A.B.

Šimić, pjesme – zbirka Preobraženja

Ekspresionizam u europskim književnostima

Ekspresionizam se razvio u Njemačkoj i bio je vodeći književni smjer od 1910. do 1924. godine.
Ekspresionistički umjetnici negiraju objektivnu stvarnost, donose iskrivljene slike, prikazuju
stanje očaja i besperspektivnosti, zaokupljeni su problemima rata, bolesti i smrti.
Ekspresionizam se razvio i u slikarstvu, gdje umjetnik izražava na platnu svoju unutarnju stvarnost,
odnosno stanje vlastite duše. Jedna od najpoznatijih ekspresionističkih slika je litografija Krik
Edvarda Muncha, na kojoj slikar izobličuje stvarnost kako bi iskazao krik duše. Na toj slici sve je
izobličeno: i osoba koja vrišti i izobličeno uznemiren krajolik.
Najznačajniji književnici ekspresionizma su Franz Werfel, Georg Trakl i Gottfried Benn.

Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti

I hrvatski ekspresionisti nastoje u svojim djelima izraziti krik vlastite duše. U književnim ostvarenjima
prevladava pesimistično raspoloženje, strah, usamljenost i otuđenost.
Predstavnici ekspresionizma u hrvatskoj književnosti su:
Ulderiko Donadini (objavom časopisa Kokot započinje ekspresionizam u hrvatskoj književnosti
1916. g.; u njemu se objavljuju članci u kojima se iznosi pobuna protiv tradicionalnog stvaralaštva i
prihvaća futurizam.
Antun Branko Šimić – ističe umjetnost u ekspresiji (časopisi Vijavica, Juriš, Književnik, zbirka
pjesama Preobraženja)
Miroslav Krleža (u svojim djelima zbirci pjesama Simfonije i dramama dramskog ciklusa Legende)
August Cesarec (ekspresionistički utjecaj vidljiv u djelima Stihovi, Careva kraljevina, Za novim
putem.
Ivo Andrić (u pjesničkim prozama Ex Ponto i Nemiri)

Antun Branko Šimić

U hercegovačkome selu Drinovcima rođen je 18. studenoga 1893. veliki i nesretni hrvatski pjesnik
Antun Branko Šimić.
Veliki jer je u jedinoj pjesničkoj zbirci - Preobraženja, objavljenoj za života, unio u hrvatsku poeziju
nove svjetove i otvorio nove staze, a nesretni jer je njegov životni put, izmoren tada neizlječivom
bolešću sušicom trajao nepunih dvadeset i sedam godina. Umro je 2. svibnja 1925. u Zagrebu.
U osmom razredu (gimnazije) napustio je školu i postao slobodan književnik i publicist. Uređivao je
časopise Vijavica i Juriš, s Milanom Begovićem Savremenik, a 1924. i 1925. časopis Književnik koji
je pokušao nastaviti njegov brat Stanislav Šimić.

Preobraženja
Objavljena 1920. g.
Zbirka pjesama u kojoj već u naslovu izražava bit ekspresionističkog pjesništva: preobrazba vanjske
stvarnosti u pjesnikovu unutarnju stvarnost i potom njezino izražavanje u pjesmi.
Upravo zato ne treba u njegovim pjesmama tražiti vanjski pejzaž, prepoznatljive opise npr. zavičaja
(konkretno Hercegovine u istoimenim pjesmama). Šimić iznosi pejsaže vlastite duše, a to nagovještava
i bojama (osobito plavom bojom).
Boje u njegovim pjesmama imaju posebno, simboličko značenje.
Preobraženja su prva zbirka slobodnih stihova u hrvatskoj književnosti – jer Šimić teži slobodi
izražavanja i u tematskom i u formalnom smislu.
Pjesme imaju obilježje ekspresionizma:
 škrtost u izrazu
 eliptične rečenice
 važnost boja
 važnost grafičkog izgleda pjesme.
Neke od pjesama iz zbirke su: Pjesnici, Moja preobraženja, Povratak, Hercegovina, Smrt i ja, Ručak
siromaha itd.
U toj zbirci Šimić piše o životu, smrti, umjetničkom stvaranju, a motivi su mu tipični za
ekspresionizam: strah, nemir, bol duše, smrt, itd.

Hercegovina
Tema pjesme je pjesnikov doživljaj zavičaja i djetinjstva te osjećaji vezani uz vlastito odrastanje.
Pjesma je pisana slobodnim stihom – nema rime, stihovi su nejednake duljine i nema interpunkcije.
Motivi iz krajolika: kuća parnog mlina na rubu livade, crni vlak, kuće, stabla, dvorišta, bijeli prozori.
U pjesmi dominira mrak s povremenim prodorima svjetlosti.
Pjesma završava motivom bijelih svijetlih prozora.
Plava boja upućuje na to da je riječ o pjesnikovoj unutarnjoj, a ne vanjskoj stvarnosti; crna boja
upućuje na negativna raspoloženja i strahove, a bijela na optimizam.
Konkretni motivi iz krajolika iznose pjesnikove osjećaje vezane uz djetinjstvo i zavičaj, strah i
divljenje pred parnim mlinom, odnosno ' krvlju naslikanom slikarijom na nebu', vrisak očaja užarenih
opeka vrisak je očaja i straha 'užarene' mladosti pred životnim izazovima.
Crni vlak koji vrišti prema nevidljivoj stanici slutnja je smrti.
Povremeno izviranje zavičajnih motiva u pjesmi ukazuje na prisjećanje na zavičaj u pjesnikovoj
svijesti.
Usprkos sveopćem pesimizmu pjesma završava stihovima koji upućuju na optimizam i ljepotu
pojedinih životnih trenutaka, iako su cjelokupni dojam i slika života poprilično mračni i pesimistični.
Pjesnik je ozvučio pjesmu vrištanjem i obojio je uglavnom crnom bojom, što upućuje na pesimizam i
strah koji ga obuzimao i koji ga obuzima prisjećanjem na zavičaj.
Ljubav
Ljubavna pjesma Ljubav govori o ljubavi prema voljenoj ženi.
Motivi u pjesmi su: lampa, plašt, noć, šuma, more, krila.
U pjesmi uočavamo pjesničke slike: vizualne (zgasnuli smo žutu lampu), akustične (vani šume oblaci
i stabla)
Od stilskih sredstava: epiteti: žutu, plavi, teška; metafora: vani lete teška krila.
Pjesma nema rime, stihovi su nejednake duljine – pisana je dakle slobodnim stihom.
Ritam je neujednačen.
Od interpunkcijskih znakova u pjesmi se pojavljuju samo dva zareza.
Opomena
Misaona lirska pjesma Opomena govori o putovanju kroz život, o životu i postojanju.
Pjesma se sastoji od četiri strofe po tri stiha. Pisana je slobodnim stihom – nema rime, ritam je
neujednačen zbog različite duljine stihova.
Motivi u pjesmi su zvijezde, svjetlost, pogledi, prah.
Poruku pjesme možemo izraziti rečenicom: ako sve u životu napraviš što želiš, na kraju ćeš biti
sretan.
Otkupljenje
Tema ove misaone pjesme je Božje otkupljenje ljudskoga života. Tema je izražena stihovima: sin
Božji, nebo, bijeda, svijet, Bog, zemlja, izlet.
Izraz je škrt, nema pjesničkih slika, a od stilskih sredstava uočava se metafora.
Stih je slobodan, pjesma je bez rime, neujednačenog ritma, bez interpunkcije – osim jedne dvotočke.
Smrt i ja
Pjesma iznosi pjesnikov doživljaj smrti, sa smrti kao glavnim motivom.
Pjesnik je svjestan smrti i osjeća da ga smrt čeka. Ona je za njega nešto posve uobičajeno i normalno,
ona s čovjekom raste od rođenja. Šimić ne tuguje zbog smrti, on samo shvaća da je smrt neobjašnjiva i
beskrajna.
Pjesma je pisana slobodnim stihom, ujednačenoga je ritma.
Od interpunkcijskih znakova u pjesmi se javljaju dvotočje i točka – ti znakovi dijele pjesmu na tri
dijela; na kraju pjesme nema interpunkcije, što potvrđuje pjesnikovu misao o smrti.
Ručak siromaha
Socijalna lirska pjesma govori o pjesnikovu doživljaju siromaštva, navodeći motive ručak, život,
tišina, krv, tijelo. Siromasi osjećaju stid, strah, osamljenost, podvojenost između vlastita tijela i duha –
svoje tijelo doživljava kao tuđe, a vlastitu krv kao jelo. Pjesnik ne analizira i ne istražuje društvene
korijene siromaštva, već osjećaje siromašnih i osjećaj krivnje zbog obilježenosti u društvu.
Pjesma se sastoji od četiri strofe i pisana je slobodnim stihom.
Marija
Pjesma Marija je lirska religiozna pjesma i govori o boli Djevice Marije zbog gubitka sina.
Motivi u pjesmi su: Marija, majka, bol, porod, srce, raspinjanje, sin, Bog, muka, poziv službenice.
U pjesmi uočavamo pjesničke slike: Marija kao Božja službenica rađa Sina Božjega. Marija pati zbog
sinove smrti. Marija prihvaća službu koju joj je Bog odredio.
Pjesma ne obiluje stilskim sredstvima, ali neka od njih su: epiteti: živog sina, mrtvog Boga
Personifikacija: i smjerno prignula se pred zakonom, koji tako hoće.
Misli prikazuju proces preobraženja pjesnika i pjesme u vremenu. Dojam je da pjesnik smrt doživljava
kao nešto posve normalo.
Stih u pjesmi je slobodan, a ritmičnost je ista kroz sve stihove. Stihovi redovito dolaze u različitim
dužinama. Interpunkcije u pjesmi nema, osim jednom zareza u prvom i u zadnjem stihu.
Napitnica
Lirska socijalna pjesma koja govori o ljudima višeg staleža koje nije briga ni za koga, njima je samo
u interesu da su siti i napiti, žele da im se zemlja vrti, a siromasima kako bude. Motivi s pomoću kojih
se obrađuje tema su: muka, ruke, zemlja, mir, smrt. Pjesma je siromašna stilskim sredstvima.
Stih je slobodan, a ritam ujednačen. U svakoj strofi prva dva stiha su jednake duljine,a treći je nešto
kraći.
Pjesma ostavlja negativan dojam jer pjesnik opisuje kako moćnici ne mare za nemoćne, kako se žele
opijati samo da zaborave nas 'obične', siromašne i nemoćne.
Pred Vama se (u okviru ispod) nalazi ulomak iz eseja Slobodana Prosperova
Novaka o
A. B. Šimiću i u njemu Šimićeva pjesma Opomena.
Na sljedećoj stranici nalaze se upute i smjernice za pisanje školskoga eseja.
Pozorno ih pročitajte.
Ne zaboravite da za pisanje školskoga eseja odabirete samo jedan od
dvaju
ponuđenih zadataka.
Pozorno pročitajte oba zadatka u cijelosti prije odabira zadatka za školski esej.

Iza naslova svoje zbirke pjesama skrio je Šimić svoje vjerovanje da se prema
diktatu
pjesnikove duše u poeziji zbivaju alkemijska preobraženja materijalnih i vidljivih
stvari. Taj
avangardist nije htio vjerovati u materijalno kao njegovi futuristički prethodnici,
niti je vjerovao
u strojeve niti u bešćutnost lutaka. (...)
Po njemu umjetnost se iskazuje u ekspresivnosti, a ne u ljepoti, ali dok je u
proglasima bio
patetičan, u vlastitoj je lirici bio prigušen i odmjeren. Njemu je vlastita
književnost bila krik,
ali ne samo krik prema van, nego još više krik prema unutra. Zato njegovom
lirikom odjekuje
tišina. (...)
Suštinu svemira tražio je u zvijezdama za koje je bio uvjeren da su najbolje
vidljive kroz
nutrinu duše. (...) Bio je pjesnik koji je stvorio astralne stihove što su posjedovali
neobičnu
blizinu s vječnošću:
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
pređi sav u zvijezde!

Školski esej mora biti napisan na listu za školski esej.

Školski esej mora biti napisan čitko, pisanim slovima i crnom ili plavom kemijskom
olovkom ili
nalivperom.
Svoj školski esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu s uvodom, razradbom i
zaključkom.
Školski esej treba imati od 400 do 600 riječi.
Pazite da Vaš školski esej bude pravopisno i gramatički točan.
U svoj školski esej morate uvrstiti sve smjernice za pisanje.
Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje Vas u oblikovanju školskoga eseja.

Smjernice za pisanje
Predstavite Antuna Branka Šimića u kontekstu književnoga pravca u kojemu je
stvarao.
Kako Prosperov Novak tumači naslov Šimićeve zbirke? Navedite temeljna obilježja
Šimićeve poezije.
Interpretirajte pjesmu Opomena oslanjajući se posebno na ključne riječi pjesme.
Svrstajte pjesmu Opomena u tematske cjeline Šimićeva pjesništva. Objasnite
smisao naslova pjesme. Odredite ulogu glagolskih oblika i razgodaka u strukturi
pjesme. Što predlaže Šimić čovjeku u posljednjoj strofi?
Komentirajte rečenicu Prosperova Novaka: Suštinu svemira tražio je u zvijezdama
za koje je bio uvjeren da su najbolje vidljive kroz nutrinu duše.
Kakav je Vaš osobni doživljaj Šimićeve poezije?
Svoje tvrdnje potkrijepite citatima ili parafrazama iz pjesme.

Pred Vama se (u okviru ispod i u okviru na sljedećoj stranici) nalaze esej Viktora
Žmegača
Sablazan u tramvaju i pjesma Napitnica Antuna Branka Šimića.
Napomena: Ne trebate navoditi stvaralačku biografiju Viktora Žmegača i Antuna
Branka
Šimića.
* Viktor Žmegač (1929.) književni je povjesničar, teoretičar, esejist i germanist
svjetskoga
ugleda. Aktivno je prisutan u hrvatskome i njemačkome znanstvenome životu.
* Antun Branko Šimić (1898. – 1925.), pjesnik, kritičar, prozaik i prevoditelj

Sablazan u tramvaju
Dogodilo se to nedavno, a moglo se zbiti svaki dan. Na jednoj je tramvajskoj
postaji u kola
ušao jedan starac, invalid. Prosio je, u jednoj ruci šešir, u drugoj štake. Putnici,
zaokupljeni
mobitelima i kopanjem po nosu, nisu se dali smesti. Neobično su zainteresirano
promatrali
ulicu. Dao sam mu što sam imao sitnoga. Pogledi su se tada zapiljili u mene,
drznika
sablažnjiva ponašanja, koji kvari negativnu solidarnost. Netko je promrmljao: Stari
će ionako
zdimiti u prvu birtiju. Na idućoj postaji, jednoj od središnjih u gradu, mnogi su
putnici sišli.
Zdimili su u prvi kafić da se oporave od šoka.
Viktor Žmegač, sms eseji

Napitnica
Mi smo siti. Mi smo siti.
A za druge nek se stara
Onaj tko ih stvara!
Sad hajdemo piti, piti!
Plod sve tuđe muke
dolazi u naše ruke!
Opijmo se, opijmo se!
Za bol drugih nijemi,
za krik drugih gluhi!
I bez nas se zemlja vrti!
Tko se muči i tko trpi
sam će naći mir u smrti!
Pijmo!
Antun Branko Šimić

UPUTE
Školski esej mora biti napisan na listu za školski esej.
Školski esej mora biti napisan čitko, pisanim slovima i crnom ili plavom kemijskom
olovkom
ili nalivperom.
Svoj školski esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu s uvodom, razradbom i
zaključkom.
Školski esej treba imati od 400 do 600 riječi.
Pazite da Vaš školski esej bude pravopisno i gramatički točan.
U svoj školski esej morate uvrstiti sve smjernice za pisanje.
Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje Vas u oblikovanju školskoga eseja.
Smjernice za pisanje
Odredite temu polaznih tekstova i napišite što im je zajedničko.
Kako se prema svojoj stvarnosti odnosi Viktor Žmegač, a kako Antun Branko
Šimić?
U kojem se dijelu prvoga i drugoga teksta razotkrivaju poruke?
Kakav je Vaš stav prema ponašanju ljudi u tramvaju u Žmegačevu tekstu, a kakav
prema ponašanju ljudi u Šimićevoj pjesmi? Kakav tip ljudi oni predstavljaju?
Prepoznajte i obrazložite ironiju u obama tekstovima.
Koji je od autora, prema Vašem mišljenju, kritičniji prema ljudima u svojem
vremenu?
Obrazložite svoje mišljenje.
Što Vi mislite o ponašanju ljudi u eseju Sablazan u tramvaju i u pjesmi Napitnica?