UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

BANJA LUKA

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA
«MEĐUNARODNA EKONOMIJA I FINANSIJE »

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

„GLOBALIZACIJA“

Student: Mentor:
Granula Dubravka Prof dr Radovan Klincov

BANJALUKA,decembar,2009.god
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
BANJA LUKA

Univerzitet za poslovne studije, Banjaluka

Ulica Jovana Dučića 23a, Banjaluka

Student Granula Dubravka

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

GLOBALIZACIJA

BANJALUKA, 2009.GODINE
 SADRŽAJ:

1.UVOD

2. POJAM GLOBALIZACIJE

2.1 Nastanak i razvoj globalizacije

3. UZROCI I EFEKTI GLOBALIZACIJE

4. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA

5. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

6. POLITIČKA GLOBALIZACIJA

7. ZAKLJUČAK

8. LITERATURA
1. UVOD

Doba u kome živimo vrijeme je eksplozivnih promjena. Svijet kakav smo poznavali
svih ovih vijekova, u čijem središtu se nalaze nacionalne ekonomije i države, iz temelja
se mijenja. Na horizontu nastaju obrisi nove, nepoznate civilizacije. U potrazi za
riječima koje bi izrazile svu dubinu tog zbivanja dolazimo do pojma "globalizacije" – te
zahuktale mašine koja stvara novu mapu svijeta, pokreće nevidljive konce našeg
svakodnevnog života.

Međutim, istraživanje lavirinata globalizacije već na svom prvom koraku suočava se

sa velikom zagnetkom: šta je zapravo globalizacija. U odgovoru na to pitanje nad
pitanjima nastaje velika polarizacija, sukob rivalskih gledišta. Za jednu struju
globalizacija je istorijski nužan, nezadrživ objektivni planetarni proces koji, poput
izlazka sunca, ne zavisi od volje niti izbora.

Za druge, ona se sastoji u tehnološkoj, ekonomskoj i vojnoj amerikanizaciji savremenog

društva.

No, dok se jedni amerikanizaciji dive, nalazeći u njoj pokretačku silu opšteg napretka i
slobode, drugi pak strahuju od samozvanog usrečitelja čovječanstva, od američke
dominacije svijetom. Stvarni odnos globalizacije i amerikanizacije tako se pretvara u
središni problem našeg doba. No, njegovo odgonetanje hod je po mukama. Jer, obe
strane jednačine sadrže niz nepoznanica, mnoštvo različitih crta.

A novi milenijum,već,započinje odgonetanjem velike zagonetke: gde nas globalizacija

vodi, koji lik zadobija? Da li će milijarde građana živjeti u svijetu u kome narodi
uživaju opšti mir, ekonomski prosperitet i slobode. Ili pak "Svjetskom društvu, poretku"
koji,izobličen u korist isključivo bogatih, dovodi planetu na ivicu samouništenja?
2. POJAM GLOBALIZACIJE

Pojam globalizacija potiče od latinske riječi glob što znači globus odnosno globalan
što podrazumjeva cjelokupan ili ukupan. Pod globalizacijom u ekonomiji se
podrazumeva relativizacija nacionalnih tržišnih granica i svih barijera. Na taj način sva
tržišta u svijetu postaju otvorena za sve one koji se bave privrednom ili nekom drugom
aktivnošću. 1
Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova,globalnih preduzeća i globalne
ekonomije.Svijet na taj način postaje jedinstven,a svjetsko tržište dostupno
svima.Zahvaljujući globalizaciji odnosi među ljudima i zemljama postaju sve
intenzivniji,ljudi počinju globalno razmišljati i svijet u cijelini drugačije shvataju.
Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta ali i na jačanje svijesti o svijetu
kao cijelini.Za globalizaciju se može reći da je jedna od posljedica razvoja savremene
tehnologije,tržišne ekonomije i demokratizacije.Globalizacija je omogućila i slobodno
kretanje kapitala,roba,informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica.
Ekološka,kulturološka i društvena strana globalizacije često se zanemaruju u odnosu
na njenu političku a posebno ekonomsku dimenziju,ali u novije vrijeme i one dobijaju
sve veći prostor.

1
dr M.Beslać,međunarodna ekonomija finansije,skripta
2.1 NASTANAK I RAZVOJ GLOBALIZACIJE

Kraj hladnog rat i raspad bipolarne strukture svijeta na prelazu iz osamdesetih u

devedesete godine dvadesetog vijeka donio je u prvi plan političkih i teorijskih rasprava
temu globalizacije.
Međutim prve oblike globalizacije možemo zapaziti ekspanzijom velikih religija i
civilizacija, vojnim osvajanjima i džinovskim carstvima, putevima svile i pomorskom
trgovinom u starom vijeku.
Sledeći talas globalizacije dolazi sa periodom renesense, otkrićem novih kontinenata i
novih pomorskih puteva
Naredni talas globalizacije pokrenut je industrijskom revolucijom i kolonijalnom
ekspanzijom koja karakteriše međunarodne odnose sve do početka I svjetskog rata.
Savremeni talas globalizacije ima ubrazani ritam i u njemu dominira proces sve gušće
povezanosti i međuzavisnosti. On je nastao pod uticajem ubrzane tehnološko-
informatičke revolucije i usponom sve moćnijih transnacionalnih i nadnacionalnih
ekonomskih sila i političkih institucija. Došlo je do formiranja globalnog tržišta i do
formiranja svijesti o sve većoj međuzavisnosti i njom izazvane kompresije prostora i
vremena kao i do rasprostiranja istovijetnih formi organizacije života na gotovo
cijelokupnom socijalnom prostoru svijeta. Najznačajnija odlika globalizacije,ipak, je
širenje demokratije. Simultano sa tim procesom ide i uspon neolibelarne ekonomije,
praćen produbljivanjem jaza između bogatog Sjevera i siromašnog Juga, zaoštravanjem
socijalnih problema i globalizacijom siromaštva.
Savremene ekonomske odnose karakteriše liberalizacija tokova roba i faktora
proizvodnje,međunarodna specijalizacija,standardizacija i opšta
globalizacija.Globalizacija je u savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima
proces u kome se smanjuju administrativna ograničenja i povećava ekonomska
integracija zemlje.Proces globalizacije je paralelan sa povećanjem obima toka
kapitala,posebno direktnih investicija.Globalizacija se dalje odražava na međunarodnu
standardizaciju.Proces globalizacije je neminovan u savremenom svijetu i posljedica je i
uzrok povećanja obima međunarodne razmjene i rasta obima svjetske proizvodnje.2

2
dr G.Ć.Jotanović,međunarodni ekonomski odnosi,BLuka
3. UZROCI I EFEKTI GLOBALIZACIJE

Uzroci pojave i intenziviranje procesa globalizacije višestruki su.Neki od tih uzroka su:
 tehnički napredak u svim domenima proizvodnje,a posebno razvoj informatičke
tehnologije.
Kvalitet globalne komunikacije postignut je razvojem kompjutera i informativne
tehnologije
 povećanje brzine transporta i smanjenje njihovih troškova,te povećanje
efikasnosti i sigurnosti u transportu

Uzroci procesa globalizacije a koji su istovremeno i faktori koje globalizacija

intenzivira su:
 liberalizacija tokova roba i faktora proizvodnje,uključujući migracije
stanovništva
 klimatske prilike u svijetu su takođe faktori globalizacije
 osnivanje Svjetske trgovinske organizacije3
Svetska trgovinska organizacija (STO) – globalizaciju posmatra kao rast
međunarodne razmjene roba i usluga kroz kretanje tehnologije i kapitala, ali i migracija
u svijetu. Glavne karakteristike: tehnološke promene, liberalizacija međunarodne
trgovine i investicije nacionalnih privreda.
Porast stranih direktnih investicija je veličina koja obilježava ulogu i brzinu
globalizacije u svijetu.Kao posljedica smanjenja barijera investiranja,strane direktne
investicije su u periodu šezdesetih godina prošlog vijeka do danas,dvadeset puta uvećale
obim.
U svjetskoj proizvodnji i razmjeni direktne investicije razvijaju trend ka socijalizaciji i
unifikaciji

Efekti globalizacije
3
dr G.Ć.Jotanović,međunarodni ekonomski odnosi,BLuka
Efekti globalizacije imaju pozitivna i negativna obilježja.
Pozitivni efekti globalizacije se reflektuju na:
 povećanje obima svjetske proizvodnje,
 rast obima svjetske razmjene,
 povećanje obima stranih direktnih investicija-što je veoma važno za razvoj
manje razvijenih zemalja,
 povećanje ukupne zaposlenosti stanovništva
 poboljšanje zdravstvene zaštite stanovništva
 intenziviranje demokratije
 izraženija ljudska prava4
Globalizacija je faktor razvoja savremenih međunarodnih ekonomskih odnosa koga
prati i niz negativnih efekata koji se uglavnom odražavaju na zemlje u razvoju.
Proces globalizacije omogućava nejednaku raspodijelu profita.Između ostalog
transnacionalne kompanije baziraju profit na izbjegavanju poreza.Prisutne se
međunarodne krize izazvane špekulativnim kretanjima kapitala takođe je smanjena
uloga berze zbog uticaja konkurentnih kompanija.
Intenzivira se korištenje jeftine radne snage,te uz činjenicu povećanja ukupne
zaposlenosti,jaz između bogaih i siromašnih se povećava.Pri tome,zbog priride
aktivnosti transnacionalnih kompanija,rukovođenih isključivo većim profitom,prisutna
je tendencija uništavanja okoline.

4. EKONOMSKA GLOBALIZACIJA

4
dr G.Ć.Jotanović,međunarodni ekonomski odnosi,BLuka
Ekonomska globalizacija – podrazumjeva rastuću privrednu međuzavisnost država
širom svijeta i težnju da različite privrede svijeta ujedini u svjetsku integrisanu privredu.
Predstavlja osnov ili polaznu tačku za razmatranje složenosti globalizacije sa političkog,
civilizacijskog i sociološkog stanovišta.
Tranzicija je globalizacija kapitalističkog privrednog sistema.
Svjetska trgovinska organizacija (STO) – globalizaciju posmatra kao rast
međunarodne razmjene roba i usluga kroz kretanje tehnologije i kapitala.
Glavne karakteristike ekonomske globalizacije su:
 tehnološke promjene,
 liberalizacija međunarodne trgovine i
 investicije nacionalnih privreda.
Globalizacija svijetske privrede u užem smislu vrši se u prekograničnom poslovanju
preduzeća. Obilježja globalizacije u užem smislu su: da je mikroekonomski proces, da
se u procesu globalizacije sve više kreću finansije, tehnologije, znanje, svojina i da je to
posljedica oštre podjele svijeta. Strane direktne investicije (SDI) povezuju različite
nacionalne privrede.

Ekonomska globalizacija u praksi najviše zavisi od brzine liberalizacije

međunarodnih ekonomskih odnosa. Liberalistička škola zastupa da liberalizaciju
ekonomskog života treba prepustiti tržištu koje u najvećoj mjeri reguliše ekonomski
život.

Na razvoj ekonomske globalizacije utiču sledeći faktori:

Porast svijetske proizvodnje – tim porastom nastale su promjene u ekonomskoj sferi
društvenog života.
Uspon takozvanih azijskih tigrova – predstavlja globalan proces ekonomskog i
tehnološkog progresa i prosperiteta Istoka, a slabljenje Zapada.
Izrazito razvijanje svjetskog tržišta – neki kritičari vide visok porast vrijednosti
valute dnevne proizvodnje kao znak da je centralne banke ne mogu kontrolisati.
Ubrzavanje međunarodnih tokova robe i kapitala – finansije postaju na globalnom
planu digitalna djelatnost, a informaciona tehnologija pretvara realni svijet u virtuelni
kapital. Potrebne su radikalne promjene kako u finansijskom sistemu tako i u
informatici, telekomunikacijama isl.

Jačanje transnacionalnih kompanija – svoju moć ostvaruju kontrolom tržišta roba i

usluga, kontrolom finansijskog tržišta i tržišta informacija.

Pozitivni efekti su
 unos svježeg kapitala,
 nove tehnologije,
 povećanje zaposlenosti
 porast izvoza i deviznih prihoda.

Porast spoljno trgovinske razmjene – za četiri decenije je povećana za 33 puta.

Posebno je povećan robni izvoz gde izdvajamo informatičku opremu, naftu, gas,
poljoprivredne proizvode i dr.

Globalna ekonomija ne može ravnomjerno i ujednačeno da obuhvati sve zemlje

svijeta, jer se one ne nalaze na istom stepenu razvoja. Za mnoge nerazvijene zemlje
globalizacija može značiti kolonizaciju ili potpunu asimilaciju.
Nova ekonomija se zasniva na visokosofisticiranoj tehnologiji, na znanju i
inovacijama, novim firmama povezivanja i udruživanja transnacionalnih kompanija, a
poslovanje se odvija na svijetskom tržištu.
Intelektualni kapital obuhvata sve vrste znanja i sposobnosti – vještine, iskustvo,
samopouzdanje, odgovornost, motivisanost.
Internet globalno elektronsko poslovanje koje se obavlja u 3 područja: business-to-
business (B2B) firma - firma, business-to-consumer (B2C) firma – mušterija, business-
to-employer (B2E) firma – poslodavac. Može doći do finansijskih i komercijalnih
manipulacija, zloupotreba, kriminalnih aktivnosti i sl.
Ekonomija simbola podrazumijevaju se brži transferi globalnih, nominalnih,
simboličkih i virtuelnih vrijednosti – bezgotovinsko plaćanje, međunarodna trgovina
akcijama, međunarodne bankarske transakcije i sl.
Ubrzan razvoj globalizacije sa ekonomskog aspekta - indeks Global Research
Institut-a (prati se međuzavisnost trgovine i proizvodnje), indeks hamburškog Instituta
(za ekonomska istraživanja obuhvata proizvodnju, uvoz, izvoz i proizvodnju stranih
firmi u Nemačkoj).

5. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Transnacionalni finansijski kapital je,danas, ključna sila ekonomske integracije svijeta,
igra odlučujuću ulogu u procesima ekonomske globalizacije i njime su podređene kako
organizovani rad tako i, sve više, nacionalne države. Za transnacionalne kompanije
državne granice predstavljaju prepreke koje se lako savladavaju. Ograničenja u prometu
robe izbjegavaju se proizvodnjom na licu mjesta. Teškoće u prenošenju sredstava
otklanjaju se time što se plaćanja obavljaju unutar preduzeća, pa mogu da dobiju
proizvoljan osnov. Na isti način se nalaze i najpovoljnija rešenja u pogledu poreskih
obaveza i rasterećivanja. Danas je veliki dio tog kapitala van kontrole političkih
institucija i najmoćnijih država svijeta i on presudno utiče na preoblikovanje
savremenih ekonomskih veza i odnosa. Odnos industrijski razvijenih zemalja i zemalja
u razvoju na svetskom tržištu vrlo je nepovoljan za ove poslednje. Međunarodni
ekonomski poredak nastao u imperijalizmu, zasnovan na podeli rada između
industrijskih proizvođača i proizvođača sirovina, samo je djelimično izmjenjen.
Međutim,naglim razvojem tehnologije, industrijska proizvodnja je znatno nadmašila
vrijednost proizvodnje sirovina i omogućila proizvodnju i onih proizvoda za koje
dotična zemlja nema prirodnih sirovina. Ovaj razvoj je stvorio ogroman ekonomski jaz
između te dvije grupe zemalja tako da je dovedeno u pitanje normalno funkcionisanje
međunarodnih ekonomskih odnosa. Mnoge zemlje, bogate prirodnim sirovinama,
zaostale su zbog industrijske nerazvijenosti. Takve zemlje moraju da uvoze kompletnu
tehnologiju iz razvijenih zemalja, čime se neprekidno odražava zavisnost. Prenos
tehnologije kontrolišu multinacionalne kompanije, kojima je cilj da dođu do
ekstraprofita koji se najlakše ostvaruje izvozom gotove tehnologije a ne tehničkim
osposobljavanjem dotične zemlje za samostalan razvoj sopstvene proizvodnje. U ovom
slučaju zemlja izvoznik zadržava monopol daljeg usavršavanja a uvoznik mora da prati
zamijenu tehnologije ako hoće da ostane konkurentan na svjetskom tržištu. Takođe,
države ne mogu više unutar svojih granica da razvijaju sve oblike proizvodnje zato što
nemaju odgovarajuće proizvodne uslove ili zato što bi zbog nepovoljnih prirodnih
uslova proizvodnja bila nerentibilna ili nerentibilna za svjetske uslove, pogotovu u
slučaju prozirnih i otvorenih granica. Svako globalno društvo mora biti samodovoljno,
međutim nijedno društvo ne može biti apsolutno samodovoljno, što je veća povezanost i
integracija mogućnost za samodovoljnošću se ubrzano smanjuje. Samodovoljnost je
uvijek relativna, a želja neke države ili regiona da to dostigne, može dovesti samo do
negativnih posljedica za sopstveni razvoj. Razvoj svjetskog tržišta dovelo je do toga da
se vrijednost proizvedenih roba unutar nacionalnih privreda u konačnom obračunu mjeri
upoređivanjem sa cijenama na svjetskom tržištu, te stoga, ona zemlja koja proizvodi uz
najniže troškove proizvodnje,ostvaruje najveću dobit na svjetskom tržištu. Klasična
ekonomska teorija tvrdi da je međunarodna trgovina korisna za sve zemlje i njihove
građane. Takvo uvjerenje se zasniva na ideji “komparativnih prednosti” – svaka zemlja
treba da se opredijeli za proizvodnju onoga što joj najbolje uspijeva, i razmjenjuje te
proizvode za druge, kako bi se u globalnoj ekonomiji postigla najefikasnija raspodijela
resursa i najviši nivo proizvodnje i rasta u svim zemljama. Polazi se od pretpostavke da
trgovina vodi ka rastu, čime se, opet, unapređuje razvoj na nacionalnom nivou i
smanjuje siromaštvo.
Iako se priznaje da trgovina u svakoj ekonomiji proizvodi i “dobitnike” i “gubitnike,
teorija glasi da “gubitnici” mogu da nadoknade gubitak iz neto dobiti.
Ipak taj razvoj je doveo do stvaranja svjetskog sistema međunarodne podijele rada, u
kome se jasno prepoznaju tri grupacije država: zona razvijenih država (SAD,EU,
Japan), periferna zona država trećeg svijeta koju karakteriše nerazvijena ekonomija i
slaba legitimacijska osnova vladanja, poluperiferna zona koju čine određene države
jugoistočne Azije i arapske zemlje proizvođači nafte.
Razumljivo je da zemlje u razvoju ne mogu biti zadovoljne ovakvim
stanjem, te se u međunarodnim odnosima zalažu za uspostavljanje novog
međunarodnog ekonomskog poretka. Taj novi poredak bi mogao otkloniti uzroke
podređenog položaja jednog broja zemalja u svjetskoj ekonomiji na taj način što bi se u
svjetskim razmjerama učinila preraspodijela rada putem industrijske specijalizacije
regiona i zemalja. Za uspješno uvođenje novog poretka razvijene zemlje bi morale da
obezbijede još povoljniji tretman za zemlje u razvoju, obezbijede veće investicije i
ozbiljno rade na otpisu zaostalih dugova. Kao najvažniji igrač u tom procesu pojavljuje
se Svjetska trgovinska organizacija. STO, sa sjedištem u Ženevi, zvanično je definisana
kao "zakonska i institucionalna osnova multilateralnog trgovinskog sistema", čime je
obuhvaćena njena uloga kao foruma za pregovore i sređivanje sporova i "čuvara"
trgovinskih propisa. Osnovni principi STO predstavljaju postulate na kojima bi trebalo
da se razvijaju međunarodni trgovinski odnosi današnjice. STO inisistira na
sveobuhvatnoj liberalizaciji trgovine. Tu se podrazumeva da zemlja-članica u razmjeni
robe i usluga treba da se pridržava ovog čitavog skupa principa. Ovi principi istovremno
su i principi na kojima se zasniva privredni rast u otvorenoj privredi.Oni su neophodni
elementi svake strategije koja ima za cilj da zemlja maksimizira sopstvenu korist od
liberalizacije trgovine, to jest da maksimalno ubrza sopstveni privredni rast. Središnji
dio zauzima klauzula najpovlašćenije nacije kojom se strane ugovornice obavezuju da
sve olakšiće koje jedna strana daje nekoj zemlji mora da da i svakoj drugoj pod
jednakim uslovima. Sa ovim principom tjesno je povezan princip nacionalnog
tretmana koji onemogućava diskriminaciju na nacionalnom tržištu određene zemlje u
odnosu na proizvode koji dolaze iz bilo koje druge zemlje članice. STO je baziran i na
principu predvidljivosti jer svi propisi i odluke vezane za oblast trgovine moraju biti
jasno istaknuti i publikovani tako da svaka zainteresovana zemlja unaprijed bude
upoznata sa procedurama koje važe u dotičnoj zemlji. Princip nereprociteta za zemlje u
razvoju podrazumeva da one ne moraju na odobrene koncesije odgovarati koncesijama
u istoj mjeri, čime im se omogućava povoljniji položaj i veća mogućnost za razvoj.
Veliki broj zemalja se u svom uvozu poljoprivrednih proizvoda oslanja na snadbijevanje
jeftinim, subvencionisanim proizvodima iz razvijenih zemalja. Pošto će ubrzana
liberalizacija, koja je proklamovana kao cilj, dovesti do smanjivanja subvencija jasno je
da je ovim zemljama potrebno pružiti pomoć. U tu svrhu ustanovljen je odgovarajući
mehanizam u vezi sa pružanjem pomoći u hrani, pružanje osnovnih prehrambenih
proizvoda u formi besplatne pomoći i pomoć u razvoju poljoprivrede. Takođe se
ukazuje na mogućnost dobijanja pomoći od MMF-a i Svjetske banke za kratkoročno
finansiranje komercijalnog uvoza hrane.
Možda i najvažniji zadatak STO, u bliskoj budućnosti, biće da igra aktivnu ulogu u
procesu globalizacije svjetske privrede, kako taj proces ne bi bio stihijski i
nekontrolisan. STO se suočava i sa izazovom rastućeg ali neujednačenog pokreta protiv
globalizacije koji svoj korijen nalazi u zabrinutosti javnosti oko uticaja liberalizacije
trgovine na zapošjavanje, životni standard i životnu sredinu. Taj pokret je najveći dio
svog bijesa usmerio na STO i stekao znatan uticaj na svijest koju javnost širom svijeta
ima o toj organizaciji. U novembru 2001. članice STO su se sastale u Dohi, glavnom
gradu Katara da bi se saglasile o Agendi za razvoj iz Dohe, sračunatoj na početak
pregovora o većem otvaranju svjetskih tržišta za poljoprivredne i industrijske proizvode.
Taj sastanak posvećen pregovorima o trgovini bio je nazvan “runda iz Dohe” i bio je
sračunat na rad na stvaranju sistema pravila trgovine koji bi bio pošteniji prema
zemljama u razvoju. “Runda iz Dohe” predstavlja prvi ozbiljniji pokušaj međunarodne
zajednice da smanji razne subvencije i zaštite koje postoje u razvijenim zemljama.

6. POLITIČKA GLOBALIZACIJA
Drugi, ali ne manje važan je političko-pravni aspekt globalizacije. Političko-pravni
aspekt odnosi se na narušenu državnu suverenost nastalu uključivanjem u
međunarodne ugovore, zajednice i organizacije. Stvara se sistem globalnog upravljanja
koje ograničava dosadašnju moć države pri čemu nastaje temelj za stvaranje nove,
nadnacionalne države. Slabljenje državne vlasti posebno se uočava u području financija.
Internacionalizacija i regionalizacija također postaju, uz globalizaciju, izazovi
današnjim državama .Stvaraju se nova međunarodna i regionalna udruženja
preko kojih se mogu vršiti pritisci na vlade država, ali i uspostavljaju veze s ljudima
širom svijeta.
Globalna politika postaje multikulturalna i multicivilizacijska. "Smanjivanjem" svijeta
porasla je svijest o povezanosti i međuzavisnosti njegovih različitih dijelova. Dolazi do
napuštanja starih i prihvatanja novih, širih identiteta.

Vrlo su vidljive promjene procesa globalizacije i na području kulture. To se

može dokazati činjenicom da se danas velikom brzinom uvodi zajednički svjetski jezik,
ali to nije, kao što su neki očekivali, esperanto, već je to engleski jezik.
Engleski se jezik na taj način našao na drugom mjestu najrasprostranjenijih jezika koji
se govore,naravno,poslije kineskog. Neki smatraju da je s obzirom na tu činjenicu, ali i
svakodnevno izumiranje nekoliko dijalekata i jezika na pomolu nov lingvistički
poredak.
Savremeni čovjek svjedoči činjenici da je i u kulturološkom pogledu svijet sve više
zaokupljen pozapadnjačenjem i stvaranjem globalne kulture. Na žalost, na
taj način nestaju mnoge kulture posebno koje život na Zemlji i čine se zanimljivim i
jedinstvenim.

7. ZAKLJUČAK
Globalizacija je proces ujedinjavanja svijeta u jednu cijelin što je moguće zahvaljujući
sveukupnom stalnom informacijskom i komunikacionom tehnološkom napretku.Svijet
postaje međusobno integrisan sve što se događa lokalno može se odraziti i na
globalno.Mnogi su dočekali globalizaciju kao spasonosno rješenje za svoje
probleme,no mnogima ona ne mora biti u interesu.Danas se ne skriva zabrinutost zbog
negativnih poljedica globalizacije,ali postoje i pozitivne strane ovog procesa a to je
razvoj privrede,zdravstvene zaštite,veće proizvodnje hrane te uopšteno veća povezanost
među ljudima.Tu su i svijest o vlastitim i tuđim problemima,ali i pružanje pomoći i
solodarisanje sa onima manje sretnim.Zemlje Zapada danas su u postindustrijskom
razdoblju koje obilježava razvoj savremenih ekonomskih i socijalnih politika koje se
odražavaju na regionalnoj,nacionalnoj i globalnoj razini.Upravo ove zemlje imaju
vodeću ulogu u svjetskoj razmjeni i trgovini.One su u prošlosti osnivale svoje kolonije u
novootvorenim prekookeanskim zemljama,internacionalizovale svoje ekonomije i
poslovale preko velikih trgovačkih firmi te su tu na taj način uskoro postale jezgro
svjetske trgovine.Nakon takvog značajnog širenja došlo je i do globalizacije
ekonomije.Svijet je danas bogatiji nego što je ikada bio,a tehnologija i dalje neprestano
napreduje.Globalizacijom se započinju procesi koji se osjećaju u svim dijelovima
svijeta.Međusobno povezivanje i globalizacija nacionalnih privreda i finansijskih tržišta
uticali su na veliku ranjivost ukupne svjetske ekonomije.Tako su sva svjetska tržišta
kapitala vrlo brzo reagovala kada je došlo do sloma "azijskog čuda",nakon čega je
uslijedio i kolaps ruske privrede.Te godine indeksi svih međunarodnih berzi naglo su
pali i došlo je do usporavanja svjetskog BDP-a
Danas se procesu globalizacije širom svijeta suprostavljaju antiglobalisti.Česti su im
odgovori na globalizaciju regionalizam,patriotizam i nacionalizam sa ciljem da se u
većoj ili manjoj mjeri,očuvaju nacionalne i kulturne posebnosti te da se donekle zaštiti
ekonomska nezavisnost.Šta nose globalizacija,globalna preduzeća i ekonomija te razvoj
svjeta kao jedinstvenog ustava uopšteno u budućnosti ostaje neizvjesno.5

8. LITERATURA:

5
J.Lončar,globalizacija-pojam,nastanak i trendovi razvoja,geografski odsjek,PMF Zagreb
 1. Prof.dr B.Ilić,prof dr.J.Savić,prof dr.P.J.Gavrilović,prof dr Ž.Ristić,doc dr
R.Klincov,Međunarodna ekonomija i finansije,B.Luka 2008.
2. Prof dr G.Č.Jotanović,Međunarodni ekonomski odnosi,B.Luka 2007
3. M.Matošević,Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj,Ekonomski institut
Zagreb 2001.
4. dr M.S.Beslać,Međunarodna ekonomija i finansije-skripta
5. J.Lončar,Globalizacija-pojam,nastanak i trendovi razvoja,geografski
odsjek,PMF Zagreb

INTERNET:
6. www.sac.org.rs-03.12.2009.
7. www.ein.bg.ac.yu-03.12.2009.
8. www.yurope.com-04.12.2009.
9. www.wikipedija.org-03.12.2009.