.,Dž. ,(2014) ,Pojmovnik prava intelektualnog vlasništva, Univerzitet u Travniku,
Travnik, 372.

5
Marković.M.,S., (1997), Patentno pravo, Nomos, Beograd, str, 51.

9
Postupak za priznavanje evropskog patenta je postupak ispitivanja koji započinje formalnim
ispitivanjem i obaveznim pretraživanjem. Prva faza završava objavom evropske patentne prijave
i izvještajem o pretraživanju. Na zahtjev podnosioca prijave, nakon toga slijedi druga faza,
potpuno ispitivanje. Nakon priznavanja patenta, može doći i do treće faze u obliku postupka
povodom prigovora ili, po zahtjevu nosioca patenta, ograničenja ili proglašenja patenta
nevažećim.

Prva faza postupka sastoji se od ispitivanja po podnošenju, formalnog ispitivanja, pripremanja

izvještaja o evropskom pretraživanju i prethodnog mišljenja o patentibilnosti, te objavi prijave i
izvještaja o pretraživanju. Odgovornost za ovu fazu ostaje kod Prijemnog odsjeka i odsjeka za
pretraživanje.

Druga faza sastoji se od potpunog ispitivanja i priznavanja. Odsjeci za ispitivanje sastoje se od tri
ispitivača tehničke struke, kojima se ako je to potrebno može pridružiti i ispitivač pravne struke.
Do donošenja odluke o prijavi, njeno ispitivanje u pravilu se povjerava jednom od ispitivača
tehničke struke. Taj ispitivač odgovoran je za izdavanje potrebnih saopštenja i za raspravljanje o
prijavi s podnosiocem u pisanom obliku, lično ili putem telefona.

Ako podnosilac prijave zahtijeva usmenu raspravu ili ako se ona (u iznimnim slučajevima)
provodi na inicijativu uprave, usmena rasprava provodi se ispred cijelog odsjeka za ispitivanje. U
donošenju konačne odluke o priznavanju patenta ili odbijanju prijave takođe sudjeluje cijeli
odsjek za ispitivanje.

Treća faza, do koje može, ali ne mora doći, sastoji se od postupka povodom prigovora, koji
uključuje treće stranke poput konkurenata kao podnosilaca prigovora. Odgovornost za ispitivanje
prigovora je na odsjeku za prigovore, koji su sastavljeni na jednak način kao i odsjeci za
ispitivanje, s time da je samo jedan član odsjeka za prigovore mogao sudjelovati u ranijem
postupku za priznavanje, a taj član ne može biti na čelu odsjeka. Treća faza može obuhvaćati i
postupak za ograničenje ili proglašenje patenta nevažećim kojeg je pokrenuo sam nosilac patenta.
U bilo koje doba nakon priznavanja patenta, nosilac patenta može zatražiti proglašenje patenta

10
nevažećim ili ograničenje svoga patenta. Odluke o proglašenju patenta nevažećim ili ograničenju
evropskih patenata donose odsjeci za ispitivanje

4. Evropska patentna konvencija

Konvencija o priznavanju europskih patenata (Europska patentna konvencija) sastavljena u

Münchenu 5. listopada 1973., u tekstu kako je izmijenjena i dopunjena Aktom kojim se mijenja
članak 63. EPC-a od 17. Decembar 1991. i odlukama Upravnog vijeća Europske patentne
organizacije od 21. decembar 1978., 13. decembar 1994., 20. listopada 1995., 5. decembar 1996.,
10. decembar 1998. i 27. listopada 2005., u izvorniku na engleskom, francuskom i njemačkom
jeziku i Akt kojim se mijenja i dopunjuje Konvencija o priznavanju europskih patenata (Europska
patentna konvencija), sastavljen u Münchenu 29. studenoga 2000., u izvorniku na engleskom,
francuskom i njemačkom jeziku.

Norme koje sačinjavaju KEP mogu se podijeliti u tri grupe. Prvu grupu sačinjavaju ustanovljenja
Evropske patentne organizacije. Drugi dio sistem materijalno-pravnih normi kojima se utvrđuju
uslovi, oblik i trajanje pravne zaštite. I treći dio se ustanovljava administrativni postupak za
patentnu zaštitu pronalaska. Integralni dio KEP čine: Protokol o povlasticama i imunitetima,
Protokol o centralizaciji i Protokol o tumačenju člana 69.

4.1. Sadržaj Evropske patentne konvencije

Patenti priznati na temelju Konvencije nazivaju se europskim patentima.

11
Europski patent ima u svakoj državi ugovornici za koju je priznat učinak nacionalnog patenta te
se na njega primjenjuju isti propisi kao i na nacionalni patent u toj državi, osim ako je ovom
Konvencijom drukčije određeno.6

Priznavanje europskog patenta može se zatražiti za jednu državu ugovornicu ili za više njih.
Konvencijom utemeljuje se Europska patentna organizacija, u daljnjem tekstu Organizacija.

Europsku patentnu prijavu može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba kao i svako tijelo koje je
prema zakonu kojim se to uređuje po statusu izjednačeno s pravnom osobom.

Europsku patentnu prijavu mogu podnijeti zajednički podnositelji prijave kao i dva ili više
podnositelja koji naznačuju različite države ugovornice.7

Pravo na europski patent pripada izumitelju ili njegovu pravnom sljedniku. Ako je izumitelj u
radnom odnosu, za određivanje tko ima pravo na europski patent mjerodavno je pravo države u
kojoj zaposlenik pretežito obavlja svoju djelatnost; ako se ne može odrediti država u kojoj
zaposlenik pretežito obavlja svoju djelatnost, mjerodavno je pravo države u kojoj poslodavac ima
poslovno sjedište uz koje je zaposlenik vezan.

Europski patent traje 20 godina od datuma podnošenja prijave.8

Ništa u prethodnom stavku ne ograničava pravo države ugovornice da pod istim pretpostavkama
koje se primjenjuju na nacionalne patente, propisom produlji trajanje europskog patenta ili da
prizna odgovarajuću zaštitu koja slijedi odmah nakon isteka trajanja patenta.

Europska patentna prijava kojoj je utvrđen datum podnošenja, ima u naznačenim državama
ugovornicama isti učinak kao i podnošenje redovite nacionalne prijave s pravom prvenstva, ako je
prikladno, zahtijevanim za europsku patentnu prijavu. Opseg zaštite koja proizlazi iz europskog

6
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovori, Službeni glasnik, Beograd, 521.

7
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik, Beograd, str.522.
8
Marković.M.,S., (1997), Patentno pravo, Nomos, Beograd. str.51.

12
patenta ili iz europske patentne prijave određen je patentnim zahtjevima. Međutim opis i crteži
služe tumačenju patentnih zahtjeva.

Europski patenti ne priznaju se za:

(a) izume čija bi objava ili iskorištavanje bili protivni javnom poretku ili moralu, ali ne samo zbog
toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno zakonom ili drugim propisom u nekim ili u svim
državama ugovornicama;

(b) biljne ili životinjske vrste ili bitno biološke postupke za uzgoj biljaka ili životinja; ova se
odredba ne primjenjuje na mikrobiološke postupke niti na proizvode dobivene tim postupcima. Čl
53.

Izum se može industrijski primijeniti ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo
kojoj grani industrije, uključujući poljoprivredu.

Europsku patentnu prijavu može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba kao i svako tijelo koje je
prema zakonu kojim se to uređuje po statusu izjednačeno s pravnom osobom.

Europsku patentnu prijavu mogu podnijeti zajednički podnositelji prijave kao i dva ili više
podnositelja koji naznačuju različite države ugovornice.9

Svaka država ugovornica može propisati da u slučaju kada tekst na temelju kojeg Europski patentni
ured namjerava priznati europski patent za tu državu ili održati u vrijednosti europski patent za tu
državu u izmijenjenom obliku, nije sastavljen na jednom od njezinih službenih jezika, podnositelj
patentne prijave ili nositelj patenta mora dostaviti svojem središnjem uredu za industrijsko
vlasništvo prijevod toga teksta na jedan od njezinih službenih jezika po njegovu izboru ili, kada je
ta država propisala upotrebu jednog određenog službenog jezika, prijevod na taj jezik. Rok za
dostavu prijevoda istječe tri mjeseca od datuma na koji je podatak o priznavanju europskog patenta

9
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik, Beograd, 532.

13
ili podatak o održavanju u vrijednosti europskog patenta kako je izmijenjen, objavljen u
Europskom patentnom glasniku, osim ako je odnosna država propisala neki dulji rok.

Europska patentna prijava može se podnijeti:

(a) Europskom patentnom uredu u Münchenu ili njegovom područnom uredu u Haagu, ili

(b) središnjem uredu za industrijsko vlasništvo države ugovornice ili drugom nadležnom tijelu te
države, ako pravo odnosne države ugovornice to dopušta. Prijava podnesena na takav način ima
isti učinak kao da je istog datuma podnesena Europskom patentnom uredu.

Odredbe. ne sprječavaju primjenu odredaba zakona i drugih propisa kojima se u svakoj državi
ugovornici:

(a) uređuju izumi koji, zbog prirode svog sadržaja bez prethodnog odobrenja nadležnih tijela te
države ne smiju biti priopćeni u inozemstvo, ili

(b) uređuje da se svaka prijava najprije podnosi nadležnom nacionalnom tijelu ili da se neposredno
podnosi drugom tijelu ali uz prethodno odobrenje.

Europska patentna prijava mora sadržavati:

(a) zahtjev za priznanje europskog patenta;

(b) opis izuma;

(c) jedan ili više patentnih zahtjeva;

(d) crteže na koje se pozivaju opis izuma ili patentni zahtjevi;

(e) sažetak.

Zahtjev za priznanje europskog patenta mora sadržavati naznaku države ugovornice ili država
ugovornica u kojima se traži zaštita izuma.10

10
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik, Beograd, str.533.

14
Svaka stranka u postupku snosi svoje troškove, osim ako Odjel za prigovore ili Žalbeno vijeće u
skladu s Provedbenim pravilnikom zbog pravičnosti odluči o drukčijoj raspodjeli troškova koji su
nastali tijekom izvođenja dokaza ili na usmenoj raspravi.

Tajništvo Odjela za prigovore na zahtjev utvrđuje iznos troškova koji se plaćaju prema odluci o
njihovoj raspodjeli. Protiv utvrđenja iznosa troškova od strane tajništva, može se podnijet zahtjev
za preispitivanjem pred Odjelom za prigovore, u roku koji je određen Provedbenim pravilnikom.11

Sa svakom se konačnom odlukom Europskog patentnog ureda kojom se utvrđuje iznos troškova,
za potrebe njezinog izvršenja u državama ugovornicama, postupa kao s pravomoćnom odlukom
donesenom u građanskom postupku pred sudom države na čijem se području odluka izvršava.
Preispitivanje takve odluke je ograničeno samo na pitanje njene istinitosti.

Žalba se može podnijeti protiv odluka Prijamnog odsjeka, Odjela za ispitivanje, Odjela za
prigovore i Pravnog odjela. Žalba ima odgodni učinak.

Žalba se može podnijeti protiv odluke Odjela za prigovore i onda kada se nositelj prava odrekao
europskog patenta za sve naznačene države ili kada je patent prestao vrijediti za sve naznačene
države.

Protiv odluke kojom se postupak za jednu od stranaka ne okončava može se podnijeti žalba samo
zajedno sa žalbom protiv konačne odluke, osim ako je protiv nje dopuštena posebna žalba.

Odluka o raspodjeli troškova nastalih u postupku povodom prigovora ne može biti jedinim
predmetom žalbe.

Odluka kojom se utvrđuje iznos troškova nastalih u postupku povodom prigovora ne može biti
predmetom žalbe, osim ako je taj iznos veći od iznosa određenog u Pravilniku o pristojbama.

Žalba se podnosi Europskom patentnom uredu, u pisanom obliku, u roku od dva mjeseca od
dostave odluke koja je predmet žalbe. Smatra se da je žalba podnesena tek kada je uplaćena

11
Marković.M.,S., (1997), Patentno pravo, Nomos, Beograd. str.53.

15
pristojba za žalbu. Žalba se mora obrazložiti u pisanom obliku, u roku od četiri mjeseca od datuma
dostave odluke koja je predmet žalbe.12

Nakon ispitivanja osnovanosti žalbe, Žalbeno vijeće odlučuje o žalbi. Žalbeno vijeće može odlučiti
o žalbi u okviru nadležnosti tijela čija je odluka predmet žalbe ili uputiti predmet tom tijelu na
dalje odlučivanje.

Ako Žalbeno vijeće uputi predmet tijelu čija je odluka predmet žalbe, to je tijelo, ako su činjenice
iste, vezano pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka Žalbenog vijeća. Ako je odluku koja
je predmet žalbe donio Prijamni odsjek, Odjel za ispitivanje je na jednak način vezan pravnim
tumačenjem na kojem se temelji odluka Žalbenog vijeća.13

Odluke Europskog patentnog ureda se mogu temeljiti samo na onim razlozima ili dokazima o
kojima su se stranke u postupku imale mogućnost očitovati.

Europski patentni ured ispituje europske patentne prijave ili europske patente te odlučuje o njima
samo na temelju teksta kojeg mu je podnio ili s kojim se suglasio podnositelj prijave ili nositelj
patenta.

Usmena rasprava se provodi na zahtjev stranke u postupku ili, ako Europski patentni ured to smatra
korisnim, po službenoj dužnosti. Međutim, Europski patentni ured može odbiti zahtjev za
ponovljenom usmenom raspravom pred istim tijelom ako su stranke iste i ako je isto činjenično
stanje.

Pred Prijamnim odsjekom se provodi usmena rasprava na zahtjev podnositelja prijave samo onda
kada Prijamni odsjek to smatra korisnim ili kada namjerava odbiti europsku patentnu prijavu.

Usmena rasprava koja se vodi pred Prijamnim odsjekom, Odjelom za ispitivanje i Pravnim
odjelom nije javna.

12
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik,Beograd, str.534.
13
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik, Beograd, str.534.

16
Usmene rasprave, uključujući donošenje odluke, koje se vode pred Žalbenim vijećem i Proširenim
žalbenim vijećem, kao i pred Odjelom za prigovore, javne su nakon objave europske patentne
prijave, osim ako odnosna tijela ne oduče drukčije u slučajevima kada bi prisutnost javnosti mogla
ozbiljno i neopravdano štetiti, osobito stranci u postupku.

U Provedbenom pravilniku su uređeni:

Način računanja rokova i pretpostavke pod kojima se ti rokovi mogu produljiti zbog toga što
Europski patentni ured ili nadležna tijela iz članka 75. stavka 1. tačke 14

Nisu otvoreni za prijam dokumenata, zbog toga što nema poštanskih usluga u mjestima u kojima
se nalazi Europski patentni ured ili ta nadležna tijela, ili zbog toga što je došlo do općeg prekida
poštanskih usluga i slijedom toga do poremećaja u pružanju tih usluga;

Najkraće i najdulje trajanje rokova koje određuje Europski patentni ured. Europski patentni ured
vodi registar pod nazivom Registar europskih patenata u koji se upisuju svi podaci čiji je upis
predviđen ovom Konvencijom. Upis u registar se ne može izvršiti prije objave europske patentne
prijave. Svakom je dopušten uvid u registar.

5. Zaključak

Konvencija o izdavanju evropskih patenata usvojena je 1973. godine a mnoge zemlje su je

ratifikovale i 20 godina poslije. Razlog za toliko veliki rok za ratifikovanje evropske Konvencije
obrazlagan je potrebom izučavanja mogućih posljedica iste na industrijski razvoj države. Tako su
pojedine državre, među kojima i tadašnja SRJ tek 1996.

14
Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovri, Službeni glasnik, Beograd, str.534.

17
Pristupila Međunarodnom sporazumu o saradnji u oblasti patenata. Po odredbama tog sporazuma,
stavljena na raspolaganje svjetska banka podataka o svim tehničkim i naučnim dostignućima u
posljednjih trideset godina u svijetu. Također je naglašeno da će i ubuduće redovno biti
informisana o svim pronalascima iz oblasti nauke i tehnike. Istovremeno, zemlje koje su
ratifikovale ovu konvenciju su se obavezale da će Svjetskoj organizaciji za intelektualne svojine
(WIPO), sa sjedištem u Ženevi, dostavljati podatke o svim registrovanim pronalascima i patentima
na svojoj teritoriji.

Širom svijeta danas se nalazi preko četiri miliona patenata. Svake godine se prijavljuje oko
700.000 pronalazaka radi patentiranja, ali se svi ne odobravaju. Evropskom patentnom uredu u
Minhenu (EPA) tokom 2001. godine prijavljeno je 150.000 pronalazaka iz cijelog svijeta. Za svaki
pronalazak se u prosjeku traži zaštita u devet država. Za svoja istraživanja patenata ured EPA u
Minhenu ima pristup do 42 miliona dokumenata iz preko 70 država.

6. Literatura

Marković,M.S. (2007), Pravo intelektualne svojine, Magistrat, Sarajevo

18
Ismet,A.,Hasić,H.,Kliko,Z.,Dž., (2014), Pojmovnik prava intelektualnog vlasništva, Univerzitet u
Travniku, Travnik

Todorovic.,V., (2000), Intelektualna i druga dobra-Međunarodni ugovori, Službeni glasnik,

Beograd,

Evropski patentni ured, (15.12.2015), www.epo.com, 11:14.

Marković.M.,S., (1997), Patentno pravo, Nomos, Beograd.

19