Prijavite se upišite e-mail adresu POTVRDI

na
newsletter

(http://noviplamen.net/)

Bilje
Bilješške o obrazovanju radnika (1935.)
(http://www.noviplamen.net/glavna/biljesk
o-obrazovanju-radnika-prosinac-1935/)

PIŠE:

ABRAGAM JOHANNES
MUSTE
(http://www.noviplamen.net/author/abra
muste/)

Bili smo u Levici Srbije da vi

ne biste morali
(http://www.noviplamen.net/glavna/bili-
smo-u-levici-srbije-da-vi-ne-
Foto: Washington Area Spark/Flickr CC 2.0 biste-morali/)
(https://www.flickr.com/photos/washington_area_spark/7761419138/in/photolist-cPRivm-
bv8n2f-pi2251-74azaX-rRZBpN-fhJr6D-fhZ2b3-nkPUtR-nAhubS-pXAdMD-fnjSru-
4rE4sm-bwrHHz-pXyS3B-ptmyzz-bwrDUe-nkQk6V-9Lzgqf-p54Epr-nC6F4x-6jNuUm-
eFR7sf-qcJ45m-fhYEVJ-p4NnvH-bwpZ1n-nCjK75-212TfCC-bwq85H-bwrra2-oKNCkc-
gNTYva-9r9FWj-fhYKg7-8JcF1E-iCLDHD-fzZJmF-fhJrpK-hxMVv7-7Pi2c7-7ZXHwp-
pQnwS1-in4ek5-5AxiFe-spEBrk-k1JsJ-pGBdHg-87NNJY-aDfVQf-s9iZcn)

24/11/2017

brazovanje radnika, u kontekstu Američke federacije rada (AF of L), nije (http://www.noviplamen.net/glavna/bili-
postojalo sve do 1918. godine. Lokalni ogranci International Ladies Garment smo-u-levici-srbije-da-vi-ne-
O Workers Union (ILGWU) te nekoliko manjih organizacija unutar Women’s biste-morali/)
Trade Union League predstavljale su iznimke. Međutim od 1918. do 1921. Autor: GRUPNI AUTOR

počinju se osnivati lokalni radnički fakulteti; ILGWU i druge internacionalne

organizacije, te poneke državne federacije rada, osnovale su edukacijska odjeljenja; O ekonomiji, nacionalizmu i
osnovan je i Brookwood Labor College (kolokvijalno nazivan „radničkim nacionalizaciji
(http://www.noviplamen.net/glavna/o-
Hardvardom“). S ciljem, koordiniranja novih organizacija, osnovan je Radničko-
ekonomiji-nacionalizmu-i-
obrazovni ured (Worker’s Education Bureau). Educiranje radništva postalo je nacionalizaciji/)
predmetom diskusije na konvencijama Američke federacije rada. Međutim te
organizacije nisu bile osnovane od strane „regularnih“ članova sindikata (pouzdani
članovi koje se strogo drže organizacijske linije) već od strane progresivnih ljudi toga
razdoblja poput Maurera, tadašnjeg predsjednika Federacije rada u Pennsylvaniji
(Pennsylvania Federation of Labor), Fitzpatricka iz Federacije rada u Chicagu (Chicago
Federation of Labor), Brophya iz sindikata rudara (United mine workers), Fannie Cohn
iz ILGWU-e (International Ladies Garment Workers Union) te Leftkowitza iz (http://www.noviplamen.net/glavna/o-
novosnovoganog sindikata učitelja (Teachers Union). Oni su se, između ostalog, zalagali ekonomiji-nacionalizmu-i-
za opće sindikalne organizacije (za razliku od posebnih) za aktivno-agresivno nacionalizaciji/)
organiziranje radništva, militantni štrajk i nezavisnu političko djelovanje (neki su bili Autor: MATE KAPOVIĆ
socijalist, neki pripadnici Radničke stranke) te za edukaciju radništva.

U konzervativnim posebne sindikalnim organizacijama ( u takvim organizacijama Još par riječi o ljevici
(http://www.noviplamen.net/glavna/jos-
radništvo se organizira prema zanatu,a ne kao u općim sindikalnim organizacijama u par-rijeci-o-ljevici/)
kojima su svi radnici određene industrije ili svih industrija zajedno organizirani u
zajednički sindikat) nedostajalo je klasne svijesti. Naime, takve su organizacije,
prvenstveno bile zainteresirane za trenutne ekonomske probleme i odnos između radnika
i poslodavca. Takve organizacije nisu bile zainteresirane za šira politička i socijalna
pitanja te su vjerovale da „odličan sustav javnog obrazovanja“ daje američkim
građanima sve što im je potrebno u pogledu obrazovanja. Djeca popravljača lokomotiva
u većem su postotku polazila srednje škole i fakultete od ostale radničke djece. Njihovi
su roditelji, zajedno s kolegama iz sindikata, dijelili nejasnu i neodređenu vjeru da je
„obrazovanje“ rješenje za sve probleme (prije 1. svjetskog rata ta „vjera“ bila je (http://www.noviplamen.net/glavna/jos-
univerzalna). Smatrali su da je javno obrazovanje narodna, a ne klasna institucija. Stoga par-rijeci-o-ljevici/)
Autor: DRAGAN MARKOVINA
nisu bili svjesni vlastitih klasnih potreba.

U sindikalnim pokretima razvili su se elementi koji su imali želju nositi se s potrebama Što je ljevica i druga pitanja
sve većeg broja nekvalificiranih i polukvalificiranih radnika. Naime, takvi su radnici (http://www.noviplamen.net/glavna/sto-
nailazili na otvoreni otpor države te su bili suočeni sa socijalnim problemima koji nisu je-ljevica-i-druga-pitanja/)
mogli biti zastupljeni na konferencijama između radnika i poslodavca koje se bave
visinom nadnica. Stoga su pokušali stvoriti prostor za nezavisno političko djelovanje
koje bi za cilj imalo zadovoljenje interesa cjelokupnog radništva. Oni su također ubrzo
postali svjesni činjenice da školski odbori, kojima su dominirali republikanski i
demokratski političari, neće pružiti radnicima potrebno znanje o nadirućim socijalnim
problemima. U takvim su se okolnostima, radnici entuzijastično uključili u projekt
edukacije.

Sve zrelija, nova klasna svijest, koja je potaknula brigu za edukaciju radništva, zorno je
ilustrirana u sukobu između ideje cjeloživotnog obrazovanja i ideje o edukaciji radništva,
koja je bila vrlo aktualna u to vrijeme. Liberali toga vremena, koji su željeli poduzeti (http://www.noviplamen.net/glavna/sto-
nešto u smjeru stvaranja novog svijeta, koji je bio obećan masama kao rezultat njihovog je-ljevica-i-druga-pitanja/)
sudjelovanja u 1. svjetskom ratu, izjavili su: Autor: MATE KAPOVIĆ

„Da, naš sustav javnog školovanja nije više u stanju nositi se s potrebama radnika i
Što je ljevica danas?
sindikalista. Problem je jednostavno u tome što smo pretpostavili da „obrazovanje“ (http://www.noviplamen.net/glavna/sto-
prestaje kad mladi ljudi izađu iz srednje škole ili fakulteta. Ali činjenica je da proces je-ljevica-danas/)
obrazovanja mora trajati cijeli život. Naime, mnoge su stvari zastarjele, od doba kada
smo pohađali fakultete, poput činjenica vezanih uz atome ili siromašne zemlje. Mi
odrasli, stoga moramo ponovno ići u školu. No, to se ne odnosi samo na radnike već na
sve nas.“

Neki pripadnici pokreta za edukaciju radništva složili su se s tim stajalištem te izjavili da

je privremeno osnivanje kolegija od strane sindikata nužno zbog toga jer se javne škole i
fakulteti presporo prilagođavaju novim potrebama; međutim oni moraju postati svjesni (http://www.noviplamen.net/glavna/sto-
nove zadaće što je prije moguće. Ti elementi obratili su se sveučilišnim odjelima, koji su je-ljevica-danas/)
obilatu „zahvalnost“. Tako je ugledni Bryn Mawr College iznajmio svoje prostorije Autor: DRAGAN MARKOVINA

ljetnoj školi za ženske industrijske radnike.

Ipak, postojali su i drugi pripadnici radničkog pokrete, koji su imali dublji uvid u Novi Plamen
8,549 likes
problem. Jedan je od tih pripadnika rekao:

„Trebaju vam sindikati koji će štitit vaše interese u odnosu na poslodavca; stoga sindikat
Liked Share
kontroliran od strane šefa/poslodavca nije dostatan. Također kao što štrajkate trebate i
glasati; politička stranka pod kontrolom šefa neće zadovoljiti vaše interese. Ali ako sve You and 142 other friends like this

ideje koje imate, predstavljaju šefovu viziju, opet ćete biti ovisni o njegovoj milosti.
Trebate imati vlastite škole pod vlastitom kontrolom koje bi vas naučile kako se nositi sa
Novi Plamen
šefovima te na taj način stvoriti novi svijet.“ on Friday

''Kada pogledam situaciju u regionu

Ipak ti progresivci nisi bili načisto s vlastitom pozicijom, niti su bili svjesni implikacija shvatam da Makedonija nije nikakav
izuzetak ili unikatni primjer protektoratne
koje ona nosi. Birokratski element AFL-a nije doprinio razvoju ranih edukacijskih
demokratije i neuspjele tranzicije. Mi smo
organizacija za radništvo. Ti su edukacijski projekti u početku bili shvaćeni kao nešto samo periferije jedne veće, evropske
celine koja i sama strada od bolesti za
pomodno i kratkotrajno što je izniknulo kao poslijeratna tvorevina. Međutim, kada se koje smo mislili da su prevaziđene.''
obujam pokreta počeo rapidno širiti službenici AFL-a počeli su ga percipirati kao Za kraj godine donosimo vam sjajan
intervju sa prof. Biljanom Vankovskom.
opasnost. Stoga su u maniri birokrata počeli poduzimati prve korake k preuzimanju Sve sto ste zeleli da znate o savremenoj
kontrole nad pokretom. Vođeno Matthewom Wollom, izvršno vijeće AFL-a stupilo je u Makedoniji a niste imali koga da pitate...
na jednom mestu (slagali se ili ne u celini
„partnerstvo“ s Radničko-obrazovnim uredom (Workers Education Bureau) koji im je
dao manjinsku zastupljenost unutar vlastitog izvršnog tijela (Bureau Executive), a za
uzvrat primili su „blagoslov“ AFL-a, koji je do određene mjere ubrzao proces pristupa
radničkih učitelja u sindikate. Međutim takva je situacija neizbježno stvorila stanje Klimatske promene i
nestabilne ravnoteže. kapitalizam
(http://www.noviplamen.net/glavna/klim
promene-kapitalizam/)
Tamo gdje su službenici konzervativnog AFL-a preuzeli kontrolu nad radničkim
fakultetima, došlo je do njihovog odumiranja. Službenici su zahtijevali da se na
predavanjima ne podučava ništa što oni sami ne odobre, što je ustvari značilo isključenje
tematike koja je istinski zanimala studente; u slučaju ne prihvaćanja direktiva radničkih
birokrata iz AFL-a, navedena bi organizacija povukla svoju moralno-financijsku podršku
dok bi u nekim ekstremnijim slučajevima dolazilo do progona studenta. Naravno, (http://www.noviplamen.net/glavna/klim
organizacije koje su izbjegle razarajući utjecaj administracije bile su one s jasnijim te promene-kapitalizam/)
progresivnijim, odnosno radikalnijim stajalištima. Navedeni su elementi stoga isticali In memoriam: Jasna Tkalec,
sve veći utjecaj unutar Radničko-obrazovnog ureda ( Worker’s Education Bureau). 1941-2017
(http://www.noviplamen.net/vesti/memor
Kada je Ured ukazao na taj trend direktorima AFL-a oni su počeli poduzimati direktnije jasna-tkalec-1941-2017/)
i agresivnije mjere kako bi zadobili kontrolu. Stoga su na sljedeći skup dovedeni delegati
iz internacionalnih sindikata koji nikad nisu pokazivali ni najmanji interes za pokret,
ustav Ureda bio je izmijenjen, a progresivci izbačeni. Brookwood Labor College, koji je
bio vodeća sila među progresivcima unutar pokreta, obilježen je kao „komunistički,
ateistički i protu AFL-aovski“, te su sindikati bili prisiljeni da mu ne šalju novac ni đake.
(http://www.noviplamen.net/vesti/memor
Kada je AFL napao „Brookwood“ unutar njegovog direktorskog odbora postojala je
jasna-tkalec-1941-2017/)
razlika u mišljenjima kako se nositi s tim napadom.
Građanima republika,
Jedan radikalniji pripadnik Odbora bio je za ovakav odgovor: mafijašima zatvor
(http://www.noviplamen.net/glavna/grad
„Da, mi smo uistinu vaši neprijatelji. Mi zagovaramo filozofiju klasne borbe, a vi ste republika-mafijasima-zatvor/)
klasni kolaboracionisti. Ali mi predstavljamo stvarne interese radništva, stoga
inzistiramo na činjenici kako vi nemate pravo da nas izolirate iz sindikalnog pokreta.“

Drugi radikal unutar odbora htio im je poručiti :

„Mi smo samo edukatori. Mi našim studentima prikazujemo činjenice te razne filozofske
pristupe unutar radničkog pokreta, te onda oni sam prosuđuju. Rezultat je takav da jedni
rade kao konzervativni sindikalisti, a druge kao komunisti.“ (http://www.noviplamen.net/glavna/grad
republika-mafijasima-zatvor/)
Službeni odgovor na napad bio je rezultat kompromisa i glasio je ovako : U Sloveniji osnovana Levica
(http://www.noviplamen.net/glavna/u-
„Da, postoje različita filozofska stajališta unutar radničkog pokreta. Vi zastupate jedno sloveniji-osnovana-levica/)
stajalište, mi drugo. Međutim vi tvrdite da je sindikalni pokret demokratičan, stoga
nemate pravo da nas izbacite osim, ako možete dokazati da smo uistinu izdajnici.
Proklamirate borbu protiv predugo otvorenih dućana (u smislu izrabljivanog rada
vikendima blagdanima i noćnim satima) itd. te inzistirate na „akademskoj slobodi“ na
javnim školama i sveučilištima. U okviru takve borbe, ne možete odjednom promijeniti
stav i uskratiti našu „slobodu podučavanja“ unutar radničkog pokreta. (http://www.noviplamen.net/glavna/u-
sloveniji-osnovana-levica/)
AFL je proživljavao drastičan pomak prema desnici za vrijeme Coolidge-Hoover
Rat države protiv crnaca u
intenzivnog ekonomskog razvoja, te je sipao „drvlje i kamenje“ po svim ondašnjim SAD
protestima. Brookwood je u razdoblju od 1928. do 1933. (vrijeme drastične ekonomske (http://www.noviplamen.net/glavna/rat-
krize) djelomično živio na staroj slavi. Međutim podrška militantne ljevice unutar americke-drzave-protiv-
crnaca/)
radničkog pokreta, koja je ujedno bila i inspirativni element progresivcima, bila je od
fundamentalnog značaja ( u ovom slučaju militantna ljevica ne podrazumijeva
staljinizam). Osim navedenog u to vrijeme nije postojao niti jedan radnički pokret koji
bi imao koristi od radničke edukacije.

(http://www.noviplamen.net/glavna/rat-
Još jednom, središnji problem zbog kojeg je izbila kriza u Brookwoodu 1933. bilo je americke-drzave-protiv-
pitanje opredjeljenja za jednu od struja unutar radničkog pokreta (reformističku ili crnaca/)
revolucionarnu). Kriza koja je zahvatila kapitalistički svijet paralelno s radničkim
pokretom postavila je navedeno pitanje kao ključno. Pod maskom formule da je škola
saveznik „progresivnijih“ snaga unutar radničkog pokreta, ali da je način podučavanja
nepristran, sindikalna većina Odbora uspjela je „prebaciti“ školu u sferu socijalne
demokracije gdje je ostala do danas. Važno je napomenuti da su im u donošenju te
odluke pomogli i staljinisti.

Priča o određenim značajnim događajima unutar pokreta za edukaciju radništva,

posebice događajima povezanim sa sindikatima, više je od pukog interesa za povijest.
Ona pomaže rasvijetliti aktualno stanje.

Tijekom je posljednje dvije godine u sindikatima došlo do značajnog „oživljavanja“

aktivnosti vezanih uz edukaciju radništva. Kao i u ratnom i poratnom razdoblju, i ovo je
„oživljavanje“ posljedica uključivanja u sindikate velikog broja novih članova, posebice
nekvalificiranih i polukvalificiranih radnika. Nadalje, upravo u tom „oživljavanju“ očita
je prisutnost stare tendencije, unutar radničkog pokreta. Iako se radi o novim ljudima,
oni se, poput svojih prethodnika, također zalažu za formiranje općih sindikalnih
organizacija i za agresivno organiziranje. Budući da rade s masama, a ne školovanom
aristokracijom, oni se moraju usredotočiti na sveobuhvatne društvene probleme, stoga
moraju dati podršku nezavisnom političkom djelovanju.

Trenutno postoji zanimljiva alternativa, u okviru Savezne administracije, koja zajedno s

vlastitim programom za nezaposlene provodi široke programe za radničku edukaciju.
Njihova su predavanja uglavnom „slobodnija“, nego ona koje provode sami sindikati.
Radikalni studenti i učitelji imaju slobodu djelovanja, ne postoje ograničenja koja bi se
odnosila na sadržaj, prezentirane su sve točke gledišta te se o njima slobodno raspravlja.
Mr. Hearst je doveo u pitanje takav način provedbe međutim to, zasada, nije rezultiralo
panikom unutar birokracije.

Ovakav se razvoj događaja ne može shvatiti bez povezivanja s javnom politikom koju je
implementirala Rooseveltova administracija, a koja je vezana uz sindikalizam. Kao što je
često ukazivano u The New Internationalu, administracija 1933. godine, nije uspjela
inkorporirati cjelokupno radništvo u AFL , kao što su određeni liberali i službenici AFL-
a. Zapravo, zahvaljujući, između ostalog, i proporcionalnom zastupanju, administraciji je
omogućeno miješanje u radničke organizacije, koje predstavljaju temelj industrije, poput
automobilske. S druge pak strane, administracija nije pokazala veliku zabrinutost kada
su nasilnici, policija i militantni pozvani da prosvjeduju protiv onih radnika, za koje su
vjerovali da iskazuju prava na organiziranje koja su im „dana“ od strane NRA-e
(National Recovery Administration). Ipak administracija je bila dovoljno pronicljiva da
prepozna, za razliku od nekih poslodavaca, da se s radnicima ne može nositi na isti način
na koji se nosilo u prethodnom periodu ekonomskog razvoja. Radničke organizacije te
vrste moraju biti „ohrabrene“ ili će biti prihvaćena pogubna alternativa. Roosveltova je
administracija poduzela korake, koji su, barem privremeno, pomogli u stvaranju
psihologije koja je privukla radnike u sindikate. Treba također istaknuti i volju
administracije, koja se očitavala u davanju određenih koncesija nekim službenicima.
Stoga organizacije za radničku edukaciju, koje su sponzorirane od strane administracije,
služe esencijalno istoj svrsi. One su počele surađivati s takozvanim progresivnim
pokretom unutar AFL. Pomogli su kanalizirati pokret za organiziranje te zahtjev za
političkom i ekonomskom edukacijom koja mu je potrebna da dio osviještene radničke
klase uđe u relativno sigurne kanale. Vlada si čak može priuštiti otvaranje prostora i
nekim radikalnim strujama, za razliku od sindikalnih službenika, zato jer na njene
interese ne može tako direktno i značajno utjecati šačica radikala koja može zadobiti
utjecaj u takvim organizacijama, kao što može utjecati na interese sindikalnih
službenika. Uz to , administracija je u poziciji, da u bilo kojem trenutku obustavi
edukacijske projekte, uskraćivanjem financijske podrške.

Na cijelom polju kojim smo se ovdje bavili postoje znakovi da će se povijest ponoviti.
Svaki put kad se dogodi preokret unutar sindikalnog pokreta te s njim promjena na polju
radničke edukacije, pokret isprva posjeduje aspekt spontanosti i idealizma, broj
predavanja rapidno raste, sredstva su dostupna, mladi idealisti/idealistkinje vjeruju da će
imati slobodu u podučavanju te slobodno pričati „istinu“, onu o kojoj se ne priča u
javnim školama i fakultetima. Oni vjeruju da će im biti dana prilika da razviju novi
revolucionarni duh unutar sindikata uz pomoć sindikalnih financijskih sredstava i
sindikalnih službenika. Međutim u stvarnosti ponovno dolazi do izražaja da su
edukacijska udruženja zajedno s institucijama radničkog pokreta, kao i bilo gdje u
svijetu, alati odnosno instrumenti društvenih snaga i interesa koji ih stvaraju, financiraju
i naposljetku iskorištavaju. Oni uglavnom moraju služiti tim interesima ili im slijedi
službena zabrana. Edukacijska udruženja također nisu imuna na borbu različitih interesa
sa svrhom stjecanja moći, a ta borba interesa predstavlja dominantno obilježje
društvenog života unutar klasnog sistema.

Činjenica je da će navedeni sukob interesa isplivati na površinu brže i oštrije, nego što je
to bio slučaj na početku 1918. godine. Razlog tomu je opći tempo ekonomske
aktivnosti koji se ubrzava u ovom razdoblju kapitalističkog nazadovanja, te zbog toga
kriza izvire mnogo brže na svim poljima društvenog života kao i samih klasa,
uključujući i radničku. Revolucionari mogu efektivno iskoristiti mnoge od radničkih
edukacijskih udruženja. Ne gajeći pri tome iluziju, o pružanju revolucionarnog programa
svim radnicima u svako vrijeme. Naime, želimo omogućiti radnicima samo jasnu
koncepciju karaktera navedenih udruženja s ciljem izbjegavanja stvaranja vjere u
njihovu stabilnost.

Glavna je briga revolucionarne stranke njezin rad na vlastitoj edukaciji. Osim kratkih
perioda prije rata unutar SP-a i CP-a, nakon rata, pokret unutar SAD-a nije se bavio
nikakvim ozbiljnim teorijskim radom o primjeni marksizma u imperijalističkim
okvirima, niti u kontekstu američke imperijalističke politike. Dakle nije postojala
središnja škola koja bi imala intelektualni prestiž s ciljem pružanja savjete i analize za
vodstvo stranke i članove. Druge jedinice našeg edukacijskog projekta ne mogu čekati
smjernice takve središnje institucije kako bi vršile vlastita istraživanja i podučavanja.
Međutim, toj potrebi za smjernicama iz intelektualne središnjice trebalo bi pridati vrlo
značajnu pažnju unutar Radničke stranke, posebice u ovom razdoblju. Naime, postoji
velika nužnost indoktrinacije naprednih radnika i intelektualaca s teorijom
revolucionarnog internacionalizma jer većina ključnog posla leži u primjeni teorije na
probleme koje donosi imperijalizam, posebno u situaciji kada se rat čini neizbježnim.