Neverbalna komunikacija ukljucuje i glasovne i neglasovne aspekte pona�anja koje se

odvija u socijalnoj interakciji. Osnovna funkcija jezika je preno�enje apsktraktnih

ideja, dok neverbalnom komunikacijom prenosimo emocionalna stanja i stavove, i
reguliramo meduljudsku interakciju. Odredeni akt nazivamo komunicirajucim kad se
zasniva na zajednickom kodu znacenja koji prenosi koder, a tumaci ga dekoder.

Istra�ivanja na djeci koja su rodena gluha i slijepa sugeriraju na jaku urodenu

osnovu emocionalnih izra�aja.

Glavni kanali neverbalne komunikacije su vizualna komunikacija (gledanje, kontakt

ocima i videnje), izrazi lica, govor tijela (dodir, dr�anje tijela, geste rukama,
kimanje glavom), osobni prostor, prikazivanje sebe i parajezik. Najva�nijim
aspektom neverbalnog pona�anja smatra se vizualna interakcija, pri cemu je videnje
va�nije od gledanja i kontakta ocima jer daje pristup brojnim neverbalnim
znakovima. Model nepostojanja znakova navodi da se osjeca veca psiholo�ka
udaljenost kako se broj socijalnih znakova smanjuje, �to rezultira promjenama u
sadr�aju, stilu i rezultatu interakcije. Najuobicajeniji znakovi koji pridonose
glatkim izmjenama govornika su zavr�etak recenice i promjene u visini glasa.
Oklijevanje pri spontanom govoru poma�e govorniku u planiranju onog �to ce reci i
poma�e mu da zadr�i rijec.

Pona�anje koje se odvija pri socijalnoj interakciji nazvano je socijalnim

vje�tinama.

Kljucne rijeci: neverbalna komunikacija, koder-kod-dekoder, kontakt ocima, videnje,

nepostojanje znakova, izraz lica, govor tijela, osobni prostor, parajezik,
oklijevanje, socijalne vje�tine.

UVOD

Covjek najveci dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. Medutim,
pri govornom komuniciranju, svaku poruku, osim samih rijeci, cine jo� dvije
komponente: kori�tenje glasa (ton glasa, njegova boja, brzina govora, glasnoca,
izgovor, pauze u govoru) i kori�tenje tijela (mimika i gestikulacija).

Covjek se pri interakcijama, licem u lice, ponajvi�e usredotocuje na svoje rijeci,

pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju svoju
pricu. Neverbalna komunikacija sastoji se od mno�tva znakova od kojih svaki ima
svoje znacenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomocu tih znakova i "citamo" ih kod
drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. U vecini slucajeva ne znamo nama
svojstvene pokrete i izraze lica.
Mnoge geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj �ivimo i one se tokom na�eg
�ivota sna�no modificiraju nesvjesnim podra�ivanjem dru�tvenih obicaja. I urodeni
su izra�aji cesto drasticno modificirani pod dru�tvenim pritiscima.

Ljudska strast vje�banja pokreta je tolika da su u pro�losti poku�avali nauciti

"govornicku gestikulaciju" usprkos cinjenici da su malom broju ljudi potrebne takve
instrukcije.
Pri svakoj interakciji oda�iljemo emicionalne signale, a ti signali utjecu na osobe
oko nas. �to smo dru�tveno umje�niji, to bolje nadziremo signale koje upucujemo.

Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog opona�anja emocija koje vidimo na nekom
drugom, s pomocu nesvjesne motoricke mimikrije njihovih izraza lica, gesta, tona i
drugih neverbalnih izraza emocija.
Neverbalna komunikacija puno je va�niji i kompleksniji aspekt meduljudske
interakcije nego �to se to na prvi pogled mo�e uciniti.

2. PRENO�ENJE I FUNKCIJA NEVERBALNOG PONA�ANJA

Jedan od osnovnih preduvjeta koji omogucavaju socijalnu interakciju jest mogucnost
komuniciranja. Verbalna se komunikacija odnosi na stvarne rijeci koje se koriste
pri razgovoru. Smatra se da je osnovna funkcija jezika izvje�tavanje o idejama,
dogadajima i stvarima koje nisu neposredno prisutne. Neverbalna komunikacija je sve
meduljudsko pona�anje osim izgovorenih rijeci. Bilo da je verbalna ili neverbalna,
komunikacija se odvija pomocu znakova. Znaci su, uz neke uvjete, �to god bilo, ako
za primaoca poruke imaju neka znacenja, odnosno dekodiraju se u "znacenje". Jasno
je da ce karakteristike primaoca, kao i socijalni kontekst determinirati znacenje
koje ce on pridati nekom primljenom znaku. No kad je rijec o neverbalnom pona�anju,
znakovi predstavljaju dru�tvene norme koje se podrazumijevaju. Da bi se pona�anje
interpretiralo kao komunikativno, potrebna je prisutnost triju obilje�ja. To su
po�iljalac, poruka i primalac, odnosno koder, kod i dekoder. To znaci da u
interakciji izmedu dvoje ljudi jedna osoba (koder) prenosi poruku kroz sustav (kod)
koji zajednicki razumiju oba sudionika, a tumaci je druga osoba (dekoder).
Odlucujuce da neki akti bude komunicirajuci jest da se zanima na zajednickom kodu
znacenja. Namjere i svjesnost kodera nisu nu�ni preduvjeti, buduci da neverbalno
cesto prenosimo i ono �to ne �elimo, ili ne namjeravamo otkriti o sebi.
Neke su na�e radnje mehanicke i pru�aju vrstu informacija na koju ni mi ni oni oko
nas nisu svjesno upozoreni. Vr�imo neku radnju i ona je zapa�ena. Njeno znacenje je
procitano, ali ne naglas. Kad "emitiranje raspolo�enja" postaje svjesno, ono se
mo�e kontrolirati.

Razlika izmedu verbalne i neverbalne komunikacije nacinjena je jer se misli da

svaka od njih ispunjava razlicite funkcije.

Verbalna komunikacija, u formi jezika, bolja je za preno�enje logickih ili

apstraktnih ideja.

Neverbalna vr�i tri funkcije. Jedan dio na�eg neverbalnog pona�anja usmjeren je
reguliranju samog mehanizma socijalne interakcije, drugi dio se odnosi na
izra�avanje stavova, a treci je vezan za izra�avanje emocionalnih stanja.

2.1. Urodena osnova izra�aja

Postoje upadljive, povr�ne razlike izmedu ljudskih kultura, ali iza njih se ponekad
kriju mnoge osnovne slicnosti, posebno u izra�avanju emocija putem izraza lica.

Specificni rituali pozdravljanja mo�da se moraju nauciti, ali potreba da se vr�i

neka vrsta vidljivog izra�avanja naklonosti pri susretu ili rastanku zajednicka je
svim ljudima. Dokazi pokazuju da se kod pozdrava obicno koristi "bljesak obrvama",
�to se smatra univerzalnim znakom.
Takoder je globalno rasprostranjeno pokazivanje razlike u statusu u malim grupama,
gdje radnje vodecih pojedinaca upadljivo odskacu od radnji njihovih sljedbenika.

Istra�ivanja su pokazala da djeca koja su rodena gluha i slijepa pokazuju osnovne

izraze lica za izra�avanje smijeha, osmjehivanja, plakanja, iznenadenja i bijesa.

Te se radnje vr�e nezavisno od ucenja, zbog cega moraju biti urodene.

KANALI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

3.1. Vizualna komunikacija

Mnogi socijalni psiholozi smatraju vizualnu komunikaciju jednim od najva�nijih

kanala ako ne i najva�nijim kanalom neverbalne komunikacije.
Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt ocima, nego i na
videnje dostupnih i korisnih socijalnih znakova.
Kontakt ocima se dogada kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u podrucje ociju.
Obicno su razdoblja kontakta ocima vrlo kratka. Kad su produ�ena, ili kad jedna od
osoba pocne buljiti u drugu, mo�e doci do pojave tjeskobe i to se mo�e protumaciti
kao prijetnja. Izbjegavanje pogleda i gledanja u oci povezuje se s nepostojanim
pona�anjem, �to navodi na prepredenost, pa cak i na nepo�tenje. Ta se gesta mo�e
smatrati neprijateljskom �eljom jedne osobe da se socijalna interakcija prekine.

Pokazalo se da su gledanje i kontakt ocima sinhronizirani s govorom, posebno s

izmjenama govornika izmedu dvoje ljudi.
Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice moguce je uzeti tri mjere
gledanja. To su trajanje pogleda, broj pogleda i prosjecna duljina pogleda, mjere
koje se mogu uzeti i kod kontakta ocima. Te se mjere cesto uzimaju posebno za
gledanje i posebno za slu�anje.

Ustanovilo se da gledanje i kontakt ocima variraju s temom razgovora (manji su kad

je tema intimnija), fizicke bliskosti (manji su kad je osoba blizu druge), spolom
osoba u interakciji i znacajkama licnosti.
Dokazano je da se dvostruko du�e gleda pri slu�anju, nego �to se gleda pri
govorenju. Kontakt ocima je obicno vrlo kratak, u prosjeku traje jednu sekundu, dok
je prosjecna duljina pogleda oko tri sekunde.
Veza izmedu dvoje ljudi rezultira razlicitom kolicinom gledanja i kontakta ocima,
individualne varijacije su velike. Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju ocima od
stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, gledanje i posebno kontakt ocima
puno su ce�ci nego kod bilo koje druge socijalne veze.
Takoder, pri istra�ivanju submisivni ispitanici gledali su manje pri slu�anju od
dominantih ispitanika. Isto tako, ekstraverti gledaju vi�e i pokazuju vi�e kontakta
ocima od introverata.

Medutim, kontakt ocima manje je funkcionalan nego �to se to mislilo. Predvida se da

je stupanj vizualnog pristupa drugoj osobi, nazvan "videnje", va�niji od
specificnih pojedinih znakova. Dakle, �to vi�e neverbalnog pona�anja druge osobe
mo�emo vidjeti, to ce nam vi�e socijalnih znakova biti dostupno.

Istra�ivanja Ruttera iz 1984. godine pokazala su da kako se broj dostupnih

neverbalnih znakova smanjuje i dolazi do razine "nepostojanja znakova" osjecaj
psiholo�ke udaljenosti postaje veci. Sadr�aj razgovora postaje manje osoban, �to
rezultira vecom usmjereno�cu na zadatak. Dokazana je veca izmjena informacija
povezanih sa zadatkom, rasprava o rezultatima i izbjegavanje neva�nih (osobnih)
informacija. Promjena sadr�aja utjece na stil razgovora koji postaje manje spontan
(prekidi se dogadaju ce�ce).
Vizualna komunikacija obavlja dvije osnovne funkcije. Prva je izra�ajna, znaci
odnosi se na preno�enje stavova i emocija. Druga je informacijska; ona upravlja i
nadgleda dru�tvene susrete.

Po�to se upravo te funkcije navode kao osnovne i kad je rijec opcenito o

neverbalnoj komunikaciji, mo�emo zakljuciti da je videnje dostupnih socijalnih
znakova, odnosno vizualna komunikacija zaista najva�niji kanal koji omogucava
neverbalne interakcije i uvelike olak�ava verbalne.

3.2. Izrazi lica

Izra�avanje emocija izrazima lica bilo je proucavano znatno prije svih vidova
neverbalne komunikacije. Lice je najizra�ajnija i najprepoznatljivija znacajka svih
ljudskih bica. Njime se izra�avamo, a da ne upotrebljavamo rijeci. Pomnim
promatranjem facijalne espresije moguce je saznati mnogo o ljudima iza nestalne
maske kojom namjerno ili nesvjesno iskazuju svoje reakcije na dogadaje i i
podra�aje oko sebe. Vecina socijalnih psihologa tvrdi da obico svi mogu prepoznati
�est osnovnih emocija: sreca, tuga, strah, bijes, iznenadenje, gadenje.
Sreca se izra�ava smijehom pri cemu se donji kapci uzdi�u i nabile se ko�a oko
vanjskog kuta oka.

Kad je osoba iznenadena �irom otvara oci, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja
celjust padne i usne joj se rastave.
Kod straha se oci takoder otvore, ali donji kapci su napeti; obrve se uzdignu i
pribli�e. Usne se povuku u vodoravnom polo�aju.

Za gnjevan izraz lica karakteristicno je spu�tanje obrva, izravan pogled i

intenzivno gledanje u oci, gornji kapci su spu�teni, a donji su napeti i su�avaju
pogled.

Zgadeno lice ima podignute donje kapke i stisnute celjusti ili otvorene celjusti i
cesto ga prati boranje nosa.
Izrazi lica se pojavljuju u nizu, u kontekstu i okviru cjeline pona�anja, tako da
se promatrac, obicno ne mora oslanjati iskljucivo na njih. On tumaci necije
emocionalno stanje kroz konfiguraciju znakova.1
Medutim, facijalni izra�aji pod vecom su kontrolom nego tjelesni pokreti. Ljudi
cesto potiskuju emocije i maskama zatvaraju socijalnu okolinu.

3.3. Govor tijela

Govor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, dr�anja tijela, gesti
rukama i kimanja glavom.
Dodir ili opcenito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji
izmedu dvoje ljudi. Kad se to dogada, onda je ono �to vidimo proces medusobnog
povlacenja u privr�enosti koja savladuje prirodnu te�nju svakog pojedinca da �titi
svoj osobni prostor. Po�to u osnovi postoji konflikt izmedu "dr�anja na
udaljenosti" i "uspostavljanja kontakta" posljedica je toga da se javljaju mnoge
varijante i razliciti stepeni prijateljskog dodirivanja.
Najuobicajeni oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se opra�tamo. Najce�ce
dolazi do rukovanja, koje je ocekivana formalnost pri pozdravljanju. Toplina
pozdrava cesto se izra�ava prenagla�avanjem te radnje na razlicite nacine. Ona se
progresivno amplicira hvatanjem �ake objema rukama, hvatanjem za nadlakticu,
hvatanjem za rame i zagrljajem oko ramena.
Potreba da se pri konverzaciji ogranici sugovornikovo kretanje, cesto se pokazuje
spu�tanjem obuzdavajuce ruke na njegovo rame, dok ga dodirivac nastavlja uvlaciti u
razgovor.

Grljenje predstavlja sna�an do�ivljaj u djetinjstvu, a kod odraslih osoba je

rezervirano za duboko emocionalne trenutke. Mladi ljubavnici cine taj znak
prisnosti ce�ce nego drugi. To je jedan od najjacih pokazatelja intimnosti.
Poljubac kao javni znak veze prikazuje varijacije od jedne kulture do druge.

U vecini zemalja ce�ce je ljubljenje u obraz na javnim mjestima, nego ljubljenje u

usta koje se, opet, pripisuje ljubavnim parovima.
Orijentacija tijela i dr�anje tijela va�ni su za socijalnu interakciju. Obicno
orjentiramo svoje tijelo prema osobi s kojom pricamo, tako da okretanje od osobe
zahtjeva pokret tijela.

Kad se spremamo izvesti neku radnju, cesto radimo pripremne pokrete. Oni djeluju
kao nagovje�taji onog �to namjeravamo uciniti. Cinjenica je da se slu�imo pokretima
nakane i da reagiramo na njih kod drugih u mnogim situacijama, a da toga nismo
svjesni.
Primjerice, smatra se da smjerajuci pokret ka ustajanju sa stolice cesto djeluje
kao nagovje�taj na�e potrebe da prekinemo razgovor.
Dr�anje tijela takoder mo�e biti dobar pokazatelj je li osoba napeta ili opu�tena.
Geste rukama uskladene su s govorom i predstavljaju va�nu dopunu emocionalnim
izrazima lica. One su toliko integralan dio na�eg verbalnog izno�enja da ponekad
gestikuliramo cak i kad razgovaramo s nekim preko telefona. Nezavisno od razlika
izmedu grupa i razlika izmedu pojedinaca, postoje varijacije u ucestalosti
gestikuliranja, od prilike do prilike, kod istog pojedinca.

Nagla�avanje, ili precizniji opis sadr�aja koji verbalno iznosimo popraceno je

cestom gestikulacijom.
Kimanje glavom slu�i kao povratna informacija govorniku, upucujuci na to da se
razumije ono �to se govori, i kao potkrepljenje govorniku da nastavi.
Uz to, kimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za "da" i
"ne". Medutim, odmahivanje glavom cesto se zamjenjuje mahanjem ka�iprstom i
pobocnim mahanjem �akom.

3.4. Osobni prostor

Osobni prostor pretpostavlja stupnjeve fizicke blizine koji su dozvoljeni zavisno

od intimnosti odnosa s osobom s kojom smo u interakciji. Postavljaju se nevidljive
granice unutar koje "uljezi" ne smiju uci. Intimni i dobri prijatelji ne cine nam
neugodu ako nam pridu blizu, dok poznanike i strance s kojima razgovaramo obicno
dr�imo na vecoj udaljenosti. Dru�tveni kontekst mo�e promjeniti te udaljenosti. U
velikim gu�vama u svoj intimni, osobni prostor prisiljeni smo pustiti neznanca �to
izaziva negodovanje. Ucinci naru�avanja tog "nepisanog pravila" nastoji se
drasticno smanjiti izbjegavanjem pogleda. Isto tako, ako je rijec o prevelikoj
udaljenosti, potreba za intimno�cu nadoknaduje se cestim i du�im vizualnim
kontaktom.
Dakle, kod ljudi, kao i kod �ivotinja, naru�avanje osobnog prostora predstavlja
naru�avanje onoga �to netko smatra vlastitim teritorijem. Naru�avanje teritorija
smatra se prijetecim i na njega se reagira borbom ili bijegom, ili tjeskobom.
Cak i kad nam je sasvim jasno da neciji motivi nisu ni neprijateljske ni seksualne
prirode, te�ko nam je potiskivati reakcije na njegovo primicanje, dola�enje u na�u
neposrednu blizinu.
Kad postoje problemi u konverzaciji, onda je jasno da su te�koce jo� vece kad ljudi
moraju obavljati svoje privatne poslove u nekoj zajednickoj prostoriji.
U nekim slucajevima oni podi�u male fizicke barijere kao �to su zakloni i pregrade
koje materijaliziraju nevidljive granice njihovih osobnih prostora.

3.5. Prikazivanje sebe

Odjeca koju nosimo, nacin na koji se ce�ljamo, koristimo �minku i ukra�avamo tijelo
drugim umjetnim proizvodima predstavljaju nacine izra�avanja sebe.
Nacin na koji projektiramo sebe pru�a ljudima informacije o dru�tvenoj klasi,
etnickoj identifikaciji, bracnom statusu.
Mo�e se zakljucivati i o karakternim crtama licnosti. Primjerice, vjerojatnije je
da ce ekstravertirani ljudi ce�ce oblaciti izrazito jake boje od introverata.
Aktivirajuci dru�tvene stereotipe ljudi upravljaju dojmovima koje drugi o njima
stvaraju. Na taj nacin doprinosimo predvidljivosti socijalne interakcije, �to je
uvelike olak�ava.

3.6. Parajezik

Parajezik je zajednicki naziv za prodiziju (visinu, naglasak, vremenski raspored i

stanke), emocionalni ton glasa, naglasak i pogre�ke u govoru kao �to je
zamuckivanje, glasovi na "aaa", "hm" itd.
Te paralingvisticke aspekte govora, primjerice intonaciju, koristimo da bismo
naglasili recenice, a ponekad i da bismo izmjenili upotrebnu gramatiku. Podi�uci
glas tvrdnju mo�emo pretvoriti u pitanje.
Brzina kojom osoba govori mo�e biti indikator emocionalnog stresa. Tjeskobni ljudi
cesto govore vrlo brzo. Ponavljanja i zamuckivanja su takoder pokazatelji
anksioznosti, dok "hm" i "ovaj" slu�e za dobivanje vremena, a istovremeno
signaliziraju da se govor i dalje nastavlja.

4. NEVERBALNI ZNAKOVI I RAZGOVOR

Prisustvovati u najjednostavnijoj dru�tvenoj interakciji zahtjeva upotrebu slo�enog

niza znakova, medutim, jasno je da se razgovor izmedu dvoje ljudi ne prekida kad se
oni ne mogu vidjeti.
Tri su znaka va�na za glatke izmjene govornika. To su verbalni znakovi /zavr�etak
recenice i izreke kao �to su "zna�"), znakovi u intonaciji (otezanje zadnjih
slogova i pad u jacini) i geste (posebno geste rukama koje oznacavaju kraj izreke).
Znaci, i glasovni i neglasovni aspekti spontanog govora doprinose glatkom
naizmjenicnom preuzimanju rijeci.
Uvijek kad je rijec o spontanom govoru, prisutno je i oklijevanje. Prazno
oklijevanje je ti�ina izmedu rijeci ili recenica du�a od 200 milisekundi. Postoje
cetiri vrste ispunjenih oklijevanja. Prvo je ponavljanje istih rijeci ili izraza.
Uzgredne opaske su druga vrsta, zatim stanke ispunjene glasoima na "aaa" ili "hm" i
na kraju la�ni poceci (pogre�ke u govoru koje govornik brzo ispravi).
Ispunjeno oklijevanje poma�e govorniku da zadr�i rijec jer ga je te�ko prekinuti u
takvim okolnostima, a prazno oklijevanje poma�e govorniku pri planiranju onog �to
ce reci. Istra�ivanja su pokazala da je vjerojatnije da se planiranje dogodi na
pocetku recenice. �to je du�a izjava, stanka ce biti du�a.
Kod spontanog govora cesti su i prekidi koji upucuju na slom socijalne interakcije
buduci da naru�avaju pravila o izmjeni govornika. S te�njom prekidanja uvelike su
povezane znacajke licnosti ali i sposobnost izno�enja i prepoznavanja neverbalnih
znakova.
Cesta je prisutnost simuliranog govora ili nedostatak zavr�etka izjave prvog
govornika.

4.1. Socijalne vje�tine

Pona�anje koje se dogada pri socijalnim interakcijama nazivamo socijalnim

vje�tinama. Meduljudska komunikacija bila bi nemoguca kad ne bismo mogli
protumaciti neverbalne znakove druge osobe i prikladno na njih reagirati.
Razmi�ljanje o meduljudskoj interakciji na ovaj nacin dovelo je do razumijevanja i
razvoja terapijskih postupaka koji se naziva Trening socijalnih vje�tina ili TSV.
Michael Argyle opisao je glavne aspekte socijalnih vje�tina.
One su usmjerene prema nekom cilju, kao �to je ostavljanje dojma ili preno�enje
emocionalnih stanja, selektivne su i zahtjevaju kontrolu nad onim �to se ka�e i
kako se ka�e. Od bitne je va�nosti kako ono �to se ka�e i ucini djeluje na drugu
osobu, kao i uskladivanje vremenskog rasporeda svojih reakcija kako bi pristajale
sugovorniku. Svaka osoba neovisno djeluje na drugu osobu i sposobna je empatizirati
s time �to druga osoba misli i ocjeca. I naravno, druge ljude privlacimo ako
smatraju da boravak s nama pru�a nagradu. "Ukratko, reci da je netko socijalno
vje�t znaci da ta osoba posjeduje perceptivnu osjetljivost, "sla�e se" s
neverbalnim pona�anjem drugih, kontrolira vlastito pona�anje i ima sposobnost da
preuzme ulogu drugoga" (Pennington, 1997: str.240).

5. ZAKLJUCAK
Neverbalna komunikacija stalni je podtekst svega �to cinimo; ne mo�emo prestati
pokazivati izraze lica ili dr�anje, ili prikrivati ton kojim ne�to govorimo. Ako
grije�imo u odabiru emocionalnih poruka koje upucujemo bit cemo odbacivani. Ta
spoznaja nagla�ava koliko je za dru�tvene sposobnosti kljucno opa�ati, tumaciti i
odgovarati na emocionalne i meduljudske signale. Od iznimne je va�nosti usvojiti
neizgovorena pravila dru�tvenog sklada, cija je funkcija omoguciti svima koji
sudjeluju u dru�tvenoj interakciji da se osjecaju ugodno; nelagoda potice tjeskobu.
Osobe kojima nedostaju ove vje�tine nesposobne su, ne samo kada je rijec o uljudnom
razgovoru i gestama, nego i u suocavanju s emocijama onih s kojima se susrecu.
Promatrane zajedno, vje�tine neverbalne komunikacije, stvar su meduljudske
ugladenosti, nu�ni sastojci �arma i dru�tvenog uspjeha. Osobe koje ostavljaju
sjajan dojam u dru�tvu vje�te su u pracenju vlastitih izraza emocija i sposobne su
empatizirati s drugima, dakle, socijalno su vje�te.