Opća obilježja plemićkih gradova Cesargrada i Samobora

Svaki od ova dva grada imao je nekoliko faza gradnji i pregradnji. U oba slučaja
najstariji dio grada, ujedno glavni i središnji dio burga, a većinom i najbolje očuvani dio, je
gradska jezgra. Za razliku od Samobora, čija je gradska jezgra donekle pravokutnog i pravilnog
oblika, s malim odstupanjima zbog zahtjevanja terena, Cesargradska gradska jezgra (G) je
nepravilnog kružnog tlocrta, što ukazuje na prilagođavanju terena na kojem je izgrađena.

Središnji prostor cesargradske jezgre je prostrano dvorište, površine 140 m2 , izduženog,

približno pravokutnog oblika, dok se u zapadnom dijelu nalazi bunar. S južne strane jezgre
nalazi se velika prostorija palasa (K) omeđena dugim polukružnim zidom, na kojem su uočljivi
otvori velikih prozorskih niša prvog kata, a na istočnom dijelu i ostaci drugog kata. U kasnijoj
fazi gradnje, u dio zida prema dvorištu ugrađene su u prizemlju tri radijalno posložene manje
prostorije (L, M i N) s bačvastim svodovima, a koje su ujedno sačinjavale palas. Iznad sjeverne
prostorije L nalazila se gradska kapela, od koje je sačuvano poligonalno zaključeno svetište
(O). S druge strane, iznad središnje prostorije (M) i južne (N) nalazila se poveća prostorija na
koju se, s južne strane nastavljao prostor T. Osim toga, jugozapadno od tog prostora vidljivi su
ostaci vretenastog stubišta (3). Uz sjeverozapadni ugao gradske jezgre dograđena je kvadratna
kula (H), u kojoj se nalazila kuhinja. U nekoj kasnijoj pregradnji na sjevernoj strani jezgre
zazidavaju se stara vrata te se nova vrata pomiču istočnije i dodatno se utvrđuju pravokutnom
dogradnjom (F) u koju se ulazilo sa zapada. U zadnjoj građevinskoj fazi gradi se, južno od krila
velike prostorije (K), južni obrambeni zid, koji prati liniju palasa te s njim tvori zatvoreni
obrambeni prostor (J), i taj je zid u zapadnom dijelu prislonjen na kvadratnu kulu (H). K tome
cijela južna strana dodatno se utvrđuje s izduženom, polukružnom topničkom kulom (P).
Dodatno se gradska jezgra utvrđuje obrambenim jarkom i kružnom kulom (D). Dok se sjeverno
od obrambenog jarka nalaze ostaci kvadratnog objekata (F) te još jedne kružne kule (E). Kasnije
se nadograđuju na dvama brežuljcima dvije polukružne kule (B) i (C), koje su povezane zidom,
a koji se danas slabo vidi i prekriven je zemljom. Kvadratna kula (A) služila je za ulaz gradu s
jugoistočne strane preko pokretnog mosta.

Samoborska gradska jezgra bogato je sačuvana, a njezino potpuno pregrađivanje, u

kojem se mijenja tlocrtni oblik i veličina, seže najranije u treće desetljeće 16. stoljeća. No, prije
novoforiranja gradske jezgre prvotno je izgrađena srednjovjekovna branič-kula. Podignuta je
na izdvojenoj stijeni koja je nadvisivala čitav položaj, s prizemljem i četiri kata bila je izrazito
visoka i vitka branič-kula, te je dominirala ne samo cijelim gradom, već i krajolikom. Tlocrt
gradske jezgre približava se pravilnom pravokutnom obliku, no jugoistočni ugao je nepravilno
izgrađen zbog zahtjeva terena. Nadalje, vanjske obrambene zidove, koji se pravocrtno pružaju,
pojačavaju i osiguravaju tri polukružne kule, a u gradsku jezgru se ulazi sa sjevera ili s juga pa
time poprima karakteristike novovjekovnih kaštela. Istočni ravni potez obrambenog zida i
jugoistočni ugao grada osigurava jugoistočna kula B u kojoj se visoko na katu nalazi kapela
posvećena sv. Ani. Sjeverni, glavni ulaz u gradsku jezgru vodi kroz prizemlje sjeverozapadne
kule te ujedno i pokriva čitav ravni potez sjevernog zida i zajedno s jugozapadnom kulom (D)
brani pristup zapadnom zidu. Južni obrambeni zid lomi se neposredno nakon južnih vrata (e) i
skreće prema jugozapadnom uglu branič-kule – čitava polovica branič-kule, njezino južno i
istočno pročelje, izlazi izvan obrambenog zida, isturivši tako jugoistočni ugao prema onoj strani
od koje gradu može zaprijetiti najveća opasnost. Tijekom renesansne pregradnje grada
sagrađena je ulazna ugaona sjeverozapadna kula, koja je zbog svog položaja brani sjeverni i
zapadni zid te ulaz u gradsku jezgru.

Položaj za palas brižno je odabran, na najvišem dijelu grada, njegova krila prislanjaju se na
istočni i sjeverni obrambeni zid. Istočno krilo izgrađeno je na preostalom, najvišem dijelu
gradske jezgre, istodobno s istočnom kulom, dok je sjeverno krilo palasa građeno zajedno sa
sjeverozapadnom ulaznom kulom; oba se krila palasa zbog skučenosti prostora prislanjaju na
vanjske obrambene zidine. No, od istočnog i zapadnog krila palasa ostali su sačuvani samo
temelji dvorišnih pročelja te oba vanjska pročelja palasa. Palas se sastoji od prizemlja, dva kata
i podrumskih prostorija.

Pred kraj 16. stoljeća izgrađena je peterokutna kula i sjeverozapadno dvorište, a između ulazne
kule i peterokutne kule protezao se obrambeni hodnik i trijem. U najkasnijoj pregradnji, tijekom
17. i 18. stoljeća, na južnu stranu gradske jezgre prislonjena je trokatna dogradnja, tzv. Ajtićeva
kuća.