SOKRATOVA PRISEGA

KAO UČITELJ I ODGAJATELJ OBVEZUJEM SE,

ŠTOVATI OSOBINE SVAKOG DJETETA I BRANITI IH OD SVIH;

ZALAGATI SE ZA NJEGOVO DUŠEVNO I TJELESNO JEDINSTVO;

ŠTOVATI NJEGOVE OSJEĆAJE, SLUŠATI GA, UZETI GA OZBILJNO U OBZIR;

TRAŽITI NJEGOVO ODOBRENJE ZA SVE ONO ŠTO ČINIM GLEDE NJEGOVE OSOBE,
ISTO ONAKO KAO ŠTO BI POSTUPAO PREMA ODRASLIMA;

KOLIKO JE MOGUĆE SPOZNATI ZAKONITOST NJEGOVOG RAZVOJA, POSTAVITI JU NA

DOBRE TEMELJE I OMOGUĆITI DJETETU PRIHVAĆANJE TE ZAKONITOSTI;

OTKRITI I UNAPRIJEDITI NJEGOVE SKLONOSTI;

ZAŠTITI GA, AKO JE SLABO, I POMOĆI MU PRI PREVLADAVANJU STRAHA I KRIVNJE,

ZLOĆE I LAŽI, SUMNJI I NEPOVJERENJA — AKO MU JE TO POTREBNO;

NE LOMITI NJEGOVU VOLJU — NI ONDA KAD NAM SE ČINI DA JE BESMISLENA;

POMOĆI MU DA RAZUM OVLADA NJEGOVOM VOLJOM; POUČITI GA KAKO SE
KORISTITI RAZUMOM I ŠTO JE TO UMIJEĆE RAZUMIJEVANJA I SHVAĆANJA;

OSPOSOBITI GA ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI U ZAJEDNICI I ZA ZAJEDNICU;

OMOGUĆITI MU STJECANJE ISKUSTVA O SVIJETU KAKAV ON DOISTA JEST, ALI GA NE

PODČINITI SVIJETU KAKAV ON JEST;

OMOGUĆITI MU DA SPOZNA ŠTO JE I KAKAV JE TO DOBAR ŽIVOT;

PRUŽITI MU VIZIJU BOLJEG SVIJETA I UVJERITI GA DA SE ONA MOŽE OSTVARITI;

POUČITI GA ISTINOLJUBIVOSTI, A NE ISTINI, JER «ONA JE SAMO KOD BOGA».

OVIM SE TAKOĐER OBAVEZUJEM,

DA ĆU, KOLIKO SAM U MOGUĆNOSTI, SAM TAKO ŽIVJETI I PRIMJEROM POKAZATI

KAKO SE IZLAZI NA KRAJ S POTEŠKOĆAMA, S NAPADAJIMA I ŠANSAMA U NAŠEM
SVIJETU, PA I S VLASTITIM OGRANIČENJIMA I S VLASTITOM KRIVNJOM;

U SKLADU SA SVOJIM SNAGAMA POBRINUT ĆU SE ZA TO DA NARAŠTAJ KOJI DOLAZI

ZATEKNE TAKAV SVIJET U KOJEM SE ISPLATI ŽIVJETI I U KOJEM NASLIJEĐENI TERETI
I POTEŠKOĆE NE VRŠE PRITISAK NA VLASTITE IDEJE I MOGUĆNOSTI;

JAVNO ĆU OBRAZLOŽITI MOJA UVJERENJA I DJELA, IZLOŽITI ĆU SE KRITICI —

POSEBNO KRITICI ONIH KOJI SU TIME POGOĐENI KAO I KRITICI STRUČNJAKA, MOJE
PROSUDBE SAVJESNO ĆU PROVJERAVATI;
 USPROTIVITI ĆU SE IPAK SVIM OSOBAMA I ODNOSIMA — PRITISKU JAVNOG
MNIJENJA, INTERESIMA UDRUGE, PROPISIMA SLUŽBE-AKO BUDU SPRJEČAVALI
NAMJERE KOJE SAM OVDJE IZNIO.

OVU OBVEZU OSNAŽIT ĆU SVOJOM SPREMNOŠĆU DA SE U SVAKO DOBA PROVJERI

MOJA DJELATNOST I JA SAM PREKO DANIH MJERILA.

(HENTIG, HARTMUT VON: SCHULE NEU DENKEN . MÜNCHEN, WIEN (HANSER) 1993)