Međunarodni naučni skup:

Šefik Bešlagić i stećci

Filozofski fakultet u Sarajevu
petak-subota, 9-10. maja 2014. godine
Raspored rada i sažeci izlaganja

Organizacioni odbor
Dubravko Lovrenović
Esad Kurtović
Emir O. Filipović

Međunarodni naučni skup

Šefik Bešlagić i stećci
potpomognut je sredstvima

Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo Grada Sarajeva

 Društvo za proučavanje
srednjovjekovne bosanske historije -
Stanak

Međunarodni naučni skup

“Šefik Bešlagić i stećci”

RASPORED RADA I SAŽECI IZLAGANJA

Filozofski fakultet u Sarajevu, Mali amfiteatar

9-10. maj 2014. godine
 RASPORED RADA

Petak, 9. maj 2014.

Filozofski fakultet u Sarajevu, Veliki amfiteatar

9.00 – 10.00
Svečano otvaranje
Međunarodnog naučnog skupa “Šefik Bešlagić i stećci”

Pozdravni govor dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Riječ organizatora

Uvodno izlaganje akademika DUBRAVKA LOVRENOVIĆA:

Pravci budućih istraživanja stećaka

MIRELA MULALIĆ-HANDAN – MIRZAH FOČO

Serijska nominacija “Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici”
za upis na Listu svjetske baštine UNESCO

Projekcija filma “Stećci – okamenjeni svjedoci vremena” autora Ferida Sokolovića

(produkcija U.K.N. ART-SEF Visoko)

Kraća pauza

1
 10.15 – 11.45
Šefik Bešlagić: Lik i djelo

10.15 – 10.30
EDIN ŠAKOVIĆ
Gračanička epizoda u životu Šefika Bešlagića (1931.-1935.)

10.30 – 10.45
IRMA SKENDER
Djelatnost Šefika Bešlagića u Zavodu za zaštitu spomenika SR BiH

10.45 – 11.00
AMAR KARAPUŠ
Suradnja Šefika Bešlagića i Marian Wenzel

11.00 – 11.15
ELDIN BALJEVIĆ
Šefik Bešlagić – Kameni nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini

11.15 – 11.30
GORAN KOMAR
Šefik Bešlagić nad ćiriličnim natpisima istočne Hercegovine

11.30 – 11.45
PAUZA

11.45 – 13.15
Historiografija o stećcima

11.45 – 12.00
NARCISA SEMIĆ
Historiografija o stećcima (1878-1991)

2
12.00 – 12.15
DEJAN ZADRO
Felix von Luschan (1854–1924) – Prvi znanstveni istraživač srednjovjekovnih
nekropola i stećaka u Bosni

12.15 – 12.30
DŽENAN DAUTOVIĆ
Stećci u naučnom opusu Vida Vuletića Vukasovića

12.30 – 12.45
ENES DEDIĆ
“Naše starine” i stećci

12.45 – 13.00
DISKUSIJA

13.00 – 14.00
RUČAK

14.00 – 15.15
Kontekstualizacija stećaka

14.00 – 14.15
ESAD KURTOVIĆ
Historijska kontekstualizacija stećaka

14.15 – 14.30
IVAN ALDUK
Stećci u kontekstu srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika: primjeri iz Vrgorca

14.30 – 14.45
NEDIM RABIĆ
Prvi popis stećaka

3
14.45 – 15.00
HARIZ HALILOVIĆ
Mramorna sjećanja: Stećci u zavičajnom kontekstu poslijeratnog Podrinja

15.00 – 15.15
PAUZA

15.15 – 16.30
Nove spoznaje o stećcima

15.15 – 15.30
RUSMIR DJEDOVIĆ – EDIN MUTAPČIĆ
Novootkriveni stećci sjeveroistočne Bosne, sa kartografskim prikazom

15.30 – 15.45
MIDHAT SPAHIĆ – EKREM SAKIĆ
Stećci na području Kikača i okoline (općina Kalesija)

15.45 – 16.00
BOJAN TURANJANIN
Novootkriveno mramorje bančićke površi

16.00 – 16.15
DOMAGOJ PERKIĆ
Stećci na području Dubrovačkog primorja – Nove spoznaje

16.15 – 16.30
DISKUSIJA

4
 Subota, 10. maj 2014.

9.00 – 10.15
Ukrasni motivi na stećcima

9.00 – 9.15
EMA MAZRAK
Iluminirani rukopisi srednjovjekovne Bosne – likovni poticaji i osobenost sačuvanog
korpusa

9.15 – 9.30
EMIR O. FILIPOVIĆ
Viteški motivi na stećcima

9.30 – 9.45
MIROSLAV PALAMETA
Predstave kola na kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima

9.45 – 10.00
IRFAN TESKEREDŽIĆ
Motiv lova na stećcima

10.00 – 10.15
PAUZA

10.15 – 11.15
Nekropole stećaka

10.15 – 10.30
ZIJAD HALILOVIĆ
Nekropole sa stećcima i nišanima na lokalitetima Bor, Borjanice – Marevska kosa i
Crljanke, općina Foča

5
10.30 – 10.45
EDIN BUJAK
Stećci Jajca i Zenice: novi rezultati proučavanja/evidentiranja nekropola stećaka

10.45 – 11.00
MARJAN DRMAČ
Stećci sa područja srednjovjekovne župe Lepenice

11.00 – 11.15
DERVIŠ JASIKA
Stećci općine Hadžići

11.15 – 11.30
PAUZA

11.30 – 13.00
Natpisi na stećcima

11.30 – 11.45
LEJLA NAKAŠ
Pismo natpisa stećaka

11.45 – 12.00
AMIRA TURBIĆ-HADŽAGIĆ – BERNES ALJUKIĆ
Staroslavenizmi i starobosnizmi bosansko-humskih natpisa od 12. do 15. stoljeća

12.00 – 12.15
ARANĐEL SMILJANIĆ
Ispravke i dopune u datiranju tri natpisa na stećcima iz ranijih izdanja

12.15 – 12.30
SAMRA TERZIĆ
Neki aspekti “personalizacije stećaka”

6
 12.30 – 13.00
DISKUSIJA

13.00 – 14.00
RUČAK

14.00 – 15.15
Arheologija i umjetnost stećaka

14.00 – 14.15
LIDIJA FEKEŽA MARTINOVIĆ
Nova iskopavanja i nalazi srednjovjekovnih grobova u okolini Travnika i Kaknja

14.15 – 14.30
MIDHAT DIZDAREVIĆ
Pregled arheoloških istraživanja srednjovjekovnih porodičnih nekropola na prostoru
današnje Bosne i Hercegovine

14.30 – 14.45
GORČIN DIZDAR
Nekoliko teza o umjetnosti stećaka

14.45 – 15.00
ADIS FEJZIĆ
Umjetnost stećaka kao bezvremeni potencijal kamene skulpture

15.00 – 15.15
PAUZA

7
 15.15 – 16.00
Stećci u Hercegovini

15.15 – 15.30
ADIS ZILIĆ
Stećci Podveležja

15.30 – 15.45
EDITA VUČIĆ
Nekropole stećaka općine Široki Brijeg

15.45 – 16.00
IVANA KREŠIĆ
Jezik i grafija natpisa sa stećaka iz neumske okolice

16.00 – 16.15
DISKUSIJA

16.15 – 16.30
Zatvaranje skupa

8
 S A Ž E C I I Z L A G A NJ A

DUBRAVKO LOVRENOVIĆ
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

PRAVCI BUDUĆIH ISTRAŽIVANJA STEĆAKA

Ovaj se rad fokusira na buduća istraživanja stećaka kao kompleksne

kulturološke pojave, a koja bi, između ostalog, morala sadržavati sljedeće: historiju
historiografije o stećcima sa jasno diferenciranim razvojim fazama (1878-1918;
1918-1941; 1941-1945; 1945-1991; 1991-2014), kao i njihovim bitnim
karakteristikama; zatim, debogumilizaciju, dekroatizaciju i desrbizaciju stećaka,
separatno ili u sklopu historiografije o stećcima; arheološka istraživanja koja, inače,
zaostaju za drugim istraživačkim aspektima stećaka; osteološka istraživanja koja,
poput arheoloških, također daleko zaostaju za drugim znanstvenim disciplinama
koje se bave stećcima, prije svih za poviješću umjetnosti; epitafe – temu za
sladokusce, uz jedan preduvjet, uostalom “preduvjet” za znanstvenu elaboraciju svih
ostalih tema: da su u sebi oslobođena od robovanja etnonacionalnim šemama i
mantrama koje su proizvedene ili se proizvode. Također, otvorit ćemo i druga važna
pitanja, kao što je broj ovih nadgrobnih spomenika u srednjovjekovnoj Bosni i široj
regiji njihovog rasprostiranja u sklopu egzistencijalne “dualističke” teme: Ars vivendi
i ars moriendi, kao i pitanje osnivanja Instituta za istraživanje i zaštitu stećaka.

9
MIRELA MULALIĆ-HANDAN – MIRZAH FOČO
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Sarajevo

SERIJSKA NOMINACIJA
“STEĆCI, SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI”
ZA UPIS NA LISTU SVJETSKE BAŠTINE UNESCO

Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koje susrećemo na gotovo

cijelom području Bosne i Hercegovine (preko 70.000 na približno 2700 lokaliteta).
Stećke nalazimo i u zapadnim dijelovima Srbije (približno 200 nekropola) i Crne
Gore (oko 107 nekropola), te središnjim odnosno južnim dijelovima Hrvatske (oko
400 nekropola) i to uglavnom na graničnim područjima sa Bosnom i
Hercegovinom. Upravo činjenica da se njihova brojnost iz godine u godinu
smanjuje, te da se postojeća situacija znatno razlikuje od stanja koje je evidentirao
Šefik Bešlagić i ostali autori, a u cilju potpune zaštite ovog fenomena koji je na
prostorima Bosne i Hercegovine dobio zakonsku zaštitu putem proglašenja ovih
dobara nacionalnim spomenikom, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i
Srbija pristupile su pripremi serijske međudržavne nominacije nekropola sa
stećcima za upis na listu svjetske baštine UNESCO. Izradom zajedničkog
nominacijskog dokumenta, osim što će stećci biti upisani na Listu UNESCO, bit će
osigurana pravna zaštita kako 30 nominiranih nekropola sa stećcima, tako i ostalih
nekropola na teritorijama sve četiri današnje države, u skladu sa zakonskim
regulativama koje se primjenjuju u državama učesnicama, kao i međunarodnim
konvencijama koje su ratifikovale države učesnice u projektu. U slučaju serijske
nominacije odgovornost za upravljanje međudržavnim dobrom dijele sve države
učesnice za one dijelove koji se nalaze na njihovim teritorijama, dok mehanizam za
koordinaciju osigurava međudržavno koordinaciono tijelo. Pravna zaštita svih
komponenti međudržavne serijske nominacije oslanja se na međunarodne principe i

10
standarde utvrđene konvencijama i poveljama, koje su države učesnice ratifikovale i
njihovu provedbu osiguravaju putem svojih državnih zakona. Obaveza države
članice na čijoj teritoriji se nalazi predmetno dobro je osiguranje svih uslova za
zaštitu i očuvanje dobra za sljedeće generacije. Ove mjere provode se prvenstveno
vlastitim naporima i finansijskim sredstvima država potpisnica Konvencije.
Lokaliteti koji su izabrani kao reprezenti fenomena, sa svojim središnjim i
buffer zonama predstavljaju vrlo očuvane prostorne cjeline u skladnom prirodnom
ambijentu. Predložene nekropole, njihov arheološki i povijesni kontekst,
raznolikost tipova nadgrobnih spomenika te ukrasa kao i sadržaj natpisa
predstavljaju cjelokupne aspekte pojave i proučavanja stećaka. Nekropole u sklopu
ove serijske nominacije imaju najviši stupanj autentičnosti te su stoga i izabrane za
ovu Nominaciju. Svih 30 predloženih lokaliteta sačuvani su in situ te su u relativno
dobrom stanju unatoč svim brojnim problemima. Iako se neke od predloženih
lokacija nalaze uz prometnice, opasnost za ugroženost spomenika je svedena na
minimum s obzirom na stalni monitoring nadležnih službi kao i ograničavanje bilo
kakvih aktivnosti (u prvom redu građevinskih) u neposrednoj okolici lokaliteta. U
širem okruženju sve intervencije koje je čovjek u novijem periodu načinio
odražavale su se na način da su graditeljske i prirodne vrijednosti isprepletene sa
srednjovjekovnim spomenicima i čine harmoničnu cjelinu.
Nominacija stećaka je opravdana sa tri kriterija:
- Kriterij (ii) Predstavlja važnu razmjenu ljudskih vrijednosti kroz određeni vremenski
period ili unutar kulturnog područja svijeta, na polju razvoja arhitekture ili tehnologije,
monumentalnih umjetnosti, urbanizma ili projektiranja krajolika.
- Kriterij (iii) Predstavlja jedinstveno ili barem izvanredno svjedočanstvo kulturne
tradicije ili civilizacije koja postoji ili je nestala.
- Kriterij (vi) Izravno ili očito povezan sa događajima ili živom tradicijom, s idejama
ili vjerovanjima, s umjetničkim i književnim radovima izvanrednog jedinstvenog
značaja.

11
 Iz svega navedenog, osim naučne i spomeničke vrijednosti stećaka, proizlazi i
njihova šira društvena te potencijalna ekonomska vrijednost. Lokalno stanovništvo,
ali i šira društvena zajednica prepoznaje i prihvata ovaj segment kulturne baštine
kao naročito vrijedan.

EDIN ŠAKOVIĆ
Filozofski fakultet u Tuzli, Tuzla

GRAČANIČKA EPIZODA U ŽIVOTU ŠEFIKA BEŠLAGIĆA (1931.-1935.)

Šefik Bešlagić je četiri godine proveo u Gračanici, službujući kao učitelj. Za

to relativno kratko vrijeme, ostavio je dubok trag u društvenom, kulturnom i
vjerskom životu grada, sve do svog odlaska iz Gračanice, radi nastavka školovanja.
Biran je za člana uprave sreskog odbora kulturno-prosvjetnog društva “Gajret”,
zatim člana “Sokola”, a surađivao je i sa drugim kulturnim društvima u gradu. Bio
je i član Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva, te nastavnik-saradnik na
Osman-kapetanovoj medresi, gdje je nakon reforme njenog nastavnog plana
predavao svjetovne predmete. Već u ovom razdoblju svog života pokazivao je
interes za kulturnu historiju, prikupivši neke važne podatke koje je slao poznatom
historičaru Hamdiji Kreševljakoviću. Za Gračanicu je značajan i zbog toga što je
zabilježio predanje o Ahmed-paši Budimliji, osnivaču gračaničke čaršije i vakifu iz
osmanskog razdoblja, koji je u novije vrijeme postao važan simbol u redefiniranju
lokalnog identiteta.

12
IRMA SKENDER
Federalno ministarstvo kulture i sporta – Zavod za zaštitu spomenika, Sarajevo

DJELATNOST ŠEFIKA BEŠLAGIĆA

U ZAVODU ZA ZAŠTITU SPOMENIKA SR BIH

Svako vremensko razdoblje obilježeno je nekim povijesnim događajem ili

osobom koja u određenom trenutku prepozna probleme i potrebe svoga vremena,
uoči izazove i svojim izuzetnim zalaganjem i radom da izniman doprinos društvu u
kome živi. Takva osoba bio je Šefik Bešlagić, entuzijasta i istraživač, koji je svojim
sustavnim radom tijekom više decenija postavio znanstvene osnove za izučavanje
srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pripadajući
generaciji znanstvenika koji su u periodu nakon Drugog svjetskog rata iznijeli nova
saznanja o pojavi, razvoju kao i osnovnoj umjetničkoj i vjerskoj poruci stećaka,
Šefik Bešlagić svrstava se u red najznačajnijih bosanskohercegovačkih znanstvenika.
Sveukupna znanstvena djelatnost Šefika Bešlagića, potekla iz prave, neumorne
znanstvene znatiželje, bila je uvijek vođena dosljednošću i temeljitošću, sustavno od
promatranog spomenika i njegovog stanja, kako u dubinu prema njegovu nastanku,
tako i u širinu tragom onih elemenata koji su uzrokom zatečenog stanja. Biografski
podaci mogu ponekad biti neopisivo jednolični i bez iznenađenja, ali obimnost
istraživačkog rada i višedecenijskog djelovanja Šefika Bešlagića, čine biografiju
ovoga autora raznolikom i vrijednom. Čitajući na izvoru tragove vremena u
prostoru, Bešlagić je u suradnji sa eminentnim stručnjacima svoga vremena istražio
2.988 nekropola sa 66.663 stećka u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj
Gori. Brojni članci, kraće studije, monografije i objavljene publikacije ovog
historičara kulture, i danas su osnova za buduće spoznaje i nove pristupe
proučavanju fenomena srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.

13
 Predstavljanje i osvrt na Bešlagićevu djelatnost u vremenskom razdoblju od
1952. do 1967. godine, kada je obnašao funkciju direktora tadašnjeg Zemaljskog
zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine
(Zavoda za zaštitu spomenika kulture) – osnovna je tema ovog istraživačkog rada.
Zaštita kulturne baštine i u okviru nje zaštita spomeničkog nasljeđa, nesumnjivo je
najbitniji proces u očuvanju kulturnog identiteta jednog društva, indikator
njegovog dostignuća i postojanosti, a posao zaštite veoma složen i odgovoran posao,
izraženog senzibiliteta i istančanog sluha na putu prenošenja spomenika kulture
budućim generacijama. Tokom petnaest godina rukovođenja ovom institucijom
Šefik Bešlagić preuzeo je dužnost proučavanja, vrednovanja, zaštite i unapređenja
spomeničke baštine na prirodno-geografskom prostoru Bosne i Hercegovine.
Krajem 1967. godine, na prijedlog Savjeta Zavoda za zaštitu spomenika
kulture BiH, Izvršno vijeće Skupštine SR BiH je imenovalo Džemala Čelića za
direktora tog Zavoda. Iste godine Šefik Bešlagić odlazi u penziju.
Otežavajuću okolnost prilikom pisanja ovog rada predstavlja činjenica da je
dio stručne dokumentacije u kojem su bili i dosijei o Šefiku Bešlagiću uništen u
periodu rata 1992/95. godine. Jedini relevantni podaci o njegovom radu dostupni
su u objavljenim i sačuvanim bibliografskim jedinicama koje se uglavnom odnose
na fenomen srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, dok izvještaji o djelatnostima
Zavoda objavljivani u godišnjaku Naše starine, pružaju opće podatke o aktivnostima
ove institucije u periodu kada je Bešlagić bio na njenom čelu. Uzimajući u obzir
navedene okolnosti, rad “Djelatnost Šefika Bešlagića u Zavodu za zaštitu spomenika
SR BiH” koncipiran je i relizovan u nekoliko tematskih jedinica, u periodu
obnašanja funkcije direktora Zavoda : 1) Aktivnosti i doprinos Šefika Bešlagića na
području zaštite kulturne baštine i spomeničkog nasljeđa u razdoblju od 1952. do
1967. godine; 2) Objavljeni znanstveni radovi Šefika Bešlagića u godišnjaku Naše
starine u razdoblju od 1953. do 1967. godine; 3) Objavljene znanstvene publikacije
Šefika Bešlagića u razdoblju od 1952. do 1967. godine.

14
AMAR KARAPUŠ
Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo

SURADNJA ŠEFIKA BEŠLAGIĆA I MARIAN WENZEL

Cilj ovog rada jeste da nam pruži nešto bolji uvid u profesionalnu i privatnu
suradnju, između ova dva izuzetno velika naučnika i stručnjaka na polju
proučavanja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, stećaka. Koristeći ličnu
korespondenciju Marian Wenzel, potom analizirajući pojedine radove, kako
Marian Wenzel tako i Šefika Bešlagića, te razmatrajući kazivanja ličnih prijatelja
Marian Wenzel, pokušat ćemo prezentirati dinamiku odnosa između Marian
Wenzel i Šefika Bešlagića, i ne samo to nego ćemo analizom radova usporediti
stajališta ova dva vrsna poznavatelja pomenute tematike. Da bi što bolje upoznali
lični odnos Marian Wenzel i Šefika Bešlagića, kao što je već istaknuto, koristit ćemo
se s ličnom korespondencijom Marian Wenzel, te analizirati i usporediti njen odnos
s drugim eminentnim poznavaocima historije između ostalih: Sime Ćirkovića, Toše
Dabca, Đure Baslera i drugih.

15
ELDIN BALJEVIĆ
Udruženje Kulturna baština bosansko podrinjskog kantona, Goražde

ŠEFIK BEŠLAGIĆ:
KAMENI NIŠANI XV I XVI VIJEKA U BOSNI I HERCEGOVINI

Ovim referatom želimo pružiti osvrt na rad Šefika Bešlagića u proučavanju

kamenih nišana iz XV i XVI stoljeća a koji se nalaze na području Bosne i
Hercegovine. Cilj je ukazati na važnost prezentiranih podataka koje je objavio
Bešlagić jer prema ovom kulturno-historijskom naslijeđu do sada nije bila iskazana
potreba da se isti evidentiraju, valoriziraju i zaštite. Nišani koji datiraju iz perioda
XV i XVI stoljeća su različitih i neujednačenih veličina, na njima se obično nalaze
reljefni motivi luka, strijele, spirale, trake, polumjeseca, rozete, mača, sjekire, ruke i
dr. Na istima je moguće pratiti utjecaje Osmanlija kroz motive koji mijenjaju
formu gdje mač postaje sablja, sjekira – balta, a uvode se i novi motivi buzdovan,
zastava, itd.
I Šefik Bešlagić je u svojim djelima naglasio da je zbog slabe istraženosti
nišana iz XV i XVI stoljeća kao nadgrobnih spomenika, nemoguće dati cjelovite
odgovore na pitanja koja bi se bavila njihovim postankom, oblicima, vrstama i
načinima ukrašavanja. U izlaganju će biti skrenuta pažnja na činjenicu da smo na
osnovu rada Bešlagića uspjeli na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde
evidentirati nekoliko novih lokaliteta na kojima se nalaze kameni nišani iz XV i
XVI stoljeća.

16
GORAN KOMAR
Herceg Novi

ŠEFIK BEŠLAGIĆ NAD ĆIRILIČNIM NATPISIMA

ISTOČNE HERCEGOVINE

Ovim prilogom nastojalo se posmatrati rezultate zaslužnog istraživača

srednjovjekovnih grobnih spomenika Bosne i Hercegovine Šefika Bešlagića na
izučavanju srednjovjekovnih natpisa u oblasti istočne Hercegovine. Kako je Šefik
Bešlagić često u svojim sintetičkim pregledima donosio samo podatke o imenima u
nadgrobnim natpisima, ovi podaci su podvrgavani kontroli na terenu, a takođe,
provjeravani su rezultati od Bešlagića objavljenih cjelovitih natpisa. Određen broj
spomenika nije se mogao pronaći, naročito u regiji Popova Polja. Utvrđeno je da,
iako se ovaj istraživač nije prevashodno eksponirao kao epigrafičar, njegova čitanja
imena u natpisima i natpisa su uglavnom tačna.

NARCISA SEMIĆ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Sarajevo

HISTORIOGRAFIJA O STEĆCIMA (1878-1991)

Rad se bavi pregledom i ocjenom stavova historiografije o stećcima koji su

izučavani sa aspekta historije, historije umjetnosti, arheologije, etnologije,
antropologije, historije književnosti i jezika. Neki autori su bili mišljenja da stećci
po svojem značaju ostaju na granici različitih nauka: arheologije, historije, historije

17
umjetnosti, pa i etnografije. Ovo mišljenje se može djelomično prihvatiti uz
konstataciju da je u cilju njihovog cjelovitog proučavanja stećke neophodno
posmatrati sa više aspekata. Tako će u ovom radu najviše pažnje biti poklonjeno
prezentiranju stavova koji su nastali u okviru historijske nauke, te njoj najbližih –
arheologije i historije umjetnosti.
Najčešća pitanja koja se postavljaju vezano za stećke su pitanje porijekla i
pripadnosti. Vrlo često se dešavalo da mišljenja nisu bila usaglašena, jer su autori
kretali sa različitih polazišta u svojim istraživanjima. Izučavanje porijekla i
pripadnosti stećaka često je povlačilo za sobom i pitanje konfesionalne slike
srednjovjekovne Bosne, što se ogleda u stavovima mnogih autora koji su se bavili
ovom problematikom, a koji su zastupali različita mišljenja.

DEJAN ZADRO
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Zagreb

FELIX VON LUSCHAN (1854–1924)

PRVI ZNANSTVENI ISTRAŽIVAČ
SREDNJOVJEKOVNIH NEKROPOLA I STEĆAKA U BOSNI

Felix von Luschan bio je dugo jedva poznat istraživač bosanskog

srednjovjekovlja tijekom 19. stoljeća. Na njegovu djelatnost u Bosni 1879–1880.
godine opširno je upozorila tek Marian Wenzel. Ona je iznijela tezu prema kojoj je
slučajno otkriće groba bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića († 1391.) iskopanog
1909. godine u Arnautovićima kod Visokog bilo tobože zataškano austrougarskim
manipulacijama bosanskom poviješću. S istim je ciljem, domišljala se Wenzel

18
također, upravo Felix von Luschan jednim kasnijim tekstom iz 1924. godine
navodno pokušao odvratiti pozornost od tog groba lažiranjem dokaza o njemu u
nekropoli koju je još 1879. godine arheološki istražio u selu Ravna Trešnja kod
Tuzle.
Nasuprot tako izrazito negativnim ocjenama, na ovom mjestu htio bih
prezentirati potpuno drugačije rezultate vlastitih istraživanja o tom svestranom
znanstveniku čiji je rad zapravo predstavljao prvi ozbiljan doprinos proučavanju
bosanskih srednjovjekovnih nekropola i stećaka. Stoga ću nakon kratke biografije
Felixa von Luschana sa upućivanjem na relevantnu literaturu, iscrpno prikazati
njegove aktivnosti u Bosni i tekstove koje je o tome napisao. Ujedno želim pokazati
i to da je ga Wenzel na temelju cijelog niza nesporazuma i neozbiljnih domišljanja
sasvim neopravdano optužila za manipulacije s nalazima iz Ravne Trešnje i
Arnautovića. Sve to upućivalo bi na zaključak da je ona tu bila prvenstveno vođena
željom za senzacijama, a ne znanstveno korektnom utvrđivanju povijesnih činjenica.

DŽENAN DAUTOVIĆ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Travnik

STEĆCI U NAUČNOM OPUSU VIDA VULETIĆA VUKASOVIĆA

Prva generacija istraživača srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika –

stećaka, imala je pred sobom pravi pionirski poduhvat. Nakon višestoljetnog
izbivanja stećaka, ne samo iz naučno-kulturnog života, nego i iz svijesti običnog
naroda, nije postojalo nikakvo kritičko znanje na koje bi mogli postaviti vlastita
izučavanja ovih ostataka bosanskog srednjovjekovlja. Koliko god je to bio

19
mukotrpan posao, prepun različitih stranputica i zamki, uvjetovanih kako rečenom
neistraženosti tako i nametanom politikom aktualne vlasti, ujedno je on sadržavao i
brojne skrivene nagrade. Čak je i za vrijeme druge polovine 19. stoljeća šansa da se
istražuje do tada potpuno neispitano područje neke nauke bila izvanredna šansa da
se svoje ime ukleše u historiografske anale. Ovaj esej bit će posvećen upravo jednom
od tih pionira – Vidu Vuletiću Vukasoviću, prvom ekspertu za proučavanje epitafa
na stećcima. Vuletić Vukasović, porijeklom Hercegovac, po rođenju Dubrovčanin,
kasnije dopisni član Srpske kraljevske akademije, imao je veoma raznoliko polje
interesovanja. Njegov naučni opus jako je bogat etnološkim bilješkama, književnim
ekskursima, arhivskim i historijskim bilješkama. Mi ćemo se fokusirati na
Vuletićevo izučavanje stećaka općenito, s posebnim fokusom na proučavanje
natpisa na njima. Stručnost koju je ovaj svestrani naučnik dostigao na ovom polju
najbolje potvrđuje pozivnica tada tek osnovanog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, da
im pomogne u nizu istraživanja na terenu i u obučavanju mladog kadra. Rad će se
bazirati na brojnim radovima Vuletić Vukasovića, objavljenim u uglednim
časopisima kao što su Glasnik Zemaljskog muzeja, Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga
društva, Starinar, Slovinac, Starohrvatska prosvjeta itd, zatim na njegovoj ostavštini
sačuvanoj u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
u Dubrovniku, te korespondenciji sačuvanoj u ostavštinama drugih uglednih
naučnika njegovog doba. Osnovni cilj ovog priloga jeste identifikacija doprinosa
Vuletića Vukasovića u ukupnom razvoju historiografije o stećcima, utvrđivanje
tačnosti njegovog čitanja epitafa i značaj istoga za kasnija istraživanja. Na samom
kraju rada, ponudit ćemo i bibliografiju svih radova Vida Vuletića-Vukasovića
vezanih za bosansko srednjovjekovlje.

20
ENES DEDIĆ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Sarajevo

“NAŠE STARINE” I STEĆCI

Časopis Naše Starine kao godišnje glasilo Zavoda za zaštitu spomenika

kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine ustanovljen je
1953. godine, te je objavljen ukupno u 22 broja. U radu se revalorizira značaj i
uloga godišnjaka Naše Starine u sklapanju šire slike historijske istine o
srednjovjekovnim bosanskim nadgrobnim spomenicima – stećcima. Obavještava-
jući o akcijama i rezultatima zaštite i proučavanja spomenika kulture u Bosni i
Hercegovini ovaj se časopis, čijim su sastavnim dijelom i elaborati istraživanja
najeminentnijih stručnjaka ove problematike, s razlogom svrstava u respektabilna
glasila ove vrste.

ESAD KURTOVIĆ
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

HISTORIJSKA KONTEKSTUALIZACIJA STEĆAKA

Iako su izvršene brojne analize oblika, dekoracija, ukrasa, smbolike, pa i

pisma, historijski kontekst stećaka se najbolje potvrđuje sadržinom pisane poruke.
U svome referatu autor primjerima izdvaja natpise sa zasvjedočenim akterima
srednjovjekovlja kao najreprezentativnije parametre srednjovjekovne egzistencije
stećaka. U njima se prepoznaju krupni događaji, značajne ličnosti i provjerljivo

21
vrijeme nastanka. Pored stećaka koji svojim natpisom sami za sebe predstavljaju
poligon za rješivu sigurnu okvirnu dataciju autor ističe veliki značaj neobjavljene
arhivske građe kojom je u zadnjem stoljeću kontekstualiziran veći broj osoba
zabilježenih na stećcima i koje su tako dobile adekvatnu srednjovjekovnu potvrdu.
U analizi su iskorištena saznanja istaknutih predstavnika u proučavanju stećaka koji
su dali značajan doprinos u razrješavanju historijskog konteksta. Predmet analize je
i pokušaj postavljanja daljih zadataka u proučavanju stećaka kroz prizmu njihove
historijske kontekstualizacije.

IVAN ALDUK
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Imotskom

STEĆCI U KONTEKSTU SREDNJOVJEKOVNIH NADGROBNIH SPOMENIKA:

PRIMJERI IZ VRGORCA

Obilazeći prostor Vrgorca (srednjovjekovne župe Gorske) u više navrata, vrlo

smo brzo slabo proučavane stećke na tom prostoru prepoznali kao zasebnu skupinu.
Unutar nje već se sada razaznaje nekoliko “klesarskih radionica”, odnosno kovača
nepoznata imena koji krajem XIV. i u XV. stoljeću klešu stećke na širem području
Vrgorca, dijelu današnje Imotske krajine, Makarskog primorja i susjedne
Hercegovine. Upravo u odnosu vrgoračkih stećaka te srednjovjekovnih nadgrobnih
spomenika Makarskog primorja nameću se zaključci o odnosu tih dvaju različitih
nadgrobnih spomenika karakterističnih za srednji vijek ovih prostora! Analizom i
usporedbom ukrasa na stećcima otkrivaju se različite veze majstora kovača i
primorskih klesara a sami spomenici se datiraju i stavljaju u povijesni kontekst.

22
NEDIM RABIĆ
Institut za istoriju, Sarajevo

PRVI POPIS STEĆAKA

U radu se na osnovu izvorne građe analizira organizacija i provedba prvog

popisa stećaka u Bosni i Hercegovini. Deset godina nakon uspostavljanja
austrougarske vlasti u BiH osnovan je Zemaljski muzej u Sarajevu. Jedan od
značajnijih poduhvata ove ustanove bilo je utvrđivanje brojnog stanja
srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika na području BiH. U tu svrhu su izvršena
dva popisa. Prvi iz 1887. i 1888. godine bio je nepotpun i raspolagao je stanjem od
27.067 spomenika, dok je drugi iz 1897. i 1898. sistematičnije sproveden sa
obilježenih 59.500 primjeraka. U organizaciju popisa bio je uključen veliki broj
ljudi raznih zanimanja; od uposlenih u kotarskim uredima do žandara, cestara i
šumara. Kao najangažiranija ličnost izdvaja se Ćiro Truhelka koji je još 1886.
započeo sistematske obilaske.

23
HARIZ HALILOVIĆ
Monash University, Melbourne

MRAMORNA SJEĆANJA
STEĆCI U ZAVIČAJNOM KONTEKSTU POSLIJERATNOG PODRINJA

U svom izlaganju i vizualnoj prezentaciji želim ukazati na nekoliko bitnih

činjenica vezanih za nekropole i pojedinačne stećke u podrinjskom kraju: 1) Iako je
Šefik Bešlagić opisao i naveo lokacije, broj i vrstu većine nekropola u ovome
regionu, veliki broj stećaka u Podrinju nikada nije sustavno proučen niti
katalogiziran te je tako ostao nepoznat dio kulturne baštine Bosne i Hercegovine; 2)
Iz antropološko-etnološke perspektive, opisat ću neke narodne običaje, sinkretičke
prakse i narodna predanja vezana za stećke, ili mramorove kako ih lokalno
stanovništvo Podrinja naziva; 3) Agresija i plansko uništenje života, identiteta i
kulturno-povijesnog nasljeđa u Podrinju, u toku posljednjeg rata, nisu zaobišli ni
stećke; 4) Danas, u mnogim razorenim mjestima Podrinja, stećci su često jedini
svjedoci postojanja tih mjesta, a narodni običaji i narativi o lokalnim stećcima i
nekropolama su nestali, ili nestaju, s ljudima koji su tu stoljećima živjeli; 5) U
zaključku želim naglasiti bitnost i urgentnost sveobuhvatnog pristupa istraživanju
stećaka, kako u njihovom kulturno-povijesnom tako i u lokalno-zavičajnom
kontekstu i značenju, a koji bi uključio zajednički rad historičara i arheologa s
antropolozima i etnolozima te istraživačima iz drugih srodnih disciplina.

24
RUSMIR DJEDOVIĆ – EDIN MUTAPČIĆ
Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Tuzlanskog
kantona – Pravni Fakultet u Tuzli, Tuzla

NOVOOTKRIVENI STEĆCI SJEVEROISTOČNE BOSNE,

SA KARTOGRAFSKIM PRIKAZOM

Na području sjeveroistočne Bosne je do sada poznat veliki broj nekropola sa

bosanskim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima – stećcima. To se posebno
odnosi na općine Kladanj, Živinice, Zvornik, Vlasenicu, Srebrenicu, Šekoviće,
Lopare i Kalesiju. U nauci su ove nekropole dobro poznate, posebno poslije
istraživanja, prezentovanih u radovima i knjigama Šefika Bešlagića (od pedesetih do
početka osamdesetih godina 20. stoljeća).
U ovom prilogu područjem sjeveroistočne Bosne se smatra sav onaj prostor
kojeg omeđuju: Rijeka Drina od svoje velike okuke u Osatu do ušća u Savu, na
istoku; Rijeka Sava između ušća rijeka Bosne i Drine, na sjeveru; Rijeka Bosna od
ušća Spreče do njenog ušća u Savu, na sjeverozapadu i grebeni peripanonskih
planina (Ozrena, Vrane, Konjuha, Smolina i Javora), na jugozapadu. Od kraja
osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas, na području sjeveroistočne Bosne
otkriven je veći broj nekropola sa stećcima a koji su ranije bili nepoznati u stručnoj
i naučnoj javnosti. Veći broj novootkrivenih nekropola su opisane u Elaboratima
kulturno-historijskog naslijeđa općina: Kladanj, Živinice, Tuzla, Banovići, Zvornik
sa Sapnom i Lopare sa Čelićem, koje je uradio Zavod za zaštitu i korištenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle. Veći broj
nepoznatih nekropola je prezentovan i u monografijama, prije svega o stećcima
općina Kalesija, Živinice i Sapna, zatim, monografijama većeg broja naselja, kao i u
magistarskom radu o stećcima općine Srebrenica. Veliki broj nepoznatih nekropola
stećaka sa područja sjeveroistočne Bosne je opisan i u desetinama naučno-

25
popularnih priloga, stručnih i naučnih radova brojnih autora i istraživača. Na
krajnjem sjeveroistočnom uglu istraživanog područja u gradu Bjeljini je nedavno
otkriven veći broj stećaka sa natpisima. Ističe se jedan broj stećaka koji svojim
natpisom i ornamentikom ukazuju na značajan historijsko-geografski kontinuitet
sjeveroistočne Bosne.
Izvršili smo uporedbu kartografskog prikaza poznatih u nauci nekropola sa
stećcima do osamdesetih godina 20. stoljeća i kartografskog prikaza sa
novootkrivenim nekropolama do danas. Uočavamo da se na područje sjeveroistočne
Bosne nalazi znatno veći broj nekropola stećaka, nego se to do sada smatralo u
nauci i da ovo područje ne zaostaje po broju nekropola i stećaka za dijelovima
Bosne i Hercegovine za koje se već zna da su bogati ovom vrstom nadgrobnih
spomenika.

MIDHAT SPAHIĆ – EKREM SAKIĆ

Filozofski fakultet u Tuzli, Tuzla

STEĆCI NA PODRUČJU KIKAČA I OKOLINE (OPĆINA KALESIJA)

U posljednje vrijeme prisutna je tendencija istraživanja lokalne historije, da

bi se bolje osvijetlilo i upoznalo sa događajima i ličnostima iz naše uže okoline, pa
smo se odlučili da istražimo stećke u naselju Kikačima i okolini, na području općine
Kalesije. Stećci već odavno privlače pažnju mnogih istraživača, kao da u sebi imaju
neku magičnu moć, tako da još uvijek postoji veliko interesovanje za njima. Kada se
govori o istraživačima i istraživanju stećaka u Bosni i Hercegovini, pa tako i za
područje Kalesije, nezaobilazno je ime Šefika Bešlagića. Uz općine Kladanj i

26
Živinice, na području Kalesije ima najviše stećaka na prostoru sjeveroistočne Bosne.
Mada se više stručnjaka bavilo istraživanjima stećaka u Kikačima nije im pošlo za
rukom da evidentiraju sve stećke. Konstatacija Šefika Bešlagića o nemarnom
odnosu lokalnog stanovništva prema stećcima potvrdila se na primjeru Kikača, gdje
je ustanovljeno da je jedan dio stećaka korišten kao građevinski materijal, za
nasipanje puteva, za temelje kuća i drugih objekata. Naravno, na prostoru
sjeveroistočne Bosne ima više svijetlih primjera, između ostalih u Tojšićima, gdje su
ugroženi stećci premješteni u dvorište škole. Pored stećaka, nastojali smo istražiti
porijeklo naziva Kikači.

BOJAN TURANJANIN
Ljubinje

NOVOOTKRIVENO MRAMORJE BANČIĆKE POVRŠI

Bančići se sastoje od skupa sela i zaselaka razbacanih na prostranoj kamenitoj

visoravni zapadno od Ljubinja. Svoje ime selo duguje vlasima Bančićima koji su u
drugoj polovini XV vijeka naseljavali ovo područje. Ljetište vlaha Bančića nalazilo
se na planini Treskavici u katunu Nenkovci. Prvo sistematsko istraživanje
srednjovjekovnog mramorja – stećaka, bančićke površi obavio je šezdesetih godina
prošloga vijeka Šefik Bešlagić istraživši nekropole u Mihića i Janjića groblju. Pored
ovih Bešlagićevih nalaza, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika na Bančićima
ima još na Prskanjama, Dupljama, Šehićima i Lađicama. U susjednim selima
Mišljenu i Premilovom polju nalaze se takođe značajne nekropole srednjovjekovnog
mramorja. Bančićko mramorje odlikuje dobra obrada i visok procenat ukrašenosti,

27
a od ukrasa najčešće srećemo simbole krsta, heraldičke kompozicije štita i mača,
zatim predstave oružja i ruke.

DOMAGOJ PERKIĆ
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Dubrovnik

STEĆCI NA PODRUČJU DUBROVAČKOG PRIMORJA – NOVE SPOZNAJE

Predmetno izlaganje obuhvaća pregled lokaliteta sa stećcima na području

Dubrovačkog primorja, s njihovim osnovnim značajkama, a s naglaskom na
radovima koji su obavljeni na lokalitetu Novakovo greblje u Čepikućama.
Novakovo greblje predstavlja jedno od najvažnijih, ali i najočuvanijih
srednjovjekovnih groblja sa stećcima na širem dubrovačkom području. Sadrži 6
stećaka, od čega u tipološkom smislu: 1 sljemenjak bez podnožja, tri visoka sanduka
i dva obična sanduka.
Kroz zaštitne radove financirane od strane Ministarstva kulture u 2011.,
obavljeni su detaljni dokumentacijski radovi: izrada geodetskog situacijskog snimka,
izrada arhitektonskog snimka postojećeg stanja, dokumentacija stećaka – crteži i 3D
skeniranje stećaka. Tijekom 2013., u okviru projekta “HER.CUL” – Valorizacija
kulturne baštine srednjovjekovnih stećaka na zapadnom Balkanu, obavljeno je
arheološko istraživanje većeg dijela lokaliteta te konzervacija i restauracija svih
stećaka.
U izlaganju će se prikazati rezultati arheoloških istraživanja, antropološke
analize osteoloških nalaza i C-14 datiranja svih grobova, što neupitno donosi nove
spoznaje, kako o stećcima na dubrovačkom području, tako i u širem smislu.

28
EMA MAZRAK
Akademija likovnih umjetnosti, Sarajevo

ILUMINIRANI RUKOPISI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE:

LIKOVNI POTICAJI I OSOBENOST SAČUVANOG KORPUSA

U istraživanju likovnih umjetnosti bosanskog srednjovjekovlja ustanovljeno

je da izuzev stećaka, koji predstavljaju najobimniju građu srednjovjekovnih
spomenika, prvorazredan značaj za stvaranje cjelovitije slike o likovnim gibanjima u
kasnom srednjem vijeku na ovome tlu ima i korpus iluminiranih rukopisa
bosanskog porijekla. Kako je Šefik Bešlagić metodama deskripcije, komparacije,
klasifikacije i sistematiziranja pojedinih motiva koji se javljaju na stećcima vrlo
sustavno sproveo, tako je i godinama prikupljan materijal pokušavao povezati s
drugim vrstama srodnih primjera na Balkanu ali i u širem prostornom kontekstu.
Slična metodološka polazišta bila su potrebna da se i knjižno slikarstvo
srednjovjekovne Bosne pokuša klasificirati na nekoliko planova, a putem stilsko-
ikonografskih i komparativnih analiza u konačnici i sumirati spoznaje i po pitanju
šta je to osobeno u ovoj likovnoj vrsti. U tom smislu se kroz selektivne primjere
predstavljaju veze koje su otkrivene s pojedinim iluminiranim rukopisima Istoka i
Zapada, kao i bliski primjeri unutar sačuvanog korpusa, koji zajedno, kao i stećci,
dokazuju specifičnost kasnosrednjovjekovne likovne pojavnosti na ovome
podneblju.

29
EMIR O. FILIPOVIĆ
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

VITEŠKI MOTIVI NA STEĆCIMA

U izlaganju će biti predstavljen korpus pisanih motiva i likovnih predstava sa

stećaka koji se mogu dovesti u vezu sa viteštvom kao kompleksnim sociokulturnim
fenomenom evropskog srednjovjekovlja. U nauci je odavno utvrđeno da je viteštvo
našlo svog odraza i u Bosni, ali izučavanju tog problema nije bila posvećivana
primjerena pažnja. Od brojnih sačuvanih izvora, pisanih ili materijalnih, stećci
predstavljaju jedno od najboljih polazišta za istraživanje viteške problematike u
srednjovjekovnoj Bosni. Oni svjedoče o tome u kojoj mjeri je ta tipična evropska
pojava utjecala na formiranje bosanskog društvenog i političkog ambijenta, a time
nam posredno ukazuju i na čvrstu povezanost srednjovjekovne Bosne sa tadašnjim
evropskim svijetom. Sa natpisa na stećcima možemo iščitavati brojne viteške motive
o “vjernoj službi” ili hrabroj smrti za svoga gospodara, na njima nailazimo na
podatke o “počtenim vitezovima”, dok likovni prikazi oružja, heraldičkih znamenja,
te scene turnira i lova, koje susrećemo na stećcima, ostavljaju malo prostora za
sumnju da te motive možemo pripisati kulturnim strujanjima, interakciji i
odnosima koje je bosansko društvo imalo sa bližim i daljim okruženjem.

30
MIROSLAV PALAMETA
Filozofski fakultet, Split

PREDSTAVE KOLA NA
KASNOSREDNJOVJEKOVNIM NADGROBNIM SPOMENICIMA

Među najčešćim likovnim predstavama na kasnosrednjovjekovnim

spomenicima, koje se obično naziva stećcima, svakako su siluete kola. U kontekstu
istodobne i ranije funeralne umjetnosti u mediteranskim odnosno europskim
okvirima sličnih predstava nema, pa se postavlja pitanje njihove provenijencije u
repertoaru likovnih tema u matičnom prostoru stećaka. Rad “Predstave kola na
kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima” ima nakanu problematizirati tu
pojavu sa semiološkog stajalište i pokušati odgovoriti jesu li pojedine predstave kola
ikonički, indeksni ili simbolički znak.

IRFAN TESKEREDŽIĆ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Hadžići

MOTIV LOVA NA STEĆCIMA

Prema rezultatima prijašnjih istraživača na stećcima ima oko 180 predstava

lova, što naspram cjelokupnog broja ovih nadgrobnih spomenika nije znatna
količina. Životinje koje su predstavljene da se love bili su jelen, vepar i medvjed, od
kojih najčešće, lov na jelena. Lovci su bili sami ili u grupi, na konju ili kao pješaci,
naoružani kopljem, mačem ili lukom. U nekoliko navrata imamo i pse u njihovom

31
društvu, nekad samo jedan ili više. Karakter ovih motiva je različito tumačen. Jedna
interpretacija tvrdi da se radi o motivu laičkog karaktera, odnosno da je prikaz
života i zabave feudalaca, a druga da su to predstave religioznog karaktera, sa
svojevrsnim tumačenjem. Pored ovoga dat će se jedan opšti pregled na sam lov u
srednjem vijeku, sa svim njegovim osobenostima koji su ga činili tako vrijednim i
bitnim za tadašnje društvo.

ZIJAD HALILOVIĆ
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Sarajevo

NEKROPOLE SA STEĆCIMA I NIŠANIMA NA LOKALITETIMA

BOR, BORJANICE – MAREVSKA KOSA I CRLJANKE, OPĆINA FOČA

Ovim radom obuhvaćeno je tehničko i foto snimanje stećaka i nišana u tri

naseljena mjesta općine Foča (Hrđavci, Malo Marevo i Putojevići). Analiza
nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka o
spomenicima. Oblik nadgrobnika i zastupljenost ukrasa najčešće ovise od vremena
u kome su nastali. Tako se na osnovi zastupljenih formi stećaka i nišana te
evidentiranih ukrasa na njima, stećci mogu datirati u kasni srednji vijek (XIV
stoljeće), a nišani u period druge polovice XV i prve polovice XVI stoljeća. Prema
evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i
sporta, lokaliteti u spomenutim naseljima nisu bili upisani u Registar spomenika
kulture Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

32
EDIN BUJAK
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

STEĆCI JAJCA I ZENICE:

NOVI REZULTATI PROUČAVANJA/EVIDENTIRANJA NEKROPOLA STEĆAKA

Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije “Stanak” u toku

2013. godine pokrenulo je aktivnosti na projektu Popis stećaka Bosne i Hercegovine s
ciljem provjere stanja očuvanosti i brojnosti najreprezentativnijeg srednjovjekovnog
blaga Bosne i Hercegovine. Kako je posljednji popis, pod rukovodstvom Šefika
Bešlagića, obavljen prije nekih 50 godina, stanje na terenu je u značajnoj mjeri
promijenjeno. Terenske aktivnosti su već obavljene na području nekoliko općina, a
u ovom radu se prezentiraju podaci dobiveni na području Zenice i Jajca.
Već na primjeru ove dvije općine vidi se da je stanje uveliko promijenjeno.
Tako je u radovima Šefika Bešlagića i u Arheološkom leksikonu BiH na području
Zenice bilo registrirano 26 nekropola sa 147 stećaka. Od toga na 17 nekropola se i
danas nalaze stećci dok su na 9 lokacija uništeni ili nestali. Na 17 sačuvanih
nekropola danas se nalazi 69 stećaka. Stradalo je ili nestalo 78 spomenika što je više
od 50 % njihovog ukupnog broja. Na području Jajca situacija je potpuno drugačija.
Broj od 118 stećaka raspoređenih na 10 ranije poznatih nekropola popeo se na 357
stećaka na 31 nekropoli što je čak tri puta više nego ranije. Otkriveni su prelijepi
primjerci srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti karakteristični za područje
centralne Bosne, a koji još više pokazuju otvorenost srednjovjekovne Bosne za
strane utjecaje ali davajući im osoben, karakterističan bosanski pečat.
Upravo rezultati popisa dobiveni na području ove dvije općine još jednom
naglašavaju evidentnu potrebu ponovne evidencije stećaka. Pored toga stvara se
baza podataka o stećcima dostupna svim budućim istraživačima sa svim preciznim

33
parametrima o svakom stećku pojedinačno. Samim tim stvaraju se i pretpostavke za
bolju zaštitu ovog srednjovjekovnog blaga koje je nažalost veoma ugroženo i
nerijetko prepušteno propadanju.

MARJAN DRMAČ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Fojnica

STEĆCI SA PODRUČJA SREDNJOVJEKOVNE ŽUPE LEPENICE

Prostor srednjovjekovne župe Lepenice spada među bogatija podneblja

današnje Bosne i Hercegovine kada je riječ o brojnosti stećaka u tom kraju. Rečena
župa uglavnom podrazumijeva prostor današnjih općina Kiseljaka, Kreševa i
Fojnice uz određena, minorna, odstupanja. S tim u vezi, u historiografskim štivima,
o kulturnim spomenicima srednjovjekovne Bosne se još od druge polovice XX.
stoljeća mogao pronaći prilično relevantan pregled kada je riječ o statističkim
podacima glede broja stećaka na datom području.
Prema istraživanjima arheologa Pave Anđelića iz 1958./59. godine, koja su
prezentirana u svojevrsnom “Zborniku radova o Lepenici” 1963, na tom predjelu se
nalazilo 35 nekropola sa oko 700 stećaka. Međutim, tu treba naglasiti da Anđelić u
svom brojanju nije obuhvatio sve nekropole tog kraja. Osim toga, mnoge nekropole
su od tog vremena, pa do danas, oštećene ili potpuno uništene. U njegovoj
interpretaciji očigledno je da se ovaj broj od 700 stećaka odnosio uglavnom na
kiseljačku općinu, a u sastavu navedene župe su bile današnje općine Fojnica i
Kreševo. Upravo je u ove dvije općine u literaturi evidentirano još barem 300
stećaka.

34
 Prema izvještaju Šefika Bešlagića, koji je prezentiran u njegovoj studiji Stećci
centralne Bosne, a isti je objavljen 1967. godine, na datom području se tada nalazilo
oko 650 stećaka unutar 37 nekropola. Primjerice, u statističkim podacima koje
bilježi Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine iz 1988. na ovom području je bilo oko
800 srednjovjekovnih nadgrobnika u okviru 44 nekropole. Očigledno se u literaturi
baratalo ciframa između 650 i 1000 stećaka na ovom regionu. Na svu sreću, kako se
čini, unutar ovog numeričkog okvira je i današnje brojno stanje ovih kulturnih
spomenika što je ipak pozitivno jer se, nažalost, u većem broju današnjih općina
Bosne i Hercegovine njihov broj uveliko smanjio.

DERVIŠ JASIKA
Hadžići

STEĆCI OPĆINE HADŽIĆI

U izlaganju će biti predstavljen izvještaj sa terena o stanju stećaka na

području općine Hadžići koji može biti iskorišten za budući najavljeni popis stećaka
na nivou Bosne i Hercegovine. Moj motiv za ovu aktivnost bio je, velika i
primjetna razlika između podataka iz dostupnih pisanih izvora u odnosu na stvarno
stanje na terenu, ali i činjenica da ne postoje dostupni pisani izvori koji su objedinili
sve podatke na jednom mjestu, konkretno za općinu Hadžići. Analizom samo
nekoliko pisanih izvora i višestrukim pregledima terena došao sam do podatka, da
Hadžići imaju 39 ili 40 lokaliteta, sa oko 650 stećaka na njima. Smatram da ovim
radom prijavljujem i dva ili tri nova nova lokaliteta sa stećcima.

35
LEJLA NAKAŠ
Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo

PISMO NATPISA STEĆAKA

U ovom radu nastoje se osvijetliti karakteristike pisma stećaka polazeći od

dosadašnjih zaključaka o epigrafskoj ćirilici na južnoslavenskom prostoru. Naziv
bosanska epigrafska ćirilica, koji je za ovu varijantu južnoslavenske ćirilice ponudio
Bešlagić, podrazumijeva postojanje elemenata za paleografsko izdvajanje pisma
bosanskih i humskih stećaka. Iako je većina natpisa pisana u dvolinijskom sistemu,
vrstom slova koju zovemo ustav, u ovoj verziji dvolinijskog pisma zapaža se
povezanost sa poslovnim pismom (kvadratično slovo za [v], oblik slova za [č] ), ali
da u njemu ima tragova utjecaja glagoljice ( < [ž]). Sve to govori o vremenskom
rasponu njegovog oblikovanja koji ne dozvoljava da ga postavimo u evolucijski
nadređen odnos prema minuskuli, kakav se obično u paleografiji pretpostavlja.
Tako ovo pismo čini dio iste tradicije kao i ustavno pismo rukopisnih knjiga, ali
istovremeno je u izvjesnom stepenu preobraženo pod utjecajem diplomatskog
četverolinijskog pisma. Uzimajući u obzir ovu dvojnost, u radu će se nastojati
klasificirati nekoliko tipova preobražaja ustavnog pisma u natpisima stećaka.

36
AMIRA TURBIĆ-HADŽAGIĆ – BERNES ALJUKIĆ
Filozofski fakultet u Tuzli, Tuzla

STAROSLAVENIZMI I STAROBOSNIZMI BOSANSKO-HUMSKIH NATPISA

OD 12. DO 15. STOLJEĆA

Natpisi srednjovjekovne Bosne neiscrpna su vrela za kulturnu povijest jer su

ostali sačuvani u svome izvornom obliku i njihova je vrijednost neprocjenjiva za
jezikoslovce, povjesničare, filologe i druge znanstvenike koje mogu zanimati ovi
tekstovi. Analizirani natpisi pripadaju segmentu autohtono indigene kulture
bosansko-humskog (hercegovačkog) srednjovjekovlja.
Autori u radu uspoređuju pojavnost staroslavenizama i starobosnizama u
srednjovjekovnim natpisima te na osnovu istraživanja zaključuju da preovladavaju
starobosanski jezični elementi (našim, našega, zemli, plemeniti, ĉo), koji su
premoćniji u odnosu na staroslavenske (bêlъ, dьnь). Povremeno dolazi do
interferiranja i supostojanja staroslavenskih i starobosanskih jezičnih elemenata
(bêlegъ ~ bilêgъ; kьto ~ ko). U procesu izgradnje zajedničkoga književnoga
srednjovjekovnog idioma sastavljenoga od elemenata dva sistema, staroslavenskoga i
starobosanskoga, znatno sudjeluju bosansko-humski klesari, jer pri razmatranju
jezičnih obilježja u svim srednjovjekovnim bosanskim natpisima od 12. do 15.
stoljeća treba imati na umu da su ih klesali klesari iz različitih klesarskih škola, a iz
čijih tekstova zrcali postojanje bosanske redakcije. Na ovoj “kamenoj” građi
nailazimo na obilnost i raznolikost uklopljenih crta narodnih govora uz zadržavanje
paradigmatskih staroslavenskih osobitosti, koje utječu na komunikacijsku jasnoću
starobosanskoga književnog jezika.

37
ARANĐEL SMILJANIĆ
Filozofski fakultet u Banjoj Luci, Banja Luka

ISPRAVKE I DOPUNE U DATIRANJU TRI NATPISA

NA STEĆCIMA IZ RANIJIH IZDANJA

U radu će biti obrađeni nadgrobni natpisi trojice župana iz srednjovjekovne

bosanske države: Ozrena Kopijevića, Đurđa i Radana. Na osnovu analize teksta,
kao i drugih istorijskih izvora iz tog vremena, biće dopunjeni i ispravljeni datumi
njihovog nastanka, u odnosu na prethodna izdanja koja su priredili Ljubomir
Stojanović (Stari srpski zapisi i natpisi), Marko Vego (Zbornik srednjovjekovnih
natpisa Bosne i Hercgovine), i Gordana Tomović (Morfologija ćiriličkih natpisa na
Balkanu). U jednom slučaju moguće je čak odrediti tačan datum smrti jednog od
župana, u drugom mogu se suziti terminus post quem i terminus ante quem, dok se u
trećem može izvršiti ispravka prilično široko datiranog natpisa u jednom od izdanja

SAMRA TERZIĆ
Sarajevo

NEKI ASPEKTI “PERSONALIZACIJE STEĆAKA”

U radu se obrađuje niz pitanja iz domena onomastike, toponomastike,

paleolingvistike te sociologije. U prvom redu obrađuje se pitanje kontinuiteta od
rimskih do srednjovjekovnih bosanskih epitafa na osnovu raspoložive građe
zastupljene u četvrtoj svesci Veginog Zbornika srednjovjekovnih natpisa Bosne i

38
Hercegovine. Pored toga, ovaj rad se bavi i pitanjem imena i prezimena koja se
pojavljuju na epitafima, učestalošću biblijskih imena te učestalošću prezimena na
epitafima izražen u brojčanim vrijednostima te naposlijetku i rodbinskim vezama.
U nizu pitanja koja se nameću, u radu je posvećena pažnja i zastupljenosti titula i
zanimanja uz osobe koje se navode na epitafima, a sve to u cilju određivanja načina
na koji je srednjovjekovni čovjek izražavao svoj identitet.
Toponimi su također jedno od pitanja kojima je posvećena pažnja pri čemu
je dat osvrt na odnos toponima koji su zabilježeni na epitafima sa mjestima u
kojima su stećci pronađeni. Naposlijetku, ovaj rad se bavi i starim iščezlim riječima
pri čemu se nastoji dati njihova osnovna klasifikacija.

LIDIJA FEKEŽA MARTINOVIĆ

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo

NOVA ISKOPAVANJA I NALAZI SREDNJOVJEKOVNIH GROBOVA

U OKOLINI TRAVNIKA I KAKNJA

Posljednih nekoliko godina izvršena su iskopavanja na nekoliko lokaliteta u

Tičićima i Zgošći (općina Kakanj) te u okolini Travnika u Fazlićima i na Glavici u
Han Bili. Usput su prikupljeni podaci o grobu u kojem je nađen čuveni
srednjovjekovi pojas u Staroj Bili, a djelomično otkopan grob Kušetića u Gučoj
Gori koji je dosta kasno datiran. Otkrivena su još dva lokaliteta: jedan u Izvodima
(u Nevićkom polju u bizini rijeke Lašve) i nekropola u selu Pode u Biljanskom
kraju. Pri obradi svih ovih nalaza prikupljeni su podaci iz najranijeg deftera
1468/69. u kojem su između ostalih, zabilježena pusta naselja u kojima se nalaze

39
srednjovjekovne nekropole stećaka kao dokaz naseljenosti prije osmanskih
osvajanja, ali i naselja u kojima do danas nisu konstatirani stećci. S druge strane u
nespomenutim naseljima u defteru nalaze se brojne nekropole stećaka.
Iako je srednjovjekovna župa Lašva jedna od najvećih župa u srednjoj Bosni,
historijskih podataka ima vrlo malo. U Biljanskom kraju na razdaljini od oko 8 km
nađena su dva vrlo vrijedna pokretna nalaza poznata u literaturi: scuffija na Crkvini
u Han Bili i srebrne aplike srednjovjekovnog pojasa u Staroj Bili. Uz to otkriveno je
mnogo ukopa u monolitnim kamenim sanducima (sarkofazima), te pojedinačnih
nalaza srednjovjekovnog novca i ponekog usamljenog pokretnog nalaza, doprinijet
će, kad već nema historijskih dokumenata, boljem poznavanju ovog kraja u kasnom
srednjem vijeku, uz nadu da će se jednom otkriti i identitet barem nekih od
pokojnika.

MIDHAT DIZDAREVIĆ
Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Ilijaš

PREGLED ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

SREDNJOVJEKOVNIH PORODIČNIH NEKROPOLA
NA PROSTORU DANAŠNJE BOSNE I HERCEGOVINE

U periodu od XIII. do XV. stoljeća na prostoru današnje Bosne i

Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, evidentna je pojava srednjovjekovnih
nadgrobnih spomenika – stećaka. Veći broj ovih spomenika nalazimo u Bosni i
Humu, političkim i teritorijalnim oblastima srednjovjekovne Bosne. Osobit poticaj
nastanku ovih spomenika i likovnosti na njima daje srednjovjekovni koncept smrti i

40
zagrobnog života, ali i starija tradicija koja je na ovim prostorima imala bogat
repertoar smrti i ideje o zagrobnom životu. Na osnovu historijske i arheološke
podloge u radu se kontekstualiziraju određene historijske pojave koje su mogle
uticati na sahranjivanje uz pregled načina sahranjivanja na prostoru današnje BiH.
Ukop, sahranjivanje i pogrebni običaji termini su koji se vezuju za čin sahranjivanja
pokojnika u različitim periodima povijesti. Znanje o grobovima ispod stećaka još
uvijek je fragmentarno, oskudno i uopće nije posmatrano u kontekstu arheologije
srednjega vijeka. Također, saznanja o arheološkom materijalu ispod stećaka nisu
posmatrana u vezi sa ostalim pojavama u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Tih
pojava je mnogo, a između ostalih prednjače razvoj gradova, stasavanje feudalne
elite, utjecaji evropske mode i vladarske elite, razvoj rudarstva i dr. Primarni ciljevi
istraživanja su sintetiziranje sveukupnih saznanja o nalazištima, primarno
arheološkim nalazima u grobovima ispod stećaka i njihovoj interpretaciji. Posebna
pažnja u radu se posvećuje nalazima iz istraženih grobova sa nekropola vlasteoskih
porodica u kojima su sahranjeni pripadnici visokog plemstva. U prezentaciji nalaza
u obzir su uzete porodične srednjovjekovne nekropole: Zidine (Crkvina)
Arnautovići, Visoko; Radimlja – Stolac; Grčka glavica – Biskup – Konjic; Pavlovac
– Lukavica – Istočno Sarajevo; Nekropola Nikolića – Vranjevo selo – Neum;
Crkvina – Donja Zgošća – Kakanj. U radu se prezentira položaj nekropola, groblja,
pojedinačnih ukopa, grobna arhitektura, načini polaganja pokojnika u grob, prilozi
i nalazi u grobovima kao i antropološka ispitivanja. Jedan od ciljeva rada bio je da
se pokuša dati odgovor da li je moguća analogija grobnih nalaza sa prostora
današnje BiH sa onima iz susjednih zemalja. Pored hronološke datacije cilj je bio
odrediti tipološke odlike grobnih nalaza na prostoru BiH uz metodu komparacije
istih ili sličnih nalaza na prostoru Balkana ovisno o njihovom kontekstu. U radu se,
ne dovodeći u sumnju konfesionalnost pokojnika, pokušalo razmatrati pitanje
kršćanskog ukopa, tj. da li je moguće na području rasprostiranja stećaka utvrditi

41
određene tipove kršćanskog ukopa koji bi nam mogli reći nešto više o opredjeljenju
pokojnika i njegovoj pripadnosti određenom crkvenom učenju.

GORČIN DIZDAR
York University, Toronto

NEKOLIKO TEZA O UMJETNOSTI STEĆAKA

Cilj ovog izlaganja je predstavljanje nekoliko preliminarnih rezultata

istraživanja vršenih u okviru priprema za doktorsku disertaciju o umjetnosti stećaka
na interdisciplinarnom programu humanstičkih nauka univerziteta York u
Torontu. Primarni metodološki okvir ovih istraživanja je ikonologija, nauka ili
metod koja se bavi značenjem ili smislom umjetničkih stilova i motiva. S obzirom
na relativno siromaštvo primarnih pisanih izvora iz ovog perioda, ikonološki metod
mogao bi zauzeti posebno značajnu ulogu u izučavanju kulture srednjovjekovne
Bosne.
Najznačajnija stilska odlika umjetnosti stećaka na koju se želim osvrnuti jeste
tehnika izrade gravura na njihovim površinama. Dok se u stručnoj literaturi ova
tehnika najčešće uopšteno opisuje kao plitki reljef, bitno je primjetiti da se radi o
vrlo specifičnoj podvrsti pltikog reljefa koji se može nazvati ravni ili plošni reljef.
Ova vrsta reljefa u zapadnoj Evropi pojavljuje se u tek nekoliko pojedinačnih
slučajeva predromaničke umjetnosti Langobarda i dalmatinske obale, dok
romanički i gotički reljefi uvijek posjeduju naglašenu dubinsku dimenziju. Plošni
reljef mnogo je prisutniji u umjetnosti Kavkaza, prije svega u srednjovjekovnoj
Armeniji, što ukazuje na moguću povezanost fenomena stećka sa ovim kulturama.

42
 Pored same tehnike izrade, predmet izlganja činit će i moguće porijeklo i
značenje nekih od dominantnih motiva umjetnosti stećaka, kao što su
antropomorfna niša, lov na jelena ili takozvani rascvjetali križ. Kao i u slučaju
tehnike plošnog reljefa, ovi motivi su gotovo nepoznati u zapadnoj Evropi (kao i na
prostorima Bizantskog carstva/pravoslavlja) u ovom periodu, dok se vrlo slični
primjeri mogu naći na području Kavkaza, ili konkretnije na teritorijama Armenije,
Gruzije i ruske republike Dagestana. Između ostalog, ovo izlaganje koncipirano je i
kao odgovor na članak Šefika Bešlagića ‘Armenski hačkari i naši stećci’, u kojem je
tretiran vrlo ograničen broj primjeraka kavkaske srednjovjekovne umjetnosti.

ADIS FEJZIĆ
Queensland College of Art, Griffith University Brisbane

UMJETNOST STEĆAKA
KAO BEZVREMENI POTENCIJAL KAMENE SKULPTURE

Ovo izlaganje je presjek teorijske i praktične/kreativne komponente moga

doktorskog istraživanja umjetnosti stećaka na Queensland College of Art, Griffith
University, Brisbane, Australia. Cilj mog istraživanja je analizirati stećak kroz
višeznačnost amalgamata njegove skulpturalnosti i objasniti ga kao bezvremeni
princip i apsolutni potencijal skulpture u kamenu. Umjetnost stećka vidim kao
čvorište raznih skulpturalnih formi, izraza i tradicija; inkluzivan format sposoban da
pomiri “primitivno” i “sofisticirano” odnosno “primordijalno” i “savremeno”.
Ovakvo viđenje je omogućeno i mojom ekspertizom u disciplini “direktnog
klesanja kamena”. Uz to, upravo je Šefik Bešlagić, revizijom i dopunom prethodno

43
načinjenih klasifikacija oblika stećaka, (p)ostavio solidan oslonac za moje
razumijevanje stećka. Bešlagićeva finalna klasifikacija, obuhvatajući raspon od
amorfnih preko različitih geometrijskih do antropomorfnih formi, potvrđuje
kompleksnost stećka u kojoj nalazim inspirativan poticaj za vlastiti kreativni rad.
Oto Bihalji-Merin stećke opisuje kao “primordijalnu umjetnosti u kojoj je
vječnost postala stil”. Ova misao produbljuje moje razumijevanje stećka i moju
kreativnu potrebu da pomjeram stilske granice, tražeći moj vlastiti izraz u
sinkretizmu i fuziji. U praktičnom/kreativnom smislu oživljavam srednjovjekovnu
bosansku sepulkralnu umjetnosti u kontekstu skulpture 21. vijeka (al)i kao moju
ličnu ekspresiju i metaforu. Oživljavanje ovdje nije kopiranje srednjovjekovnih
stećaka i motiva nego je kreacija novog i drugačijeg (iako) na tradicionalnim
principima. Dakle, radi se o “retrospektivnom kretanju ka naprijed”.
Smješteno u okvire opće teorije kamene skulpture, moje istraživanje je, u
prvi mah, “skulptorsko puritanska” analiza forme stećka, relativno izolovana od
“neskulpturalnih” značenja. Međutim, moj istraživački rad na unaprjeđenju
razumijevanja skulpturalnosti stećka, uz istovremeno oživljavanje ove tradicije u
savremenim okolnostima, dobija umjetničko-antropološki karakter. Multidime-
nzionalni bosanski identitet, kao specifičan srednjovjekovni predtekst modernom
evropskom multikulturalizmu, ima svoju paralelu i simboličnu prezentaciju u
sinkretičkoj formi stećka.

44
ADIS ZILIĆ
Fakultet humanističkih nauka, Mostar

STEĆCI PODVELEŽJA

Prilog je nastao na osnovu terenskih istraživanja i obilazaka svih nekropola

podveleškog kraja. Prilikom evidencije stećaka i utvrđivanja njihovog trenutnog
stanja na terenu Podveležja, pristupilo se na način kako je nekad radio poznati
istraživač stećaka Šefik Bešlagić. Zabilježeni su sljedeći podaci: broj stećaka na
pojedinim nekropolama, njihova orijentacija, oblici, zastupljeni reljefi, očuvanost
stećaka i stepen devastacije pojedinih nekropola.

EDITA VUČIĆ
Sveučilište u Mostaru, Mostar

NEKROPOLE STEĆAKA OPĆINE ŠIROKI BRIJEG

O naseljenosti područja općine Široki Brijeg još od prapovijesnog doba,

svjedoče brojne gradine i gomile. U prilog tome idu i ostaci rimskih naselja u
Biogracima i Knešpolju, bazilika u Mokrom, ostaci srednjovjekovnog grada
Kruševca i veliki broj nekropola.
Istraživanje nekropola stećaka općine Široki Brijeg sprovedeno je 60-tih
godina 20. stoljeća. Rezultati istraživanja Alojza Benca publicirani su u monografiji
Široki Brijeg, kojom je obuhvaćeno 9 nekropola sa 157 spomenika. Bešlagić je
kasnijim pregledom terena dao podatak o 41 nekropoli sa ukupno 597 spomenika.

45
Novija terenska istraživanja ukazuju na promjene u broju nekropola i sačuvanih
spomenika, prouzročene negativnim djelovanjem prirodnih faktora i ljudskim
djelovanjem. Cilj je istraživanja usporedba podataka koje nalazimo u literaturi, sa
stvarnom slikom na terenu, kao i sagledavanje temeljnih odlika u svrhu usporedbe
sa ostalim nekropolama u široj okolici.
Radom se nastoji ukazati i na značaj područja općine Široki Brijeg tijekom
kasnog srednjeg vijeka. To je područje do početka 15. stoljeća jurisdikcijski
pripadalo župi Večenike, na čijem se teritoriju navodi Blato kao jedan od upravnih
kotara. U dokumentima dubrovačkog arhiva s konca 13. stoljeća i kasnije,
spominju se imena župe i moćnih vlasteoskih obitelji koji su imali svoje posjede
između Neretve i Cetine. Zahumljem su u tom periodu gospodarili vojvode
Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići, koji krajem 14. stoljeća postaju vladarima
zapadne Humske zemlje. Nakon izdvajanja iz župe Večenike, Blato se u povijesnim
izvorima spominje kao upravni distrikt grada Kruševca.

IVANA KREŠIĆ
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru

JEZIK I GRAFIJA NATPISA SA STEĆAKA IZ NEUMSKE OKOLICE

U sklopu dosadašnjih istraživanja i popisivanja srednjovjekovnih nekropola

stećaka na području općine Neum registrirano je 18 bosaničkih epigrafskih natpisa.
S obzirom na značajan udio pisanih spomenika u odnosu na ukupan broj stećaka,
sustavan opis i analiza jezičnih i grafijskih osobitosti ovih natpisa predstavlja
značajan doprinos istraživanjima bosanskohercegovačke srednjovjekovne epigrafike.

46
 Jezična i grafijska analiza urađena je na natpisima iz razdoblja od XIV. do
XVI. stoljeća i prikazuje odnos narodnoga jezika i crkvenoslavenskoga te snažne
veze bosaničke grafije s ranijom glagoljaškom tradicijom.
Tekstovi natpisa priloženi su u latiničnoj transkripciji.

47