1. Šta je Finansijsko računovodstvo?

Računovodstvo je IS koji vrednuje, obrađuje i prenosi finansijske podatke o nekom preduzeću. Fin. Rač. Je dio računovodstva koji je prvenstveno okrenut vanjskim
korisnicima, odn. pruža informacije o preduzeću vanjskim korisnicima ili donosiocima odluka da mogu procijeniti da li je preduzeće ostvarilo zacrtane ciljeve.

2. Nabrojati korisnike računovodstvenih informacija.

Donosioci odluka: investitori, zaposlenici, finansijski analitičari, ekonomisti, kreditori, dobavljači, država/državne agencije, javnost.

3. Od čega je skraćenica „MSFI” i navesti jedan MSFI.

Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja (international financial reporting standards IFRS). Izdala ih IFRS fondacija i International Accounting Standards Board (IASB)
ili Međunarodni odbor za računovodstvene standarde radi lakog uspoređivanja poslovanja preduzeća širom svijeta.
Npr. MSFI 9. – Finansijski instrumenti – utvrđuje načela za finan. Izvještavanje o finansijskoj imovini i fin. Obavezama – relevantne informacije za korisnike

4. Od čega je skraćenica „MRS” i navesti tri MRS-a.

Međunarodni računovodstveni standardi. Npr. MRS 1 Prezentacija finan. Izvještaja, MRS.2 Zalihe i MRS 11. Ugovori o građenju

5. Definisati „fer vrijednost”.

MSFI 13. definira fer vrijednost kao cijenu koja bi se mogla ostvariti prodajom neke stavke imovine ili platiti za prijenos neke obaveze u redovnoj transakciji između tržišnih
sudionika na datum mjerenja. MRS 16 (6) - Fer vrijednost je iznos koji bi se naplatio za prodaju imovine ili platio za prenos obaveze u redovnoj transakciji među učesnicima
na tržištu na datum mjerenja.

6. Šta je kontni okvir, a šta kontni plan?

Kontni okvir je jedan pregled (spisak) svih konta koji se mogu otvoriti u knjigovodstvu preduzeća, koji time knjigovodstvu daju jednu organizacionu formu. Konta su
raspoređen na klase.
Kontni plan je pregled svih konta stvarno otvorenih u jednom konkretnom preduzeću.

7. Šta je osnivački kapital i objasniti osnivački kapital dioničkog društva.

Osnivački (osnovni)kapital svakog društva je određeni minimum ulaganja prilikom osnivanja društva definisan zakonskom procedurom osnivanja društva.
Zakon o privrednim društvima FBiH propisuje da su društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) i dioničko društvo (d.d.) društva koja imaju osnivački kapital. Dioničko
društvo je društvo čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice. Ne odgovara za obaveze dioničara. Osnovni kap. Najmanje 50,000 KM. Nominalna vrijednost dionice ne
manja od 10 KM. Ako os.kap. i u stvarima i pravima, osim u novcu, ukupni novčani ulog ne manji od 50,000. Osnivači dd ne mogu raspolagati izvšenim uplatama dionica;
troškovi osnivanja ne mogu se isplaćivati na teret osnovnog kapitala; Zabranjeno je smanjenje osnovnog kapitala ispod minimalnog iznosa utvrđenog Zakonom.

8. Šta je osnivački kapital i objasniti osnivački kapital društva ograničene odgovornosti.

Osnivački kapital podijeljen na udjele. Za obaveze društva odgovara član svojim udjelom. Svaki osnivač samo jedan udio. Osnovni kapital društva s ograničenom
odgovornošću s jednim ili više osnivača iznosi najmanje 2.000 (dvije hiljade) KM, ako drugim zakonom nije određeno drugačije. Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti
manja od 100 (stotinu) KM. Ulozi u novcu ne mogu zajedno biti manji od 10,000. Ulozi u stvarima i pravima moraju biti u cijelosti uneseni u društvo do dana podnošenja
prijave za upis osnivanja društva u registar društava, tako da društvo može njima trajno i slobodno raspolagati. Do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u
registar društava mora biti uplaćena najmanje polovina uloga u novcu, ali ne manje od 2000, odn. 10000 za više članova.
9. Definisati pojam „sredstva”.
Pod sredstvima, prema MRS i za potrebe bilansa stanja, imovina od koje se očekuje da će vjerovatno priticati buduća ekonomska korist u pravno lice, i kada takvo sredstvo
ima cijenu odnosno vrijednost koja se pouzdano može izmijeniti (vrjednovati).

10. Na koje načine se mogu ostvariti koristi od sredstava?

Sredstvo može biti: a) upotrijebljeno pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim sredstvima za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga koje će pravna osoba prodavati;
b)razmijenjeno za druga sredstva; c) upotrijebljeno za izmirenje obaveza; d) raspodijeljeno vlasnicima pravne osobe.

11. Kako se mogu podijeliti sredstva s aspekta funkcionalnog mjesta koje zauzimaju u pravnom licu (objasniti).
a) sredstva u pripremi; b) sredstva u funkciji; c) sredstva van funkcije. A- kategorije bilansne imovine koja je u postupku pribavljanja, tj. Pripremi za funkciju stalnog sredstva.
Ne mogu svi oblici sredstava imati karakteristiku sredstva u pripremi jer im je po prirodi sredstva omogućeno da se direktno uključe u funkciju, kao što su viškovi sredstava i
sl. Mogu biti I materijalna i nematerijalna sredstva. B- obuhvataju sredstva koja se nalaze evidentirana na računima sredstava u upotrebi. Treba razlikovati sredstva u nabavci
od sredstava u funkciji, tj. Upotrebi. Pod ovim pojmom podrazumijevamo i ona sredstva koja su nabavljena a još nisu stavljena u upotrebu, tj. Korištenje. Postoji razlika
između upotrebe i u funkciji jer u funkciji znači nabavljena su i na mjestu su odredišta svrhe za koju će se koristiti, a u upotrebi znači da su se počela koristiti – donose
ekonomsku korist. C-to su kategorije sredstava koja su isključena iz funkcije te samim tim i iz upotrebe zbog: - istrošenosti i otpisa do nivoa 100% vrijednosti sredstava; -
zbog nekorisnosti sredstava i ako nisu 100% otpisana. Ukoliko je sredstvo otpisano, ali se i dalje koristi, ostaje u vanbilansnoj evidenciji stalnih sredstava, dok to vlasnik želi.
Ta sredstva više nemaju amortizaciju.

12. Definisati nematerijalna sredstva i navesti primjer.

Nematerijalno sredstvo je prepoznatljivo nemonetarno sredstvo bez fizičke supstance. Nematerijalna sredstva najčešće se pojavljuju kao: softveri, patenti, popisi kupaca,
založna prava, autorska prava, filmovi, razne vrste dozvola, franšize itd.

13. Definisati materijalna stalna sredstva i navesti primjer.

Materijalna stalna sredstva su sredstva koja pravno lice drži za korištenje u proizvodnji ili isporuci roba i usluga, iznajmljivanje drugima ili za administrativne i druge svrhe, za
koje je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s tim sredstvom priticati u pravno lice i nabavna vrijednost sredstva se može pouzdano izmjeriti. Npr. To su
zemljište, građevinski objekti, zgrade, postrojenja i oprema, itd. Prema MRS 16: Nekretnine, postrojenja i oprema su materijalna imovina: (a) koja se drži radi korištenja u
proizvodnji ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe, i (b) za koju se očekuje da će se koristiti duže od jednog perioda.

14. Kako se sve može povećati vrijednost sredstava u preduzeću?

Revalorizacijom?

15. Šta su računovodstvene politike i kako utiču na obračun amortizacije; da li postoje sredstva za koje se ne obračunava amortizacija – ako postoje navesti primjer.
Računovodstvene politike obuhvataju načela, osnove, konvencije, pravila i postupke koje je menadžment usvojio prilikom sastavljanja i prezentiranja finansijskih izvještaja.
Donošenje i primjena je regulirano MRS-om 8 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i greške. MRS 16 - Svaki dio stavke nekretnine, postrojenja i
opreme sa troškom nabavke koji je značajan u odnosu na ukupni trošak nabavke te stavke nekretnine, postrojenja i opreme se treba amortizirati odvojeno. Ne obračunava
se na: a) zemljišta i šume kao prirodna bogatstva; b) sredstva u pripremi sve do aktiviranja i početka upotrebe; c) avanse za nabavku sredstava iz standarda
„Nomenklatura sredstava za amortizaciju FbiH“, d) sredstva koja su proglašena spomenicima kulture i historijskim spomenicima; e) sredstva pravnog lica koje je u
stečaju ili likvidaciji ako ne obavlja djelatnosti; f) javni putevi koji ne donose prihode; g) donji stroj kod željezničkih i drugih pruga, puteva, aerodroma, ulica, trgova,
parkova i drugih izgrađenih javnih površina i tunele i mostove,; h) druga sredstva pravnog lica koja su vremenski neograničena; i) sredstva namijenjena prodaji i
otuđenju prema MSFI 5.

16. Šta su zalihe i u koju grupu sredstava spadaju?

MRS 2: Zalihe su imovina: (a) koja se drži radi prodaje u redovnom toku poslovanja; (b) koja je u procesu proizvodnje za takvu prodaju; ili (c) koja je u obliku osnovnog i
potrošnog materijala koji će biti utrošen u procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga. Spadaju u tekuća sredstva preduzeća jer ne ispunjavaju uslov dugoročne
imovine.

17. Obračun troška nabavke zaliha sirovina i materijala – objasniti.

Obračun troškova se razlikuje ovisno od načina evidentiranja zaliha materijala, odnosno da li se zalihe materijala evidentiraju po stvarnim ili po planskim nabavnim cijenama.
U teoriji i praksi poznato je nekoliko metoda obračuna troškova u takvim uslovima i to: - FIFO metod, (prva ulazna,prva izlazna) - LIFO metod, (zadnja ulazna,prva izlaz) -
HIFO metod,(najviša ulazna prva izlaz) - Metod prosječne cijene

18. Šta su gotovinski ekvivalenti i navesti primjer gotovinskog ekvivalenta.

Ekvivalenti g. Podrazumijevaju kratkotrajna i visokolikvidna ulaganja koja se u kratkom roku (najviše tri mjeseca) mogu aktivirati konverzijom u gotovinu i koristiti za
plaćanja. Primjer su čekovi i mjenice primljene na naplatu, tekuća ulaganja u vrijednosne papire sa kratkim rokom dospijeća, plemeniti metali, razne vrijednosnice, itd.

19. Objasniti potraživanja po osnovu PDV-a; da li je povratni PDV zavisni trošak?

To je potraživanje kada je plaćeni iznos poreza veći i iskazuje se na kontu potraživanja od državnih i drugih institucija. Zavisni trošak?

20. Definisati potraživanja; šta su kratkoročna, a šta dugoročna potraživanja; navesti primjer i jednih i drugih.
Potraživanje predstavlja očekivanje da će dužnik izmiriti svoju obavezu u ugovorenom roku. Potraživanja u osnovi možemo podijeliti na: - osnovna, koja su rezultat
transakcija, i - izvedena zakonom priznata i po osnovu ugovora pod određenim uslovima utvrđena.
U kategoriju osnovnih potraživanja spadaju: - potraživanja od kupaca u zemlji i inostranstvu, povezanih ili pridruženih pravnih lica, kupci iz konsignacije i komisiona,
- potraživanja od zaposlenih, - sumnjiva i sporna potraživanja, - potraživanja od države i državnih organa, - potraživanja od banaka i drugih finansijskih organizacija, -
ostala kratkoročna potraživanja.
Pod pojmom izvedenih potraživanja podrazumjevamo ona koja proizilaze iz osnovnog potraživanja kao posljedica: - potraživanja za kamatu (redovne, ugovorene i zatezne),
- potraživanja za penale, nagrade, - potrživanja za dividende isl.

Prema roku dospijeća: Kratkoročna – korist od sredstava pritiče u pravno lice u roku od 12 mjeseci. Dugoročna – korist pritiče u roku dužem od 12 mjeseci.
Dugoročna primjer: 1. potraživanja za upisani a ne uplaćeni kapital, 2. potraživanja od povezanih društava, 3. potraživanja na osnovu prodaje na dugoročni kredit