Professional Documents
Culture Documents
Istorija Muzike PDF
Istorija Muzike PDF
Poglavlje 2
S vaki veliki kompozitor jednom je bio æivo àudsko biñe koje diãe,
jedinstvene liånosti, porodiåne istorije i naåina æivota. Poznavaçe
æivota velikih kompozitora åini sluãaçe çihove muzike sadræajnijim i
zanimàivijim.
Sredçi vek
Period poznat pod nazivom sredçi vek karakteriãe dominacija religije
i crkve. Celokupno àudsko znaçe postaje sastavni deo crkvene dogme
ili je interpretirano crkvenom dogmom.
OÃLOSTI
Gregorijanski koral
PR
Proãli su mnogi milenijumi bavàeça muzikom pre nego ãto je nekome
DAH
palo na pamet da muziku zapiãe. Oko 600. godine nove ere, papa Grgur I,
poznat pod nadimkom “Veliki”, uvodi prvi muziåki kanon kojim sistema-
tizuje muziåke lestvice do tada primeçivane u crkvenoj muzici. Papa
Grgur je notama dao imena po slovima abecede A, B, C i D – ista ona koja
su i danas u upotrebi.
Ovaj veliki povratak ima svoj razlog: gregorijanski koral poseduje istin-
sku duhovnu dubinu.
OÃLOSTI
Monah Gvido
PR
Monah Gvido iz Areca zasluæan je za teorijsko zasnivaçe solfeœa. Sistem
DAH
Renesansa
Otprilike 400 godina posle smrti Gvida i çegovih monaha, nastaje epoha
sada poznata pod imenom renesansa (na francuskom “ponovno roœeçe”).
Tokom ovog perioda cvetale su umetnosti zahvaàujuñi finansijskoj
pomoñi bogatih àudi, àubiteàa umetnosti. Jedan od najslavnijih italijan-
skih kompozitora renesanse bio je Œovani da Palestrina (1525–1594, na
slici 2-1). Papin veliki miàenik, Palestrina je bio poznat po svojim pes-
mama napisanim samo za vokale, bez instrumentalne pratçe. Za razliku
od gregorijanskog korala, Palestrinina muzika nije se sastojala samo od
unisono pevanih melodija (gde svi pevaåi zajedno pevaju iste tonove). On
je tragao za posebnim harmonijskim reãeçima koja su nastajala kao rezul-
tat istovremenog pevaça nekoliko nezavisnih melodija. Zato je Œovani da
Palestrina prethodnik modernog muziåkog stvaralaãtva.
Slika 2-1:
Œovani da
Palestrina,
jedan od
najveñih
kompozitora
renesanse.
RTU
OZE Madrigal
VI
Najpopularniji muziåki oblik ovih pesama bio je madrigal. Madrigal je
ZA
kompozicija za najmaçe tri glasa, obiåno bez instrumentalne pratçe.
Tokom renesanse, porodice ili grupe prijateàa okupàale bi se da zajedno
pevaju ove madrigale, tako ãto bi svako pevao razliåitu vokalnu deonicu.
Mogli bismo da vam kaæemo mnogo toga o operi – ali to nije iskàuåivi
predmet ove kçige. O tome proåitajte u kçizi Opera za neupuñene.
Doba baroka
Monteverdi i çegovi sledbenici otvorili su put novom periodu u istoriji
muzike, poznatom pod imenom barok.
Doba baroka (sredina 17. i prva polovina 18. veka) bilo je doba raspevane,
oseñajne muzike. Kreativni kompozitori baroka stvarali su maãtovitu
muziku i beleæili je maãtovitim znacima, kao ãto moæete da vidite na
slici 2-2.
Slika 2-2:
Ornamentalni
barokni stil.
Antonio Vivaldi
Antonio Vivaldi (1678–1741), proslavàeni Italijan iz perioda baroka radio
je za katoliåku crkvu. Ovaj muziåki genije napisao je tokom svog æivotnog
veka viãe muziåkih dela od bilo kog kompozitora. Osim 50 opera, viãe od
40 kompozicija za hor i orkestar i 100 dela samo za orkestar, napisao je
skoro 500 koncerata za razliåite solo instrumente uz pratçu orkestra.
SKE TEME
OV
Antonio Vivaldi je odrastao u Veneciji; kada je postao punoletan, odluåio
SNOB
Slika 2-3:
Georg Fridrih
Hendl,
kompozitor
Mesije, kao i
mnogih drugih
velikih
oratorijuma.
U stvari, u svemu ovome ima logike. Hendl je bio sin nemaåkog berbe-
rina-hirurga (nije baã neko kome biste poverili da vam secka stomak).
Dok je çegov otac provodio dane na seciraçu, mladi Georg Fridrih je svi-
rao orguàe. Sa osamnaest godina napustio je dom da bi otiãao u veliki
grad – Hamburg, gde se zaposlio kao kompozitor i izvoœaå.
I pored velikog muziåkog talenta, Hendl je åesto bio meta raznih neslanih
ãala. Na primer, bilo je poznato da Hendl nije mogao da podnese zvuk ãti-
movaça instrumenata. Kad god je dirigovao, nareœivao je da svi instru-
menti budu naãtimovani pre nego ãto on doœe. Jedne veåeri u dvoranu se
uãuçao ãaàivdæija koji je pre poåetka koncerta raãtimovao sve instru-
mente. Kada je Hendl poåeo da diriguje, publika je åula uæasnu kako-
foniju kakvu samo moæe da proizvede 50 nenaãtimovanih instrumenata.
Hendl je podivàao. Zgrabio je ogromni kontrabas i bacio ga, a zatim je
podigao timpan i svom snagom ga zavitlao na prvog violinistu. Pri tome
mu je odletela perika, a publiku je uhvatio nekontrolisani smeh dok je
Hendl jurio sa scene.
Kraàevska katastrofa
Godine 1749. Hendl je komponovao Muziku Na sveåani dan, Hendl je liåno dirigovao
za kraàevski vatromet povodom obeleæa- orkestrom. Sve se sjajno odvijalo do polo-
vaça potpisivaça ugovora sa Austrijom. vine predstave. Onda je poåeo vatromet.
Prvo izvoœeçe je jedna od najveñih kata-
Hendl je verovatno bio dovoàno iritiran time
strofa u sveukupnoj istoriji muzike.
ãto su se åule eksplozije vatrometa tokom iz-
Zbog specijalne prilike, kraà je angaæovao voœeça. Meœutim, da bi bilo joã gore, va-
arhitektu da sagradi ogromne kulise za kon- tromet je padao na novu graœevinu, koja je
cert. Kulminacija je trebalo da bude reagovala na jedini moguñi naåin – tako ãto
spektakularni vatromet. Arhitekta se istakao se zapalila. Ljudi su se uspaniåili, beæeñi i
sagradivãi graœevinu duæine 150 i visine 30 spasavajuñi æivot, dok je Hendl uporno nas-
metara, krunisanu ogromnim suncem na 60 tavàao da diriguje.
metara visokom stubu. Sve je izgledalo kao
Hendl je bio besan. S obzirom na çegov
danaãça scena za mjuzikl Endrua Lojda
karakter, moæemo samo da pretpostavimo
Vebera.
kakav privatni vatromet je priredio kraàu sle-
deñeg dana.
jum Mesija – åije izvoœeçe traje duæe od dva sata i izvodi se svakog
Boæiña i Uskrsa u svim veñim gradovima sveta – komponovao je za samo
tri nedeàe.
Bah je dobio svoj prvi “pravi” posao kada mu je bilo 23 godine. Zaposlio
se kao dvorski muziåar u Vajmaru, u Nemaåkoj. Tamo je napisao neko-
liko åuvenih kompozicija za orguàe, od kojih se veñina izvodi i danas.
BAVE
ZA Åiçenica da ova dela opstaju znaåajna je iz dva razloga. Prvo, kompo-
ZA
zicije onog vremena nisu stvarane da bi trajale. Kompozitor je pisao
komad za posebnu priliku, ne oåekujuñi ponovàena izvoœeça. Neke od
Bahovih besmrtnih sonata jedva su spaãene za potomstvo.
Slika 2-4:
Johan
Sebastijan Bah,
majstor na
orguàama.
Majstor na orguàama
Bah je bio jedan od najveñih orguàaãa svih vremena. Ne samo da je imao
brze i gipke prste, veñ je bio i vrhunski pedalista. (Pogledati u poglavàu 6
opis pedala orguàa kojima se sviraju najdubài tonovi.) Ljudi su dolazili
izdaleka da bi åuli i videli Baha, virtuoza åije noge lete po pedalima
orguàa.
ZA
dijskih linija koje se sviraju ili pevaju istovremeno, stvarajuñi zanimàive
harmonije. Usavrãio je umetnost fuge – neverovatno kompleksne kompo-
zicije koja se obiåno komponuje za åetiri glasa. Sve melodije su sliåne,
svaka sledeña nastupa tek poãto je prethodna veñ poåela. (Setite se
pesmice Frère Jacques, gde pevaåi jedan za drugim, u odreœenom tre-
nutku poåiçu da pevaju svoju deonicu.) U svojim fugama Bah je upo-
trebio izuzetno sloæene melodije koje se na ovaj naåin povezuju i åine
celinu. Bahove fuge su sjajni primeri muziåkih struktura. Od bilo koje
muziåke teme Bah je mogao na licu mesta da komponuje fugu.
ÃAJTE!
LU
Sluãaçe Bahove muzike
S
PRE
Klasiåni stil
Dela Johana Sebastijana Baha predstavàaju vrhunac baroknog stila u
muzici, i barok se zavrãio otprilike sa çom. Barok je muziåki stil koji
prethodi novom periodu u razvoju muzike poznatom pod nazivom
klasiåni stil.
OZE
RTU Æurimo da istaknemo razliku izmeœu klasiånog stila ili perioda i termina
VI
ZA
Klasiåni stil bio je, na neki naåin, reakcija na ekscese baroka. Dok je
muzika baroka bila bujna, ekstravagantna i puna emocija, muzika
klasiånog stila bila je oskudnija, viãe rezervisana i kontrolisana.
OÃLOSTI
PR
Tokom klasiånog perioda tri posebna muziåka oblika zauzimala su
DAH
glavne pozicije: sonata, simfonija i gudaåki kvartet. Za temeànije
upoznavaçe svakog od ovih oblika pogledajte poglavàe 3.
Jozef Hajdn
Jozef Hajdn (1732–1809) bio je ne samo jedan od velikih kompozitora veñ
i jedan od najveselijih i najprijatnijih àudi svog vremena. Njegova muzika
to i pokazuje.
Slika 2-5:
Jozef Hajdn,
stari veseàak.
Hajdn je odrastao u delu ruralne Austrije u blizini Beåa. Kao deåak sluãao
je narodnu muziku i doãao do åvrstog zakàuåka da u muzici mora da se
uæiva. Imao je prelep glas i sa osam godina bio je izabran da poœe u Beå
i postane ålan hora katedrale Svetog Stefana.
Kao ãto je bio sluåaj sa tolikim kompozitorima pre çega, Hajdnov glavni
izvor prihoda bio je posao dvorskog muziåara. Najduæe je bio zaposlen
na dvoru kneza Esterhazija.
Sopran Hajdn
Joã kao deåak, Jozef Hajdn je bio ceçen vrgao “maloj inetrvenciji” (kastraciji, prim.
deåji sopran u katedrali Svetog Stefana u prev.). Hajdn je veñ pristao kada je za to, na
Beåu. Kako je rastao, çegov uåiteà mu je sreñu, saznao çegov otac i spreåio Hajdno-
objasnio da postoji moguñnost da zadræi svoj vog profesora da ostvari svoju nameru.
prelepi visoki glas zauvek, ukoliko bi se pod-
Kako je Hajdn stario, ukàuåivao je u svoja dela sve viãe seàaåkih narod-
nih melodija koje je sluãao u mladosti. Savrãen primer ovoga je posledçi
stav çegove posledçe simfonije, br. 104 (Londonska simfonija).
Ako vas ova vrste muzike privlaåi, evo nekoliko savrãenih orkestarskih
dela Jozefa Hajdna:
Slika 2-6:
S leve strane,
Volfgang
Amadeus
Mocart, åudo
od deteta.
Desno, Mocart
u kasnijim
godinama.
çegovu stariju sestru Nanerl proveo je kroz celu Evropu. Gde god bi
poãli, Leopold je hvalio svog sina kao åudo od deteta. Jedan od çegovih
plakata u Engleskoj glasio je: “Svim àubiteàima nauke: najveñe åudo od
deteta kojim Evropa ili åak i àudska priroda mogu da se podiåe, jeste, bez
sumçe, mali nemaåki deåak Volfgang Mocart.”
Nevoàe sa sluæbom
Sa 13 godina, Volfgang je dobio posao na dvoru salcburãkog nadbiskupa,
gde je radio sledeñih 12 godina. Meœutim, çegova stalna putovaça
dovela su ga u sukob s nadbiskupom. Konaåno, nadbiskup je otpustio
Mocarta.
Papa Leopold, sigurni smo u to, nije zamerio Hajdnu zbog ove pohvale.
Zaraœivaçe za æivot
Bez stalnog zaposleça, Mocart se u Beåu izdræavao pisaçem opera, koje
su bile kod publike toliko popularne kao danas filmovi. (Viãe podataka
o Mocartovoj operskoj karijeri potraæite u kçizi Opera za neupuñene.)
Kao ãto prikazuje film Amadeus, Mocart je izazivao veliku zavist svojih
rivala. Komponovao je sa velikom lakoñom i vedrinom. Åini se kao da su
potpuno gotove kompozicije izlazile iz çegove glave.
Alojzija nije bila jedina koja je propustila da visoko oceni Mocarta. Videla
je u çemu samo joã jednog u nizu mladih kompozitora koji piãu prigodna
muziåka dela nameçena kuñnim zabavama.
ZA
BAVE Kompozitor neverovatne brzine
Priåe o Mocartovoj brzini komponovaça postale su legendarne. Kada
ZA
Oproãtaj od Hajdna
U meœuvremenu je Mocart nastavio da odræava kontakte sa svojim pri-
jateàem i mentorom Jozefom Hajdnom. Godine 1790. kada je pedeset-
osmogodiãçi Hajdn veñ bio “starac”, a Mocartu bilo tek 34, çih dvojica
su provela zajedno ceo dan. Posle veåere, kada je doãlo vreme da se
rastanu, Mocart je rekao Hajdnu: “Opraãtamo se verovatno posledçi put
u ovom æivotu.”
D-u
✔ Koncert za klarinet i orkestar u A-duru K. 622
AC
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 22 u Es-duru, K 482 (Finale, posledçi
N
LU
ÃAJTE! Ako vas Mocart opåini, sluãajte i sledeñe kompozicije za klavir:
S
PRE
Slika 2-7:
Ludvig van
Betoven koji je
sve promenio.
O, àudi, koji mislite ili tvrdite da sam zao ili mizantrop, koliko me
samo povreœujete. Vi ne znate skriveni razlog.… Ima veñ ãest godina
kako me je pogodila straãna bolest… Oh, kako bih mogao da priznam
slabost jednog åula koje bi trebalo kod mene da bude savrãenije
Herojska simfonija
Ako je ijedan muziåki komad napravio revoluciju u istoriji muzike, onda
je to bila Betovenova Simfonija br. 3, poznata pod imenom Eroica
(herojska). Ovim delom Betoven je prestao da bude puki sledbenik
Hajdna i Mocarta, pronaãao je sopstveni muziåki izraz.
ÃAJTE!
LU
Delo je skoro dvaput duæe od bilo koje ranije napisane simfonije. Naro-
S
PRE
åito je neobiåan drugi, lagani stav – setni posmrtni marã koji donosi tre-
nutke velike æalosti i strasne eksplozije bola.
Prelazimo na Petu
Naravno, najåuvenija Betovenova simfonija je Peta. To je ona koja
poåiçe u strogom tonalitetu c-mola, fragmentom, motivom od åetiri tona
koji svi poznajemo – “Ta-ta-ta-TAAAAAAAAAAAAAAA!”
“Oda radosti” je duga, predivna poema Fridriha Ãilera. Joã od svoje 23.
godine Betoven je æeleo da napiãe muziku na ovaj tekst. Konaåno je za
çu naãao pogodno mesto – tek posle 20 godina – taåno na kraju Devete
simfonije.
ZA
bilo je veliki uspeh. Kada je doãao kraj, publika se podigla na noge, slaveñi
Betovena gromkim ovacijama. Meœutim, u to vreme Betoven je veñ bio
potpuno gluv. Sedeo je na pozornici gledajuñi prema orkestru, nesvestan
reakcije publike. U åuvenom åinu iskazivaça paæçe, jedan od pevaåa
neæno je okrenuo Betovena da bi mu pokazao oduãevàenu publiku.
LU
ÃAJTE! Sluãaçe Betovena
S
PRE
Slika 2-8:
Franc Ãubert
(1797–1828),
jedan od
najplodnijih
kompozitora
solo pesama u
istoriji muzike.
ZA
BAVE Ãubertove veåeri
Ãubert je bio dobar pijanista, ali nije bio virtuoz kao Mocart ili Betoven.
ZA
Kada je ostao bez posla, çegov krug prijateàa se suzio. Beå se joã odu-
ãevàavao Hajdnom, Betoven mu je davao svoj peåat, dok je Ãubertu
preostalo da se bori s teãkoñama u simfonijskim orkestrima. Mladi
kompozitor Œoakino Rosini postizao je velike uspehe svojim operama
(kao ãto su Seviàski berberin – pogledajte Operu za neupuñene), tako da
Ãubert nije imao izgleda ni na ovom podruåju.
ÃAJTE! Nedovrãeno!
LU
Pa ipak, Ãubertove simfonije postiæu uspeh. Najpoznatija od svih je
S
PRE
moæda je reå prañen neprikladna, poãto u ovim pesmama klavir ima jed-
nako vaænu ulogu kao glas. Kada pevaå peva o devojci pored çene
preslice, klavir svira, uz stalno ponavàaçe, motiv preslice, sugeriãuñi
istovremeno obrtaçe kola preslice, kao i uzbuœeçe mlade devojke iza-
zvano romantiånim saçareçem. Kada glas peva o åoveku i çegovom
detetu dok galopiraju na koçu, pratça muziåki oslikava koça u galopu.
Kada glas peva o pastrmki koja pliva rekom, klavir je istovremeno i reka
– i pastrmka.
Klavir za dvoje
Ãubert je napisao i brojne klavirske duete – komade za dva izvoœaåa.
(Tehniåki precizno reåeno, Ãubert je ove komade napisao za åetiri ruke.)
ÃAJTE!
LU
Ãubert u prodavnici ploåa
S
PRE
✔ Simfonije br. 4, 5, 8 i 9
✔ Misu (za solo pevaåe, hor i orkestar) br. 5 u As-duru, D. 678
Od maçih sastava:
Feliks Mendelson
U meœuvremenu, u Nemaåkoj se rodio joã jedan genije, koji je kompono-
vao divnu muziku i umro mlad – Feliks Mendelson (1809–1847, slika 2-9).
Slika 2-9:
Feliks
Mendelson,
åovek koji je
ponovo otkrio
Baha.
ÃAJTE!
LU
Zvuci Mendelsona
S
PRE
Dodajte tome i onaj fini oktet koji je napisao kada mu je bilo samo 16
godina: oktet za gudaåe u Es-duru, opus 24.
Beznadeæni romantiåari
U vreme kada je Mendelson umro, u muzici je veñ bilo na putu novo doba.
Epoha klasike, sa intelektualnom muzikom koja je zvuåala racionalno,
polako se povlaåila pred dobom romantizma. Romantizam je trebalo da
donese nov umetniåki stil – izraæene oseñajnosti sa elementima igre.
Slika 2-10:
Karl Marija
fon Veber,
jedan od prvih
kompozitora
romantiåara i
veliki inovator.
Veber je dao nov stil i identitet muzici romantizma. Uåinivãi to, uticao je
LU
ÃAJTE! na sve kompozitore koji su stvarali posle çega.
S
PRE
Hektor Berlioz
Veñina velikih imena iz istorije muzike jesu stvaraoci koji su meçali
muziåka pravila. Hektor Berlioz (1803–1869, slika 2-11), jedan je od çih.
Slika 2-11:
Hektor Berlioz:
romantiåar,
vizionar,
kompozitorski
genije,
zaneseçak.
Moguñi drugi razlog zbog kojeg Hektor nije napredovao jeste zaàubàe-
nost u Kamilu, mladu Pariæanku, koju je ostavio. Kada je, posle åetiri
meseca provedena u Rimu, åuo da ona ima novog mladiña, dobio je
napad àubomore. U nameri da ubije novog momka, kupio je piãtoà, preo-
bukao se u æenu i seo u voz za Pariz. Meœutim, u vreme kada je voz stigao
u Œenovu u Italiji, Hektor je reãio da bi ubistvo momka bilo previãe melo-
dramatiåno i umesto toga odluåio je da izvrãi samoubistvo.
ZA
BAVE Fantastiåna priåa
Jedne noñi Berlioz je gledao predstavu Romeo i Julija na engleskom
ZA
jeziku. Od trenutka kada je glumica koja je igrala Juliju izaãla na scenu,
Berlioz se u çu ludo zaàubio.
Irska glumica, Harijet Smitson nije govorila ni reå francuski. Slao joj je
pisma, poklone i àubavne poruke. Putovao je za çom u nadi da ñe je
sresti. Konaåno je uspeo – samo da je preplaãi.
Harijet nije nauåila francuski. Berlioz nikad nije nauåio engleski. Razveli
su se posle nekoliko godina.
ÃAJTE!
LU
Berlioz na disku
S
PRE
✔ Fantastiåna simfonija
✔ Uvertira Rimski karneval
✔ Uvertira Korzikanac (Corsair)
✔ Rekvijem (Requiem) (ogromno, zadivàujuñe delo za hor i orkestar
sa åetvorostrukim sastavom limenih duvaåa!)
Frederik Ãopen
U vreme dok je Hektor Berlioz æiveo i radio u Parizu, joã jedan veliki
kompozitor postajao je slavan – Frederik Ãopen (1810–1849). Ãopen je
izveo revoluciju u svetu muzike. Promenio je ustaàene ideje o tome ãta je
na klaviru moguñe, izvodàivo (intimno, briàantno, raspevano, spektar
tonskih boja). Roœen u Poàskoj, neænog izgleda i zdravàa (slika 2-12),
Ãopen je veñ svojom pojavom predstavàao oliåeçe romantizma – kao
stvaralaãtva i kao pogleda na svet.
Slika 2-12:
Frederik Ãopen
je napravio
revoluciju na
klaviru.
Deåaãtvo u Poàskoj
Kao i mnogi drugi kompozitori iz ovog poglavàa, Frederik Ãopen je bio
åudo od deteta. Veñ sa sedam godina objavio je u Poàskoj svoju prvu
kompoziciju. Samo godinu dana kasnije debitovao je kao koncertni pija-
nista. Njegovo detiçstvo je bilo puno zvukova poàskih narodnih igara.
Poloneza i mazurka postale su zauvek sastavni deo çegovog muziåkog
stvaralaãtva.
Ako mislite da nikada niste åuli Ãopena, varate se. Åuveni posmrtni marã
originalno je deo klavirske sonate. Ako se setite hita Barija Maniloua
“Could It Be Magic”, i ako izdvojite Barijev glas, ono ãto preostaje je
klavirska deonica koja je Ãopenov preludijum opus 28, br. 20 u c-molu.
Ãopenova muzika je åitava bujica tonova, brzih kao vihor, koji lete s dna
na vrh klavijature i natrag. I uvek je topla, romantiåna i neæna.
Fred i Æoræ
Ãopen je u Parizu upoznao Æoræ Sand – rekla je Ãopenu: “Da sam talentovana kao ti,
kçiæevnicu åije je pravo ime Amandina-Au- komponovala bih muziåki komad inspirisan
rora-Lusila Dipen. psom.”
Ljubav izmeœu Æoræ Sandove i Ãopena spa- Ãopen je otiãao pravo za klavir i posluãno
da, na svoj naåin, u obeleæja romantiåarske komponovao svoj valcer u Des-duru, poznat,
epohe. Æoræ Sand se oblaåila kao muãkarac, naravno, kao Valcer malog psa.
nosila frak i puãila cigare. Jednom prilikom
ÃAJTE!
LU U ãoping po Ãopena
S
PRE
Preporuåujemo:
✔ 24 Preludijuma, opus 28
✔ Balada br. 4 u f-molu, opus 52
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 1 u e-molu, opus 11
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 2 u f-molu, opus 21
Robert Ãuman
Hendl, Betoven i Berlioz spadaju u ekscentriåne kompozitore. Sada im se
pridruæuje joã jedan.
Slika 2-13:
Robert Ãuman,
jedan od
najistaknutijih
nemaåkih
kompozitora
romantizma.
Istinski romantiåar
U pravoj romantiåarskoj tradiciji, Ãumanova muzika izraæava emocije. Ne
pokoravajuñi se principu razuma, Ãuman u svom stvaralaãtvu doæivàava
neku vrstu dvojstva. Ãuman sam govori o tome da u çemu postoje dve
osobe i åak im daje imena: Florestan je æivahan, otvoren, a Euzebius je
introvertan.
ÃAJTE!
LU Sluãaçe Ãumana
S
PRE
✔ Karneval
✔ Fantastiåni komadi (Fantasiestücke)
✔ Krajzlerijana (Kreisleriana)
✔ Deåje scene (Kinderszenen)
Johanes Brams
Sliåno kao Mocart i Betoven, Johanes Brams (1833–1897, slika 2-14), bio je
muziåko åudo od deteta. Roœen je u Nemaåkoj, u muziåkoj porodici. Nje-
gov otac je bio kontrabasista i vaspitavao je Bramsa u muziåkom duhu.
Slika 2-14:
Johanes
Brams, jedan
od najveñih
kompozitora
klasiåne
muzike.
Sreñna sluåajnost
Sa 20 godina upoznao je Roberta Ãumana. Posle susreta sa Bramsovom
muzikom, Ãuman je u muziåkom åasopisu napisao: “Kape dole, gospodo,
evo genija!”
Veliki savezi
Nemaåki slavni pijanista i dirigent Hans fon Bilov skovao je izraz “tri B:
Bah, Betoven i Brams.” Ova åast sigurno je neverovatno laskala Bramsu,
ali ga je i optereñivala oseñaçem odgovornosti. Brams se seli u Beå gde u
to vreme æive veliki muziåki majstori.
PR
OÃLOSTI Paganini i List
DAH
Slika 2-15:
Nikolo Paganini
(levo) i Franc
List, prve
“superzvezde”
klasiåne
muzike.
duboko zareæe tri æice na violini. Tokom izvoœeça ove æice bi pukle, a to
ga je prisiàavalo da okonåa sviraçe na samo jednoj, preostaloj æici.
ÃAJTE!
LU
Sa 37 godina List je ãokirao svet okonåavaçem svoje karijere koncertnog
S
PRE
pijaniste. Prihvatio je sluæbu na dvoru u Vajmaru u Nemaåkoj, i tamo
radio kao muziåki direktor. Dirigovao je opere i simfonijske koncerte i
komponovao niz simfonijskih poema, dve simfonije i dva klavirska kon-
certa. Preporuåujemo çegov Koncert za klavir i orkestar br. 1 – çegovo
åuveno orkestarsko remek-delo.
Sedamnaest godina kasnije, List je joã jednom ãokirao svet kada je otiãao
u Rim i postao sveãtenik. List je preteåa velikih muziåkih zvezda naãeg
vremena, od Keta Stivensa do Litl Riåarda, u napuãtaçu svojih oboæava-
laca radi posveñivaça religiji.
Rihard Vagner
List je voleo da svoj muziåki stil, pun neobiånih harmonija i struktura,
naziva “muzikom buduñnosti”. Meœutim, glavni nosilac “muzike buduñ-
nosti” bio je Rihard Vagner (1813–1883). Vagner je postao Listov prijateà.
Oæenio se Listovom ñerkom Kozimom.
Slika 2-16:
Rihard Vagner,
åija su dela
vrhunac
nemaåke
romantike u
muzici.
Operski åovek
Vagner je bio operski åovek. Nastojao je da stvori novu umetniåku formu,
muziåku dramu koja treba da udruæi åuvene nemaåke narodne bajke sa
velikim pozoriãnim spektaklom. Viãe podataka o Vagnerovom operskom
radu i æivotu moæete da naœete u kçizi Opera za neupuñene. Uskoro ñete
shvatiti zaãto je o ovom åoveku bilo napisano viãe biografija nego o bilo
kome. Pratio ga je glas da je arogantan, nepoãten, licemeran i àubomoran.
ÃAJTE!
LU
Sluãaçe Vagnera
S
PRE
Ãtraus i Maler
Ako zamislite Vagnera kao stenu koja je ispuãtena u jezero, onda su
çegovi talasi dotakli skoro svakoga ko se kasnije pojavio na muziåkoj
sceni – naroåito çegova dva najdoslednija uåenika, Riharda Ãtrausa
(1864–1949) i Gustava Malera (1860–1911).
Slika 2-17:
Rihard Ãtraus
(levo) i Gustav
Maler, dva
najodanija
sledbenika
Riharda
Vagnera.
Ãtraus je åvrsto verovao da, posle Vagnera, nije viãe moguñe praviti
muziku na stari, uobiåajeni naåin. “Od sada,” pisao je “neñe viãe biti bes-
ciànog pravàeça fraza… i viãe neñe biti simfonija”.
Sigurno ste veñ åuli muziku Riharda Ãtrausa. Sreñe se u mnogim filmo-
vima. Na samom poåetku filma 2001: Odiseja u svemiru åujete tri duga
tona trube na koje se nadovezuje snaæni tresak (“TA-Taaaaaa”) celog
orkestra i pulsiraçe timpana. To je odlomak iz Ãtrausove simfonijske
poeme Tako je govorio Zaratustra.
ÃAJTE!
LU
Verne çegovoj filozofiji, sve Ãtrausove simfonijske poeme sadræe priåu.
S
PRE
U Don Huanu moæete åuti kako najveñi àubavnik na svetu osvaja. U Smrti
i preobraæeçu moæete da åujete kako slabo, aritmiåno srce starca popu-
ãta na samrti. U Don Kihotu åujete kako zbuçeni junak napada “armiju”
ovaca koje bleje, navaàuje na vetreçaåe ili pada s koça. Rihard Ãtraus se
jednom hvalio prijateàu uz veåeru: “Ja bilo ãta mogu da prevedem u
tonove. Svojom muzikom mogu da opiãem kako zvuåi podizaçe kaãike
i viàuãke s jedne strane taçira i spuãtaçe na drugu stranu.”
kñi umrla je od ãarlaha. (Maler je zbog çene smrti imao oseñaçe krivice;
neposredno pre toga komponovao je ciklus pesama pod nazivom Pesme
mrtvoj deci. Sam Maler imao je slabo srce, zbog åega je bio opsednut
Bedæih Smetana
Bedæih Smetana jedan je od prvih nacionalnih kompozitora. Dok su
kompozitori kao Brams joã uvek istraæivali moguñnosti starih german-
skih formi, kompozitor, dirigent i pijanista Bedæih Smetana (1824–1884,
slika 2-18) stvara potpuno razliåitu vrstu muzike – muziku koja nosi
obeleæja çegove zemàe.
Slika 2-18:
Bedæih
Smetana, jedan
od prvih
nacionalnih
kompozitora.
flaute – dva planinska potoka koji åine izvor reke. Kako Vltava raste, isto
se deãava sa zvukom orkestra, tako ãto instrumenti ulaze jedan po jedan,
sve dok ne poåne da teåe moñna reka zvuka. Ova reka teåe kroz ãume,
gde su åuju lovaåki rogovi, kroz poàa, gde se odræava proslava venåaça,
kroz noñnu scenu sa vodenim nimfama i ãumskim vilama, preko brzaka,
kroz veliki Prag i konaåno odlazi u daàinu.
Antoçin Dvoræak
Antoçin Dvoræak bio je takoœe Åeh. Njegovo detiçstvo bilo je ispuçeno
seoskom narodnom muzikom, rustiånim igrama i veselim seàaåkim melo-
dijama. Njegov otac bio je mesar, ali je i pored toga svirao citru. Mladi
Antoçin (1841–1904, slika 2-19) rano je stekao muziåko iskustvo svirajuñi
violinu uz svog oca.
Slika 2-19:
Antoçin
Dvoræak.
Popularan kompozitor
Po standardima klasiåne muzike, Dvoræak je bio åudak. Bio je staloæen, za
razliku od nekih velikih kompozitora (Betoven, Berlioz i Ãuman). Bio je
istinski vedra liånost. Ova osobina dobila je puni izraz u çegovom
stvaralaãtvu.
Poziv u Ameriku
U 51. godini, 1892, Dvoræak je bio pozvan u Ameriku da preuzme novo-
osnovani Nacionalni muziåki konzervatorijum u Njujorku. Kolebao se,
zbog svog nacionalnog ponosa, svog bogatog åeãkog nasleœa, svoje
porodice i svojih oboæavaoca. A onda je otkrio da je plata mnogo veña
od one koju je zaraœivao na Praãkom konzervatorijumu. Putovao je sle-
deñim brodom.
S
PRE
Evo dela koja bi trebalo prvo da åujete.
Dela za orkestar:
Edvard Grig
Ono ãto su Dvoræak i Smetana bili za Åeãku, Edvard Grig je za Norveãku.
Slika 2-20:
Norveæanin
Edvard Grig
(levo) bio je
jedan od
najpoznatijih
nacionalnih
kompozitora.
Jan Sibelius
(desno) postao
je finski
nacionalni
heroj.
ÃAJTE!
LU Grig na disku
S
PRE
Jan Sibelijus
Jan Sibelijus (slika 2-20) rano postaje poznat kompozitor. Jednako kao
ãto je Ãvedska mnogo godina vladala Norveãkom, tako je Finska na kraju
19. veka bila pod vlaãñu Rusije.
Sibelijusova saga
Kao i toliki kompozitori pre çega, Jan je po æeài svojih roditeàa trebalo
da postane pravnik. Meœutim, velikog kompozitora nije moguñe zausta-
viti. Napustio je pravni fakultet posle godinu dana i zapoåeo studiraçe
Pored toga ãto je bio veliki kompozitor, Sibelijus je ponekad bio i tele-
pata. Kaæu da je uvek znao kada se neko od çegovih dela emituje preko
radija. “On mirno sedi åitajuñi kçigu ili novine,” piãe çegova æena.
“Iznenada postaje nemiran, ustaje i odlazi do radija, ukàuåuje ga i zaåuje
se snaæan zvuk jedne od çegovih simfonija!”
✔ Finlandia, opus 26
✔ Simfonija br. 1 u e-molu, opus 39
✔ Simfonija br. 2 u D-duru, opus 43
✔ Labud iz Tuonele (iz Legendi), opus 22, br. 2
Karl Nilsen
Grig i Sibelijus postali su slavni daleko van granica svojih domovina veñ
u toku æivota.
Slika 2-21:
Karl Nilsen
svojom
muzikom zaista
“udara”.
Ostrvski æivot
Nilsen (kao i Hans Kristijan Andersen) je roœen na ostrvu Fin pored obale
Danske. Ovo ostrvo sa svojim oãtrim prelazima izmeœu godiãçih doba
i jednostavnim, tradicionalnim naåinom æivota, imalo je veliki uticaj na
Karlovu muziku. Veñ sa 17 godina on je komponovao. Sa 18 je otiãao na
muziåki konzervatorijum u Kopenhagenu. Meœutim, sit staromodnih
muziåkih ideja svojih profesora, Karl je otiãao u Nemaåku da bi saznao
ãta se deãava u centrima stvaraça muzike. Kao i ostali nacionalni
kompozitori, Karl je studirao nemaåku i austrijsku muziku. Pri povratku
u domovinu izjavio je: “Oni koji najåvrãñe stisnu pesnice biñe najduæe
zapamñeni”.
Uprkos novom zvuku çegove muzike, koji je åesto ispuçen tzv. “pogre-
ãnim tonovima” disonancama i neobiånim harmonijama, Nilsen je vre-
menom postao ceçen u celom muziåkom svetu. Tek u najnovije doba
Nilsenova muzika poåela je da dobija zasluæene pohvale.
S
PRE
“ona koja ne zvuåe previãe kao da su na stranputici”). Preporuåujemo
sledeña:
OÃLOSTI
Glinka i Ruska petorica
PR
Mihail Glinka (1804–1857, slika 2-22) bio je kompozitor koji je prvi uneo
DAH
zvuk narodne muzike u rusku klasiånu muziku. Moæda ste åuli çegovo
najåuvenije delo, uvertiru za operu Ruslan i Ljudmila. Ona predstavàa
skup koncerata za orkestar s briàantnim melodijama za violinu i vio-
lonåelo.
Slika 2-22:
Mihail Glinka
– otac ruske
nacionalne
muzike.
Najboài od petorice
Kada smo bili deca, mislili smo da je Rimski-Korsakov par koji piãe pesme,
kao ãto su Rodæers i Hamnerstajn, Lerner i Lou, Lenon-Makartni.
S
PRE
Meœutim, Ãeherezada, jedna od nevesta, uspeva da se spase pripove-
dajuñi mu fantastiåne priåe. Svaku prekida na najuzbudàivijem mestu,
dræeñi sultana u neizvesnosti i odlaæe svoju smrt. Posle 1001. priåe,
odnosno noñi, sultan odustaje od svoje zle namere.
Petar Åajkovski
Najveñi ruski kompozitor koji je imao najviãe æivotnih nedaña jeste Åaj-
kovski (1840–1893, slika 2-23). Introvertan, neurotiåan, povredàiv – çegov
se æivot sastojao od patçe.
Slika 2-23:
Petar Iàiå
Åajkovski,
najboài od
ruskih
romantiåarskih
kompozitora.
Åajkovski u nevoài
Nadeædin novac je olakãao finansijske probleme Åajkovskog, ali su
çegovi drugi problemi tek poåiçali. Homoseksualnost je u Rusiji bila
kriviåno delo, koje se kaæçavalo progonstvom u Sibir. Åajkovski je veñi
deo svog æivota proveo skrivajuñi svoje sklonosti. Åak se i oæenio jednom
oboæavateàkom – ali je brak bio katastrofalan i posle razvoda Åajkovski
je dospeo u joã teæi poloæaj.
Bol i muzika
Uprkos nevoàama, çegova muzika – simfonije, baleti, opere i uvertire –
postigla je izuzetnu popularnost i çegova se slava proãirila po svetu. Åak
je dirigovao gala koncertom na otvaraçu Karnegi hola u Njujorku 1891.
godine.
D-u
AC
Svoju sudbinu Åajkovski je izrazio u Patetiånoj simfoniji. Mnogi muziåari
N
veruju da çene uspiçuñe, åeæçive melodije odraæavaju agoniju tajnog
æivota. Najpotresniji je posledçi stav u kome se Åajkovski odriåe æeàe za
æivotom. Ovaj stav moæete da naœete u celini kao numeru br. 7 na CD-u
priloæenom uz kçigu, s detaànim objaãçeçem u poglavàu 5.
ÃAJTE!
LU Sluãaçe Åajkovskog
S
PRE
Sergej Rahmaçinov
Iako je æiveo skoro do polovine 20. veka, Sergej Rahmaçinov (1873–1943,
slika 2-24), bio je istinski ruski romantiåar. Odrastao je u Sankt Peter-
burgu i studirao na tamoãçem konzervatorijumu. Åajkovski i ålanovi
Ruske petorice izvrãili su veliki uticaj na Rahmaçinova. (Za diplomski
rad, Åajkovski mu je dao najviãu moguñu ocenu.)
Slika 2-24:
Sergej
Rahmaçinov,
ruski majstor
klavira.
ZA
BAVE Sergej se hipnotiãe
Rano u svojoj karijeri, Rahmaçinov je proãao kroz duæi period “kompo-
ZA
zitorske blokade”. Posle katastrofalne premijere Simfonije br. 1, Rahma-
çinov je doæiveo nervni slom, izgubio inspiraciju i viãe nije mogao da
napiãe nijednu notu. Tek posle terapije hipnozom uspeo je da prevaziœe
ovu krizu.
Sergej je bio izvanredan pijanista i mnoga dela (izmeœu ostalih i ovaj kon-
cert) komponovao je za sebe, za izvoœeçe u odreœenim prilikama. Danas
je najpoznatiji po klavirskim kompozicijama. Njegov demonski teæak
Koncert za klavir i orkestar br. 3, zbog kog je pijanista Dejvid Helfgot
dobio nervni slom, izvoœen je u filmu Sjaj iz 1996.
Rahmaçinov na disku
Preporuåujemo da najpre sluãate sledeña Rahmaçinovàeva orkestarska
dela:
ÃAJTE!
LU
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 2 u c-molu, opus 18
S
PRE
Debisi i Ravel
Ako postoji kompozitor koji je preteåa muzike 20. veka, onda je to vero-
vatno Klod Debisi (1862–1918, slika 2-25).
Slika 2-25:
Klod Debisi i
Moris Ravel
– najsjajnija
svetla na sceni
impresionizma.
N
More (La Mer). U ovom komadu more se diæe i spuãta, talasi igraju
uzbudàivu morsku igru u visokoj muziåkoj gradaciji do efektnog
zavrãetka.
Razotkrivaçe Ravela
Klod Debisi je bio heroj za Morisa Ravela (1875–1937, slika 2-25). Ravel je
drugi impresionistiåki kompozitor ãkolovan na Pariskom konzervatori-
jumu, ali çegov stil ne zvuåi tako imaginativno kao Debisijev. Ravelova
muziåka struktura je jednostavnija.
✔ Bolero
✔ La Valse
✔ Rhapsodie espagnole (Ãpanska rapsodija) (àupka i uzbudàiva evoka-
cija Ãpanije)
Igor Stravinski
Za mnoge je Igor Stravinski (1882–1971) najznaåajniji kompozitor 20. veka.
Posle Stravinskog, kompozitori nisu viãe mogli da komponuju a da pri tom
nemaju na umu Stravinskog, bez obzira na to da li su ga prihvatali ili odba-
civali kao muziåki uzor (slika 2-26).
Slika 2-26:
Igor Stravinski,
najznaåajniji
kompozitor 20.
veka.
vàu 5 detaàno objaãçavamo ãta se deãava dok sluãate muziku. Ono ãto je
najboàe u muzici mladog Stravinskog jeste æestina.
ÃAJTE!
LU Stravinski na ploåama
S
PRE
Predlaæemo da poånete sa çegova tri velika baleta, redosledom kojim su
komponovani:
✔ Æar ptica
✔ Petruãka
✔ Posveñeçe proleña
Sergej Prokofjev
Od ruskih kompozitora koji komponuju u neoklasiånom stilu, upoznajte
Sergeja Prokofjeva (1891–1953, slika 2-27). Njegova muzika nije poznata
ãiroj koncertnoj publici. Izuzetak je çegova muziåka obrada poznate
ruske deåije priåe Peña i vuk. Njegova verzija baleta Romeo i Julija pred-
stavàa remek-delo, a od simfonija najznaåajnija je Peta.
Slika 2-27:
Sergej
Prokofjev,
oliåeçe
neoklasiånog
kompozitora.
S
PRE
Sluãajte ova dela da biste osetili muziku Prokofjeva:
Dmitrij Ãostakoviå
U novoj Rusiji, u vremenu koje sledi posle revolucije, odvija se muziåko
stvaralaãtvo Dmitrija Ãostakoviåa.
Dmitrijeva osveta
Ãostakoviå je kasnije pokuãao da u svoje objaãçeçe ove simfonije unese
reviziju koja zadovoàava vladajuñu ideologiju.
RTU
OZE Druga beåka ãkola
VI
Kao ãto je veñ poznato, mnogi åuveni kompozitori æiveli su i radili u Beåu.
ZA
Hajdn, Mocart, Betoven, Ãubert, Brams i sve çihove sestre i çihovi roœaci
i çihove tetke. Oni su odreœivali kasnije tokove i pravce muziåkog stvara-
laãtva. U novom dobu javàa se nova grupa kompozitora åiji je zajedniåki
cià da, polazeñi od tradicionalne muzike, unesu u muziåko stvaralaãtvo
nove elemente. Ovaj krug je poznat kao “Druga beåka ãkola”. Njihov voœa
je Arnold Ãenberg (slika 2-28). Roœen je 1874. godine, a umro 1951.
Slika 2-28:
Arnold
Ãenberg, otac
Druge beåke
ãkole.
OÃLOSTI
Serijalna muzika
PR
Posle nekoliko godina eksperimentisaça, Ãenberg je otiãao daàe. U svom
DAH
ZA
Ãenberg objaãçen – delimiåno
Ako potraæite na klaviru sredçe C i odsvirate Ne samo da je Ãenberg odluåio da svi ovi
sve bele dirke po redu sve do sledeñeg C, ranije ignorisani meœutonovi budu ukàuåeni,
onda ste odsvirali sedam tonova u C duru. nego je joã i konstituisao sistem kojim ñe biti
Pribliæno 99 procenata svetske muzike obezbeœeno çihovo pravilno unoãeçe u
napisano je u nekom tonalitetu (duru ili muziåko delo. Odluåio je da, ako napiãe notu
molu). To je razlog ãto toliko åuvenih dela C na notni papir, ne sme da upotrebi C pono-
klasiåne muzike ima nazive kao ãto su Sim- vo sve dok prvo ne upotrebi svih 11 preosta-
fonija u D-duru ili Sonata u F-duru ili molu. lih tonova!
Meœutim, primetiñete neãto u vezi sa C Ãenberg je otiãao i daàe. Izabrao bi poseban
durom: peçuñi se klavijaturom od C do niz od 12 tonova – na primer: C, Es, G, As, H,
svetlijeg, viãeg C, preskaåete sve crne dirke. Cis, B, D, Fis, F, A, E – i prisiàavao sebe da
Suãtina velikog koncepta Arnolda Ãenberga koristi ove tonove istim redosledom, tokom
bila je u tome da te dirke ne treba da budu u cele kompozicije. On je sebi dozvoàavao da
drugom planu. Njegova nova vrsta muzike, slobodno koristi razliåite ritmove i da tonove
12-tonska muzika, koristila je svih 12 tonova kombinuje u “akorde” – ali uvek zadræava-
izmeœu C i C, crne i bele dirke ravnopravno. juñi isti redosled.
Svakako, neki od staromodnih koncepata,
Pored toga, uveo je serije od po 12 tonova.
kao ãto su harmonija, melodija i lepo izåezli
su, ali to je predstavàalo napredak. Nova vrsta muzike nazvana je serijalizam.
ÃAJTE!
LU
S
PRE
Amerikanci
Dok je Druga beåka ãkola u Evropi stvarala kompleksnu, angaæovanu,
mraånu muziku, razvijala se nova vrsta tipiåno ameriåke muzike: muzika
koja je izraæavala optimistiåan i snaæan ameriåki duh.
Aron Kopland
Aron Kopland (1900–1990) je najomiàeniji kompozitor klasiåne muzike u
Sjediçenim Dræavama (slika 2-29). Roœen u Bruklinu, Njujork, sin ruskih
emigranata, Kopland svojom muzikom uspeva da “uhvati” duh ameriåke
unutraãçosti.
Slika 2-29:
Aron Kopland
(levo) i Dæordæ
Gerãvin,
najpoznatiji
ameriåki
kompozitori.
Dæordæ Gerãvin
Sledeñe najpoznatije delo pripada Dæordæu Gerãvinu (1898–1937).
Gerãvin je æiveo samo 39 godina, ali je u svom kratkom æivotu uspeo da
prevaziœe muziåki jaz izmeœu dæez klubova i Karnegi Hola (slika 2-29).
Pored svega toga, Gerãvin se oseñao nesigurnim jer nije imao formalno
muziåko obrazovaçe. (Klasiåna muzika za neupuñene je joã uvek bila
udaàena viãe od 50 godina.) Zbog toga je stalno molio za pomoñ i savet
uspeãne kompozitore klasiåne muzike. Åak se sprijateàio sa Arnoldom
Ãenbergom i molio ga za pomoñ u komponovaçu. Ãenberg je to odbio uz
komentar: “Ja bih od vas napravio samo loãeg Ãenberga”, i dodao, “a vi
ste veñ tako dobar Gerãvin!”
Samjuel Barber
Samjuel Barber (1910–1981) je komponovao treñe po åuveçu delo
ameriåke klasiåne muzike: Adaœo za gudaåe.
I drugi...
Mnogo je darovitih ameriåkih kompozitora u ovom veku svojom muzikom
obogatilo koncertne dvorane. Za razliku od evropskih kompozitora o
kojima ste åitali, Amerikanci najåeãñe ne jure kao osamnaestogodiãçaci
u Beå na studije i ne bacaju se samoubilaåki u reke ili napuãtaju pravni
fakultet. (U stvari, nekoliko çih je to uåinilo). Neki su, bez obzira na sve,
uspeli. Obratite paæçu na sledeñe:
Stiv Rajh (roœen 1936) i Filip Glas (roœen 1937), razvio je muziåki stil
zvani minimalizam. Kod ove vrste kompozicija oåekuje se da vas
ponavàajuñi muziåki fragmenti, uz suptilno çihaçe harmonija i rit-
mova, uvedu u staçe izmeçene svesti. Uglavnom je tonalno i
umirujuñe i divno za sluãaçe.
✔ Dæon Koriàano (roœen 1938), stekao je meœunarodnu reputaciju
svojom Simfonijom br. 1, posveñenom ærtvama side (AIDS). Takoœe
je komponovao iskriåavu i originalnu operu Duhovi Versaja (The
Ghosts of Versailles) za çujorãku Metropoliten operu. Koriàano se
smatra jednim od najznaåajnijih kompozitora svoje generacije.
ÃAJTE!
LU
Ameriåka muzika na snimcima
S
PRE
SKE TEME
OV
SNOB