Priznanja

Želim da se zahvalim ljudima koji su učestvovali na radionicama u Pitlohriju 2008. i Edinburgu

2009. Njihov posao u stvaranju oblika predstave bio je neprocjenjiv:
Dejvid Ajrland, Tom MekGavern, Ferdi Roberts, Deni Sapani, Samanta Jang, Ramin Grej,
Dženifer Blek, Kreg Konvej, Brajan Ferguson, Kiran Hil, Entoni Stračen i Stiven Vajt.
Takođe želim da se zahvalim Dr Fioni Votson, Džini O’Hari i Roksani Silbert na pomoći u
pripremanju scenarija za produkciju.

Dejvid Greg, februara 2010.

 LICA

Sivard
engleski general
Ozborn
njegov sin
Mekdaf
njegov poručnik iz Škotske
Egam
njegov poručnik iz Engleske
Vodnik
Engleska vojska

Gruič
kraljica
Gruičine sluškinje
Škotski vojnik
Dječak iz Škotske
Malkolm
kralj Škotske

MekAlpin
Mora
Kintajer
Lus
glavari škotskih klanova

Dječak vojnik
Djevojka koja pazi kokoške
Djeca zatvorenici
 Dansinan

„Kakva je ovo šuma pred nama?“

Šekspir, Magbet
Replikama koje izgovaraju vojnici i strijelci engleske vojske oznašene su dugačkim crtama ––

[Dijalozi u uglastim zagradama se vode na gelskom jeziku.]

 PRVI ČIN

PROLJEĆE

Zora.
Kiša.
Engleska vojska se sprema za bitku.
Ukrcasmo se na ušću Temze.
Nas dvije hiljade sa
Nekolika konja da vitezovi jašu
I životinjama koje ćemo usput zaklati.

Stajasmo na šljunkovitoj obali Eseksa,

Novi među nama bjehu željni borbe, ostali
I ne baš, al’ svi smo samo mogli pretpostaviti
Šta nas to očekuje.

Škotska.

Škotska. Gdje htjesmo postaviti kralja.

Ranije ne bijah na brodu,

Nikad na takvom, ne na takvom brodu
Na takvom moru, gdje huče talasi,
Gdje valovi udaraju oko nas,
Dan pa noć pa opet dan i mučnina
I to svakoga trenutka u strahu
I uzbuđenju – u trupu sa saputnicima
Pričajuć’ priče prkoseći moru,
Gdje poneki pjevahu pjesme,
Gdje me jedan nauči kako da se borim
Kašikom ‘mjesto mača – smijući se –
Smijuć’ se meni – dok oponašam kozu –
Al’ svi smo samo mogli pretpostaviti šta nas
To očekuje.
Rat.
I da će neki od nas poginuti.

Vremenom naiđosmo na lakše vode

Rijeke Fort gdje pristasmo u mjesto zvano Fajf –
Koje je divlje naspram Kenta –
I tamo postavismo kamp blizu Inkolma
I čekasmo dok konačno ne stiže – Sivard
Naš komandant – koji saopšti vodnicima
Da nas spreme za bitku.

Vodnik Ti –
–– Gospodine?
Vodnik Budi drvo.
–– Da, Gospodine!
Vodnik Ti, ti i ti – budite rastinje –
–– Da, Gospodine!
Vodnik Hajde!
Treba da budete šuma!
Ti – daj mi ptice pijev –
–– Gospodine?
Vodnik Šta je?
–– Je li ovako, Gospodine?
Vodnik Šta je to?
Hajde, misli.
Šta to čini šumu?
–– Gospodine?
Vodnik Što je u njoj?
–– Drveće?
Vodnik Drveće da drveće a mimo drveća?
–– Ne znam.
Vodnik Zatvori oči –
Zamisli šumu – prošetaj se njome – osvrni se – šta vidiš?
–– Vjetar.
Vodnik Šta još?
Šta vidiš – dobro pogledaj – šta sada vidiš?
–– Jazavce.
Vodnik Jazavce, da, i šta još?
–– ...
–– ...
–– ...
–– Ništa, Gospodine.
Vodnik Upravo – ništa.
Dobro.
Ništa.
Kako izgleda to ništa?
–– Kao ništa.
Vodnik Ne. Ništa izgleda kao nešto – šta to?
–– Tmina.
Vodnik Tako je – bravo momče.
Šumu čini drveće međ’ kojim je tmina. Nije drveće to što vara oči, već tmina međ’ njime. Svi –
na koljena sad i gurnite ruke u močvaru – premažite lica crnim blatom – već ćemo napraviti
šumu od vas – hajde!
Pripreme se nastavljaju.
–– Lord Sivard dolazi, Gospodine.
Vodnik Spremite se.
Momci postaju šuma.
Sivard ulazi sa Ozbornom, svojim sinom pored sebe, i Mekdafom.
Vodnik Lorde Sivarde, Mekdafe, Lorde Ozborne.
Predstavljam vam –
Birnamsku šumu.

Šuma, ptica pijev, drveće se miče na povjetarcu, sjenke.

Sivard i njegov sin hodaju kroz šumu.
Sivard Gle, Ozborne.
Šuma engleske tise, gdje se svaka grana savija i uvrće ali kad se vežu u gustiš – neprobojne su –
mač odsiječe jednu, a druga se već vine i zauzme njeno mjesto.
Evo –
Uzmi granu.
Stavi blato na lice.
Uzmi moj mač.
Ako su ovi momci dovoljno stari za borbu, i ti si.
Sivard daje Ozbornu mač.
Sjutra, prije nego sunce izađe, opkoliti ćemo tiranina. Očistiće san sa očiju i naći će se, ne u
svom krevetu u svome zamku, već duboko usred divlje šume sa engleskim kopljem na vratu.
Sunce zalazi.
Sivard diže mač.
Sivard Za Dansinan!
Sivard Dansinan i bitku za njega!
Engleska vojska se kroz noć približava Dansinanu.
Kiša, izmaglica i tmina.
Straža je mrtva.
Englezi preplavljuju zamak.

Soba u zamku.
Krevet.
Škotski vojnik ispaljuje strijele sa uzvišice..
Obraća se nekome koga ne vidimo; govori gelski.

Škotski vojnik [Ovo vam je poslednja šansa. Idite sada.]

Gruič i Dječak se pojavljuju iz sjenke.
Gruič ljubi Dječaka.
[Idite sada.
Bježite. Bježite.]
Dječak istrčava iz sobe.
Gruič gleda bitku kroz prozor.
Bitka se bliži.
Škotski vojnik ostaje bez strijela.
[Prekasno je.
Zauzeli su vrata.]
Sa druge strane vrata čuju se uzvici engleskih vojnika.
[Sakrijte se.]
Gruič [Ne.]
Škotski vojnik [Ubiće vas.]
Engleski glasovi dolaze od spolja.
–– Čisto.
–– Čisto.
–– Čisto.
Gruič se sakriva.
–– Vrata su zabarikadirana.
–– Pričekajte.
–– Odmaknite se.
Škotski vojnik se sprema za napad.
U ruci mu je nož.
Engleski vojnici ruše vrata.
Krvavi su od bitke.
Međusobno se posmatraju na trenutak.
Škotski vojnik prvi napada.
Vojnici ga savladaju i bacaju ga na zemlju.
Jedan vojnik ga drži.
–– Posjekao mi je nogu
Sranje.
Aaah.
Vojnik zakolje škotskog vojnika.
Škotski vojnik umire..
–– Čisto.
–– Čisto.
–– Čisto.
Vojnici – nakon što su ustanovili da je sve čisto – odmaraju.
Jedan od njih gleda kroz prozor.
–– Gađao je odavde.
Mogao je da vidi preko dvorišta.
 Mogao je slobodno birati metu.
Pogledaj ih.
Dolje sigurno leži dvanaest mrtvih ljudi.
–– Usmrtio bi ih i više da mu nije nestalo strijela.
–– Nestalo mu je strijela?
–– Gle.
–– Zašto se borio?
Zašto se samo nije predao?
–– Znao je da bismo ga svakako ubili.
Posmatraju lûk mrtvog čovjeka.
–– Mali je.
–– Imao sam ovakav kad sam bio dijete.
–– Imao je dobro oko.
–– Provjeri hodnik.
Vojnici izlaze da provjere ostale djelove zamka.
Soba je prazna izuzev vojnikovog leša.
Iz off-a:
–– Čisto!
–– Sigurno!
–– Sve čisto!
Gruič se pojavljuje iz sjenke.
Trči ka vratima.
Čuje čovjeka kako stenje i lupa oklopom sa druge strane.
Vraća se u skrovište.
Egam ulazi.
U ruci mu je zabodena strijela.
Boli ga.
Uočava mrtvog škotskog vojnika.
Egam Škotsko kopile.
Šutira ga.
Auh.
Jebeno škotsko kopile.
Ah ah ah ah.
Egam sijeda na krevet.
Momci!
...
Momci!
...
Momci!
Egam pokušava da ustane.
Egam pada.
Momenat.
Ostali vojnici se vraćaju.
–– Ova kula je osigurana.
–– Šta sad?
–– Bitka i dalje traje.
–– Mi smo naše obavili.
–– Odmor.
Egam zastenja.
–– Isuse.
–– Ko je to?
–– Egam.
–– Egam?
–– Lord Egam od Egama.
–– Je li jedan od naših?
–– Jeste.
–– Je li mrtav?
–– Diše.
–– Da vidimo.
Egam Ahhhhhhhh!
–– Ne izgleda dobro.
–– Gospodine.
–– Gospodine.
–– Gospodine.
Egam Momci –
–– Gospodine.
Egam Moja ruka.
Baš boli.
–– Dajte mu piće i izvući ćemo strijelu.
Egam Ne! Ne!
–– Gospodine, najbolje je da je izvučemo.
Egam Želim hirurga.
–– Što je duže unutra, Gospodine, duže će da boli.
Egam Sačekaću hirurga.
–– U redu, Gospodine – samo – napolju leži par stotina momaka koji umiru – otkinutih ruku i
nogu i slično. Može se desiti da hirurg ne stigne brzo.
Egam Umoran sam.
Neopisivo sam umoran.
Probudite me kada dođe hirurg.
Egam ponovo kolabira.
–– Šta da radimo sa njim?
–– Veoma je blijed.
–– Pustite ga.
Vojnici sijedaju.
–– Šta se dešava tamo napolju?
–– Izgleda da se stvari privode kraju.
–– Zar ne bi trebalo da izađemo i pomognemo im?
–– Dovoljno smo uradili.
–– Dovoljno?
–– Pogledaj tamo.
Polje je prekriveno mrtvima.
Uskoro će sve biti gotovo.
Nema smisla da nas još pogine sada.
Zauzeli smo zamak.
–– Jesmo li pobijedili?
–– Tako izgleda.
–– Ura!
Pobijedili smo!
Jebeno smo pobijedili!
Prva bitka u kojoj sam ikada bio.
Uraa!
–– Dobar si bio.
–– Jesam li?
–– Jesi.
–– Gdje je Sivard?
Gdje nam je zastava?
–– Eno ga tamo – na brdu.
–– Šta radi?
–– Bori se.
–– Ali pobijedili smo.
–– I dalje se moramo boriti.
Jedan vojnik nalazi srebrni pehar.
–– Pogledaj. Jesi li vidio ovako nešto?
–– Vrati ga.
–– Što?
Ima ih još unutra.
Gle!
–– Ostavi to.
–– Zašto?
–– Svo blago se skuplja na jedno mjesto i podijeli se kad se bitka završi.
–– Znam, ali niko ne mora da zna.
–– Ne.
–– On te brine?
On spava.
–– Rekoh - ne.
–– Niko ne može da vidi.
–– Kad se borba završi biće raspodjela blaga i dobićemo naš dio. U međuvremenu budi srećan.
Živi smo. Hajde da uživamo u tome dok još možemo.
Vojnici se opuštaju.
–– Je li iko primijetio kakve žene?
–– Bilo ih je u kuhinji.
–– Živih?
–– Mrtvih.
–– Ah.
–– Mora da je neka preživjela.
–– Biće žena.
–– Znam ali bilo bi dobro da je jedna sad ovdje.
–– Pa nije.
Egam stenje.
–– Nadam se da će prestati da proizvodi taj zvuk.
–– Iritantno je.
–– Strijela mu je zabodena u ruku.
–– Svako je imao strijelu u ruci.
–– Ja nisam.
–– Imaćeš.
–– Kakav je osjećaj?
–– Nije toliko loše koliko on pokazuje.
–– Zvuči bolno.
–– Može i gore.
–– Može li?
–– Mogao bi biti mrtav.
–– Jesi li bio u mnogo bitki?
–– Nekoliko.
–– Kakva je bila ova? U poređenju sa ostalim u kojima si bio?
–– Dobra.
–– Zašto dobra?
–– Nisam ranjen.
–– Tačno.
Meni je ovo prva bitka.
–– Jesi povrijeđen?
–– Ne.
–– Dobro je.
–– Mislim da je baš brzo prošla.
...
Kada sam prelazio most, desilo se da sam samo mahao mačem pred sobom i – nisam čak ni
gledao – samo sam –
Demonstrira.
I bilo ih je dvojica ili trojica koji su se povlačili, ali jedan od njih je krenuo naprijed i iako nisam
ni htio - ali sam ga jako udario po ramenu, a moj mač je samo prošao – mora da sam ga pogodio
tačno tu i mač je samo uradio – ššššušš – i odsijekao mu ruku. Nisam čak ni htio a ruka mu je
samo otpala. Vrisnuo je.
–– To je zato što nose samo kožu.
–– Je li?
–– Samo kožu koriste kao oklop. Jedino poneki nose metal.
–– Je li koža gora od metala?
–– Zavisi.
–– Od čega?
–– Živ si.
Je li bitno?
–– Interesuje me.
–– Koža je gora ako se boriš sa čovijekom koji nosi mač sa širokom oštricom.
–– Kada je bolja?
–– Kada bježiš kroz šumu.
Sivard ulazi.
Vojnici staju u pozor.
Sivard Voljno.
Vojnici ustaju.
Je li ovo poslednja kula?
–– Da, Gospodine.
Sivard Jeste li je osigurali?
–– Osigurana je, Gospodine.
Sivard Ko je ovo?
Sivard pogleda ranjenog Egama.
Sivard Egame! Diži se. Posao još nije gotov. Škotski lordovi bježe kroz šumu. Diž’ se! Diž’ se!
Egam zastenje.
Sivard Šta mu je?
Egam Moja ruka.
–– Strijela, Gospodine.
Sivard Ti – donesi mi piva.
Egam Sivarde.
Ranili su me.
Sivard Vidim.
Egam Osjećam se nevjerovatno umorno.
Sivard Bićeš u redu.
Egam Pričao sam momcima.
–– Pivo, Gospodine.
Sivard Evo, popij ovo.
Egam Hvala vam.
Sivard Tako je, ispij do kraja.
Egam Tako je hladno.
Sivard Uzmi ovo ćebe.
Egam Hoće li hirurg doći ubrzo?
Sivard Ubrzo, da.
Egam Dobro je.
Sivard daje signal
Vojnici drže Egama.
Sivard siječe oko rane.
Čupa strijelu iz Egamove ruke.
Egam vrišti.
Egam Kopile!
Sivard Više bola sad, manje bola - kasnije.
Egam zajeca.
Ti – ti – ti – odvedite ga u kuhinju i izgorite mu ranu.
Vojnici odvode Egama.
Sivard Ti – dječače – ostani.
Pazi na dvorište.
Dječak Vojnik Da, Gospodine.
Dječak Vojnik gleda kroz prozor.
Sivard skida dio oklopa.
Liježe na krevet.
Sivard Šta vidiš?
Dječak Vojnik Dim. Mnogo dima.
Sivard Zapalili smo šumu. Otjerali smo ih u brda. Vremenom će naći put nazad do svojih kuća i
farmi. Postavićemo novog kralja u Dansinanu, a onda će doći i ljeto - onda žetva i do slijedećeg
proljeća biće kao da nikada nije ni bilo bitke.
Zapanjiće te kako bitke brzo nestaju.
Mekdaf ulazi
Dječak Vojnik Odmaknite se, Gospodine!
Mekdaf Hej!
Mekdaf lako savlada dječaka.
Sivard Prebrzo, dječače. Svaka čast za dobre namjere ali evo ratne lekcije za tebe: zapamti lice
svoga generala.
Mekdafe.
Mekdaf pušta dječaka.
Mekdaf Žao mi je.
Sivard Gdje je rana?
Mekdaf Na prsima.
Sivard Može li biti da je došlo do greške?
Mekdaf Ne.
Sivard Hvala ti.
Možeš ići.
Idi.
Mekdaf izlazi.
Trenutak.
Dječak Vojnik Gospodine, da li želite da i ja odem?
Sivard Ne. Ostani.
Dječak Vojnik sijeda kraj Sivarda.
Dječak Vojnik posmatra, možda čak i pokušava da oraspoloži Sivarda.
Sivard drži dječaka.
Gruič napušta skrovište.
Staje pred Sivardom, na vidjelo.
Dječak Vojnik je uoči..
Dječak Vojnik Hej.
Dječak Vojnik je zgrabi.
Sivard izvlači mač.
Gruič Skidaj se sa mene!
Dječak Vojnik Ugrizla me je!
Sivard Odupire se jer je držiš.
...
Pusti je.
Dječak Vojnik je pušta.
Ona ustaje.
Sivard Ženo, vaš zamak je pao.
...
Razumiješ li?
...
Ja sam Sivard.
Ja sam Engleska.
Govoriš li engleski?
Gruič Da.
Sivard Kako ti je ime?
Gruič Gruič.
Sivard Gruič.
Gruič, koji posao obavljaš ovdje u Dansinanu?
Gruič Posao?
Sivard Koje je tvoje mjesto ovdje?
Gruič Moje mjesto ovdje je kraljica.

Velika sala u Dansinanu.

Malkolm na prijestolu.
Sivard Rekao si mi da je mrtva..
Malkolm Jesam li?
Sivard Rekao si mi da je poludjela i umrla.
Malkolm Mmm.
Sivard Rekao si mi da je tiranin izgubio podršku vođa i da nema nasljednika – da je njegova
kraljica u ludilu umrla, te da ti se narod neće suprostavljati, već da ćemo vjerovatno naići na brzo
i opšte prihvatanje tvoje vlasti što nam je šansa da zavedemo red i mir.
To si rekao.
Malkolm Da.
Sivard Pa – nije mrtva.
Malkolm Izgleda.
Sivard Nije ni luda, čak.
Malkolm Ne.
Sivard Lagao si.
Malkolm Sivarde – ima nešto što treba da ti kažem, ako dopuštaš – nemoj misliti da skrećem sa
teme, ima nešto bitno što bi trebalo razjasniti prije nego nastavimo. Nazvati me lažovom u
Škotskoj je jako neprihvatljivo – ako – ovdje u Velikoj Sali, na primjer – bi me čovjek nazvao
lažovom, morao bih reagovati nasilno – takva optužba bi bila – kao što i jeste – pitanje časti – i
mi u Škotskoj obično rješavamo taj problem tako što vodimo računa, ne samo da ne lažemo, već
i da budemo veoma oprezni u načinu na koji govorimo i slušamo. Na primjer – ako se u Škotskoj
kaže „Izgleda da je neko umro“ mi se uhvatimo za riječ „izgleda“ – „izgleda“ – jer, naravno, ta
riječ čini razliku. Nervira li te to? Glupo je i unosi tenziju u svaki razgovor, pa ljudi treba da
okolišaju umjesto da samo preskoče gluposti i opišu stvari onakvim kakve jesu – ali eto – tako je
kako je – dakle – prije nego nastavimo – upitao bih te – Sivarde, da li me – zaista – samo da
bismo razjasnili– nazivaš lažovom?
Sivard Ne.
Malkolm E, to je olakšanje.
Sivard Shvatio sam da je kraljica mrtva.
Malkolm Izgleda da si pogrešno shvatio.
Sivard Izgleda.
Malkolm Mmm.
...
Naravno sve bi bilo lakše da je mrtva.
Sivard Šta?
Malkolm Pa, dok god je živa, neće biti sloge.
Sivard Mislio sam da si rekao da su glavari samo čekali da dođeš i staneš na vlast prije nego ti se
zakunu i krunišu te.
Malkolm Sivarde – mogu li da pitam – misliš li da nastaviš da insistiraš na doslovnosti? „Ti si
rekao“ – „On je rekao“ – zvučiš kao dijete.
Sivard Izvinjavam se.
Izgleda da nisam dobro shvatio situaciju sa kraljicom.
Takođe nisam dobro – očigledno – shvatio ni situaciju sa neskladom.
Postoji li još nešto u Škotskoj o čemu bi moja shvatanja mogla biti pogrešna?
Malkolm Znam. Znam. Prilično je smiješno, zar ne? Kralj sam ove zemlje, a čak je ni ja ne
razumijem. Ponekad mislim da je moguće roditi se u njoj, provesti cijeli život ovdje, izučavati je,
preputovati je uzduž i poprijeko, a da, opet – kad bi neko pitao da je opišeš – sve što bi se moglo
reći o njoj, bez straha da će ispasti kontradiktorno, jeste – „Hladna je“.
Sivard Postoji li još nešto o trenutnoj situaciji u Škotskoj o čemu bi moja shvatanja mogla biti
pogrešna?
Malkolm Jedna stvar.
Sivard Koja?
Malkolm Kraljica ima sina.
Mekdaf vadi mapu Škotske.
Pokazuje sivardu političku situaciju u zemlji.
Mekdaf Postoji mnogo klanova i porodica, ali ove dvije strane su samo srce Škotske – Alba na
zapadu i Mora na sjeveru.
Sivard Malkolm je Alba –
Mekdaf Malkolm je MekAlpin koji su prva kraljevska loza Alba.
Sivard A tiranin je bio Mora?
Mekdaf Ne.
Kraljica je iz klana Mora.
Tiranin je bio iz klana Mal.
Sivard Izvini, izgubio si me.
Mekdaf Evo ovdje. Klan Mal je mali i često se bori na strani Argajla, koji su Mora, ali istorijski
Malova prošlost pripada Albi – po rodu.
Sivard Šta to znači?
Mekdaf Znači da je tiranin došao niotkuda.
Njegova moć je pripadala kraljici. Kraljica je najstarija princeza Mora. Ona je ta kojoj je klan
vjeran i njenu moć će naslijediti njen sin.
Sivard Tiranin je bio uzurpator. Došao je niotkud i ubistvom zauzeo tron. Sigurno da sin
uzurpatora nema legitimno pravo na prijesto.
Mekdaf Da – samo što tiraninov sin nije tiraninov sin.
Sivard Šta?
Mekdaf Tiraninov sin je sin kraljičinog prvog muža. Njen otac je udao prvo za princa Alba, sa
ciljem da ujedini cijelu Škotsku pod jednom krunom. Gruič je tome princu rodila sina –
zakonitog nasljednika. Ali onda je došao tiranin iz Mala i ubio dječakovog oca.
Tiranin je oženio Gruič i postao kralj.
Usvojio je dječaka.
Dječak je zakoniti nasljednik.
Sivard Koliko su sada jaki Mora?
Mekdaf Imaju utvrđenja tu i tu. U Ranoku i klisurama stoje uz More – južno, u klisuri Lion,
narod je u savezu sa Albama – oni su MekAlpinov rod ali ne i njihovi prijatelji – mešusobno su
se ubijali i tome slično. Na istoku se nalazi Angus gdje je zemlja plodna ali nema bogatstva a
izgleda ni mudrosti, tako da Angusi obično čekaju dok ne utvrde koja je strana moćnija prije
nego li joj se priključe –
Sivard Mi smo moćnija strana.
Mekdaf Zasad.
Mekdaf Evo – Stratspej je moj – imam dvije sestre koje su tamo udate – Saderland je sa
Morama. Ovo su takođe moji posjedi, ovi u Fajfu – ali ovdje, ovdje i ovdje – opkoljen sam
kompletnim porodičnim stablom Mora.
Sivard Znači ovo je naše – ovdje i ovdje su svi na kraljičinoj strani.
Mekdaf Da.
Sivard I ostali na Malkolmovoj.
Mekdaf Nije tako jednostavno.
Sivard Zašto?
Mekdaf Nisu svi koji su protiv kraljice na Malkolmomovoj strani.
Sivard Malkolm je novi kralj. On ovdje može stvoriti stabilno kraljevstvo zasnovano na miru i
opštem prihvatanju zakona – i vremenom će ujediniti More i Albe i Male i Anguse i koga god i
što god i gdje god. Malkolm će stvoriti novi poredak gdje svi djelaju zajedno zarad zajedničkog
interesa kraljevstva.
Mekdaf Stvoriti takav poredak bi zahtijevalo veoma veliku vojsku i veoma mnogo vremena..
Sivard Postoji li drugi izbor?
Mekdaf Ubiti kraljicu.
Okačiti joj glavu na kolac u dvorištu zamka.
Staviti tačku na to.
*

Gruič sjedi sa tijelom starog kralja.

Gruičine služavke pjevaju tužbalicu.
Sivard gleda.
Gruič Bio je dobar kralj.
Vladao je petnaest godina.
Prije njega bilo je kraljeva i kraljeva ali ni jedan od njih nije mogao vladati više od
godinu a da ga ne ubije neki već glavar.
Ali moj kralj je izdržao petnaest godina.
Moj kralj je bio jak.
Sivard Tvoj kralj je ubio tvoga prvoga muža.
Gruič Da.
Sivard Izgleda kao da ti to ne smeta.
Gruič Zamolila sam ga da uradi to.
Sivard Je li uvijek radio ono što mu tražiš?
Gruič Uglavnom.
Sivard Gdje ti je sin?
Gruič Ne znam.
Sivard Je li ovdje sakriven?
Gruič Ne.
Sivard Znaš da ću ga tražiti.
Gruič Pobjegao je. Sada je već u brdima. Ne znam gdje.
Sivard Je li živ?
Gruič Da.
Sivard Kako znaš?
Gruič Da je mrtav – došlo bi do mene.
Sivard Ali nemaš dokaze.
Gruič Živ je.
Sivard Gruič, ja nemam spora sa tobom. Došao sam ovdje da postavim Malkolma za kralja kako
bih osigurao sjevernu granicu Engleske. Moj posao je da sagradim novo kraljevstvo, ne da
smirujem stare razmirice. Znači sada treba da očistim prošlost. Treba da iskorijenim i očistim sve
bivše tvrdnje i –
Tako će postojati šansa da stvorimo ravnopravan mir u Škotskoj u kojem će svaki klan
prosperirati – uključujući i tvoj.
Nova vlada se ne može sagraditi preko starih rana.
Gruič Šta želiš od mene?
Sivard Želim da se odrekneš sinovog prava na prijesto.
Gruič Moj sin nema pravo.
Moj sin jeste kralj.
To nije stvar u kojoj on ima izbora.
Moj sin je moj sin.
Moj sin je sin njegovog oca.
Otac moga sina je mrtav.
Moj sin je kralj.
Sivard Šta bi uradila – da si na mom mjestu?
Gruič Da sam na tvom mjestu ne bih bila ovdje. Da sam na tvom mjestu bila bih kod kuće i
čuvala svoju zemlju. Ne bih se borila za zemlju nekog drugog čovjeka. Čovjeka previše slabog i
korumpiranog da zadrži sopstvenu zemlju.
Sivard U interesu Engleske je da u Škotskoj bude mir.
Gruič Bio je mir.
Dok vi niste došli.
 Idite kući.
Ne traćite više vaših engleskih života ovdje.
Idite kući dok vas ne otjeramo kući.
Sivard Gruič, ne pitam te za uslugu. Dajem ti šansu. Tvoj sin luta onim brdima kao prosjak. Ako
položiš zakletvu Malkolmu, on može dobiti još titula, još zemlje. Mogao bi postati biskup
Argajla. Mogao bi biti na sigurnom. Ti bi mogla biti na sigurnom. Škotska bi mogla imati mir.
Gruič Mjesec bi mogao izlaziti danju i mogli bismo govoriti da je noć.
Sunce bi moglo izlaziti noću i mogli bismo govoriti da je dan.
Moj sin bi i dalje bio kralj.
Sivard Je li gotovo žaljenje?
Gruič Da.
Sivard Moji ljudi će odnijeti tijelo tvoga muža u Ajonu.
Sahraniće ga tamo.
Gruič Naš običaj je da ja idem sa njim na brod i budem pored njega.
Sivard To nije moguće.
Gruič Treba da idem sa njim.
Sivard Ne.
Žaljenje je gotovo.

Dvorište zamka.
Vojnici unose tijela u dvorište zamka i polažu ih u redove.
–– Lester.
Lester.
Ne znam.
Eseks.
Kambrija.
Njukasl.
Jork.
Jork.
Jork.
–– Mislim da ovaj nije naš.
–– Da vidimo.
–– Ne – nije naš.
–– Kent?
–– Kako znate da nije naš?
–– Po kaišu.
–– Izgleda isto kao moj. On izgleda maltene isto kao ja.
–– Koliko ih još ima?
–– Još nekoliko polja.
–– Donesite još jednu turu.
Odnose kolica kako bi ih ponovo napunili tijelima sa polja.
Vojnici odmaraju.
Sivard i Mekdaf ulaze.
–– Gospodine.
Sivard Gdje je Ozborn?
–– Tamo, Gospodine.
Sivard hoda kroz redove tijela.
Nalazi tijelo svoga sina.
Sivard Moj sin.
Trebalo je da ostanem sa njim.
Mekdaf Sad je sa tobom.
Sivard Hvala ti.
Mekdaf Sivarde.
Ozborn je poginuo za dobru stvar.
Ali ta stvar je nedovršena.
Daj da se ja pobrinem o tiraninovoj kraljici.
Malkolm to ne može. Ako bi je Malkolm ubio, to bi zahtijevalo osvetu. Daj da ja to uradim.
A onda ćemo naći sina. Skriva se negdje u blizini. Ubrzo ćemo ga uhvatiti.
Sivard I njega ubiti?
Mekdaf Neka se na meni svete.
Sivard Ne.
Već je i previše krvi proliveno.
Dječače!
–– Da, Gospodine.
Odvedi moga sina. Sahrani ga sa ostalima. Označi to mjesto kamenom kako bih mogao kasnije
da ga pronađem.
–– Da, Gospodine.
Sivard Mora, Alba.
Mekdafe –
Više nisu važne – ove – stvari.
Ono što je sada važno je razum. Ono što je sada važno je pravda.

Velika sala.
Malkolm na prijestolu.
Sivard ulazi.
Malkolm Je li mrtva?
Sivard Ne.
Malkolm Oh.
Sivard Zašto bi pomislio da je mrtva?
Malkolm Samo sam mislio da se razboljela.
Sivard Dobro je.
Malkolm U redu.
Sivard Ona je pod mojom zaštitom.
Malkolm Što predlažeš da uradimo sa njom?
Sivard Ja ne predlažem ništa.
...
Predlažem da ostavim na tebi da odlučiš šta raditi.
Malkolm Je li to mudro?
Sivard Kad kažem ti – mislim na Škotsku.
Ti si Škotska.
Mekdaf i ja ćemo posjetiti svaki klan u zemlji – obići ćemo ih sve i saslušaćemo ih. Saznaćemo
šta žele i onda, kada ih budemo shvatili, pozvaćemo ih ovdje na razgovor.
Malkolm Razgovor.
Sivard Pozvaćemo ih u parlament ovdje u Dansinanu. Naći ćemo saglasnost. Pustićemo Škotsku
da odluči o sudbini njene kraljice. Tada, i tek tada, ćemo te proglasiti kraljem.
Neospornim.
Sivard se sprema za putovanje.
Sivard Egame!
Egam Da, Gospodine.
Sivard Nađi smještaj za vojnike. Napravi popis blaga u zamku. Pronađi stoku.
Napravi garnizon u Dansinanu.
Reci vojnicima da ćemo se zadržati u Škotskoj malo duže od očekivanog.
 Drugi čin

LJETO

Engleska vojska se smjestila u Dansinanu.

Cijelog ljeta – ako se to ljetom može nazvati –
Marširali smo preko zemlje – ako se to zemljom može nazvati –
Od kuće do kuće – da jedemo –
Ako se to jelom može nazvati – sa glavarima svakog klana.
Od klana do klana marširali smo svakog dana
I u svakom mjestu dobijali oštre poglede
A uzvratili bismo osmijehom – znate – zbog djece,
I pružali im šake pune oraha –
Al’ nikad nisu uzimala
I uv’jek bi se krila iza žene
A oči žene gorjele bi ka nama.
I treba nešto da gori svakako jer, majko,
Ne znam jesi l’ čula, ali u Škotskoj je hladno!
Ne osjetiš hladnoću dok je ne
Osjetiš u vazduhu i u krevetu i u noćima ovdje
Pa su dobrodošle oči koje gore ili bilo što drugo
Samo da te zagrije tokom dugih marševa.
Kad pomisliš da će u sljedećem selu bit’
Vatre – ognjište da nas zgrije – al’ ne –
Samo hladan, vlažan vazduh i oči žena.
Počeli smo se pitati kakva je ovo zemlja
Gdje sve što je normalno u Engleskoj –
Ljeto, zemlja, kuća, krevet – na primjer –
U Škotskoj – bilo bi napravljeno od vode –
Jedno se nauči ovdje – da ništa nije čvrsto.
Pogledaš u zemlju i procijeniš
I skočiš, odjednom se nađeš do struka u blatu,
Misliš da te šumsko tle može podnijeti,
Misliš da je tamo jezero,
Ali prvo je blato a drugo je kamen.
I kako god hodao – povrijedićeš se.
Dakle, majko, reci ovo svima dječacima koje sretneš,
Ako kažu da ih šalju kod nas na sjever –
Reci im ovo – reci im – moj sin kaže, u Škotskoj,
Uvjek pazite gdje gazite.
Sala puna svima vrijednima predmetima iz zamka.
Vojnici donose još stvari u sanducima..
Egam Mrzim ovu zemlju.
Jedan komplet drvenih tanjira.
Dječak vojnik Jedan komplet drvenih tanjira.
Egam Bog nije namjeravao da ljudi žive ovoliko sjeverno, znaš.
Jedna tapiserija sa slikom šumskog predjela.
Dječak vojnik Jedna tapiserija sa slikom šumskog predjela.
Egam Znam da ne bi trebalo da nagađamo šta je Bog namjeravao, ali jedan pogled sve govori –
Da je Bog htio da ljudi žive ovoliko na sjeveru, dao bi nam krzno.
Četiri bačve – nekakvoga piva.
Dječak vojnik Četiri bačve piva.
Egam Naravno, Škoti jesu dlakavi.
Jedna Biblija.
Dječak vojnik Jedna Biblija.
Egam Ali to samo nije dovoljno objašnjenje.
Mora da gaje neku drugu vrstu toplote unutar sebe.
Četiri srebrna pehara.
Dječak vojnik Četiri srebrna pehara.
Egam Kivnost.
To je to.
Komplet šolja od jove.
Dječak vojnik Komplet šolja od jove.
Egam Njihova kivnost ih grije.
Čak i kada je toliko hladno da su mi se muda skupila tik uza dupe. To što nas ne vole grije tu
kopilad.
To je ono što što me izluđuje.
Mrze nas a sve što mi samo činimo da je toj nezahvalnoj izdajničkoj kopiladi prijatnije.
Sedam ćebadi koja smrde na pse.
Dječak vojnik Sedam ćebadi koja smrde na pse.
Egam Ja čak ne bi ni trebalo da sam ovdje znaš.
Nekoliko pasa.
Dječak vojnik Nekoliko pasa.
Egam Nekoliko konja.
Dječak vojnik Nekoliko konja.
Egam Trebalo je da budem sveštenik.
Četiri kreveta.
Dječak vojnik Četiri kreveta.
Egam Trebalo je da budem sveštenik i da se predam Bogu negdje na nekom ostrvu.
Dvadesetak vreća brašna.
Dječak vojnik Dvadesetak vreća brašna.
Egam Mir i tišina i popločani putevi.
Hrana iz bašte parohije.
Deset koža punih vina.
Dječak Deset koža punih vina.
Egam Vina iz vinograda parohije.
Žene.
Jedan srebrni svijećnjak.
Dječak Jedan srebrni svijećnjak.
Egam Trebalo je da budem sveštenik
Ali moj otac je insistirao – bori se –
U Škotskoj je rat – idi i osvoji vilu.
Petnaest vreća ječma.
Dječak vojnik Petnaest vreća ječma.
Egam Osamnaest vreća ovsa.
Dječak vojnik Osamnaest vreća ovsa.
Egam Koja je svrha?
Koja je jebena svrha?
Tebe pitam.
Dječače?
Dječak vojnik Gospodine?
Egam Tebe pitam?
Dječak vojnik Šta me pitate, Gospodine?
Egam Koja je svrha biti živ?
Dječak vojnik Ne znam, Gospodine.
Egam Svrha života je da preživiš – da probaš da ostaneš što duže živ i iskoristiš koliko god imao
vremena i koje god metode da učiniš to putovanje što ugodnijim.
Ostati živ i živjeti ugodno.
 To je svrha života.
A to su takođe dvije najteže stvari za uraditi kad provedeš ljeto jebeno ratujući u Škotskoj.
Sivard Egame.
Egam Sivarde. Vratili ste se.
Sivard Opet se žališ, Egame?
Egam Ne, Gospodine. Samo – radim popis.
Sivard Dječače – idi vani i čuvaj vrata.
Dječak vojnik izlazi.
Kakav je inventar?
Egam Radim na njemu, Gospodine.
Sivard Kolika je vrijednost zasad?
Egam Pet sanduka punih škotskih novčića.
Šest zlatnih svijećnjaka.
Dvanaest srebrnih pehara. Dvanaest srebrnih tanjira.
Sivard Samo dvanaest?
Egam Da, Gospodine.
Sivard Možda jedu iz drvenih.
Egam Ili su sakrili ostatak.
Sivard A životinje?
Egam Konji, psi.
Krave, ovce, guske, kokoške.
Sivard Koliko?
Egam Ne znam. Nekoliko.
Sivard Koliko tačno – koliko gusaka? Koliko ovaca? Koliko kokošaka?
Egam Normalna količina.
Sivard U brojevima, Egame.
Egam Želite da brojim stoku?
Sivard Sve moramo da brojimo, Egame.
Nećemo krasti.
Egam Vojska mora jesti.
Sivard Mi moramo jesti, a moraju i Škoti.
Egam Moramo platiti vojnicima i –
Sivard Platićemo vojnicima i nahranićemo ih, ali Škotima treba riznica.
Egam Da.
Mislim obično, Gospodine, vrši se raspodjela i –
Vojnici neće dugo izdržati na hranu i vodu bez uzbuđenja.
Sivard Škoti misle da smo ovdje kako bismo ih potčinili. Naš je posao da im dokažemo
suprotno. Nećemo uzimati ni žene ni zlato i nećemo uzeti ni jednu zvijer više nego što nam treba.
Učinićemo da nam vjeruju. Razumiješ?
Egam Da, Gospodine.
Sivard U redu.
Kako ti je rame?
Egam Boli.
Sivard Uskoro ćeš se opet boriti.
Egam Ne bih rekao, Gospodine, stvarno boli.
Sivard To je mala rana dobijena u dobru svrhu.
Nosi ožiljak ponosno, Egame.
Neki su izgubili i više.
Nevolja izvan pozornice.
Dječak vojnik ulazi.
Dječak vojnik Gospodine – izvinite – neće – ne mogu
Čekajte.
Samo sačekajte,
Isuse.
Izvinite.
Gruič ulazi.
Sivard Gruič.
Gruič Neugodno mi je.
Sivard Žao mi je što to čujem.
Gruič Želim svoju odjeću. Želim svoj krevet. I želim svoje sluškinje.
Sivard Upravo sam se vratio sa puta, Gruič. Ako je u pitanju tvoj način života siguran sam da će
ti Egam pomoći.
Gruič Sigurna sam da neće.
Sivard Narediću da ti donesu nešto odjeće.
Gruič Ne želim „nešto“ odjeće, želim moju odjeću. Uzeli su moju odjeću.
Sivard Kako misliš – „uzeli“?
Gruič Dva sanduka puna moje odjeće su nestala iz moje sobe.
Sivard I misliš da su ih uzeli?
Gruič Pa nisu odšetali.
Sivard Ko ih je uzeo?
Gruič Tvoji vojnici su ih uzeli.
Sivard Šta bi moji vojnici radili sa tvojom odjećom?
Gruič Kraljičinom odjećom.
Sivard Šta bi moji vojnici radili sa kraljičinom odjećom?
Gruič Ne znam. Šta bi tvoji ljudi radili sa kraljičinom odjećom?
Sivard Žao mi je što to čujem. Vratite se u vaše odaje a ja ću reći da potraže nestale predmete.
Gruič Neće morati dugo da traže. Kovčeg na kojem sjedite. To je kovčeg sa mojom odjećom.
Sivard gleda u Egama.
Egam Ćebad i zavjese.
Sivard U ovome kovčegu su ćebad i zavjese.
Gruič U njemu je moja odjeća.
...
Otvorite ga.
Otvaraju kovčeg.
U njemu je kraljičina odjeća.
Gruič Jesi li htio da je nosiš?
Sivard Šta je ovo?
Gruič Je li to engleski običaj?
Egam Sad se sjećam.
Jedan od momaka – ga je donio – izgleda slično – ostalim – sličnim kovčezima – reći ću momku
da ga vrati.
Sivard Da li još nešto nedostaje?
Gruič Pehar.
Sivard Je li to neki važan pehar?
Gruič Moj otac mi ga je dao kada sam se rodila.
Na njemu je ugraviran grb moje porodice.
 Tri zmije koje proždiru mjesec.
Sivard Imamo li pehar?
Egam Nije u inventaru, Gospodine.
Sivard Pokušaćemo da ga nađemo.
Gruič I želim svoj krevet.
Sivard Imaš krevet.
Gruič Želim svoj krevet. Želim da budem u svojim odajama – ne u sobi u zadnjem dijelu zamka
gdje ste me stavili – i želim svoje sluškinje.
Sivard A kad bi imala tvoju odjeću i tvoju šolju i tvoje odaje i tvoje sluškinje i tvoj krevet – da li
bi ti bilo ugodno?
Gruič Da.
Egam Gospodine – Malkolm je insistirao na tome da bude u sobi u zadnjem dijelu zamka.
Sivard Premjestite je.
Možda više nije kraljica.
Ali je i dalje žena – i ovo je i dalje njena kuća i mi smo njeni gosti u njoj.
Pobrini se za to, Egame.
Egam Da, Gospodine.
Sivard Ti – dječače – idi sa njom i budi njen čuvar.
Dječak vojnik Da, gospodine.
Gruič izlazi sa Dječakom vojnikom.
*
Velika sala.
Vojnici unose blago.
Malkolm gleda dobra.
Malkolm Je li ovo moje?
Sivard Ovo pripada riznici.
Malkolm Mojoj riznici.
Sivard Riznici Škotske.
Malkolm Mojoj.
Ja sam i dalje Škotska.
Nijesam li?
Sivard Nadam se da je tako.
Malkolm Kako vam je bilo na putu?
Sivard Dobro.
Malkolm Kako su nam vođe?
Sivard Imaju žalbi.
Malkolm Nije ni čudo.
Sivard Postoji puno zavada koje treba smiriti. Ali ako istrajemo mislim da možemo stvoriti sliku
svijeta za koju će svi složiti da je valjana.
Malkolm Stvori sliku izdaje. Svi bi se složili sa njom.
Sivard Malkolme, tvoj položaj je jak. Kraljica nema onoliko podrške koliko misli da ima. Neki
od glavara Mora govore o kompromisima.
Malkolm Ne vjeruj im ni riječi. Oni su muve u njenoj mreži. Ništa se ne kaže u Škotskoj a da
ona nije upoznata sa time.
Sivard Ako ispoljava želje kroz njih onda hajde da joj vjerujemo na riječi.
Malkolm Možda bi mogla da pojede nešto.
Sivard Šta?
Malkolm Bolesnu jegulju.
Pokvarenu kokošku.
Malo stakla.
Sivard U našem je interesu da Gruič bude živa i da joj bude ugodno.
Malkolm Primijetio sam da si je premjestio u druge prostorije.
Sivard Rekla je da joj nije ugodno.
Malkolm Pauk.
Sivard To je smiješno.
Malkolm Je li?
Sivard Ona je jedina osoba u Škotskoj koja ima moć da smiri ovu razmiricu.
Smirena razmirica za mirno kraljevstvo.
Malkolm Mirno kraljevstvo je kraljevstvo u kojem su svi mrtvi.
Sivard Nije tako u Engleskoj.
Malkolm Divna Engleska.
Bilo bi mi drago da sam ostao u Engleskoj. Sviđa mi se način na koji ljudi u Engleskoj govore.
Volio sam da lovim u onim prostranim hrastovim šumama. Volio sam engleske pse i konje.
Sviđalo mi se to što u Engleskoj niko nije htio da me ubije.
Vrlo je malo zadovoljstva za mene time što sam u Škotskoj.
Vrati mi Englesku i neka neko drugi dobije moj novac.
Sivard Novac nije tvoj.
Malkolm Vidio sam dim.
Sivard Dim?
Malkolm Juče, dok sam se vraćao iz Dankelda.
Nije bilo nikakvog incidenta?
Ikakvih novosti o dječaku?
Sivard Ne. Jedna od naših patrola je našla dvojicu tiraninovih poručnika kako se kriju u nekoj
štali u selu. Bili su naoružani i izgledalo je da su se spremali da naprave zasjedu. Spalili smo
štalu. Mrtvi su.
Malkolm A farmer?
Sivard Koji farmer?
Malkolm Čovijek čija je bila štala.
Sivard On je na sigurnom.
Malkolm Dobro je.
...
 Je li on jedan od mojih?
Sivard Ne znam.
Malkolm Mmm.
Samo – ako je jedan od mojih vjerovatno je trebalo da se žrtvuje za mene kad su došli
tiraninovi ljudi – zar ne? Umjesto što ih je sakrio u štali.
Sivard Vjerovatno su mu zaprijetili. Vjerovatno nije imao izbora.
Malkolm Da.
Ipak.
Ako si jedan od mojih . . . to za sobom nosi određene obaveze.
Sivard On je starac.
Malkolm Moji treba da se vide kako me brane.
Sama pojava toga je prilično značajna.
Ako jedan od mojih ne uspije da me odbrani i ja ga ne kaznim zbog toga onda izgledam slabo.
Sivard Izgledaš milosrdno.
Malkolm Mmm.
Sivard U svakom slučaju, trebalo bi da je dovoljna kazna to što smo mu spalili štalu.
Malkolm Mora da misliš da smo prilično svadljive sorte. Mi Škoti.
Sivard I Englezi se svađaju.
Malkolm Sivarde – podigao sam se u Engleskoj – u tim predivnim hrastovim šumama gdje je
sve osunčano i šume su pune divljih veprova i jelena i stolovi su krcati pivom i mesom – ali mi
smo kamen, močvara, šuma i jezero. Ja sam vezan za svoje. Ako me jedan od mojih ne brani do
smrti – onda – a igrom slučaja ne sviđa mi se ovakav pogled – ali eto – taj čovjek mora umrijeti.
Sivard Šta ako ovaj čovjek nije jedan od tvojih? Šta ako je iz drugog klana?
Malkolm U tom slučaju ne bi bilo problema.
Ako je iz drugog klana očekuje se da će sakriti svoje.
U ovoj situaciji bi možda bilo i dobro biti milosrdan.
...
Je li iz drugog klana?
Sivard On je farmer, koji je živ, koji ima porodicu koja će sada moći da radi za tebe i da ti služi i
plaća porez i –
Malkolm Je li jedan od mojih?
Sivard Neću ubiti čovjeka zato što je postupio razumno.
Malkolm Naravno.
Naravno. U pravu si.
Žao mi je, Sivarde, moraš mi oprostiti, ponekad zaboravim. Razmišljanje u ovoj zemlji je toliko
puno zamki i toliko se mora okolišati, da ponekad zaboravim da drugi način razmišljanja uopšte
postoji.
Dobro.
Radi šta ti misliš da je ispravno.
Uradiću sve što je u mojoj moći da ti pomognem.
Sivard izlazi.
Malkolm razgovara sa nekoliko svojih ljudi.
Malkolm Donalde.
Donald Gospodaru.
Malkolm Pošalji dvojicu ljudi. Nađite ovog čovijeka. Ubijte i njega i njegovu porodicu i
podijelite njegovu imovinu ostalim seljanima.
Malkolmovi podanici uzimaju oružje i odlaze.
*
Gruičine sluškinje pripremaju kraljičine nove odaje.
Egam ulazi.
Egam Izvinite, moja Gospo.
Gruič Egame. Šta želiš?
Egam Samo sam htio da provjerim da li vam je sada ugodno.
Gruič Za sada.
Egam Da li imate sve što vam je potrebno – odjeću – stvari?
Gruič Da.
Egam Pehar koji ste pomenuli.
Srebrni pehar.
Našao sam ga.
Egam joj pokazuje srebrni pehar.
Gruič Gdje si ga našao?
Egam Ja sam ga uzeo.
Ja sam uzeo vašu odjeću.
Ne da bih je nosio već da bih dao vojnicima da je odnesu ženama i kćerkama.
Uzeo sam ove stvari jer smo pobijedili.
Razumijete.
Sivard želi mir.
Ali ja želim novac.
Samo želim da znate kakav sam.
Gruič Hvala ti.
Egam Želim da vidite da ću biti iskren prema vama.
Gruič Bićeš iskren prema meni – po pitanju činjenice da si nepošten.
Egam Ako oboje znamo kakvi smo, možda možemo pomoći jedno drugome.
Znam da vam nije milo što smo ovdje.
Ni nekima od nas nije milo što smo ovdje.
Bilo kako bilo ovdje smo i treba da sredimo tako da nam boravak ovdje bude što ugodniji
moguće.
Egam joj daje srebrni pehar.
Gruič Zna li Sivard da si ovdje?
Egam Ne.
Problem kod Sivarda je to što je dobar čovjek. Vrlo je teško pregovarati sa dobrim ljudima.
Gruič Ti nisi dobar čovjek.
Egam Ne.
Gruič Šta želiš?
Egam Želim siguran put do pijace da moji ljudi mogu trgovati.
Želim da se moji konvoji ne napadaju.
Gruič Šta mi nudš zauzvrat?
Egam Šta želite?
Gruič Da li bi izdao svoju stranu?
Egam Zavisi od toga što mislite pod „izdao“.
Gruič Malkolmovi ljudi traže moga sina.
Želim da bude odveden na sigurno u Lion klisuru.
Egam Zar vam ne bi bilo milije da vaš sin ima škotskog čuvara?
Gruič Ne mogu vjerovati nikome.
Bolje je da je sa engleskom patrolom. Tvoji ljudi nemaju razloga da ga izdaju a Malkolm ne bi
imao razloga da posumnja. Odvedite ga na sigurno i moji ljudi će vas pustiti da nesmetano
trgujete.
Egam Gdje je on?
Gruič Neko od mojih će te odvesti k njemu.
Egam Kako da ga prepoznam.
Gruič Nosi znak moje porodice.
Tri zmije koje proždiru mjesec.
Vraća mu pehar.
Gruič Za tebe.
Odnesi ga na pijacu.
Dobićeš dobru cijenu za njega.
Smatraj to gestom dobre volje.
*
Veče u dvorištu zamka.
Engleska vojska kolje stoku.
–– Kasapin kaže da je konačno pronašao dvorsko stado tamo negdje u šumi.
–– Oh –
–– Bili su ga sklonili dok se odvijala borba.
–– Pošteno.
–– Ali maloga pastira su ubili u bici pa niko nije znao gdje su krave. Čovjek bi pomislio da će
ostaviti pastira sa stadom, zar ne?
–– Da.
–– Ali kasapin kaže da će prije biti da su rekli – trebaju nam svi za bitku – ti, dječače, evo ti
koplje – i sljedeće što se desilo jeste da je jedna naša strijela pronašla dječaka – a onda imamo i
mrtve žene svuda po kuhinji i vremenom naš kasapin ulazi i nalazi jednu koja i dalje ima jezik u
glavi i kaže – DOBRO, KUČKO, GDJE JE STOKA! – i ko god bio, taj polu-živi – ona ne zna –
a onda se kasapin naljutio – PROKLETA BILA, JEBENO ZNAŠ, RECI MI – i onda ovaj polu-
živi – ko god bio – ne govori engleski i sve je u svakako u kumbulju, i – zatim je nastupilo
pokazivanje i dranje, i – tako je prošla nedjelja dok kasapin nije našao stoku, i stvar je u tome što
su sve to vrijeme krave samo sretno tumarale šumom debljajući se – smiješno.
–– Nije toliko smiješno.
–– Što se desilo sa polu-živom ženom?
–– Ne znam.
...
...
–– Neću vam više pričati priče.
–– Zašto?
–– Niste dobra publika.
–– Kako si mrzovoljan.
–– Gladan sam.
–– Treba mi jebačina.
–– Nije baš da gladujemo.
–– Ne ako se broji jedenje govana.
–– Nisu govna – to nije u redu – samo je čudno.
–– Hrana za konje.
–– Ovas.
–– Večeras krava, doduše. Sa kravom ne može da ne valja.
–– Ne znam.
–– Otprilike se samo ispeče.
Što može da ne valja?
–– Nešto će već biti. Neće biti krava, već škotska krava i imaće ukus govnave vode. Nešto mora
biti. Ili će imati komadiće nečega u sebi.
–– Škotskog ječma.
–– Ima previše komadića kamenja u njemu.
–– Nešto već neće biti u redu.
Pometnja.
Neki sabornici dovode ranjenog vojnika u dvorište.
–– Što se dogodilo?
–– Patrolirali smo.
–– Kroz šumu blizu rijeke.
–– Napali su nas.
–– Mnogo njih.
–– Čekali su.
–– Sredili su Toma.
–– Spustite ga.
–– Gdje?
–– Bilo gdje –
–– Ne u krv.
–– Sav je u krv, nema veze.
–– Aaa Bože, muka mi je.
–– Da vidimo.
–– Njegova noga.
–– Da vidimo.
–– Možda mu možemo pomoći.
–– Diše.
–– Gle.
–– Što?
–– Pogledaj ovo.
–– Uhhh.
–– Ovo nisam nikad vidio.
–– Prsi su mu rasporene.
–– Diše li?
–– I dalje diše.
–– O, sranje.
–– Što da radimo?
–– Jadni Tom.
Ranjenik vrisnu.
–– MAJKO!
Tišina.
–– Ubijte ga.
–– Šta?
–– ‘Ajde!
––‘AJDE!
Ubijaju ranjenika.
–– Što buljite?
Očistite ovo.
Očistite ovo i nazad na klanje.
Vojnici čiste za lešom.
–– Kakva zemlja.
–– Krši i govnava voda i hrana je sranje.
–– Da se zapitaš zašto smo ovdje.
–– Da se zapitaš zašto želimo ovo mjesto.
–– Da se zapitaš zašto ih boli kurac.
*
U Gruičinim odajama sluškinje spremaju piće iznad kazana.
Pjevaju dok rade.
Dječak vojnik posmatra.
Dječak vojnik Je li istina da jedete bebe?
Gruič Bebe?
Dječak vojnik Kažu da jedete bebe.
Gruič Kažu da Škoti jedu bebe?
Dječak vojnik O – ne – mislim –
Gruič Šta misliš?
Dječak vojnik Pitao sam da li je istina da vi jedede bebe?
Gruič Ja?
Dječak vojnik Da.
Gruič To kažu?
Dječak vojnik Kažu da bi vaš muž –
Gruič Da bi moj muž šta?
Dječak vojnik Kažu da bi ubijao ljude i kad ih ubije, on bi...
Gruič Da?
Dječak vojnik Uzeo njihove žene –
I da, kad bi imale bebu –
Gruič Šta?
Dječak vojnik Kažu da bi vam je dao – i da biste je vi pojeli.
Gruič To kažu?
Dječak vojnik Da.
Gruič To što kažu –
Dječak vojnik Da.
Gruič Je istina.
Dječak vojnik Isuse.
Gruič Zar nikad nisi jeo meso od bebe?
Dječak vojnik Ja – ne.
Gruič Zar u Engleskoj ne jedete meso od beba?
Dječak vojnik Ne – makar ne u Kentu.
Gruič Trebalo bi da ga probaš.
Dječak vojnik Ne bih rekao.
Gruič Prelijepo je.
Veoma meko.
Dječak vojnik To je lijepo pjevanje.
Lijepo pjevaju, zar ne.
Vaše dame.
Divno.
Šta je to?
...
Koja je to pjesma?
Gruič To nije pjesma.
Dječak vojnik Šta je to?
Gruič To je kletva.
Dječak vojnik Kome?
Gruič Tebi.
Dječak vojnik Oh.
Gruič Popij ovo i pretvorićeš se u pticu.
Dječak vojnik Sigurno.
Gruič Odleti kući.
Gruič nudi Dječaku vojniku šolju vrelog pića.
Šta je?
Zar ne želiš da ideš kući?
Sivard ulazi.
Sivard Gruič.
Gruič Šta?
Sivard Jedan dječak je mrtav.
Vani – van ovih odaja – odmah.
Dječače – vodi je.
Gruič Dječače – stani!
Šta se dešava?
Sivard Jedan dječak je mrtav.
Tamo – u prašini u dvorištu zamka. U stočijim iznutricama i blatu.
Dječak. Mrtav.
Ubili su ga ljudi koji su nosili tvoje boje.
Gruič Moje?
Sivard Znala si.
Gruič Šta sam znala?
Sivard Uputila si ih na našu patrolu.
Gruič Kako?
Sivarde, ja sam ovdje zatvorenica. Kako bih zaboga ja mogla da znam šta se to dešava tamo u
šumi?
Sivard Pitala si me da te premjestim u drugu sobu.
Gruič Zato što sam htjela da se vratim u svoj krevet, da.
Sivard Kroz ovaj prozor možeš da vidiš svaki put kada se kapija otvori i svaki put kada patrola
krene i možeš vidjeti u kojem pravcu jašu.
Gruič Imam pametnijeg posla od špijuniranja tvojih ljudi.
Sivard Vidjela si da su krenuli i onda si poslala signal.
Gruič Kako?
Sivard Ne znam – Odsjajem sa ogledala. Riječima pjesme. Odjećom koju nosiš pri prozoru.
U ovoj zemlji sve može da sadrži poruku.
Gruič Sivarde –
Zašto bih ja to uradila?
Ja sam pod tvojom zaštitom.
Ti si trenutno jedino što stoji između mene i smrti od ruke jednog od Malkolmovih ubica. Bilo bi
ludo od mene da se ponašam na način zbog kojeg bi izgubio povjerenje u mene.
Rat je u ovoj zemlji ali taj rat je između Malkolma i mene.
Mene ne zanima Engleska.
Sivard Neko obučen u tvoje boje je ubio jednog od mojih.
Gruič Pripišite ovo kraljičinoj mudrosti, Sivarde. Da želim da se ubije engleski dječak – što ne
želim, ali da želim – zar ne mislite da bih rekla sluškinjama da u signalizacionu pjesmu ubace –
„Uradite to – a kad budete radili to – uradite to noseći Malkolmove boje“?
Naravno da ste ljuti, Sivarde, imate pravo na to, prevareni ste.
Ali ne sa moje strane.
Zapitajte se: kome bi odgovarao vaš gnijev ka meni? Ko bi želio da budete toliko gnijevni na
mene da želite da me ubijete? Ko?
Sivard Dječak je mrtav.
Gruič Znam.
Znam.
Sivardov gnijev nestaje. Prijetnja nestaje.
Sivard Poslali su me ovdje da vratim mir i pokušavam da odradim taj posao najrazumnije
moguće.
Gruič Znam.
Sivard A tamo leži mrtvi dječak.
Svaki dječak koji pogine, ja to osjetim.
Svaki dječak koji pogine sa bilo koje strane, ja to osjetim.
Gruič Znam.
Sivard Znate li?
Gruič Znam.
Trenutak.
Sivard Žao mi je.
Nije trebalo da vas uznemiravam.
Molim vas... Oprostite na upadu.
 Sivard kreće da odlazi.
Gruič Sivarde.
Ostanite.
Pričajte.
Sivard Ne – najbolje je da odem.
Gruič Zašto?
Pričali ste sa ostatkom Škotske. Pričajte sa mnom.
Sluškinje su podgrijale nešto vina.
Pijte.
Gruič zahvata nešto vina kutlačom.
Sipa u šolju.
Nudi Sivardu.
Dječak vojnik Gospodine!
Sivard Šta je?
Dječak vojnik Gospodine – to piće je kletva.
Pretvoriće vas u pticu.
Sivard Šta to pričaš?
Dječak vojnik Rekla mi je.
Gruič To je čarobni napitak.
Ja jedem bebe.
Pije vino.
Gruič Mmm.
Krv.
Nudi piće Sivardu.
Sivard Dječače, idi.
Nađi Egama. Reci mu da povede patrolu u selo i sazna sve o zasjedi što su ljudi vidjeli. Reci mu
da mi podnese izvještaj nakon toga.
Idi.
Dječak vojnik odlazi.
Sivard uzima piće.
Sivard U kakvu pticu?
Gruič Šta vi mislite?
Sivard Ja mislim u sokola.
Gruič Ja mislim u kukavicu.
Da stvarate dom u tuđem gnijezdu.
Sivard pije.
Provjerava da li se pretvorio u pticu.
Sivard Još sam tu.
Gruič Zasad.
Sjedite.
Dojadilo mi je da budem vještica. Dojadile su mi kraljice i narednici. Dojadilo mi je da budem
zatočena u ovoj sobi. Sivarde, nemam više valjanog društva u Dansinanu. Vi ste gost u mojim
odajama. Hajde da se na trenutak pretvaramo da nismo neprijatelji već samo ono kako trenutno
izgledamo. Muškarac i žena koji piju vino.
I koji razgovaraju.
Ništa više od toga.
Sivard sijeda na krevet.
Gruič sijeda pored njega.
Gruič Nešto nije u redu?
Sivard Ne.
Gruič Da li nešto želite?
Sivard Ne.
Gruič Šta je?
Sivard Krevet.
Tapiserije.
Sluškinje.
Nisam navikao na ovo.
Gruič Vi ste lord od Nortamberlenda. Mora da vam je ugodno u vašem zamku.
Sivard Moj zamak je prazan.
Gruič Zar nemate sluškinje?
Sivard Ne.
Gruič Vi ste poput moga muža.
Sivard Jesam li?
Gruič On je bio vojnik.
Volio je šatore, vatre i polja.
Nije volio dvorove i kraljeve.
Sivard Ali vi volite.
Gruič Volim da budem kraljica.
Zašto se smiješite?
Sivard Iskreni ste.
Gruič Jeste li očekivali nešto drugo?
Sivard Ne.
Gruič Dajte mi vašu ruku.
Sivard Zašto?
Gruič Dajte da vam gledam u dlan.
Sivard Zašto?
Gruič Okupirate mi zemlju.
Želim da vidim vašu budućnost.
Sivard oklijeva.
Sivard Ova dokumenta su državna tajna.
Prvo mi pokažite vaš.
Gruič Nemam šta da sakrijem.
Pruža mu ruke.
Šta vidite?
Sivard Ne znam.
Šta god da je, napisano je jezikom koji ne umijem pročitati.
Gruič Pokušajte.
Sivard Bijelo.
Snijeg.
Gruič Sad ja.
Sivard joj pruža svoje ruke.
Ona ih uzima.
Sivard Šta?
Gruič Borba.
Sivard Šta još?
Gruič Ništa više.
Trenutak.
Sivard Vaš dodir je nježan.
Gruič Da li vas to iznenađuje?
Sivard Ne.
Gruič Da li ste zamišljali moj dodir?
Sivard Da.
Gruič Zamišljali ste moj dodir i ja vas sada dodirujem.
Sivard Možda bi trebalo da budemo oprezni.
Gruič Zašto?
Sivard Šta bi vaš narod rekao da vas vide sada?
U šaci Engleske kao pitoma ptica.
Gruič Koja ptica?
Sivard Soko.
Gruič Sokoli nikada nisu pitomi.
Samo pažljivo biraju saveznike.
Sivard Gruič –
Jesu li tvoji ljudi ubili mog vojnika?
Gruič Ne.
Sivard Jesi li im ti izdala naređenje?
Gruič Moji ljudi znaju šta želim i bez mojih riječi.
Sivard Šta želite sada?
Gruič Mislim da znate.
Sivard kreće da je poljubi.
Ona mu dozvoljava.
Ljube se.
Povlače se.
Gruič Da li stalno ovako tretirate neprijatelje?
Sivard Nikada prije nisam sreo neprijatelja poput vas.
Gruič Poput mene?
Sivard Koji me je ostavio zatečenog.
Gruič Zatočen.
Sivard Oboje.
Gruič Ahh!
Vješti ste sa riječima, Sivarde, priznajem vam to, ali za mene –
Zavesti čovjeka na engleskom – to je kao plesanje u drvenim cipelama.
Sivard Jeste li me zavodili?
Gruič Izgleda da jesam.
Ponovo se ljube.
Ponovo se povlače.
Gruič Ne moramo biti neprijatelji, Sivarde. I sami si rekao da između nas nema zavade.
Malkolm je slab i podmitljiv čovijek. On nije kralj. Zašto ne mogu ja biti engleski saveznik u
Škotskoj? Spoj vašu moć sa mojom.
Sivard Kako?
Gruič Nemaš ženu, Sivarde.
Nemaš dom.
Oženi mene.
Sivard Možda stvarno jesi vještica.
Gruič Vještica nisam ali kraljica Škotske jesam.
A ako me oženiš.
Možeš biti kralj.
Sivard Je li to moguće?
Gruič Da li osjećaš moj dah na svojoj šaci?
Sivard Da.
Gruič Živi smo.
Sve je moguće.
Sve.
Gruič ljubi Sivarda.
On joj uzvraća.
Sluškinje navlače zavjese kreveta.
Sluškinje pjevaju.
 *
Dva strijelca ispaljuju strijele u tapiseriju.
–– Ima da pogodim tu ženu tačno u sisu.
–– U sisu, cijeniš?
–– Cijenim.
–– U redu.
–– Dragi Bože, molim te da ako pogodim ovu ženu u sisu, da... da večeras dodirnem sisu.
Jedan strijelac ispaljuje.
Drugi strijelac gleda.
–– Pravo u sisu.
Hvala ti, Bože.
–– Čiju sisu?
–– Kako misliš, čiju sisu?
–– Čiju sisu želiš da dodirneš večeras? Zanima li te bilo koja stara sisa ili neka određena sisa?
–– Ne pratim te, Edvarde.
–– Na primjer. Bog bi lako mogao reći: evo ti krpelj da te zagrize za tvoju sisu večeras, Tome, a
onda bi ti raščešao tvoju ružnu dlakavu sisu i pomislio – prokleti krpelj – a Bog bi rekao – e pa,
Tome, ti si takao sisu – ja sam svoj dio dogovora ispunio.
–– Ne vjerujem.
–– Ja vjerujem.
–– Mislim da Bog ima više – ima dublje – ima veće stvari na umu nego – mislim da Bog zna na
što sam mislio kada sam tražio da taknem sisu – mislim.
–– Hrabra je stvar tražiti nešto od Boga. Neće učiniti da ti bude lako.
–– Mislim da nije naumio da me prevari.
–– Ne?
–– Ne.
–– Pustio te je da završiš ovdje.
U ovom šupku od zemlje.
–– Ipak.
Mislim da shvata da ako sam zaglavio u ovom šupku od zemlje da je sasvim razumno od mene
to što mu tražim da malo ublaži situaciju sa malo diranja sise.
–– Sise, sise, sise.
–– Šta je?
–– Sav ovaj razgovor? Imaš li neku – vreba li to neka žena?
–– Ne.
–– Žena u toj tvojoj glavi?
–– Pa.
–– Ko?
–– Djevojka koja čuva kokoške.
–– Slatki mili Isuse.
–– Znam.
–– Sad mi sve ima smisla. Znači.. ono što pitaš Boga jeste – hoće li te pustiti da se večeras
dočepaš djevojke koja čuva kokoške.
–– I upravo je rekao da hoće.
–– Ali je li? Evo – tražićemo pojašnjenje. Lovčev kurac. Ciljaću lovčev kurac. Dragi Bože – ako
pogodim lovca u kurac to znači da će Tom taći sisu djevojke koja čuva kokoške, ako promašim,
to znači da će Tom dodirnuti nečiju drugo sisu – na primjer, svoju.
–– U redu.
Drugi strijaljac ispaljuje.
–– Butina.
–– Sranje.
–– Izvini.
–– Ovo je prilično razočaravajuće.
–– Ipak – sačekaj – to ne znači da se nećeš dočepati sise neke druge zgodne žene.
–– Pretpostavljam..
–– I – takođe – ništa u tome što nam bog govori ne kaže da nećeš dodirnuti dupe djevojke koja
čuva kokoške.
–– Znam, ali –
–– Večerašnji događaji pružaju isto mogućnosti koliko je zvijezda.
–– Ipak.
Cijele nedjelje joj gledam u sise.
–– Ajde zamisli želju sad. Što da ciljam.
–– U lice ovoga maloga.
–– Lice maloga. Dobro.
–– Pravo u usta.
–– Dragi Bože, molim te da ako pogodim ovoga maloga u usta da...
–– Šta?
–– Da dodirnem sisu djevojke koja čuva kokoške.
–– Kopile.
Drugi strijelac ispaljuje. Pogađa usta maloga.
–– Bog nam šalje prilično jasnu poruku, druže moj.
–– Ti si na redu.
Prvi strijelac diže luk,
–– Koja je tvoja meta?
–– Hristov šešir.
–– Šta tražiš?
–– Pravdu.
Strijelac cilja.
Egam ulazi.
Strijela je uperena direktno u Egama.
Egam Isuse!
–– Izvinite, Gospodine.
Egam Mogli ste – trebalo je da – da pustite glas upozorenja.
–– Izvinite.
Egam Jasan uzvik.
–– Izvinite.
Egam To je do strijela. Ne volim ih – nakon mog –
–– Izvinite, Gospodine.
Egam Evo – evo vam novac od prethodnog puta. Imam još jedan posao za vas.
–– Gospodine?
Egam Okupite četvoricu i nađite djevojku koja čuva kokoške. Ona će vas odvesti do njenog
ujaka. Idite sa njom kroz šumu. Ona zna put. Kada stignete tamo, ujak će vam dati da se
pobrinete o škotskom dječaku. Prepoznaćete ga jer ima tetovažu – tri zmije i mjesec. Ispratite
dječaka i starca do Lion klisure. Ostavite ih kod tise u Fortingalu.
Vratite se do sjutra i neka niko ne sazna za ovo putovanje.
Kao i obično.
–– Da.
Djevojka koja čuva kokoške?
Egam Da.
–– Mogu li ja da to odradim? Volio bih da ja to uradim.
Egam Ne – za tebe imam drugi posao.
–– Koji?
Egam Đubrivo. Uzmi đubrivo iz štale i stavi ga u kolica. Prodaj ga za koliko god mogneš.
–– Đubrivo?
Sranje.
Želim pravdu.
Prvi strijelac ispaljuje. Promašuje.
Sranje, Bože!
Što se desilo sa pravdom?
*
Jutro.
Sivard i Gruič zajedno u krevetu.
Gruičine sluškinje, pored kreveta, spremaju hranu.
Sivard Šta to govore?
Gruič Samo razgovaraju.
Sivard O čemu?
Gruič Doručku.
Sivard Ne volim da budem u prisustvu ljudi koji razgovaraju u tajnosti.
Gruič Mogao bi da naučiš naš jezik.
Sivard Vaš jezik se teško uči.
Gruič Milo nam je što je tako.
Sivard Zašto?
Gruič Vaš engleski jezik je kao alatka za obrađivanje drveta.
Sivard.
Zdravo, do viđenja, to drvo je zeleno,
Jednostavno.
Jezik vojnika da zarobi svijet u riječi.
Uvijek pokušava da opisuje.
 Gomilaj riječi na drvo i vremenom ćeš me natjerati da vidim drvo kao i ti.
Odavno smo odustali od vjerovanja u opise.
Naš jezik je šuma.
Sivard Nauči me.
Gruič govori.
Gruič [Možda već govoriš naš jezik.
Govoriš li?]
Sivard Šta si rekla?
Gruič Pitala sam te da li razumiješ šta govorim?
Sivard Kako se kaže „da“?
Gruič [Ne.]
Sivard [Ne.]
Gruič Da.
Sivard Pitaj me ponovo.
Gruič [Možda već govoriš naš jezik.
Govoriš li?]
Sivard [Ne.]
Gruičine sluškinje se smiju.
Tvoje sluškinje mi se smiju.
Gruič Žao mi je.
Sivard Gledaj kako se smiješiš. Smiješiš i smiješ meni. Ko od nas zapravo pokorava a ko je
pokoren?
Gruič Oh, ti pokoravaš.
Sivard Je li?
Gruič Ti si napao moju zemlju.
Uzeo je.
Uništio je.
Palio.
Silovao.
I sada sam ja tvoja zatočenica.
Da sa mnom postupaš kako želiš.
 Gruičine žene se smiju.
Sivard Rugaš mi se.
Gruič Vjeruj mom smijehu kad ga čuješ,
Smijem se samo sa muškarcima koji mi se sviđaju.
Sivard Šta ako ne budem čuo tvoj smijeh.
Gruič Smijaću ti se iza leđa.
Sivard Vođe dolaze na parlament.
Moramo biti spremni.
Gruič Oni mogu čekati.
Sivard Treba da idem.
Gruič Treba. Da. Idem.
Tvoje riječi zvuče kao kad debeli čovjek hoda na štule.
Postoji ples odlaska – Sivarde.
Pokušaj da naučiš korake.
Sivard Pogledaj se.
Prelijepa ptica.
Zarila si kandže u moje zglobove.
Gruič Onda mi skini okove, i pusti me da nađem plijen.
Ljube se.
Sivard Sad te moram otjerati.
Sivard se diže sa kreveta.
Oblači se.
Vođe škotskih klanova i njihove pratnje stižu u Dansinan za okupljanje. Pokloni se razmjenjuju.
Protokoli se posmatraju.
Mekdaf To je Ros – on nosi boje Mora – to je znak zato što mu More ne vjeruju već neko
vrijeme. Vidiš kako grli Golspija? Golspi je takođe sa klanom Mora. Pogledaj – poljupci – lagani
smijeh.
Sivard Prijatelji su.
Mekdaf Ne vjeruju jedan drugome.
Sivard Šta?
Mekdaf Da vjeruju jedan drugome ne bi bilo potrebe to da dokazuju.
Sivard Ti to znaš?
Mekdaf Da.
Sivard Onda – ali – ako je tako očigledno, onda –
Mekdaf Ovo je dokazivanje tebi, ne meni. Sad pogledaj tamo – to je Meknil. On dolazi sa
ostrva. Vidiš kako se izdvaja. Poslati su u ime Meklauda i Lordovine Ostrva.
Sivard Trebalo bi da se predstavim.
Mekdaf Ne.
Sivard Ali on je ambasador.
Mekdaf Meknila su zapravo poslali kao glasnika zato što svi znaju da Kol – Meklaudov brat –
boravi sa ženom u Stirlingu. Kol je trebalo da bude ovdje ali Meklaud je poslao Meknila. To je
odbijanje.
Sivard Odbijanje kome?
Mekdaf Tebi. Ostrva pokazuju da je njihov glavni saveznik Norveška, a ne Engleska. Žele da
znaš koliko si nebitan. To je njihova poruka.
Sivard Ali nisam – ne kapiram poruku.
Mekdaf Nebitno je hoće li poruka stići, bitno je da je poslata.
Sivard Kada se ja obraćam?
Mekdaf Prozvaću te na kraju.
Sivard Ko govori prvi?
Mekdaf Malkolm.
Parlament se okupio.
Gruič ulazi.
Svi gledaju u nju.
Sijeda.
Malkolm ustaje.
Malkolm Pogledajte se.
Dosado.
Svaki put kad pokušam da postanem uzbuđen mogućnošću da ću vladati ovom zemljom istina se
ušunja i ugasi svaki plamen strasti koji su moja patriotska osjećanja mogla potaći i opet mi je
srce hladno. Svi ste vi lopovi. Lopovi i sinovi lopova. Kojima su majke kurve. Ne želim da vas
uvrijedim ovime – osim ukoliko istina vrijeđa.
Ovo je zemlja kakvom ste je vi stvorili. Upravo sam se vratio u nju.
Ako me učinite kraljem obećavam vam samo jednu stvar – potpunu iskrenost. U tom duhu,
nudim vam sljedeće. Vladaću u potpunosti u skladu sa mojim interesima. Što se tiče mojeg
obraćanja pažnje na vas to će biti kako bih odmjerio tačno koliko mogu da vam uzmem prije
nego što pokušate da mi naudite. Periodično ću i po svom nahođenju nasilno postupati prema
nekima od vas – kako bih održao opšti red u zemlji. Neću se opterećivati poboljšanjem zemlje ili
stanjem njenih običnih ljudi. Neću poboljšati trgovinu. Održavaću vojsku samo da bih vas
potčinio svojoj volji. Što se tiče stranih moći predaću se bilo kom ponižavanju kako bih održao
prijateljstvo sa Engleskom.
Ima i dobrih stvari.
Volim da plešem.
Tako da mislim da ću održavati velike plesove.
Volim muziku i pjevanje tako da kad vas posjetim u vaših nekoliko zamkova možete očekivati
da ćete se dobro provoditi mnogo dana zaredom.
I najvažnije od svega, ne morate traćiti ni minut vaših hladnih noći pitajći se da li imate moju
milost. Nemate je. Sad i uvijek.
Mekdaf Zahvaljujemo se Malkolmu na govoru. Govorio je jasno i saslušali smo ga. Sada
pozivam MekAlpina iz klana Alba da govori za svoj narod.
Sivard Nije se baš proslavio.
Mekdaf U redu je.
Većina vođa ne govore Engleski.
Oni koji govore znaju da se šali?
Sivard Zašto bi se šalio o svom kraljevanju?
Mekdaf Da bismo znali da govori istinu.
Sivard Šta je onda – šala ili istina?
Mekdaf Oboje.
Ne brini.
MekAlpin ustaje da govori.
MekAlpin Škotski glavari znaju u kom sam položaju, nema potrebe da govorim ono što već svi
znamo tako da ću se umjesto toga obratiti Engleskoj.
Nema više starog tiranina ali njegova kraljica je i dalje živa. Ova žena na rukama nosi krv
bezbroj naših ljudi. Ova žena je iskoristila svako moguće sredstvo u njenoj mogućnosti da vlada
našom zemljom. Dođemo ovdje pozvani i vidimo ne samo da je živa, već je ugodno smještena u
Dansinanu pod zaštitom Engleske.
Govorim u ime Alpina i Saterlenda i Tejna i ljudi Angusa i Kraljevstva Fajf. Došli smo ovdje da
kažemo – postavite Malkolma za kralja i prihvatićemo to ali u Škotskoj neće biti mira dok god
kraljica ostaje u Dansinanu.
Mekdaf Hvala ti, MekAlpine, što si govorio u ime svog naroda. Govorio si jasno i saslušali smo
te.
Sivard Nije ostavio puno prostora za kompromise.
Mekdaf Dovoljno je prostora.
Sivard „Neće biti mira dok god je kraljica u Dansinanu.“
Nedvosmisleno je.
Mekdaf Sve zavisi od definicije riječi.
Sivard Kojih riječi?
Mekdaf „Mir“, „kraljica“, „ostaje“ i „Dansinan“.
Mora Pogledajte nas. Na pozivu engleskog narednika. Je li ovo što je Škotska sada? Pokušajte
da nas vidite kao sto će nas naša djeca vidjeti kada se u budućnosti osvrnu na ovaj dan. Bili bi
poniženi. Trebalo bi da nas je sramota što klečimo pred napadačem, ali izgleda da više nema
stida u nama. Kraljevski rodoslov se prenosi preko kraljice na njenoga sina. Gdje god bio – u
kojoj god se pećini ili zamku krio – kraljičin sin je zakoniti kralj i branićemo ga do smrti.
Mekdaf Hvala, Mora. Govorio si jasno i saslušali smo te. Poslednji govornik kojega pozivam je
lord Sivard koji će govoriti u ime Engleske.
Sivard U Škotskoj se ratuje već dugi niz godina. Na svakoj strani postoje oni koji su ranjeni i svi
oni žele da osvete te rane i svaki čin osvete se kažnjava drugim činom osvete i ako sada ne
uradite ništa povodom toga rat će se nastaviti dok više ne bude živih u Škotskoj i sve što je ostalo
budu planine i prazna zemlja i kivnost koja visi nad njom.
Posljednjih mjeseci sam putovao cijelom zemljom i govorio sa vama. Znam da ima onih koji ne
mogu prihvatiti kraljičinog sina za kralja. Znam da postoje oni koji nikad neće prihvatiti
Malkolma za kralja.
Tako da Engleska predlaže brak.
Da se kraljica uda za Malkolma.
Da kraljičin sin bude Malkolmov nasljednik.
Da se dvije velike škotske kuće ujedine.
Mekdaf Šta kaže Malkolm na ovo?
Malkolm Pa... Malo sam zatečen.
Ali.
Impresioniran.
O, Engleska, dovitljivija si nego što sam mislio.
MekAlpin Bi li Engleska sprovela tu nagodbu?
Sivard Sproveli bismo je.
MekAlpin Da li je ovo nagodba koja najviše odgovara Engleskoj?
Mekdaf Šta strana Mora kaže na ovo?
Mora Sestro.
Jesi li znala za ovu ponudu?
Gruič [Ne.]
Mora [Šta da kažem?]
Tišina.
Mekdaf Ponuda iznešena kraljici je jasna.
Šta kažete?
Gruič Prihvatam.
Mekdaf Škotska je odlučila.
Spremimo se da slavimo vjenčanje.
Svira se muzika.
Gruič napušta salu.
Sivard je prati.
Sivard Nisam imao izbora.
Gruič Ni ja – izgleda.
Sivard Ovako će biti mir.
Sad si – makar – ponovo kraljica.
Gruič Nikad nisam ni bila ne-kraljica.
Sivard Ne.
Gruič Sramota te je.
Nije li?
To je još gore.
Sivard To je najbolje po Škotsku.
Znaš to.
Prihvatila si.
Jesi li?
Gruič Prihvatila sam svoju sudbinu.
Sivard Dobro.
Želio bih da je moglo biti drugačije.
Gruič I ja isto.
Trenutak.
Sivard Ova pjesma koju pjevaju.
Šta je to?
Gruič Pjesma za vjenčanje.
Sivard Šta kaže?
Gruič Poziva mladinu rodbinu.
Kaže im da se sprema vjenčanje.
Kaže da su joj potrebni gosti.
Zove ih da dođu.
U velikom broju.
*
Gruič je spremna za vjenčanje.
Velika sala je postavljena za gozbu.
Gruič Dječače –
Dječak vojnik Da, Gospođo.
Gruič Reci im da sam spremna.
Dječak vojnik Da, Gospođo.
Dječak vojnik kreće da odlazi.
Gruič Dječače.
Dječak vojnik Da, Gospođo.
Gruič Kako izgledam?
Dječak vojnik razmišlja.
Dječak vojnik Čarobno.
Gruič Dobro je.
Učiš polako.
Sala.
Plemići i žene plešu formalni ples.
Malkolm poziva Gruič na ples.
Pleše sa njim.
Sivard gleda.
Ples se završava.
Aplauz.
Vrata sale se otvaraju.
Egam Gospodine – imamo problem, Gospodine.
Škotski vojnici upadaju u salu, podignutog oružja.
Prekriveni su krvlju.
Mekdaf Gdje su stražari?
Egam Mrtvi, Gospodine.
Sivard Šta žele?
Gruič To su moji ljudi.
Došli su po mene.
Gruič korača ka njima i izlazi iz sale.
Škotski vojnici napadaju masu.
Masa se brani.
Sala je puna vatre i pokolja.

Niko nije vidio kako su kraljičini ljudi ušli u Dansinan.

Vrata su se otvorila tiho i kasnije smo saznali da su
Svima našima stražarima prerezali vratove – ali
Kako god da su oni došli, najmisteriozniji je bio njen
odlazak.
Kako je mirno koračala ka njima – ovim krvlju
prekrivenim ljudima –
I da li njihov dolazak potiče od vještičarenja ili izdaje
Ili neke kombinacije ova dva – dok se velika sala
ispunjavala
Vatrom i krvlju, jedna misao je ispunila prostoriju kao dim.
Znala je – znala je – znala je.
Sivard oblači oklop.
 Treći čin

JESEN
Engleska sila se vraća u Dansinan.
Velika sala je sada logor.
Vatra, nešto drva, i prilika za odmor.
Englezi sa sobom donose kolica.
U kolicima, tijelo.
Nakon što smo sahranili Toma i Džona kuvara i Henrija
I Harija i Dena sokolara, ponovo smo krenuli
Da vratimo kraljicu i njenog sina u Dansinan.
Četiri nedjelje smo ih tražili po brdima i,
Majko, nisi vidjela ovakva brda – nikad –
Ukoliko nisi bila ili u paklu ili u Škotskoj –
A ne očekujem da si bila i u jednom.
Ova brda se uzdižu u velike sive kaljuge pod ludim uglovima
Tako strma da zeleno samo klizi sa njih – ili pak stoje
Kao crni brodovi u moru vodnjikave baruštine – ili pak neka
Izgledaju kao leđa zvijeri, recimo medvjeda ili krave – džinovske krave
Koja leži – bolesne krave, izvitoperene –
Ne na polju fine trave, ne – već na gomili
Još izvitoperenih zvijeri prostrijetih pod njom – na hrpi – hrpi zvijeri.
I putevi kroz ova brda, majko, uski su i mokri
Kao put od plaže do vrha litice – samo još uži –
I mokriji – i ove litice se uzdižu miljama i nije plaža pod njima
Već crne vode nekog od ovih njihovih jezera
U kojima ništa ne živi i na vrhu brda je samo snijeg –
Polja zaleđenog snijega – i oblak koji se nikada ne diže.
Ali ovo su mjesta gdje se neprijatelji kriju, tako
Da su i mjesta gdje ih tražimo – hodajući iza
Narednika koji je na čelu – marširajući
U izmaglicu – zvuk njegovog oklopa je ponekad sve što čujemo
Dok prilazimo mračnoj klisuri. Bez puno toga za reći
I bez pjesama, ova brda čine kaznu od svakog dana.
Ali Sivard kaže da moramo insistirati da razumijemo ovu zemlju
Iako njen narod insistira da nam se opire, i tako nađe uzvišicu
I kaže, „Tamo, tamo, tamo i tamo
Se vjerovatno kriju.“ I mi tako pođemo tamo i tamo
Da očistimo koju god kolibu i pećinu nađe i dimom istjeramo one koji se kriju
I ako nas nađe borba krenemo u nju jako, majko – i uvijek pobijedimo
Pobijedimo zato što, ako ne pobijedimo, onda ćemo izgubiti – a ako izgubimo –
Šta onda?
Englezi se vraćaju sa ekspedicije.
Egam ulazi.
Egam Jutro, momci.
–– Jutro, Gospodine.
Egam uočava kolica.
Egam Oh.
Mrtav?
–– Da, Gospodine.
Egam Ko?
–– Edvard.
Egam Edvard?
–– Strijelac Edvard, Gospodine.
Egam U pičku materinu.
Kako?
–– Krava ga je izgazila.
–– Uveče, Gospodine.
–– U Lion klisuri.
–– Čuli smo da se kraljičin sin tamo skriva.
–– Pa smo marširali na Sivardovu zapovijest.
–– Preko noći.
–– Kad smo stigli.
–– Čekali smo da padne mrak i onda.
–– On reče, „Opkolite selo.“
–– Tako smo zauzeli mjesta u šumi i čekali.
–– U tišini.
–– Edvard je takođe zauzeo mjesto.
–– Legao na polje.
–– I čekao.
–– A u noći krava.
–– Mu nagazi na nogu.
–– Mora da je slomila.
–– Velika dlakava krava.
–– Kvrc.
–– Edvard nije ništa rekao.
–– Ni glasa nije ispustio.
–– Cijele noći sam bio pored njega.
–– Ništa.
–– Ujutru – Sivard zagraja i mi napadosmo –
–– Iznenadismo ih.
–– Bili su u krevetima.
–– Pobijedili smo.
–– Lako.
–– Poslije okupismo sve njihove muškarce najedno.
–– Okupismo žene i djecu takođe.
–– To je sve što se tiče razvrstavanja.
–– Sivard priđe njihovom redu.
–– „Gdje je kraljičin sin?“
–– To je Sivard.
–– „Koji od ovih dječaka je kraljičin sin?“
–– Niko nije progovorio.
–– Tišina.
–– Koliko god im mi otežali.
–– Niko nije progovorio.
–– Sivard reče da ako neće da nam kažu koji je dječak u pitanju – odvešćemo sve dječake.
–– Tako –
–– Pa –
–– I dalje treba da razvrstamo ostatale –
–– Težak posao – težak dan –
–– Vatra i dim.
–– Uglavnom.
–– Već je prošao dobar dio popodneva prije nego smo krenuli i tada smo shvatili.
–– Nema Edvarda.
–– Našao sam ga.
–– Ja sam ga našao.
–– Obojica smo ga našli.
–– Cijeli dan je ležao na polju.
–– Stavili smo ga u kolica, ali do juče je bio mrtav.
–– Jadni Edvard.
–– Nije rekao ni riječi cijele te noći.
–– Da se oglasio čuli bi nas.
–– Ali nije ispustio ni glasa.
–– Ni glasa.
Egam Mora da je boljelo.
–– Mora da je, Gospodine.
Egam Jadni Edvard.
–– Da, Gospodine.
Egam Odnesite ga u polje i sahranite ga.
–– Da, Gospodine.
–– Da li da uvedemo zatvorenike, Gospodine?
Egam Uvedite ih.
Engleski vojnici uvode malu grupu dječaka tinejdžera.
Ti dječaci su međusobno vezani lancem da ne bi mogli pobjeći.
Egam Samo dječaci.
–– Sivard je rekao samo dječake da povedemo.
Egam Šta ste uradili sa muškarcima.
–– Spalili ih.
*
Sivardove odaje.
Sivard skida oklop i čizme i pere čađ sa lica.
Dječak vojnik mu pomaže.
Egam Spalili ste ih?
Sivard Tako je.
Egam Žive?
Sivard Da.
Egam Da.
...
Spalili ih žive?
Sivard Da.
Egam Pa.
Sivard Šta?
Egam Samo je –
Sivard Šta?
Egam To je –
Sivard Šta?
Egam To je malčice skandinavski, zar ne?
Sivard Svi su imali priliku da progovore.
Jedan od tih dječaka je kraljičin sin.
Da je makar jedan od tih ljudi progovorio
Svi bi sada mogli biti živi.
Egam Mogu da razumijem prijetnje, ili zlostavljanje, pa čak i mučenje – za očekivati je da se to
mora raditi zato što je su to razumni – čak i efektivni – načini dobijanja odgovora – zato što
trebaju informacije – ali spaliti ljude žive?
To ih čini mrtvim.
Sivard Ako zaprijetimo moramo ispoštovati.
Egam Mogli ste ih dovesti u Dansinan. Taoci imaju makar neku vrijednost. Leševi je nemaju.
Sivard Ovo nije rat za bogatstvo, Egame.
Egam Nego za što je onda?
Sivard Mir.
Egam Pa, zar moramo biti baš toliko nemilosrdni kako bismo postigli mir?
Sivard Svakog dana nekog od naših momaka donose u kolicima izranjavanog njenim strijelama
– isječenog njenim noževima. Ona je nemilosrdna. Tako i mi moramo biti nemilosrdni.
Egam Ne ratuju sa nama zbog njihove kraljice. Ratuju sa nama zato što smo ovdje. Škoti će
ratovati sa svima koji stoje pred njima. Oni vole ratovanje. Zapravo – dijelom ratuju sa nama jer
ih spriječavamo da ratuju međusobno.
Sivard Bilo Englezi ili Škoti – ljudi staju na onu stranu za koju misle da je jača. Mora da misle
da je naša jača.
Egam Da li mislite da pomaže to što smo ih spalili?
Sivard Pokazuje da smo odlučni.
Egam Odlučni da uradimo šta?
Sivard Odlučni da pobijedimo.
Egam Ovaj rat pripada Malkolmu i Mekdafu. Pustite njih da urade ono što je najbolje da
osiguraju zemlju i hajde da ostavimo garnizon na rijeci Fort da štiti Nortambriju i da se vi i ja
vratimo u Englesku – hajde da vas pustimo da se vratite vašim rijekama, močvarama i farmama i
da se ja vratim u Sari gdje je toplo i gdje imam polja i suprugu.
Sivard Zvučiš kao da bi ti bilo milo da budemo poraženi.
Egam Ko je rekao „poraženi“? Ja nisam rekao „poraženi“. Jeste li vi rekli „poraženi“? Ja nisam
rekao „poraženi“. Rekao sam „ostavimo“.
Sivard „Poraženi“ – „ostavimo“ – u čemu je razlika?
Egam U svemu.
Sivard Ostavićemo kad pobijedimo
Egam Pobjeda nije činjenica, Sivarde – pobjeda je odluka koju donosimo.
Sivard Egame – pogledaj tamo.
Kraljica je na slobodi.
Svakoga dana ubija naše ljude.
Iz zasjede, krvoproliće i trikovi.
Da li ti to liči na pobjedu?
Egam Dao bih se ubijediti.
Sivard Jedan od ovih dječaka je njen.
Pronađite ga.
*
Dvorište zamka.
Djevojka koja čuva kokoške ulazi.
Vojnici je primjećuju.
Djevojka koja čuva kokoške hoda uz red zatvorenika i daje im hljeba i vode.
Djevojka u tišini nastavlja hodati niz red.
Vojnici posmatraju
–– Koji misliš da je?
–– Onaj sa očima.
–– Svi imaju oči.
–– Onaj koji gleda pravo u tebe.
–– Zašto?
–– Pogledaj kako gleda u nas.
Pun –
–– Prezira?
–– Ne –
–– Sažaljenja?
–– Ne –
–– Čega?
–– Kao da smo mu veoma daleko.
Vrlo mali.
–– Oh.
–– Mora da ima slabo vidi.
–– Pogled ništa ne znači. Uzmi djevojku – bilo koju djevojku – djevojku koja čuva kokoške na
primjer –
–– Samo kao primjer –
–– Stavi je u plavu haljinu – obuci djevojku koja pazi kokoške u kraljevsko-plavu haljinu a onda
vidi kako bi nas gledala –
–– I dalje ne bi bila princeza.
–– Izgledala bi kao princeza.
–– I sad izgleda kao princeza.
–– Mogu je zamisliti – kako hoda salom pod svijetlom vatre –
–– Ko?
–– Djevojka koja čuva kokoške.
Hoda salom u plavoj haljini.
Prelijepa.
–– Previše lijepa za tebe.
–– Nježnih ruku.
–– Djevojka koja pazi kokoške?
–– Kraljičin sin.
–– Ne nužno.
–– Mislim da bismo ga prepoznali jer bi imao one nježne ruke kao da je cijelog života dirao kožu
i labudove i konje i puter i slične stvari.
–– Ne bih rekao.
–– Nježne stvari.
–– Ovaj kraljičin sin je dugo vremena bio daleko od putera.
–– Ovaj kraljičin sin je bio u šumi.
–– Jahao je i borio se.
–– Ovome kraljičinom sinu bi ruke bile iste kao tvoje i moje – grube.
–– Svilenkasta kosa.
–– Svilenkasta kosa?
–– Svilenkasta kosa.
–– O čemu pričaš?
–– Prepoznaćemo ga po svilenkastoj kosi.
–– Zašto?
–– Tako pjesme govore.
–– Pjesme?
–– „Dođe princ sa svilenkastih vlasi.“
–– Koja je to pjesma?
–– Ne znam baš, ali –
–– Pjevaj je –
–– Ne. Ne kažem da jeste pjesma, kažem da je kao pjesma.
–– (Pjeva.) „Dođe princ svilenkastih vlasi.“
–– Prestani.
–– „I golu mu guzu naglasih.“
–– Rekoh –
–– „I stidne mu dlake pomazih.“
–– Dobro je.
Dosta je.
–– „Par dlakavih ga muda krasi.“
–– Dosta!
–– Samo kažem –
–– Princeze imaju svilenkastu kosu.
Djeve imaju svilenkastu kosu.
Dame imaju svilenkastu kosu.
A prinčevi – ne.
Prinčevi su hrabri, zgodni i okrutni.
–– Onda nije u pitanju ni jedan od ovih dječaka.
Ovdje nema hrabrih, zgodnih i okrutnih prinčeva.
Ovi prinčevi su mali – mali, bubuljičavi i uplašeni.
–– I dalje mislim da je onaj sa očima.
Jedan zatvorenik razgovara sa djevojkom koja pazi kokoške dok ga hrani.
Zatvorenik [Hvala vam. Ljubazni ste.]
Djevojka koja pazi kokoške [Donijeću vam još hrane ako budem mogla.]
Zatvorenik [Šta će nam uraditi?]
Djevojka koja pazi kokoške [Ne smijem pričati sa tobom.
Udariće me zbog toga.]
–– Tišina.
–– Alo!
–– Bez priče.
Vojnik udara zatvorenika koji je pričao.
Diže ruku da udari djevojku koja pazi kokoške.
–– Nemoj.
Vojnik ne udari djevojku.
Djevojka se nasmiješi vojniku koji je progovorio.
On uzvraća osmijeh.
–– Pogledaj je.
U toj plavoj haljini.
Kako šeta po sali.
Svilenkaste kose.
Pogledaj je.
Princeza.
 Egam ulazi.
Gleda u zatvorenike.
–– Sa kojim želite govoriti prvo, Gospodine?
Egam Sa ovim.
–– Kojim?
Egam Ovim sa očima.
Zatvorenik je izabran.
Skinite ga.
...
HAJDE.
Vojnici kreću skidati dječaka.
Dječak se opire. Viče – bori se.
Uplašen je.
Savladaju ga.
Egam gleda u dječaka.
Nije on.
Ima ožiljke na leđima od bičevanja.
Niko ne bičuje prinčeve.
Egam ponovo gleda u red.
Ovaj.
Skidaju i slijedećeg dječaka.
Opire se.
Ljut je.
Kost i koža.
Princ ne može biti tako neuhranjen.
...
Ovaj.
Skidaju slijedećeg dječaka.
Onoga sa očima.
Smiren je.
Egam pregleda trećeg dječaka.
Vojnik okreće dječaka.
–– Gospodine –
Egam Šta je?
–– Na gliježnju, Gospodine.
 Egam gleda.
Tetovaža.
Egam Tri zmije koje proždiru mjesec.
...
Koža mu nije ispucala.
Kakav to dječak napuni petnaest godina a koža mu nije ispucala?
Kakav to dječak nikada nije pao sa drveta?
Odvežite ga.
Vojnici izdvajaju dječaka od ostalih.
Pogledaj se.
Skup kostiju i vazduha i malo čega drugoga.
Bilo bi hladno kad bismo te ubili.
Znam da ne razumiješ moje riječi.
Ali možda možeš čuti u mom glasu.
Žao mi je.
Ali stvarno želim da idem kući.
...
Vodite ga Sivardu.
–– Šta ćemo sa ostalima, Gospodine?
Egam Stavite ih u kolica.
Odvedite ih u Pert.
Prodajte ih Dancima kao robove.
Podijelite ono zlata što dobijete među sobom.
To vam je nagrada.
Idite.
–– Gospodine.
Egam Šta je?
–– Gospodine... i ovaj ima tetovažu.
Egam Šta?
Egam gleda. Još jedan dječak, još jedna tetovaža.
–– Gospodine... i ovaj isto.
–– Gospodine... i ovaj.
–– Gospodine... mislim da svi imaju tetovaže, Gospodine.
Egam U PIČKU MATERINU!
U PIČKU MATERINU!
Egam udara dječaka kojeg je izabrao.
Koji je od vas kralj?
Koji od vas je jebeni kralj?
Dječak se grči pod udarcima.
Velika sala.
Malkolm zabavlja dvojicu škotskih vođa hranom i pićem.
Djevojka pjeva pjesmu na gelskom jeziku, možda svira harfu.
Sivard ulazi.
Malkolm Sivarde, vratio si se.
Sivard Tražio si me.
Malkolm Dođi, pridruži nam se.
Sivard Očekivao sam sastanak nasamo.
Malkolm Ali imamo goste.
Vođe klanova Kintajer i Lus,
I ovoliki put su prešli,
Nije li predivna?
Lus je doveo
Iz Irske je.
Poznaje moje ukuse.
Uzmi piće.
Sivard Vratiću se kad budeš manje zauzet.
Malkolm kaže pjevačici da ide.
Malkolm Evo – uzmi vino.
Idi u moj krevet i spremi još jednu pjesmu.
Neku o ljubavi.
Potrudi se da ima mnogo strofa.
Predstavlja vođe.
Luse – Kintajere – ovo je naš komandant, Sivard.
Lus Čekali smo da te upoznamo.
Kintajer I sad si tu.
Lus Ali sada kad si tu.
Kintajer Sramota nas je.
Lus Nemamo poklon za tebe.
Sivard Ne očekujem da primim poklone.
Lus Ne.
Kintajer Čuli smo za to.
Lus Ti ne primaš poklone.
Kintajer Ali mi očekujemo da ih damo.
Lus To je naš običaj.
Kintajer To je pitanje časti.
Lus Moramo ti donijeti nešto.
Kintajer Zlato. Ili meso. Ili ženu.
Lus Čak iako ti ne želiš da ti se da poklon.
Kintajer Ali ne znamo šta voliš.
Sivard To nije bitno.
Lus Toliko vremena si ovdje a mi i dalje ne znamo.
Kintajer Vi Englezi.
Lus Sakrivate svoje želje.
Kintajer Malkolm voli žene.
Lus Šta želi Engleska?
Kintajer Koji poklon možemo dati Engleskoj?
Lus Smijemo li te pitati sada?
Kintajer Kad si već ovdje.
Lus Smijemo li pitati?
Kintajer Ako nije problem.
Lus Kad si već ovdje u Škotskoj.
Kintajer Smijemo li pitati?
Obojica Šta želiš?
Sivard Mir.
Kintajer Mmm.
Lus Pa.
Kintajer Mir.
Lus Sigurno ne želiš djevojku?
Kintajer Ili momka?
Lus Samo mir.
Kintajer Teško je dati taj poklon.
Lus Nemamo ga, pa ga ne možemo dati.
Kintajer Nekada smo ga imali ali...
Lus Ne sada.
Kintajer Ne više.
Lus Ipak – ako nijesmo donijeli mir.
Kintajer Možda ga možemo ostaviti – tako što ćemo otići.
Lus Da vas ostavimo na miru – kaže.
Kintajer To je igra riječi.
Sivard Shvatio sam.
Kintajer Neka to onda bude naš poklon.
Lus Dajemo ti naš odlazak na poklon.
Sivard Prihvatam.
Hvala vam.
Lus i Kintajer odlaze.
Sivard Nijesam htio da okončam vašu zabavu.
Malkolm Ali svakako jesi.
Sivard Izvinjavam se.
Malkolm Vođe mi kažu da ponovo putuješ po zemlji.
Sivard Da.
Malkolm Putuješ zemljom u potrazi za kraljicom.
Sivard Ovoga puta sam ostvario napredak.
Malkolm Kažu da si nemilosrdan.
Sivard Sasijeći ću pobunu u korijenu.
Malkolm To je vrlo lukava strategija.
Ili bi makar bila da je i dalje u našem zatočeništvu.
Sivard Ovoga puta smo ostvarili napredak.
Malkolm Mmm.
Sivard Egam je čuo da sa kraljičin sin krije u Lion klisuri. Pretražio sam je i okupio sve dječake
prikladnih godina.
Egam ih sada ispituje.
Naći ćemo ga.
Malkolm Stvarno izgleda da rat napreduje – jako.
Sivard Nadam se da je tako.
Malkolm Dobro je.
Sivard Da.
Malkolm Samo se pitam da li napreduje previše jako.
Sivard Šta?
Malkolm Razgovarajući sa vođama.
Znaš već kako pričaju.
Žalba za žalbom.
Odlutam.
I uhvatim sebe kako se pitam
Da li nam ide previše dobro.
Sivard Kako je to moguće?
Malkolm Sivarde – vođe mi ne nude odanost na osnovu morala ili ljubavi –
Sivard Nude ti odanost jer si zakoniti kralj.
Malkolm Ne bi li bilo dobro da je tako?
Ali ne.
Nude mi odanost jer sam slab. Ne predstavljam im prijetnju. Što ja jači bio, više će se pitati
hoću li jednoga dana biti dovoljno jak da – da ih nadjačam. Počinju misliti da možda nije u
njihovom najobljem interesu da izbalansiraju moju moć tako što će podržati kraljicu.
Sivard Vođ u Lion klisuri je bio na kraljičinoj strani.
Sada zna da to nije bilo u njegovom najboljem interesu.
Malkolm Toliko koliko može – jer je mrtav. Da.
Više bih volio da se počneš suzdržavati.
Sivard Pas se ne suzdržava dok juri jelena.
Ne ako želiš da se nahraniš.
Malkolm Glen Lion nije bio opasan čovjek, Sivarde, bio je kukavica. Mirno je čekao da vidi u
čiju će korist poći rat. Sada kad si ga ubio – natjerao si njegove rođake da odluče na čijoj su
strani. Izgleda da su stali na kraljičinoj.
Sivard Onda ću ponovo poslati trupu u tu dolinu i ponovo je spaliti.
Malkolm Zašto bi zaboga to uradio?
Sivard Da postavim granicu.
Malkolm Prekini.
Sivard Šta?
Malkolm Samo –
Sivarde, molim te.
Moraš prestati.
Prestani.
Sa ovom neprekidnom –
Jasnoćom.
Među nama postoje šabloni vjernosti – postoje savezi – postoje prijatelji koji kažu da su prijatelji
ali rade protiv nas i postoje oni koji kažu da su neprijatelji ali nam pomažu u tajnosti – među
nama postoje mreže dužnosti – među nama postoje jedva izbalansirane zavade – zavade kojima
treba samo najmanji izdisaj pogrešne riječi da se pretvore u rat –
Ovo su šabloni među nama.
I kroz tako nježne filigrane ti guraš svoju pesnicu.
Sivard Ja sam vojnik. Volim jasnoću.
Malkolm Jasnoća je opasno bliska grubosti.
Sivard A suptilnost je opasno bliska korumpiranosti.
Malkolm Budi svjestan toga da veoma pomno slušam tvoj izbor riječi.
Sivard Dobro.
Čuj ovo onda.
Gadiš mi se.
Vino.
Lagodnost.
Pjesme.
Svila.
Dok moji momci tamo umiru u tvoje ime.
Korumpiran si, Malkolme.
Plitak.
Slab.
Valjaš se u sopstvenoj podmitljivosti.
Izgleda.
Malkolm Mmm.
...
Da li se ikad zapitaš , Sivarde, je li moguće da ja želim da izgleda kao da se valjam u
podmitljivosti?
 ...
Da li ti to ikada padne na pamet?
...
Ili je ta misao previše suptilna – previše korumpirana – ptica da bi je uhvatio drvenim
engleskim rukama?
...
Donose mi vino – vođe – dovode mi žene – misle – da sam korumpiran – da sam slab – da se
valjam u podmitljivosti – misle – ovaj kralj je lagan – neće nam praviti nevolje – sve što želi je
da ga ostave na miru da uživa u vinu i u ženama – neka bude kralj – bolje on nego neko jak –
neko – jasniji.
Neka Malkolm ostane – makar dok se neko bolji ne pojavi...
...
Ali nikad se neće pojaviti neko bolji.
A želiš li znati zašto?
Zato što će prije poubijati jedni druge nego mene.
...
Moja slabost je moja snaga.
Sivard To bi možda i mogla biti vjerodostojna strategija, Malkolme, da nije istina da ti želiš da
te ostave na miru da uživaš u vinu i ženama – ti stvarno jesi slab. Nije to izgled – to je istina.
Malkolm Najbolji našin da se održi izgled da je nešto istinito je da je stvarno istinito.
Sivard Sve ovo su samo riječi, Malkolme. Šta želiš da uradim? Da odustanem?
Malkolm Ne želim da prekineš svoju zanosnu potragu za kraljicom, Sivarde.
Samo te molim da je postigneš iznijansiranijim sredstvima.
Sivard Žao mi je, ne znam šta znači „iznijansiranija sredstva“.

Malkolm Povuci vojsku u Dansinan dok zima traje. Neka se vojnici oporave. Pusti me da budem
slab neko vrijeme. Pusti kraljicu da pravi greške. Ako vođe pomisle da kraljica može pobijediti
ubrzo će se urotiti protiv nje. Možemo vršiti neke sitne pohode, sitna ubistva. Pusti ih da provedu
zimu u svijetu nesigurnosti.
A kad dođe proljeće – vidjećeš kakvu će nam dobrodošlicu spremiti.
Sivard A šta sa našim saveznicima?
Malkolm Njima daj novac.
Upravo sam o tome razgovarao sa Lusom i Kintajerom.
Sivard Vođa bi trebalo da odaje počasti kralju. Ne obratno.
Malkolm Ljutiš me, Sivarde.
Moraš primati poklone od vođa.
Kralj uzvraća poklone desetostruko.
Ako ne uzmeš ništa, ne nudiš ništa.
Sivard Znam tu igru.
Korumpirana je.
Nisam je prihvatio.
Malkolm Sivarde, tvoje insistiranje na vladanju silom mi otežava da budem kralj.
Sivard Ako ti je to što si kralj postalo zamorno postoje vođe koji bi mogli uzeti to mjesto od
tebe.
Malkolm Ponekad mi je zamorno da živim. Znaš li nekoga ko bi mi mogao uzeti to mjesto?
Sivard Pijan si.
Malkolm Pridruži mi se.
Malkolm nudi vino Sivardu.
Sivard Možda bi želio da se vratiš u Englesku?
Malkolm Divnu Englesku.
Ne.
Ali možda bi ti želio da se vratiš.
Sivard Zašto?
Malkolm Ne znam.
Izgledaš umorno.
Sivarde, izgubio si sina u Škotskoj. Pazi da ne izgubiš i razum.
Sivard I dalje sam narednik.
Malkolm I ja sam i dalje kralj.
Sivard Ne.
Nisi ti kralj, Malkolme. Nisi kralj u Škotskoj. Nisi kralj u Dansinanu. Nisi čak kralj ni u ovoj
sobi.
Kraljevi vladaju.
Kada ti govoriš o vladanju, govoriš o tome ko je prijatelj sa kime i ko je rekao šta i šta znače
stvari i koje poklone dati...
Činiš da problemi kralja zvuče kao problemi žene.
U pravu si, umoran sam, Malkolme. Umoran sam od „čini se“ i umoran sam od „izgleda“. Ja
imam samo kosti i meso i blato i močvaru i metal. To je svijet u kojem leži moja moć i to je
svijet u kojem ću se boriti, i to je svijet u kojem ću pobijediti.
Malkolm Mmm.
Sivard Pobijediću.
*
Noć
Dvorište zamka.
Vatra.
Engleski vojnici pjevaju.
Pjesma ih razveseljava.
–– Viski.
–– Viski.
–– Viski.
–– Odakle nam?
–– Od Egama.
–– Dobrog starog Egama.
–– Za Egama!
–– A odakle Egamu?
–– Dva Škotska lorda su došla na sastanak sa kraljem i kuvar mi je rekao da je jedan od njih
donio ovu bačvu viskija.
–– I Egam je ukrao?
–– Ne, Egam je kupio.
–– Od čega je kupio?
–– Nečega.
–– Uvijek nešto sa Egamom.
–– Pametan je.
–– Uvijek ima prst u nečijem dupetu, taj Egam.
–– Nije bitno gdje je, uvijek nađe nekoga ko ima nešto što on želi.
–– I dobije to.
–– Stavi Egama usred sniježne poljane.
–– Na vrh ovih brda.
–– I on će opet naći nekoga.
–– Napraviće Snješka Bijelića.
–– Daće mu mali par zamrznutih muda.
–– I onda će ih golicati.
–– A taj Snješko će mu davati vode.
–– Za Egama!
–– Hladno je.
–– Hladno.
–– Dolazi zima.
–– Šta ćemo da gađamo?
–– Džordžovu cipelu.
–– Važi. Džordžova cipela.
–– Šta dobijamo ako pogodimo Džordžovu cipelu?
–– Onaj koji pogodi Džordžovu cipelu će se večeras smuvati sa djevojkom koja čuva kokoške.
Prvi strijelac ispaljuje u cipelu.
Promašuje.
–– Sranje.
–– Edvard bi pogodio.
–– Edvard bi pogodio i smuvao se sa djevojkom koja čuva kokoške.
–– Sad kad nema Edvarda, makar imaš šansu.
–– Bilo bi mi milije da je Edvard ovdje.
Treći strijelac ispaljuje.
Promašuje.
–– Dosadilo mi je ovo.
–– To što je hladno ni malo ne pomaže.
–– Viski, doduše.
–– Ni viski ne pomaže.
Ulazi djevojka koja pazi kokoške.
Sijeda na svjetlost vatre.
Gleda u vojnike.
–– Ispali ka njoj.
–– Šta?
–– Djevojci koja čuva kokožke.
–– Neću.
–– Zašto.
–– Mogao bih je pogoditi.
–– Konja ne bi pogodio ni da ga jašeš.
–– Jebeno bih je mogao pogoditi.
–– Gdje bi je onda pogodio?
–– Pravo među noge.
U usta.
U sise.
Skinuo bih joj haljinu i pogodio svako mjesto na njenom golom tijelu.
Princeza.
–– Pogledaj kako sjedi.
–– Izgleda gladno.
–– Jadnica.
–– Smiješi ti se.
–– Ne smiješi.
–– Smiješi.
–– Definitivno se smiješi.
–– Pričaj sa njom.
–– Ne mogu.
–– Zašto?
–– Ne znam jezik.
–– Ne moraš da znaš jezik djevojke da bi pričao sa njom.
–– Eh?
–– Za to ti ne trebaju riječi.
–– Riječi smetaju.
–– Kad pričaš sa djevojkom to su sve samo zvukovi.
–– Ona želi da se igra.
–– Ne znam šta da radim.
–– Ispali strijelu.
–– Šta?
–– Iz igre.
–– Da iz igre ispalim strijelu ka njoj?
Kako se ispaljuje strijela iz igre?
–– Namjerno promaši.
–– Iz igre.
–– Da – smijaće se. Obećavam. Misliće da je smiješno.
–– Jesi li siguran?
Prvi strijelac diže luk – iz igre – peri u djevojku koja pazi kokoške.
Djevojka diže ruke – iz igre.
Pravi se da je uplašena.
Smiješi se.
–– Rekao sam ti.
–– Šta sad?
–– Ispali.
–– Ciljaj da promašiš.
–– Šta ako promašim da promašim i pogodim je?
–– Nećeš.
–– Volio bih da je Edvard ovdje.
–– ‘Ajde.
Prvi strijelac diže luk – iz igre. Peri u djevojku koja pazi kokoške.
Ona diže ruke iz igre.
Smiješi se.
Strijelac ispaljuje – djevojka vrišti – strijela pogađa zid.
Vojnici se smiju.
Djevojka se oporavlja od straha.
Smiješi se.
Podiže strijelu.
–– Priđi joj.
Ona pruža strijelu.
–– Hajde.
–– Šta čekaš?
–– U redu.
Idem. Idem.
 Strijelac joj prilazi.
Staje blizu nje.
Trenutak.
–– Pogledaj ga.
–– Nikad nije poljubio djevojku.
–– Nikad nije uradio ništa.
–– Poljubiće ga.
Djevojka se pravi da će da ga poljubi.
–– Bože, prelijepa je.
–– Volio bih da sam on.
Djevojka vadi nož iz nabora odjeće.
Ubada vojnika.
Jednom, dvaput i opet.
Vojnik pada na koljena.
–– Zašto si uradila to?
Djevojka pokušava da oslobodi zatvorenike.
Oslobađa neke.
Djevojka [Svi vi – ustajte i borite se –
Borite se sa napadačem.
Borite se.]
Maše nožem oko sebe.
Odbija neke vojnike.
Borba.
Haos.
Egam Šta se dešava! Šta se dešava?
–– Ubila ga je.
–– Ubila je Erika.
Egam Ko?
–– Djevojka koja pazi kokoške!
Egam Ne?
–– Uhvatite je!
Djevojka sa kokoškama je brza – izmiče im – posiječe neke od njih. Konačno su je opkolili.
–– Imam je, Gospodine.
–– Odmaknite se, Gospodine.
Egam Ne.
–– Mogu je pogoditi, Gospodine.
Egam Želim je živu.
–– Zašto?
–– Oh –
–– Da.
Egam Djevojko – spusti nož.
Spusti ga.
Spusti ga –
Polako
Djevojka okreće nož ka sebi.
Ubada se.
Pada.
Umire.
Egam Moramo napustiti ovu jebenu zemlju.
*
Zora.
Sluškinje pjevaju tužbalicu.
Vojnici odnose mrtvo tijelo djevojke koja pazi kokoške.
Sivard i Mekdaf posmatraju.
Sivard Ne razumijem tvoj narod. Ne ponašaju se na način na koji se ponašaju ljudi koje
razumijem. Oni su misterija.
Mekdaf Nije ovdje uvijek bio rat, Sivarde.
Nekada su postojale žetve, pijace, dvorovi i manastiri. Kad sam bio mlad mogao si pogledati
klisuru i znati imena svega što se nalazi u njoj. Imena su poticala od boja ili drveća koje je
stojalo tamo ili kuća ljudi koji su živjeli tamo. Crveno brdo, brezina šuma, Alistarova kuća. Ali
kad je rat, on ne uništi samo stvari poput žetvi i manastira – uništi i imena stvari takođe. Zasjeni
pejzaž kao jastreb i koje god ime vidi, nasrne na njega i iščupa ga kandžama. Crveno brdo
postaje brdo klanice. Brezina šuma postaje šuma tuge i Alistarova kuća postaje mjesto gdje je
nekada bila kuća staroga Alija.
Mi više ne znamo gdje smo.
Nismo mi misteriozan narod, Sivarde, samo smo izgubljeni.
Sivard Možda je Egam u pravu. Možda bi trebalo da idem kući.
Mekdaf Treba mi da ostaneš da se boriš.
Sivard Kako bi bilo kad bih napustio sopstvenu vojsku? Da pustim komandu da sklizne, kao kad
skidam oklop. Da ustanem jedne noći i samo odšetam iz Dansinana. Da samo nestanem u magli.
Možeš li zamisliti?
Mekdaf Mogu zamisliti.
Sivard Ti i ja, Mekdafe – mogli bismo započeti bitku i onda je napustiti. Mogli bismo otići usred
bitke i pustiti sve da misle da smo mrtvi i da su vukovi odnijeli naša tijela.
Mogli bismo hodati i hodati dok ne naiđemo na novu zemlju.
Mekdaf Moja djeca su mrtva.
Moja žena je mrtva.
Kad sam odjahao nazad u svoj zamak i vidio crni dim kako visi nad salama palo mi je na pamet
da odjašem. Znao sam da ako prođem kroz kapiju da vidim šta mi je ostalo da bi se zatvorila za
mnom i više se nikad ne bi otvorila.
Ušao sam.
Vidio sam.
Sada bih mogao hodati i hodati do kraja vremena, Sivarde, ali nikada neću naći kraj te prostorije.
Ne mogu otići.
A ne možeš ni ti.
Egam ulazi.
Sivard Egame – šta je bilo?
Egam Kraljičin sin.
Našli smo ga.
*
Zatvor unutar zamka.
Dječak iz Škotske – prekriven je krvlju.
Egam, Sivard, Mekdaf i dječak vojnik stoje nad njim.
Mekdaf prevodi dječakovo priznanje.
Mekdaf Ja sam kraljičin sin. Krio sam se u brdima blizu klisure Lion u crnoj šumi. U crnoj šumi
se nalazi grupa vojnika i moja majka. U crnoj šumi planiramo napade na Engleze. Sluškinje moje
majke su vještice. One bacaju čini. Koriste biljke kako bi pravile čarolije koje mi pijemo da
bismo dobili tajne moći. Kad ispijemo jedno piće, strijele ne mogu probiti našu kožu. Kad
ispijemo drugo piće, onda nas mačevi ne mogu posjeći. Kad popijemo treće, u brdima smo
nevidljivi. Imamo čini koje truju jezera i čini koje donose maglu i čini koje proizvode snove od
kojih se engleski vojnici razbole. Moja majka me može pretvoriti u pticu. Moja majka može
učiniti moju krv toliko vrelom da vas opeče. Moja majka ima čini koje će oboriti zidine zamka.
Sjutra će biti oluja i moja majka će je donijeti. Snijeg će doći i ona će ga donijeti.
Ovo je moje priznanje.
Sivard Pitaj ga kako se zove.
Mekdaf Kako se zoveš, dječače?
Dječak iz Škotske [Lulič.]
Mekdaf Lulič.
Sivard Lulič.
Kako se kaže, „Ako je to istina – potpiši priznanje.“
Mekdaf Kaži mu – [Dječače, da li potpisuješ?]
Sivard Ponovi to.
Mekdaf [Dječače, da li potpisuješ?]
Sivard [Luliče – dječače, da li potpisuješ?]
Dječaku daju olovku.
Ne pogleda u priznanje.
Označi ga krstićem.
Mekdaf Šta ćeš učiniti sa njim?
Egam Ako ga zadržimo kao taoca možda možemo pregovarati sa kraljicom.
Sivard Ne.
On je njihov razlog.
Vrijeme je da se okonča.
Sivard isuče mač da ubije dječaka.
Sivard oklijeva.
Ne može da ubije dječaka.
Škotski dječak [Ne možeš me ubiti.]
Sivard Šta je rekao?
Mekdaf Kaže da ga ne možeš ubiti.
Dječak vojnik Gospodine.
Ja mogu to uraditi.
Sivard Ne.
 Sivard spušta mač na dječakov vrat.
Dječak iz Škotske [Majko.]
Sivard ponovo posiječe dječaka.
Dječak iz Škotske [Majko.]
Sivard Šta govori?
Mekdaf Zove majku.
Sivard ga dokrajči.
Dječak iz Škotske umire
*
Velika sala.
Malkolm na prijestolu.
Sivard ulazi.
Sivard Kraljičin sin je mrtav.
Malkolm Rekli su mi.
Sivard Sad kad je njen sin mrtav, Mora nemaju pravo na prijesto. Besmisleno je da je glavari
podržavaju. Njena predaja je neizbježna.
Proglasiću to.
Malkolm Da.
Da.
Uradi to.
...
Sivarde.
Da li si naredio da stave dječakovu glavu na kolac?
Sivard Da.
Malkolm Na onaj u dvorištu?
Sivard Da.
Malkolm Taj kolac?
Sivard Da.
Malkolm Mislim da bi bilo bolje da je skineš.
Sivard Zašto?
Malkolm Ne izgleda dobro.
Sivard Ne shvatam.
Malkolm Mora ne prihvataju da je taj mrtvi dječak njen.
Sivard Šta?
Malkolm Kažu da je kraljičin sin pobjegao iz Lion klisure.
Sivard Niko nije pobjegao iz Lion klisure.
Malkolm To oni kažu.
Sivard Oni? Ko?
Malkolm Narod.
Sivard Narod?
Malkolm Svi.
Sivard Dječak je priznao. Mrtav je. Glava je dokaz.
Malkolm Što god ta glava bila, Sivarde – nije dokaz.
Sivard Nož je nož, vrat je vrat.
Mrtav je.
Malkolm Mislim da je vjerovatnije da, tako što si ga ubio, da si mu dao vječni život.
Vratiće se. Vidjeće ga u Orkniju, ili u nekoj sali u Norveškoj, vratiće se iz ropstva u Irskoj ili će
ga naći na ostrvima. Dok god sam na prijestolu, kraljičin sin će me uhoditi dok me jednog dana
smrt ne uzme – čak i ako umrem sam u krevetu, biće ljudi koji će reći – kraljičin sin je ovo
uradio.
Škotska ne prihvata njegovu smrt.
Stavljanje njegove glave na kolac samo čini da izgledam... kao seljak u sobi punoj teologa.
Sivard Neki dječak postoji.
Postojao je.
Neki dječak je izašao iz njene materice.
Mislim da je ovaj dječak taj dječak.
A ovaj dječak je mrtav.
Malkolm Mmm.
Sivard Malkolme, pitaću te nešto i želim dobro da razmisliš. Nađi najbolje riječi što možeš –
najjasnije. Nađi riječi koje najbolje pristaju svijetu kakav je tamo – izvan zidina Dansinana.
Hoće li ikada biti mira u ovoj zemlji?
Malkolm Ne na način na koji ti želiš da bude.
Sivard Jedna riječ.
Malkolm Mmm.
Sivard ...
Malkolm Izgleda da misliš da je mir prirodno stanje, Sivarde, i da je sukob njegov prekid, ali
istina je sušta suprotnost tome. Mir je kad je more ravno – rijedak i predivan trenutak – nešto
nemoguće – privid savršenstva prije nego što se vjetar vrati.
Ne možeš na silu uvesti mir isto kao što ne možeš hodati površinom mora i utabati talase.
Pogledaj.
Sivi oblak, nad brdima.
Snijeg dolazi.
Vrijeme je da pustimo da rat prespava zimu.
Umoran si, Sivarde.
Postavi novog komantanta.
Skini dječakovu glavu sa kolca.
*
Dvorište zamka.
Vojnici skidaju dječaka sa kolca.
Sivard daje Egamu oklop.
Sivard Okupi vojnike u Dansinan i neka ovdje provedu zimu. Znaš i sam šta raditi. Ukoliko vam
se naš kralj ne obrati, odgovarate Malkolmu. Ukoliko je rat u pitanju, Mekdaf će te savjetovati.
Ti si Engleska sada.
Pazi ih.
Mekdaf Naredio sam mojoj trupi da te prate.
Sivard Povešću dječaka.
Nikoga više.
Mekdaf Trebaće ti više ljudi za put u Englesku.
Sivard Ne idem u Englesku.
Egam Gdje ideš?
Sivard Idem da pronađem kraljicu.
Sivard i dječak napuštaju zamak da traže kraljicu.
Sivard diže tijelo mrtvog dječaka na leđa.
Engleska vojska sprema kamp za zimu.
Snijeg pada.
 ČETVRTI ČIN

ZIMA
Sivard i dječak vojnik hodaju kroz sniježni pejzaž.
Prvi snijeg je pao u novembru i Sivard je ostavio vojsku u Dansinanu
Vojska se ne može boriti zimi, majko – ne ovdje – ne ovdje
Gdje se lede rijeke i crna jezera i velike vodnjikave baruštine.
Ne – led nije pogodan za borbu ali je pogodan za hodanje
Jer kad je zemljište zaleđeno čovjek se može krećati po zemlji
Znajući da će – gdje god zakoračio – stati na čvrsto tle.
Tako Sivard i ja krenusmo da nađemo kraljicu. Sad već ne kao vojnik,
Sivard – ne, kad bi ga vidjela – više kao prosjak –
Sveštenik u crnim odorama sa kapuljačom i sa mnom pored sebe –
Ja i dalje umnogome izgledajući kao vojnik – inače,
Mislim da bi se iznenadila da me vidiš sada, majko –
Moje mlado lice je nestalo i moje tijelo je dvostruko krupnije nego ranije
I mislim da je istina reći da se sada ljudi sklanjaju od mene.
Kada im se približim pogledaju dolje –
Mrmljaju i drže dah – kao što bi i trebalo pred vojnikom.
Nije ovo neprijatan način za provesti zimu – hodajući.
Ovo je hladna zemlja ali kad u vazduhu nema magle –
Nema kiše – nema sivila – nema vlage – što se može desiti veoma često –
Škotska postaje mjesto plave naspram bijele –
Plavog neba naspram bijelih planina – jarko plave naspram bijele kore breze
I bijelog dijagonalnog krsta naspram plavoga polja što je njihova zastava –
Zastava koja se sada, izgleda, vijori sa svakog zamka.
Hodamo od sela do sela prateći dim glasina na koje naiđemo.
Ponovo hodamo i ponovo se raspitujemo, hodamo i raspitujemo, hodamo i raspitujemo
Umoran sam do kosti ali istina je, majko – to nije od hodanja.
Svake noći nađemo već neko ognjište – mjesto da legnemo,
I Sivard leži budan i ja ležim budan i ako ikada sklopim oči
Osjetim da padam u tamu unutar sebe i
Vidim mrtvoga ili Edvarda ili Erika ili Toma ili ostale
Ili vidim kako moj mač odsijeca ruku onoga čovjeka ili osjetim bolestan strah
Da ću i ja da umrem – i onda – tap –
Kao kada kolica pređu preko rupe i probudim se
I ispostavi se da sam vikao. Pa me Sivard smiri
I obojica se vratimo tišini – ležanju pod svijetlosti žara
I Sivardu se javi sumnja, a meni strah
I kroz moju glavu divlja kao ludi konj
Pitanje koje ne smijem postaviti.
„Zašto smo ovdje?“ „Zašto smo ovdje?“ „Zašto smo ovdje?“
Mala kapela na ostrvu usred zaleđenog jezera. Na tlu snijeg.
Tri žene, dobro zamotane protiv zime, skupljaju drva za ogrijev.
Jedna žena hrani bebu.
Žene pjevaju uspavanku na gelskom jeziku.
Sivard i dječak vojnik hodaju preko leda prema ostrvu.
Sivard, na leđima, nosi dječakovo tijelo.
Sivard Je li kraljica ovdje?
Žene prestaju sa poslom.
Tražim kraljicu.
Žene ne progovaraju.
Da li je ovdje?
Žene ne progovaraju.
Rečeno mi je da je ovo kraljičino jezero.
Rečeno mi je da je ovo njeno ostrvo.
Rečeno mi je da je ovo njena kapela.
Žene ne progovaraju.
Rečeno mi je da ste vi njene sluškinje.
Žene ne progovaraju.
Zašto ne odgovorite?
Gruič ulazi.
Gruič Ne govore engleski.
Uskoro će godina kako ste ovdje a još nisi naučio naš jezik.
Sivard Gruič.
Gruič Reci dječaku da spusti oružje.
Ovo je sveto mjesto.
Sivard Poslušaj je.
Dječak vojnik odlaže oružje na zemlju.
Jedna od žena ga uzima.
Sivard Gdje su tvoji ljudi?
Gruič Dovoljno sam zaštićena.
Sivard Upravo sam prešao preko jezera.
Niko me nije napao.
Gruič Znali smo da dolaziš.
Raširio si naokolo svoje namjere kao nered, Sivarde.
Teško je izbjeći te.
Šta želiš?
Sivard Tvoj sin je mrtav.
Doveo sam ti ga.
Doveo sam ti ga da ga sahraniš.
Odvedi ga u Ajonu...
Gdje su kraljevi sahranjeni.
Rekla si da je to vaš običaj.
Gruič Kako je poginuo?
Sivard Ja sam ga ubio.
Gruič Lulič.
Nikada nije bio hrabar dječak.
Plašili su ga zvukovi.
Bio bi oprezan kralj.
Sivard Žao mi je.
Gruič Zašto si došao, Sivarde?
Sivard Želim da sredim stvari među nama.
Gruič Davno si imao šansu za to.
Sivard Napravio sam grešku.
Gruič Grešku?
Napao si moju zemlju.
Ponizio si me pred mojim narodom.
Ubio si moga sina.
Zar nisi znao da to radiš?
Sivard Sve što sam uradio, uradio sam jer sam mislio da je tako najbolje.
Gruič Šta želiš da kažem, Sivarde?
Da li želiš da ti oprostim?
Sivard Ne.
Gruič Šta onda? Da li si ovoliki put prevalio po zimi samo da bi otvarao i zatvarao usta, jesi li
došao da snijegu ispjevaš izvinjenje?
Sivard Ne.
Gruič Trebalo bi da te ubijem sada.
Trebalo bi da zovnem ljude i naredim im da te oderu preda mnom.
To bi trebalo da uradim.
Sivard Zašto ne uradiš?
Gruič Zbog časti.
Sivard Gruič.
Došao sam bez oružja.
Došao sam da razgovaram.
Hajde da razgovaramo.
Čovjek i žena ovdje na snijegu – čovjek i žena koji treba da nađu najbolji način da organizuju
svoj svijet.
Gruič Da li imaš prijedlog?
Sivard Ne.
Želim da čujem tvoj prijedlog.
Gruič Idi kući.
Sivard Ne možeš me pobijediti, Gruič. Ni ja tebe.
Ne mogu otići kući bez nagodbe.
Rat je gotov preko zime ali vremenom će doći proljeće i ponovo ćemo morati da se borimo
ukoliko ne nađemo način da stavimo tačku na to.
Koji su tvoji uslovi?
Gruič Nemam ih.
Sivard Lulič je mrtav. Malkolm je neosporan kralj. Pravo Mora na prijesto je okončano.
Za što se boriti, Gruič?
Čuo sam da postoji ples odlaska.
Hajde da zajedno napravimo prve korake.
Gruič Postoji spor.
Sivard Šta?
Gruič Postoji spor.
Ona poziva ženu.
Pokazuje Sivardu bebu.
Pobio si dječake u Lion klisuri.
Ali si pustio žene.
To je bila greška.
Lulič je imao sina.
Ovo dijete.
Ovo dijete je sada kralj.
Sivard Ne.
Ne.
Gruič, koliko dugo ćeš insistirati na ovome ludilu? Da li želiš da spalim svako selo i farmu i
zamak i polje u zemlji i da pustim da Škotska padne ponovo u šumu? Da li bi se i tada nastavila
boriti? Da li bi tada regrutovala jelene i vukove da nastave rat za tebe? Koliko dugo?
Donesi mir svojoj zemlji.
Odustani od ovoga.
Gruič U Škotskoj će biti mir kad ovaj dječak bude kralj.
Sivard Ne.
Dječače –
Dječak vojnik Gospodine?
Sivard Uzmi dijete.
Dječak vojnik uzima dijete od sluškinje.
Sivard – sada naoružan nožem – staje između žene i dječaka koji drži bebu.
Sivard Oboje smo izgubili sinove u Škotskoj, Gruič.
Vrijeme je da oboje uradimo ono što je najbolje za naš narod.
Pravo Mora je gotovo. Prihvati, ili ću ubiti ovo dijete.
I završiti to.
Gruič Ubij dijete, Sivarde. Škotska će naći drugo diijete.
Sivard A onda ću ubiti i tebe.
Gruič Škotska će naći drugu kraljicu.
Sivard Šta si ti, Gruič?
Vještica?
Žena?
Led?
Led – da – to je blizu,
Ali ne dovoljno –
Zamisli selo – recimo, selo u dolini – i ta dolina je plodna i zelena i mlada, a onda jednoga dana
se nad njom nadvije oblak – Gruič – crni oblak koji isiše život iz zemljišta i ostavi ga zaleđenog i
beznadežnog. To si ti, Gruič – ti si zima.
Gruič A jesi li ti ljeto? Da li pod tvojim stopama niče cvijeće? Da li si donio život kad si došao u
Škotsku?
Sivard To je bila moja namjera.
Gruič Oh, kako si samo zaljubljen u svoje dobre namjere.
Pogledaj kako se i dalje držiš sa njih.
Kao mrtve bebe za tvoje grudi.
Sivard Molim te po poslednji put –
Priznaj Malkolma ili ubijam dijete.
Gruič Slab si, Sivarde.
Slab komandant pod slabim kraljem.
Na kraju ćeš poći kući.
Poražen i ponižen.
A kad se vratiš u svoj prazan zamak, Sivarde, a u Dansinanu ponovo bude jedan od mojih na
prijestolu, poslaću grupe ljudi u pohod na tvoj voljeni Nortamberlend da uzmu stoku i žene i
spale sela i ubiju tvoje vitezove. Dok god budem vladala mučiću te i kada umrem ostaviću
uputstva u testamentu za sve kraljice Škotske koje dođu poslije mene da kažu svojim kraljevima
da uzmu oružje i muče Englesku opet i opet i opet do kraja vremena.
Sivard Priznanje.
Nepomičnost.
Dječak vojnik Gospodine.
...
Beba, Gospodine –
...
Usrala se, Gospodine.
 Dječak vojnik pokušava umiriti dijete.
Beba plače.
Gospodine, mislim da je gladna.
...
Gospodine, mislim da je gladna.
...
Hoćemo li je ubiti?
...
Iritantno je, Gospodine.
...
Zašto je jednostavno ne ubijemo?
...
Ššš... ššš...
Ššš, malo.
U redu je. Sve je u redu, mali čovječe.
...
Da li da pokušam da je ninam, Gospodine,
Da je ninam u rukama?
Dječak vojnik pokušava umiriti dijete.
Mislim da bi bilo lakše da je ubijemo.
...
Izgleda da utihne kad poskakujem dok je držim na ramenu.
...
Skoki skoki skoki.
Beba prestaje da plače.
Gospodine.
...
Gospodine.
...
Šta da radim sa njom?
Sivard Vrati ga njegovoj majci.
Dječak vojnik daje dijete ženi, koja pruža ruke.
Sluškinja [Hajde, dođi kod mene, šš šš.]
Uzima dijete.
Gruič Ti si dobar čovjek, Sivarde.
Bilo bi bolje da nijesi.
Bilo bi mnogo manje krvi.
Sivard sklanja nož.
Sivard Dječače.
Dječak vojnik Gospodine.
Sivard Dođi.
Dječak vojnik Gdje, Gospodine.
Sivard Idemo.
Dječak vojnik Umoran sam, Gospodine.
Sivard Idemo.
Dječak vojnik Kasno je.
Sivard Idemo.
Dječak vojnik Gdje, Gospodine?
Sivard se okreće i odlazi.
Ide na snijeg.
Nestaje.
Dječak vojnik daje Gruič vreću sa glavom.
Oklijeva.
Gruič Idi.
Dječak vojnik ide.
Sve je nestalo.
Samo dječak i bjelina.
A onda samo bjelina.