MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 77

9. OSNOVNE JEDNADŽBE DINAMIKE FLUIDA U

DIFERENCIJALNOM OBLIKU

Do sada smo osnovne zakone dinamike fluida primjenjivali u integralnom obliku, što čini
osnovu za inženjersku analizu problema. Takav pristup omogućuje uspostavljanje veze
među integralnim veličinama poput protoka mase, količine gibanja, energije, sile na
površinu stijenke ili momenta te sile i snage koju kontrolni volumen izmjenjuje s
okolinom, a ne omogućuje izračunavanje polja brzine, tlaka, temperature itd. u čitavom
području strujanja. To nam omogućuje diferencijalni pristup. U diferencijalnom pristupu se
osnovni zakoni dinamike fluida postavljaju za česticu fluida, a formalno se izvode iz
oblika za materijalni volumen, tako da materijalni volumen smanjimo na česticu fluida.
Podsjetimo se da je u smislu hipoteze kontinuuma čestica fluida definirana kao
infinitezimalno mali dio materijalnog volumena. Pri prijelazu od materijalnog volumena na
česticu integrali po materijalnom volumenu prelaze u integrale po čestici fluida. Budući da
je volumen čestice infinitezimalan podintegralna funkcija na tom infinitezimalnom
volumenu se može smatrati konstantom, pa integral po čestici fluida prelazi u umnožak
podintegralne funkcije i infinitezimalnog volumena čestice fluida. U nastavku se,
primjenom opisanog postupka, izvode diferencijalni oblici osnovnih zakona.

Zakon očuvanja mase (jednadžba kontinuiteta)

Zakon očuvanja mase, za materijalni volumen, glasi: Brzina promjene mase
materijalnog volumena jednaka je nuli. Matematički zapis ovog zakona je
D
Dt V ∫(t )
ρ dV = 0
M

Diferencijal dV vremenski promjenjivog materijalnog volumena VM (t ) , koji odgovara

volumenu čestice fluida, je također vremenski promjenjiv, pri čemu vrijedi (vidjeti
predavanja iz kinematike)
1 D ( dV ) ∂v j
=
dV Dt ∂x j
pa ako se operator materijalne derivacije uvuče pod integral treba derivirati i diferencijal
volumena:
⎛ ⎞ ⎛ ⎞
⎜ ⎟ ⎜ ⎟
D ⎜ Dρ D ( dV ) ⎟ ⎜ Dρ ∂v j ⎟
Dt VM∫( t )
ρ dV = ∫ ⎜
t
⎟ VM∫(t ) ⎜ N
dV + ρ ⎟= +ρ dV = 0
VM ( t ) ⎜
Dt D
  Dt ∂x j ⎟
⎜ ∂ρ ∂ρ ⎟
⎜⎜ ∂v j
dV ⎟⎟ ⎜ ∂t +v j ∂x ⎟
⎝ ∂x j ⎠ ⎝ j ⎠
U graničnom prijelazu kada se materijalni volumen smanji na česticu fluida (materijalnu
⎛ Dρ ∂v ⎞
točku), gornji izraz prelazi o oblik ⎜ + ρ j ⎟ dVM = 0 , iz čega je jasno da vrijedi
⎜ Dt ∂x j ⎟⎠
⎝
Dρ ∂v j ∂ρ ∂ρ ∂v j
+ρ = + vj +ρ =0.
Dt ∂x j ∂t ∂x j ∂x j
 

Dρ / Dt

Gornji izraz se može zapisati i u obliku

 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 78

∂ρ ∂ ρ v j ( )
+ =0
∂t ∂x j
koji se naziva konzervativnim oblikom zakona očuvanja mase (jednadžbe kontinuiteta). Za
nestlačivo strujanje (stacionarno ili nestacionarno) jednadžba kontinuiteta glasi:
∂v j
=0
∂x j
a izražava činjenicu da nema promjene volumena čestice fluida.

Dva pomoćna pravila u izvodu osnovnih zakona dinamike fluida

Bilo koje fizikalno svojstvo fluida (masa, količina gibanja, energija, …) moguće je izraziti
volumenskom gustoćom Φ ili masenom gustoćom ϕ (fizikalna veličina izražena po
jedinici mase je specifična vrijednost fizikalne veličine). Tako je npr. volumenska gustoća
mase m jednaka Φ =dm / dV = ρ , specifična masa ϕ =dm / dm = 1 . Za kinetičku energiju
mv 2 / 2 je volumenska gustoća Φ =ρ v 2 / 2 , a specifična kinetička energija je ϕ =v 2 / 2 .
Veza između volumenske gustoće i specifične fizikalne veličine je
Φ = ρϕ
U svim zakonima dinamike fluida pojavljuje se pojam brzine promjene sadržaja fizikalnog
svojstva unutar materijalnog volumena. Brzina promjene izražava se materijalnom
derivacijom, a sadržaj fizikalne veličine integralom po materijalnom volumenu. Taj se
sadržaj može izraziti ili s pomoću volumenske gustoće Φ ili s pomoću masene gustoće ϕ
fizikalnog svojstva, u obliku ∫ ΦdV = ∫ ρϕ dV , pa za brzinu promjene sadržaja vrijedi
VM ( t ) VM ( t )

D D D Dϕ Dϕ
Dt ∫
VM ( t )
ΦdV =
Dt ∫
VM ( t )
ϕN
ρ dV =
Dt ∫ ϕ dm = ∫
m m
Dt
dm = ∫ ρ
VM ( t )
Dt
dV
dm

U gornjim je izrazima iskorištena činjenica da je masa m materijalnog volumena

konstantna (kao i masa dm čestice fluida), pa se u tom slučaju pri uvlačenju operatora
materijalne derivacije pod integral, operator primjenjuje samo na podintegralnu funkciju.
Dakle valja zapamtiti pravilo (nazovimo ga pravilom A)
D Dϕ
∫
Dt VM ( t )
ρϕ dV = ∫ ρ
VM ( t )
Dt
dV pravilo A

Podintegralna funkcija u gornjem izrazu nakon razvoja operatora materijalne derivacije je

Dϕ ⎛ ∂ϕ ∂ϕ ⎞
ρ = ρ⎜ + vj ⎟
Dt ⎜ ∂t ∂x j ⎟⎠
⎝
Ako se desnoj strani gornjeg izraza doda jednadžba kontinuiteta pomnožena s ϕ slijedi
⎛ ⎞
Dϕ ∂ϕ ∂ϕ ⎜ ∂ρ ∂ ( ρv j ) ⎟
ρ =ρ + ρv j +ϕ ⎜ + ⎟
Dt ∂t ∂x j ⎜ ∂t ∂x j ⎟
⎜ =0  
⎟
⎝ prema jednadžbi kontinuiteta ⎠
dobije se:
Dϕ ∂ϕ ∂ϕ ∂ ( ρϕ ) ∂ ( ρ v jϕ )
ρ =ρ + ρv j = + pravilo B
Dt ∂t ∂x j ∂t ∂x j
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 79

Valja zapamtiti ovo jednostavno pravilo koje će poslužiti za definiranje konzervativnih

oblika osnovnih zakona (treći oblik u pravilu B).

Zakon očuvanja količine gibanja (jednadžba gibanja fluida)

Zakon količine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene količine gibanja
materijalnog volumena jednaka je sumi vanjskih masenih i površinskih sila koje
djeluju na materijalni volumen. Matematički zapis, riječima iskazanog zakona količine
gibanja je:
D
Dt VM∫( t )
ρ vi dV = ∫ ρ fi dV + ∫ σNi dS = ∫ ρ fi dV + ∫ n jσ ji dS
VM ( t ) SM ( t ) n σ
j ji
VM ( t ) SM ( t )

Primjenom pravila A na lijevu stranu gornjeg izraza i prikazom površinskih sila preko
volumenskog integrala (primjenom Gaussove formule), slijedi:
Dvi ∂σ ji
∫ Dt
VM ( t )
ρ dV = ∫
VM ( t )
ρ f i dV + ∫ ∂x j dV
VM ( t )

Iz gornjeg izraza slijedi nekonzervativni diferencijalni zapis zakona količine gibanja koji
glasi:
Dvi ∂σ ji
ρ = ρ fi +
Dt ∂x j
Množenjem gornjeg izraza s volumenom čestice fluida, dobije se poznati oblik drugog
Newtonovog zakona za gibanje čestice fluida, u kojem je lijeva strana jednadžbe jednaka
umnošku mase čestice fluida i njena ubrzanja (materijalna derivacija brzine), a desna
strana je jednaka zbroju sila koje djeluju na česticu fluida, ovdje su to masena i površinska
sila. Volumenska gustoća ukupne površinske sile na česticu fluida je matematički
∂σ ji
definirana divergencijom tenzora naprezanja , što naravno označuje vektor.
∂x j
Komponente toga vektora dobiju se razvojem izraza za i = 1 , 2 i 3, npr. komponenta
površinske sile u smjeru osi x1 (za i = 1 ) je
∂σ j1 ∂σ 11 ∂σ 21 ∂σ 31
= + +
∂x j ∂x1 ∂x2 ∂x3
Fizikalna interpretacija gornja tri člana slijedi iz analize površinskih sila na česticu fluida
oblika elementarnog paralelopipeda sa stranicama dx1 , dx2 i dx3 , kao što prikazuje slika.
Na prikazanu česticu fluida ucrtane su
x3
samo sile u smjeru osi x1 , a na svim
∂σ31
σ31 + dx3 σ11 površinama su pretpostavljene pozitivne
∂x3
komponente tenzora naprezanja. Težišta
3'
∂σ 21 površina u kojima djeluju površinske sile
σ 21 σ 21 + dx2
1 ∂ x2 su označena brojevima 1 do 3 i 1' do 3'.
2 2' Površine 1 do 3 imaju normale u
1' negativnim smjerovima osi, pa na njima
x2
3 pozitivna naprezanja gledaju u
negativnom smjeru osi x1 (vidjeti
x1 ∂σ σ31
σ11 + 11 dx1 0 dogovor o predznacima naprezanja u
∂x1
poglavlju Fizikalne osnove).
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 80

Normale površina 1' do 3' su u pozitivnim smjerovima osi, pa pozitivna naprezanja na tim
površinama gledaju u pozitivnom smjeru osi x1 . Komponente naprezanja su u općem
slučaju funkcije prostornih koordinata. Ako na površini 1 (u težištu 1) vlada naprezanje
σ11 , onda će u bliskoj točki 1', koja je od točke 1 pomaknuta u smjeru osi x1 , doći do
∂σ11 ∂σ
prirasta naprezanja dx1 tako da je u težištu 1' naprezanje σ11 + 11 dx1 . Slično vrijedi
∂x1 ∂x1
i za priraste naprezanja σ21 i σ31 . Elementarna sila u smjeru osi x1 na površini 1 je
⎛ ∂σ ⎞
−σ11dx2dx3 , a na površini 1' ⎜⎜σ11 + 11 dx1 ⎟⎟⎟ dx2dx3 . Doprinos površinskoj sili u smjeru osi
⎜⎝ ∂x1 ⎟⎠
⎛ ∂σ ⎞
x1 na površini 2 je −σ21dx1dx3 , a na površini 2' ⎜⎜σ21 + 21 dx2 ⎟⎟⎟ dx1dx3 . Analogno vrijedi i
⎜⎝ ∂x2 ⎟⎠
za površine 3 i 3'. Ukupna površinska sila na česticu fluida jednaka je zbroju sila na šest
površina i iznosi
⎛ ∂σ ⎞
⎜⎜ 11 + ∂σ21 + ∂σ31 ⎟⎟ dx dx dx = ∂σ j1 dV , pa je jasno da je ∂σ j1 volumenska
⎜⎝ ∂x ∂x3 ⎟⎟⎠
1 2 3
1 ∂x2 ∂x j ∂x j
gustoća površinske sile na česticu fluida u smjeru osi x1 .
Primjenom pravila B na lijevu stranu gore dane jednadžbe količine gibanja
Dvi ∂σ ji
ρ = ρ fi + slijedi konzervativni diferencijalni zapis zakona količine gibanja,
Dt ∂x j
koji glasi:
∂ ( ρ vi ) ∂ ( ρ v j vi ) ∂σ ji
+ = ρ fi + , a prema pravilu B jasno je da vrijedi i
∂t ∂x j ∂x j
∂vi ∂vi ∂σ ji
ρ + ρv j = ρ fi + ,
∂t ∂x j ∂x j
što je nekonzervativni oblik jednadžbe količine gibanja izražene naprezanjima.

Zakon očuvanja momenta količine gibanja

Zakon momenta količine gibanja za materijalni volumen glasi: Brzina promjene

momenta količine gibanja materijalnog volumena, u odnosu na odabrani pol, jednaka
je sumi momenata vanjskih masenih i površinskih sila koje djeluju na materijalni
volumen, u odnosu na taj isti odabrani pol.
Kao što je već prije dano, matematički zapis zakona očuvanja momenta količine gibanja za
materijalni volumen je:
⎛ ⎞
⎜ ⎟
⎜ ⎟
 ∂ ( x jσ ri ) ⎟
σk
D ⎜
Dt V∫M
ε kji x j ρ vi dV = ∫ ε kji x j ρ fi dV + ∫ ε kji x j nrσ ri dS = ∫ ε kji ⎜ x j ρ fi + ⎟dV
⎜ ∂xr ⎟
 
 VM
  SM

 
VM   

Brzina promjene momenta ukupni moment masenih ukupni moment površinskih ⎜ ∂σ ∂x j ⎟

σ ri
količine gibanja VM sila na VM sila na VM ⎜⎜ x j ri +
∂xr ∂xr

 
⎟
⎟
⎝ σ ji ⎠
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 81

Uvođenjem operatora materijalne derivacije pod integral na lijevoj strani gornjeg izraza, i
deriviranjem u zadnjem članu desne strane, kao što je naznačenu u gornjem izrazu, dobije
se
D ( x j vi ) ⎛ ∂σ ri ⎞
∫V ε kji ρ
D
 t

dV = ∫ ε kji ⎜ x j ρ f i + x j
VM ⎝ ∂xr
+ σ ji ⎟dV
⎠
M
Dx j Dvi
vi + x j
Dt
N Dt
vj

Uzimajući da je ε kji v j vi jednako nuli (vektorski umnožak vektora samog sa sobom) izraz se
može preurediti u
⎛ ⎞
⎜ Dv ∂ σ ⎟
∫ ε kji x j ⎜ ρ
⎜  Dt
i
− ρ f i − ri

∂xr ⎟
⎟dV = ∫ ε kjiσ ji dV ,
VM
⎜  
⎟ VM
⎝ ≡ 0 jednadžba količine gibanja ⎠
Odnosno iz jednadžbe momenta količine gibanja slijedi ε kjiσ ji = 0 , što znači da je tenzor
naprezanja simetričan ( σ ji = σ ij )1.
Ako se pretpostavi da u fluidu nema momenata (spregova sila) raspodijeljenih po površini
materijalnog volumena ili unutar samog volumena, tada se zakon očuvanja momenta
količine gibanja svodi na činjenicu simetričnosti tenzora naprezanja σ ji = σ ij . Ako se
unaprijed pretpostavi simetričnost tenzora naprezanja, to znači da je jednadžba momenta
količine gibanja već zadovoljena (može se tvrditi da je već iskorištena pri definiranju
tenzora naprezanja), pa se tu jednadžbu više ne treba uključivati u skup osnovnih
diferencijalnih jednadžbi dinamike fluida.

Zakon očuvanja energije

Do sada smo govorili samo o nestlačivom strujanju (strujanje kod kojega je gustoća
konstantna). Konstantnost gustoće fluida podrazumijeva i konstantnost volumena čestica
fluida, što znači da one ne mogu niti ekspandirati niti se komprimirati, pa kao što znamo iz
termodinamike ne mogu spremiti mehanički rad u obliku unutarnje energije (za vrijeme
kompresije), da bi za vrijeme ekspanzije na račun smanjenja unutarnje energije izvršile
mehanički rad. U nestlačivom strujanju dakle postoji samo mehanizam pretvorbe
mehaničke u unutarnju energiju putem viskoznih sila, a taj je proces uvijek jednosmjeran
(nepovrativ). Zbog toga smo pri bilanciranju energije gledali samo mehaničku energiju, pri
čemu smo pretvorbu mehaničke energije u unutarnju smatrali „gubicima mehaničke
energije“, jer nema mehanizma za povrat jednom pretvorene mehaničke energije u
unutarnju, nazad iz unutarnje u mehaničku energiju. Ako se radi o stlačivom strujanju u
kojem postoji promjena gustoće odnosno volumena fluida u bilancu energije će trebati
uzeti i unutarnju energiju, jer će se ona moći pretvarati u mehaničku energiju. U tom
smislu ćemo ovdje definirati zakon očuvanja energije (u termodinamici se on naziva prvi
zakon termodinamike) u kojem ćemo uzeti u obzir i unutarnju energiju fluida, te ćemo pod
energijom smatrati zbroj unutarnje i kinetičke energije fluida. Iz prvog zakona

1
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnožak antisimetričnog i simetričnog tenzora
jednak nuli. Budući da je εkji antisimetričan u odnosu na indekse j i i, tenzor naprezanja
mora biti simetričan.
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 82

termodinamike znamo da se energija termodinamičkog sustava mijenja zbog vršenja rada

nad sustavom i izmjene topline s okolinom. U termodinamici je uobičajeno promatrati
termodinamički sustav između dva ravnotežna stanja pa se zakon definira kao: porast
energije termodinamičkog sustava između dva stanja jednaka je izvršenom radu nad
sustavom i dovedenoj toplini. U slučaju strujanja fluida imamo stalne promjene pa
promatramo dva bliska vremenska trenutka. Ako zakon očuvanja energije izražen
promjenom energije sustava u dva bliska trenutka podijelimo s vremenom umjesto
promjene energije dobijemo brzinu promjene energije, umjesto rada dobijemo snagu i
umjesto izmjenjene topline dobijemo brzinu izmjene topline (toplinski tok). Za slučaj
materijanog volumena zakon očuvanja energije bi glasio: Brzina promjene zbroja
kinetičke i unutarnje energije materijalnog volumena jednaka je snazi vanjskih
masenih i površinskih sila koje djeluju na materijalni volumen, te brzini izmjene
topline materijalnog volumena s okolinom.

σi dS Ako se sa u označi specifična

unutarnja energija čestice fluida, tada
nj je zbroj kinetičke i unutarnje energije
dS unutar čestice fluida mase dm = ρ dV
qj VM
jednak
x3 vi ⎛ v2 ⎞
v2
ρ dV + ρ dVu = ρ ⎜ + u ⎟ dV .
dm=ρdV 2 ⎝2 ⎠
fi
SM Energija materijalnog volumena
jednaka je zbroju (integralu) energija
ρ f i dV svih čestica unutar materijalnog
volumena, a brzina promjene te
O x2 energije označuje se materijalnom
x1 derivacijom toga integrala, tj. vrijedi

D ⎛ v2 ⎞ D De
Brzina promjene energije VM je: ∫ ρ ⎜ + u ⎟ dV =
Dt VM (t ) ⎝ 2 ⎠
∫
Dt VM (t )
ρ edV = ∫ ρ
Dt
dV ,
 
VM ( t )
e
Gdje je za zbroj specifične kinetičke i unutarnje energije uvedena oznaka e , i primijenjeno
pravilo A, za materijalnu derivaciju integrala po vremenski promjenjivom materijalnom
volumenu.
Snaga masenih sila na česticu fluida izražava se skalarnim produktom masene sile na
česticu fluida fi ρ dV i njene brzine vi, a ukupna snaga masenih sila u materijalnom
volumenu jednaka je zbroju, odnosno integralu tih elementarnih snaga unutar materijalnog
volumena, tj. vrijedi
Snaga masenih sila u materijalnom volumenu je: ∫ ρ f i vi dV
VM ( t )
Vanjske površinske sile djeluju po materijalnoj površini SM(t), a definirane su vektorom
naprezanja σ i , koji je jednak skalarnom umnošku jediničnog vektora normale n j na
materijalnu površinu i tenzora naprezanja σ ji u točki materijalne površine σ i = n jσ ji . Na
svaki elementarni dio dS materijalne površine djeluje elementarna površinska sila σ i dS , a
snaga te elementarne sile se dobije njenim skalarnim množenjem s vektorom brzine vi
pomicanja materijalne površine (koja je jednaka brzini strujanja fluida). Ukupna snaga
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 83

površinskih sila koje djeluju na materijalni volumen dobije se zbrajanjem, odnosno

integriranjem tih elementarnih snaga po čitavoj materijalnoj površini, tj. vrijedi:
∂ (σ ji vi )
Snaga površinskih sila na VM je: ∫ σ i vi dS = ∫ n jσ ji vi dS = ∫ dV ,
SM ( t ) SM ( t ) VM ( t )
∂x j
gdje je iskorištena Gaussove formula da se ukupna snaga površinskih sila na materijalni
∂ (σ ji vi )
volumen, prikaže volumenskim integralom. Tako bi član imao fizikalno značenje
∂x j
volumenske gustoće snage površinskih sila na česticu fluida.
Treći uzrok promjeni energije materijalnog volumena je izmjena topline kroz materijalnu
površinu. Ako se sa qi označi vektor površinske gustoće toplinskog toka (jedinica u SI
sustavu mjera je W/m 2 ), onda je toplinski tok (izmijenjena toplina u jedinici vremena)
kroz elementarni dio materijalne površine razmjeran normalnoj komponenti tog vektora
(vektor qi skalarno pomnožen s jediničnim vektorom ni vanjske normale na materijalnu
površinu) i elementarnoj površini dS . Ukupna snaga toplinskog toka jednaka je integralu
tih elementarnih tokova kroz cijelu materijalnu površinu:
∂qi
Toplinski toka kroz materijalnu površinu je: − ∫ qi ni dS = − ∫ dV
SM ( t ) VM ( t )
∂xi
Toplinski tok se uzima s negativnim predznakom jer pozitivna normalna komponenta
vektora površinske gustoće toplinskog toka qi ni označuje odvođenje topline iz
materijalnog volumena što znači smanjenje ukupne energije materijalnog volumena. Jasno
je da se površinski integral može primjenom Gaussove formule prevesti na volumenski
∂qi
integral, u kojem divergencija vektora površinske gustoće toplinskog toka označuje
∂xi
volumensku gustoću brzine izmjene topline čestice fluida s okolinom.
Matematički zapis riječima iskazanog zakona očuvanja energije je dakle
De ∂ (σ ji vi ) ∂qi
∫
VM ( t )
ρ
Dt
d V = ∫
VM ( t )
ρ f i vi d V + ∫
VM ( t )
∂x j
dV − ∫
VM ( t )
∂xi
dV

Sažimanjem materijalnog volumena na česticu fluida i dijeljenjem gornjeg izraza s

volumenom čestice fluida dobije se diferencijalni oblik zakon očuvanja energije
De ∂ (σ ji vi ) ∂qi
ρ = ρ f i vi + −
Dt ∂x j ∂xi
Primjenom pravila B na lijevu stranu gornjeg izraza dobije se
∂e ∂e ∂ (σ ji vi ) ∂qi
ρ + ρv j = ρ f i vi + − i
∂t ∂x j ∂x j ∂xi
∂ ( ρe) ∂ ( ρv je) ∂ (σ ji vi ) ∂qi
+ = ρ fi vi + −
∂t ∂x j ∂x j ∂xi
gdje je ovaj posljednji oblik konzervativni zapis zakona očuvanja energije.
U gornjoj jednadžbi drugi član desne strane označuje volumensku gustoću snage
površinskih sila, a može se deriviranjem produkta razložiti na dva dijela:
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 84

∂ (σ ji vi ) ∂σ ji ∂vi ∂σ ji
= vi + σ ji = vi + σ ji D
∂x j ∂x j ∂x j ∂x j N Nji

 
N N naprezanje tenzor
na površini brzine
ukupna snaga D ji +V ji rezultirajuća
čestice deformacije
površinskih sila površinska
sila
 

 

snaga površinskih sila
ubrzava česticu koja se troši na
fluida ⇒ mijenja deformaciju čestice
kinetičku energiju fluida ⇒ mijenja
unutarnju energiju

Iz diferencijalnog oblika jednadžbe količine gibanja je poznato da divergencija tenzorskog

polja naprezanja ∂σ ji / ∂x j označuje rezultantnu površinsku silu na česticu fluida izraženo
po jedinici volumena, te će umnožak tog člana s brzinom čestice fluida označavati
volumensku gustoću snage površinske sile kojom se mijenja kinetičku energiju čestice
fluida, sukladno zakonu kinetičke energije u mehanici. U drugom članu gornje jednadžbe
se pojavljuje tenzor gradijenta brzine ∂vi / ∂x j , koji se, kao što je poznato iz kinematike,
može prikazati zbrojem tenzora brzine deformacije i tenzora vrtložnosti. Tenzor vrtložnosti
je antisimetričan tenzor, te je njegov dvostruki skalarni produkt sa simetričnim tenzorom
naprezanja jednak nuli, tako da je drugi član produkt tenzora naprezanja (površinske sile) i
tenzora brzine deformacije, iz čega se zaključuje da on označuje dio snage površinskih sila
kojom se deformira čestica fluida, a snaga te deformacije se pretvara u unutarnju energiju,
kao što je poznato iz termodinamike.

Drugi zakon termodinamike

Drugi zakon termodinamike spada u skup osnovnih zakona, a ukazuje na jednosmjernost

odvijanja realnih termodinamičkih procesa. Ovaj je zakon izražen činjenicom da entropija
izoliranog sustava mora rasti ili u najboljem slučaju ostati ista, odnosno da produkcija
entropije u otvorenom termodinamičkom sustavu mora biti pozitivna ili jednaka nuli.
Glavna primjena ovog zakona u dinamici fluida je za ocjenu valjanosti (fizikalnosti)
dobivenih rješenja strujanja fluida. Ukoliko postoji više rješenja nekog problema strujanja,
uzima se ono koje je u skladu s drugim zakonom termodinamike.
S obzirom da se entropija ne pojavljuje u ostalim osnovnim zakonima dinamike fluida,
gornja se jednadžba može se analizirati nezavisno od ostalih jednadžbi. U tom smislu ga se
neće uzimati u skup osnovnih jednadžbi, nego će ga se primjenjivati po potrebi, ukoliko
postoji potreba za ispitivanjem fizikalnosti rješenja (ostvarivosti u prirodi).

Skup jednadžbi osnovnih zakona dinamike fluida

U skup osnovnih zakona dinamike fluida spadaju opisani zakoni: očuvanja mase, količine
gibanja, momenta količine gibanja, očuvanja energije i drugi zakon termodinamike. Dani
matematički zapisi navedenih zakona vrijede uz pretpostavku hipoteze kontinuuma,
homogenog, jednofaznog i kemijski inertnog fluida u kojem nema površinskih i masenih
momenata. Kao što je rečeno, za taj se slučaj zakon momenta količine gibanja svodi na
činjenicu simetričnosti tenzora naprezanja, te, ako se ta simetričnost unaprijed pretpostavi,
jednadžbu momenta količine gibanja se ispušta iz skupa osnovnih diferencijalnih
jednadžbi, jer ne nosi nikakvu novu informaciju u odnosu na jednadžbu količine gibanja.
Drugi zakon termodinamike, je kao što je rečeno pasivna jednadžba, te se ni ona ne mora
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 85

uključiti u osnovni skup jednadžbi, te od skupa osnovnih zakona koji opisuju strujanje
fluida ostaju:
-zakon očuvanja mase (jednadžba kontinuiteta)
∂ρ ∂ ( ρv j )
=−
∂t ∂x j
-zakon količine gibanja (jednadžba količine gibanja)
∂ ( ρ vi ) ∂ ( ρ v j vi ) ∂σ ji
=− + ρ fi +
∂t ∂x j ∂x j
-zakon očuvanja energije (energijska jednadžba)
∂ ( ρe) ∂ ( ρv je ) ∂ (σ ji vi ) ∂qi
=− + ρ fi vi + −
∂t ∂x j ∂x j ∂xi
Jednadžba količine gibanja je vektorska jednadžba (koja se može razložiti na tri skalarne
jednadžbe), a jednadžba kontinuiteta i energijska jednadžba su skalarne jednadžbe, tako da
sustav jednadžbi označuju sustav pet skalarnih jednadžbi. U tim jednadžbama poznata je
gustoća masenih sila fi , a nepoznata polja su: polje gustoće ρ , tri komponente vektorskog
polja brzine vi , šest komponenti simetričnog tenzora naprezanja σ ji , energije e i tri
komponente vektora površinske gustoće snage toplinskog toka qi , što čini 14 nepoznatih
polja. Očit je nesklad u broju jednadžbi i broju nepoznatih polja, te navedeni sustav ne
može jednoznačno opisati strujanje fluida.

KONSTITUTIVNE (DOPUNSKE) JEDNADŽBE

Univerzalni zakoni fizike koji vrijede za sve fluide bez obzira na njihovu vrstu i stanje nisu
u stanju jednoznačno opisati strujanje fluida, te je u cilju usklađivanja broja jednadžbi i
broja nepoznatih polja nužno uvesti dopunske pretpostavke o reološkim i
termodinamičkim svojstvima fluida. Te dopunske relacije nemaju univerzalni karakter, te
će tako zatvoreni sustav jednadžbi biti valjan samo za određenu kategoriju fluida. U
nastavku se daje primjer dopunskih relacija za savršeni (termodinamički idealni) plin.

Odnosi za savršeni plin

Za toplinsko i kalorički savršeni plin vrijedi toplinska jednadžba stanja:

p 1
= RT (u termodinamici pv = RT , gdje je v = specifični volumen)
ρ ρ
i kalorička jednadžba stanja:
u = cvT
pri čemu su specifični toplinski kapaciteti pri konstantnom tlaku i konstantnom volumenu
konstantni, pa je i njihov odnos konstantan ( c p =konst., cv =konst., κ = c p / cv =konst.).
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 86

Fourierov zakon toplinske vodljivosti

Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu između vektora površinske
gustoće toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida,
poprima oblik:
∂T
q i = −λ
∂ xi

U gornjem izrazu je λ toplinska provodnost fluida ( [ λ ]SI = W/ ( m ⋅ K ) ), pozitivna je

veličina i funkcija je lokalnog termodinamičkog stanja. Predznak minus na desnoj stani
izraza označuje da će toplina spontano prelaziti uvijek s mjesta više temperature prema
mjestu s nižom temperaturom, dakle u smjeru suprotnom gradijentu temperature, dakle
vektori toplinskog toka i gradijenta temperature su suprotno usmjereni kolinearni vektori.

Newtonov zakon viskoznosti

Kao što je rečeno elastična tijela se pod djelovanjem vanjskog opterećenja deformiraju, a
uslijed deformacije u tijelu se pojavljuju unuratnje sile (naprezanja) koja uravnotežuju
vanjska opterećenja, pa za elastična tijela kažemo da se opiru vanjskom opterećenju
deformacijom. Za elastičnu deformaciju vrijedi Hookov zakon koji uspostavlja linearnu
vezu između naprezanja i deformacije. Fluid se pod djelovanjem vanjskih smičnih
naprezanja neprekidno deformira (struji) pri čemu je pri većem vanjskom opterećenju
deformacija brža, pa kažemo da se fluid opire vanjskom opterećenju brzinom deformacije.
Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu između naprezanja i brzine
deformacije. U uvodu smo definirali brzinu deformacije za ravninsko strujanje
izobraženim profilom brzine, a ovdje ćemo dati izraze za trodimenzijsko strujanje.

DODATAK IZ KINEMATIKE FLUIDA

Prvi Helmholtzov teorem

Gibanje krutog tijela (kod kojeg je relativni međusobni položaj čestica stalan) moguće je
prikazati zbrojem translatornog i sfernog (ili rotacijskog) gibanja. Fluid je tvar koja se pod
djelovanjem ma kako malog smičnog naprezanja neprekidno deformira, pa je za očekivati
da će u strujanju fluida međusobni položaj čestica fluida biti promjenjiv, što nazivamo
deformacijskim gibanjem.
Prirast brzine u dvije vrlo bliske točke prostora opisuje se gradijentom brzine u obliku
∂vi
dvi = dx j
∂x j
Gradijent brzine je tenzor drugog reda koji se uvijek može prikazati zbrojem simetričnog
Dij i antisimetričnog Vij dijela, a antisimetrični dio se može prikazati dualnim vektorom
Ω k u obliku 2V ji = ε kji Ω k , pa vrijedi
∂vi 1
= D ji + V ji = D ji + ε kji Ω k
∂x j 2
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 87

Tenzor brzine deformacije

Simetrični dio Dij tenzora gradijenta brzine naziva se tenzorom brzine deformacije,
definiran je izrazom
1 ⎛ ∂v ∂v j ⎞ 1 G G
D ji = ⎜ i + ⎟⎟ ili u simoličkom zapisu D = ( gradv + grad T v )
⎜
2 ⎝ ∂x j ∂xi ⎠ 2
Tablični prikaz komponenti tenzora brzine deformacije, koji ima 6 različitih komponenti je
∂v1 1 ⎛ ∂v2 ∂v ⎞ 1 ⎛ ∂v3 ∂v ⎞
⎜ + 1 ⎟ ⎜ + 1 ⎟
∂x1 2 ⎝ ∂x1 ∂x2 ⎠ 2 ⎝ ∂x1 ∂x3 ⎠
1 ⎛ ∂v1 ∂v ⎞ ∂v2 1 ⎛ ∂v3 ∂v ⎞
D ji = ⎜ + 2 ⎟ ⎜ + 2 ⎟
2 ⎝ ∂x2 ∂x1 ⎠ ∂x2 2 ⎝ ∂x2 ∂x3 ⎠
1 ⎛ ∂v1 ∂v ⎞ 1 ⎛ ∂v2 ∂v ⎞ ∂v3
⎜ + 3 ⎟ ⎜ + 3 ⎟
2 ⎝ ∂x3 ∂x1 ⎠ 2 ⎝ ∂x3 ∂x2 ⎠ ∂x3
Ako se u određenom trenutku t uoči elementarni volumen fluida oblika paralelopipeda
kojemu su duljine bridova dx1 , dx2 i dx3 , tada će u vremenskom trenutku t + dt taj
paralelopiped promijeniti položaj (uslijed translacije i rotacije), ali i oblik uslijed
deformacije. Deformacija tog paralelopipeda se očituje kroz promjene duljina njegovih
bridova i kroz promjenu kuta među njegovim bridovima. Članovi na glavnoj dijagonali
tenzora brzine deformacije označuju brzine relativne promjene duljine bridova, tj. vrijedi:
∂v 1 D ( dx1 ) D
D11 = 1 = , gdje je operator materijalne derivacije. Vrijedi i
∂x1 dx1 Dt Dt
∂v 1 D ( dx2 ) ∂v 1 D ( dx3 )
D22 = 2 = i D33 = 3 =
∂x2 dx2 Dt ∂x3 dx3 Dt
Brzina relativne promjene obujma dV = dx1dx2 dx3 elementa fluida je definirana izrazom
1 D ( dV ) 1 D ( dx1dx2dx3 ) ∂v j G
= = D11 + D22 + D33 = = divv
dV Dt dx1dx2dx3 Dt ∂x j
U nestlačivom strujanju fluida je gustoća fluida konstantna, pa nema promjene volumena
∂v j G
čestica fluida što znači da mora biti = divv = 0 , (vidjeti jednadžbu kontinuiteta).
∂x j
Članovi izvan glavne dijagonale govore o brzini kutne deformacije, tj. o brzini smanjenja
kuta među bridovima početnog elementarnog paralelopipeda. Tako bi npr. vrijedilo
Dθ12 ∂v ∂v
= 2 D12 = 2 D21 = 2 + 1 ,
Dt ∂x1 ∂x2
gdje je θ12 kut između bridova dx1 i dx2 iz početne konfiguracije. Analogno vrijedi i za
ostale komponente.

Tenzor vrtložnosti
Antisimetrični dio tenzora gradijenta brzine se naziva tenzorom vrtložnosti, a definiran je
izrazom:
1 ⎛ ∂v ∂v ⎞ 1 G G
V ji = ⎜ i − j ⎟ ili u simoličkom zapisu V = ( gradv − grad T v )
⎜ ⎟
2 ⎝ ∂x j ∂xi ⎠ 2
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 88

Tablični prikaz komponenti tenzora vrtložnosti, koji ima 3 po apsolutnoj vrijednosti

različite komponente je
1 ⎛ ∂v2 ∂v ⎞ 1 ⎛ ∂v3 ∂v ⎞
0 ⎜ − 1 ⎟ ⎜ − 1 ⎟
2 ⎝ ∂x1 ∂x2 ⎠ 2 ⎝ ∂x1 ∂x3 ⎠
1 ⎛ ∂v1 ∂v ⎞ 1 ⎛ ∂v3 ∂v ⎞
V ji = ⎜ − 2 ⎟ 0 ⎜ − 2 ⎟
2 ⎝ ∂x2 ∂x1 ⎠ 2 ⎝ ∂x2 ∂x3 ⎠
1 ⎛ ∂v1 ∂v ⎞ 1 ⎛ ∂v2 ∂v ⎞
⎜ − 3 ⎟ ⎜ − 3 ⎟ 0
2 ⎝ ∂x3 ∂x1 ⎠ 2 ⎝ ∂x3 ∂x2 ⎠

Vektor vrtložnosti
Vektor vrtložnosti je u matematičkom smislu dualni vektor tenzora gradijenta brzine,
odnosno tenzora vrtložnosti, a definiran je izrazom:
∂v G G
Ω k = ε kji i = ε kjiV ji ili Ω = rotv
∂x j
U fizikalnom smislu vektor vrtložnosti odgovara dvostrukoj vrijednosti vektora kutne
G G G
brzine ω ( Ω = 2ω ) kojom rotira čestica fluida. Kod krutog tijela vektor kutne brzine je
jedan te isti za sve čestice tijela, dok pri strujanju fluida on može biti različit za svaku
česticu fluida. Strujanje fluida kod kojega je vektor vrtložnosti identički jednak nuli
G
( rotv = 0 ) je po definiciji bezvrtložno, odnosno potencijalno strujanje.
Komponente tenzora vrtložnosti mogu se prikazati preko komponenti vektora vrtložnosti
ili komponenata vektor kutne brzine rotacije, u obliku
1
V ji = ε kji Ω k = ε kjiωk
2

Ako se u polaznom izrazu za prirast brzine dvi = vBi − vAi u dvije bliske točke A i B
(udaljene za dx j ) gradijent brzine prikaže s pomoću tenzora brzine deformacije i vektora
kutne brzine, dobije se izraz za brzinu u točki B izraženu s pomoću brzine u točki A
vBi = vAi + D ji dx j + ε ikjωk dx j
N 
  

translacija deformacija sferno gibanje

Gornji izraz označuje sadržaj prvog Helmholtzovog teorema koji kaže da se gibanje dviju
bliskih točaka kontinuuma može prikazati zbrojem translacijskog i sfernog gibanja (kao
kod krutog tijela) te deformacijskog gibanja.

Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu između simetričnog tenzora

naprezanja i tenzora brzine deformacije (simetričnog dijela gradijenta brzine). Polazeći od
činjenice da u mirujućem plinu vlada termodinamički tlak p, a da su tangencijalna
naprezanja jednaka nuli, tenzor naprezanja se može prikazati u obliku:

σ ji = − pδ ji + Σ ji

gdje je δji jedinični tenzor, a Σji simetrični tenzor viskoznih naprezanja, koji se uz
pretpostavku izotropnosti fluida, modelira izrazom:

⎛ ∂v j ∂v ⎞ ⎛ 2 ⎞ ∂vk ⎛ 2 ⎞
Σ ji = μ ⎜ + i + μ − μ δ = 2 μ D ji + ⎜ μV − μ ⎟ Dkk δ ji
⎜ ∂xi ∂x j ⎟⎟ ⎜⎝ V 3 ⎟⎠ ∂xk ji ⎝ 3 ⎠
⎝ ⎠
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 89

U gornjem izrazu je μ dinamička viskoznost, μV volumenska viskoznost, a Dji tenzor

brzine deformacije. Kontrakcijom indeksa u gornjem izrazu i njegovim dijeljenjem s tri,
slijedi:

1 ∂vk
σ jj = − p + μV
3 ∂xk
N
1 D(dV )
dV Dt
Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaničko naprezanje, čija se negativna vrijednost
naziva i mehaničkim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamičkog tlaka za član koji je
razmjeran volumenskoj viskoznosti i relativnoj brzini promjene volumena čestice fluida.
Utjecaj volumenske viskoznosti je značajan u strujanjima sa značajnim gradijentima
gustoće fluida, kao što su eksplozije i udarni valovi. Volumenska viskoznost jednoatomnih
plinova jednaka je nuli, a u strujanjima gdje je brzina promjene volumena čestica fluida
(odnosno gustoće fluida) mala koeficijent volumenske viskoznosti se može zanemariti. U
tom slučaju izraz za tenzor viskoznih naprezanja prelazi u:

⎛ ∂ v j ∂ vi ⎞ 2 ∂vk 2
Σ ji = μ ⎜ + ⎟− μ δ = 2 μD ji − μ Dkk δ ji
⎜ ∂ xi ∂ x j ⎟ 3 ∂ x k ji 3
⎝ ⎠

U nestlačivom strujanju je divergencija polja brzine identički jednaka nuli te su viskozna

naprezanja opisana sljedećim izrazom:

⎛ ∂v j ∂vi ⎞
Σ ji = μ ⎜ + ⎟⎟ = 2 μ D ji
⎜
⎝ ∂xi ∂x j ⎠

Viskoznosti μ i μV su pozitivne veličine, a funkcije su lokalnog termodinamičkog stanja

fluida.

OSNOVNE JEDNADŽBE DINAMIKE NEWTONSKOG SAVRŠENOG PLINA

Treba naglasiti da osnovni zakoni klasične fizike vrijede za sve fluide, a pojedini
matematički modeli strujanja fluida razlikuju se jedino po dopunskim ili konstitutivnim
relacijama, koje opisuju specifično ponašanje pojedinih fluida. Uvrštavanjem
konstitutivnih relacija u jednadžbe osnovnih zakona dobiva se matematički model u kojem
je broj nepoznatih polja usklađen s brojem jednadžbi, a koji vrijedi samo za fluide koji se
ponašaju sukladno uvedenim konstitutivnim relacijama. Tako su osnovne jednadžbe
dinamike newtonskog savršenog plina:
- jednadžba kontinuiteta
∂ρ ∂ ( ρv j )
=−
∂t ∂x j

- jednadžba količine gibanja

∂ ( ρ vi ) ∂ ( ρ v j vi ) ∂p ∂Σ ji
=− + ρ fi − + , gdje je
∂t ∂x j ∂xi ∂x j
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 90

⎛ ∂v j ∂v ⎞ ⎛ 2 ⎞ ∂v ⎛ 2 ⎞
Σ ji = μ ⎜ + i ⎟⎟ + ⎜ μV − μ ⎟ k δ ji = 2 μ D ji + ⎜ μV − μ ⎟ Dkk δ ji
⎜ ∂xi ∂x j 3 ⎠ ∂xk 3 ⎠
⎝ ⎠ ⎝ ⎝

- energijska jednadžba
∂ ⎡ ⎛ v2 ⎞⎤ ∂ ⎡ ⎛ v2 ⎞⎤ ∂ ( pvi ) ∂ ( Σ ji vi ) ∂ ⎛ ∂T ⎞
ρ
⎢ ⎜ + c T
V ⎟⎥ = − ρ
⎢ j⎜v + cVT ⎟ ⎥ + ρ f i vi − + + ⎜λ ⎟
∂t ⎣ ⎝ 2 ⎠⎦ ∂x j ⎣ ⎝ 2 ⎠⎦ ∂xi ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠

- toplinska jednadžba stanja

p = ρRT

Navedeni sustav jednadžbi je sustav šest jednadžbi u kojima se pojavljuje šest nepoznatih
polja ( ρ , v j , p, i T ). Uz zadane početne i rubne uvjete, ovaj sustav jednoznačno opisuje
problem strujanja newtonskog savršenog plina. Naravno, zbog nelinearnosti (npr.
konvekcijski član u jednadžbi količine gibanja - prvi član desne strane) uglavnom se neće
moći naći analitičko rješenje postavljenog sustava, nego će za njegovo rješavanje trebati
primijeniti numeričke metode. Pojavom računala, došlo je do razvoja računalne dinamike
fluida (Computational Fluid Dynamics- CFD), grane unutar mehanike fluida, koja
obuhvaća metode numeričkog rješavanja gornjeg sustava jednadžbi.

MATEMATIČKI MODEL NESTLAČIVOG STRUJANJA

Posebnu klasu strujanja čine nestlačiva strujanja, u kojima gustoća fluida tijekom strujanja
ostaje konstantna. To se uglavnom odnosi na strujanje kapljevina, iako u strujanjima s
velikim gradijentima tlaka (npr. podvodna eksplozija) može doći do razlike u gustoći
kapljevina (jer su i kapljevine stlačive) tako da bi strujanje trebali promatrati kao stlačivo.
S druge strane i strujanje plinova (koji su izričito stlačivi) pri malim brzinama strujanja u
odnosu na brzinu zvuka, možemo smatrati nestlačivim. Tako npr. strujanje zraka u
ventilacijskom kanalu brzinom do desetak metara u sekundi, uzrokuje vrlo mali pad tlaka
(svega nekoliko paskala) po jedinici duljine kanala. Ako se uzme da je tlak zraka reda
veličine atmosferskog tlaka (dakle reda veličine 100000 Pa), a strujanje približno
izotermičko, onda je iz jednadžbe stanja jasno da zbog pada tlaka neće doći do značajne
promjene gustoće zraka, pa se takvo strujanje također opisuje modelom nestlačivog
strujanja. U nestlačivom strujanju se dakle toplinska jednadžba stanja p = ρRT zamjenjuje
s ρ = konst. , čime se gubi zavisnost gustoće od temperature (odnosno unutarnje energije)
fluida. Ako se može zanemariti promjena viskoznosti fluida o temperaturi, tada jednadžba
kontinuiteta i jednadžba količine gibanja postaju posve nezavisne od temperature. U tom
se slučaju rješavanjem tih dviju jednadžbi dolazi do polja tlaka i brzine, a nakon toga se
rješava energijska jednadžba (koja je jedina jednadžba u kojoj se pojavljuje temperatura)
čime se dolazi do polja temperature (odnosno specifične unutarnje energije). Ako nas polje
temperature ne zanima energijsku jednadžbu ne moramo niti rješavati. Jednadžbe koje
opisuju nestlačivo strujanje uz μ =konst. su:
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 91

- jednadžba kontinuiteta
∂v j ∂v1 ∂v ∂v
= 0 ili + 2 + 3 =0
∂x j ∂x1 ∂x2 ∂x3

- jednadžba količine gibanja

∂ ( ρ vi ) ∂ ( ρ v j vi ) ∂p ∂ 2vi
=− + ρ fi − +μ
∂t ∂x j ∂xi ∂x j ∂x j

Energijsku jednadžbu za slučaj nestlačivog strujanja ćemo kasnije definirati.

Početni i rubni uvjeti

Dani sustav jednadžbi opisuje nestlačivo strujanje bilo kojeg newtonskog fluida, u bilo
kakvom geometrijskom području. Kad bi znali analitički integrirati ove jednadžbe, dobili
bismo njihovo opće analitičko rješenje u kojem bi se pojavile određene funkcije
integracije, koje bi činile opće rješenje neodređenim, sve dok se ne zada područje u kojem
se neko strujanje analizira, uvjeti koji vladaju u tom području u početnom trenutku
integracije (početni uvjeti), kao i uvjeti koji vladaju na rubu tog područja tijekom vremena
integracije (rubni uvjeti). Ako nas zanima samo stacionarno rješenje (rješenje koje se
dobije kad iščeznu sve vremenske promjene), početne uvjete nije potrebno zadavati.
Tipični rubni uvjeti za brzinu
1) Rubni uvjet na nepropusnoj stijenci.
Viskozni fluid se lijepi na stijenku, tako da je brzina fluida na stijenci jednaka brzini
stijenke (nema relativne brzine između fluida i stijenke, kao što je to bio slučaj u
potencijalnom strujanju). Jasno je da je na mirujućoj stijenci brzina fluida jednaka nuli.
2) Rubni uvjet na granici dvaju fluida.
Ako se dva fluida (različitih gustoća i viskoznosti) koja se ne miješaju, gibaju
laminarno svaki u svom sloju, pri čemu se slojevi dodiruju, tada se dodirna površina
ponaša kao nepropusna stijenka, na kojoj nema relativne brzine između dva sloja. Po
principu akcije i reakcije slojevi djeluju jedan na drugoga istom silom po veličini
suprotnom po predznaku, što znači da su površinske sile na dodirnoj granici
neprekidne.
3) Rubni uvjet na slobodnoj površini.
Slobodna površina je u principu razdjelna površina dvaju fluida, od kojih jedan ima
puno manju gustoću i viskoznost od drugoga (primjer strujanje vode u kanalu – gustoća
i viskoznost zraka su za tri reda veličine manji od gustoće i viskoznosti vode). U tom
se slučaju viskozne sile u fluidu s malom viskoznošću (u spomenutom primjeru u
zraku) mogu zanemariti, pa rubni uvjet na slobodnoj površini prelazi u uvjet nultog
smičnog naprezanja. U takvoj se situaciji promatra strujanje samo u fluidu veće
gustoće ( u spomenutom primjeru u vodi).
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 92

ALTERNATIVNI OBLIK ENERGIJSKE JEDNADŽBE

Jednadžba kinetičke i unutarnje energije

U prethodnom obliku energijske jednadžbe smo vidjeli da pri strujanju fluida u polju
potencijalne sile pod ukupnom energijom možemo promatrati zbroj triju oblika energije,
što je zgodno u integralnom pristupu rješavanja problema. U diferencijalnom pristupu
ćemo uvijek težiti najjednostavnijem obliku energijske jednadžbe. Kao što smo vidjeli iz
modela nestlačivog strujanja, polje brzine i tlaka su određeni jednadžbom kontinuiteta i
jednadžbom količine gibanja, a kada je poznato polje brzine uvijek možemo odrediti
kinetičku energiju fluida, stoga se samo od sebe nameće kao ideja da se iz energijske
jednadžbe eliminira kinetičku energiju fluida. To se može učiniti na način da se od
energijske jednadžbe oduzme jednadžba kinetičke energije.
Kao što je poznato iz mehanike jednadžba kinetičke energije se dobije skalarnim
množenjem jednadžbe količine gibanja s brzinom. Primijenjeno na nekonzervativni oblik
jednadžbe količine gibanja u diferencijalnom obliku dobije se
Dvi ∂p ∂Σ ji
ρ vi = ρ f i vi − vi + vi

Dt ∂xi ∂x j
D ⎛ v2 ⎞
⎜ ⎟
Dt ⎜⎝ 2 ⎟⎠

Podsjetimo se fizikalnog značenja članova s površinskim silama. Član ∂p / ∂xi označuje

rezultantnu silu tlaka na česticu fluida, a njen skalarni umnožak s vektorom brzine
označuje snagu tlačnih sila kojom se mijenja kinetička energija fluida. Ako je polje tlaka
konstantno, onda je i rezultantna sila tlaka na česticu fluida jednaka nuli (sjetimo se statike
fluida u MFI – sila konstantnog tlaka na zatvorenu površinu jednaka je nuli) pa je doprinos
toga člana kinetičkoj energiji fluida jednak nuli. Zadnji član gornje jednadžbe je skalarni
umnožak rezultantne viskozne sile na česticu fluida s brzinom čestice, tj. označuje
doprinos viskoznih sila promjeni kinetičke energije čestice fluida.
Ako se u nekonzervativnom zapisu energijske jednadžbe deriviraju članovi koji označuju
površinske sile dobije se
D ⎛ v2 ⎞ ∂p ∂v ∂Σ ji ∂vi ∂ ⎛ ∂T ⎞
ρ ⎜⎜ + uN ⎟⎟ = ρ f i vi − vi − p i + vi + Σ ji + ⎜λ ⎟
Dt ⎝ 2 cvT ⎠ ∂xi ∂xi ∂x j ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠
pri čemu su plavom bojom označeni članovi koji se pojavljuju u jednadžbi kinetičke
energije. Oduzimanjem jednadžbe kinetičke energije od jednadžbe ukupne energije
(energijske jednadžbe) dobije se jednadžba unutarnje energije (članovi označeni crvenom
bojom u gornjoj jednadžbi), koja glasi
D ( cvT ) ∂v ∂vi ∂ ⎛ ∂T ⎞
ρ = − p i + Σ ji + ⎜λ ⎟,
Dt ∂xi ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠
koja u konzervativnom obliku (dobije se primjenom pravila B iz prethodnih predavanja)
glasi:
∂ ( ρ cvT ) ∂ ( ρ v j cvT ) ∂v ∂vi ∂ ⎛ ∂T ⎞
=− − p i + Σ ji + ⎜λ ⎟
∂t ∂x j ∂xi ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠

  

p D ( dV ) Φ v ≥0
dV Dt
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 93

Iz termodinamike je poznato da je izraz za mehanički rad u ravnotežnom procesu jednak

p dV
− pdV , te bi snaga bila − pdV / dt , a volumenska gustoća te snage − . U mehanici
V dt
fluida se sukladno principu lokalne ravnoteže za termodinamički sustav uzima čestica
fluida ( V → dV ), a vremensku promjenu koja se odnosi na česticu fluida (materijalnu
derivaciju) se označuje s D / Dt , pa je jasno da član − p∂vi / ∂xi u jednadžbi unutarnje
energije označuje volumensku gustoću snage sile tlaka koja doprinosi promjeni unutarnje
energije. Pri ekspanziji se volumen čestice fluida povećava ( dV > 0 ), a njena se unutarnja
energija smanjuje, što znači da čestica vrši rad prema svojoj okolini. Pri kompresiji je
dV < 0 (volumen čestice fluida se smanjuje) pa se unutarnja energija čestice fluida
povećava, što znači da se čestici dovodi rad iz njene okoline. Iz rečenog je jasno da se
putem tlačnih sila mehanička energija može pretvarati u unutarnju i obrnuto.
Član Φ v u jednadžbi unutarnje energije označuje volumensku gustoću snage viskoznih sila
koja doprinosi promjeni unutarnje energije. Ako se gradijent brzine ∂vi / ∂x j prikaže
zbrojem simetričnog tenzora brzine deformacije D ji i antisimetričnog tenzora vrtložnosti
V ji , uzimajući u obzir da je dvostruki skalarni produkt simetričnog i antisimetričnog
tenzora jednak nuli, može se pisati:
∂v
Φ v = Σ ji i = Σ ji ( D ji + V ji ) = Σ ji D ji
∂x j

Ako se u gornji izraz za viskozna naprezanja uvrsti Newtonov zakon viskoznosti, gornji
izraz za volumensku gustoću snage viskoznih sila, nakon razvoja po nijemim indeksima,
prelazi u oblik:
2
Φ v = Σ ji D ji = μ ⎡( D11 − D22 ) + ( D22 − D33 ) + ( D33 − D11 ) ⎤ +
2 2 2

3 ⎣ ⎦
(
+ 4 μ D12
2 2
+ D13 2
+ D23 )
+ μ V (D11 + D22 + D33 )2

S obzirom da su koeficijenti viskoznosti pozitivne veličine, iz gornjeg je izraza jasno da je

snaga viskoznih sila uvijek pozitivna veličina, što fizikalno znači da će se unutarnja
energija čestice fluida zbog djelovanja viskoznih sila uvijek povećavati. Ako se gleda
ukupna energija izoliranog sustava, onda je jasno da to povećanje može ići jedino na račun
mehaničke energije. Viskozna pretvorba mehaničke u unutarnju energiju traje sve dok
postoji gradijent brzine.

U nestlačivom strujanju je divergencija brzine jednaka nuli, odnosno nema promjene

volumena čestice fluida, te nema promjene unutarnje energije čestice fluida putem sile
tlaka, pa jednadžba unutarnje energije prelazi u oblik
∂ ( ρ cvT ) ∂ ( ρ v j cvT ) ∂ ⎛ ∂T ⎞
=− +Φv + ⎜λ ⎟ , gdje je
∂t ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠
Φ v = Σ ji D ji = 2μ D ji D ji
Za slučaj nestlačivog strujanja jedini mehanizam izmjene unutarnje i mehaničke energije je
putem viskoznih sila, a ta je izmjena kako je rečeno uvijek jednosmjerna, tj. uslijed
viskoznih sila mehanička se energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Takav proces
je dakle nepovratan, te će prema drugom zakonu termodinamike izazivati porast entropije.
S obzirom da se u nestlačivom strujanju unutarnja energija ne može pretvoriti u
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 94

mehaničku, ona nema značenja sa stajališta strujanja. Stoga se u analizi nestlačivog

strujanja razmatra samo mehanička energija, a brzina pretvorbe mehaničke energije u
unutarnju se naziva gubicima mehaničke energije. Za nestlačivo strujanje temperaturna
jednadžbe je:

DT ∂ ( ρ cvT ) ∂ ( ρ v j cvT ) ∂ ⎛ ∂T ⎞
ρ cv = + = Φv + ⎜λ ⎟
Dt ∂t ∂x j ∂xi ⎝ ∂xi ⎠

U mirujućim krutim tijelima, gdje nema deformacije čestica zbog vi ≡ 0 , temperaturna

jednadžba se svodi na poznatu jednadžbu provođenja topline, koja glasi:
∂T ∂ ⎛ ∂T ⎞ ∂ ⎛ ∂T ⎞ ∂ ⎛ ∂T ⎞ ∂ ⎛ ∂T ⎞
ρc = ⎜λ ⎟= ⎜λ ⎟+ ⎜λ ⎟+ ⎜λ ⎟
∂t ∂xi ⎝ ∂xi ⎠ ∂x1 ⎝ ∂x1 ⎠ ∂x2 ⎝ ∂x2 ⎠ ∂x3 ⎝ ∂x3 ⎠
Naravno, u izvodu prethodne jednadžbe nije uzeta u obzir mogućnost postojanja toplinskih
izvora raspodijeljenih po volumenu fluida. Za slučaj konstantne toplinske provodnosti,
jednadžba se može pisati u obliku
∂T λ ∂ 2T
=
∂t ρ c ∂xi ∂xi
N
a

gdje je a temperaturna provodnost. Za slučaj stacionarnog provođenja topline dobije se

polje temperature koje je opisano Laplaceovom jednadžbom.
∂ 2T ∂ 2T ∂ 2T ∂ 2T
= + + =0.
∂xi ∂xi ∂x12 ∂x22 ∂x32
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 95

PRIMJER 1: U prostoru između dvije horizontalne ravne ploče, udaljene za h, nalazi se fluid konstantne
gustoće ρ i konstantne dinamičke viskoznosti μ . Donja ploča miruje, a gornja se giba konstantnom
brzinom u (Couetteovo strujanje). Uz pretpostavku ravninskog, stacionarnog, laminarnog strujanja s
izobraženim profilom brzine i uz zanemarenje masenih sila odredite:
a) profil brzine u strujanju u zavisnosti od uzdužnog gradijenta tlaka dp / dx1 ,
b) smično naprezanje na ploči (silu potrebnu za vuču ploče jedinične duljine i širine),
c) protok kroz presjek jedinične širine okomito na ravninu slike i srednju brzinu,
d) vezu između pada tlaka na duljini L i srednje brzine pri u=0 (Poiseuilleovo strujanje).

x2 u = konst. F
=?
A

ρ =konst.
h
μ =konst.

x1
Uradak:
a) Prvo rezimirajmo uvjete iz zadatka u kojem je rečeno da je strujanje
1) ravninsko, što znači da se slika strujanja ponavlja u ravninama paralelnim s ravninom slike, a za
izabrani koordinatni sustav 0x1 x2 , prema slici to su ravnine x3 = konst. , što znači da nema
∂
promjena veličina u smjeru osi x3 , tj. ≡ 0 , a nema ni strujanja u smjeru osi x3 , pa je v3 ≡ 0 ,
∂x3
∂
2) stacionarno, što znači da slika strujanja nije funkcija vremena, pa vrijedi ≡ 0,
∂t
3) izobraženim profilom brzine: što znači da se profil brzine više ne mijenja u smjeru strujanja
∂vi
≡ 0 . Ovdje se pretpostavlja da su ploče dovoljno duge da se profil brzine formirao (izobrazio).
∂x1
Naime na ulazu u prostor između ploča profil brzine je neizobražen i mijenja se, a nakon neke
duljine će se izobraziti.

Problem laminarnog nestlačivog strujanja opisuje se jednadžbom kontinuiteta i jednadžbom količine gibanja.
- Jednadžba kontinuiteta glasi
P
=0, zbog 3)
P
=0, zbog 1)

∂v j ∂v1 ∂v2 ∂v3

= 0 ili u razvijenom obliku + + =0
∂x j ∂x1 ∂x2 ∂x3
Prvi član je jednak nuli zbog izobraženog profila brzine, a treći je jednak nuli zbog ravninskog strujanja, te
∂v2
slijedi = 0 , što znači da komponenta v2 brzine nije funkcija koordinate x2 , zbog izobraženog profila
∂x2
nije funkcija od x1 , zbog ravninskog strujanja nije funkcija x3 , a zbog stacionarnog strujanja niti vremena
t , pa ostaje da je v2 konstanta
v2 = C = konst.
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 96

Vrijednost konstante C se određuje iz rubnih uvjeta. U viskoznom strujanju se fluid lijepi na ploču, pa je
brzina fluida neposredno uz ploču jednaka brzini ploče. Donja ploča ( x2 = 0 ) miruje pa je za x2 = 0 i
v2 = 0 , što znači da je C = 0 , odnosno v2 ≡ 0 .
S obzirom da su komponente brzine v2 i v3 , jednake nuli ostaje samo komponenta v1 , koja nije funkcija x1
zbog izobraženog profila, nije funkcija t zbog stacionarnog strujanja, a nije funkcija od x3 zbog ravninskog
strujanja, pa može biti samo funkcija od x2 ( v1 = v1 ( x2 ) ), stoga parcijalna derivacija v1 po koordinati x2 ,
postaje potpuna derivacija dv1 / dx2 .
Jednadžba količine gibanja zapisana u indeksnoj notaciji glasi:
∂v ∂v ∂p ∂ 2vi P
zanemaruje se

ρ i + ρv j i = − +μ + ρ fi
N∂t ∂x j ∂xi ∂x j ∂x j
=0, zbog 2)
Prvi član lijeve strane otpada zbog stacionarnosti problema, a masene sile se prema uvjetima zadatka,
zanemaruju. Razvojem preostalih članova u gornjoj jednadžbi po nijemom indeksu j slijedi:
⎛ ⎞
∂vi ∂vi ∂vi ∂p ⎜ ∂ 2vi ∂ 2vi ∂ 2vi ⎟
ρ v1 + ρ v2
N ∂x
+ ρ v3 =− +μ⎜ + 2 + 2 ⎟
∂x1 ∂ x ∂x ⎜ ∂x 2
∂ x ∂ x
N =0 2 N 3 i
⎜ =0,N 1 2 N ⎟⎟3
=0, zbog 3) =0, zbog 1) ⎝ zbog 3) =0, zbog 1) ⎠

Nelinearni članovi na lijevoj strani gornje jednadžbe su jednaki nuli, a od viskoznih sila ostaje samo član s
derivacijom komponente brzine v1 . S obzirom da je to vektorska jednadžba može se prikazati u obliku tri
skalarne jednadžbe za i = 1, 2,3 , te vrijedi
∂p ∂ 2v1
i =1 =μ
∂x1 ∂x2 2
∂p
i=2 =0
∂x2
∂p
i=3 =0
∂x3
Iz druge i treće jednadžbe je očito da tlak nije funkcija od x2 i x3 , a zbog stacionarnosti strujanja nije
funkcija vremena t , te se zaključuje da tlak p može biti samo funkcija od x1 ; p = p ( x1 ) . Iz prve jednadžbe
dp d 2v
= μ 21 = konst.
dx dx2
N1 N
f ( x1 ) f ( x2 )

je jasno da je lijeva strana funkcije od x1 , a desna od x2 , te može postojati jednakost samo ako su obje
dp
strane konstante. Integriranjem gornje jednadžbe uvrštavajući da je = konst. nakon prve integracije
dx1
slijedi:
dv1 1 dp
= ⋅ x2 + C1 ,
dx2 μ dx1
a nakon druge integracije dobije se:
1 dp 2
v1 = ⋅ x2 + C1 x2 + C2
2μ dx1
Vrijednosti konstanti integracije C1 i C2 se određuju se iz sljedećih rubnih uvjeta (uvjet lijepljenja fluida na
donjoj i gornjoj ploči):
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 97

x2 = 0 v1 = 0
x2 = h v1 = u
Uvrštavanjem prvog rubnog uvjeta u izraz za brzinu v1 daje C2 = 0 , a uvrštavanjem drugog rubnog uvjeta
dobije se
1 dp 2 u 1 dp
u= ⋅ h + C1h odakle je C1 = − h
2μ dx1 h 2μ dx1
Uvrštavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz za brzinu v1 dobije se konačni izraz za brzinu u
Couetteovom strujanju, koji glasi
x2 1 dp 2 x2 ⎡ x2 ⎤
v1 ( x2 ) = u+ ⋅h − 1⎥
h 2 μ dx1 h ⎢⎣ h ⎦
Dijeljenjem gornjeg izraza s u i uvođenjem bezdimenzijskih varijabli
v h 2 ⎡ dp ⎤ x2
v0 = 1 ; P = ⎢− ⎥ ; = y0
u 2 μu ⎣ dx1 ⎦ h
izraz za profil brzine prelazi u bezdimenzijski oblik
v 0 = y 0 + Py 0 (1 − y 0 )
0 0
gdje je v bezdimenzijska brzina, y bezdimenzijska udaljenost od donje stjenke, a P bezdimenzijski
gradijent tlaka. Bezdimenzijski gradijent tlaka je definiran s negativnim predznakom tako da vrijedi
∂p
za P > 0 → < 0 , tlak pada u smjeru strujanja,
∂x1
∂p
za P < 0 → > 0 , tlak raste u smjeru strujanja, i
∂x
∂p
za P = 0 → = 0 , tlak je konstantan.
∂x
Sljedeća slika prikazuje profile brzine za različite vrijednosti parametra P.

x2
Za slučaj P = 0 dobije se linearni profil brzine v
0
= y 0 ili v1 = u .
h
= 2 y 0 − ( y 0 ) (parabola s nultočkama u y 0 = 0 i y 0 = 2 , odnosno tjemenom
2
Za slučaj P = 1 vrijedi v
0

u y = 1 ). Za P > 1 maksimalna brzina je veća od brzine gibanja ploče.

0

Za slučaj P = −1 , gradijent tlaka je pozitivan, tj. sila tlaka je suprotstavljena strujanju. U tom slučaju
vrijedi v = y
0
( )
0 2
, tj. profil je opisan parabolom s tjemenom u y = 0 . Za slučaj
0
P < −1 u jednom dijelu
presjeka, strujanje je u suprotnom smjeru od gibanja ploče.

b) Smično naprezanje u pravcu osi x1 na površinu s vanjskom normalom u pravcu osi x2 je općenito
definirano izrazom:
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 98

⎛ P
0
⎞
⎜ ∂v1 ∂v2 ⎟ ∂v
τ 21 = μ ⎜ + ⎟ , a u ovom slučaju τ 21 = μ 1
⎜ ∂x2 ∂x1 ⎟ ∂x2
⎝ ⎠
Primjenom pravila o deriviranju složenih funkcija slijedi
∂v 0 ∂y 0
τ 21 = μ ⋅ u 0 , a nakon što se uvrsti derivacija bezdimenzijske brzine dobije se:
∂y ∂x2
u
τ 21 = μ ⎡⎣1 + P (1 − 2 y 0 ) ⎤⎦
h
Smično naprezanje na gornjoj ploči ( y0 = 1) je:
u
τ 21 y0 =1 = μ [1 − P ]
h
Slika prikazuje definiciju pozitivnog smjera smičnog naprezanja na ploči i fluidu. Na ploči vektor normale
gleda u negativnom smjeru osi x2 pa pozitivno smično naprezanje τ 21 gleda u negativnom smjeru osi x1 .
Ako se makne ploča s fluida, tada vanjska normala na fluid gleda u pozitivnom smjeru osi x2 , pa prema
dogovoru pozitivno naprezanje τ 21 gleda u pozitivnom smjeru osi x1 .

x2 nj
x2
PLOČA
τ 21 > 0
x1
τ 21 > 0

nj FLUID

x1
Da bi se uravnotežilo pozitivno smično naprezanje na ploči (ploča se giba konstantnom brzinom što znači da
je suma sila na ploču jednaka nuli) potrebno je na nju djelovati vanjskom silom F = ∫τ
A
21 dA u pozitivnom

smjeru osi x1 . U ovom slučaju je smično naprezanje konstantno po površini ploče, pa vrijedi F = τ 21 A .
dv1
Za P = 1 , je τ 21 y 0 =1
= τ 21 x2 = h = 0)
= 0 jer profil brzine ima tjeme na y0 = 1 (na gornjoj ploči je
dx2
što znači da između ploče i fluida nema sile (ploča slobodno pluta na površini gibajućeg fluida). Za P < 1
smično naprezanje je pozitivno, što znači da na ploču treba djelovati silom u desno (treba ju vući) silom
F = τ 21 A ( A je površina ploče), a za P > 1 smično naprezanje je negativno, što znači da ploču treba
kočiti (djelovati silom suprotnom od smjera gibanja). To je fizikalno jasno i iz samih profila brzine.

c) Izraz za protok Q kroz presjek okomit na ploče i jedinične širine okomito na ravninu slike je definiran
izrazom
h 1
Q = ∫ v1dx2 ⋅1 ili u bezdimenzijskom obliku uz v1 = uv 0 i x2 = hy 0 Q = uh ∫ v 0dy 0
0 0

Integriranjem izraza za brzinu v = y + Py

0 0 0
(1 − y ) , dobije se
0
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 99

Q = uh ⎢
( )
⎡ y0 2
+ P⎜
⎛ ( y 0 ) 2 ( y 0 )3 ⎞ ⎤
− ⎟ ⎥ = uh ⎡ 1 + P ⎤ = uh ( 3 + P )
⎢ 2 ⎜ 2 3 ⎟⎥ ⎢⎣ 2 6 ⎥⎦ 6
⎣ ⎝ ⎠⎦ 0
Očito je za P = −3 protok jednak nuli, što je jasno i iz profila brzine, jer fluid uz gornju ploču struji u
desno, a uz donju u lijevo.
Srednja brzina je definirana izrazom
Q u
vsr = = (3 + P )
h ⋅1 6
u
Za P = 0 profil brzine je linearan pa je vsr = .
2

d) Za poseban slučaj u = 0 , dobije se strujanje između dvije mirujuće ravne ploče, koje se u literaturi naziva
x2 1 dp 2 x2 ⎡ x2 ⎤
Poiseulleovo strujanje, a izraz za brzinu v1 ( x2 ) = u + ⋅h − 1⎥ prelazi u
h 2 μ dx1 h ⎢⎣ h ⎦
1 dp 2 x2 ⎛ x2 ⎞
v1 = − h ⎜1 − ⎟
2 μ dx1 h⎝ h⎠
iz kojeg je jasno da će do strujanja doći samo ako postoji gradijent tlaka. Profil brzine je paraboličan
(parabola ima nultočke u x2 = 0 i x2 = h , odnosno tjeme u x2 = h / 2 ) s maksimalnom brzinom u sredini
razmaka, kao na sljedećoj slici

⎛ h⎞
Maksimalna brzina je u simetrali kanala ⎜ x2 = ⎟ i iznosi
⎝ 2⎠
2
⎛ h⎞ h dp
vmax = v1 ⎜ x2 = ⎟ = −
⎝ 2⎠ 8μ dx1
Iz izraza za brzinu je jasno da će strujanje biti u smjeru + x1 , ako je gradijent tlaka negativan, tj. tlak mora
opadati u smjeru strujanja. Fizikalno je to jasno jer smično naprezanje na pločama ima tendenciju kočenja
fluida, pa sila tlaka mora djelovati u smjeru strujanja, da bi uravnotežila silu trenja.
Protok Q između ploča je definiran integralom
h h
1 dp 1 dp 3
Q = ∫ v1dx2 ⋅1 = ∫
2 μ dx1 0
( x2 2 − x2 h )dx2 = −
12 μ dx1
h
0
-srednja brzina je
Q h 2 dp 2
vsr = =− = vmax
h ⋅1 12 μ dx1 3
2
i iznosi vmax .
3
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 100

dp dp p2 − p1
Budući da je = konst. vrijedi = , gdje je p2 − p1 promjena tlaka između dva presjeka
dx1 dx1 L
udaljena za L , pri čemu je presjek 2 u smjeru strujanja u odnosu na presjek 1. Ako se to uvrsti u izraz za
srednju brzinu slijedi formula za pad tlaka na duljini L u Poiseuilleovom strujanju između dvije ravne ploče
12 μ L
p1 − p2 = 2 vsr .
h
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 101

PRIMJER 2: Odredite profil temperature u Couetteovom strujanju iz prethodnog zadatka, pri dp / dx1 = 0 ,
ako je T0 temperatura ploče koja miruje, a TW temperatura ploče koja se giba. Pretpostavite da su toplinska
provodnost λ i specifični toplinski kapacitet c fluida, konstantni.

Uradak:

Osnovne jednadžbe koje opisuju problem su jednadžba kontinuiteta

∂v j
= 0,
∂x j
jednadžba količine gibanja tj. Navier-Stokesova jednadžba, koja uz μ = konst. glasi
∂vi ∂v ∂p ∂ ⎡ ∂v j ⎤
ρ + ρv j i = − +μ ⎢ ⎥,
∂t ∂x j ∂xi ∂x j ⎣⎢ ∂x j ⎦⎥
te energijska jednadžba, koja izražena s pomoću unutarnje energije, za nestlačivo strujanje glasi
∂u ∂u ∂ ⎡ ∂T ⎤
ρ + ρv j = Φv + ⎢λ ⎥,
∂t ∂x j ∂x j ⎣⎢ ∂x j ⎥⎦
gdje je Φ = 2 μ Dij Dij brzina pretvorbe mehaničke energije u unutrašnju energiju. Uz u = cT jednadžba
za unutrašnju energiju prelazi u oblik:
∂T ∂T ∂ ⎡ ∂T ⎤
ρc + ρ cv j = Φv + ⎢λ ⎥
∂t ∂x j ∂x j ⎢⎣ ∂x j ⎥⎦
S obzirom da ρ i μ nisu funkcije temperature, prve dvije jednadžbe se mogu riješiti neovisno od
energijske jednadžbe, odnosno možemo iskoristiti dobiveni rezultat iz prethodnog primjera. Za nulti
gradijent tlaka profil brzine je bio linearan
u
v1 = x2 , uz v2 ≡ 0 i v3 ≡ 0
h

∂ ∂T
Uz pretpostavku stacionarnog strujanja ( ≡ 0 ), izobraženog profila temperature = 0 i ravninskog
∂t ∂x1
∂
strujanja ( ≡ 0 ) energijska jednadžba
∂x3
⎡ ⎤
∂T ∂T ∂T ∂T ⎢ ∂ 2T ∂ 2T ∂ 2T ⎥
ρc + ρ cv1 + ρ c v2
N ∂x
+ ρ c v3
N ∂x
= Φv + λ ⎢ 2 + 2 + 2 ⎥
∂t
N ∂x1 ⎢N∂x1 ∂x2 ∂x3 ⎥
N = 0 2 = 0 3 N
=0 =0 ⎣ =0 =0 ⎦
prelazi u oblik
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 102

∂ 2T
0 = Φv + λ , gdje je
∂x2 2
Φ v = 2 μ Dij Dij = 2 μ ( D112 + D12 2 + D132 + D212 + D22 2 + D232 + D312 + D32 2 + D332 ) ,
a komponente tenzora brzine deformacije su
⎡ 1u ⎤
0 0⎥
⎡ D11 D12 D13 ⎤ ⎢ 2h
1 ⎛⎜ ∂vi ∂v j ⎞⎟ ⎢ ⎢1 u ⎥
Dij = + = D21 D22 D23 ⎥⎥ = ⎢ 0 0⎥
2 ⎜⎝ ∂x j ∂xi ⎟⎠ ⎢ ⎢2 h ⎥
⎢⎣ D31 D32 D33 ⎥⎦ ⎢ 0 0 0⎥
⎢⎣ ⎥⎦
pa je
⎡ 1 ⎛ u ⎞2 1 ⎛ u ⎞2 ⎤ ⎛u⎞
2

Φ v = 2μ ⎢ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ ⎥ = μ ⎜ ⎟ > 0
⎢⎣ 4 ⎝ h ⎠ 4 ⎝ h ⎠ ⎥⎦ ⎝h⎠
Brzina pretvorbe mehaničke energije u unutrašnju je pozitivna što znači da se mehanička energija smanjuje,
a unutrašnja raste. Budući da je profil brzine nepromjenjiv (kinetička energija je konstantna) i tlak je
konstantan, onda je i ukupna mehanička energija fluida konstantna. To znači da će se u unutarnju energiju
pretvarati sva energija uložena kroz vuču ploče. Sila potrebna za vuču ploče jedinične površine pri
u
p = konst. je F = μ , snaga za vuču je Ρ = F ⋅ u , a ta snaga izražena po jediničnom volumenu je
h
2
P ⎛u⎞
Φv = = μ ⎜ ⎟ , što je jednako prije dobivenom izrazu.
h ⋅1 ⎝h⎠

Budući da je strujanje ravninsko (temperatura nije funkcija od x3 ), izobraženo (temperatura nije funkcija od
x1 ), stacionarno (temperatura nije funkcija od t ), pa ostaje da je temperatura funkcija samo od x2 :
T = T ( x 2 ) te se energijska jednadžba može pisati u obliku
2
d 2T ⎛u⎞
λ 2
= −μ ⎜ ⎟
dx2 ⎝h⎠
Nakon prve integracije gornje jednadžbe slijedi
2
dT μ ⎛u⎞
= − ⎜ ⎟ x2 + C1 ,
dx2 λ ⎝h⎠
a nakon druge integracije dobije se
2
μ ⎛u⎞ 2
T =− ⎜ ⎟ x2 + C1 x2 + C 2 .
2λ ⎝ h ⎠
Konstante integracije C1 i C 2 određuju se iz sljedećih rubnih uvjeta
za x 2 = 0 (donja ploča): T = T0
Za x 2 = h (gornja ploča): T = TW
Iz prvog rubnog uvjeta očito je C 2 = T0 , a iz drugog je
2
μ ⎛u⎞
Tw − T0 = − ⎜ ⎟ ⋅ h 2 + C1h , odakle je
2λ ⎝ h ⎠
2
Tw − T0 μ ⎛ u ⎞
C1 = + ⎜ ⎟ h
h 2λ ⎝ h ⎠
Uvrštavanjem izraza za C1 i C 2 u polaznu jednadžbu za temperaturu, dobije se konačan izraz za profil
temperature u Couetteovom strujanju s linearnim profilom brzine, za slučaj ploča različitih temperatura
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 103

2
T −T μ ⎛u⎞ μ u2 2
T − T0 = W 0 x2 + ⎜ ⎟ ⋅ hx2 − x2
h 2λ ⎝ h ⎠ 2λ h 2
Dijeljenjem gornje jednadžbe s (TW − T ) ona se svodi na bezdimenzijski oblik

T − T0 x2 μ u2 x2 ⎡ x2 ⎤
= + 1−
TW − T0 h 2λ (TW − T0 ) h ⎢⎣ h ⎥⎦
Uvođenjem sljedećih oznaka za bezdimenzijske parametre
x2 μ u2
y0 = i = Π , može se pisati
h λ (TW − T0 )
T − T0 1
= y 0 + Π y 0 (1 − y 0 )
TW − T0 2
iz čega je jasno da je profil temperature paraboličan. Sljedeća slika prikazuje profile temperature za različite
vrijednosti parametra Π

μ u2
Za Π =0, profil temperature je linearan. Iz definicije parametra Π = je jasno da to
λ (TW − T0 )
odgovara slučaju u = 0 , odnosno mirujućem fluidu, ili μ = 0 , što odgovara neviskoznom strujanju fluida
(u kojem nema pretvorbe mehaničke energije u unutarnju) ili λ → ∞ , što odgovara toplinski idealno
provodljivom fluidu. Iz termodinamike je također poznato da će profil temperature u stacionarnom
provođenju topline kroz homogeni zid biti linearan, dakle mirujući fluid se ponaša kao homogeno tijelo. Iz
profila temperature je jasno da toplina prelazi s gornje ploče na fluid, i s fluida na donju ploču.
Pri viskoznom strujanju fluida, dolazi do pretvorbe mehaničke energije u unutarnju (kao što je gore
zaključeno sva snaga uložena za vuču gornje ploče se pretvara u unutarnju energiju), te profil temperature
postaje paraboličan. Za Π = 2 profil temperature ima tjeme na gornjoj ploči, što znači da je derivacija
∂T
profila temperature na gornjoj ploči je jednaka nuli; = 0 , pa nema ni toplinskog toka između fluida
∂x2 x2 = h

i ploče, te se govori o adijabatskoj granici. Za Π < 2 gornja ploča je toplija od fluida pa se toplina dovodi
fluidu, a za Π > 2 se toplina odvodi od fluida. Dakle za Π > 2 toplina se odvodi od fluida i na donjoj i
na gornjoj ploči, a to je moguće zbog pretvorbe mehaničke energije u unutarnju, što je izvor za unutarnju
energiju fluida, pa temperatura može imati maksimum unutar fluida. Naravno uz zadana fizikalna svojstva
fluida visoka vrijednost parametra Π ostvaruju se kod visokih vrijednosti brzine u . Promotrimo stoga
jedan primjer s realnim brzinama i to za slučaj da su obje ploče na istoj temperaturi TW = T0 . Tada izraz za
profil temperature prelazi u
μ u 2 x2 ⎡ x2 ⎤
T − T0 = 1− ,
2λ h ⎢⎣ h ⎥⎦
dakle profil je paraboličan, kao na sljedećoj slici.
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 104

Maksimalna temperatura je u simetrali kanala, a posljedica je pretvorbe mehaničke energije u unutarnju. Izraz
za maksimalnu razliku temperatura je
⎛ h⎞ μ u2
ΔT = T ⎜ x2 = ⎟ − T0 =
⎝ 2⎠ 8λ
Uzmimo sada primjer strujanja vode. Pri temperaturi vode 293 K, viskoznost i toplinska provodnost su:
μ = 10 −3 Pa⋅s, λ = 0,598 W/(m⋅K), a promjene temperature pri različitim brzinama su izračunate u
sljedećoj tablici.
u ΔT Π za TW − T0 =10 K
m/s K -
3 0.00063 0.0015
10 0.0069 0.0167
20 0.0278 0.0669
Očito je prirast temperature zbog djelovanja viskoznih sila praktički zanemariv što opravdava pretpostavku o
izotermičkom nestlačivom strujanju. Kad u fluidu imamo izvana nametnuti toplinski tok, često je vrlo
opravdano zanemariti član Φ v u jednadžbi unutarnje energije. U tablici je dana vrijednost parametra Π za
TW − T0 =10 K, iz koje je očito da će pri realnim brzinama strujanja fluida parametar Π biti puno manji od
jedan, odnosno da će profil temperature biti približno linearan.
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 105

PRIMJER 3: U laminarnom, nestlačivom, stacionarnom, osno-simetričnom strujanju fluida, konstantne

viskoznosti, s izobraženim profilom brzine u horizontalnoj cijevi kružnog presjeka (Hagen-Poieseuilleovo
strujanje), odredite:
a) profil brzine,
b) protok, maksimalnu i srednju brzinu,
c) faktor trenja ( λ u Darcy-Weissbachovom izrazu)
d) tangencijalno naprezanje na stjenci cijevi.
Utjecaj gravitacije zanemarite.

Uradak:

µ=konst.
2R=D

ρ=konst.

Slika prikazuje dio cijevi promjera D, te, s obzirom na geometriju, izabrani cilindrični koordinatni sustav.
Pretpostavke:
∂
1) stacionarno strujanje: ≡ 0 (veličine u strujanju nisu funkcija vremena)
∂t
∂
2) osno-simetrično strujanje: ≡ 0 (slika strujanja se ponavlja u ravninama ϑ = konst. ), a
∂ϑ
brzina vϑ ≡ 0 .
∂vz ∂vr
3) izobraženi profil brzine: = 0, = 0 (komponente brzine se više ne mijenjaju u smjeru
∂z ∂z
strujanja – u smjeru osi z )
G
4) zanemaruju se masene sile: f = 0 .
Strujanje je laminarno i nestlačivo, pa je problem opisan jednadžbom kontinuiteta i Navier-Stokesovom
jednadžbom.
-Jednadžba kontinuiteta u cilindarskim koordinatama glasi (vidjeti npr. tablicu uz vježbe 7):
∂ρ 1 ∂ 1 ∂ ∂
+ ( ρ rvr ) + ( ρ vϑ ) + ( ρ vz ) = 0
∂t
N r ∂r r ϑ 

∂ ∂z 

=0 =0 zbog 2) =0 zbog 3)

Strujanje je nestlačivo ( ρ = konst. ) što znači da je prvi član jednak nuli, a cijelu jednadžbu možemo
podijeliti s ρ . Treći član je jedak nuli zbog osnosimetričnosti strujanja, a četvrti zbog pretpostavke o
izobraženom strujanju, pa ostaje da je
∂
(rvr ) = 0 , odakle je
∂r
C
vr =
r
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 106

Konstanta C integracije, se određuje iz rubnog uvjeta na stijenci cijevi gdje je r = R i vr = 0 , pa slijedi

da mora biti C = 0 , odnosno vr ≡ 0 (brzina vr je jednaka nuli u svim točkama fluida)
- Jednadžba količine gibanja je vektorska jednadžba, a njena r -komponenta je za slučaj μ = konst.
(vidjeti npr. formule uz vježbe 7) glasi
⎛ =0P
zbog 1)

   =0P
=0 zbog 2) zbog 2) =0 zbog 3) ⎞
P
⎜ ∂vr P
=0
∂vr vϑ ∂vr vϑ2
∂vr ⎟
ρ⎜ + vr + − + vz ⎟=
⎜⎜ ∂t ∂r r ∂ϑ r ∂z ⎟
⎟
⎝ ⎠
⎡ ⎤
⎢ ∂ ⎛ 1 ∂ ⎞ 1 ∂ 2v ∂ 2
v 2 ∂ v ϑ ⎥ ∂p
=μ⎢ ⎜ (r vr ) ⎟ + 2 r
+ r
− 2 ⎥ − + ρ fr
∂r ⎜ r ∂r N ⎟ r N ∂ ϑ 2
N ∂ z 2
r ∂ϑ ∂r N
⎢ ⎝ = 0 ⎠   
⎥ =0 zbog 4)
⎣ =0 zbog 2) =0 zbog 3) =0 zbog 2) ⎦

Kao što je naznačeno u jednadžbi svi članovi s brzinom su jednaki nuli , te ostaje
∂p
0=−
∂r
što znači da tlak nije funkcija koordinate r , zbog stacionarnosti nije funkcija t , a zbog osnosimetričnosti
strujanja nije funkcija niti koordinate ϑ , što znači da je tlak funkcija samo koordinate z , pa parcijalna
derivacija tlaka po koordinati z prelazi u potpunu derivaciju.

- z -komponenta jednadžbe količine gibanja (Navier-Stokesove jednadžbe), prema formulama danim uz

vježbe 7, glasi
⎛ =0P
zbog 1) =0 zbog vr ≡0
 =0 zbog 2)
  =0 zbog 3) ⎞
P
⎜ ∂vz ∂vz vϑ ∂vz ∂vz ⎟
ρ⎜ + vr + + vz ⎟=
⎜⎜ ∂t ∂r r ∂ϑ ∂z ⎟
⎟
⎝ ⎠
⎡ ⎤
⎢1 ∂ ∂vz 1 ∂ 2vz ∂ 2vz ⎥ ∂p
=μ⎢ (r )+ 2 + − + ρ fz
r ∂r ∂r r N∂ϑ 2 N ∂z 2 ⎥ ∂z =0N
⎢ ⎥ zbog 4)
⎣ =0 zbog 2) =0 zbog 3) ⎦

Svi inercijski članovi (lijeva strana gornje jednadžbe) su jednaki nuli i dva člana viskoznih sila, kao što je
naznačeno u jednadžbi, te nakon dijeljenja jednadžbe s μ ostaje
1 dp 1 ∂ ⎛ ∂vz ⎞
= ⎜r ⎟ = konst.
μ dz r ∂r ⎝ ∂r ⎠
Kao što je prije zaključeno, lijeva strana jednadžbe može biti samo funkcija koordinate z , a desna samo
koordinate r ( vz nije funkcija t zbog stacionarnosti, nije funkcija ϑ zbog osno-simetričnosti strujanja i
nije funkcija z zbog izobraženosti profila, pa može biti samo funkcija r ), pa zaključujemo da se jednakost
strana može zadovoljiti ako su obje strane konstante.
Nakon prve integracije gornje jednadžbe dobije se
dv 1 dp 2
r = r + C1 ,
dr 2 μ dz
a nakon dijeljenja gornje jednadžbe s r
dvz 1 dp C
= r+ 1
dr 2 μ dz r
i druge integracije dobije se
1 dp 2
vz = vz (r ) = r + C1 ln r + C2
4 μ dz
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 107

Konstante integracije C1 i C2 dobiju se iz sljedećih rubnih uvjeta

1. na stijenci cijevi za r = R , vz = 0 (fluid se lijepi na stijenku cijevi
∂vz
2. u simetrali cijevi za r = 0 , = 0 (zbog osno-simetričnosti strujanja)
∂r
Uvrštavajući drugi rubni uvjet u izraz za derivaciju brzine (izraz dobiven nakon prve integracije) slijedi da je
C1 = 0 . To je jasno da mora biti i iz samog izraza za brzinu, jer kad bi konstanta C1 koja se nalazi uz član
ln r bila različita od nule, u simetrali bi brzina bila beskonačno velika (zbog ln 0 = −∞ ), što je
nefizikalno. Uvrštavanjem prvog rubnog uvjeta u izraz za brzinu slijedi izraz za konstantu C2 , koji glasi
1 dp 2
C2 = − R
4 μ dz
Uvrštavanjem vrijednosti konstanti C1 i C2 u polazni izraz dobije se konačan izraz za profil brzine u
laminarnom strujanju kroz okruglu cijev
1 dp 2 ⎛ r2 ⎞
vz ( r ) = − R ⎜1 − 2 ⎟
4 μ dz ⎝ R ⎠
Profil brzine je oblika rotacionog paraboloida, a maksimalna brzina je očito u simetrali cijevi ( r = 0 ), a
izraz za maksimalnu brzinu jednak je koeficijentu ispred zagrade, tj. vrijedi
1 dp 2 1 dp 2
vmax = − R =− D
4 μ dz 16 μ dz
Izraz za profil brzine pomoću maksimalne brzine je:
⎛ r2 ⎞
vz = vmax ⎜1 − 2 ⎟
⎝ R ⎠
Protok kroz cijev je Q = ∫ vz dA , gdje je A površina kruga (poprečnog presjeka cijevi), a dA
A
infinitezimalni dio te površine. Budući da je strujanje osno-simetrično za elementarnu površinu se može
izabrati kružni vijenac polumjera r širine dr , čija je površina dA = 2rπ dr , pa izraz za protok glasi
R R
⎛ r2 ⎞ π 2
Q = ∫ vz 2π rdr = 2π vmax ∫ ⎜⎜1− 2 ⎟⎟⎟ rdr = R vmax
⎜⎝ R ⎟
⎠ 2
0 0
Srednja brzina strujanja fluid kroz cijev je
Q Q v
vsr = = 2 = max
A Rπ 2
Uvrštavanjem izraza za vmax dobije se veza između protoka i gradijenta tlaka
1 dp 2 π 2 π dp 4 π dp 4
Q =− R R =− R =− D
4 μ dz 2 8μ dz 128μ dz
U laminarnom strujanju je protok fluida razmjeran gradijentu tlaka i četvrtoj potenciji promjera cijevi, a
obrnuto je razmjeran viskoznosti fluida (Poiseuilleov zakon). Jasno je da za strujanje u pozitivnom smjeru
osi z gradijent tlaka mora biti negativan.
S obzirom da je gradijent tlaka konstantan, može se definirati pomoću razlike tlaka u dva presjeka, npr.
udaljena za L
dp p − p1
= 2
dz L
gdje indeks 1 označuje uzvodni, a indeks 2 nizvodni presjek. Uvrštavanjem toga izraza u izraz za protok
dobije se
π
p2 − p1 4
Q =− D
128μ L
Ako se gornji izraz usporedi s Darcy-Weissbachovim izrazom za pad tlaka u strujanju kroz cijevi, koji glasi
 MEHANIKA FLUIDA K – Što valja zapamtiti 108

L vsr2
p1 − p2 = λ ρ ,
D 2
slijedi
D 2π
vsr
P 4

128μ L Q L v2
=λ ρ sr
π D4 D 2
odakle je faktor trenja za laminarno strujanje u okruglim cijevima
64 64
λ= =
ρ vsr D Re
μ
 

Re
što je poznata formula korištena u Mehanici fluida I pri hidrauličkom proračunu cjevovoda.

Smično naprezanje na stijenci cijevi (normala na površinu je u smjeru r , a smjer površinske sile u smjeru
osi z ) je definiran izrazom (vidjeti npr. formule uz vježbe 7)
⎡ P=0
⎤
⎢ z∂v ∂vr ⎥
τ rz = μ ⎢ +
∂r ∂z ⎥
⎢⎣ ⎥⎦
nakon deriviranja izraza za brzinu vz dobije se
dvz 1 dp
τ rz = μ = r
dr 2 dz
a samo naprezanje na stijenci dobije se za r=R
1 dp
τ rz max r=R = R.
2 dz

Još primjera možete naći u kolegiju Mehanika fluida II.